Upravljanje okoliem

mr. sc. Tanja Radi Lako

Veleuilite u ibeniku Skripta kolegija

2010.

POPIS SLIKA
str. Slika 1. Slika 2. Slika 3. Slika 4. Slika 5. Slika 6. Slika 7. Slika 8. Slika 9. Slika 10. Slika 11. Slika 12. Slika 13. Slika 14. Slika 15. Slika 16. Slika 17. Slika 18. Slika 19. Slika 20. Slika 21. Slika 22. Slika 23. Slika 24. Slika 25. Slika 26. Slika 27. Slika 28. Slika 29. Zemlja snimljena iz svemira. 8 Kenijski Masai ratnik. 9 Bushmani iz pustinje Kalahari. 9 Trendovi urbanizacije u 2003. po regijama svijeta. 20 Primjer gradskih slamova u nerazvijenim zemljama. 21 Primjer gradskih slamova u nerazvijenim zemljama. 33 Sastav komunalnog otpada u Hrvatskoj. 37 Shematski prikaz koncepta gospodarenja otpadom. 41 Shematski prikaz aktivnosti u vezi s postupanjem prema otpadu. 42 Shematski prikas ukrcaja i iskrcaja balstnih voda na brod. 49 Model molekule DNA. 58 Shematski prikaz nukleotida. 58 Komplementarnost baza u molekuli DNA. 58 Umnaanje (replikacija) DNA. 58 Postupak unaanja stranih gena u bakteriju. 61 Charles Darwin pisac znamenitog djela On the Origin of Species. 75 Ernst Haeckel prvi je upotrijebio rije oekologie 1866. 75 Molekula glukoze C6H12O6 (6-(hidroksimetil)oksan-2,3,4,5-tetrol). 77 Sukcesija: jezero livada. 79 Kolonizacija obale kopnenim biljkama. 80 Vremenski raspored sukcesija. 80 Raspored bioma na Zemlji. 80 Klimazonalni raspored bioma. 81 Mnoge vrste gmazova zimi hiberniraju pa tako i ova kornjaa. 84 Pyxicephalus adspersus, afrika aba koja estivira. 84 Bergmanovo pravilo. 85 Alenovo pravilo. 85 Raznolikost vrsta na Zemlji. 88 Odnos populacija predatora i pljena u promatranom razdoblju. Razvoj populacije amerikog zeca (plijen) i risa praden je 260 godina. Vremenski razmak izmeu pojedinih maksimuma brojnosti za zeca iznosi ~ 9,6 godina, a za risa ~ 9,7 godina. Njihov odnos je jasan prikaz predatorstva: maksimum brojnosti risova zaostaje 1-2 godine za maksimumom brojnosti zeeva. 89 Protjecanje energije kroz hranidbeni lanac. 92 Primjer hranidbene mree. 93 Hranidbena piramida. 93 Primarna produkcija na Zemlji. ume (1/3 podruja kopna) - gusta i vrlo produktivna biomasa; ukupna produkcija svijetskih uma odgovara polovici ukupne primarne produkcije. Savane, travnjaci (1/3 podruja kopna) manje gusta, ali produktivna biomasa; ovi ekosustavi predstavljaju glavninu ljudskih resursa. Ekstremni ekosustavi s ekstremnim klimama pustinje, polupustinje, tundra, alpski panjaci, stepe (1/3 podruja kopna) vrlo malo biomase s malom produktivnodu. Slatkovodni i morski ekosustavi ( Zemljine povrine) vrlo malo biomase osim obalnih podruja. 96 Ciklus kruenja ugljika. Crni brojevi oznaavaju koliko je ugljika pohranjeno u razliitim rezervoarima u milijunima tona (GtC znai gigatona ugljika), a ljubiasti brojevi oznaavaju koliko se ugljika krede izmeu pojedinih rezervoara

Slika 30. Slika 31. Slika 32. Slika 33.

Slika 34.

Slika 35.

Slika 36. Slika 37. Slika 38. Slika 39. Slika 40. Slika 41. Slika 42. Slika 43. Slika 44. Slika 45. Slika 46. Slika 47. Slika 48. Slika 49. Slika 50. Slika 51. Slika 52. Slika 53. Slika 54. Slika 55. Slika 56. Slika 57.

svake godine. 98 Shematski prikaz ciklusa kruenja duika. Vanost bakterija u ciklusu moe se trenutano shvatiti jer su kljuni element proizvode razliite duikove spojeve koje asimiliraju vii organizmi. 101 Alfalfa ili lucerna (Medicago sativa) 103 Trifolium rod porodice Fabaceae s 300 vrsta. 103 Ciklus kruenja fosfora 105 Ciklus kruenja vode. 107 Sediment iz rijeke Mississippi nosi gnojiva u meksiki zaljev stvarajudi mrtve zone koje su posljedica anoksije. 109 Shematski prikaz odrivosti. 113 Znak EMAS-a. 132 Stepenice uspjeha odrivog razvoja. 133 Aktivnosti koje su se provodile u projektima istije proizvodnje. 136 Eunapius subterraneus jedina slatkovodna podzemna spuva na svijetu koja ivi na podruju Ogulinsko-Pladanske zaravni. 151 Shematski prikaz ureaja za proidavanje otpadnih voda. 159 Stanje kakvode priobalnog mora u RH tijekom 2000. (klasifikacija ekolokog stanja i trofiki status). 163 Posidonia oceanica. 170 Zatidena podruja prirode u Hrvatskoj. 177 Strogi rezervat Hajduki i Roanski kukovi na Velebitu. 178 Kruna u NP Kornati. 179 Sederene barijere u NP Krka. 179 Malostonski zaljev. 180 Ophrys bertolonii VU (ranjiva). 183 Delphinium peregrinum EN (ugroena). 183 Lonjsko i mokro polje. 186 Delta Neretve. 186

POPIS TABLICA
str. Tablica 1. Geoloki kalendar u kojem su prikazana glavna zbivanja u razvoju ivota na Zemlji od kambrija, koji je poeo prije 570 milijuna godina, pa sve do kvartara, koji traje tek 2 milijuna godina. Pojavnost toksinih tvari u e-otpadu. Postupanje s otpadom u nekim zemljama EU-a i Hrvatskoj. Emisija tetnih plinova po pojedinoj prometnoj grani. Neki primjeri proizvoaa i ekoproizvoda. Pregled aktivnosti UNCED-a u Rio de Janeirou. Ekonomske mjere za pojedine gospodarske djelatnosti. Usporedna koliina vode na Zemlji (po rezervoarima). Uzronici oneidenja voda. Zahtjevi za kakvodu mora na morskoj plai P1. Zatidena podruja prirode u Hrvatskoj.

Tablica 2. Tablica 3. Tablica 4. Tablica 5. Tablica 6. Tablica 7. Tablica 8. Tablica 9. Tablica 10. Tablica 11.

7 39 45 50 67 114 127 149 152 171 176

SADRAJ
str. 1. UVOD 2. SUVREMENI EKOLOKI PROBLEMI 2.1. Odnos ovjeka prema prirodi 2.1.1. Zemljina povijest 2.1.2. Odnos ovjeka prema prirodi 2.1.2.1. Postupci i stavovi 2.1.2.2. Rane civilizacije 2.1.2.3. Batina krdanstva 2.1.2.4. Zapadna civilizacija 2.1.3. Razlika izmeu zatite okolia i zatite prirode 2.2. Ekoloka kriza 2.2.1. Definicija i nastanak ekolokih problema 2.2.2. Razlika izmeu ekologije i zatite okolia 2.2.2.1. Ekologija 2.2.2.1.1. Idioekologija 2.2.2.1.2. Sntetska ekologija 2.2.2.2. Zatita okolia 3. ONEIDENJE OKOLIA 3.1. Utjecaj urbanizacije i eksplozivnog rasta stanovnitva na oneidenje okolia 3.1.1. Rast stanovnitva 3.1.2. Proces urbanizacije 3.1.2.1. Ekosustav grada 3.1.2.2. Stanje u Hrvatskoj 3.2. Rast industrije i energetike 3.2.1. Smjernice i aktivnost energetske uinkovitosti u RH 3.2.1.1. Obnovljivi izvori energije 3.2.1.1.1. Hidroenergija 3.2.1.1.2. Energija plime i oseke 3.2.1.1.3. Energija valova 3.2.1.1.4. Solarna energija 3.2.1.1.5. Geotermalna energija 3.2.1.1.6. Energija vjetra 3.2.2. Svjetlosno oneidenje 3.2.3. Industrijska aktivnost i oneidenje 3.3. Proizvodnja i rast otpada 3.3.1. Vrste otpada 3.3.2. Postupanje s otpadom 3.3.3. Obrada otpada 3.3.4. Koliina otpada u Htrvatskoj 3.4. Utjecaj prometa na degradaciju okolia 3.4.1. Cestovni promet 3.4.2. Vodeni promet 3.4.3. Zrani promet 3.4.4. eljezniki promet 3.4.4.1. Ekonomska isplativost eljeznice 3.4.4.2. Energetska isplativost eljeznice 3.5. Razvoj poljoprivrede 3.5.1. Promjene svijetske poljoprivrede 1 5 6 6 8 9 9 9 10 10 11 13 14 14 14 14 15 16 17 18 19 22 22 24 25 26 26 27 27 27 29 30 32 34 35 36 40 43 44 45 47 48 50 50 51 51 52 54

3.5.2. Upotreba agrotehnikih mjera u konvencionalnoj poljoprivredi 3.5.3. Biotehnologija u poljoprivredi 3.5.3.1. Tradicionalna biotehnologija 3.5.3.2. Moderna biotehnologija 3.5.3.3. Primjena rekombinantne DNA tehnologije 3.5.3.4. Opasnosti od genetikog inenjerstva 3.5.4. Odriva poljoprivreda 3.5.4.1. Ekoloka poljoprivreda 3.5.4.2. Zatitni znak eko-proizvoda 3.5.5. Poljoprivreda u Hrvatskoj 3.5.5.1. Utjecaj ekoloke proizvodnje na razvoj Hrvatske i odnos s EU 3.5.5.2. Utjecaj ekoloke poljoprivrede na turizam u Hrvatskoj 3.6. Prirodni uzronici u degradaciji okolia 3.6.1. Potres 3.6.2. Poplave 3.6.3. Vulkanske erupcije 3.6.4. Erozija 3.6.5. Unitavanje uma (rasumljavanje ili deforestacija) 4. TEMELJNA EKOLOKA NAELA 4.1. Ekoloka naela 4.1.1. Koncept ekosustava 4.1.2. Promijenjivost ekosustava 4.1.3. Biomi 4.2. Ekoloki imbenici 4.2.1. Abiotiki ekoloki imbenici 4.2.1.1. Primarnoperiodiki ekoloki imbenici 4.2.1.1.1. Temperatura 4.2.1.1.2. Svjetlost 4.2.1.2. Sekundarno periodiki ekoloki imbenici 4.2.1.3. Aperiodiki ekoloki imbenici 4.2.2. Biotiki ekoloki inbenici 4.2.2.1. Odnosi meu jedinkama iste vrste 4.2.2.2. Odnosi meu jedinkama razliitih vrsta 4.3. ivotne zajednice 4.4. Uloga energije u ekosustavu 4.4.1. Komponente hranidbenih lanaca (komponente ekosustava) 4.4.1.1. Primarna produkcija 4.4.1.2. Produkcija biomase 4.5. Kruenje tvari u ekosustavu 4.5.1. Ciklus kruenja ugljika 4.5.1.1. Ugljik u atmosferi 4.5.1.2. Ugljik u biosferi 4.5.1.3. Ugljik u oceanima 4.5.2. Ciklus kruenja duika 4.5.2.1. Amonijak 4.5.2.2. Procesi u ciklusu kruenja duika 4.5.2.2.1. Fiksacija duika 4.5.2.2.2. Asimilacija 4.5.2.2.3. Amonifikacija 4.5.2.2.4. Nitrifikacija 4.5.2.2.5. Anaerobna oksidacija amonijaka 4.5.2.2.6. Denitrifikacija

55 57 59 60 61 62 64 65 66 67 70 70 71 71 71 71 72 72 74 76 78 79 80 81 82 83 83 85 85 88 88 91 91 91 92 94 94 95 97 97 98 99 100 101 101 102 102 103 103 103 104 104

4.5.2.3. Ljudski utjecaj na ciklus kruenja duika 104 4.5.3. Ciklus kruenja fosfora 105 4.5.3.1. Fosfor u okoliu 105 4.5.3.2. Ljudski utjecaj na ciklus kruenja fosfora 106 4.5.4. Ciklus kruenja sumpora 106 4.5.5. Ciklus kruenja vode 106 4.5.5.1. Rezervoari vode 107 4.5.5.2. Promjene stanja vode 108 4.5.5.3. Utjecaj na klimu 108 4.5.5.4. Efekt na biogeokemijske cikluse 108 5. ZATITA OKOLIA 110 5.1. Povijesni put koncepta odrivosti 112 5.2. Stanje okolia u Hrvatskoj 115 5.3. Politika zatite okolia 118 5.3.1. Ciljevi zatite okolia 119 5.3.2. Naela zatite okolia 120 5.3.2.1. Naelo odrivog razvitka 120 5.3.2.2. Naelo predostronosti 121 5.3.2.3. Naelo ouvanja vrijednosti prirodnih dobara, bioloke raznolikosti i krajobraza 121 5.3.2.4. Naelo zamjene i/ili nadomjetaja 122 5.3.2.5. Naelo cjelovitog pristupa 122 5.3.2.6. Naelo suradnje 122 5.3.2.7. Naelo oneidiva plada 123 5.3.2.8. Naelo otklanjanja i sanacije tete u okoliu na izvoru nastanka 123 5.3.2.9. Naelo pristupa informacijama i sudjelovanja javnosti 123 5.3.2.10. Naelo poticanja 123 5.3.2.11. Naelo prava na pristup pravosuu 124 5.3.3. Nositelji zatite okolia 124 5.3.4. Sredstva i programi zatite okolia 125 5.3.4.1. Pravilnik o procjeni utjecaja na okoli 127 5.4. Norme ISO 14000 129 5.5. Provedba odrivog razvoja u poduzedima 133 5.5.1. Industrijska ekologija 134 5.5.2. istija proizvodnja 134 5.5.3. Sprjeavanje zagaenja 137 5.5.4. Minimalizacija otpada 138 5.5.5. Recikliranje 138 5.5.6. Kontrola oneidenja 138 5.5.7. Zbrinjavanje otpada 138 6. ONEIDENJE ZRAKA 139 6.1. Degradacija atmosfere 140 6.2. Promijena klime 142 6.3. Globalno zatopljavanje 143 6.4. Efekat staklenika 143 6.5. Ozonski omota 146 6.6. Stanje zraka u Hrvatskoj 146 7. ONEIDENJE VODA 148 7.1. Zalihe voda na Zemlji 149 7.2. Antropogeno oneidenje voda 153 7.3. Izvori oneidenja voda 154 7.3.1. Kudanske otpadne vode 155

7.3.2. Industrijske otpadne vode 7.3.3. Oborinske vode 7.4. idenje voda 7.4.1. Postupci prethodnog i prvog stupnja idenja 7.4.2. Reetanje 7.5. Eutrofikacija 7.6. Hipoksija 7.7. Stanje voda u Hrvatskoj 7.8. Degradacija i zatita morskog ekosustava 7.8.1. Utjecaj nautikog turizma na stanje mora 7.8.2. Pregled utjecaja marine na okoli 8. ZATITA PRIRODE 8.1. Faze zatite prirode 8.2. Zatidene prirodne vrijednosti 8.2.1. Zatidena podruja prirode 8.2.1.1. Strogi rezervati 8.2.1.2. Nacionalni parkovi 8.2.1.3. Posebni rezervati 8.2.1.4. Parkovi prirode 8.2.1.5. Regionalni park 8.2.1.6. Spomenik prirode 8.2.1.7. Znaajni krajobraz 8.2.1.8. Park uma 8.2.1.9. Spomenik parkovne arhitekture 8.2.2. Zatidene svojte 8.2.3. Zatideni minerali, sigovine i fosili 8.3. Zatita bioloke i krajobrazne raznolikosti 8.3.1. Vanost uma u Hvatskoj 8.3.2. Znaenje i vanost movara POPIS LITERATURE IVOTOPIS

157 158 158 160 161 161 161 162 162 163 165 173 175 175 177 178 179 180 181 181 181 182 182 182 183 183 184 185 185 187 191

1. UVOD

Zbog opde zabrinutosti javnosti zbog stanja okolia u posljednjih 50 godina dolo je do uspona zanimanja za ekoloke probleme. Ideja da planet prolazi kroz ekoloku krizu koja moe ugroziti i samo postojanje ivota kakvog poznajemo vrlo je rairena. Vjerojatno iz tih razloga na izbor naina ivota mnogih ljudi sve vie utjeu ekoloki faktori: oni odlaze na posao biciklom, jedu organsku hranu, investiraju svoj novac etino te tako vre pritisak na vlade da zatite okoli. Vedina zemalja, barem formalno, potuje naela trajno odrivog razvoja1, a traenje meunarodne suradnje u rjeavanju globalnih ekolokih problema, kao to je promjena klime2, postalo je sredinjom brigom meunarodne diplomacije. Meutim, zatitari okolia esto prigovaraju da se malo toga promijenilo. Opde stanje okolia u vedini zemalja i dalje se naruava, unato stanovitom uspjehu u smanjenju nekih oblika oneidenja zraka. Postoje dokazi da klimatske promjene, vjerojatno najozbiljniji globalni ekoloki problem, ubrzavaju korak, dok se stanje s drugim globalni problemi, kao to su gubitak bioloke raznolikost3, krenje uma i irenje pustinja, sve bre pogorava. Popis ekolokih katastrofa koje se proteu od prirodnih nesreda kao to su poplave i sue, preko istjecanja nafte s tankera i nuklearnih nesreda do indirektnih posljedica NATO-vih napada sve je vedi. Istodobno, globalni kapitalizam i konzumeristiki nain ivota sve su zahtjevniji prema okoliu. Ljudi ele sve vie dobara i vezani su za kulturu odbacivanja stvari koja je dovela do stvaranja odlagalita otpada na kojima se gomilaju plastine boce i zastarje la raunala. Po emu se odlikuje zatita okolia? Glavna znaajka je da ponajprije vodi rauna o odnosu ljudskog drutva s prirodom. Taj odnos ovjeka i prirode spaja niz problema kojima upravlja politika zatite okolia, koja ukljuuje: Zatitu biljnog i ivotinjskog svijeta i ouvanje prirode, Bezbrojne oblike oneidenja zraka, vode i tla Iscrpljivanje prorijeenih resursa poput zaliha ribe, prauma i ugroenih vrsta, Upotrebu nuklearne energije i biotehnologije, Globalne probleme kao to su gubitak bioloke raznolikosti, klimatske promijene i 4 otedenje ozonskog omotaa . Dakako, mnogi od problema na koje sada gledamo kao na ekoloke, kao to su oneidenje, odumiranje uma i razgradnja tla, nisu novi. Jo u starom vijeku su Platon, Lukrecije i Cezar pi sali o problemu erozije tla. Propast civilizacije Maya vjerojatno se moe pripisati povlaenju uma i eroziji tla. Mnogo kasnije su industrijska i znanstvena revolucija u 18. i 19. stoljedu stvorile uvijete za suvremenu zabrinutost zbog stanja okolia. Proces industrijalizacije osobito je pridonio degradaciji okolia ubrzanim iscrpljivanjem prirodnih resursa, razvojem gradova i oneidenjem.

Trajno odrivi razvoj: Sposobnost sadanjeg narataja da zadovolji svoje potrebe bez ugroavanja sposobnosti bududih narataja da zadovolje svoje potrebe. 2 Promjena klime: Svaka promjena klime tijekom vremena, koja se duguje bilo prirodnim promjenama bilo ljudskom djelovanju. 3 Bioloka raznolikost: Broj, raznolikost i promjenjivost ivih organizama; katkad se odnosi na ukupnu raznolikost ivota na Zemlji. 4 Otedenje ozonskog omotaa: Otedenje ozona u gornjem sloju atmosfere koje izlae povrinu Zemlje tetnim ultraljubiastim zrakama.

Jedan od prvih primjera onoga to bismo danas nazvali ekolokom legislativom bio je Zakon o lunim solima (Alkali Act) koji je donijet 1863. u Velikoj Britaniji, dok je u SAD-u prva zakonska mjera protiv oneidenja zraka proglaena 1876. u St.Louisu. Do prvog vala zabrinutosti zbog ekolokih problema dolazi s pojavom grupa za ouvanje i zatitu prirode krajem 19. i poetkom 20. stoljeda, to je odraz sve vedeg zanimanja srednjih slojeva ljudi za zatitu ivota u prirodi, divljine i prirodnih resursa. Konzervacijski pokret5 uspostavio je vrste temelje u 20. stoljedu kad je vedina zemalja malo po malo usvajala strategije za rjeavanje brojnih ekolokih problema, koji su se protezali od regulacije industrijskog oneidenja do stvaranja nacionalnih parkova.
RAZVOJ EKOLOKIH PROBLEMA Prva generacija: prezervacija i konzervacija (do ezdesetih godina) Zatita divljeg ivota i prirodnih stanita Erozija tla Lokalno zagaenje Druga generacija: moderni pokret za zatitu okolia (od ezdesetih godina) Rast stanovnitva Tehnologija Pesticidi irenje pustinje Smanjenje prirodnih resursa Smanjenje zagaenja Trea generacija: globalni problemi (od kraja sedamdesetih nadalje) Kisele kie Oteenje ozonskog omotaa Povlaenje prauma Gubitak bioloke raznolikosti Genetski modificirani organizmi

Tek je s pojavom suvremenog pokreta za zatitu okolia6 vala sveopdeg zanimanja za ekoloke probleme koji je preplavio razvijeni svijet ezdesetih godina ekoloki diskurs postao opde rairen.

Konzervacionalizam: Pristup upravljanju zemljom koji naglaava djelotvorno ouvanje prirodnih resursa kako bi se mogli razvijati za dobrobit bududega drutva. 6 Suvremeni pokret za zatitu okolia: Pojava sve vede zabrinutosti javnosti, krajem ezdesetih godina, za stanje planeta, novih politikih ideja o okoliu i masovnog politikog pokreta.

Suvremeni pokret za zatitu okolia razlikovao se od prethodnog prezervacijskog7 i konzervacijskog na dva vana naina. Kao prvo, bio je voen idejom o globalnoj ekolokoj krizi koja je ugrozila samu egzistenciju ovjeanstva. Atomsko doba pokazalo je svu krhkost planeta Zemlje. Taj doivljaj pothranjen je jo nizom ekolokih katastrofa koje su dobile veliki publicitet, posebno istjecanje nafte s tankera Torrey Canyon koji je potonuo kod cornwallskih obala 1967., eksplozija naftne platforme kod Santa Barbare u Kaliforniji dvije godine poslije i trovanje ivom u japanskom zaljevu Minamata. Nakon best-sellera Rachel Carson Silent Spring, iz 1962., koji je upozorio svijet na opasnost od sintetskih kemijskih tvari u pesticidima poput DDT-ja, nove znanstvene spoznaje sve su vie izlazile iz zatvorenih akademskih krugova u javnost. Suvremeni pokret za zatitu okolia postao je punoljetan 22. travnja 1970. kada su milijuni Amerikanaca prosvjedovali na ulicama slavedi Dan planeta Zemlje, kada su odrane najvede demonstracije u prilog zatite okolia u povijesti. Vlade su poele osnivati ministarstva i agencije za zatitu okolia i udarale temelje novim zakonima za zatitu okolia. Konferencija UN-a o zatiti ovjekova okolia odrana u Stokholmu 1972., na kojoj se raspravljalo o tome kako globalni ekoloki problemi utjeu na ivot ljudi, oznaila je ulazak okolia u meunarodnu agendu.

Prezervacionizam: Pristup koji se temelji na stavu o potovanju prirode, osobito divlje, koji zastupa zatitu resursa od svakog oblika razvoja.

2. SUVREMENI EKOLOKI PROBLEMI

Samim postojanjem na Zemlji ovjek je poeo oblikovati okoli i prilagoavati ga svojim potrebama. U poetnim fazama razvoja tek je neznatno remetio prirodnu ravnoteu, no razvojem tehnike te povedanim zahtjevima za zadovoljenje svojih potreba u novije vrijeme, ovjek bitno utjee na prirodnu ravnoteu i ugroava brojne ekosustave. Prirodni okoli ovjeku osigurava ostvarivanje temeljnih potreba (za hranom, pidem, zaklonitem) te je stoga nenadomjestiv. Istodobno sve potrebe, elje, navike i interesi ovjeka koje priroda ne moe neposredno zadovoljiti neprekidno rastu kako koliinski tako i kvalitetom. Stoga ovjek koristedi prirodne resurse (zrak, vodu, zemljite, biljke, ivotinje itd.) i kultivirajudi ih na razliite naine, oblikuje svoj vlastiti okoli, razliit od prirodnog. U meusobnom odnosu prirodnog i ovjekovog sustava s vremenom su nastali veliki konflikti jer je ovjek ostvarivao svoje potrebe ne obazirudi se na mogudnosti i izdrivosti prirodnog sustava te tako uzrokovao sve vedi nedostatak prirodnih sirovina i pojavu prvih ekolokih katastrofa. To je dovelo do promjene odnosa ovjek-priroda. Svijest o ogranienosti resursa nastala je na praktinom iskustvu ljudi, pa ekoloke probleme nije artikulirala znanost ved realna spoznaja o granicama rasta. Takva poljuljana slika stalnog uvedavanja blagostanja i neograniene potronje poela je, u posljednjoj etvrtini 20. stoljeda, zahtijevati rjeenja od znanosti i tehnologije.

2.1. Odnos ovjeka prema prirodi

2.1.1. Zemljina povijest
Planet na kojem ivimo - Zemlja star je oko 4,6 milijardi godina. Tono izraunavanje Zemljine starosti postalo je mogude tek 1950-ih, kada je utvreno da je stara otprilike kao i Sunce i ostali planeti. Tada su znanstvenici otkrili da neki radioaktivni elementi mogu posluiti kao "sat" koji biljei prolaenje silnih vremenskih razdoblja. Tragovi primitivnog ivota pronaeni su u stijenama starim skoro 3,5 milijarde godina. Taj ivot sastojao se od bakterija i algi najjednostavnijih jednostaninih oblika. Prije toga Zemlja je bila negostoljubiv planet, uznemiravan estim potresima i vulkanskim erupcijama, a nije imao ni prikladnu atmosferu. Oceani su nastali vjerojatno u posljednjih milijardu godina, jer su vulkani izbacivali vodu iz plata odnosno sloja to lei ispod Zemljine kore. Prva se atmosfera sastojala od vodika (H2). Kisik koji diemo proizvele su zelene alge koje su ivjele u moru, a neto je nastalo raspadom vodene pare pod djelovanjem ultraljubiastih sunevih zraka. I onda, najednom, prije otprilike 570 milijuna godina, ivot je naglo probujao. Prije 400 milijuna godina u zraku je ved bilo dovoljno kisika da na kopnu uzmognu ivjeti prve biljke, a sljededih su se 50 milijuna godina pojavile i prve kopnene ivotinje i poele evoluirati.

Tablica 1. Geoloki kalendar u kojem su prikazana glavna zbivanja u razvoju ivota na Zemlji od kambrija, koji je poeo prije 570 milijuna godina, pa sve do kvartara, koji traje tek 2 milijuna godina. 4,600 PREKAMBRIJ - Prekambrij obuhvada najvedi dio geolokog vremena. Zemljina kora, kopnene mase i mora tek su stvoreni, a i vulkani su vrlo ivi. Od prekambrijskih su stijena izgraeni dijelovi svih kontinentalnih titova. Tragovi su ivota u pravilu rijetki. KAMBRIJ - Prelazak u kambrij lako se opaa zbog iznenadne pojave obilja fosila. Taj dogaaj oznaava poetak paleozojske ere. U mnogobrojnim, plitkim morima silno su se namnoili rani morski organizmi. Napose su bili rasprostranjeni trilobiti. ORDOVICIJ - Na najvedem djelu Zemlje vlada blaga klima a mora i dalje pokrivaju vedinu njezine povrine. Nastavlja se sedimentacija a dolazi i do izdizanja planina. Posebno se istiu alge koje taloe stijene, a mora obiluju koraljima, spuvama i mekucima. SILUR - U Zemljinoj povijesti dolazi do dramatinog zaokreta jer se razvijaju bezeljusne ribe, prvi kraljenjaci, koje se prvi put pojavljuju u ordoviciju. Prve se kopnene biljke pojavljuju koncem silura, to je jo jedan korak naprijed. DEVON - Poetak devona vrhunac je stvaranja planina, ali je to razdoblje znaajno prije svega zbog eksplozivne evolucije. Kopno koloniziraju prve biljke sjemenjae. Mnoe se ribe svih oblika i veliina, a dolazi i do evolucije prvih kopnenih ivotinja vodozemaca. KARBON - Nastavlja se stvaranje planina, nabiranje i erozija. Poumljene movare i delte u Sjevernoj Americi i u Europi bivaju potopljene, pa tako nastaju velika leita ugljena. June kontinenta zahvada odledba. Kukci se mnoe, a pojavljuju se i prvi gmazovi. PERM - Najvedim djelom Pangee goleme kopnene mase nastale spajanjem svih plutajudih kontinenata prevladavaju pustinje. Gmazovi se ire na sve strane, a razvijaju se i dananji kukci. Nastaje nova kopnena flora i etinjae. TRIJAS - Na poetku mezozojske ere Pangea se poinje raspadati. Na kopnu etinjae stjeu prevlast nad ostalim biljkama. To je razdoblje obilja raznovrsnih gmazova, pojavljuju se i prvi dinosauri i divovski morski gmazovi. Dolazi do razvoja prvih sisavaca. JURA - Otvaranje Atlantskog oceana povezano je s poprilinom vulkanskom aktivnodu. Na kopnu vladaju dinosauri, letedi gmazovi i prve ptice osvajaju zrak. U juri nailazimo na prve tragove biljaka cvjetnjaa. KREDA - U doba tog maksimalnog irenja svjetskih mora taloi se mekani sediment naz van kreda, i to napose u Britaniji. Prevladavaju dinosauri koji dominiraju sve dok koncem tog razdoblja iznenada izumiru zajedno s mnogim drugim vrstama. TERCIJAR - Na poetku kenozoika (dananjeg geolokog doba) dolazi do eksplozivnog rasta sisavaca. Razvijaju se mnoge vrste ali dio ih i izumire. Naglo se ire biljke cvjetnjae, a kada je klima zahladila, pojavljuju se i stepe. Dolazi do znatnog uzdizanja kopna. KVARTAR - To je posljednje geoloko razdoblje koje jo uvijek traje. U njemu su se etiri velike oledbe izmijenile s toplijim razdobljima. Sisavci su napredovali i prilagoavali se klimatskim promjenama. Razvija se ovjek.

570

500

440

408

360

286

248

213

144

65

2 mil. godina

Slika 1. Zemlja snimljena iz svemira.

2.1.2. Odnos ovjeka prema prirodi

Ljudi su od najranijih vremena ovjekovog razvoja prirodu shvadali trojako: ovjek je shvatio da ga okruuju biljke i ivotinje priroda ivi i u samom ovjeku jasno se oitujudi u razmnoavanju, bolesti i smrti ovjek je izgradio stav prema neivoj prirodi koja se oituje u svojim sastavnim dijelovima (primjerice u rijekama, umama, Suncu, Mjesecu, zvijezdama) te u nepravilnostima (poplavama, potresima, suama). Taj odnos oitovao se na etiri podruja: u mitovima, obredima, opaanju i znanstvenom prouavanju prirode te u praktinim djelatnostima. O obiajima pretpovijesnih ljudi raspolae se tek malobrojnim izravnim dokazima odnosno prikazima lova i ivotinja na zidnim slikarijama. Kad je rije o neivoj prirodi to su kameni krugovi (npr. Stonehange) koji su sluili kao sveta mjesta koja su gradili poljoprivredni narodi u hladnim predjelima zapadne Europe oni kojima su izvori hrane ovisili o Suncu. U tradicionalnim drutvima opstanak ovisi o paljivom promatranju prirode. Akumuliranim znanjem raspolau stariji ljudi, a esto ga prenose kroz pjesme i zagonetke. Uzmimo za primjer Gabbare, jedno od nomadskih plemena na sjeveru Kenije koji na gotovo polupustinjskoj zemlji uzgajaju goveda. U naizgled sasvim sluajnom slijedu kia i sua starci su zamijetili pet ciklusa koji se pojavljuju svakih 14, 35, 42, 63 te 80 100 godina. To im je omogudilo da predvide jaku suu 1984. godine zbog preklapanja nekoliko ciklusa te da se na nju pripreme dugom i mukotrpnom seobom prema Etiopiji. Zahvaljujudi tome njihovi gubici bili su mnogo manji od onih koji su se ogluili na upozorenja i izgubili 95% goveda, 60% koza i 40% ovaca te postali potpuno ovisni o meunarodnoj pomodi.

2.1.2.1.

Postupci i stavovi

Razliiti oblici ponaanja ukazuju na odreen odnos prema prirodi. Tako de na primjer lovci, nomadski stoari i sjedilaki poljodjelci prirodu vidjeti na sasvim razliit nain. Znaajne razlike opaaju se i u okvirima pojedinih grupa primjerice zbog karakteristika okolia ili kulturnih faktora. Kao primjer moemo opisati lovne tehnike kenijskih Masaija i stanovnika pustinje Kalahari. Potonji love sami, goli, puudi po tlu pokuavaju se stopiti s okoliem. Masai lovi kao jedan u nizu kostimiranih ratnika koji napreduju pjevajudi, uspravni te svaki udi da ulovi lava, simbol muevnosti. Ovaj primjer izraava dva stava prema ovjekovom mjestu u prirodi: jednom je on njezin dio, drugi put njezin gospodar. Potonji stav postat de jednim od kljunih uzroka uspona zapadne civilizacije i razvoja modernoga svijeta.

Slika 2. Kenijski Masai ratnik.

Slika 3. Bushmani iz pustinje Kalahari.

2.1.2.2.

Rane civilizacije

U plodnim podrujima Egipta i Mezopotamije razvoj sjedilake poljoprivrede stvorio je vikove hrane i omogudio razvoj gradova i rast prvih civilizacija. Njihov odnos prema prirodi imao je neke zajednike karakteristike. Na primjer, kod svih se opaa razvoj astronomskih promatranja i izrada kalendara. Zatim, svim zemljoradnikim drutvima zajedniko je traganje za prirodnim pojavama koje odreuju kakav de biti urod (npr. kia, godinje poplave Nila u Egiptu, isuivanje movara u Mezopotamiji).

2.1.2.3.

Batina kranstva

Krdanstvo je svoju tradiciju batinilo iz judaizma u kojem sredinje mjesto zauzima mit o stvaranju koji je ljudima dao vlast nad ivotinjama i pravo da se s njima slue kako im drago. Nadalje, po uenju vjere, ivotinje nemaju duu, a boanska se svrha ostvaruje kroz ljudski rod.

10

Druge velike religije poput hinduizma i budizma ovjeka ne uzdiu tako visoko pa za njih svijet samo prolazi kroz stvaranje i razaranje. Takve religije nisu poticale osjedaj nadmodi nad prirodom.

2.1.2.4.

Zapadna civilizacija

U novije vrijeme ovjek je na prirodu poeo gledati kao na mehanizam kojim se moe manipulirati. Takav pristup poele su potkopavati ekoloke katastrofe posljednjih nekoliko godina. Debata koju su one pokrenule otkrila je beskrajan spektar stavova. Navest demo samo krajnosti: "hipoteza Gea" tumai da je biljni i ivotinjski svijet na Zemlji preobrazio njenu klimu jer je isputanjem plinova promijenio sastav atmosfere te da je Zemlja zapravo organizam koji sam sebe regulira. S druge strane su oni koji i dalje tee iskoritavanju prirode do krajnjih granica, to se oitovalo i u poetku manipulacije genima.

2.1.3. Razlika izmeu zatite okolia i zatite prirode

Okoli se jo uvijek shvada kao puki predmet ovjekove regulacije. Pri tome zatita okolia i zatita prirode nije usmjerena protiv napretka nego je to borba protiv stihijskog i neplaniranog razvoja. Danas postoje razlike izmeu pojmova zatita okolia i zatita prirode. Prema Zakonu o zatiti okolia, okoli je prirodno okruenje: zrak, tlo, voda i more, klima, biljni i ivotinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna batina kao dio okruenja kojeg je stvorio ovjek. Priroda je neto to je nastalo samo po sebi i uvijek se iznova raa po prirodnim zakonitostima i snagama. Priroda je ukupna iva i neiva priroda koju nije stvorio ovjek i ui je termin od termina okoli. Razlike u pojmovima zatita okolia i zatita prirode proizlaze iz razliitog pristupa objektu zatite. Kada je okoli objekt zatite, tada je interes usmjeren preteito na interese ljudi (antropocentrina teorija kako koristiti i oblikovati okoli), a kada je objekt zatite priroda interes ljudi se usmjerava na zatitu ekolokih sustava (ekocentrini pristup). Danas se stanovnitvo povedava iznimno brzo te de uskro trebati prehraniti dva puta brojnije stanovnitvo to de izazvati brojne razvojne i ekoloke probleme. Osim toga struktura, dinamika i teritorjalni raspored stanovnitva ini posebni problem jer de vedina stanovnitva ivjeti u nerazvijenim i siromanim zemljama. U posljednja tri desetljeda nerazumno su se eksploatirali prirodni resursi ak vie od stope koja omoguduje obnovu i regeneraciju, to znai da se razvoj ovjeanstva sve vie bazira na prirodnom kapitalu, a ne na kapitalu kojeg je stvorio ovjek. Porast stanovnitva i pretjerano iscrpljivanje resursa dovodi do breg i negdje potpunog unitavanja dijelova okolia. U borbi za prosperitet ovjek je modernim strojevima remetio prirodne

11

tokove i zakonitosti stvarajudi ekoloku neravnoteu. Tako se prosjeno godinje posijee oko 1,5 milijardi m3 drva, a pustinjski se prostori ire 20% godinje. Unitavanje pojedinih dijelova okolia ili cijelih ekosustava bitno dovodi u pitanje opstojanje pojedinih ivih bida. Procjenjuje se da de poetkom tredeg tisudljeda izumrijeti oko 500.000 2.000.000 vrsta ili 15-20% svih ivih vrsta. Nestajanje bioloke raznovrsnosti i genetskog bogatstva nije samo moralno pitanje ved i pitanje ekoloke ravnotee itavog planeta.

Zemlju nazivamo vodenim ili plavim planetom jer je oko 71% njezine povrine prekriveno vodom. No tek je oko 2,5-3% te vode slatka voda koja u velikoj mjeri nije dostupna ljudima za pide. Zbog te injenice danas 77% ljudi nema dovoljno sanitarno ispravne pitke vode. Ubrzan gospodarski rast, koji se posebice oituje izgaranjem fosilnih goriva, stvara velike koliine razliitih estica i plinova koje odlaze u atmosferu i akumuliraju se u koliini od 20 milijardi tona godinje (i vie). To izaziva globalne ekoloke probleme kao to su promjena klime, ozonske rupe i sl. Sve vedi raskorak izmeu razvijenih i nerazvijenih zemalja te zaostajanje ovih posljednjih izaziva goleme neravnomjernosti izmeu etvrtine stanovnitva koje ivi u bogatim industrijski razvijenim zemljama i tri etvrtine stanovnitva koje ivi u siromatvu i nerazvijenim zemljama. Nastupio je trenutak kada bogati svijet treba spoznati istinu da se znaajnim dijelom razvio na jeftinim sirovinama danas nerazvijenih zemalja te da u interesu mirnog i demokratskog razvoja sada mora pomagati tim zemljama.

2.2. Ekoloka kriza

Ljudske djelatnosti tijekom posljednjih desetljeda dovele su do smanjivanja podruja pod umama, a povedale su koliinu agroekosustava (agrokultura). Povedavaju se i povrine okupirane ekstremnim ekosustavima (dezertifikacija). Uestalije su ekoloke krize. Do ekoloke krize dolazi kada se promijene uvijeti okolia jedinke ili populacije u smislu da je u takvom okoliu nemgud ivot tj. opstanak. Okoli moe degradirati ovisno o potrebama jedinke nakon promijena: abiotikog ekolokog imbenika (npr. povedanje temperature, smanjivanje koliina oborina...) biotikog ekolokog imbenika (npr. pritisak predatora, povedanje broja nametnika...) povedanje broja jedinki (overpopulation).

Ekoloka kriza moe biti vie ili manje brutalna (tj. moe trajati nekoliko mjeseci ili vie milijuna godina), moe biti prirodnog ili antropogenog porjekla, moe se odnosti na jednu ili na vie vrsta. Naposlijetku, ekoloka kriza moe biti lokalna (npr. prolijevanje nafte) ili globalna (povedanje razine mora kao poslijedica globalnog zagrijavanja). U sluaju globalne krize posljedice su znaajne: vie od

12

90% vrsta bi nestalo, meutim znaajno je da je nestanak odreenih vrsta (npr. dinosaurusa) otvorio prostora u ekolokoj nii koji je omogudio razvoj i diverzifikaciju sisavaca. Paradoksalno , ekoloka kriza favorizira bioloku raznolikost8.

Kao poslijedice globalnih ekolokih kriza u prolosti danas na Zemlji moemo nadi karakteristine primjerke: endemi biljna ili ivotinjska vrsta, rod, porodica, red itd. koji naseljava ogranieno podruje na Zemlji relikti biljne i ivotinjske vrste koje su u prolosti bile iroko rasprostranjene; danas su se odrale u ogranienom manjem arealu.

Ekoloka kriza obiljeava kulminaciju krize modernoga drutva. Ona limitira dostignute granice razvoja i modernizacije na pretpostavci iskoritavanja prirodnih resursa. Ekoloka kriza ne znai opdu katastrofu, pesimizam niti bezizlaznost ved oznaava stanje koje pokazuje da drutvo mora promijeniti ponaanje glede odnosa napretka i zatite okolia. Do ekoloke krize doveli su: 1. rast stanovnitva (demografska eksplozija, problemi hrane, rast gradova i sl.) 2. nestaica sirovina i energenata 3. oneidenja okolia 4. ugroavanje bioloke raznolikosti 5. nerazumna eksploatacija prirodnih resursa.

Ekoloki problemi su uoeni u njihovoj kriznoj fazi kada se spoznalo negativno povratno djelovanje ekolokog sustava na drutveni sustav, kada je priroda zbog vlastite nemogudnosti samoregeneracije i samoproidavanja od posljedica ovjekova djelovanja povratno negativno utjecala na floru i faunu, tj. na cjelokupni ivot na Zemlji. Kao primjer zakanjele spoznaje nekog ekolokog problema moemo spomenuti teoriju lopoa. Po toj teoriji lopo raste eksponencionalno u nekom jezeru. Ukoliko mu je potrebno 30 dana da u potpunosti prekrije jezero, postavlja se pitanje koliko dana mu je potrebno da prekrije polovicu jezera? Odgovor je naravno, 29 dan. To nas upozorava da posljednjeg dana vie nemamo vremena reagirati na potencijalnu ekoloku krizu ili katastrofu.

Bioloka raznolikost je sveukupnost ivih organizama, koja obuhvada raznolikost unutar vrsta, meuvrstama i ekosustavima na odreenom podruju.

13

Ekoloka kriza ima tri stupnja: prvi je pojava ekolokog problema, drugi je ugroavanje ekosustava, a tredi je ekoloka katastrofa. Za ovjeka je znaajno da kao inteligentno bide rjeava probleme s kojima se susrede (dakle da reagira ved u prvom stupnju krize), a ekoloki problemi su toliko veliki da ukazuju na prijeku potrebu promjene suvremenoga naina ivota.

2.2.1. Definicija i nastanak ekolokih problema

Tijekom 18-og stoljeda ljudsko je drutvo zapoelo svoj ubrzani razvoj na bazi koritenja prirodnih energetskih izvora. Da bi zadovoljilo svoje potrebe, ovjeanstvo praktino koristi sirovine koje na Zemlji postoje i sve njezine energetske izvore. Industrijska i poljoprivredna revolucija donijele su prosperitet razvijenim i nerazvijenim zemljama. Mnoge ekonomske promjene ubrzale su ekoloke probleme u razvijenim i u zemljama u razvoju. Rudni i energetski resursi iskoritavali su se ili se jo uvijek iskoritavaju na ekoloki neprihvatljiv nain samo da bi se zadovoljile sve vede potrebe ovjeanstva. Naruavanje stanja u okoliu zbog 9 gospodarskih i drugih aktivnosti ovjeka zapravo je naruavanje stanja prirodnih ekosustava (na pr. nestajanje ozonskog omotaa), a ljude koji ubrzavaju tu potrebu treba smatrati jednim od njezinih uzronika. Primjera radi, ako je izlov ribe na nekom podruju vedi od reprodukcijskog ciklusa, tada takvo ponaanje poprima obiljeje ekolokog problema, bez obzira da li je drutvo donijelo ili ne odgovarajude standarde za izlov ribe. Potrebno je razvijati holistiko miljenje i integrativni pristup znanosti u rjeavanju ekolokih problema10. Stoga treba temeljito ispitivati utjecaj ovjeka na biosferu, istraivati uinke koji naruavaju postojede stanje te odrediti najbolji nain saniranja stanja u okoliu. Da bi se uspjeno mogli rjeavati ekoloki problemi, ekoloka politika mora definirati kvalitetu ivota kao svoj najvaniji cilj11.

Utjecaj ovjeka na biosferu oituje se kao: utjecaj na atmosferu (efekt staklenika, globalno zagrijavanje, ozonske rupe, kisele kie ) promjene u hidrosferi (otpadne vode, zakiseljavanje voda, termopolucija) promjene na tlu (erozija, dezertifikacija, pesticidi, herbicidi, otpad) izvori energije (potronja (sagorjevanje) fosilnih goriva, hidroelektrane, vjetroelektrane ). 10 Ekoloki problem je bilo koja promjena stanja u fizikom okoliu do koje je dolo zbog ljudske aktivnosti kojom se naruava to stanje, a ima uinke koje drutvo dri neprihvatljivim po prihvadenim ekolokim normama (standardima). 11 Da bi se uspijeno mogli rijeavati ekoloki problemi, ekoloka politika mora prije svega definirati tzv. kvalitetu ivota (quality of life), kao svoj najvaniji cilj. Pojam kvalitete ivota pripisuje se od 1920. engleskom ekonomistu A. C. Pigou. U znanstvenoj, politikoj i dnevnoj uporabi sustavno se taj termin pojavljuje od 70 -ih. Vezan je uz rasprave o granicama rasta, a ishodite mu je u nezadovoljstvu bruto drutvenim proizvodom kao mjerilom gospodarskog rasta, blagostanja i standarda. Kvaliteta ivota moe se u idealiziranom obliku odrediti kao razvojni cilj, koji pojedinac ili drutvo u cjelini stvara povoljne uvjete svojega opstan ka na Zemlji.

14

Donoenjem propisa koji reguliraju utjecaj pojedinih oneidivaa na okoli, zatitu pojedinih ekosustava i vrijednosti prostora, utemeljena je zatita okolia kao posebna i vana drutvena djelatnost koja se stalno razvija i unapreuje i utjee na kvalitetu ivora.

2.2.2. Razlika izmeu ekologije i zatite okolia

2.2.2.1. Ekologija

Rije ekologija je sloenica grkih rijei ikos to znai dom, kudanstvo te logos to znai znanost. Prvi puta se poela upotrebljavati u biologiji kao pojam vezan uz prouavanje stanita biljnih i ivotinjskih vrsta, s vremenom se poela upotrebljavati u irem kontekstu da bi napokon rije oznaavala racionalno gospodarenje prirodnim okoliem koji predstavlja dom, ne samo za ovjeka ved i za sva ostala iva bida. Ekologija je danas samostalna znanstvena disciplina koja prua konkretne podatke na osnovu svojih istraivanja. Podruje kojim se ekologija bavi je vrlo iroko, a moemo ga podijeliti u dva velika podruja: idioekologija i sintetska ekologija.

2.2.2.1.1.

Idioekologija

Idioekologija ili autekologija je dio ekologije koji se bavi prouavanjem odnosa organizma i okolia, tj. utjecajem razliitih imbenika na okoli (temperatura, svijetlo, padaline).

2.2.2.1.2.

Sintetska ekologija

Sintetska ekologija se bavi prouavanjem odnosa meu jedinkama. Jedinke su u prirodi udruene u populacije. Populacija je skup jedinki iste vrste koje nastanjuju odreeni prostor i imaju razliite meusobne odnose od kojih je najvaniji razmnoavanje. Podvrste sintetske ekologije su: populacijska ekologija koja prouava odnose meu populacijama i unutar pojedine populacije te biocenologija koja prouava meusobno povezane populacije poput fitocenoze ili zoocenoze.

15

2.2.2.2.

Zatita okolia

Zatita okolia je iri pojam od ekologije. Ona ukljuuje: ekologiju (nakon koje dolaze tehnologija, komunalne djelatnosti), socijalne znanosti (sociologiju, psihologiju, teologiju, etiku), politiku Suvremena ekoloka kriza u svijetu uvjetovana je nekontroliranom i bezobzirnom eksploatacijom prirodnih resursa, pretjeranom industrijalizacijom i urbanizacijom, intenzivnim porastom tehnikog progresa, nemarom i nedovoljnom brigom drava i meunarodne zajednice. Sve veda degradacija okolia oituje se u naruavanju ljudskog zdravlja, ugroavanju ili nestanku pojedinih biljnih i ivotinjskih vrsta, trovanju vode, zraka i tla, otedenju prirodnih pejzaa i slino. Upravo ti problemi potakli su meunarodnu zajednicu na donoenje strogih zakona te na pradenje, mjerenje i procjenu teta od oneidenja okolia i degradacije prirodnih resursa. I Republika Hrvatska je potpisnica brojnih meunarodnih sporazuma o zatiti prirode i okolia meu kojima su na primjer sporazum iz Kyota o klimatskim promjenama, Montrealski protokol o zatiti atmosfere, dok je Zakon o zatiti prirode RH stupio na snagu 15. travnja 1994. godine.

Kao glavni oneidivai najede se spominju industrija, promet i kudanstva, zatim poljoprivreda, meunarodna trgovina i prekogranina zagaenja. Meutim, i turizam se navodi kao jedan od zagaivaa. Turizam je kompleksna drutveno-ekonomska pojava koja meusobno povezuje ekonomske, socijalne, kulturne i ekoloke elemente, a njegov utjecaj na gospodarstvo i okoli moe biti vrlo velik. On na mnoge naine ugroava kvalitetu okolia, ali istodobno zavisi o odrivosti visoke kvalitete okolia.

16

3. ONEIENJE OKOLIA
17

ovjekova mod da nakodi Zemlji zaista ima globalan i trajan uinak, a jedini nain da se razumije nova uloga ovjeka i prirode je taj da se ovjek vidi kao dio sloenog prirodnog sustava koji funkcionira prema odreenim zakonitostima. U razmatranju degradacije i oneidenja12 okolia namede se pitanje: zbog ega se ljudi ponaaju tako da izazivaju degradaciju i oneidenje okolia u kojem ive i rade? injenica je da se okoli oneiduje prije svega zato to je gospodarski sustav tako postavljen da ekonomske odluke dovode do degradacije prirodnog okolia. Oneidenje je posljedica proizvodnog ili potroakog ciklusa. U bespotednoj trci za zaradom, menadment poduzeda ne razmilja o posljedicama svojih poteza za oneidenje okolia - tvrde mnogi ekolozi. Ako bi takvo tumaenje bilo tono, oneidenje okolia bi se moglo smanjiti slabljenjem motiva za stjecanje profita. Ali kako rijeiti problem ponaanja potroaa i znatnog oneidenja okolia koje proizlazi iz takvog ponaanja? Postoje i mno ge neprofitne ustanove (bolnice, kole) te komunalna poduzeda koji su oneidivai okolia, a nisu potaknuti utrkom za profitom. Osim ljudske aktivnosti koja djeluje na oneidenje okolia13 i prirodne pojave14 mogu bino utjecati na oneidenje okolia. Razvoj ljudskog drutva ima znaajan utjecaj na drutveno-gospodarski razvoj, posebice na stanje okolia pri emu gustoda naseljenosti uvjetuje gustodu ljudskih aktivnosti. To izaziva potrebu koritenja prirodnih dobara, stvara oneidenje, odnosno ini pritisak na okoli. Dvadeseto stoljede je donijelo dramatine promjene u pogledu veliine pritiska na okoli i vrste pritiska na okoli.

3.1. Utjecaj urbanizacije i eksplozivnog rasta stanovnitva na oneienje okolia

Objavljivanje knjige Granice rasta izazvalo je veliku meunarodnu raspravu o postojanju ekolokih granica ekonomskom i demografskom rastu15. Izvjetaj je koristio sistemsku teoriju i kompjutorske oblikovne tehnike za analizu sloenih meusobnih ovisnosti izmeu pet kljunih veliina: industrijske proizvodnje, smanjenja prirodnih resursa, oneidenja, proizvodnje hrane i rasta svjetskog stanovnitva.

12

Oneidenje okolia je promjena stanja okolia koja je posljedica tetnog djelovanja ili izostanka potrebnog djelovanja, isputanja, unoenja ili odlaganja tetnih tvari, isputanja energije i utjecaja drugih zahvata i pojava nepovoljnih po okoli. 13 Antropogeni uzronici (na pr. stanovnitvo, industrija, promet i td.). 14 Prirodni uzronici (na pr. poari, potresi, poplave i td.). 15 Izvjetaj Granice rasta financirao je Rimski klub, skupina utjecajnih industriujalaca, sveuilinih profesora i javnih dunosnika.

18

Prema rezultatima izvedenih simulacija autori su zakljuili da ako se postojedi trendovi rasta u svakoj veliini nastave granice rasta na naem planetu dostidi de se za otprilike sto godina16. Izvjetaj je bio od golemog znaaja za razvoj ekoloke misli. Neposredni utjecaj njegove apokaliptike poruke katapultirat de ekoloke probleme u iu javnosti i u politike Agende. Kao prvo, pojam finitude koji potkrepljuje tezu o granicama rasta podrazumjeva da de svaki odrivi svijet biti prije obiljeen materijalnim siromatvom nego obiljem. Drugo, isprepliudi kombinirani utjecaj pet veliina, Izvjetaj je isticao uzajamnu zavisnost odnosa izmeu ljudi i prirode, koja nas ui da se problemi ne mogu rjeavati zasebno. Trede, trenutni hod ekonomskog rasta je eksponencijalan pa bi postupno razvijanje ekolokih problema moglo proizvesti nenadani katastrofalni ishod (ponovno teorija lopoa). Poruka je da politiari moraju predvidjeti dovoljno rano djelovanje kako bi sprijeili katastrofalan ishod predvien granicama rasta. Napokon, kratkorona tehnoloka rjeenja su nedovoljna jer ona ne rjeavaju osnovne ekonomske, drutvene i politike uzroke ekoloke krize ona mogu odgoditi unitenje, ali ga ne mogu sprijeiti. Zeleni su zakljuili da se ekoloka apokalipsa moe otkloniti samo ako se ti sustavi iz temelja promijene.

3.1.1. Rast stanovnitva

Od vremena prve pojave ovjeka na Zemlji do 1945. bilo je potrebno vie od 10.000 narataja da broj stanovnika dosegne dvije milijarde. A sada, u tijeku jednog ivotnog vijeka, svijetsko stanovnitvo de porast s 2 milijarde na vie od 6 milijardi. Dok je stanovnitvo svijeta poetkom stoljeda brojalo 1,6 milijardi ljudi, danas je ono poraslo na 6,3 milijarde, no bududi da udio rasta usporava prognozira se da de svjetsko stanovnitvo dosegnuti vrhunac izmeu 9 i 10 milijardi ljudi oko 2060., s najvedim rastom u nerazvijenim zemljama. Poetkom nove ere stanovnitvu naeg planeta bilo je potrebno 600 godina da se udvostrui, poetkom 19. stoljeda stanovnitvo se udvostruilo za 80 godina, a danas se udvostruuje za 35 godina. Kakav pritisak na okoli izaziva takva eksplozija stanovnitva moe ilustrirati injenica da se poetkom 20. stoljeda nije ni govorilo o ekolokim problemima, a danas se govori o ekolokoj krizi globalnih razmjera. Kontrola stanovnitva kljuni je problem u ekolokim tekstovima od objavljivanja uspijenice Paula Erlicha The Population Bomb 1968., u kojoj je iznio tezu da je rast stanovnitva eksponencijalan. Mnogi zeleni vjeruju da se samo sa smanjenjem broja svjetskog stanovnitva moe smanjiti potronja na odrive razine. Kontrola rasta stanovnitva proturjena je zato to su mnoga predloena rjeenja autoritarna i/ili se ini da diskriminiraju siromane zemlje, kao to pokazuje prijer Hardinova amca za spaavanje i prijedlozi da se ukine pomod u hrani siromanim zemljama osim ako njihove vlade ne uvedu programe obvezne sterilizacije ili strou kontrolu emigracije da bi zatitile bogate zemlje od najezde izbjeglica s Juga. Neki zatitari okolia ak su oduevljeni politikom kineske vlade koja doputa jedno dijete po obitelji.

16

Meadows i sur., 1972.

19

Zelene stranke, dobro svijesne osjetljivosti koja prati problem rasta stanovnitva odbacuju prisilne metode. Mnogi dokazi govore da su ekonomski i socijalni razvoj (smanjenje siromatva, briga za osnovne potrebe, bolja pismenost ena i sudjelovanje u radnoj snazi) najuinkovitija sredstva za usporavanje rasta stanovnitva. Oekivane stope rasta svjetskog stanovnitva se smanjuju i iznosit de oko 1,5% godinje. Oekivane stope rasta za Afriku i zapadnu Aziju su oko 3%, za junu i istonu Aziju oko 2%, za Kinu oko 1,5%, to je iznimno visoko. U svjetskom stanovnitvu prevladavaju stanovnici Afrike i Azije iji de udio iznositi oko 76% u 2025. godini17. Sa zabrinutodu moemo zakljuiti da 2010. Kina i Indija zajedno imaju oko 2,5 milijarde stanovnika tri puta vie od cjelokupnog stanovnitva Europe i Sjeverne Amerike. Negativan utjecaj rasta stanovnika na okoli uglavnom je suvremena pojava uoena tek u posljednja dva stoljeda. Uzrok tome moe se potraiti u industrijskoj revoluciji koja je na stanoviti nain i omogudila demografsku ekspanziju jer je pridonjela zadovoljenju osnovnih ivotnih potreba ovjeka kao bioloke vrste. Brzim promjenama u nainu ivota, poboljanom prehranom, boljim higijenskim uvjetima, te napretkom medicine, produuje se prosjeni ivotni vijek ovjeka s 30 na 60 godina to naravno utjee i na povedanje broja ljudi. Stope rasta broja stanovnika u nedovoljno razvijenim zemljama poslije 1950. godine dvostruko su vie nego u razvijenim zemljama, a znatno nie od stopa vlastitog gospodarskog razvoja. Posljedica je toga smanjenje industrijske i poljoprivredne proizvodnje po stanovniku. Eksplozivan rast stanovnitva posebno u zemljama u razvoju i nerazvijenim zemljama izaziva degradaciju okolia. Kre se ume zbog poljoprivrednog zemljita, oneiduju se povrinske i podzemne vode gospodarskim i kudnim aktivnostima, stvaraju se nekontrolirana odlagalita otpada koja postaju potencijalna izvorita razliitih bolesti, a u urbanim sreditima zbog oneidenja zraka i pitkih voda zdravlje ovjeka je sve ugroenije. Prirodni se resursi nekontrolirano iscrpljuju, a nedovoljna proizvodnja hrane i energije poprima oblike katastrofe za mnoge zemlje.

3.1.2. Proces urbanizacije

Gradovi su pokretai drutvenog, gospodarskog i tehnolokog razvitka, kolijevka civilizacije, poticaj za razvoj novih drutvenih oblika, mjesto razliitih privrednih djelatnosti, stjecite ljudi. Takoer i trgovaka, privredna, kulturna i politika sredita. Pruaju mogudnost za bolju naobrazbu, unosniji posao, zdravstvenu njegu, razonodu, vedu drutvenu privlanost, sigurnost i samoostvarenje. Graani u pravilu raspolau s vedim prihodima, lake ive, bolje i sigurnije nego ruralno stanovnitvo. Ali, gradovi su oduvijek opteredivali ivotni okoli i bili poprite drutvenih sukoba, mjesto epidemija raznih bolesti i klasne diferencijacije, potroite resursa i akumulacije kapitala, izvorite zakona i raznih oblika kriminala, ishodite revolucija, ratova i osvajanja.

17

U 1985. godini taj udio je iznosio oko 69%.

20

Proces urbanizacije je ubrzan polovicom 19. st. kada je industrijski nain proizvodnje postao katalizator svih zbivanja na Zemlji. Znanstveno-tehnoloka revolucija poela je ubrzavati svoj tempo to je omogudilo nezamislivo povedanje ljudske modi na svijet i okoli koji nas okruuje. ovjek je dio sloenog prirodnog sustava koji ima svoje zakonitosti funkcioniranja i modi de povedan broj stanovnika nae planete prehraniti uz razvoj moderne tehnologije, i uz uvijet potivanja prirodnih zakonitosti. S tim u vezi ubrzanom, uinkovitom i sveobuhvatnom akcijom meunarodne zajednice i uz pomod nacionalnih drava, treba osigurati usporeniji i ravnomjerniji rast stanovnitva i velikih gradova, jer treba uloiti mnogo truda i novaca da bi se ispravili negativni demografski, ekonomski i ekoloki trendovi. Izvjetaj Programa za ljudsko stanovanje Ujedinjenih naroda (UN Habitat) pokazao je da de za dvadeset godina udio urbanog stanovnitva u ukupnoj svjetskoj populaciji od sadanjih 50% porasti na 60%18. Urbanizacija je jedan od glavnih ekolokih problema u svijetu jer rastom gradova nestaju ili se smanjuju prirodna zelena podruja, poljoprivredne povrine, a pritisak na okoli raste zbog povedanog prometa u i van jednog velikog sredita. irenjem i zgunjavanjem urbanih sredita dolazi do opadanja kvalitete okolia u samim gradovima i time smanjenja kvalitete ivota svih stanovnika. U svijetu je 1800-te urbanizirano bilo svega 3% povrine. Poetkom 1900-ih taj postotak raste na 14%, a 2007. iznosio je 50%. Vjerojatnost za idude godine penje se na 80% povrine. Rauna se da de do 2025. 5 milijardi ljudi ivjeti u gradovima (60% svjetskog stanovnitva). Najvedi prirast zabiljeit de azijske i afrike zemlje (90%) u kojima svakodnevno 170.000 ljudi naputa svoja ruralna obitavalita i seli u grad. Slijede put poljoprivrednih proizvoda od mjesta gdje se proizvode (kao monokulture) do mjesta gdje se konzumiraju (u globalnoj raznovrsnosti).

Slika 4. Trendovi urbanizacije u 2003. po regijama svijeta.

18

Urbanizacija je ubrzana osobito u zemljama u razvoju u kojima se gradovi svakog mjeseca povedavaju za 5 milijuna stanovnika.

21

1950. na svijetu su postojala samo 2 velegrada (>8 milijuna stanovnika): New York sa 12,3 milijuna stanovnika i London sa 8,7 milijuna. 1990. njihov je broj narastao na 21 (16 u zemljama u razvoju). Broj gradskog stanovnitva ne ovisi samo o prirodnom natalitetu i pridolicama nego i o proirivanju gradske povrine, odnosno administrativnoj inteligenciji prigradskih satelitskih naselja. Realno gledajudi Mexico City danas nastanjuje 26 milijuna ljudi, a za nekoliko desetljeda mogao bi dosedi 40 milijuna. 25-50% gradskog stanovnitva ivi u predgraima i slamovima. Nastaju etvrti s primitivnim nastambama19: bez potrebne infrastrukture, bez kanalizacije, bez dovoljno kvalitetne pitke vode i bez odvoza smeda.

Slika 5. Primjer gradskih slamova u nerazvijenim zemljama.

Preduvijeti za nastanak i razvitak gradova su: Smjetaj na prirodnim prometnicama (obala rijeka i mora, komunikacije i raskrsnice) Posvemanja ovisnost o opskrbi energijom Ovisnost o dovoljnoj opskrbi sirovina za gospodarske djelatnosti Problem opskrbe pitkom vodom i hranom iz blieg ili daljeg okolia Razliiti oblici proizvodnje, trgovine i drutvenih usluga Gradski promet s infrastrukturom Radna mjesta, stanovi, kole, kupovni centri, zdravstvene i druge javne ustanove Prostorna diferencijacija gradskih etvrti prema imovinskom statusu graana Crkve i groblja Objekti i prostori za sport, razonodu i rekreaciju Problem oneidenosti zraka Problem zbrinutosti otpadnih voda i smeda.
19

Favela-sindrom.

22

3.1.2.1.

Ekosustav grada

Za izgradnju struktura potrebne su ogromne koliine raznih materijala (opeka, kamena, ljunka, pijeska, cementa, asfalta, drva, stakla, plastike, eljeza). Grad je ovisan o neprekidnom unosu ogromnih koliina primarne i sekundarne energije (po tredina se troi u kudanstvu, prometu i industriji), vodoopskrbi iz dalekog okolia, uvozu raznovrsne hrane iz raznih dijelova svijeta, import sirovina i predprodukata za industriju. Neizbjene su popratne pojave za okoli: oneidenje atmosfere, tla, rijeka, jezera ili mora otpadnim vodama, odlaganje vrstog otpada ili opteredivanje atmosfere njegovim spaljivanjem. Velegrad povedava kulturnu i drutvenu raznolikost ali smanjuje bioloku raznolikost.

3.1.2.2.

Stanje u Hrvatskoj

Prostor RH izuzetno je nacionalno bogatstvo obiljeeno krajobraznom i arhitektonskom raznolikodu. Raznolikost prostora i procesa bila je pod utjecajem niza povijesnih okolnosti: migracije stanovnitva, blizina graninih podruja, rata i td. Posljedice ratnih operacija na okoli danas se oituju u 1200 km2 minski sumnjivih podruja te migracijama stanovnitva iz ruralnih podruja u urbana. Za domovinskoga rata dolo je do pada gospodarskih djelatnosti u svim sektorima pa se bruto domadi proizvod (BDP) smanjio za oko 35%, a potronja energije za gotovo 30%. Do preokreta dolazi 1997. U narednim godinama biljei se porast gospodarskih aktivnosti te dosezanje ukupne prijeratne razine u pojedinim sektorima. Sukladno tome i pritisci na okoli ranih devedesetih pokazivali su izraziti minimum, a danas se pribliavaju predratnom intenzitetu. Meutim, u strukturi pritisaka po podrujima znatne su razlike. U poratnome razdoblju RH je bila usmjerena na oivljavanje gospodarskih aktivnosti, a zatita okolia nije bila jedan od prioriteta razvitka. Pozitivan politiki stav te sve intenzivnije pripreme za lanstvo u EU pridonijeli su unapreenju politike zatite okolia. Tomu je pogodovala i rastuda svijest o gospodarskoj vrijednosti ouvana okolia.

Prostorni prerazmjetaj stanovnitva u procesu urbanizacije je jedan od bitnih obiljeja razvitka Hrvatske. Najznaajniji uinci takvog razvitka su: porast broja gradova i broja stanovnika u gradovima te depopulacija manjih seoskih naselja sa nizom neeljenih pojava. Ruralni prostori zahvadeni su snanim egzodusom (poseban problem otoka), ostaju demografske mase ili je ona nepovoljne strukture, zbog ega dolazi do smanjenih gospodarskih aktivnosti, naputanja obradivih povrina, izumiranja naselja i sl. Istovremeno u gradskim naseljima dolazi do snane koncentracije stambenih, radnih, uslunih i rekreacijskih funkcija, to takoer stvara vrlo snane ekoloke poremedaje, odnosno umanjuje kvalitetu okolia i ivljenja u takvim naseljima. irenje graevinskih zemljita ima i

23

druge negativne posljedice. Gradnja stambenih i gospodarskih objekata esto se mimo kontrole i potrebnih dozvola, iri i na zemljite predvieno za posebne namjene, ime se ugroava kvaliteta podzemnih i nadzemnih voda, smanjuju zelene povrine, ugroavaju biljne i ivotinjske vrste i sl. Urbanizirana podruja redovito su najvedi potroai raznolikih energenata, to bitno utjee na kvalitetu okolia uih i irih prostora. Radom razliitih proizvodnih i potronih energetskih postrojenja, kudnih loita, klima-ureaja, brojnih automobilskih i drugih motora s unutarnjim izgaranjem, u gradsku atmosferu odlazi velika koliina neiskoritene toplinske energije. Istovremeno u zrak se isputaju razliita druga oneidenja, kao to su plinovi, pare, krute estice i sl., zbog ega se u gradskim naseljima vrlo esto formiraju gusti slojevi magle u kojoj su znatne koliine ugljinog dioksida i drugih otrovnih tvari. Prevelik i nekontroliran rast gradova utjee na promjenu klime, promjenu regionalnih ambijentalnih vrijednosti, vodi dehumanizaciji ivota, razliitim nesporazumima, stresovima, napetostima i drugim sociolokim i psiholokim poremedajima.

Razina socijalnih i gospodarskih pritisaka na okoli u RH uvjetovana je ukupnim razvojem zemlje. U vremenu posljednjih 15-ak godina taj razvoj dodatno je bio obiljeen: posljedicama Domovinskoga rata, tranzicijskim procesima u gospodarstvu te postupnim uvoenjem europskih standarda u procesu pridruivanja EU.

Urbana podruja stalno su u porastu. Unato opadanju ukupne hrvatske populacije i prometnim koridorima koji ih povezuju, u urbanim podrujima nastavlja se trend koncentracije stanovnitva. Polovica stanovnika ivi na 26,8% povrine kopna. Porast se posebno oituje u prigradskim podrujima Zagreba i ostalih regionalnih centara (Split, Rijeka, Zadar, Osijek). Koncentracija stanovnitva oko urbanih centara se nastavlja i dalje. U gradu Zagrebu i Zagrebakoj upaniji na 6,6% povrine nacionalnoga teritorija ivi 25% stanovnitva. Takav rast populacije rezultira stihijskom (esto bespravnom) gradnjom te degradacijom krajobraznoga i urbanoga identiteta. Intenzivna gradnja u obalnome podruju nije zaustavljena. U razdoblju od 1990. 2000. trajno je prenamijenjeno oko 4 700 ha zemljita. Ipak, promjene prostora manje su nego u drugi europskim zemljama. Postoji problem nekoordiniranih aktivnosti mnogobrojnih imbenika koji utjeu na zahvate20 u prostoru te neusklaenosti meu propisima. Napredak se primjeduje u podruju izgradnje infrastrukture (od 1990. 1997.). Na 1000 stanovnika dolazi 6,37km duljine javnih cesta. Zacrtani ciljevi vezani uz potrebu uravnoteenoga prostornog razvoja RH jo se ne ispunjavaju. Negativan prirast stanovnitva nije zaustavljen, sredinom 2003. iznosio je -2,9 na 1000 stanovnika.

20

Zahvat u okoliu je svako trajno ili privremeno djelovanje ovjeka koje moe naruiti ekoloku stabilnost ili bioloku raznolikost ili na drugi nain moe nepovoljno utjecati na okoli.

24

3.2. Rast industrije i energetike

Energija je krvotok gospodarstva i glavni pokreta razvoja ljudske civilizacije i presudna je za opdi napredak ovjeanstva. Koritenje energije preduvjet je za dananji nain ivota i gospodarske djelatnosti. Koliina, vrsta i nain energetske potronje pouzdani su pokazatelji ivotnoga standarda i razvoja zemlje. Zbog trajnoga porasta stanovnitva, sve vede proizvodnje hrane i materijalnih dobara globalna potronja primarne energije u stalnom je porastu. Tako je poetkom 20-og stoljeda ukupna potronja energije iznosila 1293 x 106 tona ekvivalenta ugljena pri emu su ugljen i drvo sudjelovali s vie od 90%. Godine 1995. ukupna potronja energije iznosi 10 671 x 106 tona ekvivalenta ugljena, a ugljen i drvo sudjeluju s ispod 30%. Danas je nafta glavni izvor energije i sudjeluje u ukupnoj potronji svijetske energije s oko 35%. Njezine su rezerve znatno manje od rezervi ugljena, a pretpostavlja se da bi mogle trajati jo oko 30 godina uz dananji tempo potronje. Energija ima svoju ekonomsku i ekoloku cijenu. Glavni dananji izvori energije su konani i iscrpivi, a njihovo trajanje moemo produiti tednjom: temperatura u stanu moe se regulirati i zatvaranjem radijatora, a ne samo otvaranjem prozora, gasimo svjetla i kudanske aparate kad nisu potrebni, proizvodnjom iz recikliranog otpada troi se manje energije nego proizvodnjom iz sirovina, koritenje javnim prijevozom umjesto osobnim automobilom.

U posljednjih 30-ak godina u graevinarstvu se primijenjuju mnogi novi izolacijski materijali, oznaavanje energetske uinkovitosti kudanskih aparata postao je standard, malo koji proizvoa automobila u reklami nede istadi malu potronju. Ipak, uz sve navedeno, potronja energije od 1970. do 2002. je udvostruena. Glavni izvor za sve te energetske potrebe su fosilna goriva koja daju 85-90 % energije. Meu njima je najznaajnija nafta (35-36 %), dok su ugljen i plin podjednako zastupljeni21. Gotovo 8% energije potjee iz nuklearnih elektrana, a na obnovljive izvore odnosi se tek 3,3 %. Proizvodnja primarne energije je u porastu iako nije dostignuta razina proizvodnje iz 1990. Potronja energije jedan je od osnovnih pokazatelja rasta. Od 1992. (ostvarena minimalna ukupna potronja) potronja energije neprestano raste uz stopu od 3,1% to je u skladu sa porastom BDP-a, a posljedino raste i emisija CO2. Od 2000. prosjena stopa rasta emisija dvostruko je veda od rasta potronje energije. Emisije SO2 stabilizirane su na 35% emisija iz 1990. to je posljedica provedbe sustavnih mjera zatite meu kojima i uvoenje EMS-a22 sukladno normi ISO 14001. U Hrvatskoj se i dalje preteito rabe tekuda goriva. Hrvatska nije znatnije mijenjala strukturu energetske potronje od naftne krize 1973. pa i nadalje troi najskuplji energent.

21

Neto drukije vrijednosti u nekim izvorima posljedica su drukije metodologije: ukljuivanje nekomercijalnih izvora uglavnom spaljivanja drva, biljnih ostataka, otpada. 22 EMS (Environment Management System) Sustav upravljanja okoliem.

25

U Hrvatskoj struktura potroene energije iznosi: Udio plinovitih goriva raste s 12 na 15% Udio motornih goriva raste s 28 na 30% Elektrina energija ima udio oko 20% Promet oko 20% (u cestovnom prometu sa 85% utroene energije obavlja se 61% teretnog i 84% putnikog prometa). Nastavi li se predvieni trend gospodarskog rasta RH de ved 2011. dostidi razinu emisije na koju prema Kyotskom protokolu ima pravo u razdoblju od 2008. 2012.

3.2.1. Smjernice i aktivnost energetske uinkovitosti u RH

U sektoru industrije koji u neposrednoj potronji energije sudjeluje s neto vie od 20% predvia se uvoenje funkcionalne mree energetske uinkovitosti i sheme energetskih pregleda za industriju, gdje de za energetski intenzivnije industrije oni biti obavezni. Metodom batine u obliku unapreenja sustava naknada za emisije CO2 nastojat de se potaknuti potroae na implementaciju mjera energetske uinkovitosti i smanjenja emisija, dok de se istovremeno kao mrkva provoditi poticanje kogeneracije toplinske i elektrine energije. Takoer, predvia se ukljuivanje Hrvatske u europsku shemu trgovine emisijama. U prometu koji sudjeluje s oko 30% u neposrednoj potronji energije predvia se propisivanje stroih propisa za nova vozila, provoenje kampanja o energetski uinkovitom ponaanju u prometu i promicanje alternativnih oblika prijevoza. Planira se izgradnja uinkovitijih prometnih sustava te poticanje projekata smanjenja emisija u prometu i kupovine energetski uinkovitijih vozila. Jedan od najznaajnijih potroaa elektrine energije su svakako kudanstva koja sa neto manje od 30% sudjeluju u ukupnoj neposrednoj potronji energije. Kontinuirano provoenje informativnih kampanja podizanja svijesti graana o energetskoj uinkovitosti, ali i konano uvoenje financijskih poticaja fizikim osobama za provedbu mjera energetske uinkovitosti. U sektoru usluga, koji u potronji elektrine energije sudjeluje s preko 60%, no u ukupnoj neposrednoj potronji sa svega 10%, predvia se izrada i primjena graevinske regulative, posebice u pogledu minimalnih zahtjeva za toplinskom izolacijom, redovite inspekcije kotlova i sustava ventilacije u zgradama, provoenje projekata sustavnog gospodarenja energijom te uvoenje kriterija energetske uinkovitosti i zatite okolia u proces javne nabave. Analizom emisije pojedinih oneidujudih tvari moe se zakljuiti da energetika najznaajnije utjee na prizemno oneidenje, atmosfersko zakiseljavanje, oneidenje fotooksidativnim plinovima te nastajanje staklenikih plinova. Zbog svega navedenog globalna energetska politika treba biti sastavni dio ukupne gospodarske politike i politike zatite okolia. Usmjeravajudi energetski razvoj na alternativne izvore energije moe se u bududnosti pridonjeti smanjenju degradacije okolia.

26

U mnogo zemalja u razvoju u kojima ivi vedina svjetskoga stanovnitva rabi se drvo i ugljen kao glavno gorivo. Unitavanje uma ima negativne uinke na ekosustave. Ugljen se teko kopa, te je sve rairenije struganje ugljena s povrine zemlje. To dvostruko negativno utjee na okoli, stvarajudi rane na povrini zemlje i oneidenjem izazvanim spaljivanjem ugljena. Procjenjuje se da u svijetu iz dimnjaka raznih termoelektrana u zrak odlazi godinje oko 4 milijarde tona raznih oneidivaa. U takvim se uvijetima mnoge zemlje okredu koritenju nuklearne energije kao gotovo idealne (uinkovite i relativno jeftine)23.

3.2.1.1. 3.2.1.1.1.

Obnovljivi izvori energije Hidroenergija

Hidroenergija je daleko najznaajniji obnovljivi izvor energije, jedini koji danas ima komercijalno znaenje. Idealan je izvor energije koji ne treba gorivo pa je jeftin, kod koritenja se ne isputaju nikakve tetne tvari pa je potpuno nekodljiv za okoli, a potencijali mogu pokriti nae rastude potrebe za energijom. injenica jest da je u posljednjih 30-ak godina proizvodnja energije u hidroelektranama gotovo utrostruena, ali je udio hidroenergije u svjetskoj energetskoj potronji povedan samo s 2,2% na oko 3,3%24. Ipak, uz sve prednosti ima i neka ogranienja. Ne moe se koristiti posvuda jer podrazumijeva obilje brzotekude vode, a poeljno je i da je ima dovoljno cijele godine, jer se elektrina struja ne moe skladititi (moe u akumulatorima, ali su mogudnosti ograniene, to ima visoku cijenu, a i ekoloki 25 nije bezopasno). Da bi se ponitio utjecaj oscilacija vodostaja grade se brane i akumulacijska jezera . Ta velika ulaganja naruavaju poetnu nisku cijenu energije. Velike akumulacije mogu uzrokovati razne poremedaje u okoliu od promjena razina podzemnih voda i posljedice koje iz toga proizlaze (esto se potapaju vrijedne poljoprivredne povrine i kulturno-povijesni spomenici, potrebno je preseliti stanovnitvo i dr.) do taloenja materijala koji rijeka nosi i koji zatrpava akumulacijska jezera smanjujudi im kapacitet, a idenje sedimenata stvara daljnje trokove. Akumulacije predstavljaju opasnost od pucanja brane, bilo zbog na pr. potresa ili teroristikog ina. Hidroenergetski potencijali nisu beskrajni. Procjenjuje se da je iskoriteno oko 25% svjetskog potencijala, dakle proizvodnja se moe povedati oko 4 puta. Potpuna iskoritenost zadovoljila bi samo 80% dananjih potreba za elektrinom energijom. Vedina neiskoritenog potencijala nalazi se u nerazvijenim zemljama, to je povoljno jer se u njima oekuje znatan porast poronje energije. Najvedi projekti, planirani ili zapoeti, odnose se na Kinu, Indiju, Maleziju, Vijetnam, Brazil, Peru...

23

Tijekom 1994. u svim nuklearnim elektranama zajedno proizvedeno je 17% ukupne svjetske elektrine energije. 24 U nuklearnim je elektranama u istom razdoblju proizvodnja povedana gotovo 100 puta, a udio 80 puta.
25

Danas je aktualna izgradnja najvede hidroelektrane s branom i velikom akumulacijom na svijetu hidroelektrana Tri kanjona na rijeci Jangce u Kini.

27

3.2.1.1.2.

Energija plime i oseke

Energija plime i oseke jedan je od onih izvora ija energija ne potjee direktno od Suneve radijacije, nego od gravitacijske sile Mjeseca. Na nekim obalama razlika razine mora za plime i oseke moe biti 10 ili vie metara to predstavlja odreeni energetski potencijal. U osnovi, koritenje energije plime i oseke slino je koritenju hidroenergije: energija nadolazede vode pokrede turbinu, koja pokrede elektrogenerator i tako proizvodi elektrinu energiju. Da bi plimni val imao vedu kinetiku energiju i ovdje se gradi odreena vrsta "akumulacije. Neki zaljev (obino estuarij) pregradi se branom iza koje se "nagomilava" more, a zatim se kroz propuste usmjerava na turbine. Ako su turbine dvosmjerne, slian postupak moe se ponoviti i pri povlaenju mora, samo sada voda ostaje "zarobljena" s kopnene strane brane. Tehnologija ipak ima neka ogranienja: proizvodnja struje nije kontinuirana, nego se ritmiki prekida u razdobljima akumulacije.

3.2.1.1.3.

Energija valova

Energija valova jest oblik transformirane Suneve energije: stvaraju ih vjetrovi koji nastaju kao posljedica razlika u tlaku zraka, a te razlike nastaju zbog razliitog zagrijavanja pojedinih dijelova zemljine povrine. Stalni (planetarni) vjetrovi uzrokuju stalnu valovitost na odreenim podrujima i to su mjesta na kojima je mogude iskoritavanje njihove energije. Blizu obale valovi slabe, a gradnja podalje od obale je znatno skuplja. Javlja se i problem prijenosa energije (trkovi, gubici). Iako su tijekom 70-ih i 80-ih godina provoena mnoga ispitivanja, sponzorirana od vlada ili industrijskih korporacija, rezultati su dospjeli tek do prototipova i demonstracijskih ureaja.

3.2.1.1.4.

Solarna energija

Sunce je Zemlji najblia zvijezda te, neposredno ili posredno, izvor gotovo sve raspoloive energije na Zemlji. Suneva energija potjee od nuklearnih reakcija u njegovom sreditu, gdje temperatura dosee 15 milijuna C. Radi se o fuziji, kod koje spajanjem vodikovih atoma nastaje helij, uz oslobaanje velike koliine energije. Svake sekunde na ovaj nain u helij prelazi oko 600 milijuna tona vodika, pri emu se masa od nekih 4 milijuna tona vodika pretvori u energiju. Ova se energija, u vidu svjetlosti i topline, iri u svemir pa tako jedan njezin mali dio dolazi i do Zemlje. Nuklearna fuzija odvija se na Suncu ved oko 5 milijardi godina, kolika je njegova procijenjena starost, a prema raspoloivim zalihama vodika moe se izraunati da de se nastaviti jo otprilike 5 milijardi godina.26

26

www.izvorienergije.com/energija_sunca.html

28

Pod optimalnim uvjetima, na povrini Zemlje moe se dobiti 1 kW/m 2, a stvarna vrijednost ovisi o lokaciji, godinjem dobu, dobu dana, vremenskim uvjetima itd. U Hrvatskoj je prosjena vrijednost dnevne insolacije na horizontalnu plohu 3-4,5 kWh/m2. Dosadanji pokuaji masovnijeg koritenja energije Suneva zraenja u Republici Hrvatskoj nisu urodili plodom. Postavlja se pitanje zbog ega? Naime, problemi nisu tehnike naravi, nego je rije o spoznaji trenutka vremena i vrste odluke svih onih koji se bave pitanjima energije. Opdenito, energetski problemi Republike Hrvatske i ovisnost o uvozu energije koja priblino iznosi 60% bi se dijelom mogli rijeiti koritenjem Suneve energije koja predstavlja ekoloki ist izvor energije bez emisije tetnih plinova i drugih tetnih utjecaja na okoli. Osnovni principi direktnog iskoritavanja energije Sunca su: solarni kolektori - pripremanje vrue vode i zagrijavanje prostorija fotonaponske delije - direktna pretvorba suneve energije u elektrinu energiju fokusiranje suneve energije - upotreba u velikim energetskim postrojenjima. Solarni kolektori pretvaraju sunevu energiju u toplinsku energiju vode (ili neke druge tekudine). Sistemi za grijanje vode mogu biti ili otvoreni, u kojima voda koju treba zagrijati prolazi direktno kroz kolektor na krovu, ili zatvoreni, u kojima su kolektori popunjeni tekudinom koja se ne smrzava (npr. antifriz). Zatvoreni sustavi mogu se koristiti bilo gdje, ak i kod vanjskih temperatura ispod nule. Tijekom dana, ako je lijepo vrijeme, voda moe biti grijana samo u kolektorima. Ako vrijeme nije lijepo, kolektori pomau u grijanju vode i time smanjuju potronju struje. Solarni kolektori su vrlo korisni i kod grijanja bazena. U tom sluaju temperatura vode je niska i jednostavnije je odravati temperaturu pomodu otvorenih sistema grijanja. Postoje i kolektori koji direktno griju zrak. Ti sustavi cirkuliraju zrak kroz kolektore i na taj nain prenose velik dio energije na zrak. Taj se zrak kasnije vrada u grijanu prostoriju i na taj nain se odrava temperatura u prostoriji. Kombinacijom grijanja zraka i grijanja vode moe se postidi vrlo velika uteda. U Europskoj Uniji znatno se povedava koliina ugraenih sustava za grijanje vode i prostorija. U 2000. godini prvi put se premaila granica od milijun m2 novo instaliranih sunevih kolektora (instalirano je 1 046 140 m2 sunevih kolektora). Njemaka i Austrija su lideri u iskoritavanju energije sunca za grijanje. Njemaka kampanja za promociju toplinske energije sunca "Solar Na Klar", pokazuje veliku efikasnost. U 2001. je instalirano 900 000 m2, a u 2000. 615 000 m2 (+46.3%). U odnosu na cijelu Europu u Njemakoj je 2000. godine instalirano vie od 60% sustava. Plan Europske Unije je instalirati 100 milijuna m2 do 2010. godine. Trenutni pokazatelji su da de biti instalirano oko 80 milijuna m 2 do 27 2010. U Hrvatskoj, u priobalnom podruju i na otocima, zbog povedane potronje elektrine energije, a poglavito snanog rasta ugradnje sustava klimatizacije, vrno opteredenje elektroenergetskog sustava raste i pomie se prema ljetu. Kako se za pripremu potronje tople vode gotovo uvijek koriste elektrini bojleri, njihovom zamjenom solarnim toplinskim sustavima mogu se ostvariti znatne utede elektrine energije i smanjiti vrno opteredenje distribucijske mree. Fotonaponske delije su poluvodiki elementi koji direktno pretvaraju energiju suneva zraenja u elektrinu energiju. Efikasnost ime je od 10% za jeftinije izvedbe s amorfnim silicijem, do 25% za skuplje izvedbe. Za sada su jo uvijek ekonomski nerentabilni jer im je cijena oko 6000 $/kW.

27

Kuliid, P.: Sunane delije, kolska knjiga, Zagreb, 1994., str. 57

29

Fotonaponske delije mogu se koristiti kao samostalni izvori energije ili kao dodatni izvor energije. Kao samostalni izvor energije koristi se npr. na satelitima, cestovnim znakovima, kalkulatorima i udaljenim objektima koji zahtijevaju dugotrajni izvor energije. U svemiru je i snaga suneva zraenja puno veda jer Zemljina atmosfera apsorbira veliki dio zraenja pa je i dobivena energija veda. Kao dodatni izvori energije fotonaponske delije mogu se na primjer prikljuiti na elektrinu mreu, ali za sada je to neisplativo. Fotonaponski efekt poeo je 1839. godine promatrati Henri Becquerel i na poetku dvadesetog stoljeda bio je predmetom mnogih istraivanja. Jedina Nobelova nagrada koju je dobio Albert Einstein bila je za istraivanje solarne energije. Godine 1954. su Bell Labs u SAD-u predstavili prvi fotonaponski lanak koji je generirao upotrebljivu koliinu elektrine energije, a do 1958. poelo je ugraivanje u komercijalne aplikacije (osobito za svemirski program). U Europskoj Uniji trenutno je 40% godinji rast instalirane snage fotonaponskih delija. To se naizgled ini kao velik rast, ali u biti radi se o vrlo malim koliinama, pa rast od 40% ne utjee posebno na ukupnu zastupljenost takvih izvora energije. U 2000. godini u Europskoj Uniji bilo je instalirano 183.5 MWp, a to je 43.6% povedanja u odnosu na 1999. I u tom podruju Njemaka je sa 113.8 MWp (ukljuujudi 100 MWp prikljuenih na elektrinu mreu) vodeda drava u Europi. Tako velik udio moe se zahvaliti Njemakom zakonu o obnovljivim izvorima energije. Po tom zakonu otkupna cijena energije iz fotonaponskih delija je 0.5 po kWh za prvih 350 MWp. Plan Europske Unije je instaliranje 3000 MWp do 2010. godine, ali sadanji pokazatelji su da de do tada biti instalirano oko 1780 MWp.28 Fokusiranje suneve energije upotrebljava se za pogon velikih generatora ili toplinskih pogona. Fokusiranje se postie pomodu mnogo leda ili ede pomodu zrcala sloenih u tanjur ili konfiguraciju tornja. Power tower konfiguracije koriste kompjuterski kontrolirano polje zrcala za fokusiranje sunevog zraenja na centralni toranj. Ti novi sustavi imaju i mogudnost rada preko nodi i u loem vremenu tako da spremaju vrudu tekudinu u vrlo efikasni spremnik (neka vrsta termo boce). Dish sistemi prate kretanje Sunca i na taj nain fokusiraju sunevo zraenje. Postoji jo i "Trough" sistem fokusiranja suneva zraenja, koji moe biti vrlo efikasan. Takve elektrane mogu biti vrlo jake: u Kaliforniji je instalirana elektrana snage 354 MW. Kada nema dovoljno energije od Sunca, sistemi koji fokusiraju sunevo zraenje mogu se bez vedih problema prebaciti na prirodni plin ili neki drugi izvor energije. To je mogude jer se Sunce koristi za grijanje tekudine, a kad nema suneve svijetlosti zagrije se tekudina na neki drugi nain. Problem kod fokusiranja je veliki potrebni prostor za elektranu, ali to se rjeava tako da se elektrana radi npr. u pustinji. U pustinjama je ionako snaga suneva zraenja najizraenija. Veliki problem je i cijena zrcala i sustava za fokusiranje.

3.2.1.1.5.

Geotermalna energija

Geotermalna energija odnosi se na koritenje topline Zmljine unutranjosti, dakle takoer ne potjee od Sunca. Da bi se ta energija iskoristila, razvijene su mnoge tehnologije, ali pojednostavljeno
28

www.izvorienergije.com/energija _sunca.html

30

moemo izdvojiti dva osnovna naina: izravno i neizravno. Izravno koritenje znai koritenje vrude vode koja izbija (ili se ispumpava) iz podzemlja. Ono moe biti raznoliko: od koritenja u toplicama, za grijanje kuda ili staklenika, za pojedine postupke u industriji (npr. pasterizacija mlijeka, parenje drveta). Indirektno koritenje geotermalne energije znai dobivanje elektrine struje. Ovdje se princip rada ne razlikuje bitno od klasinih termoelektrana na ugljen ili mazut - razlika je samo u nainu na koji se dobiva vodena para. Ovisno o temperaturi vode (ili pare) u podzemlju razvijeno je nekoliko razliitih tehnologija. Prednost ovog izvora energije je to je to jeftin, stabilan i trajan izvor, nema potrebe za gorivom, u pravilu nema tetnih emisija - samo vodena para, ali ponekad mogu biti i drugi plinovi. Slabosti proizlaze iz injenice da je malo mjesta na Zemlji gdje se vrela voda u podzemlju nalazi na ne prevelikoj dubini - takva podruja, tzv. geotermalne zone, vezane su uz vulkanizam ili granice litosfernih ploa. Kako su to esto i potresna podruja sama gradnja postrojenja zahtijeva povedane trokove. esto su udaljena od naseljenih podruja, pa se stvaraju trokovi prijenosa energije, a ponekad su zatidena pa gradnja nije doputena (npr. NP Yellowstone).

3.2.1.1.6.

Energija vjetra

Energija vjetra je transformirani oblik suneve energije. Sunce neravnomjerno zagrijava razliite dijelove Zemlje i to rezultira razliitim tlakovima zraka, a vjetar nastaje zbog tenje za izjednaavanjem tlakova zraka. Postoje dijelovi Zemlje na kojima puu takozvani stalni (planetarni) vjetrovi i na tim podrujima je iskoritavanje energije vjetra najisplativije. Dobre pozicije su obale oceana i puina mora. Puina se istie kao najbolja pozicija zbog stalnosti vjetrova, ali cijene instalacije i transporta energije koe takvu eksploataciju. Kod pretvorbe kinetike energije vjetra u mehaniku energiju (okretanje osovine generatora) iskoritava se samo razlika brzine vjetra na ulazu i na izlazu. Albert Betz, njemaki fiziar dao je jo davne 1919. godine zakon energije vjetra, a koji je publiciran 1926. godine u knjizi Wind-Energie. Njime je dan kvalitativni aspekt znanja iz mogudnosti iskoritavanja energije vjetra i turbina na vjetar. Njegov zakon kae da se moe pretvoriti manje od 16/27 ili 59% kinetike energije vjetra u mehaniku energiju pomodu turbine na vjetar. 59% je teoretski maksimum, a u praksi se moe pretvoriti izmeu 35% i 45% energije vjetra. Kao dobre strane iskoritavanja energije vjetra istiu se visoka pouzdanost rada postrojenja, nema trokova za gorivo i nema zagaivanja okoline. Loe strane su visoki trokovi izgradnje i promjenjivost brzine vjetra (ne moe se garantirati isporuivanje energije). Za domadinstva vrlo su interesantne male vjetrenjae snage do nekoliko desetaka kW. One se mogu koristiti kao dodatni izvor energije ili kao primarni izvor energije u udaljenim podrujima. Kad se koriste kao primarni izvor energije nuno im se dodaju baterije (akumulatori) u koje se energija sprema kad se generira vie od potronje. Velike vjetrenjae esto se instaliraju u park vjetrenjaa i

31

preko transformatora spajaju se na elektrinu mreu. Iskoritavanje energije vjetra je najbre rastudi segment proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.29 U zadnjih nekoliko godina turbine na vjetar znatno su poboljane. Najbolji primjer je njemako trite turbina na kojemu se prosjena snaga od 470 kW 1995. godine povedala na 1280 kW 2001. godine. Ovo povedanje snage postiglo se odgovarajudim povedavanjem veliine turbina gonjenih vjetrom. U razvoju su turbine koje de modi generirati snagu izmeu 3 i 5 MW. Neki proizvoai ved su predstavili svoje prototipove u tom razredu snage (njemaka tvrtka Enercon trebala bi proizvesti turbinu snage 4.5 MW). Zbog poetne ekonomske neisplativosti i nestalnosti vjetra, instalacija vjetrenjaa je privilegija koju si mogu priutiti samo bogate zemlje. Trenutno je cijena vjetrenjae veda od cijene termoelektrane po MW instalirane snage (vjetrenjaa kota oko 1000 /kW instalirane snage, a termoelektrana 700 /kW), ali razvojem tehnologije ta razlika sve je manja. Njemaka je trenutni lider u proizvodnji elektrine energije iz vjetra sa 8750 MW, a to je vie od jedne tredine ukupno instalirane snage vjetrenjaa u svijetu. Toliko instaliranih vjetrenjaa u Njemakoj rezultat je politike njemake vlade koja poticajnim mjerama pomae instalaciju novih kapaciteta. Zbog toga u 2001. godini ukupno instalirana snaga povedala se za 43.7%. U panjolskoj, Danskoj i Italiji takoer raste instalirani kapacitet. Od sveukupne proizvodnje elektrine energije Danska dobiva 14% od vjetra i dalje ubrzanim tempom gradi nove kapacitete. Namjera Danske je da takvim pristupom do 2030. godine 50% energetskih potreba kudanstava zadovolji iskoritavanjem energije vjetra. U SAD-u je trenutno instalirano 6.374 MW vjetrenjaa. Tako mala instalirana snaga u gospodarski najjaoj zemlji svijeta rezultat je tradicionalnog amerikog oslanjanja na fosilna goriva. U Hrvatskoj za sada nema vedih dosega na tom podruju. Studije su pokazale da kod nas instaliranje generatora na vjetar ne bi bilo isplativo ak ni na nekim otocima gdje vjetar pue skoro cijelu godinu. Unato tome izgraeno je polje vjetrenjaa na otoku Pagu i dva polja u ibensko-kninskoj upaniji. Naizgled, pozicije su idealne za vjetrenjae jer vedina ljudi odmah pomisli na buru. Ali ta bura koja katkad pue i preko 150 km/h nije dobra za generiranje struje jer takav vjetar moe jedino razbiti vjetrenjau. Povoljan vjetar je onaj koji je umjeren i stalan, a takav je npr. maestral koji pue ljeti s mora prema kopnu. Tehniki potencijal energije vjetra za proizvodnju elektrine energje na 29 izabranih kopnenih makrolokacija30 u priobalju i na otocima RH, koja bi se putem distribucijske mree dostavljala potroaima, procijenjen je na 400 do 800 GWh godinje, ovisno od jedinine snage vjetroturbina koje bi se koristile za pretvorbu. Potencijal vjetra iznad morske povrine prikazan je u odnosu na broj postavljenih vjetroturbina, ali zbog vie cijene takvih elektrana te turistike vanosti Jadranskoga mora u kratkoronim i srednjoronim prognozama potronje, ne predvia se iskoritavanje toga potencijala prije 2010.

30

S ekolokog stajalita, energija je vjetra prihvatljiv izvor energije jer ne daje dodatno toplinsko opteredenje, ne oneiduje okoli niti trai koritenje vodnih resursa. Tehnoloka rjeenja na razmjerno su razvijenoj ra zini i provjerena su u praksi, tako da je, uz solarnu energiju, to jedan od prvih obnovljivih izvora koji ulazi u komercijalnu upotrebu.

32

Koritenje energije vjetra zbog zrelosti tehnologije ima dobre izglede da u sljededih nekoliko godina ostvari osjetniji doprinost u proizvodnji elektrine energije u Hrvatskoj, meutim, iskoristivi potencijal energije vjetra u velikoj mjeri odreuju i tehniki uvijeti prikljuka na mreu te zbog znaajka mree u Hrvatskoj i prijenosnih granienja moe dodi do ograniavajudih uinaka u mnogim podrujima.

3.2.2. Svjetlosno oneienje

Svjetlosno oneidenje je promjena razine prirodne svjetlosti u nodnim uvjetima uzrokovana unoenjem svjetlosti proizvedene ljudskim djelovanjem31. Zatita od svjetlosnog oneidenja obuhvada mjere zatite od nepotrebnih, nekorisnih ili tetnih emisija svjetlosti u prostor u zoni i izvan zone koju je potrebno osvijetliti te mjere zatite nodnog neba od prekomjernog osvjetljenja. S problemom svjetlosnog oneidenja prvi su se poeli baviti u SAD poetkom 50-tih godina. Zbog naglog porasta broja stanovnitva u mjestima na amerikom jugozapadu nekontrolirano se povedala emisija umjetne svjetlosti. To je ozbiljno ugrozilo astronomska promatranja, na najvedim opservatorijima (Mt. Palomar, Kitt Peak, Flagstaff, Lowell, US Naval, Mc Donald), koji su zbog povoljne klime locirani na tom podruju. Tako je mjesna uprava Flagstaffa u Arizoni jo 1957. godine donijela prvu uredbu o nodnoj rasvjeti. Godine 1976. Meunarodna astronomska unija (International Astronomical Union) prihvada rezoluciju, u kojoj upozorava na rastudi nepovoljan utjecaj svjetlosnog oneidenja na astronomska promatranja. U tu svrhu osnovala je posebnu komisiju koja je zajedno s Meunarodnim povjerenstvom za rasvjetu (International Comission on Illumination) pripremila osnove za strunu obradu problema. Rezultati istraivanja i preporuke objavljeni su 1980. godine u publikaciji Guide lines for minimizing Urban Sky Glow near Astronomical Observatories. Uputstva sadre pregled izvora umjetne svjetlosti, naine njihovog smanjanja te mjere, koje bi prihvatile i provodile lokalne vlasti za nadzor i smanjenje svjetlosnog oneidenja. Dati su normativi i preporuke o spektralnim karakteristikama i dozvoljenim stupnjevima emisije umjetne svjetlosti. Uputstva su postala struna osnova za pripremu regulative u ovoj oblasti. Danas u razvijenom svijetu sva veda mjesta, koja se nalaze u blizini astronomskih opservatorija, imaju posebne uredbe, neke amerike savezne drave i zakone, koji reguliraju uporabu vanjskih rasvjetnih tijela. U Hrvatskoj svjetlosnom oneidenju najvie doprinose velika urbana podruja kao to su Zagreb i okolica, Rijeka i okolna mjesta uz obalu, Split, Osijek i drugi vedi gradovi. Najmanje svjetlosno oneidenje je u Liko-Senjskoj upaniji, meutim i tamo se situacija postupno pogorava. Dio umjetne svjetlosti dolazi nam iz susjednih drava.

31

lanak 31, Zakon o zatiti okolia, Narodne novine 110/07

33

Svjetlosno oneidenje nije problem samo astronomima ved i ivotinjama. Na brojnim primjerima je dokazan lo utjecaj na ivotinje - od najmanjih do najvedih. Za razliku od ljudi, one se u ovakvim uvjetima ne znaju boriti za opstanak. Svjetlosno oneidenje ometa gnijeenje ptica - broj gnijezda na odreenim podrujima znatno pada, a na mnogima ih vie i nema. Ptice selice gube orjentaciju bez zvjezdanog neba. Jaka svjetla ih zasljepljuju te se mnoge sudaraju s raznim graevinama. Godinje vie ptica strada zbog svjetlosnog oneidenja nego zbog svih ostalih ekolokih katastrofa. Zbog hormonskih poremedaja gnijezde se u jesen umjesto u proljede. Morske kornjae more prepoznaju po odbljesku svjetla s povrine. Ako se u blizini nalazi javna rasvjeta, kredu prema njoj i zavravaju pod kotaima automobila ili kao plijen grabeljivaca. Svjetlo privlai neke kukce, a neke odbija. Mogi insekti stradaju kada se previe priblie rasvjetnim tijelima to dovodi do neravnotee u ekosustavu. Smatra se da umjetno svjetlo utjee i na ljude uzrokuje poremedaje sna, ivotnog ritma te hormonske poremedaje.

Slika 6. Analiza svjetlosnog oneidenja u Hrvatskoj.

Svjetlost nezasjenjenih svjetiljki iri se na sve strane, one najede imaju oblik kugle. Takav oblik u Hrvatskoj se najede koristi u dekorativne svrhe, za osvjetljavanje ulica i etalita, kudnih dvorita i okolica poslovnih zgrada. Nezasjenjene svjetiljke su najneefikasniji oblik osvjetljavanja tla i najzaslunije su za svjetlosno zagaenje. Polovica njihove svjetlosti odlazi bez ikakve koristi prema nebu. Kako s energetskog tako i ekolokog gledita posve su neprikladne za javnu rasvjetu i jedan su od glavnih izvora svjetlosnog oneidenja. Svugdje gdje se pokuava smanjiti svjetlosno oneidenje uporaba takvih svjetiljki je zabranjena. Poluzasjenjene svjetiljke u Hrvatskoj su najzastupljenije. S gornje strane su zasjenjene, odozdo imaju ispupen poklopac od prozirnog materijala (pleksi staklo) koje slui rasprivanju svjetlosti. Vedi dio svjetlosti usmjeren je ispod 90 ali ipak odreena koliina izlazi i iznad 90, odnosno iznad horizontalne ravnine.Ovakve svjetiljke se najdede koriste za ulinu rasvjetu jer mogu osvjetliti veliko

34

podruje. One jo uvijek pridonose svjetlosnom oneidenju ali ne toliko koliko i nezasjenjene.I ove svjetiljke mogu blijetiti, to po kiovitom vremenu moe ometati vozae premda su najede postavljene na vrhu visokoga stupa. Kako s ekolokog tako i sa gledita sigurnosti u prometu su manje primjerene za javnu rasvjetu i jedan su od glavnih izvora svjetlosnog oneidenja. Potpuno zasjenjene svjetiljke su kako s ekolokog gledita tako i sigurnosti u prometu, najprimjerenije za javnu rasvjetu. Sijalica je u kuditu napravljenom od neprozirnog materijala, koje je s donje strane zatvoreno ravnim staklom. Rasprivanje svjetlosti regulirano je zrcalnom povrinom namjetenom unutar kudita. Sijalice ovog tipa ne svijetle iznad 90 ved izravno u tlo, ne zasljepljuju vozae, mogude je i biranje boje svjetla. One su postale vrlo popularane u svijetu, na radost astronoma i svih ljubitelja prirode.

3.2.3. Industrijska aktivnost i oneienje

Svaka industrijska aktivnost uzrokuje isputanje razliitih polutanata industrijskim zemljama mogu razlikovati dva tipa industrije.
32

u okolinu. Danas se u

Tradicionalna industrija koja se u pravilu zasniva na koritenju fosilnih goriva koja znatno oneiduju okoli, i novi tip industrije (neki je nazivaju i ekoindustrija) koja znatno manje oneiduje okoli i koristi nove energetske izvore (na pr. solarnu energiju) te moderne tehnoloke postupke. Iako industrija nanosi veliku tetu okoliu, ipak sve zemlje ele povedati industrijsku proizvodnju. Sudjelovanje industrije u ukupnom drutvenom proizvodu u razvijenim zemljama iznosi oko 30 -40%, poljoprivrede 3-5%, a usluga 55-70%. Tijekom posljednjih dvadesetak godina javlja se nova svijest koja zahtijeva prelazak na odrive oblike proizvodnje i potronje. Umjesto naglaska na masovnoj proizvodnji i masovnoj potronji danas se vanost pridaje kvaliteti. Dodana vrijednost sve vie se temelji na znanju nego na resursima ili radu.

Vie cijene energije i tenja da se pobolja djelotvornost, dovele su do toga da se koliina proizvoda kemijske industrije od 70-ih udvostruila, a potronja energije smanjila za 57%. Spoj sve djelotvornijeg iskoritavanja resursa i stroih ekolokih propisa znatno je smanjio neke vrste oneidavanja33. Takve uspijehe postigla su i neka poduzeda jer mnoga od njih povedavaju ekoloku efikasnost34. Meutim ukupna koliina otpada i isputenih neistoda u zemljama Sjevera i dalje raste, i to stopom brom od gospodarskog rasta. U Francuskoj danas 1% gospodarskog rasta prati 2%
32

Polutant ili oneidivalo je svaka tvar ili tetni oblik energije koji, jednom isputeni u okoli, izazivaju njegovu degradaciju. 33 U Zapadnoj Njemakoj je kemijska industrija od 1970 do 1987. uspijela smanjiti isputanje tekih metala 60 90% i istodobno povedala proizvodnju za 50%. 34 U tvrtki Nippon Steel Corporation, u proizvodnji jedne tone elika 1987. isputalo se 75% manje SO 2 i 90% manje praine nego 1970. Od 1960. Dow Chemical je smanjio proizvodnju opasnog otpada s 1 kg po kilogramu gotovog proizvoda na 1 kg po toni gotovog proizvoda.

35

porasta koliine otpada. Amerika agencija za zatitu okolia procjenjuje da u SAD proizvodnja opasnog otpada raste 7,5% na godinu. Procjenjuje se da danas vedina zemalja izdvaja 0,5-2,5% BDP za zatitu okolia dok bi za zaustavljanje degradacije trebalo izdvajati oko 6% BDP.

Visoke tehnologije mogu izazvati preokret u pogledu smanjivanja oneidenja okolia, ali uz sve druge aktivnosti koje drutvo treba poduzeti. Procesom inovacija nove tehnologije stvaraju nove proizvode i proizvodne procese koji omogudavaju povedanje blagostanja ljudima, stvarajudi ekoloki prihvatljivije proizvode i proizvodne procese. Informacijske tehnologije, tehnologije novih materijala, biotehnologije, svemirske i nuklearne tehnologije, pet su najvanijih tehnologija koje de se u 21. stoljedu dominantno razvijati i utjecati na promijenu strukture industrije i nede oneidivati okoli.

3.3. Proizvodnja i rast otpada

Otpad su po Zakonu o otpadu35 tvari i predmeti koje je pravna ili fizika osoba odbacila ili odloila, namjerava ili mora odloiti. Otpad se razvrstava ovisno o svojstvima i mjestu nastanka. Otpad je problem suvremene civilizacije i sredinji problem zatite okolia. U praksi se moe nadi jo niz definicija, koje vrlo slikovito odreuju pojam otpada: Otpad je zbroj proizvodnih i potroakih ostataka; Otpad je jasni otisak materijalnog ivota ljudi; Otpad je jo nedovoljno otkriveni izvor sirovina i energije; Otpad je promjenjivi zbroj razliitih tvari i energije; Otpad je roba s pozitivnom ili negativnom, trinom vrijednosti.

Iz svega navedenog proizlazi da otpad nije gomila neiskoristivih tvari i ne mora postati smede tj. mjeavina neodgovorno odbaenih, esto i vrlo dragocjenih, otpadnih tvari. Smede je proizvod neprimjerenog ljudskog ponaanja s vlastitim otpadom. Suvremene tehnike omogudavaju potpuno iskoritavanje gotovo svih vrsta i koliina otpada! Rasipno drutvo se temelji na pretpostavkama da de neiscrpni resursi omoguditi proizvodnju beskrajne koliine roba, a spremnici bez dna (tj. smetlita i oceani) omogudit de rjeavanje beskrajne rijeke smeda. Danas se u toj rijeci ovjek poeo daviti oslanjajudi se predugo na tu strategiju daleko od oka, daleko od misli. Otpad se moe klasificirati prema mjestu nastanka, pa razlikujemo: Komunalni otpad (otpad iz kudanstva, otpad koji nastaje idenjem javnih povrina i otpad slian otpadu iz kudanstva koji nastaje u gospodarstvu, ustavnovama i uslunim djelatnostima).

35

Zakon o otpadu, Narodne novine 178/04

36

Tehnoloki otpad (otpad koji nastaje u proizvodnim procesima, gospodarstvu, ustanovama i uslunim djelatnostima, a po koliini sastavu i svojstvima razlikuje se od komunalnog otpada).

Otpad bi se po svojim svojstvima mogao podijeliti u: Opasni otpad (sadri tvari koja imaju jedno od sljededih svojstva: eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nagrizanje, nadraljivost, tetnost, toksinost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost, svojstvo otputanja otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biolokom razgradnjom). Komunalni i tehnoloki otpad svrstavaju se u opasni otpad ako sadre tvari koje imaju 1 od spomenutih svojstava. Inertni otpad (otpad koji uopde ne sadri ili sadri vrlo malo tvari koje podlijeu fizikalnim, kemijskoj ili biolokoj razgradnji, pa ne ugroava okoli).

Po svojim fizikim osobinama svrstavamo ga u kruti, tekudi i plinoviti.

3.3.1. Vrste otpada36

Komunalni otpad je otpad iz kudanstava, otpad koji nastaje idenjem javnih povrina i otpad slian otpadu iz kudanstva koji nastaje u gospodarstvu, ustanovama i uslunim djelatnostima. Taj se otpad redovito prikuplja i zbrinjava u okviru komunalnih djelatnosti. Za ispravno postupanje s komunalnim otpadom prvenstveno su odgovorni sami stanovnici koji su proizvoai vlastitog otpada. Komunalne tvrtke moraju stvoriti uvjete koji de svim stanovnicima omoguditi primjereno postupanje s komunalnim otpadom.

36

Nova klasifikacija otpada prema vrstama: Komunalni otpad Graevinski otpad i otpad od ruenja Proizvodni i rudarski otpad Poljoprivredni i umarsko-drvni otpad Opasni otpad Ambalani otpad Otpadna vozila Otpadne gume vozila Otpadna elektrina oprema (e-otpad) Komunalni mulj iz ureaja za proidavanje otpadnih voda Otpad ivotinjskog porijekla Otpadna ulja Otpadne baterije i akumulatori Postojana organska zagaivala Medicinski otpad.

37

Analize komunalnog otpada vedih hrvatskih gradova pokazuju da je po morfolokom sastavu slian otpadu iz drugih europskih gradova. Priblino tredinu kudnog otpada ini biootpad, odnosno razgradivi otpad (ostaci hrane, i prehrambenih artikala te zeleni otpad cvijede, trava, lide i sl.). Oko jednu etvrtinu ine papir i karton. Staklene otpadne tvari, i to uglavnom ostaci staklene ambalae, ine oko 8%, plastika oko 8%, a teinski postotni udjel metala je 2%! Teoretski se iz kudnog otpada moe iskoristiti 80 teinskih postotaka otpada odnosno etiri petine! Ostatak od oko 20 posto ine sitni otpad (praina), ali i neke takoer potencijalno iskoristive otpadne tvari kao npr. teks til, guma, drvo.

Metal 2% Plastika 8% Ostalo 2%

Staklo 8%

Tkanine 3%

Pelene 2% Biootpad 37% Sitni otpad 6%

Sloene tvari

4%

Karton 7%

Papir 19%

Problematine

tvari 2%

Slika 7. Sastav komunalnog otpada u Hrvatskoj.

Tehnoloki otpad je otpad koji nastaje u proizvodnim procesima u gospodarstvu, ustanovama i uslunim djelatnostima, a po koliinama, sastavu i svojstvu razlikuje se od komunalnog otpada. Za nadzor toka i zbrinjavanje tehnolokog otpada propisane su posebne procedure, kojih se mora pridravati svaki proizvoa, odnosno vlasnik tehnolokog otpada. Za gospodarenje s tehnolokim otpadom mogu se koristiti usluge specijaliziranih tvrtki.

Posebna vrsta otpada je opasni otpad. To je svaka vrsta otpada koja kod neodgovornog postupanja moe uzrokovati oneidenje prirode i okolia, a za ljudsko zdravlje je posebno opasan. On se mora nadzirati i posebno zbrinjavati prema strogim propisima (npr. Baselska konvencija). Provoenje tih propisa izravno kontroliraju ovlatene dravne ustanove i inspekcije. Najvede koliine opasnog otpada nastaju u gospodarstvu, i to posebno u industriji. Manje koliine opasnog otpada nastaju u kudanstvima i zovu se problematine tvari. U problematine se tvari ubrajaju: ulja, boje, lakovi, baterije, akumulatori, kiseline, luine, lijekovi, razrjeivai, otapala i slino.

Ambalani otpad predstavlja svaku ambalau ili ambalani materijal koji ostane nakon to se proizvod otpakira i odvoji od ambalae, iskljuujudi proizvodne ostatke. Pri tome ambalaa predstavlja sve proizvode bez obzira na prirodu materijala od kojeg su izraeni ili su koriteni za sadravanje, uvanje, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe, od sirovina do gotovih proizvoda, od proizvoaa do korisnika ili potroaa, a moe biti:

38

prodajna ili primarna ambalaa najmanja ambalana jedinica u kojoj se proizvod prodaje konanom kupcu, skupna ili sekundarna ambalaa ambalana jedinica koja sadri vie proizvoda u primarnoj ambalai tako da je proizvod pristupaan kupcu u skupini, a moe se izdvojiti i uzeti pojedinano, transportna ili tercijarna ambalaa zatitna ambalaa koja omogudava prijevoz, pretovar i rukovanje odreenom koliinom proizvoda pakiranog samo u prodajnoj ili i u prodajnoj i skupnoj ambalai; u ovu vrstu ambalae ne spadaju spremnici (kontejneri) za cestovni, eljezniki, prekomorski i zrani prijevoz robe. Ambalaa su i nepovratni predmeti uporabljeni za sadravanje, uvanje, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe, kao i pomodna sredstva za pakiranje, koja slue za omatanje ili povezivanje robe, pakiranje, nepropusno zatvaranje, pripremu za otpremu i oznaavanje robe. Ambalani materijal je svaki materijal od kojeg se proizvodi ambalaa kao to su: staklo, plastika, papir, karton, drvo, metal, vieslojni mijeani materijali i drugi materijali.

Elektroniki otpad (engl. e-waste ili Waste Electrical and Electronic Equipment - WEEE podrazumijeva stare, dotrajale ili otedene ureaje koji za rad koriste struju. Ukljuuje kompjutere, elektronike aparate, hladnjake i sl. koji su odbaeni od strane njihovih vlasnika. Vedinom se radi o skupim i trajnim proizvodima namijenjenih za obradu podataka, telekomunikaciju, zabavu ili poslovanje. Bududi da industrije koje se bave proizvodnjom elektronikih ureaja cvjetaju koritenje najnovijeg mobitela, TV-a, bojlera ili pednice nede biti dugotrajna te de takvi proizvodi postati ubrzo otpad. Za e-otpad je specifino to sadrava neke vrijedne materijale poput zlata, srebra, bakra, platine. Meutim, takoer sadri i neke toksine materijale koji zahtijevaju specifine metode rukovanja i recikliranja (olovo, arsen) pa e-otpad spada u kategoriju opasnog otpada. Iz odvojeno skupljenog e-otpada trebaju se odstraniti ove tvari, pripravci i komponente: kondenzatori koji sadre poliklorirane bifenile (PCB); komponente koje sadre ivu, kao to su sklopke ili pozadinska svjetla; baterije; sklopovi mobilnih telefona te ostalih ureaja ako je povrina tiskane ploe veda od 10 cm2; tonerski uloci, tekudi ili s pastom, kao i toneri za boju; plastika koja sadri bromirana sredstva za usporavanje gorenja; azbestni otpad i komponente koje sadre azbest; katodne cijevi; klorofluorougljici (CFC), klorofluorougljikovodici (HCFC) ili fluoriraniugljikovodici (HFC), ugljikovodici (HC); plinske izbojne svjetiljke; zasloni raunala s tekudim kristalom (kad je potrebno sa svojim kuditem) povrine vede od 100 kvadratnih centimetara i pozadinski osvijetljeni plinskim izbojnim svjetlima; vanjski elektrini kabeli; ploe tiskanih krugova;

39

komponente koje sadre vatrootporna keramika vlakna komponente koje sadre radioaktivne tvari, osim komponenata koje su ispod granica izuzeda utvrenih posebnim propisom; elektrolitski kondenzatori koji sadravaju opasne tvari (visina > 25 mm, promjer > 25 mm ili razmjerno slian obujam kondenzatora) odstraniti fluorescentni sloj iz katodnih cijevi; izdvojiti i obraditi plinove koji oteduju ozonski omota ili imaju potencijal globalnoga zagrijavanja iznad 15 izdvojeni plinovi moraju se obraditi u skladu s posebnim propisima; odstraniti ivu iz plinskih izbojnih svjetiljki.

Tablica 2. Pojavnost toksinih tvari u e-otpadu.

Prilikom postupanja s e-otpadom moraju se ispuniti neki osnovni tehniki zahtjevi. Graevine za skladitenje EE otpada prije obrade trebaju imati dijelove skladita s nepropusnim plohama i opremu za skupljanje rasutog materijala te opremu za odstranjivanje izlivenih tekudina i idenje odmadivanjem te pokrov koji potrebne povrine titi od nevremena i atmosferskih utjecaja. Graevine za obradu EE otpada trebaju imati vage za mjerenje teine otpada koji se obrauje, odgovarajuda podruja s nepropusnim plohama i pokrovom za zatitu od nevremena i utjecaja atmosfere, opremu za skupljanje rasutog materijala te opremu za odstranjivanje izlivenih tekudina za

40

idenje s odmadivanjem, odgovarajudi skladini prostor za pojedine rastavljene dijelove iz EE otpada, odgovarajude spremnike za skladitenje baterija, kondenzatora sa sadrajem PCB/PCT i drugoga opasnog otpada i opremu za obradu otpadnih voda.

3.3.2. Postupanje s otpadom

Postupanje s otpadom, po gospodarskim naelima zatite okolia podrazumijeva: skupljanje
37

skladitenje38 obradu39 i odlaganje ostatnog otpada40. U svakodnevnom ivotu, esto se ini da je najvanije otpad nekuda odvesti. Naravno da je nuno, pogotovo iz sanitarno - higijenskih razloga, organizirati redovito odvoenje otpada. Meutim, stvarni problemi zapoinju tek nakon toga. Zakapanje otpada u smetlite uzrokuje dugotrajna i velika zagaenja, te postaje teret okoliu koji de netko morati rijeiti. Naknadna sanacija takvih starih smetlita je vrlo skupa. Pritom treba naglasiti da se nepovoljni utjecaji na okoli kod naknadne sanacije ne mogu u potpunosti ukloniti. Odbacivanjem otpada na odlagalita, pa bila ona i ureena odnosno sanirana, bespovratno se gube dragocjene materijalne i energijske vrijednosti otpada. Zakonom je zabranjeno otpad koji se moe iskoristiti, odloiti na odlagalite. Upravo iz tih razloga treba uvesti odgovorno gospodarenje s otpadom.

Cjelovito gospodarenje s otpadom obuhvada sve mjere postupanja s otpadom: prikupljanje, razvrstavanje, recikliranje, obradu i odlaganje samo inertnog i iskoritenog otpada.

Sve navedene mjere ine jednu cjelinu i meusobno su povezane. Vlasnik otpada sam odluuje, hode li svoj otpad prodati, pokloniti ili uz financijsku naknadu predati ovlatenim tvrtkama za postupanje s
37 38

Skupljanje otpada je skup organiziranih djelatnosti skupljanja, razvrstavanja i prijevoza. Skladienje otpada je organizirana djelatnost privremenog odlaganja otpada u graevine za skladitenje otpada skladite. 39 Obraivanje otpada su djelatnosti iskoritavanja vrijednih svojstava otpada radi koritenja u materijalne i energetske svrhe radi smanivanja koliine i volumena otpada i djelominog ili potpunog uklanjanja njegovih opasnih svojstava. 40 Odlaganje otpada je organizirana djelatnost trajnog odlaganja otpada u graevine za tu namjenu -odlagalita.

41

otpadom. U svakom sluaju se iskazuju kao posebno vrijedne takozvane 4R mjere za izravno gospodarenje otpadom: Izbjegavanje/smanjivanje (Reduction) Ponovna upotreba, bez obrade (Reuse) Obnavljanje, ponovna upotreba za istu namjenu, ali uz obradu npr. povratna ambalaa (Recovery) Recikliranje odnosno oporaba, materijalno i energijsko iskoritavanje otpada (Recycling).

Koncept gospodarenja otpadom

Odgoj i obrazovanje
izbjegavanje nastajanja i smanjivanje tetnosti

EU

Reduction Reuse Recovery

R R

Ponovna uporaba otpada Reciklaa i oporaba -mehanika -bioloka -fizikalno-kemijska -energijska Odlaganje inertnog otpada

I V O

Izbjegavanje Vrednovanje Odlaganje

HR

Slika 8. Shematski prikaz koncepta gospodarenja otpadom.

Suvremene tehnike jame potpuno iskoritenje otpada, ali samo uz uvjet razumnog i odgovornog postupanja s otpadom. Na taj nain de se osigurati veliki pozitivni ekoloki prinosi, a ujedno smanjiti trokovi postupanja s otpadom. Svaki novo nabavljeni predmet (npr. raunalo, mobitel, odjeda, obuda, automobil itd.) jednom de postati otpad. Razumno je stoga ved kod nabave voditi rauna o mogudnostima postupanja s otpadom. Smede se vrlo teko, i to samo djelomino moe reciklirati, takozvanom naknadnom obradom (sekundarnim recikliranjem) uz vrlo visoke trokove razvrstavanja. Sekundarne sirovine koje se dobiju na taj nain nikada nisu primjerene kvalitete. Zato se u svakom kudanstvu, odnosno na mjestu nastanka otpada, treba osigurati odvojeno prikupljanje svih iskoristivih otpadnih tvari, a zatim njihovo odvojeno odlaganje u posebne spremnike odnosno posude.

42

OTPAD
I Z B J E G A V A NJ E

ODGOJ I OBRAZOVANJE ISTIJA PROIZVODNJA ISTIJI PROIZVODI ISTIJA POTRONJA MANJE AMBALAE HRVATSKA BURZA OTPADA PONAANJE KUPACA I POTRAA

SMANJIVANJE NASTAJANJA OTPADA

PROIZVEDENI OTPAD
V R E D N O V A NJ E

ODVOJENO SKUPLJANJE PONOVNA UPORABA RECIKLAA I OPORABA MEHANIKA OBRADA BIOLOKA OBRADA TERMIKA OBRADA OSTALE OBRADE

SEKUNDARNE SIROVINE I KOMPOST ENERGIJA

OSTATNI OTPAD
O D L A G A NJ E

UREENA ODLAGALITA I SANACIJE

ENERGIJA

P R O I Z V O D I

Slika 9. Shematski prikaz aktivnosti u vezi s postupanjem prema otpadu.

Oporaba otpada podrazumijeva svaki postupak ponovne obrade otpada radi njegova koritenja u materijalne ili energetske svrhe: Koritenje kao gorivo ili na drugi nain za proizvodnju energije Obnavljanje/regeneracija otpada Recikliranje/obnavljanje organskih tvari koje se ne koriste kao otapala (ukljuujudi kompostiranje i druge procese bioloke prerade) Recikliranje/obnavljanje metala i metalnih spojeva Recikliranje/obnavljanje drugih neorganskih materijala Regeneracija kiselina i luina Oporaba sastojaka koji se koriste za suzbijanje zagaenja Oporaba sastojaka iz katalizatora Ponovna prerada iskoritene nafte ili drugi naini ponovne uporabe nafte Obrada zemljita korisna za poljoprivredu ili ekoloka poboljanja Upotreba otpadnog materijala iz gore navedenih postupaka Razmjena otpada radi podvrgavanju gore navedenim postupcima Skladitenje otpada za gore navedeno. Osnovni ciljevi postupanja s otpadom su: Izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada te smanjivanje opasnih svojstava otpada iji se nastanak ne moe sprijeiti.

43

Sprjeavanje nenadziranog postupanja s otpadom. Iskoritavanje vrijednih svojstava otpada u materijalne i energetske svrhe i njegovo obraivanje prije odlaganja. Odlaganje otpada na odlagalitima. Saniranje otpadom oneidenih povrina.

Gaevine za skladitenje, obraivanje ili odlaganje otpada su objekti na odreenoj lokaciji koji se sastoje od graevinskog dijela i opreme to zajedno ini tehniko-tehnoloku cjelinu a namijenjene su skladitenju, obraivanju ili odlaganju pojedinih vrsta otpada. Reciklano dvorite jest graevina namijenjena razvrstavanju i privremenom skladitenju posebnih vrsta otpada, dok je pretovarna stanica (transfer stanica) graevina za privremeno skladitenje, pripremu i pretovar otpada namijenjenog transportu prema centru za gospodarenje otpadom.

S otpadom se mora postupati na nain da se izbjegne: opasnost za ljusko zdravlje, opasnost za biljni i ivotinjski svijet, oneidenje okolia-voda, mora, tla, zraka iznad propisanih graninih vrijednosti, nekontrolirano odlaganje i spaljivanje, nastajanje eksplozije ili poara, stvaranje buke i neugodnih mirisa, pojavljivanje i razmnoavanje tetnih ivotinja i biljaka te razvoj patogenih mikroorganizama.

Nova sanitarna odlagalita izvode se na nain da imaju nepropusno dno i bokove, da se procjedne vode i plinovi kontroliraju i odvode, te da se neprekidno vodi nadzor nad koliinom i sastavom materijala koji se odlae. Za velike gradove problem odlaganja otpada sve je vedi. Tako na pr. New York dnevno odloi 22 000 tone otpada to ini oko 1800 kamiona nosivosti 12 tona.

3.3.3. Obrada otpada

Ostatni otpad, odnosno ne izbjegnuti otpad, prije odlaganja na odlagalite, treba obraditi. Obrada otpada podrazumijeva: iskoritavanje vrijednih svojstava otpada u materijalne i energijske svrhe, smanjivanje koliine i volumena otpada djelomino ili potpunog uklanjanje njegovih opasnih svojstava.

44

Postoji niz postupaka obrade prikladne za svaku pojedinu vrstu i stanje ostatnog otpada: mehanike, fizikalno-kemijske, bioloke, termike i kombinirane metode. Na taj se nain smanjuje potreba za novim odlagalitima i izbjegavaju opasnosti koje nastaju pri odlaganju otpada. Suvremeni propisi Europske Unije izriito obvezuju na obradu otpada prije odlaganja. Meutim, svaka je obrada otpada povezana s znaajnim dodatnim trokovima te vremenom potrebnim za realizaciju.

Za obradu ostatnog otpada u gusto naseljenim podrujima, osobito su vani termiki postupci, koji osiguravaju energijsko recikliranje otpada te materijalno recikliranje ostataka termike obrade (ljake i pepela). Termiki postupci (spaljivanje, piroliza, rasplinjavanje), uz kvalitetnu mineralizaciju otpada, jame gotovo potpuno izbjegavanje odlaganja otpada. Izgaranje otpada moe se obavljati raznim tehnikama pri emu se otpad spaljuje na temperaturi vioj od 1000 C. tim se postupkom reducira volumen otpada za oko 90% i teina za oko 75%. Prilikom koritenja termike obrade otpada pojavljuje se problem pepela koji moe biti toksian i s njime treba postupati kao s opasnim otpadom. Drugi problem je kako osigurati da proces spaljivanja ne oneisti zrak. Suvremena su postrojenja za termiku obradu otpada redovito opremljena sloenim i potpuno automatski upravljanim ureajima za idenje dimnih plinova. To je i glavni razlog visokim trokovima termike obrade otpada. Ti se trokovi mogu smanjiti prodajom proizvedene toplinske i elektrine energije.

Spaljivanje je u svijetu najede rabljeni postupak termike obrade otpada. Gotovo da nema vedeg europskog grada koji nema energanu na otpad (spalionicu). U osnovi je energana na otpad gotovo identina termoelektrani na vrsta goriva. Punu ekoloku i ekonomsku efikasnost energana na otpad postie uz paljivo projektiranje i uklapanje u lokalne uvijete za potpuno iskoritavanje proizvedene energije iz otpada. Piroliza i rasplinjavanje su alternativni postupci termike obrade otpada, koji se u posljednje vrijeme brzo razvijaju. Osobitosti tih novih postupaka su kvalitetnija obrada i vede mogudnosti materijalnog recikliranja. Za pojedine vrste otpada naroito je efikasna piroliza odnosno termika obrada otpada bez prisustva kisika.

3.3.4. Koliina otpada u Hrvatskoj

U Hrvatskoj svake godine nastane 1,2 milijuna tona komunalnog otpada, te vie od 6,8 milijuna tona tehnolokog otpada. Sve te koliine u najvedem djelu zavravaju na ureenim ili neureenim odlagalitima, zauzevi pri tom godinje nekoliko hektara novih povrina. Uz velike koliine otpada, poseban je problem njegov sve vedi volumen. Svaki stanovnik u Hrvatskoj godinje odbaci prosjeno

45

oko 270 kg komunalnog otpada. Za odlaganje svih koliina otpada koje nastaju npr. u Zagrebu, potrebno je godinje trajno zauzeti povrinu od 2 hektara. U slijededih 20 godina Hrvatska de morati uloiti milijarde eura za sanaciju teta nastalih nekontroliranim odlaganjem otpada. Smatra se da u Hrvatskoj treba inzistirati na smanjenju i reciklai otpada, kao najprihvatljivijih rjeenja za postupanje s otpadom u RH. Treba prioritetno uhodati katastar postojedih odlagalita otpada, smanjiti broj postojedih odlagalita, odlagalita sanirati, povedati organizirano skupljanje otpada, zakonom regulirati nadzor, provedbu i sankcije vezano uz postupanje s otpadom, strogo provoditi nadzor toka otpada, hrvatsku legislativu uskladiti s EU normama, poticati istiju proizvodnju, jai inspekcijski nadzor, osigurati financiranje razvoja sustava gospodarenja otpadom, posebnu pozornost usmjeriti na edukaciju i komunikaciju s javnosti, izmijeniti sustav pladanja naknade za otpad, objekte za postupanje s otpadom ukljuiti u prostorne planove i poticati jedinice lokalne samouprave na meusobnu suradnju i zajedniko rjeavanje problema gospodarenja otpadom na ekonomskoj osnovi odnosno poticati regionalni pristup.

Otpadom se danas mora upravljati kako bi se izbjegla ekoloka kriza koju moe izazvati nekontrolirana proizvodnja i odlaganje otpada, ali s otpadom treba i gospodariti kako bi se iskoristio njegov gospodarski potencijal. Tablica 3. Postupanje s otpadom u nekim zemljama EU-a i Hrvatskoj. Austrija Recikliranje Bioloka obrada Termika obrada Odlaganje Obrada opasnog otpada 34,3% 21,7% 14,7% 28,5% 0,8% Danska 14% 81% 5% Slovenija 10% 12% 73% Hrvatska 3,5% 1% 95,5% -

3.4. Utjecaj prometa na degradaciju okolia

Od samih poetaka ljudske civilizacije ovjek je imao potrebu za putovanjem. Jednako vaan bio je transport ljudi i robe. U poecima se vedina prometa odvijala kopnom (cestovni) ili vodama (pomorski ili rijeni promet). S razvojem ljudskog znanja i tehnologije dolo je do otkrida eljeznice koja je polako poela preuzimati veliki udio prometa. Naposljetku razvio se i zrani promet. Istraivanja su pokazala da stanovnici razvijenih zapadnih zemalja u prosijeku dnevno putuju 1-1,5 sati, to ukljuuje 3-4 povratna putovanja, s trajanjem najdueg putovanja izmeu 40-50 minuta, za to troe 10-15% osobnih prihoda, godinje ostvare 3 do 4 povratna putovanja izvan svog prebivalita

46

Razvoj automobilske industrije doveo je do injenice da je svijet danas preplavljen automobilima. Dok se ljudska populacija udvostruila od 1950. broj automobila povedao se gotovo deset puta, tako da se danas ukupna svjetska automobilska flota povedala na gotovo 500 milijuna vozila. Uvjetovan sve brim gospodarskim rastom i razvojem, promet u svijetu i u Hrvatskoj naglo raste to se odrazilo na sve vede zauzimanje prostora, povedanje buke i vibracija, neracionalan utroak energije, oneidenje vode i tla, a ima negativno djelovanje na ukupnost okolia. Dananji su gradovi neprekidno izloeni degradaciji uslijed nesludenog razvoja automobilskog prometa. Urbanisti i prometni planeri traili su rjeenja u stvaranju velikih prometnih sustava u gradu, u gradnji gradskih autocesta, parkiralita, velikih krianja i tako pretvarali dragocjeno gradsko zemljite u veliki prometni park. Ved negdje oko 1960. spoznaje se da predloena rjeenja u vezi s prometom nisu dala oekivane rezultate dok se istovremeno njegov tetan i regionalni utjecaj povedavao. Promet je zbog uporabe fosilnih goriva odgovoran za 25% globalnih emisija CO2. Prosjean automobil godinje isputa toliko emisija CO2 koliko je i sam teak. Za jedan sat vonje autocestom brzinom 130 km/h potroi se isto toliko kisika koliko jedan ovjek potroi u deset dana za disanje. Izgaranje fosilnih goriva proizvodi oneidujude tvari koje se mogu prenijeti na velike udaljenosti i koditi ljudskom zdravlju, biljkama, ivotinjama i ekosustavima. Takve oneidujude tvari i njihovi derivati, poput troposferskog ozona i zakiseljujudih spojeva vode unitavanju ekosustava, kode usjevima i umama, u ljudi uzrokuju probleme dinih organa i razne bolesti. I drugi utjecaji ukljuujudi buku i zauzimanje povrina, uvelike pridonose poremedajima u ekosustavu.

Od svih izvora komunalne buke u gradovima najvedi postotak (80%) otpada na prometnu buku to se negativno odraava na organizam ovjeka. U gradovima prometna mrea ini i do 50% ukupne urbane mree. Za gradnju jednog kilometra gradske autoceste, s tri prometne trake u svakom smjeru potrebno je najmanje 25 000 m 2 prostora (na tom prostoru moe se sagraditi vie od 60 stambenih zgrada). Zbog svega navedenog u brojnim gradovima danas postoje modeli i pokuaji minimiziranja tetnog utjecaja prometa na ovjeka i okoli. Osim usavravanja javnog prijevoza kao okosnice prometne politike, mnogi europski gradovi pripremaju niz pratedih mjera prometne politike kao to su brojne restrikcije, te se postavljaju strogi zahtjevi prema naftnoj industriji u cilju proizvodnje istih goriva fosilnog porijekla, bez tetnih emisija.

Utjecaj prometa na suvremeno drutvo je nemjerljiv. Dananja pokretljivost ljudi, roba i usluga vodi suvremeno drutvo prema tzv. mobilnom drutvu. Razvoj prometa u takvoj situaciji mora biti usklaen s naelima odrivog razvitka koja su ved odreena na globalnoj, meunarodnoj razini. Odrivi promet je promet koji ne ugroava javno zdravlje ili eko-sustave i konzistentno zadovoljava prijevoznu potranju kroz: racionalno koritenje prirodno obnovljivih izvora energije racionalno koritenje neobnovljivih izvora.

47

Promet je jedno od podruja u Hrvatskoj kod kojih su pokazatelji rasta, gledani kroz definiciju odrivog razvitka, vedim dijelom sa negativnim predznakom. Zabrinjavajude je povedanje koritenja osobnih vozila u odnosu na smanjenje koritenja javnih oblika prijevoza (autobusi i eljeznica) koji su manje utjecajni po otedenje okolia. Sva nastojanja i poboljanja glede: smanjenja emisija tetnih tvari, povedanja kvalitete goriva, povedanja iskoristivosti goriva, uvoenja novih alternativnih goriva, blijede pred podacima o znatnom povedanju broja, snage i koritenja vozila svih vrsta, a posebice cestovnih motornih vozila.

Ekoloki aspekti odrivog razvitka prometa prvenstveno podrazumijevaju smanjivanje nepovoljnih uinaka na okoli. U smislu djelovanja prometnog sustava to su tri osnovna elementa: zagaivanje okolia kroz emisiju tetnih tvari, zagaivanje kroz proizvodnju otpada i buka.

3.4.1. Cestovni promet

Automobilski promet imao je veliku ulogu u razvoju ljudskog drutva. Prijelaz na automobilski promet utjecao je na formiranje velikih gradova. U SAD-u je koritenje automobila dovelo do urbanizacije 60% stanovnitva. No, uz pozitivne strane, istraivanja su pokazala da okolinu najvie zagauju motorna vozila i to vie od 50%. U atmosferu se izbacuje velika koliina ugljikovih oksida (CO i CO2), duikovih oksida (NOx), sumpornih oksida (SOx), olova i olovnih spojeva te velika koliina krutih estica, aa i tekih metala. Tako je npr. koncentracija CO na nekim krianjima u Zagrebu ak 35 mg/m3, to je za 3,5 puta vie od svjetskih standarda (10 mg/m3)! Automobilski promet smanjuje kvalitetu okoline otpadnim tvarima koje nastaju, troenjem automobilskih guma i povrinskih slojeva kolnika. Velik dio prometnica, osim autocesta, nema adekvatno rijeen problem odvodnje oborinskih voda. Zbog toga zagaene vode s kolnikih povrina odlaze u okolno tlo te moe dodi do zagaenja podzemnih voda. Negativna uloga prometa ne oituje se samo emisijom tetnih plinova, ved i bukom i vibracijama, zauzimanjem obradivih povrina i vizualnim degradiranjem prostora.

Automobilski promet najvedim djelom oneiduje zrak sagorijevanjem goriva. Cestovna vozila izbacuju u atmosferu CO, ugljikovodike, duikove okside, Pb i njegove spojeveve, SO2. Osim navedenog, velike koliine otpadnih tvari nastaju troenjem pneumatika i proirenih slojeva kolnika. Utjecaj cestovne djelatnosti na stanje kvalitete vode moe se promatrati u tijeku izgradnje ceste izvedbom zemljanih radova, primjenom neodgovarajudeg graevnog materijala, lokacijom i odravanjem gradilita, skladita, servisa itd. te u tijeku odravanja i ekspoloatacije cesta uslijed:

48

troenja guma, izgaranja goriva unutar motora, prosipanja goriva i tereta, primjene kemijskih sredstava protiv zaleivanja itd. Vedina cestovnih prometnica (osim autocesta) nema odgovarajude rijeenu odvodnju oneidenih voda s kolnika, niti potrebnu drenau. Kvalitetu okolia umanjuju i odbaena stara vozila, istroene gume, ulja i maziva te razni drugi predmeti koji se izbacuju iz vozila. Buka, vibracije zauzimanje obradivih povrina, vizualno degradiranje prostora su daljnji znaajni elementi oneidenja okolia.

Mjere zatite okolia koje se provode u sluaju automobilskog prometa su: kontrola tehnike ispravnosti vozila, snienje cijene bezolovnog benzina, ugradnja preidivaa u dizel vozila i sl.

3.4.2. Vodeni promet

Vodeni promet, odnosno brodovi i druga plovila, znatno utjee na kvalitetu voda i mora. U vodene ekosustave dnevno dospijevaju velike koliine razliitog otpada, npr. nafta i naftni derivati, razliita kemijska sredstva, fekalije itd. Te koliine otpada izrazito se povedavaju zbog izvanrednih stanja poput havarija brodova. Upravo zbog tih problema (a zbog velikog opsega vodenog prometa) donesene su brojne meunarodne konvencije za zatitu vodenih ekosustava. Poseban problem vodenog prometa u posljednjim godinama predstavlja problem balastnih voda. Brodovi koriste balastne vode da bi osigurali stabilnost i upravljivost tokom plovidbe. Voda se uzima u luci gdje se teret iskrcava, a obino se isputa u sljededoj luci, gdje se teret ukrcava. Zbog toga to se u balastnim vodama koje se krcaju u tankove nalaze sedimenti i organizmi koji variraju od virusa do riba41, nastaje potencijalna opasnost od premjetanja netipinih, egzotinih vrsta organizama koje nazivamo bionapadaima u vode iskrcaja balasta. Odreeni dio organizama ne preivi ulaz u balastni sustav, prolazak kroz usisne reetke, filtre, balastne pumpe, ventile i uvjete u balastnim tankovima, ali dio preivi u tankovima ili sedimentu.

41

Brodski vodeni balast moe sadravati: alge, ciste, liinke koljkaa, riba, pueva i rakova, te bakterije i viruse .

49

Slika 10. Shematski prikas ukrcaja i iskrcaja balstnih voda na brod.

Postoje razliiti naini obrade balstnih voda na samome brodu ili u postrojenjima na kopnu. Neki od rijeenja su mehanika obrada (filtriranje) balastne vode, toplinska obrada balastne vode, koritenje ionizirajueg ili UV zraenja, ozonizacija, tretman vodikovim peroskidom te nizom kiselina i luina. Meutim jo uvijek je u prednosti izmjena balasta na otvorenom moru i to iz niza razloga: zbog provoenja izmjene tijekom samog putovanja, brod gubi relativno malo vremena, nije potrebna nikakva dodatna oprema ni obuka posade tako da su kapitalni trokovi mali, a sam proces je jednostavan za provedbu, provedba zakona o izmjeni balastnih voda moe se lako kontrolirati jer su vode otvorenih mora slanije od priobalnih, a tu razliku lako mogu kontrolirati luke vlasti. Nedostaci su: teko je potpuno ukloniti sve sedimente sa dna balastnih tankova organizmi uhvadeni za bokove tankova nede biti pravovremeno uklonjeni izmjena balastnih voda po valovitom moru je nesigurna za brod.

50

3.4.3. Zrani promet

Intenzivan razvoj zranog prometa je u nekim podrujima doveo do opteredenja okoline do gornjih podnoljivih granica. Glede aerozagaenja najveda je polucija prvih deset minuta kod polijetanja i kod slijetanja zrakoplova. Udio civilnog zranog prometa u odnosu na sve druge izvore procjenjuje se na oko 1%. Osim ovog direktnog zagaenja avionski promet ima dva globalna i pogubna efekta: utjee na smanjenje ozonskog omotaa oko Zemlje i time direktno povedava koliinu i energiju suneve insolacije, naroito UV spektra koji ima kancerogeno djelovanje na kou ovjeka. Indirektni uinak je povedanje globalne radijacije na populaciji ispod ruta avionskih linija (gdje je i objektivno zabiljeena via uestalost malignoma koji ovise o sunevoj radijaciji). Buka kao drugi znaajni vid polucije sa podvostruenjem broja putnika svakih 5 godina raste za 3 dB, a kod mlaznih aviona za 8 dB. Nain na koji zrane luke saniraju problem buke je taj da odreeni zrakoplovi koji stvaraju vie buke od ostalih polijedu i slijedu u zranu luku sa one strane piste koja je udaljenija od naselja. Opasnost po okolinu od vojnih aviona koji prevoze nuklearno oruje, kemikalije ili bioloka oruja nije potrebno posebno isticati.

3.4.4. eljezniki promet

Utjecaj eljeznikog prometa na stanje okoline manje je invanzivan i obuhvada manje prostora od cestovnog prometa. Od otvaranja prve pruge 1825. godine razvoj klasine eljeznike tehnologije rezultirao je u sve brim, idim i rentabilnijim pogonskim nainima, a maksimum je postignut ostvarenjem tzv. TGV ideje. Prednosti eljeznikog prometa vezane su uz manje emisije tetnih plinova u usporedbi s drugim prometnim sredstvima.
Tablica 4. Emisija tetnih plinova po pojedinoj prometnoj grani. Putniki prijevoz Prometna grana Emisija tetnih plinova (g/putnik/km) CO2 eljezniki promet Cestovni promet Zrani promet 3 87 243 NOx 0,01 0,48 1,63 Teretni prijevoz Emisija tetnih plinova (g/tona tereta/km) CO2 2,8 53,0 NOx 0,004 0.700 -

Jedna od rjee spominjanih prednosti eljeznice je niska potronja prostora. Tlo je osnova ivota na Zemlji, a odlika je eljeznice da malo troi prostor. Dvokolosijena pruga zauzima prostor irok oko

51

15 metara, a u jednome satu njome je mogude provesti isti broj ljudi i tereta kao autocestom od 16 trakova irokom 122 metra. Zatiti od buke u zemljama lanicama EU pridaje se vrlo velika pozornost, prije svega radi postizanja kakvode ivljenja i radi zatite ljudskog zdravlja. Vie od 80% buke iz komunalnih izvora otpada na buku to je stvaraju prijevozna sredstva u prometu. Od toga 18% otpada na tranika vozila, 50% na cestovna vozila i 13% na zrakoplove. eljezniki prijevoz stvara manje buke nego cestovni ili zrani promet. Kod prijevoza iste koliine tereta i istoga broja putnika eljezniki promet u prosijeku stvara od 25 do 50% manje buke.

3.4.4.1. Ekonomska isplativost eljeznice

Zbog geoprometnoga i stratekog poloaja Hrvatske u Europi, njezinim se cestovnim prometnicama svake godine prevoze od 120 do 220 tisuda tona zapaljivih tvari i plinova, od 50 do 120 tisuda tona otrovnih i za zdravlje tetnih tvari te od 20 do 50 tona radioaktivnih tvari. U ukupnoj koliini opasnih tvari koje se prevoze Hrvatskom, vie od 63% ine zapaljive tekudine i plinovi te vie od 36,5% otrovne tvari. Kod prijevoza masovnih tereta eljeznicom se troi etiri puta manje energije nego onda kada se ista koliina tih tereta prevozi kamionima. Preusmjeravanjem prijevoza masovnih tereta s cesta na eljeznike pruge oslobaaju se ceste od zakrenosti i unitavanja, i uvaju se ume. U teretnom prijevozu eljeznica u sebi krije zlatne rezerve, kao to je na primjer mogudnost utrostruivanja kapaciteta pojedinih pruga poboljavanjem tehnologije nadzora nad vonjom vlakova. Izgradnjom usporednih kolosijeka na pojedinim dionicama postojedih pruga, osim povedavanja prometne sigurnosti i redovitosti povedao bi se i njihov kapacitet, i to ak est puta. eljezniki koridori najbolje promiu iskoristivost prostora, broj tekih nesreda u eljeznikome prometu nekoliko desetaka puta je manji nego u cestovnome prometu pa se eljeznica moe smatrati uvaricom ne izraunljive drutvene vrijednosti.

3.4.4.2. Energetska isplativost eljeznice

eljezniki promet tedi energiju na temelju velike mase vlakova te izbjegavanje estoga zaustavljanja i pokretanja. Kada bi samo 5% tereta to se u razvijenim zemljama prevoze cestom bilo preusmjereno na prijevoz elektrificiranim prugama, utedjela bi se estina ukupne koliine nafte koju te zemlje uvezu sa Srednjeg istoka. Ako se usporedi potronja energije potrebne za prijevoz jednog putnika na udaljenosti od jednoga kilometra, tada je vidljivo to da vlakovi klase InterCity troe samo tredinu energije to ju za prijevoz na istoj udaljenosti troe putniki zrakoplovi i samo estinu energije potrebne za pogon automobila u kojemu se vozi jedan ovjek. Ako se potronja energije

52

usporedi po jedinici prijevoza tereta i po vrsti prijevoza tada je vidljivo to da je kod kamionskog prijevoza potronja pogonske energije vie od etiri puta veda nego kod prijevoza tereta eljeznicom ili brodom. U usporedbi pak sa eljeznikim potronja pogonske energije pri prijevozu tereta zrakoplovom veda je vie od ezdeset puta. Ako se analiziraju trokovi pogonske energije na Hrvatskim eljeznicama u godini 1999. dobije se podatak da 67% ine trokovi dizelskog goriva, a 33% trokovi elektrine energije. Ako se pak promatra koliina rada obavljenoga u brutotonskim kilometrima, tada je te godine elektrinom vuom vlakova bilo ostvareno 61% rada, a dizelskom vuom vlakova 39%. Oito je da je u uvjetima sadanje elektrificiranosti H-ovih pruga 3,15 puta jeftinije prevoziti elektrinom nego dizelskom vuom. Svi raspoloivi podaci pokazuju to da je u eljeznikome prometu gospodarski djelotvornije i isplativije te ekoloki prihvatljivije koristiti se elektrinom vuom vlakova. Zbog toga Hrvatske eljeznice u sadanjem i bududem razvoju ponajprije moraju uznastojati na daljnjoj elektrifikaciji svojih pruga. eljezniki promet uvelike tedi energiju, i to je najvedi doprinos eljeznice zatiti okolia i narodnim gospodarstvima u pojedinim zemljama. Vlakovima je u prosjeku potrebno manje pogonske energije nego osobnim vozilima i kamionima jer je otpor gibanju izmeu eljeznikih kotaa i elinih tranica manji nego otpor gibanju izmeu gumenih kotaa i cestovnog asfalta. Osim toga vlakovi se rjee zaustavljaju i rjee mijenjaju voznu brzinu, to takoer pridonosi smanjivanju rasipanja pogonske energije. U dananje vrijeme sve je potrebnije isticati to da radi djelotvornije zatite okolia prednost valja davati masovnom prijevozu, koji najbolje moe obavljati upravo eljeznica. Mogudnost prijevoza velikih koliina tereta eljeznicom osobito je vana u zemljama u razvo ju. Zbog slaboga odravanja kamiona te zbog loih cesta i njihove zakrenosti djelotvornost cestovnog prometa ondje je jako mala, a rasipanje energije je veliko. eljeznica moe znatno smanjiti koliinski udio fosilnoga goriva (nafte) koje se u nekoj zemlji troi za prijevoz. Nafta umnogome optereduje proraune svih zemalja koje tu sirovinu moraju kupovati na meunarodnome tritu. Premda mnoge zemlje postupno, iz godine u godinu, povedavaju udio elektrificiranih pruga na svojim eljeznicama, ipak znatni potencijali jo uvijek ostaju neiskoriteni.

3.5. Razvoj poljoprivrede

Zbog rastudih potreba za proizvodnjom hrane ire se poljoprivredne povrine, intenzivira proizvodnja, povedavaju koliine sredstava za zatitu, vre se razne manipulacije radi vedih prinosa i bolje otpornosti, sve to neizbjeno dovodi do povedana pritiska na okoli. Utjecaj poljoprivrede na okoli oituje se u oneidenju tla, voda i mora te doprinosu globalnome zagrijavanju zbog emisije staklenikih plinova. Od ranih 60-ih godina razvoj svjetske poljoprivrede znaajno je napredovao u proizvodnji i potronji hrane. Strah od kronine nestaice hrane diljem svijeta dokazano je nije bio opravdan. Meutim, u mnogim podrujima i za mnoge skupine ljudi glad i neuhranjenost su i danas realnost . Prema

53

podacima FAO-a42 izmeu 350 i 510 milijuna ljudi jo uvijek je ozbiljno neuhranjeno u zemljama u razvoju (iskljuujudi Kinu) od kojih vie od polovice ive u Aziji. Kljuni imbenik koji je omogudio da narslo stanovnitvo bude bolje uhranjeno, bila je preobrazba poljoprivrede u razvijenim trinim ekonomijama. Rastom proizvodnje hrane u zemljama u razvoju koje su slijedile tzv. zelenu revoluciju, polja rie su porasla za 42% izmeu 1969. i 1971., a sredinom 1980. i penina polja za 84%. Rast proizvodnje hrane iznosio je prosjeno oko 3,2% godinje u tim zemljama. U afrikim zemljama rast proizvodnje hrane u 70-im je usporen i otean da bi prerastao u pravu katastrofu s obzirom na puanstvo i stope rasta puanstva. to zbog manje proizvodnje hrane u pojedinim zemljama, a posebice zbog naglog rasta svijetskog stanovnitva i stanovnitva pojedinih zemalja svijeta, stopa proizvodnje hrane po stanovnku poela je 80-ih godina opadati i ponovno se javlja problem gladi i siromatva. Tako je u 90-im godinama preteito 1,1, milijarda ljudi ivjela neuhranjeno i u velikom siromatvu s prihodima manjim od 1 USD dnevno43. Poljoprivreda je rastude potrebe za hranom morala zadovoljavati uglavnom povedanjem produktivnosti jer je vedi dio najboljeg svjetskog tla za proizvodnju hrane ved u upotrebi. Da bi povedala svoju produktivnost, poljoprivreda je nuno trebala iskoristiti brojne agrotehnike mjere. Bududi da poljoprivrednom zemljitu esto nedostaje nekih hranjivih sastojaka, kako bi se osigurala maksimalna produktivnost, primjenjena su razna umjetna gnojiva bazirana na duiku (N), fosforu (P) i kaliju (K). Tako su se na pr. u 1992. u SAD koristila 83 kg duidnog gnojiva po jednom hektaru poljoprivrednog zemljita. Da bi se smanjile razne bolesti koje se razvijaju na biljnom i ivotinjskom svijetu i unitile brojne tetoine, koriste se velike koliine raznih pesticida pri emu postoji obrnuti proces. Potrebno je sve vie pesticida po hektaru povrine jer tetoine esto brzo razvijaju otpornost i prisiljavaju poljoprivrednike da koriste vede i smrtonosnije doze pesticida. Takvim su koritenjem kemijskih sredstava ugroeni hrana, ali i tlo te podzemne zalihe pitke vode. Da bi poljoprivreda povedala svoju produktivnost ona provodi selekciju proizvoda tako da upravlja genetskim osobinama biljaka i ivotinja. Time remeti genetsku ravnoteu i raznovrsnost te povedava osjetljivost prehrambenih usjeva na njihove prirodne neprijatelje. Prije dvadesetak godina u studiji Genetska slabost glavnih usjeva , istaknuta je opasnost od suvremenih poljoprivrednih metoda: Trite trai jednolike proizvode poljoprivrednik ih mora proizvesti, mora se proizvesti i sorta iste veliine, oblika, datuma sazrijevanja i td. Jednakost proizvoda znai jednakost genetskog sastava. alosna je istina da su mnoge nacije svjesno ili nesvijesno izgubile svoje tradicionalne primitivne kulture zbog irenja sorti s visokim prinosom, te su time povedale genetsku homogenost i opasnost od irenja zaraza ili monokulture. Genetski inenjering u ivotinja i upotreba umjetnih hormona u uzgoju stoke svakim danom sve vie zabrinjava. Koristedi se genetskim inenjeringom mogu se proizvesti vede koliine hrane, ali se istodobno stvaraju biljke neotporne na prirodne utjecaje. Nisu dobro istraeni ni utjecaji takve hrane na zdravlje ljudi.
44

42 43

Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu. Keating, M., Agenda 21, Ministarstvo graditeljstva i zatite okolia, Za greb, 1994., str. 4 44 U izdanju Nacionalne akademije SAD-a.

54

Ukupne svjetske povrine obradivog zemljita iznose oko 3,2 milijarde hektara, pri emu treba raunati da za privoenje cjelokupnoga potencijalnoga poljoprivrednoga zemljita namjeni treba uloiti znatna financijska sredstva. Procjenjuje se da se danas koristi tek 45% potencijalnih svjetskih obradivih povrina. Zbog proizvodnje hrane dodatno se unitavaju ume i ravnice, to dovodi u opasnost funkcioniranje itavog ekosustava, a poljoprivredne se povrine prenamjenjuju. Prema podacima OECD-a, izmeu 1960. i 1990., u Japanu se 8,7% poljoprivrednog zemljita pretvorilo u graevinsko, u SAD -u 2,8%, u Italiji 2,5%, u Njemakoj 2,4% i td. Unato primjeni novih znanstvenih spoznaja u proizvodnji hrane, ipak se zbog intenzivnog koritenja obradivog tla, upotrebe kemijskih sredstava i zbog erozije tla smanjuje proizvodnja hrane po stanovniku. Posljednjih 30 godina koliina upotrebljenog umjetnog gnojiva porasla je s 5 na 15 kg po stanovniku uz istodobno smanjivanje prinosa itarica u odnosu na upotrebljeno gnojivo za 3,5 puta, a potronja energije u tom se razdoblju povedala za 2,5 puta. Poljoprivredne povrine su se u tom razdoblju smanjile od 0,24 hektara na 0,15 hektara po stanovniku. To pokazuje da ljudi jo nisu nali prihvatljiv nain kako proizvesti i zatititi dovoljne koliine hrane za sve vede stanovnitvo, a da istodobno zbog koritenja agrotehnikih mjera ne ugrozi zdravlje ljudi i ne oneisti tlo, odnosno podzemne pitke vode.

3.5.1. Promjene svjetske poljoprivrede

U genezi razvoja svjetske poljoprivrede mogu se razluiti tri radikalne promijene (revolucije), a danas se nalazimo na pragu etvrte odrive poljoprivrede. Prva poljoprivredna revolucija predstavlja poetak obrade tla. S prvom obradom i samim poecima koji su udarili temelj sjedalakom nainu ivota, poinje smiljeno unoenje poremedaja u prirodni okoli, tvorba i dotjerivanje agroekosustava, kao ionako neprirodne tvorevine u smjeru sve vedega udaljavanja poljoprivrednog stanita45 i poljoprivredne ivotne zajednice46 od prirode. Druga poljoprivredna revolucija predstavlja razdolje koritenja pluga i uvoenje plodoreda, a smatra se do danas jedinim uravnoteenim razdobljem u razvitu svjetske poljoprivrede. Treda, tz. kemijska (zelena) revolucija ili intenzivna poljoprivreda temelji se na znanstveno provjerenim zahvatima uzgoja bilja i stoke, uz koritenje velikih koliina razliitih kemijskih sredstava, i uz minimalno sudjelovanje ljudske radne snage. Po prvi puta poljoprivredno gospodarstvo gubi tradicionalnu samodostatnost, ovisi o inputima izvan gospodarstva (strojevi, energija, mineralna gnojiva, pesticidi), a prakticirani zahvati i primjena kemijskih sredstava uzrokovali su otedenja okolia jednog od temeljnih problema dananjice.

45 46

Agrobiotop. Agrobiocenoza.

55

Intenzivna poljoprivreda ima visoku gospodarsku (ekonomsku) djelotvornost, a ekoloka djelotvornost joj je upitna. Glavni uzronici degradacije okolia iz agroekosustava intenzivne poljoprivrede posljedica su uske specijalizacije u proizvodnji i uvoenja poluindustrijske proizvodnje. Uvodi se jeftinije i djelotvornije tekude gnojenje, a stajski gnoj je potisnut iz koritenja47. Kravlje ludilo je izgleda prelilo au suvremena intenzivna poljoprivreda optuena je pred javnosti kao difuzni izvor oneidenja okolia tla, vode i zraka. Pada koprena poljoprivrednika kao uvara prirode i 48 okolia, a otkriva se borac za profit . Problemi su narasli do takvih dimenzija da je kljuno pitanje razvitka svjetske poljoprivrede postalo traenje alternativa intenzivnoj poljoprivredi.

3.5.2. Upotreba agrotehnikih mjera u konvencionalnoj poljoprivredi

Za intenzivnu poljoprivredu moe se redi da je trino orjentirana s nedvojbeno jasnim ciljem: visok profit i trino konkurentan proizvod. Drugim rijeima, uz to manji utroak radne snage, energije i sredstava treba proizvesti to vie proizvoda. Prema ovoj koncepciji poljoprivreda se sve vie industrijalizira. Najprije postaje proizvodnja, a ne vie uzgoj pa se tako proizvodi telad, penica salata. Uzgoj bilja i stoke se spacijalizira pa se na jednoj strani javljaju farme bez zemljita s ishranom stoke iz vrede, s hranom kupljenom na tritu. Na farmi se prakticira tekude izgnojavanje pa zbrinjavanje gnojovke postaje ekoloki problem. Nikada do danas poljoprivrednici nisu proizvodili vie hrane, a hrana nije bila jaftinija. Prakticirani zahvati i primjena kemijskih sredstava (agrokemikalija) uzrokovali su otedenja i oneidenja okolia.

Bududi da je intenzivna poljoprivreda postala i jedan od najvedih zagaivaa okolia (zbog umjetne prihrane, agresivne zatite bilja, oneidenja tla i voda, monokulture, GMO-a, prekidanja lanca prirodnog tijeka tvari u prirodi) ogroman proraunski novac ulae se istovremeno i u naruavanje prirodne ravnotee u cjelokupnoj biomasi planeta. Dok se u razvijenim zemljama forsira proizvodnja na prekemiziranim tlima, iz kojih je nestalo bitnih mikroelemenata, ogromne rezerve obradivog tla s nenaruenom biolokom ravnoteom, na prostoru nerazvijenih zemalja, ostaju neobraene. Od poetka zelene revolucije pesticidi su zajedno s umjetnim gnojivima postali najtraeniji proizvodi u poljoprivredi. Vedinu problema s kojima se susredu uzgajivai biljaka i ivotinja rjeavaju se zahvaljujudi kemijskoj industriji49 koja danas omoguduje kontrolu sveukupne poljoprivredne

47

Pri tome stori isputaju gnojovku u vodotokove uzrokujudi pri tome oneidenje pitke vode i pomor akvatike faune, a sadraj humusa u tlu i dalje opada uz kontinuiranu glad tala za organskim gnojivom. 48 Vinkovi B i sur. (2002) Intenzivno svinjogojstvo u kontekstu zatite okolia. Zbornik. Znanstveno -struno savjetovanje s meunarodnim sudjelovanjemVeterinarski dani 2002, Rovinj, 17. - 20. listopada 2002. godine, 79 - 80 49 Iz prekemiziranih tala nestalo je bitnih mikroelemenata. Hrana proizvedena takvom tehnologijom je razlog to svaki etvrti stanovnik, u tijeku svoga ivota oboli od nekog oblika ivenih bolesti. Bez prirodnog gnojiva i njegovog prirodnog raspadanja nema ciklusa proizvodnje zdrave hrane. Godinama se monokulturom iznose

56

proizvodnje. Itovremeno, cijena koju ovjek plada u borbi sa tetnicima vrlo je visoka: pesticidi zagauju okoli, prije svega povrinske i podzemne vode te imaju vrlo tetan utjecaj na biljni i ivotinjski svijet. Pesticidi se nalaze u hranidbenom lancu mnogih domadih, ali i divljih ivotinja te ovjeka. Naime, mogu se pronadi i u mikroorganizmima na dnu hranidbenog lanca. Njima se hrane organizmi na viem trofikom nivou pa se taj prijenos (tj. unos pesticida) ponavlja sve do organizama koji se nalaze na vrhu prehrambenog lanca (to je u vedini sluajeva ovjek). U upotrebi se danas nalaze selektivni i neselektivni pesticidi. Selektivni djeluju na tono odreenu skupinu tetnika i prema miljenju strunjaka navodno nisu tetni na ostatak flore i faune.

Dolazak proljeda vie ne najavljuju jata ptica koja se odnekud, s juga, vradaju, a rana jutra, nekad ispunjena njihovim veselim cvrkutom i pjevom, sada su udno tiha, pisala je Rachel Carson u knjizi Nijemo proljede. Povremeno predavaica na fakultetima, povremeno knjievnica, povremeno novinarka, Rachel Carson je svoja zapaanja uvijek biljeila. Po kolovanju zoologinja, radila je i u laboratorijima za biologiju mora, na iju je temu napisala mnoge radove. No, najvrijedniji i najzapaeniji njen rad je knjiga tiskana 1962. godine, naslova Silent Spring- Nijemo proljede. Radu na toj knjizi prethodile su godine prouavanja i istraivanja zlouporabe insekticida i pesticida, naroito DDT-ja. Na tu je temu pisala i dosta novinarskih tekstova, no u jednom trenutku novine nisu vie bile zainteresirane za njene prie. U meuvremenu, uporaba insekticida u SAD porasla je viestruko i DDT-iju su se pridruili nekoliko, od njega jo jaih i po okoli daleko opasnijih, kemijskih sredstava. Amerika ih je vlada namjeravala odobriti i sve dati na trite, za javnu uporabu i komercijalnu proizvodnju. Premda je Rachel imala punu podrku tadanjih vodedih znanstvenika i znanstvenih organizacija, mediji su i dalje temu ignorirali. Godine 1957., nakon zapraivanja komaraca, u blizini Duxburyja, u Massachusettsu, nastao je pravi pomor ivotinjskog i biljnog svijeta; slino se ubrzo dogodilo i na Long Islandu, nakon uporabe DDT-ja protiv gusjenica i mrava. Na kraju je tretiranje brusnice (danas poznati i ljekoviti plod) sredstvom aminotriazolom, tijekom 1959. godine, izazvao ljutnju i otpor stanovnitva prema takvom nainu rada u poljoprivredi. Rachel Carson opisala je to u knjizi: "Bio jednom u srcu Amerike jedan grad. ivot u njemu odvijao se u savrenom skladu s prirodom. A onda se u njega uvukla neka udna bolest. Sve se u njemu poelo mijenjati. Gradom je zavladala ledena tiina. Tu i tamo poneka rijetka ptica, a i ona je bila na samrti. Bilo je to proljede bez glasa i zvuka. Jutra koja su nekad odzvanjala glasovima ptijeg zbora, postala su odjednom bezglasna. Samo su muk i nijema tiina legli na polja, na ume i vodu." Nakon objavljivanja knjige "Silent Spring", protiv Rachel se urotila cijela kemijska industrija Amerike, predvoena kompanijama Monsanto i Velsicol, koje je podravalo i ameriko ministarstvo poljoprivrede i nekih mediji. Bez obzira na prljavu i snanu kampanju koju su vodili proizvoai pesticida i krugovi ljudi unutar amerike vlade, "Silent Spring" preao je preko oceana u Europu, postao cijenjena knjiga, najutjecajnija u stvaranju ekolokih pokreta.

mikroelementi iz tla. Gladno tlo daje gladnu biomasu, a ona gladnu zoomasu. Stoga je razvijeni svijet morao razviti i pratedu industriju dodataka prehrani to samo po sebi govori i o hrani koju proizvode.

57

U jednom od svojih posljednjih intervjua, poruila je: "ovjek je dio prirode, i njegov rat protiv prirode neizbjeno je i njegov rat protiv samoga sebe." Rachel Carson umrla je u travnju, 1964. godine, od raka. Uporaba DDT-ja u Americi, zabranjena je 1971. godine, a na temelju rada ove amerikanke, osnovana je Amerika agencija za zatitu okolia. Svi pesticidi su tetni za okoli i ljude, mnogi ubijaju korisne kukce, ribe, ptice, te tako uzrokuju vie tete nego koristi. Pesticidi vrlo nepovoljno djeluju i na korisne duine bakterije u tlu, a posljedica je iscrpljenje tla. Mnoge vrste ovih kemijskih otrova ostaju aktivni u okoliu mjesecima i godinama. To dokazuje ba ameriki sluaj sa DDT-ijem, jer su nakon zabrane njegove upotrebe, znanstvenici pronalazi njegove tragove u ivotinjama ak na Antarktiku, u hrani, pa i u majinom mlijeku u mnogim zemljama gdje se on upotrebljavao. Pesticidi se smatraju glavnim izvorom oneidenja biosfere, osobito obala Sjeverne Amerike, Kariba, jugoistone Azije, Japana, Baltika, Sredozemlja, a proces njihove proizvodnje visokog je rizika, zbog uvijek mogudih akcidenata u proizvodnim pogonima. Jedna od takvih tekih nesreda je ona jo uvijek aktualna u Bhopalu u Indiji: zbog isputanja otrovnog plina u zrak umrlo je 25 ljudi, a jo uvijek tisude ljudi pati od tekih bolesti i otedenja uzrokovanih otrovnim plinom. Prema podacima Greenpeacea u svijetu se upotrebljava oko 1,8 milijarda kilograma pesticida godinje, a kemijske industrije u svijetu danas proizvode pesticide trinaest tisuda puta bre nego kada je objavljena knjiga "Silent Spring".

to se tie upotrebe umjetnih gnojiva u poljoprivredi situacija je gotovo jednako alarmantna kao i s upotrebom pesticida. Nakon etve usjeva neiskoriteni dio gnojiva podljee ispiranju u podzemne vode ili se pak u dreniranim tlima vri ispiranje putem drenanih cijevi. Ispiranju podlijeu sva hraniva, ali je najintenzivnije i najvie problema s ispiranjem nitrata. U razvijenijim europskim 50 zemljama intenzivna poljoprivreda prouzroila je najveda otedenja vodnih resursa eutrofizacijom . Zatita podzemnih zaliha pitke vode danas postaje jedan od kljunih ekolokih problema51. Osim toga i primjena velike koliine stajskog gnoja otvara problem zbog visokog sadraja fosfora u podzemnim vodama.

3.5.3. Biotehnologija u poljoprivredi

S izuzetkom nekih virusa, genetski materijal gotovo svih organizama je DNA (sl. 9. i 10.), molekula graena kao dvostruka zavojnica.

50

Unos hranjivih tvari u vodeni ekosustav koji tada pogoduje brem rastu i razvoju vodenih mikroorganizama to esto (uz poklapanje drugih imbenika poput visoke temperature, stanja bez vjetrova i uz slabo gibanje vodenih masa) uzrokuje pojavu cvjetanja vode. 51 O tome najbolje govori podatak kako se u Nizozemskoj dravi s najvedom potronjom mineralnih gnojiva, za proidavanje vode godinje troi 1 do 1,5 milijardi $.

58

Slika 11. Model molekule DNA.

Slika 12. Shematski prikaz nukleotida.

Molekula DNA graena je od ponavljajudeg niza nukleotida. Nukleotid ine: fosfatna grupa, eder riboza i baza. U normalnoj DNA jedino su mogude baze: adenin, gvanin, timin i citozin. Nema restrikcije u poretku baza na jednom lancu molekule, meutim postoji ovisnost nazvana komplementarnost izmeu baza suprotnih lanaca. Prema tome ukoliko je na jednom lancu adenin, na suprotnom mora biti timin; ako je na jednom lancu gvanin na suprotnom mora biti citozin. Iz same prirode komplementarnosti slijedi i model replikacije: dvostruka zavojnica se mora odmotati, pa svaki lanac tada djeluje kao kalup za sintezu drugog lanca rezultirajudi dvjema novim, potpuno jednakim molekulama DNA.

Slika 13. Komplementarnost baza u molekuli DNA.

Slika 14. Umnaanje (replikacija) DNA

59

Informacija koja je kodirana u slijedu baza na DNA se tijekom ekspresije gena transkribira (prepisuje) u RNA. Slijededi korak obrade informacije je translacija (prevoenje) nukleotidne sekvence u sekvencu amino-kiselina. Mutacija (promjena u jednoj bazi), moe rezultirati u greci u komplementarnosti tijekom replikacije ili u otedenju DNA koje nije popravljeno do vremena sljedede replikacije. Promjenom samo jedne baze u lancu DNA nastati de nova bjelanevina, potpuno novih osobina. (Primjer: lanac bjelanevine hemoglobina A (HbA) sastoji se od 574 amino-kiselina. Mutacijom se promjeni esta amino-kiselina (glutaminska kiselina) u novu (valin) te nastaje nova bjelanevina (HbS) koja de prouzroiti srpastu anemiju u ovjeka).

Posljednjih godina dolazi do eksplozije informacija to je rezultiralo znanjima steenim tehnikama rekombinantne DNA tehnologije (biotehnologija ili genetiko inenjerstvo). Biotehnoloke metode mogu se podijeliti na tradicionalne i moderne. U obje kategorije susredu se promjene svojstava ivog bida. U emu je razlika? Ved stoljedima nastoji se unaprijediti biljke i ivotinje ili poboljati i prilagoditi prehrambene proizvode (mikroorganizmi, kvasci, fermentacija s tradicionalnim metodama selekcije i krianja). No, u odnosu na tradicionalne biotehnoloke metode, modernim tehnikama genetikog inenjerstva kreiraju se, poboljavaju ili modificiraju biljke, ivotinje i mikroorganizmi izmjenom genetikog materijala bez barijera. Bitno je obiljeje biotehnologije (genetikog inenjerstva) iskoritavanje mikoorganizama ili stanica izdvojenih iz biljaka i/ili ivotinja, a ne procesa koji zahtjevaju cjelovit organizam (na pr. uzgoj penice ili svinje). Mikroorganizmi se uzgajaju u kontroliranim uvijetima, u velikim reaktorima nerjetko zapremine i do 100.000 litara. Vrlo brzo rastu na primjerenoj hranjivoj podlozi. Ukupna masa mikroorganizama u spremniku moe se udvostruiti za samo 20 minuta. Biotehnolokim postupkom eli se proizvesti to vie biomase (a time i ciljanog bioprodukta) uz to manji troak. Najede se na ovakav nain dobivaju antibiotici, enzimi, hormoni, razne kemikalije za industriju i sl. Neka od najsenzacionalnijih otkrida primjenjuju se u medicini (protutjela, inzulin, cjepiva, interferon). iroko se primjenjuje i u prehrambenoj industriji (od utjecaja na bri rast stoke do proizvodnje enzima u industriji sireva, od iskorjevanja bolesti usjeva do hrane koju proizvode mikroorganizmi). Na ovakav nain mogu se dobiti plastine mase, boje i umjetna vlakna, mogude je izdvajanje metala iz ruda i uklanjanje radioaktivnog otpada iz njime oneidenog tla.

3.5.3.1. Tradicionalna biotehnologija

Tradicionalna biotehnologija pored raznih vidova fermentacija (pivo, vino, mlijeko i mlijeni proizvodi), ona obuhvada i manipulaciju genima putem tzv. konvencionalnih metoda oplemenjivanja.

60

Npr. eli li se poboljati svojstvo sorte A sa nekom osobinom sorte B izvrava se krianje, proizvodi potomstvo i unutar njega odabire se biljka koja posjeduje eljene karakteristike (istu praksu provodio je Mendel jo u 19. stoljedu kada je vrio krianja graka): 1.god. izbor roditelja i krianje sorta A x sorta B 2.god. uzgoj direktnog potomstva F1 3-6. god uzgoj narednih potomstava i izbor biljaka eljenih svojstava F2-F5 7. god konani izbor poboljane biljke (nova sorta) F6 Ova se tehnologija naziva i vertikalni prijenos gena (s roditelja na potomstvo unutar individua iste vrste). Vertikalni prijenos gena se u prirodi svakodnevno zbiva i bez pomodi ovjeka, te ini osnovu seksualnog razmnoavanja, preivljavanja i evolucije ivih bida.

3.5.3.2. Moderna biotehnologija

Moderna biotehnologija ili genetiko inenjerstvo je vid umjetne manipulacije i prijenosa nasljedne osnove (gena) izmeu individua razliitih nesrodnih vrsta (mikroorganizmi, biljke, ivotinje, ovjek). Takav je prijenos u prirodi nemogud, jer je od njega svaka vrsta zatidena neprobojnom barijerom (staninom membranom). Zahvaljujudi modernim znanstvenim tehnika, ovu zatitnu prepreku mogude je svladati i izvriti tzv. horizontalni prijenos gena izmeu razliitih nesrodnih vrsta ivih organizama: organizam vrste A => gen => organizam vrste B.

Revolucija u molekularnoj genetici zapoela je otkridem restrikcijskih endonukleaza, enzima koji cijepaju DNA na specifinim sekvencama. Vedina restrikcijskih endonukleaza djeluje na DNA tako da ostaju jadnolanani krajevi. Druge vrste enzima cijepaju DNA tako da ostaju tupi krajevi. Unaanje novih gena u neki organizam mogude je upotrebom posebno prireenih vektora (virusa, plazmida ili transpozona) s ciljem dobivanja novih organizama.

61

3.5.3.3. Primjena rekombinantne DNA tehnologije

Rekombinantna DNA tehnologija ima veliki utjecaj u medicini, agrokulturi i industriji. Tehnologija prua mogudnost lociranja i prouavanja gena koji su odgovorni za nastanak bolesti, poput gena za cistinu fibrozu ili miinu distrofiju, te daje nain njihovog lijeenja genska terapija. itarice i ivotinje na farmama su na ovaj nain modificirane kako bi dale vedu produktivnost na taj nain da su im poboljani rast i otpornost na bolesti genetsko poboljanje pa industrije koje rastu na temeljima genetikog inenjerstva cvjetaju.

Slika 15. Postupak unaanja stranih gena u bakteriju.

62

Podruje na kojem se trenutano najvie primjenjuju tehnologije rekombinantne DNA je istraivanje raka. Rak moe nastati zbog jednog gena koji je izgubio normalne kontrolne mehanizme (onkogen), ili moe nastati zbog gubitka funkcije gena koji normalno spreavaju rak (anti-onkogen). Prvi dokaz uloge tehnologije rekombinantne DNA, u cilju dobivanja odreenog proizvoda biotehnolokim putem ostvaren je na primjeru hormona inzulina. Osnovna uloga inzulina u organizmu je da molekulama glukoze omogudi prolaz kroz krvne ile i stanine barijere. Sinteza inzulina dogaa se u Langerhansovim otocima guterae, a kontrolirana je nizom od 1513 baza u DNA humanih kromosoma. Osnovna strategija u kloniranju gena za humani inzulin u bakteriji E. coli bila je da se gen za lanac A klonira u jednoj bakteriji, a gen za lanac B u drugoj. U svrhu kloniranja upotrijebljen je plazmid pBR322 koji je obraen restrikcijskim enzimima. Princip dobivanja kloniranih bakterija sastojao se u sljededem: kolonije koje su imale ugraene plazmide uzgajaju se odijeljeno u bioreaktorima do kasne logaritamske faze rasta nakon toga se centrifugiranjem skupi biomasa koja se lizira i podvrgne razbijanju pod visokim pritiscima nakon proidavanja ekstrakta bakterija od ostalih sastojaka citoplazme, precipitat se otopi u mravljoj kiselini i obradi CNBr koji otkida lanac B od ostatka kromosoma bakterije oba peptida se spajaju in vitro uz iskoritenje od 60%.

3.5.3.4. Opasnosti od genetikog inenjerstva

Osnovne slabosti tehnologija genetikog inenjerstva su: Neprecizna tehnologija prijenos gena je igra sluaja, nikada se ne zna gdje de se novi gen ugraditi. U novom okruenju taj novi gen moe naruiti djelovanje drugih gena bitnih za ivotne funkcije tog organizma Nedostatno znanje danas znanstvenici raspolau snanim metodama i vre pokuse s vrlo osjetljivim, ali istovremeno snanim silama prirode, a da pri tome nemaju dovoljno saznanja o mogudim posljedicama Ugroavanje opskrbe hranom transgene biljke iste genetske konstitucije, sijane na velikim povrinama, ugroavaju snabdijevanje ovjeka hranom. U sluaju pojave virulentnog patogena (bakterija, gljivica ili virus) stradati de kompletna etva i zavladati glad.

Opasnosti po zdravlje oituju se kao: Odsustvo dugoronih ispitivanja genetskim inenjerstvom promijenjena je hrana koju jedemo. Hrana od GMO sadri sastojke koji nikada nisu bili sastavni dio ljudskog hranidbenog

63

lanca. Bez dugoronog testiranja takve hrane nitko ne moe tvrditi da je hrana sigurna za ovjeka. Otrovi i alergeni nove tvari u prehrambenom lancu mogu izazvati alergije ili ak imati otrovno djelovanje. Umanjena hranidbena vrijednost moe se javiti kao posljedica dugog uvanja plodina u skladitima ili na stalaama prodavaonica. Prestarjeli plodovi primamljivog izgleda, boje i sjaja, mogu imati umanjenu hranjivu vrijednost Pojava rezistencije na antibiotike da bi kontrolirali uspjenost prijenosa gena znanstvenici kao marker koriste gen za otpornost prema antibiotiku. Taj gen ostaje u biljci i moe biti prenesen na bakteriju, koja time postaje otporna na antibiotik. Posljednjih godina zamijedena je pojava rezistencije bakterija. Npr. izolat bakterije E. coli bila je otporna na 21 od ukupno 22 antibiotika rutinski koritena u bolnici u Cambridgeu Oteano otkrivanje izvora problema kao posljedica neoznaavanja hrane od GMO. U sluaju pojave tetnih posljedica biti de teko otkriti njihov uzrok.

Opasnost po okoli tehnologije genetikog inenjerstav opisuje se kao: Konkurentnost GMO moe biti uvedana u odnosu na okolne biljke, pa nove transgene biljke mogu, iredi se nekontrolirano u prirodi, izazvati znaajne ekoloke poremedaje Genetsko zagaenje jednom kada GMO (bakterija, gljivica ili virus) pobjegne u okoli, biti de nemogude zaustaviti ju ili unititi. Za razliku od nuklearnog otpada, koji vremenom slabi (vrijeme poluraspada), genetski otpad se mnoi i jaa.

Sa ivotinjama koje nose stranu genetsku informaciju (transgeni) treba se postupati u smislu karakteristika produkta strane DNA. ivotinje s ciljanim delecijama gena (knock-out) ne predstavljaju rizik biohazarda. Primjeri transgenih ivotinja ukljuuju ivotinje koje ekspresiraju receptore za viruse koji normalno ne mogu inficirati tu vrstu. Ukoliko takva ivotinja pobjegne iz laboratorija i proiri transgen na divlju populaciju moe se stvoriti rezervoar ivotinja za taj odreeni virus. Transgeni mievi koji ekspresiraju receptore za humane polioviruse uzgajali su se u laboratorijima i oboljeli su od infekcije koja je kliniki i histopatoloki slina humanom poliomijelitisu. Meutim ovi se modeli razlikuju od ljudskih jer replikacija oralno primljenih virusa je neuinkovita ili se uopde ne dogaa. Stoga je vrlo malo vjerojatno da de takav transgen pobjedi u divljinu i uzrokovati rezervoar poliovirusa. Meutim ovo je primjer da su za svaku novu liniju ivotinja potrebne detaljne studije da se otkrije nain na koji se ivotinje inficiraju i da se otkrije doza koja je potrebna za infekciju.

Transgene biljke ekspresiraju gene koji omoguduju toleranciju na herbicide ili otpornost prema insektima. To je trenutno gorude pitanje u svijetu. Diskusije se vedinom vode o sigurnost i takvih biljaka u prehrani te o dugoronim ekolokim posljedicama rasta takvih biljaka na plantaama.

64

3.5.4. Odriva poljoprivreda

Koncepcija odrive poljoprivrede podrazumijeva razradu brojnih naela i djelovanja koja su preduvijet osmiljene provedbe koncepta. U odrivoj poljoprivredi (obiteljski) posjed ili farma predstavlja organizam iji je najvaniji organ tlo. Tlo je jedan od najugroenijih svjetskih resursa, a svijest o potrebama zatite daleko zaostaje za svijesti o otedenju tj. oneidenju vode, zraka ili biolokih resursa. isto i neotedeno tlo je preduvijet prakticiranja odrive poljoprivrede. Uz tlo, odriva poljoprivreda i odriva proizvodnja hrane zavisi o racionalnom koritenju vode za natapanje, za potrebe ratarenja, uzgoja stoke, a napose za akvakulturu.

Poznato je da je poljoprivreda jedan od vanih uzronika smanjenja bioloke raznolikosti na Zemlji. U bududnosti de poljoprivreda ovisiti o genetskoj raznolikosti i sposobnosti oplemenjivaa da izmeu brojnih vrsta i varijeteta pronae i izdvoji za uzgoj one koji de biti najotporniji na vanjske negativne utjecaje, biti prilagodljivi promjenama u proizvodnji i zahtjevima proizvoaa. Koritenje visokorodnih kultivara i hibrida i visokoproduktivnih pasmina stoke nuno zahtjeva i vede izvanfarmske inpute (najvie mineralna gnojiva, sredstva za zatitu bilja, ali i elektrinu energiju iz javnog sustava opskrbe te energiju iz neobnovljivih izvora naftu, benzin i motorna ulja). Rezultat je visoka proizvodnja po jedinici povrine i/ili grlu stoke, a na taj se nain smanjuje pritisak koji smjera k osvajanju novih poljoprivrednih povrina. Odriva poljioprivreda ne dovodi u pitanje primjenu tih sredstava i materijala, ali rauna na njihovu krajnje racionalnu i izbalansiranu primjenu.

U razvijenim zemljama zapada potroai iskazuju sve vede nepovjerenje prema hranidbenim artiklima visoko kemizirane poljoprivrede. Broj farmi koje proizvode hranu na principima organske poljoprivrede irom svijeta u stalnom je porastu, a potroai navode tri glavna razloga zato kupuju osvjedoeno organsku hranu: uzgojena je bez pesticida i herbicida nije tretirana fungicidima proizvedena je s manje energije no konvencionalna hrana. Tredi razlog, naizgled najmanje razumljiv, vezan je uz globalno zagrijavanje. Naime, upravo plinovi koji su produkt izgaranja goriva najvie doprinose efektu staklenika.

Zagovornici organske poljoprivrede tvrde da produktivnost treba mjeriti po hektaru, a prihode po obitelji. Ako se efikasnost promatra na taj nain tada organsko gospodarenje dobiva mnoge prednosti. Urod po hektaru ostat de priblino isti, ali svaki farmer obraivat de manje povrine jer de morati uloiti vie osobnoga rada po jedinici povrine. Stoga de trokovi po hektaru, kao i utroak energije biti nii jer de ulaganja u herbicide, pesticide, mineralna gnojiva, industrijski proizvedenu

65

hranu, velike zgrade i drugu specijaliziranu opremu biti umanjeni. Kao krajnji rezultat javit de se manje farme, veda dobit po hektaru i vie obitelji koji mogu ostvarivati pristojan ivot. To dovodi do znaaja mladog stanovnitva u procesu ruralnoga zapoljavanja to je i preduvijet odravanja malih posjeda koji u uvijetima intenzivne poljoprivrede ne mogu konkurirati posjedima industrijskoga tipa.

Organska poljoprivreda pozitivno utjee na stabilnost odreenoga geografskoga prostora. Njome se otvaraju mogudnosti za smanjenje iseljavanja seoskoga stanovnitva u gradove, pridonosi razvoju lokalne zajednice, jaanju i irenju trita, podizanju intelektualnog poloaja poljoprivrednika.

3.5.4.1. Ekoloka poljoprivreda

Ekoloka poljoprivreda je koncept poljoprivredne proizvodnje ija je bit ne samo u izostavljanju agrokemikalija52 ved u sveukupnom gospodarenju kojim je to mogude postidi. Ekolokom poljoprivredom nastoji se maksimalno iskoristiti potencijale odreenoga ekosustava, odnosno gospodarstva, stimulirajudi, jaajudi i harmonizirajudi bioloke procese pojedinih njegovih dijelova. Ekoloka poljoprivreda poseban je sustav odrivoga gospodarenja u poljoprivredi i umarstvu koji obuhvada uzgoj biljka i ivotinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a ukljuuje sve ekoloki, gospodarski i drutveno opravdane proizvodno-tehnoloke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristedi plodnost tla i raspoloive vode, prirodna svojstva biljaka, ivotinja i krajobraza, povedanje prinosa i otpornosti biljaka s pomodu prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zatitu biljaka i ivotinja, sukladno meunarodno usvojenim normama i naelima.

Pravila ekoloke proizvodnje: Spaljivanje organske tvari tj. biljnih ostataka poslije etve usjeva ogranieno je na apsolutni minimum Pri izboru sorata prednost dati zaviajnim (autohtonim) Plodored treba sadravati mahunarke odnosno usjeve za zelenu gnojidbu, a strnine ili okopavine same ne smiju obuhvatiti vie od 50% obradivih povrina Plan plodoreda napraviti uz pomod savjetodavne ili nadzorne slube Koliina unesenih organskih ostataka mora biti identina koliini gubitaka etvom ili mineralizacijom organske tvari ili gubitaka na neki drugi nain Zasnivanje ekolokih gospodarstava preporuuje se na povrinama sa sadrajem humusa vedim od 2% Sva organska gnojiva trebaju potjecati s vlastitoga gospodarstva, a u nedostatku takvih gnojiva doputena je primjena s drugog gospodarstva, ali uz doputenje nadzorne stanice
52

Sredstva za zatitu biljaka i ivotinja, umjetna gnojiva i hormoni.

66

Kod dokupa takvog gnojiva dokupljena koliina zajedno s koliinom s vlastitog gospodarstva ne smije prijedi koliinu gnoja u ekvivalentu od dva uvjetna grla po hektaru (170 kg N/ha).

Pojmovi poput zdrave hrane, ekoloke ili bio-hrane, u posljednje se vrijeme intenzivno koriste i kod prosijenog potroaa stvaraju nedoumicu: to izabrati? Najvanija je znaajka ekolokog uzgoja u tome to zabranjuje upotrebu vedine mineralnih gnojiva i 53 skoro svih pesticida. Umjetna se gnojiva u ekolokoj proizvodnji zamijenjuju organskima, a korov se uklanja mehanikim putem (zaraeno bilje i vodke treba redovito odstranjivati). Takoer se radi i na prirodnoj otpornosti biljaka kao prevenciji protiv tetoina i bolesti. Meu neophodnim mjerama ekolokog uzgoja je i bioloka zatita te odravanje vie biljnih i ivotinjski vrsta zajedno jer se na taj nain meudjelovanjem ivih bida smanjuje pojava tetoina. Postoje i ekoloki proizvodi na bazi aromatinog bilja, propolisa, ulja, sapuna i sl. koji slue kao preventiva, ali i za ljeenje. Biljke tretirane takvim preparatima imaju vede prinose bolje kvalitete. Sredstva za prskanje doputena u eko-vodarstvu dijele se na botanike pesticide, sapune, ulja, propolis, biodinamike preparate. Eko-proizvod nije, poput klasinoga, pun tetnih kemikalija54. Organski uzgojena hrana boljeg je i prirodnijeg okusa jer na trite dolazi svjeija. Ekoloki proizvodi sadre 50% vie vitamina, minerala i enzima.

3.5.4.2. Zatitni znak eko-proizvoda

Stvarni ekoloki proizvod oznaen je znakom ekolokog proizvoda koji je jedinstvena propisana oznaka proizvoda koji su proizvedeni sukladno Zakonu o ekolokoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda55 i propisima donesenim na temelju njega. Izdaje se na zahtjev proizvoaa, a nakon proivedenog postupka rjeenjem ga dodjeljuje resorno ministarstvo. est je koraka do eko znaka: upoznavanje zakonske regulative prvi struni nadzor zahtjev za upis u upisnik ekolokih proizvoda rjeenje o upisu u Upisnik izdavanje potvrdnice rjeenje o pravu koritenja znaka.

53

Ekoloki proizvod je onaj proizvod koji je proizveden i oznaen sukladno s odredbama Zakona o ekolokoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i propisa donesenih na temelju njega. 54 Prosjena jabuka na svojoj kori sadri dvadesetak tetnih tvari, ak i nakon pranja, a ivotinjama u uzgoju se svakodnevno daju velike doze hormona, antibiotika i antiparazita kuje konzumacijom unosimo u svoj organizam. 55 Narodne novine 12/01.

67

Deklaracija ekolokog proizvoda je obvezna za svaki proizvod i mora sadravati najmanje naziv i tip proizvoda, naziv i adresu proizvoaa i uvoznika, natpis ekoproizvod te druge podatke sukladno Zakonu.

Znaaj ekoloke poljoprivrede je u mogudnostima. Eko proizvod je prepoznatljiv, kvalitetan i trino konkurentan. U Hrvatskoj uz relativno dobro ouvan okoli, autohtone kvalitetne poljoprivredne kulture i pasmine moemo pronadi mnoge proizvoae. Nekoliko primjera navedeno je u tablici 5. Proizvodnja je vezana uz podneblja i klimu pa se u Slavoniji proizvode penica i soja, izraeno je stoarstvo i svinjogojstvo, a u priobalju se proizvodnja bazira na maslinarstvu, vinogradarstvu i pelarstvu. U Hrvatskoj su poticaji za ekoloku proizvodnju oko 30% vedi nego za konvencionalnu 56 poljoprivredu .

Tablica 5. Neki primjeri proizvoaa i ekoproizvoda.

PROIZVOA Puljanka Brionka Moslavka d.d. Dragutin Volarid Zlata Nanid Mirko Validid Nikica ampera Andrija Carid - Zadruga

MJESTO PROIZVODNJE Pula Kutina Jastrebarsko Nova Kapela Oklaj Dugi otok Svire, otok Hvar

PROIZVOD Ekoloki kruh i peciva Penica i ra Med i proizvodi od meda Preraevine od voda i povrda Jarci, koze, jarad, ovnovi Masline i maslinovo ulje Vino Ivan Dolac

3.5.5. Poljoprivreda u Hrvatskoj

Poljodjelstvo je kao gospodarska grana vaan inilac ukupnog razvoja pojedinih zemalja i regija, ali i utjecaja na stanje kvalitete okolia. Poljodjelstvo u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama negativno utjee na stanje kvalitete okolia. Loe stanje okolia je posljedica neracionalnog pristupa obradi zemlje odnosno rezultat pogrene primjene razliitih agrotehnikih postupaka, masovne i nekontrolirane upotrebe raznih kemijskih
56

Na pr. poticaji ua proizvodnju penice iznose 1650 kn po hektaru, a za proizvodnju penice na ekoloki prihvatljiv nain bez herbicida su 3000 kn po hektaru.

68

sredstava. Poseban je problem taloenje pesticida u tlu i u biljkama, ime se naruava mikrobioloka ravnotea i aktivnost tla, te smanjuje prinos kultura koje se siju narednih godina. To je naroito izraeno kod primjene perzistentnih herbicida, kojima se na velikim poljoprivrednim povrinama znatno moe umanjiti prinos penice, ederne repe i drugih kultura, ako se sije poslije kukuruza na povrinama tretiranim tim preparatima. Potronja umjetnih gnojiva po jedinici poljoprivrednih povrina u Hrvatskoj zaostaje za potronjom u zemljama s razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom. Hrvatska se 1993. po prosjenoj potronji mineralnih gnojiva nalazila na posljednjem mjestu u Europi. Tvornica mineralnih gnojiva u Kutini ima proizvodne kapacitete za proizvodnju 1,8 mil. t/god., a potronja se godinama krede izmeu 700 800.000 t/god. Najveda potronja ostvarena je 1988. Te godine polueni su zavidni rezultati u prinosu penice koji su na privatnom sektoru bili preko 4 t/ha, a na dravnom vie od 6 t/ha. Opdenito govoredi, potronja mineralnih gnojiva bila je optimalna samo na oko 18% povrina dravnog posjeda i to u Panonskoj regiji (gdje su polueni prinosi od oko 6 t/ha penice i 9 t/ha kukuruza). Upotreba umjetnih gnojiva je ipak kod nas vrlo esto nekontrolirana i neracionalna i time vrlo tetna. Dua upotreba umjetnih gnojiva negativno utjee na kvalitetu povrinskih i podzemnih voda.

Dananja poljoprivredna proizvodnja nalazi se u karama, izmeu neminovne primjene pesticida i ostalih kemijskih sredstava bez kojih je nemogude zadovoljiti narasle potrebe u prehrani stanovnitva s jedne strane i ekolokih posljedica te primjene s druge strane. Pomirenje tih suprotnosti je izazov kojeg znanost i praksa naeg vremena mora rijeiti. Zbog usporednih prednosti tj. razvijenosti poljoprivrednih resursa, zemljita, prirodno-klimatskih pogodnosti, kao i razvijenosti vodenih resursa, Hrvatska ima znatnih izgleda u razvitku poljoprivrede. Ta djelatnost ima znatnog utjecaja na druge gospodarske djelatnosti, kao to je prehrambenopraraivaka djelatnost, ali i na trgovinu, turizam, promet, energetiku, kemijsku industriju, pomorstvo i druge. Vanost poljoprivrede je i u pogledu zaposlenosti ljudi kao i vanjsko -trgovinske bilance, ali i za prehrambeno stanje puanstva, odnosno koliinu i kakvodu prehrane. Poljoprivreda u Hrvatskoj je i dio ruralnoga prostora, bitna je za ekoloku ravnoteu i za zatitu okolia, ali i za ouvanje kulturnih i ostalih tradicijskih vrijednosti.

Poljoprivreda je gospodarska djelatnost koja utjee na ukupno Hrvatsko gospodarstvo. S obzirom na povezanost s dopunskim djelatnostima, od proizvodnje poljoprivrednih inputa do prerade, prometa i traenja poljoprivrednih proizvoda, vanost poljoprivrede u Hrvatskom gospodarstvu je vrlo velika. K tome je neformalna zaposlenost i ukljuenost ljudi u poljoprivrednu proizvodnju znatna, uzevi u obzir oko pola milijuna obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji se manje ili vie bave poljoprivredom. ak i meu onima koji imaju neto vie zemljita malo je vitalnih i trino usmjerenih gospodarstava koja bi se u sadanjim okolnostima mogla ravnopravno nositi s uvoznom konkurencijom. Otegotna je okolnost i nepovoljna dobna i obrazovna struktura poljoprivrednog puanstva.

69

Poljoprivreda je neodvojiva od seoskog prostora, njegovih kulturnih vrednota te znanja, kao vanih razvojnih potencijala. Naalost, seoski prostor doivljava u drugoj polovici dvadesetoga stoljeda snanu depopulaciju i devastaciju te su time vrlo vani potencijali izvan fuinkcije na tetu gospodarskog i drutvenog napretka Hrvatske.

Politikim osamostaljenjem Hrvatske nastupaju bitne drutveno-gospodarske promjene u hrvatskom gospodarstvu te time i u poljoprivredi. Procesi pretvorbe, privatizacije kao i ratna stradanja, te gubitak trita mijenjaju agrarnu strukturu, utjeu na ljudske i ostale kapitalne proizvodne resurse, poljoprivrednu proizvodnju i vanjsko trgovinsku bilancu. Na alost, prestanak rata nije donio zaokret u provedbi politike prema selu i poljoprivrednim proizvoaima u skladu s njihovim stratekim znaenjima57. Neodgovarajudi sustav financijske i institucijske potpore poljoprivredi, iako deklarativno na strani poljoprivrednika, u praksi je izravno i neizravno dovodio i nadalje do preljevanja dravnoga novca u neuinkovite i trome sustave. Visoki eksterni trokovi proizvodnje, kruti porezni sustav, kronini nedostatak jeftinog kapitala, neracionalan trgovinski i distribucijski sustav te nedostatna proraunska potpora neki su od glavnih imbenika pada proizvodnje, te visokih cijena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Trite zemljitem, kao najvanijim poljoprivrednim resursom, ograniava postojeda nesreenost zemljinih knjiga te spori i zamreni postupak usklaivanja katastra i gruntovnice, to je samo jedan (iako ne i glavni) razlog nedopustivo visokom postotku neobraenoga poljoprivrednog zemljita. Potrebne promjene u agraru: Promjene u povrinama porast udjela obradivog zemljita Promjene u kulturama uzgoj novih kultura Promjene u tehnologiji, organizaciji i metodama u poljoprivredi intenzifikacija poljoprivrede, uporaba moderne tehnologije i koritenje novih metoda, usmjerenost prema tritu Promjene u stoarstvu Promjene u vlasnikim odnosima porast udjela drutvenog, a zatim privatnog zemljita Obrazovanje strunjaka bitan je preduvijet odrivog gospodarenja. Za razliku od globalnoga trenda u Hrvatskoj nije promijenjena veliina poljoprivrednog zemljita od 3,14 milijuna ha te glavne namjene koritenja u odnosu na predratno razdoblje. Nepovoljni gospodarski uvjeti, miniranost terena i depopulacija sela razlog su zaputenosti, ali ujedno otvaraju mogudnost razvoja ekoloke poljoprivrede. Aktivnosti poticanja i razvoja ekoloke proizvodnje zapoete su u 2005. godini kada je 0,2% od ukupnih poljoprivrednih povrina bilo pod nekim oblikom ekoloke proizvodnje to je porast od 600 puta u odnosu na 2000. Pri tome najvedi udio imaju Primorsko-goranska upanija s 54,6% i Osjeko-baranjska s 20,9%, a ostale regije (unato velikim potencijalima) zaostaju. U posljednje vrijeme zamjetan je pad potronje mineralnih gnojiva, ali nema pouzdanih sustavnih podataka o opteredenju tla upotrebom sredstava za zatitu bilja. Usitnjena imanja58, nedostatna
57 58

Strategija poljoprivrede i ribarstva RH, Narodne novine, 89/02 Oko 450 000 poljoprivrednih gospodarstava veliine je od 8 17 ha.

70

razina obrazovanja i nedostatak financijskih sredstava osnovni su razlozi nedostatnoga provoenja biljno-uzgojnih zahvata na nain koji bi bio usmjeren prema smanjivanju bioloke, kemijske i fizike degradacije tla.

3.5.5.1. Utjecaj ekoloke proizvodnje na razvoj Hrvatske i odnos s EU

Govoredi o ekolokoj poljoprivrednoj proizvodnji, svoje snage uglavnom vidimo u prirodnim i ljudskim resursima, a prilike kroz integraciju s EU, kada de slijedivost proizvoda kroz cijeli proces proizvodnje biti presuda za plasman poljoprivrednih prehrambenih proizvoda. Integralni pristup sigurnosti hrane ima cilj osigurati visok stupanj sigurnosti hrane, zdravlja i dobrobiti ivotinja te zdravlja biljaka diljem EU kroz sjedinjene mjere od farme do stola i odgovarajude pradenje procesa, osiguravajudi uinkovito djelovanje unutarnjeg trita.

3.5.5.2. Utjecaj ekoloke poljoprivrede na turizam u Hrvatskoj

Hrvatska je svojim poloajem i karakteristikama idealna zemlja za ekoloku poljoprivredu. Proteklih je godina smanjena upotreba pesticida i umjetnih gnojiva, dok su sredozemne i brdovite regije tradicionalno sklonije minimalnoj upotrebi agrokemikalija. Sve je vedi trend eko-turizma, i to u obliku 59 60 eko-sela i seoskog turizma . Nae ekoloke proizvode treba plasirati u hotele, kroz turizam, jer to je izuzetno povoljan oblik izvoza. Trenutno je stanje apsurdno: turisti trae takve proizvode, a hoteli i restorani ih ne mogu ponuditi. Ekoloku proizvodnju treba popularizirati zajedno s ekoturizmom. Ekoturizam je izuzetan oblik izravnoga izvoza ekolokih prehrambenih proizvoda, bez fizikog prelaska robe preko granice. Mnogi turisti de u interesu zdravlja birati mjesto za odmor prema tome mogu li domadini izadi u susret njihovim novim potrebama koje su proizale upravo iz naruavanja stanja okolia.

59

Na pr. eko-selo umberak u kojem se na jelovniku nudi uglavnom povrde iz vlastitog uzgoja. Naroito u Istri gdje se na sedamdesetak mjesta nudi odmor na selu, a u ponudu je na vedini mjesta ukljuena domada kuhinja s domadim proizvodima.
60

71

3.6. Prirodni uzronici u degradaciji okolia

Prirodne pojave ugroavaju i remete odnose u okoliu. Elementarne nepogode uvijek su bile velika opasnost za ljude i njihova materjalna dobra. U prolosti su bile izazvane iskljuivo evolucijom Zemlje, a danas na njih utjee i ljudska aktivnost.

3.6.1. Potres
Potres se najede javlja iznenadno i izaziva mnogobrojne ljudske rtve i razaranja u urbanim podrujima. Na Zemlji ima oko 100 000 potresa godinje na svijetskoj razini dva su trusna podruja podlona edim potresima: jedan je europsko-transazijski, a drugi pacifiki.

3.6.2. Poplave
Poplave najede nastaju zbog jakih i dugotrajnih padalina i naglog topljenja snijega. Za razliku od potresa, poplave ne nastaju iznenadno i u pravilu se mogu predvidjeti. Posebice su opasne poplave koje mogu nastati namjerno, primjerice ruenjem brana na akumulacijskim jezerima jer se time mogu bitno ugroziti okoli i svi ivi organizmi. Ljudske zajednice obitavale su najede na obalama rijeka, jezera i mora tako da su poplave od najstarijih vremena ne samo opasne za okoli, ved i za ovjeka.

3.6.3. Vulkanske erupcije

Vulkanske erupcije zabiljeene tijekom povijesti esto se ponavljaju. One pokazuju koliko naa civilizacija ovisi o stabilnim klimatskim prilikama kao i da velike erupcije na jednom kraju svijeta mogu izazvati promjene klime na drugom dijelu svijeta. Isto tako ukazuju na porazne posljedice naglih promjena klime uzrokovanih vulkanskim erupcijama. Koje uzrokuju promjene globalne klime u kratkom vremenu. Vjeruje se da se to dogaalo za vrijeme mnogih erupcija vulkana tijekom evolucije naega planeta. Jedna od najvedih zbila se oko 1600 g. pr. n. e. na otoku Kreti kada je izbaeno u atmosferu na milijune tona praine. Smatra se da je bila jedan od uzroka nestanka mikenske civilizacije koja je istonim Sredozemljem vladala tisudu godina tijekom bronanoga doba. Rimski pjesnici erupciju vulkana Etne na Siciliji 42 g. pr. n. e. opisali su kao katastrofu koja je utjecala i na klimatske promjene.

72

3.6.4. Erozija
Erozija zemljita je gubitak plodnog gornjeg sloja tla bogatog humusom na kojem raste vegetacija. Erozija po svom djelovanju moe biti izazvana vodom ili vjetrom.

Erozija vodom je mnogo eda i izaziva tee posljedice. Tako vodene erozije u SAD-u odnose svake godine do 3 milijarde tona zemlje. Rijeka Po nanosi velike koliine plodnog zemljita u Jadransko more. Njena delta se produuje svake godine za 70 metara. Znatne tete na nizinskim terenima nastaju od erozije vjetrom. Tako je u 30-im godinama prolog stoljeda vjetar odnio veliku koliinu plodnog tla na sjeverozapadu SAD-a. Poljoprivrednici su u Kansasu raskrili sve ume da bi dobili to vie prostora za uzgoj itarica. Lieno zatite tlo brzo mijenja strukturu, gubi sposobnost primanja i zadravanja vlage, gubi plodnost, rasipa se i tako propada (degradira). U SAD-u godinje erozijom nestaje 3 milijuna tona hranjivih soli to je vie od ukupne koliine fosfata za ratarsku proizvodnju i ispau. Za tlo to znai veliku opasnost ije su posljedice jednake djelovanju erozije gubitak plodnosti. U elji da se poveda proizvodnost tla dodaju se iz godine u godinu obradivim povrinama velike koliine mineralnih gnojiva. Nakon nekoliko uspjenih etvi proizvodnja poinje opadati. U sunim periodima, osobito ako nema natapanja zemlje, posijane kulture poinju donositi sve manje uroda. Iz zemlje se isparava voda i u njoj je sve vedi postotak soli. Rezultat takve agrarne politike za desetak godina jest ogoljelo tlo prezasideno solju i nesposobno za proizvodnju hrane. Da bi tlo opet postalo produktivno, potrebno je izvriti desalinaizaciju koja je relativno dug i skup proces. Erozije vodom je oduvijek bilo u manjoj mjeri dok ljudi nisu poeli mijenjati ekosustave prema svojim potrebama. Vodene erozije se mogu smanjiti na razumnu mjeru reguliranjem velikih rijenih slivova i poumljavanjem sitnih obronaka.

3.6.5. Unitavanje uma (rasumljavanje ili deforestacija)

Gospodarenje umama temelji se na principima odrivoga razvoja. ume su prirodno dobro od posebne vanosti zbog: regulacije klimatskih znaajki, ublaavanja efekta staklenika, zatite kvalitete voda i tla, zatite od erozije, ouvanja bioloke raznolikosti. Problematika smanjivanja uma usko je povezana s rastudom stopom industrijskog razvitka tako da su ume desetkovane u najvedim industrijskim podrujima svijeta, u Sjevernoj Americi i Europi. Nekadanja prauma u srednjoj Europi, sastavljena od preteno hrastovih uma iskrena je izmeu 7. i 13. stoljeda, a od 400 milijuna ha umske povrine u doba Kolumba u Sjevernoj Americi ostalo je samo oko 50 milijuna. Uzroke ugroenosti uma moemo pronadi i meu:

73

biljnim bolestima (danas su pod kontrolom koja se provodi standardnim biolokobiotehnikim metodama) poarima (u posljednjih 10 godina u Hrvatskoj je uniteno 196 000 ha umskih povrina, izvreni su radovi bioloke reprodukcije, saenja novih uma, graenja protupoarnih prosjeka, nabava protupoarne opreme) oneidenjem zraka (prekogranino) izgradnjom velikih prometnica (izvanredna sjea uma).

Razvitak znanosti, tehnike i svih ostalih djelatnosti ljudskog drutva umnogome ovise o proizvodnji papira ija je glavna sirovina drvna masa. Unitavajudi ume, ljudi uopde nisu razmiljali o njihovoj obnovi. Negdje su tako nastale katastrofalne posljedice, koje se i danas osjedaju. Dovoljno je da se podsjetimo u naoj zemlji Velebita iji su umski pokriva unitili Mleani, od ega je nastala prava kamena pustinja na mjestu gdje su nekada bile guste hrastove ume. Isto tako od nekada glasovitog Slavonskog hrasta ostali su samo ostaci. Nestanak ume ne uzrokuje samo eroziju tla i nestanak umskih ivotinja nego se u tom podruju smanji koliina vlage, poveda temperatura i brzina vjetra, a smanji koliina oborina. Tako ljudi za kratko vrijeme posve izmjene uvjete ivota u svom ekosustavu.

U zadnjih nekoliko godina znatno su naete najvede umske povrine svijeta u slivu rijeke Amazone. Strunjaci se boje da bi u bududnosti vede smanjenje uma u tom podruju izazvalo izumiranje oko 600 vrsta i znatno promijenilo klimu u Junoj Americi.

74

4. TEMELJNA EKOLOKA NAELA

75

Ekologija je znanstvena disciplina koja prouava razmjetaj i gustodu populacija ivih organizama na Zemlji te njihove meusobne odnose tj. interakcije organizma ili skupine organizama i njihova okolia. Okoli u kojem organizmi ive ukljuuje jedinstvo fizikih imbenika okolia, koje opisujemo kao zbroj lokalnih abiotikih faktora poput insolacije (suneve svjetlosti), klimatskih parametara te geolokih faktora, a uz koje djeluju i meuodnosi svih organizama u odreenom stanitu. Poeci razvoja ekologije kao moderne znanosti zapoinju sredinom 19. st., to se intenzivira nakon 1859. i objavljivanja djela O podrijetlu vrsta posredstvom prirodne selekcije Charles Darwina. U tom djelu on je obradio problematiku porijekla vrsta, pitanje adaptacije, selekcije, borbe za opstanak te splet meusobnih odnosa organizma i njihovu interakciju s uvjetima okolia. Naziv ekologija iskovao je njemaki biolog Ernest Haeckel 1866. godine u svome djelu Opda morfologija organizama, a potjee od grke rijei , to oznaava kudu, dom ili boravite te to znai rije, govor ili znanost. Dakle, ekologija je znanost koja se bavi istraivanjima interakcija organizma i okolia.

Slika 16. Charles Darwin pisac znamenitog djela On the Origin of Species.

Slika 17. Ernst Haeckel prvi je upotrijebio rije oekologie 1866.

Danas se rije ekologija (ili ekoloki) esto koristi u govoru kao sinonim za prirodno, prirodan okoli pa ak i za zatitu okolia i pojmove kao ekoloki prihvatljiv. Takvo proireno znaenje rijei zapravo potjee iz multidisciplinarnosti same ekologije jer je danas ona monogo vie no to je bila sredinom 19. stoljeda. Ekologija se danas oslanja na znanja geologa, geografa, meteorologa, pedologa, genetiara, kemiara i fiziara iz razloga to se bavi prouavanjem organizama u okoliu te svim vidovima interakcija tih organizama i njihova okolia. Kao takva, danas je ekologija holistika znanost, premoduje stare znanosti koje postaju poddiscipline ekolokih nauka (na primjer: agronomija, umarstvo, ribarstvo, medicina (tj. zdravstvena ekologija) i razvoj gradova (urbana ekologija)). Kao znanstvena disciplina ne odreuje to je dobro, a to loe. Odravajudi tj. istiudi vanost bioloke raznolikosti i druge povezane ekoloke cjeline daje se znanstvena baza za zatitu okolia koja osim ekoloke, znanstvene, podloge sadrava i sociologiju, etiku, politiku i sl.

Ekologija je znanstvena disciplina koju ini mnotvo poddisciplina. Uobiajena klasifikacija, kreudi od najednostavnije ka najkompleksnijoj je:

76

Ekofiziologija i bihevioristika ekologija koja prouava adaptaciju organizma na njegov okoli Autekologija koja prouava dinamiku populacija jedne vrste Sinekologija koja se fokusira na interakcije meu organizmima razliitih vrsta u biocenozi Ekologija ekosustava izuava tijek energije i tvari kroz biotike i abiotike komponente ekosustava Krajobrazna ekologija izuava procese i odnose kroz mnotvo ekosustava ili velikih geolokih podruja.

Takoer, ekologiju moemo podjeliti na temelju vrste koju izuavamo ili podruju interesa animalna ekologija, biljna ekologfija, ekologija insekata i td. Jo jedna uestala podjela je na temelju bioma koji se prouavaju polarna ekologija, pustinjska ekologija, ekologija tropa. Osnovna tehnika koju koristimo pri izuavanju takoer moe biti temelj za klasifikaciju ekologije teorijska ekologija, statistika ekologija, genetika ekologija, kemijska ekologija i td.

4.1. Ekoloka naela

Ekologija se moe baviti prouavanjima na nekoliko razina; mogu se prouavati jedinke iste vrste u nekom prostoru (populacije), mogu se prouavati itave zajednice ivih organizama u njihovom okoliu (biocenoze), takoer se mogu prouavati cijeli ekosustavi ili pojave u cijeloj biosferi.

Biosfera je prostor na Zemlji naseljen ivim bidima. esto se naziva etvrta ovojnica a sadri svu ivu tvar na planeti tj. biosfera je dio planete okupiran ivim. Ona zadire u ostale tri sfere (iako nema stalnih naselja u atmosferi), a u odnosu na volumen Zemlje biosfera je vrlo tanak sloj; protee se od ~11.000 metara ispod mora i do ~15.000 metara iznad mora.

Poetno se smatralo je da ivot nastao u hidorsferi, u plidinama praoceana koje su bile osvjetljene (tzv. fotike zone), iako danas postoji vrlo vrsta komparativna teorija koja kae da je ivot nastao oko hidrotermalnih izvora u dubokim oceanskim brazdama. Tada su se pojavili viestanini organizmi koji su kolonizirali pridnenu, bentosku znonu. Fotosintetski organizmi postepeno su sintetizirali kemijski nestabilne kisikove spojeve koji su se otputali u (pra)atmosferu. ivot na kopnu razvio se tek kasnije, kada je nastao ozonski omota, sloj ozona (O3) koji upija UV zraenje i tako podrava ivot na zemlji. Raznolikost vrsta na kopnu poveala se nakon to je dolo do odvajanja kontinenata. Bioloka raznolikost moe se prikazati na nivou ekosustava, populacija ili vrsta te na nivou gena.

Osim po vrstama, koje naseljavaju biosferu, ona je specifina i po velikim koliinama odreenih vrsta elemenata poput ugljika, duika i kisika. Drugi elementi poput fosfora, kalcija i kalija takoer su vani

77

za ivot, ali su prisutni u znatno manjim koliinama. Na nivou ekosustava i biosfere postoji stalno kruenje svih ovih elemenata koji recikliraju izmeu organskog i anorganskog stanja.

Osim kruenja tvari u ekosustavu od izuzetne vanosti je protjecanje energije kroz ekosustave. Osnovni izvor energije za sve ekosustave je suneva energija. Uz nju vanost ima i geotermalna energija za specifine ekosustave na najdubljim dubinama oceana u kojima nema dotoka drugih izvora energije. Biljke i fotosintetski mikroorganizmi pretvaraju svjetlosnu energiju u kemijsku procesom fotosinteze: 6CO2 + 6H2O C6H12O6 + 6O2 U tom procesu nastaje glukoza i oslobaa se kisik. Glukoza tako postaje sekundarni izvor energije koja upravlja ekosustavom.

Slika 18. Molekula glukoze C6H12O6 (6-(hidroksimetil)oksan-2,3,4,5-tetrol).

Dio tako nastale glukoze se direktno koristi u drugim organizmima za energiju, a dio se pretvara u vie edere ili u druge molekule (na pr. amino kiseline). Biljke koriste ovako sintetizirane edere, koncentrirane u nektaru, kako bi privukle opraivae koji im pomau u reprodukciji. Glukoza se u organizmima razgrauje u procesu staninog disanja ponovo na sastavne djelove (ugljini dioksid i vodu) i na taj nain oslobaa energiju. Udio fotosintetske aktivnosti biljaka i drugih fotosintetskih organizama i staninog disanja odreuje specifini sastav atmosfere, a pogotovo koliine kisika. Globalna zrana strujanja mijeaju atmosferu i odravaju stalnu koliinu kisika i ostalih elemenata u svim podrujima (iznad podruja intenzivne bioloke aktivnosti i podrujima s malom biolokom aktivnosti). Svi organizmi, kao jedinke ili populacije, smjeteni su u odreenom prirodnom okoliu, a o uvjetima prirodnog okolia ovisi njihov cjelokupan ivot. Razmnoavanjem, rastom i razvojem organizmi djeluju na svoj okoli. Ti stalni meusobni utjecaji organizama i okolia uvjetuju neraskidive veze organizama i okolia, svojstvene za svaku vrstu organizma, a promjenjive u prostoru i vremenu. ovjekovom djelatnodu mogu se bitno poremetiti meusobni odnosi organizama i ivotnog okolia, a time dalje utjecati na neeljene promjene prirodnog ovjekovog okolia.

78

4.1.1. Koncept ekosustava

Prvi postulat ekologije je da svako ivo bide ima stalan odnos sa svim elementima njegova okolia. Ekosustav moemo definirati kao svaku situaciju u kojoj postoji interakcija meu organizmima i njihovim okoliem. Pri tome je organizam jedinaka u okoliu, a okoli prostor u prirodi u kojemu je ujednaeno mnotvo razliitih fizikih, kemijskih i biolokih imbenika. Ekosustav se sastoji od dvije cjeline: cjelina ivog je cjelina sastavljena od biotike zajednice (biocenoza), a medij tj. okoli u kojem postoji ivot je abiotika komponenta (biotop).

ivotna zajednica i stanite nisu odvojeni sustavi, ved pojedini sastojci ekosustava. Abiotika i biotika komponenta ekosustava i njegova struktura odreena je povezanim okolinim faktorima (dostupnost hrane, temperatura, intenzitet svjetlosti, gustoda populacije i dr.). Za ekosustav kaemo da je i dinamian. Promjena u ekolokim faktorima rezultira u dinaminim promjenama tog sustava. Izmeu ive i neive prirode obavlja se stalna razmjena tvari i energije. Uslijed stalnih djelovanja i meudjelovanja unutar sustava, kao i sustava s okolinom, dolazi do promjena ekosustava. Temeljni razvitak ekosustava, tj. razmjena tvari i energije naziva se metabolizam ekosustava u kojem se razlikuju se sljededi razvojni stupnjevi: primanje i vezivanje Suneve energije postupkom fotosinteze, proizvodnja prvotne organske tvari od neorganskih tvari i Suneve energije te stvaranje potencijalne kemijske energije, potronja prvotne organske tvari, pretvorba tvari i energije u nove organske spojeve, razgradnja mrtve organske tvari do anorganske, iskoritenje anorganskih tvari za proizvodnju prvotne organske tvari.

U ekosustavima vrste su povezane protjecanjem energije i kruenjem hranjivih tvari u hranjivim lancima ili hranjivim mreama. Energiju sunca hvataju primarni proizvoai procesom fotosinteze, ona tada protjee kroz lanac do primarnim potroaa (biljojedi), i dalje do sekundarnih i tercijarnih potroaa (mesojedi) prije no to de konano nestati iz ekosustava kao toplina koja se otputa u procesima. U hranjivim lancima tvari su ugraene u ive organizme, a iz njih izlaze nakon uginuda organizma ili kao otpadne tvari (ekskreti) i tada se nalaze slobodne u okoliu (najede kao anorganske soli ili plinovi) i ekaju da ponovno uu u organizme kroz biogeokemijske procese kruenja hranjive tvari. Ovakav koncept ekosustava moe se primjeniti na sve ekosustave (jezero, baru, polje, livadu ili na pr. srueno stablo). Ekosustav je dakle osnovna organizacijska prirodna jedinica u kojoj su iva bida i njihov neivi okoli prostorno i vremenski ujedinjeni protjecanjem energije i kruenjem hranjivih tvari. esto ekosustav djelimo na kopneni i vodeni: kontinentalni ekosustav umski e., e. livade (travnjaci, stepe, savane), agroekosustav ekosustav kopnenih voda jezero, izvor ili rijeka ekosustav oceana mora i oceani.

79

4.1.2. Promjenjivost ekosustava

Ekosustav se stalno mijenja, a te promjene tijekom vremena nazivaju se sukcesije. Ovisno o prevladavajudem utjecaju na promjene, razlikuju se dvije vrste sukcesija: endodinamike, uvjetovane odnosima i djelovanjem unutar ekosustava, egzodinamike, kao posljedica djelovanja initelja izvan ekosustava. Djelovanja izvan ekosustava mogu biti razliita, a mogu se svrstati u: klimatogene sukcesije, tj. utjecaj klime u duljem ili kradem geolokom razdoblju, edafogene sukcesije, nastale uslijed promjena uvjeta zemljita (erozije, sniavanja ili povienja razine vode), antropogene sukcesije, kao posljedica ovjekova djelovanja. Sve navedene sukcesije ne djeluju zasebno, ved sjedinjene, tako da je ukupan utjecaj vrlo sloen. Kao primjer sloenih sukcesija navodi se starenje balkanskih jezera. Nakon ledenog doba naglo je otjecala voda s podruja Balkana te se sniavala razina vode u jezerima. Uslijed smanjenja dubine povedala se osvijetljena zona proizvodnje, kao i koncentracija hranjivih soli s obzirom na smanjenje vodne mase. Te egzodinamike sukcesije pratile su i endodinamike. Naime, kruenje organske tvari nije bez ostatka, tako da se povedanom organskom proizvodnjom povedala i koliina mulja na dnu. Time je prouzroeno daljnje smanjenje dubine jezera. Neko jezero, poput Pelagonijskoga, postalo je postupno bara. Nastavljenim smanjivanjem dubine vodni je ekosustav nestao, a nastao je novi kopneni ekosustav.

Slika 19. Sukcesija: jezero livada.

Sukcesije su dakle vremenske sekvence vegetacije i s njom povezanih ivotinjskih vrsta u odreenoj zoni. Meutim, sukcesijom moemo smatrati i kontinuiranu kolonizaciju, istrebljenje, izmjenu populacija ivih organizama na odreenoj lokaciji uslijed promijena u okoliu ili unutarnjih svojstava biljaka i ivotinja.

80

Slika 20. Kolonizacija obale kopnenim biljkama.

Slika 21. Vremenski raspored sukcesija.

Promatrajudi djelovanje ekosustava te promjene koje nastaju, dolazi se do zakljuka da u prirodi ne postoji pojam "bioloke ravnotee". Ekosustav je otvoreni sustav, a u odreenom vremenu i pod odreenim uvjetima mogude je kruenje tvari i protjecanje energije uravnoteiti tako da postoji "dinamika ravnotea". To je stanje mirovanja uz uvjet nepromjenljivog protoka energije. Zavrna toka u sekvenci sukcesija zajednice koja je ostvarila stabilno stanje naziva se klimaks. ovjekovim djelovanjem nastaju antropogene sukcesije, koje mogu u vrlo kratkom vremenu poremetiti dinamiko stanje ravnotee s vrlo nepovoljnim posljedicama, ne samo za ekosustav ved i za ovjeka, odnosno ovjekovu zajednicu kao cjelinu.

4.1.3. Biomi
Biom je skupina raznolikih ekosustava kojima je zajednika karakteristika istoznanost klimatskog podruja. Biomi su pravilno rasporeeni i odgovaraju klimatskim regijama, a imaju dominantnu klimazonalnu vegetaciju. Oni su najvii nivo ekoloke zajednice koji odlikuju ivotne forme i biljne ili ivotinjske vrste.

Slika 22. Raspored bioma na Zemlji.

Tundra je specifini biom u kojem je podzemni sloj tla tijekom cijele godine smrznut, isprepleten jezerima, barama i gejzirima, a povrinski dio je esto smrznut s kratkom ljetnom vegetacijom. U

81

ovom biomu ima neto drveda, no dominiraju trave. Mali je broj ivotinjskih vrsta, prije svega tu su komarci, ptice, sobovi, vukovi, lisice, polarni medvjedi. Za razliku od tundre tajga se odlikuje mnotvom snijega koji sprijeava smrzavanje mnotva jezera, izvora i vegetacije. Dominiraju ume etinjaa. Ima neto karakteristinih ivotinja jelen, smei medvjed, vukovi, mali glodavci, letedi insekti i ptice. ume umjerenog pojasa su biom s umjerenom klimom te s mnotvom kie. Dominiraju listopadne ume u kojima ima medvjeda, jelena i lisica te mnotvo raznolikih vrsta kukaca i ptica.

Slika 23. Klimazonalni raspored bioma.

Tropska kina uma, naprotiv, biom je s toplom klimom, visokim temperaturama i uestalim kiama. Ovdje nailazimo na najvedu raznolikost vrsta biljaka i ivotinja, od kojih je dominantno je visoko drvede. Savana je biom koji se razvija u umjerenim i topskim podrujima s malom, neujednaenom i sezonalnom koliinom padalina (10-30 cm). U ovakvim uvijetima prevladavaju trave i pojedinana stabla, a od ivotinja biljojedi i glodavci. Biom u kojem kie padne manje od 25 cm godinje, s ekstremnim fluktuacijama temperature je naravno pustinja. U takvim surovim uvjetima stanita ivi sui prilagoena vegetacija (kaktusi) te glodavci, gmazovi, ptice i insekti.

4.2. Ekoloki imbenici

ivotno stanite ili biotop dio je biosfere koji je naseljen odreenim biljnim i ivotinjskim vrstama. ivotno stanite je ekoloki pojam i prije svega obiljeavaju ga ekoloki initelji. Pojedina se ivotna stanita meusobno razlikuju. Razlikuju se i po tome to je svako naseljeno drugim sastavom biljnih i ivotinjskih vrsta, odnosno posebnom ivotnom zajednicom. ivotno stanite je na primjer jedno

82

jezero, potok ili zaljev u priobalnom moru. Pojedini dijelovi ivotne okoline razlikuju se meusobno prema uvjetima ivota pojedinih populacija, odnosno vrsta. Ekoloki imbenici su dakle mnogostruka, razliita djelovanja prirode (fizika, kemijska, bioloka) kojima su izloena iva bida na Zemlji. Fiziki uvijeti okolia ne djeluju pojedinano i odjeljeno, nego su povezani na pr. temperatura i svijetlost, toplina i vlanost, temperatura vode i topljivost plinova.

Organizmi ive u prirodnom okoliu u vrlo promjenjivim uvjetima. Nedostatak pojedinog ekolokog initelja moe usporiti razvoj ili smanjiti razmnoavanje organizama. Pojam ograniavajudeg initelja razvoja uveo je J. Liebig (1840.) svojim "pravilom minimuma". Prouavajudi biljke ustanovio je da njihov rast ovisi o koliini one hranjive tvari koja se nalazi u minimalnoj koliini (fosfor u kopnenih biljaka). To Liebigovo pravilo minimuma moe se usporediti s "pravilom lanca: lanac je toliko vrst koliko i najslabiji prsten. Pravilo minimuma u potpunosti vrijedi kad je stanje ekosustava nepromjenljivo. Meutim, u prirodi se organizmi mogu prilagoavati, pa se pojedine tvari kojih ima u nedovoljnim koliinama mogu zamjenjivati onima kojih ima dovoljno. Razvoj organizama nije ogranien samo minimumom pojedinih initelja, ved i maksimumom, a naroito temperaturom, svjetlom i vodom. Organizmi se razvijaju izmeu minimuma i maksimuma ekolokih initelja koji predstavljaju "granice podnoljivosti" ili ekoloku valenciju. Organizmi mogu imati vrlo iroku podnoljivost (valenciju) za jedan initelj, a usku za drugi. Organizmi koji imaju usku ekoloku valenciju (podnoljivost) nazivaju se "stenovalentni", a oni sa irokom "eurivalentni". Kod svakog ekolokog initelja postoji za pojedine vrste dio ekoloke valencije koji se pribliava optimumu (najpovoljnijem). Udaljavanjem od optimuma prema maksimumu ili minimumu utjecaj se pojedinog initelja pogorava, a u blizini krajnjih granica prelazi u "pesimum" (najnepovoljnije). Organizmi se prilagoavaju na fizike uvjete svoje okoline, ali isto tako djeluju na okolinu prilagoavajudi i mijenjajudi uvjete stanita. Takve promjene i djelovanja naroito se opaaju u pojedinim ekosustavima, a sama pojava naziva se "initelj izravnavanja" ili kompenzacije.

4.2.1. Abiotiki ekoloki imbenici

Abiotiki imbenici su geoloki, geografski, hidroloki i klimatoloki parametri o kojima ovisi izgled biotopa i razvoj zajednica u biotopu. Stanite ili biotop je prostorna jedinica kojoj je svojstvena odreena kombinacija fizikalnih i kemijskih (dakle abiotikih) ekolokih imbenika tj. mjesto na kojem se razvija odreena populacija ili lokacija bioloke zajednice. Abiootike imbenike dijelimo na: primarno-periodike ekoloke imbenike sekundarno-periodike ekoloke imbenike aperiodike ekoloke imbenike.

83

4.2.1.1. Primarno-periodiki ekoloki imbenici

Primarno-periodiki ekoloki imbenici pokazuju pravilan ritam variranja vezanih za Zemlju kao planet koji se okrede oko svoje osi i oko Sunca. To su temperatura i svijetlost. Oni ritmiki variraju u odreenim geografskim podrujima i lokalitetima, a kako bi opstalo sve ivo mora biti prilagoeno ritmici variranja tih imbenika.

4.2.1.1.1.

Temperatura

Svi ivotni postupci zbivaju se na odreenoj temperaturi. Djelovanja vedine vrsta organizama ograniena su u uskom pojasu temperature. Temperatura je esto ograniavajudi initelj razvoja pojedinih organizama. O dnevnim i godinjim promjenama temperature ovise djelovanja biljaka i ivotinja. Organizmi izmijenjuju toplinu s okoliem na 4 uobiajena naina: Radijacija (zraenje) je apsorpcija (dobitak) ili emisija (gubitak) elektromagnetskog zraenja iji izvori pored sunca mogu biti nebo, tlo, drugi organizmi i svi drugi predmeti u okoliu Kondukcija (vodljivost) je prijenos kinetike energije, topline, izmeu objekata ili supstanci koje su u fizikom kontaktu (termika vodljivost ovisi o povrini kontakta, udaljenosti i gradijentu topline; vakuum = 0; zrak = 0.0026; voda = 0.006; bakar = 4) Konvekcija je gibanje tekudina ili plinova iznad vrstih predmeta (npr. hlaenje putem vjetra; grijanje fenom) Evaporacija (isparavanje) je samo gubitak topline (evaporacija 1 g vode s povrine tijela uklanja 2,43 kJ topline na temperaturi od 30C.

Zbog prilagodbi na temperaturne uvjete stanita razlikujemo poikilotermne i homeotermne organizme. Poikilotermni (hladnokrvni) organizmi ne reguliraju tjelesnu temperaturu putem metabolike aktivnosti, tj. njihova temperatura tijela ovisi o temperaturi okolinog medija (zraka ili vode). To su na pr. listopadno drvede, papuica, pele u konicama. Da bi preivjeli temperaturne promjene u svome stanitu morali su razviti odreene prilagodbe. Putem morfolokih i anatomskih prilagodbi, te putem ponaanja ovi organizmi manipuliraju s radijacijom, kondukcijom, konvekcijom i evaporacijom. Tako listopadno drvede u jesen, kada u stanitu vladaju nie temperature zraka odbacuje lide jer bi se voda u njihovim stanicama smrznula. Na taj nain drvede ulazi u stanje mirovanja tijekom nepovoljnih uvjeta, a u proljede kada nastupe povoljniji uvjeti u stanitu tj. temperature zraka postanu vie lide ponovno poinje pupati.

Homeotermni (toplokrvni) organizmi imaju stalnu temperaturu tijela koju aktivno reguliraju putem metabolike aktivnosti. To su sisavci i ptice. Meutim da bi i takvi organizmi lake preivjeli

84

temperaturne promjene u stanitu i oni su razvili odreene prilagodbe. Tako na pr. sisavci imaju dlaku, a ptice perje, mnogi organizmi razvili su mehanizam znojenja i sl. Meutim najpoznatijim zatitnim mehanizmima su hibernacija ili zimsko mirovanje te estivacija ili ljetno mirovanje.

Slika 24. Mnoge vrste gmazova zimi hiberniraju pa tako i ova kornjaa.

Slika 25. Pyxicephalus adspersus, afrika aba koja estivira.

U vodenim sustavima ubrzavaju se biokemijski postupci uslijed povienja temperature. Prema Vant Hoffovu pravilu, s porastom temperature za 10C kemijski se postupci zbivaju dva do tri puta bre. Meutim, u vodnim sustavima zbivaju se sloene biokemijske reakcije, pa se Vant Hoffovo pravilo ne moe izravno primijeniti. Istraivanja su pokazala da se ivotni procesi ipak ubrzavaju povienjem temperature okoline unutar ogranienoga temperaturnog raspona. Uslijed ubrzanih ivotnih procesa troi se vie kisika dok istodobno toplija voda sadri manje otopljena kisika. Posljedica je ubrzanje potronje kisika, dakle promjena uvjeta stanita. Organizmi koji za ivotne procese trebaju vie kisika isezavaju. Daljnjim smanjenjem kisika dolazi do anareobne razgradnje mrtve organske tvari i svih popratnih pojava. Temperatura utjee i na fizikalna svojstva vode. Voda ima najvedu gustodu pri temperaturi oko 4C, a gustoda se smanjuje i snienjem i povienjem temperature. Zahvaljujudi toj injenici omoguden je nastavak ivota u vodnim sustavima i uz vrlo hladne klimatske uvjete. Hlaenjem povrinskog sloja ispod 4C smanjuje se gustoda vode pa hladniji sloj pluta na povrini vodnog sustava. Daljnjim hlaenjem zaledi se povrinski sloj, a u dubljim se slojevima zadrava temperatura od 4C i vie, to omogudava preivljavanje organizama u vodi.

Vezano za prilagodbu temperaturnim uvijetima stanita na ovome mjestu valja spomenuti i rezultate istraivanja dvaju znanstvenika Bergmana i Alena. Oni su prouavali utjecaj temperature na organizme u stanitu. Bergman je zakljuio da predstavnici iste vrste koji ive u hladnijim krajevima su u pravilu krupniji, tj. povrina tijela im je relativno manja u odnosu na masu. Alenovo pravilo kae da sisavci koji ive u hladnijim krajevima pokazuju tendenciju smanjivanja tjelesnih nastavaka, osobito uiju i repa, ali isto tako i vrata i udova.

85

Slika 26. Bergmanovo pravilo.

Slika 27. Alenovo pravilo.

4.2.1.1.2.

Svjetlost

Glavni izvor svjetla u biosferi je Sunevo zraenje. Svjetlo je izvor energije za fotosintezu autotrofnih organizama (proizvoaa), pa je prema tome jedan od temeljnih initelja ivota na Zemlji. Vrlo je mali broj vrsta organizama koji mogu ivjeti u potpunom mraku (neki organizmi pedina, dubokog mora i oceana). U ekolokom smislu vana je kakvoda svjetlosti (duljina vala ili boja) te jakost svjetla. Kakvoda svjetla od posebne je vanosti kad su posrijedi vodeni sustavi. Opdenito je opaeno prodiranje svjetlosti u moru od 100 do 200 m, a u jezerima znatno manje (oko 50 m). Od toga, valne duljine crvene svjetlosti u moru prodiru samo desetak metara. Zbog toga su postupci fotosinteze u vodnim sustavima ogranieni na gornje slojeve. Svjetlost se ravnomjerno mijenja tijekom dana i godine. S ravnomjernim promjenama svjetlosti mijenjaju se i djelovanja organizama. Kao primjere moemo navesti tzv. biljke dugog dana (BDD) i biljke kratkog dana (BKD) koje se razlikuju ovisno o geografskom podruju koje nastanjuju i s tim u vezi koliini dnevne svijetlosti. Na specifinu koliinu svjetlosti posebno su se prilagodile i ivotinje tako da razlikujemo diuralne ivotinje koje su aktivne tijekom dana i nokturalne ivotinje koje su aktivne nodu. O duljini dnevne svijetlosti ovisi i seoba ptica, a o intenzitetu svijetlosti vrijeme poetka jutarnjeg pjeva ptica.

4.2.1.2. Sekundarno -periodiki ekoloki imbenici

Sekundarno - periodiki ekoloki imbenici u svome variranju vezani su za variranje primarno periodikih imbenika i mjenjaju se zbog njihova ritma variranja. To su na pr. relativna vlanost zraka i topljivost plinova u vodi. Za njih je specifino da reguliraju gustodu populacija pojedinih vrsta.

86

Voda koja je fizioloki potrebna u protoplazmi predstavlja, u ekolokom pogledu, ograniavajudi initelj kopnenih organizama. Voda se u prirodnoj okolini pojavljuje kao padalina (kinica, snijeg, led), vodena para u tlu i u zraku te podzemna i povrinska voda. Padaline su odreene geografskim poloajem stanita, odnosno klimatskim okolnostima. Raspored padalina tijekom godinjih razdoblja uvjetuje razmnoavanje, razvoj i rast organizama, a posebno vrsta organizama u pojedinim ivotnim stanitima. U ovisnosti o koliini padalina stvaraju se razliita stanita u kopnenim sustavima, kao to su: vlane ume, savane, livade i pustinja. Na vodni reim osim koliine i rasporeda padalina utjeu veliine otjecanja, kao i isparavanja. Ovisno o koliini vode u stanitu i njezinoj interakciji s organizmina razlikujemo: Kserofite - organizme suhih stanita. Kod biljaka nadzemni organi su zadebljani i soni, a povrina za transpiraciju je smanjena (agave, kakteje i sl.), imaju malene, dlakave ili konate listove, s pudima u posebnim udubinama. ivotinje suhih stanita takoer su razvile odreene prilagodbe poput hitina, ronatog sloj ili sluzi koja spreava isuivanje organizma. Higrofiti su organizmi vlanih stanita. Biljke higrofiti imaju velike listove vrlo tanke epiderme s mnogo pudi, esto izboenih, a klasini promjeri su abnjaci i aevi. Mezofiti su prijelazni oblici (na pr. bukva, hrast lunjak, obini grab) Hidrofiti su posve vodeni organizmi, neki posve u vodi, a nekima su samo cvijetovi i neki listovi na povrini vode (lopo, lokvanj).

Vlanost zraka oznaava koliinu vodene pare u zraku. Na organizme kopnenih sustava utjee vlanost zraka tako da se voda iz tijela isparava, a dalje djeluje i na plodnost, duljinu ivota i smrtnosti.

Sastav atmosfere, naroito donjega dijela koji ulazi u sastav biosfere, isti je na svim geografskim poloajima, osim udjela vodene pare. Glavni sastojci atmosfere su duik (78,03%) i kisik (20,99%). Ostali plinovi kao to su ugljik-dioksid, argon, neon, vodik, helij, kripton, ozon, kseonon, ine ukupno oko 1 % (0,98). Vana je koncentracija ugljik-dioksida (0,3%), koji je potreban za fotosintezu. Duik, koji ini najvedi dio atmosfere, nedjelatan (inertan ne ulazi u kemijske reakcije) je plin. Samo u posebnim sluajevima neki se organizmi mogu koristiti duikom iz atmosfere. Kisik je potreban za disanje svih biljaka i ivotinja, a u atmosferi se nalazi u dovoljnim koliinama. Ugljik-dioksid je, osim svjetla, jedan od ograniavajudih initelja u postupku fotosinteze. Povedanjem tlaka CO2 do odreenih vrijednosti povedavaju se i postupci fotosinteze. Vede koncentracije CO2 u zraku kodljive su za zelene biljke i ivotinje. U vodnim ekosustavima koncentracije atmosferskih plinova nisu nepromjenljive i ovise o prilikama u tome ekosustavu. Koliina otopljenog kisika ovisi naroito o temperaturi vode i otopljenim solima. Kisik u vodu dolazi otapanjem iz atmosfere i kao proizvod fotosinteze vodenog bilja. Koliina je kisika u atmosferi oko 21%, odnosno 210 cm3/l, a u vodnim sustavima ne prelazi vrijednost od 10 cm3/l (pri 0 C). U vodnim sustavima kisik je ograniavajudi initelj razvoja ivota naroito u jezerima.

87

Ugljik-dioksid se u vodnim sustavima nalazi u vedoj koliini. Porijeklo ugljik-dioksida u vodi je posljedica razgradnje mrtve organske tvari, kao i disanja ivih organizama. Visoke koncentracije CO2 nepovoljne su za ivot riba, a naroito ako se istodobno pojavljuje i manjak kisika. Ugljik-dioksid u vodi odrava ravnoteu karbonata i hidrogenkarbonata, ime se usklauje ionska reakcija prirodnih voda. Ekoloko je znaenje CO2 u vodi isto kao i kod kopnenih sustava, to jest utjee na postupke fotosinteze.

Otopljene soli, koje su nune za ivotne postupke, nazivaju se biogene ili hranjive soli. Za ivot organizama najvede znaenje imaju soli duika i fosfora. Zelene biljke za svoj razvoj koriste se anorganskim solima fosfora (fosfati) i duika (nitrati i nitriti). Soli duika nalaze se u prirodnim vodama u vedim koliinama nego soli fosfora. Soli duika i fosfora obnavljaju se u biosferi razgradnjom mrtve organske tvari i tako biogeni elementi ulaze u ciklus kruenja tvari u prirodi, t o se naziva biogeokemijski ciklus. Neke bakterije, alge i biljke uzimaju dio duika iz atmosfere, a dio duikovih spojeva ulazi u biogeokemijski ciklus uslijed vulkanske djelatnosti. Iz ciklusa se gubi dio duika kao nitrat u dubokim morima, a dio odlazi u atmosferu kao posljedica denitrifikacije. Fosfor se takoer smanjuje u biogeokemijskom ciklusu taloenjem u dubokim morima, a nadoknauje se erozijom fosfatnih stijena i naslaga ptijih izmetina (naslage guana na obali Perua). Osim duika, fosfora, kalija, kalcija, sumpora i magnezija, koji se nazivaju makronutrenti (makrokonstituenti), za ivot organizama nuni su i drugi elementi. Ti drugi elementi koji su potrebni u izrazito malim koliinama, samo u tragovima, nazivaju se mikronutrienti (mikrokonstituenti). Za razvoj biljaka potrebni su eljezo, mangan, bakar, cink, bor, silicij, molibden, klor, vanadij i kobalt. Mnogi od tih elemenata bitni su za razvoj ivotinjskih vrsta. U vedim koliinama ti su elementi ograniavajudi initelji razvoja.

Vjetrovi u atmosferi, kojima su izraena strujanja, ine jedan od bitnih ekolokih initelja. Vjetrovi utjeu na djelovanje organizama, a esto i na gustodu populacija. Pod utjecajem jakih vjetrova pojedini organizmi mogu biti preneseni i na vede udaljenosti, ime se izravno utjee na raspored pojedinih vrsta u biosferi. Vjetar utjee i na pojaano isparavanje vode, to ima poseban uinak u podrujima s malim koliinama vode, odnosno vlage. U vodnim sustavima, meu ostalim, strujanja (valovi, struje) mijenjaju koncetracije otopljenih plinova te biogenih elemenata.

Atmosferski tlak u kopnenim sustavima nema naroitog znaenja na razvoj pojedinih vrsta, osim to je izravno vezan s vremenom i klimom pa su organizmi prilagoeni odgovarajudim uvjetima. Hidrostatiki tlak u morima uvelike se mijenja s dubinom, te dostie vrijednosti i 1,01x108 pa u dubokim morima mogu ivjeti samo rijetke vrste organizama.

88

4.2.1.3. Aperiodiki ekoloki imbenici

Ne pokazuju nikakvu pravilnost variranja i na njih vedina ivog svijeta nije prilagoena. To su na pr. vulkanske erupcije, jaki potresi, velike poplave. Na ovaj nain i ovjek utjee na biosferu.

4.2.2. Biotiki ekoloki inbenici

Na Zemlji postoje razliite vrste organizama. Egzaktna definicija kae da vrstom smatramo grupu organizama koja se meusobno razmnoava. Jedinke odreene vrste na nekom podruju u odreenom vremenu koje su povezane razliitim nizom odnosa (od kojih je najvanije razmnoavanje) ine populaciju. Populacije sadre genetike varijacije meusobom i meu ostalim populacijama (npr. boja kose ili visina).

Slika 28. Raznolikost vrsta na Zemlji.

Osim fizike okoline na razvoj pojedinog organizma kao jedinke, populacije ili vrste djeluju i njihovi meusobni odnosi. Ti su odnosi vrlo sloeni, a naroito su izraeni kroz ivotne zajednice i ekosustave. Biotiki imbenici mogu biti intracpecijski ili interspecijski. Intraspecijski odnosi su oni koji se ustanovljuju meu jedinkama iste vrste u nekom prostoru koje tada ine populaciju. To su najede odnosi kooperacije ili kompeticije. Interspecijski odosi su interakcije meu jedinkama razliitih vrsta. Takvih odnosa ima mnogo, a mogu imati pozitivan, neutralan li negativan uinak na vrste. Na pr. mutualizam je povoljan i obvezatan odnos za obje populacije, dok je kompeticija negativan odnos za obje populacije jer djeluju smetnjama jedna prema drugoj, bilo neposredno ili posredno (potrebe za hranom, prostorom, zaklonom). Simbioza ili mutualizam je odnos izmeu jedinki dviju vrsta koje zajedniki provode ivot u kojem u svaki od njih ima neku korist od zajednikog ivota. Klasini primjer je liaj - zajednica alge i gljive, ili zajednica raka samca i moruzgve, a slini su odnosi izmeu jednostaninih alga koje ive u vedem broju slatkovodnih i morskih ivotinja (praivotinja, spuva, mahovnjaka, hidri) koje su domadini

89

(domadar) i pri tome iskoritavaju ugljikohidrate i kisik koje fotosintezom proizvode alge, a alge ugljikov dioksid i duine ekskrete domadara. Takoer valja spomenuti simbiotske odnose mnogih biljaka te kukaca i ptica koji vre opraivanje. Potupuno suprotan odnos simbiozi je antibioza - pojava da metaboliti to ih izluuju jedinke jedne vrste djeluju negativno na jedinke druge vrste spreavajudi njihov razvitak ili ih unitavajudi. Metaboliti (antibiotici) to ih u okoli izluuje jedna vrsta plijesni djeluju na rast i razvitak drugih organizama (bakterije i gljivice). No, vjerojatno najznaajniji odnos je predatorstvo (jedi ili de te pojesti) koji opisuje osnovni koncept u ekologiji hranidbene lance (na pr. travu de pojesti zec koji je biljojed, njega de pojesti mesojed 1. reda, a ovog mesojed 2. reda). Visoki omjer predatora naspram pljena moe imati negativan utjecaj na obje populacije zbog smanjene dostupnosti hrane i visokog mortaliteta, prije no to se populacije ponu oporavljati, a proces se tada ponavlja.

Slika 29. Odnos populacija predatora i pljena u promatranom razdoblju. Razvoj populacije amerikog zeca (plijen) i risa praden je 260 godina. Vremenski razmak izmeu pojedinih maksimuma brojno sti za zeca iznosi ~ 9,6 godina, a za risa ~ 9,7 godina. Njihov odnos je jasan prikaz predatorstva: maksimum brojnosti risova zaostaje 1-2 godine za maksimumom brojnosti zeeva.

Predator ili grabljivac je ivotinja koja se hrani ivim jedinkama drugih ivotinjskih vrsta. Grabljivice imaju izotrena osjetila vida, sluha ili njuha, otre zube ili kljun, pande i dr. to im slui da lake pronau i svladaju plijen. Plijen ima razvijene druge prilagodbe za pasivnu ili aktivnu obranu i zatitu: u mnogih je dio tijela slian dijelovima biljaka, listu, granici, trnu (fitomimeza) dok druge nainom pokretanja, bojom i nagonima oponaaju vrste koje su zatidene otrovnim sredstvima pa ih neprijatelji izbjegavaju (mimikrija).

Drugi interspecijski odnosi od velike vanosti ukljuuju parazitizam i kompeticiju koji se javljaju kada dvije vrste naseljavaju istu ekoloku niu. Odnos nametnik domadin je uzajaman odnos koji je pozitivan i obvezatan za populaciju A, a negativan za populaciju B. Nametnici su organizmi koji stalno ili povremeno ive na domadinu ili u

90

njihovoj unutranjosti ne ubijajudi ga trenutano. Domadini su biljke ili ivotinje koje u svojim organima ili na povrini tijela udomljuju jedinke drugih vrsta. Taj je odnos za nametnika pozitivan, a za domadina (domadara) negativan. Djelovanjem nametnika povedava se smrtnost domadina pa na taj nain uvjetuju gustodu njihove populacije. U prirodi su vrlo vani odnosi nametnika i domadina (domadara): mnoge su gljive nametnici na drugim biljkama (npr. snijeti), biljke mogu biti nametnici (npr. potajnica) ili polunametnici (npr. imela). Postoje i nametnici meu ivotinjama (praivotinje, oblidi, raci, kukci i dr.), svi metilji i trakavice su nametnici (paraziti); neki su vanjski (ektoparaziti), a drugi unutranji (endoparaziti) koji ive u organima domadina.

Konkurentski odnosi (kompeticijski) su negativni odnosi izmeu organizama koji nastaju zbog iskoritavanja zajednikih resursa (npr. hrane, prostora, zaklona, uvjeta razmnoavanja). Konkurencija je jae izraena ako su njihove potrebe u okoliu slinije.

Navedeni odnosi su pojednostavljeni. Stvarni su odnosi mnogo sloeniji te postoje prijelazi izmeu pojedinih naina meudjelovanja. Opdenito se sva meudjelovanja organizama i populacija mogu opisati kao pozitivna, negativna ili neutralna. Odnosi meu jedinkama iste vrste ili razliitih vrsta mogu utjecati na: strukturu, razvitak, brojnost i prostorni raspored njihovih populacija.

Jedinke iste vrste u populaciji povezane su nizom odnosa, prije svega razmnoavanjem. Populacija svake vrste neprestano se mijenja, brojno se povedava ili smanjuje. Populacija se povedava natalitetom, stvaranjem novih jedinki tj. razmnoavanjem. Natalitet je prema tome imbenik rasta, brojanog napretka, smrtnost (mortalitet) je imbenik nazatka svake populacije. Potencijal razmnoavanja vrsta se ne ostvaruje u cijelosti zbog razliitih abiotikih (temperatura, svijetlost, vlanost) ali i biotikih (nametnitvo, predatorstvo) imbenika. Razlika u brojnosti vrsta ovisi i o nainu razvitka. Vrste koje se razmnoavaju vanjskom oplodnjom i mnogi unutarnji nametnici proizvode mnogo spolnih stanica, a vrste s unutranjom oplodnjom proizvode manje jajnih stanica.

Najedi su oblici porasta populacija: eksponencijalni (neogranieni) i logistiki (ogranieni).

91

Eksponencijalni porast odvija se u okoliu u kojemu su hrana i prostor neogranieni i u kojemu nema utjecaja predatora i kompetitora. Takav porast rasta neke populacije omoguduje joj nekontrolirani razvitak, pa u odreenom razdoblju moe zauzeti cijeli prostor. Dok se logistiki porast odvija u stvarnim uvjetima okolia (ograniena koliina hrane, ogranien prostor, kompeticija, predatorstvo i dr.). Takoer je presudan i biotiki (reprodukcijski) potencijal vrste i otpor okolia (kapacitet okolia). Kapacitet okolia je mod okolia da zadovolji ivotne potrebe odreenog broja vrsta i njihovih populacija (ograniena koliina hrane, prostora i sl.).

4.2.2.1. Odnosi meu jedinkama iste vrste

Broj jedinki neke vrste na nekom prostoru, ili ukupna masa suhih ili svjeih jedinki (biomasa) mjerilo je gustode svake populacije. Poznavanje gustode populacije olakava pradenje povedanja brojnosti, stagnaciju ili smanjenje brojnosti neke populacije. S porastom broja jedinki smanjuje se kapacitet okolia u kojemu se razvija populacija, te on prestane zadovoljavati potrebe svih za prostorom, hranom, uvjetima razmnoavanja i preivljavanja te se pojavljuju razliiti kompeticijski odnosi bitnan imbenik ogranienja mogudnosti neogranienog porasta populacije.

4.2.2.2. Odnosi meu jedinkama razliitih vrsta

Za odnose izmeu dviju i vie vrsta vrlo su vani imbenici odravanja i razvitka njihovih populacija. lanovi jedne populacije mogu se hraniti lanovima druge populacije, mogu biti u meusobnoj konkurenciji (kompeticiji) za hranu, zaklon i uvijete razmnoavanja; lanovi populacija dviju vrsta mogu se meusobno i potpomagati te tako povoljno djelovati na razvitak obiju populacija.

4.3. ivotne zajednice

ivotna zajednica ili biocenoza skup je svih biljnih i ivotinjskih vrsta na nekom prostoru u odreenom vremenu i njihovih meusobnih interakcija. Njihova struktura ukljuuje mnogo tipova interakcija meu vrstama: koritenje hrane, prostora i drugih okolinih izvora; kruenje hranjivih tvari kroz sve pripadnike zajednica (hranidbeni lanci, hranidbene mree) uzajamna regulacija veliine populacije (predatorstvo).

92

Ove interakcije meu organizmima jednako su znaajne kao i fiziki faktori stanita u kojem se biocenoza razvija.

ivotna zajednica je dinamian sustav. Raanjem novih jedinki pojedinih populacija te nestajanjem starih, ivotna zajednica je u stalnom razvitku i prebrazbi tijekom vrmena. Bioloke zajednice mogu biti razliitih veliina, a velike zajednice mogu se sastojati od manjih, no svaku ini odreeni sastav biljnih i ivotinjskih populacija, koja ima svoj ustroj. Pojedine vrste organizama u ivotnoj zajednici vezane su lancem prehrane. Prema tome, najpraktinija metoda odreivanja veliine zajednice je mapiranje hranidbene mree kako bi se odredile vrste koje se hrane drugima, a nakon toga granice zajednice kako bi se ustanovio broj lanova unutar zajednice.

Zajednica koja je razliitija kompleksnija je i stabilnija od onih koje imaju malu raznolikost. To se bazira na tome da su hranidbene mree raznolikije zajednice vie povezane ime su i otpornije na poremedaje: ukoliko se jedna vrsta izuzme (ukloni ili nestane) ona vrsta koja o njoj ovisi u hranidbenom lancu moe (tj. ima mogudnost) prijedi na drugu vrstu koja ima slinu ulogu u ekosustavu u slabo razvijenim zajednicama mogudnost zamjene moe biti limitirana ili nemoguda.

4.4. Uloga energije u ekosustavu

U svim ekosustavima uvijek postoje osnovne vrste koje direktno upijaju energiju sunca, na pr. trava (iako u dubinama oceana na hidrotermalnim izvorima kemosintetike bakterije tvore bazu hranidbenih lanaca). Nakon ovih vrsta koje proizvode energiju u ekosustavu, sljede biljojedi (primarni potroai) koji se hrane travom, na pr. zec. Sljededi lan lanca su mesojedi (sekundarni potroai) koji jedu zeca, na pr. ris.

Slika 30. Protjecanje energije kroz hranidbeni lanac.

93

U ekosustavima moe biti nekoliko meulanova, to znai da i risa moe netko pojesti kao to je sluaj s planinskim lavovima koji se ponekad hrane risovima. Kako se svaki nivo u ekosustavu naslanja na onaj ispod njega, zbog apsorpcije dijela energije koju dobiva konzumacijom hrane, moemo uoiti razliku meu tim nivoima. Ovako prikazani nivoi nazivaju se trofiki nivoi (gr. troph hrana) meutim, oni su rijetko kad ovako simplificirani u prirodi. Vrlo esto mora se govoriti o hranidbenim mreama, a ne o hranidbenim lancima.

Slika 31. Primjer hranidbene mree.

Svaki put kada doe do izmjene energije izmeu pojedinih trofikih nivoa, dolazi do znaajnog gubitka energije zbog osnova termodinamike ekosustava. Dakle, energija kroz ekosustav protjee. Nakon to se energija u sustavu iskoristi za ivotne potrebe, naputa ga u obliku toplinske energije. Protok energije u ekosustavu je nepovratan. Prijelazom iz jednog trofikog stupnja u drugi nastaju promjene potencijalne energije (smanjenje), jer se dio energije pretvara u kinetiku toplinsku, koja se u sustavu dalje ne iskoritava pa znai "energetski gubitak". To znai da poprilian broj jedinki trave moe podravati znatno manji broj zeeva, a ovi pak jo manji broj riseva te risevi vrlo malo planinskih lavova.

Slika 32. Hranidbena piramida.

Svaki nivo hranidbene piramide podrazumjeva znaajan gubitak energije i efikasnosti.

94

4.4.1. Komponente hranidbenih lanaca (komponente ekosustava)

Ekosustav ine 4 osnovne komponente: abiotika komponenta okoli proizvoai potroai razlagai.

Najblia veza izmeu organizama u biocenozama tj. ekosustavima jest odnos prehrane (trofiki odnosi). Prema nainu prehrane u ivotnoj zajednici postoje dvije vrste organizama: autotrofi, to jest oni koji koristedi se Sunevom energijom i hranjivim tvarima, proizvode nove sloene organske spojeve (sami sebi proizvode hranu), heterotrofi, kojima za prehranu slue organske tvari biljaka i ivotinja.

Autotrofi od apsorbirane suneve energije te hranjivih tvari iz okolnog medija (CO2 iz zraka ili vode, druge hranjive tvari takoer iz zraka ili vode) proizvode cjelokupnu novu organsku tvar. Oni vezuju Sunevu energiju, kroz postupke fotosinteze, u potencijalnu kemijsku energiju.

Heterotrofi se mogu podijeliti na biofage i saprofage. Biofagi se hrane ivim organizmima, a za hranu saprofaga slui mrtva organska tvar. Sa stajalita kruenja tvari u ivotnoj zajednici razlikuju se sljededi organizmi: proizvoai (producenti), to su autotrofni organizmi i to zelene biljke i alge; potroai (konzumenti) su heterotrofi, a prema vrsti organske tvari kojom se hrane, dijele se dalje na: biljojede (fitofage) i mesojede (zoofage), ukljuivo i saprofage koji se hrane mrtvom organskom tvari; razlagai (reducenti) ili sprotrofi posebna su vrsta saprofaga (bakterije, kvasci, plijesni) koji se hrane mrtvom organskom tvari, razgraujudi sloene organske spojeve do anrganskih biogenih soli kojima se dalje koriste proizvoai za proizvodnju nove organske tvari.

4.4.1.1. Primarna produkcija

Primarna produkcija je proizvodnja organskih komponenata od atmosferskog ili vodenog ugljinog dioksida prvenstveno procesom fotosinteze. Cjelokupni ivot na Zemlji direktno ili indirektno ovisi o primarnoj produkciji. Organizmi odgovorni za primarnu produkciju nazivaju se primarni proizvoai

95

(producenti) ili autotrofi i tvore bazu svih hranidbenih lanaca. U kopnenim ekosustavima ovi organizmi su prvenstveno biljke, dok su vodenim to alge.

U najjednostavnijem obliku primarnu produkciju moemo opisati kao hvatanje energije elektromagnetskog zraenja i njenu pretvorbu i pohranu u obliku kemijske energije u ivim organizmima. Glavni izvor energije je Sunce, no neovisno o njezinom porijeklu energija se koristi za sintezu kompleksnih molekula, prvenstveno edera glukoze koji je prekursor za sintezu jo kompleksnijih molekula: ugljikohidrata, lipida i nukleinskih kiselina. Osim za izgradnju kompleksnih molekula (tj. za rast organizma), kemijska energija moe se potroiti i za stanino disanje.

4.4.1.2. Produkcija biomase

Odnosi prehrane tvore sekvence u kojoj svaka jedinka konzumira kariku ispod nje, a konzumirana je od karike iznad nje. Na taj nain nastaju hranidbeni lanci. Ovaj koncept vodi do ideje biomase (ukupna iva tvar na odreenom podruju).

Brojnost pojedinih vrsta prehrambenog lanca mogude je najbolje uoiti na piramidi biomase, iji oblik ovisi o vrsti ivotne zajednice. Kod kopnenih zajednica biomasa proizvoaa vrlo je velika u doba proizvodnje s obzirom na krupne proizvoae (zelene biljke). U ivotnim zajednicama hidrosfere znaajno se razlikuje biomasa proizvoaa s obzirom na godinja razdoblja (svjetlo, temperatura) i na dotok hranjivih soli. Piramida biomase ukazuje na stanje, odnosno brojnost pojedinih vrsta u ekosustavu te se dalje zakljuuje o postojanosti sustava u odreenom vremenu, odnosno o mogudim poremedajima. Primarna produkcija je generiranje biomase procesom fotosinteze (povedanje mase biljaka u odreenom vremenu). Najznaajniji proizvoai biomase su: tropske kine ume, 2000 g/m2/godinje biomase movare, 2500 g/m2/godinje biomase koraljni grebeni i pliine prekrivene algama, 2000 g/m2/godinje biomase rijeni estuariji, 1800 g/m2/godinje biomase. Biomasi na Zemlji takoer doprinose umjerene ume s 1200 g/m2/godinje biomase te kultivirane povrine s 600 g/m2/godinje biomase, a najsiromaniji proizvoai su pustinje i polarni predjeli s manje od 200 g/m2/godinje biomase.

96

Slika 33. Primarna produkcija na Zemlji. ume (1/3 podruja kopna) - gusta i vrlo produktivna biomasa; ukupna produkcija svijetskih uma odgovara polovici ukupne primarne produkcije. Savane, travnjaci (1/3 podruja kopna) manje gusta, ali produktivna biomasa; ovi ekosustavi predstavljaju glavninu ljudskih resursa. Ekstremni ekosustavi s ekstremnim klimama pustinje, polupustinje, tundra, alpski panjaci, stepe (1/3 podruja kopna) vrlo malo biomase s malom produktivnodu. Slatkovodni i morski ekosustavi ( Zemljine povrine) vrlo malo biomase osim obalnih podruja.

Glavni proizvoa biomase u oceanima je fitoplankton (prvi trofiki nivo). Fitoplanktoni iz anorganskog ugljika stvaraju protoplazmu. Primarni potroai fitoplanktona u oceanima su zooplanktoni, organizmi mikroskopske veliine koji ukljuuju larvalne stadije nekih organizama (riblja mla, larvalni stadiji viih rakova te copepodi i sl.). Zooplankton je konzumiran i od vedeg zooplanktona te od riba (tredi nivo u hranidbenom lancu). Ribe koje se hrane zoo planktonom mogu tvoriti i etvrti nivo hranidbenog lanca, a tuljani koji se hrene tim ribama tvore peti nivo. Alternativno, kitovi se mogu hraniti direktno zooplanktonom to ini zajednicu s jednim lanom lanca manje. Trofiki nivoi vrlo su slini u kopnenim ekosustavima. Tamo su biljke na prvom trofikom nivou, krave koje jedu travu na drugom, a na pr. ljudi koji se hrane tim kravama na tredem. Koliina biomase producirane od odreene koliine suneve energije najvia je na primarnom trofikom nivou. Manje biomase (sekundarna produkcija iva tvar producirana od konzumenata i razlagaa u odreenom vremenu) se producira na drugom nivou jer se neto energije izgubilo tijekom rasta proizvoaa i njihove tjelesne aktivnosti. Idudi prema vrhu hranidbene piramide, za krajnje potroae ostaje sve manje energije.

97

4.5. Kruenje tvari u ekosustavu

Biosfera se sastoji od velikih koliina nekoliko elemenata (makroelementi): ugljika, duika, sumpora, kisika, vodika i fosfora. Ostali elementi su takoer esencijalni za ivot ali su prisutni u manjim koliinama (mikroelementi): kalcij, kalij, eljezo, bakar, jod... Na nivou ekosustava i biosfere govori se o stalnom recikliranju (oporabi) ovih elemenata koji prelaze izmeu mineralnog i organskog stanja. U ekologiji biogeokemijskim ciklusima oznaava se put kojim se kemijski element ili molekula kredu kroz biotiku (bio) i abiotiku (geo) komponentu ekosustava. U principu, moe se rei da je elemnt recikliran, iako u nekim ciklusima dolazi do odreenog gubitka neke koliine tog elementa na deponij u kojem se on pohranjuje na dui vremenski period.

Svi kemijski elementi koji postoje u organizmima dio su biogeokemijskih ciklusa, a takoer osim to se zadravaju u ivoj komponenti ekosustava (biosfera), oni krue i kroz neivu komponentu ekosustava na pr. vodu (hidrosfera), tlo (pedosfera) te zrak (atmosfera). Elementi poput ugljika, duika, kisika i fosfora, koji su najvaniji elementi u ekosustavima, krue u tzv. zatvorenim sustavima to znai da cijelo vrijeme recikliraju izmeu organskog i anorganskog stanja te da nema gubitka i potrebe za njihovim nadoknaivanjem kao to je sluaj s elementima koji krue u otvorenim sustavima. Energija koju dobivamo od Sunca upravo je primjer otvorenog sustava sunce konstantno alje energiju prema Zemlji u obliku svijetlosne energije, a ona se postepeno iskoritava i gubi u vidu topline te kroz trofike nivoe hranidbenih mrea. Zemlja ne dobiva konstantno kemijske tvari kao to dobiva energiju. Na Zemlji postoje samo one kemijske tvari koje su bile prisutne u trenutku formiranja planete, a jedini put kojim se moe primiti vie poznatih ili nekih drugih kemijskih tvari je preko meteora iz vanjskog dijela svemira koji eventualno mogu sadravati te kemijske tvari. Dakle, upravo zbog toga to nema mogudnosti nadoknade kemijskih tvari kao to je sluaj s energijom, oni moraju reciklirati kroz sve procese. Ovi ciklusi ukljuuju i ivu biosferu i neivu atmosferu, hidrosferu i pedosferu. U onom trenutku kad dou u rezervoar (to je na pr. sluaj s ugljenom u kojem se odreena koliina ugljika pohranila veoma dugi niz godina) dolazi do smanjenja koliine te kemijske tvari koja reciklira. U drugom sluaju govorimo o izmjeninim bazenima koji u pravilu podrazumijevaju biljke i ivotinje koje kratkovremeno koriste ugljik, a onda ga ispuste ili u zrak izdisajem ili u okolini medij. Ugljik je dakle zadran relativno kratko vrijeme u organskoj komponenti za razliku od pohranjivanja u anorganskoj komponenti.

4.5.1. Ciklus kruenja ugljika

Ciklus kruenja ugljika je biogeokemijski ciklus u kojem se ugljik krede izmeu biosfere, pedosfere, hidrosfere i atmosfere Zemlje. Ovaj je ciklus jedan od etiri najvanija ciklusa kruenja tvari. U njemu postoje etiri glavna rezervoara ugljika meusobno povezanih putevima izmjene. To su: atmosfera,

98

kopneni dio biosfere (koji ukljuuje slatkovodne ekosustave i neive organske tvari poput ugljika u tlu), oceane (koji ukljuuju otopljeni ugljik u anorganskom stanju te ive i uginule morske organizme) te sediment (koji ukljuuje fosilna goriva). Godinje kretanje ugljika izmeu njegovih rezervoara deava se zbog raznih kemijskih, fizikih geolokih i biolokih procesa.

Slika 34. Ciklus kruenja ugljika. Crni brojevi oznaavaju koliko je ugljika pohranjeno u razliitim rezervoarima u milijunima tona (GtC znai gigatona ugljika), a ljubiasti brojevi oznaavaju koliko se ugljika krede izmeu pojedinih rezervoara svake godine.

4.5.1.1. Ugljik u atmosferi

U atmosferi ugljik najede nailazimo u obliku ugljinog dioksida CO2. Iako ini vrlo mali dio atmosfere (oko 0,04%) ima izuzetno vanu ulogu u odravanju ivota. Drugi plinovi koji sadre ugljik u atmosferi su metan i kloroflorougljici. To su svi plinovi koje nazivamo stakleniki plinovi ija koncentracija u atmosferi raste u posljednjim desetljedima i tako doprinosi globalnom zagrijavanju. Ugljik se iz atmosfere moe mobilizirati za procese kruenja na nekoliko naina: Za sunana vremena biljke provode fotosintezu i pretvaraju ugljini dioksid u ugljikohidrate te u tom procesu otputaju kisik. Ovaj proces je najuestaliji u mladim umama gdje je vrlo intenzivan rast drveda.

99

Na povrinama oceana, prema polovima, morska voda postaje hladnija a time i CO 2 vie topljiv. Ta injenica moe se povezati s termohalinim kruenjem koje omogudava transport gude povrinske vode u unutranjost oceana. U viim slojevima oceana gdje je velika produktivnost, organizmi tvore tkiva od reduciranog ugljika, a neki takoer prave i oklope koji sadravaju ugljik. Ispiranje silikatnih stijena. Za razliku od prijanjeg procesa ovaj ne potiskuje ugljik u rezervoar iz kojeg se lako moe vratiti, u atmosferu. Ispiranje stijena zapravo nema efekta na atmosterski CO2 jer nastali bikarbonatni ioni zapravo tonu u ocean.

Povratak ugljika u atmosferu takoer se moe desiti na nekoliko naina: Kroz respiraciju biljaka i ivotinja. To je egzotermna reakcija koja ukljuuje iskoritavanje energije pohranjene u kovalentnim vezama molekule glukoze (ili nekih drugih molekula) uz oslobaanje ugljinog dioksida i vode. Raspadom ivotinja i biljaka. Gljive i bakterije rastvaraju ugljikove spojeve u mrtvim ivotinjama i biljkama te ih pretvaraju u CO2 ako je prisutan kisik ili u metan ako nema kisika. Izgaranjem organskih spojeva. U tom prosesu ugljik se oksidira i stvara se CO2. Izgaranjem fosilnih goriva poput ugljena, prirodnog plina i petrolejnih spojeva oslobaa se ugljik koji je bio pohranjen u geosferi milijunima godina. Proizvodnja cementa. Grijanjem vapnenca oslobaa se velika koliina CO2. Na povrini oceana, gdje morska voda postaje toplija otopljeni CO2 se oslobaa natrag u atmosferu. Vulkanske erupcije i metamorfizam oslobaaju plinove u atmosferu. Ti plinovi ukljuuju vodenu paru, ugljikov dioksid i sumporni dioksid. Ugljikov dioksid na ovaj nain osloboen u atmosferu po koliini je jednak onome koji je ispran iz stijena. Dakle ova dva procesa koji su kemijski reverzibilni jedan drugome imaju sumu nula te tako nemaju vedeg efekta na koliinu atmosferskog ugljikovog dioksida na vremenskoj skali od barem 100,000 godina.

4.5.1.2. Ugljik u biosferi

Oko1900 gigatona ugljika je prisutno u biosferi. Ugljik je osnovni dio ivota na Zemlji. On igra vrlo vanu ulogu u strukturi, biokemiji i prehrani svih ivih bida. A ivot igra vanu ulogu u ciklusu kruenja ugljika: Autotrofi su organizmi koji proizvode svoje organske spojeve koristedi CO2 iz zraka ili vode. Kako bi im to uspjelo potrebna im je energija. Gotovo svi autotrofi koriste sunevo zraenje kao izvor energije, a njihov proses proizvodnje te organske tvari naziva se fotosinteza. Najvaniji autotrofi za ciklus kruenja ugljika su stabla tj. drvede u umama na kopnu te fitoplankton u oceanima.

100

Ugljik se prenosi kroz biosferu hranidbenim lancem na nain da se heterotrofi hrane autotrofima ili njihovim djelovima (na pr. vode). To takoer ukljuuje i koritenje mrtve organske tvari (detritus) koju fermentiraju ili razlau gljive i bakterije. Najveda koliina ugljika naputa biosferu disanjem. Ukoliko je prisutan kisik govorimo o aerobnoj respiraciji u kojoj se u zrak oslobaaju CO2 i voda: C6H12O6 + 6O2 6 CO2 + 6H2O. Ukoliko nema kisika, dolazi do anaerobne respiracije u kojoj se u okolini medij oslobaa metan (CH4) koji se takoer moe osloboditi u atmosferu (movarni plin). Spaljivanjem biomase (na pr. umski poari, drvo za ogrjev...) takoer se mogu prenjeti velike koliine ugljika u atmosferu. Ugljik takoer moe kruiti u biosferi ako se mrtva organska tvar ugradi u geosferu. Taloenje ivotinjskih oklopa izgraenih od kalcij-karbonata kljuni je korak u procesu sedimentacije.

Pohranjivanje ugljika u biosferi pod utjecajem je brojnih procesa: ukupne primarne produkcije koja slijedi dnevne i sezonske promjene, pohrane ugljika na nekoliko stotina godina u stablu nekog drveta, ili ak nekoliko tisuda godina u tlu. Promjene u tim dugotrajnim rezervoarima ugljena (na pr. forestacijom ili deforestacijom) direktno de utjecati na globalno zatopljenje.

4.5.1.3. Ugljik u oceanima

Mora i oceani sadre oko 36000 gigatona ugljika, vedinom u obliku bikarbonatnog iona. Anorganski ugljik (spojevi ugljika koji nemaju ugljik-ugljik ili ugljik-vodik kovalentne veze) vaan je u reakcijama s vodom. Ovakva izmena ugljika postaje vana u kontroliranju pH u oceanima, a takoer o njoj ovisi i koliina ugljika kao izvora ili deponija ugljika. Ugljik se lako moe izmjeniti izmeu atmosfere i oceana. U regijama oceanskog uzdizanja, ugljik se oslobaa u atmosferu, a u regijama oceanskog sputanja dolazi do vedeg prijenosa CO2 u ocean. Jednom kad CO2 ue u ocean stvara se karbonatna kiselina: CO2 + H2O H2CO3 Ova reakcija je i povratna to znai da se ostvaruje kemijska ravnotea. Druga reakcija koja je vana za kontroliranje pH u oceanima je disocijacija karbonatne kiseline na vodikov ion i bikarbonatni ion: H2CO3 H+ + HCO3-

101

4.5.2. Ciklus kruenja duika

Ciklus kruenja duika je biogeokemijski ciklus koji opisuje transformaciju duika i spojeva koji sadre duik u prirodi. Atmosfera se sastoji od otprilike 78% duika i tako tvori najvedi bazen duika na Zemlji. Duik je izuzetno vaan u mnogim biolokim procesima, nalazi se u svim amino -kiselinama, graevni je dio proteina te je prisutan u bazama koje tvore nukleinske kiseline, DNA i RNA. U biljkama vedina duika je iskoritena u molekulama klorofila. Kako bi duik preao iz plinovite faze (anorganske) u organsku (tj. ugradio se u ivi organizam) potrebno je izvriti fiksaciju. Neto fiksacije deava se tijekom sijevanja munja, ali veliku vedinu fiksacije obavljaju bakterije, bilo slobodne ili u simbiozi. Ove bakterije posjeduju enzim nitrogenazu koja omoguduje spajanje plinovitog duika s vodikom ime nastaje amonijak, koji se tada dodatno konvertira u bakteriji u organske spojeve koji joj omoguduju rast. Neke bakterije koje fiksiraju duik, poput Rhizobium, ive u gomoljidima (noduli) na korjenju leguminoza (mahunarke poput graha, graka, boba ili djeteline). Ovdje one tvore simbiontske odnose s biljkom, bakterije produciraju amonijak i daju ga biljci, a za uzvrat dobijaju ugljikohidrate. Tla koja su siromana hranjivim tvarima mogu biti zasaena s leguminozama kako bi se obogatila duikom.

Slika 35. Shematski prikaz ciklusa kruenja duika. Vanost bakterija u ciklusu moe se trenutano shvatiti jer su kljuni element proizvode razliite duikove spojeve koje asimiliraju vii organizmi.

Druge biljke duik dobivaju iz tla apsorpcijom korijenskim sustavom u obliku nitrata ili amonijevog iona. ivotinje sav duik dobivaju hranom.

4.5.2.1. Amonijak

Izvor amonijaka je razgradnja mrtve organske tvari bakterijama koje nazivamo razlagai. One proizvode amonijeve ione (NH4+). U dobro prozraenim tlima ovi ioni se oksidiraju nitrifikacijskim bakterijama u nitrit (NO2-), a zatim u nitrat (NO3-). Ovakva dvostepena pretvorba amonijaka u nitrat naziva se nitrifikacija.

102

Amonijevi ioni brzo se veu za estice tla, pogotovo za huminske supstance i gline. Nitratni i nitritni ioni zbog svog negativnog naboja veu se znatno slabije jer u tlu ima znatno manje estica koje su pozitivno nabijene od onih koje su negativno nabijene. Nakon kie moe dodi do odtjecanja ovih iona u podzemne vode. Poviena koliina nitrata u tlu je zapravo problem, jer se mogu nadi u vodi za pide, a tada mogu uzrokovati povienje duika u krvi novoroenadi i tako uzrokovati methemoglobinemiju (blue-baby sindrom). Na mjestima gdje podzemne vode izviru na povrinu duikom obogaene podzemne vode doprinose eutrofikaciji. Duik doprinosi mnogim problemima vezanim za eutrofikaciju u nekim vodenim organizmima. Od 2006. upotreba gnojiva obogadenih duikom posebno se strogo kontrolira u Britaniji i SAD-u. Amonijak je izuzetno toksian za ribe stoga se otputanje amonijaka iz ureaja za proidavanje otpadnih voda mora strogo kontrolirati. Kako bi se sprijeio pomor ribe, esto je potrebno provesti nitrifikaciju vode na ureajima za proidavanje voda, a kako bi se smanjili trokovi mehanike aeracije koja je potrebna za nitrifikaciju esto se takva voda koristi za zaljevanje povrina tla. U anaerobnim uvjetima dolazi do denitrifikacije bakterijama. Nitrati se prevode u duik (N2) i tako ponovno vrada u atmosferu. Nitrati se takoer mogu reducirati u nitrite i tada reagirati s amonij ionom (anammox proces) to takoer rezultira u produkciji duika: NH4+ + NO2- N2 + 2H2O

4.5.2.2. Procesi u ciklusu kruenja duika 4.5.2.2.1. Fiksacija duika

Postoje etiri naina pretvorbe duika N2 u kemijski reaktivnije forme: Bioloka fiksacija: neke simbiontske bakterije (najede u simbiozi s leguminozama) te slobodnoivude bakterije sposobne su fiksirati duik i asimilirati ga kao organski duik (primjer bakterija u simbiozi su Rhizobium, a slobodnoivudih Azotobacter). Industrijska fiksacija: u Haber-Boschovom postupku duik (N2) se zajedno s vodikom (H2) pretvara u gnojivo amonijak (NH3). Izgaranje fosilnih goriva: automobilski motori i termoelektrane oslobaaju duidne okside (NOx). Drugi procesi: formiranje NO iz N2 i O2 omogudeno fotonima i sjevanjem vano je za atmosfersku kemiju ali ne za kopneno ili vodeno kruenje duika.

Kao rezultat ekstenzivne kultivacije leguminoza (prvenstveno soje, lucerne i trifoliuma), koritenja Haber-Boschovog postupka u stvaranju gnojiva i polucije koja nastaje emisijom iz prometa i industrijskih postrojenja, ljudska bida su vie nego udvostruila godinju pretvorbu duika u bioloki dostupnu formu.

103

Slika 36. Alfalfa ili lucerna (Medicago sativa)

Slika 37. Trifolium rod porodice Fabaceae s 300 vrsta.

4.5.2.2.2.

Asimilacija

U biljkama koje imaju simbiontski odnos s Rhizobiumom neto duika se asimilira u obliku amonijiona u nodulima. Ostale biljke, meutim, apsorbiraju duik iz tla svojim korjenskim sustavom. Tada dolazi do redukcije u nitratne ione i dalje u amonijeve ione kako bi bila moguda inkorporacija u aminokiseline i dalje u proteine koji ine dijelove biljaka ili ivotinja koje se njima hrane.

4.5.2.2.3.

Amonifikacija

Nitrati su jedan od duikovih spojeva u kojem je biljci najlake asimilirati duik, a koje de konzumirati heterotrofi. Ostaci heterotrofa razgradnjom de se pretvoriti u hranjivom bogate organske tvari. Bakterije, ili u nekim sluajevima gljive, pretvorit de nitrate u tim ostacima natrag u amonijak.

4.5.2.2.4.

Nitrifikacija

Pretvorbu amonijaka u nitrate prvenstevno obavljaju bakterije tla te druge nitrificirajude bakterije. Primarni korak u nitrifikaciji je oksidacija amonijaka u nitrite to obavljaju bakterije vrste Nitrosomonas. Druge bakterije, poput vrste Nitrobacter, vre daljnju oksidaciju nitrita u nitrate.

104

4.5.2.2.5.

Anaerobna oksidacija amonijaka

U ovom biolokom procesu nitrit i amonijak direktno se pretvaraju u duik (N2). Ovaj postupak uvelike je odgovoran za nastanak duika u oceanima.

4.5.2.2.6.

Denitrifikacija

Denitrifikacija je redukcija nitrata natrag u inertan duik (N2), dovravajudi ciklus kruenja. Ovaj postupak provode bakterije Pseudomonas i Clostridium.

4.5.2.3. Ljudski utjecaj na ciklus kruenja duika

Ljudi svakodnevno znaajno doprinose ciklusu kruenja duika umjetnom gnojidbom kemijskim sredstvima koja sadre duik (prvenstveno Haber-Boschovim postupkom koristedi energiju fosilnih goriva za pretvorbu N2 u amonijak (NH3) te sijanjem usjeva koji fiksiraju duik). Takoer, ljudi su znaajno doprinjeli prijenosu duikovih plinova u tragovima iz Zemlje u atmosferu. Koliina N2O u atmosferi je porasla zahvaljujudi umjetnim gnojivima pognojavanih poljoprivrednih povrina, spaljivanju biomase, intenzivnom stoarstvu te drugim industrijskim izvorima. N2O ima tetno djelovanje u stratosferi gdje unitava i djeluje kao katalizator u razaranju ozona. Koliina NH3 u atmosferi se utrostruila kao rezultat ljudskih djelatnosti. On je reaktant u atmosferi, gdje djeluje kao aerosol, smanjujudi kvalitetu zraka te se spaja s kapljicama vode inedi tako kisele kie. Izgaranje fosilnih goriva doprinosi esterostrukom do sedmerostrukom porastu NOx u atmosferi. NO aktivno mijenja kemizam atmosfere te je prekursor troposferskoj produkciji ozona koja doprinosi smogu, kiselim kiama te povienju koncentracije duika u ekosustavima.

Procesi u ekosustavima se ubrzavaju i koritenjem duidnih gnojiva, ali antropogeno zagnojavanje moe doprinjeti i saturaciji (zasidenju) tla duikom to moe smanjiti produktivnost i ubiti biljke (zasoljavanje). Do smanjenja bioloke raznolikosti takoer moe dodi ukoliko se povisi dostupnost duika u biljkama koje su ovisne o duiku jer tako dolazi do smanjenja onih biljaka koje su siromane duikom.

105

4.5.3. Ciklus kruenja fosfora

Ciklus kruenja fosfora je biogeokemijski ciklus koji opisuje kruenje fosfora kroz litosferu, hidrosferu i biosferu. Za razliku od mnogih drugih ciklusa kruenja, atmosfera na igra znaajnu ulogu u ciklusu kruenja fosfora jer su fosfor i fosforni spojevi najede u krutoj fazi pri standardnim temperaturama i tlakovima na Zemlji.

4.5.3.1. Fosfor u okoliu Fosfor se u prirodi najede nalazi u formi fosfatnog iona (ortofosfat) PO43-. Vedina fosfata nalazi se u obliku soli u sedimentima oceana ili stijena. Tijekom vremena, geoloki procesi mogu dovesti ove sedimente na/u tlo, a ispiranjem se oni vradaju ponovno u oceane. Biljke apsorbiraju fosfate u obliku soli iz tla korjenskim sustavom. Biljke tada mogu konzumirati biljojedi, a njih mesojedi. Nakon smrti biljke i ivotinje se raspadaju, a fosfati se vradaju natrag u tlo. Ispiranje kiama moe ih dovesti natrag u oceane ili se mogu reinkorporirati natrag u stijene.

Slika 38. Ciklus kruenja fosfora

Primarna bioloka uloga fosfata je u tome to je fosfor dio nukleotida gdje slui kao izvor energije za stanine procese (ATP), ili ako su spojeni zajedno tvore nukleinske kiseline DNK i RNK. Fosfor je sastavni dio kostiju, ija je snaga tj. vrstoda ovisna o kalcij-fosfatu te u fosfolipidima koji ine sve bioloke membrane. Fosfati se brzo kredu kroz biljke i ivotinje, ali su procesi koji ih tjeraju kroz tlo ili oceane vrlo spori ime je ciklus kruenja fosfora jedan od najsporijih biogeokemijskih procesa.

106

4.5.3.1. Ljudski utjecaj na ciklus kruenja fosfora

Umjetna gnojiva te otpadi koje biljke ne apsorbiraju vedinom ulaze u podzemne vode i sakupljaju se u izvorima, barama i jezerima. Povedana koliina fosfata za Zemlji najvedi je uzrok procesa eutrofikacije koji uzrokuje povedan rast vodenog bilja i algi, a u vezi s tim smanjenjem koliine otopljenog kisika to moe biti izuzetno teno za ribe i drugu vodenu faunu (anoksija).

4.5.4. Ciklus kruenja sumpora

Sumpor je jedan od sastavnih dijelova mnogih proteina, vitamina i hormona. I on reciklira poput drugih biogeokemijskih ciklusa. Osnovni koraci u kruenju sumpora su: Mneralizacija organskog sumpora u anorgansku formu (H2S) Oksidacija sulfida, elementarnog sumpora (S) i sumpornih spojeva u sulfat (SO42-) Redukcija sulfata u sulfid Mikrobna imobilizacija sumpornih spojeva i njihova ugradnja u organske sumporne oblike.

Ljudski utjecaj na ciklus kruenja sumpora je prvenstveno u produkciji sumpor dioksida (SO2) iz industrijskih procesa (na pr. sagorjevanjem ugljena) te motora s unutarnjim izgaranjem. Sumpor dioksid se moe taloiti na povrinama gdje se dalje moe oksidirati u sulfate u tlu (to je takoer toksino za neke biljke), reducirati u sulfid u atmosferi ili oksidirati u sulfat u atmosferi u obliku sulfatne kiseline, glavnog sastojka kiselih kia.

4.5.5. Ciklus kruenja vode

Ciklus kuenja vode ili hidroloki ciklus opisuje kontinuirano kruenje vode kroz zemljinu hidrosferu. Ciklus je voen energijom suneva zraenja. On ukljuuje atmosferu, tlo, povrinske i podzemne vode. Kako se voda krede ciklusom mijenja stanje izmeu tekude, krute i plinovite faze. Voda se krede iz jednog u drugi rezervoar fizikim procesima evaporacije, precipitacije, infiltracije, teenja i podzemnih tokova.

107

Slika 39. Ciklus kruenja vode.

Ciklus kruenja vode je kontinuirano kretanje vode kroz, iznad te ispod povrine Zemlje. Kako se voda pokrede, mijenja stanje tekude, plinovito (vodena para) i kruto (led). Vrijeme potrebno da se voda pomakne iz jednog u drugo stanje je razliito, od nekoliko sekunda do vie tisuda godina, a koliina vode pohranjena u hidrosferi varira do ak 1,37 milijuna km3. Usprkos trajnom kretanju vode kroz hidrosferu ukupna koliina vode ostaje konstantna. Kretanje vode ovisi o raznim fizikim i biofizikim procesima. Dva procesa najodgovornija za kretanje vode su precipitacija i evaporacija (pokredu 505,000 km3 vode svake godine).

4.5.5.1. Rezervoari vode

Najvedi rezervoari vode su oceani koji zapremaju ak 97% vode, zatim sljedi voda pohranjena u obliku leda (2%). Voda pohranjena u svim ivim organizmima predstavlja najmanji rezervoar vode. Vrijeme zadravanja u pojedinom rezervoaru hidrolokog ciklusa je prosjeno vrijeme u kojem se molekula vode zadri u tom rezervoaru. Podzemna voda moe se zadrati i do 10,000 godina u podzemlju prije no to postane dostupna drugim djelovima. Posebno stare podzemne vode zovu se fosilne vode. Voda u tlu ostaje pohranjena vrlo kratko vrijeme jer se ravnomjerno raspodjeljuje po povrini Zemlje te moe biti izgubljena u obliku evaporaciije, transpiracije, povrinskog odtjecanja ili teenja u podzemlje. Nakon evaporacije voda se zadrava u atmosferi oko 9 dana prije no to se kondenzira i u obliku precipitacije ponovno padne na Zemlju.

108

4.5.5.2. Promjene stanja vode

Tijekom posljednjeg stoljeda ciklus kruenja vode postao je intenzivniji, tj. povisio se udio precipitacije i evaporacije. To je oekivani rezultat globalnog zagrijavanja jer poviene temperature povisuju udio evaporacije zbog toga to topliji zrak ima vedi kapacitet zadravanja vlage. Topljenje ledenjaka jedan je od primjera promjene reima kruenja vode. Odrivost ledenjaka precipitacijom ne moe se usporediti s gubitkom vode zbog topljenja i sublimacije. Topljenje ledenjaka od 1850. na ovamo je stalno u porastu. Ljudske aktivnosti koje doprinose promjeni ciklusa kruenja vode su: Poljoprivreda, Promjene kemijskih sastojaka atmosfere, Gradnja brana na rijekama, Rasumljavanje, Uklanjanje podzemne vode iz bunara, Pretjerano iskoritavanje vode iz rijeka (navodnjavanje), Urbanizacija.

4.5.5.3. Utjecaj na klimu

Kruenje vode pokrede suneva energija. 86% globalne evaporacije dolazi iz oceana, smanjujudi njihovu temperaturu evaporacijskim hlaenjem. Bez evaporacijskog efekta hlaenja efekt staklenika doprinjeo bi znatno vioj povrinskoj temperaturi (67C) i toplijem planetu. Vedina suneve energije zagrijava tropska mora. Nakon evaporacije, vodena para izdie se u atmosferu gdje je noena vjetrovima dalje od tropa. Vedina te vodene pare kondenzira se kao kia u meutropskoj konvergacijskoj zoni (ITCZ) oslobaajudi latentnu toplinu koja grije zrak. Ona, nadalje pokrede atmosferska strujanja zraka.

4.5.5.4. Efekt na biogeokemijske cikluse

I dok je kruenje vode samo po sebi biogeokemijski ciklus, on takoer doprinosi kruenju drugih elemenata u njihovim biogeokemijskim ciklusima. Teenje vode je odgovorno za gotovo cijeli transport erodiranih sedimenta i fosfora iz tla u vodene organizme. Salinitet oceana proizlazi od erozije i transporta otopljenih soli iz tla.

109

Za antropogenu eutrofikaciju jezera primarno je odgovoran fosfor, koji se rasipa po poljoprivrednim povrinama kao gnojivo i tada prenosi ispiranjem tog zemljita do rijeka. Povrinsko i podzemno teenje vode ima veliku ulogu u prenosu duika iz tla u vodene organizme. Mrtve zone u na pr. rijeci Mississippi posljedice su ispiranja duika s poljoprivrednih povrina u rijeku, a njome sve do meksikog zaljeva. Teenje vode ima ulogu i u ciklusu kruenja ugljika ponovo preko prijenosa erodiranih stijena i tla.

Slika 40. Sediment iz rijeke Mississippi nosi gnojiva u meksiki zaljev stvarajudi mrtve zone koje su posljedica anoksije.

110

5.

ZATITA OKOLIA

Sa razvojem ljudske civilizacije na Zemlji, i porastom populacije dolazi do povedanja negativnih utjecaja ovjeka na okoli. Problemi kao posljedica ovjekove nepanje javljaju se jo u antiko doba: spominju se problemi erozije uzrokovani pretjeranom sjeom uma i zagaenje vode tekim metalima koji su se eksploatirali u rudnicima. Dotadanji problemi bili su lokalnog ili regionalnog tipa. Takvo stanje se zadralo sve do pojave industrijske revolucije. Poetak dvadesetog stoljeda je prekretnica kada dolazi do globalizacije problema okolia te intenzivnije degradacije ovjekove okoline.

Degradacijom okolia smatra se propadanje lokalnih ekosustava ili cijele biosfere zbog antropogenih aktivnosti. Do degradacije okolia dolazi kada se prirodni resursi (stanite, ume, tlo, voda, zrak...) konzumiraju bre no to ih priroda moe nadomjestiti. Odrivost zahtjeva da ljudske aktivnosti koriste samo one prirodne resurse i to do granice u kojoj se mogu prirodno nadomjestiti: Koritenje prirodnih resursa > sposobnost prirodnog nadomjetanja = degradacija okolia Koritenje prirodnih resursa = sposobnost prirodnog nadomjetanja = odrivi razvoj Koritenje prirodnih resursa < sposobnost prirodnog nadomjetanja =obnova okolia, takoer odrivi razvoj.

Dugotrajna degradacija okolia dovodi do stanja kada lokalni uvjeti okolia vie ne mogu podravati ljudsku populaciju. Raniji pristupi ovoj problematici su se sastojali od izbjegavanja problema, a mogu se svesti u tri kategorije: Uprljaj i bjei ovaj pristup bio je tipian za mjesta sa malom naseljenodu, a sastojao se u migracijama stanovnitva izazvanih degradacijom okoline (najede uslijed degradacije obradivog zemljita). Razrijedi i raspri ovo je bio jedini nain upravljanja otpadom u pred-industrijskom dobu bazirano na prirodnom kapacitetu samoproidavanja. Koncentriraj i zadri jedno vrijeme je smatrano za dobru metodu upravljanja otpadom na Zemlji, npr. za kontrolirano odlaganje toksinog i nuklearnog otpada. Meutim, uslijed fizikog propadanja kontejnera i/ili kontrole, bilo je nemogude garantirati dugorono skladitenje bez pojave curenja. Od 60-tih godina prolog stoljeda pa naovamo, postalo je jasno da strategija razrijedi i raspri nije vie efikasna u borbi sa tokastim izvorima zagaenja. Zbog toga su nova tehnologija i poslovanje zasnivani na uvoenju procesa proidavanja na kraju proizvodnog procesa ili tzv. end-of-pipe tretmana. Iako je do odreenog stupnja efikasan, ovaj pristup tretmana na kraju procesa nije rjeenje. End-of-pipe tretman ima i nusprodukte kao to je otpadni mulj, koji mora biti odloen ili spaljen, to stvara novu dimenziju zagaenja okolia koja je i neprihvatljiva. Tek se krajem prolog stoljeda dolo na ideju da se smanje emisije tetnih materijala na izvoru njihovog postanka. Ova strategija prevencije zagaenja i minimalizacije otpada je bila neophodna da bi se smanjili ogromni trokovi proidavanja, posebno od trenutka kada je u pravni sustav uveden princip - zagaiva plada.

112

Povedani ovjekov utjecaj na okoli i ovjekovo ogranieno znanje o prirodi i njezinim organizacijskim i samoregulacijskim oblicima te pomanjkanje spoznaje o mogudim posljedicama ovjekovog utjecaja na okoli, nalae ljudima provedbu takve politike zatite okolia kojom de omoguditi uspostavu prirodnog sklada s okoliem. Zatitom okolia osigurava se cjelovito ouvanje kakvode okolia , ouvanje prirodnih zajednica, racionalno koritenje prirodnih izvora i energije na najpovoljniji nain za okoli kao osnovni uvjet zdravog odrivog razvoja.
61 62

5.1. Povijesni put koncepta odrivosti

Ciljevi ekonomskog i socijalnog razvoja moraju biti definirani terminima odrivosti i to u svim zajednicama: razvijenim ili onim u razvoju, trino orijentiranima ili centralno ureenim. Interpretacija u svim zemljama nede biti jednaka, ali se mora stvoriti konsenzus oko bazinog koncepta odrivog razvoja i bazinog puta koji vodi k odrivom razvoju. Koncept odrivosti okolia see u period nakon II. Svjetskog rata kad je utopistini pogled na tehnologijski voen ekonomski rast predvidio da je kvaliteta okolia povezana s ekonomskim razvojem. Interes za odrivodu je porasao u 60-tim godinama nakon izdavanja knjiga: Rachel Carson Tiho proljede (1962.) i Paula Ehrlicha Populacijska bomba (1968.). Grupa europskih ekonomista i znanstvenika poznatijih pod imenom Rimski klub (osnovana 1968.) 1972. sponzorira izdavanje knjige Limits to Growth. Kritizirani su od tadanjih ekonomista jer njihov Izvjetaj predvia velike negativne posljedice zbog toga to su ljudi previe koristili zemljine resurse te je, prema njma, jedino rjeenje odbacivanje daljnjeg ekonomskog razvoja.

1972. odrana je UN konferencija o ljudskom okoliu u Stockholmu, a 1980. donesena je Svjetska konzervacijska strategija koja je utemeljena od IUCN-a63 u suradnji s UNEP-om64 i WWF-om65. Strategija je razvijana u periodu od 3 godine, a ukljuila je rad vie od 450 vladinih organizacija , meuvladinih tjela i nevladinih udrga iz vie od 100 zemalja. Cilj je bio pomodi postidi odrivi razvoj kroz odravanje prirodnh resursa i to kroz: esencijalne ekoloke procese, ouvanje genetike raznolikosti, odrivog koritenja vrsta i ekosustava.

61

Okoli je prirodno okruenje; zrak, voda, tlo i more, klima, biljni i ivotinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna batina kao dio okruenja kojeg je stvorio ovjek. 62 Kakvoda okolia je stanje okolia izraeno fizikalnim, kemijskim, estetskim i drugim poka zateljima. 63 International Union for the Conservation of Nature and Natural Resources. 64 United Nations Environment Programme. 65 World Wildlife Found.

113

Slika 41. Shematski prikaz odrivosti.

1983. na Generalnoj Skuptini UN-a utemeljena je Svjetska komisija o okoliu i razvoju (Brundtlandska komisija). Utemeljena je kako bi se rjeili kritini problemi okolia i razvoja te predloili naini njihova rjeavanja. Predsjedateljska uloga dodjeljena je gospoi Gro Harlem Brundtland; premijerki Norveke. Komisija je imala vie od 75 strunjaka irokog spektra (okoli/ekonomija). 1987. komisija je izdala finalno izvjede: Our Common Future u kojem se daje 66 definicija odrivog razvoja s preporukom da UN treba sponzorirati globalnu konferenciju na kojoj bi se dao cjelovit pregled stanja okolia i trenutnog razvoja i ekonomske prakse te njihov utjecaj na okoli. UN je dao formalnu odluku o UNCED 1989. Idude godine teku pripreme za konferenciju, te se osniva Internacionalni institut za odrivi razvoj te su napokon stvoreni uvijeti za odravanje konferencije o okoliu i razvoju.

66

Brundtland-ska komisija predloila je opde prihvadenu definiciju odrivog razvoja: Odrivi razvoj je razvoj koji zadovoljava potrebe sadanjosti, bez da se ugroavaju mogudnosti bududih generacija da zadovolje svoje potrebe.

114

UN konferencija o okoliu i razvoju67 (Earth Summit) odrala se u lipnju 1992. u Rio de Janeiro-u. UN-ov Skup o Zemlji usmjerio je svjetsku panju na najkritinija pitanja. Usvojena je Agenda 21 globalni plan djelovanja na rjeavanju najkritinijih pitanja, donesena je Deklaracija iz Ria koja sadri naela na kojima drave moraju zasnivati budude odluke i programe, uzimajudi u obzir djelovanje drutveno-gospodarskog razvoja na okoli, prepoznati su problemi: Sve vedi broj gradova (raspon problema od zagaenosti zraka do beskudnika) Nedostatak iste vode i loi sanitarni uvjeti Zatita okolia i upravljanje prirodnim izvorima Jaanje uloge osnovnih drutvenih skupina (ena, djece i mladih, nevladinih organizacija, lokalnih vlasti, radnika i sindikata, poslovnog svijeta i industrije, znanstvenika i poljoprivrednika) Istaknuta je potreba edukacije, osposobljavanje i podizanje svijesti javnosti te informiranje.

Tablica 6. Pregled aktivnosti UNCED-a u Rio de Janeirou. Konferencija Neformlni naziv UNCED, Rio de Janeiro, 3. - 14. lipnja 1992. Earth Summit 172 (108 predsjednik drave ili vlade) Vie od 2 400 predstavnika nevladinih organizacija Sudionci 17 000 sudionika paralelnih Foruma Vie od 10 000 novinara Tema Okoli i odrivi razvoj Agenda 21 Deklaracija o okoliu i razvoju Rezultati Izjava o Naelima uma Okvirni program UN-a o klimatskim promjenama UN konvencija o biolokoj raznolikosti Pratedi mehanizmi Komisija o odrivom razvoju (CSD)

67

United Nations Convention on Environment and Development - UNCED.

115

Vlade su shvatile nunost izmjene meunarodnih i nacionalnih planova i politika kako bi osigurale da sve ekonomske odluke potpuno uzmu na razmatranje utjecaj na okoli: Nain proizvodnje pogotovo proizvodnje toksinih tvari poput olova u gorivu ili toksinog otpada Alternativni izvori energije trebaju zamjeniti dotadanje, vedinom bazirane na fosilnim gorivima koja se veu za globalne promjene klime Novi naini javnog prijevoza kako bi se reducirala emisija od prometa te rjeili zdravstveni problemi uzrokovani oneidenjem zraka i smogom Nedostatak pitke vode.

Dvotjedni skup bio je klimaks procesa zapoetog u prosincu 1989. koji je ukljuivao planiranje, edukaciju i pregovore meu lancama UN-a, a doveo je do prihvadanja Agende 21 osnove za akciju prihvadanja odrivog razvoja na cjeloj planeti. Agenda 21 ukazuje na glavne probleme te istrauje naine kako pripremiti svijet za nadolazede probleme u 21. stoljedu. Sadri detaljne prijedloge za akcije na socijalnim i ekonomskim podrujima te za ouvanje i upravljanje prirodnim resursima koji su osnova ivota: ouvanje atmosfere, oceana i bioloke raznolikosti, sprijeavanje deforestizacije, promocija odrive poljoprivrede.

UN komisija za odrivi razvoj (CSD) utemeljena je na zahtjev Generalne Skuptine UN-a sa svrhom potpore i poticanja akcija Vlada, poslovanja, industrije i drugih nevladinih grupa u svrhu postizanja socijalnih i ekonomskih promjena koje bi dovele do odrivog razvoja. Komisija ima viegodinji tematski radni program (do 2016./2017.). Prati primjenu Agende 21 na svim podrujima: zdravlje, ljudska naselja, slatke vode, toksine kemikalije i opasni otpad, tlo, poljoprivreda, dezertifikacija, planine, ume, bioloka raznolikost, atmosfera, oceani i mora.

5.2. Stanje okolia u Hrvatskoj

Ukupno stanje okolia u Hrvatskoj je bolje nego u industrijskim zemljama Europske Unije. Meutim, zbog manjkavog sustava motrenja okolia i postojede neujednaene baze podataka, analiza stanja okolia nije kvantitativna i cjelovita. Upravni sustav zatite okolia ponikao je u Hrvatskoj iz djelatnosti prostornog ureenja, jer je djelatnost prostornog planiranja i ureivanja prostora bila ved sedamdesetih godina 20-og stoljeda institucionalno, pravno i metodoloki visoko razvijena. Institucionalni sustav zatite okolia u Hrvatskoj zapoinje 1980. uspostavljanjem Zavoda za prostorno ureenje i zatitu okolia pri

116

Ministarstvu graditeljstva. Od tada, pa sve do 1994., kada se odvaja u zasebnu dravnu upravnu organizaciju, zatita okolia je organizacijski bila vezana uz prostorno ureenje. U traganju za najprimjerenijim modelima ouvanja okolia i prostora, svijest o potrebi strune i institucionalne suradnje tih dvaju djelokruga, kao bliskih, odnosno komplementarnih sektora, rezultirala je u 2000. godini uspostavljanjem Ministarstva zatite okolia i prostornog ureenja. Kao to je okoli, prema definiciji, kompleksna kategorija sastavljena od vie pojedinanih tematskih podruja, tako se i zatita pojedinih sastavnih dijelova okolia, kao to su: voda, more, ume, poljoprivredno zemljite, kulturna batina, ljudsko zdravlje, provodi putem odreenih ovlatenih sektora.

Ouvanje prirode i okolia svrstani su u kategoriju najviih vrednota ustavnog poretka RH . Ustav je odredio da Sabor i narod neposredno odluuju o ouvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i o njegovom koritenju, a Deklaracija o zatiti okolia u RH vrsto je opredjeljenje za izgradnju pravnog sustava koji je sukladan meunarodnim ugovorima i standardima europske i svjetske zajednice. Zakonodavstvo nije samo po sebi dovoljno da se stanje okolia pobolja, bududi da brzi razvoj u podrujima koja stvaraju pritisak na okoli (npr. u sektorima prometa, energetike ili poljoprivrede) esto pretee nad pozitivnim uinkom nove regulative. Stoga sama gospodarska aktivnost mora biti takva da vodi rauna o ciljevima zatite okolia. Tehnologijski jaz i tehnologijsko zaostajanje hrvatskog gospodarstva rezultat je niza kompleksnih imbenika, od kojih sa stajalita znanosti treba izdvojiti: slabu suradnju izmeu znanosti i gospodarstva; nerazvijeni sektor tehnologijski utemeljenih malih i srednjih proizvodnih poduzeda, koja su za razliku od ostalih poduzeda sposobna dovesti do restrukturiranja lokalnoga gospodarstva, jer svjesno ulaze u rizik uvoenja novih, trino neprovjerenih tehnologija; nepostojanje institucionalne tehnologijske infrastrukture za potporu malim i srednjim proizvodnim poduzedima i istraivanjima usmjerenim na gospodarstvo; neizgraenost sustava potpornih instrumenata i mjera za poticanje tehnologijske revitalizacije gospodarstva. Bududi da je u Hrvatskoj opda tehnologijska politika mogudim dosezima bitno ograniena, nuno je na podlozi posebnosti sektorskih profila razlikovati: sektore utemeljene na know-how na inenjerstvu utemeljene sektore na istraivanju i sektoru utemeljene sektore.

Predvidiv je, ved u kratkoronom razdoblju, rast industrijske proizvodnje i porast u gospodarstvu s rastom potronje energije. Dolo je do ekspanzije prometa i turizma, uz pratede infrastrukturne zahvate. Sve to izravno ugroava stanje u kojem se nalazi okoli RH. to initi da se zrak, vode, more, tlo i bioloka raznolikost dugorono sauvaju? to initi da se odre uvjeti u kojima de bududi

117

narataji imati pitke vode, isto more, isti zrak, kvalitetno tlo i druge prirodne zalihe da mogu proizvoditi koliko je potrebno za normalan ivot? Devedesetih je godina 20-og stoljeda globalna politika zatite okolia nakon dvadeset godina napora prvenstveno usmjerenog k detaljnoj razradi legislativnog okvira za borbu protiv zagaenja i za zatitu prirode, napravila zaokret i krenula drugim smjerom, prema konceptu odrivog razvoja.

Odrivi razvoj je okvir za oblikovanje politika i strategija kontinuiranog gospodarskog i socijalnog napretka, bez tete za okoli i prirodne zalihe bitne za ljudsku djelatnost u bududnosti. On se oslanja na ambicioznu ideju prema kojoj razvoj ne smije ugroavati bududnost dolazedih narataja troenjem neobnovljivih zaliha i dugoronim devastiranjem i zagaenjem okolia. Dakle, osnovni je cilj osigurati odrivo koritenje prirodnih zaliha na nacionalnoj i meunarodnoj razini. Ovakav izbor cilja mijenja fokus upravljanja okoliem s ublaavanja i eliminacije teta za okoli nakon to su nastale, na plansku prevenciju, kako do njih ne bi dolo.

Dugoroni ciljevi u zatiti okolia u RH su: sauvati i unaprijediti kakvodu voda, mora, zraka i tla u RH odrati postojedu bioloku raznolikost u RH sauvati prirodne zalihe, a osobito integritet i znaajke podruja posebnih prirodnih vrijednosti (more, obala i otoci, planinski dio RH itd).

Kratkoroni ciljevi su: nametnuti striktnu i uinkovitu provedbu svih postojedih propisa zatite okolia, ali i urnu izmjenu svih onih koji su struno manjkavi integrirati zatitu okolia u sve sektore koji djeluju na okoli ili ive od okolia, na taj nain da je zatita okolia sastavni dio svih politika, planova i programa ostvariti sve pretpostavke za inicijalizaciju procesa i sam proces europskih integracija u podruju zatite okolia oblikovati i pokrenuti sekvencijalno vie akcijskih programa kojima se zatita okolia usmjerava k odrivom razvoju, s time da se program bavi: drugim relevantnim problemima ouvanja okolia (kakvodom voda i mora te zraka, promjenom klime, upravljanjem otpadom itd.), te uspostavom novih odnosa suodgovornosti izmeu dionika, odnosno svih zainteresiranih za zatitu okolia ostvariti potpunu harmonizaciju legislavnog korpusa u podruju zatite okolia s onim u EU, i u cijelosti ga implementirati dograditi postojedi sustav zatite okolia tako da bude sposoban obavljati sve funkcije koje de promjena legislative staviti pred njega.

118

5.3. Politika zatite okolia

Povijesno gledano mogu se razabrati tri pristupa dosadanjoj politici zatite okolia: Defanzivan pristup koji je zapoeo sedamdesetih i bio usmjjeren na uvoenje istijih tehnika i tehnologija. Uglavnom se provodio retroaktivno, i nije postojala kompleksna strategija zatite okolia. Preventivan pristup koji je prihvaden osamdesetih imao je cilj da briga za okoli postane dio dravne gospodarske politike i dio poslovne politike poduzeda. Ofenzivan pristup razvija se devedesetih. Briga za okoli postaje brigom za opstanak ivota. Provodedi ofenzivan pristup zatiti okolia, politika potie gospodarenje otpadom, odgovornost proizvoaa otpada te utvruje takve politike cijena koja obuhvada sve trokove zatite okolia. Postavljajudi nove ekoloke standarde i kanjavajudi oneidivae, odnosno nagraujudi ekonomske subjekte koji brinu o okoliu, drava je preuzela zatitu okolia kao svoju novu funkciju.

Politika zatite okolia danas se shvada kao javno upravljanje okoliem, kao zajednikim dobrom, a obuhvada: Spreavanje daljnjeg irenja degradacije okolia i svih vrsti oneidenja Javni nadzor nad svim izvorima oneidenja Racionalno iskoritavanje postojedih prirodnih resursa Usmjeravanje proizvodnih postupaka, prometa i raznih usluga na iste i bezopasne tehnologije.

Daljnji razvoj drutva mogud je ukoliko se temelji na odrivosti. Naela odrivoga razvoja ukljuuju koordiniranu i stalnu brigu za okoli. Pojedine sastavnice okolia (zrak, vode, tlo, biljni i ivotinjski svijet) ne mogu se promatrati kao problemi pojedinih drava, a briga za okoli i ostvarivanje naela odrivog razvoja zahtijeva angairanje svake pojedine zemlje kako bi se poboljali rezultati globalnoga stanja. Analiza je pokazala da postojede sektorske politike, djelujudi zasebno, ne mogu osigurati eljenu razinu zatite okolia. Potrebna je bolja integracija politike zatite okolia u druge segmente politike. Postoji zakonodavni i institucionalni okvir, ali nedostaje provedba mjera i nadzor. U Hrvatskoj je na pr. Pogram zatite okolia ispunilo samo 12 upanija, a upitna je njihova usklaenost s Nacionalnom strategijom zatite okolia. Isto tako u rjeavanju najvedeg problema zatite okolia problema komunalnoga otpada, u mnogim sredinama godinama se nita nije poduzimalo. Kao najedi problemi u provedbi Programa navode se: Nedostatak financijskih sredstava Nedostatak strunih kadrova Nedovoljno reguliran odnos dravne uprave te regionalne i lokalne samouprave.

119

Stoga se s pravom postavlja pitanje: Ulaemo li dovoljno u zatitu okolia? Kapitalna ulaganja rastu. Stalan porast poinje 1999., a 2005. iznosila su 1,46 milijuna kuna. Meutim, za udovoljavanje standardima EU taj de se iznos morati viestruko povedati. Mjere za poticanje ulaganja izostajale su ili su nedovoljno koritene. Na pr. nepostojanje porezne olakice za investitore koji ulau u zatitu okolia.

Politika cijena u podruju komunalnih usluga prelazi na sustav koji se oslanja na naelo oneidiva plada i korisnik plada. Velik iskorak napravljen je osnivanjem Fonda za zatitu okolia i energetsku uinkovitost koji uvodi neke naknade poput: Naknade na koritenje motornih vozila Naknade za opteredivanje okolia otpadom (u svezi s opasnim otpadom, odlaganjem proizvodnoga i komunalnoga otpada, ambalani otpad) Naknade povezane s emisijom SO2 i NO2. Pod naknadama oneidivaa okolia razumijevaju se naknade na emisije u okoli: ugljikovog dioksida, oksida sumpora izraenih kao sumporov dioksid te oksida duika izraenih kao duikov dioksid. Obveznici pladanja naknada na emisije u okoli su pravne i fizike osobe koje u okviru svoje djelatnosti imaju u vlasnitvu ili koriste pojedinani izvor emisije CO2, SO2 i NO2. Naknade na emisije CO2, SO2 i NO2 izraunavaju se i pladaju prema koliini emisije u tonama.

Politika zatite okolia obuhvada: Ciljeve i naela politike zatite okolia Nositelje politike zatite okolia Sredstva i programe za provedbu politike zatite okolia.

5.3.1. Ciljevi zatite okolia

Osnovni ciljevi zatite okolia u ostvarivanju uvjeta za odrivi razvoj (ravnotea izmeu ovjeka i prirode) su: zatita ivota i zdravlja ljudi, zatita biljnog i ivotinjskog svijeta, bioloke i krajobrazne raznolikosti te ouvanje ekoloke stabilnosti, zatita i poboljanje kakvode pojedinih sastavnica okolia, zatita ozonskog omotaa i ublaavanje klimatskih promjena, zatita i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajobraza, sprjeavanje velikih nesreda koje ukljuuju opasne tvari, sprjeavanje i smanjenje oneidenja okolia,

120

trajna uporaba prirodnih izvora, racionalno koritenje energije i poticanje uporabe obnovljivih izvora energije, uklanjanje posljedica oneidenja okolia, poboljanje naruene prirodne ravnotee i ponovno uspostavljanje njezinih regeneracijskih sposobnosti, ostvarenje odrive proizvodnje i potronje, naputanje i nadomjetanje uporabe opasnih i tetnih tvari, odrivo koritenje prirodnih dobara, bez vedeg otedivanja i ugroavanja okolia, unapreenje stanja okolia i osiguravanje zdravog okolia.

Ovi ciljevi postiu se: Predvianjem, pradenjem, sprjeavanjem, ograniavanjem i uklanjanjem nepovoljnih utjecaja na okoli Zatitom i ureenjem izuzetno vrijednih dijelova okolia Sprjeavanjem rizika i opasnosti po okoli Poticanjem koritenja obnovljenih prirodnih izvora i energije Poticanjem upotrebe proizvoda i koritenja proizvodnih postupaka najpovoljnijih za okoli Ujednaenim odnosom zatite okolia i gospodarskog razvoja Sprjeavanjem zahvata koji ugroavaju okoli Sanacijom otedenih dijelova okolia Razvijanjem svijesti o potrebi zatite okolia u odgojnom i obrazovnom procesu Donoenjem propisa o zatiti okolia Obavjetavanjem javnosti o stanju okolia i njenim sudjelovanjem u zatiti okolia Povezivanjem sustava i institucija zatite okolia RH s meunarodnim institucijama.

5.3.2. Naela zatite okolia

5.3.2.1. Naelo odrivog razvitka

Prilikom usvajanja polazita, donoenja strategija, planova i programa te propisa, i njihovoj provedbi, Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske, upanije, Grad Zagreb, veliki gradovi, gradovi i opdine, u okviru svog djelokruga, moraju poticati odrivi razvitak. U svrhu poticanja odrivog razvitka zahtjevi zatite okolia ureeni ovim Zakonom i posebnim propisima moraju biti ukljueni u pripreme i provedbu utvrenih polazita i aktivnosti na svim podrujima gospodarskog i socijalnog razvitka.

121

5.3.2.2.

Naelo predostronosti

Pri koritenju okolia treba tedljivo koristiti sastavnice okolia i njima upravljati vodedi rauna o mogudnostima ponovnog koritenja prirodnih i materijalnih dobara, te vodedi rauna o sprjeavanju oneidivanja okolia, mogudem nastanku teta po okoli i izbjegavanju stvaranja otpada, u najvedoj mogudoj mjeri. Granine vrijednosti emisija, standardi kakvode okolia, pravila postupanja i druge mjere zatite okolia moraju biti odreene propisom, odnosno odgovarajudim aktom, a svako djelovanje na okoli mora biti planirano i izvedeno na nain da uzrokuje to manje opteredivanje okolia, vodedi pri tome rauna o racionalnom koritenju prirodnih dobara i energije. Radi izbjegavanja rizika i opasnosti po okoli, pri planiranju i izvoenju zahvata treba primijeniti sve utvrene preventivne mjere zatite okolia to podrazumijeva koritenje dobrih iskustava kao i uporabu proizvoda, opreme i ureaja te primjenu proizvodnih postupaka i sustava odravanja projektiranih parametara postrojenja, koji su najpovoljniji po okoli. U cilju preventivnosti, prilikom koritenja okolia, primjenjuju se najbolje raspoloive tehnike i u svijetu priznati sustavi odravanja postrojenja. Operater, koji svojim djelovanjem ili proputanjem djelovanja na koje je obvezan propisom ili odgovarajudim aktom i tvrtka, koja obavljanjem djelatnosti uzrokuje rizik po okoli, ili nanosi tetu u okoliu, obvezni su, o svom troku bez odgaanja poduzeti nune mjere zatite da se izbjegne rizik i teta u okoli. Kada prijeti opasnost od stvarne i nepopravljive tete za zdravlje ljudi i okoli, ne smije se odlagati poduzimanje nunih zatitnih mjera, pa ni u sluaju kada ta opasnost nije u cijelosti znanstveno istraena. Odustat de se, odnosno nede se djelovati, obavljati djelatnost i/ili obaviti zahvat, koji imaju znanstveno dokazanu ili pretpostavljenu vjerojatnost tetnog i trajno tetnog utjecaja na okoli a osobito na sastavnice okolia - bioloku raznolikost i krajobraz.

5.3.2.3.

Naelo ouvanja vrijednosti prirodnih dobara, bioloke raznolikosti i krajobraza

Prirodna dobra i krajobrazne vrijednosti treba nastojati ouvati na razini obujma i kakvode koji ne ugroavaju zdravlje i ivot ovjeka i nisu tetni za biljni i ivotinjski svijet. Tlo je neobnovljivo dobro i mora se koristiti odrivo uz ouvanje njegovih funkcija. Nepovoljni uinci na tlo moraju se izbjegavati u najvedoj mogudoj mjeri. Zahvati u okoli koji mogu imati tetni uinak na bioloku i krajobraznu raznolikost, te ouvanje prirodnog genetskog sklada i sklada prirodnih zajednica, ivih organizama i tvari, nisu doputeni, ukoliko se u postupku u skladu s Zakonom i posebnim propisima ne odlui drukije.

122

5.3.2.4.

Naelo zamjene i/ili nadomjetaja

Djelovanje, odnosno planirani zahvat koji bi mogao imati tetni utjecaj na okoli potrebno je zamijeniti djelovanjem, odnosno zahvatom koji predstavlja znatno manji rizik za okoli. Ova odredba se primjenjuje na koritenje postrojenja te pri koritenju opreme i proizvoda, uz obvezno ograniavanje oneidenja okolia na izvoru nastanka. Tvarima koje se mogu ponovno uporabiti, ili koje su bioloki razgradive, treba dati prednost pri uporabi, pa i u sluaju vedih trokova.

5.3.2.5.

Naelo cjelovitog pristupa

Svrha naela cjelovitog pristupa je sprjeavanje i/ili svoenje rizika za okoli na najmanju mogudu mjeru rizika za okoli u cjelini. Zahtjevi za visokom razinom zatite okolia i poboljanjem kakvode okolia obvezni su sastavni dio svih polazita kojima je cilj uravnoteeni gospodarski razvitak, a osiguravaju se sukladno naelu odrivog razvitka. Kod izrade i donoenja dokumenata prostornog ureenja mora se posebno uzimati u obzir osjetljivost okolia na odreenom prostoru, odnos prema skladu i vrijednostima krajobraza, odnos prema neobnovljivim i obnovljivim prirodnim dobrima, kulturnoj batini i materijalnim dobrima, te ukupnost njihovih meusobnih utjecaja i meusobnih utjecaja postojedih i planiranih zahvata na okoli.

5.3.2.6.

Naelo suradnje

Odrivi razvitak postie se suradnjom i zajednikim djelovanjem Hrvatskog sabora, Vlade, upanija, Grada Zagreba, velikih gradova, gradova i opdina te svih drugih dionika u cilju zatite okolia, svakoga u okviru svoje nadlenosti i odgovornosti. Drava osigurava suradnju i solidarnost u rjeavanju globalnih i meudravnih pitanja zatite okolia, posebno kroz meunarodne ugovore, suradnjom s drugim dravama i sklapanjem odgovarajudih sporazuma te obavjedivanjem drugih drava o prekograninim utjecajima na okoli, o ekolokim nesredama, kao i meunarodnom razmjenom informacija o okoliu. Vlada, upanije, Grad Zagreb, veliki gradovi, gradovi i opdine, u okviru svoga djelokruga, solidarno i zajedniki sudjeluju u provedbi zatite okolia iz svoje nadlenosti, kako bi osigurale provedbu uinkovitih mjera zatite okolia na svom podruju.

123

5.3.2.7.

Naelo oneiiva plaa

Oneidiva snosi trokove nastale oneidavanjem okolia. Trokovi obuhvadaju trokove nastale u vezi s oneidavanjem okolia ukljuujudi i trokove procjene tete, procjene nunih mjera i trokove otklanjanja tete u okoliu. Oneidiva snosi i trokove pradenja stanja okolia i primjene utvrenih mjera te trokove poduzimanja mjera prevencije od oneidivanja okolia, bez obzira na to da li su ti trokovi nastali kao rezultat propisane odgovornosti za oneidavanje okolia, odnosno isputanjem emisija u okoli ili kao naknade utvrene odgovarajudim financijskim instrumentima, odnosno kao obveza utvrena propisom o smanjivanju oneidivanja okolia.

5.3.2.8.

Naelo otklanjanja i sanacije tete u okoliu na izvoru nastanka

Ako je teta u okoliu nastala kao rezultat djelovanja ili proputanja propisanog obveznog djelovanja operatera odnosno kao rezultat obavljanja djelatnosti fizike ili pravne osobe, oni su duni otkloniti odnosno sanirati tetu u okoliu prvenstveno na izvoru nastanka.

5.3.2.9.

Naelo pristupa informacijama i sudjelovanja javnosti

Javnost ima pravo pristupa informacijama o okoliu kojima raspolae tijelo javne vlasti i osobe koje tijelo javne vlasti nadzire te osobe koje informacije uvaju za tijelo javne vlasti. Javnost ima pravo na pravodobno obavjedivanje o oneidavanju okolia, ukljuujudi informacije o opasnim tvarima i djelatnostima, informacije o poduzetim mjerama i s tim u svezi pristup podacima o stanju okolia. Javnost ima pravo sudjelovati u postupcima utvrivanja polazita, izrade i donoenja strategija, planova i programa, te izrade i donoenja propisa i opdih akata u vezi sa zatitom okolia. Javnost ima pravo sudjelovati u postupcima koji se vode na zahtjev nositelja zahvata, operatera i tvrtke. Prava javnost ostvaruje na nain ureen Zakonom i propisima donesenim na temelju Zakona te sukladno posebnim propisima

5.3.2.10.

Naelo poticanja

Vlada, upanije, Grad Zagreb, veliki gradovi, gradovi i opdine, u skladu sa svojim nadlenostima, potiu djelatnosti i aktivnosti u svezi sa zatitom okolia koje sprjeavaju ili smanjuju oneidavanje okolia, kao i zahvate u okoli koji smanjuju uporabu tvari, sirovina i energije, te manje oneiduju

124

okoli ili ga iskoritavaju u doputenim granicama. Vlada, upanije, Grad Zagreb, veliki gradovi, gradovi, opdine i pravne osobe s javnim ovlastima u podruju zatite okolia duni su poticati informiranje, izobrazbu i pouavanje javnosti o zatiti okolia i odrivom razvitku i utjecati na razvijanje svijesti o zatiti okolia u cjelini. Vlada odgovarajudim mjerama moe poticati pravne i fizike osobe koje obavljaju gospodarske djelatnosti na uinkovitije provoenje mjera zatite okolia. Vlada, upanije, Grad Zagreb, veliki gradovi, gradovi i opdine, u okviru svoga djelokruga, s oneidivaima i njihovim asocijacijama mogu sklapati sporazume o dobrovoljnim mjerama koje oni provode u svrhu dodatnog smanjivanja opteredenja na okoli

5.3.2.11.

Naelo prava na pristup pravosuu

Svaka osoba koja smatra da je njezin zahtjev za informacijom u pitanjima zatite okolia zanemaren, neosnovano odbijen, bilo djelomino ili u cijelosti, ili ako na njega nije odgovoreno na odgovarajudi nain, ima pravo na zatitu svojih prava pred sudom sukladno posebnom propisu o pravu na pristup informacijama. U svrhu zatite prava na zdrav ivot i odriv okoli te u svrhu zatite okolia i pojedinih sastavnica okolia i zatite od tetnog utjecaja opteredenja, osoba (graanin i druga fizika te pravna osoba, njihove skupine, udruge i organizacije) koja uini vjerojatnim svoj pravni interes i osoba koja zbog lokacije zahvata i/ili zbog prirode i/ili utjecaja zahvata moe, u skladu sa zakonom, dokazati da joj je trajno narueno pravo, ima pravo osporavati postupovnu i materijalnu zakonitost odluka, ina i propusta tijela javne vlasti putem nadlenog tijela i/ili nadlenog suda, u skladu sa zakonom.

5.3.3. Nositelji zatite okolia

Uinkovitost zatite okolia u dravi osiguravaju: Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske, predstavnika tijela, izvrna tijela jedinica lokalne samouprave. Sredinje tijelo dravne uprave nadleno za politiku zatite okolia je Ministarstvo zatite okolia, prostornoga ureenja i graditeljstva, a djeluje uz pomod specijalizirane institucije: Agencije za zatitu okolia i Fonda za zatitu okolia i energetsku uinkovitost.

Agencija za zatitu okolia je nezavisna javna ustanova, osnovana odlukom Vlade Republike Hrvatske, za prikupljanje, objedinjavanje i obradu podataka o okoliu. Potreba za osnivanjem Agencije za zatitu okolia kao centralne institucije u koju de se slijevati svi relevantni podaci o stanju okolia definirana je:

125

osnovnim stratekim dokumentom u zatiti okolia - Strategijom zatite okolia Republike Hrvatske, u kojoj je zaseban dio posveden potrebi osnivanja nezavisne strune Agencije (AZO) i njenim ciljevima, pozicionirajudi je kao sredinje struno tijelo i mogudeg promotora odrivog razvoja Planom provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju izmeu Republike Hrvatske i Europske zajednice i njihovih drava lanica (l. 81. o osnivanju Agencije za zatitu okolia) potrebom za dogradnjom infrastrukture nune za efikasnu provedbu politike zatite okolia (Ministarstvo, Agencija, Fond) usklaivanja pravnog i institucijskog okvira zatite okolia u RH sa pravnim okvirom Europske unije u podruju zatite okolia.

Fond za zatitu okolia i energetsku uinkovitost se osniva radi osiguranja dodatnih sredstava za financiranje projekata, programa i slinih aktivnosti u podruju ouvanja, odrivog koritenja, zatite i unapreivanja okolia. Prema odredbama Zakona o energiji Fond se osniva s ciljem sudjelovanja svojim sredstvima u financiranju nacionalnih energetskih programa imajudi u vidu postizanje energetske uinkovitosti, odnosno koritenja obnovljivih izvora energije.

Za obavljanje poslova dravne uprave na podruju JLS ustrojeni su uredi dravne uprave. Na lokalnoj razini opdina, grad i upanija organiziraju, financiraju i unapreuju poslove zatite okolia. Zatita okolia JLS obuhvada: Osiguravanje uvjeta za provoenje programa zatite okolia Pripremu i provoenje sanacije kada je to njezina obveza Monitoring stanja okolia Osiguranje uvjeta za voenje Katastra oneidenja okolia, oevidnika o stanju okolia i mjerama zatite Obavjedivanje javnosti.

Osim institucija vlasti vanu ulogu imaju i strukovne i/ili poslovne udruge, znanstveno-istraivake institucije, udruge graana i nevladine udruge.

5.3.4. Sredstva i programi zatite okolia

Instrumenti zatite okolia omoguduju izgradnju i realizaciju sustava ekoloke regulative a to su: norme (nacionalne i meunarodne norme za reguliranje zatite okolia) i propisi (reguliraju i poblie odreuju naine, metode i postupke za zatitu okolia).

126

Za provedbu politike zatite okolia slue sredstva i programi zatite okolia. Oni ovise o specifinosti, iziskuju pomnu pripremu kao i pradenje realizacije programa. Izrauju se za odreeno vremensko razdoblje. To su razliiti zakoni, propisi, programi, porezi, norme podijeljeni u 4 skupine: Regulacijski Ekonomski Samoregulacijski Institucionalni.

Regulacijski instrumenti (zakoni, propisi, norme) predstavljaju pravnu regulativu za sankcioniranje nepridravanja propisa kojima se regulira zatita okolia. Mogu biti opdi (Zakon o otpadu) ili posebni (Zakon o zatiti Nacionalnog parka Plitvika jezera).

Ekonomski instrumenti su sredstva za financiranje zatite okolia. Osiguravaju se u dravnom proraunu, proraunima jedinica lokalne samouprave i uprave i iz drugih izvora. Jedinice lokalne samouprave i uprave vode oevidnike o koritenju sredstava i o tome izrauju izvjede koja jedanput godinje dostavljaju Dravnoj upravi za zatitu okolia. Posebnim zakonom mogu se odrediti olakice i oslobaanja pladanja poreza, carina i drugih javnih prihoda za koritenje proizvodnih postupaka, proizvodnju i promet proizvoda iji je utjecaj na stanje okolia povoljniji od utjecaja drugih srodnih proizvodnih postupaka, proizvodnje i proizvoda i za koritenje obnovljivih izvora energije (sunce, vjetar, morski valovi, bio-plin i sl.), opreme i ureaja koji pridonose zatiti okolia. Isto tako posebnim zakonom mogu se odrediti olakice i smanjivanje poreza i drugih javnih prihoda za proizvoae koji organiziraju povrat upotrebljenih i neupotrebljivih ureaja, naprava ili njihovih dijelova, proizvoda ili njihove ambalae, ili na drugi organiziran nain smanje negativne uinke svojeg djelovanja po okoli.

Samoregulacijski instrumenti inicirani su poetno od strane industrijskog sektora. Slue pri uvoenju i primjeni tehnolokih rjeenja i inovacija s ciljem unapreenja zatite i ouvanje okolia.

Pod institucionalne instrumente spadaju organizacijska, institucionalna i tehnika sredstva i sustavi koji omoguduju kvalitetniju zatitu okolia. Na pr. sustavi ekoloke informatike ili sustavi obrazovanja.

127

Tablica 7. Ekonomske mjere za pojedine gospodarske djelatnosti.

Povedavanje ukupne cijene vode na razini pune cijene Povedavanje naknade za zatitu voda radi poticanja ulaganja u proidavanje voda Stupnjevanje cijene vode ovisno o namjeni potronje i ponovnoj uporabi otpadne vode u sekundarne svrhe Uvoenje poreznih i carinskih oslobaanja/olakica za izradbu programa i za uvoenje istije tehnologije Naknada za opteredivanje okolia otpadom i naknada proizvoaa opasnog otpada Naknada na specifine proizvode i ambalau i/ili sustav pologa i povrata novca Naknada za okoli zbog isputanja plinova od motornih vozila (plada se pri registraciji vozila) Povedavanje posebnih poreza na olovna motorna goriva do zabrane njihove uporabe Sniavanje cijena javnoga prijevoza ukljuujudi i eljezniki i vodni promet posebnim subvencijama: iz posebnih poreza na tekuda goriva iz posebnih poreza na osobne automobile te na druga motorna vozila, plovila i zrakoplove Uvoenje sustava pologa i povrata sredstava za stare automobile Uvoenje sustava pologa i povrata sredstava za otpadne gume Zabrana uvoza motornih vozila koja ne odgovaraju propisima za pojedinanu homologaciju vozila Razrada politike odreivanja cestarina i njezino unaprjeivanje Trino formiranje cijena energenata Uvoenje naknade zbog isputanja oneidujudih tvari u zrak (CO 2, SO2, NOx i dr.) Uvoenje oslobaanja/olakica pri pladanju poreza za ulaganja u opremu i tehnologiju koja pridonosi energetskoj uinkovitosti te uporabi i razvoju obnovljivih izvora energije Uvoenje oslobaanja/olakica pri pladanju carine za uvoz opreme i tehnologije koja pridonosi energetskoj uinkovitosti te uporabi i razvoju obnovljivih izvora energije Trgovanje dozvolama za emisije staklenikih plinova Uvoenje posebne naknade za programe zatite okolia gospodarskim subjektima u turistikoj i ugostiteljskoj djelatnosti (stvaranje uvjeta za provedbu naela odrivoga razvoja u turizmu) Uvesti naknade na uporabu pesticida ovisno o jaini utjecaja na okoli Uvesti subvencije za ekoloku proizvodnju poljoprivrednih i pr ehrambenih proizvoda Postupno ukidanje subvencija za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju

Upravljanje vodama

Gospodarenje otpadom

Promet/prijevoz

Energetika

Turizam

Poljoprivreda

5.3.4.1. Pravilnik o procjeni utjecaja na okoli

Pravilnikom o procjeni utjecaja na okoli odreenog zahvata odreuju se zahvati za koje je obvezna procjena utjecaja na okoli, sadraj, rok i nain izrade studije utjecaja na okoli planiranog zahvata, nain donoenja ocjene i zakljuka o namjeravanom zahvatu, nain obavjedivanja javnosti,

128

odreivanje roka i naina sudjelovanja javnosti o odluivanju te naposlijetku prava i obveze sudionika u postupku.

Procjena utjecaja na okoli metoda je koja omoguduje analiziranje pozitivnih i negativnih posljedica nekog projekta, plana ili aktivnosti. Procjena utjecaja na okoli je postupak ocjenjivanja prihvatljivosti namjeravanog zahvata68 s obzirom na okoli i odreivanje potrebnih mjera zatite okolia koje se provode u okviru pripreme namjeravanog zahvata, prije izdavanja lokacijske dozvole i sl. Procjena utjecaja na okoli sastoji se od: opis zahvata sadraj studije komisija, sudjelovanje javnosti zakljuak.

Zahvati za koje je potrebno izvesti Procjenu utjecaja na okoli su: Prometne graevine Energetske graevine Vodne graevine Proizvodne graevine Graevine za postupanje s otpadom Sportske graevine Graevne cjeline Eksploatacija mineralnih sirovina Graevine na zatidenom podruju Ostali zahvati. Struna podloga za PUO je Studija o utjecaju na okoli. Studija mora vrednovati utjecaj zahvata na okoli na temelju imbenika koji ovisno o vrsti zahvata i obiljejima okolia uvjetuju rasprostiranje, jainu i trajanje utjecaja, kao to su meteoroloki, klimatoloki, hidroloki, hidrogeoloki, geoloki, geotehniki, seizmoloki, pedoloki, bioekoloki, krajobrazni, socioloki, ruralni, urbani, prometni itd. Ona sadri: Opis zahvata i lokacije Vrednovanje prihvatljivosti zahvata Zakljuak studije Saetak studije za javni uvid Izvori podataka.

68

Zahvat u okoli je trajno ili privremeno djelovanje ovjeka koje moe naruiti ekoloku stabilnost ili bioloku raznolikost okolia, ili na drugi nain moe nepovoljno utjecati na okoli.

129

U opisu zahvata i lokacije izlae se svrha poduzimanja ili graenja zahvata, daju se podaci dokumenata prostornog ureenja, opis okolia i lokacije i podruje utjecaja zahvata te opis zahvata. to se tie vrednovanja prihvatljivosti zahvata mora se dati pogled mogudih utjecaja zahvata i njegovih varijabilnih rjeenja na okoli tijekom poduzimanja ili graenja, tijekom koritenja i nakon prestanka koritenja ukljuujudi ekoloku nesredu i rizik njezina nastanka. Zatim, daje se pregled najprikladnije varijante zahvata u pogledu utjecaja na okoli s obrazloenjem., prijedlog mjera zatite okolia tijekom poduzimanja ili graenja, koritenja i nakon prestanka koritenja zahvata ukljuujudi i prijedlog mjera za sprjeavanje i ublaavanje posljedica mogudih ekolokih nesreda. Studija u svom zakljuku mora sadravati: obrazloenje najprikladnije varijante zahvata prikaz utjecaja odabrane varijante zahvata na okoli mjere zatite okolia po potrebi program pradenja stanja okolia tijekom poduzimanja ili graenja, koritenja i nakon prestanka koritenja zahvata sa obrazloenjem.

5.4. Norme ISO 14000

Prema starom shvadanju zatita okolia znai smanjenje profitabilnosti za poduzeda i povedane trokove za potroade, dok istodobno profitabilnost podrazumjeva iskoritavanje i unitavanje prirodnih dobara. Za ostvarivanje odrivog razvoja potrebno je da poduzeda donose odluke imajudi u vidu istodobno zdrav okoli i uinkovito poslovanje. Okoli i gospodarstvo su isprepleteni kao partneri u opdoj tenji za boljom kvalitetom ivljenja. Poetkom 80-ih zelena politika poduzeda poela se primjenjivati unutar velikih tvrtki koje pripadaju industrijskim granama najvedim oneidivaima - kemijska i naftna.

Zato promjena politike poduzeda? Razvoj meunarodne i nacionalne politike zatite okolia posebno poslije osamdesetih godina prolog stoljeda kada je prihvaden preventivni koncept politike zatite okolia Jaanje ekoloke svijesti i promjena ukusa potroaa koji se pokazuju u tzv. zelenom potroakom mentalitetu temeljem kojeg su potroai spremni platiti vedu cijenu za ekoloki prihvatljivije proizvode Uvoenje ekolokog etiketiranja proizvoda, temeljem ega se utvruje utjecaj tog proizvoda na okoli tijekom cijelog ivotnog ciklusa

130

elja za utjecanje na potroae i dravne institucije, kada se stvara ekoloki image poduzeda kako bi se lake plasirali proizvodi, proirila proizvodnja, ili ostvarile neke pogodnosti kod dravnih institucija Strah od trokova koji nastaje nanoenjem teta okoliu. Trokovi naglo rastu, a zakonodavstvo je sve beskompromisnije Utede koje poduzede moe postidi smanjenjem resursa, npr. upotrebljene energije, sirovina ili ponovnom upotrebom otpada Promijena morala upravljaa i zaposlenih kojima raste ekoloka svijest i ne ele biti oznaeni kao protivnici zdravog okolia.

Angairajudi se u zatiti okolia poduzede se usmjerava u 4 osnovne skupine poslova: Planiranje proizvodnje i proizvoda Primjena novih tehnolokih postupaka u proizvodnji Investiranje u zatitu okolia Formiranje posebne slube za zatitu okolia u poduzedu.

Ekoloki ISO standardi prisiljavaju poduzeda na brojne aktivnosti glede zatite okolia. Glavne zapreke spreavanju oneidenja u poduzedu su loa obavijetenost, pomanjkanje volje i odgovarajudih stimulacija. Zatita okolia mora se ugraditi u sr proizvodnih procesa, mora utjecati na izbor sirovina, na operativne postupke, tehnologiju i radnu snagu. etiri glavne skupine spreavanja oneidenja u poduzedu su: Dobro gospodarenje (racionalno koritenje strojeva i sustava) Zamjena materjala Promijene u proizvodnji Recikliranje.

Ekoloki menadment je primjena sustavnog i holistikog pristupa u zatiti, upravljanju i obnavljanju okolia i ekosustava. Podrazumijeva brigu za zatitu i odrivost eosustava, a ne fokusiranje na produktivnost i konkurentnost prirodnih resursa. Ekoloki menader mora posjedovati znanja iz prirodnih i drutvenih znanosti i mora djelovati kao koordinator procesa izmeu ekonomije i ekologije, mora djelovati na smanjenje potronje prirodnih resursa, na smanjenje oneidenja okolia i stvaranje pozitivne ekoloke klime.

ISO je meunarodna organizacija za standardizaciju, osnovana 1947., a danas ima vie od 130 lanica. Standardi su dobrovoljni, a neke zemlje ih prihvadaju kao tehniku podlogu za zakonsku legislativu. ISO razvija one standarde koji su tritu potrebni i objavljuje ih kao meunarodne norme, npr.: ISO 9000 Quality Management (Upravljanje kvalitetom)

131

ISO 14000 Environmental Management (Ekoloki menadment). Norme se sastoje od standarda i smjernica za njihovu primjenu te pomodnih standarda.

Kvaliteta je mjera koja pokazuje iznos uporabne vrijednosti nekog proizvoda ili usluge. U edukaciji kvalitete postoje 4 faze: Kontrola kvalitete (QC) Osiguranje kvalitete (QA) Upravljanje kvalitetom (QM) Cjelovito upravljanje kvalitetom (TQM).

Norme ISO 14000 su standrad sustava upravljanja okoliem. Poduzede (organizacija) kao osnovni subjekt zatite okolia ima bezbroj veza sa svojim okruenjem. 1991. formirana je radna grupa SAGE (Strategic Adversory Group on Environment) ili Strateka savjetodavna grupa za okoli. No, tek nakon 1992. i Earth Summita dat je jai poticaj za realizaciju odgovarajudih normi. U Genevi pri ISO je formiran Tehniki komitet (ISO/TC 207) pod nazivom Environment Management ili Upravljanje okoliem iji je zadatak generiranje niza normi koje bi pomogle svim vrstama organizacija, pogotovo onima koje izravno utjeu na okoli, u ostvarivanju ideja odrivog razvoja i ouvanje ekosustava i zatite prirode, s motom: Misli globalno, djeluj lokalno. Prve norme serije ISO 14000ff (full family ili kompletna obitelj normi tzv. gama normi) objavljene su 1996. Do sada je objavljeno vie normi (ISO) i tehnikih specifikacija (ISO/TC). Tehniki komitet 207 je strukturno podijeljen na podkomitete (SC) i radne grupe (WG): TC 207/SC 1: Upravljanje sustavima okolia TC 207/SC 2: Auditiranje okolia i odgovarajuda ispitivanja okolia TC 207/SC 3: Oznaavanje okolia TC 207/SC 4: Procjena preformansi okolia TC 207/WG 4: komunikacije u okoliu TC 207/SC 5: Promjena klime. Svrha komiteta je uspostava i unapreenje sustava upravljanja okoliem ili EMS (Environment Management System) u organizaciji. Nastanak i odravanje EMS-a mora obavezno rezultirati nizom prednosti: Zatita postojedih ekosustava Optimalno upravljanje resursima Izgradnja kulture odnosa i ponaanja prema okoliu Optimizacija same organizacije Donoenje nesumnjivih poslovnih i funkcijskih uspjeha Izgradnja poslovnog i drugog ugleda

132

Dugotrajna uspostava razvoja na tritu Optimalne komunikacije s javnodu Usklaivanje s postojedim nacionalnim i meunarodnim zakonima Jako smanjenje osiguravajudih premija itd.

Norme pokazuju kako sustav upravljanja okoliem mora izgledati, prema kojim i kakvim kriterijima se mora uspostavljati, koji odgovarajudi alati se moraju koristiti, kakva dokumentacija se mora izgraditi, koji aspekti okolia se moraju potovati, kako se odgovarajude mora ponaati prema okoliu itd. Uspostavljen sustav se mora potvrditi kroz certifikaciju od neovisne, za to akreditirane kude i zatim, redovito i nadalje provjeravati i ocjenjivati. Prednost certifikacije je: Dokaz kvalitete i zrelosti vrhovne uprave kompletne organizacije Olakan izbor partnera u poslovanju Olakan izbor odluke prilikom dodjele poslova i subvencija Mogudnost izlaska na vanjska trita. Eco Management i shema audita nastao je kao preporuka 1836/93 EZ-a. To je nadopuna seriji normi ISO 14000ff. Nudi mogudnost dobrovoljnog uvoenja mjera za ispitivanje i ouvanje okolia, usmjerenost na industrijska poduzeda, ukljuivanje zaposlenika u problematiku okolia, pojaan odnos s javnodu kroz eksterne komunikacije i oslanjanje na zakonsku regulativu. Usvojen je i dodatni znak koji validira informiranost organizacije u procesu stalnog poboljanja stanja njenog okolia. Osnovna svrha implementacije sustava prema preporuci EMAS-a je pradenje stanja i poboljanje okolia.

Slika 42. Znak EMAS-a.

Prednosti EMAS-a: Podravanje zahtjeva normi ISO 14000ff i ISO 9000ff u smislu stvaranja integriranog sustava upravljanja organizacijom Osigurava se lake provoenje upravljanja rizikom, posebno kad je u pitanju ugroavanje ekosustava Racionalnije se upravlja raspoloivim resursima Dobivaju se posebne beneficije u Europskoj Uniji.

133

5.5. Provedba odrivog razvoja u poduzeima

istija proizvodnja (prevencija zagaenja) podset je koncepta odrivog razvoja koji istie ogranienja koje je okoli sposoban tolerirati. Odnosi se na razne strukture drutva, ali prvenstveno na industriju i industrijska zagaenja. Dakle, velike industrije i pojedinana poduzeda morati de uvesti neke promjene u cilju ostvarenja potreba bududih generacija. Prema tome odrivi razvoj je dugorona politika poduzeda, a ne trenutna poslovna praksa.

Valja naglasiti da se oko ovog principa vodila una rasprava. Negativne argumente navodili su odvjetnici, teoretiari zavjere pa ak i utopisti koji su tvrdili da de resursa uvijek biti dovoljno za sve, te da je svrha odrivog razvoja uvesti globalne restrikcije za pojedince i/ili poduzeda te da de u takvom limitiranom svijetu uvijek netko odluivati tko de to dobiti. Meutim, glavni problem je taj to se ne navode odreene akcije na bilo kojoj razini pa nitko nije znao to mu je zapravo initi. Zbog toga se ovaj termin ne bi trebao koristiti za promoviranje neke industrije. Poslodavci de ede raspravljati o samom kljunom problemu npr. o limitiranim sredstvima pa de pokuati rijeiti taj problem, odnosno razviti politiku poduzeda koja je sposobna rijeiti upravo taj problem. Odrivi razvoj poduzeda je dakle put ili cilj koji se ostvaruje sustavom upravljanja okoliem (EMS Environmental Management Systems). Ovaj sustav nije na samim stepenicama uspjeha; to je samo sustav organizacije i akcija koje se trebaju poduzeti. Moe se redi da je EMS temelj stepenica, a koliko de koje poduzede idi visoko po tim stepenicama ovisi o vizijama i ambicijama lidera.

Rezultati

Odrivi razvoj
Industrijska ekologija istija proizvodnja Spreavanje zagaenja Minimalizacija otpada Recikliranje Kontrola oneidenja

Zbrinjavanje otpada

Sustav upravljanja okoliem

Vrijeme i posao

Slika 43. Stepenice uspjeha odrivog razvoja.

134

5.5.1. Industrijska ekologija

Koncept industrijske ekologije je u tome da se industrijska postrojenja tretiraju tako da se prilagode okolini, a ne da se iz nje izdvajaju. U takvom sistemu ele se optimalizirati sirovine, od poetnog materijala, do zavrnog produkta, vika i otpada. Faktori koji se trebaju optimalizirati su sirovine, energija i kapital. Glavni je cilj da tehnologija radi s prirodom a ne protiv nje. Industrijska ekologija je u principu produkcijska komponenta odrivog razvoja. Najvaniji aspekt ove politike je taj da otpada nema niti na jednom koraku proizvodnje jer je sav otpad u stvari resurs za neki drugi korak proizvodnje u nekoj drugoj industriji (poduzedu). Na taj nain se otpad pretvara u profit. Svi principi koji se nalaze ispod industrijske ekologije (na niim stepenicama), ine temelje koji industrijsku ekologiju ine uspjenom.

5.5.2. istija proizvodnja

istija proizvodnja je konceptualni i proceduralni pristup proizvodnji koji zahtjeva da sve faze ivotnog ciklusa proizvoda trebaju biti ciljem prevencije ili minimalizacije kratkoronih i dugoronih rizika po ljude i okolinu69. U sutini, istija proizvodnja se moe predstaviti kao : reduciranje koliine proizvedenog otpada, ili izbjegavanje proizvodnje istog, efikasnija upotreba energije i resursa, proizvodnja okolino prihvatljivih proizvoda i pruanja usluga, postizanje manje koliine proizvedenog otpada, niih cijena i vedeg profita.

istija proizvodnja je sveobuhvatna preventivna strategija koja se podjednako primjenjuje na proizvodni proces, sam proizvod i uslune djelatnosti, s ciljem povedanja efikasnosti proizvodnje i smanjenja rizika za okoli i zdravlja ovjeka. U procesu proizvodnje, istija proizvodnja znai efikasnije koritenje sirovina, vode i energije i sprjeavanje nastajanja otpada. Konferencija Ujedinjenih naroda o okoliu, odrana u Rio de Janeiru 1992. godine je kroz Agendu 21 Plan akcije za 21. stoljede, istaknula istiju proizvodnju kao najvaniju industrijsku strategiju u unapreenju kvalitete okolia. Primjenom istije proizvodnje povedava se efikasnost proizvodnog procesa i zadrava konkurentnost, a istovremeno se titi okoli. Izbjegavanje i spreavanje nastajanja otpada na izvoru pomodu istije proizvodnje je klju odrivog razvoja. Danas je u industriji razvijenih zemalja istija proizvodnja opde prihvadena i dokazala se kao trokovno uinkovita profitabilna aktivnost i velika kompetitivna prednost za tvrtke koje ju
69

UNEP-ova definicija istije proizvodnje.

135

primjenjuju. istija proizvodnja ne znai samo tednju sirovina i energije, ona takoer znai eliminaciju ili smanjenje trokova obrade otpada i njegovog krajnjeg zbrinjavanja. Ove prednosti de postati jo znaajnije u bududnosti, jer trokovi obrade i odlaganja otpada stalno rastu.

Utjecaj industrije na okoli najefikasnije bi se rijeio uvoenjem novih tehnologija. Meutim nove tehnologije su vrlo skupe. Zato je velika prednost istije proizvodnje jer se primjenjuje na postojedim tehnologijama. Primjenom relativno jednostavnih organizacijskih i tehnikih mjera na postojeda (stara) industrijska postrojenja povedava se uinkovitost proizvodnje i kroz to se ostvaruju pozitivni ekonomski uinci na okoli. Otpad je neiskoritena sirovina ili nusprodukt. istijom se proizvodnjom smanjuje koliina otpada, trokovi za njegovu obradu, a poboljava iskoritenje sirovine i efikasnost proizvodnje. Uz istiju proizvodnju za istu koliinu proizvoda stvori se manje otpada. Odnosno, temeljem materijalne bilance (ulaz/izlaz) to znai da se za istu koliinu proizvoda upotrijebi manje sirovina (to je bit istije proizvodnje).

Koncept istije tehnologije (proizvodnje) se razlikuje od end-of-pipe koncepta. Tehnologija end-ofpipe ukljuuje upotrebu raznih tehnologija i proizvoda (kemijskih) za proidavanje vrstog, tekudeg i plinovitog otpada. Ova tehnologija moe reducirati koliinu otpada koji se odlae, ali u sutini ona zagaenje pretvara u drugi medij (npr. zagaenje zraka se pretvara u otpadnu vodu, isputena voda se pretvara u vrsti otpad, itd.).

Osnovni principi vodilje strategije istije proizvodnje su: Princip predostronosti ovaj princip poziva na smanjenje unoenja antropogenih faktora u okoli, i u sutini, on zahtijeva sutinsku izmjenu industrijskog sistema proizvodnje i potronje koji se, u ovom trenutku, zasniva na prekomjernoj upotrebi materijala. Princip prevencije prevencija je jednako vana, posebno u onim sluajevima gdje je poznato da proizvod ili proces mogu izazvati tetu. Princip prevencije se sastoji od uvoenja izmjena uzvodno u standardnoj mrei sistema proizvodnje i potronje. Princip integracije integracija podrazumijeva usvajanje potpunog sagledavanja proizvodnog ciklusa, i jedna od metoda za uvoenje ovog principa je sveobuhvatna analiza ivotnog ciklusa proizvoda. Princip demokracije ukljuuje ljude, radnike i stanovnike na nain na koji je organizirana proizvodnja.

istija proizvodnja je preventivna i proaktivna industrijska strategija, koja ujedno donosi i financijske utede. Sustavno uvoenje istije proizvodnje u Hrvatsko zapoelo je kroz UNIDO (organizacija UN-a za industrijski razvoj) projekt: Stvaranje preduvjeta za istiju proizvodnju koji je 1997. prihvaden kao projekt Vlade.

136

Osnovni cilj projekta bio je osposobljavanje domadih strunjaka koji de kao predavai i konzultanti, promovirati koncept i iru primjenu istije proizvodnje u industriji i gospodarstvu. Taj cilj je trebalo ostvariti kroz: Osposobljavanje-trening 40-ak domadih strunjaka Provedbu 14 demonstracijskih/oglednih projekata u industrijskim tvrtkama Osnivanje Hrvatskog centra za istiju proizvodnju i njegovo ukljuivanje u UNID/UNEP (organizacija UN-a za zatitu okolia) mreu nacionalnih centara za P. Hrvatski centar za istiju proizvodnju je ustanova za promicanje istije proizvodnje. Osnovan je 15. veljae 2000. odlukom Trgovakog suda u Zagrebu, kao nevladina, neprofitna ustanova. U dosad provedenim programima istije proizvodnje u Hrvatskoj sudjelovalo je ukupno 26 industrijski tvrtki u irokom rasponu od prehrambene, brodograevne, metalopreraivake do termoelektrana i kemijske industrije. Osposobljeno je 86 strunjaka za istiju proizvodnju i sustav upravljanja okoliem (EMS), i pokrenuto je 29 oglednih projekata P. Glavne aktivnosti centra su: Edukacija, konzultacije, informiranje, promoviranje, poticanje i savjetovanje zainteresiranih stranaka i ire javnosti o konceptu i metodologiji P usmjerenih na prevenciju zagaenja na mjestu nastanka Organizacija, i implementacija projekata istije proizvodnje u industriji, uslunom sektoru lokalnoj upravi Edukacija i konzultacije na podruju uvoenja sustava upravljanja okoliem (EMS) Suradnja sa nevladinim, obrazovnim, znanstvenim, strunim i vladinim institucijama u raznim projektima (P, smanjenje nastajanja otpada, okolino raunovodstvo, okolino prihvatljive tehnologije, upravljanje otpadom)

Slika 44. Aktivnosti koje su se provodile u projektima istije proizvodnje.

137

Korist od primjene tehnika i mjera istije proizvodnje je dvostruka: kroz povedanu efikasnost proizvodnje tede se sirovine i energija i tako ostvaruju financijske utede, a izbjegavanjem stvaranja otpada i spreavanjem emisija doprinosi se zatiti okolia.

Koristi za okoli: smanjenje volumena otpadnih voda za 2,4 milijuna m3 /godinje, te smanjenje opteredenja otpadnih voda (kemijske potronje kisika, KPK) za 54,6 t/g smanjenje emisija u zrak (organska otapala, dimni plinovi, estice) za 33,2 t/g smanjenje ukupne koliine krutog tehnolokog otpada za 16 540 t/g, od toga: opasnog otpada za 264 t/g, ambalanog otpada za 216 t/g. Poboljanjem iskoritenja sirovina i internim recikliranjem godinje je uteeno 2,37 milijuna m3 svjee (iste) vode i 1 564 t ostalih sirovina, a ostvarene su i utede energenata (plina, pregrijane pare i mazuta). Tijekom provedbe projekta ostvarena je godinja uteda od 3,89 milijuna USD (oko 27,6 milijuna kuna) uz prosjeno vrijeme povrata uloenih sredstava od 1,1 godinu. Tijekom provoenja projekta postignuti su znaajni uspjesi u smanjenju utjecaja na okoli. Smanjena je koliina isputenih otpadnih voda za 2,4 mil. m3/godinje i njihovo opteredenje kisikom za 54,6 tona O2. Emisije organskih otapala, estica i dimnih plinova u atmosferu smanjene su za 33,4 t/g, a proizvodnja tehnolokog otpada smanjena je za 16 540 t/godinje.

5.5.3. Sprjeavanje zagaenja

Sprjeavanje zagaenja postie se reduciranjem sirovina i to tako da se: reduciraju koliine polutanata tj. potencijalno opasne tvari ili kontamintanta koji bi mogao dodi u okoli i to recikliranjem, kemijskim tretmanom ili odlaganjem na primjereno mjesto, reduciraju potencijalne opasnosti (hazardi) za ljudsko zdravlje i okoli. To se postie modifikacijom opreme, procesima promjene, preformulacije ili redizajna produkta ili sirovine te se povedava kontrola uvanja i odravanja takvih materijala. Spreavanje zagaenja je vrlo slino istijoj proizvodnji ali se vie fokusira na sam proces proizvodnje produkta. Vano je koristiti manje toksinih tvari i smanjiti nastanak otpada u poetni stupnjevima proizvodnje.

138

5.5.4. Minimalizacija otpada

Minimalizacija otpada odnosi se na reduciranje to je mogude vie opasnog otpada koji nastaje, tretira se ili odlae. Ukljuuje smanjenje sirovina i recikliranje, a koji pridonose smanjenju ukupnog volumena otpada ili smanjenju toksinosti otpada.

5.5.5. Recikliranje
Recikliranje je korak na stepenicama odrivog razvoja ispod minimalizacije otpada. Gotovo uvijek u procesima proizvodnje nastaju otpadni produkti koje je potrebno to vie reciklirati. Reciklirati se moe na dva naina: tzv. closed-loop recikliranje to je zapravo produeni proces proizvodnje, odnosno povrat otpada na poetak procesa koji se postie tehnikama separacije (odvajanja) poput destilacije, filtracije i sl. tzv. straight-recycling u kojem se otpad jednostavno koristi negdje drugdje ili na poetku nekog novog proizvodnog procesa.

5.5.6. Kontrola oneienja

Kontrola oneidenja bazira se na reduciranju volumena i toksinosti otpada koji se ne moe reciklirati. Ova kontrola zahtijeva visok kapital i operativne zahvate, a brojni su rizici vezani uz tretman kemikalijama. Stoga se ova kontrola provodi samo kad se iscrpe sve druge mogudnosti. U usporedbi s trokovima kupovanja, instalacije i rukovanja sistemima kontrole, poboljavanje produkcijskog procesa i drugih strategija istije proizvodnje mogu se pokazati isplatljivijima, a takoer pruaju i povrat novca. Kontrola oneidenja uvijek ostaje operativni troak, bez povrata sredstava.

5.5.7. Zbrinjavanje otpada

Dno stepenica sustava upravljanja okoliem je zbrinjavanje otpada. S otpadom se treba postupati racionalno to se odnosi na znanje to de se desiti s otpadom kada se jednom odloi te je potrebno paljivo odabrati lokaciju odlagalita kako bi se smanjili rizici za zdravlje ljudi i okoli.

139

6.

ONEIENJE ZRAKA

Zatita okolia je postala predmetom sve vedeg zanimanja i brige irom svijeta. ist zrak70 i nezagaena voda postaju svakim danom sve vanija dobra, jer se njihov nedostatak sve vie osjeda. Mnoge ivotinjske i biljne vrste naglo se prorjeuju, a mnoge su ved istrijebljene. Efekt globalnog zatopljenja i smanjivanja ozonskog omotaa ved su sada zabrinjavajuda pitanja. Isto tako postaje sve jasnije da je idenje okolia skuplje od spreavanja njegova zagaenja. Sve je to dovelo do toga da se problemu zatite okolia danas prilazi mnogo ozbiljnije i sustavno. Stalni gospodarski rast, iva gospodarska aktivnost, povedanje proizvodnje, prometa i potronje sve vie zagauje i destabilizira ovjekov okoli i iscrpljuje obnovljive, a pogotovo neobnovljive prirodne resurse. Posljedice se uoavaju na svakom koraku: klimatske promjene (globalno zatopljenje), povedanje ozonskih rupa, kisele kie, istrebljenje biljnih i ivotinjskih vrsta, stalno smanjivanje obradivog tla (zbog izgradnje prometnica - oko 20 milijuna hektara na godinu), progresivno iscrpljivanje neobnovljivih izvora energije, sve vedi nedostatak pitke vode, sve vede zagaenje zraka, vode i tla itd

6.1. Degradacija atmosfere

Zrani omota Zemlje poznat kao atmosfera dostie priblino 970 km visine i sadri razliite plinove, pare, estice i aerosol. Atmosfera ima viestruku funkciju: omogudava ivot na Zemlji jer titi njenu povrinu od kozmikog zraenja iz svemira i osigurava osnovne uvjete za ivot (kisik, ugljini dioksid, suneva radijacija i dr.) U oblikovanju atmosfere sutinsku ulogu imali su procesi u organskoj tvari, posebno morske alge koje izdvajaju iz atmosfere ugljik-dioksid (CO2), a oslobaaju kisik (O2). Najvedim djelom sastavljena je od duika (N2) koji ini 77%, zatim od kisika kojeg ima 21% te ostalih plinova kojih ima znatno manje (0,93% argona, 0,03% ugljinog dioksida, ozona i vodene pare) te praine. U atmosferi se razlikuje 5 slojeva: Troposfera (0-12 km) je podruje u kojem se odvijaju vremenske promjene, javljaju oblaci i oborine. Suneva svjetlost izravno zagrijava tlo pa se toplina prenosi od tla atmosferi. Stratosfera (do 50 km) nastavlja se na troposferu, sadri sloj ozona koji upija UV-zraenje Sunca. Ozon se pojavio u posljednjoj milijardi godina pa je kao brana od tetnih zraenja omogudio razvoj ivota na kopnu. Mezosfera (50-80 km)

70

Zrak: zrak troposfere na otvorenom prostoru, izuzevi zrak na mjestu rada .

141

Termosfera (80-800 km) koja sadri i ionosferu. Egzosfera (iznad 800 km).

Bez hrane moemo izdrati tjednima, bez vode danima, ali bez zraka (tj. kisika) svega nekoliko minuta. to ako je zrak iz okoline zagaen? Sa meterolokog stanovita atmosfera predstavlja medij koji omogudava prijenos suneve energije. Meteoroloki uvjeti imaju znaajan utjecaj na lokalno i globalno zagaenje zraka. Oni utjeu na distribuciju polutanata nakon njihove emisije. Oneidenje zraka71 je veliki problem velikih gradova. U Jakarti i Manili kakvoda zraka ne odgovara normama WHO. Od 800 tisuda ljudi koji svake godine obole od neistog zraka 2/3 ivi u Aziji. Samo u SAD-u u zrak svake godine odlazi 150-200 milijuna tona zagaivaa. Oneiden zrak je zrak koji sadri oneidujude tvari72 u takvoj koncentraciji, takvu trajanju ili pod takvim uvjetima da moe naruiti kakvodu ivljenja, zdravlje i dobrobit ljudi te tetno utjecati na okoli uopde, odnosno koji proizvodi tetne tvari u koncentracijama iznad preporuenih vrijednosti kakvode zraka (PV)73.

Zakonom o zatiti okolia odreuju se mjere, nain organiziranja i provoenja zatite i poboljanja kakvode zraka, kao djela okolia. Zatitom i poboljanjem kakvode zraka74 ne smiju se ugroziti ostali dijelovi okolia. Kategorije kakvode zraka utvrene su prema razinama oneidenosti, s obzirom na propisane granine vrijednosti75 i tolerantne vrijednosti76: prva kategorija kakvode zraka ist ili neznatno oneiden zrak: nisu prekoraene granine vrijednosti (GV) niti za jednu oneidujudu tvar, druga kategorija kakvode zraka umjereno oneiden zrak: prekoraene su granine vrijednosti (GV) za jednu ili vie oneidujudih tvari, a nisu prekoraene tolerantne vrijednosti (TV) niti za jednu oneidujudu tvar, treda kategorija kakvode zraka prekomjerno oneiden zrak: prekoraene su tolerantne vrijednosti (TV) za jednu ili vie oneidujudih tvari.
71

Oneideni zrak: zrak ija je kakvoda takva da moe naruiti zdravlje, kakvodu ivljenja i/ili tetno utjecati na bilo koju sastavnicu okolia. 72 Oneidujuda tvar je tvar u krutom, tekudem ili plinovitom stanju koja moe nepovoljno utjecati na zdravlje ljudi, kakvodu ivljenja, biljni i ivotinjski svijet, ljudskim radom ostvarena materijalna dobra, promjene klime i ozonski omota. 73 Preporuene vrijednosti kakvode zraka (PV) su vrijednosti ispod kojih se utjecaj na zd4avlje ljudi i vegetaciju ne oekuje ni pri trajnoj izloenosti. 74 Kakvoda zraka: svojstvo zraka kojim se iskazuje znaajnost u njemu postojedih razina oneidenosti. 75 Granina vrijednost (GV): granina razina oneidenosti ispod koje, na temelju znanstvenih spoznaja, ne postoji, ili je najmanji mogudi, rizik tetnih uinaka na ljudsko zdravlje i/ili okoli u cjelini i jednom kada je postignuta ne smije se prekoraiti 76 Tolerantna vrijednost (TV): granina vrijednost uvedana za granicu tolerancije (postotak granine vrijednosti za koji ona moe biti prekoraena pod za to propisanim uvjetima).

142

Razlikujemo stacionarne i pokretne emisijske izvore oneidenja zraka. Stacionarni izvori su dalje podijeljeni na tokaste (kod kojih se oneidujude tvari isputaju u zrak kroz za to oblikovane ispuste postrojenja, tehnoloki procesi, industrijski pogoni, ureaji i graevine i sl.) i difuzne (kod kojih se oneidujude tvari unose u zrak bez odreena ispusta/dimnjaka - ureaji, povrine i druga mjesta). Pokretni izvori su prijevozna sredstva koja isputaju oneidujude tvari u zrak (motorna vozila, lokomotive, plovni objekti, zrakoplovi).

Oneidivala zraka najede nastaju razliitim isparavanjima, usitnjavanjem tvari ili od izgaranja. Najmasivniji izvori takvih zagaenja su pedi za zagrijavanje, industrijska postrojenja, pedi za spaljivanje otpada i elektrine centrale, zatim ispuni plinovi prijevoznih sredstava te smog. Uinci atmosferskih oneidenja su razliiti, a mogu se sagledati kroz nekoliko komponenti: Redukcija vidljivosti (smetnje u zranom prometu, smetnje u cestovnom prometu, gubitci u turizmu) Djelovanje na materijale (direktno mehaniko i kemijsko djelovanje na graevinske materijale, otedenje graevinskih konstrukcija zbog edeg idenja, korozija metala, efekti na gumu i kou, efekti na sintetske materijale, efekti na boje, direktni i indirektni efekti na tekstilni materijal) Djelovanje na biljke (poputanje strukture, kloroza (bolest bljedode), nekroza (suenje pojedinih djelova), usporavanje rasta, redukcija ploda) Djelovanje na ivotinje (smrt, akutne i kronine bolesti, usporavanje rasta, smanjivanje produkata - mlijeko, jaja) Djelovanje na zdravlje ljudi (akutna bolest - smrt, kronina bolest - skradenje ivota, promjena fiziolokih funkcija (respiratorne funkcije, transport kisika u krv), psihofizioloke reakcije, nadraaj osjetnih organa, poremedaj komfora (povradanje zbog smrada, gubitak apetita), poremedaj sna).

6.2. Promijena klime

Promjena klime77 je posljedica neodgovornih ljudskih djelatnosti u atmosferi koje su uzrokovale i otedenje ozonskog omotaa. Sva ta meudjelovanja se najkrade mogu nabrojati kao koritenje i isputanje kemikalija u atmosferu to uzrokuje globalno zagrijavanje, efekt staklenika kao tetni uinak globalnog zagrijavanja te otedenje ozonskog omotaa.

77

Klima karakteristike atmosferskih prilika (ili vremenskih uvjeta) na nekom mjestu na Zemlji.

143

PRIMARNA KOMPONENTA POLUTANTA U ZRAKU Aerosoli, praina, pelud Komponente sumpora (SO2,SO3 itd.) Organske komponente (Formaldehid, akrolein, mravlja kiselina) Duikove komponente (NO, NO2, NH3)

PORIJEKLO

Proces sagorijevanja, vjetar,mehaniki rad Sagorijevanje ulja koje sadri sumpor Industrija, vedinom emisija u obliku pare, ali i u tekudem ili krutom stanju Sagorijevanje pri visokim temp., industrijski procesi koji imaju za posljedicu spajanje atmosferskog N2 sa O2 Ulini promet, industrija, potpuno nepotpuno sagorijevanje ugljikovodika Metalurki i drugi industrijski i

Komponente ugljika

Halogene komponente (HF, HCl) Radioaktivne komponente

procesi

Atomski procesi, kozmiko zraenje, prirodna radioaktivnost

6.3. Globalno zatopljavanje

Gotovo neprimjetan porast prosjene temperature na povrini Zemlji izazvano prirodnim i/ili ovjekovim djelovanjem kojeg ljudi zapravo ne osjedaju danas se naziva globalno zatopljenje. Ono ima razorne posljedice: sue i nestaica vode, uragani i poari te promjene u flori i fauni. Iako se danas smatra da je globalno zatopljenje u posljednje vrijeme direktna posljedica antropogenog djelovanja, ono zapravo nastaje i prirodnim putem. Zbog kolebanja energije koju zrai Sunce, zbog praine to je stvaraju vulkani te zbog jakih vulkanskih aktivnosti koje su pratile premjetanje kontinenata, pojavile su se vede koliine CO2 u atmosferi koji je stvorio stakleniki uinak odgovoran da na Zemlji doe do pravog bujanja ivota.

6.4. Efekat staklenika

Proces zarobljavanja topline u atmosferi naziva se efekat staklenika, a uzrokuju ga stakleniki plinovi. Oni su plinoviti sastojci atmosfere koji se nadziru prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime, a apsorbiraju, reflektiraju i reemitiraju toplinu koju Zemlja zrai i reflektira. Registar emisija staklenikih plinova standardizirana je i informatizirana sredinja baza podataka, koju

144

sainjavaju podaci o emisijama staklenikih plinova i njihovim emisijskim kvotama78. Slui kao podloga za izradu katastra emisija, sanacijskog programa79 i za redoviti nadzor. Oneidivai koji uzrokuju efekt staklenika su: proizvodni procesi, izgaranje energenata, unitavanje uma

Sunevo zraenje djelomino prolazi kroz atmosferu, a djelomino se od nje reflektira. Dio reflektiranog zraenja se apsorbira u atmosferi u staklenikim plinovima. Najvaniji stakleniki plin je vodena para, ali ona je dio prirodnog ciklusa vode, te nije u znaajnoj mjeri posljedica ljudske djelatnosti. Stakleniki plinovi, koji u atmosferu ulaze kao posljedica ljudske djelatnosti (antropogeni stakleniki plinovi) su CO2, N2O, CH4, HFC, PFC i SF6. Ugljini dioksid (CO2), ili prema ispravnoj terminologiji, ugljik (IV) oksid, uglavnom nastaje izgaranjem fosilnih goriva. Diduini oksid (N2O), ili duik (I) oksid, takoer nastaje pri procesima izgaranja, ali je znaajniji izvor u raznim industrijskim procesima, te naroito u poljoprivredi. Metan (CH4) se isputa u atmosferu prilikom rukovanja, proizvodnje, transmisije, prerade i distribucije fosilnim gorivima, ali i u poljoprivredi, enterikom fermentacijom u domadih ivotinja, te fermentacijom otpada. Preostala tri plina koriste se u industrijskim procesima, te iako se radi o malim koliinama, imaju veliki utjecaj na efekt staklenika. Efekt staklenika je znaajan mehanizam odranja temperature atmosfere, naime bez tih plinova temperatura bi bila 30C nia, te postojedi ivot ne bi bio mogud. Porast emisije CO2 uzrokuje 50-60% efekta staklenika. Poetak rasta koncentracije CO2 datira prije 140 godina (poetak industrijske revolucije). Danas je rast koncentracije CO2 u atmosferi eksponencijalan. Godinja stopa rasta je 0,5% i u stalnom je porastu. Nastaje prvenstveno izgaranjem energenata na bazi ugljika. Najznaajnija ljudska aktivnost koja ima za posljedicu emisije ugljinog dioksida je izgaranje fosilnih goriva. Uinci efekta staklenika: Klimatske promjene - povienje temperature na povrini Zemlje, zagrijavanje oceana, promjene stanita ptica i ivotinja, ede prirodne katastrofe (cikloni, uragani, poplave i sue), otapanje polarnog leda Rast razine mora i oceana - ugroenost stanovnitva koje ivi na obalama oceana, poplavljivanje poljoprivrednih povrina, ugroenost stanita ptica i ivotinja
78

Kvota emisije je ukupna doputena koliina emisije (isputanje oneiujuih tvari), a izraava se u tonama na godinu iz jednog ili vie izvora zajedno, odnosno s odreenog podruja, a propisuje se radi ograniavanja daljinskog prijenosa 79 Sanacijski program je skup mjera za poboljanje kakvoe zraka na nekom podruju, a ostvaruju se zamjenom sirovina (goriva), tehnolokog procesa ili proiavanju otpadnih plinova prije otputanja u zrak, preseljenjem ili prestankom rada i pogona, drukijim usmjeravanjem prometa.

145

Utjecaji na poljoprivredu pretvaranje plodnog tla u pustinju, smanjenje prinosa plodina, problemi opskrbe hranom, pojava novih bolesti biljaka, mogudi nasrtaji tetoina i insekata itd. Utjecaji na zdravlje ljudi toplotni udari, srane tegobe,pojave novih bolesti, pojave i bre irenje zaraznih bolesti, smanjenje koliina i kvalitete pitke vode, vie oboljenja dinih putova i vie alergija

U nekoliko posljednjih desetljeda, povedale su se koncentracije staklenikih plinova u atmosferi, zbog izgaranja fosilnih goriva u industriji, prometu i td., to je pridonijelo globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama. Da bi se sprijeilo daljnje tetno djelovanje efekta staklenika razvijene zemlje su se dogovorile da de smanjiti isputanje plinova staklenika za 5,2% u usporedbi sa 1990. godinom. To je protokol Ujedinjenih Naroda (UNFCCC- United Nations Framework Convenction on Climate Change) koji je usvojen u Rio de Janeiru 1992., a u Kyotu je samo unaprijeen. Protokol predvia da razvijene zemlje moraju platiti i osigurati tehnologiju nerazvijenima da sprijee promjenu klime. Ali protokol isto tako predvia i kvote proizvodnje CO2, tako da neke razvijene zemlje mogu kupovati kvote od nerazvijenih kako u teoriji ne bi usporili svoj razvoj. U praksi se takvo ponaanje velikih zemalja esto poistovjeduje s neokolonijalizmom. Bududnost sporazuma iz Kyota je dugo vremea je bila nesigurna poglavito zbog amerikog odbacivanja. Da bi postao valjan sporazum iz Kyota moralo je ratificirati barem 55 zemalja, koje su odgovorne za 55% emisije CO2 iz 1990. godine. Kako je ameriki predsjednik Bush povukao SAD (najvedi svjetski zagaiva odgovoran za preko 33% emisije ugljinog dioksida) iz protokola, te ga ocijenio tetnim za amerike gospodarske interese EU je pristupila opsenoj diplomatskoj aktivnosti i nagovarala ostale zemlje (poglavito Rusku federaciju sa 17,4% emisije CO2) da ratificiraju sporazum. Zbog amerikog protivljenja sporazumu, njegovo stupanje na snagu ovisilo je o Rusiji koja ga je napokon prihvatila 18. studenoga 2004. godine. Sporazum je stupio na snagu16. veljae 2005., kada ga je Rusija i slubeno ratificirala. Do tada je sporazum ratificiralo 141 zem alja, odgovornih za oko 61% emisije CO2 Ogranienja u pogledu emisije tetnih plinova koja predvia taj dokument, odnose se na razdoblje od 2008. do 2012. godine. I dok visoko industrijalizirane drave, grupirane u takozvanom Annexu 1, moraju smanjiti isputanje tetnih plinova za 5 do 10 posto, zemlje izvan te skupine nemaju takvu obavezu, ali zato moraju sudjelovati u takozvanom Programu istog razvoja. Protokolom se smanjuje isputanje est staklenikih plinova: ugljinog dioksida, metana, diduikovog oksida, fluoriranih ugljikovodika, perfluoriranih ugljikovodika i heksafluorida. Hrvatska je potpisala Protokol iz Kyota 1998. godine, ali ga nije odmah i ratificirala zbog problema dozvoljene kvote emisija u odnosu na baznu godinu 1990. Hrvatski sabor je napokon, 27. travnja 2007. ratificirao protokol iz Kyota te je Hrvatska postala 170. drava, koja je prihvatila ovaj dokument. Usvajanjem, prihvadena je obaveza smanjenja emisije staklenikih plinova za 5% do 2012. Godinama je Hrvatska odlagala ratifikaciju sporazuma, jer je eljela izboriti povoljniju poziciju u odnosu na onu, koju bi imala, da se smanjenje raunalo prema 1990. godini. Pregovorima smo uspjeli izboriti baznu poziciju emisije od 34,62 milijuna tona ugljinog dioksida godinje.

146

6.5. Ozonski omota

Ozon u stratosferi absorbira veliki dio UV zraenja, potencijalno razarajueg za ivot na Zemlji. Zraenje Sunca razbija molekule normalnog kisika (O2) otputajudi na taj nain slobodne atome kisika od kojih se neki veu na druge molekule kisika te nastaje troatomna molekula O3 . Najvedim se dijelom - 90%, nalazi u stratosferi, a ostatak je u troposferi. Tvari koje oteduju ozonski sloj su tvari koje se nadziru prema Montrealskom protokolu o tvarima koje oteduju ozonski sloj. Nakon to ultraljubiasto zraenje oslobodi radikal klora iz na pr. triklorflorometana, CFCl3, dolazi do unitavanja ozona. Samo jedan jedini atom klora moe sudjelovati u 100 000 ponovljenih kemijskih reakcija pri kojima isti atom klora unitava nove molekule ozona.

6.6. Stanje zraka u Hrvatskoj

Emisije oneidujudih tvari u odnosu na 1990. su smanjene vjerojatno zbog prestanka rada velikih izvora emisije 90-ih te poduzimanja mjera za ispunjavanje meunarodnih konvencija i protokola o kakvodi zraka, a takoer je donesen je i novi Zakon o zatiti zraka koji je popravio situaciju. Koritenje niskosumpornih goriva u termoenergetskim postrojenjima dovelo je do najvedega poboljanja zraka 2000. U odnosu na 1997. smanjena je emisija SO2 (25%), to je za 48% manje od kvote (117 Kt) predviene Protokolom o daljnjem smanjenju kvote emisije SO2 te 14% manje od kvote (70 Kt) utvrene Protokolom o smanjenju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnoga ozona. Emisija olova smanjena je za 91,5%, a smanjena je i emisija organskih oneidujudih tvari (POPs). Emisija NOx nakon 1999. je u laganom padu, u 2004. je na razini iz 1995. i iznosi 68,9 tisuda tona. Mjerenja su pokazala da je u ruralnim dijelovima RH zrak ist, a u naseljenim podrujima uglavnom zadovoljava propise. Stalnom kontrolom emisije oneidenja iz industrije, kontrolom kvalitete goriva, plinofikacijom naselja i gradova te proirenjem daljinskoga grijanja u gradovima povedan je postotak gradova i naselja u kojima je zrak ist ili neznatno oneiden. Kakvoda zraka uopde se ne prati u 10 upanija. Kakvoda zraka (u upanijama u kojima se prati kakvoda zraka 68% stanovnika) u naseljima u razdoblju od 1997. do 2004. iznosila je: 63% naselja sa I kategorijom, 22% sa II i 15% sa III kategorijom kakvode zraka za odreena industrijska sredita (Sisak, Rijeka, Kutina) zrak je prekomjerno oneiden specifinim oneidujudim tvarima (H2S, NH3). Najede oneidujude tvari su: ukupna talona tvar, sumporov dioksid, dim i duikov dioksid. Takoer je zapoeta izgradnja dravne mree za trajno pradenje kakvode zraka. Opteredenje tetnim tvarima iz oborina se smanjilo. Najveda taloenja sumpornih i duinih oksida zabiljeena su na podrujima Rijeke, Gorskoga kotara i Like. Prekogranini unos oneidenja zrakom iznosi 50 do 80%

147

od ukupnoga oneidenja zraka, uglavnom iz Italije, Slovenije, Maarske, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine. Potronja TOOO80 od 1990. do 2005. smanjena je za 52,6%. Mnogim projektima uvedena je kontrola uvoza, provoza i potronje TOOO, a posebice u upotrebi TOOO te u koritenju zamjenskih tvari koje ne oteduju ozonski omota.

Globalne klimatske promjene oituju se u porastu srednjih godinjih temperatura, s jedne strane te istodobno u smanjenju oborina s druge strane. Zabiljeen je trend porasta srednjih godinjih temperatura (godine na prijelazu stoljeda zabiljeene su kao najtoplije), a koliine oborina pokazuju trend smanjenja. Dugi suni periodi pogoduju umskim poarima, pa je najvedi broj (590) zabiljeen 2000. U 2004. emisija staklenikih plinova iznosila je 29,4 milijuna tona CO2 -eq. Najvedi doprinos po sektorima imaju energetika 74,9%, poljoprivreda 12,1% i industrija 10,8%. Nastojanje ispunjavanja obveza Kyotskog protokola veliki je izazov s obzirom na postojedu razinu emisija.

80

Tvari koje oneiduju ozonski omota.

148

7. ONEIENJE VODA

7.1. Zalihe vode na Zemlji

Voda je na Zemlji vrlo rasprostranjena te prekriva gotovo tri etvrtine Zemljine povrine. Ukupna koliina vode na Zemlji procjenjuje se na 1,389 x 109 km3. Meutim, oko 97% ukupne vodne mase ini slana voda u morima i oceanima, koja se moe upotrebljavati samo za rijetke namjene. Slatke vode na Zemlji ima 33,3 x 106 km3, ali od toga je 78% u obliku leda pa je otatak vode koji se moe upotrebljavati za vodoopskrbu stanovnitva, poljoprivredne i industrijske potrebe, kao i za druge djelatnosti, razmjerno mali.

Tablica 8. Usporedna koliina vode na Zemlji (po rezervoarima). Rezervoari vode oceani i mora polarne kape i ledenjaci voda temeljnica rijeke i jezera atmosfera Postotak od ukupne koliine 97,96 1,64 0,36 0,04 0,001 Dubina (debljina) sloja 2685 m 45 m 10 m 1m 0,03 m

Kopnene vode dijele se u tri osnovne grupe: Tekudice: izvori, potoci, rijeke Stajadice: jezera, bare, lokve Podzemne vode.

Tekudice imaju neke karakteristike koje ih razlikuju od drugih kopnenih voda. Kod tekudica ne postoji vertikalna stratifikacija temperature, otopljenog kisika i ugljinog dioksida nego postoji longitudinalni gradijent. To se odraava na ivi svijet u tekudicama poto su to vani parametri za rasprostranjenost biljaka i ivotinja. U tekudicama se moe razlikovati gornji, srednji i donji tok. Za gornji tok je karakteristian vedi nagib tekudice, veda brzina vode (brza, turbulentna voda), temperature gornjeg toka su od 3-15C, veda erozija, veliko kamenje na dnu toka, voda je prozranija pa je vrlo visoka koncentracija kisika. tipini organizam gornjeg toka je pastrva. Srednji tok karakterizira srednje brza struja vode, temperature ljeti prelaze 15C, na dnu se nalazi ljunak i

150

valutice. Za donji tok je specifino to je struja vode spora, temperatura ljeti prelazi 20C, sedimentacija je velika pa se na dnu korita nalaze pijesak i mulj. Donji tok je produktivniji pa se troi vie kisika te ga je manje nego u gornjem toku. Od organizama donjeg toka mogu se ede nadi som, aran i tuka.

Vode stajadice razlikuju se od tekudica. One se najede dijele prema veliini na lokve, bare i jezera. Lokve su plitke udubine ispunjene vodom i redovito u sunom razdoblju presue. Bare su vrsta kopnenih voda koje karakteriziraju plitkost vodene mase i razvijenost vodenog bilja jer suneve zrake dopiru do dna. Kod jezera mogu se u pravilu razlikovati dva sloja vode: gornji koji je osvijetljen i donji ili dublji sloj koji je neosvijetljen. Posebna kategorija voda stajadica su movare. Osobitosti movare su u niskom pH, niskoj koncentraciji soli i obilju detritusa. Movare su podruja povremeno ili stalno prekrivena plitkom vodom. Karakterizira ih izuzetna bioloka raznolikost, djelom uzrokovana kompleksnodu krajolika, a dijelom visoka produktivnost zbog hranjivih soli koje u njih dospijevaju ispiranjem zemljita ih raspadom organske tvari. Na podruju Hrvatske ouvana su prostrana prirodna movarna podruja u rijenim dolinama i to su najvede vrijednosti bioloke i krajobrazne raznolikosti u nas. To su ujedno i nai najugroeniji ekosustavi. Razlozi ugroenosti movarnih i vodenih stanita su: Promjene u vodnom reimu (odvodnjavanje, regulacije vodotoka i dr.) Fizike promjene (zatrpavanje ili prirodno zaratavanje, osobito manjih movarnih stanita) Bioloke promjene (preveliko iskoritavanje pojedinih resursa ili unoenje stranih vrsta) Oneidavanje vodotoka. Posljedice promjena oituju se kao potpuno unitenje movarnih stanita i stvaranje novih ekolokih sustava (poljoprivrednih, gradskih) s drugim vrstama, to dovodi do osiromaenja flore i faune u cjelini. Nadalje, dolazi do degradacije vodenih i movarnih stanita ija je posljedica smanjenje raznolikosti stanita i broja vrsta. I naposlijetku gubitak mehanizma za odravanje i prirodnu obnovu movarnih stanita.

Za podzemne vode karakteristino je da imaju relativno nisku temperaturu koja odgovara prosjenoj godinjoj temperaturi kraja u kojem se nalazi. U njima nema primarnih proizvoaa, uglavnom su siromane kisikom, a vie je ugljinog dioksida. Podzemne vode su relativno siromane ivim bidima zbog male koliine raspoloive hrane i zbog stalnih uvjeta. Podzemne vode izuzetno su vane jer se koriste za opskrbu pitkom vodom (oko 90%). Zbog toga je nuna zatita voda na priljevnim podrujima crpilita (na pr. slijevno podruja rijeke Krke).

151

Slika 45. Eunapius subterraneus jedina slatkovodna podzemna spuva na svijetu koja ivi na podruju Ogulinsko-Pladanske zaravni.

Osim ove podjele postoje podjele stajadica i prema postanku te prema trofiji tj. produktivnosti. Ekosustavi kopnenih voda sustavno se kontaminiraju i unitavaju svugdje u svijetu. Nedostatak zatite ovih produktivnih i raznolikih ekosustava rezultiralo je s 20%-tnim iezavanjem ili ugroenodu vrsta riba. Mnogi beskraljenjaci i ribe mogu se pronadi samo u pojedinanim jezerima i rijekama te su izuzetno osjetljivi na gubitak stanita ili oneidenje. Izgradnja brana, kanaliziranje rijeka i izvora dovelo je do nestanka mnogih vrsta. Zatita postojedih vodnih zaliha kao i poboljanje postojedih, ved oneidenih voda je bitan uvjet ne samo razvoja ved i opstanka ovjekove zajednice na Zemlji. Voda je u prirodi u stalnom kruenju. Nakon kondenzacije vodene pare u atmoferi voda pada na Zemlju u obliku padalina. Dio vode se procjeuje u podzemlje, dio otjee povrinom, a dio dospijeva izravno u more. Uslijed djelovanja Suneve energije isparuje se voda s povrine mora i kopna. Isparavanje povrinskih i podzemnih voda povedano je isparivanjem biljaka.

81

82

Vodena para je najedi oblik vode u prirodi. Ved u postupku isparavanja vodena se para spaja sa esticama to znai stanovito oneidenje atmosfere. Prolaskom kroz atmosferu, u vodi se otapaju ili raspruju plinovi, dimovi i estice praine, koji se u atmosferi nalaze uslijed isputanja otpadnih tvari kroz dimnjake, naroito industrijske, a zatim uslijed strujanja zraka i drugih initelja. Daljnje promjene sastava i koncentracije vode nastaju ispiranjem povrine tla, a nastavlja se teenjem po povrini kao i procjeivanjem u podzemlje.

81 82

Na pr. glacijalna, tektonska, vulkanska, rijena, umjetna. Oligotrofna, eutrofna, distrofna.

152

Prirodne vode slue kao izvorita za vodoopskrbu, ali istodobno i kao prijamnici upotrijebljene (otpadna) vode, pa je mogudnost promjene kakvode vode sve veda. ovjekove djelatnosti predstavljaju bitan initelj u promjeni sastava i koncentracije oneidivaa u prirodnim vodama. U vodne sustave dnevno se isputaju velike koliine organskih i anorganskih otpadnih tvari, topline i radioaktivnih tvari. Otpad dospijeva u vodne sustave kao ostatak ivotnih i tehnolokih imbenika u vie ili manje podjednakim koliinama tijekom dana i godina. Povremeno, vodni sustavi primaju takve terete otpada, koji po koliini i sastavu predstavljaju udarna opteredenja, a posljedice su iznenadnih, prometnih, tehnolokih i drugih neprilika. Vodni sustavi, odnosno pojedine skupine organizama ivotnih zajednica mogu se prilagoditi na stalan dotok manjih koliina bioloki razgradivih otpadnih tvari pa tako u vodnim sustavima nastaju postupci koji se u zdravstvenoj hidrotehnici nazivaju postupci samoidenja voda. Meutim, u sluaju isputanja vedih koliina biolokih razgradivih tvari ili i manjih koliina nerazgradivih tetnih i opasnih tvari u vodotocima, jezerima i morima moe dodi do izrazito nepoeljnih promjena, koje vodu ine neupotrebljivom za gotovo sve namjene.

Vodni sustavi mogu biti oneideni i/ili zagaeni. Oneidenje oznaava unoenje u vodne sustave tvari ili energije, uslijed ega se povedavaju vrijdnosti pokazatelja svojstvenih prirodnim vodama, pa time vode postaju manje podobne za uporabu, naroito za vodopskrbu i druge namjene za koje je potrebna voda visoke kakvode Zagaenje oznaava isputanje tvari ili energije, izravno ili neizravno, u vodne sustave prouzroene ovjekovom djelatnosti, iji ishod predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje, tetnost za ive organizme i vodne sustave te smanjuje kakvodu ili ometa uprabu vode za planirane namjene.

Tablica 9. Uzronici oneidenja voda. Organski oneidivai Anorganski oneidivai

Insekticidi i herbicidi, veliki raspon organohalida Teki metali i druge kemikalije Kiseline, povedanje kiselosti kao posljedica Bakterije, najede od kanalizacije industrijskih ispusta Otpad od procesiranja hrane (ukljuujudi Kemijski otpad, industrijski nus-proizvodi patogene) Gnojiva, nitrati i fosfati kao posljedica ispiranja Ostaci piljevine od drvne industrije poljoprivrednih povrina Praina i estice kao posljedica ispiranja VOC (hlapivi organski spojevi, industrijska graevinskih podruja, sijee i paljenja uma radi otapala) od nepravilnog skladitenja dobivanja golog zemljita

Osnovni izvori oneidenja voda su: Industrijski ispusti kemijskih otpada i nusprodukta Ispusti netretiranih ili nedovoljno tretiranih kanalizacijskih voda Odvodnja s povrina kontaminiranih pesticidima Odvodnja s povrina kontaminiranih prolivenim petrolejnim produktima

153

Odvodnja s graevinskih povrina Ispusti kontaminiranih i/ili zagrijanih voda koritenih u industrijskim procesima Kisele kie uzrokovane industrijskim ispustima sumpor dioksida (izgaranje fosilnih goriva s visokim sadrajem sumpora) Nutrijenti u vodama kao posljedica ispiranja tla tretiranog gnojivima ili oneidenog deterdentima Istjecanje pod zemljom pohranjenih kontejnera te oneidavanje podzemnih voda. Izvori i rijeke esto su prijemnici otpadnih voda kanalizacije i industrijskih otpada. Mnoge rijeke u industrijskim podrujima su zagaene, s malom koncentracijom kisika. U njima moe preivjeti mali broj organizama. Rajna i Dunav su primjeri najvie oneidenih rijeka u Europi.

Za procjenu promjene kakvode vodnih sustava potrebno je promatrati meusobne utjecaje pojedinih oneidenja. U tom smislu znaajan je utjecaj organskih tvari. Prilikom povedanja sadraja nekih organskih tvari u vodi, postoji opasnost pokretanja ved apsorbiranih iona tekih metala i radio nuklida uslijed stvaranja kompleksnih spojeva otopljenih u vodi. Na taj nain mogu se ved vezani teki metali i radionuklidi iz taloga pokrenuti te dalje prenositi vodom. Toplinski poremedaji prijamnika, kao posljedica isputanja rashladnih voda naroito onih iz termoelektrana i nuklearnih elektrana, utjeu na promjene metabolizma ekosustava. Uslijed povienja topline vode te s tim u vezi smanjenja otopljenog kisika u vodi i istodobnog ubrzanja potronje kisika, razgradnjom organskih tvari dolazi do promjena oksido-redukcijskih uvjeta, promjene koncentracije vodikovih iona, povedanja kompleksirajudih tvari i dalje do niza poremedaja.

7.2. Antropogeno oneienje voda

ovjekovo djelovanje na njegov prirodni okoli oituje se kroz djelatnosti drutvene zajednice. U elji da za svoje potrebe iskoristi prirodna bogatstva, ovjek se koristi tehnikom i sustavnim iskustvom znanodu. Promjene koje ovjek izaziva su trajne, dalekosene, a vrlo esto posljedice takvih promjena izazivaju neeljene uinke za njegovu zajednicu. Od ukupnih ovjekovih djelatnosti kojima se utjee na promjene u vodnim ekosustavima spomenut demo samo one najede: Nekontroliranim ribolovom ili opdenito pretjeranim koritenjem proizvoda slatkovodnih i morskih sustava, smanjuje se brojnost nekih vrsta potroaa, ime se obavlja poremedaj piramide biomase ekosustava. Pojedine vrste iezavaju, nekima se brojnost bitno smanjuje, dok se neke druge nerazmjerno razvijaju. U poljoprivredi se primjenjuju umjetna gnojiva te pesticidi svih vrsta. Ispiranjem, zemljita donose se u vodne sustave nove koliine hranjivih soli, zatim postojanih otrovnih tvari koje ulaze u prehrambene lance ekosustava, izazivajudi neeljene promjene ivih organizama.

154

Izgradnjom stambenih naselja te industrijskih pogona, ovjek je poremetio postojede mikroklimatske, hidroloke i edafske prilike. Upotrijebljene vode iz stambenih naselja unose u vodne sustave znatne koliine organskih tvari, za iju se razgradnju troki kisik. Na pojedinim djelovima vodnih ekosustava, gdje se bez nadzora unose vede koliine organskih tvari, dolazi do smanjenja otopljenog kisika u vodi, a s tim u vezi i do promjena ivotnih zajednica u ovisnosti o koliini otopljenog kisika u vodi. Hranjive soli koje nastaju postupcima razgradnje organskih tvari povedavaju brojnost proizvoaa nove organske tvari (eutrofikacija). Pri povedanoj koncentraciji hranjivih soli, uz ostale prirodne uvjete, dolazi do brega razvoja proizvoaa od odgovarjudeg niza potroaa dakle do poremedaja u metabolizmu ekosustava. Izgradnja industrijskih pogona ima dlakosenije posljedice. Otpadne industrijske vode unose u vodne sustave, uz organske tvari, znatne koliine anorganskih tvari. U otpadnim vodama industrije nalaze se ne samo povedane koncentracije mineralnih soli, metalnih iona, ved i znatne koliine sintetikih tvari kojih nije bilo u prirodnim sustavima. Utjecaj industrijskog otpada viestruko je nepovoljan i na ivotne zajednice vodnih sustava i na samog ovjeka. Rashladne industrijske vode unose u vodne sustave dodatne koliine toplinske energije te mijenjaju uvjete ivotne okoline u prirodnim ekosustavima. Isputanjem dimova u atmosferu unose se znatne koliine kemijskih spojeva i praine. Smanjuje se jakost svjetlosti u prirodnoj okolini. Prolazedi kroz oneidenu atmosferu padaline otapaju kemijske spojeve te na tlo dospijeva oborinska voda s promijenjenom koncentracijom vodikovih iona kisele kie. Otjecanjem po povrini stambenih naselja, industrijskih pogona, poljoprivrednih i drugih povrina, nastaje daljnje oneidenje povrinskih voda. Prometne potrebe drutvenih zajednica izazivaju daljnje nepoeljne utjecaje na vodne ekosustave. Promjene uvjeta ivotnih stanita uzrokuje ne samo promet na vodnim sustavima, ved i cestovni, eljezniki kao i zrani promet. Utjecaji su izraeni kao dugotrajni, uslijed stalnog prometa, ali i udarni, povremeni, zbog prometnih nezgoda. Proizvodnja energije od fosilnih goriva, a naroito nuklearnog utjee na promjene u vodnim sustavima s mogudim nesagledivim posljedicama.

Ne postoji niti jedna ovjekova djelatnost bez nepovoljnih promjena prirodne ravnotee vodnih sustava. Kako bi se utvrdile mjere i postupci za smanjenje neeljenih promjena kakvode voda, potrebno je utvrditi izvore oneidenja zagaenja, dakle one djelatnosti koje proizvode otpadne tvari i energiju.

7.3. Izvori oneienja voda

Otpadna tvar i otpadna energija nastaju u postupcima ovjekovih djelatnosti, a za samog korisnika predstavljuju nekoristan i nepoeljan otpad. Otpadne tvari pojavljuju se u tekudem, krutom i plinovitom obliku.

155

Otpadne tvari koje se pojavljuju u tekudem obliku nazivaju se otpadnim vodama. Svojstva otpadnih voda razlikuju se prema porijeklu, pa se mogu svrstati u kudanske, industrijske i poljoprivredne otpadne vode. Prema nainu unoenja otpadnih voda u vodne ekosutave, razlikuju se tokasti (koncentrirani) ili raspreni ispusti.

Kudanske i industrijske otpadne vode prikupljaju se sustavom kanala te isputaju u vodne sustave kanalskim ispustima. Takav nain unoenja otpadne vode u prijamnike je tokasti ispust. Oborinske vode koje izravno iz atmosfere dospijevaju u vodne sustave ili nakon ispiranja povrine uma, livada i drugih povrina ulaze u prijamnike na vrlo dugakim potezima, nazivaju se raspreni ispusti.

U otpadnim vodama kudanstva, industrije i dijelom oborinskih voda koje se prikupljaju kanalskim sustavima mogude je nadzirati otpadnu tvar pomodu ureaja za idenje otpadnih voda. Tokasti izvori oneidenja mogu na taj nain ujedno biti i nadzirani izvori oneidenja. Kad je rije o rasprenim izhvorima oneidenja, zapravo nije mogude nadzirati otpadnu tvar, pa su takvi izvori neprovjereni izvori oneidenja. Prema pojedinim svojstvenim pokazateljima sastava otpadne vode mogude je procijeniti porijeklo otpadne vode, odnosno za svojstva pojedinih otpadnih voda mogu se navesti znaajni pokazatelji.

7.3.1. Kuanske otpadne vode

Kudanske otpadne vode nastaju u seoskim i gradskim naseljima. To su vode iskoritene u kudanstvima, ugostiteljstvu, zdravstvu, kolstvu, uslunim i drugim neproizvodnim djelatnostima. Otpadne vode iz turistikih naselja istih su svojstava kao i kudanske otpadne vode. Nazivaju se jo i komunalne ili gradske te fekalne otpadne vode. Sastav i svojstva otpadnih voda ovisi o nainu upotrebe voda. ista voda iz vodopskrbnih sustava upotrebljava se za obavljanje svih ivotnih funkcija, sanitarnih potreba kao i za komunalnu potronju (pranje ulica, zalijevanje zelenila, pranje automobila).

Bioloka razgradivost temeljno je svojstvo kudanskih otpadnih voda. Kudanske otpadne vode sadre organske tvari koje se poinju razgraivati im dospiju u vodu. Prema stupnju bioloke razgradnje razlikuju se: Svjee otpadne vode u kojima bioloka razgradnja jo nije napredovala, koncentracija otopljenog kisika nije bitno manja od one u vodi iz vodovoda; Odstajale vode, koje ne sadre kisik, jer je potroen za bioloku razgradnju otpadne tvari;

156

Trule (septike) vode u kojima je bioloka razgradnja toliko napredovala da se odvija anaerobno, a uspostavljena je ravnotea izmeu razgraivaa i organske tvari.

Sastav otpadne tvari u kudanskim vodama ovisi o mnogo initelja, a posebno o nainu ivota, klimatskim prilikama, izgraenosti vodopskrbnog podsustava i raspoloivim koliinama vode. Svjee kudanske otpadne vode su sivo-smee boje, osobita mirisa. Teenjem u kanalizacijskoj mrei, nakon to je bioloka razgradnja napredovala, boja vode postaje tamna, a miris osebujan po trulim jajima, uslijed sadraja sumporovodika (H2S). Kudanske otpadne vode sadre znatne koliine krupne otpadne tvari kao to su papir, krpe, plastine vredice, ostaci voda i povrda. Otpadne tvari u kudanstvu nalaze se u rasprenom, koloidnom i otopljenom obliku. Priblino jedna tredina od ukupnih krutina je u rasprenom obliku. Sitne estice u koloidnom obliku ine otpadne vode izrazito mutnim. Kemijski sastav otpadnih tvari razlikuje se kod pojedinih naselja i gradova. U naelu moe se raunati da su dvije tredine od ukupne rasprene i otopljene tvari organskog porijekla. Organske tvari preteno se nalaze kao bjelanevine (40 60%) te ugljikohidrati (25 50%).

Najede se kao pokazatelji sastava kudanskih otpadnih voda uptrebljavaju: biokemijska potronja kisika, koliina rasprene tvari i sadraj mikroorganizama fekalnog porijekla. Vede koliine otpadnih tvari odnose se na mjeoviti nain odvodnje. U kudanskim otpadnim vodama ima mnogo mikroorganizama, naroito bakterija i virusa. S obzirom na postojanje mikroorganizama fekalnog porijekla u otpadnoj vodi, nalaze se i patogeni mikroorganizmi. Broj i vrsta patogenih mikroorganizama ovisi o zdravstvenim prilikama podruja odakle dotjeu otpadne vode. Broj ukupnih koliformnih bakterija (b.c.) koje se dnevno izluuju po stanovniku iznosi 2,5 x 1010 do 2,5 x 1012. Broj enterovirusa reda je veliine 3 x 105 do 2,5 x 106 zaraznih jedinica po stanovniku na dan. Od ukupnog broja mikroorganizama u otpadnoj vodi samo mali broj u odreenim uvjetima izaziva bolesti. Vrlo velik broj razlagaa omogudava bioloku razgradnju organskih tvari. Temperatura otpadne vode poviena je u odnosu na vodovodnu, zbog grijanja u kuhinjama, kupaonicama, pronicama i slino. Prema nekim ispitivanjima, srednja godinja temperatura otpadne vode iznosi 11,6 do 20,5 C. Povienjem temperature ubrzavaju se bioloki postupci razgradnje uslijed ega se bre troi otopljeni kisik pa postoji opasnost od truljenja vode u kanalizacijskoj mrei. Ova injenica od posebne je vanosti za ljetne prilike, naroito u toplijim krajevima.

Koncentracija otpadnih tvari u kudanskim otpadnim vodama ovisi prije svega o koliini upotrebljavane vode. Koliina otpadnih voda manja je od ukupne vode koja slui za opskrbu

157

stanovnitva. Razlika nastaje uglavnom uslijed poniranja i isparavanja vode koja slui za zalijevanje zelenila i pranja ulica te isparavanje dijela vode pri kuhanju i pripremi tople vode pri kuhanju i pripremi tople vode. Opdenito je koliina otpadnih voda koja se odvodi kanalizacijskim podsustavom u granicama 70 do 80% od vodoopskrbnih koliina. Osim nabrojenih svojstava kudanskih otpadnih voda, koje imaju napovoljan utjecaj na ekoloke i sanitarne prilike prijamnika, kudanske otpadne vode zbog neugledna izgleda i mirisa znae i oneidenje prirodnih voda u estetskom smislu.

Poseban problem odnosi se na kudanske otpadne vode koje se prikupljaju septikim jamama, u dijelovima naselja gdje nije izgraen kanalizacijski podsustav. U sluaju da se te vode dovode na zajedniki ureaj za idenje otpadnih voda, treba ih prethodno istiti te razrijediti s kanalizacijskim vodama, s tim da udio vode iz septikih jama ne prelazi 1%, prema obujmu.

7.3.2. Industrijske otpadne vode

Industrijske otpadne vode nastaju uporabom vode u tehnolokim postupcima i u proizvodnji energije. Upotrijebljene vode u sanitarnim ureajima u industriji istoga su svojstva kao i kudanske otpadne vode.

Sastav i koncentracija industrijskih otpadnih voda ovise o tehnolokom postupku i ne mogu se usporeivati pomodu zajednikih pokazatelja. U odnosu na kudanske otpadne vode mogu se podijeliti u dvije temeljne skupine: bioloki razgradive ili spojive koje se smiju mijeati s kudanskim otpadnim vodama; bioloki nerazgradive ili nespojive koje se ne smiju mijeati s kudanskim otpadnim vodama bez prethodne obrade.

Primjer bioloki razgradivih voda jesu otpadne vode prehrambene industrije. Nespojive su otpadne vode metalne industrije. Industrijske otpadne vode mogu sadravati: teke metale, kiseline, luine, mineralne soli, biocide, mineralna ulja i ugljikovodike, fenole i aromatske organske spojeve, radioaktivne tvari i sintetine kemijske proizvode kojih ne sadre prirodnhe vode. Ponekad se opteredenost industrijskim otpadnim vodama izraava ekvivalentom stanovnika izraunanim prema BPK5 (bioloka potronja kisika u postupcima proidavanja za 5 dana). Takav nain raunanja ne odgovara stvarnom opteredenju. Takav proraun bio bi mogud samo kod nekih industrijskih postupaka, kod kojih je mogude procijeniti koliinu organskih tvari prema BPK. Vedina industrijskih otpadnih voda sadre tvari koje ometaju biokemijske postupke razgradnje organske

158

tvari, pa se koliina organskih tvari tonije izraava pokazateljem kemijske potronje kisika (KPK). Povedanje odnosa KPK/BPK5 iznad 2,5 pokazuje na vedi utjecaj industrijskih otpadnih voda u gradskim (komunalnim) otpadnim vodama.

Uslijed izrazitog utjecaja industrijskih otpadnih voda u zajednikim gradskim kanalizacijama, mogude je opaziti znatno snienje ili povienje pH, zatim povedanu koliinu tekih metala, to moe utjecati na otrovnost voda. Takve vode esto ometaju bioloke postupke na zajednikim ureajima za idenje otpadnih voda. Nedostatak hranjivih soli, posebno duika i fosfora, te znatno povienje temperature daljnji su utjecaji industrijskih otpadnih voda. Otpadne vode onih industrija koje se mogu istiti na zajednikom ureaju esto su jako opteredene organskom tvari.

7.3.3 Oborinske vode

Oborinske vode samo se uvjetno mogu nazvati otpadnim vodama. Ponekad se pri istraivanju utjecaja otpadnih tvari na kakvodu prirodnih voda pretpostavlja da su oborinske vode iste, a moebitno oneidenje prouzroeno oborinskim vodama smatra se prirodnim oneidenjem sliva. Prije se, naroito kod prorauna kinih preljeva mjeovitih kanalizacija, pretpostavljalo da su oborinske vode iste.

7.4. ienje voda

idenjem voda poboljava se stanje kakvode vode za njenu daljnju uporabu. Prirodne vode esto treba istiti kad se iskoritavaju za namjene za koje je potrebna vrlo visoka kakvoda vode, na primjer: vodopskrba stanovnitva. Otpadne vode iste se kako bi se mogle ponovno upotrebljavati ili isputati u vodne sustave.

idenjem se iz prirodnih ili otpadnih voda: Odvajaju krutine od tekudina izravno ili neizravno nakon pretvorbe otopljenih tvari u krutine; Odvajaju kapljevine od vode; Odvajaju plinovi iz vode; Pretvaraju otopljene ili rasprene tvari u kapljevine ili plinove, koji nemaju svojstva oneidivala;

159

Smanjuje broj mikroorganizama koji izazivaju bolesti.

idenje voda obavlja se primjenom fizikalnih radnji (operacija), kemijskim postupcima i biolokim postupcima (procesima). Da bi se iz vode uklonile otpadne tvari, primjenjuju se razliiti postupci i radnje, najede slaganje pojedinih postupaka i radnji u jednu cjelinu, koje se obavljaju na ureajima za idenje vode. Pri idenju otpadnih voda radnje i postupci koji se primjenjuju na ureaju za idenje otpadne vode najede se razvrstavaju kao: Prethodno idenje (preliminarno) Prvi stupanj idenja (primarno) Drugi stupanj idenja (sekundarno) Tredi stupanj idenja (tercijarno). Postupci koji se primjenjuju pri tredem stupnju idenja nazivaju se i napredna tehnologija.

Slika 46. Shematski prikaz ureaja za proidavanje otpadnih voda.

Ponekad se odreuju ciljevi pojedinih stupnjeva idenja kako bi se tonije oznailo to se oekuje od pojedinog stupnja idenja. Tako u skladu s Uputama Savjeta Europske unije glede idenja gradskih otpadnih voda: Prethodni stupanj idenja oznaava primjenu radnji i postupaka kojima se iz otpadnih voda uklanjaju krupne plutajude otpadne tvari, pijesak i ljunak; Prvi stupanj idenja oznaava primjenu fizikalnih i/ili kemijskih postupaka idenja otpadnih voda kojima se iz vode uklanja najmanje 50% rasprenih tvari, a vrijednost BPK5 smanjuje barem za 20% koncentracije uzlazne otpadne vode;

160

Drugi stupanj idenja oznaava primjenu biolokih i/ili drugih postupaka idenja, kojima se u otpadnim vodama smanjuje koncentracija rasprene tvari i BPK5 ulazne vode za 70-90%, a koncentracija KPK za barem 75%; Tredi stupanje idenja oznaava primjenu fizikalno-kemijskih, biolokih i drugih postupaka kojima se u otpadnim vodama smanjuju koncentracije hranjivih soli ulazne vode za 80%, odnosno uklanjaju i druge osebujne otpadne tvari, u koncentracijama koje nije mogude postidi primjenom drugog stupnja idenja. Odgovarajudi ili primjereni stupanj idenja oznaava primjenu bilo kojeg postupka idenja i naina isputanja kojima se zadovoljava uvjetima prihvatne sposobnosti prijamnika.

Postupci idenja otpadnih voda stalno se poboljavaju, tako da se primjenom naprednih postupaka mogu otpadne vode proistiti do visokog stupnja istode. To se odnosi na vedinu postupaka koji se jo nazivaju i uobiajeni (konvencionalni). Istodobno se u razvijenim zemljama istrauju i primjenjuju drugaiji (alternativni) postupci idenja otpadnih voda, a nazivaju se jo i prirodni postupci za razliku od uobiajenih, meu kojima su neki razvijeni do visoke tehnologije, ovi drugaiji postupci temelje se na nioj tehnologiji. Meutim, to ne znai da je uinak idenja drugaije ili odgovarajude tehnologije nizak. Dapae, u odreenim okolnostima uinak je idenja drugaijim postupcima vrlo visok i u potpunosti zadovoljava granine uvjete za isputanje u okoli. esto su drugaiji postupci idenja otpadne vode primjereni za ponovnu uporabu vode, dakle u sluajevima kad je bitno da ukupni trokovi obnovljene vode budu to manji. Mogu se navesti neki od najedih primjenjivanih drugaijih postupaka kao skupine postupaka idenja na/u tlu, akvakulture te idenja u dubokim spremnicima.

Uklanjanjem otpadnih tvari iz voda ostaju na ureaju krute i tekude tvari u koncentriranom obliku, koje se ne mogu isputati u okoli bez opasnosti za ljudsko zdravlje i neeljene promjene u ekosustavu. Posebnu panju zahtijeva ostatak iz postupaka taloenja, ukljuivo bistrenje nakon biolokih i fizikalno-kemijskih postupaka, koji se naziva mulj s ureaja za idenje vode. Izbor pojedinog postupka ili radne idenja otpadne vode i obrade mulja ovisi naroito o porijeklu, sastavu i koncentraciji otpadne vode kao i o nainu i mjestu isputanja otpadne vode te odlaganju mulja.

7.4.1. Postupci prethodnog i prvog stupnja ienja

Radnje i postupci koji se primjenjuju pri prethodnom i prvom stupnju idenja temelje se na fizikalnim pojavama i zakonitostima, pa se mogu obuhvatiti pojmom "fizikalni postupci i radnje".

161

Prethodni stupanj idenja primjenjuje se uvijek na ureajima, i to neposredno prije prvoga stupnja idenja. Samo u posebnim sluajevima, ponekad se moe upotrijebiti prethodni stupanj kao jedini, i to kada zadovoljava uvjete "odgovarajudeg idenja".

7.4.2 Reetanje
Reetanjem se iz vode uklanjaju krupne rasprene i plutajude tvari (lide, krpe, plastine vredice, komadidi drveta i sl.) koje bi mogle ometati rad crpki i drugih dijelova ureaja. Razlikuje se reetanje na reetkama i sitima. Uinak radnje ovisi o veliini slobodnog otvora kroz koji voda prolazi. Prema razmaku izmeu ipaka, reetke se dijele na: iroke reetke s meu razmakom 50-100 mm Srednje reetke s meu razmakom 10-25 mm Uske reetke s meu razmakom 3.10 mm.

7.5. Eutrofikacija
Uzrokovana povedanjem hranjivih tvari u ekosustavu, posebice duika i fosfora, eutrofikacija je najede posljedica unosa velikih koliina otpadnih voda u recipijent premda do nje moe dodi i prirodno. Dovodi do pretjeranog rasta biljaka i njihova breg raspada, favorizira neke netipine vrste te znaajno smanjuje kvalitetu vode. U vodenim ekosustavima bujanje fitoplanktona uzrokuje cvjetanje to mijenja uvijete u ekosustavu. Zbog posljedica eutrofikacije trpi i ljudsko stanovnitvo: smanjuje se vrijednost voda (jezera, rijeka i estuarija) za rekreaciju, ribarenje, lovstvo i estetski doivljaj. U podrujima gdje eutrofikacija utjee na proidavanje voda moe dodi i do zdravstvenih problema.

7.6. Hipoksija
Stanje smanjene koncentracije kisika fenomen je do kojeg dolazi u vodenim ekosustavima jer se otopljeni kisik reducira. Vrijednost (postotak) kisika koji de se otopiti u vodi kod odreene temperature i saliniteta je vrlo vaan ekoloki imbenik i o njemu ovise uvijeti u ekosustavu. Bez otopljenog kisika vladaju anaerobni, reducirajudi ili anoksini uvjeti. S niskom koncentracijom (1-30%) kisika u vodenom ekosustavu vladaju hipoksini uvjeti u kojima vedina riba ne moe ivjeti.

162

7.7. Stanje voda u Hrvatskoj

Na javni kanalizacijski sustav prikljueno je 43% stanovnitva, uglavnom u velikim gradovima, ali uinkovitost proidavanja nije zadovoljavajuda. Proidava se 25% komunalnih otpadnih voda, ali se iz njih uklanja samo 14% oneidenja. U Hrvatskoj su izgraena samo 83 ureaja za proidavanje , od ega 34 s drugim stupnjem proidavanja, a ureaja s tredim stupnjem nema. Upotreba alternativnih ureaja za proidavanje je u zaetku. Od industrijskih otpadnih voda proidava se samo 30%, ostale se izravno isputaju u prirodni prijamnik. Glavni problem zatite voda je u nerazmjeru izmeu: Razine vodoopskrbe (76%), Prikljuenosti na kanalizacijsku mreu (43%) i Proidavanja otpadnih voda (25%).

Zatita voda obuhvada mjere zatite voda te poboljanje kakvode voda u svrhu izbjegavanja ili smanjivanja tetnih posljedica za ljudsko zdravlje, slatkovodne eko sustave, kakvodu ivljenja i okoli u cjelini. Zatita voda od oneidavanja provodi se radi ouvanja ivota i zdravlja ljudi i zatite okolia, te omogudavanja odrivog, nekodljivog i neometanog koritenja voda za razliite namjene.

7.8. Degradacija i zatita morskog ekosustava

Karakteristika morskog ekosustava je slanost morske vode. Slanost se mijenja na povrini za razliku od dubljih slojeva. Ako padne kia slanost povrinskog dijela je manja, ako puu vjetrovi vede je isparavanje s povrine mora pa je salinitet vedi. Salinitet se mijenja i s promjenom temperature. Kolebanja su najveda u umjerenom pojasu (ljeti 24, a zimi 12,7C). Veliki dio Zemlje prekriven je morem i predstavlja medij za ivi svijet (31:69% u korist mora). ivot u moru prisutan je do 1000 m dubine. Najveda bioloka raznolikost je na dubinama pri koncentraciji soli ~30 g/L morske vode. Gustoda ivog svijeta nije prisutna u cijelom podruju jednoliko. Homogene ivotne zajednice prisutne su u dubljim slojevima, a u plidim slojevima uvjeti se mijenjaju i veda je raznolikost. Proglaenjem ZERP-a povrina morskog prostora nad kojim Hrvatska ima jurisdikciju proirena je za 25 207 km2 time su gotovo izjednaene povrine morskoga i kopnenog podruja RH. Razvedeno priobalno i veliko morsko podruje od izuzetna su znaenja za Hrvatsku pa se ulau napori u odrivo koritenje i nadzor.

163

Slika 47. Stanje kakvode priobalnog mora u RH tijekom 2000. (klasifikacija ekolokog stanja i trofiki status).

Kakvoda mora je visoke do zadovoljavajude kakvode (u 2005. je 98,5% uzoraka bilo visoke kakvode). Vii stupanj eutrofikacije nije zabiljeen, osim u ibenskom, Katelanskom i Bakarskom zaljevu. Zdravstvena kakvoda mora na morskim plaama i u uzgajalitima morskih organizama zadovoljavaju. Opteredenja opasnim i tetnim tvarima u rasponu su karakteristinih vrijednosti za malo i umjereno oneidena podruja. Cvjetanja tetnih algi javljaju se povremeno. U porastu su pritisci: Isputanja neproidene otpadne komunalne i industrijske vode Raste opteredenje duikovim spojevima Povedava se intenzitet pomorskog prometa i pretovar u lukama (25%) Raste uzurpacija pomorskoga dobra.

7.8.1. Utjecaj nautikog turizma na stanje mora

Nautiki turizam u Hrvatskoj se pojavio gotovo jedno stoljede kasnije (19. st.) nego u svijetu (17. i 18. st.). Razvoj nautikog turizma u Hrvatskoj tekao je vrlo sporo sve do poetka 80 -ih godina 20. st. kada se osniva vedina dananjih marina i udruga nautiara to povedava njegovu popularnost. Njegov intenzivniji razvoj moemo pratiti u zadnjih 15 godina, a njegov se pravi bum tek oekuje. Nautiki turizam predstavlja dinamian oblik turistike rekreacije; njegovo uede u ukupnim tokovima turistikog prometa iz godine u godinu je sve vede. Nautiki turizam obuhvada svako

164

zabavno, razonodno, znanstveno, sportsko, ribolovno ili osvjeavajude kretanje vodenim morskim povrinama u turistike svrhe: najraznovrsnijim amcima, jedrilicama, motornim amcima i sl., kruna putovanja i krstarenja putnikim ili drugim brodovima za prijevoz putnika, a takoer i teretnim brodovima s putnikim smjetajem, te drugim prijevoznicima i kretanje ispod povrine vode turistikim podmornicama i ronilicama. Nautiari sa svojim plovilima trebaju usluge priveza, servisiranja, prehrane i sl.

Razvedenost hrvatske obale (indeks razvedenosti hrvatske obale iznosi 11) je uz veliki broj otoka jedan od glavnih aduta za razvoj nautikog turizma. Uz razvedenost obale i atraktivnost otonoga prostora Hrvatska se istie obiljejima reljefa: obala je visoka, strma i stjenovita; odmah iza obale uzdiu se planinski lanci Uke, Velebita, Svilaje, Kozjaka, Mosora i Biokova. Osim fizionomskih prednosti hrvatske obale zanimljivo je i vano sagledati kako su kapaciteti za prihvat plovila rasporeeni du hrvatske obale? Od 363 luke, luice, sidrita i marina, kvarnerski, zadarski i dubrovaki akvatorij ih sadre 60%. Ponajvie zbog Nacionalnog parka Kornati, najatraktivniji je ibenski akvatorij. Po posjedenosti slijedi istarsko (gdje je opdenito veda posjedenost turista) i zadarsko podruje (nautikim turistima je ovo podruje posebno zanimljivo zbog vedeg broja otoka to pridonosi zanimljivosti arhipelaga). Tendencija nautiara je da krstare obalom i otocima (71%) dok manji dio (25%) borave u matinoj luci odakle odlaze na izlete. Nautiari kratko borave na jednom mjestu dan do dan i pol dok ukupni boravak iznosi dva do tri tjedna. Kod nautikog turizma manje je naglaena sezonalnost od stacioniranog (maritimno-odmorinog) to daje mogudnost produene sezone. Hrvatskim marinama potrebno je restrukturiranje i repozicioniranje . Luke nautikog turizma razvrstavaju se u sljedede vrste: Sidrite Privezite Suha marina Marina.
83 84

Marina je luka nautikog turizma koja prua usluge: veza, uvanja, odravanja i servisiranja plovila, opskrbe i prehrane, pitku vodu, struju, gorivo, sanitarne instalacije, eliminacije sanitarnog i drugog otpada sa brodova.

83

Restrukturiranje ved postojedih luka koje bi nadogradnjom postale marine - na taj nain bi se izbjeglo betoniranje prirodnih povrina (jer bi se marina razvijala na ved postojedoj infrastrukturi koja bi bila osnova). 84 Izgradnja privatnih marina.

165

7.8.2. Pregled utjecaja marine na okoli

Za analize i ocjene utjecaja planiranog zahvata na okoli razmatra se ue i ire podruje utjecaja. Pregled mogudih utjecaja zahvata na okoli odnosi se na: utjecaje tijekom graenja, utjecaje tijekom koritenja, utjecaje u sluaju ekolokih nesreda, te procjenu rizika nastanka ekoloke nesrede. Predloeni projekt sastoji se od: Struktura lukobrana Dubina vode Broj i vrsta brodova Snabdjevanje struja voda gorivo prehrana Odravanje Pristup vozilima Nain odvodnje otpadnih voda sa brodova iz stacionarnih objekata sa manevarskih povrina Odlaganje krutog otpada Osiguranje odgovarajude kvalitete mora propustima aeracijom. Opis okolia Fizike znaajke lokacije zemljovidi, popreni presjek, reljef Meteroloki, hidrografski i hidroloki podaci brzina i snaga vjetra, plima, oseka, morske struje, uzburkanost mora Podaci o sedimentu stabilnost obalnog podruja, pomicanje pijeska Bioloki uvjeti identifikacija vrsta koji su indikatori ekosustava, zatidene ili rijetke vrste, zone za ribolov Postojeda iskoritenost zemljita lokacije, naselja, kulturnih dobara, prometnice, akvakultura, plae za kupanje

Prepoznavanje mogudih utjecaja I. Utjecaj tijekom graenja dovoz graevinskog materjala

166

iskopi, nasipavanja buka oneidenost zraka poremedaji u prometu zamudivanje mora

Utjecaj zahvata na okoli tijekom graenja, mogu se oekivati slijededi nepovoljni utjecaji na okoli: Povedana razina buke u naselju od transportnih vozila i uslijed nasipavanja Oneidenje zraka u naselju Oneidenje prometnica u naselju prilikom transporta graevinskog materijala Oneidenje mora Hidrodinamika mora Utjecaj na morsku floru i faunu Promjena reima koritenja povrina na kopnu i na moru (naroito prometnih u naselju i na predmetnoj lokaciji) Neposredni utjecaj na kulturno povijesna dobra Promjena krajobraza u uem sreditu naselja zbog izvoenja graevinskih radova Utjecaj na okoli kod incidentnih situacija Povedana razina buke u naselju od transportnih vozila i uslijed nasipavanja moe se oekivati tijekom cijelog razdoblja graenja. Oneidenje zraka u naselju od ispunih plinova transportnih vozila i praine prilikom izvoenja zemljanih radova, tj. nasip oekuje se zbog mogude pojave praine za suhog vremena i zbog ispunih plinova vozila. Oneidenje prometnica u naselju prilikom transporta graevinskog materijala moe nastati prilikom prijevoza graevinskog materijala nasipavanja, kada je mogude prosipanje materijala na kolnike prometnica Oneidenje mora moe nastati: zamudivanjem mora u uvali i u njenoj neposrednoj blizini tijekom izvoenja zemljanih i graevinskih radova u akvatoriju luke, oneidenjem mora mineralnim uljima zbog prisutnosti graevinskih strojeva (bageri, rovokopai) i kamiona. Hidrodinamika mora - dinamika mora moe utjecati na djelomino izgraene objekte. To se prvenstveno odnosi na valove pa tehnologija graenja mora biti prilagoena tome da valovi juga i bure ne utjeu na izgraeni dio ili dio u izgradnji. Posebno se to odnosi na zatitne graevine ili njihove dijelove koji trebaju biti prvo izgraeni u dijelu koji je najvie izloen valovima. Utjecaj na morsku floru i faunu oekuje se prilikom nasipavanja mora i rada graevinske mehanizacije. Promjena reima koritenja povrina na kopnu i na moru, naroito prometnih u naselju i na predmetnoj lokaciji moe uslijediti ako se luka nalazi u samom sreditu naselja, tijekom izvoenja radova, zbog povedanog transporta graevinskog materijala (kamenog nasipa, betona ili betonskih elemenata i iskopanog zemljanog materijala), treba dodi do privremene nove regulacije prometa na

167

kopnu, tj. na obali i u samom naselju. Prilikom izvoenja zemljanih i betonskih radova na lukobranaima (i na gatovima) u luci, dio luke nede se modi koristiti za vezivanje i pristajanje, te de se morati osigurati privremeni vezovi na drugim lokacijama. Neposredan utjecaj na kulturno povijesna dobra Promjena krajobraza u uem sreditu naselja zbog izvoenja graevinskih radova (nasipavanje, betoniranje) moe se oekivati zbog loih tehnikih karakteristika postojede mree prometnica, prisustva velikih transportera, bagera i druge potrebne mehanizacije, koja osim same prisutnosti esto diu veliku prainu (naroito za vrijeme jaih vjetrova), stvaraju blato (za vrijeme kia) i vrlo esto zakre promet u sreditu naselja, slika mjesta biti de odreeno vremensko razdoblje izmijenjena. Utjecaj na okoli kod incidentnih situacija unutar uvale moe uslijediti u sluaju isputanja nekog efluenta (nafte, mazuta, cementnih suspenzija, polimera, boja i sl.).

II.

Utjecaj tijekom koritenja promijene nastale izgradnjom lukobrana (izmjena cirkulacije) oneidenje mora (nafta i naftni derivati, otpadne vode, boje, otpaci hrane, razni plivajudi i otpadni materjal) oneidenje kopna (kruti otpad razliitog porjekla, oneidene vode iz stacionarnih objekata) oneidenje zraka (zagrijavanje objekata u zimskim mjesecima, emisije)

Stavljanjem u funkciju namjeravanog zahvata oekuju se povoljni i nepovoljni utjecaji namjeravanog zahvata na okoli. Izgradnjom namjeravanog zahvata oekuju se slijededi povoljni utjecaji na okoli: Revitalizacija naselja Sigurnije sidrenje brodova i bolja zatita od svih valova Povedanje lukog akvatorija i kapaciteta luke Poboljanje estetskog izgleda naselja Opremanje luke sigurnosnim sadrajima. Tijekom koritenja luke mogudi su slijededi nepovoljni utjecaji na okoli: Povedana razina buke u naselju (od povedanog broja plovila kod uplovljavanja i isplovljavanja brodica u odnosu na dosadanju situaciju, to bi moglo izazvati povremene i manje neugodne pojave kod stanovnika i turista smjetenih u neposrednoj blizini luke). Promjena kvalitete mora i priobalja u uoj zoni utjecaja (zagaivanje mora mogude je zbog aktivnosti vezanih za predmetni akvatorij kao i zbog djelatnosti u objektima na kopnu. Boravak plovila u luci predstavlja potencijalnu opasnost za oneidenje mora naftnim derivatima zbog isputanja zauljenih, kaljunih voda s brodica, otpadnih ulja, prelijevanja goriva, pranja brodica, te bacanja krutog otpada u more). Procjenjuje se usporena prirodna izmjena vodene mase u akvatoriju kod vrnih opteredenja to de uzrokovati primjenu inenjerskih rjeenja koja de osigurati izmjenu vodene mase u akvatoriju na prihvatljivi nain i

168

za prihvatljivo vrijeme. Mogudi izvori zagaivanja mora od kopnenih sadraja su otpadne vode85 i razne otpadne tvari86. Promjena ekosistema i specifinih stanita u uoj zoni utjecaja. U luci de nastajati sljededi opasan otpad: otpadna motorna ulja, otpadna ambalaa od motornog ulja, akumulatori, otpad iz ureaja za obradu otpadnih voda (separatori, talonice). Ostali otpad koji de nastajati u luci je komunalni i ambalani otpad. Komunalni otpad se javlja kao posljedica rada ugostiteljskih i trgovakih djelatnosti, od idenja vanjskih povrina unutar luke i otpad s brodica. Ambalani otpad obuhvada sve proizvode u obliku kutija, posuda, omota i druge oblike koji slue dranju drugog proizvoda. Promjena ekosistema i specifinih stanita u uoj zoni utjecaja: Izgradnjom predmetnog zahvata moe dodi do zaslaivanja vodenog stupca u uvali i pojaano zagrijavanje tijekom ljeta, te pojaane sedimentacije finih estica Ove promjene mogu uzrokovati daljnju degradaciju ivotnih zajednica dna ili barem nemogudnost oporavka sukcesijom prema klimaksu, nakon zavretka radova.

III.

Utjecaji u sluaju nastanka ekolokih nesreda i procjena rizika nastanka ekoloke nesrede

Do ekoloke nesrede moe dodi: prilikom manipulacije naftnim derivatima, u sluaju kvara na rezervoaru za gorivo i istjecanju istog u more, u sluaju poara ili eksplozije na plovilima, u sluaju incidenta prilikom manevra (sudar, prevrtanje).

Gospodarenje lukom, u naseljenom mjestu uvijek predstavlja odreeni rizik za okoli, a da bi se procijenila veliina rizika, tj. njegova prihvatljivost potrebno je procijeniti vjerojatnost nepoeljnog dogaaja, posljedice uslijed nepoeljnog dogaaja ili nezgode, vrijeme izloenosti nepoeljnim posljedica:

85

Otpadne vode prema svom porijeklu dijele se na: sanitarno-fekalne otpadne vode su vode koje dotjeu iz sanitarnih vorova (zahod i kupaonica), kuhinje restorana, trgovina i ostalih pratedih sadraja unutar marine. Sadre visoku k oncentraciju organskih i hranjivih tvari te detergenata. Mikrobioloki su zagaene i njihovo neodgovarajude odlaganje ugroava zdravlje ljudi zbog potencijalne prisutnosti patogenih mikroorganizama. fekalne otpadne vode iz kemijskih zahoda plovila oborinske vode s manipulativnog platoa (prostor za uvanje brodica na suhom, sputanje i dizanje brodica, parkiralite...) oneidene su suspendiranim esticama i mineralnim uljima motora plovila i automobila. Najvede opteredenje tih voda javlja se pojavom kie nakon sunog razdoblja i ima odreeni vremenski tijek trajanja nakon ega su ove otpadne vode mnogo manje zagaene. otpadne vode od pranja plovila (dno i paluba). Pranje podvodnog dijela plovila vri se vodenim mlazom pod pritiskom ime se s dna osim obrataja (alge, priljepci....) skida i boja te antivegetativni premazi koji su uglavnom toksini. kaljune vode plovila, u pravilu oneidene motornim uljima 86 Otpadne tvari po svom porijeklu i svojstvima koje nastaju u marini mogu biti vrlo razliite. opde nito se mogu svrstati u dvije kategorije: opasan otpad i ostale otpadne tvari.

169

razmjerno mali rizik uslijed vie sile (potresi vede jaine od proraunskog, udari orkanskog nevremena, ratna razaranja te druga namjerna otedenja pokretnih i nepokretnih dijelova luke) kod mirnodopskih prilika znatno vedi rizik sluajne nezgode (nastaju uslijed ljudskog faktora, odnosno uslijed nemarnosti ili neopreza nautiara ili djelatnika luke, a ponekad i hotimice) razmjerno mali rizik nastanka ekolokih nesreda s drugim stupnjem ugroenosti koji je po znaaju jednak elementarnoj nepogodi znatno vedi rizik nastanka ekolokih nesreda s prvim stupnjem ugroenosti (nezgode manjeg obima, kad je ugroenost okolia ograniena na manjem prostoru). Povremene nezgode mogu se oekivati, ali vrlo rijetko i kratkog vremena trajanja izloenosti nepoeljnom utjecaju umjerene jakosti, pa se kao opda ocjena rizika moe oznaiti kao prihvatljiva veliina rizika. Predlaganje mjera za spreavanje, smanjivanje ili ublaavanje negativnih posljedica predloene izgradnje: maksimalna izmjena vodenih masa sa okolnim morem; osigurati izgradnjom odgovarajudih lukobrana i pristana za brodove (po potrebi dodatna aeracija) sakupljanje oborinskih vodenih masa i isputanje preko separatora ulja i talonica; osigurati odgovarajude odravanje izgradnja ureaja za proidavanje otpadnih voda iz stacionarnih objekata (talonice, mastolovi, bioloki ureaji, odgovarajudi ispust) kontejneri za kruti otpad ureaji za pranjenje kemijskih WC-a ureaji za sakupljanje kaljunih voda sa brodova plastina brana za ograniavanje irenja naftnih mrlja disperzanti (kemijska sredstva za uklanjanje uljnih oneidenja sa povrine).

Predloeni program promatranja za pradenje utjecaja marine na okoli: I. Fizikalno-kemijske karakteristike morske vode Temperatura Salinitet Gustoda Prozirnost pH vrijdnost Kisik Bioloke osobine Bentoske ivotne zajednice o Sakupljanje floristikog i faunistikog materjala o Odreivanje biljnih i ivotinjskih vrsta, njihove rasprostranjenosti i procjena u kvantitativnom i kvalitativnom sastavu

II.

170

Bakterije o Heterotrofne bakterije o Ukupni koliformi o Fekalni koliformi o Fekalni streptokoki Utjecaj na livade morske cvjetnice

Slika 48. Posidonia oceanica.

Livade morske cvjetnice, Posidonije oceanice, najbogatija su zajednica Jadranskog mora. Endemska je vrsta Sredozemnog mora. Raste na pjeskovitom morskom dnu i razvija guste podmorske livade. Graena je od stabalca, korijenja i tamnozelenih listova koji mogu narasti i preko 1 m duine. Po biolokoj raznolikosti tj. broju biljnih i ivotinjskih vrsta koje je naseljavaju, zajednica morske trave najbogatija je zajednica Sredozemnog mora, pa tako i Jadrana, a u svijetu je ovo druga zajednica po bioraznolikosti, odmah nakon koraljnih. U prostranim morskim "livadama" koje tvori ova morska cvjetnica ivi, hrani se, razmnoava i nalazi sklonite nekoliko stotina vrsta morskih biljaka i ivotinja. Livade morske trave vrlo su znaajne jer imaju razliite vane i nezamjenive funkcije u ekosustavu mora: zatita obale od erozije jer svojim dugakim listovima smanjuju snagu valova gustim spletom korijenja i podzemnih stabljika spreavaju odnoenje sedimenta sa morskog dna obogaduju morsku vodu i sediment kisikom pa ih se s pravom naziva "pludima mora" ili podmorskim umama Posidonija zarobljavajudi estice povedava prozirnost morske vode igra vanu ulogu u ciklusu kruenja hranjivih soli, nitrata i fosfata u moru vrlo je vana za ouvanje bioraznolikosti Jadrana.

III.

Strujno polje (mjerenje struja na stacionarnim postajama) Izravno mjerenje struja Odreivanje brzine obnovljanja vode

171

Uestalost smjera i brizne.

Zatita mora obuhvada mjere zatite mora ukljuujudi morski ekosustav i obalno podruje kao nedjeljive cjeline, sprjeavanje tetnih zahvata na morski ekosustav, sprjeavanja oneidenja mora iz zraka, s kopna, s plovila i drugih oneidivaa uslijed pomorskog prometa ukljuujudi i oneidenje prouzroeno odbacivanjem s brodova ili iz zrakoplova sa svrhom potapanja ili spaljivanjem na moru, te prekograninog oneidenja, sprjeavanje oneidenja uslijed velikih nesreda i uklanjanje njihovih posljedica. Zatita mora od oneidenja podrazumijeva upravljanje obalnim podrujem, morskim dnom i morskim podzemljem te morskim okoliem, gospodarenje ribama i drugim morskim organizmima tako da se ne uzrokuje teta morskom okoliu, osiguravanje odrive marikulture trajnim pradenjem stanja i posebnom zatitom odgovarajudih podruja mora, podmorja i obale, ispunjavanjem obveza iz meunarodnih ugovora. Zatita obalnog podruja obuhvada mjere zatite obalnih ekosustava i odrivo upravljanje obalnim resursima.

Uredbom o standardima kakvode mora na morskim plaama se odreuju standardi kakvode mora na morskim plaama i kontrola mora na morskim plaama za vrijeme sezone kupanja. Tablica 10. Zahtjevi za kakvodu mora na morskoj plai P1. Odreivanje Vidljiva boja (prozirnost) metara Vidljive plivajude otpadne tvari Vidljive mineralne masnode Suspendirane otpadne tvari Mutnoda (stupnjevi silikatne lj.) pH Otopljeni kisik u % zasidenja Amonijak Ukupne koliformne bakterije u 100 ml Fekalne koliformne bakterije u 100 ml Fekalni streptokoki u 100 ml Granina vrijednost Prirodna, min 2,5 obzirom na dubinu Bez Odsutnost vidljive masne presvlake Bez 20 8, 1+ 0,3 70-120 0,1 mg/l N (duik) 500 (u 80% uzoraka) 1000 (u 20% uzoraka) 100 (u 80% uzoraka) 200 (u 20% uzoraka) 100 (u 80% uzoraka) 200 (u 20% uzoraka)

87

Morska plaa je ureena plaa ili prirodna plaa. Sezona kupanja na morskim plaama je razdoblje od 15. svibnja do 30. rujna. Kontrola kakvode mora na morskim plaama obavlja se od 1. svibnja do kraja sezone kupanja. Uzorci mora na morskim plaama uzimaju se najmanje svakih 15 dana. U
87

NN br. 33/96

172

sluaju iznenadnog oneidenja mora, uzorci se uzimaju odmah. Kakvoda mora na morskim plaama utvruje se primjenom graninih vrijednosti odreenih u tablici 10. Ako uzorak mora ne odgovara utvrenoj graninoj vrijednosti u tablici, mora se odmah odrediti izvor oneidenja i uzeti odreeni broj dodatnih uzoraka ovisno o mjestu i vrsti oneidenja. More na morskoj plai udovoljava propisanom standardu kakvode ako bakterioloke vrijednosti na prelaze granine vrijednosti odreene u tablici 10. Podaci o kakvodi mora na morskoj plai, moraju se istaknuti na vidnom mjestu. More na uzorkovanoj plai ne odgovara propisanom standardu kakvode ako vie od 20% analiziranih uzoraka prelazi granine vrijednosti odreene tablicom P1 i ako kod uzoraka koji ne odgovaraju utvrenim vrijednostima numerika vrijednost bakteriolokih odreivanja prelazi utvrene vrijednosti za vie od 100%. Zabranjeno je kupanje na morskoj plai na kojoj more ne odgovara propisanom standardu kakvode. U tom sluaju na morskoj plai se mora postaviti ploa na kojoj je ispisano "Zabranjeno kupanje". U sluaju oneidavanja mora na morskoj plai nadlena tijela su duna odmah obavijestiti javnost.

173

8. ZATITA PRIRODE

Zbog potroakog pristupa iskoritenju prirodnih resursa ovjek neposredno ili posredno nanosi tetu samome sebi. Zbog toga je nuno uvesti ekoloke spoznaje u planiranju i iskoritavanju prostora. To se najbolje postie uvoenjem: istije proizvodnje, recikliranjem otpadnih tvari, ugraivanjem ureaja za proidavanje i zbrinjavanje otpadnih tvari i dr.

Osnovni ciljevi zatite prirode su: ouvati i obnoviti postojedu bioloku i krajobraznu raznolikost u stanju prirodne ravnotee i usklaenih odnosa s ljudskim djelovanjem, utvrditi stanje prirode i osigurati pradenje stanja, osigurati sustav zatite prirodnih vrijednosti radi trajnoga ouvanja njihovih svojstava na temelju kojih se proglaavaju zatidenima, osigurati odrivo koritenje prirodnih dobara na dobrobit sadanjih i bududih narataja bez bitnog otedivanja dijelova prirode i uz to manje naruavanja ravnotee njenih sastavnica, pridonijeti ouvanju prirodnosti tla, ouvanju kakvode, koliine i dostupnosti vode, odravanju atmosfere i proizvodnji kisika, te odravanju klime, sprijeiti tetne zahvate ljudi i poremedaje u prirodi kao posljedice tehnolokog razvoja i obavljanja djelatnosti, osigurati pravo graana na zdrav okoli, odmor i razonodu u prirodi.

Zatita prirode temelji se na naelima: svatko se mora ponaati tako da pridonosi ouvanju bioloke i krajobrazne raznolikosti, zatiti prirodnih vrijednosti i ouvanju opdekorisne uloge prirode, neobnovljiva prirodna dobra treba koristiti racionalno, a obnovljiva prirodna dobra odrivo, u koritenju prirodnih dobara i ureenju prostora obvezno je primjenjivati naela, mjere i uvijete zatite prirode, zatita prirode pravo je i obveza svake fizike i pravne osobe, te su u tom cilju duni suraivati radi izbjegavanja opasnih radnji i nastanka teta, uklanjanja i sanacije posljedica nastale tete, te obnove prirodnih uvjeta koji su postojali prije nastanka tete.

Zatita prirode provodi se ouvanjem bioloke i krajobrazne raznolikosti, te zatitom prirodnih vrijednosti te se osobito vri utvrivanje i procjena stanja svih sastavnica bioloke i krajobrazne raznolikosti, izrauju se uvjeti i mjere zatite prirode unoenjem uvjeta i mjera zatite prirode u dokumente prostornog ureenja i planove gospodarenja i upravljanja prirodnim dobrima u djelatnostima rudarstava, poljoprivrede, umarstva, lovstva, ribarstva i vodnog gospodarstva. Osim toga izrauju se izvjeda o stanju prirode, donose se i provode strategije, programi, akcijski programi i planovi upravljanja, utvruju se prirodne vrijednosti i zatidene prirodne vrijednosti, uspostavlja sustav upravljanja prirodnim vrijednostima i zatidenim prirodnim vrijednostima, povezuje se i usklauje dravni sustav s meunarodnim sustavom zatite prirode. Potrebno je obavjedivati javnosti o stanju prirode, a nuno je i sudjelovanje javnosti u odluivanju o zatiti prirode.

175

Naposlijetku potrebno je poticati i promicati zatitu prirode te razvijati svijest o potrebi zatite prirode u odgoju i obrazovanju.

8.1 Faze zatite prirode

Kada se govori o zatiti prirode razlikuju se tri faze u kojima se uvode mjere zatite: Prva faza zatite tite se pojedine vrste od izumiranja, odnosno njihove populacije, zatidene odredbama posebnih zakona, zabranom lova i branja ugroenih vrsta. Meutim to nije dostatno jer zadiranjem u osnovna svojstva stanita, biotopa i ekosustava ugroava se ivot u njima te je uzaludno tititi populaciju samo jedne vrste ako nastaju bitne promjene ekolokih svojstava cijelog stanita. Druga faza zatite Zatiduju se pojedina podruja osobite prirodne, kulturne, odgojne, obrazovne, estetske i rekreacijske vrijednosti. Danas u svijetu ima vie od 1200 nacionalnih parkova i rezervata kao najviih kategorija zatidenih podruja prirode. Treda faza zatite Zatita cijelog prostora, jer se danas utjecaj ovjeka i njegove populacije ne zaustavlja na granicama nego ih prelazi i postaje globalni problem. Poseban problem u prostoru tako na primjer predstavljaju otpadne tvari iz industrijskih postrojenja koje dospijedem u vodotokove povedavaju intenzitet primarne i sekundarne organske proizvodnje.

8.2. Zatiene prirodne vrijednosti

Zatidene prirodne vrijednosti su prirodne vrijednosti proglaene zatidenima od tijela utvrenog zakonom i upisane u upisnik zatidenih prirodnih vrijednosti, a odnose se na zatidena podruja (strogi rezervati, nacionalni parkovi, posebni rezervati, parkovi prirode, regionalni parkovi, spomenici prirode, znaajni krajobrazi, park-ume, spomenici parkovne arhitekture), zatidene biljne, gljivlje i ivotinjske svojte te zatidene minerale i fosile.

176

Tablica 11. Zatidena podruja prirode u Hrvatskoj. KATEGORIJA ZATITE Nacionalni park Park prirode Strogi rezervat Posebni rezervat Park-uma Zatideni krajolik Spomenik prirode Spomenik parkovne arhitekture UKUPNO BROJ 8 11 2 74 36 32 80 114 356 POVRINA KOPNA (km2) 763 4006 24 318 79 405 6 9 5610 POVRINA MORA (km2) 235 41 7 283 UKUPNA POVRINA (km2) 998 4047 24 325 79 405 6 9 5893

Iz tablice je vidljivo da se najvedi dio zatidene povrine odnosi na parkove prirode (oko ) i nacionalne parkove (oko 1/6). Kako su to podruja viestrukih vrijednih obiljeja, a redovito obuhvadaju vede prostore, s mogudim razliitim interesima, njihovo je proglaenje u izravnoj nadlenosti Sabora (za ostale kategorije, uz odgovarajude suglasnosti, nadlene su upanije). UNESCO organizacija Ujedinjenih Naroda za obrazovanje, znanost i kulturu proglasila je NP Plitvika jezera svjetskom prirodnom batinom, a planinu Velebit uvrstila je u popis rezervata biosfere88 u okviru znanstvenog programa ovjek i biosfera (MAB). Park prirode Papuk je 2007. godine, kao europski geopark, uvrten u UNESCO-vu mreu geoparkova dok su na Ramsarski popis Konvencije o movarnim stanitima kao meunarodno vrijedne movare upisani parkovi prirode Kopaki rit i Lonjsko polje, posebni ornitoloki rezervat ribnjaci Crna mlaka, te donji tok Neretve. Time su dobili najvie meunarodno priznanje i zatitu. Zakonom o zatiti prirode se utvruje sustav zatite cjelovitog ouvanja prirode
90 89

i njenih

vrijednosti . Priroda predstavlja temeljnu vrijednost i jedan od najznaajnijih resursa Republike Hrvatske te uiva zatitu sukladno ovom Zakonu. Prirodne vrijednosti utvrene sukladno Zakonu od interesa su za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zatitu. Na pitanja zatite prirode koja nisu zakonski ureena primjenjuju se odredbe posebnih propisa. Republika Hrvatska u cilju zatite prirode provodi i meunarodne ugovore iz podruja zatite prirode kojih je stranka.

Prvi pravni akt koji je regulirao zatitu dijela prirode u Hrvatskoj bio je Zakon o lovu iz 1893. koji je, jednim svojim djelom, ureivao zatitu ptica pjevica. Danas je na snazi Zakon o zatiti prirode iz 2005. Od meunarodnih konvencija kojih je RH ugovorna stranka valja izdvojiti:

88

Rezervat biosfere je zatieno podruje u kojemu se nastoje sjediniti ouvanje bioloke raznolikosti, znanstveno istraivanje, edukacija i odrivi razvoj. 89 Priroda je u smislu Zakona sveukupna bioloka i krajobrazna raznolikost. 90 Zatidena podruja, zatidene biljne, gljivlje i ivotinjske vrste, zatideni minerali i fosili.

177

Konvencija o biolokoj raznolikosti, Rio de Janeiro, 1992. Konvencija o movarama, Ramsar, 1971. Konvencija o zatiti Sredozemnoga mora od zagaivanja, Barcelona, 1976. Konvencija o zatiti svjetske kulturne i prirodne batine, Pariz, 1972. Konvencija o meunarodnoj trgovini ugroenim vrstama divljih ivotinja i biljaka - CITES, 2000.

8.2.1. Zatiena podruja prirode

Zatidena podruja u Hrvatskoj su: strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode, regionalni park, spomenik prirode, park-uma, spomenik parkovne arhitekture.

Slika 49. Zatidena podruja prirode u Hrvatskoj.

178

8.2.1.1. Strogi rezervati

Strogi rezervat je podruje kopna i/ili mora s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukupnom prirodom, a namijenjen je iskljuivo ouvanju izvorne prirode, znanstvenom istraivanju kojim se ne mijenja bioloka raznolikost, pradenju stanja prirode, te obrazovanju koje ne ugroava slobodno odvijanje prirodnih procesa. Za istraivanje te posjedivanje strogog rezervata u cilju obrazovanja potrebno je ishoditi doputenje Ministarstva. U strogom rezervatu zabranjene su gospodarske i druge djelatnosti. U Hrvatskoj postoje dva stroga rezervata: Hajduki i Roanski kukovi i Bijele i Samarske stijene.

Skupina stjenovitih vrhova Velebita, Hajduki i Roanski kukovi, proglaeni su strogim rezervatom 1969. Kukovi u sebi skrivaju fascinantne speleoloke objekte od kojih je najjedinstvenija Lukina jama otkrivena 1992. godine, a u kojoj je 1994. godine pronaena dotad nepoznata ivotinja iz reda pijavica. U rezervatu se nalaze i Cerovake pedine, proglaene geomorfolokim spomenikom prirode, te najljepi vrh u sjevernom Velebitu Veliki Kozjak (1629m). Povrina rezervata je 1220 ha. Nalazi se na sjevernom dijelu Parka Prirode Velebit, a obuhvada izdvojene skupine kukova i razdrtih, stjenovitih vrhova, meusobno odvojenih dubokim ponikvama i provalijama. Izgrauju ih mlade paleogenske

Slika 50. Strogi rezervat Hajduki i Roanski kukovi na Velebitu.

naslage sastavljene gotovo samo od vapnenakih brea, a zbog troenja i pucanja uvjetovanoga djelomino tektonskim, djelomino atmosferskim iniocima, te su naslage poprimile specifian reljef izrazitog kra, tvoredi jedno od najneprohodnijih podruja Velebita. Bijele i samarske stijene nalaze se u sklopu planinskog lanca Velika Kapela, u njegovom sredinjem dijelu, jugoistono od Mrkoplja. Strogim rezervatom proglaene su 1985. Predstavljaju jedinstven geomorfoloki fenomen krasa uvjetovan tektonskim silama u doba nabiranja te podlogom izgraenom od uslojenih vapnenaca i gromadastih vapnenih brea ili krnika. Priroda je tu stvorila najnevjerojatnije i fantastine oblike u snjenobijelom kamenu, nadmaujudi i dijela ljudskih ruku. Surova ljepota ovih stijena ostavlja jedinstven i nezaboravan doivljaj za svakoga.

179

8.2.1.2. Nacionalni parkovi

Nacionalni park je prostrano, preteno neizmijenjeno podruje kopna i/ili mora iznimnih i viestrukih prirodnih vrijednosti obuhvada jedan ili vie sauvanih ili neznatno izmijenjenih ekolokih sustava, a prvenstveno je namijenjen ouvanju izvornih prirodnih vrijednosti.

Slika 51. Kruna u NP Kornati.

Slika 52. Sederene barijere u NP Krka.

Nacionalni park ima znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu i rekreativnu namjenu. U nacionalnom parku su doputene radnje i djelatnosti kojima se ne ugroava izvornost prirode. U nacionalnom parku je zabranjena gospodarska uporaba prirodnih dobara. U nacionalnom parku doputeno je obavljanje ugostiteljsko-turistikih i rekreacijskih djelatnosti koje su u ulozi posjedivanja, razgledavanja, te bavljenje poljoprivredom, ribolovom i obrtom na tradicionalan nain, ogranienog obima radi ouvanja izvornosti prirode. Nacionalni parkovi u Hrvatskoj su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Kornati Brijuni Mljet Plitvika jezera Krka Risnjak Paklenica Sjeverni Velebit.

180

8.2.1.3.

Posebni rezervati

Posebni rezervat je podruje kopna i/ili mora od osobitog znaenja radi svoje jedinstvenosti, rijetkosti ili reprezentativnosti, ili je stanite ugroene divlje svojte, a osobitog je znanstvenog znaenja i namjene. Posebni rezervat moe biti: floristiki, umske i druge vegetacije, zooloki (ornitoloki, ihtioloki i dr.), geoloki, paleontoloki, hidrogeoloki, hidroloki, rezervat u moru. U posebnom rezervatu nisu doputene radnje i djelatnosti koje mogu naruiti svojstva zbog kojih je proglaen rezervatom (branje i unitavanje biljaka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje ivotinja, uvoenje novih biolokih svojti, melioracijski zahvati, razni oblici gospodarskog i ostalog koritenja i slino). U posebnom rezervatu doputeni su zahvati, radnje i djelatnosti kojima se odravaju ili poboljavaju uvjeti vani za ouvanje svojstava zbog kojih je proglaen rezervatom. Posjedivanje i razgledavanje posebnog rezervata moe se zabraniti ili ograniiti mjerama zatite. Aktom o proglaenju posebnog rezervata mogu se istovremeno zatititi razliite vrijednosti zbog kojih se proglaava rezervat (ornitoloko-ihtioloki, geoloko-hidroloki i dr.). Neki od Posebnih rezervata u Hrvatskoj su: Botaniki rezervat: urevaki pijeski, Zavian, Ihtioloki rezervat: Vrljika kod Imotskog, Jadro kod Solina Ornitoloki rezervat: Krapje ol, Rakita, Sava-Zapreid, Sava-Strmec, Vransko jezero, Crna mlaka, Kolansko blato, delta Neretve Ihtioloko-zooloki: Kopaki rit Morski: Limski zaljev, Malostonski zaljev Geomorfoloko-hidroloki: Zrmanja, kanjon ikole

Slika 53. Malostonski zaljev.

181

8.2.1.4.

Parkovi prirode

Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano podruje kopna i/ili mora s ekolokim obiljejima meunarodne i nacionalne vanosti, s naglaenim krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turistiko-rekreacijskim vrijednostima. U parku prirode doputene su gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugroavaju njegove bitne znaajke i uloga. Nain obavljanja gospodarskih djelatnosti i koritenje prirodnih dobara u parku prirode utvruje se uvjetima zatite prirode. Parkovi prirode u Hrvatskoj su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. Velebit Biokovo Medvednica Uka umberak i Samoborsko gorje Teladica Kopaevski rit Lonjsko polje Vransko jezero Papuk Lastovski otoci.

8.2.1.5.

Regionalni park

Regionalni park je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano podruje kopna i/ili mora s ekolokim obiljejima meunarodne, nacionalne ili podrune vanosti i krajobraznim vrijednostima karakteristinim za podruje na kojem se nalazi. U regionalnom parku doputene su gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugroavaju njegove bitne znaajke i uloga. Nain obavljanja gospodarskih djelatnosti i koritenje prirodnih dobara u regionalnom parku utvruje se uvjetima zatite prirode.

8.2.1.6.

Spomenik prirode

Spomenik prirode je pojedinani neizmijenjeni dio ili skupina dijelova ive ili neive prirode, koji ima ekoloku, znanstvenu, estetsku ili odgojno-obrazovnu vrijednost. Spomenik prirode moe biti geoloki (paleontoloki, mineraloki, hidrogeoloki, strukturno-geoloki, naftno-geoloki, sedimentoloki i dr.); geomorfoloki (pilja, jama, soliterna stijena i dr.), hidroloki (vodotok, slap, jezero i dr.), botaniki (rijetki ili lokacijom znaajni primjerak biljnog svijeta i dr.), prostorno mali botaniki i zooloki lokalitet i drugo. Na spomeniku prirode i u njegovoj neposrednoj blizini koja ini

182

sastavni dio zatidenog podruja nisu doputene radnje koje ugroavaju njegova obiljeja i vrijednost. Spomenici prirode u Hrvatskoj su: Otok Brusnik, otok Jabuka, izvor Kupe s uom okolicom, vrela Une, Cetine i Gacke, spilje ipun kod Cavtata i Lokvarka u Lokvama i dr.

8.2.1.7.

Znaajni krajobraz

Znaajni krajobraz je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i bioloke raznolikosti ili kulturno-povijesne vrijednosti, ili krajobraz ouvanih jedinstvenih obiljeja karakteristinih za pojedino podruje, namijenjen odmoru i rekreaciji. U znaajnom krajobrazu nisu doputeni zahvati i radnje koje naruavaju obiljeja zbog kojih je proglaen.

8.2.1.8.

Park-uma

Park-uma je prirodna ili saena uma, vede krajobrazne vrijednosti, namijenjena odmoru i rekreaciji. U park-umi su doputeni samo oni zahvati i radnje ija je svrha njezino odravanje ili ureenje. Parkume u Hrvatskoj su: Okolica Okid-grada, komunalne ume Tepec, Palaanik i Stranik, uma Golubinjak u Lokvama, Jankovac na Papuku, Jasikovac u Gospidu itd.

8.2.1.9.

Spomenik parkovne arhitekture

Spomenik parkovne arhitekture je umjetno oblikovani prostor (perivoj, botaniki vrt, gradski park, drvored, kao i drugi oblici vrtnog i parkovnog oblikovanja), odnosno pojedinano stablo ili skupina stabala, koji ima estetsku, stilsku, umjetniku, kulturno-povijesnu, ekoloku ili znanstvenu vrijednost. Na spomeniku parkovne arhitekture i prostoru u njegovoj neposrednoj blizini koji ini sastavni dio zatidenog podruja nisu doputeni zahvati ni radnje kojima bi se mogle promijeniti ili naruiti vrijednosti zbog kojih je zatiden. Spomenici parkovne arhitekture su npr.: Botaniki vrt na Velebitu, Botaniki vrt Prirodoslovno-matematikog fakulteta u Zagrebu Arboretumi Opeka i Trsteno Park oko dvorca u Mariji Bistrici, park Maksimir u Zagrebu, park u Donjem Miholjcu.

183

8.2.2. Zatiene svojte

Divlje svojte koje su ugroene ili rijetke, zatiduju se kao strogo zatidene svojte i zatidene svojte . Strogo zatidenom svojtom moe se utvrditi: divlja svojta kojoj prijeti izumiranje na podruju Republike Hrvatske, usko rasprostranjeni endem, divlja svojta zatidena na temelju meunarodnog ugovora kojega je Republika Hrvatska stranka i koji je na snazi, potvrenog od Republike Hrvatske. Zatidenom svojtom moe se utvrditi: zaviajna divlja svojta koja je osjetljiva ili rijetka i ne prijeti joj izumiranje na podruju Republike Hrvatske, divlja svojta koja nije ugroena, ali je radi njezina izgleda lako mogude zamijeniti s ugroenom divljom svojtom, divlja svojta na temelju meunarodnog ugovora kojega je Republika Hrvatska stranka i koji je na snazi.

Slika 54. Ophrys bertolonii VU (ranjiva).

Slika 55. Delphinium peregrinum EN (ugroena).

8.2.3. Zatieni minerali, sigovine i fosili

Minerali, sigovine i fosili su dijelovi geoloke batine, odnosno geoloke raznolikosti, i vlasnitvo su Republike Hrvatke,te ih je bez valjanog razloga zabranjeno unitavati i otedivati njihova nalazita. Minerali, sigovine i fosili koji su znaajni radi svoje rijetkosti, izuzetne veliine ili izgleda ili

184

izvanrednog i univerzalnog obrazovnog i znanstvenog znaenja, predstavljaju zatidene prirodne vrijednosti. Zatidenim mineralom moe se utvrditi onaj mineral, nakupine minerala i sigovine koji zbog svoje rijetkosti, izuzetne veliine ili izgleda, ili izvanrednoga znanstvenog znaenja predstavlja prirodnu vrijednost.

8.3. Zatita bioloke i krajobrazne raznolikosti

Osnovna naela od kojih polazi Nacionalna strategija i akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti su: Republika Hrvatska je svjesna da sveukupna bioloka i krajobrazna raznolikost predstavlja njezinu temeljnu vrijednost i glavni resurs za daljnji razvitak cilj je Republike Hrvatske ouvati i unaprijediti postojedu bioloku i krajobraznu raznolikost unutar zemlje, te pokuati vratiti dio izgubljenih svojti i stanita, gdje je to mogude i opravdano Republika Hrvatska de razvijati sve prikladne mjere utvrivanja, ouvanja i unapreivanja postojede bioloke i krajobrazne raznolikosti nacionalno zakonodavstvo de osigurati ugraivanje mjera za ouvanje i unapreivanje sveukupne bioloke raznolikosti u sve gospodarske djelatnosti koje koriste bioloka dobra Republika Hrvatska de sustavno iriti napore u zatiti bioloke i krajobrazne raznolikosti, s nacionalnog na regionalnu i lokalnu razinu Republika Hrvatska de svoje napore u zatiti bioloke i krajobrazne raznolikosti stalno usklaivati s odgovarajudim meunarodnim aktivnostima, imajudi u vidu injenicu da je nacionalna bioloka i krajobrazna raznolikost jedinstveni i nenadoknadivi dio sveukupne globalne raznolikosti.

Krajobraz znai odreeno podruje, vieno ljudskim okom, ija je narav rezultat meusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih imbenika. Obiljeeno je reljefom, podnebljem, vodom, biljkama, ivotinjama i ovjekom. Tri su karakteristina oblika krajobraza: prirodan, kultiviran i izgraen. Konvencija o europskim krajobrazima usvojena je u Strasbourgu 19. srpnja 2000. Godine, a za ciljeve ima promicati zatitu krajobraza, upravljanje i planiranje te organizirati europsku suradnju o pitanjima krajobraza. Razlozi ugroenosti krajobraza su: Neravnomjerna, jednolina, ambijentalno neusklaena urbanizacija Krupni infrastrukturni objekti Poljoprivredne djelatnosti Gradnja na krajobrazno istaknutim lokacijama.

185

8.3.1. Vanost uma u Hvatskoj

Vrijednost uma u RH je ekonomske naravi, prije svega kao resurs za drvnu i preraivaku industriju. No, osim ekonomske ume imaju i bioloku, ekoloku i estetsku vrijednost. Vane su u stabilizaciji klime jer usporavaju zrane struje, proizvodnji kisika, proidavanju zraka, uvanju tla (spreavanje erozije). ume reguliraju prirodna kruenja i kontroliraju nivo podzemnih voda. Ouvanje bioloke raznolikosti uma u gospodarenju umama osigurava se na naelima odrivog razvitka i odravanja prirodnog sastava vrsta i njihove prirodne obnove. Poumljavanje, gdje to doputaju uvjeti stanita, obavlja se autohtonim vrstama drveda u sastavu koji odraava prirodni sastav, koristedi prirodi prilagoene metode uz doputenje ministarstva.

8.3.2. Znaenje i vanost movara

Movare su dijelovi kopna pod vodom. Plitke su i osvijetljene do dna, samim time i vrlo produktivne. Dotokom organskih i anorganskih tvari postaju sve plide pa na kraju mogu i presuiti. Reguliranjem vodotokova onemogudava se odravanje starih i stvaranje novih movara. Uloga movara je viestruka: zatita od nevremena, retencija vode (ublaavanje poplava), kontrola erozije, proidavanje vode, zadravanje hranjivih tvari, sedimenta, polutanata gnjezdita movarica, odmorita i hranilita mnogim pticama.

Meunarodni sporazum o zatiti movara i ptica movarica (Ramsarska konvencija) usvojena je 1971. U Iranskom gradu Ramsaru. Hrvatska je potpisnica od 25. lipnja 1991. Svrha konvencije je ouvanje i razumno koritenje movara91, a bavi se problematikom razumnog koritenje svih vlanih podruja na podruju drave uz upisivanje najvrednijih movara u Ramsarski popis92. U Hrvatskoj su 4 movarna podruja na ramsarskom popisu: Crna mlaka Lonjsko i Mokro polje Kopaki rit Delta Neretve.

91

Movarna stanita su prijelaz izmeu stalnih vodenih povrina i suhih podruja dok su movarni prostori (cretovi, movare, vode) slana i slatka stanita ija je dubina za vrijeme oseke 6 m. 92 Zatiduje 79 milijuna hektara movarnog podruja.

186

Ornitoloki rezervat Crna mlaka je umjetno napravljen ribnjak. Ime je dobio po tamnoj boji vode koja potjee od velikih koliina tanina (nastaje truljenjem drveta). Zatidena je kao predstavnik aranskih ribnjaka. Uz Kopaki rit i deltu Neretve park prirode Lonjsko i Mokro polje spada u 3 najveda preostala movarna podruja u Hrvatskoj. Unutar Lonjskog polja su dva ornitoloka specijalna rezervata Krapje ol i Rakita. Uz Lonjsko polje periodiki tee Sava to osigurava opstanak ove movare. Kad je vodostaj Save velik tada Lonjsko i mokro polje slue kao retencije i prihvadaju veliku koliinu vode koja bi u okolnom, gusto naseljenom podruju, izazvala poplavu. Kopaki rit je park prirode i ihtioloko zooloki rezervat smjeten na udu Drave u Dunav. U Europi je poznat po bogatstvu ptijeg svijeta. Ima veliku vrijednost kao odmorite i hranilite za movarne selice. Delta Neretve, uz Vransko jezero u sjevernoj Dalmaciji, jedino je movarno podruje u mediteranskom dijelu Hrvatske. Nekad nepregledna movara, danas je velikim dijelom isuena, a ovaj ornitoloki rezervat odlikuje i 34 vrste riba (12 endemskih), 8 vodozemaca, 16 gmazova i 50 sisavaca.

Slika 56. Lonjsko i mokro polje.

Slika 57. Delta Neretve.

187

POPIS LITERATURE
Beker M (2005) Politika okolia. Oskar, Zagreb. Botkin DB, Keller EA (2005) Environmental Science. John Wiley & Sons, Inc., Carter N (2004) Strategije zatite okolia. Barbat, Zagreb. rnjar M (2002) Ekonomika i politika zartite okolia. Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci Glosa Rijeka, Rijeka. ikid D i sur. (2001) Ekoloki leksikon. Barbat, Zagreb Glava V (2001) Uvod u globalnu ekologiju.Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb. Gole D, Radid Lako T, Sladoljev J (2009) Norma ISO 14000 u hrvatskim hotelima. U: Beker M i Drljaa M (ur.): 10. jubilarni simpozij o kvaliteti hrvatskog drutva menadera kvalitete Kvaliteta i procesno orijentiranje, Zadar, 18. 20. oujka 2009. Zbornik radova, 63-68. Hrvatsko drutvo menadera kvalitete, Zagreb. Hajdukovid I, Radid Lako T (2010) Odriva poljoprivredna proizvodnja kao odgovor na degradaciju tala. Zbornik radova Veleuilita u ibeniku. 4(1-2), 113-123 Injac N (2004) Mala enciklopedija kvalitete IV. Dio Okoli i njegova zatita. Oskar, Zagreb Keating M (1994) Agenda 21. Ministarstvo graditeljstva i zatite okolia, Zagreb Kuliid P (1994) Sunane delije. kolska knjiga, Zagreb Lambaa Belak , Radid T (2005) Studija utjecaja na okoli ureaja za proidavanje otpadnih voda. Odravanje i eksploatacija. 7(1), 19-25 Lambaa Belak , Radid T (2005) Ureaj za proidavanje otpadnih voda. U: ala I (ur.): 11. Meunarodno savjetovanje Odravanje 2005, ibenik, 16-18. svibnja 2005. Zbornik radova, 285292. Hrvatsko drutvo odravatelja, ibenik. Lambaa Belak , Radid T (2005) Uloga lokalne samouprave u zbrinjavanju krutog otpada na slivnom podruju rijeke Krke. U: Margu D (ur.): Simpozij Rijeka Krka i Nacionalni park Krka, ibenik, 5. 8. listopada 2005. Zbornik radova, (pp?). Javna ustanova Nacionalni park Krka, ibenik. Lambaa Belak , Radid T (2005) Uloga lokalne samouprave u zbrinjavanju krutog otpada na slivnom podruju rijeke Krke. U: Margu D (ur.): Simpozij Rijeka Krka i Nacionalni park Krka, ibenik, 5. 8. listopada 2005. Knjiga saetaka, 68. Javna ustanova Nacionalni park Krka, ibenik. Lambaa Belak , Radid T (2006) Gospodarenje ambalanim otpadom. U: ala i (ur.): 12. Meunarodno savjetovanje Odravanje 2006, Rovinj, 16. 18. svibnja 2006. Zbornik radova, 239246. Hrvatsko drutvo odravatelja, Rovinj. Metrov M (2004) Ekoloogija. kolska knjiga, Zgreb.

188

Milanovid Z, Radovid S, Vuid V (2003) Otpad nije smede.Gospodarstvo i okoli, Zagreb Nacionalna strategija zatite okolia. Narodne novine, 46/02 Nacionalni plan djelovanja na okoli. Narodne novine, 46/02 Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007. do 2015. godine. Narodne novine, 85/07 Pravilnik o gospodarenju otpadnim gumama. Narodne novine, 40/06 Pravilnik o gospodarenju otpadnim vozilima. Narodne novine, 136/06 Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o gospodarenju otpadnih guma. Narodne novine, 156/09 Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o gospodarenju otpadnim vozilima. Narodne novine, 31/09 Pravilnik o nainu prijevoza opasnih tvari u cestovnom prometu. Narodne novine, 54/95 Pravilnik o postupanju s ambalanim otpadom. Narodne novine, 53/96 Pravilnik o procjeni utjecaja na okoli. Narodne novine, 59/00 Pravilnik o uvijetima za postupanje s otpadom. Narodne novine, 123/97 Radid T, Lambaa Belak (2006) Uloga odjela odravanja hotela u sustavu upravljanja okoliem. U: ala I (ur.): 12. Meunarodno savjetovanje Odravanje 2006, Rovinj, 16. 18. svibnja 2006. Zbornik radova, 247-254. Hrvatsko drutvo odravatelja, Rovinj. Radid T, Lambaa Belak (2004) Ekoloki imbenici i njihov utjecaj na biocenoze. U: Belak S (ur.): TIM (2). Zbornik radova. VTM, ibenik Radid T, Lambaa Belak (2004) Uloga ekologije u ouvanju zraka. U: Belak S (ur.): TIM (2). Zbornik radova. VTM, ibenik Radid T Lambaa Belak Prirodne i otpadne vode i njihovo proidavanje. U: Belak S (ur.): TIM (2). Zbornik radova. VTM, ibenik. Radid T, Lambaa Belak Bioloke znaajke tla i utjecaj ovjeka na problem otedenja tla. U: Belak S (ur.): TIM (2). Zbornik radova. VTM, ibenik XLI Radid T, Lambaa Belak Gospodarenje otpadom. U: Belak S (ur.): TIM (2). Zbornik radova. VTM, ibenik Radid Lako T, Milovid M, Jelaska SD (2010) Biljna raznolikost u maslinicima na podruju Tribunj Vodice.Knjiga saetaka. Tredi Hrvatski botaniki kongres. Murter, 24. 26. rujna 2010., 161-162 Radid Lako T, Radaid M (2010) Upotreba hiperakumulatora tekih metala u remedijaciji oneidenog tla. U: ?? (ur.): I. savjetovanje s meunarodnim uedem Transport i suvremeni uslovi

189

poslovanja, Travnik, 27. 28. svibnja 2010. Zbornik radova, pp?, Internacionalni Univerzitet Travnik (u osnivanju), Travnik. Tedeschi S (1996) Zatita voda. Hrvatsko drutvo graevinskih inenjera, Zagreb. Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske. Narodne novine, 130/05 Strategija poljoprivrede i ribarstva RH, Narodne novine, 89/02
Uredba o opasnim tvarima u vodama. Narodne novine, 78/98

Uredba o postupanju s opasnim otpadom. Narodne novine, 32/98 Uredba o procjeni utjecaja na okoli. Narodne novine, 34/97 Uredba o standardima kakvode mora na morskim plaama. Narodne novine, 33/96 Vinkovid B i sur. (2002) Intenzivno svinjogojstvo u kontekstu zatite okolia. Zbornik. Znanstvenostruno savjetovanje s meunarodnim sudjelovanjemVeterinarski dani 2002, Rovinj, 17. - 20. listopada 2002. godine, 79 - 80 Zakon o ekolokoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Narodne novine, 12/01 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu opasnih tvari. Narodne novine, 151/03 Zakon o otpadu. Narodne novine, 151/03 Zakon o prijevozu opasnih tvari. Narodne novine, 97/93 Zakon o prostornom ureenju. Narodne novine, 30/94 Zakon o vodama. Narodne novine107/95 Zakon o zatiti okolia. Narodne novine, 110/07 Zakon o zatiti prirode. Narodne novine, 70/05 Zakon o zatiti zraka. Narodne novine, 48/95 www.izvorienergije.com/energija_sunca.html

190

IVOTOPIS
Na Prirodoslovno-matematikom fakultetu Sveuilita u Zagrebu diplomirala je molekularnu biologiju u travnju 2003., a titulu magistra znanosti iz polja biologija, smjer ekologija stekla je u oujku 2010. Od 2003. zapoljava se na Visokoj koli za turistiki menadment u ibeniku, (od 2006. Veleuilite u ibeniku) kao asistent na kolegiju Ekologija i zatita okolia. Suraivala je i na kolegijima E-business, Tehnologija hrane i pida, Poznavanje robe, Praksa u turizmu i Mentorska praksa. Danas radi kao predava na kolegijima: Upravljanje okoliem, Promet i ekologija i Informatike tehnologije i zatita okolia. Mentor je studentima prilikom izrade diplomskih i zavrnih radova, autor je i koautor vie znanstvenih i strunih radova i skripta iz podruja ekologije, upravljanja okoliem i osiguranja kvalitete u visokom obrazovanju, a sudjelovala je i na projektu programa preddiplomskih i diplomskih strunih studija Menadmenta Visoke kole za turistiki menadment u ibeniku na temelju kojeg je ta ustanova od MZOS dobila trajnu dopusnicu. Aktivno je sudjelovala na Projektu reforme lokalne samouprave Amerike agencije za meunarodni razvoj (USAID) i dravnog sveuilita u Clevelandu. U sklopu tog projekta organizira i koordinira seminare: Nove metode u upravljanju kapitalnim ulaganjima na lokalnoj razini (2005.) i Razvoj turizma i poduzetnitva u lokalnim samoupravama (2006.) te predaje na seminaru Upravljanje okoliem u lokalnim samoupravama (2006). U sklopu istog projekta stekla je priznanje za uspjeno sudjelovanje na seminarima iz javnog upravljanja Upravljanje centrima za cjeloivotno obrazovanje i Razvoj suvremenih programa obrazovanja. Kontinuirano se obrazuje na brojnim meunarodnim i domadim konferencijama. lan je Hrvatskog biolokog drutva i Hrvatskog drutva odravatelja

191