UDK 624.072./074:624.

043

Primljeno 25. 3. 2010.

Proraun kupola i cilindrinih zidova

Sreko Piulin, Ivana Mekjavi
Kljune rijei ljuska, kupola, cilindrini zid, teorija ljusaka, proraun, metoda konanih elemenata Key words shell, dome, cylindrical wall, theory of shells, analysis, finite-element method Mots cls coque, dme, mur cylindrique, thorie des coques, analyse, mthode des lments finis S. Piulin, I. Mekjavi Pregledni rad

Proraun kupola i cilindrinih zidova

Dan je kratki povijesni pregled izvedenih tankih betonskih ljusaka, cilindrinih zidova i kupola. Predstavljena je teorija tankih ljusaka primijenjena u proraunu interakcije kupole, prstena i zida kako bi se dala usporedba tih rezultata s rezultatima dobivenim proraunom metodom konanih elemenata. Istaknuto je da su se rezultati prorauna metodom konanih elemenata pokazali vrlo pouzdanim te se preporuuje uporaba te metode pri projektiranju navedenih vrsta konstrukcija. S. Piulin, I. Mekjavi Subject review

Analysis of domes and cylindrical walls

A brief historic overview of realized thin concrete shells, cylindrical walls, and domes, is given. The theory of thin shells as applied in the analysis of interaction between the dome, ring and wall, is presented in order to compare such results with those obtained through analysis according to the finiteelement method. It is emphasized that the results obtained by the finite-element method have proven to be very reliable, and so this method can be recommended for the design of such types of structures. S. Piulin, I. Mekjavi Ouvrage de syntse

L'analyse des dmes et des murs cylindriques

Un bref aperu historique des constructions existantes des coques en bton, des murs cylindriques, et des dmes, est prsent. La thorie des coques minces comme applique dans l'analyse d'interaction entre le dme, l'anneau, et le mur, est labore afin de permettre la comparaison de ces rsultats avec ceux obtenus par l'analyse selon la mthode des lments finis. Il est soulign que les rsultats obtenus selon la mthode des lments finis sont trs fiables et, pour cette raison, la mthode peut tre recommande pour l'tude de ce type des constructions. . , .

, , , , ,

, . , , , , . , , . S. Piulin, I. Mekjavi bersichtsarbeit

Schlsselworte Schale, Kuppel, Zylinderwand, Schalentheorie, Berechnung, Methode der endlichen Elemente

Berechnung von Kuppeln und Zylinderwnden

Dargelegt ist eine kurze geschichtliche bersicht ber ausgefhrte dnne Betonschalen, zylindrische Wnde und Kuppeln. Vorgestellt ist die Theorie dnner Schalen, angewendet in der Berechnung der Interaktion der Kuppel, des Rings und der Wand, mit dem Ziel des Vergleichs dieser Ergebnisse mit den Ergebnissen der Berechnung nach der Methode der endlichen Elemente. Man hebt hervor dass sich die Ergebnisse der Berechnung nach der Methode der endlichen Elemente als sehr zuverlssig zeigten, so empfiehlt man die Bentzung dieser Methode beim Entwurf der angefhrten Konstruktionsarten.

Autori: Prof. dr. sc. Sreko Piulin, dipl. ing. gra.; doc. dr. sc. Ivana Mekjavi, dipl. ing. gra., Sveuilite u Zagrebu Graevinski fakultet, Zagreb GRAEVINAR 62 (2010) 12, 1097-1106 1097

Proraun kupola i cilindrinih zidova 1 Uvod Poznato je da je ljuska jedna od najefikasnijih konstrukcija koja postoji u prirodi pa stoga ne ude brojne ljuskaste konstrukcije izgraene u prolosti. U poetku su se ljuske gradile uglavnom po intuiciji i na temelju naslijeenog iskustva, uz vrlo jednostavne proraune. Razvojem znanosti otvorila se mogunost teorijskog rjeenja problema odnosno rjeenja zasnovanih na znanstvenim, a ne samo na empirijskim spoznajama. Mnogi problemi koji nisu bili rijeeni ili je za njihovo rjeavanje trebalo vrlo mnogo vremena danas se bre rjeavaju raunalom. Naglim razvojem raunalne tehnologije, projektiranje i proraun ljusaka redovito su podrani i s vrlo sloenim i sofisticiranim postupcima. S obzirom da je izrada laboratorijskih modela ljusaka (proraun pomou modela) rijetka i redovito skupa, danas se najee rabe numerike metode prorauna, a najvie metoda konanih elemenata (MKE). Pri tom se precizna simulacija stvarnog ponaanja konstrukcije moe postii samo primjenom kvalitetnoga numerikog modela i odgovarajuega raunalnoga programa, te poznavanjem sloene problematike numerikog modeliranja. U svim sluajevima rezultate numerikih postupaka treba preispitati i usporediti s rezultatima jednostavnijih prorauna. Ispravno projektiranje tankih betonskih ljusaka ukljuuje njihov proraun, izvedbu te izgled, s osnovnim ciljem stvaranja oblika koji zadovoljavaju zahtjeve sigurnosti, ekonominosti i estetike [1]. Osim znanstvenih spoznaja nunih u projektiranju jednako su znaajna povijesna saznanja o najboljim konstrukcijskim rjeenjima. Za inenjerske konstrukcije povijesna spoznaja podrazumijeva dvije vrste istraivanja - prvo, koje se odnosi na razvoj oblika u okviru struke, i drugo, razvijanje osobnih stilova projektanata. Stoga je u ovome radu kratko izloena povijest prvih osnovnih oblika tankih betonskih ljusaka, prema priblinom kronolokom slijedu njihova nastanka. U opisivanju povijesti pojedinog oblika, ovaj je povijesni pregled ogranien na nekoliko prvih projektanata - inenjera kao to su Maillart, Dischinger, Tedesko, Freyssinet, Nervi i Torroja. U radu su prikazani prorauni interakcija kupole, prstena i zida te su usporeeni rezultati dobiveni primjenom teorije ljusaka s rezultatima provedenog prorauna s pomou MKE-a. 2 Povijesni pregled cilindrinih zidova i kupola Cilindrine ljuske kao zidovi spremnika za vodu i plin bile su meu prvim tipovima konstrukcija izvedenih od armiranog betona. vicarski je inenjer Robert Maillart (1872.-1940.) proveo prva istraivanja u kojima su uzeta u obzir naprezanja zbog savijanja i membranska naprezanja u upetoj bazi cilindra. Tako su cilindrine 1098

S. Piulin, I. Mekjavi ljuske optereene osno-simetrino bile dobro teorijski definirane prije Prvoga svjetskog rata. Kod kupola je situacija bila drukija. Postojea membranska teorija smatrala se zadovoljavajuom, a ak i danas omoguuje prihvatljiv preliminarni proraun. Kao poticaj za praktinu primjenu kompletne matematike teorije, ukljuujui savijanje, posluila je 1922. izgradnja polukuglaste kupole za Zeissov planetarij u Jeni, Njemaka. Ova prva tanka betonska ljuska promjera 16 m i debljine 3 cm izvedena je tzv. metodom Zeiss-Dywidag kao rezultat suradnje Waltera Bauersfelda (1879.-1959.) iz kompanije Zeiss i Franza Dischingera (1887.-1953.) iz kompanije Dyckerhoff&Widmann [2, 3]. Projektant kupole Bauersfeld iz Zeissa postigao je laganu konstrukciju s pomou geodetske kupole od eline mree (mree Zeiss) koja nakon torkretiranja ostaje ubetonirana kao armaturna mrea. Suradnja Bauersfelda i Dischingera nastavljena je ponovno u Jeni 1925. izvedbom prve plitke kupole s vlanim prstenom, promjera 40 m, debljine 6 cm i visine strelice od samo 7,87 m. Ovdje je, meutim, zbog plitkosti kupole bio potreban kruti prsten na nagnutom rubu ljuske, dok u kupoli oblika plata kugle zbog nepostojanja horizontalne komponente meridijalne sile, takav prsten nije bio potreban. Ovaj spoj izmeu tanke ljuske i debelog prstena izaziva diskontinuitet u ponaanju ljuske dovodei do znatnog savijanja, to je potaknulo J. W. Geckelera da 1926. pronae odgovarajuu matematiku teoriju za kupole koja je jednostavna za primjenu u projektantskoj praksi. Uoivi da je savijanje bilo ogranieno na podruje u blizini rubnog prstena, Geckeler je pojednostavio matematiku teoriju do te mjere da se postupak razvijen za cilindrine ljuske moe rabiti za kupole [1]. Kad postoji sumnja u tonost takvoga priblinog rjeenja, korisna su numerika rjeenja (3. poglavlje). Radikalna razlika izmeu proraunskih ideja prije 1922. i onih koje su uslijedile nakon suradnje kompanija ZeissDyckerhoff&Widmann u Jeni moe se utvrditi usporedbom triju kupola: bazilike Sv. Petra u Rimu (1590.), hale stoljea u Breslau (danas Wroclaw, Poljska, 1913.) te jedne od nekoliko oktogonalnih kupola na vienamjenskoj hali u Leipzigu (1929.) (slika 1. i tablica 1.). Panteon, izgraen 125., bio je najvea zidana betonska kupola (slika 2.) sve dok njegov raspon od 44 m nije 1913. premaila armiranobetonska rebrasta kupola u Breslau. Ipak, unato armiranobetonskoj izvedbi, kupola u Breslau teila je 63 % teine kamene kupole Sv. Petra. Najvea promjena zbila se nakon 1922., pojedina kupola hale u Leipzigu tei jednu treinu konstrukcije u Breslau iz 1913. Izgradnja plitke kupole u Jeni 1925. premaila je dvadeset stoljea stari maksimalni omjer raspona L i debljine h, L/h50 u gradnji zakrivljenih ploha (kupola Panteona GRAEVINAR 62 (2010) 12, 1097-1106

S. Piulin, I. Mekjavi u Rimu, 125.) [4], dosegnuvi omjer L/h667 koji je vei od onog prirodne ljuske jajeta. Godine 1929. Dischinger je svladao poligonalni tlocrt uz pomo zajedno sastavljenih ljusaka u obliku samostanskog svoda (hala u Leipzigu s omjerom L/h845). Daljnji kvalitativni skok u omjeru raspona i debljine do kojega dolazi 50-ih godina 20. stoljea oznaava izvedba dvostrukih ljusaka Esquillanove CNIT-ove izlobene hale u Parizu (raspon 206 m, ukupna debljina ljuske 12 cm - L/h1700).

Proraun kupola i cilindrinih zidova

Slika 2. Panteon, Rim (125.)

Za uvoenje i uspjeh tankih ljuskastih konstrukcija u SAD-u zasluan je Anton Tedesko (1903.-1994.) ija se polukuglasta kupola Planetarija Hayden u New Yorku (1934.) smatra prvom amerikom tankom betonskom ljuskom.

Slika 3. Hala trnice u Algecirasu, panjolska, sferna ljuska (Torroja, 1933.) Slika 1. Usporedni prikaz kupola, a) Sv. Petar; b) Jarhunderthalle, Breslau; c) Vienamjenska hala, Leipzig

Tablica 1. Usporedba nekih izvedenih kupola Leipzig Pokrivena plotina (m2) Promjer kupole (m) Teina konstrukcije (t) 5700 75 2160 Breslau 4000 65 6340 Sv. Petar 1600 42 10000

panjolski inenjer Eduardo Torroja (1899.-1961.) proveo je sustavno istraivanje armiranobetonskih ljusaka 30-ih godina 20. stoljea, a meu njegovim prvim projektima bila je krovna ljuska hale trnice u Algecirasu (1933.) (slika 3.). Sferna kalota - kupola radijusa zakrivljenosti 44,20 m, debljine 9 cm, raspona 47,6 m, oslonjena je na osam vertikalnih stupova meusobno povezanih prednapetim betonskim poligonalnim prstenom (to je vjerojatno prva primjena prednapinjanja kod ljusaka dvostruke zakrivljenosti) [5]. GRAEVINAR 62 (2010) 12, 1097-1106

Za razvoj je zasluan i vicarski inenjer Maillart ija privremena bavasta tanka ljuska Cement Hall za Swiss Expo u Zrichu 1939. predstavlja konstrukcijski oblik dobiven iz novog materijala armiranog betona. Pier Luigi Nervi (1891.-1979.) bio je projektant i graditelj. Projektiranje motivirano kontroliranjem sila i smanjenjem trokova osobito je prisutno kod velikih graevina kao to su Nervijeve krovne konstrukcije stadiona u Firenci i Rimu, izlobeni salon u Turinu, sportske dvorane u Rimu i SAD-u. Potpuno monolitna izvedba ljusaka s rebrima kod njegovih prvih hangara znatno je pojednostavnjena u kasnijim projektima primjenom predgotovljenih rebara to podupiru krov, ime su reducirane sloena oplata i skela. Na slici 4. prikazana je kupola Norfolk Scope Arena u SAD-u koja se s promjerom od 134 m i visinom od 33,5 m smatra najveom izvedenom betonskom kupolom u svijetu. Za usporedbu, kupola dvorane Vinjik u Zadru ima promjer osnovice 140 m i visinu tjemena 31 m, ali je radi smanjenja teine kupole gornji dio konstrukcije izveden u eliku. Na visini od 20 1099

Proraun kupola i cilindrinih zidova m do tjemena betonski plat zamijenjen je cijevnom reetkastom kupolom promjera 90 m i visine 11 m (slika 5.).

S. Piulin, I. Mekjavi Meutim, obino nije mogue ili nije poeljno primijeniti oslonce tangencijalno na meridijan na rubu kupole. Kupole se uglavnom oslanjaju na vertikalne oslonce; stupove ili zidove (slike 6. i 7.).

Slika 6. kola Texhoma, Oklahoma, SAD (razredi za oko 430 uenika i gimnastika dvorana) Slika 4. Norfolk Scope Arena, Virginia, SAD (Nervi, 1971.)

Slika 5. Kupola dvorane Vinjik, Zadar (2008.)

Iako je panjolski inenjer Torroja bio Nervijev suvremenik i dijelio iste ideje o konstrukciji, on se razlikovao osobito po svom pristupu gradnji. Torroja se vie zanimao za oblik i istou projekta nego za jedostavnost izvedbe: Najbolje konstrukcije ne moraju biti najjeftinije. Njegov stvaralaki opus moda nije bio tako opsean kao Nervijev i Maillartov, ali je zasigurno bio raznovrsniji, radio je s elikom i ziem kao i s betonom [6]. Najsofisticiraniji projekti, kao to su Maillartov Cement Hall, Nervijeva mala sportska dvorana, te Torrojina krovna ljuska dvorane trnice, iziskuju samo jednostavniji proraun. Ovi konstrukcijski oblici razvili su se bez prethodnog iskustva s izvednim ljuskastim konstrukcijama i bez vrste matematike podloge. Dok inenjeri kao primijenjeni znanstvenici razvijaju nove i stroe proraune, oslanjajui se danas na sloene raunalne sustave, inenjeri kao projektanti razvijaju nove i suptilnije oblike oslanjajui se na vrlo jednostavne proraune i opseno iskustvo na temelju opaanja ponaanja izvedenih konstrukcija i modelnih istraivanja [1, 7]. 3 Proraun kupola i cilindrinih zidova Kupole oslonjene tangencijalno na nagib meridijana na njihovu rubu razmatrane su u [1]. Uoeno je da su momenti savijanja openito mali i ogranieni na usko podruje uz rub kupole. 1100
Slika 7. Gainesville Performing Arts Center, Texas, SAD, armiranobetonska kupola promjera 39,6 m; strelica 7 m; visina zida 5,5 m (tehnologija Monolithic Dome, 2005.)

Na slici 8. prikazano je djelovanje sila na rubu u sluaju vertikalnih oslonaca.

N' V=N' sin

Slika 8. Reakcije na rubu kupole

Membranska reakcija N' ne moe se prihvatiti vertikalnim osloncem te se zbog nedostatka bonog pridranja (ukruenja) na rubu kupole pojavljuje horizontalni pomak. Rezultirajue sile u kupoli mogu se odrediti kombiGRAEVINAR 62 (2010) 12, 1097-1106

S. Piulin, I. Mekjavi niranjem membranskih vrijednosti s onima dobivenim iz prorauna kupole optereene na rubu silom prema van H = -N'cos. Uvrijeeno je da projektant definira odreeni tip bonog pridranja od kojih su ovdje razmatrana tri tipa: rubni prsten, podupirajui cilindrini zid ili kombinacija prstena i zida (slika 9.).

Proraun kupola i cilindrinih zidova proraunom veliine rubnih utjecaja nunih za eliminiranje greaka. Zbog rezultanti membranskih naprezanja bit e etiri pomaka (greke): horizontalni pomak i rotacija ruba kuD D D R R pole ( D H = 10 odnosno = 20 ) te prstena ( H = 10 R odnosno R = 20 ) (slika 10.) [1]. Pomaci od djelovanja vlastite teine koji nastaju na rubu sferne kupole radijusa a, konstantne debljine h jesu:
(b)

D 10 =

a 2q 1 + cos sin Eh 1 + cos

(1)

D 20 =

aq (2 + ) sin Eh

(2)

V (a)

Pomaci prstena pravokutnoga poprenog presjeka jesu:

(c)

Slika 9. Izvedba ruba kupole, a) kupola-prsten, b) kupola-zid, c) kupola-prsten-zid

R 10 = cos +

' 12 y0e r 2 N d 2 Ebd

(3)

Oslanjanje kupole na prsten, kao na slici 9.a, esto se u praksi realizira preko elastomernog leaja postavljenog na vrh cilindrinog zida. U tom se sluaju posmina sila prenosi preko leaja ovisno o krutosti samog leaja koju specificira proizvoa.

R 20 =

' 12r 2eN

Ebd 3

(4)

gdje je d visina, b irina te r radijus prstena. N' uzima se negativno i e pozitivno za smjer prikazan na slici 10.a. Varijable d' i y0 su:
d' = y0 = hD cos i 2 d d' 2

3.1 Proraun kupola-prsten

U primjeru kupole s prstenom (slika 9.a) pretpostavljena je monolitna veza prstena i kupole te slobodno oslanjanje prstena na pominim leajima. Uz te pretpostavke konstrukcija se moe proraunati na uobiajen nain. Rezultante naprezanja u kupoli proraunaju se uporabom membranske teorije. Horizontalna komponenta meridijalne sile N' u ravnotei je s vlanom silom u prstenu T = N' r cos, gdje je r radijus prstena (slika 10.a).
20 10 10
R D D

gdje je hD debljina kupole na rubu, a d' je openito mala u odnosu na d. Ukupni pomaci (greke) iznose:
D R 10 = 10 + 10 D R 20 = 20 + 20

(5)

y0 e
N' V (a)

d'
20
R

Potrebne su dvije rubne (korekcijske) sile X1 i X2. Pomaci kupole zbog sile H = X1 i momenta M = X2 su sljedei:
D 11 = 2

a2 H sin 2 Eh

(6)

(b)

Slika 10. Odnos kupola-prsten iz [1]

D = 12

Izvodi za jednadbe pomaka (greaka) na rubovima dobivenih prema membranskoj teoriji i korekcija zbog jedininih rubnih utjecaja koji su proizali iz momentne teorije mogu se nai u [1]. Kompatibilnost je postignuta GRAEVINAR 62 (2010) 12, 1097-1106

2 2 a 2 sin M Eh a2 H sin Eh

(7)

D 21 = 2 2

(8)

1101

Proraun kupola i cilindrinih zidova

D 22 =

S. Piulin, I. Mekjavi (9)

4 3a 2 M Eh 3(1 2 )

gdje je . a 2h2 Pomaci prstena pravokutnoga poprenog presjeka zbog sila X1 = 1 i X2 = 1 su sljedei: 2 2 12 y0 R r = 1+ 11 (10) 2 Ebd d
R 12 R 22 R = 21

10 10

20

4 =

20

N' cos

12r 2 y0 Ebd 3

N' (a)
Slika 11. Proraun kupola-zid iz [1]

(11)
(b)

(12) Ebd 3 Ove se veliine izravno kombiniraju s odgovarajuim pomacima kupole te stoga slijedi
D R 11 = 11 + 11 D R 12 = 12 + 12 D R 22 = 22 + 22

12r 2

D D Rub kupole e translatirati, 10 , i rotirati, 20 . Horizontalna komponenta N' cos uzrokuje translacijski pomak zida prema van te rotaciju ili iz [1]: W = 11

(13)

1 2 3 D 1 2 2 D

(15)

Jednadbe kompatibilnosti se postave i rijee po X1 i X2: X 111 + X 212 + 10 = 0 (14)

X 1 21 + X 2 22 + 20 = 0

W = 21

(16)

Potrebno je napomenuti da je po membranskoj teoriji prsten u vlaku, a kupola je obino u potpunosti u tlaku. Membranski vlak u prstenu, T = N' r cos, gura prsten prema van. Iz uvjeta kompatibilnosti kupola treba slijediti ovaj pomak. Prsten se nee pomaknuti kao to predvia membranska teorija ( H ) budui da to kupola sprjeava. Stoga je sila u prstenu umanjena (za X1), a prstenasti vlak u kupoli pojavljuje se zajedno s momentima savijanja. Kad se poveava veliina (krutost) prstena on zadrava vie vlaka i u graninom sluaju za beskonanu plotinu AR = sustav postaje upeta kupola s malim ve spomenutim korekcijskim silama i momentima. Suprotno, kad se veliina (krutost) prstena smanjuje on oslobaa vie vlaka sve dok u graninom sluaju za AR = 0, X1= N' cos, i X2 = 0; sustav postaje slobodno oslonjena kupola na vertikalnim osloncima, a prstenasti vlak u kupoli blizu ruba vrlo je velik.
R

W 22 =

(17)

gdje je krutost na savijanje D = Eh3/12(1-2) i h debljina zida. Za rubno optereenje N' cos ove veliine postaju:
N cos W 10 = 3 2 D N cos W 20 = 2 2 D
' '

(18)

(19)

Pomaci zbog korekcijske sile X1 = 1 i korekcijskog momenta savijanja X2 = 1 sada se odrede dodavanjem vrijednosti prije danih za kupolu i zid.
D W 11 = 11 + 11 D W 12 = 12 + 12 D W 22 = 22 + 22

3.2 Proraun kupola-zid

Mogue je oduprijeti se horizontalnoj komponenti membranskog meridijalnog potiska izvedbom kupole na cilindrinom zidu. Na slici 11. prikazan je sustav u kojem je kupola u potpunosti oslonjena na zid. Pod optereenjem kupole na zid djeluje kontinuirana rubna sila N' koja se moe rastaviti u dvije komponente.
1102

(20)

Dvije se jednadbe kompatibilnosti ponovno napiu u istom obliku kao prije te se iz njih odrede vrijednosti X1 i X2.
GRAEVINAR 62 (2010) 12, 1097-1106

S. Piulin, I. Mekjavi

Proraun kupola i cilindrinih zidova

3.3 Proraun kupola-prsten-zid

Kada zid zamijeni prsten (kao u prethodnom poglavlju), pojavljuju se velika vlana naprezanja u rubnom podruju cilindra. Zbog toga je esto potrebna vea koliina armature i poveana debljina zida. Kod spremnika za tekuine nisu poeljna velika podruja s velikim vlakom u smjeru prstena jer postoji mogunost razvoja pukotina. Uglavnom je poeljnije skupiti vlane sile sigurno u prsten. Kao to se vidi u primjeru prorauna kupola-prsten, s poveanjem veliine prstena poevi od graninog sluaja bez prstena poveava se vlak u prstenu, a odgovarajue se smanjuje prstenasti vlak u kupoli. Na slici 12. prikazan je sustav kupola-prsten-zid. Takav prsten moe se jednostavnije armirati ili prednapeti nego duljine kupole i zida koje bi inae nosile na vlak.
20 20
R D

koje se odnose na proraun prsten-zid (koji je isti kao proraun kupola-prsten kad se uzme da kupola ima radijus cilindra). Prvo se razmotri horizontalni pomak na spoju kupole i prstena. Zbog sile X1 = 1, dobije se kao prije (izrazi (13)):
D R 11 = 11 + 11

a od momenta X2 = 1 ponovno:
D R 12 = 12 + 12

Od sila X3 = 1 i X4 = 1 dobiju se horizontalni pomaci:

R 13 = 13 = 1

6 y0 r 2 d Ebd

(23)

10 10
D

R 14 = 14 =

12r 2 y0 Ebd 3

(24)

Rotacija prstena na mjestu spoja s kupolom od X3 = 1 jest:

e
N' V (a)

40

23 = -

6r 2 Ebd 2

(25)

ew

30

A rotacija od X4=1 je:

24 = (b)

12r 2 Ebd 3

(26)

Slika 12. Sustav kupola-prsten-zid iz [1]

Pomaci su na spoju prsten-zid:

Na slici 12. prikazan je sustav u kojem su sve rezultante naprezanja za kupolu i zid odreene po membranskoj teoriji. Sveukupno je osam pomaka (greaka) u proraunu kupola-prsten-zid; tj. translacija i rotacija kupole (
W ( 30 W 40 )
D 10 ,

31 = 13 = 1

6 y0 r 2 d Ebd

D 20 ),

32 = 23 = -

6r 2 Ebd 2

R R R R vrha prstena ( 10 , 20 ), dna prstena ( 30 , 40 ) i zida

i (slika 12.). Pomaci (greke) kupole odrede se izrazima (1) i (2), a pomaci vrha prstena iz (3) i (4), s tim da se umjesto ekscentrinosti e uvrsti et = e + ewsin. Pomaci podnoja prstena odrede se izrazima:
R 30 = cos +

R W 33 = 33 + 33
R R

(27)

gdje 33 i 34 proizlaze iz jednadbe (10) i (11) sa y0=-d/2, a 33 i 34 dani su prije kao 11 i 12 u proW W W W

' 6et r 2 N d Ebd

raunu kupola-zid (izrazi (15) i (16)). (21)

R W 34 = 34 + 34

(28)

R R 40 = 20 =

' 12r 2et N

Ebd

(22)

41 = 14 =

12r 2 y0 Ebd 3 12r 2 Ebd 3

W W Pomaci zida 30 = 40 = 0.

U proraunu kupola-prsten-zid postoje etiri korekcije: sila X1 i moment X2, koji odgovaraju traenim veliinama iz prorauna kupola-prsten, te sila X3 i moment X4 GRAEVINAR 62 (2010) 12, 1097-1106

42 = 24 = -

43 = 34

(29)
1103

Proraun kupola i cilindrinih zidova

R W 44 = 44 + 44

S. Piulin, I. Mekjavi

(30)
idealizirani spoj tanke ljuske i prstena

smanjenje debljine tanke ljuske do 6.35 (2.5")

R R W = 22 dobije iz izraza (12) a 44 dan je gdje se 44 W prije kao 22 u proraunu kupola-zid (izraz (17)).

6.58 (2.59") 15.24 (6") os djelovanja N

Ukupno se postave etiri simultane jednadbe kompatibilnosti za rjeavanje etiriju korekcija X1, X2, X3 i X4. Zatim se korekcije kombinirane s osnovnim jednadbama teorije ljusaka mogu primijeniti u proraunu i usporedbi kupola s prstenom, ili sa zidom, ili s jednim i drugim.
4 Primjer okruglog vodospremnika

44.30 (17.44")

y0=15.42 (6.07")

e=10.52 (4.14")

ew=3.81 (1.5")

idealizirani spoj prstena i zida

Izvedba kupola na cilindrinim zidovima danas je uobiajena u praksi, kao to je prikazano na slikama 6. i 7. Stoga usporedba rjeenja primjera kupola-prsten-zid prema teoriji ljusaka i na osnovi metode konanih elemenata (MKE) ima praktian smisao. U tu su svrhu rezultati MKE dobiveni primjenom raunalnoga programa Sofistik [8] usporeeni s primjerom pronaenim na stranici 153. u knjizi [1]. Na slici 13. prikazan je prednapeti betonski okrugli vodospremnik kapaciteta 3785 m3. Pretpostavljene karakteristike materijala su: Poissonov omjer = 1/6 = 0,167, karakteristina tlana vrstoa betona fck = 30 N/mm2 i modul elastinosti E = 32000 N/mm2 za razred betona C30/37. Optereenje kupole q = 2,55 kN/m2 (vlastita teina) + 1,76 kN/m2 (promjenljivo djelovanje) = 4,31 kN/m2.

20.32 (8") 12.70 (5")

poveanje debljine zida do 17.78 (7") pri temelju

Slika 14. Idealizacija spojeva kupola-prsten-zid [1]

4.1 Primjer kupola-prsten

U analitikom primjeru pretpostavljena je konstantna prosjena debljina kupole od 10,2 cm (4 in.) za proraun rubnih utjecaja. Da se pretpostavila vea debljina kupola bi bila krua i stoga bi preuzela vie horizontalnog potiska s pomou prstenastog vlaka. Za usporedbu, prsten bi tada bio manje krut, i imao bi manji vlak. Usporedba je dana u tablici 2. Uoava se da smanjenjem veliine prstena, vrijednost prstenastog vlaka (N) znatno raste. U Sofistiku, geometrija sferne kupole radijusa a = 28,80 m generirana je uporabom Sofiplus programa, zajedno s AutoCAD programom. Idealizirana konstantna debljina kupole iznosi 10,2 cm. Cilindar visine 44,30 cm generiran s radijusom r0 = 13,49 m predstavlja prsten. irina prstena je 20,32 cm kao na slici 14.

38.10 (15") 7.62 (3")

20.32 (8")

15.24 (6")

243.84 (8')

6.35 (2.5")

12.70 (5")
a=2880.36 (94.5') =28

335.28 (11') 670.56 (22') 2697.48 (88.5')

(a)

670.56 (22')

(b)

Slika 13. Primjer okruglog spremnika s kupolom iz [1] Slika 15. Numeriki model kupola-prsten iz Sofistika

Vodospremnik e posluiti kao podloga za tri zasebna primjera: (1) pretpostavit e se da prsten slobodno rotira i translatira na zidu problem kupola-prsten, (2) sustav e se razmotriti upravo kao to je prikazan na slici problem kupola-prsten-zid, i (3) nainit e se proraun pomou MKE. Idealizirani spoj kupole i prstena te zida prikazan je na slici 14.
1104

Donji rub prstena ima sprijeene pomake u smjeru z-osi (vertikalno), a jedan vor na rubu ima sprijeene pomake u smjerovima x, y i z da bi se osigurala stabilnost tijekom prorauna. U modeliranju kupole primijenjen je kvadrilateralni ravni (tzv. ploasti) element ljuske s etiri vora (engl. quad ili plane shell). GRAEVINAR 62 (2010) 12, 1097-1106

S. Piulin, I. Mekjavi

Proraun kupola i cilindrinih zidova

Tablica 2. Usporedba sila i momenata savijanja iz prorauna kupola-prsten i MKE Upeta kupola (krutost prstena ) Teorija ljusaka HR [kN/m] (N) [kN/m] M [kNm/m] 54,53 -11,38 -1,16 Sofistik, MKE 55,63 -10,51 -1,18 h = 10,2 cm (4 in.) Teorija ljusaka 31,23 391,24 -3,47 Sofistik, MKE 27,71 353,00 -3,23 h = 13 cm Slobodno oslonjena kupola (5,12 in.) (krutost prstena = 0) Teorija ljusaka 27,32 487,41 -2,89 Teorija ljusaka 0 1189,34 0 Sofistik, MKE 0 1128,00 0

Za poetnu usporedbu rabljena je rijetka mrea sa 60 14 elemenata koja je proguena do guste mree sa 120 28 elemenata, dok rezultati nisu konvergirali do teorijskih vrijednosti danih u primjeru (slika 15.). Usporedbom rezultata dobivenih primjenom klasine teorije ljusaka s numerikim rezultatima dobivenih programom Sofistik uoava se dobra podudarnost, a to je prikazano u tablici 2.

jest r0 = 13,49 m. Debljina zida je 12,70 cm, a prstena 20,32 cm. Spoj kupola-prsten-zid modeliran je prema detalju prikazanom na slici 13.b. Donji rub zida ima sprijeene pomake u smjeru osi z (vertikalno), a jedan vor na rubu ima sprijeene pomake u smjerovima x, y i z da bi se osigurala stabilnost prorauna. U modeliranju vodospremnika primijenjen je kvadrilateralni ravni element ljuske s etiri vora (engl. quad ili plane shell). Kupola je modelirana sa 120 28, prsten sa 120 1 te zid sa 120 9 konanih elemenata (slika 16.).

4.2 Primjer kupola-prsten-zid

Proraunan je slobodno oslonjen vodospremnik optereen jednolikim gravitacijskim optereenjem, vlastitom teinom i promjenljivim djelovanjem. Osnovni sustav prikazan je na slici 12.b, a rezultantne sile i momenti savijanja za jednoliko gravitacijsko optereenje po povrini kupole prema proraunu kupola-prsten-zid iz [1] dane su u tablici 3. Zid je promjenljive debljine od 12,70 cm na vrhu do 17,78 cm u podnoju zbog porasta tlaka vode. Mala greka nastaje ako se u proraunu na savijanje uzme rubna debljina od 12,70 cm. Sile proraunane na osnovi membranske teorije [9, 10] jesu meridijalna sila
' N =

qa (1 + cos )

(31)

Slika 16. Numeriki model vodospremnika iz Sofistika

Tablica 3. (32)

Rubne sile i momenti savijanja u kupoli

prstenasta sila

1 N = qa cos 1 + cos
'

i dane su u tablici 3. U Sofistiku je geometrija sferne kupole radijusa a = 28,80 m generirana uporabom Sofiplus programa. Idealizirana konstantna debljina kupole iznosi 10.2 cm. Unutarnji radijus generiranog cilindrinog zida odnosno prstena Tablica 3. Rubne sile i momenti savijanja u kupoli Membranska teorija N [kN/m] N [kN/m] M [kNm/m] -65,67 -43,78 0

U tablici 3. uoava se dobra podudarnost rezultata dobivenih uporabom klasine teorije ljusaka s numerikim rezultatima dobivenim programom Sofistik. Kao to se moglo oekivati, membranska teorija daje dobre rezultate kroz cijeli sustav osim u blizini ruba ljuske. Takoer se uoava da su prstenasta sila i moment savijanja zbog upetosti kupole vrlo mali u usporedbi s onima koji se pojavljuju s fleksibilnim prstenom.

Upeta kupola Teorija ljusaka -62,60 -11,38 -1,16 Sofistik, MKE -63,00 -10,51 -1,18

Kupola-prsten-zid Teorija ljusaka -38,96 227,07 -10,50 Sofistik, MKE -41,20 250,30 -11,15
1105

GRAEVINAR 62 (2010) 12, 1097-1106

Proraun kupola i cilindrinih zidova

S. Piulin, I. Mekjavi

Zanimljivo je vidjeti koje e se razlike pojaviti ako se ne uzme u obzir prsten. U tu su svrhu u tablici 4. usporeeni neki rezultati s onima iz prorauna kupola-zid. Rezultati su bliski u svim sluajevima osim momenta savijanja u zidu, koji je znatno smanjen s pomou prstena. Uoeno je da prsten preuzima vlak iz kupole i zida. Maksimalni vlak u zidu smanjen je 34 %, a maksimalni vlak u kupoli za 18 % (teorija ljusaka). Prsten je, meutim, samo 7,62 cm iri od zida i, kao to se moglo oekivati, nema dominantan utjecaj na sustav. Naravno da e vei prsten skupljati vie vlaka od gravitacijskog optereenja. Tablica 4. Usporedba prorauna Kupola-prsten Teorija ljusaka Sofistik, MKE Kupola N [kN/m] M [kNm/m] Prsten HR [kN/m] Zid N [kN/m] My [kNm/m] 391,24 -3,47 31,23 353,00 -3,23 27,71

Usporedba rezultata klasine teorije ljusaka s rezultatima provedenog prorauna pokazuje tonost numerikih rezultata te mogunost njihove pouzdane primjene pri proraunu ovih konstrukcija.
5 Zakljuak

Hiperubrzano raunalno procesiranje numerikih informacija (informacijska tehnologija) omoguuje danas projekte koji su odrivi iako ne nuno efikasni u isto konstrukcijskom ili ekonomskom smislu. Takoer, dananja tehnologija moe rijeiti prijepor koji je uvijek Kupola-zid Teorija ljusaka 277,27 -10,94 354,61 -10,94 Kupola-prsten-zid Teorija ljusaka Sofistik, MKE 227,07 -10,50 14,74 235,68 -4,18 250,30 -11,15 14,60 247,00 -2,08

Iz tablice 4. moe se vidjeti kako se tonijim numerikim modeliranjem spoja prsten-zid znatno smanjuje moment savijanja na vrhu zida (-2,08) u usporedbi s pojednostavnjenim rjeenjem (-4,18). Na osnovi provedenog istraivanja moe se utvrditi da je aproksimativno rjeenje prihvatljivo za projektiranje premda stroe rjeenje daje neto drukije rezultate. Numeriki programi na osnovi metode konanih elemenata mogu se rabiti kao osnova za projektiranje, ali je vano paljivo prouiti takve rezultate usporedbom s priblinim rjeenjima.

bio izmeu onoga to je pragmatino i onoga to je jednostavno mogue. Vano je imati na umu rad ve spominjanih autora, a pritom ne izgubiti ideju o konstrukciji i obliku zasnovanom na prirodnim zakonima. Razumijevanje ponaanja prijanjih uspjenih ljuskastih konstrukcija kombinirano sa suvremenim numerikim metodama prorauna moe pomoi inenjerima u projektiranju efikasnih tankih betonskih ljusaka. U prolosti su se inenjeri oslanjali na jednostavne metode runog prorauna kojima se i danas mogu koristiti i kojima bi se trebali koristiti barem za verifikaciju sloenijih raunalnih prorauna.

LITERATURA
[1] [2] Billington, D. P.: Thin Shell Concrete Structures, Second Edition, McGraw-Hill, New York - Toronto, 1982. Hines, E. M.; Billington, D. P.: Anton Tedesko and the Introduction of Thin Shell Concrete Roofs in the United States, Journal of Structural Engineering, 130 (2004) 11, 1639-1650. Meyer, C.; Sheer, M. H.: Do Concrete Shells Deserve Another Look?, Concrete International, 27 (2005) 10, 43-50. Chilton, J.: Heinz Isler: The engineer contribution to contemporary architecture. London Thomas Telford, 2000. [5] [6] [7] [8] [9] Billington, D. P.: The Tower and the Bridge the new art of structural engineering. Princetown University Press, 1983. Pedreschi, R.: Form, Force and Structure: A Brief History, Architectural Design, 78 (2008) 2, 12-19. Isler, H.: Concrete Shells Derived from Experimental Shapes, Structural Engineering International, 4 (1994) 3, 142-147. Sofistik Software Version 21 Sofiplus 16.3 Tomii, I.: Betonske konstrukcije, kolska knjiga, Zagreb, 1996.

[3] [4]

[10] Ugural, A.C.: Stresses in Plates and Shells, McGraw-Hill, New York, 1981.

1106

GRAEVINAR 62 (2010) 12, 1097-1106