William Shakespeare: San ivanjske noi Demetrije (probudi se). Helena, nimfo, ti boanstvo moje, O s im bih oi poredio tvoje?

Kristal je prljav! Tvoje usne tu Pred oima ko vinje dvije mi zru, Da poljubim tu kraljicu bjeline, Taj biljeg slatke, blaene miline! Helena. O jao! vi ste, vidim, udrueni, Za zabavu da rugate se meni. Al da ste malo uglaeni vi, Ta ne biste mi bili tako zli. Zar nije vama dosta mrnje same, Ve slono jo i udarate na me? Lisandar. Demetrije, nek rije ti bude blaga, Jer znam, da tebi Hermija je draga, I prava, koju na nju imam ja, Od svega srca preputam ti sva A ti Helenu tako e mi dati, I ja u je do groba milovati.