OT

Broj 3, Lipanj 1927, God. VIII,

Civilna enidba
Pie: Viktor Cathrein D, I,

0 dobro ureenu porodicu vezano je dobro cijeloga ljudskoga drutva. Sigurno valja kao openito naelo: gdje je s porodicom dobro i gdje ona uspijeva, ondje je i s drutvenim boljitkom dobro. Pravo veli Leo XIII. (u okrunici Neminem fugit od 14. lipnja 1892.): Oevidno je, da javno (ope) i privatno (pojedinakoj dobro zavisi poglavito o dobroj odgoji u porodicama. to se u oinskoj kui dublje ukorijene kreposti, to revnije roditelji rijeju i primjerom prema vjerskim propisima odgoje srca svoje djece, to e vie ploda biti odatle za ljudsko drutvo. Zato je veoma vano, da se kuna zajednica nesamo sveto uredi nego i da se upravlja svetim zakonima, i da se u njoj revno i neprekidno goji religiozni duh i kranski ivot. No temelj porodice jest e n i d b a . Ako ta nije dobro ureena i uvrena, nije mogue, da se razvije sretan porodini ivot niti valjana odgoja djece. To gledamo na starim poganima, Poligimija i este enidbene rastave podrovale su enidbu i snizile ju do proste kupnje i prodaje; ena je ovjekova ropkinja, pa e lijepi porodini ivot jedva uspjeti. Krist, Spas donio je ovjeanstvu najvee dobroinstvo povrativi enidbi jedinstvo i nerazreivost, koje ju idu ve po prirodi. Tako je porodica opet jedna i vrsta, ena je ovjeku ivotnom drugaricom jednakih prava, te oboje mogu sad slonim silama odgajati svoju djecu. Ali Krist je uinio i vie. On je enidbu uinio sakramentom i odabrao je za simbol svoje djevianske veze s > ovjestvom. Zadaa je enidbe sada: davati sveder nove lanove kraljevstvu Kristovu, a enidbenim drugovima podjeljivati preobilne milosti za to, da vre svoje dunosti jedno prema drugome i oboje prema djeci. Tako je Krist osnovao k r a n s k u o b i t e l j , iz koje je tijekom stoljea poteklo neizrecivo mnogo sree i blagoslova za ljudsko drutvo, i kojoj u poganstvu ni prilike nije. Naalost ve dulje vremena napreduje novo poganstvo, koje je gore od staroga, jer nerijetko ide posve svijesno za raskranjivanjem; da, za tim, da otme samoga Boga ljudskome drutvu.

130

Civilna

enidba.

Kranstvu valja oteti utjecaj na javnost, kri mora napolje iz kole i sudnice, a cijelo drutvo valja polajiiti (posvjetovniti). Kako je korijen kranske porodice enidba, rano se poelo nastojati oko toga, da se polajii k r a n s k a e n i d b a . Otmi joj njezin vjerski znaaj i snizi je do isto graanskoga posla, obinog ugovora po civilnoj enidbi! Ali jer nije bilo nade, da e sve najednom poi za rukom, ila je stvar lukavo i proraunato sve dalje i dalje. 1. Fakultativna i prisilna civilna enidba. Sve do najnovijega vremena smatrali su po svim kranskim zemljama sklapanje enidbe vjerskim inom, koji se obavljao u crkvi uz ceremonije, kako ih propisuje kanonsko pravo. Dravi je bilo dosta da konstatira, e je enidba crkveno sklopljena, ili da naprosto prizna upske matice vjenanih za dravne. Tako su se onda pripadnici dravno priznatih konfesija morali vjenati prema crkvenim odredbama. Ali oni, koji su se rastali s Crkvom te kranstvo zamijenili sa slobodarstvom (liberalstvom), osjeali su kao silu nanesenu svojoj savjesti to, to su morali traiti crkveni blagoslov enidbe. Zatraili su pomoi u drave, pa su im vlade popustile uredivi f a k u l t a t i v n u civilnu enidbu ili c i v i l n u e n i d b u na v o l j u . Ta enidba ostavlja na volju zarunicima, hoe si sklopiti enidbu prema crkvenim obredima ili pred dravnim inovnikom. Tako su bila otvorena vrata svima, koji se raskrstie s Crkvom, za to, da sklope od drave priznatu enidbu, a da se ne moraju obazirati na popa. Ve ova civilna enidba na volju znai gaenje crkvenoga prava, budui da daje dravi pravo upravljati enidbu bez obzira na Crkvu. Ali i ona je bila polovinost, koja nije bila dosta za kranstvu neprijateljski naturalizam. Jer ta enidba ipak priznaje Crkvi barem neko pravo na enidbu. Zato je stvar pola dalje, te domala uvedu o b l i g a t n u ili p r i s i l n u c i v i l n u e n i d b u . Openito su odredili, da se sve enidbe imaju sklopiti pred dravnim inovnikom i to p r i j e crkvenoga vjenanja. N a k o n civilnog vjenanja mogao je brani par po volji svoju enidbu i crkveno sklopiti ili ne sklopiti. Dravi je to bilo svejedno. Ali ako je koji sveenik obavio crkveno vjenanje, bio je kanjen globom ili zatvorom. Tako su enidbu gotovo posvema oteli crkvenoj vlasti. Crkva je mogla tek naknadno blagosloviti pred dravnim organom sklopljenu i priznatu enidbu, ako su to enidbeni drugovi eljeli; tko moe sklopiti enidbu, odreivala je drava, dok Crkva nije na tu odredbu utjecala nikako. A to e Crkva na civilnu enidbu? Ona je mora naelno zabaciti. Najprije stoga, to je Krist Crkvi predao upravljanje i ureivanje religijskih stvari. A e n i d b a je ve po svojoj pri-

Civilna

enidba.

rodi, kako ui Leo XIII. (u okrunici Arcanum od 10 veljae 1880.) s v e t a i v j e r s k a stvar. Nju je osnovao sam Bog zato, da se neprestano raaju novi ljudi t, j. novi sluge Boji. enidbu i pokop smatrali su svi narodi za vjerske ine. Kao io pokop znai ovjeji prelaz u vjenu domovinu, iako enidba uvodi ovjeka u ovaj ivoi, i Bog sam mora stvarajui duu sudjelovati, kad se raa novi ovjek. enidba valja da dovede do porodice, koje je svrha dobra odgo'ja, a ta ne moe postojati bez vjere. Zato vidimo, da su gotovo kod svih naroda sveenici kod enidbe blagosivljali, molili se, rtve prikazivali i tako svoje inili. 2, Crkva i enidba. Ali u sadanjem natprirodnom redu uinio je Krist enidbu sakramentom, koji podjeljuje obilje milosti enidbenim drugovima, da vre svoje staleke dunosti. To je istina, koju je definirao tridentinski crkveni sabor (Sess. 24. can. 1.]: Ustvrdi li tkogod, da enidba nije uistinu i u pravom smislu jedan od sedam po Kristu osnovanih sakramenata evaneoskog zakona, nego da su je izmislili ljudi u Crkvi, i da ona ne dijeli milosti, neka je izopen. Pa budui da Krist nije predao upravljanje sakramenata svjetskim glavarima nego Crkvi, to je enidba podvrena crkvenim odredbama. Crkva je to svoje pravo upotrebljavala postavljajui enidbene smetnje, odreujui obrede, s kojima je valjalo sklopiti enidbu. I to pravo izvrivala je Crkva vazda neovisno od drave, po Boanskom ovlatenju. Toga radi definira i opet tridentski koncilij: Ustvrdi li tkogod, da enidba ne pripada pred crkvene suce, neka je izopen (ib. can. 4.). Novi crkveni zakonik uzima za naelo (can. 1016.): Kranska enidba podlona je nesamo Bojem nego i kanonskom pravu, izuzevi konpetenciju dravne vlasti u isto graanskim posljedicama enidbe. Ove nesumljive vjerske istine jasno pokazuju, na to ima pravo drava a na to Crkva s obzirom na enidbu. Drava ima pravo ureivati zakonima g r a a n s k e p r a v n e p o s l j e d i c e enidbe, koje se tiu nasljedstva, batinjenja, vlasnitva itd. Toga prava nije poricala Crkva nikada. Osim toga moe drava zakonima upravljati enidbe onih, koji ne pripadaju nikojoj od priznatih konfesija. To je e n i d b a z a s l u a j n u d e , I enidbe pojedinaca, koji ive izvan priznatih konfesija, ne mogu se prepustiti pojedinevoj volji, jer e se drukije ubrzo iriti slobodna ljubav ili bolje spolna neobuzdanost. A nikoga nema osim drave, tko bi mogao urediti enidbu takovih ljudi. No poe li drava dalje, te izdade na svoju ruku zakone, koji bi imali vrijediti i za katolike s obzirom na enidbeni vez, tad prelazi ona prema katolikoj nauci svoje ovlatenje. Ona na pr. ne moe postavljati nikakovih enidbenih zapreka, a da protiv

132

Civilna

enidba.

prava ne prisvoji jurisdikcije na sakramenat enidbe. Zato se Crkva uvijek naelno opirala civilnoj enidbi za katolike. Ve blai oblik civilne enidbe, c i v i l n a e n i d b a na v o l j r., dira u isto crkvena prava. Uvodei tu enidbu priznaje drava kao naelo, da moe doi do valjane enidbe medu katolicima i protiv volje Crkve, te da prema tome ima pravo izdavati zakone za enidbeni vez. Time porie bitni vjerski, sakramentalni znaaj enidbe, jer drukije ne bi mogla smatrati za pravu enidbu prosti ugovor pred dravnim inovnikom niti dopustiti, da enidbeni drugovi ive kao ovjek i ena, a da se ne brinu za crkvene zakone. Tako propada u podanika uvjerenje, da je enidba svetinja. Napokon omoguuje drava otpadnicima od Crkve, da preziru crkvene zakone. Jo mnogo vie valja dakako reeno za p r i s i l n u c i v i l nu enidbu, kojom drava protiv volje Crkve obvezuje sve podanike, da sklapaju enidbu samim oitovanjem privole pred dravnim inovnikom, te takovu enidbu smatra za valjanu, pa makar enidbeni drugovi i ne marili za Crkvu. Ta prisilna civilna enidba jest velika povreda crkvenog prava i nijee posvema sakramentalni znaaj enidbe. Ovo je i odatle bjelodano, to drava ne doputa samo i po vie puta rastavu civilno vjenanima nego i vie novih enidaba jednu za drugom, premda su jo oba enidbena druga preanje enidbe na ivotu. Dakle drava ili ne smatra civilnu enidbu za pravu enidbu te ipak doputa enidbenim drugovima, da skupa ive, ili porie enidbenu nerazreivost. Svakako civilna enidba bilo kojega oblika snizuje pred podanicima enidbu do obinoga graanskoga posla, koji se moe obaviti i bez vjere. Razumjet emo stoga, emu je nastojanje novih pogana oko polajienja svuda poelo s civilnom enidbom, eda oslabi utjecaj Crkve na javni ivot. Katolika t. j. prema katolikim naelima upravljana drava dakako da ne moe uvesti civilnu enidbu za svoje katolike podanike, ako ne e da radi proti svojim naelima. Naalost je danas jo jedva katolike drave, i veina ih je ve uvela prisilnu civilnu enidbu. Velim v e i n a , jer na svu sreu ima jo izuzetaka. Meu te izuzetke pripada donekle Jugoslavija, jer je nekim njezinim krajevima (na pr. u Hrvatskoj) jo do danas sauvan vjerski znaaj enidbe. Dao Bog, te katolici tu teevinu svojih otaca i dalje sauvaju i pomognu svoju ostalu brau, da i oni dou do nje. Meutim, ako svi znaci ne varaju, pobijedit e i u Jugoslaviji domala nastojanja oko posvjetovnjenja enidbe. Dosta je samo da upozorim na ljubliamski kongres pravnika od prolog ljeta, gdje se sve osim jednoga asnoga izuzetka dra Lovria, profesora na zagrebakom univerzitetu, oitovalo za civilnu enidbu. Stoga je posljednja ura, da se katolici jo za vremena spreme na ilavu obranu svojega prava.

Civilna enidba.

133:

3. to da inimo? A to e katolici ondje, gdje je ve uvedena civilna enidba? Naroito je moraju zabaciti, ali u praksi im preostale s':rr o to, da se ravnaju prema zakonskim odredbama. Duhovni pastiri moraju ih u tom pouiti, da civilna enidba sama po sebi za njih. nije nikakva enidba pred Bogom i savjeu, i da su oni stoga pod teak grijeh obvezani nakon civilnog vjenanja vjenati se crkveno, eda tako doe do prave enidbe. Ujedno im valja razjasniti, da se moraju drati zakona civilne enidbe ne stoga, to bi ti zakoni vezali savjest, nego stoga, to bi drukije odatle nastala za njih velika teta. Kad katolici oituju svoju privolu pred graanskim organom, to za njih znai zapravo tek preduvjet odnosno uvod za pravo vjenanje u Crkvi. Iz civilnog vjenanja mogu za katolike potei teke protivnosti (konflikti) za savjest. Tako se znalo dogoditi, da je zarunik obeao zarunici priie civilnog vjenanja, da e se i crkveno vjenati, a cla kasnije nije iskupio svojega obeanja. Sa svim tim mora zarunica u takvom sluaju na silu ivjeti sa svojim civilnim muem, premda zna, da takav ivot nije prava enidba nego tek legalno prilenitvo (konkubinat). Ali time drava kodi samoi sebi nanosei grubu silu savjesti i silei na enidbu, koja se poinje tim da ovjek ne pazi svoju rije u velikoj stvari, pa toga radi ne moe nikada biti sretna. A kako valja da se dre katolici ondje, gdje jo nema civHne enidbe, ali je pogibao, da e je uvesti? Doklegod drava zakonima ureuje isto graanske pravne posljedice (uinke) enidbe, m e oni nita prigovarati. Pa i c i v i l n o j e n i d b i z a s 1 u a i nude onih. koji nijesu nijedne od priznatih konfesija bc moraju se protiviti kako se vidi iz ve reenoga. Ali kad se o dravnim zakonima, koji e da ureuju sam enidbeni v" tada ie pravna povreda za katolike barem ondje, gdie. ie katolika Crkva priznata, I katolici se moraju snano boriti, proiiv toga tampom, skuptinama, predstavkama na parlamenat. Napose su k a t o l i k i z a s t u p n i c i duni zaprijeiti civilnu enidbu za katolike, ako je samo mogue. Kod stvaranja zakona o enidbama katolika ne smiju oni sudjelovati bez izriitog ili utke dobivenog ovlatenja od crkvene oblasti, jer enidba kao sakramenat pripada pod jurisdikciju crkvenu. Zato se katoliki zastupnici moraju sporazumjeti s biskupima i s Rimom, kad zakoni o enidbi dou pred parlamenat, te motani raditi po njihovim uputama. Drukije si prisvajaju pravo izdavati zakone o stvari, u kojoj nisu konpetentni, Ali praktiki mogu katoliki zastupnici doi u sto neprilika. Primjerom nam je za to centrum njemakoga dravnog sabora devedesetih godina, kad je valjalo vijeati o novom Gra-

134

Civilna enidba.

danskom zakoniku za Njemaku. Zakonik je donio zakone o enidbi za sve bez razlike vjere. Centrum je odmah ispoetka napose isticao, da je enidba prema katolikoj nauci sakramenat, te da prema tome izdavanje zakona za katolike ide Crkvu. AH se ujedno izjavio pripravnim prihvatiti nove zakone, ako bi se oni odnosili samo na graansko znaenje enidbe. Na to su vladini zastupnici u parlamentu zajamili, da zakonik radi samo o graanskoj enidbi; samo enidba u svojem graanskom znaenju ima da se uredi. Zato dadoe odsjeku o enidbi naslov Graanska enidba, a na koncu odsjeka dadoe jo jedan paragraf (1588.), koji veli: Ovaj odsjek ne dira u crkvene dunosti s obzirom na enidbu. Nakon tih izjava smatrao je centrum da je pravo, eda glasuje za zakon o enidbi. Naalost nije se ovo tumaenje uzelo ozbiljno. Za nekatolike imali su ti zakoni bez sumnje upravljati enibeni ugovor i uope enidbu u svakom pogledu, a nigdje nikako ne razlikuju katolike od nekatolika. Ali ako opet vrijede zakoni posve jednako za katolike kao za sve ostale, tada se protive kanonskom pravu u mnogo toaka. Napokon se moe dogoditi, da sveenik u ispovijedi ili kakvom uredovnim tajnom dozna, da dvije osobe ivu u konkubinatu te moda imaju i djece. Ovoga nije praktiki mogue priopiti civilnoj oblasti. Da pako prestane taj greni ivot, mora ih sveenik crkveno vjenati; izae li onda stvar na javu, bit e kanjen. eli li drava svojim enidbenim zakonima dati svojim katolikim podanicima ono, to ih ide, i postii to, da sklapaju samo one enidbe, koje pred Bogom i savjeu priznaju za valjane a to je na najveu vlastitu korist njezinu nema druge nego da se obazire u svojim zakonima na potrebne crkvene zahtjeve. Samo ondje, gdje drava i Crkva slono rade, moe da cvjeta narodni boljitak.