ZAETAK

PRAVOSLAVNE

CRKVENE

OPINE U ZAGREBU.

Kad je Josip II. iza smrti svoje matere sam preuzeo vladu nastavio je svoje liberalno djelovanje 29. oktobra 1781. izdade patent (br. 6983 i 6984), kojim je nekatolikim kranskim vjeroispovijestima dozvolio slobodu obavljanja vjerskih dunosti, anaroito krtenjia', vjenanja i pokopa, a potonji se obred imao obavljati ne javnim sprovodom ve na samom groblju. Isto tako dozvoHo je bio obavljanje slube boje u privatnim kuama. God. 1785. bilo je u Zagrebu (na teritoriju i varoke jurisdikcije i kaptolske i biskupske) ukupno 7 pravoslavnih (grko nesjed.) obitelji. U varokoj jurisdikciji bili su i r i 1 M i lo e v i u vlastitoj kui sa enom, petero djece, s bratom i pet sluga (13 osoba); And ri jaR a do van e v i , koji je bio ve primljen iste godine u graansku vezu grada Zagreba, sa enom, troje djece, bratom i dvjem slugama (8 osoba); i Dim itri j e Had y voi n o 1y sa. sinom (2 osobe). Svi ovi bili su trgovci i imali su svoje duane. U Kaptolskoj jurisdikciji N iik o 1a Jan ko v i , samac, ima.o je druga Koslu Ivu Matina, koji je imao enu i oni drahu dvije sluge. Oni su dra:li !lrafiku i zajedno su stanovali (5 osoba); Gj u roD i m o sa. enom s dvjema slugama i slukinjom (5 osoba); i r i 1 R ali s sa slugom (2 osobe). U jurisdikciji biskupovoj u Vlakoj ulici bio je Iva n S tova sa enom i trim slugama (5 osoba). Ukupno 40 pravoslavnih dua. Svi osim Miloevia bili su na stanovima, gdje su imali i svoje trgovine. Ovih sedam glava obitelji zamolie 15. februara 1785. zagrebaki magistrat, da im dozvoli u smislu carskoga patenta, urediti si kunu kapelicu (oratorium). Magistrat je 8. marta po svom notaru Pavlu Gorupu pozvao moliteije, da predoe patent, na koji su se pozivali. Kako je to 'da1lje teklo, ne znamo, nu stoji da su molitelji opelovali svoju zamolbu na osnovi intimata kr. namjes. vijea od 6. septembra 1784. na to je gradski mlligistrat dozVOllioim kunu kapelicu i s obzirom na to, to je Il gradu bilo i pravoslavnih vojnika, Il. mnogi su pravoslavni o sajmovima dolazili Il Zagreb. lovu uredie u jednoj prost.ranoj sobi u kui Ivana Miklouilli na tr,gu Manduevcu (Harmici). P,obrinue se i' za sveenika, loojega im je 18. aprila i. g. poslao pakraki vladika Pavle Avakumovi. Bio je to Gerazin Markovi kailuer samostana lepavinskog, zareen 1'5. juna 1771. Spadao je pOG pakraku episkopiju a protopopat nartski. Nastanie ga u kui Miklouievoj gdje je bila i kuna kapelica. Uzdravahu ga sami vjernici zagrebaki i oni koji su trgovinom dolazili u Zagreb. Za ka-

pelicu i stan sveenika plaali su Miklouiu na godinu 86 for., a u ime plae sveeniku slali su 70 for. na godinu lepavinskom samostanu. Stan taj uzet je na dvije godine. U ovoj svojoj kapelici otpoela je sluba boja na Petrovo. Protiv toga prigovarao je gradski upnik grof Josip Sermage, a magistrat mu je odgovorio, da je to dozvolio u smislu kraljevske odredbe. Ova nova crkvena opina. trebala je i groblje. Za to se obratie opet na gradski magistrat, da im dozvoli nabaviti zemljite za groblje tim vie, jeF su bile zapreke kod pokapanja pravoslavnih na ka:toliJdm grobljima. U sjednici magistrata 1. jula iznesena je ova: zamolba', i bude dozvoljeno, da mogu kupiti oko pol rali zemlje od protonotara Baltazara Buia, i da bude prosta od daa, nu opet, da se u kupoprodajni ugovor stavi klauzula ,.dok se pravo i sudbenost gradska pridrava. O tom je magistrat izvjestio namjes. vijee. Magistrat je odmah izaslao senatore Gjuro Macana i Gjuro Igeria, da to izvide i da budu svjedoci ugovora izmedu pravoslavne crkvene opine i protonotara Buia, i ini se, da qe crkvena: opina odmah stupila u posjed toga zemljita za groblje, jer vidimo da ga je sveenik njihov Markovi posvetio postavivi krst na grob1ie, to je svakako uslijedilo prije 7. jula iste godine. To je provedeno, ma da nije bIo formalni kup obavljen. Namjesniko vijee odgovorilo je magistratu 18. jula i upitllilo, zato je zemljite otstupljeno pravoslavnima za groblje, kad se bi ovi mogli obzirom na maleni broj pokapati i na katolikom groblju, a ujedno je upozorilo magistrat, da to zemljite ne moe biti osloboeno od javnih daa. Kad je zagrebaki biskup Josip Galiu! saznao, da je magistrat dopustio pravoslavnima, da si urede kunu kapelu, pisao je 16. jula magistratu, predbacujui mu, da je to uinio na svoju ruku, ne stavivi se u sporazum li njime. Poziva se na gradove Krievce i Koprivnicu, koji to nijesu dozvolili. Upozorava magistrat, da se u takovom slua-ju ima prove.sti izvid o potrebi i mogunosti osnivanja pravoSJ1avnih kapela i crkava. Taj biskupov ukor iznesen je 19. jula na sjednici grad. magistrata, i ma,gistrat je bisJro,p odgovorio uz prilog svih topogle.dn~h ~adskih odredaba i odredaba kTaljevih. U smislu odredbe namjes. vijea ,}d 27. juna br. 16.564. sastavie gradski senatori Nikola otari i Ante Reiter iskaz pogledom na pravoslavne sveenike u Zagrebu. Iz ovoga: iskaza: (tabele) doznajemo sve osobne potankosti o sveeniku Markoviu, koji je tad obavljao pastirsku slubu nad

71

pravoslavnima u Zagrebu. Taj iskaz ,podnesen je istoga dana namjesnikom vijeu. Zagrebaki upnik sv. Marka, grof Sermage, takoer ie poeo raditi protiv pravoslavne opine, te 'je i kod biskupa opet potpirivao to pitanje. Stoga vidimo, da biskup opet 7. augusta pie magistra,tu, da eli vidjeti taj kraljev,ski dekret, na osnovi kojega je pravoslavnim dozvoljenal kapelica i groblje, a ujedno mu javlja, da je protiv to,ga uinio i pismeni podnesak na namjesniko vijee. Naroito mu nije bilo po volji, to je u njegovu bLskupiju bez dozvole doao pravoslavni sveenik, te se tu nastanio i izvrivao svoje 'sveeniko zvanje. Na intimat namjes. vijea od 18. jula odgovorio je magistrat, da je dozvolu za grohlje izdao samo s toga, razloga, jer su upnici katoliki ~preavali pokope pravoslavnih na katolikim grobljima. Biskup je poluio us,pjeh kod namjesnikoga vijea, koje je 22. augusta nalnilo grad. magistratu, da se imadu provesti izvidi pogledom na pravoslavne, i ako ovi ne bi bili povoljni po njih, da se imade njihova kuna kapela zaJtvoriti, bila ova ureena samovoljno po pravoslavnima, bilo, da je za to dao dozvolu magistrat, a njihov sveenik, da se ima odstraniti, to sve pod prijetnjom fikalne parnice. Magistrat se je pokorio toj odredbi, te je to odluio na 9. septembra u magistratskoj sjednici raspravoiti, i za to sa strane grada odredio senatore Franje Macana, kapitana Nikolu Otaria i fiska Stjepana e g e tka. Tako je na sjednici 9. septembra zakljueno, da se provedu izvidi u prisuu zastupnika biskupa, pravoslavnih i varoa. Biskup je odredio svojim zastupnikom kanonika Ivana Skrgatia, koji je gradu saopio, da e se izvidi drati u upnom dvoru upe sv. Marka 19. septembra u 9 sati u jutro. To je magistrat primio na znanje, na svojoj sjednici 16. septembra. I doista toga dana sastae se u upnom dvoru kanonik krgati sa strane varoa, a Andrija Radovanevi i Ivan St ova sa strane pravoslavne crkvene opine. Ponajprije je ustanovljen broj pravoslavnih obitelji i lanova ovih. Dalje je ustanovljeno, da je magistrat u smislu intimata namjes. vijea od 6. septembra 1784. na este molbe dozvolio pravoslavnima izvrdvanje njihovih vjerskih. ina (krtenje, vjenanje, pokope i liturgiju u privatnoj kui), to ovi i proV1Ode.Ustanovljeno je nadalje, kako je doao njihov sveenik u Zagreb, i od ta

zlve, kako je to ve prije razloeno. Groblje pako da je njihov sveenik bez ikakove sveanosti blagoslovio, za to nije imao dozvole od magistrata. Poto se po tolerantnom patentu mogla ustrajati crkvena opina samo ondje, gdje je bilo bar 100 obitelji, a nit, je nova zagrebaka crkvena opina bila gdje afiliirana, i to je dolazak trgovaca pravoslavnih bio rijedak - to sve je biskup izjavio namjes. vijeu - to su ti izvidi nepovoljno ispali po ovu novu crkvenu opinu. Po tom se je moralo zadovoljiti nalogu namjes. vijea te je opini naloeno, da obustavi svoju liturgijU' ma i u privatnoj kui pod prijetnjom fikalne parnice, a svelSeniku njihovom zabranjeno, da dalje obavlja svoju sveeniku slubu u Zagrebu. To su svi prisutni potpisali pak i Radovanevi i Stova, oba latinicom. 30. septembra podnio je o tom magistrat izvjetaj namjes. vijeu, kojemu je priloio neku deklaraciju pravoslavnih, koju su mu ovi predali. Na ovaj izvjetaj i predstavku uslijedio je intimat namjes. vijea, od 18. oktobra, kojim se odreuje, da se zabrani privatno izvrivanje kulta pravoslavnih u Zagrebu, to vie, 'da se sveenik njihov imade odstraniti iz Zagreba, i to s razloga jer ne predstoje uvjeti za opstanak crkvene opine i to ova nije nikojoj upi afilirana. To rijeettge je na sjednici magistra1a 8. novembra priopeno pravoslavnima i njihovomu sveeniku koji su bili onamo pozvani i prisutni. I tako je magistrat mogao skoro izvijestiti namjes. vijeu, da u Zagrebu nema nikakove pravoslavne crkvene opine. Meutim se je pakraki biskup Pavao Avakumovi zauzeo za zagrebake pravoslavne, te se obratio kralju. I doista putem namjesnikoga vijea priopeno mu je 17. januara 1786. pod br. 1876. kraljevsko rjeenje, ko'jim se crkvenoj pravoslavnoj opini zagrebakoj dozvoljava sloboda privatnoga bogosluja. Pun veselja saopio je to zagrebakom magi!stratu uz prilog toga rijeenja, molei zagrebaku gradsku opinu, da izvoli uzeti u zatitu koli novu crkvenu opinu, toli i njezinoga sveenika. To je gradski magistrat na svojoj sjednici 21. februara primio na znanje i proglasio. Time je udaren temelj zagrebakoj pravoslavnoj crkvenoj opini u Zagrebu. (Vrela: Ada et Protocolla grada Zagreba 1785. 1786. u gradskom arkivu zagrebakom, koji se nalazi u pohrani u drav. ark ivu u Zagrebu). E. Laszowski.

72