HUSSERL: Filozofija kao stroga znanost, FB 2003 UVOD

1. Filozofija je uvijek nastojala biti stroga znanost egzaktna, opevaljana, voena principima, koja nastoji urediti ivot voen umnim normama Nastojanja novovjekovne filozofije su tenje da se medijem kritike refleksije sve dubljim uvidima u metode konstituira novi oblik. lod takvog nastojanja doveo je do stvaranja zasebni!, ontolo"ki lokalizirani! strogi! znanosti koje ukljuuju i matematiku. #azdvojile su se od filozofije. $reba li onda filozofija imati neko svoje strogo odreenje% Namjerom najvi"a i najstroa koja tei dosei apsolutne uvide, nikada nije postala doista znanost, niti se trudi. Napad na &anta, koji kae 'da se ne moe uiti filozofiju, nego filozofiranju.( )usserl* +bilja je se ne moe uiti kada nema objektivne kriterije. ,li to ne znai da je nesavr"ena, ve da jednostavno nije jo" znano"u postala. -itno je* znanost se li"ava osobnog, "to filozofija jo" nije uinila. Ne raspolae nekim sistemom nepotpunim i pojedinanim sistem ve uope njime ne raspolae, umjesto toga ima "kolsko zauzimanje stava #ad stoljea zbiljski postaje upotrebljiv kada se provede utemeljenje, kritiko preinaavanje pojedini! nauka nije rje"enje (pri tome misli i na budua odvojenja od filozofije) )usserl ovo iznad nagla"ava +a!tijeva se filozofsko odozdo s fundamentima sigurnom od dvojbe, da ne bude jo" jedna od .inerva +a!tjev nije nov, oduvijek se nastoji stei izvorna poela, principe, fundamente, pravu metodu i rje"enja/ to su bili oni koji su propitali pret!odnu filozofiju i njene toboe znanstvene principe na kojima je utemeljena. $o su inili 0okrat i laton protiv 1rka/ kartezijanci protiv skolastike/ &ant i Fic!te u doba njemakog idealizma (Gdje ti je Leibniz, gdje ti je Spinoza???)

2.

3.

4.

5.

!. ". #.

10. #omantika filozofija, naroito )egel, je ta koja poinje slabjeti nagon za strogom znano"u 11. 2z toga su kao reakcije proiza"li skepticizam i naturalizam 12. ,li i !istorizam, relativna valjanost svake filozofije za svoje vrijeme, rezultat je )egela. $akvo gledi"te stvara 'filozofiju svjetonazora,( koja se tim vi"e odmie od znanstvenog utemeljenja. 13. 2z nji! izlaze intencije kritike i stroge znanosti, ali valja i! same kritiki pogledati. rvi dio rasprave je kritika, drugi dio ispituje pravo !istorizma i filozofije svjetonazora

NATURALISTIKA FILOZOFIJA
14. &ritika naturalizma. 3n proizlazi iz otkrivanja prirode, jedinstva prostorno4vremenskog bitka odreenog prirodnim zakonima. Naturalizam se "iri rastom prirodni! znanosti/ iz isti! razloga dolazi i do !istoricizma. Naturalist ne vidi ni"ta nego prirodu, !istoricist ni"ta nego du!. 0vako bie promatranja je psi!ofiziko, odreeno vrstom zakonitosti.

15. 3no "to karakterizira sve oblike naturalizma su 56 naturalizirana svijest sa svojim intencionalno imanentnim danostima 76 naturalizirana ideja sa svim formama 1 . )usserl kae da posljednjim 876 inom samu sebe dokida. +akoni formalne logike tumaeni su kao prirodni zakoni mi"ljenja. $u se na prvom mjestu stvara skeptiki protusmisao. Naturalist je idealist i objektivist, takorei, tei znanstveno objasniti pojave, ali pretpostavlja znanstvenost na temelju onoga "to njome nijee. &ada postavlja svoja pravila, ne pretpostavlja nji!ovu upitnost. 1!. 2deja znanosti koja prodire novim vijekom u svom idealnom savr"enstvu jest um koji iznad sebe ni"ta nema. 9 tu domenu spadaju teoretski, aksiolo"ki, praktiki ideali koje naturalizam falsificira time "to i! empiristiki pogre"no tumai. ,rgument iz konzekvencije slab. 1". 3povrgavanje naturalizma nije dovoljno, potrebno je njegov temelj podvrgnuti pozitivnoj kritici 1#. Naturalizam svijest rje"ava egzaktnom me!anikom kao eksperimentalnom psi!ologijom 20. ,li injenina znanost ne moe dati nikakve iste principe normiranja 21. 0vako me!aniziranje du"e i svijesti ukljuuje naivno postavljanje egzistencije fizike prirode 22. +nanost o fizikoj prirodi ne moe sluiti kao temelj filozofiji jer* 23. rvo. Naivnost uzimanja prirode kao datosti. ojedinana iskustva i povezanost je kritiki sagledana, ali mogunosti i uvjeti uope ne

24. :rugo. itanja koja se pokazuju refleksiji* kako igra iskustveno4logike svijesti za!vaa objektivno valjano* pitanja epistemologije danas su posve otvorena. 3ba argumenta vrijede za psi!ologiju, koja se bavi psi!ofizikim, stoga za svaku prirodoznanstvenost. 25. rotusmisao neke 'prirodnoznanstvene teorije spoznaje( je evidentan* pitanja "to i! postavlja znanost, njoj su imanentna, a pitanje znanstvenosti je principijelno transcendentalno. rirodna znanost, nalik psi!ologiji i empirijskoj znanosti uope, sebi ne moe dati vlastito utemeljenje. olaganje temelja prirodne znanosti u epistemolo"kom smislu mora svako odreenje egzistencije, subjektivno i objektivno, staviti u zagrade.

2 .

2!. ,ko spoznajna teorija eli istraiti odnose bitka i svijesti, mora bitak misliti kao korelat svijesti/ istraivanje mora biti usmjereno na svijest u svim moguim oblicima, kako bi se vidjelo "to je uope sama svijest u svim svojim oblikovanjima. 2". 0ve vrste svijesti moraju se dati studirati na misli vodilji oblika naina danosti 2#. +a bitnu analizu svijesti, dakle, neizostavna je refleksija na temeljene oblike datosti svijesti. ;to to znai da predmetnost <jest< proizlazi iz svijesti. ,ko je svaka svijest <svijest o<, studij svijesti ukljuuje studij znaenja svijesti i svjesne predmetnosti. 0va takva istraivanja obu!vaamo pod imenom fenomenoloki studiji. 30. 3dgovarajua reflektivna znanost je fenomenologija iste svijesti. 3na je povezana sa psi!ologijom, ali su razliiti! vidova. si!ologija se bavi empirijskoj svijesti, fenomenologija istom svijesti. ret!odi psi!ologiji. 31. si!ologija je empirijski nauk 'naturalizirane svijesti.(

32. .oderna egzaktna psi!ologija ne odgovara ni tom za!tjevu. 9 najboljem sluaju istrauje psi!ofizike pravilnosti, i toliko je daleko od filozofije. Ne bavi se deskripcijama i razlozima, i toliko je ograniena 33. 3dnos eksperimentalne psi!ologije prema originalnoj psi!ologiji slian je odnosu socijalne statistike prema socijalnoj znanosti koja same sociolo"ke fenomene donosi u direktnoj danosti. 35. =ksperimentalna je metoda neminovna, ali ne vr"i analizu same svijesti 3 . +a poetak filozofske psi!ologije bitno je preskoiti pojmove i sudove, te se udubiti u fenomene 3!. onajprije moraju se oistiti ekvivokacije. Npr. 'svijest o( ima zbunjujue oblike oblikovanja. >?. =ksperimentalisti su ponosni na kreiranje laboratorijski! uvjeta u kojima promatraju stvari. ,li "to su to stvari% &akvo je to iskustvo na koje se moramo vratiti, ako polazimo od psi!ologije% 8:ilt!e@6 :a bi iz naivni! iskustava nastala iskustva u znanstvenom smislu, moraju pret!oditi stanovite analize svijesti specifine svojevrsnosti. $o je nadilaenje eksperimentalne psi!ologije. 3#. 3pisivanje naivni! danosti iskustva obavlja se pomou pojmova iji smisao i znaenje ne potjeu iz opisivanja, te se ne mogu kontrolirati pomou iskustava. 40. -ez utemeljenja pojmova koji odreuju predmet, psi!ologija isto tako malo moe biti egzaktna kao "to bi to bila fizika, koja se zadovoljava svakida"njim znaenjem 'te"kog(, 'toplog.( )usserl implicira, sve ono "to koriste napola je vlastito iskustvo, napola je naprosto neprecizno. 41. ojmovno voenje iskustva u sferi svijesti jo" je u stanju fizike prije galilejevske epo!e. Nedostaje udubljivanje u smisao iskustva, odnosno u smisao bitka koji je u njemu dan. 42. ojmovi iskustva nisu uzeti iz iskustva nego se na nj primjenjuju. 0pram iskustva oni su a priori 43. 3tuda valja razumjeti koje za!tjeve bitak u smislu psi!ikog 8bitak svijesti6 iz sebe postavlja na metodu 44. 3 traenoj metodi valja rei da za fenomenologiju svijesti ona ni tada nije dostatna, kada opona"a fizikalne metoda 45. 0lijediti prirodoznanstveni uzor skoro znai neizbjeno* svijest postvariti. 2skustvo o svijesti, meutim, za svijet je naelno drugo iskustvo nego iskustvo stvari. 4 . +naaj iskustva stvari* a6 ono identino, ono intersubjektivno isto b6 stvar je ono "to ona jest samo u jedinstvu jednog prostora i jednog vremena c6 u kauzalnom odnosu prema, ili u povezanosti pojavljivanja s drugim stvarima d6 realna svojstva su naziv za kauzalno zakonski unaprijed naznaene mogunosti promjene neeg identinog 4!. rirodna znanost konzekventno slijedi smisao toga "to se kao sama stvar iz sebe pojavljuje kao isku"eno 4". 3dnosi u podruju psi!ikog 8svijesti6 potpuno su drugi. si!iki bitak, bitak kao fenomen nije* a6 nikakvo jedinstvo koje se moe iskusiti kao identino b6 on nije pojava jer nema razlike izmeu pojave i bitka ostoji samo jedna priroda koja se pojavljuje u pojavama stvari/ a fenomeni svijesti nisu samo oni koji se pojavljuju 4#. Fenomen nije nikakvo supstancijalno jedinstvo, on nema realni! svojstava, on ne poznaje nikakve realne dijelove, nikakve realne promjene i nikakav kauzalitet. Fenomen ne odrava nikakav trajni, identini bitak 50. Fenomen se ne moe iskusiti kao pojavljujue, on je doivljaj koji je vien u refleksiji. Aedinstvo psi!ikog 8svijest6 uope nema nieg zajednikog s prirodom, s prostorom i vremenom, sa supstancijalno"u i kauzalno"u. Njegovo jedinstvo je rijeka koja je oblikovana pomou prolaznog intecionalnog smjera 51. 9 imanentnom zrenju, zrei za rijekom fenomena, mi dospijevamo od fenomena do fenomena i nikada do neega drugog 52. Fenomeni svijesti imaju u toj rijeci akata varijabilnost ovisno o stavu i atencionalnome. -itno* oni su svi 'svijest o(, 'pomi"ljaju( ono 'predmetno.( 53. Bistoa fenomenolo"kog istraivanja ovisi o* a6 iskljuivanja naturalistikog stava b6 da se fenomeni reduciraju samo na sebe kako bi se mogli vidjeti u jednostavnosti i opisati

54. #educirani, fenomeni imaju bit koja se ne moe do!vatiti u neposrednom zrenju 55. Naturalistiki stav blokira mogunost otvaranja nove, bitne znanosti koja see dalje. 2straivanje biti analiza je akata svijesti, a zbog naturalizma nama je te"ko vidjeti same biti. +orno imanje svjesnog je intuicija. ,ko je intuicija ista, zorna bit je apsolutno evidentna i dade se fiksirati u pojmove koji daju mogunost za jednoznane, objektivne i apsolutno valjane iskaze. -oja je, za razliku od tona, toliko drastino razliita da moemo biti apsolutno sigurni u nju i ne moemo i! nikako drugaije doivjeti 8i fiksirati6. 5 . +renje s!vaa bit kao bitni bitak i ni na koji nain ne postavlja opstanak 8:asein6. 0poznaja biti nije nikakva injenina spoznaja, ona ne dodiruje ni najmanji sadraj tvrdnje u pogledu nekog individualnog opstanka. :akle, takvo zrenje mora biti drugaije od iskustva, ono je apriorno zrenje, iskustvo iskustva. 5!. 0udovi koji iskazuju iskustvo iskustva jesu apsolutne spoznaje. 9temeljiti pomou novog iskustva nema smisla. &ritika )umea* skepsa na rubu fenomenologije. ,li, ona sama je u svakom sluaju apriorna analiza svijesti, pomou iji! problema empirijski problemi pojava ljudske svijesti tek dobivaju neki znanstveno do!vatljivi smisao. 5". Filozofski zor ne smije se zabunom zamijeniti sa 'samoopaanjem( 8to ini )ume6, ne sa inima koje umjesto biti postavljaju odgovarajue individualne pojedinanosti. 5#. Bista fenomenologija moe biti samo istraivanje biti i nikada istraivanje egzistencije. ojedinano se u svojoj imanenciji moe postaviti samo kao 'ovo ovdje(, kao taj tamo tekui opaaj ili sjeanje. 0luajno je, nije bit, ali ima bit. 0. si!ofiziki stav% si!iko je koordinirano tijelu i jedinstvu fizike prirode. 3visnost o fizikome pripada podruju 'psi!ologije kao prirodne znanosti,( u suprotnosti prema fenomenologiji ona je empirijska znanost 1. si!ologija je de facto voena onim izvornim i neizbjenim objektiviranjima, iji su kolerati empirisjka jedinstva ovjek i ivotinja, a s druge strane du"a, osobnost, odnosno karakter, dispozicija osobnosti. ,li te jedinstvene tvorbe nisu pitanje biti. #azlika* psi!iko kao tjelesna pojava prirode donosi netjelesno jedinstvo koje upuuje natrag na ivotno jedinstvo svagda"nje rijeke svijesti. 2. si!olo"ka spoznaja pretpostavlja apriornu spoznaju biti psi!ikoga, njeni principi ine osnovu za empirijsku psi!ologiju a da bi se takvime ime moglo doi do neke biti, to je potpuno pogre"no 3. si!ologija grije"i 8kao i ostale znanosti6 u tome "to nema fenomenolo"ku metodu. Ne koristi poetne stavove. +a fenomenolo"ko istraivanje vrijedi* "to je do!vaeno i opisano u intuitivnom dranju moe se razumjeti i provjeriti samo u intuitivnom dranju 4. 9temeljenje pomou sistematske fenomenologije daje norme za znanstveni smisao i sadraj pojmova koji su prikladni da izraze iskustva empirijske psi!ologije. 3va iskustva su jednako bogata sadrajem kao prirodna iskustva. 3na se znanstveno mogu uporabiti slino prirodnim iskustvima tek kada je izvr"eno fenomenolo"ko utemeljenje. 0amo zbiljski radikalna i sistematska fenomenologija, koja se ne bavi sporednim i odijeljenim refleksijama, nego u iskljuivoj predanosti istrauje krajnje mnogostruke i zamr"ene probleme svijesti s potpuno slobodnim du!om, koji nije zaslijepljen nikakvim naturalistikim predrasudama, moe nam dati razumijevanje psi!ikoga u sferi individualne i zajednike svijesti. 5. Fenomenolo"ko istraivanje je u najboljem smislu apriorno istraivanje. 0vim opravdanim motivima aprirozma ono podnosi puni raun. &ritiko luenje psi!olo"ke i fenomenolo"ke metode ukazuje u toj posljednjoj put ka znanstvenoj teoriji uma i omoguuje znanstvenu psi!ologiju

HISTORICIZAM I FILOZOFIJA SVJETONAZORA

. )istoricizam se kree u sferi injenica empirijskog du!ovnog ivota. Njegov ga reatlivizam povezuje sa svojevrsnom skepsom. !. 0vako du!ovno oblikovanje ima tei"te u struji du!ovnoga ivota* u svojemu tijeku ono ima svoju unutarnju strukturu, svoju tipiku i svoju motivaciju. $u motivaciju moemo naknadno osjetiti. )istorijsko <razumijevanje< je iskaz pojedinani! oblikovanja iz du!ovni! motiva razvoja. %#azumijevanje< odnosno <obja"njavanje< otkriva <du!ovni bitak<. 9 intuitivnom istraivanju toga bitka istrauju se umjetnost, religija, obiaj i sl. 2sto tako

svjetonazor koji postoji u njima i koji istodobno u njima dolazi do izraza. :u!ovne motivacije koje odreuju njegovu bit dovode se do razumijevanja pomou unutarnjeg uivljavanja ". 9 zbirci 0vjetonazor :ilt!e@ ukazje na to da pomou promatranja koje obu!vaa sve pro"losti nestaje apsolutna valjanost bilo kojeg pojedinanog oblika ivotnog ustrojstva, religije i filozofije. #. 2sto vrijedi za povijesni razvitak znanosti. Cano je praviti razliku izmeu tekueg valjanja i objektivne valjanosti, izmeu znanosti kao kultunre pojave i znanosti kao sistema valjani! teorija. )istorijske razloge, koji imaju !istorijske posljedice, moe se uiniti jasnima samo pomou injenica. Binjenice ne postiu ni"ta za utemeljenje svoje mogunosti !0. Filozofska kritika, ukoliko treba postaviti za!tjev za valjanost prema svojemu smislu, implicira idealnu mogunost sistematske filozofije kao stroge znanosti !1. ovijest filozofije i povijest znanosti moe priznavati pojedinana djela u nji!ovoj velianstvenosti, ali samo iz nji!ovi! empirijski! motiva i uinaka. rincipi takvi! relevantni! vrednovanja lee u idealnim sferama koje vrednujui !istoriar ne moe utemeljiti. !2. :ilt!e@ev prikaz za"to psi!ofizika psi!ologija ne moe dati nikakvo utemeljenje du!ovni! znanosti valja dopuniti u tom smislu da jedino i samo fenomenolo"ki nauk o biti uzmae utemeljiti filzofiju du!a. !3. 0misao i pravo filozofije svjetonazora. 3na odgovara na"oj potrebi za zavr"nom, ujedinjujuom, svepoimajuom i sverazumijevajuom spoznajom. 3na je zauzimanje jednog upori"ta u svijetu koji se ini da je bitniji nego znanost o svijetu, naroito "to spram te posljednje prevladava skepsa !istorizma !4. 0vjetonazor ima jedinstvenu te!nolo"ku funkciju kao najvi"e podizanje ivotnog iskustva, obrazovanja i mudrosti nekog vremena !5. #azlikovanja* ivotno iskustvo, obrazovanje, mudrost svijeta, svjetonazor ! . )abitualna vrsnoa u odnosu na sve mogue smjerove ljudskog stava skipa s tim ide dobro izgraena sposobnost rasuivanja o predmetnostima takvog zanimanja stava, odnosno, sposobnost da se zauziamnje stava moe izriito opravdati !!. 3pravdano je govoriti ne samo o obrazovanju i svjetonazoru nekog odreenog individuuma, nego i o obrazovanju i svjetonazoru nekog doba !". 2z cjelokupnosti znanosti i iz najuvjerljiviji! obrazovni! motiva zajednice izrasta neko izvanredno pro"irenje i povi"enje, koje u velikim sistemima daje relativno najsavr"eniji odgovor na zagonetke svijeta i ivota. !#. #elativno savr"ena vrsnoa 8osjenenje ideje !umaniteta6 odgovara temeljnim vrstama mogui! zauzimanja stajali"ta 8uzimanja vlastitog mjesta u svijetu6 "0. 2z prirodni! refleksija o najboljim putovima nastao je umjetni nauk koji za!tijeva nadsubjektivne i vezivne valjanosti. 3n ulazi takoer u filozofiju svjetonazora koja na taj nain postaje tokom zraenja najvredniji! energija obrazovanja. "1. Celiko znaenje filozofije svjetonazora ne ini suvi"nim za!tjev za utemeljujuom strogom filozofijom. 0vjetonazor je ogranien na pojedinani ivot, za svako vrijeme neki drugi svjetonazor, ideja znanosti je nadvremenska. "2. Filozofija svjetonazora i znanstvena filozofija razilaze se kao dvije ideje koje se na stanoviti nain odnose jedna na drugu ali koje ne valja mije"ati "3. $enja za svjetonazorom je pretpostavka stroge znanstvene filozofije, ali ona ne smije sprijeiti proboj ove fenomenolo"ke "4. +a jedni u drugu vrstu filozofiranja ne moe postojati neka openito valjana praktina odluka. 9 ivotnoj zbiljnosti ne moe biti sasvim iste odluke. 9 tome se nalazi velika opasnost naroito za filozofiju na"eg doba "5. itanje se mora postaviti sa stajali"ta ovjeanstva i povijesti " . 9 pritisku ivota, u praktinoj nunosti da se zauzme stav, ovjek nije mogao niti moe ekati da se ozbilji ideja stroge znanosti "!. $e!niar kao praktiar odluuje drugaije nego znanstveni teoretiar. 3d ovoga on uzima nauk, a iz ivota uzima iskustvo "". $ako ne stoji stvar sa znanstvenom filozofijom, koja ponajprje mora prevladati stanje da bude nerazluena mje"avina svjetonazora i teoretske spoznaje

"#. :u!ovna nuda na"eg doba doista je postala nepodno"ljiva. Ne samo nerije"eno"u pitanja o bitku prirode i povijesni! zbiljnosti, nego i time "to valja promatrati kao apsolutni bitak. 3dluujua je na"a radikalna ivotna nuda. Divot je zauzimanje stava. $o je mogue samo na temelju isti! principa. Naturalisti i !istoristi naprotiv rade na tome da se sva zbiljnost, sav ivot preobrazi u nerazumljivu mje"avinu injenica #0. +acijelo mi ne moemo bez umnog, pa makar i neznanstvenog nazora na svijet i ivot #1. -udui da naturalisti i !istoristi pomou mnogoznani! i pogre"ni! problema prijee razumijevanje zbiljnost i mogunost zauzimanja stava prema njoj, mi moramo nastojati oko radikalne znanosti koja poinje odozgo, koja se temelji na sigurnim fundamentima i napreduje prema strogoj metodi* oko filozofske znanosti za koju se ovdje zauzimamo #2. .a kako samorazumljivo filozofija svjetonazora rado posee za svakom moguno"u strogo znanstvenog za!tjeva filozofski! problema, odvajane se mora provesti #3. 3vdje nema nikakvi! kompromisa, ovdje jednako tako malo kao u bilo kojim pitanjima strogog utemeljena #4. okazano je da posebno vrijednost svjetonazora poiva na vlastitom temelju, ali da njega valja promatrati kao !abitus i postignue pojedinane osobnosti. +nanost je, naprotiv, impersonalna, a u najvi"oj mjeri to je filozofija kao stroga znanost #5. Na"e vrijeme ima svoju vlastitu veliinu* ono pati samo od neznatna razvoja i neznatne moi filozofije, koja jo" nije dostatno stroga da bi skeptiki negativizam 8koji se naziva pozitivizmom6 mogla prevladati pomou istinskog pozitivizma. +nanstvena egzaktnost filozofije je najpotrebnija na"em dobu # . 3tuda je neodlono nuno jedino mogue filozofsko dranje* da ni"ta "to je naslijeeno ne pustimo da vrijedi kao naelo, nego da to poku"amo dobiti u slobodnoj predanosti samim problemima i principima 8poecima6 utemeljenja slijedei upute koje proizalze iz problema #!. 2z !istorijski! filozofija, ako se razumijemo u nji! udubiti, struji nam filozofski ivot sa svim bogatstvom i snagom ivi! motivacija. .eutim, ne od filozofija ve od stvari i problema mora polaziti poticaj za istraivanje. Filozofija je znanost o prapoecima, utemeljujuim principima, o korijena ljudskog znanja i pona"anja 8naglasio :escartes, jedan od )usserlovi! okosnica6. Njen radikalni postupak, koji se iz korijena die, za!tijeva apsolutno jasne poetke, metode, koje su unaprijed naznaene pomou vladajui! poetni! principa, i jasan pogled za stvari koje su u velikoj mjeri apsolutno dane u neposrednom zoru. Clastito postignue filozofije mora biti da ona ide natrag na posljednje izvore i da posredstvom filozofske intuicije, fenomenolo"kog do!vaanja biti bez aparata zakljuaka i dokaza, pomou neposrednog gledanja dobiva obilje najstroi! spoznaja koje daju temelj.