Professional Documents
Culture Documents
Štitasta Žlezda
Štitasta Žlezda
Štitasta Žlezda
titasta ili tireoidna lezda (Glandula thyreoidea) je vrsta glatka lezda, koja se sastoji od dva lateralna lobusa, spojena centralnim suenjem (isthmus).
Histoloki, titasta lezda se sastoji od folikula, a svaki od njih je okruen stromom i kapilarima. Folikul je okrugao,
oivien slojem kockastih epitelijalnih elija i ispunjen koloidom, belanevinastim materijalom sastavljenim uglavnom od tireoglobulina i uskladitenih tireoidnih hormona.
Tireoidni hormoni se u cirkulaciji pojavljuju u tri osnovna oblika: Tiroksin (T4, tetrajodtironin) Trijodtironin (T3) Reverzni trijodtironin (RT3)
Tiroksin nastaje iskljuivo u tireoidnoj lezdi, dok se T3 i reverzni T3 sintetiu u lezdi, ali uglavnom nastaju perifernom monodejodinacijom tiroksina. 1/3 cirkuliueg T4 pretvara se u T3, a oko 45% pretvara se u metaboliki neaktivan reverzni trijodtironin (RT3).
Tireoidni hormoni su u plazmi vezani za specifine proteinske nosae: TBG globulin koji vezuje tiroksin TBPA (transtiretin) prealbumin koji vezuje tiroksin TBA albumini plazme
Manje od 1% osloboenih hormona predstavlja slobodnu frakciju tj. nevezanu za nosae. Samo ova slobodna frakcija je na raspolaganju tkivima i ima metabolike efekte.
razvojni i metaboliki
razvojni metaboliki metaboliki
Ostala tkiva
kalorigeniki
Rad titne lezde je pod kontrolom tireotropnog tj. tireostimulirajueg hormona (TSH) iz hipofize.
Regulacija sekrecije TSH ostvaruje se ravnoteom dva suprotna uticaja: stimulacije hipotalamusnim tireotropnimoslobaajuim hormonom (thyrotropin releasing hormone, TRH) i inhibicije tireoidnim hormonima.
Hipertireoidna faza tireoiditisa Tireotoksikoza zbog primene tireoidnih hormona Ekscesivna sekrecija TSH Hipertireoidizam zbog vika joda (Jod-Basedow)
Kod bolesnika ili srodnika mogu se nai i druge autoimunske bolesti, kao to su - myasthenia gravis, lupus erythematodes, insulin-zavisni dijabetes melitus...
oftalmopatija
egzoftalmus kod obolelih od Gravesove bolesti nastaje usled infiltracije orbitalnog mekog tkiva i ekstraokularnih miia limfocitima, mukopolisaharidima i njihovog otoka.
patogeneza moe ukljuiti elije ubice i citotoksina antitela na antigen zajedniki za orbitalne fibroblaste, orbitalne miie i tireoidnu lezdu.
T-limfociti oslobaaju citokine, koji dovode do aktivacije fibroblasta i sinteze glikozaminoglikana, koji zadravaju vodu edem miia. Kasnije moe doi i do fibroze ekstraokularnih miia, smanjene pokretljivosti oiju i diplopije (duple slike)
Klinike manifestacije
Klinike manifestacije su posledica preteranog ispoljavanja fiziolokih aktivnosti T3 i T4.
stvaranje toplote vazodilatacija u koi, pojaano znojenje bazalnog metabolizma gubitak u telesnoj teini, pojaan apetit broja -adrenergikih receptora u sranom miiu, skeletnim miiima, masnom tkivu i drugim tkivima pojaan tonus simpatikusa frekvencija, udarni i minutni volumen srca, a periferni otpor krvnih sudova (poveana potreba za kiseonikom) divergentna hipertenzija ( sistolni p, dijastolni p)
Neuromuskularni simptomi tremor, miina slabost i miopatija apsorpcija ugljenih hidrata, glikogenoliza, glikoneogeneza i razgradnja insulina lipoliza, koncentracija triglicerida i holesterola u krvi Resorpcija kostiju prevazilazi stvaranje kotanog tkiva GIT pojaan motilitet, te esto nastaju dijareje ene oligomenoreja i smanjena sposobnost zaea Mukarci gubitak libida i potence Koa topla i vlana Nervoza, razdraljivost, emocionalna labilnost, slaba koncentracija i smanjena sposobnost za rad ili uenje
Simptomi hipertireoidizma
Hipotireoidizam
Definie se kao nedovoljna koliina bioloki aktivnih hormona titaste lezde ili nesposobnost tkiva da koristi tireoidne hormone. Deli se na: Primarni hipotireoidizam zbog insuficijencije tireoidne lezde, Centralni hipotireoidizam zbog insuficijencije hipofize (sekundarni, luenje TSH) ili hipotalamusa (tercijarni, luenje TRH), Periferni hipotireoidizam zbog rezistencije tkiva na tireoidne hormone.
Primarni hipotireoidizam
Primarni hipotireoidizam je najei. Osnovni poremeaj je nedostatak hormona titne lezde, to izaziva luenje TSH. Najei uzrok je atrofijski autoimunski tireoiditis koji je verovatno pozni stadijum Hashimoto tireoiditisa.
1) Bez strume
Kongenitalni poremeaji (ageneza) Odstranjivanje (ablacija) tireoideje: hirurki ili terapijskom radijacijom
2) Sa strumom
Hronini tireoiditis Lekovi (tioamidi-inhibiu tireoidnu peroksidazu, propiltiouracil-blokira periferno pretvaranje T4 u T3, litijum-koncentrie se u tireoideji i inhibie oslobaanje hormona iz lezde). Nedostatak joda Uroeni poremeaji biosinteze hormona
Klinike manifestacije
Zavise od uzrasta obolelog.
Kretenizam i juvenilni hipotireoidizam Nepostojanje (rudimentarna) titaste lezde Poremeaj sinteze hormona (nasledni enzimski poremeaj, nedostatak joda, strumogene supstance)
ataksija
Parestezije usled kompresivne neuropatije (sindromi karpalnog i tarzalnog tunela) Slabost, grevi, ukoenost miia Nagomilavanje mukopolisaharida izmeu kardiomiocita degeneracija, smanjena kontraktilnost, pad minutnog volumena, uveanje srca i zastojna slabost srca koncentracije holesterola i triglicerida u plazmi Hiperprolaktinemija TRH stimulie oslobaanje prolaktina neplodnost i ginekomastija kod mukaraca
Strumogene
materije
(faktori koji blokiraju sintezu tireoidnih hormona) Hrana neke vrste kupusa, repe i sl. Lekovi tiocijanati, tioamidi, litijum.