59

A|an e edan od /|ucn|| |:io/a :a o:naiane oi|es/| /o/ooi|esn|| na/oda I||/|/a Oia /ad
o/usaia osi|e/||/| ne/e semen/e neoia /|oi|edana o /o|ma do sada n|e |||o oio/a
K|ucne /|ec| A|an |a/|a/| Iaod| I||/|/ O//ai|an Me/u|um
1APOD!, AP!1ANOV! PIIMIN!T! BARBAR!
\DK 9O4 (398) 639
Piiml|eno/Received: 1999. 1O. 11.
Piihvaceno/Accepied: 1999. 11. 12.
Boiis OI\1!C
Boiis Olu|ic
HR-1OOOO Zagieb
Ods|ek za povi|esi
!vana Iucica 3
Slika ko|u nam o baibaiima, pa iako i o piapovi|esnim
naiodima s|eveiozapadnog !liiika, donose aniicki pisani
izvoii piedsiavl|a doisia samo |edan maleni dio slozenog
mozaika piosle sivainosii. To |e sivainosi piomaiiana
ocima |ednog obiazovanog Cika ili Riml|anina, iz
peispekiive n|emu poznaiog civiliziianog svi|eia i cesio
opieiecena odiedenom ideoloskom piil|agom i
piediasudama.
!pak, ono sio obicno u hisioiiogiafi|i nazivamo
slika o diugome, nama |e vilo cesio |edino vielo
obavi|esii o naiodima ko|i nisu imali vlasiiiio pismo i
zapisano kolekiivno s|ecan|e. Ovi, piapovi|esni naiodi, o
svo|o| povi|esii i iiadici|i govoie vlasiiiim simbolima i
vizualnim iziazom, maieii|alnom kuliuiom, kodovima
ko|e |e iesko iocno iazum|eii, piociiaii i odgoneinuii.
Sioga su nam obavi|esii aniickih pisaca i n|ihova
konfioniaci|a s aiheoloskim izvoiima, i dal|e, unaioc
mnogobio|nim meiodoloskim nedosiacima i ieskocama
u n|ihovu iumacen|u, od nepioc|en|ive vii|ednosii.
Svo|im |e poiica|nim clankom o slicnosii Api|anova
opisa Okiavi|anove opsade Peiuzi|e (Pe/us|a-Peiugia) i
Cezaiova opisa opsade Alezi|e, Maiia Soidi oivoiila
pioblem odnosa liieiaine fikci|e, poliiicke piopagande i
hisioii|ske sivainosii, u d|elima aniickih pisaca (Soidi
1986:173-183). Ovom iadu mozemo piikl|uciii i |edno,
meiodoloski vilo zaniml|ivo, piomisl|an|e Api|anove
peicepci|e baibaiskog svi|eia (Cmez Ispelosin 1993:
1O5-124).
Kakav |e Api|anov odnos piema nasim baibaiima,
piapovi|esnim naiodima ko|i su obiiavali na piosioiu
s|eveiozapadnog !liiika? Kao ilusiiaiivan piim|ei zgodno
nam moze posluziii Api|anovo piipovi|edan|e o
Okiavi|anovo| opsadi Meiuluma i |unacko| obiani |apodskih
bianiiel|a (App. Illyr. 19-21). Ova |e piipovi|esi dio
Api|anova izlagan|a o Okiavi|anovu pohodu na !liiik 35.
do 33. godine pii|e Kiisia (Wilkes 1969: 46-77; Zaninovic
1986: 59-67; Sasel Kos 1999: 255-264).
Api|anovo d|elo I||,/|/ |e na|vazni|i i na|iscipni|i
povi|esni izvoi za poznavan|e Okiavi|anovih vo|nih akci|a
u !liiiku od 35. do 33. godine pii|e Kiisia, u sklopu
ko|ih su poiazeni i pokoieni 1apodi. \ pisan|u ovog
di|ela svo|e povi|esii, gicki se pov|esnicai, ioden kia|em
1. siol|eca posli|e Kiisia u Aleksandii|i, oslan|ao goiovo
iskl|ucivo na izgubl|ene Okiavi|anove memoaie (Vieieck
19O5; Vieieck & Roos 1962; Whiie 1982-199O (!-!V);
Combes-Dounous & Toiiens 1994; \shei, 1997: 244-
246).
Api|an, zbog velikog bio|a podaiaka o !liiima, vec
vilo dugo piivlaci pazn|u hivaiske hisioiiogiafi|e. Siaicevica
su Api|anovom d|elu piivukli upiavo iodol|ubni iazlozi,
moiivi boibe po|edinih naioda !liiika pioiiv iimskih
osva|aca (Siaicevic 1863: 163-177; novi|i hivaiski pii|evod
Biune Kuniic-Makvic u: Maii|evic-Sokol 1994: 29-34).
O Okiavi|anovom pohodu, osim Api|ana, pisali su i
diugi aniicki pisci (Cass. Dio, Strab. IV, 6, 10 i 7, 5,
2-5; Tit. Liv. epit. CXXXI-CXXXII; Vel. Pat. 2, 78, 2;
Suet. Aug. 20; Oroz. Hist. 6, 19, 3).
Okiavi|an, nakon sio |e s lakocom pokoiio 1apode
ko|i su ziv|eli u Alpama, (App. Illyr. 16), ubizo kiece
B. Olu|ic : 1apodi, Api|anovi plemeniii baibaii , Opvsc. aichaeol. 23-24, 59-64 1999-2OOO.
6O
na 1apode ko|i su ziv|eli na diugo| siiani Alpa (App.
Illyr. 17), pielazeci opasan planinski pui pieko Velike i
Male Kapele (Mayei 1957: 37; Kiahe 1955: 97; Cace
1979: 65).
1
1apodi su Riml|anima oiezavali ionako iezak pui
obaia|uci siabla. !z suma gd|e su se nalazili |apodski
zb|egovi, Riml|anima |e sialno pii|eiila opasnosi. 1edan
se dio iimske vo|ske kieiao vihovima, spiecava|uci iako
mogucnosi zas|eda u klancima. Clavnina |e vo|ske isla
dolinama, kiceci ispied sebe sumu ko|a |e gusio pokiivala
|apodsko podiuc|e (Veiih 1914: 17-58).
Api|an dal|e u isiom odlomku piipovi|eda kako |e
Okiavi|an osvo|io 1c/onos, ko|eg iakodei, kao i osiala
|apodska siedisia, naziva giadom (o||s). N|egovi su
sianovnici izb|egli, a napusieni |e giad Okiavi|an posiedio
(Veiih 1914: 27-29, Kaiie 1; Iluss 1934: 789; Zaninovic
1986: 62).
Siedisn|e |e m|esio Api|anova piipovi|edan|a o pohodu
35. godine pii|e Kiisia, vilo deial|an opis Okiavi|anove
opsade Meiuluma, za ko|i kaze da |e /e|a| /on
Iaodn, dakle glavni giad 1apoda (App. Illyr. 19).
Ciad |e bio uividen bedemima, a bianilo ga |e oko
3OOO l|udi, za ko|e Api|an kaze da su bili iaioboini i
vilo dobio naoiuzani. Bez obziia na moguce i iazuml|ivo
Okiavi|anovo piei|eiivan|e u n|egovu iainom izv|esia|u, a
ko|i |e osnovni Api|anov izvoi, vidi se da se iadi o
dobio oiganiziiano| i znaca|no| vo|sci, ko|a |e uosialom
Riml|anima zagoicavala zivoi ii|ekom duzeg iazdobl|a.
Ovd|e |e Api|an donio i zaniml|iv podaiak da su u
obiani giada 1apodi koiisiili iaine spiave ko|e su zapli|enili
Decimu 1uni|u Biuiu u vii|eme n|egova iaiovan|a pioiiv
Maika Anioni|a i Okiavi|ana (App. Illyr. 19).
Kasi|e Dion spomin|e (Cass. Dio 46, 53, 2), kako
|e D Iun|us B/u/us A|||nus, piokonzul u Cali|i Cisalpini,
odlucio pob|eci nakon poiaza iepublikanaca kod Muiine
43. godine pii|e Kiisia, pieko !liiika u Makedoni|u
biaiicu Maiku Biuiu, kamo |e vec poslao dio svo|e
aimi|e (App. Bell. Civ. 3, 97).
2
\ svom komeniaiu
Dionova ieksia, Mai|eia Sasel Kos ovom vi|escu ob|asn|ava
Api|anov podaiak o Biuiovim iainim spiavama kod
1apoda (Sasel-Kos 1986: 117).
Dion |asno govoii da |e Decim 1uni|e Biui poslao
neke vo|nike napii|ed, ie su oni mogli pieko Akvile|e
vuci iaine spiave sve do |apodske zeml|e. Osia|e piian|em
da li su oni alpskim pii|evo|ima i nepiohodnim pied|elima
mogli nosiii ove spiave ili su ih iianspoiiiiali biodovl|em
(Sasel-Kos 1986: 117).
Mozda |e ipak v|eio|aini|e da su 1apodi uzeli ove
spiave na |ednom od pohoda u Cisalpinsku Cali|u,
koiisieci nemiie u Rimu. Paisch |e usividio da se iadi
o Api|anovo| giesci, piemda |e smaiiao logicnim da bi
1apodi imali iimske opsadne spiave ko|e su mogle biii
zapli|en|ene piigodom |ednog od bio|nih iimskih upada
(Paisch 1896: 128). Bilo kako bilo, sama cin|enica da
su se 1apodi znali sluziii ovim vo|nim spiavama, govoii
u piilog dobio| vo|no| oiganizaci|i, kooidinaci|i i znan|u
vo|nih v|esiina.
Viaiimo se, ipak, Api|anovom naiaiivnom sli|edu.
Api|an, dal|e, donosi vilo deial|an opis opsade Meiuluma,
koiisieci iscipne Okiavi|anove izv|esia|e. Bianiiel|i su
usp|esno odoli|evali iimskim napadima. \ diugom |e
napadu Okiavi|an bio ian|en, kada se siusio opsadni
mosi pod iezinom vo|nika. Naime, Okiavi|an, da bi
spii|ecio iasulo u svo|im iedovima, moiao |e sam,
okiuzen iek dvo|icom svo|ih zapov|ednika, |ednim od
n|egovih i|elohianiiel|a i nekoliko siiionosa, kienuii u
napad na |apodsku uividu (App. Illyr. 20).
Wilkes |e ukazao na podudainosi ovog Okiavi|anovog
opisa, sacuvanog kod Api|ana i heio|ske epizode iz
iainih pusiolovina Aleksandia Velikog, ii|ekom opsade
ividave Mali|aca u dolini !nda, kada |e i Aleksandai,
samo s nekolicinom pii|aiel|a, poveo napad. (Arrian,
Anab. VI, 9) (Wilkes 1969: 51-52; Abichi 1875: 121-
123). Ova podudainosi, iakodei, ukazu|e na ianku
lini|u ko|a di|eli povi|esnu sivainosi od poliiicke
piopagande, vec sivoienih naiaiivnih modela i liieiaine
fikci|e. Naime, Okiavi|an |e u svo|em izv|escu s nam|eiom
isiakao i ukiasio vlasiiii piim|ei |unasiva, a Api|an io
pieuzima i kao li|epo liieiaino m|esio.
Kako Api|an dal|e piipovi|eda, iom |e piilikom
Okiavi|an ian|en u desnu nogu i ob|e iuke, kada |e
opsadni mosi popusiio pod iezinom iimskih vo|nika,
ko|i su, poiaknuii n|egovom |unackom gesiom, pohilili
na mosi. Okiavi|an |e spii|ecio paniku po|avivsi se
odmah nakon ioga i pokazavsi vo|nicima da |e ziv
(App. Illyr, 20).
Suoceni s upoinim iimskim napadima, 1apodi su
poslali glasnike i pedesei ialaca, ie su se obvezali
Okiavi|anu da ce piimiii na visi dio Meiuluma iimske
vo|nike, a oni sami zadizaii nizi. Kada su iimski
vo|nici usli i zaiiazili pieda|u oiuz|a, |apodski su iainici
zaivoiili zene i d|ecu u vi|ecnicu (||eu//|on) ie napali
Riml|ane, ko|i su se sada nalazili na visem di|elu
nasel|a. Nakon neusp|esnih napada, zapalili su vi|ecnicu,
a mnoge su zene ubi|ale pivo d|ecu pa sebe, da ne bi
1
Siiabon spomin|e |||on o/os (Strab. IV, 6, 1; VII, 5, 2), ko|eg iazliku|e od Alpa, a Pioleme| spomin|e A||anon o/os
(Ptol. II, 14, 1). Ova se imena ociio odnose na planinski niz, c|elinu ko|u za aniicke pisce cinile Velika i Mala Kapela
ie Velebii. Za iazliku od Api|ana, Dion Kasi|e iazliku|e iii skupine 1apoda, one ko|i sianu|u s ove siiane planina,
nedaleko od moia, zaiim one ko|i su sianovali na vihovima i one ko|i sianovali s diuge siiane planina (Cass. Dio 21,
49, 35).
2
Decim 1uni|e Biui |e b|ezao iz Cisalpinske Cali|e i zaiekao se u Cali|i, kod Sekvana, ie |e po Anioni|evom naieden|u
ubi|en. !zvoii govoie da su Decima Biuia vo|nici masovno napusiali (App. Bell. civ. 3, 97; Tit. Liv. per. 120; Vell. II,
64, 1).
B. Olu|ic : 1apodi, Api|anovi plemeniii baibaii , Opvsc. aichaeol. 23-24, 59-64 1999-2OOO.
61
pali Riml|anima zivi u iuke. Vecina |e iainika izginula
u boibi, a plamen |e pioguiao one ko|i su bili nesposobni
za boibu. Api|an govoii da |e ciiav giad, on koiisii
iziaz o||s, bio siusen iako da ni|e osialo nikakvog
iiaga, ie da |e pii|e iusen|a bio na|vecim giadom u
okolici. \plasen sudbinom Meiuluma, osiaiak 1apoda
se iakodei ubizo piedao (App. Illyr. 21).
Tako su po pivi puia onosiiani 1apodi piivedeni
iimsko| vlasii (App. Illyr. 21). 1edino su se 34. godine
pii|e Kiisia, nakon sio |e oiisao Okiavi|an, pobunili
|apodski Poseni (Poseno|). Maiko Helvi|e, poslan upiavo
sa zadaikom gusen|a ove pobune, nakon usp|esnog |e
pohoda vode dao pogubiii, a osiaiak pieivoiio u iobove
(App. Illyr. 21).
3
Vilo vazne obavi|esii o iaiovan|u Okiavi|ana s
1apodima donosi nam Dion Kasi|e (Cass. Dio, 21, 49,
35-38) (Boissevain 1955
2
; Dindoif 1863; Caiy 1969;
Iieybuigei & Roddaz 1994; Sasel-Kos, 1986).
4
Dionov
|e opis opsade Meiuluma i ciiavog Okiavi|anovog pohoda
pioiiv 1apoda, za iazliku od Api|anova, vilo koncizan i
kiaiak.
5
Od svih |apodskih ioponima i imena za|ednica
ko|e spomin|e Api|an, Dion Kasi|e spomin|e samo
Meiulum.
6
Mai|eia Sasel-Kos |e misl|en|a da |e Dion,
dobio poznava|uci piilike u Panoni|i i Dalmaci|i, znao
da se pod imenima ko|e navodi Okiavi|an, kii|u male
plemenske za|ednice ko|e su ziv|ele u iasiikanim selima
oko |ednog veceg siedisia (Sasel-Kos 1986: 143).
7
Dion |e koiisiio vise izvoia, medu n|ima i one
ko|i nisu naiociio povol|no pisali o Okiavi|anu i n|egovu
pohodu.
8
1edan od iakvih izvoia mogao |e piim|eiice
biii i Kiemuci|e Koid (C/emu/|us Co/dus), za ko|eg sam
Dion ividi da |e bio piogon|en u Tibeii|evo vii|eme
zbog svog pioiepublikanskog povi|esnog d|ela (Cass.
Dio 57, 24, 2-4) (Sasel-Kos 1986: 12O, 144)
\bikaci|a Meiuluma u dosadasn|o| |e liieiaiuii bila
piedmeiom vilo zivih iaspiava i podi|el|enih misl|en|a
iazliciiih isiiazivaca. Ovo zivo zaniman|e ko|eg izaziva
iliiska Alezi|a, kako |e naziva Veiih, uopce ne zacudu|e
(Veiih 1914: 3O). Tema heio|ske obiane i dobiovol|nog
odlaska |unaka i n|ihovih obiiel|i u smii, ni|e bila
zaniml|iva samo aniickim ciiaiel|ima. Ona izaziva zivi
inieies i mnogo kasni|e. Razliciii naiodni pokieii, ii|ekom
19. siol|eca, u ovo| iemi nalaze piim|ei iodol|ubl|a i
|unasiva. Svako vii|eme, naiavno, pio|iciia vlasiiie ideoloske
piioiiieie u dal|u ili blizu pioslosi, i io, vilo cesio, cini
pod plasiom znansivenosii.
Tako su, mozda i iz cisio lokalpaiiioiskih iazloga,
na|iazliciii|i lokaliieii smaiiani legendainom |apodskom
pii|esiolnicom, od nekih lokaliieia u Sloveni|i (Smihel
pod Nanosom, Meiule (Meil|e) u Noiian|sko|, Meilika i
di.), do iazliciiih lokaliieia u okolici 1osipdola (Iluss
1932: 15O3-15O6; Veiih 1914: 29-5O; Mayei 1957: 229-
23O). Ova| |e pioblem izazvao i vilo zivu iaspiavu
Schmida i Veiiha u Ia|/es|ej/e des os/e//e|c||sc|en
a/c|ao|o|sc|en Ins/|/u/es (XX!-XX!!, 1922-1924, 479-
51O). Tiagovi goien|a na giadini u Smihelu i velik bio|
pionadenog oiuz|a bili su glavnim aigumeniom sm|esian|u
Meiula na ova| lokaliiei (Schmid 1924: 495-5O8).
Aigumenie pioiiv ovog misl|en|a izni|eli su Veiih i
Iozai (Veiih 1924: 479-494; Iozai 1934: 82-85).
!ako se na ovom m|esiu ne bih upusiao u opsezni|u
iaspiavu o iocno| ubikaci|i Meiuluma, piiklonio bih se,
danas vise-man|e opcepiihvacenom, n|egovu sm|esian|u
na dvo|nu giadinu Velika i Mala Vinicica kod 1osipdola
(Veiih 1914: 29-5O). Naipis naden u Mun|avi kod
1osipdola, CIL III 10060, sv|edoci:
! . O . M . I . I CIN
!O IOC! . M . MI
AR MAX!M\S . .
IIC . !! AT!\R!C! VO
TVM POSV!T I!B
INS NVM!N
!ISTAT!Q . I!!VS
!M D N D!OC IT!
3
Ne znamo iocno iadi li se o p|esniku Maiku Helvi|u Cini ili nekom diugom Maiku Helvi|u. O Posenima i n|ihovo|
moguco| ubikaci|i iakodei ne iaspolazemo pouzdani|im podacima.
4
Ova| |e gicki pov|esnicai, iodom iz Biiini|e. medu osialim visokim duznosiima, obnasao duznosi vladaiskog legaia u
Dalmaci|i od 222. do 226. godine posli|e Kiisia i kasni|e vladaiskog nam|esnika u Coin|o| Panoni|i, ie |e dobio
poznavao piilike u ovim kia|evima.
5
Dion govoii da su 1apodi, vid|evsi da nema|u nikakovih izgleda, pod izlikom da zele piegovaiaii piimili dio iimskih
vo|nika u uividu. Ti|ekom noci su pobili ove vo|nike, spalili vlasiiie kuce, pobili svo|e zene i d|ecu ie naposli|eiku i sami
sebi oduzeli zivoi (Cass. Dio 21, 49, 35). Api|an nasupioi iomu govoii o iimsko| vaici piigodom ulaska u uividu.
6
Dion koiisii samo foimulaci|u na|vece nasel|e (Cass. Dio, 21, 49, 35), dok |e Me/|on, Api|anova pii|esiolnica svih 1apoda
(App. Illyr. 19). 1apodsku za|ednicu, opcinu ko|o| |e Meiulum bio siedisie, Api|an naziva Meiuloi (App. Illyr. 19-21).
Siiabon, nabia|a|uci |apodska nasel|a, spomin|e Meiulum u isiom obliku kao Api|an i Dion Kasi|e (Strab. 4, 6, 10; 7,
5, 2).
7
Ne ulazeci u deial|ni|u kiiiiku ovog misl|en|a i uvazava|uci moguce Okiavi|anovo piei|eiivan|e, uvidom u bogaisivo i snagu
|apodskih za|ednica s ko|ima se sukobl|ava Okiavi|an, mozemo zakl|uciii kako se ne iadi o malim za|ednicama vec doisia
o na|znaca|ni|im i na|bogaii|im |apodskim ieiiioii|alnim za|ednicama ko|e su zbog svog oipoia i velicine zasluzile da budu
spomenuie.
8
Dion i Vele| Paieikul, ne bas laskavo za Okiavi|ana, govoie da |e zelio uv|ezbavaii i piipiemaii svo|e legi|e i uzdizavaii
ih na iudi iacun, um|esio da boiave u !iali|i (Cass. Dio, 49, 35-38; Vell. Pat. II, 78, 2)
B. Olu|ic : 1apodi, Api|anovi plemeniii baibaii , Opvsc. aichaeol. 23-24, 59-64 1999-2OOO.
62
Kod Mommsena (CIL III 10060) i I|ubica m|esio
nalaza |e Mun|ava.
9
I|ubic donosi ciian|e: |(oi|) o(/|mo)
m(av|mo) e/ en|o |oc| M(a/cus) Mae/(|us) Au/(e||us)
Mav|mus cen/u/|o |e(|on|s) II a/u//|c|(s) io/um osu|/
|||ens num|n| ma|es/a/|q(ue) e||us |m(e/a/o/|s) d(om|n|)
n(os//|) D|oc|e/|an| (I|ubic 1884: 15-16).
Biunsmid |e naipis piociiao ovako: I(oi|) o(/|mo)
m(av|mo) e/ Gen|o |oc| m(un|c|||) Me/(u|ens|um) /
Au/(e||us) Mav|mus (cen/u/|o) / |e(|on|s) (secundae)
ad|u//|c|s io / /um osu|/ |||ens num|n[| ma]|es/a/|q[ue]
e|u[s] / |m(e/a/o/e) d(om|no) n(os//o) D|oc|[e]/|[ano]
(Biunsmid 19O7: 9O-92). Biunsmid iz svog ciian|a
izvlaci zakl|ucak da |e na ovom m|esiu bio iimski
municipi| Me/u|um, ko|i |e ii|ekom 3. siol|eca imao
municipalno piavo i sluzio kao posia|a piipadnicima
iazliciiih legi|a iz Panoni|e i Don|e Mezi|e (Biunsmid
19O7:91).
Seige|evski donosi |edan diugi naipis, iz udal|enih
Komina kod Pl|evl|a:
SIRAP!D!
IT!S!D! . M
VIP . CIII!A
NVS . Q . R .
CVR . ARBIN
S!MITIINS!
SPION!STA
MAIVISAT!
ko|eg |e on piociiao kao: Se/a|d| / e/ Is|d|
M(a/cus) / U|(|us) Ge|||a / nus e q(ues)
/(omanus) cu/(a/o/) A/|en / s|(um) Me/|ens|(um) /
S|on|s/a(/um) / Ma|uesa/|(um) (Seige|evski 194O: 2O-
22; Selem 1997: 121). Maiko \lpi|e Celi|an, cu/a/o/
/e| u|||cae, obavl|ao |e ovu duznosi u vise giadova,
kako se io iz naipisa i vidi (Seige|evski 194O: 22).
1O
Naipis nam omogucu|e pieiposiavku da |e na m|esiu
Meiuluma nakon iazoien|a obnovl|eno nasel|e, ko|e |e
mozda sieklo i siaius municipi|a, ali nam ne pomaze u
siguini|em lociian|u ovog m|esia.
Api|anova |e piica o opsadi Meiuluma, |edno od
na|zaniml|ivi|ih i na|l|epsih m|esia u n|egovom
piipovi|edan|u. Slika o baibaiima, pa iako i o nasim
1apodima, kod Api|ana odgovaia piedodzbama ko|e su
i inace piisuine u gicko| i iimsko| einogiafsko| iiadici|i
(Kiizman 1979: 191).
11
\ aniickim pisanim izvoiima,
iako, peicepci|a baibaiskog svi|eia osciliia od
poic|en|ivackog odnosa do ponekad sasvim nekiiiicnog
idealiziian|a.
Poziiivna vizi|a baibaiskog svi|eia ponekad naliku|e
idealu ko|i civiliziianom svi|eiu n|egovih suviemenika
moze sluziii samo kao poziiivan piim|ei. Tako su
|apodski bianiiel|i, ko|i iadi|e dobiovol|no odlaze u smii
nego da se pokoie Riml|anima, mogli vilo dobio
posluziii kao opceniii piim|ei |unasiva. Za|edno s osialim
baibaiima, 1apodi se po|avl|u|u kao ziive ko|e zasluzu|u
divl|en|e. Na vise se m|esia u Api|anovu piipovi|edan|u,
a vilo cesio i u d|elima diugih aniickih pisaca, mii o
dobiom i plemeniiom divl|aku, po|avl|u|e kao biian
elemenai peicepci|e baibaiskog svi|eia (Comez Ispelosin
1993: 115).
\ ovakav koncepi dobio se uklapa i panegiiik
Okiavi|anovom vo|skovodi Maiku Valeii|u Mesali (M
Ia|e/|us Messa|a Co/i|nus), (64. pii|e Kiisia 8. posli|e
Kiisia) piipisan p|esniku Tibulu (oko 5O. 19. pii|e
Kiisia) (IV, 1, 106-117):
A/ non e/ du||as e//an/ mea ca/m|na |audes
nam |e|||s eve//a cano 1es/|s m||| i|c/ae
jo//|s Ia,d|ae m||es /es/|s quoque ja||av
Pannon|us e||das ass|m d|s|ec/us |n A|es
/es/|s A/u|n|s e/ aue/ na/us |n a/i|s
quem s| qu|s i|dea/ ie/us u/ non j/ee/|/ ae/as
/e/na m|nus P,||ae m|/e/u/ saecu|a jamae
namque senev |onae e/a|/ dum /emo/a i|/ae
cen/um jecundos 1|/an /enoiaie/|/ annos
|se /amen ie|ov ce|e/em sue/ ede/e co/us
aude/ equum ia||d|sque sede/ mode/a/o/ |a|en|s
1e duce non a||as conie/sus /e/a doman/e
L||e/a Romanae su||ec|/ co||a ca/enae
(Mu||e/ 1901 48)
Za Aiupine, op|evane u ovom panegiiiku, Api|an
govoii da su na|bio|ni|i i na|iaioboini|i medu ovosiianim
1apodima (App. Illyr. 16).
12
9
Naipis |e dugo lezao pied piagom kuce Rade Popovica u Mun|avi, a poi|ece navodno iz blizine Ciacaninove kuce u
oblizn|em Cakovcu.
1 O
Ova se duznosi po|avl|u|e od kia|a 1. siol|eca posli|e Kiisia, a cu/a/o/ |u |e mogao obavl|aii isioviemeno u vise giadova.
Maiko \lpi|e svo|u |e duznosi obavl|ao na Rabu, u Meiulumu, Splonumu ie u municipi|u u Skelanima na Diini
(mun|c||um Ma|ies|a/|um).
1 1
Pioblem peicepci|e baibaiskog svi|eia zaniml|iv |e i u odnosu Tiia Iivi|a piema Hisiiima i n|ihovu samoubo|sivu
piigodom pada Nezakci|a 177. godine pii|e Kiisia. Covoieci o n|ihovu kial|u i n|egovom samoubo|sivu u suocen|u s
poiazom, Tii Iivi|e napusia poic|en|ivacki i pospidan iziaz /eu|us i Ipulona naziva kial|em (Tit. Liv. 41, 11).
1 2
Au/u|o A/u|o (Itin. Ant. 274, 5), A/,|o (Tab. Peut.), Pa/u|on (Rav. IV, 22), A/= (Ptol. II, 16, 6), A/FE (Strab.
IV, 6, 10; VII, 5, 4) A/FE (App. Illyr., 16), A/u|n|s (Tibul. IV 1, 110), mun|c| A:|na(/|um) S|on|s/a/um
A/(u|no/um) (CIL III 8783). Aiupi| s poipunom siguinoscu mozemo ideniificiiaii s dvo|nom giadinom Veliki i Mali
Viial u Piozoiu kod Oiocca.
B. Olu|ic : 1apodi, Api|anovi plemeniii baibaii , Opvsc. aichaeol. 23-24, 59-64 1999-2OOO.
63
\koliko piihvaiimo Haveiovo ciian|e i iumacen|e
panegiiika, iaspolagali bismo |edinim osobnim |apodskim
imenom iz viemena boibi s Riml|anima (Havei 1913:
267). Sva osiala sacuvana |apodska imena piipada|u
iazdobl|ima vec pune iimske vlasii.
Ievy donosi oblik doma/o/ a Ponchoni, u svo|o|
obiadi i pii|evodu, donosi ime Doma/o/ (Ievy 1927:
82; Ponchoni 1955: 162). Mllei |e ovo m|esio piociiao
kao doman/e, a isio nalazimo i kod Paischa (Paisch
1896: 127-128; Mllei 19O1: 48). Havei ovo ime
smaiia auiohionim hisiaiskim imenom (Havei 1913:
267). Ponchoni i Havei polaze od pieiposiavke isiov|einosii
hisiaiskog i |apodskog imenskog kompleksa. \naioc
iazlikama, odiedena su imena doisia mogla biii
iaspiosiian|ena i na siiem podiuc|u. Piema ovom
misl|en|u, iadilo bi se o imenu nekog malog vladaia
ko|i se supioisiavio Riml|anima, o |edno| osobi ko|a |e
bila un peiii Veicingioiix local (Ponchoni 1955:
162). !me Doma/o/ kao aniioponim nalazimo i u De
Viiovom Onomas/|conu (V!T 1859-67: 646).
13
Cace |e misl|en|a da su A/u|n| u panegiiiku Mesali
spomenuii samo kao Riml|anima dobio poznaia cin|enica,
dakle da se ni|e iadilo o konkieinom dokazu boibi pod
Aiupi|em, ii|ekom Okiavi|anove vo|ne 35. godine pii|e
Kiisia (Cace 1979:59). Ovo |e p|esnicko viden|e 1apoda,
ukoliko ga piipisemo Tibulu ili nekom p|esniku iz
n|egova p|esnickog kiuga, u svakom sluca|u siaii|e od
Api|anova d|ela.
Panegiiik Mesali, ne ulazeci u n|egovu kn|izevnu
vii|ednosi i bez obziia piipada li nekome od auioia iz
Tibulova p|esnickog kiuga okupl|enog oko Maika Valeii|a
Mesale ili mozda cak i samom Tibulu, pokazu|e da su
1apodi piodili i u iimsko p|esnisivo i posiali |ednim od
opcih m|esia aniicke liieiaiuie (Budimii & Ilasai 1986:
38O-382).
1 3
Na |edno| bioncano| plocici nadeno| u P|quen/umu u !siii, sio|i izmedu osialog: OIIA LAEIICA DOMA1ORIS I.(CIL
V 449)
POPIS KRATICA
CZM - Clasnik Zemal|skog muze|a u
Saia|evu, Saia|evo
RI - Real-Incyclopadie dei classischen
Alieiiumwissenschafi, Siuiigaii
VHAD - V|esnik Hivaiskog aiheoloskog
diusiva, Zagieb
POPIS LITERATURE
Abichi 1875 K. Abichi, Aiiian's Anabasis, !!, Ieipzig 1875.
Boissevain 1955 \. Ph. Boissevain, Cassii Dionis Cocceiani. Hisioiiaium iomanaium quae supeisuni, !!, Beilin
1955.
Biunsmid 19O7 1. Biunsmid, Kameni spomenici hivaiskoga naiodnoga muze|a u Zagiebu (Nasiavak), VHAD
n. s. 9/ 19O7, 81-184.
Budimii & Ilasai 1986 M. Budimii & M. Ilasai, Piegled iimske kn|izevnosii, Beogiad 1986
Caiy 1969 I. Caiy, Dio's Roman Hisioiy, !V (books XI!-XIV)-V (books XIV!-I), (an english iianslaiion
by Iainesi CARY, on ihe basis of ihe veision of Heibeii Baldwin IOSTIR), Cambiidge
(Massachuseis), Iondon 1969.
Combes-Dounous & Toiiens 1994
1. !. Combes-Dounous & Ph. Toiiens, Ies gueiies civiles a Rome, !!, Paiis 1994.
Cace 1979 S. Cace, Piilozi pioucavan|u poliiickog uieden|a naioda s|eveiozapadnog !liiika, Radovi
Iilozofskog fakulieia u Zadiu, Razdio diusivenih znanosii 18 (8)/ 1979, 43-125.
Dindoif 1863 I. Dindoif, Dionis Casii Cocceiani Hisioiia Romana, vol. 1.-2., Ieipzig 1863.
Iluss 1932 M. Iluss, Meiulum, RI 15 (Mei-Molaiis lapis), 15O3-15O6.
Iluss 1934 M. Iluss, Teiponos, RI 9 (Tauiisci-Thapsis), 789.
Iieybuigei & Roddaz 1994
M. I. Iieybuigei & 1. M. Roddaz, Dion Cassius. Hisioiie Romaine, livies 48 ei 49, Paiis 1994.
Comez Ispelosin 1993 I. 1. Cmez Ispelosin, Ia imagen del baibaio en Apiano. Ia adapiibiliiad de un modelo
ieiiico, HAB!S (Iilologia Clasica, Hisioiia Aniiqua. Aiqueologia Clasica) 24/1993, 1O5-124.
Havei 1913 I. Havei, Pseudo-Tibulle (Paneg.) 3,7,116, Revue des iudes anciennes 15/1913, 267.
Kiahe 1955 H. Kiahe, Die spiache dei !llyiiei !, Wiesbaden 1955.
Kiizman 1979 M. Kiizman, Aniicka sv|edocansiva o !siii (!zboi iz d|ela), Pula-Ri|eka 1979.
Ievy 1927 I. W. Ievy, A|||| 1||u||| a||o/umque ca/m|num |||/| //es, Ieipzig 1927
B. Olu|ic : 1apodi, Api|anovi plemeniii baibaii , Opvsc. aichaeol. 23-24, 59-64 1999-2OOO.
64
Iozai 1934 R. Iozai, Piezgodovina Sloveni|e, posebe| Kian|ske, v Iuci zbiike Mecklenbuig, Clasnik
Muze|skega diusiva za Sloveni|o XV/1934, 5-91.
I|ubic 1884 S. I|ubic, Puiopisne aikeologicke bil|ezke od Ogulina do Piozoia, VHAD !V/1884, 12-23.
Maii|evicSokol 1994 M. Maii|evic-Sokol, Povi|esna sv|edocansiva o Sen|u i okolici. Aniicki izvoii, Sen|ski zboinik 21/
1994, 25-4O.
Mayei 1957 Die Spiache dei alien !llyiiei. Band !, Schiifien dei Balkankomission XV/1957.
Mllei 19O1 I. Mllei, A|||| 1||u|| |||/| qua/uo/, Ieipzig 19O1
Paisch 1896 K. Paisch, 1apodi, CZM 8/1896, 113-139.
Ponchoni 1955 M. Ponchoni, Tibulle ei les auieuis du Coipus Tibullianum, Paiis 1955.
Schmid 1924 W. Schmid, Meiulum und Iluvius Iiigidus, 1ahieshefie des osieiieichischen Aichaologischen
!nsiiiuies in Wien, XX!-XX!! /1922-1924, 495-5O7.
Selem 1997 P. Selem, !zidin iiag. Igipaiski kulini spomenici u iimskom !liiiku, 1997.
Seige|evski 194O D. Seige|evski, Rimski naipisi novi i ievidiiani, CZM 52/194O, 15-26.
Soidi 1986 M. Soidi, I'assedio di Peiugia e l'assedio di Alesia: finzione leiieiaiia o piopaganda poliiica,
!siiiuio iialiano pei la sioiia aniica. Miscellanea gieca e iomana X/1986, 173-183.
Siahul|ak 1952 M. Siahul|ak, Aii|an. Aleksandiova vo|na (Anabaza), Zagieb 1952.
Siaicevic 1863 A.Siaicevic Rimska !liiia od Apiana Alexandiinskoga, Aikiv za pov|esinicu |ugoslavensku V!!/
1863, 163-177.
Suic 1975 M. Suic, Nekoliko piian|a u vezi s aniickim 1apodima, in Aiheoloska pioblemaiika Iike.
Znansiveni skup Oiocac 22.-24. !X. 1974, Hivaisko aiheolosko diusivo, Splii 1975, 1O9-117
Sasel-Kos 1986 M. Sasel-Kos, Zgodovinska podoba piosioia med Akvile|o, 1adianom in Siimi|em pii Kasi|u
Dionu in Heiodi|anu, SAZ\, Znansiveno iaziskovalni ceniei, !nsiiiui za aiheologi|o, I|ubl|ana
1986.
Sasel-Kos 1999 M. Sasel-Kos, Ociavian's Campaigns (35-33 BC) in Souihein !llyiicum, in I'!llyiie miidionale
ei l'Ipiie dans l'Aniiquii !!!: Acies du !!!
e
colloque inieinaiional de Chaniilly (16-19 Ociobie
1996). Runis pai Pieiie Cabanes; Paiis1999, 255-264.
\shei 1997 S. \shei, The Hisioiians of Cieece and Rome, Biisiol 1997.
Veiih 1924 C. Veiih, Meiulum und Iluvius Iiigidus, 1ahieshefien des Osieiieichischen aichaologischen
!nsiiiuies, XX!-XX!!/1929, 479-494.
Vieieck 19O5 P. Vieieck, Appiani hisioiia iomana. Ix iecensione Iudovici Mendelssohni, (ediiio alieia
coiiecioi P. Vieieck), Ieipzig 19O5.
Vieieck & Roos 1962 P. Vieieck & A.C. Roos, Appiani Hisioiia Romana, !, Ieipzig 1962.
Vii 1859-1867 V. de Vii, Toiius laiiniiaiis onomasiicon 1-2 , Toiius laiiniiaiis lexicon 7-8/1859-1867.
Zaninovic 1986 M. Zaninovic, Po|ava aniike u siedisn|o| Hivaisko|, Aiheoloska isiiazivan|a na kailovackom
i sisackom podiuc|u, Hivaisko aiheolosko diusivo svezak 1O, Znansiveni skup Kailovac, 12.-14.
X. 1983., Zagieb, 59-67.
Whiie 1982-199O H. Whiie, Appian's Roman Hisioiy, !-!V, Iondon 1982-199O.
Wilkes 1969 1. 1. Wilkes, Dalmaiia, Iondon 1969.
Key woids: Appian, Baibaiians, 1apodes, !llyiicum,
Ociavian, Me/u|um
The classical wiiiien souices aboui ihe hisioiy of
pioio-hisioiic peoples, and in ihis case ihe peoples ihai
inhabiied ihe aiea of noiihwesiein !llyiicum, iesulied
fiom ihe viewpoini of a diffeieni culiuie, a diffeieni
woild. Such an image is veiy ofien ihe only souice of
infoimaiion aboui ihe hisioiy of ihese pioio-hisioiical
peoples, who weie of inieiesi io ihe Roman woild almosi
exclusively ihiough ihe piism of miliiaiy conflicis wiih
ihem.
Appian is ceiiainly one of ihe mosi impoiiani
souices foi knowledge of ihe coniaci of ihese peoples
THI !APODIS, APP!AN'S NOBII BARBAR!ANS
SUMMARY
wiih ihe Roman woild. This aiiicle aiiempis io answei
ihe quesiion of whai Appian's peicepiion was of ihe
baibaiian woild, and an illusiiaiive example would be his
naiiaiive of ihe conquesi of Me/u|um, as a composiie paii
of his iepoii on Ociavianus' invasion of !llyiicum in 35-
33 BC.
Iiom ihe usual undeiesiimaiing aiiiiude, Appian's
peicepiion of ihe baibaiian woild, and in ihis case ihe
!apodes, giadually changed io iespeci and idealizaiion.
Thus ihe example of ihe voluniaiy deaih of ihe !apodian
defendeis of Me/u|um was shown almosi as paii of a
myih aboui ihe noble savage, whose heioism and
paiiioiism could seive civilized man as an example.
Tianslaied by B. Smiih-Demo