Professional Documents
Culture Documents
GI 14. Predavanje Reologija Stijenskog Materijala
GI 14. Predavanje Reologija Stijenskog Materijala
Sveuilite u Zagrebu Graevinski fakultet Preddiplomski studij GEOTEHNIKO INENJERSTVO Predavanje 14. Reologija stijenskog materijala
Sadraj predavanja
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
UVOD ANALIZA STANJA DEFORMACIJA U IZVEDENIM TUNELIMA U RH DUGOTRAJNO PONAANJE STIJENSKE MASE OSNOVNI ELEMENTI REOLOKIH MODELA SLOENI REOLOKI MODELI (visko-elasto-plastini modeli)
Uvod
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Reologija je znanost koja prouava deformaciju i teenje materije. Osnovni cilj reologije je definiranje odnosa izmeu naprezanja i deformacije materijala u ovisnosti o vremenu. Reologija se bavi proirenjem klasinih disciplina mehanike vrstog tijela i mehanike fluida na mehaniko ponaanje materijala koje ne moemo opisati klasinim teorijama.
Teorija elastinosti Mehanika vrstog tijela Teorija plastinosti Mehanika koninuuma Mehanika fluida Teorija NENewtonovih tekuina Teorija Newtonovih tekuina Reologija
Reologija
Uvod
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
1920. prof. Eugene C. Bingham-a iz SAD predlae naziv reologija. 1929. Ameriko Reoloko Drutvo na osnivakoj skuptini prihvaa izraz reologija kao standardni izraz za prouavanje deformacije i teenja materije. Naziv reologija dolazi od izraza panta rei - sve tee, grkog filozofa Simplicijusa. Rije rei dolazi od imena grke boice Rhea, koja je u grkoj mitologiji bila poznata kao majka svih bogova. Platon se u jednom svom dijalogu osvrnuo na Heraklita gdje ga je citirao sve se mijenja i nita ne miruje.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Kao rezultat iskustva, niza mjerenja na tunelima, te teoretskih razmatranja razvijena je NATM-a kao metoda iskopa podzemnih graevina veih profila bez privremene podgrade. Danas se u Republici Hrvatskoj svi tuneli izvode prema naelima NATM. Prema osnovnim postavkama NATM primarna tunelska podgrada slui za trajno osiguranje tunelskog profila i u interakciji sa stijenskim masivom mora preuzeti cjelokupno optereenje. U skladu s tim sekundarna tunelska obloga ne preuzima nikakvo znaajnije optereenje. Mjerenja deformacija oko podzemnih otvora u svijetu, ali i u Republici Hrvatskoj pokazala su znatne priraste naprezanja i deformacija za vrijeme eksploatacije kako u primarnoj podgradi tako i u sekundarnoj oblozi.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Analiza stanja deformacija u tunelu Pod Vugle nakon est godina eksploatacije.
Tunel Pod Vugle se nalazi na autocesti Rijeka-Zagreb. ine ga dvije tunelske cijevi duljine 610 m. Lijeva tunelska cijev je zavrena 2000.godine, a izvedba desne je zapoeta 2006. godine.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Za potrebe projektiranja predmetnog tunela Pod Vugle obavljena su detaljna geoloka, inenjersko-geoloka, hidrogeoloka i geotehnika istraivanja na irem podruju trase june i sjeverne cijevi.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Vertikalni pomak (mm)
3 2 1 0 -1 -2 -3 -4 -5 -6
10
10
Dubina (m)
Dubina (m)
12
12
14
14
16
16
18
18
20
20
22
22
24
24
24.02.2000.
05.10.2006.
24.02.2000.
05.10.2006.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
3,0 4,0 5,0
Dubina (m)
10
12
14
16
18
20
22
24
24.02.2000.
05.10.2006.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Iako su mjerenja nakon izvedbe lijeve cijevi tunela Pod Vugle pokazivala potpuni prestanak prirasta deformacija, mjerenja provedena prije poetka izvedbe desne cijevi tunela pokazala su znaajne priraste deformacija. _______________________ __ ________________
Profil TSDL TSDS TSDD _____________________________________ [mm] [mm] [mm] _____________________________________________ u v,2000 4.80 4.50 4.50 6.00 6.00 5.70 u v,2006 u hA,2000 3.20 3.75 u hA,2006 3.80 4.40 u hB,2000 3.60 1.90 3.90 u hB,2006 4.10 2.10 4.50 _____________________________________________
Vertikalni pomaci porasli su do 30%. Horizontalni pomaci okomito na os tunela porasli su do 16%. Horizontalni pomaci u smjeru osi tunela porasli su do 8%.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Tunel Konjsko se nalazi na autocesti Zagreb-Split. Duljine sjeverne cijevi iznosi 1326.0m, a june 1133.8m. Tunel je zavren 2003. godine.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Za potrebe projektiranja predmetnog tunela Konjsko obavljena su detaljna geoloka, inenjersko-geoloka, hidrogeoloka i geotehnika istraivanja na irem podruju trase june i sjeverne cijevi.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Vertikalni pomak (mm)
12 10 8 6 4 2 0 -2 -4 -6 -8 -10 -12
10
10
Dubina (m)
Dubina (m)
12
12
14
14
16
16
18
18
Split
20 20
+A +B Zagreb
22
22
24
24
30.07.2003.
15.05.2009.
30.07.2003.
15.05.2009.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
2
Klizni mikrometar i vertikalni inklinometar TSDS, L=13m
Dubina (m)
Split +A +B Zagreb
10
12
14
16
18
20
30.07.2003.
15.05.2009.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Iako su mjerenja nakon zavretka tunela Konjsko pokazivala potpuni prestanak prirasta deformacija, mjerenja provedena est godina kasnije, pokazala su znaajne priraste deformacija.
_______________________ __ ________________ Profil TSDL TSDS TSDD _____________________________________ [mm] [mm] [mm] _____________________________________________ u v,2003 8.53 9.13 8.32 10.52 11.64 10.35 u v,2009 u hA,2003 5.50 0.60 -5.00 0.80 6.40 u hA,2009 6.90 u hB,2003 3.10 2.90 2.70 3.80 3.60 u hB,2009 3.90 _____________________________________________
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Mjerenja deformacija u stijenskom masivu tunela Pod Vugle i Konjsko pokazala su znaajan prirast deformacija tijekom eksploatacije. Mogui uzroci pojave pokotina i prirasta deformacija su skupljanje i puzanje betona, temperaturne promjene u tunelu te trajnost primarnog podgradnog sustava. Neophodno je koristiti numerike modele koji osim nelinearnog odnosa naprezanja i deformacija ukljuuju i reoloke karakteristike kako betona tako i stijenskog masiva. Koristei napredne numerike povratne analize mogu se utvrditi stvarni mehanizmi dugotrajnog ponaanja cijelog podgradnog sustava i stvarni uzroci prirasta deformacija za vrijeme eksploatacije, te prognozirati daljnji tijek dugotrajnih deformacija.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
U prirodi se materija pojavljuje sa elastinim, viskoznim i plastinim svojstvima, te njihovim sinergijama, pri emu neke od tih osobina mogu biti zastupljene u veoj, a druge u manjoj mjeri. Ta svojstva se pod djelovanjem vanjskih utjecaja javljaju istovremeno ili jedna za drugom. Stvarno ponaanje materije ponekad je izrazito kompleksno, pa su stoga i veze deformacija i naprezanja sloenije. Klasina mehanika kontinuuma, u prolosti, poznavala je dvije vrste materijala, elastina vrsta tijela (Hookovo tijelo) i idealne fluide (Newton-ov fluid).
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Detaljnija ispitivanja su pokazala da u skupini elastinih vrstih materijala, gotovo uvijek ima viskoznih (npr. viskoelastinost) ili drugih neelastinih pojava (npr. viskoplastinost), pa znanost o reologiji razmatra upravo takve pojave.
Viskoelastini materijal
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Ako se brzina deformacije materijala linearno poveava sa poveanjem naprezanja tada takav materijal nazivamo idealno viskozan. Ako se deformacija materijala linearno poveava sa poveanjem naprezanja tada takav materijal nazivamo idealno elastian. Ako se deformacija materijala linearno poveava pri konstantnom naprezanju tada takav materijal nazivamo idealno plastian.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Viskozni materijali kada se podvrgnu odreenom naprezanju, pruaju otpor posminom teenju i linearno se deformiraju sa vremenom. Elastini materijali kada se podvrgnu vlanom naprezanju, deformiraju se trenutno i vraaju se u prvobitan poloaj nakon uklanjanja optereenja. Plastini materijali kada se podvrgnu naprezanju koje je iznad njihove vrstoe ponu se nepovratno, plastino deformirati. Viskoelastini materijali posjeduju oba ta svojstva i kad su podvrgnuti naprezanjima, karakteriziraju ih vremenski ovisne deformacije.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Viskoplastinost je svojstvo materijala (polimeri, epoksidi, bitumeni, beton i drugi, ali i metali, naroito pri povienim temperaturama) da iskazuje neelastino ponaanje kada ga se izloi promjeni stanja naprezanja. Neelastino ponaanje karakterizira plastina deformacija, to znai da se materijal poinje nepovratno, plastino deformirati kada je izloen razini naprezanja iznad vrstoe materijala.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Ponaanje stijenske mase, opaano u podzemnim graevinama, ponekad ukazuje na vee zakanjele deformacije koje mogu dovesti do sloma u stijenskoj masi. Ovaj fenomen ilustrira dugotrajno, viskozno ponaanje stijene i progresivno oteenje koje se pojavljuje nakon preraspodjele naprezanja u okolini otvora. Zakanjeli slom se moe pojaviti nekoliko sati ili nekoliko godina poslije iskopa. Veliina dugotrajnih deformacija ovisi o materijalu i vrsti ispitivanja. Na dugotrajno ponaanje stijene mogu utjecati fizikalnokemijski parametri stijene (mineralogija, poroznost i sadraj vode), te neki vanjski parametri (devijatorsko naprezanje, brzina deformacije i temperatura).
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Kod dugotrajnog ponaanja stijenske mase bitno je razdvojiti dva pojma: - puzanje (creep) i - dugotrajno deformiranje. Puzanje je proces kontinuiranog deformiranja materijala pod konstantnim optereenjem i odnosi se na intaktni, laboratorijski uzorak stijene. Dugotrajno deformiranje je proces kontinuiranog deformiranja stijenske mase oko podzemnog otvora zbog konstantnog naprezanja koje je nastalo nakon preraspodjele naprezanja od iskopa. Tako nastale dugotrajne deformacije su kompleksan rezultat puzanja intaktne stijene, puzanja mnotva diskontinuiteta i zakanjelog razvoja novih pukotina.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Dugotrajne deformacije se mogu analizirati iz rezultata: 1. Pokusa puzanja 2. Pokusa relaksacije 3. Jednoosno monotono-kvazistatinog pokusa u prei
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Tijekom pokusa puzanja, mogu se uoiti tri karakteristine faze: 1. Primarno puzanje brzina deformacije opada, a dugotrajne deformacije se stabiliziraju tokom vremena, 2. Sekundarno puzanje brzina deformacije je konstantna, 3. Tercijalno puzanje brzina deformacije se poveava zbog progresivnog oteenja stijene.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Nakon trenutne deformacije slijedi primarno puzanje u kojem se deformacije dogaaju pri smanjenju brzine deformacije u vremenu. U nekim stijenama krivulja primarnog puzanja dolazi u stanje konstantne brzine deformacije, koje jo zovemo i sekundarno puzanje. U uzrocima koji su optereeni blizu vrne vrstoe, sekundarno puzanje dolazi u stanje tercijalnog puzanja kod kojeg brzina deformacije materijala u vremenu raste, to uzrokuje slom od puzanja. Pojedine vrste stijena ponaaju se na nain da nema sekundarnog puzanja, ve postoji trenutni prijelaz iz primarnog u tercijalno puzanje. Vjerovatno ne postoji idealna, linearno viskoelastina stijena. Ipak, primjenom teorija linearne viskoelastinosti, na problem puzanja odreenih stijenskih masa mogue je dobiti rezultate koji se u velikoj mjeri poklapaju sa izmjerenim vrijednostima.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Pokus puzanja
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
3. Jednoosno monotono-kvazistatian pokus u prei optereenje pri vrlo malim brzinama deformacije.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Stvarni podaci o deformacijama ukazuju na neelastino ponaanje materijala, dok veina teorija o reologiji pretpostavlja linearno, viskoelastino ponaanje materijala.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Mehaniki model simboliziran je Hooke-ovom idealno-elastinom oprugom. Ponaanje opruge je definirano linearnim, jednodimenzionalnim Hooke-ovim zakonom, koji kae da je deformacija opruge proporcionalna primjenjenom optereenju :
Hooke-ov element
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Za idealno elastino tijelo pretpostavlja se da deformacija nastupa trenutno i to u konanom iznosu, te se nakon uklanjanja optereenja tijelo vraa u prvobitan poloaj.
Dijagrami ovisnosti t i t
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Mehaniki model simboliziran je Newton-vim tijelom ili priguivaem kojeg karakterizira svojstvo idealne viskoznosti i obiljeava se oznakom N". Ponaanje priguivaa je odreeno jednodimenzionalnim Newtonovim linearnim zakonom koji kae da je brzina deformacije proporcionalna primjenjenom optereenju.
&=
t (t ) =
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Ponaanje elementa odreeno je viskoznou , kojom se definira otpor materije tijekom promjene naprezanja. Taj otpor je proporcionalan djelovanju unutranjeg trenja. Nakon rastereenja elementa ostaje trajna (nepovratna) deformacija.
Dijagrami ovisnosti t i t
Materijale idealno viskoznih osobina nazivamo Newton-ovim tijelima" i obiljeavamo ih oznakom N".
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Saint Venant je predloio model idealno kruto-plastinog materijala, koji ima svojstvo da ne pokazuje nikakve deformacije dok vrijednost naprezanja ne dosegne izvjesnu kritinu vrijednost. Mehaniki model simboliziran je klizaem, a njegovo ponaanje se opisuje situacijom u kojoj na tijelo mase m djeluje silom F, a nalazi se na hrapavoj, horizontalnoj povrini.
Saint-Venantov element
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Sve dok je primjenjeno naprezanje manje od granine sile trenja, tijelo je nepomino. Prekoraenjem granine sile trenja tijelo se pone gibati, odnosno plastino deformirati pri konstantnom naprezanju. Materijali koji imaju takve osobine se nazivaju "idealno plastinima", pri emu nakon rastereenja ostaje trajna (nepovratna) deformacija.
Saint-Venantov element
Materijale idealno plastinih osobina nazivamo St. Venant-ovim tijelima" i obiljeavamo ih oznakom St. V".
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Sloeni reoloki modeli sastavljeni su od vie jednostavnih modela. Mogu se sastojati samo od dva jednostavna modela kao to su npr. Maxwell-ov i Kelvin-Voigt-ov model ili od kombinacije triju ili vie osnovnih modela, koji se esto nazivaju troparametarski ili vieparametarski modeli viskoelastinih materijala, npr. Burgers-ov model. to je materijal sloeniji u svojoj strukturi i ponaanju to je potrebno vie osnovnih modela ugraditi u njegov model ponaanja. Sloeni reoloki modeli (visko-elasto-plastini modeli) Kelvin-Voigt-ov model Maxwell-ov model Bingham-ov model Loonen-ov model Generalizirani Kelvin-ov model Generalizirani Maxwell-ov model Burgers-ov visko-elastini model Burgers-ov visko-plastini model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Kombinacijom reolokih elemenata dobiju se reoloki modeli, koji mogu opisati ponaanje razliitih prirodnih materijala (stijena) u vremenu. Reoloki elementi mogu se slagati: a) paralelno - opisane pojave dogaaju se istovremeno, b) serijski - opisane pojave dogaaju se jedna za drugom. Ako su elementi vezani paralelno, njihova veza je kruta, tj. ukupna naprezanja rasporeuju se na pojedine, paralelno vezane elemente, a deformacije su jednake. Kod serijski vezanih elemenata, ukupno se naprezanje prenosi na sve elemente jednako, a ukupna deformacija predstavlja zbroj deformacija pojedinih elemenata.
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Sloene modele moemo prikazati shematski (crteima) ili strukturnim jednadbama primjenjujui pri tome sljedee simbole: H = Hooke-ovo tijelo N = Newton-ovo tijelo St. V = Saint-Venan-tovo tijelo serijska veza | | paralelna veza Najznaajnija tijela koja se mogu prikazati sa dva elementa su: - Kelvin-Voigt-ovo tijelo (K) K=H||N - Maxwel-ovo tijelo (M) M=HN - Bingham-ovo tijelo (B) B = St.V | | N
Kelvin-Voigt-ov model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Kelvin-Voigt-ov model spada u skupinu sloenih mehanikih modela, a simboliziran je paralelnim spojem Hooek-ovog i Newton-ovog elementa. U sluaju jedno-dimenzionalnog optereenja deformacije obje grane modela e biti jednake, dok se naprezanja zbrajaju.
0 = H + N
= H +N
H = E H
N = N
Kelvin-Voigt-ov model
Kelvin-Voigt-ov model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Zamjenom izraza za H i N u izraz za ukupno naprezanje dobije se diferencijalna jednadba kojom se opisuje ponaanje Kelvin-Voigt-vog materijala u obliku:
0 = E +
d dt
Rijeenjem ove diferencijalne jednadbe dobije se jednaba koja odreuje deformaciju ovog modela pri konstantnom naprezanju:
(t ) = 0
E
0
E
E t
ili
E t 0 (t ) = 1 e E
Kelvin-Voigt-ov model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Krivulju puzanja karakterizira smanjenje brzine deformacije u vremenu i za t asimptotski dostie svoju konanu vrijednost, koja je jednaka elastinoj deformaciji opruge, =/E. Takvo ponaanje materijala moe se objasniti istovremenim djelovanjem elastine i viskozne komponente. U trenutku nanoenja optereenja cijelokupno optereenje preuzima samo viskozni element. Poputanjem viskoznog elementa se sve vie angaira elastini element, tako dugo dok na kraju cijelo optereenje ne preuzme elastini element u modelu.
Dijagrami ovisnosti t i t
Kelvin-Voigt-ov model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Nakon rastereenja modela u trenutku "t", deformacija modela se zbog zajednikog djelovanja Hooke-ovog i Newton-ovog elementa tijekom vremena vraa u prvobitan poloaj.
Dijagrami ovisnosti t i t
Kelvin-Voigt-ov model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Proces puzanja se takoer moe opisati parametrom "n" koji se definira kao odnos izmeu dinamike viskoznosti i Young-ovog modula elastinosti:
E =n
a koji definira vrijeme zaostajanja deformacije, te predstavlja onaj dio vremena koji je potreban da materijal, pod djelovanjem konstantnog naprezanja, postigne 63.2% svoje konane deformacije. Ova pojava predstavlja zakanjenje elastine deformacije, pa se zbog toga naziva jo i naknadni elastini efekt. Sama pojava stalne usporavajue deformacije naziva se puzanje materijala.
Maxwell-ov model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Maxwell-ov model takoer spada u skupinu sloenih mehanikih modela, a simboliziran je serijskim spojem Hooek-ovog i Newtonovog elementa. U sluaju jednodimenzionalnog optereenja deformacije obje grane modela se zbrajaju, dok su naprezanja jednaka.
=H =N
= H +N
H = E H
N = N
Maxwell-ov model
Maxwell-ov model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Na poetku procesa puzanja Hooek-ova opruga zbog preuzimanja ukupnog optereenja, H=, doivljava trenutnu deformaciju H. Nakon toga slijedi proces deformacije Newton-ovog elementa N, koji se odvija pri konstantnoj brzini deformacije.
S obzirom na neovisnost ponaanja oba elementa, funkcija puzanja u vremenu se dobije jednostavnim zbrajanjem osnovnih jednadbi puzanja Hooek-ovog i Newton-ovog elementa t (t ) = 0 + 0 E
Maxwell-ov model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Nakon rastereenja modela u trenutku t1, opruga modela se vraa na poetni poloaj, dok ostvarena deformacija priguivaa N ostaje kao trajna ovog modela.
Dijagrami ovisnosti t i t
Bingham-ov model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Sastavljen je od plastinog Saint-Venant-ovog elementa vezanog paralelno sa viskoznim elementom Newton-a. Puzanje materijala nastupa kada vrijednost naprezanja prekorai vrijednost t Saint-Venant-ovog elementa (plastinog lana), gdje je t granica plastinosti. Daljnji porast optereenja prenosi se na viskozni Newton-ov element, dok je naprezanje u plastinom elementu konstantno.
Binghamov model
Bingham-ov model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
T = T +
T (t ) = t = t
Dijagram ovisnosti
Bingham-ov model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Nakon rastereenja modela u trenutku t2, ostvarena deformacija priguivaa ostaje kao trajna ovog modela.
Dijagrami ovisnosti t i t
Loone-ov model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Loone-ov model se sastoji od serijski spojenih osnovnih elemenata Hooke-a i Saint-Venant-a, kojima je paralelno dodan model Newton-a.
Loone-ov model
Loone-ov model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
a) Deformacija za konstantno optereenje manje od granice plastinosti, 0 < T Ako je konstantno optereenje (0) manje od granice plastinosti (T), tada plastini element Saint-Venant-a ostaje vrst, tijelo se ponaa prema Kelvin-Voigt-ovom modelu.
Loone-ov model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
b) Deformacija za konstantno optereenje vee od granice plastinosti, 0 T Ako je konstantno optereenje (0) vee od granice plastinosti (T), aktivira se plastini Saint-Venant-ov element. Taj element prenosi samo optereenje elastine grane modela , tako da mora vrijediti H T, koji u vremenu t=tT postaje jednak granici plastinosti (T) Saint-Venant-ovog elementa.
Loone-ov model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Nakon toga, za svako vrijeme t>tT, ostaje naprezanje H = T = const., isto tako i optereenje Newton-ovog elementa:
N = 0 T = const.
Razlika (0 T) odreuje, za zadanu viskoznosti , brzinu daljnjeg procesa puzanja. Krivulja puzanja = (t) odvija se u dva dijela: 1. Prvi dio za vrijeme t < tT, proces puzanja jednak je puzanju Kelvin-Voigt-ovog modela: E t 0 (t ) = (t ) = 1 e E
Loone-ov model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
2. Drugi dio za vrijeme t > tT, proces puzanja karakterizira linearni pravac. Vrijednost deformacije u vremenu t = tT iznosi: E t 0 T (tT ) = 1(tT ) = 1 = 1 e E sa naprezanjem u elastinoj grani modela: E tT H (tT ) = T = 0 1 e
N = 0 T = 2
Rjeenjem jednadbe za N, uz uvjet da u vremenu t=t1, deformacija 2=0 slijedi: (t ) = 1(t ) + 2(t ) = 1(t ) + 0 T (t tT ) Deformacija 1 za svako vrijeme t > tT ostaje konstantna.
Loone-ov model
ZAVOD ZA GEOTEHNIKU
Nakon rastereenja modela u trenutku t, ostvarena deformacija plastinog elementa i priguivaa ostaje kao trajna ovog modela.
Dijagrami ovisnosti t i t
Reoloki parametri se generalno mogu odrediti na dva naina: 1. Iz rezultata laboratorijskih i in-situ (npr. dilatometarsko ispitivanje u buotini, ispitivanje ploom) ispitivanja odnosno krivulja puzanja. Navedeni nain uspjeno funkcionira kod jednostavnijih modela, ali kod sloenijih modela, gdje postoji itav niz parametara koje je potrebno odrediti, nailazi se na potekoe. 2. Iz rezultata povratnih numerikih analiza, gdje se na osnovu rezultata mjerenja, te usvojenog reolokog modela, raznim metodama trae parametri, koji bi uspjeno oponaali dugotrajne deformacije.