UNIVERZITET U TUZLI PRIRODNO-MATEMATICKI FAKULTET

N.Oki ci c

Teorija skupova
- Skripta -

Tuzla, 2013.

Sadr zaj

3 Kardinalni brojevi 3.1 Ekvipotentnost skupova . . . . . . . . . . . . . . . . .

70 72 78 81 88 94 95

3.2 Kona cni i beskona cni skupovi . . . . . . . . . . . . . . 3.3 Prebrojivi skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.4 Neprebrojivi skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.5 Hipoteza continuuma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.6 Aritmetika kardinalnih brojeva . . . . . . . . . . . . . .

Indeks

101

Bibliograja i

103

3 Kardinalni brojevi

3.1 Ekvipotentnost skupova . . . . . . . . . . . . . . . 72 3.2 Kona cni i beskona cni skupovi . . . . . . . . . . . 78 3.3 Prebrojivi skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 3.4 Neprebrojivi skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . 88 3.5 Hipoteza continuuma . . . . . . . . . . . . . . . . . 94 3.6 Aritmetika kardinalnih brojeva . . . . . . . . . . . 95

Tek mislioci Stare Gr cke po cinju odvajati pojam broja od pojma kojim se ne sto samo broji. Poznato je da je Pitagora zajedno sa svojim pitagorejcima smatrao da Brojevi upravljaju svemirom, da se sve zakonitosti svijeta mogu objasniti brojevima. U traganjima o zakonitostima brojeva, izdvajani su neki sa posebnim svojstvima: prosti brojevi (brojevi djeljivi samo jedinicom i samim sobom), blizanci brojevi (prosti brojevi koji se razlikuju za 2), savr seni brojevi (brojevi jednaki zbiru svojih djelitelja, osim samog sebe), prijateljski brojevi (parovi brojeva od kojih je svaki jednak zbiru djelitelja onog drugog broja, osim samog broja). Ipak, pojam beskona cnosti ne postoji u matematici Starog vijeka. Tako Euklid u svom izu cavanju prostih brojeva ka ze da prostih brojeva ima vi se od bilo koje zadate koli cine brojeva. Zna cajan doprinos u pri ci o beskona cnom dao je Nikola Kuzan1 ski u svom djelu De docta ignorantia (O u cenom neznanju) iz e dati rezultata tek u XVI vijeku. Prvo moderno 1440. godine, koja c shvatanje pojma beskona cnosti nalazimo kod G. Gallilea koji primje cuje da pojmovi manji, ve ci i jednako nisu primjenljivi na beskona cnost, a pravo shvatanje tog pojma imamo tek sa pojavom
1

Nicolaus Cusanus 1401-1464 , njema cki kardinal i lozof

70

 e proiste Newtona i Leibnitza i njihovih radova iz kojih c ci matemati cka analiza. Naivni pristup pojmu kardinalnog broja jeste prebrojavanje elemenata nekog skupa. Kod skupova sa kona cno mnogo elemenata ovaj pristup je mogu c i ogleda se u principu bukvalnog prebrojavanja. Njegova primjena se vidi u Dichletovom principu (pigeonhole principle- princip golubinjaka), a sastoji se u sljede cem: ako imamo n kaveza u golubinjaku i ako u golubinjak doleti n + 1 golub, e u bar jednom kavezu morati biti bar dva goluba. Naravno, onda c e se u slu caju skupova sa beskona cno mnogo elemenata stvari c zakomplikovati. Za to nam je odli can primjer Hilbertovog paradoksa. Naime, Hilbert je 1920. postavio pri cu koja na misteriozan na cin ilustruje beskona cnost. Zamislimo hotel sa beskona cno mnogo soba (Hilbertov hotel) numerisanih redom prirodnim brojevima, koji je u potpunosti popunjen. Jedan dan na recepciji se pojavi gost koji tra zi slobodnu sobu. Recepcioner Hilbertovog hotela je brzo reagovao i javio svim gostima da se presele u susjednu sobu (gost iz sobe 1. da ide u sobu broj 2, iz sobe 2. u sobu 3. itd.). Tako je recepcioner uspio osloboditi sobu broj 1. u koju je smjestio novoprido slog gosta. Malo ve ci problem se pojavio kada se ispred Hilbertovog hotela pojavio Hilbertov autobus (autobus sa beskona cno mnogo putnika) koji su tra zili smje staj u hotelu. Taj problem je recep to je svakom gostu hotela javio da se iz svoje cioner rje sio tako s sobe preseli u sobu sa duplo ve cim rednim brojem (gost iz sobe 1. u sobu 2., iz sobe 2. u sobu 4. itd). Na taj na cin je oslobodio sve sobe sa neparnim brojevima i u njih smjestio sve nove goste. uo da su svi Hilbertovi Pravi problem je recepcioneru bio kad je c hoteli (kojih je bilo beskona cno mnogo) zatvoreni i da su se svi njihovi gosti uputili njemu. I ovaj problem recepcioner je rje sio, ali uz malu pomo c matemati cara. Najpoznatiji pristup pojmu kardinalnog broja jeste preko pojma tzv. ekvipotentnih skupova. Prema tom pristupu, svaka klasa skupova predstavlja kardinalni broj (koji odgovara tim skupovima). emo na jednozna Dakle, svakom skupu c can na cin pridru ziti njegov e imati isti kardinalni broj samo ako kardinalni broj i dva skupa c su ekvipotentni. Mnogo stro ziji pristup proizilazi iz stava da svi objekti sa kojima radimo (pa i kardinali) su skupovi, a time bi kardinale trebalo uvesti kao specijalne ordinale. 71

3.1. Ekvipotentnost skupova

3.1

Ekvipotentnost skupova

Denicija 3.1.1 Za skupove A i B ka zemo da su ekvipotentni i pi semo A B , ako i samo ako postoji bijekcija f : A B . Primjer 3.1. Posmatrajmo skupove N = {1, 2, 3, ...} i 2N = {2, 4, 6, ...}. Neka je f : N 2N, zadato sa f (n) = 2n (n N). Neka je y 2N, tada je y paran broj, tojest oblika je y = 2k , za neko k N, a to zna ci da vrijedi f (k ) = 2k = y . Dakle, za svako y 2N, postoji k N, takav da je f (k ) = y , pa je preslikavanje f surjekcija. Neka su m, n N takvi da je m = n. Tada brojevi 2m i 2n pripadaju skupu 2N i o cigledno je 2m = 2n. Dakle, za m, n N, m = n vrijedi f (m) = 2m = 2n = f (n). Zaklju cujemo da je preslikavanje f i to zajedno sa pokazanom surjektivno u zna injektivno, s sc ci da je f bijektivno preslikavanje. Dakle vrijedi N 2N. Primjetimo da je 2N N. Primjer 3.2. Neka je X = {a, b, c, d} skup kaveza u golubinjaku i Y = {1, 2, 3, 4, 5} skup golubova. Jasno je da ne postoji bijekcija stuju ci drugu osobinu preslikavanja izmedu skupova X i Y jer po (jedan original se mo ze slikati samo u jednu sliku), niti jedno preslikavanje sa skupa X u skup Y ne mo ze biti surjektivno, pa dakle vrijedi X Y ili interpretirano, u bar jedan kavez moraju u ci dva goluba. Teorem 3.1.1 Neka je U univerzum svih posmatranih skupova. Relacija biti ekvipotentan je relacija ekvivalencije na U . Dokaz: Da bi dokazali izre cenu tvrdnju, treba dokazati da data relacija ima osobine reeksivnosti, simetri cnosti i tranzitivnosti. Za proizvoljan A U mo zemo posmatrati identi cno preslikavanje idA : A A, idA (x) = x, koje je o cigledna bijekcija, pa dakle vrijedi A A, tj. je reeksivna. Neka su A, B U i neka postoji bijekcija f : A B . f je izomorzam, pa postoji g : B A, takvo da je f g = idB . Ali tada je i g 72

3.1. Ekvipotentnost skupova izomorzam, tj. bijekcija, a to zna ci da vrijedi B A. Dakle, je simetri cna relacija. Neka su sada A, B, C U i neka postoje bijekcije f : A B i g : B C . Tada je i preslikavanje h = g f : A C bijektivno (Teorem ??), a to zna ci A C , pa je tranzitivna. Na osnovu svega ovoga zaklju cujemo da je relacija ekvivalencije. Kako svaka relacija ekvivalencije razbija skup na kom je denisana na disjunktne klase ekvivalencija, jasno je onda da jednu ine skupovi koji su medusobno ekvipotentni. klasu ekvivalencije c Denicija 3.1.2 Svakoj klasi ekvivalencije relacije pridru zujemo broj koga nazivamo kardinalni broj. Svaki skup iz iste klase ima isti kardinalni broj i u tom slu caju govorimo o kardinalnom broju to c emo zapisivati sa card(A). skupa, s Dakle, za dva skupa A i B ka zemo da imaju isti kardinalni broj, tj. card(A) = card(B ), ako i samo ako vrijedi A B . Gornjom denicijom smo uveli pojam kardinalnog broja, ali smo takode uveli i relaciju jednakosti kardinalnih brojeva. Uvedimo jo s jednu relaciju nad kardinalnim brojevima. Denicija 3.1.3 Skup A ima kardinalni broj manji ili jednak od kardinalnog broja skupa B , u oznaci card(A) card(B ), ako i samo ako postoji B B , takav da je card(A) = card(B ) . Primjer 3.3. U primjeru sa kavezima i golubovima posmatrajmo Y = {1, 2, 3, 4} Y = {1, 2, 3, 4, 5}. Tada mo zemo posmatrati pridru ivanje a 1, b 2, c 3 i d 4, tj. smjestimo goluba 1 u z kavez a, goluba 2 u kavez b, goluba 3 u kavez c i goluba 4 u kavez d. Jasno je da je ovo pridru zivanje injektivno i surjektivno izmedu skupa kaveza X = {a, b, c, d} i skupa golubova Y = {1, 2, 3, 4}, te je card(X ) = card(Y ), odnosno card(X ) card(Y ). Sljede ce tvrdenje nam daje karakterizaciju novouvedene relacije. 73

3.1. Ekvipotentnost skupova Lema 3.1.2 Neka su A i B proizvoljni skupovi. Tada vrijedi, card(A) card(B ) ako i samo ako postoji injektivno preslikavanje f : A B. Dokaz: Neka je card(A) card(B ). Na osnovu Denicije 3.1.3, to zna ci da postoji B B takav da je card(A) = card(B ), a to zna ci da su skupovi A i B ekvipotentni, pa postoji bijekcija g : A B . Neka je i : B B inkluzivno preslikavanje. Svaka inkluzija je injektivno preslikavanje, pa je i f = i g injektivno preslikavanje i pri tome f : A B. Neka je sada f : A B injekcija. Posmatramo li skup f (A) B , onda je preslikavanje f : A f (A), koje dobijemo tako da suzimo kodomen preslikavanja f na skup f (A), i surjekcija, tj. ono je bijektivno preslikavanje. Ovo opet zna ci da su skupovi A i B = f (A) ekvipotentni i pri tome je B B , pa vrijedi card(A) card(B ). Primjetimo da ako vrijedi X Y , onda mo zemo posmatrati inkluzivno preslikavanje i : X Y , i(x) = x, a kako je inkluzivno preslikavanje injektivno, onda vrijedi card(X ) card(Y ). Ovo iskazujemo sljede com tvrdnjom. Lema 3.1.3 Ako je X Y , onda je card(X ) card(Y ). e nam potrebna dva pojma U dokazima narednih tvrdenja bit c koji nisu bitno vezani za teoriju skupova, te ih zbog toga ne cemo ni denisati formalno. Za preslikavanje f : X X ka zemo da ima svojstvo ksne ta cke ako postoji x X , takav da je f (x ) = x . Za ovakav x onda ka zemo da je ksna ta cka preslikavanja f . Za preslikavanje f : X X ka zemo da je uzlazno ako za proizvoljne A, B P(X ) iz A B , slijedi f (A) f (B ). Lema 3.1.4 Neka je X proizvoljan skup i P(X ) njegov partitivni skup. Ako je f : P(X ) P(X ) uzlazno preslikavanje, tada f ima svojstvo ksne ta cke. 74

3.1. Ekvipotentnost skupova Dokaz: Ozna cimo sa L = {Y P(X )| Y f (Y )} . Ovaj skup nije prazan jer bar pripada L (prazan skup je podskup bilo kog skupa). Deni simo dalje skup K na sljede ci na cin K = L = { Y | Y L} P ( X ) . Kako je L neprazan, na osnovu aksioma unije, skup K postoji. Za proizvoljno Y L je Y K , a onda zbog uzlaznosti preslikavanja f imamo da je f (Y ) f (K ). Kako je Y L, onda je Y f (Y ), pa dakle imamo da je za svako Y L, Y f (K ). Onda i njihova unija ima istu osobinu, tj. K = {Y | Y L} f (K ) . (1)

S druge strane, kako su K, f (K ) P(X ) i zbog K f (K ), na osnovu uzlaznosti preslikavanja imamo f (K ) f (f (K )). Ovo onda zna ci da je f (K ) L, pa je tim prije zadovoljeno f (K ) L = K . (2)

Iz (1) i (2) imamo da vrijedi f (K ) = K , tj. f ima svojstvo ksne ta cke. Iska zimo sada jedan od najva znijih teorema teorije skupova, koji predstavlja klju cni rezultat koji dozvoljava poredenje beskona cnosti. Ona je prvi put iskazana 1895. od strane Cantora u obliku konjukture, a koga su 1896. neovisno dokazali Bernstein2 i Schr oder.3 Teorem 3.1.5: Cantor-Bernstein-Schr oder Ako za proizvoljne skupove X i Y vrijedi card(X ) card(Y ) i card(Y ) card(X ) , onda vrijedi card(X ) = card(Y ). Dokaz: Neka vrijedi card(X ) card(Y ) i card(Y ) card(X ) ,
2 3

Felix Bernstein 1878-1956 , njema cki matemati car Ernst Schr oder 1841-1902 , njema cki matemati car

75

3.1. Ekvipotentnost skupova to zna ci da postoje injektivna preslikavanja f :XY i g:Y X .

Da bi pokazali ekvipotentnost skupova X i Y , moramo prona ci neko bijektivno preslikavanje sa X na Y . Posmatrajmo kao prvo preslikavanje h : P(X ) P(X ), zadato sa A X , h(A) = X \ g (Y \ f (A)) . Neka su A, B X takvi da je A B . Tada imamo AB f (A) f (B ) Y \ f (A) Y \ f (B ) g (Y \ f (A)) g (Y \ f (B )) X \ g (Y \ f (A)) X \ g (Y \ f (B )) h(A) h(B ) .

Dakle, preslikavanje h je uzlazno preslikavanje, pa na osnovu Leme 3.1, h ima ksnu ta cku, tj. postoji K X , takav da je h(K ) = K , odnosno K = X \ g (Y \ f (K )) . X f Y

f (K ) K g (Y \ f (K )) g

Za ovako odreden skup K , deni simo sada funkciju : X Y , zadatu sa f ( x) ; x K ( x) = g 1 ( x) ; x X \ K 76

3.1. Ekvipotentnost skupova Zbog izbora skupa K jasno je da je ovo preslikavanje injektivno. Osim toga je (X ) = (K ) (X \ K ) = f (K ) g 1 (X \ K ) = f (K ) (Y \ f (K )) = Y , pa zaklju cujemo da je i surjektivno preslikavanje. Dakle, prona sli smo bijekciju : X Y , pa vrijedi card(X ) = card(Y ). U iskazu gornje teoreme dali smo joj ime Cantor-Bernstein-Schr oder , e kori ali njeno tradicionalno ime (naj ce sc steno) je Bernstein-Schr oder , emo se mi u daljem tekstu na nju pozivati sa imenom Cantordok c Bernstein teorem. Primjer 3.4. Neka je A = [0, 4] i B = [0, 2] [3, 4]. O cigledno je B A, pa vrijedi card(B ) card(A). 1 Posmatrajmo preslikavanje f : A B , zadato sa f (x) = 2 x. f je o cigledno injektivno preslikavanje pa na osnovu Leme 3.1.2 je card(A) card(B ). Sada na osnovu Cantor-Bernsteinove teoreme zaklju cujemo da vrijedi card(A) = card(B ) Teorem 3.1.6 Neka su X, Y i Z proizvoljni skupovi za koje vrijedi X Y Z . Ako je card(X ) = card(Z ), onda vrijedi card(X ) = card(Y ) = card(Z ). to je napomenuto iza Leme 3.1.2, iz X Y slijedi da Dokaz: Kao s je card(X ) card(Y ) . (3) Isto tako iz Y Z imamo card(Y ) card(Z ), a zbog pretpostavke card(X ) = card(Z ), onda vrijedi card(Y ) card(X ) = card(Z ) . (4)

Iz (3) i (4), na osnovu Cantor-Bernsteinove teoreme zaklju cujemo da vrijedi card(X ) = card(Y ). Spomenimo na ovom mjestu jo s jedan va zan ekvivalent aksiomi izbora, a koji se ti ce uvedene relacije nad kardinalnim brojevima. Teorem (Hartogov teorem). Ako su i kardinalni brojevi, tada je ili . 77

3.2. Kona cni i beskona cni skupovi

3.2

Kona cni i beskona cni skupovi

Denicija 3.2.1 Za skup X ka zemo da je beskona can ako i samo ako postoji element koji ne pripada skupu X , tako da vrijedi card(X {}) = card(X ) . Ako skup nije beskona can onda ka zemo da je kona can. Primjer 3.5. Posmatrajmo skup prirodnih brojeva, N = {1, 2, 3, ...}. Ozna cimo sa N0 = N {0}. Neka je f : N0 N, zadato sa f (n) = n + 1. Za proizvoljan m N je m 1 iz N0 i pri tome je f (m 1) = (m 1) + 1 = m, pa je preslikavanje f surjektivno. Osim toga, za n1 , n2 N0 , takve da je n1 = n2 , je f (n1 ) = n1 + 1 = n2 + 1 = f (n2 ), te je preslikavanje f i injektivno. Dakle, f je bijektivno preslikavanje, a to zna ci card(N) = card(N0 ). Na osnovu gornje denicije, skup N je dakle beskona can skup (ovdje je = 0). Sljede cim teoremom dajemo jednu karakterizaciju beskona cnih skupova. Teorem 3.2.1 Skup je beskona can ako i samo ako je ekvipotentan svom pravom podskupu. Dokaz: Neka je A beskona can skup. Tada postoji / A, takav da je card(A) = card(A {}). To opet zna ci da postoji bijekcija f : A {} A. Ali tada je i preslikavanje f |A : A A \ {f ()} takode bijekcija, a to zna ci da je A ekvipotentan skupu A \ {f ()}, medutim o cigledno je A \ {f ()} A. Neka je sada A ekvipotentan svom pravom podskupu A . Tada o cigledno postoji x0 A \ A i pri tome vrijedi A A {x0 } A . Zbog A A , na osnovu Leme 3.1.6 imamo card(A ) = card(A {x0 }) = card(A) . 78

3.2. Kona cni i beskona cni skupovi Neka je proizvoljan, takav da / A. Zbog pretpostavke A A , onda je i A {} A {}. Kako je card(A {x0 }) = card(A {}), zaklju cujemo da je card(A {}) = card(A {x0 }) = card(A), a ovo upravo zna ci beskona cnost skupa A. Prethodnu tvrdnju mo zemo koristiti i kao karakterizaciju kona cnih skupova. Naime, iskoristimo li kontrapoziciju, mo zemo zaklju citi da ako skup nije ekvipotentan niti jednom svom pravom podskupu, emo sljede da onda on mora biti kona can skup. Ipak c com tvrdnjom dati ne sto korisniju karakterizaciju kona cnih skupova. Teorem 3.2.2 Skup je kona can ako i samo ako je svako injektivno preslikavanje tog skupa u samog sebe ujedno i surjekcija. Dokaz: Neka je X kona can skup i neka je f : X X injektivno preslikavanje. Pretpostavimo da f nije surjektivno preslikavanje, tj neka je f (X ) X . Ozna cimo sa X = f (X ). Tada je f : X X bijekcija, pa zaklju cujemo da su X i X ekvipotentni skupovi, a to na osnovu Teorema 3.2.1 zna ci da je X beskona can skup. To je u skupa X , pa zaklju kontradikcija sa kona cno sc cujemo da f mora biti surjektivno preslikavanje. Neka je sada svaka injekcija f : X X ujedno i surjekcija. Pretpostavimo da je X beskona can skup. To zna ci da je X ekvipotentan nekom svom pravom podskupu X , tj. postoji bijekcija g : X X . Posmatrajmo sada preslikavanje f = i g : X X , gdje je i : X X inkluzivno preslikavanje. Kako je svako inkluzivno preslikavanje injektivno i kako je g takode injektivno (g je bijekcija), onda je i njihova kompozicija, tj. preslikavanje f , injektivno. Zbog polazne pretpostavke f je tada i surjektivno preslikavanje, tj. vrijedi f (X ) = X . Ali tada imamo X = f (X ) = (i g )(X ) = i(g (X )) = g (X ) = X , to je kontradikcija sa pretpostavkom da je X pravi podskup od X . s Dakle, X ne mo ze biti beskona can skup, tj. on je kona can skup. Teorem 3.2.3 Neka je A beskona can skup i neka je A X . Tada je i X beskona can skup. 79

3.2. Kona cni i beskona cni skupovi Dokaz: Neka je A beskona can skup i A X . Zbog beskona cnosti, A je ekvipotentan svom pravom podskupu, tj. postoji A A, tako da je A A, odnosno postoji bijekcija f : A A . Ozna cimo sa X = X \ A A . Zbog A A, jasno je X X . Posmatrajmo sada preslikavanje F : X X zadato sa F ( x) = f ( x) ; xA x ; xX \A

Iz same konstrukcije preslikavanja F jasno je da je to bijektivno preslikavanje, a to zna ci da je X ekvipotentan svom pravom pod skupu X , pa je X beskona can skup. Sli cnu (dualnu) tvrdnju gornjoj tvrdnji mo zemo iskazati za kona cne skupove, koja je u toj formi prakti cno posljedica gornje teoreme. Teorem 3.2.4 Ako je A kona can skup i ako je X A, onda je i X kona can skup. Dokaz: Neka je A kona can i X A. Pretpostavimo da X nije kona can, tj. neka je X beskona can skup. To bi prema gornjoj to bi bila kontradikcija. teoremi zna cilo da je i A beskona can skup s Dakle, X mora biti kona can skup. Teorem 3.2.5 Za proizvoljan prirodan broj n, skup An = {1, 2, 3, ..., n} je kona can skup. Dokaz uraditi za vje zbu! Teorem 3.2.6 Za razli cite prirodne brojeve m i n, skupovi Am i An nisu ekvipotentni. Dokaz: Pretpostavimo da postoje m, n N, m = n, takvi da je Am An . Ne gube ci na op stosti, neka je m < n. Tada je o cigledno to bi Am An i dakle, An je ekvipotentan svom pravom podskupu s zna cilo da je An beskona can skup, a to prema Teoremi 3.2.5 nije mogu ce. 80

3.3. Prebrojivi skupovi Teorem 3.2.7 Neka je X proizvoljan kona can skup. Tada, ili je X = ili postoji n N, tako da je X An . Na osnovu gornje teoreme kona cne skupove mo zemo preciznije okarakterisati. Naime, neka je X kona can skup i neka je X = . Tada je za neko n N, X An , tj. postoji bijekcija f : An X . Ako stavimo da je f (1) = x1 , f (2) = x2 , ..., f (n) = xn , imamo da je skup X zadat sa svojim elementima X = {x1 , x2 , ..., xn } . Osim toga svaki se kona can skup nalazi u onoj klasi ekvivalencije relacije u kojoj se nalazi njemu odgovaraju ci An . Tada za kona can skup X koji je ekvipotentan sa An , ka zemo da mu je kardinalni broj jednak n, tj. card(X ) = card(An ) = n , n N . Specijalno, uzimamo da vrijedi card() = 0. Iz gornjeg imamo da su svi prirodni brojevi uklju cuju ci nulu, kardinalni brojevi. Za njih se ve ze i uobi cajeno shvatanje kardinala kao broja elemenata skupa, to u generalnom shvatanju pojma kardinalnih brojeva nije pris hvatljivo. Takve kardinalne brojeve nazivamo kona cni kardinali, a to c emo vidjeti u daljem, postoje takode i beskona kao s cni kardinali, koji su naravno vezani za beskona cne skupove.

3.3

Prebrojivi skupovi

to smo to ve Kao s c imali prilike vidjeti, vrijedi N 2N, tj. skup prirodnih brojeva je ekvipotentan svom pravom dijelu, pa je on kao takav beskona can skup. Kardinalni broj skupa N ozna cavamo sim ita se alef. bolom 0 . Znak je prvo slovo hebrejske azbuke i c Dakle, card(N) = 0 , je kardinalni broj koji pridru zujemo svim skupovima koji su ekvipotentni skupu prirodnih brojeva i on predstavlja na s prvi beskona cni kardinalni broj. Sada se name ce potreba za jo s jednom relacijom medu kardinalnim brojevima. 81

3.3. Prebrojivi skupovi Denicija 3.3.1 Neka su X i Y proizvoljni skupovi. card(X ) < card(Y ) card(X ) card(Y ) card(X ) = card(Y ) . Gornju deniciju smo mogli iskazati i na na cin da postoji injektivno preslikavanje f : X Y , a da pri tome vrijedi X Y . Dr ze ci se ovoga, iz do sada poznatih nam stvari, imamo A1 A2 An N , pa tada za uvedene kardinale vrijedi veza 0 < 1 < 2 < n < < 0 . Prvi beskona cni kardinalni broj vezali smo za skup prirodnih brojeva pa za njega ve zemo i posebnu klasu skupova. Denicija 3.3.2 Za skup X ka zemo da je prebrojiv ako je X N, tj. ako vrijedi card(X ) = card(N) = 0 . Za skup X ka zemo da je najvi se prebrojiv ako je card(X ) 0 . Termin prebrojiv dolazi iz sljede ceg rezonovanja. Kako je X N, postoji bijekcija f : N X , tako da je f (n) = xn X , pa je dakle X = {x1 , x2 , ..., xn , ...} , tj. elemente skupa X mo zemo prikazati u obliku niza. Teorem 3.3.1 Svaki podskup prebrojivog skupa je ili kona can ili prebrojiv skup. Dokaz: Neka je X prebrojiv skup i neka je A X . Ako je A kona can skup, tvrdnja je ta cna. Zato pretpostavimo da je A beskona can skup i poka zimo da on mora biti prebrojiv. 82
def

3.3. Prebrojivi skupovi Zbog prebrojivosti skupa X , postoji bijekcija f : N X . Skup A je podskup od X i beskona can je, pa mo zemo sprovesti sljede cu konstrukciju: Neka je i1 N najmanji prirodni broj za koga vrijedi f (i1 ) A. Dalje neka je i2 N prvi prirodni broj za koga je i2 > i1 i f (i2 ) A. Nastavljaju ci ovakav postupak, neka je in+1 > in i f (in+1 ) A, formiramo niz prirodnih brojeva i1 < i2 < < in < , za koje je f (in ) A, n N. Ozna cimo sada g ( n) = f ( i n ) , n N . Jasno je da g : N A i na osnovu konstrukcije, g je bijektivno preslikavanje (jer je f bijekcija), a to zna ci da je card(A) = card(N) = 0 . Teorem 3.3.2 Svaki beskona can skup sadr zi prebrojiv podskup. Dokaz: Neka je X beskona can skup. Postoji x1 X jer X nije prazan skup. Tada zbog beskona cnosti vrijedi X \ {x1 } = , pa postoji x2 X \ {x1 }. Neka smo na ovaj na cin prona sli elemente x1 , x2 , ..., xn X . Tada opet zbog beskona cnosti skupa X , postoji xn+1 X \ {x1 , x2 , ..., xn }. Na ovaj na cin smo formirali skup A = {x1 , x2 , ..., xn , ...} X . Posmatrajmo sada preslikavanje f : N A, zadato sa f (n) = xn . Jasno je da je to bijektivno preslikavanje, pa je A prebrojiv skup. Gornji dokaz ima jedan nedostatak, a taj je da gore formirani skup A ne mo zemo opravdati niti jednom aksiomom ZF teorije, tj. ne mo zemo tvrditi da je klasa {x1 , x2 , ...} skup u ZF teoriji. Teorem 3.3.3 Neka je X beskona can skup, a Y prebrojiv ili kona can skup. Tada vrijedi card(X Y ) = card(X ) . Dokaz: Ne gube ci na op stosti, pretpostavimo da su skupovi X i Y disjunktni (u suprotnom sljede ce razmi sljanje bi sproveli na skupovima X i Y \ X ). Kako je X beskona can, prema Teoremi 3.3.2, postoji prebrojiv podskup A = {x1 , x2 , ..., xn , ...} X . 83

3.3. Prebrojivi skupovi Ako je Y prebrojiv skup, tj. kavanje f : X X Y , sa x xn f ( x) = yn Y = {y1 , y2 , ..., yn , ...}, deni simo presli; xX \A ; x = x2n ; x = x2n1

, nN.

Neka je z X Y proizvoljan. Tada ako z Y , onda je z = yi , a tada za x = x2i1 , vrijedi f (x) = z . Ukoliko je z X , onda ako je z X \ A, f (z ) = z , a ako z A, onda je z = xi za neko i N, pa je za x = x2i , f (x) = z . Iz svega ovoga zaklju cujemo da je f surjektivno preslikavanje. Neka su sada x , x X , x = x . Razmatrajmo sljede ce slu cajeve: Ako su x , x X \ A, tada je f (x ) = x = x = f (x ). Ako su x , x A, tada je x = xi i x = xj , za neke i, j N (i = j ). Ako su oba indeksa parna, tj. i = 2i i j = 2j , tada je f (x ) = xi = xj = f (x ) . Ako su oba neparni, tj. i = 2i 1 i j = 2j 1, tada je f (x ) = yi = yj = f (x ) . Ako je jedan paran a drugi neparan, npr. i = 2i i j = 2j 1, tada je f (x ) = xi = yj = f (x ) . Dakle, za x = x , vrijedi f (x ) = f (x ), tj. preslikavanje f je injektivno. Uz ranije pokazanu surjektivnost, preslikavanje f je bijekcija, pa vrijedi card(X ) = card(X Y ) , to je i trebalo pokazati. s U slu caju da je Y kona can skup, tj. Y = {y1 , y2 , ..., yn }, posmatramo preslikavanje f : X X Y , denisano sa xX \A x ; yi ; x = xi (i = 1, 2, ..., n) f ( x) = xk ; x = xn +k

Sli cnim detaljisanjem kao gore, pokazuje se da je f bijekcija, sa istim zaklju ckom da vrijedi card(X ) = card(X Y ). Gornjim teoremom tvrdimo da ako beskona cnom skupu dodamo kona can ili prebrojiv skup, njegova kardinalnost se ne ce promjeniti. Ovo smo mogli iskazati i u sljede coj sli cnoj formi. 84

3.3. Prebrojivi skupovi Teorem 3.3.4 Neka je X beskona can skup i Y X neki njegov kona can podskup. Tada vrijedi: X X \Y . Dakle, ako beskona cnom skupu oduzmemo neki njegov kona can dio, karidnalnost se ne ce promjeniti. Teorem 3.3.5 Kona cna unija prebrojivih skupova je prebrojiv skup. Dokaz: Neka su Xi (i N) prebrojivi skupovi. Posmatramo li uniju dva prebrojiva skupa X1 X2 , na osnovu prethodne teoreme ovo mo zemo shvatiti kao uniju beskona cnog i prebrojivog skupa, pa vrijedi card(X1 X2 ) = card(X1 ) = 0 . Neka je sada za proizvoljno n N, X1 X2 Xn prebrojiv skup. Tada ponovo na osnovu prethodne teoreme vrijedi
n n+1

card
i=1

Xi Xn+1

= card
i=1

Xi

= 0 .

Sljede cu tvrdnju navodimo bez dokaza, ali isti cemo njenu veliku va znost kako u teoriji skupova, tako i u drugim oblastima matematike. Teorem 3.3.6 Prebrojiva unija prebrojivih skupova je prebrojiv skup. Teorem 3.3.7 Skup N N je prebrojiv. Dokaz: Posmatrajmo funkciju f : N N N, zadatu sa f (n, m) = 2n 3m . 85

3.3. Prebrojivi skupovi Neka su (n1 , m1 ), (n2 , m2 ) N N i neka vrijedi f (n1 , m1 ) = f (n2 , m2 ). To zna ci da je 2n1 3m1 = 2n2 3m2 . Bez umanjenja op stosti, neka je n2 n1 n2 . Djele ci posljednju jednakost sa 2 , dobijamo 2n 1 n 2 3m1 = 3m2 . Desna strana je neparan broj, a da bi to bila i lijeva strana, zbog umno ska 2n1 n2 , mora biti n1 n2 = 0, tj. mora biti n1 = n2 . Ali to onda daje 3m1 = 3m2 , pa mora biti i m1 = m1 . Dakle, vrijedi (n1 , m1 ) = (n2 , m2 ), pa je ega je onda preslikavanje f injektivno, na osnovu c card(N N) card(N) . (5)

Posmatrajmo sada preslikavanje g : N N N, zadato sa g (n) = (n, 1). Ako je za neke n, m N, g (n) = g (m), to zna ci jednakost to opet daje n = m. Dakle, presliuredenih parova (n, 1) = (m, 1), s kavanje g je injektivno te vrijedi card(N) card(N N) . (6)

Iz (5) i (6), na osnovu Cantor-Bernsteinove teoreme, zaklju cujemo card(N N) = card(N) = 0 . Kao direktnu posljedicu ovog tvrdenja imamo sljede ce tvrdenje. Posljedica 3.3.8 Direktni proizvod kona cno mnogo prebrojivih skupova je prebrojiv skup. Teorem 3.3.9 Skup cijelih brojeva Z je prebrojiv skup. Dokaz: Skup Z se mo ze prikazati u sljede cem obliku Z = N {0} (N) , 86

3.3. Prebrojivi skupovi gdje je N = {n| n N}. Preslikavanje f : N N, zadato sa f (n) = n je bijekcija, pa vrijedi card(N) = card(N) = 0 . Kako je N beskona can skup, vrijedi card(N {0}) = card(N) = 0 . Skup Z je sada kao unija dva prebrojiva skupa i sam prebrojiv skup. Teorem 3.3.10 Skup racionalnih brojeva Q je prebrojiv skup. Dokaz: Prika zimo skup Q u obliku Q = Q {0} Q+ , gdje su Q i Q+ skupovi negativnih i pozitivnih racionalnih brojeva respektivno. Preslikavanje f : Q+ Q , zadato sa f (q ) = q je bijekcija, pa vrijedi card(Q ) = card(Q+ ). Kako je N Q+ i N beskona can skup, to je i Q+ beskona can skup, a onda vrijedi card(Q+ {0}) = card(Q+ ) . injenice dovoljno je pokazati da vrijedi Dakle, za dokaz gornje c + card(Q ) = 0 . Kako se svaki pozitivan racionalan broj mo ze na jedinstven na cin prikazati kao koli cnik dva relativno prosta prirodna broja, tj. za q Q+ , postoje jedinstveni m, n N, m i n relativno prosti, tako da je m q= , n deni simo preslikavanje f : Q+ N N, zadato sa q= Za
m1 m2 , n1 n2

m Q+ , f (q ) = (m, n) . n

1 2 Q+ , ako je f ( m ) = f(m ), to zna ci da je n1 n2

( m 1 , n1 ) = ( m 2 , n2 ) , cujemo da je m1 = m2 i a iz jednakosti dva uredena para zaklju m2 1 n1 = n2 , tj. m = , pa je f injektivno preslikavanje. Na osnovu n1 n2 + Leme 3.1.2 ovo zna ci da je card(Q ) card(N N) = 0 . S druge 87

3.4. Neprebrojivi skupovi strane, iz N Q+ imamo da je 0 = card(N) card(Q+ ). Sada na osnovu Cantor-Bernsteinove teoreme imamo card(Q+ ) = 0 . Iz svega re cenog vrijedi card(Q) = 0 .

3.4

Neprebrojivi skupovi

U dosada snjem izlaganju upoznali smo sve kona cne kardinale (n N0 ) i jedan beskona cni kardinal (0 ). Naravno da je smisleno zapitati se da li postoje i neki drugi beskona cni kardinali? Odgovor je to c e proizilaziti iz sljede potvrdan, s ceg tvrdenja. Teorem 3.4.1: Cantor Za proizvoljan skup X vrijedi card(X ) < card(P(X )) . Dokaz: Neka je X = . Tada je P(X ) = {} i pri tome vrijedi 0 = card() < card({}) = 1 . Neka je sada X = . Posmatrajmo preslikavanje f : X P(X ), denisano sa f (x) = {x} , x X . Jasno je da vrijedi x, y X , x = y {x} = {y } , tj. f (x) = f (y ), pa je f injektivno preslikavanje. To zna ci da je onda card(X ) card(P(X )) . (7)

Pretpostavimo sada da postoji bijektivno preslikavanje : X P(X ). Skup A = {x X | x / ( x) } , je prema aksiomi specikacije dobro denisan skup. On takode nije ni prazan skup. Zaista, kako P(X ), zbog surjektivnosti preslikavanja , postoji x0 X takav da je (x0 ) = ( sta vi se, 88

3.4. Neprebrojivi skupovi postoji ta cno jedan). Tada o cigledno za takav x0 X vrijedi x0 / = (x0 ) tojest, x0 B . Kako je B P(X ), opet zbog surjektivnosti preslikavanja , mora postojati b X takav da je (b) = B . Pretpostavimo da je b B ! To bi onda zna cilo da b / (b), a zbog (b) = B to bi zna cilo da b / B. Medutim, ovo ne zna ci da b / B jer ako bi to bilo, to bi zna cilo da je bX ib / (b) tojest, b B . Ovo zna ci da je konstruisani skup B kontradiktoran, a njegovu konstrukciju nam je omogu cilo postojanje bijekcije . Dakle, ne postoji bijektivno preslikavanje sa X na P(X ), te vrijedi card(X ) = card(P(X )) . (8)

Iz (7) i (8), na osnovu Denicije 3.3.1 imamo card(X ) < card(P(X )). Dakle, kardinalni broj partitivnog skupa je strogo ve ci od kardinalnog broja samog skupa. Time je potvrdeno da beskona cnih kardinala, osim 0 , zaista ima jo s. Sta vi se, ima ih beskona cno mnogo jer vijedi 0 = card(N) < card(P(N)) < card(P(P(N)))... Jedan od tih beskona cnih kardinalnih brojeva za nas je posebno in to ga uvedemo, doka teresantan. Prije nego s zimo sljede ce tvrdenje. Teorem 3.4.2 Skup realnih brojeva R, ekvipotentan je proizvoljnom intervalu (a, b) (a, b R, a < b). Dokaz: Posmatrajmo preslikavanje f : (1, 1) R, denisano sa f (x) = tan x . Iz poznavanja elementarnih funkcija znamo da je 2 funkcija f bijekcija, tj. vrijedi R (1, 1). Neka je sada (a, b) R proizvoljan interval. Uvedimo preslikavanje b b g : (1, 1) (a, b), zadato sa g (x) = a x + a+ . Funkcija g je linearna 2 2 funkcija, dakle bijekcija, pa vrijedi (1, 1) (a, b). Iz tranzitivnosti relacije , zaklju cujemo R (a, b). Kako je N R i N beskona can skup, to je na osnovu Teorema 3.2.3 i R beskona can skup, a na osnovu gornje teoreme je takav i proizvoljan interval (a, b). Iz same denicije beskona cnih skupova tada onda vrijede i sljede ca tvrdenja, card((a, b)) = card([a, b)) = card((a, b]) = card([a, b]) , 89

3.4. Neprebrojivi skupovi

-1

1 a

(a) Funkcija f (x) = tan x 2 .

(b) Funkcija g (x) =

a b 2 x

a+b 2 .

Slika 3.1: Grafovi funkcija kori stenih za dokaz R (a, b) jer je [a, b) = (a, b) {a} i [a, b] = (a, b) {a, b}. Teorem 3.4.3 Skup realnih brojeva nije prebrojiv. Dokaz: Zbog ekvipotentnosti skupa R sa proizvoljnim intervalom, dovoljno je pokazati neprebrojivost skupa (0, 1). Pretpostavimo da je (0, 1) prebrojiv skup. To bi zna ci da ga mo zemo zapisati nabrajaju ci njegove elemente, tojest (0, 1) = {x1 , x2 , ..., xn , ...}. Svaki se element x (0, 1) mo ze zapisati u obliku beskona cnog decimalnog broja x = 0, a1 a2 .... , ai {0, 1, 2, ..., 9} , emu nisu skoro sva decimalna mjesta jednaka 0 (termin skoro pri c svi zna ci da po cev od nekog kona cnog mjesta svi naredni elementi imaju datu osobinu), npr. umjesto 0, 5 = 0, 500... mo zemo pisati 0, 5 = 0, 4999.... Dakle, sve elemente skupa (0, 1) mo zemo poredati u niz x1 = 0, x11 x12 x13 ...x1n ... x2 = 0, x21 x22 x23 ...x2n ... x3 = 0, x31 x32 x33 ...x3n ... ..................................... xn = 0, xn1 xn2 xn3 ...xnn ... ..................................... 90

3.4. Neprebrojivi skupovi Konstrui simo sada broj y = 0, y1 y2 ....yn ... na sljede ci na cin; neka je yi = 1 ; xii = 1 2 ; xii = 1

Jasno je da se y razlikuje od bilo kog xi upravo u i-toj decimali, ali pri tome je y (0, 1). Dakle, y / {x1 , x2 , ..., xn , ...} pa dakle imamo kontradikciju (konstruisali smo broj iz (0, 1) koji se ne nalazi u navedenom nizu). Pretpostavka da je (0, 1) prebrojiv skup dovela nas je u kontradikciju te on nije prebrojiv skup, a samim tim ni skup R nije prebrojiv jer je (0, 1) R. Uvedimo sada oznaku card(R) = c , tj. uveli smo oznaku za novi beskona cni kardinalni broj koji nazivamo continuum. Zbog N R je 0 c, a na osnovu gornje teoreme je 0 = c. Dakle vrijedi Posljedica 3.4.4 0 < c . e nam pomo Za dokaz sljede ce va zne tvrdnje trebat c cni stav. Lema 3.4.5 Za proizvoljan skup X vrijedi, card(P(X )) = card({0, 1}X ) , gdje je {0, 1}X = {f | f : X {0, 1}}. Dokaz: Neka je A X proizvoljan skup. Funkciju A : X {0, 1} A ( x) = 1 ; xA 0 ; x /A

nazivamo karakteristi cna funkcija skupa A. Posmatrajmo sada preslikavanje f : P(X ) {0, 1}X , denisano sa A X , f (A) = A . Kako je proizvoljna funkcija iz {0, 1}X ustvari neka karakteristi cna funkcija, tj. = B za neko B X , jasno je da je f surjekcija. 91

3.4. Neprebrojivi skupovi Neka su sada A, B X i f (A) = f (B ). Tada je A = B , a to zna ci sljede ce: Ako je x A, onda iz A (x) = 1 = B (x), zaklju cujemo da x B , odnosno A B . Isto tako iz x B i B (x) = 1 = A (x), zaklju cujemo da x A, tj. B A. Zajedno, gornje nam daje da vrijedi A = B , a to onda zna ci injektivnost preslikavanja f . Dakle, f je bijektivno preslikavanje pa vrijedi P(X ) {0, 1}X . Denicija 3.4.1 Neka je card(A) = a i card(B ) = b. Vrijednost ab deni semo kao B card(A ), tj. ab = card(AB ) = (card(A))card(B ) . Teorem 3.4.6 c = 2 0 . Dokaz: Posmatrajmo preslikavanje f : R P(Q), zadato sa x R , f (x) = {q Q| q < x} P(Q) . Neka su x , x R takvi da je x = x . Neka je npr. x < x . O cigledno vrijedi {q Q| q < x } {q Q| q < x } , a zbog poznatog stava da se izmedu svaka dva realna broja nalazi racionalan broj, postoji q0 Q, takav da je x < q0 < x . Ovo zna ci da je q0 f (x ) i q0 / f (x ). Dakle, vrijedi f (x ) = f (x ), a ovo onda zna ci da je f injektivno preslikavanje. Na osnovu Leme 3.1.2 imamo card(R) = c card(P(Q)) , a kako je card(P(Q)) = card({0, 1}Q ) = (card({0, 1}))card(Q) = 20 , imamo c 2 0 . 92 (9)

3.4. Neprebrojivi skupovi Posmatrajmo sada preslikavanje F : {0, 1}N [0, 1), zadato sa f {0, 1}N , F (f ) = 0, f (1)f (2)f (3)...f (n)... Neka su sada f1 , f2 {0, 1}N proizvoljne i neka je F (f1 ) = F (f2 ). Ovo zna ci jednakost 0, f1 (1)f1 (2)...f1 (n)... = 0, f2 (1)f2 (2)...f2 (n)... , a kako je to jednakost decimalnih zapisa, jednake moraju biti odgovaraju ce cifre tih zapisa, tj. f1 (1) = f2 (1), f1 (2) = f2 (2), . . . , f1 (n) = f2 (n), . . . Medutim, ovo nije ni sta drugo do jednakost ovih preslikavanja, tj. vrijedi (n N) f1 (n) = f2 (n) f1 = f2 . Dakle, preslikavanje F je injektivno, pa zaklju cujemo card({0, 1}N ) card([0, 1)) = c . Kako je card({0, 1}N ) = (card({0, 1}))card(N) = 20 , imamo 2 0 c . (10) Iz (9) i (10), na osnovu Cantor-Bernsteinove teoreme zaklju cujemo jednakost c = 2 0 . Ne sto sli cno Teoremi 3.3.4 vrijedi i za neprebrojive skupove. Teorem 3.4.7 Neka je X neprebrojiv skup i Y X kona can ili prebrojiv. Tada vrijedi, X X \Y . Dokaz: Kako je X = (X \ Y ) Y , pretpostavka da je X \ Y prebrojiv bi dovela do toga da je X kao unija dva najvi se prebrojiva to je suprotno pretpostavci o skupa i sam najvi se prebrojiv skup, s neprebrojivosti skupa X . 93

3.5. Hipoteza continuuma Primjer 3.6. Kako je R \ Q = I, zbog neprebrojivosti skupa realnih brojeva i prebrojivosti skupa racionalnih brojeva zaklju cujemo na osnovu gornje teoreme da je skup iracionalnih brojeva (I) neprebrojiv skup. Ako sa A ozna cimo skup svih realnih algebarskih brojeva (brojeva estarom), lahko se pokazuje da je on konstruktibilnih lenjirom i s prebrojiv skup, a prema gornjoj teoremi je card(R \ A) = c. Ovo zna ci da nekostruktibilnih brojeva ima mnogo vi se od algebarskih, a takve brojeve nazivamo transcendentni brojevi (npr. i e).

3.5

Hipoteza continuuma
0 < 1 < 2 < < n < 0 < c <

Za do sada uvedene kardinale imamo sljede ce relacije,

Pri tome je 0 = card(N) i c = card(R). O cekivana oznaka za kontinuum bila je 1 , obzirom da smo prvi beskona cni kardinal ozna cili emo narednim razmasa 0 . Za sto to nismo u cinili tako, objasnit c tranjem. Neka je sada X proizvoljan beskona can podskup od R. Zbog njegove beskona cnosti, sigurno postoji injekcija f : N X , pa tada vrijedi 0 card(X ) . Kako je uz to X R, onda je card(X ) c . Dakle, za ovakav skup X vrijedi 0 card(X ) c . Postavlja se pitanje, da li se u gornjoj vezi znakovi mogu zamjeniti sa znakom <? Druga cije re ceno, da li postoji skup sa kardinalnim brojem k , takav da vrijedi 0 < k < c ? Pretpostavka o nepostojanju takvog kardinala (tj. skupa) poznata je pod nazivom Hipoteza continuuma i to je jedan od Hilbertovih alost do danas jo problema, koji na z s nije rije sen. P. Cohen je 94

3.6. Aritmetika kardinalnih brojeva 1963 rje sio dati problem, a odgovor je glasio takav skup postoji i ne postoji. Naime, danas postoje dvije teorije skupova, ona koja ka ze da takav skup ne postoji i ona koja postojanje tog skupa ne isklju cuje. Obje teorije su ispravne jer do danas niti jedna od ove dvije pretpostavke nije dovela do nesaglasnosti neke od tih dviju teorija. Dakle, odgovor na pitanje za sto nismo pisali c = 1 je sada jasan jer ne znamo da li je c prvi sljedbenik od 0 . Ovaj problem je postavljen u samom po cetku razvoja teorije skupova kao Cantorova hipoteza contnuuma, a glasila je: Ako je X beskona can podskup skupa R tada postoji bijekcija sa X na N ili sa X na R. Parafrazirano, ovo je zna cilo: Da li je 20 = 1 ?. Generalizovana hipoteza continuuma glasi: niti za jedan beskona can skup X ne postoji kardinalni broj izmedu card(X ) i card(P(X )).

3.6

Aritmetika kardinalnih brojeva

Prvo deni simo osnovne operacije sa kardinalnim brojevima, a to su uobi cajeno sabiranje, mno zenje i stepenovanje. Denicija 3.6.1 iji su kardinalni brojevi card(X ) = a i Neka su X i Y skupovi c card(Y ) = b. 1. Neka su X i Y disjunktni skupovi. def a + b = card(X Y ). 2. a b = card(X Y ). 3. ab = card(X Y ). Gornja denicija ne zavisi od izbora skupova. Naime, neka su npr. X, X , Y, Y skupovi takvi da je X Y = , X Y = , X X i Y Y . Tada postoje bijekcije f : X X i g : Y Y . Posmatramo li preslikavanje h : X Y X Y , zadato sa h ( x) = f ( x) ; x X g ( x) ; x Y
def def

jasno je da je h bijekcija jer su takve f i g , a to onda zna ci da je X Y X Y . 95

3.6. Aritmetika kardinalnih brojeva Takode, posmatramo li preslikavanje k : X Y X Y , k (x, y ) = (f (x), g (y )) , zaklju cujemo da je X Y X Y . Teorem 3.6.1 Neka su , i proizvoljni kardinalni brojevi. Tada vrijedi: 1. + = + . 2. + ( + ) = ( + ) + . 3. = . 4. ( ) = ( ) . 5. ( + ) = + . Dokazi gornjih tvrdenja se svode na pravilno kori stenje uvedenih operacija, osnovnih skupovnih relacija i nala zenje prostih bijek itaocu za vje tivnih preslikavanja, stoga su ostavljeni c zbu. Data tvrdenja predstavljaju osobine komutativnosti, asocijativnosti i distributivnosti novouvedenih operacija U radu sa realnim (prirodnim, cijelim, racionalnim i dr.) brojevima vrijedi pravilo a + b = a + c b = c . U op stem slu caju za kardinalne brojeve to pravilo ne vrijedi. Naime, injenice da je posmatramo li 0 , 2 i 3 kao kardinalne brojeve, zbog c unija prebrojivog i kona cnog skupa opet prebrojiv skup, imamo da je 0 + 2 = 0 = 0 + 3 , ega ne mo iz c zemo zaklju citi jednakost 2 = 3. Isto tako, u op stem slu caju ne vrijedi pravilo ab=ac b=c , to pokazujemo istim primjerom kao kod sabiranja. Naime, s 0 2 = 0 3 = 0 , ali nije 2 = 3. 96

3.6. Aritmetika kardinalnih brojeva Teorem 3.6.2 Neka su , i proizvoljni kardinalni brojevi. Tada vrijedi: 1. + = . 2. ( ) = . 3.

= .

Teorem 3.6.3 Neka je proizvoljan kardinalni broj. Tada vrijedi: 1. + 0 = . 2. 1 = . 3. 0 = 0. 4. 1 = . 5. 1 = 1. Dokaz: Neka je A skup takav da je card(A) = . Ranije smo uveli da je card() = 0 i card({}) = 1. Sada imamo: 1. Na osnovu denicije zbira je + 0 = card(A ). Na osnovu aksioma unije je A = A, to onda vrijedi A A, tj. card(A ) = card(A). 2. Na osnovu denicije mno zenja imamo 1 = card(A {}). Posmatrajmo preslikavanje f : A {} A, zadato sa f (x, ) = x. Ono je o cigledno bijekcija pa je card(A {}) = card(A). 3. 0 = card( A) i card() = 0. Prema aksiomi praznog skupa vrijedi ( x) x /. a to onda zna ci da je A = , te vrijedi card( A) = card(). 4. Na osnovu denicije stepenovanja imamo 1 = card(A{} ). Razli citih preslikavanja sa jedno clanog skupa ({}) u proizvo-ljan skup A ima ta cno onoliko na koliko na cina mo zemo tom jednom elementu pridru ziti jedan element skupa A. Dakle, o cigledno {} {} je A A, tj. card(A ) = card(A). 97

3.6. Aritmetika kardinalnih brojeva 5. 1 = card {}A i 1 = card({}). Kako je {}A = {f | f : A {}} = {f }, tj. imamo jedno clan skup (preslikavanja koja svakom elementu iz A pridru zuje upravo i samo ima ta cno jedno), to A vrijedi card {} = card({f }) = card({}). Teorem 3.6.4 Neka je proizvoljan beskona can kardinalni broj. Tada vrijedi 1. (n N) + n = . 2. + 0 = . Dokaz: 1. Neka je A beskona can skup, takav da je card(A) = i neka je n N proizvoljan. Tada je card(An ) = n, pa na osnovu denicije sabiranja imamo + n = card(A An ). Na osnovu Teoreme 3.3.3, vrijedi card(A An ) = card(A) , a to upravo zna ci + n = . 2. Na isti na cin kao i gore imamo + 0 = card(A N), ali zbog Teoreme 3.3.3 je card(A N) = card(A), pa tvrdnja vrijedi. Teorem 3.6.5 Vrijede sljede ca tvrdenja: 1. (n N) 0 n = 0 . 2. 0 0 = 0 . Dokaz: 1. Neka je n N proizvoljan. 0 n = 0 (1 + 1 + + 1).
nputa

Koriste ci osobinu 5. Teoreme 3.6.1, dalje imamo 0 n = 0 1 + 0 1 + + 0 1 .

nputa

Kako je 0 1 = 0 (osobina 3. Teorem 3.6.3), dalje imamo 0 n = 0 + 0 + + 0 = card(N N N) .

nputa

Na osnovu Teoreme 3.3.5 je card(N N N) = 0 , te kona cno imamo 0 n = 0 . 98

3.6. Aritmetika kardinalnih brojeva 2. 0 0 = card(N N), a na osnovu Teoreme 3.3.7 je card(N N) = ime je tvrdnja dokazana. 0 , c Teorem 3.6.6 Vrijede tvrdenja: 1. c c = c. 2. (n N) cn = c. Dokaz: 1. cc = = = = 2 0 2 0 2 0 + 0 2card(NN) 2 0 = c .

2. Ova tvrdnja se dokazuje matemati ckom indukcijom i ostavljena itaocu za vje je c zbu. Teorem 3.6.7 Neka su , i proizvoljni kardinalni brojevi i neka je . Tada vrijedi: 1. + + . 2. . 3. . 4. . Teorem 3.6.8 Vrijede relacije: 1. n0 = (0 )0 = c0 = c, za n 2. 2. nc = (0 )c = cc = 2c , za n 2. Dokaz: 1. Kako vrijedi 2 n 0 c, koriste ci relaciju 3. prethodne teoreme imamo 2 0 n0 ( 0 ) 0 c 0 , 99

3.6. Aritmetika kardinalnih brojeva a kako je 20 = c i c 0 = 2 0

0

= 20 0 = 20 = c ,

zaklju cujemo da u gornjim nejednakostima svuda moraju stajati jednakosti. 2. Ponovo iz 2 n 0 c, koriste ci relaciju 4. gornje teoreme imamo c 2 c nc c (11) 0 c . Zbog c c = 2 0
c

= 20 c = 2c ,

zaklju cujemo da u (11) svuda moraju biti jednakosti.

100

Indeks
ema aksioma, 17, 18 s Aksiom apstrakcije, 3 beskona cnosti, 17 ekstenzionalnosti, 12 fundacije, 18 izbora, 4, 67 jednakosti, 3 nulti, 11 o partitivnom skupu, 15 para, 13 poskupa, 16 praznog skupa, 13 unije, 14 zamjene, 18 antinomija, 1 antireeksivnost, 37 antisimetri cnost, 37 asimetri cnost, 37 bijekcija, 62 Brouwer L., 7 Cantor G., 3, 4 dekompozicija, 42 dijagonalna relacija, 37, 59 direktni produkt, 31 Descartesov, 31 Kartezijev, 31 domen funkcije, 58 domen relacije, 34 donja meda, 56 epimorzam, 65 formalizam, 6 Fraenkel A., 10 Frege, 5 funkcija, 58 funkcija izbora, 68 gornja meda, 56 Hasseov dijagram, 49 Hilbert D., 6 identiteta, 59 inmum, 56 injekcija, 62 inkluzija, 59 intuicionizam, 6 inverzna relacija, 35 izborni skup, 67 izomorzam, 65 jednokorijenost, 38, 58 klasa ekvivalencije, 42 kodomen funkcije, 58 kodomen relacije, 34 koli cni cki skup, 42 komplement, 26 apsolutni, 27 kompozicija funkcija, 62 kompozicija relacija, 35 101

Indeks lanac, 48 linearno ureden skup, 48 logicizam, 6 majoranta, 56 maksimalan element, 51 minimalan element, 51 minoranta, 56 monomorzam, 65 naivna teorija, 3 najmanji element, 51 najve ci element, 51 neposredni prethodnik, 49 NGB-sistem, 10 paradoks, 1 brice, 2 Burali-Fortijev, 4 Cantorov, 4 Epimenidov, 2 Eubulidov, 2 Grellingov, 3 katalo ski, 2 Russellov, 1, 5 Zenonov, 2 parcijalno ureden skup, 46 particija, 42 podskup, 23 povezanost, 37 pravi podskup, 25 predstavnik klase, 42 presjek skupova, 22 reeksivnost, 37 relacija, 34 relacija ekvivalencije, 40 relacija poretka, 46 restrikcija funkcije, 60 Russell B., 1, 4, 8 simetri cnost, 37 102 skup, 11 skupovni dijagram, 22 supremum, 56 surjekcija, 62 Teorem Hausdorffov princip maksimalnosti, 69 nezavisnost AC o ZF, 70 saglasnost ZF sa AC, 69 Zermelo, 68 Zermelov teorem, 69 Zornova lema, 69 totalno ureden skup, 48 tranzitivnost, 37 unija skupova, 14, 22 univerzum, 26 uporedivi elementi, 48 uredena n-torka, 32 uredeni par, 30 Vennov dijagram, 22 ZF - sistem, 10 ZF - sistem, 20 Zermelo E., 10

Bibliograja
[1] Dj. Kurepa : Teorija skupova, Skolska knjiga, Zagreb, 1951 [2] K. Kuratowski, A. Mostowski: 1967. Set Theory, North-Holland,

[3] S. Pre si c i drugi: Problem postojanja u matematici, Matemati cki Insti tut, Beograd, 1979. c: Novija lozoja matematike, Nolit, Beograd 1987. [4] Z. Sili [5] Z. Siki c: Kako je stvarana novovjekovna matematika, Skolska knjiga, Zagreb, 1989. [6] K. Devlin: The Joy of Sets, Springer-Verlag, 1993. [7] J. Thomas: Set Theory, Third Millennium Edition, Springer Monographs in Mathematics, Berlin, New York, SpringerVerlag 2003. [8] S. G. Simpson: Mathematical Logic, The Pensilvania State University, 2005. [9] M. Vukovi c: Matemati cka logika 1, Sveu cili ste u Zagrebu, Zagreb 2006.

103