Posveeno Jerryju Davisu

ZAHVALA elim izraziti svoju zahvalnost Jamesu J. Hurtaku, Ph. D., i njegovoj supruzi Desire, to su mi stavili na raspolaganje svoje neprocjenjivo iskustvo u tehnikim pitanjima.

DA IVI U ZANIMLJIVIM VREMENIMA Drevna kineska kletva

Prolog

Uetendorf, vicarska NEDJELJA, 14. LISTOPADA, 15.50

Oevici su stajali uz rub polja i uasnuto zurili, a od zaprepatenja nisu mogli ni govoriti. Pred njima se pruao groteskni prizor, iskonska nona mora izvuena iz nekih beskrajnih, mranih dubina kolektivne podsvijesti primitivnog ovjeka. Svaki je oevidac drugaije reagirao. Jedan se onesvijestio. Drugi je povraao. Jedna se ena nekontrolirano tresla. Netko je pomislio: Dobit u srani napad! Postariji sveenik vrsto je stiskao svoju krunicu i prekriio se. Pomozi mi, Oe. Pomozi nam svima. Zatiti nas od ovog utjelovljenja zla. Napokon smo ugledali Sotonino lice. To je kraj svijeta. Stigao je Sudnji dan. Armageddon je tu... Armageddon... Armageddon ...

NEDJELJA, 14. LISTOPADA, 21.00 SAT HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO NSA ZAMJENIKU NAELNIKA COMSEC-a SAMO NA UVID PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN PORUKA: AKTIVIRAJ OBAVIJESTITI NORAD, CIRVIS, GEPAN, DIS, GHG, VSAF, INS KRAJ PORUKE

NEDJELJA, 14. LISTOPADA, 21.15 SATI HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO NSA ZAMJENIKU NAELNIKA OBAVJETAJNA SLUBA RM-17. OKRUG SAMO NA UVID PREDMET: KAPETAN ROBERT BELLAMY UREDITI PRIVREMENI PREMJETAJ U OVU AGENCIJU STUPA NA SNAGU ODMAH VAE SLAGANJE S NAVEDENIM SE PODRAZUMIJEVA KRAJ PORUKE

KNJIGA PRVA Lovac

Prvo poglavlje
PRVI DAN Ponedjeljak, 15. listopada

Opet se nalazio u pretrpanom bolnikom odjelu baze Cu Chi u Vijetnamu, a Susan se naginjala nad njegov krevet, ljupka u svojoj ukrobljenoj bijeloj odori medicinske sestre. aptala je: - Probudi se, mornaru. Ne eli umrijeti. Kad je uo aroliju njezina glasa, gotovo je mogao zaboraviti bolove. Jo mu je. neto mrmljala u uho, ali zbog glasne zvonjave nije mogao razabrati njene rijei. Ispruio je ruke kako bi je privukao blie, ali je grabio samo zrak. Zvonjava telefona posve je razbudila Roberta Bellamyja. Nevoljko je otvorio oi jer nije elio da njegov san nestane. Telefon kraj njegovog uzglavlja bio je uporan. Pogledao je na sat. etiri ujutro. Ljutito je zgrabio slualicu, bijesan na onoga tko mu je prekinuo san. - Zna li, dovraga, koliko je sati? - Kapetan Bellamy? - Duboki muki glas. - Da... Imam poruku za vas, kapetane. Nareeno vam je da se javite u stoer Nacionalne sigurnosne agencije u Fort Meade, jutros u 6.00 sati. Jeste li razumjeli poruku, kapetane? - Da. - I ne. Uglavnom ne. Kapetan Robert Bellamy polako je spustio slualicu, posve zbunjen. Kojeg bi vraga NSA mogla zahtijevati od njega? Radio je za ONI, Office of Naval Intelligence*. to je toliko hitno da opravdava sazivanje sastanka u est sati ujutro? Ponovno se ispruio na krevetu i sklopio oi u nastojanju da opet uhvati svoj san. Bio je tako stvaran. Naravno, znao je to ga je izazvalo. Susan ga je nazvala prethodne veeri. - Roberte... Zvuk njezina glasa djelovao je na njega kao i uvijek. Drhtavo je udahnuo. - Zdravo, Susan. - Jesi li dobro, Roberte? - Naravno. Fantastino. Kako je Moneybags**? - Molim te, nemoj. - Dobro. Kako je Monte Banks? Nije se mogao prisiliti na izgovaranje rijei tvoj mu. On je njezin mu. Dobro je. Samo sam ti htjela rei da nas neko vrijeme nee biti. Nisam eljela da brine. To je bilo tako svojstveno Susan. Borio se kako mu se u glasu ne bi osjetilo podrhtavanje. - Kamo idete ovoga puta? - Letimo u Brazil. Na Moneybagsovu privatnu 727. - Monte ima tamo nekih poslovnih interesa. - Doista? Mislio sam da je vlasnik cijele zemlje. - Prestani, Roberte. Molim te. - Oprosti. ____________________________ * Obavjetajna sluba ratne mornarice ** Vrea novca

Nastala je stanka. - Voljela bih da bolje zvui. - Da si ti ovdje, zvuio bih bolje. - elim da nae neku divnu osobu i bude sretan. - Naao sam divnu osobu, Susan. - Prokleto stezanje u grlu oteavalo mu je govor. - I zna li to se dogodilo? Izgubio sam je. - Ako e se ovako ponaati, neu te vie zvati. Osjetio je iznenadnu paniku. - Nemoj to govoriti. Molim te. - Ona je njegovo ue za spaavanje. Nije mogao podnijeti pomisao da vie nee razgovarati s njom. Pokuao je unijeti vedrinu u svoj glas. - Izai u i potraiti neku bujnu plavuu pa emo se eviti do smrti. - elim da nekoga nae. - Obeavam. - Zabrinuta sam za tebe, dragi. - Nema potrebe. Doista je sve u redu. - Gotovo se zagrcnuo dok je izgovarao tu la. Kad bi samo znala istinu. No, o tome nije mogao ni s kim razgovarati. Pogotovo ne sa Susan. Ne bi mogao podnijeti njezino saaljenje. - Telefonirat u ti iz Brazila - rekla je Susan. Uslijedila je duga tiina. .Nisu mogli pustiti jedno drugo jer su imali previe za rei, puno je rijei to ih je bolje ne izgovarati, to se nisu smjele izgovoriti. - Sad moram poi, Roberte. - Susan? - Da? - Volim te, duo. Uvijek u te voljeti. - Znam. I ja tebe volim, Roberte. I to je bila njihova gorkoslatka ironija. Jo uvijek je meu njima postojala snana ljubav. Vas dvoje imate savreni brak, obiavali su govoriti svi njihovi prijatelji. to je polo po zlu? Kapetan Robert Bellamy je ustao i bos preao svoju tihu dnevnu sobu. U sobi se fiziki osjeala Susanina odsutnost. Naokolo su bili porazmjeteni deseci fotografija Susan i njega, uhvaeni trenuci vremena. Njih dvoje kako love ribu na sjeveru kotske, stoje ispred Bude u Tajlandu, voze se koijom po kii kroz vrtove Borghese u Rimu. Na svakoj fotografiji bili su nasmijeeni i zagrljeni, dvoje beskrajno zaljubljenih ljudi. Poao je u kuhinju i pristavio kavu. Na kuhinjskoj je uri vidio da je 4.15. Nakon kratkog oklijevanja okrenuo je jedan broj. Telefon je est puta zazvo nio, a tada se na drugom kraju napokon javio glas admirala Whittakera. - Halo. - Admirale... - Da? - Ovdje Robert. Strano mi je ao to sam vas probudio, gospodine. Upravo sam imao prilino neobian telefonski poziv iz Nacionalne sigurnosne agencije- NSA? to su htjeli? - Ne znam. Nareeno mi je da se javim generalu Hilliardu u 6.00. Uslijedila je kratka tiina. - Moda e te prebaciti onamo. - Ne moe biti. To nema smisla. Zato bi oni... ? - Oito je rije o neem hitnom, Roberte. Zato me ne bi nazvao nakon sastanka? - Hou. Hvala vam. Veza se prekinula. Nisam trebao gnjaviti starca, pomislio je Robert. Admiral se prije dvije godine povukao s poloaja efa Obavjetajne slube ratne mornarice. Bolje reeno, prisilili su ga na povlaenje. Prialo se da mu je mornarica za utjehu dodijelila nekakav ured gdje je obavljao beznaajne poslove.

Admiral sigurno nema pojma o trenutnim aktivnostima obavjetajnih slubi. No, on je Robertov mentor. Bio mu je bliskiji od bilo koga na svijetu, osim, naravno, Susan. A Robert je elio s nekim razgovarati. Kad nije bilo Susan, osjeao se kao da ivi u iskrivljenom vremenu. Sanjario je da su negdje, u nekom drugom vremenu i prostoru, Susan i on jo uvijek u sretnom braku, nasmijani, bezbrini i zaljubljeni. Ili moda nije tako, izmueno je pomislio Robert. Moda ja jednostavno ne znam kad treba pustiti da stvari idu svojim tijekom. Kava se skuhala. Bila je gorka. Pitao se potjeu li zrna iz Brazila. Odnio je alicu kave u kupaonicu i stao ispred zrcala. Promatrao je mukarca etrdesetih godina, visokog , vitkog i u dobroj tjelesnoj formi, grubih crta lica, snane brade, crne kose i inteligentnih prodornih tamnih oiju. Preko prsiju mu se pruao dugaki i duboki oiljak, podsjetnik na pad aviona. No, to je bilo juer. To je bila Susan. Ovo je danas. Bez Susan. Obrijao se i istuirao te poao do ormara s odjeom. Sto bih trebao odjenuti, pitao se, mornariku odoru ili civilno odijelo? S druge strane, koga je briga? Izabrao je tamnosivo odijelo, bijelu koulju i sivu svilenu kravatu. Vrlo je malo znao o Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji, samo da je palaa zagonetki, kako su je zvali, jaa od svih drugih amerikih obavjetajnih slubi, kao i najtajnovitija. to ele od mene? Uskoro u saznati.

Drugo poglavlje
Nacionalna sigurnosna agencija diskretno je skrivena na osamdeset dva jutra u Fort Meadu, u Marylandu, u dvije zgrade to su zajedno dvostruko vee od kompleksa CIA-e u Langleyju u Virginiji. Agencija je stvorena za pruanje tehnike potpore zatiti komunikacijskih sustava Sjedinjenih Drava, te prikupljanje podataka iz cijelog svijeta. Zapoljava tisue ljudi, a svojim operacijama dolazi do toliko podataka da svakodnevno uniti vie od etrdeset tona dokumenata. Jo je bilo mrano kad je kapetan Robert Bellamy stigao do prvog ulaza. Dovezao se do dva i pol metra visoke metalne ograde koja je na vrhu imala bodljikavu icu. Tamo se nalazila straarnica s dva naoruana vojnika. Jedan je ostao u straarnici i promatrao, a drugi je priao automobilu. - Mogu li vam pomoi? Kapetan Bellamy javlja se na poziv generala Hilliarda. - Mogu li vidjeti vae isprave, kapetane? Robert Bellamy je izvukao svoju lisnicu i izvadio iskaznicu Mornarike obavjetajne slube. Straar ju je pozorno prouio, a potom ju je vratio. - Hvala vam, kapetane. Klimnuo je vojniku u straarnici i vrata su se otvorila. ovjek u straarnici podigao je telefonsku slualicu. - Stie kapetan Bellamy. Minutu kasnije Robert Bellamy stigao je do zatvorene, elektrificirane ograde. Naoruani straar priao je automobilu. - Kapetan Bellamy? - Da. - Mogu li vidjeti vae isprave, molim vas? Zaustio je da e se pobuniti, ali je tada pomislio: to me briga? Ovo je njihov zooloki vrt. Ponovno je izvadio lisnicu i pokazao straaru svoju iskaznicu. Hvala, kapetane. - Straar je nekome dao nevidljivi znak i vrata su se otvorila. Robert Bellamy je vozio dalje i pred sobom ugledao treu ogradu. Moj Boe, pomislio je, zaao sam u zemlju OzAutomobilu je priao jo jedan naoruani straar. Robert Bellamy je posegnuo za svojom lisnicom, ali je straar samo pogledao registarsku tablicu i rekao: - Molim vas, poite ravno naprijed do upravne zgrade, kapetane. Tamo e vas netko doekati. - Hvala. Vrata su se otvorila i Robert je poao prilazom do ogromne bijele zgrade. Ispred zgrade stajao je mukarac u civilnoj odjei i drhturio na hladnom listopadskom zraku. - Moete ovdje ostaviti svoj automobil, kapetane - doviknuo mu je. - Mi emo se za njega pobrinuti. Robert Bellamy je ostavio kljueve u automobilu i izaao. ovjek koji ga je doekao bio je tridesetih godina, visok, mrav i bljedunjav. Izgledao je kao da godinama nije vidio sunce. Ja sam Harrison Keller. Odvest u vas do ureda generala Hilliarda. Uli su u prostrano predvorje s visokim stropom. Mukarac u civilnoj odjei sjedio je za pisaim sto lom. - Kapetane Bellamy... Robert Bellamy se naglo okrenuo. uo je zvuk fotografskog aparata. - Hvala vam, gospodine. Robert Bellamy okrenuo se prema Kelleru. - to... ? Ovo e trajati samo minutu - uvjeravao ga je Harrison Keller. ezdeset sekundi kasnije pruili su mu plavo-bijeli bed s njegovim imenom i fotografijom. Molim vas, nosite ovo za cijelog boravka u ovoj zgradi, kapetane. - Dobro. Krenuli su dugim bijelim hodnikom. Robert Bellamy primijetio je kamere montirane na otprilike svakih sedam metara s obje strane hodnika. - Koliko je velika ova zgrada? Oko sto devedeset tisua kvadratnih metara, kapetane.

- to? Da. Ovo je najdui hodnik na svijetu, tristo metara. Ovdje imamo ba sve to nam je potrebno. Imamo trgovaki centar, restoran sa samoposluivanjem, potu, osam zalogajnica, bolnicu s operacijskom salom, stomatoloku ordinaciju, poslovnicu Dravne banke Laurela, kemijsku istionicu, prodavaonicu cipela, brijanicu, i jo nekoliko radnji. To je dom daleko od doma, pomislio je Robert. To ga je na neobian nain deprimiralo. Proli su kraj golemog otvorenog prostora ispunjenog morem raunala. Robert je zaueno zastao. Impresivno, zar ne? To je samo jedna od naih informatikih prostorija. U kompleksu se nalaze aparati za deifriranje i raunala u vrijednosti od tri milijarde dolara. - Koliko je ljudi ovdje zaposleno? - Oko esnaest tisua. Dakle, kojeg vraga trebaju mene? pitao se Robert Bellamy. Keller ga je poveo u privatno dizalo to ga je otvorio kljuem. Popeli su se kat vie i krenuli drugim dugakim hodnikom do sklopa ureda u njegovom dnu. Ovamo, kapetane. - Uli su u veliki prijamni ured u kojem su se nalazila etiri pisaa stola za tajnice. Dvije su ve stigle na posao. Harrison Keller klimnuo je jednoj od njih. Ona je pritisnula neku tipku pa su se otvorila vrata jednog ureda. - Samo uite, gospodo. General vas oekuje. - Ovuda - rekao je Harrison Keller. Robert Bellamy slijedio ga je u unutranje svetite. Naao se u prostranom uredu iji su zidovi i strop bili zvuno izolirani. Soba je bila udobno namjetena te ispunjena fotografijama i osobnim sitnicama. Bilo je oito da je ovjek za pisaim stolom puno vremena provodio ovdje. General Mark Hilliard, zamjenik naelnika NSA-e, imao je izmeu pedeset i ezdeset godina, vrlo visok, tvrdih crta lica, nesmiljenih oiju, a drao se ravno poput puke. Imao je na sebi sivo odijelo, bijelu koulju i sivu kravatu. Dobro sam pogodio, pomislio je Robert. Harrison Keller je rekao: - Generale Hilliard, ovo je kapetan Bellamy. - Hvala vam to ste svratili, kapetane. Kao da je rije o pozivu na aj. Dva ovjeka su se rukovala. - Sjednite. Sigurno bi vam prijala alica kave. ovjek je znao itati misli. - Da, gospodine. - Harrison? - Ne, hvala. - Sjeo je na stolicu u kutu. General je pritisnuo zvonce, otvorila su se vrata, uao je istonjak odjeven poput konobara i donio pladanj s kavom i danskim pecivom. Robert je zapazio da ovjek ne nosi bed s osobnim podacima. Sramota. Ulio je kavu. Prostorijom se rairio ugodan miris. - Kako pijete kavu? - upitao je general Hilliard. - Bez iega, molim vas. - Kava je bila izvrsna. Dva mukarca sjedila su u mekanim konatim naslonjaima jedan nasuprot drugome. - Naelnik me je zamolio da se naem s vama. Naelnik. Edward Sanderson. Legenda u svijetu pijunae. Briljantno je i bezobzirno upravljao svojim podreenima, a pripisivali su mu osmiljavanje desetaka prevrata irom svijeta. ovjek kojeg se rijetko moglo vidjeti u javnosti i o kojem se aputalo iza zatvorenih vratiju. Koliko dugo radite za Obavjetajnu skupinu sedamnaestog okruga, kapetane? - pitao je general Hilliard. Robert je odluio govoriti otvoreno. - Petnaest godina. - Mogao se kladiti u mjesenu plau da mu je general mogao rei u koliko je sati poeo raditi za ONI. Prije toga ste, vjerujem, zapovijedali eskadrilom mornarikog zrakoplovstva u Vijetnamu. - Da, gospodine. - Tamo su vas oborili. Nitko nije oekivao da ete se izvui. Lijenik je govorio: - Zaboravi na njega. Nee preivjeti. - elio je umrijeti. Bolovi su bili nepodnoljivi. A tada se Susan sagnula nad njega. Otvori oi, mornaru, ti ne eli umrijeti. S

naporom je otvorio oi i kroz maglu bola ugledao najljepu enu to ju je ikad vidio. Imala je njeno ovalno lice i gustu crnu kosu, blistave smee oi i smijeak to je djelovao poput blagoslova. Pokuao je govoriti, ali mu je to predstavljalo prevelik napor. General Hilliard je neto govorio. Robert Bellamy se vratio u sadanjost. - Oprostite, generale, nisam vas uo? Imamo jedan problem, kapetane. Potrebna nam je vaa pomo. - Da, gospodine? General je ustao i poeo koraati sobom. - Ono to u vam rei krajnje je osjetljivo. To je vie od vojne tajne. - Da, gospodine. Juer se u vicarskim Alpama sruio meteoroloki balon. Unutra su se nalazili neki pokusni vojni aparati strogo povjerljive prirode. Robert se poeo pitati kamo sve ovo vodi. vicarska je vlada uklonila sve te aparate, ali naalost, ini se da je bilo .nekoliko oevidaca pada balona. Od vitalne je vanosti da nitko od njih ne govori o onome to su vidjeli. To bi moglo pruiti neprocjenjive podatke nekim drugim zemljama. Razumijete li me? ini mi se, gospodine. elite da razgovaram s oevicima i upozorim ih neka ne priaju o onome to su vidjeli. - Ne ba tako, kapetane. - U tom sluaju, ne razu... Samo elim da vi pronaete te oevice. Drugi e s njima razgovarati o nunosti njihove utnje. Shvaam. Jesu li svi oevici u vicarskoj? General se Hilliard zaustavio ispred Roberta. - U tome je na problem, kapetane. Vidite, nemamo pojma gdje se oni nalaze. Ili tko su oni. Robert je pomislio da je neto propustio. - Kako, molim? - Jedino to znamo je injenica da su oevici bili u izletnikom autobusu. Sluajno su prolazili kraj mjesta dogaaja kad se meteoroloki balon sruio u blizini sela po imenu... - Okrenuo se Harrisonu Kellern. - Uetendorf. General se ponovno okrenuo Robertu. - Putnici su sili s autobusa na nekoliko minuta kako bi pogledali to se dogodilo, a potom su nastavili vonju. Kad je izlet zavrio, putnici su se razili svatko na svoju stranu. Robert je polako rekao: - Generale Hilliard, elite li rei da ne postoje podaci o tome tko su ti ljudi i kamo su otili? - Tako je. - I elite da poem onamo i pronaem ih? - Tono. Imate vrlo visoke preporuke. Rekli su mi da teno govorite est jezika i postigli ste iznimne uspjehe na terenu. Naelnik se pobrinuo da vas privremeno dodijele NSA-i. Sjajno. - Pretpostavljam da u u ovome suraivati sa vicarskom vladom? - Ne, radit ete sami. - Sam? Ali... - Nikoga ne smijemo upletati u ovaj pothvat. Ne mogu dovoljno naglasiti vanost onoga to se nalazilo u balonu, kapetane. Vrijeme je od bitnog znaenja. elim da me svakodnevno obavjetavate o svom napredovanju. General je napisao telefonski broj na karticu i pruio je Robertu. - Preko ovog me broja moete dobiti u svako doba dana i noi. eka vas zrakoplov kojim ete odletjeti u Zrich. Netko e vas otpratiti do stana pa moete spakirati najpotrebnije stvari, a zatim e vas odvesti u zranu luku. Toliko za ono Hvala to ste svratili. Robert je poelio upitati Hoe li netko hraniti moje zlatne ribice dok me nema?, ali je imao osjeaj da bi odgovor glasio Vi nemate zlatnih ribica. - Tijekom svog rada u ONI-u, kapetane, vjerojatno ste uspostavili veze s obavjetajcima u inozemstvu? - Da, gospodine. Imam prilino velik broj prijatelja koji bi mogli... - Ne smijete uspostavljati vezu ni s kim od njih. Niste ovlateni za uspostavljanje bilo kakvih

kontakata. Oevici koje traite nesumnjivo su dravljani raznih zemalja. - General se okrenuo Kelleru. - Harrisone... Keller je priao ormaru za spise u kutu i otkljuao ga. Izvadio je veliku omotnicu od vrstog smeeg papira i pruio je Robertu. - Unutra se nalazi pedeset tisua dolara u razliitim europskim valutama, te jo dvadeset tisua amerikih dolara. Takoer ete nai nekoliko kompleta lanih isprava to bi vam moglo dobro doi. General Hilliard pruio mu je sjajnu crnu plastinu karticu na kojoj se nalazila bijela pruga. - Ovo je kreditna kartica koja... - Sumnjam da e mi to trebati, generale. Gotovina e biti sasvim dostatna, a imam i kreditnu karticu ONI-a. - Uzmite je. - Vrlo dobro. - Robert je pogledao karticu. Glasila je na banku za koju nikad nije uo. U dnu kartice nalazio se telefonski broj. - Na kartici nema imena - rekao je Robert. Ekvivalentna je bjanko eku. Nije potrebna nikakva identifikacija. Samo im recite neka nazovu telefonski broj na kartici. Vrlo je vano da je stalno nosite uza se. - Dobro. - I kapetane? - Gospodine? - Morate pronai te oevice. Sve do jednoga. Obavijestit u naelnika da ste krenuli na zadatak. Sastanak je zavrio. Harrison Keller ispratio je Roberta u prijamni ured. Tamo je sjedio ovjek u odori marinaca. Ustao je kad su dva mukarca ula. Ovo je kapetan Dougherty. On e vas odvesti u zranu luku. Sretno. - Hvala. Dva mukarca su se rukovala. Keller se okrenuo i vratio u ured generala Hilliarda. Jeste li spremni, kapetane? - upitao je kapetan Dougherty. - Jesam. - No, spreman za to? U prolosti je obavljao teke obavjetajne zadatke, ali nikad neto ovako aavo. Od njega se oekivalo da ue u trag nepoznatom broju nepoznatih oevidaca iz nepoznatih zemalja. Kakvi su izgledi za tako neto? pitao se Robert. Osjeam se poput Bijele kraljice iz S druge strane zrcala. Ponekad sam vjerovala u ak est nemoguih stvari prije doruka. Dakle, ovdje je rije o svih est odjednom. Nareeno mi je da vas odvedem ravno u va stan, a potom u Zrakoplovnu bazu Andrews rekao je kapetan Dougherty. - eka vas zrakoplov kojim ete... Robert je odmahnuo glavom. - Najprije moram svratiti u svoj ured. Dougherty je oklijevao. - Vrlo dobro. Poi u onamo s vama pa u vas priekati. inilo se kao da nemaju povjerenja u njega pa ga ne mogu pustiti iz vida. Zato jer je znao da se sruio meteoroloki balon? To nije imalo nikakvog smisla. Predao je svoj bed na prijamnom pul tu i izaao iz zgrade. Upravo je svanula prohladna zora. Njegov je automobil nestao. Na njegovom se mjestu nalazila limuzina. - Pobrinut emo se za va automobil, kapetane - obavijestio ga je kapetan Dougherty. - Mi emo se voziti u ovome. Oko svega ovoga osjeala se bahatost to je na neki neodreen nain uznemiravala Roberta. - U redu - rekao je. Krenuli su prema zgradi Obavjetajne slube ratne mornarice. Blijedo jutarnje sunce sakrilo se iza kinih oblaka. Bit e to ruan dan. U vie nego jednom smislu, pomislio je Robert.

Tree poglavlje
Ottawa, Kanada, 24.00 sata
Tajno ime bilo mu je Janus. Obraao se dvanaestorici mukaraca u dobro uvanoj sobi u vojnom centru. Kao to ste svi obavijeteni, Operacija Sudnji dan je aktivirana. Postoji odreeni broj oevidaca koje treba nai to je bre i diskretnije mogue. Ne moemo ih traiti redovitim putem od straha da neto ne procuri u javnost. - Koga smo angairali? Rus, Golem. Naprasit. - Zove se Robert Bellamy, Kapetan. Kako je izabran? - Nijemac. Aristokrat. Bezobziran. Kapetan je izabran nakon temeljite kompjuterske pretrage podataka CIA-e, FBI-a i jo nekoliko drugih obavjetajnih slubi. Molim vas smijem li pitati kakve su njegove kvalifikacije? -Japanac. Pristojan. Prepreden. Kapetan Bellamy iskusni je obavjetajac koji teno govori est jezika i ima za sobom uzornu prolost. Uvijek je iznova dokazivao svoje vrhunske sposobnosti. Nema ive rodbine. Je li svjestan hitnoe ovoga? - Englez. Snob. Opasan. - Jest. Uvjereni smo da e vrlo brzo uspjeti pronai sve oevice. Razumije li svrhu svog zadatka? - Francuz. Svadljiv. Tvrdoglav. - Ne. - A kad nae oevice? Kinez. Mudar. Strpljiv. - Bit e odgovarajue nagraen.

etvrto poglavlje
Stoer Obavjetajne slube ratne mornarice zauzima cijeli etvrti kat prostranog Pentagona, enklava usred najvee uredske zgrade svijeta kroz koju vodi dvadeset sedam kilometara hodnika, a u njoj radi dvadeset devet tisua vojnih i civilnih djelatnika. Unutranjost prostorija Obavjetajne slube ratne mornarice odraava vezu s morem. Pisai stolovi i ormari za spise su ili maslinasto zeleni, iz razdoblja Drugog svjetskog rata, ili sivi poput bojnog broda, iz razdoblja Vijetnama. Zidovi i stropovi olieni su ukastom ili krem bojom. U poetku je Robertu smetalo spartansko ureenje prostora, ali se odavno na to naviknuo. Uao je u zgradu i priao prijamnom stolu gdje mu se obratio poznati straar: - Dobro jutro, kapetane. Mogu li vidjeti vau propusnicu? Robert je ovdje radio ve sedam godina, ali se postupak nikad nije mijenjao. Posluno je pokazao svoju propusnicu. - Hvala vam, kapetane. Na putu do svog ureda Robert je razmiljao o kapetanu Doughertyju koji ga je ekao na parkiralitu blizu ulaza. ekao ga je da bi ga otpratio do zrakoplova kojim e poletjeti u vicarsku kako bi otpoeo nemoguu potragu. Kad je Robert stigao u svoj ured, njegova je tajnica, Barbara, ve bila tamo. Dobro jutro, kapetane. Naelnik vas eli vidjeti u svom uredu. On moe ekati. Nazovite mi admirala Whittakera, molim vas. - Da, gospodine. Minutu kasnije Robert je razgovarao s admiralom. Pretpostavljam da je okonan tvoj sastanak, Roberte? - Prije nekoliko minuta. - Kako je bilo? Bilo je... zanimljivo. Imate li vremena da mi se pridruite za dorukom, admirale? - Nastojao je da mu glas bude uobiajen. Admiral nije ni trenutka oklijevao. - Da. Hoemo li se tamo nai? - Da. Ostavit u vam propusnicu za posjetitelje. - Vrlo dobro. Vidimo se za sat vremena. Robert je spustio slualicu i razmiljao: Ironija je to moram za admirala ostavljati propusnicu za posjetitelje. Prije nekoliko godina on je ovdje bio glavni, vodio je Obavjetajnu slubu ratne mornarice. Kako se sada mora osjeati? Robert je pozvonio svojoj tajnici. - Da, kapetane? -- Oekujem admirala Whittakera. Pripremite propusnicu za njega. - Odmah u se pobrinuti za to. Dolo je vrijeme za posjet naelniku. Dustinu jebenom Thorntonu.

Peto poglavlje

Dustin (Dusty) Thornton, naelnik Obavjetajne slube ratne mornarice, proslavio se kao jedan od najboljih sportaa iz Annapolisa. Thornton je svoj sadanji visoki poloaj dugovao utakmici amerikog nogometa. Utakmici izmeu Kopnene vojske i Mornarice, tonosti radi. Thornton, golemi monolit od ovjeka, igrao je brania dok je bio na posljednjoj godini studija u Annapolisu, u za mornaricu najvanijoj utakmici te godine. Na poetku zadnje etvrtine Kopnena je vojska vodila 13:0, imala dva zgoditka prednosti i loptu u svojim rukama, a tada se umijeala sudbina i promijenila ivot Dustina Thomtona. Thornton je presjekao dodavanje Kopnene vojske, okrenuo se na peti, sjurio se kroz vojnike redove i postigao zgoditak. Mornarici je nedostajao jo jedan bod, ali su ga uskoro osvojili pretvaranjem. Uslijedio je poetni udarac Kopnene vojske, ali nisu uspjeli prijei prvo polje te je lopta pripala Mornarici. Rezultat je bio Kopnena vojska 13, Mornarica 9, a vrijeme je istjecalo. Kad je igra nastavljena, Thornton je dobio loptu te je nestao pod gomilom vojnikih odora. Dugo mu je trebalo dok se nije uspio osoviti na noge. Na teren je istrao lijenik. Thornton mu je ljutito mahnuo neka se skloni. Ostalo je jo samo nekoliko sekundi igre, a znakovima je dogovoreno bono dodavanje. Thornton je uhvatio loptu na svojoj bonoj liniji i krenuo. Bio je nezaustavljiv. Probio se kroz protivnike poput tenka, sruivi svakoga tko je imao nesreu da mu se naao na putu. S dvije sekunde na raspolaganju, Thornton je preao crtu gola kako bi postigao pobjedniki zgoditak, a Mornarica je zabiljeila prvu pobjedu protiv Kopnene vojske u posljednje etiri godine. Samo po sebi, to ne bi puno utjecalo na Thorntonov ivot. Ono to je dogaaj uinilo iznimno vanim bila je injenica da su u loi rezerviranoj za vane osobe sjedili Willard Stone i njegova kerka, Eleanor. Dok se gomila dizala na noge i divlje klicala mornarikom junaku, Eleanor se okrenula svom ocu i tiho rekla: - elim ga upoznati. Eleanor Stone bila je ena velikih apetita. Imala je runo lice, senzualno tijelo i nezasitnu poudu. Dok je promatrala Dustina Thomtona kako se divljaki probija preko nogometnog terena, zamiljala ga je u krevetu. Ako je njegova mukost velika kao i ostali dijelovi njegova tijela... Nije se razoarala. est mjeseci kasnije Eleanor i Dustin Thornton su se vjenali. To je bio poetak. Dustin je Thornton poeo raditi za svog tasta koji ga je uveo u tajanstveni svijet o kakvom nije ni sanjao. Willard Stone, Thorntonov tast, bio je ovjek zagonetki. Milijarder s monim politikim vezama i prolou obavijenom velom tajni, bio je nevidljivi lik koji je upravljao koncima u desetak glavnih gradova svijeta. Bio je pedantan ovjek blizu sedamdesete, a svaki njegov potez bio je precizan i metodian. Imao je otre crte lica i oi u kojima se nita nije moglo proitati. Willard Stone vrsto je vjerovao da ne treba troiti ni rijei ni osjeaje, a bezobzirno je uzi mao ono to je htio. O njemu su kolale fascinantne prie. Govorilo se da je ubio takmaca u Maleziji, te da je imao burnu ljubavnu vezu s najdraom enom nekog emira. Vjerovalo se da je stajao iza uspjene revolucije u Nigeriji. Vlada je nekoliko puta podizala optunicu protiv njega, ali su optube uvijek na zagonetan nain odbacivane. Bilo je pria o mitu, o podmiivanju senatora, o kraama poslovnih tajni, o nestalim svjedocima. Stone je bio savjetnik predsjednika i kraljeva. Predstavljao je

bezobzirnu, golu mo. Meu Stoneovim mnogim posjedima bilo je golemo izolirano imanje u planinama Colorada. Tamo su se svake godine na seminarima sastajali znanstvenici, industrijalci i svjetski voe. Naoruani su straari drali podalje neeljene posjetitelje. Willard Stone nije samo odobravao brak svoje kerke ve ga je i ohrabrivao. Njegov je zet bio darovit, ambiciozan, i najvanije od svega, njime se moglo upravljati. Dvanaest godina nakon sklapanja braka, Stone se pobrinuo da Dustin bude postavljen za veleposlanika u Junoj Koreji. Nekoliko godina kasnije predsjednik ga je imenovao veleposlanikom pri Ujedinjenim nacijama. Kad je admiral Ralph Whittaker iznenada smijenjen s poloaja naelnika ONIa, Thornton je zauzeo njegovo mjesto. Toga je dana Willard Stone pozvao svoga zeta. - Ovo je tek poetak - obeao je Stone. - Imam za tebe vee planove, Dustine. Sjajne planove. - U nastavku razgovora iznio mu je svoje zamisli. Prije dvije godine Robert je imao svoj prvi sastanak s novim naelnikom ONI-a. - Sjednite, kapetane. - U Thorntonovu glasu nije bilo srdanosti. - Prema vaem dosjeu vidim da ste nekakav osobenjak. to mu to, dovraga, znai? pitao se Robert. Odluio je drati jezik za zubima. Thornton je podigao pogled. - Ne znam kako je admiral Whittaker vodio ovu slubu dok je bio naelnik, ali odsad emo se u svemu pridravati pravila. Oekujem da se moje zapovijedi u potpunosti izvravaju. Jesam li dovoljno jasan? Isuse, pomislio je Robert, koji vrag nas oekuje s ovim tipom? - Jesam li dovoljno jasan, kapetane? - Da. Oekujete da se vae zapovijedi u potpunosti izvravaju. - Pitao se treba li salutirati. - To je sve. No, to nije bilo sve. Mjesec dana kasnije Roberta su poslali u Istonu Njemaku po znanstvenika koji je elio prebjei. Zadatak je bio opasan jer je STASI, Tajna policija Istone Njemake, saznala o planiranom bijegu pa su pozorno motrili na znanstvenika. Unato tome, Robert je uspio ovjeka proknjumariti preko granice, a potom do sigurne kue. Organizirao je pripreme za njegov put do Washingtona, a tada ga je nazvao Dustin Thornton i rekao mu da se situacija promijenila te treba prekinuti zadatak. - Ne moemo ga jednostavno ostaviti ovdje - pobunio se Robert. - Ubit e ga. - To je njegov problem - odgovorio je Thornton. - Va je zadatak vratiti se kui. Jebi se, mislio je Robert. Neu ga napustiti. Nazvao je prijatelja iz MI6, britanske obavjetajne slube, i objasnio mu situaciju. Ako se vrati u Istonu Njemaku - rekao je Robert - sasjei e ga. Hoete li ga vi uzeti? - Vidjet u to se moe uiniti, stari moj. Dovedi ga. Znanstveniku je prueno utoite u Engleskoj. Dustin Thornton nikad nije oprostio Robertu to se ogluio o njegove zapovijedi. Od tog trenutka nadalje, meu dvojicom mukaraca postojalo je otvoreno neprijateljstvo. Thornton je o sluaju razgovarao sa svojim tastom. Buntovnici poput Bellamyja su opasni - upozorio ga je Willard Stone. - Oni predstavljaju rizik za sigurnost. Takve se ljude moe rtvovati. Zapamti to. I Thornton je zapamtio. Sada, dok je hodao hodnikom prema uredu Dustina Thorntona, Robert je razmiljao koliko su se razlikovali Thornton i Whittaker. U ovakvom poslu, povjerenje je sine qua non. Nije imao povjerenja u Dustina Thorntona. Thornton je sjedio za svojim pisaim stolom kad je Robert uao u njegov ured. - eljeli ste me vidjeti? - Da. Sjednite, kapetane. - Nikad nisu uspjeli uspostaviti prisniji odnos i nazivati se imenima. Obavijestili su me da ste privremeno dodijeljeni Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji. Kad se budete vratili, imam...

- Neu se vratiti. Ovo je moj posljednji zadatak. - to? - Dajem otkaz. Kad je kasnije o tome razmiljao, Robert nije mogao sa sigurnou utvrditi kakvu je reakciju oekivao. Nekakvu scenu. Dustin Thornton je mogao pokazati iznenaenje, ili se mogao prepirati, ili se naljutiti, ili odahnuti od olakanja. Umjesto svega toga, on je samo pogledao Roberta i klimnuo glavom. - Dakle, to je to, zar ne? Kad se Robert vratio u svoj ured, rekao je svojoj tajnici: - Barbara, nee me biti neko vrijeme. Otii u za otprilike sat vremena. - Hoe li se nekako moi doi u vezu s vama? Robert se sjetio zapovijedi generala Hilliarda. - Ne. - Imate nekoliko sastanaka to... - Otkaite ih. - Pogledao je na sat. Bilo je vrijeme za susret s admiralom Whittakerom. Dorukovali su u sredinjem prostoru Pentagona u kavani #Ground Zero,# a tako su je nazvali jer se neko mislilo da e prvi nuklerni napad na Sjedinjene Drave otpoeti ba bacanjem bombe na Pentagon. Robert se pobrinuo za stol u kutu gdje su mogli biti donekle izolirani. Admiral Whittaker je bio toan, a dok ga je promatrao kako mu se pribliava, Robertu se uinilo da je admiral ostario i smanjio se, kao da ga je smjenjivanje s poloaja na neki nain postaralo i stisnulo. Jo uvijek je bio markantna linost izraajnih crta lica, rimskog nosa, svjeih obraza i s krunom srebrne kose. Robert je sluio pod admiralovim zapovjednitvom u Vijetnamu i kasnije u Obavjetajnoj slubi ratne mornarice, te ga je visoko cijenio. To je vie od potovanja, Robert je priznao sam sebi. Admiral Whittaker zamijenio mu je oca. Admiral je sjeo. - Dobro jutro, Roberte. Dakle, jesu li te prebacili u NSA-u? Robert je klimnuo glavom. - Privremeno. Stigla je konobarica pa su dva ovjeka prouila jelovnik. - Ve sam zaboravio kako je ovdje hrana loa. - Admiral Whittaker se osmjehnuo. Osvrnuo se po prostoriji, a na licu mu se pojavio izraz neizgovorene nostalgije. On bi se elio vratiti ovamo, pomislio je Robert. Amen. Naruili su. Kad je konobarica bila van domaaja, Robert je rekao: - Admirale, general Hilliard me alje na hitno putovanje od pet tisua kilometara kako bih pronaao oevice pada meteorolokog balona. Meni se to ini udnim. A ima jo neto, ak udnije. Vrijeme je od bitne vanosti, rekao je general, ali mi je zabranio koritenje pomoi mojih obavjetajnih veza u inozemstvu. Admiral je Whittaker djelovao zbunjeno. - Pretpostavljam da general ima svoje razloge. Robert je rekao: - Ne mogu zamisliti kakvi bi to razlozi mogli biti. Admiral Whittaker je prouavao Roberta. Kapetan Bellamy sluio je pod njegovim zapovjednitvom u Vijetnamu, a bio je najbolji pilot eskadrile. Admiralov sin, Edward, letio je s Robertom kao baca bombi, a onog stranog dana kad su oborili njihov zrakoplov, Edward je poginuo. Robert je jedva preivio. Admiral ga je doao posjetiti u bolnicu. - Nee preivjeti - rekli su mu lijenici. Robert je leao u uasnim bolovima, ali je uspio proaptati: - ao mi je zbog Edwarda... strano mi je ao. Admiral Whittaker stisnuo je Robertovu ruku. - Znam da si uinio sve to si mogao. Sad mora ozdraviti. Bit e ti dobro. - Oajniki je elio da Robert preivi. Admiral je poeo Roberta smatrati svojim sinom, onim koji e zauzeti Edwardovo mjesto. I Robert je preivio. - Roberte... - Da, admirale?

- Nadam se da e uspjeno obaviti zadatak. - I ja se nadam. To mi je posljednji. - Jo uvijek si odluan u svojoj nakani da se povue? Admiral je bio jedini kome se Robert povjeravao. - Dosta mi je. - Thornton? Nije rije samo o njemu. Radi se o meni. Dosta mi je upletanja u tue ivote. - Dosta mi je lai i prijevara, neispunjenih obeanja to ih se nikad nije ni namjeravalo ispuniti. Umoran sam d manipuliranja ljudima, i od toga da mnome manipuliraju. Dosta mi je igara, opasnosti i izdaja. To me je stajalo svega do ega mi je ikad bilo stalo. - Ima li neku ideju o tome to e kasnije raditi? Pokuat u nai neko korisno zanimanje, neto pozitivno. - to ako te ne budu htjeli pustiti? Robert je rekao: - Nemaju izbora, zar ne?

esto poglavlje
Limuzina ga je ekala na parkiralitu kraj ulaza. Jeste li spremni, kapetane? - upitao je kapetan Dougherty. Nikad neu biti spremniji, pomislio je Robert. - Da. Kapetan Dougherty odveo je Roberta do njegovog stana kako bi se mogao spakirati. Robert nije imao pojma koliko dugo ga nee biti. Koliko moe trajati obavljanje nemogueg zadatka? Spakirao je odjee za tjedan dana, a u posljednjem je trenutku odluio uzeti uokvirenu Susaninu fotografiju. Dugo je zurio u nju pitajui se uiva li u Brazilu. Pomislio je: Nadam se da ne uiva. Nadam se da joj je runo. Odmah se postidio svoje zlobe. Kad je limuzina stigla u Zrakoplovnu bazu Andrews, avion ih je ve ekao. Bio je to C20A, mlanjak zranih snaga. Kapetan Dougherty mu je pruio ruku. - Sretno, kapetane. Hvala. - Trebat e mi srea. Robert se uspeo stubama do kabine. Posada je ve bila unutra i obavljala posljednju kontrolu prije polijetanja. Sastojala se od pilota, kopilota, navigatora i stjuarda, a svi su na sebi imali odore zranih snaga. Robert je poznavao zrakoplov. Bio je pun elektronike opreme. S vanjske strane, blizu repa, strila je visokofrekventna antena nalik golemom tapu za pecanje. Unutar kabine nalazilo se dvanaest crvenih telefona na zidovima, te jedan bijeli, neosigurani aparat. Radioporuke bile su ifrirane, a avionski radar r adio je na vojnoj frekvenciji. Osnovna boja bila je plava boja zranih snaga, a prostor za putnike bio je namjeten udobnim naslonjaima. Robert je otkrio da je on jedini putnik. Pilot ga je pozdravio. - Dobro doli u avion, kapetane. Budite tako ljubazni i veite se jer imamo odobrenje za polijetanje. Robert se vezao i nagnuo na naslon kad je avion poeo rulati po pisti. Minutu kasnije osjetio je dobro poznati pritisak gravitacije kad je mlanjak buno uzletio. Nije upravljao zrakoplovom otkako je bio oboren, a tada su mu rekli da vie nikad nee moi letjeti. Ponovno letjeti, vraga, razmiljao je Robert, rekli su da neu preivjeti. To je bilo udo... Ne, bila je to Susan... Vijetnam. Onamo su ga poslali s inom porunika. Na nosau aviona Ranger bio je asnik taktiar, zaduen za obuku pilota lovaca i planiranje strategije napada. Zapovijedao je eskadrilom bombardera A-6A Intrudersa, i vrlo je rijetko mogao predahnuti. Jedan od rijetkih dopusta proveo je u Bangkoku gdje je imao tjedan dana za odmor i oputanje, ali se tada uope nije potrudio da malo odspava. Grad je bio Disneyland predvien za zabavljanje muke ivotinje. Tijekom svog prvog sata u gradu upoznao je predivnu djevojku iz Tajlanda, a ona je cijelo vrijeme bila uz njega i nauila ga nekoliko tajlandskih izraza. Zakljuio je da je jezik ugodan i milozvuan. Dobro jutro: Arun sawasdi Odakle si? Khun ma chak nai? Kamo sada ide? Khun kamrant chain pai? Nauila ga je jo neke izraze, ali mu nije htjela rei to znae, a smijala bi se kad ih je izgovarao. Kad se Robert vratio na Rangera, Bangkok mu se inio dalekim snom. Rat je bio stvarnost, kao i uas svakodnevnice. Netko mu je pokazao jedan od letaka to su ih marinci bacali iznad Vijetnama. Tamo je pisalo: DRAGI GRAANI: Ameriki marinci bore se na strani snaga vijetnamske vlade u Duc Phou kako bi vijetnamskom narodu pruili mogunost slobodnog i sretnog ivota, bez straha od gladi i patnje. Meutim, mnogi Vijetnamci platili su svojim ivotima, a njihovi su domovi uniteni jer su pomagali snagama

Vijetkonga. Zbog toga su unitena sela Hai Mon, Hai Tan, Sa Binh, Ta Binh i mnoga druga. Neemo oklijevati pri unitavanju bilo kojeg sela koje pomae snagama Vijetkonga, a one su nemone protiv udruenih snaga vijetnamske vlade i njezinih saveznika. Izbor je na vama. Ako snagama Vijetkonga ne dopustite koritenje vaih sela i zaselaka u borbene svrhe, vai e domovi i ivoti biti spaeni. Spaavamo mi te jadnike, svakako, tmurno je mislio Robert. Samo unitavamo njihovu zemlju. Nosa aviona Ranger bio je opremljen najmodernijom tehnologijom to se mogla u njega natrpati. Brod je bio baza za esnaest aviona, etrdeset as nika i tristo pedeset mornara. Rasporedi polijetanja dobivali su se tri ili etiri sata prije prvog uzlijetanja s broda. U Odjelu za planiranje misija brodskog obavjetajnog centra pripremali su posljednje podatke i fotografije s izvianja, te su ih davali bacaima bombi koji su tada planirali svoj let. - Isuse, jutros su nam dali pravu poslasticu - rekao je Edward Whittaker, Robertov baca bombi. Edward Whittaker izgledao je poput mlae verzije svog oca, ali je imao posve drugaiji karakter. Admiral je bio impresivna pojava, dostojanstven i krut, a njegov je sin bio praktian, drag i prijateljski raspoloen. Osigurao si je mjesto kao samo jedan od ekipe. Drugi zrakoplovci oprostili su mu to je sin njihovog zapovjednika. Bio je najbolji baca bombi u eskadrili, a on i Robert postali su dobri prijatelji. - Koje nam je odredite? - upitao je Robert. - Za nae grijehe, izvukli smo Paket est. To je bio najopasniji zadatak. Znailo je da moraju letjeti na sjever do Hanoja, Haiphonga, te do ua rijeke gdje je protuavionska vatra bila najjaa. Postojao je jedan problem: nisu smjeli bombardirati strateke ciljeve ako su se u blizini nalazili civili. Budui da vojska Sjevernog Vijetnama nije bila glupa, odmah su postavili civile oko svih svojih vojnih postrojenja. Bilo je puno gunanja meu saveznicima, ali nareenja je izdavao predsjednik Lyndon Johnson, na sigurnom u Washingtonu. Dvanaest godina koliko su se postrojbe Sjedinjenih Drava borile u Vijetnamu bilo je najdue razdoblje ratovanja te zemlje. Robert Bellamy stigao je krajem 1972. godine, kad je mornariko zrakoplovstvo imalo velikih tekoa. Vijetnamci su unitavali njihove eskadrile F-4. Unato injenici da su njihovi avioni bili bolji od ruskih MiG-ova, Amerikanci su gubili jedan F-4 na svaka dva oborena MiG-a. To je bio neprihvatljiv omjer. Roberta su pozvali u stoer admirala Ralpha Whittakera. - Poslali ste po mene, admirale? Bije vas glas da ste vrhunski pilot, kapetane. Trebam vau pomo. - Da, gospodine? Unitava nas prokleti neprijatelj. Dao sam napraviti temeljitu analizu. Naim avionima nita ne fali, manjkava je obuka ljudi koji u njima lete. Razumijete li? - Da, gospodine. elim da izaberete grupu ljudi i obuite ih u manevrima i koritenju oruja... Nova je grupa nazvana Top Gun, a prije kraja obuke, omjer se promijenio od dva prema jedan na dvanaest prema jedan. Za svaka dva izgubljena F-4, oborena su dvadeset etiri MiG-a. Zadatak je izvren tijekom osam tjedana intenzivne obuke, a tada se kapetan Bellamy konano vratio na svoj brod. Admiral Whittaker ga je tamo doekao. - To je bio izvrsno obavljen posao, kapetane. - Hvala, admirale. - Sad se moemo vratiti svakodnevnim poslovima. - Spreman sam, gospodine. Robert je trideset etiri puta poletio na zadatak s Rangera bez ikakvog incidenta. Trideset peti zadatak bio je Paket est. Proli su Hanoi i letjeli sjeverozapadno prema Phu Thou i Yen Bayu, a protuavionska obrana

postajala je sv jaa. Edward Whittaker sjedio je Robertu s desna, zurio u radarski ekran i sluao prijetee priguene zvukove neprijateljskih radara to su pretraivali nebo. Prostor tono ispred njih podsjeao je na etvrti srpnja, s prugama bijelog dima iz lakog oruja odozdo, tamnosivim dimom iz pedeset pet milimetarskih topova, crnim oblacima iz sto milimetarskih topova, te obojenim svijetleim mecima iz mitraljeza. - Pribliavamo se cilju - rekao je Edward. Njegov je glas kroz slualice djelovao sablasno daleko. - Primljeno. A-6A Intruder letio je brzinom od 800 kilometara na sat, a s takvom brzinom, ak i uz eoni otpor i teinu bombi, vrlo su se uspjeno probijali naprijed. Bili su previe brzi pa ih neprijatelji nisu uspijevali uhvatiti. Robert je ispruio ruku i okrenuo glavnu sklopku naoruanja. Dvanaest bombi od dvjesto pedeset kilograma bilo je spremno za izbacivanje. Letjeli su ravno prema cilju. Zauo se glas na njegovom radiju: - Romeo... ima strailo na etiri sata, visoko. Robert se okrenuo i pogledao. Prema njemu se stutio MiG, a dolazio je iz pravca sunca. Robert je nagnuo avion i poeo se naglo obruavati. MiG mu je bio za petama. Ispalio je projektil. Robert je pogledao svoju plou s instrumentima. Projektil im se brzo pribliavao. Nalazi se na udaljenosti od tristo metara... dvjesto metara... sto pedeset metara... - Sveca mu! - viknuo je Edward. - to ekamo? : Robert je ekao do posljednjeg trenutka, zatim je ispustio obilje metalnih strugotina, te se okrenuo i poeo strmo penjati. Projektil je slijedio strugotine i bezopasno udario o zemlju. Hvala ti, Boe - rekao je Edward. - I tebi, prijatelju. Robert se nastavio penjati, a zatim se postavio iza MiG-a. Pilot je pokuao pobjei, ali je bilo prekasno. Robert je ispalio projektil Sidewinder te je promatrao kako se priljubio uz rep MiG-a i eksplodirao. Trenutak kasnije nebom su se razletjeli komadii metala. Preko radija zauo se glas. - Lijepo izvedeno, Romeo. Avion je stigao do svog cilja. - Kreemo - rekao je Edward. Pritisnuo je crveno dugme to je oslobaalo bombe i gledao ih kako se sputaju prema cilju. Zadatak izvren. Robert je okrenuo avion natrag prema nosau aviona. U tom su trenutku osjetili teki mukli udarac. Brzi i skladni bombarder odjednom je postao trom. - Pogoeni smo! - viknuo je Edward. Obje lampice to su upozoravale na vatru bljeskale su crvenim svjetlom. Zrakoplov je nepravilno letio, van kontrole. Na radiju se zauo glas: - Romeo, ovdje Tiger. elite li da vas pokrivamo? Robert je odluio u djeliu sekunde. - Ne, idite do vaeg cilja. Pokuat u se vratiti u bazu. Avion je usporio te je postajalo sve tee njime upravljati. Bre - nervozno je rekao Edward - ili emo zakasniti na ruak. Robert je pogledao visinomjer. Kazaljka se brzo sputala. Ukljuio je svoj mikrofon. - Romeo bazi. Pogoeni smo. - Baza Romeu. Koliko je opasno? - Nisam siguran. Mislim da ga mogu dovesti kui. - Priekajte. - Trenutak kasnije opet se zauo glas: - Va je znak Charlie na dolasku. To je znailo da se odmah mogu spustiti na nosa aviona. - Primljeno. - Sretno. Avion se poeo okretati. Robert ga je svim silama nastojao izravnati, a isto ga je tako pokuao podii. - Hajde, duo, moe ti to. - Robertovo je lice bilo napeto. Prebrzo su gubili visinu. - Za koliko bi trebali stii? Edward je pogledao svoju kartu. - Sedam minuta. Pobrinut u se da ti se ruak ne ohladi. - Robert je upravljao avionom ulaui u to svu svoju vjetinu i umijee, a koristio se brzinom i bonim kormilom ne bi li ga odrao na pravcu.

Visinomjer se i dalje alarmantno sputao. Konano je ispred sebe ugledao blistanje plave vode Tonkin zaljeva. Jo malo i eto nas kod kue, stari - rekao je Robert. - Samo nekoliko kilometara. - Sjajno. Nisam ni sumnjao... Niotkuda su se pojavila dva MiG-a i uz gromoglasnu buku se stutila prema avionu. Meci su poeli udarati o avionski trup. Eddie! Iskai! - Okrenuo se prema njemu. Edward je mlohavo sjedio, a cijela desna strana njegova tijela bila je razderana dok je krv prskala po kabini. - Ne! - Bio je to vrisak. Sekundu kasnije Robert je osjetio iznenadni strahovit udarac o svoja prsa. Njegovo letako odijelo trenutno se natopilo krvlju. Zrakoplov je poeo spiralno padati. Osjetio je kako gubi svijest. Sa zadnjim djeliem snage otkopao je sigurnosni pojas. Okrenuo se i posljednji put pogledao Edwarda. - ao mi je - apnuo je. Izgubio je svijest, a kasnije se uope nije sjeao kako je bio izbaen iz aviona i padobranom se spustio u more. Odaslan je poziv za pomo pa je helikopter SH3A Sea King s amerikog broda Yorktown kruio nad podrujem i ekao da ga pokupi. Posada helikoptera vidjela je kako se brzo pribliavaju kineske dunke, ali su zakasnile. Kad su ukrcali Roberta u helikopter, bolniar je samo jednom pogledao njegovo razderano tijelo i rekao: - Isuse Kriste, ovaj nee stii ni do bolnice. Dali su mu injekciju morfija, vrsto mu omotali prsa zavojima i odnijeli ga u bolnicu baze Cu Chi. Bolnica je bila namijenjena bazama Cu Chi, Tay Ninh i Dau Tieng, a raspolagala je sa etiristo kreveta rasporeenih u dvanaest odjela. Bila je smjetena u Quonset barakama rasporeenih u obliku slova U i povezanih natkrivenim stazama. Bolnica je imala dva odjela za intenzivnu njegu, jedan za kirurgiju, a drugi za opekline, a svi su odjeli bili pretrpani. Kad su unijeli Roberta, za njim je ostao jarko crveni krvavi trag po podu bolnice. Uurbani kirurg uklonio je zavoje s Robertovih prsiju, pogledao ga i umorno rekao: - Nee se izvui. Odvedite ga straga. I lijenik je krenuo dalje. Robertu, koji je lebdio na granici svijesti, inilo se da lijenikov glas dopire iz velike daljine. Dakle, to je to, pomislio je. Kako besmislena smrt. - Ti ne eli umrijeti, zar ne, mornaru? Otvori oi. Hajde. Otvorio je oi i kroz maglu ugledao bijelu odoru i ensko lice. Jo mu je neto govorila, ali nije mogao razaznati rijei. U prostoriji je bilo previe buno. Is punila ju je kakofonija vrisaka i stenjanja pacijenata, glasnih zapovijedi lijenika, te mahnitog jurcanja medicinskih sestara koje su brinule o unakaenim tijelima koja su tamo leala. Narednih etrdeset osam sati Robert se sjeao kao maglovite zbrke bola i delirija. Tek je kasnije saznao da je medicinska sestra Susan Ward nagovorila lijenika na operaciju te mu je darovala svoju krv za transfuziju. Stavili su tri cjevice za transfuziju u njegovo ranjavo tijelo te su mu kroz sve tri istodobno davali krv, borei se za njegov ivot. Kad je operacija zavrila, kirurg je uzdahnuo. - Samo smo uludo potroili vrijeme. Ima jedva deset posto izgleda da se izvue. No, lijenik nije poznavao Roberta Bellamyja. I nije poznavao Susan Ward. Robertu se inilo da je Susan uz njega kad god bi otvorio oi. Drala ga je za ruku, milovala mu elo, njegovala ga, nastojala ga odrati na ivotu. Uglavnom je buncao. Susan je tiho sjedila uz njega u mranom odjelu, usred usamljenih noi, i sluala njegovo buncanje. -... nemaju pravo, ne moe se okomito obruavati na cilj jer e pasti u rijeku... reci im neka se obruavaju pod kutem nekoliko stupnjeva od cilja... reci im... - mrmljao je. Susan je umirujuim glasom rekla: - Hou. Robertovo tijelo bilo je obliveno znojem. Ona ga je brisala. -... mora ukloniti svih pet osiguraa ili se sjedalo nee izbaciti. Provjeri ih... - Dobro. Spavaj sada.

-... sigurnosne kope na izbacivau bile su neispravne. Sam Bog zna kamo su pale bombe... Polovicu onoga to je njezin pacijent buncao, Susan uope nije razumjela.

*** Susan Ward bila je glavna medicinska sestra operacijske sale hitnog trakta, i najbolja. Bila je iz malog grada iz drave Idaho, a odrasla je s djeakom iz susjedstva, Frankom Prescottom, gradonaelnikovim sinom. Svi u gradiu oekivali su da e se oni jednog dana vjenati. Susan je imala mlaeg brata, Michaela, kojega je oboavala. Na njegov osamnaesti roendan poslali su ga u Vijetnam, a Susan mu je svakodnevno pisala. Tri mjeseca nakon njegova odlaska, Susanina obitelj primila je brzojav, a ona je znala to je u njemu prije nego su ga otvorili. Kad je Frank Prescott uo to se dogodilo, odmah je dojurio k njima. - Strano mi je ao, Susan. Jako sam volio Michaela. - Zatim je pogrijeio rekavi: - Vjenajmo se odmah. Susan se zagledala u njega i donijela odluku. - Ne. Moram uiniti neto vano u svom ivotu. - Za Boga miloga! to je vanije od udaje za mene? Odgovor je glasio Vijetnam. Susan Ward poela se kolovati za medicinsku sestru. Nalazila se u Vijetnamu jedanaest mjeseci, neumorno radei, kad su doveli kapetana Bellamyja i osudili ga na smrt. Trijaa je bila uobiajena praksa u takvim bolnicama. Lijenici bi pregledali dva ili tri ranjenika i procijenili kojeg e pokuati spasiti. Iz razloga koji joj nikad nisu bili posve jasni, Susan je samo jednom pogledala izmasakrirano tijelo Roberta Bellamyja i znala je da ga ne moe pustiti umrijeti. Je li to pokuavala spasiti svoga brata? Ili je bila rije o neem d rugom? Bila je iscrpljena i preoptereena, ali umjesto odmaranja, svaki je slobodni trenutak posvetila njemu. Susan je potraila dosje svog pacijenta. Kao vrhunski mornariki pilot i instruktor, zasluio je mornariko odlije. Rodio se u Harveyju, Illinois, malom industrijskom gradu juno od Chicaga. Prijavio se u mornaricu s fakulteta, a obuku je zavrio u Pensacoli. Nije bio oenjen. Svakoga dana, dok se Robert Bellamy oporavljao i balansirao izmeu ivota i smrti, Susan mu je aptala: - Hajde, mornaru. Ja te ekam. Jedne noi, est dana nakon to su ga doveli u bolnicu, Robert je opet nesuvislo buncao, a potom je iznenada uspravno sjeo na krevetu, pogledao Susan i jasnim glasom rekao: - To nije san. Ti si stvarna. Susan je osjetila kako joj je srce poskoilo. - Da - tiho je rekla - stvarna sam. Mislio sam da sanjam. Mislio sam da sam na nebu, a Bog mi je dodijelio tebe. Pogledala je u Robertove oi i ozbiljno rekla: - Ubila bih te da si umro. Preletio je pogledom po pretrpanoj prostoriji. - Gdje... gdje se nalazim? - U bolnici u bazi Cu Chi. - Koliko sam ve dugo ovdje? - est dana. - Eddie... on... - ao mi je. - Moram rei admiralu. Uzela je Robertovu ruku i blago rekla: - On zna. Posjetio te je ovdje. Robertove su se oi ispunile suzama. - Mrzim ovaj prokleti rat. Ne mogu ti rei koliko ga mrzim. Od tog trenutka nadalje Robert je svojim oporavkom zapanjio lijenike. Sve su se njegove vitalne funkcije stabilizirale. - Uskoro emo ga poslati odavde - rekli su Susan. A ona je osjetila otru bol.

Robert nije bio siguran kad se tono zaljubio u Susan Ward. Moda je to bio trenutak kad mu je previjala rane dok su u blizini padale bombe, a ona je promrmljala: - Sviraju nau pjesmu. Ili je to moda bilo kad su mu rekli da se dovoljno oporavio pa ga mogu prebaciti u bolnicu Walter Reed u Washingtonu na rehabilitaciju, a Susan je rekla: - Zar misli da u ostati ovdje i dopustiti da neka druga medicinska sestra dobije to krasno tijelo? O, ne. Povui u sve raspoloive konce kako bih pola s tobom. Vjenali su se dva tjedna kasnije. Potrajalo je godinu dana dok se Robert nije potpuno oporavio, a Susan se brinula o njemu danju i nou. Nikad ranije nije poznavao nekoga poput nje, a nije ni sanjao da bi nekoga mogao toliko voljeti. Volio je njezino suosjeanje i osjeajnost, njezinu strastvenost i vitalnost. Volio je njenu ljepotu i njezin osjeaj za alu. Kad su slavili prvu godinjicu braka, rekao joj je: - Ti si najljepe, najdivnije, najbrinije ljudsko bie na svijetu. Na zemlji ne postoji osoba koja posjeduje tvoju toplinu, duhovitost i inteligenciju. Susan ga je vrsto zagrlila i apnula nazalnim glasom koristice: - Isto mogu ja rei za tebe, sigurna sam. Spajalo ih je puno vie od ljubavi. Iskreno su se sviali jedno drugome i potivali se. Svi su im njihovi prijatelji zavidjeli, a imali su i zato. Kad god su razgovarali o savrenom braku, navodili su za primjer Roberta i Susan. Odgovarali su jedno drugome u svakom pogledu, bili su idealan par. Susan je bila najsenzualnija ena koju je Robert ikad upoznao, a mogli su jedno u drugome razbuditi strast samo jednim dodirom ili rijeju. Jedne je veeri, kad su trebali poi na formalnu veeru, Robert kasnio. Bio je pod tuem kad je Susan ula u kupaonicu, posve naminkana i odjevena u elegantnu veernju haljinu bez naramenica. - Moj Boe, kako si seksi - rekao je Robert. - teta to nemamo vie vremena. - O, ne brini o tome : promrmljala je Susan. Trenutak kasnije skinula je odjeu i pridruila se Robertu pod tuem. Nisu ni poli na veeru. Susan je osjeala Robertove potrebe gotovo prije no to bi on postajao svjestan istih, a uvijek je vodila o njima rauna. Robert je bio jednako paljiv prema njoj. Susan bi pronalazila ljubavne poruke na svom toaletnom stoliu, ili u cipelama kad bi ih pola obuti. Slao joj je cvijee i male darove za blagdan 2. veljae1, na roendan predsjednika Polka, te u ast ekspedicije Lewisa i Clarka. A njihov zajedniki smijeh. Predivni smijeh... Preko razglasa zauo se pilotov glas. - Za deset minuta emo sletjeti u Ziirichu, kapetane. Misli Roberta Bellamyja vratile su se u sadanjost, njegovom zadatku. Tijekom petnaest godina rada u Obavjetajnoj slubi ratne mornarice imao je na desetke zanimljivih i zahtjevnih sluajeva, ali je ovaj djelovao najbizarnije od svih. Bio je na putu u vicarsku gdje bi trebao pronai putnike jednog autobusa, anonimne oevice tajanstvenog dogaaja, koji su jednostavno isparili. Kad se govori o traenju igle u plastu sijena. Ja ak ne znam ni gdje se nalazi plast. Gdje je Sherlock Holmes kad mi je potreban? - Hoete li se vezati, molim vas? Zrakoplov C20A letio je iznad mranih uma, a trenutak kasnije naao se nad pistom osvijetljenom svjetlima meunarodne zrane luke Zuricha. Avion je rulao do istone strane zrane luke i zaputio se prema malenoj zgradi udaljenoj od glavnog terminala. Na pisti su se jo uvijek nalazile lokvice vode od nedavnih kinih oluja, ali je nono nebo bilo vedro. - Luda klima - komentirao je pilot. - U nedjelju je bilo sunano, danas je cijeli dan padala kia, a veeras se sasvim razvedrilo. Ovdje vam ne treba sat, ve barometar. Hou li se pobrinuti da dobijete automobil, kapetane? - Ne, hvala. - Od tog je trenutka nadalje radio posve sam. Robert je priekao dok se avion nije udaljio, a zatim se ukrcao u minibus kojim se odvezao do aerodromskog hotela, a tamo je zaspao snom bez snova.
1 2. veljae - Groundhog Day - dan kad se, prema predaji, virginijski svizac budi iz zimskog sna; ako vidi svoju sjenu, hladna e zima trajati jo est tjedana

Sedmo poglavlje
DRUGI DAN 8.00 sati
Idueg jutra Robert je priao slubeniku za stolom Europcara. - Guten Tag. To ga je podsjetilo da se nalazi u dijelu vicarske u kojem se govori njemaki. - Guten Tag. Mogu li unajmiti automobil? Da, gospodine, svakako. Koliko dugo e vam trebati? Dobro pitanje. Sat vremena? Mjesec dana? Moda godinu ili dvije? - Nisam siguran. Namjeravate li automobil vratiti u ovu zranu luku? - Moda. Slubenik ga je udno pogledao. - Vrlo dobro. Hoete li, molim vas, ispuniti ove formulare? Robert je platio posebnom crnom kreditnom karticom to mu je dao general Hilliard. Slubenik ju je zbunjeno prouavao, a potom je rekao: - Ispriajte me. - Otiao je u jedan ured, a kad se vratio, Robert je upitao: - Ima li problema? - Ne, gospodine. Ni najmanje. Automobil je bio sivi opel omega. Robert je izaao na autocestu i zaputio se prema centru Zuricha. Sviala mu se vicarska. Bila je to jedna od najljepih zemalja svijeta. Prije puno godina dolazio je ovamo na skijanje. U novije je vrijeme ovdje obavljao zadatke, u suradnji s Espionage Abteilung, vicarskom obavjetajnom slubom. Tijekom Drugog svjetskog rata, sluba je bila organizirana u tri odjela; D, P i I koji su pokrivali Njemaku, Francusku i Italiju, upravo tim redom. Sad je glavna svrha slube provoenje pijunskih operacija kojima prikriveno upravlja diplomacija Ujedinjenih nacija iz raznoraznih UN organizacija smjetenih u Genevi. Robert je imao prijatelja u Espionage Abteilung, ali se sjeao rijei generala Hilliarda: Ne smijete uspostavljati vezu ni s kim od njih. Vonja do sredita grada trajala je dvadeset pet minuta. Siao je s autoceste na izlazu Dbendorf i krenuo prema Dolder Grand Hotelu. Bio je tono onakav kakvoga se sjeao: vicarski dvorac obrastao zelenilom, s mnotvom tornjia i pogledom na jezero. Parkirao je automobil i uao u predvorje. S lijeve strane nalazila se recepcija. - Guten Tag. - Guten Tag. Haben sie ein Zimmer fr eine Nacht? - Ja. Wie mchten Sie bezahlen? - Mit Kreditkarte. - Crno-bijelom kreditnom karticom koju mu je dao general Hilliard. Robert je zatraio zemljovid vicarske, a zatim su ga odveli do udobne sobe u novom krilu hotela. Imala je maleni balkon s pogledom na jezero. Robert je izaao na balkon i udisao otri jesenski zrak, razmiljajui o zadatku to ga je oekivao. Nije imao od ega poeti. Niti jednog prokletog putokaza. Svi lanovi jednadbe njegovog zadatka bili su posve nepoznati. Ime poduzea izletnikih autobusa. Broj putnika. Njihova imena i prebivalita. Jesu li svi oevici u vicarskoj? To je na problem. Nemamo pojma gdje se nalaze i tko su oni. I nije bilo dovoljno pronai samo neke oevice. Morate pronai sve do jednoga. Jedini podatak to ga je imao bio je datum: nedjelja, 14. listopada; te mjesto: Uetendorf. Trebalo mu je neto od ega e krenuti. Ako ga sjeanje ne vara, cjelodnevni izletniki autobusi kretali su iz samo dva velika grada, Zuricha i Geneve. Robert je otvorio ladicu stola i izvadio debelu Telefonbuch. Trebao bih potraiti

pod C, za udo, pomislio je. Bilo je navedeno gotovo desetak izletnikih agencija. SUNSHINE TOURS, SWIS- STOUR, TOUR SERVICE, TOURALPINO, TOURISMA REISEN... Morat e provjeriti svaku od njih. Prepisao je adrese svih agencija i odvezao se do najblie, Tour Service. Za pultom su radila dva slubenika primajui stranke. Kad je jedan bio slobodan, Robert je rekao: - Ispriavam se. Mja je ena bila na jednom vaem izletu prole nedjelje pa je u autobusu ostavila torbicu. Mislim da se uzbudila kad je vidjela kako se onaj meteoroloki balon sruio blizu Uetendorfa. Slubenik se namrtio. - Es tut mir sehr leid. Sigurno ste pogrijeili. Mi ne organiziramo izlete do Uetendorfa. - Oh. Oprostite. - Jedna manje. U iduoj agenciji imao je vie sree. - Organizirate li izlete u okolicu Uetendorfa? - O, ja. - Slubenik se nasmijeio. - Organiziramo izlete u sve dijelove vicarske. Nastojimo turistima prikazati najljepe krajeve. Imamo izlet u Zermatt, zatim postoji Glacier Express te Palm Express. Veliki kruni izlet poinje za petnaest... - Jeste li u nedjelju organizirali izlet na kojem se autobus zaustavio kako bi putnici vidjeli meteoroloki balon to se sruio? Znam da je moja ena zakasnila pri povratku pa... Slubenik za pultom ojaeno je rekao: - Jako se ponosimo injenicom da nai autobusi nikad ne kasne. Zaustavljaju se samo tamo gdje je predvieno. - Dakle, va se autobus nije zaustavio kraj meteorolokog balona? - Sigurno nije. - Hvala vam. - Druga. Trea agencija to ju je Robert posjetio nalazila se na Bahnhofplatzu, a na natpisu je pisalo SUNSHINE TOURS. Robert je priao pultu. - Dobar dan. elim vas pitati neto o jednom vaem izletnikom autobusu. uo sam da se blizu Uetendorfa sruio meteoroloki balon, a va se voza zaustavio na pola sata kako bi ga putnici mogli vidjeti. - Ne, ne. Stao je samo na petnaest minuta. Imamo vrlo strog vozni red. Zgoditak! - Zato vas to zanima, to ste ono rekli? Robert je izvukao jednu od iskaznica to su mu ih dali. - Ja sam izvjestitelj - ozbiljno je rekao Robert - a pripremam lanak za asopis Travel & Leisure o tome koliko su toni autobusi u vicarskoj u usporedbi s drugim zemljama. Pitam se bih li mogao intervjuirati vaeg vozaa? - To bi mogao biti zanimljiv lanak. Doista, vrlo zanimljiv. Mi vicarci ponosimo se svojom tonou. Posve opravdano, ako smijem primijetiti - uvjeravao ga je Robert. - Hoe li se spominjati ime nae agencije? - Naglaeno. Slubenik se nasmijeio. - Pa, u tom sluaju ne vidim razloga protiv. - Mogu li sad razgovarati s njim? Danas ima slobodan dan. - Napisao je ime na komadi papira. Robert Bellamy proitao ga je naopako. Hans Beckerman. Slubenik je napisao i adresu. - ivi u. Kappelu. To je maleno selo etrdesetak kilometara udaljeno od Zricha. Sad biste ga trebali nai kod kue. Robert Bellamy uzeo je papir. - Puno vam hvala. Usput - rekao je Robert - samo radi potpune tonosti, imate li podatke o tome koliko ste karata prodali ba za taj izlet? Svakako. Vodimo evidenciju o svim naim izletima. Samo trenutak. - Izvadio je debelu knjigu ispod pulta i otvorio je. - Ah, tu smo. Nedjelja. Hans Beckerman. Bilo je seda'm putnika. Tog je dana vozio Iveco, manji autobus. Sedam nepoznatih putnika i voza. Robert je nasumce upitao: - Imate li, moda, imena tih putnika? Gospodine, ljudi uu, kupe kartu i pou na izlet. Ne traimo njihove osobne iskaznice.

Divno. - Hvala vam jo jednom. - Robert se zaputio prema vratima. Slubenik mu je doviknuo: - Nadam se da ete nam poslati svoj lanak. - Svakako - rekao je Robert. Prvi komadi slagalice bio je izletniki autobus, a Robert se odvezao do #Talstrasse# odakle su autobusi kretali, kao da e tamo otkriti neki skriveni trag. Autobus Iveco bio je smee i srebrne boje, dovoljno malen za vonju strmim alpskim cestama, a imao je etrnaest sjedita. Tko su bili putnici i kamo su nestali? Robert se vratio u svoj automobil. Prouio je zemljovid i obiljeio svoj put. Poao je #Lavessneralleom# iz grada, zatim u Albis, podnoje Alpa, te krenuo prema selu Kappel. Zaputio se prema jugu, vozei se kraj breuljaka to su okruivali Zrich, a potom se poeo uspinjati u velianstveni planinski lanac Alpa. Proao je kroz Adliswil, Langnau i Hausen, te bezimene zaseoke s drvenim kolibama i ivopisnim, prekrasnim krajolikom, dok nije, gotovo sat vremena kasnije, stigao u Kappel. Maleno seoce sastojalo se od restorana, crkve, pote i desetak kua razbacanih po okolnim breuljcima. Robert je parkirao automobil i uao u restoran. Jedna je konobarica raiavala stol blizu vratiju. - Entschuldigen Sie bitte, Fraulein. Welche Richtung ist das Haus von Herrn Beckerman? - Ja. - Pokazala je niz cestu. - An der Kirche rechts. - Danke. Robert je skrenuo desno kraj crkve i dovezao se do skromne jednokatnice s terasom umjesto krova. Izaao je iz automobila i priao ulaznim vratima. Nije vidio zvonce pa je pokucao. Krupna ena s jedva vidljivim brkovima otvorila je vrata. -Ja? - Oprostite to vam smetam. Je li gospodin Beckerman kod kue? Sumnjiavo ga je odmjeravala. - to elite od njega? Robert joj je uputio privlani osmijeh. - Vi ste sigurno gospoa Beckerman. - Izvadio je svoju izvjestiteljsku iskaznicu. - Piem lanak o vozaima vicarskih autobusa, a vaeg su mua preporuili mojem asopisu jer je meu najboljima to se tie sigurnosti vonje. Razvedrila se i ponosno rekla: - Moj je Hans izvrstan voza. - To mi svi govore, gospoo Beckerman. Rado bih ga intervjuirao. - Moj Hans e dati intervju za asopis? - Posve se smutila. - To je vrlo uzbudljivo. Uite, molim vas. Uvela je Roberta u malenu, ali besprijekorno istu dnevnu sobu. - ekajte ovdje, bitte. Idem po Hansa. Kua je imala niske stropove poduprte gredama, tamne podove od dasaka i jednostavni drveni namjetaj. U jednom kutu nalazio se maleni kamin, a na prozorima su bile zavjese od ipke. Robert je stajao i razmiljao. Ovo nije bio samo njegov najbolji trag, ve i njegov jedini trag. Ljudi uu, kupe kartu i pou na izlet. Ne traimo njihove osobne iskaznice... Odavde nemam kamo, mrano je razmiljao Robert. Ako ovdje nita ne postignem, uvijek mogu dati oglas u novine: Molim sedam putnika izletnikog autobusa, koji su u nedjelju vidjeli pad meteorolokog balona, da se okupe u mojoj hotelskoj sobi sutra u 12.00 sati. Bit e poslueno jelo. Pojavio se mrav, elavi mukarac. Bio je prilino blijede puti, a imao je guste crne brkove to su na neobian nain odudarali od ostatka njegove pojave. - Dobar dan, Herr ... ? - Smith. Dobar dan. - Robert je govorio srdanim glasom. - Doista sam se radovao susretu s vama, gospodine Beckerman. ena mi kae da piete lanak o vozaima autobusa. - Govorio je s jakim njemakim naglaskom. Robert se armantno nasmijeio. - Tako je. Moj je asopis zainteresiran za vau sigurnu vonju i... - Scheissdreck! - nepristojno je rekao Beckerman. - Vas zanima ona stvar to se sruila u nedjelju poslijepodne, ne? Robert je uspio na lice navui izraz posramljenosti. - Zapravo, da, i o tome bih elio razgovarati. - Dakle, zato to otvoreno ne kaete? Sjednite. - Hvala. - Robert je sjeo na kau. Beckerman je rekao: - ao mi je to vam ne mogu

ponuditi pie, ali vie ne drimo schnapps u kui. - Potapao se po trbuhu. - ir. Lijenici mi ak ne mogu propisati niti lijekove protiv bolova. Alergian sam na sve njih. - Sjeo je nasuprot Robertu. - No, vi niste doli razgovarati o mojem zdravlju, je li? to biste eljeli znati? elim s vama razgovarati o putnicima koji su u nedjelju bili u vaem autobusu kad ste stali kraj Uetendorfa gdje se sruio meteoroloki balon. Hans Beckerman je zurio u njega. - Meteoroloki balon? Kakav meteoroloki balon? O emu to govorite? - Balon koji... - Mislite na svemirski brod. Sad se Robert zagledao u Beckermana. - Svemirski brod? - Ja, letei tanjur. Potrajalo je trenutak dok Robert nije shvatio to mu ovjek govori. Odjednom je osjetio nalet hladnoe. - Zar tvrdite da ste vidjeli letei tanjur? - Ja. A unutra su se nalazila mrtva tijela. Juer se u vicarskim Alpama sruio meteoroloki balon NATO snaga. Na njemu su se nalazili pokusni vojni aparati strogo povjerljive prirode. Robert se svim silama trudio da mu glas ostane miran. - Gospodine Beckerman, jeste li sigurni da je ono to ste vidjeli bio letei tanjur? - Naravno. Ono to zovu NLO. - I unutra su bili mrtvi ljudi? Ne, ne ljudi. Stvorenja. Teko ih je opisati. - Lagano je zadrhtao. - Bili su vrlo maleni s velikim, neobinim oima. Na sebi su imali odijela metalno sive boje. Sve je bilo prilino zastraujue. Robert je sluao, a misli su mu se kovitlale. - Jesu li vai putnici to vidjeli? O, ja. Svi smo vidjeli. Stajao sam tamo otprilike petnaest minuta. eljeli su da ostanemo due, ali je agencija vrlo stroga u potivanju voznog reda. Robert je znao da je pitanje uzaludno ak i prije no to ga je postavio. - Gospodine Beckerman, znate li moda imena vaih putnika? Gospodine, ja vozim autobus. Putnici kupe kartu u Zurichu, a zatim poemo na izlet na jugozapad do Interlakena i na sjeverozapad do Berna. Mogu se iskrcati u Bernu ili se vratiti u Zrich. Nitko se ne predstavlja imenom. Robert je oajniki pitao: - Nema nikakvog naina da doemo do nekog od vaih putnika? Voza autobusa je na trenutak razmislio. - Pa, mogu vam rei da na izletu nije bilo djece. Samo mukarci. - Samo mukarci? Beckerman se opet zamislio. - Ne. To nije tono. Bila je i jedna ena. Sjajno. To mi doista puno pomae, pomislio je Robert. Idue pitanje: Zato sam, dovraga, uope prihvatio ovaj zadatak? - Vi tvrdite, gospodine Beckerman, da se grupa turista ukrcala u va autobus u Ztirichu, a po zavretku izleta jednostavno su se rasprili svatko na svoju stranu? - Tako je, gospodine Smith. Dakle, nema ni plasta sijena. - Sjeate li se bilo ega o putnicima? Neto to su rekli ili uinili? Beckerman je odmahnuo glavom. - Gospodine, doete do faze kad uope ne obraate pozornost na njih. Osim ako ne izazivaju neprilike. Poput onog Nijemca. Robert je vrlo mirno sjedio. Tiho je upitao: - Kojeg Nijemca? Affenarsch! Svi su se drugi putnici uzbudili vidjevi NLO i ona mrtva stvorenja u njemu, ali je taj starac neprestano zanovijetao kako moramo pouriti u Bern jer mora pripremiti nekakvo predavanje to e ga ujutro odrati na Sveuilitu... Poetak. - Sjeate li se jo neega o njemu? - Ne. - Ba niega? - Imao je na sebi crni ogrta. Sjajno. - Gospodine Beckerman, elio bih vas zamoliti za jednu uslugu. Imate li neto protiv da se

sa mnom odvezete do Uetendorfa? - Danas je moj slobodan dan. Moram obaviti... - Rado u vam platiti. - Ja? - Dvjesto maraka. - Ne bih... - Neka bude etiristo maraka. Beckerman je naas razmiljao. - Zato ne? Lijep je dan za vonju, nichft Krenuli su na jug te proli slikovita sela Immensee i Meggen, a potom kroz Luzern. Od ljepote krajolika zastajao je dah, ali Robert je razmiljao o drugim stvarima. Proli su kroz Sarnen i Brtinig, prijevoj to je vodio do Interlakena. Projurili su kraj Leissigena i Faulenseea s krasnim jezerom na kojem su se bijelile jedrilice. - Koliko se jo moramo voziti? - upitao je Robert. - Jo malo - obeao je Hans Beckerman. Vozili su se gotovo sat vremena dok nisu stigli do Spieza. Hans Beckerman je rekao: - Sad vie nije daleko. Odmah iza sljedeeg gradia, Thuna. Robert je osjetio kako mu srce poinje bre kucati. Uskoro e vlastitim oima ugledati neto to se teko moglo i zamisliti, neobine posjetitelje sa zvijezda. Proli su kroz Thun, a nekoliko minuta kasnije, kad su se pribliili skupini drvea s druge strane ceste, Hans Beckerman je ispruio ruku i rekao: - Tamo! Robert je pritisnuo konicu i zaustavio se uz rub ceste. - S druge strane ceste. Iza onih stabala. Robert je osjetio kako njegovo uzbuenje raste. - Dobro. Pogledajmo. Kraj njih je prolazio kamion. Kad je proao, Robert i Hans Beckerman preli su cestu. Robert je slijedio vozaa autobusa uz maleni obronak, te u umarak. Odatle se uope nije vidjela cesta. Kad su stupili na jednu istinu, Beckerman je objavio: Tono je ovdje. Pred njima su na zemlji leali uniteni ostaci meteorolokog balona.

Osmo poglavlje
Ve sam prestar za ovo, umorno je pomislio Robert. Doista sam. povjerovao u njegovu bajku o leteem tanjuru. Hans Beckerman je zurio u metalni predmet na zemlji, a na licu mu se pojavio izraz zbunjenosti. - Verflschung! To nije ono to smo vidjeli. Robert je uzdahnuo. - Ne, doista nije, zar ne? Beckerman je odmahnuo glavom. - Juer je bio ovdje. - Vai maleni zeleni ljudi vjerojatno su s njim odletjeli. Beckerman je bio tvrdoglav. - Ne, ne. Oba su bila tot, mrtva. Tot, mrtva. To se prilino uspjeno moe primijeniti na moju misiju. Jedini trag to ga imam ludi je starkelja koji vidi svemirske brodove. Robert je priao balonu i pozornije ga pogledao. Bila je to velika aluminijska vrea promjera malo veeg od etiri metra, s nazubljenim rubovima tamo gdje se razderala kad je tresnula o zemlju. Svi su aparati uklonjeni, ba kako mu je rekao general Hilliard. Ne mogu dovoljno naglasiti vanost onoga to se nalazilo u balonu. Robert je obilazio oko ispuhanog balona, a cipele su mu ljapkale po mokroj travi. Traio je bilo kakvu sitnicu koja bi ga uputila na neki trag. Nita. Balon je bio posve jednak onima to ih je viao tijekom godina. Postariji ovjek jo uvijek nije odustajao, tjeran njemakom tvrdoglavou. - Ti izvanzemaljci... Oni su se pobrinuli da to tako izgleda. Oni mogu svata, znate. Ovdje nemam vie to uiniti, zakljuio je Robert. arape su mu se smoile od hodanja kroz visoku travu. Okrenuo se s namjerom da ode, a zatim ga je iznenadna misao navela na oklijevanje. Vratio se natrag do balona. - Podignite jedan kraj ovoga, hoete li? Beckerman ga je na trenutak iznenaeno promatrao. - elite da podignem ovo ? - Bitte. Beckerman je slegnuo ramenima. Uhvatio je kut laganog materijala i podigao ga, a Robert je isto uinio s druge strane. Drao je tanki aluminij iznad svoje glave te se zavukao ispod balona i poao prema sredini. Stopala su mu utonula u travu. - Ovdje je vlano - doviknuo je Robert. - Jasno. - Nije izgovorio Dummkopf, ali je sigurno pomislio. - Juer je cijeli dan padala kia. Tlo je posve mokro. Robert se izvukao ispod balona. - Trebalo bi biti suho. - Luda klima, rekao je pilot. U nedjelju je bilo sunano. Dan kad je pao balon. Juer je cijeli dan padala kia, a naveer se razvedrilo. Ovdje vam ne treba sat ve barometar. - to? - Kakvo je bilo vrijeme kad ste vidjeli NLO? Beckerman je naas razmiljao. - Bilo je lijepo poslijepodne. - Sunano? - Ja. Sunano. - Ali je juer cijeli dan padala kia? Beckerman ga je zbunjeno promatrao. - Pa? Pa, ako je balon bio cijelu no ovdje, tlo bi trebalo biti suho, ili tek malo vlano od osmoze, u najgorem sluaju. Meutim, ono je posve mokro, kao i okolno podruje. Beckerman je zurio u njega. - Ne razumijem. to to znai? Moglo bi znaiti - oprezno je rekao Robert - da je netko juer ovdje stavio ovaj balon, nakon to je poela kia, a odnio je ono to ste vi vidjeli. - Ili je postojalo normalnije objanjenje koje mu jo nije palo na pamet? - Tko bi uinio takvu ludost? Nije ba tako ludo, razmiljao je Robert. vicarska vlada je to mogla uiniti kako bi zavarala radoznale posjetitelje. Prva varka u prikrivanju je dezinformiranje. Robert je hodao kroz mokru

travu i pretraivao tlo, proklinjui sam sebe i svoju lakovjernost. Hans Beckerman sumnjiavo je promatrao Roberta. - Za koji ste ono asopis rekli da piete, gospodine? - Travel & Leisure. Hans Beckerman se razvedrio. - Oh. U tom sluaju, pretpostavljam da ete me eljeti fotografirati, poput onog drugog momka. - to? - Onaj fotograf koji nas je slikao. Robert se ukoio. - O kome to govorite? O onom tipu, fotografu. Onome koji nas je fotografirao kraj olupine. Rekao je da e nam svakome poslati snimak. Neki od putnika su takoer imali fotoaparate. Robert je polako rekao: - Samo trenutak. Zar tvrdite da je netko fotografirao putnike ispred NLOa? - To vam pokuavam rei. - I obeao je da e svakome poslati fotografiju? - Tako je. U tom je sluaju morao uzeti svaije ime i adresu. Pa, jasno. Kako bi inae znao kamo ih treba poslati? Robert je mirno stajao dok ga je obuzimao osjeaj euforije. Sretna sluajnost, Roberte, ti srekoviu! Nemogua misija odjednom je postala djeja igra. Vie nije tragao za sedmero nepoznatih putnika. Samo je trebao nai jednog fotografa. - Zato ga niste prije spomenuli, gospodine Beckerman? - Pitali ste me o putnicima. - elite rei da on nije bio putnik? Hans Beckerman je odmahnuo glavom. - Nein. - Pokazao je rukom. - Njegov se auto zaustavio na drugoj strani ceste. Kamion vune slube upravo ga je poeo vui odande kad se zauo glasni prasak, a on je potrao preko ceste pogledati to se dogaa. Kad je vidio o emu je rije, momak je potrao natrag do svog automobila, zgrabio je svoje aparate i vratio se ovamo. Potom nas je sve zamolio da mu poziramo ispred leteeg tanjura. - Je li vam fotograf rekao svoje ime? - Nije. - Sjeate li se bilo ega u vezi s njim? Hans Beckerman se koncentrirao. - Pa, bio je stranac. Amerikanac ili Englez. - Rekli ste da je tamo bio kamion vune slube? - Tako je. - Sjeate li se u kojem je smjeru bio okrenut kamion? - Na sjever. Zakljuio sam da e ga vui do Berna. Thun je blie, ali su sve garae u Thunu nedjeljom zatvorene. Robert se nacerio. - Hvala vam. Puno ste mi pomogli. - Neete mi zaboraviti poslati lanak kad bude dovren? - Neu. Evo vaeg novca i jo sto maraka za vau veliku pomo. Odvest u vas kui. - Vratili su se do automobila. Kad je Beckerman otvorio vrata, zastao je i okrenuo se prema Robertu. - To je bilo vrlo velikoduno s vae strane. - Izvadio je iz depa maleni pravokutni komadi metala, veliine upaljaa, koji je sadravao siuni bijeli kristal. - to je to? - To sam naao na zemlji u nedjelju, prije no to smo se vratili u autobus. Robert je prouio neobini predmet. Bio je boje pijeska i lagan poput papira. Nazubljeni rub na jednom kraju nagovijetao je da bi to mogao biti dio nekog veeg komada. Dio opreme to se nalazila u meteorolokom balonu? Ili dio NLO-a? - Moda e vam to donijeti sreu - rekao je Beckerman dok je spremao u lisnicu novanice to mu ih je Robert dao. - Meni je dobro posluilo. - iroko se nasmijeio i uao u automobil. Dolo je vrijeme da si postavi teko pitanje: Vjerujem li ja odista u NLO-e? Proitao je na desetke

ludih novinskih lanaka o ljudima koji su tvrdili da su ih zrake uvukle u NLO-e gdje su doivljavali svakojaka uda, a uvijek je te prie pripisivao ljudima koji su se eljeli proslaviti, ili su se trebali prepustiti na milost i nemilost dobrom psihijatru. No, u posljednjih nekoliko godina bilo je izvjetaja to se nisu mogli tako lako odbaciti. O tome da su vidjeli NLO-e govorili su astronauti, piloti zranih snaga i policajci, vjerodostojni svjedoci koji su se klonili publiciteta. Kao dodatak tome, postojali su podaci o padu NLO-a u Roswellu, New Mexico, gdje su navodno pronaena tijela izvanzemaljaca. Prema prianju, vlada je sve to zatakala i uklonila sve dokaze. Tijekom Drugog svjetskog rata, piloti su javljali o neobinim susretima s neim to su oni nazivali Foo borci, neidentificiranim objektima koji su ih pozivali, a potom nestajali. Bilo je pria o neobjanjivim objektima to su prelijetali gradove. to ako su nas doista posjetili NLO-i s izvanzemaljcima iz neke druge galaksije? razmiljao je Robert. Kako bi to utjecalo na na svijet? Bi li to znailo mir? Rat? Kraj civilizacije kakvu poznajemo? Sam je sebe uhvatio kako se gotovo nada da je Hans Beckerman nekakav luak, te da se doista sruio samo meteoroloki balon. Morat e pronai druge oevice koji e ili potvrditi ili pobiti Beckermanovu priu. Na prvi pogled, pria se inila nevjerojatnom, a ipak Robertu neto nije dalo mira. Ako se doista sruio samo meteoroloki balon, ak i da je nosio posebnu opremu, zato su me pozvali na sastanak u Nacionalnu sigurnosnu agenciju u est sati ujutro gdje mi je reeno da je od velike vanosti hitno pronalaenje svih oevidaca? Je li rije o zatakavanju? Ako jest... zato?

Deveto poglavlje
Kasnije toga dana u Genevi je odrana konferencija za tisak, u jednostavnim uredima Bundesgasse, vicarskog ministarstva unutranjih poslova. U prostoriji se nalazilo vie od pedeset izvjestitelja, a jo je vea gomila ljudi stajala u hodniku. Bilo je predstavnika televizije, radija i tiska iz vie od dvanaest zemalja, a mnogi su bili oboruani mikrofonima i kamerama. inilo se da svi govore u isti mah. - uli smo prie da se nije radilo o meteorolokom balonu... - Je li istina da je rije o leteem tanjuru? - ire se glasine o tijelima izvanzemaljaca naenim na svemirskom brodu... - Je li jedan izvanzemaljac preivio? - Zar vlada pokuava sakriti istinu od naroda... ? ovjek zaduen za voenje konferencije podigao je glas kako bi uspostavio kontrolu. - Dame i gospodo, dolo je do obinog nesporazuma. Uvijek netko neto prijavljuje. Ljudi vide satelite, zvijezde to padaju... Nije li zanimljivo to su pozivi o NLO- ima uvijek anonimni? Moda je taj koji je nazvao doista vjerovao da je rije o NLO-u, ali je zapravo rije o meteorolokom balonu to se sruio na zemlju. Organizirali smo prijevoz pa moete poi na lice mjesta. Ako biste poli za mnom, molim vas... Petnaest minuta kasnije dva autobusa ispunjena izvjestitelj ima i kamerama bila su na putu za Uetendorf kako bi vidjeli ostatke meteorolokog balona. Stigavi onamo, stajali su u visokoj travi i razgledavali razderanu metalnu vreu. Voditelj tiskovne konferencije im je rekao: - To je va tajanstveni letei tanjur. Poslali su ga u zrak iz nae zrane baze u Veveyju. Koliko je nama poznato, dame i gospodo, ne postoje neidentificirani letei objekti koje naa vlada ne bi mogla uspjeno objasniti na ope zadovoljstvo, kao to nema ni izvanzemaljaca koji su nam doli u goste. Naa vlada vrsto stoji na stajalitu da e odmah obavijestiti javnost doe li do dokaza to pokazuju suprotno. Ako nemate drugih pitanja...

Deseto poglavlje
Hangar 17 Zrane baze Langley u Virginiji bio je zakljuan i posve izoliran, okruen strogim osiguranjem. Vani su etiri naoruana marinca uvala pristup zgradi, a unutra su se tri asnika kopnene vojske smjenjivala na strai svakih osam sati, uvajui zapeaenu prostoriju u hangaru. Nijedan asnik nije znao to uva. Osim znanstvenika i lijenika koji su unutra radili, samo su tri osobe imale pristup u zapeaenu prostoriju. etvrti je posjetitelj upravo stigao. Pozdravio ga je brigadni general Paxton, asnik zaduen za osiguranje. - Dobro doli u na zvjerinjak. - Jedva sam ekao da to vidim. - Neete se razoarati. Izvolite ovuda, molim. Ispred zapeaene prostorije nalazila se polica s etiri bijela, sterilna odijela to su posve prekrivala tijelo. - Hoete li, molim vas, staviti jedno? - upitao je general. - Svakako. - Janus je obukao odijelo. Moglo mu se vidjeti samo lice kroz staklenu masku. Navukao je velike bijele papue preko cipela, a general ga je poveo do ulaza u zapeaenu prostoriju. Straar je koraknuo u stranu, a general je otvorio vrata. - Ovdje unutra. Janus je uao u prostoriju i osvrnuo se oko sebe. U sredini sobe nalazio se svemirski brod. Na bijelim stolovima za obdukciju sa strane leala su tijela dvoje izvanzemaljaca. Patolog je vrio obdukciju jednog tijela. General Paxton usmjerio je pozornost posjetitelja prema svemirskom brodu. - Vjerujemo da ovdje imamo posla s izviakim brodom - objasnio je general Paxton. - Sigurni smo da postoji neki nain za direktno komuniciranje s matinim brodom. Dva mukarca su se pribliila kako bi prouila svemirsku letjelicu. Imala je promjer od desetak metara. Unutranjost je imala oblik bisera s pominim stropom, a sadravala je tri kaua nalik naslonjaima s pokretnim naslonom. Zidovi su bili prekriveni ploama na kojima su se nalazili vibrirajui metalni diskovi. - Ovdje ima puno toga to jo nismo uspjeli odgonetnuti - priznao je general Paxton. - No, ono to smo dosad saznali zapanjuje. - Pokazao je prema opremi razdijeljenoj u nekoliko dijelova. - Postoji integrirani optiki sustav sa irokim vidnim poljem, neto to bi moglo biti sustav za skeniranje ivotnih oblika, sustav komunikacija sa sposobnou sinteze glasa, te navigacijski sustav koji nas je, otvoreno govorei, posve zbunio. Drimo da ga pokree neka vrsta elektromagnetskog pulsiranja. - Ima li oruja na brodu? - upitao je Janus. General je Paxton bespomono rairio ruke. - Nismo sigurni. Ovdje ima puno opreme koju uope ne moemo shvatiti. - Kojim se izvorom energije slue? - Pretpostavljamo da se slue monoatomskim vodikom u zatvorenom sustavu tako da je otpad zapravo voda koja se uvijek iznova moe reciklirati u vodik za dobivanje energije. Uza svu tu trajnu energiju, imaju besplatnu vonju meuplanetarnim prostorom. Moe potrajati godinama dok ne otkrijemo sve tajne ove letjelice. Postoji jo neto to nas zbunjuje. Tijela dvoje izvanzemaljaca bila su vezana za kaue. No, ulegnue na treem kauu daje naslutiti da je i taj bio zauzet. - elite li rei - polako je rekao Janus - da jedan moda nedostaje? - U svakom sluaju, tako izgleda. Janus je trenutak stajao i mrtio se. - Pogledajmo nae uljeze. Dva mukarca pola su do stolova na kojima su leali izvanzemaljci. Janus je stajao i zurio u neobina stvorenja. Bilo je nevjerojatno da neto tako razliito od ovjeka moe egzistirati kao osjeajno bie. ela izvanzemaljaca bila su vea no to je oekivao. Stvorenja su bila posve elava, bez kapaka i obrva. Oi su sliile lopticama za stolni tenis. Lijenik koji je obavljao obdukciju podigao je pogled kad su mu prili. - Fascinantno je - rekao je. - Jednom izvanzemaljcu odsjeena je aka. Nema ni traga krvi, ali postoji neto nalik ilama koje

sadre zelenu tekuinu. Vei je dio tekuine iscurio. - Zelene tekuine? - upitao je Janus. - Da. - Lijenik je oklijevao. - Vjerujemo da su ta stvorenja oblik biljnog ivota. - Biljka koja misli? Govorite li ozbiljno? - Gledajte ovo. - Lijenik je uzeo zaljevau i poprskao vodom izvanzemaljca tamo gdje mu je nedostajala aka. Nekoliko trenutaka nita se nije dogodilo. Potom je iznenada iz ostatka ruke poela izlaziti zelena tvar i polako oblikovati aku. Dva su ovjeka zaprepateno promatrala to se dogaa. - Isuse! Jesu li ova stvorenja mrtva ili nisu? To je zanimljivo pitanje. Ova dva stvorenja nisu iva u ljudskom smislu, ali se, isto tako, na njih ne moe primijeniti naa definicija smrti. Rekao bih da su u stanju zamrlosti. Janus je jo uvijek zurio u novo oblikovanu aku. Mnoge biljke pokazuju razliite oblike inteligencije. - Inteligencije? O, da. Postoje biljke koje se preruavaju radi samozatite. U ovom trenutku obavljamo neke zapanjujue pokuse o ivotu biljaka. Janus je rekao: - elio bih vidjeti te pokuse. - Svakako. Rado u vam to srediti. Golemi staklenik-laboratorij bio je smjeten u kompleksu upravnih zgrada pedesetak kilometara udaljenom od Washingtona, DC. Na zidu je visio natpis s rijeima: JAVORI I PAPRAT JO UVIJEK NISU POKVARENI, IPAK, NEMA SUMNJE, KAD SE OSVIJESTE, I ONI E KLETI I PSOVATI. Ralph Waldo Emerson Priroda, 1836. Profesor Rachman, koji je upravljao ustanovom, bio je revni patuljak ispunjen entuzijazmom za svoje zanimanje. - Charles Darwin prvi je uoio sposobnost miljenja u biljaka. Luther Burbank nastavio je njegov rad uspostavivi komunikaciju s biljkama. - Doista vjerujete da je to mogue? - Znamo da je mogue. George Washington Carver opio je s biljkama, a one su mu dale stotine novih proizvoda. Carver je rekao: Kad dodirnem cvijet, dodirujem Beskonanost. Cvijee je postojalo puno prije pojave ovjeka na ovoj Zemlji, a postojat e i milijunima godina poslije ovjeka. Kroz cvijet, razgovaram s Beskonanou... Janus se osvrnuo po golemom stakleniku u kojem su se nalazili. Bio je ispunjen biljkama i egzotinim cvjetovima to mu je podarilo sve dugine boje. Od mjeavine mirisa ovjeka je hvatala omaglica. - Sve je u ovoj prostoriji ivo - rekao je profesor Rachman. - Ove biljke mogu osjeati ljubav, mrnju, bol, uzbuenje... ba kao i ivotinje. Sir Jagadis Chandra Bose dokazao je da biljke reagiraju na ton glasa. - Kako se moe dokazati tako neto? - upitao je Janus. - Rado u vam pokazati. - Rachman je priao stolu prekrivenom biljkama. Kraj stola se nalazio poligraf. Rachman je uzeo jednu elektrodu i privrstio je na biljku. Kazaljka je na poligrafu mirovala. Gledajte - rekao je. Sagnuo se nad biljku i proaptao: - Mislim da si vrlo lijepa. Ljepa si od svih biljaka ovdje... Janus je gledao kako se kazaljka tek neznatno pomaknula.

Odjednom se profesor Rachman izderao na biljku: - Runa si! Umrijet e! uje li me? Umrijet e! Kazaljka je poela podrhtavati, a potom je naglo skoila prema gore. Moj Boe - rekao je Janus. - Ne mogu vjerovati. - Ovo to vidite - rekao je Rachman - jednako je vrisku ljudskog bia. Prirodoslovni asopisi objavljivali su lanke o ovim pokusima. Jedan od najzanimljivijih bio je pokus to ga je izvelo est studenata. Jedan meu njima; ostali nisu znali o kome je rije; uao je u prostoriju gdje su se nalazile dvije biljke, a jedna je bila prikljuena na poligraf. Posve je unitio drugu biljku. Kasnije su studenti jedan po jedan ulazili u prostoriju i prolazili kraj biljaka. Kad su ulazili neduni studenti, na poligrafu se nita nije vidjelo. No, u trenutku kad se pojavio krivac, kazaljka na poligrafu naglo je skoila. - Nevjerojatno. - Ali istinito. Takoer smo saznali da biljke reagiraju na razliite vrste glazbe. - Razliite vrste? - Da. Na Fakultetu Temple Buell u Denveru izvrili su pokus tako to su zdrave biljke stavili u tri odvojena staklena sanduka. U jedan se sanduk putala acid rock glazba, u drugi njena istonoindijska glazba na sitaru, a u treem je vladala tiina. Snimateljska ekipa CBS-a snimila je pokus sluei se usporenim snimcima. Po isteku dva tjedna, biljke izloene rock glazbi su uginule, biljke bez glazbe normalno su se razvijale, a one koje su sluale sitar prekrasno su se razvile, a njihove su se peteljke i cvjetovi pruali prema izvoru zvuka. Walter Cronkite emitirao je film u svojoj emisiji vijesti. Ako elite provjeriti, emisija je prikazana 26. listopada 1970. - Zar tvrdite da biljke posjeduju inteligenciju? - Diu, jedu i razmnoavaju se. Mogu osjeati bol i sposobne su stvoriti obranu protiv neprijatelja. Na primjer, neke biljke koriste terpene kako bi otrovale tlo oko sebe i sprijeile rast drugih biljaka. Druge izluuju alkaloide kako bi insektima postale neukusne. Dokazali smo da biljke meusobno komuniciraju feromonima. - Da, uo sam o tome - rekao je Janus. - Neke su biljke mesojedi. Muholovka venus, na primjer. Neke vrste orhideja izgledaju i miriu poput pela kako bi zavarale trutove. Druge nalikuju osama kako bi privukle njihove mujake da ih posjete i pokupe pelud. Druga vrsta orhideja ima miris gnjilog mesa kako bi privukla muhe. Janus je pozorno pratio njegovo izlaganje. - Ruiastoj orhideji s laticom u obliku papue, gornja se latica moe sklopiti kad na cvijet sleti pela, tako da je uhvati u zamku. Jedini izlaz pela ima kroz uski prolaz prema stranjem dijelu cvijeta, a dok se nastoji probiti do slobode, pokupi odreenu koliinu peluda. Postoji pet tisua cvjetnih biljaka koje rastu na sjeveroistoku, a svaka vrsta ima svoje vlastite znaajke. U to nema sumnje. Ve je bezbroj puta dokazano da ive biljke posjeduju inteligenciju. Janus je razmiljao: A nestali izvanzemaljac negdje slobodno ee.

Jedanaesto poglavlje
TREI DAN Bern, srijeda, 17. listopada
Bern je bio jedan od najdraih Robertovih gradova. Otmjen, te ispunjen lijepim spomenicima i starim kamenim zgradama izgraenim jo u osamnaestom stoljeu, bio je glavni grad vicarske i jedan od njenih najbogatijih gradova. Robert se pitao ima li zelena boja tramvaja ikakve veze s bojom novca. Otkrio je da su graani Berna leerniji od ostalih itelja vicarske. Naglaenije su se kretali, sporije govorili i openito bili smireniji. Nekoliko je puta u prolosti radio u Bernu, u suradnji sa vicarskom tajnom slubom, a djelovao je iz njihova stoera na Waisenhausplatzu. Tamo je imao prijatelja koji bi mu mogli pomoi, ali su nareenja to ih je dobio bila sasvim jasna. Zbunjujua, ali jasna. Nakon petnaest telefonskih razgovora, Robert je pronaao garau u koju su dovukli fotografov automobil. Garaa je bila malena i nalazila se u Fribourgstrasse, a mehaniar Fritz Mandel ujedno je bio i vlasnik. Mandel je bio etrdesetih godina, ispijena lica izbrazdana aknama, mrava tijela i golema trbuha, vjerojatno od pretjerane koliine piva. Radio je u jami kad je stigao Robert. - Dobar dan! - doviknuo mu je Robert. Mandel je podigao glavu. - Guten Tag. Kako vam mogu pomoi? Zanima me automobil to ste ga dovukli u nedjelju. - Samo trenutak da ovo zavrim. Deset minuta kasnije Mandel je izaao iz jame i obrisao nauljene ruke u prljavu krpu. Vi ste jutros zvali. Je li bilo nekih pritubi glede one vue? - upitao je Mandel. - Nisam odgovoran za... Ne - umirio ga je Robert. - Nikakvih pritubi. Provodim anketu, a zanima me voza tog automobila. - Doite u ured. Dva su mukarca ula u maleni ured, a Mandel je otvorio ormari za spise. - Prole nedjelje, rekli ste? - Tako je. Mandel je izvadio jednu karticu. - Ja. To je bio Arschficker koji nas je fotografirao ispred NLO-a. Robertovi su se dlanovi odjednom ovlaili. - Vidjeli ste NLO? - Ja. Ich bin gotovo umgekippt. - Moete li ga opisati? Mandel se stresao. - To... inilo se da je ivo. - Kako to mislite? Mislim... oko toga se irila nekakva Svjetlost. Stalno je mijenjalo boje. Izgledalo je plavo... potom zeleno... ne znam. Teko je to opisati. Zatim su tu bila ona siuna stvorenja. Ne ljudska, nego... - Prekinuo se. - Koliko ih je bilo? - Dva. - Jesu li bili ivi?

- Meni su izgledali mrtvi. - Obrisao je elo. - Drago mi je da mi vjerujete. Pokuao sam to rei svojim prijateljima, ali su me ismijali. ak je i moja ena uvjerena da sam se napio. No, znam to sam vidio. - Sto se tie automobila... - rekao je Robert. Ja. Renault. Curilo mu je ulje i blokiralo leaj. Vua ga je stajala sto dvadeset pet franaka. Nedjeljom naplaujem dvostruko. - Je li voza platio ekom ili kreditnom karticom? Ne primam ni ekove ni kreditne kartice. Platio je gotovinom. - vicarskim francima? - Funtama. - Jeste li sigurni? Da. Sjeam se da sam morao provjeriti teajnu listu. Gospodine Mandel, imate li sluajno podatak o registraciji automobila? - Naravno - rekao je Mandel. Pogledao je karticu. - Bio je unajmljen. Avis. Unajmio ga je u Genevi. - Moete li mi dati taj broj? Svakako, zato ne? - Zapisao je broj na komadi papira i pruio ga Robertu. - O emu je, zapravo, rije? O NLO-u? Ne - rekao je Robert svojim najiskrenijim glasom. Izvadio je lisnicu i izvukao jednu iskaznicu. Radim za IAC, Internacionalni autoklub. Provodimo anketu o kamionima za vuu. - Oh. Robert je izaao iz garae i omamljeno razmiljao: ini se da je rije o jebenom NLO-u i dva mrtva izvanzemaljca. Ako je tako, zato mu je general Hilliard lagao kad je znao da e Robert otkriti kako je rije o leteem tanjuru to se sruio? Postojalo je samo jedno objanjenje, a Roberta je odjednom obuzela jeza.

Dvanaesto poglavlje
"Golemi matini brod beumno je lebdio mranim prostorom, naizgled nepokretan, a zapravo je letio brzinom od otprilike trideset pet tisua kilometara na sat, posve u skladu s okretanjem Zemlje. est izvanzemaljaca prouavalo je trodimenzionalni optiki ekran to je zauzimao cijeli jedan zid svemirskog broda. Dok se Zemlja okretala, na monitoru su promatrali holografske prikaze onoga to je lealo ispod njih, a elektroniki spektrograf analizirao je kemijski sastav pojedinih tvari. Atmosfera nad kojom su se nalazili bila je neizmjerno zagaena. Goleme tvornice unitavale su zrak gustim, crnim, otrovnim plinovima, a biolok nerazgradivi otpaci bacani su po kopnu i u mora. Izvanzemaljci su promatrali oceane, neko nedirnute i plave, sada crne od nafte i smee od otpadaka. Veliki koraljni greben kraj Australije posve je pobijelio, a milijarde su riba ugibale. Tropska kina uma uz Amazonu pretvorila se u golemi neplodni krater u kojem su stabla unitena. Instrumenti svemirskog broda zabiljeili su porast temperature Zemlje, otkako su zadnji put bili ovdje, prije tri godine. Vidjeli su da se na planetu pod njima vode ratovi, izbacujui nove otrove u atmosferu. Izvanzemaljci su komunicirali mentalnom telepatijom. Nita se nije promijenilo u Zemljana. Prava teta. Nita nisu nauili. Mi emo ih pouiti. Jesi li pokuao doprijeti do ostalih? Da. Neto nije u redu. Nitko se ne javlja. Mora i dalje pokuavati. Moramo nai brod. Na Zemlji, tisue metara ispod putanje svemirskog broda, Robert je s provjerenog telefona nazvao generala Hilliarda. Gotovo se odmah javio. - Dobar dan, kapetane. Imate li nas o neemu izvijestiti? Da. elio bih vas izvijestiti da ste laljivi kujin sin. - to se tie meteorolokog balona, generale... ispostavilo se da je rije o NLO-u. - ekao je. - Da, znam. Iz vanih sigurnosnih razloga nisam vam ranije mogao rei sve pojedinosti. Birokratsko zavaravanje. Uslijedila je kratka stanka. General Hilliard je rekao: - Rei u vam neto u najstroem povjerenju, kapetane. Naa je vlada prije tri godine imala susret s izvanzemaljcima. Spustili su se u jednu od zranih baza NATO -a. Uspjeli smo s njima uspostaviti kontakt. Robert je osjetio kako mu srce poinje ubrzano lupati. - to... to su rekli? - Da nas namjeravaju unititi. Robert se zaprepastio. - Unititi nas? Upravo tako. Rekli su da e se vratiti kako bi zavladali ovim planetom i pretvorili nas u robove, te da ih mi nikako ne moemo u tome sprijeiti. Jo ne. Meutim, mi poduzimamo odreene korake u tom smislu. Zato je prijeko potrebno sprijeiti paniku u javnosti kako bismo dobili na vremenu. Vjerujem da sad razumijete zato je toliko vano upozoriti oevice da ne smiju priati o onome to su vidjeli. Ako glasine o uljezima, kako ih mi zovemo, procure, dolo bi do svjetske katastrofe.

- Ne mislite li da bi bilo bolje ljude pripremiti i... ? - Kapetane, godine 1938. mladi je glumac po imenu Orson Welles postavio radiodramu pod nazivom Rat svjetova, o invaziji izvanzemaljaca na Zemlju. U roku od nekoliko minuta nastala je panika u gradovima diljem Amerike. Histerini itelji pokuavali su pobjei od izmiljenih napadaa. Telefonske linije bile su zasiene, a ceste zakrene. Neki su ljudi pogi nuli. Nastao je opi kaos. Ne, moramo biti pripremljeni za izvanzemaljce prije davanja ovoga u javnost. elimo da naete sve oevice radi njihove zatite, kako bismo sve ovo mogli drati pod kontrolom. Robert je ustanovio da ga je oblio znoj. - Da. Ja... razumijem. - Dobro. Zakljuujem da ste razgovarali s jednim od oevidaca? - Naao sam dvojicu. - Kako se zovu? - Hans Beckerman, voza izletnikog autobusa. ivi u selu Kappel... - A drugi? - Fritz Mandel. To je vlasnik garae u Bernu. On je mehaniar koji je kamionom za vuu poao po treeg oevica. - Ime tog ovjeka? - Jo ga ne znam. Radim na tome. elite li da s njima razgovaram o tome kako ne bi ni s kim smjeli razgovarati o NLO-u? Ne. Va je zadatak samo pronai oevice. Nakon toga, prepustit emo ih njihovim vladama. Jeste li saznali koliko je bilo oevidaca? Da. Sedam putnika u autobusu i voza, mehaniar i voza automobila. Morate ih sve pronai. Sve do jednoga od deset oevidaca pada letjelice. Jasno? - Da, generale. Robert je spustio slualicu, a u glavi mu se sve uskomealo. NLO-i su stvarnost. Izvanzemaljci su neprijatelji. To je bila uasavajua pomisao. Odjednom ga je ponovno snano zahvatio nelagodan osjeaj od ranije. General Hilliard mu je dodijelio ovaj zadatak, ali mu nisu sve rekli. to su jo skrivali?
Avis agencija za iznajmljivanje automobila nalazila se u Rue de Lausanne 44, u sreditu Geneve. Robert je ljutito uletio u ured i priao eni za pultom. - Mogu li vam pomoi? Robert je tresnuo po pultu akom u kojoj je drao papiri s registracijom renaulta. - Proli tjedan ste iznajmili ovaj automobil. elim ime ovjeka koji ga je vozio. - Govorio je ljutitim glasom. Slubenica je ustuknula. - ao mi je, ne smijemo davati takve podatke. Pa, i meni je ao - odbrusio je Robert - jer u u tom sluaju morati od vae agencije sudski zatraiti veliku odtetu. - Ne razumijem. U emu je problem? Rei u vam u emu je problem, gospoo. Prole je nedjelje ovaj automobil naletio na moja kola na autocesti, poinivi golemu tetu. Uspio sam zapisati registraciju automobila, ali je ovjek otiao prije no to sam ga mogao zaustaviti. - Shvaam. - Slubenica je na trenutak prouavala Roberta. - Ispriajte me, molim vas. - Nestala je u stranjoj prostoriji. Kad se nekoliko minuta kasnije vratila, imala je u ruci jedan fascikl. - Prema naoj evidenciji, bilo je tekoa s automobilskim motorom, ali nema ni rijei o saobraajnoj nesrei. - Pa, ja vam je sada prijavljujem. A vau agenciju drim odgovornom. Morat ete platiti popravak mojeg automobila. Rije je o posve novom porscheu, a to e vas stajati cijelo bogatstvo... - Jako mi je ao, gospodine, ali kako nesrea nije prijavljena, mi ne moemo preuzeti odgovornost. - Sluajte - rekao je Robert smirenijim tonom - elim postupiti poteno. Ne elim se po sudu natjeravati s vaom agencijom. Samo elim da taj ovjek plati tetu to ju je poinio na mojem automobilu. Udario me je i pobjegao. Moda u ak morati poi na policiju. Ako mi kaete ime i adresu ovjeka, mogu osobno s njim razgovarati te moemo doi do nekakva dogovora, a vaa agencija e ostati po strani. Je li to poteno?

Slubenica je stajala i nastojala donijeti odluku. - Da. To bi nam puno vie odgovaralo. - Pogledala je papire u fasciklu. - ovjek koji je unajmio automobil zove se Leslie Mothershed. - A njegova adresa? - Grove Road 213, Whitechapel, London, East 3. - Podigla je pogled. - Jeste li sigurni da naa agencija nee biti umijeana u nekakav sudski spor? - Dajem vam rije - uvjeravao ju je Robert. - Ovo je osobna stvar izmeu Leslieja Mothersheda i mene. Kapetan Robert Bellamy bio je na iduem letu Swissaira za London. Sam je sjedio u mraku, koncentrirajui se, detaljno razraujui svaku fazu plana, provjeravajui da nema nikakvih propusta, da nita ne moe poi po zlu. Misli mu je prekinuo tihi zvuk telefona. - Ovdje Janus. - Janus. General Hilliard. - Recite. - Kapetan Bellamy pronaao je prva dva oevica. - Vrlo dobro. Neka se odmah pobrinu za njih. - Da, gospodine. - Gdje je kapetan sada? Na putu za London. Uskoro bi trebao potvrditi otkrivanje treeg oevica. Upoznat u odbor s njegovim rezultatima. Redovito me obavjetavajte. Ova operacija mora imati prioritet. - Razumijem, gospodine. Predloio bih... Veza se prekinula. HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO NSA ZAMJENIKU NAELNIKA BUNDESANWALTSCHAFTA SAMO NA UVID JEDINI PRIMJERAK PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN 1. HANS BECKERMAN - KAPPEL 2. FRITZ MANDEL - BERN KRAJ PORUKE

Trinaesto poglavlje
Obitelj Lagenfeld ivjela je u malenoj seoskoj kui dvadeset pet kilometara udaljenoj od Uetendorfa, a oko ponoi uznemirio ju je niz neobinih dogaaja. Starije dijete probudilo je treperavo uto svjetlo to je dopiralo kroz prozor njegove spavae sobe. Kad je dijete ustalo kako bi pogledalo o emu je rije, svjetlo je nestalo. U dvoritu je Tozzi, njihov njemaki ovar, poeo bjesomuno lajati i tako probudio starog Lagenfelda. Farmer je nevoljko ustao iz kreveta kako bi smirio ivotinju, a kad je izaao, uo je kako uplaene ovce udaraju o ogradu pokuavajui pobjei. Lagenfeld je proao kraj korita, to ga je nedavna kia ispunila do vrha, i primijetio da je posve prazno. Tozzi je cvilei dotrao do svog gospodara. Lagenfeld je odsutnim pokretom potapao ivotinju po glavi. - Sve je u redu, deko. Sve je u redu. U tom su se trenutku pogasila sva svjetla u kui. Kad se farmer vratio u kuu i podigao slualicu kako bi nazvao kompaniju zaduenu za elektrinu energiju, ustanovio je da ni telefon ne radi. Da su se svjetla ugasila trenutak kasnije, farmer bi moda vidio enu neobine ljepote kako izlazi iz njegovog dvorita i odlazi u polje.

etrnaesto poglavlje
Bundesanwaltschaft - Geneva, 13.00 sati
Ministar je sjedio u unutranjem svetitu stoera vicarske obavjetajne agencije i promatrao zamjenika naelnika dok je itao poruku. Spremio je poruku u fascikl s naznakom Strogo povjerljivo, stavio fascikl u ladicu stola i zakljuao je. - Hans Beckerman und Fritz Mandel. - Ja. - Nema problema, Herr Minister. Pobrinut emo se za to. - Gut. - Wann? - Sofort. Odmah. Kad je Hans Beckerman idueg jutra odlazio na posao, muio ga je ir. Trebao sam od onog reportera traiti da mi plati za onu stvaricu to sam je naao na zemlji. Svi su ti asopisi bogati. Vjerojatno sam mogao dobiti nekoliko stotina maraka. Tada sam mogao poi k dobrom lijeniku i izlijeiti taj ir. Vozio je kraj jezera Turler kad je ispred sebe, uz cestu, ugledao neku enu kako mae i pokuava doi do prijevoza. Beckerman je usporio kako bi je bolje pogledao. Bila je mlada i lijepa. Hans je zaustavio uz rub ceste. ena je prila automobilu. Guten Tag - rekao je Beckerman. - Mogu li vam pomoi? - Izbliza je bila jo ljepa. Danke. - U glasu joj se osjeao vicarski naglasak. - Posvaala sam se s momkom, a on me je ovdje izbacio iz automobila, Bogu iza lea. - Uh, uh. To je strano. - Hoete li me povesti do Zuricha? - Vrlo rado. Uite, uite. Autostopistica je otvorila vrata i smjestila se do njega. - To je vrlo ljubazno od vas - rekla je. - Zovem se Karen. - Hans. - Poeo je voziti. - Ne znam to bih uinila da vi niste naili, Hans. O, siguran sam da bi netko drugi pokupio lijepu enu kao to ste vi. Primaknuta se k njemu. - No, kladim se da ne bi bio tako zgodan kao vi. Ovla ju je pogledao. - Ja? - Drim da ste vrlo privlani. Nasmijeio se. - To biste trebali rei mojoj eni. Oh, oenjeni ste. - Zvuila je razoarano. - Zato su svi privlani mukarci oenjeni? Djelujete i vrlo inteligentno. Malo se uspravio za volanom. Iskreno govorei, ao mi je to sam se spetljala s onim momkom. - Pomaknula se na sjeditu, a suknja joj se podigla uz bedro. Nastojao je ne gledati. - Volim starije, zrele mukarce, Hans. Drim da su oni puno seksepilniji od mladia. - Priljubila se uz njega. - Voli li seks, Hans? Proistio je grlo. - Volim li... ? Pa, znate... ja sam mukarac... To vidim - rekla je. Milovala mu je bedro. - Mogu li ti neto rei? Ona me je svaa s momkom jako uzbudila. eli li voditi ljubav sa mnom? Nije mogao povjerovati u svoju sreu. Bila je ljepotica, a prema onome to je vidio, imala je sjajno tijelo. Progutao je slinu. - O, da, ali moram na posao i... Trebat e nam samo nekoliko minuta - nasmijeila se. - Malo dalje je sporedna cesta to vodi u umu. Zato se ne bismo tamo zaustavili?

Osjeao je kako ga zahvaa uzbuenje. Sicher. ekaj dok momcima na poslu ispriam o ovome! Nikad mi nee povjerovati. Svakako. Zato ne? - Hans je skrenuo s glavne ceste i poao blatnjavom stazom to je vodila u umarak gdje ih nisu mogli vidjeti sudionici u prometu. Polako je prela rukom po njegovom bedru. - Mein Got, ima snane noge. Kad sam bio mlai, bavio sam se tranjem - hvalio se Beckerman. Najprije treba skinuti tvoje hlae. - Otkopala mu je pojas i pomogla mu pri skidanju hlaa. Ve je nabreknuo. - Ach! Ein grosser! - Stala ga je milovati. Zastenjao je: - Leck mich doch am Schwanz. - Svia ti se kad te netko ljubi tamo dolje? - Ja! - Njegova mu ena to nikad nije radila. - Gut. Sad se opusti. Beckerman je uzdahnuo i zatvorio oi. Njene su njene ruke milovale njegove testise . Osjetio je otar ubod igle u bedro te je naglo otvorio oi. - Wie... ? Tijelo mu se ukoilo, a oi iskoile. Guio se jer nije mogao doi do daha. ena je promatrala kako se Beckerman skljokao preko volana. Izala je iz automobila i premjestila njegovo tijelo na suvozaevo sjedite. Potom je sjela za volan i vratila se stazom do ceste. Na rubu ceste uz veliku strminu priekala je dok cesta nije bila posve prazna. Tada je otvorila vrata, pritisnula papuicu gasa, a kad je automobil ubrzao, ona je iskoila. Stajala je i gledala kako automobil pada niz strmu klisuru. Pet minuta kasnije uz nju se zaustavila crna limuzina. - Irgendwelche Probleme? - Keins. Fritz Mandel nalazio se u uredu i pripremao se zatvoriti garau kad su mu prila dva mukarca. - ao mi je - rekao je. - Zatvaram. Ne mogu... Jedan ga je mukarac prekinuo: - Na je automobil stao nasred autoceste. Kaputt! Treba ga dovui u grad. ena me eka. Veeras nam dolaze gosti. Dat u vam ime drugog... Za nas to vrijedi dvjesto dolara. Jako nam se uri. - Dvjesto dolara? Da. I na automobil je u prilino loem stanju. elimo da se pobrinete za njega. To e vjerojatno znaiti jo dvije ili tri stotine. Mandel se zainteresirao. - Ja? - Rije je o rollsu - rekao je jedan od mukaraca. Pogledajmo malo kakvu opremu imate ovdje. - Uli su u prostor za servisiranje vozila i zaustavili se uz rub jame. - To je prilino dobro opremljeno. - Da, gospodine - ponosno je rekao Mandel. - Najbolje. Stranac je izvadio lisnicu. - Evo. Mogu vam dio platiti unaprijed. - Izvadio je nekoliko novanica i pruio ih Mandelu. Dok je to inio, lisnica mu je kliznula iz ruke i pala u jamu. - Verflucht! - Ne brinite - rekao je Mandel. - Idem po nju. Spustio se u jamu. Tada je jedan od mukaraca priao kontrolnoj ploi za upravljanje hidraulinom dizalicom i okrenuo sklopku. Dizalica se poela sputati. Mandel je podigao glavu. - Pazite! to to radite? Poeo se penjati iz jame. Kad je prstima uhvatio rub, drugi ga je ovjek tresnuo nogom po ruci i smrskao je, a Mandel je uz vrisak pao natrag u jamu. Teka se hidraulina dizalica nesmiljeno sputala na njega. - Pustite me odavde! - vikao je. - Hilfe! Dizalica mu je stigla do ramena i poela ga pritiskivati o betonsko tlo. Nekoliko minuta kasnije,

kad su uasni krikovi utihnuli, jedan je od mukaraca okrenuo sklopku za podizanje dizalice. Njegov se ortak spustio u jamu i uzeo svoju lisnicu, pazei da mu se odjea ne umrlja krvlju. Dva su se mukarca vratila do svog automobila i odvezla se u tihu no. HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO ESPIONAGE ABTEILUNG ZA ZAMJENIKA NAELNIKA NSA-e SAMO NA UVID JEDINI PRIMJERAK PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN 1. HANS BECKERMAN LIKVIDIRAN 2. FRITZ MANDEL LIKVIDIRAN KRAJ PORUKE

***

Ottawa, Kanada, 24.00 sata

Janus je govorio grupi od dvanaest ljudi. Postignut je zadovoljavajui napredak. Dva su oevica ve uutkana. Kapetan Bellamy na tragu je treem. - Je li se postiglo neto na planu obrane? - Talijan. estok. Nepostojan. Jo ne, ali uvjereni smo da e tehnologija Zvjezdanih ratova uskoro u potpunosti funkcionirati. Moramo poduzeti sve to je mogue kako bi se to ubrzalo. Ako je u pitanju novac... - Arap. Zagonetan. Povuen. - Ne. Samo jo treba obaviti neka testiranja. Kad e se obaviti sljedee testiranje? - Australijanac. Srdaan. Lukav. Za tjedan dana. Ponovno emo se ovdje sastati za etrdeset osam sati.

Petnaesto poglavlje
ETVRTI DAN London, etvrtak, 18. listopada
Uzor Leslieja Mothersheda bio je Robin Leach. Mothershed je poudno pratio emisiju Kako ive bogati i slavni, te je paljivo prouavao nain hodanja, govorenja i odijevanja gostiju Robina Leacha, jer je znao da e se i on jednoga dana pojaviti u toj emisi ji. Od vremena kad je jo bio mali djeak, osjeao je kako mu je sudbina odredila da bude netko, da bude bogat i slavan. - Ti si vrlo izniman - govorila mu je njegova majka. - Moje e se dijete proslaviti diljem svijeta. Djeak bi odlazio na spavanje, a ta bi mu reenica odzvanjala u uima, sve dok nije bio posve uvjeren u njezinu tonost. Kad je Mothershed odrastao, postao je svjestan jednog problema: nije imao pojma kako e postati bogat i slavan. Neko se vrijeme poigravao milju da e postati filmska zvijezda, ali bio je pretjerano srameljiv. Kratko je razmiljao o slavi na nogometnom igralitu, ali nije bio sportski tip. Neko je vrijeme vjerovao da e se proslaviti na polju znanosti, ili e postati sjajan odvjetnik koji dobiva basnoslovne honorare. Naalost, u koli je dobivao osrednje ocjene, a prekinuo je kolovanje nimalo blii slavi. ivot jednostavno nije bio poten. Fiziki nije bio privlaan; mrav, bolesno blijede puti, i nizak, tono sto ezdeset est i pol centimetara. Mothershed je uvijek naglaavao onih pola centimetra. Tjeio se injenicom da su mnogi slavni mukarci bili niski: Dudley Moore, Dustin Hoffman, Peter Falk... Jedino to je doista zanimalo Leslieja Mothersheda bila je fotografija. Fotografiranje je bilo tako smijeno jednostavno. Svatko bi to mogao raditi. Samo je trebalo pritisnuti dugme. Majka mu je za esti roendan kupila fotoaparat, a potom je pretjerano hvalila svaku njegovu fotografiju. Kad je postao tinejder, Mothershed je bio uvjeren da je sjajan fotograf. Uvjerio je sama sebe da je jednako dobar kao Ansei Adams, Richard Avedon ili Margaret Bourke-White. Majka mu je dala pozajmicu, te je Leslie Mothershed otvorio vlastitu fotografsku radnju u Whitechapelu, u svom stanu. - Poni skromno - govorila mu je majka - ali misli na veliko. - Upravo se tako ponaao Leslie Mothershed. Poeo je vrlo skrmno, ali je imao velike planove. No, naalost, uope nije imao dara za fotografiju. Fotografirao je parade, ivotinje i cvijee, te je samouvjereno slao svoje fotografije novinama i asopisima, a one su mu uvijek vraene. Mothershed se tjeio razmiljanjem o svim genijima koji su bili odbijani prije no to su otkrivene njihove sposobnosti. Smatrao se muenikom malograantine. I tada se, iz vedra neba, ukazala njegova velika prilika. Brati njegove majke, koji je radio za britansku izdavaku kuu Harper Collins, povjerio je Mothershedu da namjeravaju izdati knjigu o vicarskoj.

- Jo nisu izabrali fotografa, Leslie, pa ako odmah ode u vicarsku i vrati se sa sjajnim fotografijama, mogli bi uzeti tebe. Leslie Mothershed urno je spakirao svoje fotoaparate i krenuo put vicarske. Znao je, doista je znao, da je ovo prilika to ju je ekao. Idioti e napokon priznati njegovu darovitost. Unajmio je automobil u Genevi i krenuo u obilazak zemlje, snimajui vicarske kolibe, sla pove i snijegom prekrivene planinske vrhove. Fotografirao je svanua i sutone, te farmere koji su radili u poljima. I tada, usred svega toga, umijeala se sudbina i promijenila njegov ivot. Bio je na putu za Bern kad mu je otkazao motor. Razbjesnio se i zaustavio automobil uz cestu. Zato ba meni? uzdisao je Mothershed. Zato se ovakve stvari uvijek meni dogaaju? Sjedio je u automobilu i bjesnio, razmiljajui o dragocjenom izgubljenom vremenu, o troku to e ga imati za vuu vozila. Pet naest kilometara iza njega nalazio se gradi Thun. Tamo u nabaviti kamion vune slube, razmiljao je Mothershed. To me ne bi smjelo puno stajati. Zaustavio je kamion-cisternu to je onuda prolazio. - Potreban mi je kamion za vuu - objasnio je Mothershed. - Moete li se zaustaviti u nekoj garai u Thunu i rei im neka dou po mene? Voza kamiona odmahnuo je glavom. - Nedjelja je, gospodine. Najblia otvorena garaa bit e u Bernu. - U Bernu? To je daleko pedeset kilometara. Stajat e me cijelo bogatstvo. Voza kamiona se nacerio. - Ja. Tako je to nedjeljom. - Ubacio je u brzinu. - ekajte. - Bilo mu je teko izgovoriti rijei. - Ja u... platit u kamion za vuu iz Berna. - Gut. Pobrinut u se da vam nekoga poalju. Leslie Mothershed sjedio je u automobilu i proklinjao svoju sudbinu. Samo mi je ovo trebalo, gorko je razmiljao. Ve je previe potroio na filmove, a sad e nekom prokletom lopovu morati platiti da ga dovue do garae. Potrajalo je gotovo dva beskonana sata dok nije stigao kamion. Dok je mehaniar privrivao automobil na svoj kamion, na drugoj strani ceste je neto bljesnulo, a potom je uslijedila glasna eksplozija. Mothershed je podigao glavu i ugledao kako neki blistavi predmet pada s neba. Jedini drugi sudionik u prometu bio je izletniki autobus to se zaustavio iza njegova automobila. Putnici iz autobusa urili su prema mjestu dogaaja. Mothershed je oklijevao, razdiran izmeu radoznalosti i elje da na stavi put. Okrenuo se i slijedio putnike autobusa preko ceste. Kad je stigao do mjesta nesree, zapanjeno je stao. Sveti Boe, pomislio je. Ovo je nestvarno. Zurio je u letei tanjur. Leslie je Mothershed uo o leteim tanjurima i itao je o njima, ali zapravo nikad nije vjerovao da doista postoje. Otvorernih se ustiju zagledao u njega, zaprepaten sablasnim prizorom. Letjelica se otvorila te je unutra vidio dva tijela, malena, velikih glava, upalih oiju, bez uiju i gotovo bez brade, a ini se da su na sebi imali nekakva srebrna metalna odijela. Grupa s izletnikog autobusa stajala je oko njega i uasnuto zurila. ovjek kraj njega se onesvijestio. Jedan se ovjek okrenuo na drugu stranu i povraao. Bio je tamo i jedan postariji sveenik koji je grevito stiskao krunicu i nerazumljivo mrmljao. - Moj Boe - netko je rekao. - To je letei tanjur! I tada je Mothershed doivio svoje Bogojavljenje. udo mu je palo u krilo. On, Leslie Mothershed, nalazio se na licu mjesta sa svojim aparatima te moe fotografirati priu stoljea! Na svijetu ne postoji asopis ili novine koje bi odbacile fotografije to e ih upravo snimiti. Knjiga o vicarskoj? Zamalo se glasno nasmijao pri pomisli. Zapanjit e cijeli svijet. Sve e se televizijske kue otimati o njega, ali on e najprije nastupiti u emisiji Robina Leacha. Prodat e svoje fotografije londonskom Timesu, Sunu, Mailu, Mirroru, svim engleskim novinama, te stranim novinama i asopisima. Le Figaro i Paris Match, Oggi i Der Tag. Time i USA Today. Tisak cijelog svijeta otimat e se za njegove fotografije. Japan i Juna Amerika, Rusija i Kina, tome nema kraja. Mothershedovo je srce treperilo od uzbuenja. Nikome neu dati ekskluzivitet. Svatko e mi morati posebno platiti. Poet u s cijenom od sto tisua funti po fotografiji, moda dvjesto tisua. I uvijek u ih iznova

prodavati. Grozniavo je poeo raunati koliko e zaraditi. Leslie Mothershed bio je toliko zaokupljen izraunavanjem svojega bogatstva da je gotovo zaboravio snimiti fotografije. - O, moj Boe! Ispriajte me - rekao je ne obrativi se nikome posebno i jurnuo natrag preko ceste po svoju opremu. Mehaniar je dovrio dizanje automobila u kvaru, te je bio spreman za pokret. - to se tamo dogaa? - upitao je. Mothershed je urno pograbio svoj fotografski pribor. - Doite i sami pogledajte. Dva su mukarca prela cestu i zala u umarak, a Mothershed se progurao kroz krug turista. - Oprostite - govorio je. - Oprostite. Namjestio je fokus na svom fotoaparatu i poeo fotografirati NLO i njegove sablasne putnike. Snimao je crno-bijelim filmom, a zatim u boji. Svaki put kad je kliknuo fotoaparatom, Mothershed je pomislio: Milijun funti... jo milijun funti... pa jo milijun funti. Sveenik se kriao i govorio: - To je lice Sotone. Sotone, vraga, ushieno je mislio Mothershed. To je lice novca. Ovo e biti prve fotografije to dokazuju da letei tanjuri doista postoje. Tada mu je iznenada sinula uasna pomisao. to ako urednitva asopisa pomisle da su ovo krivotvorine? Bilo je puno krivotvorenih fotografija NLO-a. Njegova je euforija nestala. to ako mi ne budu vjerovali? U tom je trenutku Leslie Mothershed ponovno dobio inspiraciju. Oko njega je stajalo devet oevidaca. Oni e podariti vjerodostojnost njegovu otkriu, a da toga uope nee biti svjesni. Mothershed se okrenuo prema skupini. - Dame i gospodo! - doviknuo im je. - Ako se elite ovdje fotografirati, samo se namjestite, a ja u vam rado svakome poslati kopiju, besplatno. Zauli su se uzbueni povici. Putnici izletnikog autobusa zaas su se porazmjestili kraj ostataka NLO-a, svi osim sveenika. On se nekao. - Ne mogu - rekao je. - To je zlo! Mothershedu je sveenik bio potreban. On e biti najvjerodostojniji svjedok od svih njih. - Upravo je u tome stvar - nagovarao ga je Mothershed. - Zar ne shvaate? Ovo e biti vae svjedoanstvo o postojanju zlih sila. Na kraju ga je ipak uspio nagovoriti. - Malo se razmaknite - rekao im je Mothershed - kako bi se mogao vidjeti letei tanjur. Oevici su malo promijenili poloaj. - Tako je. Vrlo dobro. Izvrsno. Sad budite mirni. Snimio je jo desetak fotografija, a potom izvadio olovku i papir. - Ako zapiete svoja imena i adrese, pobrinut u se da svatko dobije fotografiju. Nije mu bilo ni na kraj pameti slati fotografije. Trebali su mu jedino oevici koji e potvrditi njegovu priu. Neka proklete novine i asopisi pokuaju to osporiti! Tada je, odjednom, opazio da nekoliko ljudi iz grupe ima vlastite fotoaparate. Nije mogao dopustiti da jo netko posjeduje fotografije! Smjele su postojati samo fotografije s njegovim potpisom. - Oprostite - obratio se grupi. - Vi koji imate fotoaparate: ako mi ih dodate, snimit u vas nekoliko puta pa ete imati fotografije snimljene vlastitim aparatom. Ljudi su brzo pruili fotoaparate Leslieju Mothershedu. Kad je kleknuo kako bi objektivom uhvatio prvi prizor, nitko nije opazio da je Mothershed palcem otvorio kuite za film. Evo, malo blistave suneve svjetlosti izvrsno e se pobrinuti za ove fotografije. Zao mi je, prijatelji dragi, ali samo profesionalci smiju ovjekovjeiti povijesne trenutke. Deset minuta kasnije Mothershed je imao sve njihove adrese i imena. Jo je jednom pogledao letei tanjur i ushieno pomislio: Majka je imala pravo. Postat u bogat i slavan. Jedva je ekao da se vrati u Englesku i razvije svoje dragocjene fotografije. - Koji se vrag dogaa? Policijske stanice u podruju Uetendorfa cijele su veeri opsjedali itelji svojim telefonskim

pozivima. - Netko se mota oko moje kue... - Vani su neka udna svjetla... - Moja je stoka poludjela. Sigurno ima vukova u blizini... - Netko je ispraznio moje pojilo. A najudniji telefonski poziv je glasio: efe, bilo bi dobro odmah poslati puno kamiona za vuu na glavnu autocestu. Ovdje je prava nona mora. Kompletan je promet zaustavljen. - to? Zato? Nitko ne zna. Automobilski motori odjednom su otkazali. Bila je to no to je nikad nee zaboraviti.

esnaesto poglavlje

Koliko e trajati ovaj zadatak? pitao se Robert dok se vezivao na sjeditu u prvom razredu zrakoplova Swissaira. Avion je jurio pistom, njegovi golemi rolls-royce motori gladno su gutali noni zrak, a Robert se opustio i sklopio oi. Zar je doista prolo samo nekoliko godina otkako sam istim ovim letom putovao sa Susan? Ne. inilo mu se da je otad proao cijeli ivotni vijek. Avion je sletio u zranu luku Heathrow u osamnaest sati i dvadeset devet minuta, tono na vrijeme. Robert se probio kroz guvu i taksijem krenuo u grad. Proao je kraj stotinu poznatih objekata, a inilo mu se da uje kako Susan uzbuenim glasom stavlja svoje primjedbe o svima. U onim zlatnim danima nikad nije bilo vano gdje se nalaze. Jednostavno im je bilo dostatno to to su zajedno. Donosili su svoju sreu sa sobom, njihovo vlastito posebno uivanje to su zajedno. Njihov brak bio je od onih koji e imati sretan zavretak. Zamalo. Njihove su nevolje poele sasvim bezazleno kad su primili prekomorski telefonski poziv admirala Whittakera dok su putovali Tajlandom. Prolo je est mjeseci otkako je Robert izaao iz mornarice, a cijelo to vrijeme nije niti jednom razgovarao s admiralom. Poziv ih je zatekao u hotelu Oriental u Bangkoku, i iznenadio ih. - Roberte? Admiral Whittaker. - Admirale! Lijepo je uti va glas. - Nije te bilo lako pronai. ime se bavi? Niim posebno. Samo se odmaram. Imamo dugi medeni mjesec. - Kako je Susan? Zove se Susan, zar ne? - Da. Dobro je, hvala na pitanju. - Kako se brzo moe vratiti u Washington? - Molim? Jo nije objavljeno, Roberte, ali postavili su me na novi poloaj. Imenovali su me naelnikom Obavjetajne slube ratne mornarice 17. okruga. Volio bih da nam se pridrui. Roberta ja to zateklo nepripremljena. - Obavjetajne slube? Admirale, nita ne znam o... Moe nauiti. Obavljao bi vane poslove za svoju zemlju, Roberte. Hoe li doi i razgovarati sa mnom o tome? - Pa... Dobro. Oekivat u te u svom uredu u ponedjeljak ujutro u 9.00 sati. Pozdravi Susan u moje ime. Robert je prepriao razgovor Susan. Obavjetajna sluba ratne mornarice? To zvui tako uzbudljivo. Moda - sumnjiavo je rekao Robert. - Nemam pojma to to podrazumijeva. - Mora saznati.

Na trenutak ju je prouavao. - eli da prihvatim ponudu, zar ne? Obavila mu je ruke oko vrata. - Hou da uini ono to ti sam eli. Mislim da si spreman vratiti se na posao. Primijetila sam kako si u posljednjih nekoliko tjedana postao nemiran. - Meni e ini da me se pokuava rijeiti - zadirkivao ju je Robert. - Medeni je mjesec zavrio. Susan je pribliila svoje usne njegovima. - Nikad. Jesam li ti ikad rekla kako sam luda za tobom, mornaru? Pokazat u ti... Kad je kasnije o tome razmiljao, previe kasno, Robert je zakljuio da je to bio poetak kraja njihova braka. Ponuda se u ono vrijeme inila krasnom pa se Robert vratio u Washington kako bi se sastao s admiralom Whittaker om. - Ovaj posao zahtijeva pamet, hrabrost i inicijativu, Roberte. Ti ima sve troje. Naa je zemlja postala ciljem svake hvalisave diktature koja moe stvoriti teroristiku grupu ili izgraditi tvornicu kemijskog oruja. est ili sedam takvih zemalja trenutno radi na proizvodnji atomske bombe, tako da nas mogu ucjenjivati. Moj je zadatak stvoriti mreu obavjetajaca koji bi trebali otkriti to tono smjeraju, a potom ih u tome sprijeiti. elim da mi ti u tome pomogne. Na kraju je Robert prihvatio posao u Obavjetajnoj slubi ratne mornarice te je, na vlastito iznenaenje, otkrio da u njemu uiva i ima priroeni dar za to. Susan je nala ugodan stan u Rosslynu, Virginia, blizu mjesta gdje je Robert radio, te se posvetila njegovu ureivanju. Roberta su poslali na Farmu, mjesto gdje je CIA obuavala svoje tajne agente. Farma je smjetena na dobro uvanom podruju u Virginiji, a zauzima pedesetak kvadratnih kilometara, veinom prekrivenih crnogorinom umom, a glavne zgrade nalaze se na deset jutara raienog zemljita, tri kilometra daleko od glavnog ulaza. Kroz umu vijugaju staze, a svugdje su postavljeni natpisi Zabranjen ulaz. Na mali aerodrom nekoliko puta dnevno slijeu i s njega uzlijeu neobiljeeni avioni. Farma ima lano pastoralan ugoaj, s razgranatim stablima, divljai u poljima, te malenim kuama nevino razbacanim po prostranom zemljitu. Meutim, kad se doe unutra, otkriva se posve drugaiji svijet. Robert je oekivao da e se obuavati u drutvu drugih pripadnika mornarice, ali se iznenadio kad je vidio da ima ljudi koje je vrbovala CIA, marinaca, pripadnika kopnene vojske, mornarice i zrakoplovstva. Svaki je pitomac dobio broj, a potom je smjeten u velike spavaonice u jednoj od nekoliko jednokatnica od cigle. U asnikim prostorijama, gdje je smjeten Robert, svaki je ovjek imao vlastitu sobu, a kupaonicu je dijelio s jo jednim asnikom. Kantina se nalazila nasuprot zgradi namijenjenoj asnicima. Kad je Robert stigao, odveli su ga u predavaonicu zajedno s jo trideset novopridolica. Visok i snano graen crni pukovnik, u odori zrakoplovnih snaga, obratio se skupini. inilo se da je srednjih pedesetih godina, a ostavljao je dojam brze, hladne inteligencije. Govorio je jasno i otro, ne troei uzalud rijei. - Ja sam pukovnik Frank Johnson. elim vam izraziti dobrodolicu. Tijekom vaeg boravka ovdje, sluit ete se samo svojim imenima. Od ovog trenutka nadalje, vai e ivoti biti zatvorena knjiga. Svi ste prisegnuli na uvanje tajni. Savjetujem vam da tu prisegu shvatite vrlo, vrlo ozbiljno. Nikad o svom poslu ne smijete ni s kim razgovarati, ni sa enom, lanovima Obitelji ili prijateljima. Izabrani ste za dolazak ovamo jer imate posebne sposobnosti. Predstoji vam puno truda i rada kako bi se te vae sposobnosti u cijelosti razvile, i neete svi uspjeti. Bavit ete se stvarima o kojima ranije niste ni uli. Nemam rijei kojima bih mogao dovoljno naglasiti vanost poslova to ete ih obavljati kad odete odavde. U odreenim je liberalnim krugovima postalo moderno napadati nae obavjetajne slube, bez obzira je li rije o CIA-i, vojsci, mornarici ili zrakoplovstvu, ali uvjeravam vas, gospodo, da bi se naa zemlja nala u velikim nevoljama kad ne bi bilo portvovnih ljudi kakvi ste vi. Va je zadatak doprinijeti spreavanju takvih nevolja. Oni koji uspjeno zavre obuku, postat e asnici zatite. Govorei otvoreno, asnici zatite su zapravo pijuni. Oni rade u tajnosti. - Dok ste ovdje, imat ete najbolju obuku na svijetu. Uit ete o motrenju i izbjegavanju motrilaca. Proi ete teajeve radiokomunikacija, ifriranja, naoruanja i itanja zemljovida. - Sluat ete predavanja o meuljudskim odnosima. Nauit ete kako uspostaviti vezu, kako otkriti to neku osobu motivira, kako postii oputanje vae rtve.

Ljudi su upijali svaku njegovu rije. - Nauit ete kako upoznati i vrbovati agenta. Saznat ete kako moete provjeriti jesu li mjesta sastanaka sigurna. - Saznat ete kako uspostaviti skriveno komuniciranje sa svojim vezama. Ako budete uspjeni u svom poslu, izvravat ete zadatke neprimijeeni i neotkriveni. Robert je osjeao uzbuenje to je naelektriziralo zrak. - Neki od vas radit e u diplomaciji ili vojsci, a to e sluiti kao pokrie za obavljanje tajnih zadataka. Drugi e imati neslubeno pokrie; bit e poslovni ljudi, arheolozi ili pisci; sve to e vam omoguiti pristup podrujima i ljudima koji bi mogli imati informacije to ih traite. Sad u vas prepustiti vaim instruktorima. Sretno. Roberta je obuka fascinirala. Instruktori su bili ljudi koji su radili na terenu te su bili iskusni profesionalci. S lakoom je usvajao tehnike sadraje. Kao dodatak teajevima to ih je spomenuo pukovnik Johnson, imali su brzi teaj stranih jezika, te teaj o kriptogramima. Pukovnik Johnson je za Roberta predstavljao zagonetku. Govorilo se da ima jake veze u Bijeloj kui, te je upleten u tajne aktivnosti na visokoj razini. Znao bi se izgubiti s Farme na nekoliko dana uzastopce, a potom bi se odjednom ponovno pojavio.

***
Agent po imenu Ron drao je predavanje. - Postoji est faza tajne operacije. Prva je uoavanje. Kad znate kakvi vam podaci trebaju, prvi je korak identificirati osobe koje imaju pristup tim podacima. Druga je faza procjenjivanje. Kad ste pronali svoj cilj, morate provjeriti ima li on doista podatke to vama trebaju, te je li podloan vrbovanju. to ga motivira? Je li zadovoljan svojim poslom? Je li se sukobio sa svojim efom? Nije li prezaduen? Ako postoji mogunost pristupa i motivacija koju se moe iskoristiti, prelazite na treu fazu. - Trea faza je faza razvoja. Izgraujete neku vrstu odnosa s kandidatom. Uspijevate ga susretati to je ee mogue i stvorite vezu. Idua je faza vrbovanje. Kad vam se uini da je spreman, ponete ga psiholoki obraivati. Sluite se svakim psiholokim orujem to vam stoji na raspolaganju; osveta protiv efa, novac, uzbuenje. Ako je asnik zatite dobro obavio svoj posao, kandidat obino pristane. - Dosad je sve u redu. Imate pijuna koji radi za vas. Naredni je korak upravljanje njime. Morate zatititi i sebe i njega. Organizirat ete tajne sastanke, nauit ete ga kako e se sluiti mikrofilmom, a ako je potrebno, i skrivenom radio vezom. Nauit ete ga kako opaziti da li ga slijede, to e rei ako ga ispituju, i tako dalje. - Posljednja je faza prekidanje suradnje. Nakon nekog vremena moda e vau vezu prebaciti na drugi posao pa vie nee imati pristup podacima, ili moda nama vie nee trebati ti podaci do kojih on moe doi. U svakom sluaju, suradnja je gotova, ali vano ju je okonati tako da se ovjek ne osjea iskoritenim pa se eli osvetiti... Pukovnik je Johnson bio u pravu. Nisu svi uspjeh izdrati do kraja obuke. Poznata su lica neprestano nestajala. Isparila. Nitko nije znao razlog tome. Nitko nije pitao. Jednoga se dana skupina obavjetajaca pripremala za odlazak u Richmond radi vjebe motrenja. Robertov je instruktor rekao: - Vidjet emo koliko si dobar, Roberte. Poslat u nekoga da te slijedi. Tvoj je zadatak otresti ga se. Misli li da to moe izvesti? - Da, gospodine. - Sretno.

Robert se autobusom odvezao do Richmonda, a tamo je poeo etati ulicama. U roku od pet minuta identificirao je svoje sjene. Bila su dvojica. Jedan je pjeaio, a drugi je imao automobil. Robert ih se pokuao rijeiti tako to je naglo ulazio u restorane i prodavaonice, a potom urno izlazio na stranja vrata, ali su mu oni stalno bili za petama. Bili su previe dobri u svom poslu. Gotovo je dolo vrijeme povratka, a Robert im jo uvijek nije uspio pobjei. Previe su ga pozorno motrili. Robert je uao u robnu kuu, a dva su mukarca zauzela poloaje tako da su mogla paziti na ulaze i izlaze. Robert se pominim stubama popeo na kat gdje se nalazio odjel muke konfekcije. Kad se nakon trideset minuta vratio, imao je na sebi drugo odijelo, kaput i eir, razgovarao je s nekom enom i nosio dijete u naruju. Proao je kraj svojih sjena, a oni ga nisu prepoznali. On je toga dana bio jedini koji je uspjeno umaknuo svojim motriteljima. argon to su ga uili na Farmi bio je poseban jezik. - Vjerojatno se neete sluiti svim ovim izrazima - instruktor je rekao svojoj grupi - ali bolje ih je znati. Postoje dvije vrste pijuna: utjecajni pijun i pijun provokator. Utjecajni pijun nastoji promijeniti stavove u zemlji u kojoj djeluje. Zadatak provokatora je izazivanje nevolja i stvaranje kaosa. Biografski utjecaj je ifra CIA-e za ucjenu. Takoer postoje poslovi crne torbe, a to moe biti sve, od podmiivanja do provale. Watergate je bio jedan takav posao. Pogledao je naokolo kako bi se uvjerio da ga svi pozorno sluaju. Bili su kao opinjeni. - S vremena na vrijeme nekome od vas zatrebat e obuar; to je ovjek koji krivotvori putovnice. Robert se pitao hoe li mu ikad zatrebati obuar. - Izraz maksimalno degradirati prilino je teak. Znai da nekoga treba ubiti. Isto znai i rije likvidirati. Ako ujete da netko govori o Tvrtki, to je nadimak to smo ga nadjenuli Britanskoj tajnoj slubi. Ako vam netko kae da raskuite prostoriju, neete traiti nametnike, nego naprave za prislukivanje. Prikriveni izrazi fascinirali su Roberta. - Dame je eufemizam za ene kojima je zadatak kompromitirati opoziciju. Legenda je krivotvorena biografija pijuna, stvorena za pruanje zatite. Privatiziranje znai naputanje slube. Instruktor je preao pogledom po sluateljima. - Zna li netko od vas to je krotitelj lavova? ekao je odgovor. Tiina. - Kad obavjetajac dobije otkaz, ponekad se uzruja i prijeti da e otkriti ono to zna. Na scenu stupa snagator, ili krotitelj lavova, kako bi ga smirio. Siguran sam da nitko od vas nee imati takvih susreta. To je izazvalo nervozan smijeh. - Zatim, tu je rije ospice. Ako rtva umre od ospica, znai da je ubojstvo izvedeno tako dobro da se smrt inila nesretnim sluajem ili posljedicom bolesti. Jedan nain dobivanja ospica je tabun. To je bezbojna ili smeasta tekua smjesa koja izaziva paraliziranje ivaca kad se apsorbira kroz kou. Ako vam netko ponudi glazbenu kutiju, nude vam radioodailja. ovjek koji rukuje odailjaem zove se glazbenik. U budunosti e neki od vas raditi goli. Nemojte odmah skidati odjeu, jer to jednostavno znai da ste sami i ne moete oekivati pomo sa strane. - Danas elim jo o neemu razgovarati. Sluajnosti. U naem poslu, tako neto ne postoji. To obino znai da je opasnost na vidiku. Ako neprestano susreete istu osobu, ili esto opaate isti automobil, zatitite se. Vjerojatno ste u nevoljama do grla. - Mislim da je za danas dosta, gospodo. Sutra ujutro emo nastaviti. S vremena na vrijeme, pukovnik je Johnson pozivao Roberta u svoj ured kako bi popriali, kako je on govorio. Razgovori su bili lano neobavezni, ali je Robert bio svjestan prikrivenog ispitivanja. - Koliko sam shvatio, ivite u sretnom braku, Roberte.

- Tako je. U iduih pola sata razgovarali su o braku, vjernosti i povjerenju. Drugi put: - Admiral Whittaker vas gleda kao sina, Roberte. Jeste li to znali? - Da. - Bol zbog Edwardove smrti nikad nee nestati. Razgovarali su o lojalnosti, dunosti i smrti. - Suoili ste se sa smru vie no jednom, Roberte. Bojite li se umrijeti? - Ne. - No, umrijeti za neto vrijedno, pomislio je Robert, a ne besmisleno. Sastanci su frustrirali Roberta, jer su ga podsjeali na policijsko zrcalo. Pukovnik Johnson je njega jasno mogao vidjeti, ali je on sam ostao nevidljiv, zagonetka obavijena tajnovitou. Obuka je trajala esnaest tjedana, a. u tom razdoblju nikome od njih nije bilo doputeno uspostavljanje veze s vanjskim svijetom. Robertu je oajniki nedostajala Susan. To je bio njihov najdui rastanak. Po isteku etiri mjeseca, pukovnik Johnson pozvao je Roberta u svoj ured. - Sad emo se pozdraviti. Postigli ste izvrsne rezultate, kapetane. Vjerujem da e vam budunost biti vrlo zanimljiva. - Hvala, gospodine. Nadam se da je tako. - Sretno. Pukovnik Johnson gledao je kako Robert odlazi. Pet je minuta nepomino sjedio, a zatim je donio odluku. Ustao je i zakljuao vrata. Tada je podigao slualicu i obavio telefonski razgovor. Susan ga je ekala. Otvorila je vrata njihova stana odjevena u prozirni neglie koji nita nije skrivao. Poletjela mu je u zagrljaj i vrsto se priljubila uz njega. - Zdravo, mornaru. eli li se zabaviti? - Ve se zabavljam - sretno je rekao Robert - im si mi ti u rukama. - Boe, strahovito si mi nedostajao! - Susan se odmaknula od njega i strastveno rekla: - Ako ti se ikad neto dogodi, mislim da bih umrla. - Nita mi se nee dogoditi. - Obeava? - Obeavam. Na trenutak ga je zabrinuto prouavala. - Izgleda jako umorno. - Obuka je bila prilino intenzivna - priznao je Robert. To je bilo blago reeno. Uza sve tekstove i prirunike to ih je trebalo prouiti, te praktina, neposredna predavanja, nitko od polaznika teajeva nije uspijevao odspavati vie od nekoliko sati dnevno. Gotovo se nitko nije bunio, iz jednostavnog razloga: bili su posve svjesni injenice da bi im ono to su uili jednog dana moglo spasiti ivot. - Tono znam to ti je potrebno - zakljuila je Susan. Robert se nacerio. - Slaem se. - Posegnuo je za njom. - ekaj. Daj mi pet minuta. Skini odjeu. Gledao je za njom dok se udaljavala i pomislio: Koliko vraje sree moe ovjek imati? Poeo se razodijevati. Susan se vratila nekoliko minuta kasnije. Tiho je rekla: - Mmm. Volim kad si gol. Sjetio se rijei svog instruktora: - Neki od vas e djelovati goli. To znai da ste sami i bez ikakve pomoi, - U to li sam se to uvalio? U to sam uvalio Susan? Povela ga je u kupaonicu. Kada je bila puna tople miriljave vode, a prostoriju su osvjetljavale samo etiri svijee to su treperile na umivaoniku. Dobro doao kui, dragi. - Skinula je neglie i ula u kadu. On je poao za njom. - Susan... - Nemoj govoriti. Nasloni se na mene. Osjetio je kako mu njene ruke njeno miluju lea i ramena, te mekane obline njenog tijela uza svoje, pa je zaboravio kako je umoran. Vodili su ljubav u toploj vodi, a kad su se obrisali, Susan je rekla: - Toliko za predigru. Sad prijeimo na ozbiljne stvari. Ponovno su vodili ljubav, a kasnije je Robert tonuo u san drei Susan u zagrljaju i mislio: Uvijek e biti ovako. Zauvijek.

Sedamnaesto poglavlje
Idueg ponedjeljka ujutro Robert se prvi put javio na dunost u Obavjetajnu slubu ratne mornarice 17. okruga, u Pentagon. Admiral Whittaker toplo ga je pozdravio: - Dobro doao kui, Roberte. Oito si ostavio vraki dubok dojam na pukovnika Johnsona. Robert se nasmijeio. - On je i sam prilino impresivna linost. Dok su pili kavu, admiral ga je upitao: - Jesi li spreman uhvatiti se posla? - Jedva ekam. - Dobro. Postoji problem u Rodeziji... Rad u Obavjetajnoj slubi ratne mornarice bio je jo uzbudljiviji no to je Robert oekivao. Svaki je zadatak bio drugaiji, a Robert je dobio pristup nekad povjerljivim dokumentima oznaenim sa vrlo osjetljivo. Doveo je prebjega koji je razotkrio Norieginu operaciju vercanja droge u Panami, otkrio je krticu koja je radila za Marcosa u Amerikom konzulatu u Manili, te pomogao u postavljanju aparata za prislukivanje u Maroku. Bio je na zadacima u Junoj Americi i Indoneziji. Jedino to ga je muilo bili su dugotrajni rastanci od Susan. Mrzio je biti daleko od nje i strano mu je nedostajala. Ipak, njega je zaokupljalo uzbuenje njegova posla, ali Susan nije imala niega. Robert je dobivao sve vie i vie zadataka. Sve je manje vremena provodio kod kue, a tada su nevolje sa Susan postale ozbiljne. Kad god bi se Robert vratio kui, on i Susan bi gladno poletjeli jedno drugome u zagrljaj i strastveno vodili ljubav. No, ti su trenuci postajali sve rjei. Susan je imala osjeaj da se Robert tek vratio kui, a ve su ga slali na novi zadatak. Da bi stvari bile jo gore, Robert nije smio s njom razgovarati o svom poslu. Susan nije imala pojma kamo je odlazio niti to je radio. Znala je samo da je ono to radi opasno, a uasavala ju je pomisao da bi jednoga dana mogao otii i nikad se ne vratiti. Nije se usuivala postavljati pitanja. Osjeala se poput stranca, posve iskljuena iz vanog dijela njegova i vota. Iz njihova ivota. Ne mogu dalje ovako, zakljuila je Susan. Kad se Robert vratio sa etverotjednog zadatka u sredinjoj Africi, Susan je rekla: - Roberte, mislim da bismo trebali razgovarati. - U emu je problem? - upitao je Robert. Znao je u emu je problem. - Bojim se. Udaljavamo se jedno od drugoga, a ja ne elim izgubiti ono to imamo. Ne bih to mogla podnijeti. - Susan... - ekaj. Pusti me da zavrim. Zna li koliko smo vremena proveli zajedno tijekom posljednja etiri mjeseca? Manje od dva tjedna. Kad god se vrati kui, ini mi se da je doao neki gost, a ne moj mu. Obujmio ju je rukama i vrsto privinuo uza se. - Zna koliko te volim. Poloila mu je glavu na rame. - Molim te, nemoj dopustiti da nam se neto dogodi. Neu - obeao je. - Razgovarat u s admiralom Whittakerom. - Kada? - Odmah. - Admiral e vas sada primiti, kapetane. - Hvala. Admiral Whittaker sjedio je za svojim pisaim stolom i potpisivao papire. Podigao je pogled kad je Robert uao i nasmijeio se. - Dobro doao kui, Roberte, i estitam. Obavio si izvrstan posao u El

Salvadoru. - Hvala, gospodine. - Sjedni. Mogu li ti ponuditi kavu? - Ne, hvala, admirale. elio si razgovarati sa mnom? Moja je tajnica rekla da je hitno. to mogu uiniti za tebe? Nije znao kako bi poeo. - Pa, gospodine, ovo je osobno. Oenjen sam manje od dvije godine i... Odlino si izabrao, Roberte. Susan je krasna ena. Da, slaem se. Problem je u tome to sam ja uglavnom na putu, a ona je zbog toga nesretna. Brzo je dodao: -1 sasvim je u pravu. Ovo nije normalna situacija. Admiral Whittaker se nagnuo unatrag i zamiljeno rekao: - Naravno, ono ime se ti bavi nije normalan posao. Ponekad treba neto rtvovati. Znam - tvrdoglavo je rekao Robert - ali nisam spreman rtvovati svoj brak. Previe mi znai. Admiral ga je zamiljeno prouavao. - Shvaam. to trai od mene? Nadao sam se da mi moete dodijeliti neke zadatke koji me ne bi toliko odvlaili od kue. Ovo je golem posao. Sigurno postoji na stotine stvari koje bih mogao obavljati blie domu. - Blie domu. - Da. Admiral je polako rekao: - U svakom sluaju, to si zasluio. Ne vidim zato se tako neto ne bi moglo srediti. Robert se s olakanjem nasmijeio. - To je vrlo ljubazno od vas, admirale. Bit u vam zahvalan. Da, vjerujem da to moemo urediti, sigurno. Reci Susan da sam joj poruio kako je problem rijeen. Robert je ustao, sav ozaren. - Ne znam kako bih vam zahvalio. Admiral Whittaker samo je odmahnuo rukom. Previe si mi dragocjen pa ne smijem dopustiti da ti se neto dogodi. A sad se vrati kui svojoj eni. Kad je Robert upoznao Susan s novostima, bila je ushiena. - Snano ga je zagrlila. - O, dragi, to je predivno. Zamolit u ga da mi odobri dva tjedna odmora pa moemo nekamo otputovati. To e nam biti drugi medeni mjesec. Zaboravila sam kako izgleda medeni mjesec - promrmljala je Susan. - Pokai mi. Robert joj je pokazao. Idueg je jutra admiral Whittaker poslao po Roberta. - Samo te elim obavijestiti da pokuavam neto urediti glede naeg jueranjeg razgovora. - Hvala vam, admirale. - Sad je trenutak za spominjanje dopusta. - Gospodine... Admiral Whittaker ga je prekinuo: - Neto je iskrsnulo, Roberte. - Admiral je poeo etati prostorijom. Kad je progovorio, u glasu mu se osjeala duboka zabrinutost. - Upravo su me obavijestili da se netko infiltrirao u CIA-u. ini se da ve dugo cure strogo povjerljivi podaci. O pijunu znaju samo to da mu je konspirativno ime Lisica. Trenutno se nalazi u Argentini. Trebaju nekoga tko ne radi za CIA- u za .obavljanje zadatka. Zamjenik naelnika CIA-e traio je tebe. ele da ue ovjeku u trag i dovede ga natrag. Rekao sam im da odluku preputam tebi. eli li prihvatiti zadatak? Robert je oklijevao. - Bojim se da u morati odbiti, gospodine. - Potujem tvoju odluku, Roberte. Bez prestanka si putovao i nikad jo nisi odbio neki zadatak. Znam da je to uvelike utjecalo na tvoj brak. - Volio bih preuzeti taj posao, gospodine. Samo... - Ne mora nita rei, Roberte. Moje miljenje o tvom radu i portvovnosti nikad se nee promijeniti. elim te zamoliti samo za jednu uslugu. - A to je, admirale?

- Zamjenik naelnika CIA-e zatraio je sastanak s tobom, bez obzira na tvoju odluku. Moramo biti susretljivi. Nema nita protiv, zar ne? - Jasno da nemam, gospodine. Rano idueg jutra Robert se odvezao na sastanak u Langley. - Sjednite, kapetane - rekao je zamjenik naelnika kad je Robert uao u veliki ured na uglu. Puno sam uo o vama. Samo dobro, naravno. - Hvala, gospodine. Zamjenik naelnika bio je mukarac ezdesetih godina, vrlo mrav, lijepe sijede kose i tankih bria to su se pomicali gore dolje dok je puckao lulu. Diplomirao je na Yaleu, prikljuio se OSSu tijekom Drugog svjetskog rata, a kasnije preao u CIA-u, kad je formirana nakon sukoba. Polako se uspinjao na ljestvici najmonije obavjetajne slube svijeta. elim vam dati do znanja, kapetane, da cijenim vau odluku. - Drago mi je. Meutim, osjeam da vas moram upoznati s postojanjem jedne injenice. - O emu je rije, gospodine? Predsjednik je osobno upleten u operaciju razotkrivanja Lisice. - Nisam to znao, gospodine. On to dri, kao i ja, jednim od najvanijih zadataka ove agencije otkako ona postoji. Poznata mi je vaa situacija kod kue, a siguran sam da i predsjednik shvaa. On je pravi obiteljski ovjek. No, vae odbijanje ovog zadatka moglo bi, kako bih to rekao, baciti sjenu na ONI i na admirala Whittakera. Admiral nije utjecao na moju odluku, gospodine - rekao je Robert. Ja to razumijem, kapetane, ali hoe li i predsjednik razumjeti? Morat emo odgoditi medeni mjesec, pomislio je Robert. Kad je Robert obavijestio Susan o razvoju dogaaja, blago je rekao: - Ovo je moj posljednji prekomorski zadatak. Poslije ovoga, bit u neprestano kod kue pa u ti dojaditi. Nasmijeila mu se. - Nema toliko vremena na svijetu. Bit emo zauvijek zajedno. Potjera za Lisicom predstavljala je najvee razoaranje to ga je Robert ikad doivio. Otkrio je njegov trag u Argentini, ali mu je plijen izmaknuo za jedan dan. Trag je vodio u Tokio i Kinu, a potom u Maleziju. Tkogod to bio, ostavljao je tek toliko tragova da ga dovede onamo gdje je bio, ali nikad tamo gdje se trenutno nalazi. Dani su se pretvorili u tjedne, tjedni u mjesece, a Robert je uvijek bio korak iza Lisice. Nazivao je Susan gotovo svakoga dana. U poetku joj je govorio: - Doi u kui za par dana, draga. - A zatim: Moda u se vratiti sljedei tjedan. - I na kraju: - Nisam siguran kad u se vratiti. - Na koncu je Robert morao odustati. Slijedio je trag ve dva i pol mjeseca, a nije bio ni mrvicu blie uspjehu. Kad se vratio kui, Susan se inila drugaijom. Djelovala je hladnije. - ao mi je, duo - ispriavao se Robert. - Nisam imao pojma da e to ovoliko trajati. Bilo je samo... - Nikad te nee pustiti, zar ne, Roberte? - to? Jasno da hoe. Odmahnula je glavom. - Ne vjerujem. Zaposlila sam se u bolnici Washington Memorial. Iznenadio se. - to si uinila? - Opet u raditi kao medicinska sestra. Ne mogu samo sjediti po kui, ekati na tvoj povratak, pitati se gdje si i to radi, muiti se mislima jesi li iv ili mrtav. - Susan, ja... - Sve je u redu, najdrai. Barem u raditi neto korisno dok tebe nema. To e mi olakati ekanje. Robert na to nije imao to odgovoriti.

Izvijestio je admirala Whittakera o svom neuspjehu. Admiral je suosjeao s njim. - Ja sam kriv to sam ti dopustio preuzimanje tog zadatka. Odsad emo prepustiti CIA -i da sama rjeava svoje proklete probleme. ao mi je, Roberte. Robert mu je rekao da se Susan zaposlila kao medicinska sestra. - To je vjerojatno dobra zamisao - zamiljeno je rekao admiral. - Malo e popustiti pritisak u tvom braku. Ako s vremena na vrijeme preuzme neke prekomorske poslove, sigurno joj vie nee toliko smetati. S vremena na vrijeme bilo je gotovo stalno. Tada se brak doista poeo raspadati. Susan je radila u bolnici Washington Memorial kao medicinska sestra u operacijskoj sali, a kad god je Robert bio kod kue, nastojala je dobiti slobodne dane kako bi bila s njim* ali ju je posao sve vie zaokupljao. - Doista volim raditi, dragi. Osjeam se korisnom. Govorila je Robertu o svojim pacijentima, a on se sjeao kako je bila brina prema njemu, kako ga je njegovala i vratila mu zdravlje, vratila ga u ivot. Bilo mu je drago da obavlja vaan posao kojeg voli, ali injenica je bila da su se sve manje viali. Osjeajni raskol meu njima postajao je sve naglaeniji. Meu njima je postojala nelagoda kakve ranije nije bilo. Osjeali su se poput dvoje stranaca koji su oajniki nastojali odravati razgovor. Kad se Robert vratio u Washington nakon to je est tjedana radio u Turskoj, poveo je Susan na veeru u Sans Souci. Susan je rekla: - Imamo novog pacijenta u bolnici. Doivio je teku zrakoplovnu nesreu, a lijenici nisu vjerovali da e preivjeti, ali u se ja za to pobrinuti. - Oi su joj blistale. Takva je bila kad sam ja bio u pitanju, pomislio je Robert. Pitao se je li se nagnula nad pacijenta i rekla: - Ozdravi. Ja te ekam. - Odbacio je tu pomisao. On je tako drag, Roberte. Sve su sestre poludjele za njim. Sve sestre? pitao se. Javila se mala muna sumnja u dnu njegovih misli, ali ju je uspio potisnuti. Naruili su veeru. Idue nedjelje Robert je otiao u Portugal, a kad se nakon tri tjedna vratio, Susan ga je uzbueno pozdravila. Monte je danas prvi put hodao! - Povrno ga je poljubila. - Monte? Monte Banks. Tako se zove. Oporavit e se. Lijenici nisu mogli povjerovati, ali mi nismo odustajali. Mi. - Priaj mi o njemu. Doista je drag. Uvijek nam dijeli darove. Vrlo je imuan. Upravlja vlastitim zrakoplovom pa je doivio teku nesreu i... - Kakve darove? O, ma zna, sitnice... slatkie, cvijee, knjige i ploe. Pokuao nam je svima dati skupe ure, ali smo to morale odbiti, naravno.

- Naravno. - Ima jahtu, ponije za polo... Toga ga je dana Robert poeo zvati Moneybags. Susan je govorila o njemu kad god bi se vratila iz bolnice. - Odista je divan, Roberte. Divan znai opasnost. I tako je paljiv. Zna li to je danas uinio? Naruio je da se poalje ruak iz Jockey Cluba za sve medicinske sestre na katu. ovjek je odvratan. Robert je otkrio da ga obuzima bijes. - Je li taj tvoj divni pacijent oenjen? - Nije, dragi. Zato? - Samo sam se pitao. Nasmijala se. - Za Boga miloga, nisi valjda ljubomoran? Na nekog starca koji tek ui hodati? Nisam, jasno. - Vraga nisam. No, nije joj htio pruiti zadovoljstvo i priznati. Kad je Robert bio kod kue, Susan je nastojala ne spominjati svog pacijenta. No, ako ona nije o njemu govorila, to bi uinio Robert. - Kako je stari Moneybags? On se ne zove Moneybags - ukorila ga je. - Zove se Monte Banks. Svejedno. - teta to kujin sin nije poginuo u zrakoplovnoj nesrei. Idueg je dana bio Susanin roendan. Zna to - oduevljeno je rekao Robert - idemo slaviti. Izai emo, poi na romantinu veeru i... - Moram raditi u bolnici do dvadeset sati. - Dobro. Tamo u te pokupiti. - U redu. Monte jedva eka da te upozna. Ispriala sam mu sve o tebi. Veselim se susretu sa starcem - uvjeravao ju je Robert. Kad je Robert stigao u bolnicu, slubenica za prijamnim pultom mu je rekla: - Dobra veer, kapetane. Susan radi na ortopedskom odjelu na drugom katu. Oekuje vas. - Podigla je telefonsku slualicu. Robert je izaao iz dizala, a Susan ga je ekala u svojoj ukrobljenoj bijeloj odori. Srce mu je poskoilo. Bila je tako lijepa. - Zdravo, ljepotice. Susan se osmjehnula, nekako u neprilici. - Zdravo, Roberte. Za nekoliko u minuta biti slobodna. Doi. Upoznat u te s Monteom. Jedva ekam. Uvela ga je u veliku privatnu sobu ispunjenu knjigama, cvijeem i koarama voa, te rekla: Monte, ovo je moj mu , Robert. Robert je bez rijei stajao i zurio u ovjeka na krevetu. Bio je tri ili etiri godine stariji od Roberta, a sliio je Paulu Newmanu. Robert ga je trenutno zamrzio. - Jako mi je drago to sam vas upoznao, kapetane. Susan mi je ispriala sve o vama. Zar su o tome razgovarali dok je usred noi sjedila uza nj? - Vrlo se ponosi vama. Tako treba, stari, dobaci mi nekoliko mrvica. Susan je gledala Roberta, nadajui se da e biti ljubazan. Potrudio se. ujem da ete uskoro izai odavde. Da, uglavnom zahvaljujui vaoj eni. Ona stvara uda. Hajde, mornaru. Zar misli da u nekoj drugoj sestri prepustiti to divno tijelo? - Da, to joj je specijalnost. - Robert nije uspio izbaciti prizvuk gorine iz glasa. Roendanska veera predstavljala je fijasko. Susan je eljela razgovarati samo o svom pacijentu. - Je li te podsjetio na nekoga, dragi? - Na Borisa Karloffa.

- Zato si bio onako nepristojan prema njemu? Hladno je rekao: - Mislim da sam bio vrlo civiliziran. Sluajno mi se ovjek ne svia. Susan je zurila u njega. - ak ga i ne poznaje. Sto ti se kod njega ne svia? Ne svia mi se kako te gleda. Ne svia mi se kako ti njega gleda. Ne svia mi se kako na brak ide dovraga. Boe, ne elim te izgubiti. - Oprosti. Valjda sam samo umoran. U tiini su zavrili veeru. Idueg jutra, dok se Robert pripremao za posao, Susan je rekla: - Roberte, moram ti neto rei... Imao je osjeaj kao da ga je netko tresnuo u eludac. Nije mogao podnijeti da ona rijeima izrazi ono to im se dogaalo. - Susan... Zna da te volim. Uvijek u te voljeti. Ti si najdrai, najdivniji ovjek kojeg sam ikad upoznala. - Molim te... Ne, pusti me da zavrim. Ovo mi je vrlo teko. Tijekom protekle godine nai se zajedniki provedeni trenuci mjere minutama. Vie nemamo braka. Udaljili smo se jedno od drugoga. Svaka je rije bila poput uboda noem. Ima pravo - oajniki je rekao. - Promijenit u se. Napustit u posao u slubi. Sada. Danas. Poi emo nekamo na put i... Odmahnula je glavom. - Ne, Roberte. Oboje znamo da to ne bi uspjelo. Radi posao kojeg voli. Ako bi ga zbog mene napustio, uvijek bi me mrzio. Nitko nije kriv za ovo. To se jednostavno... dogodilo. elim razvod. inilo mu se da se svijet sruio na njega. Odjednom je osjetio jaku muninu. - Ne misli ozbiljno, Susan, nai emo nain za... - Prekasno je. Ve dugo razmiljam o ovome. Cijelo vrijeme dok si ti bio na putu, a ja sam kod kue sama sjedila i ekala te, razmiljala sam o tome. ivimo odvojenim ivotima. Potrebno mi je vie od toga. Treba mi neto to mi ti vie ne moe dati. Stajao je i borio se da uspostavi kontrolu nad svojim osjeajima. - Ima li to... ima li to neke veze s Moneybagsom? Susan je oklijevala. - Monte me je zaprosio. Osjetio je kako mu se utroba pretvara u vodu. -1 ti si prihvatila? - Da. To je bila nekakva luda nona mora. Ovo se ne dogaa, mislio je. Ne moe biti. Oi su mu se ispunile suzama. Susan ga je zagrlila i vrsto ga drala. - Nikad vie za nekoga neu osjeati ono to sam osjeala za tebe. Voljela sam te svim srcem i duom. Uvijek u te voljeti. Ti si moj najdrai prijatelj. - Malo se odmaknula i pogledala ga u oi. - Ali to nije dovoljno. Razumije li? Razumio je jedino da ga ona unitava. - Mogli bismo ponovno pokuati. Poet emo ispoetka i... - ao mi je, Roberte. - Govorila je priguenim glasom. - Strano mi je ao, ali gotovo je. Susan je odletjela u Reno radi razvoda, a kapetan Robert Bellamy dva se tjedna nije otrijeznio. Stare navike teko umiru. Robert je telefonirao prijatelju u FBI-u. Al Traynor naao se na Robertovu putu ve desetak puta u prolosti, te je Robert imao povjerenja u njega. - Tray, treba mi jedna usluga. Usluga? Treba ti psihijatar. Kako si, dovraga, mogao pustiti da ti Susan ode? Vjerojatno je ve cijeli grad uo o njihovu rastanku. - To je duga, tuna pria. Doista mi je ao, Roberte. Ona je sjajna ena. Ja... nije vano. to mogu uiniti za tebe? elio bih da nekoga provjeri u vaim raunalima. - Nema problema. Reci ime. - Monte Banks. Rije je samo o rutinskoj provjeri. - U redu. to eli znati? Vjerojatno ga uope nema u tvojim dosjeima, Tray, ali ako... je li ikad platio globu, premlatio

psa, proao kroz crveno svjetlo? Uobiajeno. - Svakako. I zanima me odakle mu novac. elio bih neto saznati o njegovom podrijetlu. - Dakle, samo rutinski, je li? I, Tray, neka ovo ostane meu nama. Osobno je. Moe? - Nema problema. Nazvat u te ujutro. - Hvala. Dugujem ti ruak. - Veeru. - Vrijedi. Robert je spustio slualicu i pomislio: Slika ovjeka koji se hvata za slamku. emu se nadam, da je on Jack Trbosjek, a Susan e doletjeti natrag u moj naruaj? Rano idueg jutra, Dustin Thornton je poslao po Roberta. - Na emu trenutno radite, kapetane? On savreno dobro zna na emu radim, pomislio je Robert. - Dovravam dosje o diplomatu iz Singapura i... - ini se da vam to ne zauzima dovoljno vremena. - Oprostite molim? Za sluaj da ste zaboravili, kapetane, Obavjetajna sluba ratne mornarice nema ovlatenje za istragu o amerikim dravljanima. Robert ga je zbunjeno gledao. - to to vi... ? FBI me je obavijestio da pokuavate doi do informacija koje ne potpadaju pod jurisdikciju ove slube. Robert je osjetio iznenadan nalet bijesa. Onaj ga je kujin sin Traynor izdao. Toliko o prijateljstvu. - To je stvar osobne prirode - rekao je Robert. - Ja... Raunala FBI-a nisu stvorena radi vas, kao ni za to da vam pomognu uznemiravati graane. Jesam li bio jasan? - Vrlo. - To je sve. Robert je odjurio natrag do svog ureda. Prsti su mu podrhtavali dok je birao broj 202-324-3000. Javio se nepoznati glas: - FBI. - Ala Traynora, molim vas. - Samo trenutak. Minutu kasnije javio se muki glas: - Halo. Mogu Ii vam pomoi? - Da. Trebao bih Ala Traynora. - ao mi je, agent Traynor vie ne radi ovdje. Robert se zaprepastio. - to? - Traynor je premjeten. - Premjeten? - Da. - Kamo? Boise. No, jo ga neko vrijeme nee biti tamo. Dugo vremena, bojim se. - Kako to mislite? Dok je sino trao parkom Rock Creek, udario ga je automobil, a voza je pobjegao s mjesta nesree. Moete li to povjerovati? Neki je kreten sigurno bio mrtav pijan. Zaletio se automobilom na stazu za tranje. Odbacio je Traynorovo tijelo preko deset metara. Moda nee preivjeti. Robert je spustio slualicu. U glavi mu se vrtjelo. Koji se vrag dogaa? Monte je Banks, plavooki sveameriki momak, zatien. Od ega? Tko ga titi? Isuse, pomislio je Robert, u to e se to Susan uvaliti? Posjetio ju je toga poslijepodneva. Nalazila se u svom novom stanu, prekrasnom dupleksu u Ulici M. Pitao se je li ga Moneybags platio. Ve tjednima nije vidio Susan, a pogled na nju oduzeo mu je dah.

Oprosti mi to ovako upadam, Susan. Znam da sam obeao kako to neu initi. - Rekao si da je rije o neem ozbiljnom. I jest. - Sad kad je bio ovdje, nije znao kako bi poeo. Susan, doao sam te spasiti? Nasmijala bi mu se u lice. - to se dogodilo? - Rije je o Monteu. Namrtila se. - to je s njim? Ovo je najtei dio. Kako joj moe rei ono to ni sam nije znao? Znao je jedino da neto nikako ne valja. Monte Banks se sigurno nalazio u raunalu FBI-a, uz napomenu: Nikakvi se podaci ne smiju izdavati bez odobrenja. A o raspitivanju su odmah obavijestili ONI. Zato? - Mislim da nije... on nije ono to se ini da jest. - Ne razumijem. - Susan, odakle mu toliki novac? inilo se da ju je pitanje iznenadilo. - Monte se vrlo uspjeno bavi uvozom i izvozom. Najstarije pokrie na svijetu. Trebao je biti pametniji i ne uletjeti ovamo s nepotpunom teorijom. Osjeao se poput budale. Susan je ekala objanjenje, a on ga nije imao. - Zato me to pita? Bio sam... samo sam se htio uvjeriti da je on prava osoba za tebe - neuvjerljivo je rekao Robert. - O, Roberte. - U glasu joj se osjealo razoaranje. Vjerojatno nisam trebao doi. - Tu ima pravo, stari. - ao mi je. Susan mu je prila i zagrlila ga. - Razumijem - tiho je rekla. No, nije razumjela. Nije shvaala da je neduno raspitivanje o Monteu Banksu nailo na neprobojni zid, vraeno ONI-u, a ovjek koji je pokuao doi do podataka premjeten je u zabit.
Bilo je drugih naina za dobivanje informacija, a Robert ih je oprezno primijenio. Telefonirao je prijatelju koji je radio za Forbes Magazine. Roberte! Dugo se nismo vidjeli? to mogu uiniti za tebe? Robert mu je rekao. Monte Banks? Zanimljivo je to si ga spomenuo. Drimo da bismo ga trebali staviti na Forbesov popis etiristo najimunijih, ali ne moemo dobiti vrste podatke o njemu. Ima li ti neto za nas? Nula. Robert je poao u gradsku knjinicu i potraio ime Monte Banks u Tko je tko. Nije ga bilo. Okrenuo se mikrofilmu i potraio stara izdanja Washington Posta, otprilike iz vremena Banksove zrakoplovne nesree. Naao je kratki lanak o padu aviona. Spominjao se Banks kao poduzetnik. Sve je zvuilo prilino neduno. Moda grijeim, mislio je Robert. Moda je Monte Banks momak s bijelim eirom. Naa ga vlada ne bi titila da je pijun, zloinac, ili se bavi drogama... Istina je da se ja jo uvijek grevito drim Susan. Ponovni status neenje donio mu je usamljenost, prazninu, niz zaposlenih dana i besanih noi. Bez najave, preplavio bi ga oaj te bi plakao. Plakao je zbog sebe i zbog Susan, kao i zbog svega to su izgubili. Svuda se osjeala Susanina prisutnost. Stan je bio pun podsjetnika na nju. Robert je stalno iznova proivljavao njihove zajednike trenutke, a svaka ga je prostorija muila sjeanjima na Susanin glas, njezin smijeh, njenu toplinu. Sjeao se blagih uzvisina i udolina njenog tijela dok je gola leala u krevetu, ekajui ga, a bol je u njemu postala nepodnoljiva. Njegovi su se prijatelji zabrinuli. - Ne bi smio biti sam, Roberte. Njihov je skupni povik postao: - Da samo zna kakvu sam ti curu naao!

Bilo ih je visokih i lijepih, niskih i seksi. Bile su modeli, tajnice, reklamne agentice, rasputenice i odvjetnice. Meutim, nijedna nije bila Susan. Nije imao nieg zajednikog niti s jednom od njih, a pokuaji avrljanja s nepoznatim enama koje ga ni najmanje nisu zanimale, samo su ga inili jo usamljenijim. Robert nije imao ni najmanju elju neku od tih ena odvesti u krevet. elio je biti sam. elio je vratiti film na poetak, iznova napisati scenarij. Sada je bilo tako lako vidjeti vlastite greke, znati kako se trebala odvijati scena s admiralom Whittakerom. U CIA-u se infiltrirao ovjek pod imenom Lisica. Zamjenik naelnika je traio da mu ti ue u trag. Ne, admirale. ao mi je. Vodim svoju enu na drugi medeni mjesec. elio je preurediti svoj ivot, dati mu sretan zavretak. Prekasno. ivot nije pruao druge prilike. Ostao je sam. Sam je obavljao kupovinu, sam kuhao svoje obroke, a jednom tjedno odlazio je u automatiziranu praonicu. To je bilo samotno, alosno razdoblje Robertova ivota. No, najgore mu je tek predstojalo. Lijepa kreatorica koju je upoznao u Washingtonu telefonirala mu je nekoliko puta i pozivala ga na veeru. Robert se nekao, ali je na kraju ipak prihvatio njen poziv. Pripremila je izvrsnu veeru uz svijee za njih dvoje. - Vrlo dobro kuha - rekao je Robert. - Vrlo sam dobra u svemu. - Nikako nije mogao pogreno shvatiti njezine rijei. Primaknula se k njemu. - Dopusti mi da ti to dokaem. - Poloila mu je ruke na bedra i prela jezikom preko njegovih usana. Prolo je puno vremena, pomislio je Robert, moda previe. Poli su u krevet, a na Robertov uas, bilo je strano. Prvi put u ivotu, Robert je bio impotentan. Osjeao se ponienim. - Ne brini, dragi - rekla je. - Sve e biti u redu. Nije bila u pravu. Robert se vratio kui osjeajui se posramljenim, osakaenim. Znao je da na neki luaki, iskrivljeni nain osjea kako bi voenjem ljubavi s drugom enom izdao Susan. Koliko glup moe ovjek biti? Jo je jednom pokuao voditi ljubav, s vedrom tajnicom iz ONI-a. U krevetu je bila divlje strastvena, milovala ga je po cijelom tijelu, uzela ga u svoja vre la usta. No, nita nije koristilo. elio je jedino Susan. Nakon toga, prestao je pokuavati. Pomiljao je na traenje savjeta u lijenika, ali je osjeao preveliki stid. Znao je u emu je njegov problem, a rjeenja nije bilo. Svu je svoju energiju unosio u posao. Susan ga je zvala najmanje jednom tjedno. - Nemoj zaboraviti uzeti koulje iz praonice - rekla bi. Ili: - Poslat u ti enu da oisti stan. Kladim se da je u uasnom neredu. Nakon svakog poziva, usamljenost je postajala jo gora. Nazvala ga je veer uoi svog vjenanja. - Roberte, elim te obavijestiti da se sutra udajem. Disanje mu je postalo oteano. Poeo je ubrzano disati. - Susan... Volim Montea - rekla je - ali volim i tebe. Voljet u te sve do svoje smrti. Nemoj to nikad zaboraviti. to je na to mogao rei? - Roberte, je li ti dobro? Svakako. Sjajno mi je. Osim to sam postao jebeni eunuh. Prekrii pridjev. - Roberte? Nije ju mogao kanjavati svojim problemom. - Dobro mi je. Uini mi samo jednu uslugu, duo, hoe li? - Sve to je u mojoj moi. - Nemoj... nemoj dopustiti da te vodi na medeni mjesec tamo gdje smo mi bili. Spustio je slualicu, izaao i ponovno se napio. To se zbivalo prije godinu dana. To je bila prolost. Bio je prisiljen suoiti se s injenicom da

Susan sada pripada nekom drugom. Mora ivjeti u sadanjosti. Mora obaviti svoj zadatak. Vrijeme je za razgovor s Lesliejem Mothershedom, ovjekom koji ima fotografije i imena oevidaca koje Robert mora pronai na svom posljednjem zadatku.

Osamnaesto poglavlje
Leslie Mothershed osjeao se vie nego euforino. Istog asa kad se vratio u London, grevito steui svoje dragocjene filmove, pourio je u malu smonicu to ju je pretvorio u tamnu komoru. Provjerio je ima li sve to mu je potrebno: posudu za razvijanje filma, termometar, tipaljke, etiri velike laboratorijske posude, topericu, razvija, otopinu za neutraliziranje razvijaa i sredstvo za fiksiranje. Ugasio je svjetlo i upalio malenu crvenu lampicu. Ruke su mu se tresle dok je otvarao omote i vadio filmove. Nekoliko je puta duboko udahnuo kako bi se smirio. Ovoga puta nita ne smije poi po zlu, mislio je. Nita. Ovo je za tebe, majko. Oprezno je namotao filmove na kaleme. Poloio ih je u posudu i ulio razvija, prvu tekuinu to e je upotrijebiti. Potrebno je odravati stalnu temperaturu od 20 stupnjeva Celzijusa i povremeno promijeati. Po isteku jedanaest minuta, ispraznio je posudu i ulio sredstvo za fiksiranje preko filmova. Opet je postao nervozan, obuzet strahom da ne pogrijei. Izlio je sredstvo za fiksiranje kako bi ih prvi put oprao, a potom ih je pustio u vodi deset minuta. Zatim su uslijedile dvije minute stalnog mijeanja u agensu za ienje, pa jo dvanaest minuta u vodi. Trideset sekundi u otopini za izotravanje osiguravalo je da na negativima nee biti pruga ili mrlja. Na kraju je, vrlo, vrlo oprezno izvadio film, objesio ga i privrstio tipaljkama, a potom gumenim valjkom uklonio posljednje kapljice s filma. Nestrpljivo je ekao da se negativi osue. Dolo je vrijeme za pregledavanje negativa. Mothershed je zadrao dah, a srce mu je mahnito tuklo kad je uzeo prvi niz negativa i podigao ga prema svjetlu. Savreno. Jednostavno savreno! Svaki je bio pravi dragulj, snimak kakvim bi se ponosio svaki fotograf na svijetu. Svaka se pojedinost neobine svemirske letjelice dobro vidjela, ukljuujui i tijela dvojice izvanzemaljaca koji su unutra leali. Dvije stvari to ih ranije nije primijetio zapele su Mothershedu za oko, pa je pozornije pogledao. Tamo gdje se svemirski brod rastvorio mogla su se vidjeti tri uska kaua, a ipak su bila samo dva izvanzemaljca. Druga neobina stvar bila je to to je jednom izvanzemaljcu odsjeena aka. Na fotografiji se nigdje nije vidjela. Moda je stvorenje imalo samo jednu aku, razmiljao je Mothershed. Moj Boe, ove su fotografije prava remek-djela! Majka je imala pravo. Ja sam genij. Osvrnuo se po skuenom prostoru i pomislio: Kad idui put budem razvijao svoje filmove, bit e to u velikoj, lijepo ureenoj tamnoj komori u mojoj gospodskoj kui na Eaton Squareu. Stajao je i dodirivao svoje bogatstvo kao to krtac dodiruje svoje zlato. Na svijetu ne postoji asopis ili novine koje ne bi ubile da se domognu ovih fotografija. Svih ovih godina gadovi su odbacivali njegove fotografije i slali ih natrag s uvredljivim pisamcima. Hvala vam to s te nam poslali fotografije koje vam ovim putem vraamo. Ne odgovaraju naim trenutnim potrebama. Ili: Zahvaljujemo se na vaem prilogu. Previe su sline fotografijama to smo ih ve objavili. Ili samo: Vraamo vam fotografije to ste nam ih poslali. Godinama je te gmizavce molio za posao, ali sad e oni puzati pred njim, a on e ih natjerati da plate. Jedva je ekao. Morao je odmah poeti. Budui da mu je prokleta telefonska kompanija iskljuila telefon samo zato to je nekoliko tjedana kasnio s plaanjem kvartalnog rauna, Mothershed je morao izai telefonirati. Popustio je trenutnom porivu i odluio poi u Langans, stjecite slavnih osoba, i poastiti se zasluenim rukom. Langans je bio daleko iznad njegovih mogunosti, no ako je ikad postojalo vrijeme za slavlje, to je bilo sada. Nije li samo korak od bogatstva i slave?

ef sale smjestio je Mothersheda za stol u kutu restorana, a tamo je, u separeu na udaljenosti od tri metra, ugledao dva poznata lica. Odjednom je shvatio tko su oni, te je njegovim tijelom prostrujio drhtaj uzbuenja. Michael Caine i Roger Moore, glavom i bradom! elio je da mu je majka jo iva pa bi joj mogao ispriati o tome. Oboavala je itati o filmskim zvijezdama. Dva su se mukarca smijala i oito se dobro zabavljala, bez ikakve brige na svijetu, a Mothershed nije s njih mogao otrgnuti pogleda. Njihovi se pogledi nisu zaustavili na njemu. Samodopadni gadovi, ljutito je mislio. Pretpostavljam da oekuju kako u doi i zamoliti ih za autograme. Pa, za nekoliko dana oni e traiti moj. Pretrgnut e se od nastojanja da me upoznaju sa svojim prijateljima. Leslie, elim ti predstaviti Charlesa i Di, a ovo su Fergie i Andrew. Leslie je, znate, momak koji je snimio one slavne fotografije NLO-a. Kad je Mothershed pojeo svoj ruak, proao je kraj dvojice glumaca i stigao do telefona na katu. Nazvao je Informacije i dobio broj Suna. - elio bih razgovarati s vaim grafikim urednikom. Javio mu se muki glas: - Chapman. - Koliko bi za vas vrijedilo dobiti fotografije NLO- a s tijelima dvojice vanzemaljaca u njemu? Glas s druge strane ice je rekao: - Ako su fotografije dobre, mogli bismo ih objaviti kao primjer vjete obmane i... Mothershed je razdraljivo rekao: - Sluajno ovo nije nikakva obmana. Imam imena devetero uglednih oevidaca koji e posvjedoiti da je rije o stvarnom dogaaju... ukljuujui jednog sveenika. ovjekov se ton glasa promijenio. - O? Gdje ste snimili te fotografije? - Nije vano - lukavo je rekao Mothershed. Nee nasjesti njihovim trikovima i dati im podatke prije vremena. - Jeste li zainteresirani? Glas je oprezno rekao: - Ako moete dokazati da su snimci autentini, da, jako smo zainteresirani. Vraki sam siguran da je tako, radosno je mislio Mothershed. - Javit u vam se. - Spustio je slualicu. Druga dva telefonska poziva bila su podjednako zadovoljavajua. Mothershed je sam sebi priznao da je bio genijalan potez skupiti imena i adrese oevidaca. Sad ga nitko nikako nije mogao optuiti da pokuava izvesti prevaru. Ove e se fotografije pojaviti na naslovnicama svakog vanijeg asopisa ili novina na svijetu. Uz moj potpis: Fotografije snimio Leslie Mothershed. Kad je Mothershed odlazio iz restorana, nije mogao odoljeti ve je priao separeu u kojem su sjedile dvije filmske zvijezde. - Oprostite, ao mi je to vam smetam, ali mogu li dobiti vae autograme? Roger Moore i Michael Caine su mu se ljubazno nasmijeili. Narkali su svoja imena na komadie papira i pruili ih fotografu. - Hvala vam. Kad je Leslie Mothershed izaao iz restorana, divljaki je poderao autograme i bacio ih. Neka se jebu! pomislio je. Ja sam vaniji od njih.

Devetnaesto poglavlje

Robert se taksijem odvezao u Whitechapel. Proli su kroz City, poslovni dio Londona, i krenuli na istok dok nisu stigli do Whitechapel Roada, podruja to ga je prije jednog stoljea Jack Trbosjek doveo na zao glas. Du Whitechapel Roada bilo je na desetke tandova na kojima se prodavalo sve i sva, od odjee do svjeeg povra, pa ak i sagova.

Kako se taksi pribliavao Mothershedovoj adresi, okolina je postajala sve zaputenija. Grafiti su prekrivali derutne zgrade od pjeenjaka. Proli su kraj puba Weavers Arms. Ovamo sigurno zalazi Mothershed, pomislio je Robert. Na drugom je natpisu stajalo: Kladioniar Walker... Mothershed se vjerojatno ovdje kladi na konje. Konano su stigli do Grove Road 213A. Robert je otpustio taksi i poeo prouavati zgradu pred sobom. Bila je to runa jednokatnica pretvorena u malene stanove. Unutra je ovjek koji ima potpun popis oevidaca koje Robert mora pronai. Leslie Mothershed nalazio se u dnevnoj sobi i prouavao svoje neoekivano bogatstvo kad je zazvonilo na vratima. Iznenaeno je podigao glavu, ispunjen nenadanim i neobjanjivim strahom. Ponovno je zazvonilo. Mothershed je pokupio svoje dragocjene fotografije i pourio u tamnu komoru. Sakrio je snimke u hrpu starih fotografija, vratio se u dnevnu sobu i otvorio ulazna vrata. Zurio je u nepoznatog mukarca koji je tamo stajao. - Da? - Leslie Mothershed? - Tako je. to elite? - Smijem li ui? - Ne znam. O emu je rije? Robert je izvadio iskaznicu Ministarstva obrane i pokazao mu je. - Ovdje sam po slubenoj dunosti, gospodine Mothershed. Moemo razgovarati ovdje ili u Ministarstvu. - Blefirao je. No, uoio je iznenadni strah na fotograf ovu licu. Leslie Mothershed je progutao slinu. - Ne znam o emu govorite, ali... uite. Robert je uao u otrcanu prostoriju. Bila je siromana s pretenzijama na otmjenost, turobna, a teko da bi netko ba elio ivjeti u takvom prostoru. - Hoete li biti ljubazni i objasniti zato ste ovdje? - Mothershed je uspio glasu dati prizvuk nedune ojaenosti. Doao sam vas ispitati o fotografijama to ste ih snimili. Znao je! Znao je od trenutka kad je odjeknulo zvono na ulaznim vratima. Gadovi e mi pokuati oteti bogatstvo. Pa, neu im to dopustiti. - O kojim fotografijama govorite? Robert je strpljivo rekao: - Onima to ste ih snimili na mjestu pada NLO-a. Mothershed je na trenutak zurio u Roberta, kao da ga je uhvatio nespremna, a zatim se silom nasmijao. - Ah, tel Volio bih da vam ih mogu dati. - Vi jeste snimili te fotografije? - Pokuao sam. - Kako to mislite... pokuali ste? - Prokleti snimci nisu uspjeli. - Mothershed se nervozno nakaljao. - Moj je aparat zamaglio snimke. To je ve drugi put da mi se tako neto dogodilo. - Poeo je nervozno brbljati. - ak sam bacio negative. Nita nisu vrijedili. Uludo sam potroio film. Znate kako su danas filmovi skupi. Ne umije lagati, pomislio je Robert. Na rubu je panike. Robert je suosjeajno rekao: - teta. Te bi nam fotografije puno pomogle. - Uope nije spomenuo popis putnika. Ako je Mothershed lagao o fotografijama, lagao bi i o popisu. Robert se osvrnuo oko sebe. Snimci i popis moraju biti sakriveni tu negdje. Sigurno ih nee biti teko pronai. Stan se sastojao od malene dnevne sobe, spavae sobe i kupaonice, a jedna su vrata vjerojatno vodila u smonicu. Nikako nije mogao prisiliti ovjeka da mu preda traeni materijal. Zapravo nije imao stvarnih ovlasti. No, elio je fotografije i popis oevidaca prije no to ih se domogne netko drugi. Trebao mu je taj popis. - Da - uzdahnuo je Mothershed. - Te bi mi fotografije donijele cijelo bogatstvo. - Priajte mi o svemirskom brodu - rekao je Robert. Mothershed se protiv volje stresao. Sablasni prizor zauvijek mu se usjekao u pamenje. - Nikad to neu zaboraviti - rekao je. - Brod je nekako... pulsirao, kao da je iv. Ostavljao je dojam nekakvog zla. A zatim, ona dva mrtva izvanzemaljca u njemu. - Moete li mi rei neto o putnicima autobusa? Jasno da mogu, likovao je Mothershed u sebi. Imam sva njihova imena i adrese. - Ne, bojim se da

ne mogu. - Mothershed je nastavio govoriti ne bi li prikrio svoju nervozu. - Ne mogu vam nita rei o putnicima jer nisam bio u autobusu. Sve su to bili posve nepoznati ljudi. - Shvaam. Pa, hvala na suradnji, gospodine Mothershed. Cijenim to. ao mi je to su vam snimci uniteni. - I meni je ao - rekao je Mothershed. Gledao je kako se za neznancem zatvaraju vrata i radosno pomislio: Uspio sam! Nadmudrio sam kujine sinove. Na hodniku je Robert prouavao bravu. Stari model. Trebat e mu nekoliko sekundi za otvaranje. Poet e motrenje usred noi i priekati da fotograf ujutro ode iz stana. Kad se domognem popisa putnika, lako u obaviti preostali dio zadatka. Robert je uzeo sobu u malenom hotelu blizu Mothershedova stana, a potom je telefonirao generalu Hilliardu. - Imam ime engleskog oevica, generale. - Samo trenutak. U redu. Recite, kapetane. - Leslie Mothershed. ivi u Whitechapelu. Grove Road 213A. - Izvrsno. Pobrinut u se da britanske vlasti porazgovaraju s njim. Robert nije spomenuo popis putnika ni fotografije. To su bile njegove karte u rukavu. Reggiejeva zalogaj nica nalazila se u slijepoj uliici uz Brompton Road. To je bio maleni lokal ija se klijentela uglavnom sastojala od slubenika i tajnica koje su radile u blizini. Na zidovima su se nalazili posteri nogometaa, a nepokriveni dijelovi zida nisu olieni jo od vremena sukoba na Suezu. Telefon je iza anka dvaput zazvonio, a tada je slualicu podigao krupni ovjek u masnom vunenom puloveru. ovjek je izgledao poput tipinog predstavnika East Enda, uz izuzetak monokla u zlatnom okviru na njegovu lijevom oku. Svatko tko bi pozornije pogledao ovjeka, shvatio bi zato nosi monokl; drugo mu je oko bilo stakleno i izrazito plave boje kakva se obino mogla vidjeti na posterima putnikih agencija. - Ovdje Reggie. - Biskup pri telefonu. - Da, gospodine - rekao je Reggie, a glas mu se spustio do apta. - Na se klijent zove Mothershed. Krsno ime Leslie. Obitava u Grove Road 213A, E3. Ova se narudba mora brzo izvriti. Jasno? - Smatrajte uinjenim, gospodine.

Dvadeseto poglavlje
Leslie Mothershed prepustio se zlatnom sanjarenju. Intervjuiraju ga predstavnici svjetskog tiska. Pitaju ga o golemu dvorcu to ga je upravo kupio u kotskoj, njegovu ljetnikovcu na jugu Francuske i ogromnoj jahti. - Je li tono da vas je Kraljica zamolila da postanete slubeni kraljevski fotograf? - - Da. Rekao sam da u joj javiti. A sada, dame i gospodo, ispriajte me jer kasnim na svoju emisiju u BBC-u... Njegovo je sanjarenje prekinuo zvuk zvona. Pogledao je na sat. Dvadeset tri sata. Zar se onaj ovjek vratio? Poao je k vratima i oprezno ih otvorio. Pred vratima je stajao mukarac nii od Mothersheda (to je bilo prvo to je na njemu zapazio) s debelim naoalama i mrava, upala lica. - Oprostite - plaljivo je rekao ovjek. - Ispriavam se to vam smetam ovako kasno. ivim u blizini. Vani stoji ploa na kojoj pie da ste vi fotograf. - Pa? - Izraujete li fotografije za putovnice? Leslie Mothershed bi trebao izraivati fotografije za putovnice? ovjek kojemu e uskoro svijet

biti pod nogama? To je kao da se od Michelangela trai neka olii kupaonicu. - Ne - grubo je rekao. Poeo je zatvarati vrata. Doista mi je neugodno to vas gnjavim, ali strano mi se uri. Moj zrakoplov polijee za Tokio u osam sati ujutro, a maloas sam izvadio putovnicu i vidio da mi se nekako odlijepila slika. Nema je. Svugdje sam je traio. Nee me pustiti u avion bez slike na putovnici. - Mali je ovjek bio na rubu plaa. - ao mi je - rekao je Mothershed. - Ne mogu vam pomoi. - Platit u vam stotinu funti. Stotinu funti? ovjeku koji ima dvorac, ljetnikovac i jahtu? To je bila uvreda. Patetini je ovjeuljak uporno nastavio: - Mogao bih platiti jo vie. Dvije ili tri stotine. Vidite, doista moram biti u tom avionu jer u inae ostati bez posla. Tristo funti za fotografiju za putovnicu? Bez razvijanja, trajat e desetak sekundi. Mothershed je poeo raunati. To je iznosilo tisuu osamsto funti na minutu. Tisuu osamsto funti na minutu iznosilo je stotinu i osam tisua funti na sat. U osamsatnom radnom danu zaradio bi osamsto ezdeset etiri tisua funti dnevno. Za tjedan dana to bi bilo... - Hoete li to uiniti? Mothershedov ego borio se s njegovom pohlepom, a pohlepa je pobijedila. Dobro e mi doi malo deparca. Uite - rekao je Mothershed. - Stanite uz onaj zid. - Hvala vam. Doista sam vam zahvalan. Mothershed je poalio to nema polaroid aparat. To bi pojednostavnilo stvar. Uzeo je svoj fotoaparat i rekao: - Budite mirni. Deset sekundi kasnije bio je gotov. - Potrajat e neko vrijeme dok je ne razvijem - rekao je Mothershed. - Vratite se za... - Ako nemate nita protiv, priekao bih. - Kako hoete. Mothershed je odnio fotoaparat u tamnu komoru, stavio je u crnu torbu, ugasio veliko svjetlo, upalio crvenu lampu i izvadio film. Ovo e urno obaviti. Slike na putovnicama su ionako uvijek grozne. Petnaest minuta kasnije, dok je Mothershed mjerio vrijeme filma u razvijau, osjetio je miris dima. Zastao je. Je li to umiljao? Ne. Miris je postajao sve jai. Pokuao je otvoriti vrata. inilo se da su se zaglavila. Mothershed ih je gurao. Nisu se ni pomaknula. - Hej! - viknuo je. - to se dogaa tamo vani? Nije bilo odgovora. - Hej? - Pritisnuo je rame o vrata, ali je s druge strane izgleda bilo neto teko i spreavalo ih da se otvore. - Gospodine? Nije bilo odgovora. Jedini zvuk to ga je uo bilo je glasno pucketanje. Miris dima postao je straan. Stan je u plamenu. Vjerojatno je zato ovjek otiao. Sigurno je poao potraiti pomo. Leslie Mothershed se bacao ramenom na vrata, ali ona nisu ni mrdnula. - Upomo! - vriskao je. - Izvucite me odavde! Dim je poeo kuljati ispod vratiju, a Mothershed je osjetio kako su plameni jezici d oprli do njih. Disanje je postalo oteano. Poeo se guiti. Poderao je svoj ovratnik nastojei doi do zraka. Plua su mu gorjela. Poeo je' gubiti svijest. Pao je na koljena. - O, Boe, molim te, ne daj da sad umrem. Ne sad kad u postati bogat i slavan.

- Reggie ovdje. - Je li narudba isporuena? - Da, gospodine. Malo prekuhana, ali isporuena na vrijeme. - Izvrsno.
Robert je u dva ujutro stigao u Grove Road kako bi otpoeo svoje motrenje, a doekala ga je strahovita prometna guva. Ulica je bila ispunjena slubenim vozilima; vatrogasnim kolima,

hitnom pomoi te trima policijskim kolima. Robert se probio kroz gomilu radoznalaca i pourio do sredita aktivnosti. Cijela je zgrada gorjela. Sa svog je mjesta vidio da je stan to ga je zauzimao fotograf posve uniten. - Kako se to dogodilo? - Robert je upitao jednog vatrogasca. - Jo ne znamo. Odmaknite se, molim vas. - Moj roak ivi u tom stanu. Je li spaen? - Bojim se da nije. - Glas mu je postao suosjeajan. - Upravo ga iznose iz zgrade. Robert je gledao kako dva bolniara prema kolima hitne pomoi guraju kolica s tijelom. - Stanovao sam kod njega - rekao je Robert. - Sva je moja odjea unutra. Poao bih onamo i... Vatrogasac je odmahnuo glavom. - To vam ne bi koristilo, gospodine. Od stana je ostao samo pepeo. Ostao je samo pepeo. U to su se pretvorile i fotografije, te dragocjeni popis putnika s njihovim imenima i adresama. Toliko za jebene sretne sluajnosti, gorko je pomislio Robert. U Washingtonu je Dustin Thornton ruao sa svojim tastom, u poslovnim prostorijama Willarda Stonea, u njegovoj raskonoj privatnoj blagovaonici. Dustin Thornton bio je nervozan. Uvijek je bio nervozan u nazonosti svog monog tasta. Willard Stone bio je dobro raspoloen. - Sino sam veerao u predsjednikovu drutvu. Rekao mi je da je vrlo zadovoljan tvojim radom, Dustine. - Drago mi je. - Dobro obavlja svoj posao. Doprinosi zatiti od rulje. - Rulje? Od onih koji pokuavaju baciti na koljena ovu veliku zemlju. No, vanjski neprijatelji nisu jedini kojih se moramo uvati. Opasniji su oni koji se pretvaraju da slue naoj domovini, koji ne izvravaju svoju dunost. Oni koji ne potuju nareenja. - Neopredijeljeni. Tako je, Dustine. Neopredijeljeni. Moraju biti kanjeni. Ako... U prostoriju je uao jedan mukarac. - Oprostite, gospodine Stone. Gospoda su stigla. ekaju vas. - Da. - Stone se okrenuo svom zetu. - Dovri svoj ruak, Dustine. Moram se pobrinuti za neto jako vano. Jednog u ti dana moda priati o tome.

Dvadeset prvo poglavlje

Ulice Zricha bile su pune stvorova neobina izgleda i oblika, izoblienih divova krupnih, grotesknih tijela i sitnih oiju, s koom boje kuhane ribe. Bili su mesojedi, a njoj je bio odvratan zadah to se irio oko njih. Neke su predstavnice enskog roda nosile ivotinjske koe, os tatke stvorenja koje su poubijali. Jo uvijek je bila u oku od strahovite nesree koja je oduzela ivot njezinim drugovima. Nalazi se na Zemlji ve etiri ciklusa to ih ova bia zovu lunom, a cijelo to vrijeme nije nita jela. Bila je slaba od ei. Jedina voda to ju je mogla piti bila je svjea kinica u farmerovu pojilu, a kia je zadnji put padala one noi kad je ovamo stigla. Druga voda na Zemlji nije se mogla piti. Ula je u strano mjesto za jelo, ali nije mogla podnijeti smrad. Pokuala je jesti njihovo sirovo povre i voe, ali je sve bilo bez ukusa, za razliku od sone hrane kod kue. Zvali su je Gracioznom, a bila je visoka, dostojanstvena i lijepa, bistrih zelenih oiju. Napustivi mjesto nesree, poprimila je izgled Zemljana, pa se neopa- eno kretala u mnotvu. Sjedila je za stolom na tvrdoj, neudobnoj stolici, napravljenoj za ljudsko tijelo, i itala misli stvorenja oko sebe. Dva su bia sjedila za stolom blizu nje. Jedan je glasno govorio: - To je ivotna prilika, Franz! Uz pedeset tisua franaka, moe biti meu prvima u poslu. Ti ima pedeset tisua franaka, zar ne? itala je glasne misli u njegovoj glavi: Hajde, ti svinjo. Treba mi provizija. Svakako, ali ne znam... - Morat u posuditi od svoje ene. Jesam li ti ikad dao lo savjet o ulaganju? - Odlui se ve jednom. - To je puno novca. - Nikad mi nee dati toliko. Razmisli o mogunostima. Mogao bi zaraditi milijune. - Reci da. - U redu. Pristajem. - Moda uspijem prodati neto njenog nakita. Imam ga! - Nikad to nee poaliti, Franz. - Gubitak uvijek moe odbiti od poreza. Graciozna nije imala pojma to je znaio njihov razgovor. Na drugom kraju restorana za stolom su sjedili mukarac i ena. Tiho su razgovarali. Napregnula se kako bi ih ula. Isuse Kriste! - rekao je mukarac. - Kako si, dovraga, mogla zatrudnjeti? - Glupa kravo! - to misli, kako sam zatrudnjela? - Tvoj se kurac za to pobrinuo! Trudnoom su se ova bia razmnoavala, nespretno stvarajui plod svojim genitalijama, poput ivotinja u poljima. to e poduzeti glede toga, Tina? - Mora napraviti pobaaj. - to oekuje od mene? Obeao si da e svojoj eni rei o meni. - Laljivi gade. - Sluaj, duo, obeao sam, ali ovo nije pravi trenutak. - Bio sam lud to sam se uope spetljao s tobom. Trebao sam znati da e stvarati neprilike. - Ni meni nije lako, Paul. Vie ak ne vjerujem da me voli. - Molim te, reci da me voli. - Jasno da te volim. Samo to moja ena trenutno prolazi kroz teko razdoblje ivota. - Nemam je namjeru izgubiti. - I ja trenutno prolazim kroz teko razdoblje, isto tako. Zar ne razumije? Rodit u tvoje dijete. -1 prokleto je sigurno da e me oeniti. Voda joj je tekla iz oiju. - Smiri se, duo. Kaem ti, sve e biti u redu. Ja elim to dijete isto kao i ti. - Morat u je nagovoriti na pobaaj. Za stolom do njih sjedio je mukarac. Bio je sam. Obeali su mi. Rekli su da je utrka namjetena pa ne mogu izgubiti, a ja sam im, poput budale, predao sav svoj novac. Moram nai naina za vraanje sredstava prije revizorova dolaska. Ne bih

mogao podnijeti da me strpaju u zatvor. Prije u se ubiti. Kunem se Bogom, ubit u se. Za drugim stolom razgovarali su mukarac i ena. -... nije nita takvo. Rije je samo o tome da imam krasnu kolibu u planinama, pa sam pomislio kako bi ti bilo lijepo maknuti se odavde preko vikenda i opustiti se. - Provest emo puno vremena oputajui se u mom krevetu, zlato. - Ne znam, Claude. Jo nikad nisam provela vikend s mukarcem. - Pitam se vjeruje li u to. - Oui, ali ovdje nije rije o seksu. Pomislio sam na kolibu samo zato to si rekla kako ti je potreban odmor. Moe me drati bratom. - Pa emo se prepustiti starom dobrom incestu. Graciozna nije bila svjesna da ljudi govore razliitim jezicima jer ih je sve mogla filtrirati kroz svoju svijest i razumjeti njihove rijei. Moram nai nain za uspostavljanje veze s matinim brodom, mislila je. Izvadila je maleni srebrnkasti odailja. Bio je to dvodijelni neuromreni sustav; polovica se sastojala od organske tvari, a drugi dio od smjese metala iz druge galaksije. Organski dio sadravao je tisue stanica pa, kad bi pojedine Stanice izumrle, druge bi se razmnoavale i tako konstantno odravale vezu. Naalost, razbio se kristal dilitheum koji je aktivirao odailja, a ona ga nije uspjela nai. Nastojala je uspostaviti vezu s matinim brodom, ali odailja je bio beskoristan bez kristala. Pokuala je pojesti jo jedan list salate, ali vie nije mogla podnositi smrad. Ustala je i krenula prema vratima. Blagajnica je doviknula za njom: - Samo trenutak, gospoice. Niste platili svoje jelo. - ao mi je. Nemam vaeg sredstva plaanja. - To moete rei policiji. Graciozna je zurila u blagajniine oi i promatrala kako ena malaksa. Okrenula se i izala iz restorana. Moram pronai kristal. Oekuju da u im se javiti. Morala se koncentrirati kako bi izotrila svoja osjetila. No, sve se inilo zamagljenim i iskrivljenim. Znala je da e uskoro umrijeti ako ne nae istu vodu.

Dvadeset drugo poglavlje

PETI DAN Bern, vicarska
Robert se naao u orsokaku. Dosad mu nije bilo jasno koliko se oslanjao na Mothershedov popis imena. Nestao u dimu, pomislio je Robert. Doslovno. Trag se ohladio. Trebao sam se domoi popisa kad sam bio u njegovu stanu. To e me nauiti da... uiti. Jasno! Misao to se nalazila u dubini njegove svijesti odjednom je izbila na povrinu. Hans Beckerman je rekao: Affenarsch! Svi su se drugi putnici uzbudili vidjevi NLO i mrtva stvorenja u njemu, ali taj je starac neprestano zanovijetao kako moramo pouriti u Bern jer mora pripremiti nekakvo predavanje za Sveuilite. Mogunost je bila slaba, ali jedina to ju je Robert imao. Unajmio je automobil u zrakoplovnoj bernskoj luci i zaputio se prema Sveuilitu. Skrenuo je s Rathausgasse, glavne ulice Berna, i vozio do Lnggass-Strasse gdje se nalazi Sveuilite. Sastoji se od nekoliko zgrada, a glavna je velika trokatnica s dva krila i golemim kamenim likovima to ukraavaju krov. Na oba kraja prednje strane zgrade nalaze se uionice sa staklenim krovom, a iza Sveuilinih zgrada je prostrani park uz rijeku Aare. Robert se uspeo stubama to su vodile do ulaza u upravnu zgradu i uao u predvorje. Beckerman mu je samo rekao da je putnik Nijemac, te da priprema svoje predavanje za ponedjeljak. Jedan mu je student pokazao put do administrativnog ureda. Za stolom je sjedila ena impresivna izgleda. Imala je na sebi strogo krojeni kostim i naoale u crnom okviru, a kosu je poeljala u punu. Podigla je glavu kad je Robert uao u ured. - Bitte? Robert je izvadio iskaznicu. - Interpol. Provodim istragu i cijenio bih vau suradnju, gospoice... - Frau. Frau Schreiber. Kakvu istragu? - Traim jednog profesora. Namrtila se. - Kako se zove? - Ne znam. - Ne znate kako se zove? - Ne. On je gost. Odrao je predavanje ovdje prije nekoliko dana. Montag. Mnogi gostuju ovdje svakoga dana i odravaju predavanja. Koji je njegov predmet? - Oprostite molim? to predaje? - U glasu joj se poela osjeati nestrpljivost. - O emu je odrao predavanje? Ne znam. Dopustila je da njena razdraenost izbije na vidjelo. - Tut mir leid. Ne mogu vam pomoi. Imam previe posla da bih gubila vrijeme na isprazna pitanja poput ovoga... - Poela se okretati na drugu stranu. O} nije rije o sitnici - uvjeravao ju je Robert. - Es ist sehr dringend. - Nagnuo se naprijed i tihim glasom rekao: - Morat u vam povjeriti o emu se radi. Profesor kojeg traimo upleten je u lanac prostitucije. Usta gospoe Schreiber malo su se otvorila od iznenaenja. Interpol mu je na tragu ve mjesecima. Trenutno o njemu znamo samo to da je Nijemac i da je ovdje odrao predavanje petnaestog ovog mjeseca. - Uspravio se. - Ako mi ne elite pomoi, moemo na Sveuilitu provesti slubenu istragu. Jasno, publicitet... - Nein, nein! - rekla je. - Sveuilite ne smije biti umijeano u tako neto. - Djelovala je zabrinuto. - Rekli ste da je ovdje odrao predavanje, kojeg dana? - Petnaestog. U ponedjeljak. Gospoa je Schreiber ustala i pola do ormara za spise. Otvorila ga je i pregledala neke papire.

Izvukla je nekoliko listova iz jednog fascikla. - Tu smo. Tri su profesora u ponedjeljak gostovala ovdje i odrala predavanja. - ovjek kojeg traim je Nijemac. - Ovo su sve Nijemci - ukoeno je rekla gospoa Schreiber. Pogledala je papire u svojoj ruci. Jedno je predavanje bilo iz podruja ekonomije, jedno iz kemije i jedno iz psihologije. - Mogu li vidjeti te papire? Nevoljko je Robertu pruila izvjetaje. Prouio ih je. Na svakome se nalazilo ime, adresa i broj telefona. - Mogu vam ovo fotokopirati, ako elite. - Ne, hvala. - Ve je memorirao imena i brojeve. - Nijedan od ovih nije ovjek kojeg traim. Gospoa Schreiber odahnula je od olakanja. - Pa, hvala Bogu to je tako. Prostitucija! Nikad se ne bismo umijeali u tako neto. - ao mi je to sam vas bez potrebe uznemiravao. - Robert je izaao i potraio telefonsku govornicu. Najprije je nazvao Berlin. - Profesor Streubel? - Ja. Ovdje Izletnika agencija Sunshine Tours. Prole ste nedjelje ostavili naoale u naem autobusu kad ste bili na izletu u vicarskoj i... Nemam pojma o emu govorite. - Zvuio je iznervirano. Bili ste u vicarskoj etrnaestoga, zar ne, profesore? Ne. Petnaestoga. Odrao sam predavanje na Sveuilitu u Bernu. - I niste putovali naim izletnikim autobusom? - Nemam vremena za takve gluposti. Ja sam zaposlen ovjek. - I profesor je spustio slualicu. Drugi je poziv bio za Hamburg. - Profesor Heinrich? - Da, ovdje profesor Heinrich. - Zovem iz Izletnike agencije Sunshine Tours. Vi ste bili u vicarskoj etrnaestoga ovog mjeseca? - Zato vas to zanima? Jer smo nali vau torbu za spise u jednom od naih autobusa, profesore, pa... - Dobili ste pogrenu osobu. Ja nisam bio ni u jednom izletnikom autobusu. - Niste bili na naem izletu za Jungfrau? - Upravo sam vam rekao, ne. - Oprostite to sam vam smetao. Kad je trei put birao broj, zvao je Mnchen. - Profesor Otto Schmidt? - Da. Profesore Schmidt, zovem iz Izletnike agencije Sunshine Tours. Kod nas su vae naoale to ste ih ostavili u naem autobusu prije nekoliko dana pa... - Sigurno je dolo do neke greke. Roberta je zahvatila malodunost. Pogreno je nagaao. Vie nije imao kamo. Glas je nastavio: - Moje su naoale ovdje. Nisam ih izgubio. U Robertu se opet probudila nada. - Jeste li sigurni, profesore? Bili ste na izletu za Jungfrau etrnaestoga, zar ne? - Da, da, ali rekao sam vam, nita nisam izgubio. Puno vam hvala, profesore. - Robert je spustio slualicu. Pogodak! Robert je okrenuo jo jedan broj te je u roku od dvije minute razgovarao s generalom Hilliardom. - Imam za prijaviti dvije stvari - rekao je Robert. - Oevidac iz Londona o kojem sam vam govorio? - Da? - Prole je noi poginuo u poaru. - Doista? teta. Da, gospodine. No, ja vjerujem da sam naao jo jednog oevica. Javit u vam im provjerim. - ekat u da mi se javite, kapetane.

General Hilliard podnosio je izvjetaj Janusu. - Kapetan Bellamy je naao jo jednog oevica. - Dobro. Grupa postaje nestrpljiva. Svi su zabrinuti da e ova pria izai na vidjelo prije nego uspijemo osposobiti obranu. - Uskoro u za vas imati jo informacija. - Ne elim informacije, ve rezultate. - Da, Janus. Plattenstrasse u Miinchenu mirna je stambena ulica s jednolinim zgradama, s fasadama od pjeenjaka, zbijenim na hrpu kao da se ele zatititi. Kua broj pet bila je jednaka kao i njoj susjedne zgrade. Uao je u zgradu i naiao na niz potanskih sanduia. Ispod jednog je pisalo Profesor Otto Schmidt. Robert je pozvonio. Vrata stana otvorio je visok, mrav mukarac s neurednom masom sijede kose. Imao je na sebi pohabani pulover i puio je lulu. Robert se pitao je li on stvorio imid prototipa sveuilinog profesora, ili je imid stvorio njega. - Profesor Schmidt? - Da? - Pitam se mogu li na trenutak razgovarati s vama. Ja sam... - Ve smo razgovarali - rekao je profesor Schmidt. - Vi ste onaj koji mi je jutros telefonirao. Ja sam strunjak za prepoznavanje glasova. Uite. - Hvala. - Robert je uao u dnevnu sobu. Zidovi su od poda do stropa bili prekriveni krcatim policama za knjige. Knjiga je bilo posvuda; na stolovima, na podu, na stolicama. Oskudni namjetaj u prostoriji kao da je netko naknadno ubacio. Niste slubenik nikakve vicarske izletnike agencije, zar ne? - Pa, ja... - Amerikanac ste. - Da. I ovaj posjet nema nikakve veze s mojim izgubljenim naoalama koje nisam izgubio. - Pa... nema, gospodine. - Zanima vas NLO to sam ga vidio. Bio je to vrlo uznemirujui doivljaj. Uvijek sam vjerovao da bi mogli postojati, ali mi nikad nije palo ni na kraj pameti da bih mogao jednoga vidjeti. - Sigurno vas je to strahovito okiralo. - Tako je. - Moete li mi neto rei o brodu? Bio je... kao da je bio iv. Oko njega se irila nekakva treperava Svjetlost. Plava. Ne, moda vie siva. Ja... nisam siguran. Sjetio se Mandelova opisa: Stalno je mijenjalo boje. Izgledalo je plavo... zatim zeleno. Uslijed pada se rastvorio pa sam unutra vidio dva tijela. Malena... velike oi. Imali su na sebi neku vrstu srebrnih odijela. - Moete li mi togod rei o svojim suputnicima? - Suputnicima iz autobusa? - Da. Profesor je slegnuo ramenima. - Nita ne znam o njima. Sve su bili neznanci. Koncentrirao sam se na predavanje to sam ga trebao odrati idueg jutra pa sam vrlo malo pozornosti obratio drugim putni cima. Robert ga je promatrao i ekao. Ako vam to ikako moe pomoi - nastavio je profesor - mogu vam rei iz kojih su zemalja neki od njih. Poduavam kemiju, ali mi je fonetika hobi. - Cijenio bih sve ega se moete sjetiti. - U autobusu je bio talijanski sveenik, jedan Maar, zatim Amerikanac s teksakim naglaskom, jedan Englez, djevojka iz Rusije... - Rusije? Da. Ali nije iz Moskve. Sudei prema njenom naglasku, rekao bih da je iz Kijeva, ili iz njegove neposredne blizine.

Robert je i dalje ekao, ali je zavladala tiina. - Niste uli kako netko od njih spominje imena ili govori o svojem zanimanju? ao mi je. Rekao sam vam, razmiljao sam o svom predavanju; bilo je teko koncentrirati se. Teksaanin i sveenik sjedili su zajedno. Teksaanin je bez prestanka govorio. To me je strahovito ometalo, Ne znam koliko ga je sveenik uope razumio. - Sveenik... - Imao je rimski naglasak. - Moete li mi jo neto rei o bilo kojem od njih? Profesor je slegnuo ramenima. - Bojim se da ne mogu. - Povukao je jo jedan dim iz lule. - ao mi je Ito vam ne mogu pomoi. Robertu je sinula iznenadna misao. - Rekli ste da se bavite kemijom? - Tako je. - Pitam se biste li neto pogledali, profesore. - Robert je posegnuo u dep i izvadio komadi metala to mu ga je dao Beckerman. - Moete li mi rei to je ovo? Profesor Schmidt je uzeo predmet u ruku i stao ga prouavati. Izraz lica mu se promijenio. - Gdje... gdje ste to nali? - ao mi je, ali ne mogu vam rei. Znate li to je to? - Izgleda kao dio odailjaa. - Jeste li sigurni? Okrenuo je predmet u ruci. - Kristal je dilitheum. Vrlo je rijedak. Vidite ove ureze? Daju naslutiti da je ovo dio vee naprave. Sam metal je... Moj Boe, nikad nisam vidio neto slino! - Glas mu je bio nabijen uzbuenjem. - Moete li ovo ostaviti kod mene nekoliko dana? Volio bih provesti neka spektrografska ispitivanja na ovome. - Bojim se da to nije mogue - rekao je Robert. - Ali... - ao mi je. - Robert je uzeo natrag komadi metala. Profesor je pokuao prikriti svoje razoaranje. Moda biste ga mogli donijeti natrag. Dajte mi svoju posjetnicu. Nazvat u vas ako se jo neega sjetim. Robert je naas pretraivao depove. - ini se da nemam sa sobom niti jednu posjetnicu. Profesor Schmidt je polako rekao: - Da, tako sam i mislio.

- Kapetan Bellamy je na telefonu. General Hilliard je podigao slualicu. - Da, kapetane? - Oevidac je profesor Schmidt. Stanuje u Plattenstrasse 5 u Mnchenu. - Hvala, kapetane. Odmah u obavijestiti njemake vlasti. Robert je zamalo rekao: - Bojim se da je to posljednji svjedok kojeg sam uspio nai - no neto ga je u tome sprijeilo. Nerado je priznavao poraz. A ipak, trag se ohladio. Teksaanin i sveenik. Svee nik je bio iz Rima. Toka. Zajedno s milijun drugih sveenika. Nije bilo nikakvog naina da ga pronae. Imam dvije mogunosti, razmiljao je Robert. Mogu odustati i vratiti se u Washington, ili mogu poi u Rim i jo jednom pokuati...
Bundesverfassungsschutzamt, stoer Ureda za zatitu ustava, nalazi se u sreditu Berlina u Neumarkterstrasse. To je velika, siva, bezlina zgrada, koja se ni po emu ne razlikuje od o kolnih graevina. Unutra je, na prvom katu u dvorani za sastanke, naelnik odjela, inspektor Otto Joachim, prouavao poruku. Dvaput ju je proitao, a potom posegnuo za crvenim telefonom na svom stolu.

 ESTI DAN Mnchen, Njemaka

Idueg jutra, dok je Otto Schmidt hodao prema svom kemijskom laboratoriju, razmiljao je o razgovoru to ga je prethodne veeri vodio s Amerikancem. Odakle bi mogao potjecati onaj komadi metala? Bilo je to zapanjujue, udnije od svega to je dotad doivio. Isto tako, Amerikanac ga je zbunjivao. Rekao je da ga zanimaju putnici autobusa. Zato? Jer su svi vidjeli letei tanjur? Hoe li ih upozoriti neka ne priaju o tome? Ako je tako, zato ga Amerikanac nije upozorio? Neto se udno dogaa, zakljuio je profesor. Uao je u laboratorij, skinuo jaknu i objesio je na vjealicu. Stavio je pregau kako mu se odjea ne bi zaprljala i priao stolu za kojim je ve tjednima radio na jednom kemijskom pokusu. Ako ovo uspije, razmiljao je, mogao bih dobiti Nobelovu nagradu. Uzeo je laboratorijsku posudu sa sterilnom vodom i poeo je ulijevati u posudu ispunjenu utom tekuinom. Ovo je neobino. Ne sjeam se da je bila tako jarko tuta. Odjeknula je gromoglasna eksplozija. Golemom snagom raznijela je laboratorij, a komadii stakla i ljudskog tijela zabili su se u zidove. HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO BFV ZAMJENIKU NAELNIKA NSA-e SAMO NA UVID JEDINI PRIMJERAK PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN 4. OTTO SCHMIDT - LIKVIDIRAN KRAJ PORUKE Robertu su promaknule vijesti o profesorovoj pogibiji. Bio je u zrakoplovu Alitalije, na putu u Rim.

Dvadeset tree poglavlje

Dustin Thornton je postajao nemiran. Sad je imao mo, a to je bilo poput droge. elio je jo. Njegov mu je tast, Willard Stone, neprestano obeavao kako e ga uvesti u neki tajanstveni unutranji krug, ali dosad nije ispunio svoje obeanje. Thornton je posve sluajno otkrio da njegov tast svakog petka nestaje. Thornton ga je nazvao kako bi zajedno ruali. - ao mi je - rekla je osobna tajnica Willarda Stonea - ali gospodin Stone je otiao na cijeli dan. - O, ba teta. Hoe li biti slobodan za ruak idueg petka? - ao mi je, gospodine Thornton. Gospodin Stone e i idueg petka biti odsutan. udno. Postalo je jo udnije jer kad je Thornton nazvao dva tjedna kasnije, dobio je isti odgovor. Kamo je stari nestajao svakog petka? Nije bio od onih koji igraju golf, kao ni ovjek koji se preputa nekakvom hobiju. Odgovor to se sam po sebi nametao bila je ena. Supruga Willarda Stonea bila je vrlo bogata i poznata drutvena linost. Bila je zapovjedniki nastrojena ena, a na svoj je nain bila gotovo jednako mona kao i njezin mu. Nije bila od onih ena koje bi tolerirale ljubavnu vezu svoga mua. Ako odrava ljubavnu vezu, mislio je Thornton, imam ga u akama. Znao je da to mora otkriti. Sa svim pogodnostima to ih je imao na raspolaganju, Dustin Thornton je vrlo brzo mogao otkriti to snuje njegov tast, ali Thornton nije bio budala. Bio je potpuno svjestan da e se nai u velikim nevoljama ako uini samo jedan pogrean korak. Willard Stone nije bio ovjek koji bi doputao upletanje u svoj ivot. Thornton se odluio sam pozabaviti istraivanjem. U pet sati ujutro idueg petka, Dustin Thornton je sjedio za volanom neupadljivog ford taurusa, pola bloka dalje od impozantne palae Willarda Stonea. Bila je hladna, tmurna zora, a Thornton se neprestano pitao to ondje radi. Vjerojatno postoji neko savreno jednostavno objanjenje za neobino Stoneovo ponaanje. Samo gubim vrijeme, pomislio je Thornton. No, neto ga je tamo zadravalo. U sedam sati otvorila su se dvorina vrata i pojavio se jedan automobil. Za volanom je bio Willard Stone. Umjesto uobiajene limuzine, vozio se u malenom, crnom kombiju to ga je inae koristila kuna posluga. Osjeaj trijumfa obuzeo je Thomtona. Znao je da je naletio na neto. Ljudi su ivjeli prema obrascu, a Stone je sada to prekrio. Mora biti rije o drugoj eni. Thornton je oprezno vozio, zadravajui se daleko iza kombija, i slijedio svog tasta ulicama Washingtona do ceste to je vodila za Arlington. Morat u vrlo delikatno postupati, razmiljao je Thornton. Ne elim ga previe pritisnuti. Opskrbit u se podacima o njegovoj ljubavnici, a zatim u ga s tim suoiti. Rei u mu kako je moja jedina briga zatititi ga. Shvatit e poruku. Posljednje to stari eli je javna sablazan. Dustin Thornton bio je toliko zaokupljen svojim mislima da je zamalo propustio cestu na koju je krenuo Willard Stone. Nalazili su se u otmjenoj Stambenoj etvrti. Crni je kombi naglo nestao na dugakom prilazu u sjeni stabala. Dustin Thornton je zaustavio automobil i pokuavao odluiti to mu je dalje initi. Treba li Willarda Stonea odmah suoiti s injenicom da je njegova nevjera otkrivena? Ili bi trebao priekati dok Stone ode i najprije razgovarati sa enom? Ili je najbolje u tiini prikupiti sve

potrebne podatke, a potom razgovarati s tastom? Odluio je malo izviati. Thornton je parkirao automobil u pokrajnjoj uliici i zaputio se do prolaza iza jednokatnice. Drvena ograda pruala se oko stranjeg dvorita, ali to nije predstavljalo nikakav problem. Thornton je otvorio drvena vrata i uao. Naao se u velikom, prekrasno njegovanom vrtu iza kojega se nalazila kua. Tiho se kretao u sjeni stabala koja su obrubljivala tratinu i zastao na stranjem ulazu, razmiljajui to e dalje uiniti. Trebao mu je dokaz o onome to se dogaalo. Bez dokaza, stari bi mu se nasmijao u lice. Ono to se u ovom trenutku unutra dogaa, moglo bi biti klju njegove budunosti. Morao je saznati. Thornton je vrlo oprezno pokuao otvoriti stranja vrata. Nisu bila zakljuana. K liznuo je unutra i naao se u velikoj, starinskoj kuhinji. Nikoga nije bilo u blizini. Thornton je priao vratima i odkrinuo ih. Gledao je u prostrano predvorje. Na drugom kraju bila su zatvorena vratato bi mogla voditi u biblioteku. Thornton je poao prema njima, kreui se vrlo tiho. Stajao je pred vratima i oslukivao. U kui nije bilo ni znaka ivotu. Stari je vjerojatno u spavaoj sobi na katu. Thornton je uhvatio kvaku i otvorio vrata. Stajao je u dovratku i zaprepateno zurio. U prostoriji se nalazio veliki stol za kojim je sjedilo dvanaest mukaraca. - Ui, Dustine - rekao je Willard Stone. - Oekivali smo te.

Dvadeset etvrto poglavlje

Robertu je u Rimu bilo teko jer je grad predstavljao emotivno muenje to ga je iscrpilo. Tamo je bio na medenom mjesecu sa Susan pa su ga preplavile uspomene. Rim je Roberto, koji je upravljao hotelom Hassler u majino ime, i bio je djelomice gluh, ali je mogao itati s usana na pet jezika. Rim su vrtovi Vile dEste u Tivoliju, te Ristorante Sibilla, i Susanino oduevljenje stotinom vodoskoka to ih je stvorio sin Lucrezije Borgia. Rim je Otelio u dnu panjolskih stuba, i Vatikan, i Koloseum, i Forum, i Michelangelov Mojsije. Rim je dijeljenje tartufa u Tre Scalini i zvuk Susanina smijeha, i njezina glasa dok govori: - Molim te, obeaj mi da emo uvijek biti ovako sretni, Roberte. Kojeg vraga ja ovdje radim? pitao se Robert. Nemam pojma tko je sveenik, a ne znam ni je li uope u Rimu. Vrijeme je za povlaenje, povratak kui gdje u zaboraviti sve ovo. Meutim, neto u njemu, neka tvrdoglava crta naslijeena od davnog pretka, nije mu to doputala. Ostat u jo jedan dan, odluio je Robert. Samo jo jedan dan. * * * Zrakoplovna luka Leonardo da Vinci bila je krcata, a Robertu se inilo da je svaka druga osoba sveenik. Traio je jednog sveenika u gradu u kojem ima... koliko? Pedeset tisua sveenika? Sto tisua? Dok se taksijem vozio do hotela Hassler, primijetio je na ulicama skupine sveenika u talarima. Ovo je nemogue, mislio je Robert. Sigurno sam poludio. U predvorju hotela pozdravio ga je upraviteljev pomonik. - Kapetane Bellamy! Veliko je zadovoljstvo opet vas vidjeti. - Hvala, Pietro. Imate li sobu za mene za jednu no? - Za vas, naravno. Uvijek! Roberta su odveli u sobu u kojoj je i ranije boravio. - Ako vam togod zatreba, kapetane, molim vas... Treba mi udo, pomislio je Robert. Sjeo je na krevet i naslonio se na uzglavlje, pokuavajui razbistriti misli. Zato bi sveenik iz Rima putovao u vicarsku? Postojalo je nekoliko mogunosti. Mogao je otii na odmor, ili se mogla odravati skuptina sveenika. On je bio jedini sveenik u izletnikom autobusu. to je to znailo? Nita. Osim, moda, da nije putovao u grupi. Dakle, moglo se raditi o putovanju u posjet prijateljima ili Obitelji. Ili je, moda, bio s grupom, ali su ostali toga dana imali druge planove. Roberto ve su se misli vrtjele u uzaludnom krugu. Natrag na poetak. Kako je sveenik dospio u vicarsk? Vrlo vjerojatno ne posjeduje vlastiti automobil. Netko ga je mogao povesti, ali je vjerojatnije putovao avionom, vlakom ili autobusom. Ako je bio na dopustu, sigurno nije imao puno vremena na raspolaganju. Dakle, pretpostavimo da je putovao avionom. Taj ga pravac razmiljanja nikamo nije odveo. Zrakoplovne kompanije nisu zapisivale zanimanja svojih putnika. Sveenik bi bio samo jo jedno ime na popisu putnika. Meutim, ako je bio lan grupe... Vatikan, slubena Papina rezidencija, velianstveno se uzdie na brdu Vatikan, na zapadnoj obali rijeke Tiber, u sjeverozapadnom dijelu Rima. Kupola Bazilike sv. Petra, to ju je zamislio

Michelangelo, uzdie se nad golemim trgom, danju i nou ispunjenom turistima svih vjera. Trg je okruen s dvije polukrune kolonade to ih je 1667. dovrio Bernini, a sastoje se od 284 mramorna stupa postavljena u etiri reda i natkrivena balustradom na kojoj stoji 140 kipova. Robert je tamo bio ve desetak puta, ali ga je prizor svaki put ostavljao bez daha. Unutranjost Vatikana je, naravno, jo spektakularnija. Sikstinska kapela, muzej i Sala Rotonda neopisivo su lijepi. No, toga dana Robert nije doao razgledavati. Naao je Ured za odnose s javnou u krilu zgrade odreenom za svjetovne poslove. Mladi ovjek za stolom bio je vrlo ljubazan. - Mogu li vam pomoi? Robert mu je pokazao jednu iskaznicu. - Radim za asopis Time. Piem lanak o sveenicima koji su prisustvovali skuptini u vicarskoj prolog ili pretprolog tjedna. Potrebni su mi neki podaci. ovjek ga je neko vrijeme prouavao, a potom se namrtio. - Nekoliko je sveenika bilo na skuptini u Veneciji proli mjesec. Nijedan od naih sveenika nije bio u vicarskoj u posljednje vrijeme. ao mi je, bojim se da vam ne mogu pomoi. - Doista je jako vano - usrdno je rekao Robert. - Kako bih mogao dobiti te podatke? Grupa koju traite... kojem je ogranku crkve pripadala? - Oprostite molim? Ima puno redova rimokatolike crkve. Postoje franjevci, benediktinci, trapisti, jezuiti, dominikanci i nekoliko drugih. Predlaem da odete u red kojem pripadaju i tamo se raspitate. Gdje je, dovraga, tamo? pitao se Robert. - Imate li jo neki prijedlog? - Bojim se da nemam. Nemam ni ja, mislio je Robert. Naao sam plast sijena, ali ne mogu nai iglu. Otiao je iz Vatikana i lutao ulicama Rima, ne primjeujui ljude oko sebe, koncentrirajui se na svoj problem. Na Piazza del Popolo sjeo je u kavanu na otvorenom i naruio cinzano. Stajao je pred njim, nedirnut. Koliko je on znao, sveenik je jo uvijek mogao biti u vicarskoj. Kojem redu pripada? Ne znam. A samo na temelju profesorovih rijei zakljuio je da je rije o Rimljaninu. Otpio je gutljaj pia. Kasno poslijepodne imao je avion za Washington. Bit u na njemu, odluio je Robert. Odustajem. Misao ga je izjedala. Nee izai uz pljesak, ve uz zviduk. Bilo je vrijeme za odlazak. - II conto, per favore. - Si, signore. Robert je lijenim pogledom preao preko trga. Nasuprot kavani putnici su se ukrcavali u autobus. U redu su stajala dva sveenika. Robert je gledao kako su putnici plaali svoje karte i pomicali se prema stranjem dijelu autobusa. Kad su sveenici stigli do konduktera, nasmijeili su mu se i sjeli, ne plativi kartu. - Va raun, signore - rekao je konobar. Robert ga uope nije uo. Misli su mu jurile glavom. Ovdje, u srcu katolike crkve, sveenici su imali odreene privilegije. Bilo je mogue, samo mogue... Uredi kompanije Swissair smjeteni su u Via Po 10, pet minuta daleko od Via Veneto. Roberta je pozdravio ovjek za pultom. - Mogu li vidjeti upravitelja, molim vas? - Ja sam upravitelj. Mogu li vam pomoi? Robert mu je pokazao iskaznicu. - Michael Hudson. Interpol. - to mogu uiniti za vas, gospodine Hudson? Neki meunarodni prijevoznici ale se na protuzakonito obaranje cijena u Europi, posebice u Rimu. Prema meunarodnoj konvenciji... Oprostite, gospodine Hudson, ali Swissair ne odobrava popuste. Svi plaaju oglaene cijene. - Svi? - Uz izuzetak zaposlenika u kompaniji, naravno. - Zar nemate popust za sveenike? - Ne. U ovoj zrakoplovnoj kompaniji plaaju punu cijenu.

U ovoj zrakoplovnoj kompaniji. - Hvala na strpljenju. - I Robert je nestao. Njegova sljedea stanica, i posljednja nada, bila je Alitalia. - Protuzakoniti popusti? - Upravitelj je zbunjeno zurio u Roberta. - Odobravamo popust samo naim zaposlenicima. - Zar ne dajete popust sveenicima? Upraviteljevo se lice razvedrilo. - Ah, to, da. Ali to nije protuzakonito. Imamo ugovor s katolikom crkvom. Robertovo je srce poskoilo. - Dakle, ako bi neki sveenik htio letjeti iz Rima, recimo u vicarsku, koristio bi ovu kompaniju? - Pa, to bi mu bilo jeftinije. Da. Kako bismo uskladili naa raunala, pomoglo bi mi kad biste mi rekli koliko je sveenika letjelo za vicarsku u protekla dva tjedna - rekao je Robert. - Imate podatke o tome, zar ne? - Da, svakako. Radi poreza. - Doista bih vam bio zahvalan na obavjetenju. elite znati koliko je sveenika letjelo u vicarsku tijekom protekla dva tjedna? - Tako je. U Zrich ili Genevu. - Samo trenutak. Potrait u u naim raunalima. Pet minuta kasnije upravitelj se vratio s ispisom raunala. - Samo je jedan sveenik letio za vicarsku u protekla dva tjedna. - Pogledao je ispis. - Otiao je iz Rima sedmoga, a letio je za Zrich. Imao je rezerviranu kartu za povratak prije dva dana. Robert je duboko udahnuo. - Kako se zove? - Otac Romero Patrini. - Adresa? Opet je pogledao papir. - ivi u Orvietu. Ako vam trebaju jo neki... - Podigao je pogled. Roberta vie nije bilo.

Dvadeset peto poglavlje

SEDMI DAN Orvieto, Italija
Zaustavio je automobil na otrom zavoju ceste Route S-71, a s druge strane doline, visoko na uzvienju vulkanskih stijena, pruao se zapanjujui pogled na grad. Bilo je to drevno etruansko sredite sa svjetski poznatom katedralom, est crkvi, i sveenikom koji je bio oevidac pada NLO-a. Vrijeme nije promijenilo gradi pa su njime vodile ulice prekrivene kamenim ploama, a svuda su se uzdizale lijepe stare zgrade. Imao je trnicu na otvorenom gdje su seljaci prodavali svjee povre i pilie. Robert je naao mjesto za parkiranje na Piazza del Duomo, nasuprot katedrali, pa je uao. Golema je unutranjost crkve bila prazna, uz izuzetak postarijeg sveenika koji se upravo udaljavao od oltara. - Oprostite, oe - rekao je Robert. - Traim sveenika iz ovog gradia koji je proli tjedan bio u vicarskoj. Moda vi... Sveenik je ustuknuo s neprijateljskim izrazom lica. - Ne mogu razgovarati o tome.

Robert ga je iznenaeno pogledao. - Ne razumijem. Samo elim nai... - On nije iz ove crkve. Pripada crkvi San Giovenale. - Sveenik je urno proao kraj Roberta. Zato je bio tako neljubazan? Crkva San Giovenale nalazila se u Quartiere Vecchio, ivopisnom podruju srednjovjekovnih tornjeva i crkvi. Mladi je sveenik radio u vrtu blizu crkve . Podigao je glavu kad mu se Robert pribliio. - Buon giorno, signore. - Dobro jutro. Traim sveenika koji je prolog tjedna bio u vicarskoj. On... - Da, da. Siroti otac Patrini. Uasno je to to mu se dogodilo. - Ne razumijem. to mu se tako uasno dogodilo? - To to je vidio koiju neastivog. To je bilo vie no to je mogao podnijeti. Jadni je ovjek imao slom ivaca. - ao mi je to to ujem - rekao je Robert. - Gdje je on sada? elio bih razgovarati s njim. - Nalazi se u bolnici blizu Piazza di San Patrizin, ali sumnjam da e lijenici ikoga pustiti k njemu. Robert je neodluno stajao. ovjek koji boluje od sloma ivaca nee mu biti od velike pomoi. Shvaam. Puno vam hvala. Bolnica je bila skromna jednokatnica na kraju grada. Parkirao je automobil i uao u maleno predvorje. Za prijamnim pultom nalazila se medicinska sestra. - Dobro jutro - rekao je Robert. - elio bih posjetiti oca Patrinija. - Mi scusi, ma ... to nije mogue. On ne moe ni s kim razgovarati. Robert je vrsto odluio da ga sad nita nee zaustaviti. Morao je slijediti trag to mu ga je dao profesor Schmidt. - Ne razumijete - blago je rekao Robert. - Otac Patrini traio je da doem. Doao sam u Orvieto na njegovu molbu. - Traio je da doete? Da. Pisao mi je u Ameriku. Prevalio sam sav taj put samo da njega vidim. Sestra je oklijevala. - Ne znam to bih rekla. Jako je bolestan. Molto. - Siguran sam da bi ga razvedrio susret sa mnom. Lijenik nije ovdje... - Donijela je odluku. - Vrlo dobro. Moete poi u njegovu sobu, signore, ali smijete ostati samo nekoliko minuta. - To e biti dovoljno - rekao je Robert. - Ovim putem, per piacere. Zaputili su se kratkim hodnikom, a s obje strane nalazile su se malene, uredne sobe. Sestra je povela Roberta do jednih vratiju. - Samo nekoliko minuta, signore. - Grazie. Robert je uao u malenu sobu. ovjek u krevetu izgledao je poput blijede sjene koja lei na bijelim plahtama. Robert mu je priao i rekao: - Oe... Sveenik se okrenuo i pogledao ga, a Robert jo nikad nije vidio takvu patnju u ljudskim oima. - Oe, zovem se... Zgrabio je Robertovu ruku. - Pomozite mi - promrmljao je sveenik. - Morate mi pomoi. Moja je vjera nestala. Cijeloga ivota propovijedao sam o Bogu i Duhu Svetomu, a sad znam da Bog ne postoji. Postoji samo neastivi, a on je doao po nas... - Oe, ako vi... Vidio sam ga vlastitim oima. Bila su dvojica u koiji neastivog, ali, oh, bit e ih jo! Drugi e doi! ekajte i vidjet ete. Svi smo osueni na pakao. Oe, sluajte me. Ono to ste vidjeli nije bio neastivi. Bila je to svemirska letjelica to... Sveenik je pustio Robertovu ruku i pogledao s iznenadnom bistrinom. - Tko ste vi? to elite? Ja sam prijatelj - rekao je Robert. - Doao sam vas pitati o izletu autobusom na kojem ste bili dok ste boravili u vicarskoj. Autobus. elio bih da mu se nikad nisam pribliio. - Sveenik se opet poeo uznemiravati.

Robert je morao izvriti pritisak, ali nije imao izbora. - Sjedili ste kraj jednog mukarca u autobusu. Teksaanina. Dugo ste s njim razgovarali, sjeate se? - Razgovor. Teksaanin. Da, sjeam se. - Je li spomenuo gdje ivi u Texasu? - Da, sjeam ga se. Bio je iz Amerike. - Da. Iz Texasa. Je li vam rekao gdje mu je dom? - Da, da. Rekao mi je. - Gdje, oe? Gdje mu je dom? - U Texasu. Govorio je o Texasu. Robert je ohrabrujue klimnuo glavom. - Tako je. - Vidio sam ih vlastitim oima. elio bih da me je Bog oslijepio. Ja... Oe, ovjek iz Texasa. Je li rekao iz kojeg je mjesta? Je li spomenuo neko ime? - Texas, da. Ponderosa. Robert je opet pokuao. - To je na televiziji. Ovo je stvarni ovjek. Sjedio je kraj vas na... Sveenik je opet poeo buncati. - Dolaze! Armageddon je tu. Biblija lae! Neastivi e zavladati svijetom. - Ve je glasno vikao. - Pazite! Pazite! Ja ih vidim! Medicinska sestra urno je ula u sobu. Prijekorno je pogledala Roberta. - Morate otii, signore. - Treba mi jo samo jedna minuta... - No, signore. Adesso! Robert je jo jednom pogledao sveenika. Nerazumljivo je vikao. Robert se okrenuo i izaao. Vie nije mogao nita uiniti. Raunao je da e mu sveenik pokazati put do Teksaanina, ali se prevario. Robert se vratio u svoj automobil i krenuo prema Rimu. Konano je gotovo. Jedini tragovi to su mu preostali, ako ih se uope moe nazvati tragovima, bili su spominjanje ene iz Rusije, Teksaanina i Maara. Meutim, nije bilo naina da im se ue u trag. ah i mat. Bilo je frustrirajue to je stigao dovde, a dalje ne moe. Da je barem sveenik ostao pri sebi dok mu nije dao potrebne obavijesti! Bio je tako blizu. Sto je ono sveenik rekao? Ponderosa. Stari je sveenik previe gledao televizijski program, a u svom je bunilu oito poistovjetio Texas s nekad popularnom TV serijom, Bonanzom. Ponderosa, ran na kojem je ivjela izmiljena obitelj Cartwright. Ponderosa. Robert je usporio vonju i zaustavio se uz kraj ceste, a misli su mu jurile gla vom. Okrenuo se i pojurio natrag prema Orvietu. Pola sata kasnije, Robert je razgovarao s barmenom u malenoj gostionici na Piazza della Republica. - Imate krasan gradi - rekao je Robert. - Vrlo je mirno. - O, si signore, mi smo ovako sasvim zadovoljni. Jeste li ve ranije bili u Italiji? - Proveo sam dio svog medenog mjeseca u Rimu. - Ti ostvaruje sve moje snove, Roberte. eljela sam vidjeti Rim jo otkako sam bila djevojica. - Ah, Rim. Previe velik. Previe buan. - Slaem se. Ovdje ivimo jednostavnim ivotom, ali smo zadovoljni. Robert je kao usput rekao: - Primijetio sam televizijske antene na mnogim krovovima. - O, da, doista. U tom smo smislu posve modemi. To se moe vidjeti. Koliko televizijskih kanala moete ovdje gledati? - Samo jedan. Pretpostavljam da gledate puno amerikih emisija? No, no. Ovo je dravni kanal. Ovdje vidimo samo talijanske emisije. Pogodak! - Hvala vam. Robert je nazvao admirala Whittakera. Javila mu se tajnica: - Ured admirala Whittakera. Robert je mogao zamisliti ured. Sigurno je to ona vrsta anonimnog sobika to su ih imali za bive veliine koje vladi vie nisu trebale.

Mogu li razgovarati s admiralom, molim vas? Kapetan Robert Bellamy ovdje. - Samo trenutak, kapetane. Robert se pitao trudi li se netko oko odravanja veze s admiralom sad kad je nekad mona osoba postala dijelom ekipe u rezervi. Vjerojatno nitko. - Roberte, lijepo je to si se javio. - U starevu glasu osjeao se umor. - Gdje si? - Ne mogu rei, gospodine. Nastala je stanka. - Razumijem. Mogu li neto uiniti za tebe? Da, gospodine. Ovo je pomalo neobino jer su mi naredili da ni s kim ne uspostavljam kontakt. No, potrebna mi je pomo sa strane. Pitam se biste li mi neto mogli provjeriti? - Mogu pokuati. to bi htio znati? Zanima me postoji li negdje u Texasu ran pod imenom Ponderosa. - Kao u Bonanzi! - Da, gospodine. - Mogu se raspitati. Kako u te nai? Mislim da e biti bolje ako ja nazovem vas, admirale. Dobro. Daj mi sat ili dva. Zadrat u ovo meu nama. - Hvala vam. Robertu se uinilo da je umor nestao iz stareva glasa. Od njega se, napokon, trailo da neto uini, makar je rije o takvoj sitnici kao to je traenje rana. Dva sata kasnije Robert je ponovno nazvao admirala Whittakera. - ekao sam tvoj poziv - rekao je admiral. U glasu mu se osjeao prizvuk zadovoljstva. - Imam podatak koji si traio. - I? - Robert je zadrao dah. - U Texasu postoji ran Ponderosa. Nalazi se u blizini Waca. Vlasnik je Dan Wayne. Robert je odahnuo od olakanja. - Puno vam hvala, admirale - rekao je. - Dugujem vam veeru kad se vratim. - Radujem se tome, Roberte.
Sljedei poziv uputio je generalu Hilliardu. - Naao sam jo jednog oevica u Italiji. Otac Patrini. - Sveenik? - Da. U Orvietu. Nalazi se u bolnici i vrlo je bolestan. Bojim se da talijanske vlasti nee moi doprijeti do njega. - Prenijet u im to. Hvala, kapetane. Dvije minute kasnije general je Hilliard razgovarao s Janusom. - Opet mi se javio kapetan Bellamy. Posljednji oevidac je sveenik. Otac Patrini iz Orvieta. - Pobrinite se za to. HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO NSA ZAMJENIKU NAELNIKA SIFAR-a SAMO NA UVID JEDINI PRIMJERAK PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN 5.OTAC PATRINI - ORVIETO KRAJ PORUKE Stoer SIFAR-a smjeten je u Via della Pineta, u junom predgrau Rima, u podruju okruenom farmama. Jedino to bi moglo svratiti pozornost prolaznika na kamene zgrade industrijskog izgleda to su zauzimale dva kvadratna bloka, bio je visoki zid oko kompleksa s bodljikavom icom na vrhu i stra- arnicama na svakom uglu. Skrivena u vojnom zdanju, to je jedna od najtajnijih obavjetajnih agencija na svijetu, kao i jedna od najmanje poznatih. S vanjske strane zdanja nalaze se tabele s

natpisima: Vie tare passare oltre i limiti. U spartanski namjetenom uredu na prvom katu glavne zgrade, pukovnik Francesco Cesar prouavao je hitnu poruku to ju je upravo primio. Pukovnik je bio ovjek pedesetih godina, miiava tijela i lica nalik buldogu. Proitao je poruku po trei put. Dakle, Operacija Sudnji dan se konano dogaa. E una bella fregatura. Dobro je to smo se pripremi li za ovo, razmiljao je Cesar. Ponovno je pogledao poruku. Sveenik. Iza ponoi jedna je opatica prola kraj stola deurnih medicinskih sestara u malenoj bolnici Orvieta. - Pretpostavljam da ide gospoi Fillipi - rekla je sestra Tomasino. - Ili k njoj ili k starom Riganu. I jednome i drugome odbrojeni su dani. - Opatica je tiho zala za ugao i zaputila se ravno u sveenikovu sobu. Mirno je spavao ruku sklopljenih na prsima, kao u molitvi. Zrake mjeseine prodirale su kroz kure, stvarajui zlatnu prugu na sveenikovu licu. Opatica je ispod halje izvukla malenu kutiju. Paljivo je izvadila krunicu sa zrnima od bruenog stakla i stavila je u ruke starom sveeniku. Dok je namjetala zrna, hitro mu je jednim prela preko palca. Pojavila se tanka pruga krvi. Opatica je iz kutijice izvadila siunu boicu i kapaljkom oprezno istisnula tri kapi na porezotinu. Smrtonosnom otrovu brzog djelovanja trebalo je samo nekoliko minuta. Opatica je uzdahnula i uinila znak kria nad mrtvim ovjekom. Otila je jednako tiho kao to je i ula. HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO SIFAR ZAMJENIKU NAELNIKA NSA-e SAMO NA UVID JEDINI PRIMJERAK PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN 5. OTAC PATRINI - ORVIETO LIKVIDIRAN KRAJ PORUKE

Dvadeset esto poglavlje

Uzeli su Franka Johnsona jer je bio u Zelenim beretkama u Vijetnamu, a meu svojim je drugovima bio poznat kao stroj za ubijanje. Volio je ubijati. Bio je motiviran, i vrlo inteligentan. - Savren je za nas - rekao je Janus. - Oprezno mu pristupite. Ne elim ga izgubiti. Prvi se sastanak odrao u jednoj vojarni. Neki je kapetan razgovarao s Frankom Johnsonom. - Zar niste zabrinuti za nau vladu? - upitao je kapetan. - Vode je mekuci koji svima poputaju. Ovoj je zemlji potrebna nuklearna energija, ali nam prokleti politiari ne doputaju izgradnju novih elektrana. Ovisimo o prokletim Arapima zbog nafte, ali doputa li naa vlada da mi sami buimo podmorje? O, ne. Vie su zabrinuti za ribe nego za nas. ini li vam se da to ima smisla? - Shvaam to mislite - rekao je Frank Johnson. - Znao sam da ete shvatiti jer ste inteligentan ovjek. - Promatrao je Johnsonovo lice dok je govorio. - Ako Kongres ne namjerava nita poduzeti za spas domovine, neki od nas bi trebali neto poduzeti. Frank Johnson je djelovao zbunjeno. - Neki od nas? Tako je. - Dosta za sada, zakljuio je kapetan. - Razgovarat emo o tome drugom prilikom. Drugi je razgovor bio odreeniji. - Postoji grupa domoljuba, Frank, koji ele zatititi na svijet. To su prilino mona gospoda. Osnovali su odbor. Odbor e moda morati zaobii nekoliko zakona kako bi ostvario svoje ciljeve, ali e se to na kraju isplatiti. Jeste li zainteresirani? Frank Johnson se nacerio. - Jako sam zainteresiran. To je bio poetak. Idui sastanak odrao se u Kanadi, a tada je Frank Johnson upoznao nekoliko lanova odbora. Predstavljali su mone interese dvanaest zemalja. Dobro smo organizirani - jedan je lan objasnio Franku Johnsonu. - Imamo strogu hijerarhiju. Postoje odjeli za propagandu, vrbovanje, taktiku, vezu... i jedinica za pogubljivanje. - Nastavio je: - Gotovo sve svjetske obavjetajne organizacije sudjeluju u ovome. - Mislite naelnici... ? - Ne, ne naelnici. Njihovi zamjenici. Aktivisti koji znaju to se dogaa, znaju u kakvoj se opasnosti nalaze nae zemlje. Sastanci su se odravali diljem svijeta; u vicarskoj, Maroku, Kini; a Johnson je bio na svima. Potrajalo je est mjeseci prije nego je pukovnik Johnson upoznao Janusa. Janus je poslao po njega. - Dobio sam izvrsne izvjetaje o vama, pukovnie.

Frank Johnson se nacerio. - Uivam u svom poslu. uo sam. Nalazite se na povoljnom poloaju pa ete nam biti od velike pomoi. Frank Johnson se uspravio na stolici. - Uinit u sve to je u mojoj moi. Dobro. Na Farmi nadgledate obuavanje tajnih agenata raznih obavjetajnih slubi. - Tako je. - Moete dobro upoznati i njih i njihove mogunosti. - Intimno. Vi biste trebali - rekao je Janus - vrbovati one ljude za koje drite da bi bili od najvee koristi naoj organizaciji. Zanimaju nas samo najbolji. To je lako - rekao je pukovnik Johnson. - Nema problema. - Naas je oklijevao. - Pitam se... - Da? - To mogu uiniti lijevom rukom. Zapravo bih elio uiniti neto vie, neto vanije. Nagnuo se prema naprijed. - uo sam o Operaciji Sudnji dan. To je tono moja vrsta igre. elio bih biti dio toga, gospodine. Janus je mirno sjedio i prouavao ga. Zatim je klimnuo glavom. - Vrlo dobro, primamo vas. Johnson se nasmijeio. - Hvala vam. Neete poaliti. - Pukovnik Frank Johnson otiao je sa sastanka kao vrlo zadovoljan ovjek. Sad ima priliku pokazati im koliko on moe.

Dvadeset sedmo poglavlje

OSMI DAN Waco, Texas
Dan Wayne nije imao uspjean dan. Zapravo, dan mu je bio uasan. Upravo se vratio iz sudnice u Wacu gdje je bio suoen sa steajem. Njegova ena, koja je odravala ljubavnu vezu sa svojim mladim lijenikom, pokrenula je brakorazvodnu parnicu, a vrsto je odluila dobiti polovicu svega to je imao (a to bi mogla biti polovica niega, uvjeravao je njena odvjetnika). A jedan od njegovih najvrednijih bikova morao je biti uniten. Dan Wayne osjeao se kao da ga sudbina utira u jaja. Nita nije uinio da bi sve to zavrijedio. Bio je dobar mu i uspjean raner. Sjedio je u radnoj sobi i razmiljao o svojoj tmurnoj budunosti. Dan Wayne bio je ponosan ovjek. Bio je potpuno svjestan svih ala na raun bunih Teksaana, velikih hvalisavaca, ali on je iskreno osjeao da se ima ime hvaliti. Rodio s e u Wacu, u bogatom poljoprivrednom podruju doline rijeke Brazos. Waco je moderan grad, ali je ipak zadrao duh prolosti tijekom koje su ga obiljeavali stoka, pamuk, kukuruz, st udenti i kultura. Wayne je svim srcem i duom volio Waco, a kad je upoznao talijanskog sveenika na izletu u vicarskoj, gotovo je pet sati priao o svom rodnom gradu. Sveenik mu je rekao da bi volio vjebati svoj engleski, ali zapravo, sad kad je razmiljao o tome, Dan je uvidio da je gotovo stalno samo on govorio. - Waco ima sve - povjerio je sveeniku. - Naa je klima sjajna. Nikad nije ni previe vrue ni previe hladno. Imamo dvadeset tri kole i Sveuilite Baylor. Imamo etiri novinske kue, deset radiostanica i pet televizijskih stanica. Imamo Hall of Fame teksakih rendera koji bi vas ostavio bez daha. Hou rei, ovdje je rije o povijesti. Ako volite ribolov, oe, rijeka Brazos prua doivljaj to ga se ne zaboravlja. Zatim, imamo safari ran i veliki umjetniki centar. Kaem vam, Waco je jedan od jedinstvenih svjetskih gradova. Morate nas doi posjetiti. Maleni stari sveenik se smjekao i klimao glavom, a Wayne se pitao koliko on zapravo razumije engleski. Danu Wayneu otac je ostavio tisuu jutara zemljita, a sin je poveao svje stado od dvije na deset tisua grla. Imao je i krasnog pastuha koji e vrijediti cijelo bogatstvo. A sada su mu gadovi pokuavali oduzeti sve to. Nije on kriv to je trite stokom otilo dovraga, ili to je kasnio s otplatama hipoteke. Banke su ga pokuavale unititi, a mogao se spasiti jedino ako nae nekoga tko e kupiti ran, isplatiti njegove vjerovnike i ostaviti ga s malim dobitkom. Wayne je uo o bogatom vicarcu koji je traio ran u Texasu, pa je odletio u Zrich kako bi se s njim sastao. Na kraju se to pokazalo jalovim pothvatom. Tip je zamiljao ran kao zemljite od jednog ili dva jutra, s lijepim malim povrtnjakom. Sranje! Tako se dogodilo da se Dan Wayne naao u izletnikom autobusu kad se sruila ona neobina letjelica. itao je o leteim tanjurima, ali nikad nije u njih vjerovao. Sada je, tako mu Boga, sigurno vjerovao. im se vratio kui, nazvao je urednika mjesnih novina. Johnny, upravo sam vidio pravi pravcati letei tanjur u kojem su bili neki mrtvi ljudi udna izgleda. - Je li? Ima li snimke, Dan? - Ne. Fotografirao sam, ali slike nisu uspjele.

Nije vano. Poslat emo svog fotografa. Je li to na tvom ranu? - Pa, nije. Zapravo, to je bilo u vicarskoj. Uslijedila je tiina. - Oh. Pa, ako sluajno nae kojeg na svom ranu, nazovi me ponovno. ekaj! Neki tip, koji je takoer bio tamo, poslat e mi sliku. - No, Johnny je ve spustio slualicu. I to je bilo to. Wayne je gotovo elio da doe do invazije izvanzemaljaca. Moda bi poubijali njegove proklete vjerovnike. uo je zvuk automobila to se pribliavao prilazom, ustao je i priao prozoru. ovjek je izgledom podsjeao na istonjaka. Vjerojatno jo jedan od vjerovnika. Ovih dana kao da su izlazili iz zidova. Dan Wayne je otvorio ulazna vrata. - Zdravo. - Daniel Wayne? - Prijatelji me zovu Dan. to mogu uiniti za vas? Dan Wayne uope nije bio ono to je Robert oekivao. Zamislio je stereotip krupnog Teksaanina. Dan Wayne bio je vitak i aristokratskog izgleda, gotovo srameljiva dranja. Njegovo podrijetlo odavao je jedino naglasak. Pitam se moete li mi posvetiti nekoliko minuta svog vremena? To je uglavnom sve ega imam dovoljno - rekao je Wayne. - Usput, vi niste vjerovnik, zar ne? - Vjerovnik? Nisam. - Dobro. Samo uite. Dva su mukarca pola u dnevnu sobu. Bila je prostrana i udobno namjetena u zapadnjakom stilu. - Lijepo vam je ovo mjesto - rekao je Robert. - Da. Rodio sam se u ovoj kui. Mogu li vam togod ponuditi? Hladno pie, moda? - Ne, hvala. Dobro mi je. - Sjednite. Robert je sjeo na mekani konati kau. - Zbog ega ste me eljeli vidjeti? - Vjerujem da ste proli tjedan bili na izletu autobusom u vicarskoj? Tako je. Zar me moja biva ena dala slijediti? Ne radite valjda za nju? - Ne, gospodine. Oh. - Odjednom je shvatio. - Zanima vas onaj NLO. Najudnija stvar to sam je ikad vidio. Neprestano je mijenjalo boju. I oni mrtvi izvanzemaljci! - Stresao se. - Stalno sanjam o tome. - Gospodine Wayne, moete li mi neto rei o drugim putnicima u autobusu? - ao mi je, tu vam ne mogu pomoi. Putovao sam sam. - Znam, ali razgovarali ste s drugim putnicima, zar ne? - Iskreno reeno, imam puno problema. Nisam obraao puno pozornosti ostalima. - Sjeate li se bilo ega o nekome od njih? Dan Wayne je na trenutak utio. - Pa, bio je jedan talijanski sveenik. Prilino sam dugo s njim razgovarao. Simpatian ovjek. elim vam neto rei, ta ga je stvar s leteim tanjurem duboko potresla. Neprestano je govorio o neastivom. - Jeste li jo s nekim razgovarali? Dan Wayne je slegnuo ramenima. - Zapravo nisam... ekajte malo. Nakratko sam razgovarao s nekim tipom koji ima banku u Kanadi. - Oblizao je usne. - Iskreno govorei, imam nekih financijskih problema s ranem. ini se da bih ga mogao izgubiti. Mrzim proklete bankare. Svi su oni krvopije. U svakom sluaju, mislio sam da bi ovaj mogao biti drugaiji. Kad sam saznao da je bankar, pitao sam ga postoji li mogunost nekakvog kredita. No, bio je poput svih ostalih. Uope ga nije zanimalo to mu govorim.

- Rekli ste da je iz Kanade. Tako je, Fort Smith, gore na sjeverozapadu. Bojim se da je to sve to vam mogu rei. Robert je pokuao prikriti svoje uzbuenje. - Hvala vam, gospodine Wayne, puno ste mi pomogli. - Robert je ustao. - To je sve? - To je sve. - Hoete li ostati na veeri? Ne, hvala. Moram krenuti. elim vam sreu s ranem. - Hvala. Fort Smith, Kanada, sjeverozapadno podruje.
Robert je priekao dok mu se nije javio general Hilliard. - Da, kapetane? - Naao sam jo jednog oevica. Dan Wayne. Vlasnik je rana Ponderosa, blizu Waca u Texasu. - Vrlo dobro. Pobrinut u se da na ured u Dallasu razgovara s njim. HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO NS A ZAMJENIKU NAELNIKA DCI-a SAMO NA UVID JEDINI PRIMJERAK PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN 6.DANIEL WAYNE - WACO KRAJ PORUKE U Langleyju, Virginia, zamjenik naelnika CIA-e zamiljeno je prouavao poruku. Broj est. Stvari se dobro razvijaju. Kapetan Bellamy iznimno uspjeno obavlja svoj posao. Mudro su postupili izabravi njega. Janus je imao pravo. ovjek je uvijek u pravu. A imao je mo to je osiguravala izvravanje njegovih elja. Tako veliku mo... Zamjenik naelnika ponovno je pogledao poruku. Neka izgleda kao nesretan sluaj, pomislio je. To ne bi smjelo biti teko. Pritisnuo je pozivno zvonce. Dva su mukarca stigla na ran u tamnoplavom kombiju. Parkirali su u dvoritu i izali iz automobila, oprezno se osvrnuvi oko sebe. Dan Wayne je najprije pomislio da su doli preuzeti ran. Otvorio im je vrata. - Dan Wayne? - Da. to mogu... ? Dalje nije stigao. Drugi mu je ovjek zaao iza lea i snano ga udario po glavi kratkom toljagom. Vei od dvojice mukaraca prebacio je onesvijetenog ranera preko ramena i ponio ga prema konjunici. Unutra je bilo osam konja. Mukarci su ih ignorirali i zaputili se ravno do zadnjeg pregratka. Tamo se nalazio prekrasan pastuh. Vei je ovjek rekao: - To je taj. - Stavio je na pod Wayneovo tijelo. Drugi je ovjek uzeo elektrificiranu motku, priao ulazu u pregradak i udario pastuha. Konj je poeo njitati i propinjati se. ovjek ga je ponovno snano udario preko nozdrva. Pastuh se divlje ritao, ogranien u malenom prostoru, te je udarao o zidove pregratka, iskeenih zubi i raskolaenih oiju. - Sada - rekao je manji ovjek. Njegov je suradnik podigao tijelo Dana Waynea i ubacio ga u pregradak. Nekoliko su trenutaka promatrali krvavu scenu, a potom su se, zadovoljni, okrenuli i otili.

HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO DCI ZAMJENIKU NAELNIKA NSA-e SAMO NA UVID JEDINI PRIMJERAK PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN 6. DANIEL WAYNE - WACO LIKVIDIRAN KRAJ PORUKE

Dvadeset osmo poglavlje

DEVETI DAN Fort Smith, Kanada

Fort Smith je bogat gradi s dvije tisue itelja, veinom farmera ili uzgajivaa stoke, a ima i neto trgovaca. Klima je prilino otra, s dugim i otrim zimama, a gradi je ivi dokaz Darwinove teorije o opstanku najjaih. William Mann bio je jedan od jakih, od onih koji preivljavaju. Rodio se u Michiganu, ali kad mu je bilo oko trideset godina proao je kroz Fort Smith tijekom jednog izleta, te je zakljuio da je zajednici potrebna jo jedna dobra banka. Iskoristio je priliku. U gradiu je postojala samo jo jedna banka, a Williamu Mannu trebalo je manje od dvije godine da takmaca izbaci iz posla. Mann je upravljao bankom onako kako bankom treba upravljati. Njegov je bog bila matematika, a pobrinuo se da rezultat uvijek bude njemu u prilog. Njegova najdraa pria bila je ala o ovjeku koji se obratio bankaru s molbom da mu odobri zajam kako bi njegov sin mogao poi na hitnu operaciju o kojoj mu je ovisio ivot. Kad je molitelj rekao da nema osiguranja, bankar mu je rekao neka izae iz njegova ureda. - Poi u - rekao je ovjek - ali elim vam rei da u cijelom svom ivotu nisam upoznao nekoga tako tvrda srca. - ekajte malo - odgovorio je bankar. - Dat u vam poten prijedlog. Jedno je moje oko stakleno. Odobrit u vam zajam ako pogodite koje je to oko. ovjek je odmah odgovorio: - Vae lijevo oko. Bankar se zapanjio. - To nitko ne zna. Kako ste pogodili? - To je bilo lako - rekao je ovjek. - Na trenutak mi se uinilo da sam u vaem lijevom oku opazio traak suosjeanja, pa sam znao da to mora biti stakleno oko. Prema Williamu Mannu, to je bila dobra pria o poslovnom ovjeku. Posao se nije mogao obavljati ako se ovjek preputao osjeajima. Trebalo je najprije brinuti o sebi. Dok su se druge banke u Kanadi i Sjedinjenim Dravama ruile poput unjeva u kuglani, banka Williama Manna bila je jaa no ikad. Drao se jednostavne filozofije: nikakvih zajmova za pokretanje poslova, nikakvih ulaganja u nesigurne obveznice, nikakvih zajmova susjedima ijoj djeci moda oajniki treba operacija. Mann je gajio potovanje, to je graniilo sa strahopotovanjem, prema vicarskom bankarskom

sustavu. vicarski velebankari bili su bankari bankara. Tako je William Mann jednoga dana odluio poi u vicarsku kako bi porazgovarao s nekim tamonjim bankarima i saznao postoji li nekakav propust u njegovu poslovanju, ima li kakvog naina za istiskivanje jo centi iz kanadskog dolara. Ljubazno su ga primili, ali zapravo nije nauio nita novo. Njegove vlastite metode poslovanja bile su vrijedne divljenja, a vicarski bankari to su mu otvoreno rekli. Onoga dana kad se namjeravao vratiti kui, Mann je odluio priutiti si izlet u vicarske Alpe. Na izletu mu je bilo dosadno. Krajolik je bio zanimljiv, ali nimalo ljepi od krajolika oko Fort Smitha. Jedan ga je putnik, Teksaanin, pokuao nagovoriti da mu odobri zajam za ran pred steajem. Nasmijao se ovjeku u lice. Jedina zanimljivost izleta bio je pad takozvanog leteeg tanjura. Mann ni na trenutak nije povjerovao u istinitost dogaaja. Bio je uvjeren da su to vicarci pripremili ne bi li impresionirali turiste. Bio je u Disney Worldu te je tamo vidio sline predmete to su djelovali stvarno, ali su bili lani. To je stakleno oko vicarske, cinino je pomislio. William Mann jedva je ekao povratak kui. Svaka je minuta bankarova dana pozorno isplanirana, a kad je ula njegova tajnica i rekla da ga eli vidjeti neki stranac, Mann ga najprije nije htio primiti. - to eli? - Kae da vas eli intervjuirati. Pie lanak o bankarima. To je bilo neto posve drugo. Prava reklama bila je dobra za posao. William Mann je poravnao sako, zagladio kosu i rekao: - Poaljite ga unutra. Posjetitelj je bio Amerikanac. Bio je dobro odjeven to je znailo da radi za neki bolji asopis ili novine. - Gospodin Mann? , - Da. - Robert Bellamy. - Tajnica mi kae da elite napisati lanak o meni. - Pa, ne iskljuivo o vama - rekao je Robert. - No, vi ete sigurno imati istaknuto mjesto u lanku. Moje novine... - Koje su to novine? - Wall Street Journal. Oh, da. To e biti izvrsno. Journal dri da je veina bankara previe iskljuena iz onoga to se dogaa s ostatkom svijeta. Rijetko putuju, ne odlaze u druge zemlje. S druge strane, vi gospodine Mann, na glasu ste kao svjetski putnik. Valjda jesam - skromno je rekao Mann. - Zapravo, proli tjedan vratio sam se s putovanja u vicarsku. - Doista? Jeste li uivali u putovanju? Jesam. Sastao sam se s nekoliko tamonjih bankara. Razgovarali smo o svjetskoj ekonomiji. Robert je izvadio biljenicu pa je poeo zapisivati. - Jeste li imali vremena za zabavu? Zapravo, ne. O, bio sam na jednom izletu autobusom. Nikad ranije nisam vidio Alpe. Robert je jo neto zapisao. - Na izletu. Dakle, to je upravo ono to traimo - ohrabrujue je rekao Robert. - Pretpostavljam da ste u autobusu upoznali puno zanimljivih ljudi. Zanimljivih? - Pomislio je na Teksaanina koji je pokuao posuditi novac. - Ne ba. - O? Mann ga je pogledao. Izvjestitelj je oito oekivao da e jo neto rei. Vi ete sigurno imati istaknuto mjesto u lanku. - Bila je jedna djevojka iz Rusije. Robert je unio biljeku. - Doista? Priajte mi o njoj. - Pa, zapoeli smo razgovor, a ja sam joj objasnio kako je Rusija zaostala zemlja i kakvi ih golemi problemi oekuju ako neto ne promijene.

- Sigurno je bila impresionirana - rekao je Robert. - O, da. inila se bistrom djevojkom. To jest, s obzirom da je iz Rusije. Svi su oni prilino izolirani, znate. - Je li spomenula kako se zove? - Nije. ekajte. Zove se Olga i jo nekako. - Je li sluajno rekla odakle je? Da. Radi kao knjiniarka u Kijevu. To je bilo njezino prvo putovanje u inozemstvo, vjerojatno zahvaljui glasnosti. Ako elite moje miljenje... - zastao je kako bi se uvjerio da Robert sve zapisuje - Gorbaov je poslao Rusiju u pakao na pladnju. Istonu je Njemaku tek tako prepustio Bonnu. Na politikom polju, Gorbaov je djelovao previe brzo, a u podruju ekonomije bio je previe spor. To je zanimljivo - promrmljao je Robert. Proveo je jo pola sata s bankarom, sluajui o njegovim samouvjerenim stavovima o svemu, od Zajednikog trita do kontrole naoruanja. Vie nije uspio nita izvui o putnicima.
Kad se Robert vratio u hotel, nazvao je ured generala Hilliarda. - Samo trenutak, kapetane Bellamy. uo je niz zvukova, a zatim se opet javio general Hilliard. - Da, kapetane? - Uao sam u trag jo jednom putniku, generale. - Ime? William Mann. Vlasnik je banke u Fort Smithu, Kanada. Hvala. Pobrinut u se da kanadske vlasti odmah s njim razgovaraju. - Usput, dao mi je novi trag. Veeras letim za Rusiju. Trebat e mi viza. - Odakle zovete? - Iz Fort Smitha. Svratite u hotel Visigoth u Stockholmu. Na recepciji e vas ekati kuverta. - Hvala vam. HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO NSA ZAMJENIKU NAELNIKA CGHQ-a SAMO NA UVID JEDINI PRIMJERAK PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN 7. WILLIAM MANN - FORT SMITH KRAJ PORUKE Te veeri u dvadeset tri sata zazvonilo je zvono na vratima Williama Manna. Nikoga nije oekivao, a mrzio je nenajavljene posjetitelje. Njegova je domaica otila, a ena je ve spavala u sobi na katu. Mann je ljutito otvorio vrata. Na pragu su stajala dva mukarca u crnim odijelima. - William Mann? - Da. Jedan je mukarac izvadio iskaznicu. - Mi smo iz Kanadske dravne banke. Smijemo li ui? Mann se namrtio. - O emu je rije? - Radije bismo o tome razgovarali unutra, ako nemate nita protiv. - Vrlo dobro. - Poveo ih je u dnevnu sobu. - Nedavno ste bili u vicarskoj, zar ne? Pitanje ga je zateklo nespremna. - to? Da, ali to za ime svijeta... ?

Dok vas nije bilo, obavili smo reviziju vaih poslovnih knjiga, gospodine Mann. Jeste li svjesni da se u vaoj banci pojavio manjak od milijun dolara? William Mann je zabezeknuto zurio u dva ovjeka. - O emu to govorite? Sam pregledavam sve knjige jednom tjedno. Nikad nije nedostajao niti jedan novi! Milijun dolara, gospodine Mann. Vjerujemo da ste krivi za pronevjeru. Lice mu je postalo crveno. Poeo je zamuckivati. - Kako... kako se usuujete! Gubite se odavde prije nego pozovem policiju. To vam nimalo nee pomoi. Mi elimo da se pokajete. Smueno se zagledao u njih. - Pokajem? Za to bih se trebao pokajati? Vi ste ludi! - Nismo, gospodine. Jedan je od njih izvukao pitolj. - Sjednite, gospodine Mann. O, moj Boe! Ovo je pljaka. - Sluajte - rekao je Mann - uzmite to god hoete. Nema potrebe za nasiljem i... - Sjednite, molim vas. Drugi je ovjek poao do ormaria s piem. Bio je zakljuan. Razbio je staklo i otvorio ga. Uzeo je veliku au za vodu, napunio je viskijem i odnio je do mjesta na kojem je Mann sjedio. - Popijte ovo. Opustit ete se. Ja... ja nikad ne pijem poslije veere. Moj lijenik .. . Drugi je ovjek prislonio cijev pitolja na Mannovu sljepoonicu. - Popijte ili e se aa ispuniti vaim mozgom. Mann je shvatio da se nalazi u rukama dvojice manijaka. Drhtavom je rukom uzeo au i otpio gutljaj. - Ispijte do dna. Popio je vei gutljaj. - to... to zapravo elite? - Podigao je glas u nadi da e ga njegova ena uti i sii, ali je to bila uzaludna nada. Znao je kako ona vrsto spava. Ova su dvojica oito dola s namjerom da opljakaju kuu. Zato to jednostavno ne obave? - Uzmite sve to elite - rekao je. - Neu vas spreavati. - Popijte sve to je u ai. - Ovo nije potrebno. Ja... ovjek ga je snano udario iznad uha. Mann je ostao bez daha od bola. - Ispijte. U jednom je gutljaju ispio ostatak viskija te je osjetio kako ga pee na svom putu do eluca. Poelo mu se vrtjeti u glavi. - Moj je sef gore, u spavaoj sobi - rekao je. Rijei su mu postale nejasne. - Otvorit u vam ga. - Moda e to probuditi njegovu enu pa e pozvati policiju. - Nema urbe - rekao je ovjek s pitoljem. - Imate dovoljno vremena za jo jedno pie. Drugi se ovjek vratio do ormaria s piem gdje je ponovno napunio au do vrha. - Izvolite. Ne, doista - bunio se William Mann. - Ne elim vie piti. Gurnuli su mu au u ruku. - Ispijte do dna. - Ja odista ne... aka ga je prasnula po istom mjestu iznad uha. Mann se zamalo onesvijestio od bola. - Ispijte. Pa, ako je to ono to ele, zato ne? to prije zavri ova nona mora, to bolje. Otpio je veliki gutljaj i poeo se guiti. - Ako budem jo pio, bit e mi zlo. ovjek je tiho rekao: - Ako vam bude zlo, ubit u vas. Mann je pogledao jednog pa drugog. inilo mu se da su svugdje po dvojica. - to elite svi vi zajedno? - promrmljao je. Rekli smo vam, gospodine Mann, elimo da se pokajete. William Mann pijano je klimnuo glavom. - Dobro, kajem se. ovjek se nasmijeio. - Vidite, samo to traimo. Sada... - Stavio je komadi papira u Mannovu ruku. - Samo morate napisati: ao mi je. Oprostite mi.

William Mann ga je pogledao zamuenim oima. - To je sve? - To je sve. I tada emo otii. Odjednom je osjetio zanos. Dakle, o tome je rije. Oni su vjerski fanatici. im odu, nazvat e policiju pa e ih uhititi. Pobrinut u se da objese gadove. - Piite, gospodine Mann. Bilo mu je teko usredotoiti se. - to ste ono rekli da napiem? - Samo napiite: ao mi je. Oprostite mi. - Tako je. - Jedva je drao nalivpero. Uloio je veliki napor i poeo pisati. ao mi je. Oprostite mi. ovjek je uzeo papir iz Mannove ruke, drei ga za rub. - Vrlo dobro, gospodine Mann. Vidite kako je bilo lako? Soba se poela vrtjeti oko njega. - Da. Hvala vam. Pokajao sam se. Hoete li sada otii? - Vidim da ste ljevoruk. - to? - Ljevoruki ste. - Da. U posljednje vrijeme ovdje se dogaalo puno zloina, gospodine Mann. Dat emo vam ovaj pitolj. Osjetio je kako mu u lijevu ruku stavljaju pitolj. - Znate li kako se koristi pitolj? - Ne. Vrlo je jednostavno. Upotrebljava se ovako... - ovjek je podigao pitolj do sljepoonice Williama Manna i Mannovim prstom pritisnuo okida. Zauo se prigueni prasak. Okrvavljeni papiri pao je na pod. To je sve to smo htjeli - rekao je jedan od dvojice. - Laku no, gospodine Mann. HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO CGHQ ZAMJENIKU NAELNIKA NSA-e SAMO NA UVID JEDINI PRIMJERAK PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN 7. WILLIAM MANN - FORT SMITH LIKVIDIRAN KRAJ PORUKE

DESETI DAN Fort Smith, Kanada

Idueg jutra bankovni su revizori prijavili manjak od milijun dolara u Mannovoj banci. Policija je Mannovu smrt drala samoubojstvom. Nestali novac nikad se nije pronaao.

Dvadeset deveto poglavlje

JEDANAESTI DAN Brussels, 3.00 sata
Generala Shipleyja, zapovjednika NATO stoera, probudio je njegov autant. - ao mi je to vas budim, generale, ali ini se da se neto dogaa. General Shipley je sjeo i protrljao oi. Kasno je poao spavati jer je prethodne veeri imao u gostima grupu senatora iz Sjedinjenih Drava. - U emu je problem, Billy? - Upravo su me nazvali s radarskog tornja, gospodine. Ili je sva naa oprema poludjela, ili imamo neke neobine posjetitelje. General Shipley je s naporom ustao. - Doi u za pet minuta. Zamraena radarska soba bila je puna vojnika i asnika okupljenih oko radarskih ekrana u sredini. Okrenuli su se i stali u stav mirno kad je general uao. Voljno. - Priao je deurnom asniku, kapetanu Mulleru. - to se ovdje dogaa, Lewis? Kapetan Muller poeao se po glavi. - Nemam pojma. Znate li za neki zrakoplov to moe letjeti trideset pet tisua kilometara na sat, trenutno se zaustaviti i krenuti unatrag? General Shipley zurio je u njega. - O emu to govori? - Prema naim radarima, to se dogaalo u posljednjih pola sata. U poetku smo mislili da bi mogla biti rije o testiranju nekog elektronskog izuma, ali smo se raspitali kod Rusa, Britanaca i Francuza, a oni imaju istu stvar na svojim radarima. - Dakle, nije rije o kvaru opreme - mrano je rekao general Shipley. - Ne, gospodine. Osim ako ne elite pretpostaviti da su svi svjetski radari naglo poludjeli. - Koliko se takvih letjelica pojavilo na ekranu? - Vie od deset. Tako se brzo kreu da ih je teko pratiti. Naemo ih, a one odmah nestanu. Iskljuili smo mogunost atmosferskih poremeaja, meteora, kometa, meteorolokih balona, kao i svih ovjeku poznatih letjelica. Htio sam odaslati nekoliko zrakoplova, ali te se letjelice, to god one bile, kreu tako vraki visoko da im se nikad ne bismo uspjeli pribliiti. General Shipley priao je jednom radarskom ekranu. - Pojavljuje li se sad neto na ekranima? - Ne, gospodine. Otili su. - Naas je oklijevao. - No, generale, imam uasan osjeaj da e se vratiti.

Trideseto poglavlje
Ottawa, 5.00 sati
Kad je Janus dovrio glasno itanje izvjetaja to ga je napisao general Shipley, Talijan je ustao i glasno rekao: - Pripremaju se za invaziju! - Ve su ovdje. - Francuz. Zakasnili smo. To je katastrofa. - Rus. - Nema nikakvog naina... Janus ga je prekinuo. - Gospodo, to je katastrofa koju moemo sprijeiti. - Kako? Poznati su vam njihovi zahtjevi. - Englez. - Ne dolazi u obzir udovoljavanje njihovim zahtjevima. - Brazilac. - Njih se ne tie to mi radimo s naim stablima. Takozvani efekt staklenika je znanstveno smee, posve nedokazano. A to je s nama? - Nijemac. - Ako nas prisile na raiavanje zraka nad gradovima, morat emo zatvoriti nae tvornice. Vie neemo imati nikakve industrije. Mi bismo morali prekinuti proizvodnju automobila - rekao je Japanac. - Gdje bi se tada naao civilizirani svijet? - Svi smo u istoj situaciji. - Rus. - Ako moramo prekinuti svako zagaivanje, na emu oni inzistiraju, unitit emo svjetsku ekonomiju. Moramo dobiti na vremenu, dok Zvjezdani ratovi ne budu pripravni za sukob s njima. Janus je otro rekao: - U tome se svi slaemo. Na neposredni zadatak je zadrati mir meu naim ljudima i sprijeiti irenje panike. - Kako napreduje kapetan Bellamy? - Kanaanin. - Izvrsno napreduje. Morao bi zavriti posao za dan ili dva.

Trideset prvo poglavlje

Kijev, Sovjetski Savez
Kao i veina njezinih sunarodnjakinja, Olga Romanchanko razoarala se perestrojkom. U poetku su sve obeane promjene to su se trebale dogoditi u Majci Rusiji zvuile vrlo uzbudljivo. Dah slobode irio se ulicama, a zrak je bio ispunjen nadom. Bilo je obeanja o svjeem mesu i povru u prodavaonicama, lijepim haljinama i cipelama od prave koe, te stotinu drugih divnih stvari. No sada, est godina nakon to je sve poelo, gorko razoaranje zamijenilo je nadu. Robe je bilo manje no ikad. Nije se moglo preivjeti bez crne burze. Vladala je nestaica doslovce svega, a cijene su poletjele u nebesa. Glavne ulice i dalje su bile pune rytvina, golemih rupaga. Ljudi su prolazili ulicama u protestnim marevima, a kriminal je bio u porastu. Ogranienja nikad nisu bila tako stroga. Perestrojka i glasnost poele su djelovati isprazno kao i obeanja politiara koji su ih provodili. Olga je sedam godina radila u knjinici na Trgu Lenkomsomol, u sreditu Kijeva. Bile su joj trideset dvije godine, a nikad nije bila izvan Sovjetskog Saveza. Olga je bila sasvim zgodna, iako malo krupna, ali se u Rusiji to nije smatralo nedostatkom. Dvaput je bila zaruena za mukarce koji su otili i napustili je; Dmitri koji je otiao u Lenjingrad, i Ivan koji je preselio u Moskvu. Olga se pokuala preseliti u Moskvu kako bi bila s Ivanom, ali to nije bilo mogue bez propiske, dozvole za boravak u Moskvi. Kako se pribliavao njezin trideset trei roendan, Olga je vrsto odluila da e vidjeti malo svijeta prije nego se oko nje opet zatvori eljezna zavjesa. Pola je do glavne knjiniarke, koja je sluajno bila njezina teta.

- Rado bih sada otila na dopust - rekla je Olga. - Kad eli otii? - Idui tjedan. - Lijepo se zabavi. Bilo je tako jednostavno. U danima prije perestrojke odlazak na dopust znaio bi putovanje do Crnog mora, Samarkanda ili Tbilisija, ili na neko drugo mjesto u Sovjetskom Savezu. No sada, ako bude dovoljno brza, cijeli joj je svijet otvoren. Olga je uzela atlas s police u knjinici i stala ga prouavati. Vani postoji tako veliki svijet! Mogla je poi u Afriku ili Aziju, Sjevernu ili Junu Ameriku... bojala se otii tako daleko. Olga je okrenula na zemljovid Europe. vicarska, pomislila je. Tamo u poi. Nikad to nikome ne bi priznala, ali vicarska ju je najvie privlaila zato to je jednom kuala vicarsku okoladu i nikad to nije zaboravila. Oboavala je slatkie. Ono to se moglo dobiti u Rusiji, ako se uope moglo dobiti, bilo je bez eera i imalo je uasan okus. To to je tako voljela okoladu, stajat e Olgu ivota. Putovanje Aeroflotom do Zuricha predstavljalo je uzbudljiv poetak. Nikad ranije nije letjela. Stigla je u meunarodnu zranu luku u Zrichu ispunjena oekivanjem. U zraku se osjealo neto drugaije. Moda je to miris prave slobode, pomislila je Olga. Imala je strogo ograniena sredstva pa je rezervirala sobu u malenom i jeftinom hotelu Leonhare, u Limmatquai 136. Olga se prijavila na recepciji. - Ovo je prvi put da se nalazim u vicarskoj - povjerila se slubeniku na nesigurnom engleskom. - Moete li mi rei kako bih najbolje iskoristila vrijeme dok sam ovdje? - Svakako. Imate veliki izbor - rekao joj je. - Moda biste trebali poeti razgledavanjem grada, ja u vam to organizirati. - Hvala vam. Olgi se Zrich inio izvanrednim. Oaravali su je prizori i gradski zvukovi. Ljudi na ulicama imali su na sebi krasnu odjeu i vozili su strano skupe automobile. Olgi se inilo da su svi u Zrichu milijuneri. A tek prodavaonice! Razgledavala je izloge du Bahnhofstrasse, glavne trgovake ulice

Zricha, i udila se nevjerojatnom izobilju robe u njima. Bilo je haljina, kaputa, cipela, rublja, nakita, posua, namjetaja, automobila, knjiga, televizora, radioprijemnika, igraaka i klavira. inilo se da nema kraja vrstama robe to se nudila na prodaju. I tada je Olga naila na Sprnglis, prodavaonicu poznatu po izvrsnim slasticama i okoladi. Ali kakve okolade! etiri velika izloga bila su ispunjena zadivljujuom izlobom slatkia. Bilo je golemih bombonijera, okoladnih zeia i drugih ukrasa, okoladom prekrivenih ljenjaka. Bilo je okoladnih banana i okoladnih kuglica ispunjenih likerima. Bio je uitak samo gledati obilje u izlozima. Olga je eljela sve kupiti, ali kad je saznala cijene, odluila se za malenu bombonijeru i veliku okoladu. Tijekom narednog tjedna, Olga je posjetila Zrichhorn Park, muzej Rietberg i Gross Mnster, crkvu izgraenu u jedanaestom stoljeu, te desetak drugih prekrasnih turistikih atrakcija. Meutim, njezin se dopust bliio kraju. Hotelski joj je slubenik u Leonhareu rekao: - Izletnika agencija Sunshine Tours organizira lijep izlet u Alpe. Vjerujem da bi vam se to svidjelo. - Hvala vam - rekla je Olga. - Poi u. Kad je Olga otila iz hotela, najprije je jo jednom svratila u Sprnglis, a potom je otila u Izletniku agenciju Sunshine Tours gdje je uplatila za izlet. Pokazao se vrlo uzbudljivim. Krajolik je bio predivan, a tada su vidjeli eksploziju neega to se njoj inilo poput leteeg tanjura, ali je kanadski bankar kraj kojeg je sjedila objasnio da je rije samo o predstavi to su je vicarci pripremili za turiste, te da letei tanjuri ne postoje. Olga mu nije sasvim povjerovala. Po povratku u Kijev, razgovarala je o tome sa svojom tetom. - Jasno da letei tanjuri postoje - rekla je njezina teta. - Cijelo vrijeme prelijeu Rusiju. Trebala bi prodati svoju priu nekim novinama. Olga je razmotrila tu mogunost, ali se bojala da e je ismijati. Partija nije volj ela da se njeni lanovi izlau u javnosti, pogotovo ako bi mogli biti izvrgnuti ruglu. Sve u svemu, Olga je zakljuila da je njezino putovanje, ako se izuzmu Dmitri i Ivan, predstavljalo najvaniji dogaaj u njenom ivotu. Bit e teko ponovno se usredotoiti na posao. Vonja od zrane luke do sredita Kijeva autobusom Intourista trajala je jedan sat, a vozili su se novom autocestom. Robert je prvi put bio u Kijevu, pa ga je impresionirala sveprisutna izgradnja uz autocestu, kao i velike stambene zgrade koje kao da su nicale na svakom koraku. Autobus se zaustavio ispred hotela Dnieper gdje je iskrcao svojih dvadesetak putnika. Robert je pogledao na sat. Dvadeset sati. Knjinica je vjerojatno zatvorena. Njegov e posao morati ekati do jutra. Pri javio se na recepciji golemog hotela gdje mu je bila rezervirana soba, popio pie u baru, a potom poao u jednostavnu, bijelo okreenu blagovaonicu na veeru. Veera se sastojala od kavi jara, krastavaca i rajica, a zatim je uslijedio sloenac od krumpira i siunih komadia mesa, a sve to prekriveno tijestom. Uz jelo su mu posluili votku i mineralnu vodu. Viza ga je ekala u hotelu u Stockholmu, kako je obeao general Hilliard. To je bila nevjerojatno brza meunarodna suradnja, pomislio je Robert. No, za mene nema suradnje. Gol je operativna rije. Poslije veere Robert se kratko raspitivao na recepciji, a zatim odetao do Trga Lenkomsomol. Kijev je za njega predstavljao iznenaenje. Jedan od najstarijih gradova Ukrajine, bio je to lijep grad eu ropskog izgleda smjeten na rijeci Dnjepar, a imao je puno parkova i ulice s drvoredima. Posvuda su se nalazile crkve, a bile su spektakularni primjeri religiozne arhitekture; vidio je crkve sv. Vladimira, sv. Andrije i sv. Sofije, a posljednja je dovrena 1037., isto bijela s plavim zvonikom to se dizao u visine, te manastir Pechersk, najviu graevinu grada. Susan bi oboavala sve ovo, mislio je Robert. Nikad nije bila u Rusiji. Pitao se je li se ve vratila iz Brazila. Na iznenadni poriv, nazvao ju je po povratku u hotel. Iznenadilo ga je to je gotovo odmah dobio vezu. - Halo? - Taj njen grleni, seksi glas.

- Zdravo. Kako je bilo u Brazilu? Roberte! Nekoliko sam ti puta pokuavala telefonirati. Nitko se nije javljao. - Nisam kod kue. Oh. - Bila je previe dobro istrenirana da bi ga pitala gdje je. - Jesi li dobro? Za jednog eunuha, u izvrsnoj sam kondiciji. - Svakako. Sjajno. Kako je Money... Monte? - Dobro je, Roberte, sutra odlazimo za Gibraltar. - Na Moneybagsovoj jebenoj jahti, naravno. Kako se ono zove? Ah, da. Halcyon. - Jahtom? Da. Moe me ondje nazvati. Sjea li se pozivnih slova? Sjeao se. KS 337. to je znailo KS? Krasna Susan... Koliko snova... Kradljivac supruge? - Roberte? - Da, sjeam se. Konjska snaga 337. Hoe li me nazvati? Tek toliko kako bih znala da je s tobom sve u redu. - Svakako. Nedostaje mi, duo. Uslijedila je duga, bolna tiina. ekao je. to je oekivao da e rei? Doi i spasi me od ovog armantnog mukarca koji izgleda kao Paul Newman, prisiljava me odlaziti na njegovu jahtu od sedamdeset metara i ivjeti u jadnim malim palaama u Monte Car lu, i Maroku, i Parizu, i Londonu, i sam Bog zna gdje jo. Poput idiota, otkrio je kako se doista nada e da to rei. - I ti meni nedostaje, Roberte. uvaj se. - Veza se prekinula. Nalazio se u Rusiji, sam.

DVANAESTI DAN
Rano idueg jutra, deset minuta nakon otvaranja knjinice, Robert je uao u golemu, tmurnu zgradu i priao prijamnom pultu. - Dobro jutro - rekao je Robert. ena koja je sjedila iza pulta podigla je glavu. - Dobro jutro. Mogu li vam pomoi? - Da. Traim enu za koju vjerujem da ovdje radi. Olga... - Olga? Da, da. - Pokazala je prema drugoj prostoriji. Vjerojatno je tamo unutra. - Hvala vam. Bilo je vrlo lako. Robert je uao u drugu prostoriju, proavi kraj nekoliko skupina studenata koji su ozbiljno uili za dugakim stolovima, pripremajui se za kakvu budunost? pitao se Robert. Stigao je do manje itaonice i uao. Jedna je ena vrijedno slagala knjige. - Oprostite - rekao je Robert. Okrenula se. - Da? - Olga? - Ja sam Olga. to elite od mene? Robert se nasmijeio razoruavajuim smijekom. - Piem novinski lanak o perestrojki i kako ona utjee na prosjenog Rusa. Je li izazvala puno promjene u vaem ivotu? ena je slegnula ramenima. - Prije Gorbaova bojali smo se otvoriti usta. Sad moemo otvoriti usta, ali nemamo to staviti u njih. Robert je promijenio taktiku. - Sigurno ima nekih promjena na bolje. Na primjer, sad moete putovati. - Vjerojatno se alite. Uz mua i estero djece, tko si moe priutiti putovanje? Robert je bio uporan. - Ipak, bili ste u vicarskoj i... U vicarskoj? Nikad u ivotu nisam bila u vicarskoj. Robert je polako rekao: - Nikad niste bili u vicarskoj? Upravo sam vam to rekla. - Pokazala je glavom prema tamnokosoj eni koja je skupljala knjige sa stola. - Ona je sretnica koja je uspjela posjetiti vicarsku. Robert ju je hitro pogledao. - Kako se ona zove? - Olga. Kao i ja.

Uzdahnuo je. - Hvala vam. Minutu kasnije Robert je razgovarao s drugom Olgom. - Oprostite - rekao je Robert. - Piem novinski lanak o perestrojki i njenom utjecaju na ivote ruskih dravljana. Oprezno ga je pogledala. - Da? - Kako se zovete? - Olga. Olga Romanchanko. - Recite mi, Olga, je li perestrojka unijela promjenu u va ivot? Prije est godina Olga Romanchanko bi se bojala razgovarati sa strancem, ali sad je to bilo dopu teno. - Zapravo nije - oprezno je rekla. - Sve je uglavnom isto. Stranac je bio uporan. - Ba se nita nije promijenilo u vaem ivotu? Odmahnula je glavom. - Ne. - Zatim je patriotski dodala: - Naravno, sad moemo putovati izvan zemlje. Djelovao je zainteresirano. - A jeste li putovali u inozemstvo? - O, da - ponosno je rekla. - Upravo sam se vratila iz vicarske. To je vrlo lijepa zemlja. Slaem se - rekao je. - Jeste li na putovanju nekoga upoznali? Upoznala sam puno ljudi. Pola sam autobusom na izlet kroz visoke planine. Alpe. - Odjednom je Olga shvatila da to nije smjela rei jer bi je ovaj stranac mogao pitati o svemirskom brodu, a o tome nije eljela govoriti. To bi je samo moglo uvaliti u nevolje. Doista? - upitao je Robert. - Priajte mi o ljudima u autobusu. Olga je s olakanjem odgovorila: - Vrlo prijateljski raspoloeni. Bili su odjeveni tako... - Pokazala je kretnjama. - Vrlo bogato. ak sam upoznala jednog ovjeka iz vaega glavnog grada, Washingtona, D. C. - Zar jeste?

- Da. Vrlo ljubazan. Dao mi je posjetnicu. Robertu je zastalo srce. - Imate li je jo uvijek? - Ne. Bacila sam je. - Osvrnula se oko sebe. - Bolje je ne uvati takve stvari. Prokletstvo! Zatim je dodala: - Sjeam se njegova imena. Parker, kao vaa amerika kemijska. Kevin Parker. Vrlo vaan u politici. On kae senatorima kako e glasovati. Robert se iznenadio. - Zar vam je to rekao? - Da. Vodi ih na putovanja i daje im darove, a oni glasuju za stvari koje trebaju njegovim klijentima. Tako djeluje demokracija u Americi. Lobist. Robert je pustio Olgu da govori jo petnaestak minuta, ali vie nije dobio nijedan koristan podatak o putnicima. Robert je telefonirao generalu Hilliardu iz svoje hotelske sobe. - Naao sam ruskog oevica. Zove se Olga Romanchanko. Radi u glavnoj knjinici u Kijevu. - Uputit u ruskog predstavnika vlasti neka razgovara s njom.

HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO NSA ZAMJENIKU NAELNIKA GRU-a SAMO NA UVID JEDINI PRIMJERAK ' PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN 8. OLGA ROMAN CH ANKO - KIJEV KRAJ PORUKE

Tog je poslijepodneva Robert odletio u Pariz Aeroflotovim mlanjakom Tupolev Tu - 154. Kad je onamo stigao nakon tri sata i dvadeset pet minuta, prebacio se na let Air Francea za Washington, DC. U dva sata nou Olga Romanchanko ula je kripu konica kad se jedan automobil naglo zaustavio ispred stambene zgrade u kojoj je ivjela, u Ulici Vertryk. Zidovi stana bili su tako tanki da je mogla uti glasove na ulici. Ustala je iz kreveta i pogledala kroz prozor. Dva su mukarca u civilnim odijelima izlazila iz crne chaike, automobila kakvim su se sluili dravni slubenici. Pribliavali su se ulazu u njezinu zgradu. Pogled na njih izazvao je u njoj drhtaj. Tijekom godina neki su njezini susjedi nestali, i nitko ih vie nikad nije vidio. Neke od njih poslali su u Sibir. Olga se pitala koga je ovoga puta traila tajna policija, a dok je jo o tome razmiljala, zaulo se kucanje na njenim vratima. Trgnula se. to ele od mene? pitala se. Sigurno je u pitanju neka greka. Kad je otvorila vrata, dva su mukarca stajala na pragu. - Drugarica Olga Romanchanko? - Da. - Glavnoye Razvedyvatelnoye Upravleniye.2 Strani GRU. Proli su kraj nje u sobu. - to... to elite? - Mi emo postavljati pitanja. Ja sam narednik Yuri Gromkov. Ovo je narednik Vladimir Zemsky. Odjednom ju je obuzeo uas. - to... to nije u redu? to sam uinila? Zemsky je to jedva doekao. - O, dakle zna da si uinila neto loe! Ne, jasno da ne - smueno je rekla Olga. - Ne znam zato ste ovdje. - Sjedni - viknuo je Gromkov. Olga je sjela. - Nedavno si se vratila s putovanja u vicarsku, zar ne? D... da - promucala je - ali to... to je bilo... dobila sam doputenje od... - pijuniranje je zabranjeno, Olga Romanchanko. pijuniranje? - Uasnula se. - Ne znam o emu govorite. Krupniji je ovjek zurio u njeno tijelo, a Olga je odjednom shvatila da na sebi ima samo tanku spavaicu. - Idemo. Ti ide s nama. - Ali dolo je do strane greke. Ja sam knjiniarka. Pitajte koga god hoete... Povukao ju je na noge. - Doi. - Kamo me vodite? - U stoer. ele te ispitati. Dopustili su joj da prebaci kaput preko spavaice. Gurali su je niza stube i u chaiku. Olga je pomislila na sve ljude koji su se vozili u ovakvim automobilima i nikad se nisu vratili, pa se skamenila od straha. Vozio je krupniji ovjek, Gromkov. Olga je sjedila na stranjem sjeditu sa Zemskyjem. On joj je djelovao nekako manje zastraujue, ali se uasnuto pitala tko su oni i to e joj se dogoditi. - Molim vas, vjerujte mi - usrdno je rekla Olga. - Nikad ne bih izdala svoju... - Umukni - dreknuo je Gromkov. Sluaj, nema nikakva razloga da budemo grubi s njom - rekao je Vladimir Zemsky. - Zapravo, ja joj vjerujem. Olga je osjetila kako joj je srce poskoilo od nade. - Vremena su se promijenila - nastavio je Zemsky. - Drug Gorbaov ne eli da uznemirujemo nedune ljude. Ti su dani prolost. - Tko kae da je nevina? - zareao je Gromkov. - Moda jest, a moda i nije. To e uskoro otkriti u stoeru. Olga je sjedila i sluala kako dva mukarca razgovaraju o njoj kao da je nema.
2 GRU - Direktorat za obavjetajnu djelatnost sovjetskog glavnog taba (sovjetske vojne obavjetajne organizacije)

Ma daj, Yuri - rekao je Zemsky - zna da e u stoeru priznati, bez obzira je li kriva ili ne. Ne svia mi se ovo. To je prava teta. Mi tu nita ne moemo promijeniti. - O, da, moemo. - to? Mukarac kraj Olge neko je vrijeme utio. - Sluaj - rekao je. - Zato je ne bismo jednostavno pustili? Mogli bismo im rei da nije bila kod kue. Odgodit emo privoenje za dan ili dva, a oni e posve zaboraviti na nju jer moraju ispitati masu ljudi. Olga je pokuala neto rei, ali joj je grlo bilo previe suho. Oajniki je eljela da ovjek kraj nje pobijedi u prepirci. Gromkov je gunao. - Zato bismo riskirali radi nje? to mi time dobivamo? to e ona uiniti za nas? Zemsky se okrenuo i upitno pogledao Olgu. Ona je konano pronala svoj glas. - Nemam novaca rekla je. Kome treba tvoj novac? Mi imamo gomilu novca. - Ima neto drugo - rekao je Gromkov. Prije no to je Olga uspjela odgovoriti, Zemsky je rekao: - ekaj malo, Yuri Ivanovich, ne moe to od nje oekivati. Ovisi o njoj. Moe biti ljubazna prema nama, ili poi u stoer gdje e je tjedan ili dva mlatiti. Moda e je drati u ugodnoj shizo. Olga je ula za shizo. Hladna elija metar za dva, s drvenim krevetom i bez pokrivaa. Budi ljubazna prema nama. to je to znailo? - Ovisi o njoj. Zemsky se okrenuo Olgi. - to eli uiniti? - Ja... ne razumijem. -.Moj partner kae da bismo te mogli pustiti ako bude ljubazna prema nama. Za neko vrijeme vjerojatno e zaboraviti na tebe. - to... to bih morala uiniti? Gromkov joj se nacerio u retrovizoru. - Daj nam samo nekoliko minuta svog vremena. - Sjetio se neega to je jednom proitao: Samo lezi i misli na cara. Nasmijao se. Olga je odjednom shvatila na to ciljaju. Odmahnula je glavom. - Ne, ne bih to mogla uiniti. - Dobro. - Gromkov je poeo ubrzavati. - Lijepo e se s tobom zabavljati u stoeru. - ekajte! - Zahvatila ju je panika i nije znala to bi uinila. ula je uasne prie o onome to se dogaalo uhienim i odvedenim ljudima. Vjerovala je da je s tim gotovo, ali sad vidi da nije tako. Perestrojka je jo uvijek samo tlapnja. Nee joj dopustiti da pozove odvjetnika, ili s nekim razgovara. U prolosti su neke njene prijateljice silovali i ubili pripadnici GRU -a. Nala se u klopci. Ako ode u zatvor, mogli bi je tamo zadrati tjednima, tui je i silovati, ili neto jo gore. S ovom e dvojicom barem sve biti gotovo za nekoliko minuta, a zatim e je pustiti. Olga je donijela odluku. - Dobro - drhtavo je rekla. - elite li se vratiti u moj stan? - Znam bolje mjesto - rekao je Gromkov. Okrenuo je automobil. Zemsky je apnuo: - ao mi je zbog ovoga, ali on je glavni. Ne mogu ga sprijeiti. Olga nita nije rekla. Proli su kraj jarko crvene zgrade Opere Shevchenko i zaputili se prema velikom parku okruenom stablima. U ovo je doba bio posve pust. Gromkov je pod kronjama zaustavio automobil, te ugasio svjetla i motor. - Izaimo - rekao je. Svi su izali iz automobila. Gromkov je pogledao Olgu. - Ima sree. Lako e se izvui. Nadam se da to cijeni.
Olga je klimnula glavom, previse uplaena da bi mogla govoriti. Gromkov ih je poveo do male istine. - Svui se.

- Hladno je - rekla je Olga - zar ne bismo mogli... Gromkov ju je snano pljusnuo. - Uini to sam ti rekao prije nego se predomislim. Olga je trenutak oklijevala, ali kad je opet podigao ruku da je udari, poela je otkopavati kaput. - Skini ga. Pustila ga je da padne na zemlju. - A sad spavaicu. Olga je polako podigla spavaicu preko glave i skinula je. Tresla se na hladnom nonom zraku dok je gola stajala na mjeseini. - Zgodno tijelo - rekao je Gromkov. - Utipnuo joj je bradavice. - Molim vas... Ispusti li jedan glas, vodimo te u stoer. - Gurnuo ju je na zemlju. Neu razmiljati o ovome. Pretvarat u se da sam u vicarskoj na izletu i promatram sav onaj prekrasni krajolik. Gromkov je spustio hlae i rairio Olgine noge. Vidim Alpe prekrivene snijegom. Tamo su saonice, a u njima mladi i djevojka. Osjetila je kako joj je zavukao ruke ispod bokova, a potom je zabio svoju mukost u nju, zadajui joj bol. Autocesta je puna lijepih automobila. Toliko automobila nikad u ivotu nisam vidjela. U vicarskoj svatko ima automobil. Sad se jae zabijao u nju, tipao je, isputao divlje, ivotinjske zvukove. Imat u kuicu u planinama. Kako ih ono vicarci zovu? Chalets. I svaki u dan imati okolade. Pune kutije. Gromkov se maknuo s nje, teko diui. Ustao je i okrenuo se Zemskyju. - Ti si na redu. Udat u se i imati djece, a zimi emo svi skijati u Alpama. Zemsky je otkopao hlae i namjestio se iznad nje. To e biti divan ivot. Nikad se neu vratiti u Rusiju. Nikad. Nikad. Nikad. Bio je u njoj, a zadavao joj je vie bola od prvog ovjeka. Stiskao joj je stranjicu i gurao njeno tijelo o hladnu zemlju dok bol nije postala gotovo neizdrljiva. ivjet emo na farmi gdje je stalno tiho i mimo, a imat emo vrt pun krasnog cvijea. Zemsky je obavio svoje i pogledao svog druga. - Kladim se da je uivala - nacerio se. Ispruio je ruke do Olgina vrata i slomio ga.
Idueg je dana u lokalnim novinama izaao lanak o knjiniarki koja je silovana i zadavljena u parku. Vlasti su izdale strogo upozorenje o opasnostima to vrebaju na mlade ene koje nou same odlaze u parkove. HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO ZAMJENIK NAELNIKA GRU-a ZAMJENIKU NAELNIKA NSA-e SAMO NA UVID JEDINI PRIMJERAK PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN 8.OLGA ROMANCHANKO - KIJEV LIKVIDIRANA KRAJ PORUKE

Trideset drugo poglavlje

Willard Stone i Monte Banks bili su prirodni neprijatelji. Obojica su bili beskrupulozni grabeljivci, a dungla u kojoj su lovili bili su zidani kanjoni Wall Streeta, sa svojim nasrtljivim preuzimanjima, monim isplatama i dionikim poslovima. Dva su se mukarca prvi put sukobila tijekom pokuaja preuzimanja goleme uslune kompanije. Willard Stone dao je prvu ponudu i nije oekivao nikakvih problema. Bio je vrlo moan, a bio ga je glas koji je svima ulijevao strah, pa se vrlo malo ljudi usuivalo stati mu na put. Uvelike se iznenadio kad je uo da mladi skorojevi po imenu Monte Banks pokuava nadvisiti njegovu ponudu. Stone je bio prisiljen ponuditi vie, a cijena je neprestano rasla. Willard Stone na kraju je uspostavio kontrolu nad kompanijom, ali po puno vioj cijeni nego je oekivao. est mjeseci kasnije, u nadmetanju za preuzimanje velikog elektronikog poduzea, Stone se opet suoio s Monteom Banksom. Ponude su rasle, a ovog je puta pobijedio Banks. Kad je Willard Stone saznao da se Monte Banks namjerava nadmetati s njim za uspostavljanje kontrole nad kompjuterskom kompanijom, zakljuio je da je dolo vrijeme za upoznavanje svog takmaca. Dva su se ovjeka sastala na neutralnom podruju na Bahamima. Willard Stone je naloio provoenje temeljite istrage o njegovu takmacu, pa je saznao da Monte Banks potjee iz imune Obitelji, koja se obogatila zahvaljujui nafti, te je briljantno uspio svoje nasljedstvo pretvoriti u meunarodni konglomerat. Dva su ovjeka sjela za ruak. Willard Stone, star i mudar, Monte Banks, mlad i gorljiv. Willard Stone otpoeo je razgovor: - Postajete pravi gnjavator. Monte Banks se nacerio. - To je veliki kompliment budui da dolazi iz vaih usta. - to zapravo elite? - upitao je Stone. - Isto to i vi. elim posjedovati svijet. Willard Stone zamiljeno je rekao: - Pa, svijet je dovoljno velik. - A to znai? - Ima dovoljno mjesta za obojicu. Toga su dana postali partneri. Svaki je zasebno vodio svoje poslove, ali kad su ulazili u nove pothvate: drvena graa, nafta, nekretnine, inili su to zajedno, umjesto da se meusobno natjeu. Nekoliko je puta Odjel za suzbijanje monopola Ministarstva pravosua pokuao sprijeiti njihove akcije, ali su veze Willarda Stonea uvijek izvojevale pobjedu. Monte Banks bio je vlasnik kemijskih kompanija odgovornih za zagaivanje jezera i rijeka, ali kad je protiv njega podignuta optunica, na tajanstveni je nain odbaena. Dva su mukarca imala savren simbiozni odnos. Operacija Sudnji dan bila je kao stvorena za njih te su bili do grla u njoj. Nalazili su se tik pred sklapanjem ugovora o kupovini deset milijuna jutara zemljita bujne vegetacije u podruju Amazone. To e biti jedan od najprofitabilnijih poslova to su ih ikad sklopili. Nisu mogli dopustiti da im se neto isprijei na putu.

Trideset tree poglavlje

TRINAESTI DAN Washington, D. C.
Senat Sjedinjenih Drava imao je plenarnu sjednicu. Mlai senator iz Utaha imao je rije. -... ono to se dogaa s naom ekologijom nacionalna je sramota. Vrijeme je da ovo visoko tijelo shvati kako je njegova dunost uvati dragocjeno nasljedstvo to su nam ga ostavili nai preci. Zatita zemlje, zraka i voda od monika koji sve to unitavaju radi sebinih interesa nije samo naa obveza, ve i ast. A kako se mi ponaamo? Moemo li iste savjesti rei da dajemo sve od sebe? Ili doputamo Bogu pohlepe da utjee na nas... ? Kevin Parker sjedio je na galeriji za posjetitelje i ve je trei put u pet minuta pogledao na sat. Pitao se koliko e jo trajati ovaj govor. Sluao je govor samo zato jer e ruati sa senatorom, a trebala mu je jedna njegova usluga. Kevin Parker uivao je kreui se hodnicima moi, druei se sa senatorima i lanovima Kongresa, dijelei vrijedne darove i novac u zamjenu za politike usluge. Odrastao je u siromanoj Obitelji u Eugeneu, Oregon. Otac mu je bio alkoholiar koji je imao maleno skladite drvene grae. Bio je nesposoban pa je ono to je trebalo biti cvatui posao pretvorio u katastrofalni neuspjeh. Djeak je morao raditi od svoje etrnaeste godine, a budui d^ je njegova majka prije nekoliko godina pobjegla s drugim mukarcem, uope nije imao doma. Lako je mogao postati skitnica i zavriti poput oca, ali spasilo ga je to to je bio vrlo armantan i privlaan. Imao je kovravu plavu kosu i aristokratske crte lica, vjerojatno naslijeene od nekog davno zaboravljenog pretka. Nekoliko utjecajnih graana saalilo se nad djeakom, davalo mu poslo ve, ohrabrivalo ga, svim se silama trudilo da mu pomogne. Najimuniji ovjek grada, Jeb Goodspell, posebno se trudio oko Kevina pa mu je dao honorarni posao u jednoj od svojih kompanija. Goodspell je bio neenja i esto je pozivao mladog Parker a svojoj kui na veeru. - Ti doista moe biti netko u ovom ivotu - rekao mu je Goodspell - ali ne moe uspjeti bez prijateljske pomoi. - Znam to, gospodine. I doista cijenim vae prijateljstvo. Posao to ste mi ga dali spasio mi je ivot. - Mogao bih za tebe uiniti i puno vie - rekao je Goodspell. Sjedili su na kauu u dnevnoj sobi, poslije veere. Zagrlio je mladia. -Puno vie. - Stisnuo mu je rame. - Ima dobro tijelo, zna li to? - Hvala, gospodine. - Osjea li se ikad usamljenim? Stalno se tako osjeao. - Da, gospodine. - Pa, vie ne mora biti usamljen. - Milovao je mladia po ruci. - I ja sam ponekad usamljen, zna. Treba imati nekoga tko e te zagrliti i utjeiti. - Da, gospodine. - Jesi li ikad imao djevojku? - Pa, neko sam vrijeme hodao sa Sue Ellen. - Jesi li spavao s njom? Mladi je pocrvenio. - Nisam, gospodine. - Koliko ti je godina, Kevine? - esnaest, gospodine. To su krasne godine. Doba kad treba poeti izgraivati karijeru. - Na trenutak je prouavao mladia. - Kladim se da bi bio vraki dobar u politici. - Politici? Nita ne znam o tome, gospodine. - Zato ide u kolu, kako bi nauio. A ja u ti pomoi. - Hvala vam.

Ima puno naina zahvaljivanja - rekao je Goodspell. Rukom je protrljao mladievo bedro. Puno naina. - Pogledao je Parkera u oi. - Zna li to elim rei? - Da, Jeb. To je bio poetak.
Kad je Kevin Parker maturirao u Gimnaziji Churchill, Goodspell ga je poslao na Sveuilite Oregon. Mladi je studirao politike znanosti, a Goodspell se pobrinuo da njegov tienik upozna svakoga. Svi su bili impresionirani privlanim mladim ovjekom. Zahvaljujui svojim vezama, Parker je mogao initi usluge vanim ljudima, te posredovati pri njihovim sastancima. Potom je postao lobist u Washingtonu, to je bio posve prirodan slijed dogaaja, a Parker je u tome bio vrlo dobar. Goodspell je umro prije dvije godine, ali je Parker dotad stekao sposobnost i ukus za ono emu ga je uio njegov mentor. Volio je pokupiti nekog mladia i povesti ga u skroviti hotel gdje ga nitko nee prepoznati. Senator iz Utaha napokon je dovravao svoj govor. -... i sada tvrdim da moramo donijeti ovaj zakon ako elimo ekoloki spasiti nau zemlju. U ovom trenutku, elio bih zatraiti pojedinano izjanjavanje. Hvala Bogu, beskrajna je sjednica pri kraju. Kevin Parker je pomislio na veer to ga je oekivala, a od toga je poeo dobivati erekciju. Prethodne noi upoznao je mladog ovjeka u Dannys P Street Stationu, poznatom lokalu homoseksualaca. Naalost, mladi je ovjek imao drutvo. No, pogledavali su se tijekom veeri, a prije odlaska Parker je napisao poruku i stavio je u mladievu ruku. Jednostavno je pisalo: Sutra uveer. Mladi se nasmijeio i klimnuo glavom. Kevin Parker se urno odijevao za izlazak. elio je biti u baru kad mladi stigne. Bio je previe privlaan, a Parker nije elio da mu ga netko pokupi pred nosom. Zazvonilo je na ulaznim vratima. Prokletstvo. Parker je otvorio vrata. Vani je stajao nepoznati mukarac. - Kevin Parker? - Da... - Zovem se Bellamy. elio bih naas s vama razgovarati. - Morat ete ugovoriti sastanak s mojom tajnicom nestrpljivo je rekao Parker. - Ne razgovaram o poslu izvan radnog vremena. - Nije rije o poslu, gospodine Parker. Tie se vaeg putovanja u vicarsku prije dva tjedna. - Mojeg putovanja u vicarsku? Zato? - Moju agenciju zanimaju neki ljudi koje ste tamo upoznali. - Robert mu je pokazao svoju lanu iskaznicu CIA-e. Kevin Parker je pozornije pogledao ovjeka. to bi CIA mogla htjeti od njega? Oni se u sve petljaju. Jesam li se dobro zatitio? Nije imalo smisla suprotstavljati se posjetitelju. Nasmijeio se. - Uite. Kasnim na jedan sastanak, ali rekli ste da e ovo biti kratko? - Tako je, gospodine. Vjerujem da ste bili na izletu autobusom iz Zuricha? Dakle, o tome je rije. Ono s leteim tanjurom. Bila je to najudnija stvar to ju je ikad vidio. - elite razgovarati o NLO-u, zar ne? Pa, mogu vam rei, bio je to vrlo neobian doivljaj. - Vjerujem da jest, ali iskreno govorei, mi u agenciji ne vjerujemo u letee tanjure. Doao sam vidjeti to mi moete rei o svojim suputnicima iz autobusa. Parker se iznenadio. - Oh. Pa, bojim se da vam tu ne mogu pomoi. Svi su mi bili nepoznati. To mi je jasno, gospodine Parker - strpljivo je rekao Robert - ali sigurno se sjeate neega o njima. Parker je slegnuo ramenima. - Dakle, nekih sitnica... sjeam se da sam razmijenio nekoliko rijei s Englezom koji nas je fotografirao. Leslie Mothershed. - Koga jo? O, da. Malo sam razgovarao s djevojkom iz Rusije. Doimala se vrlo ugodnom. Mislim da je rekla kako negdje radi kao knjiniarka.

Olga Romanchanko. - Izvrsno. Moete li se sjetiti jo nekoga, gospodine Parker? Ne, mislim da je to... ah, da, upoznao sam jo dva mukarca. Jedan je bio Amerikanac, Teksaanin. Dan Wayne. - A drugi? - Bio je Maar. Vlasnik je varijetea, ili cirkusa, ili tako neto u Maarskoj. - Sjetio se. - Varijete. - Jeste li sigurni u to, gospodine Parker? - O, da. Priao mi je poneto o svom poslu. Jako se uzbudio vidjevi onaj NLO. Da je mogao, vjerojatno bi to ukljuio kao zanimljivost u svom varijeteu. Moram priznati, bio je to zastraujui prizor. Bio bih prijavio taj sluaj, ali ne mogu si dopustiti da me svrstaju meu sve one udake koji tvrde da su vidjeli letee tanjure. - Je li sluajno spomenuo svoje ime? - Jest, ali to je bilo jedno od onih stranih imena to ih je nemogue izgovoriti. ao mi je, ali ne sje am ga se. - Sjeate li se neeg drugog o njemu? - Samo to da se elio to prije vratiti u svoj varijete. - Pogledao je na sat. - Mogu li jo neto uiniti za vas? Ve pomalo kasnim. - Ne, hvala, gospodine Parkei. Puno ste mi pomogli. - Bilo mi je zadovoljstvo. - Uputio je Robertu arobni smijeak. - Morate svratiti u moj ured i posjetiti me. Malo emo popriati. - Uinit u to. Dakle, gotovo sam zavrio, razmiljao je Robert. Moj posao mogu dati kome god hoe, meni vie ne treba. Vrijeme je za skupljanje djelia mog ivota i novi poetak. Robert je nazvao generala Hilliarda. - Jo malo pa sam gotov, generale. Naao sam Kevina Parkera. On je lobist u Washingtonu, D. C. Upravo kreem u potragu za posljednjim putnikom autobusa. - Jako sam zadovoljan - rekao je general Hilliard. - Izvrsno ste obavili svoj posao, kapetane. Javite mi se to je prije mogue.

- Da, gospodine.
HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO NSA ZAMJENIKU NAELNIKA CIA-e SAMO NA UVID JEDINI PRIMJERAK PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN 8. KEVIN PARKER - WASHINGTON, D. C. KRAJ PORUKE Kad je Kevin Parker stigao u Dannys P Street Station, otkrio je da ima jo vie ljudi nego prethodne veeri. Stariji su mukarci bili odjeveni u konzervativna odijela, a veina mladih bila je u trapericama, jaknama i izmama. Bilo ih je nekoliko koji su djelovali kao da su zalutali, u odjei od crne koe, a Parker je to drao odvratnim. Grubosti su bile opasne, a on se nikad nije uputao u takvu vrstu bizarnog ponaanja. Diskrecija, to je uvijek bio njegov moto. Diskrecija. Privlani mladi jo nije bio tamo, ali Parker to nije niti oekivao. Kasnije e ui, lijep i svje, kad svi ostali ve budu umorni i znojni. Kevin Parker je priao anku, naruio pie i osvrnuo se oko sebe. Televizori na zidu bili su namjeteni na MTV kanale. Dannys je bio S i P, stani i pokai, bar. Mlai mukarci zauzimali bi poze u kojima su djelovali najprivlanije, a stariji mukarci, kupci, bi ih razgledavali i birali. S i P barovi bili su najotmjeniji. U njima nikad nije dolazilo do tunjava, jer je veina posjeti telja imala navlake na zubima, a nisu smjeli riskirati da im ih netko izbije. Kevin Parker je primijetio du su ve mnogi kupci izabrali svoje partnere. Sluao je poznate razgovore to su se oko njega odvijali. Fasciniralo ga je to su razgovori uvijek bili jednaki, bez

obzira jesu li se odvijali u barovima gdje su se okupljali oni u koi, plesnim barovima, video barovima ili u tajnim klubovima to su svaki tjedan mijenjali lokaciju. Bio je to poseban jezik. - Ona je kraljica nitko i nita. Misli da je Miss... Napustio me je bez ikakva razloga. Tako se strano uzrujava. Kad govorimo o osjetljivosti... - Jesi li ti gore ili dolje? Gore. Ja moram izdavati nareenja, curo. - Pucnuo je prstima. - Dobro. Ja ih volim primati... Drao me je smeem... Samo je stajao i kritizirao me... moju teinu, moj ten, moje dranje. Rekao sam: Mary, gotovo je meu nama. No, boljelo je. Zato sam veeras ovdje... pokuavam ga zaboraviti. Mogu li dobiti jo jedno pie... ? U jedan u noi uao je mladi. Osvrnuo se oko sebe, ugledao Parkera i poao k njemu. Bio je jo ljepi no to se Parker sjeao. . - Dobra veer. - Dobra veer. ao mi je to kasnim. - Nije vano. Nije mi bilo teko ekati. Mladi je izvadio cigaretu i priekao da mu je stariji ovjek pripali. - Razmiljao sam o tebi - rekao je Parker. - Jesi li? Mladieve su trepavice bile nevjerojatne. - Da. Mogu li ti naruiti pie? - Ako e te to usreiti. Parker se nasmijeio. - eli li me usreiti? Mladi ga je pogledao u oi i tiho rekao: - Mislim da elim. - Vidio sam ovjeka s kojim si sino bio ovdje. On nije pravi za tebe. - A ti jesi? Mogao bih biti. Zato ne bismo provjerili? eli li poi u etnju? - Zvui privlano. Parker je osjetio drhtaj uzbuenja. - Znam ugodno mjesto gdje moemo biti sami. - Fino. Preskoit u pie. Kad su krenuli prema izlazu, vrata su se naglo otvorila i dva krupna mladia ula su u bar. Stali su ispred mladia i preprijeili mu put. - Tu si, kujin sine. Gdje je novac to mi ga duguje? Mladi ga je zbunjeno pogledao. - Ne znam o emu govorite. Nikad vas ranije nis... - Nemoj govoriti gluposti. - ovjek ga je pograbio za rame i poveo prema izlazu. Parker je stajao i bjesnio. Poelio se umijeati, ali se nije smio upletati u situaciju koja bi se mogla pretvoriti u sablazan. Ostao je na svom mjestu i gledao kako mladi nestaje u noi. Drugi se ovjek suosjeajno nasmijeio Kevinu Parkeru. - Trebali biste paljivije birati svoje drutvo. On je problematian. Parker je pozornije pogledao govornika. Bio je plavokos i privlaan, gotovo savrenih crta lica. Par ker je imao osjeaj da veer moda ipak nee biti sasvim upropatena. - Moda ste u pravu - rekao je. Nikad ne znamo to nam sudbina priprema, zar ne? - Zagledao se Parkeru u oi. - Ne, ne znamo. Zovem se Tom. Kako se ti zove? - Paul.

- Dopusti mi da ti platim pie, Paul. - Hvala. - Ima li nekakve planove za veeras? - To ovisi o tebi. - eli li provesti no sa mnom? - Moglo bi biti zabavno. - O koliko je novca rije? - Svia mi se. Za tebe, dvije stotine. - To mi se ini razumnim. - I jest. Nee poaliti. Tridesetak minuta kasnije Paul je vodio Kevina Parkera u staru stambenu zgradu u Ulici Jefferson. Uspeli su se stubama na drugi kat i uli u malenu sobu. Parker se osvrnuo oko sebe. - Nije bogzna to, zar ne? Bilo bi nam ljepe u hotelu. Paul se nacerio. - Ovdje je intimnije. Osim toga, potreban nam je samo krevet. - Ima pravo. Zato se ne razodjene? elim vidjeti to kupujem. - Svakako. - Paul se poeo svlaiti. Imao je krasno tijelo. Parker ga je promatrao i osjetio kako raste stara poznata elja. - Sad se ti svui - apnuo je Paul. - Pouri, elim te. I ja tebe elim, Mary. - Parker je poeo svlaiti svoju odjeu. to vie voli? - upitao je Paul. - Usne ili bokove? - Neka bude koktel. Oprosti na igri rijeima. Imamo pred sobom cijelu no. - Svakako. Idem u kupaonicu - rekao je Paul. - Odmah u se vratiti. Parker se gol ispruio na krevetu, u oekivanju izvanrednih zadovoljstava to mu predstoje. uo je kako je njegov partner izaao iz kupaonice i pristupio krevetu. Ispruio je ruke. - Doi k meni, Paule - rekao je. - Dolazim. I Parker je osjetio strahovitu bol kad mu se no zabio u prsa. Naglo je otvorio oi. Pogledao je mladia i dahnuo: - Moj Boe, to... ? Paul se odijevao. - Ne brini o plaanju - rekao je. - Kua asti.
HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO CIA ZAMJENIKU NAELNIKA NSA-e SAMO NA UVID JEDINI PRIMJERAK PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN 9. KEVIN PARKER - WASHINGTON, DC LIKVIDIRAN KRAJ PORUKE Robert Bellamy propustio je kasne vijesti jer se nalazio u zrakoplovu za Maarsku kako bi pronaao vlasnika varijetea.

Trideset etvrto poglavlje

ETRNAESTI DAN Budimpeta

Let iz Pariza do Budimpete zrakoplovom kompanije Malev trajao je dva sata i pet minuta. Robert je vrlo malo znao o Maarskoj, osim da je tijekom Drugog svjetskog rata pripadala Silama osovine, a kasnije je postala ruski satelit. Aerodromskim autobusom poao je u sredite Budimpete, a impresioniralo ga je ono to je vidio. Zgrade su bile stare, a arhitektura klasina. Zgrada parlamenta na Rudolfovu keju bila je golema, novogotska graevina to je dominirala gradom, a visoko na Brdu dvorca iznad grada nalazila se kraljevska palaa. Ulice su bile pune automobila i kupaca. Autobus se zaustavio ispred hotela Duna Intercontinental. Robert je uao u predvorje i priao recepcioneru. - Oprostite - rekao je Robert. - Govorite li engleski? - Igen. Da. to mogu uiniti za vas? - Prije nekoliko dana jedan je moj prijatelj bio u Budimpeti. Rekao mi je da je bio u krasnom varijeteu. Kad sam ve ovdje, rado bih ga posjetio. Moete li mi rei gdje ga mogu nai? ovjek se namrtio. - Varijete? - Izvadio je list papira i preletio ga pogledom. - Da vidimo. Trenutno u Budimpeti imamo operu, nekoliko kazalinih predstava, balet, none i dnevne obilaske grada, izlete u okolinu... - Podigao je glavu. - ao mi je. Nema nikakvog varijetea. - Jeste li sigurni? Recepcioner je pruio popis Robertu. - Uvjerite se sami. - Bilo je napisano na maarskom. Robert mu je vratio papir. - Tako je. Postoji li jo netko koga bih mogao pitati o tome? - Moda bi vam mogli pomoi u Ministarstvu kulture - rekao je ovjek. Tridesetak minuta kasnije Robert je razgovarao sa slubenikom u Ministarstvu kulture. - U Budimpeti nema varijetea. Jeste li sigurni da ga je va prijatelj vidio u Maarskoj? - Jesam. - Ali nije rekao gdje? - Ne. - ao mi je. Ne mogu vam pomoi. - Slubenik je postao nestrpljiv. - Ako nemate nita vie... Ne. - Robert je ustao. - Hvala vam. - Oklijevao je. - Imam jo samo jedno pitanje. Ako bih elio dovesti cirkus ili varijete u Maarsku, da li bi mi trebala dozvola? - Svakako. - Gdje bih je mogao dobiti? - U budimpetanskom uredu za dozvole. Zgrada u kojoj su se dobivale dozvole nalazila se blizu srednjovjekovnog gradskog zida. Robert je pola sata ekao dok ga nisu uveli u ured ukoenog pompoznog slubenika. - Mogu li vam pomoi? Robert se nasmijeio. - Nadam se. ao mi je to vam oduzimam vrijeme za neto ovako trivijalno, ali ovdje sam sa svojim siniem, a on je uo o varijeteu to postoji negdje u Maarskoj pa sam mu obeao da u ga tamo odvesti. Znate kakva su djeca kad si neto utuve u glavu. Slubenik je zbunjeno zurio u Roberta. - to ste zapravo eljeli od mene?

- Pa, iskreno govorei, ini se da nitko ne zna gdje se nalazi varijete, a Maarska je tako velika i lijepa zemlja... Dakle, rekli su mi da, ako itko zna to se dogaa u Maarskoj, onda ste to vi.
Slubenik je klimnuo glavom. - Da. Tako neto se ne smije otvoriti bez dobivanja dozvole. -

Pritisnuo je zvonce pa je ula tajnica. Brzo su izmijenili nekoliko rijei na maarskom. Tajnica je izala i vratila se dvije minute kasnije s nekim papirima. Pruila ih je slubeniku. Pogledao ih je i rekao Robertu: - U protekla tri mjeseca izdali smo dvije dozvole za varijete. Jedan se zatvorio prije mjesec dana.

- A drugi? - Drugi se trenutno nalazi u Sopronu. To je gradi blizu njemake granice. - Znate li ime vlasnika? Slubenik je opet pogledao papir. - Bushfekete. Laslo Bushfekete.
Laslo Bushfekete uivao je u jednom od najljepih dana svoga ivota. Malobrojni su ljudi koji imaju sreu da provode ivot radei upravo ono to ele, a Laslo Bushfekete bio je jedan od tih sretnika. Bushfekete je bio krupan mukarac, visok sto devedeset tri centimetra i teak sto trideset pet kilograma. Nosio je dijamantni runi sat, dijamantno prstenje i veliku zlatnu narukvicu. Njegov je otac bio vlasnik malenog varijetea, a nakon njegove smrti, upravljanje varijeteom preuzeo je sin. To je bio jedini nain ivota to ga je Laslo poznavao. Laslo Bushfekete imao je grandiozne snove. Namjeravao je svoj mali varijete pretvoriti u najvei i najbolji varijete Europe. elio je biti poznat kao P. T. Barnum varijetea. Meutim, zasad si je mogao priutiti samo uobiajene usputne atrakcije: debelu enu, tetoviranog ovjeka, sijamske blizance i tisuljetnu mumiju iskopanu u grobnici drevnog Egipta. Zatim su tu bili guta maeva i guta vatre, kao i slatka mala krotiteljica zmija, Marika. No, na kraju su svi oni bili samo jo jedan putujui varijete. Sada e se preko noi sve to promijeniti. Laslov san e se uskoro ostvariti. Otiao je u vicarsku kako bi pogledao toku maioniara o kojem je uo. Pice de rsistance bila je toka u kojoj su ovjeku zavezali oi, stavili mu lisiine, zakljuali ga u maleni sanduk, a potom u veliki sanduk, i na kraju ga spustili u rezervoar s vodom. Sve je to zvuilo fantastino preko telefona, ali kad je Bushfekete doletio u vicarsku kako bi ga vidio, otkrio je da postoji nepremostiva tekoa: bijeg je trajao trideset minuta. Nijedna publika na svijetu ne bi stajala i pola sata zurila u sanduk uronjen u vodu. inilo se da je putovanje predstavljalo isti gubitak vremena. Laslo Bushfekete odluio je poi na izlet kako bi mu bre prolo vrijeme do polaska zrakoplova. Meutim, izlet je promijenio njegov ivot. Poput ostalih putnika, Bushfekete je vidio eksploziju i potrao preko polja ne bi li pomogao preivjelima u onome to su svi drali zrakoplovnom nesreom. No, prizor to ga je ugledao bio je nevjerojatan. Nije bilo sumnje da je rije o leteem tanjuru u kojem su se nalazila dva malena tijela neobina izgleda. Drugi su putnici ondje stajali i zabezeknuto zurili. Laslo Bushfekete zaobiao je letjelicu da vidi kako izgleda stranji dio NLO-a, a potom je naglo stao i zagledao se u neto. Otprilike tri metra iza olupine nalazila se siuna odsjeena ruka sa est prstiju i dva nasuprotna palca, a leala je na zemlji tako da je ostali putnici nisu mogli vidjeti. Bez razmiljanja, Bushfekete je izvadio rupi, zgrabio ruku i spremio je u dep. Srce mu je divlje lupalo. Imao je ruku istinskog izvanzemalj.ca! #Odsad nadalje moe zaboraviti sve svoje debele ene, tetovirane mukarce, gutae maeva i vatre, #razmiljao je. #Pristupite, dame i gospodo, za najuzbudljiviji doivljaj u ivotu. Upravo ete vidjeti prizor to ga niti jedan smrtnik nikad ranije nije vidio. Gledate jednu od najnevjerojatnijih svjetskih pojava. Nije ivotinja. Nije biljka. Nije mineral. to je, dakle? To je dio tijela izvanzemaljca... Stvorenja iz svemira... Ovo nije znanstvena fantastika, dame i gospodo, ovo je stvarnost... Za 500 forinti moete se fotografirati sa... To ga je podsjetilo. Nadao se da e se fotograf koji se nalazio na mjestu nesree sjetiti poslati snimak to ga je obeao. Dat e ga uveati i postaviti kraj izloka. To e biti vrlo zgodno. Smisao za publicitet. To je najvanije. Publicitet. Jedva je ekao povratak u Maarsku i poetak ostvarivanja svoga grandioznoga sna.

Kad je stigao kui i razmotao rupi, primijetio je da se ruka smeurala. No, kad je Bushfekete isprao blato, ruka se na udesan nain vratila u prvobitan oblik. Bushfekete je sakrio ruku na sigurno, a naruio je impresivnu staklenu kutiju sa specijalno ugraenim ovlaivaem zraka. Kad bude iscrpio sve moguno sti izlaganja ruke u varijeteu, namjeravao je proputovati cijelu Europu s njome. Cijeli svijet. Postavljat e izlobe u muzejima. Odravat e privatna prikazivanja za znanstvenike, a moda i za efove drava. I svima e naplatiti. Nije bilo kraja golemom bogatstvu to lei pred njim. Nikome nije priao o svom sretnom otkriu, ak ni svojoj dragoj, Mariki, senzualnoj malenoj plesaici koja je radila s kobrama i drugim opasnim otrovnicama. Naravno, zmijama su uklonjene vreice s otrovom, ali gledatelji to nisu znali jer je Bushfekete imao i kobru s nedirnutim otrovom, a pokazivao ju je besplatno pa su ljudi gledali kako ubija takore. Nije bilo nikakvo udo to je ljude uzbuivao pogled na Marikino senzualno polugolo tijelo po kojem su gmizale zmije. Dvije ili tri noi tjedno, Marika bi dolazila u Laslov ator pa bi puzila po njegovom tijelu, a jezikom je palucala poput svojih ljubimica. I prethodne su noi vodili ljubav, a Laslo je jo uvijek bio iscrpljen od Marikine nevjerojatne gimnastike. Njegove je misli prekinuo jedan posjetitelj. - Gospodin Bushfekete? - Razgovarate s njim. to mogu uiniti za vas? - Koliko sam shvatio, bili ste u vicarskoj proli tjedan. Bushfekete je odmah postao oprezan. Zar ga je netko vidio kako uzima ruku? - Pa to... to s tim? - Prole ste nedjelje poli autobusom na izlet? Bushfekete je oprezno rekao: - Da. Robert Bellamy se opustio. Konano je gotovo. Ovo je posljednji oevidac. Prihvatio je nemogu zadatak i dobro ga je obavio. Vraki sam ga dobro obavio, iako to sam kaem. Nemamo pojma gdje su oevici. A on ih je sve pronaao. Osjeao se kao da mu je netko podigao golem teret s ramena. Slobodan je. Slobodan da se vrati kui i otpone novi ivot. - to je s mojim putovanjem, gospodine? - Nije vano - uvjeravao ga je Robert Bellamy. Doista nije bilo vano, vie ne. - Zanimali su me vai suputnici, gospodine Bushfekete, ali mislim da sad imam sve potrebne podatke pa... - O, zaboga, mogu vam sve o njima ispriati - rekao je Laslo Bushfekete. - Bio je tamo jedan talijanski sveenik iz Orvieta; zatim Nijemac, mislim da je profesor kemije iz Miinchena; neka Ruskinja koja radi u knjinici u Kijevu; raner iz Waca, Texas; kanadski bankar iz sjevernih podruja, te lobist po imenu Parker iz Washingtona, D. C. Moj Boe, pomislio je Robert, #da sam najprije dospio do njega, utedio bih svu silu vremena. ovjek je nevjerojatan. Svih se sjea.# - Imate sjajno pamenje - rekao je Robert. Tako je. - Bushfekete se nasmijeio. - O, bila je jo jedna ena. - Ruskinja. - Ne, ne, druga ena. Visoka i mrava, odjevena u bijelo. Robert se na trenutak zamislio. Nitko od ostalih nije spomenuo drugu enu. - Vjerojatno ste pogrijeili. Ne, nisam. - Bushfekete je uporno tvrdio. - Tamo su se nalazile dvije ene. Robert je u mislima prebrojio sve oevice. Jednostavno se nije slagalo. - Nisu mogle biti dvije. Bushfekete se uvrijedio. - Kad nas je onaj fotograf snimao ispred NLO-a, ona je stajala tik do mene. Bila je prava ljepotica. - Zastao je. - Neobino je to se uope ne sjeam da sam je vidio u autobusu. Vjerojatno je sjedila negdje straga. Sjeam se da je djelovala nekako blijedo. Malo sam se zabrinuo za nju. Robert se namrtio. - Kad ste se svi vratili u autobus, je li i ona bila s vama? - Kad bolje razmislim, ne sjeam se da sam je kasnije vidio. No, bio sam jako uzbuen zbog NLO-a pa nisam obraao pozornost na ljude oko sebe. Neto se tu nije slagalo. #Je li moglo biti jedanaest oevidaca, a ne deset? Morat u to provjeriti,# razmiljao je Robert. - Hvala vam, gospodine Bushfekete - rekao je.

- Bilo mi je zadovoljstvo. - Sretno. Bushfekete se nacerio. - Hvala. - Nije mu trebala srea. Vie ne. Sad je imao ruku pravog izvornog izvanzemaljca. Te je veeri Robert Bellamy podnio svoj posljednji izvjetaj generalu Hilliardu. - Saznao sam kako se zove. Laslo Bushfekete. Upravlja varijeteom izvan Soprona, u Maarskoj. - Je li to posljednji oevidac? Robert je trenutak oklijevao. - Da, gospodine. Zaustio je s namjerom da spomene osmog putnika, ali je odluio priekati dok ne provjeri. inilo se previe nevjerojatnim. - Hvala vam, kapetane. Izvrsno ste to obavili.
HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO NSA ZAMJENIKU NAELNIKA HRQ-a SAMO NA UVID JEDINI PRIMJERAK PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN 10. LASLO BUSHFEKETE - SOPRON KRAJ PORUKE

Stigli su usred noi kad je varijete bio zatvoren. Otili su petnaest minuta kasnije, jednako tiho kao to su i doli. Laslo Bushfekete sanjao je da stoji na ulazu u ve liki bijeli ator i promatra mnotvo ljudi koji stoje u redu ispred blagajne kako bi kupili kartu za 500 forinti. Izvolite ovuda, narode. Pogledajte dio tijela pravog izvanzemaljca iz svemira. Nije rije o slici ili fotografiji, ve doista o dijelu stvarnog ET-a. Samo 500 forinti za ivotno uzbuenje, prizor to ga nikad neete zaboraviti. A tada je bio u krevetu s Marikom. Oboje su bili goli, a on je osjeao pritisak njenih bradavica na svojim prsima, njezin jezik kako klizi njegovim tijelom dok ona puzi po njemu. Uzbudio se i dobio erekciju, te je posegnuo za njom, a ruke su mu obuhvatile neto hladno i ljigavo. Probudio se, otvorio oi i vrisnuo, a u tom je trenutku kobra napala. Ujutro su nali njegovo tijelo. Kavez otrovnice bio je prazan. HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO HRQ ZAMJENIKU NAELNIKA NSA-e SAMO NA UVID JEDINI PRIMJERAK PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN 9. LASLO BUSHFEKETE - SOPRON LIKVIDIRAN KRAJ PORUKE General Hilliard nazvao je sa svog crvenog telefona. - Janus, primio sam posljednji izvjetaj kape-

tana Bellamyja. Pronaao je zadnjeg oevica. Za sve smo se pobrinuli. - Izvrsno. Obavijestit u ostale. Odmah nastavite s ostatkom naeg plana. - Smjesta. HITNA PORUKA STROGO POVJERLJIVO NSA ZAMJENICIMA NAELNIKA: SIFAR, MI6, GRU, CIA, COMSEC, DCI, CGHQ, BFV SAMO NA UVID JEDINI PRIMJERAK PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN 11. KAPETAN ROBERT BELLAMY LIKVIDIRATI KRAJ PORUKE

KNJIGA DRUGA Lovina

Trideset peto poglavlje

PETNAESTI DAN
Robert Bellamy naao se u dilemi. Je li mogue da postoji jedanaesti oevidac? Ako je tako, zato je nitko od ostalih nije ranije spomenuo? Slubenik koji je prodavao karte za izlet rekao mu je da je bilo samo sedam putnika. Robert je bio uvjeren da je Maar pogrijeio. Bilo bi lako ignorirati njegove rijei, pretpostaviti da nisu istinite, ali Robertu to nije doputala njegova uvjebanost. Previe su ga dobro nauili. Bushfeketovu priu treba provjeriti. Kako? Robert je razmiljao. Hans Beckerman. Voza autobusa e znati. Nazvao je agenciju Sunshine Tours. Ured je bio zatvoren. U Kappelu nije bilo broja pod imenom Hans Beckerman. Morat u se vratiti u vicarsku i raistiti to, zakljuio je Robert. Ne mogu ostaviti nedovreni posao. Kasno uveer Robert je stigao u Zrich. Zrak je bio hladan i otar, a na nebu je sjao pun mjesec. Robert je unajmio automobil i krenuo sada poznatim putem do sela Kappel. Proao je kraj crkve i zaustavio se ispred kue Hansa Beckermana, uvjeren da uzalud gubi vrijeme. Kua je bila u mra ku. Robert je pokucao na vrata i priekao. Ponovno je pokucao, drhturei na hladnom nonom zraku. Gospoa Beckerman napokon je otvorila vrata. Imala je na sebi izblijedjelu kunu haljinu od flanela. - Bitte? Gospoo Beckerman, pitam se da li me se sjeate? Ja sam izvjestitelj koji pie lanak o Hansu. ao mi je to vam smetam ovako kasno, ali moram razgovarati s vaim muem. Uslijedila je tiina. - Gospoo Beckerman? - Hans je mrtav. Robert se zaprepastio. - to? - Moj je mu mrtav. - Ja... ao mi je. Kako se to dogodilo? Automobilom se strovalio u provaliju. - Glas joj je bio pun gorine. - Dummkopf Polizei rekao je da se to dogodilo zato to je bio pun lijekova. Lijekova? - ao mi je to vam ne mogu ponuditi pie. ir. Lijenici mi ak ne mogu propisati lijekove protiv bolova. Alergian sam na sve. - Policija je rekla da je rije o nesretnom sluaju? - Ja. - Jesu li izvrili obdukciju? - Jesu, i nali su lijekove. To nema nikakva smisla. Nije znao to bi joj odgovorio. - Strano mi je ao, gospoo Beckerman. Ja... Vrata su se zatvorila, a Robert je ostao pred ulazom, sam u hladnoj noi. Jednog oevica vie nema. Ne... dvojice. Leslie Mothershed je poginuo u poaru. Robert je dugo nepomino stajao. Dva su oevica mrtva. Mogao je uti glas instruktora na Farmi: Danas bih elio razgovarati jo o neemu. Sluajnosti. U naem poslu tako neto ne postoji. To obino znai opasnost. Ako neprestano susreete istu osobu, ako stalno primjeujete isti automobil dok ste u pokretu, zatitite se. Vjerojatno ste u nevolji. Vjerojatno u nevolji. Roberta je preplavio niz suprotnih osjeaja. Ono to se dogodilo, sigurno je sluajno, a ipak... Moram provjeriti tajanstvenu putnicu. Najprije je nazvao Fort Smith u Kanadi. Javio mu se uznemireni enski glas. - Da? - Williama Manna, molim vas. Glas je plano odgovorio: - ao mi je. Moj mu je... vie nije s nama.

- Ne razumijem. - Poinio je samoubojstvo. Samoubojstvo? Onaj trezveni bankar? Koji se vrag dogaa? pitao se Robert. Bilo je nezamislivo ono to mu je palo na pamet, a ipak... Poeo je redom nazivati. - Profesora Schmidta, molim vas. - Ach! Profesor je poginuo u eksploziji u svom laboratoriju... - elio bih razgovarati s Danom Wayneom. - Jadnik. Njegov ga je prekrasni pastuh zdrobio kopitima proli... - Lasla Bushfeketea, molim vas. - Varijete je zatvoren. Laslo je mrtav... - Fritza Mandela, molim vas. - Fritz je poginuo u neobinoj nesrei... Zvona za uzbunu ve su zvonila svom snagom. - Olgu Romanchanko, molim. - Jadnica. A bila je tako mlada... - Zovem kako bih se raspitao za oca Patrinija. - Siroti starac umro je u snu. - Morao bih razgovarati s Kevinom Parkerom. - Kevin je ubijen...
Mrtvi. Svi oevici su mrtvi. A on je taj koji ih je pronaao i identificirao. Zato on nije znao to se dogaa? Jer su gadovi ekali da on ode iz zemlje, a tek su tada ubijali svoje rtve. On je izvjetaje podnosio jedino generalu Hilliardu. Nikoga ne smijemo upletati u ovu misiju... elim da mi svakodnevno podnosite izvjetaje o napretku. Upotrijebili su ga za pronalaenje oevidaca. to se krije iza svega toga? Otto Schmidt je ubijen u Njemakoj, Hans Beckerman i Fritz Mandel u vicarskoj, Olga Romanchanko u Rusiji, Dan Wayne i Kevin Parker u Americi, William Mann u Kanadi, Leslie Mothershed u Engleskoj, otac Patrini u Italiji, a Laslo Bushfekete u Maarskoj. To znai da obavjetajne agencije iz gotovo desetak zemalja zajedniki rade na najveem zatakavanju u povijesti. Netko na vrlo visokom poloaju odluio je da svi oevici pada NLO-a moraju umrijeti. Ali tko? I zato? Rije je o meunarodnoj zavjeri, a on se nalazi u sreditu dogaanja. Prioritet: zatiti se. Robertu je bilo teko povjerovati da namjeravaju i njega ubiti. On je jedan od njih. No, dok ne bude posve siguran, ne smije riskirati. Najprije mora nabaviti lanu putovnicu. To znai Ricco u Rimu. Robert se ukrcao na prvi zrakoplov za Rim, a tijekom leta jedva je drao oi otvorene. Dotad nije shvaao koliko je iscrpljen. Pritisak tijekom proteklih petnaest dana i preskakivanje vremenskih zona, posve su ga iscijedili. Sletio je u zranu luku Leonardo da Vinci, uao u terminal, a prva osoba koju je ugledao bila je Susan. Naglo se zaustavio od iznenaenja. Bila mu je okrenuta leima pa je na trenutak pomislio da se zabunio. Tada je zauo njezin glas. - Hvala vam. Po mene e doi automobil. Robert joj se pribliio. - Susan...

Trgnula se i okrenula. - Roberte! Kakva... kakva sluajnost! Ali i lijepo iznenaenje. - Mislio sam da si kod Gibraltara - rekao je Robert. Smeteno se nasmijeila. - Da. Upravo idemo tamo. Monte je najprije ovdje morao obaviti nekakve poslove. Veeras odlazimo. to ti radi u Rimu? Spaavam ivot. - Dovravam jedan posao. - To mi je zadnji. Dajem otkaz, draga. Odsad moemo biti zajedno i vie nas nikad nita nee razdvajati. Ostavi Montea i vrati se k meni. No, nije mogao izgovoriti te rijei. Ve joj je nanio dovoljno patnje. Sretna je u svom novom ivotu. Ostavi stvari kakve jesu, sam je sebi rekao Robert. Promatrala ga je. - Djeluje umorno. Nasmijeio se. - Malo sam jurcao naokolo. Zagledali su se jedno drugome u oi, a arolija je jo uvijek postojala. Gorua udnja, i uspomene, i smijeh, i enja. Susan je uzela njegovu ruku meu svoje i tiho rekla: - Roberte. O, Roberte. eljela bih da mi... - Susan... U tom trenutku priao im je krupni mukarac u odori vozaa. - Automobil je spreman, gospoo Banks. - I arolije je nestalo. - Hvala. - Okrenula se Robertu. - ao mi je. Sad moram poi. Molim te, uvaj se. - Svakako. - Gledao je kako odlazi. Toliko joj je toga elio rei. ivot ima lo smisao za odabiranje trenutka. Bilo je divno ponovno vidjeti Susan, ali to ga je ono muilo? Jasno! Sluajnost. Jo jedna sluajnost.

- Dobro doli natrag, kapetane. - Hvala vam. - Dat u da vam posluitelj odnese torbe u sobu. - ekajte. - Robert je pogledao na sat. Dvadeset dva. Privlaila ga je pomisao na odlazak u sobu i spavanje, ali najprije je morao srediti putovnicu. - Ne idem odmah u sobu - rekao je Robert. - Bilo bi dobro da poaljete samo moje torbe. - Svakako, kapetane. Kad se Robert okrenuo prema izlazu, otvorila su se vrata dizala te je izalo pet ili est pripadnika Shriner bratstva koji su se buno alili i smijali. Oito su malo previe popili. Jedan od njih, debeli ovjek rumena lica, domahnuo je Robertu. - Hej, zdravo, drukane... dobro se zabavlja? - Sjajno - rekao je Robert. - Ba sjajno.
Robert je proao predvorjem i izaao na stajalite taksija ispred hotela. Dok je ulazio u taksi, opazio je neupadljivi sivi opel parkiran na suprotnoj strani ulice. Bio je previe neupadljiv. Isticao se meu velikim luksuznim automobilima to su ga okruivali. - Via Monte Grappa - Robert je rekao taksistu. Tijekom vonje Robert je gledao kroz stranji prozor. Nije bilo sivog opela. Postajem, nervozan, pomislio je. Kad su stigli u Via Monte Grappa, Robert je izaao na uglu. Dok je plaao vozau, krajikom oka opazio je sivi opel pola bloka dalje, a mogao se zakleti da ga nije slijedio. Poeo je hodati i udaljavati se od automobila, polako je etao i zaustavljao se ispred izloga. U odrazu jednog izloga vidio je kako se opel polako kree za njim. Kad je Robert stigao do sljedeeg ugla, primijetio je da je ulica jednosmjerna. Skrenuo je u nju, u suprotnom smjeru od gustog prometa. Opel je oklijevao na uglu, a zatim je ubrzao kako bi doekao Roberta na drugoj strani. Robert se okrenuo i poao natrag do Via Monte Grappa. Opel nije bio na vidiku. Robert je zaustavio taksi. - Via Monticelli. Zgrada je bila stara i neugledna, a nekad je vidjela i bolje dane. Robert je ranije esto bio ovdje, dok je obavljao razliite zadatke. Spustio se niz tri stube prema podrumu i pokucao na vrata. S druge

strane pijunke pojavilo se oko, a trenutak kasnije vrata su se irom otvorila. - Roberto! - uskliknuo je ovjek. Bacio je Robertu ruke oko vrata. - Kako si, mio amico! Govornik je bio debeli ovjek ezdesetih godina, sijede brade stare nekoliko dana, gustih obrva, utih zubi i s nekoliko podbradaka. Zatvorio je vrata za njim i zakljuao ih. - Dobro sam, Ricco. Ricco nije imao prezimena. Za ovjeka poput mene, volio se hvaliti, jedno je ime dovoljno. Poput Garbo. - to mogu danas uiniti za tebe, prijatelju? Radim na jednom sluaju - rekao je Robert - i jako mi se uri. Moe li mi napraviti putovnicu? Ricco se nasmijeio. - Je li Papa katolik? - Odgegao se do ormaria u kutu i otkljuao ga. - Iz koje bi zemlje elio biti? - Izvadio je hrpu putovnica razliitih boja i prebirao po njima. - Imamo grku putovnicu, tursku, jugoslavensku, englesku... - Ameriku - rekao je Robert. Ricco je izvukao putovnicu plavih korica. - Evo nas. Svia li ti se ime Arthur Butterfield? - Odlino - rekao je Robert. - Stani kraj zida pa u te fotografirati. Robert je priao zidu. Ricco je otvorio ladicu i izvadio polaroid kameru. Minutu kasnije Robert je gledao svoju fotografiju. - Nisam se smijeio - rekao je Robert. Ricco ga je zbunjeno pogledao. - to? - Nisam se smijeio. Slikaj me jo jednom. Ricco je slegnuo ramenima. - Svakako. Kako god hoe. Robert se smijeio za snimanje druge fotografije. Pogledao ju je i rekao: - To je ve bolje. - Usput je spustio prvu fotografiju u dep. Sad je na redu visoko struan dio posla - objavio je Ricco. Robert je gledao kako Ricco prilazi radnoj klupi gdje se nalazio aparat za plastificiranje. Stavio je fotografiju na unutranju stranu putovnice. Robert je priao stolu prekrivenom nalivperima, tintom i drugim sitnicama, te je neprimjetno uzeo britvicu i boicu ljepila i spustio ih u dep jakne. Ricco je prouavao svoje djelo. - Nije loe - rekao je. Pruio je putovnicu Robertu. - To e biti pet tisua dolara. - I vrijedi toliko - uvjeravao ga je Robert dok je brojio deset novanica od petsto dolara. - Uvijek je zadovoljstvo poslovati s vama. Zna koliko ste mi dragi. Robert je tono znao koliko su mu dragi. Ricco je bio vrsni postolar koji je radio za desetak razliitih vlada, a nikome nije bio odan. Spremio je putovnicu u dep. - Sretno, gospodine B.utterfield. - Ricco se nasmijeio. - Hvala. im su se vrata zatvorila za Robertom, Ricco je posegnuo za telefonom. Podatke se uvijek moglo nekome prodati. Na ulici, dvadesetak metara dalje, Robert je izvadio iz depa novu putovnicu i gurnuo je u kantu za smee. Lani trag. Takvu je tehniku koristio dok je bio pilot pa su neprijateljski'projektili lovili metalni otpad. Neka trae Arthura Butterfielda. Sivi opel bio je parkiran pola bloka dalje. Nemogue. Robert je bio siguran da su ga slijedili samo automobilom. Bio je uvjeren da ga opel nije slijedio, a ipak ga je stalno pronalazio. Sigurno imaju neki nain kojim mu neprestano ulaze u trag. Postojao je samo jedan odgovor: slue se nekom vrstom odailjaa. A on ga sigurno nosi uza se. Privrena na odjei? Ne. Nisu imali prilike za to. Kapetan Dougherty je bio uz njega dok se pakirao, ali nije znao koju e odjeu Robert ponijeti. Robert je u mislima

preao po stvarima to ih je imao uza se... gotovina, kljuevi, lisnica, rupi, kreditna kartica. Kreditna kartica! Sumnjam da e mi to trebati, generale. Uzmite je. I drite je stalno uza se. Podli kujin sin. Nije ni udo to su mu tako lako ulazili u trag. Sivi opel vie nije bio na vidiku. Robert je izvadio kreditnu karticu i pregledao je. Bila je neznatno deblja od uobiajene kreditne kartice. Stisnuvi je, osjetio je unutranji sloj. Sigurno daljinskim upravljaem aktiviraju karticu. Dobro, pomislio je Robert. Dat emo gadovima posla. Du ulice bilo je parkirano nekoliko kamiona to su ukrcavali ili iskrcavali robu. Robert je prouavao njihove registracije. Kad je stigao do crvenog ka miona s francuskim tablicama, osvrnuo se naokolo kako bi se uvjerio da ga nitko ne vidi, a potom je ubacio karticu u stranji dio kamiona. Zaustavio je taksi. - Hassler, per favore. U predvorju, Robert se obratio pazikui: - Provjerite, molim vas, postoji li veeras let za Pariz. - Svakako, kapetane. elite li neku odreenu zrakoplovnu kompaniju? - Nije bitno. Prvi let odavde. - Rado u se za to pobrinuti. - Hvala vam. - Robert je poao do recepcije. - Klju, molim vas. Soba 314. Uskoro u se odjaviti. - Vrlo dobro, kapetane Bellamy. - Recepcioner je posegnuo u pregradak te izvadio klju i jednu kuvertu. - Ovdje je jedno pismo za vas. Robert se ukoio. Kuverta je bila zapeaena i jednostavno adresirana: Kapetan Robert Bellamy. Opipao ju je, provjeravajui ima li u njoj plastike ili metala. Oprezno ju je otvorio. Unutra se nalazila broura kojom se reklamirao neki talijanski restoran. Sasvim neduno. Osim, naravno, njegova imena na kuverti. - Moda se sjeate tko vam je ovo dao? ao mi je - ispriavao se slubenik - ali veeras smo imali jako puno posla... Uope nije bilo vano. ovjek je sigurno bio neupadljiv. Negdje je pokupio brouru, stavio je u kuvertu, predao je i stajao u blizini kako bi vidio broj sobe pregratka u kojeg su spremili kuvertu. Sad je sigurno gore, u Robertovoj sobi, eka. Dolo je vrijeme za suoavanje s neprijateljem. Robert je postao svjestan povienih glasova pa se okrenuo i ugledao grupu od ranije kako ulazi u predvorje, smijui se i pjevajui. Oito su jo neto popili. Krupni je ovjek rekao: - Hej, prijatelju. Propustio si sjajnu zabavu. Robertu su misli letjele glavom. - Volite zabave? - Ho, ho! Gore je u tijeku prava zabava - rekao je Robert. Pie, djevojke, to god poelite. Samo poite za mnom, momci. To je pravi ameriki duh, prijatelju. - ovjek je lupio Roberta po leima. - ujete li to, deki? Na je prijatelj organizirao zabavu! Svi su se zajedno utrpali u dizalo i poli na drugi kat. Robertov je novi prijatelj rekao: - Ovi Talijani znaju ivjeti. Valjda su oni izmislili orgije, je li? - Ja u vam pokazati pravu orgiju - obeao je Robert. Slijedili su ga hodnikom do njegove sobe. Robert je stavio klju u bravu i okrenuo se grupi. - Jeste li svi spremni za zabavljanje? Zaulo se zborno potvrivanje. Robert je okrenuo klju, gurnuo vrata i koraknuo u stranu. Soba je bila u mraku. Upalio je svjetlo. Visok, mrav neznanac stajao je u sredini sobe. U ruci je drao pitolj mauser s priguivaem. Mukarac je zaprepateno pogledao skupinu i hitro gurnuo pitolj natrag u dep. - Hej! Gdje je pie? - htio je znati jedan iz skupine. Robert je pokazao na neznanca. - On ga ima. Uzmite mu ga. Grupa je nagrnula prema ovjeku. - Gdje je alkohol, drukane?... Gdje su cure?... Ponimo se zabavljati... Mravi se ovjek pokuavao probiti do Roberta, ali mu je skupina zakrila put. Bespomono je gledao kako Robert izlijee na hodnik. Silazio je stubama preskaui po dvije odjednom. U predvorju se Robert pribliavao izlazu kad mu je pazikua doviknuo: - O, kapetane Bellamy,

rezervirao sam vam let. Imate mjesto u letu 312 Air Francea. Polijee u jedan noas. - Hvala - urno je rekao Robert. Izaao je iz hotela i naao se na malenom trgu iznad panjolskih stuba. Iz jednog se taksija iskrcavao putnik. Robert se ukrcao. - Via Monte Grappa. Sad zna odgovor na svoje pitanje. Namjeravaju ga ubiti. Nee im biti lako. Od lovca se pretvorio u lovinu, ali ima jednu veliku prednost. Dobro su ga uvjebali. Zna sve njihove tehnike, njihovu snagu i slabosti, a sve je to naumio iskoristiti kako bi ih zaustavio. Najprije mora nai naina da zamete svoj trag. Ljudima koji su ga gonili sigurno su servirali nekakvu priu. Vjerojatno su i m rekli da ga trae zbog vercanja droge, ili ubojstva, ili pijunae. Sigurno su ih upozorili: Opasan je. Ne riskirajte. Pucajte da ga ubijete. Robert je rekao taksistu: - eljezniki kolodvor. - Love ga, ali nisu imali dovoljno vremena za raspaavanje njegovih fotografija. Dakle, zasad je ovjek bez lica. Taksi se zaustavio u Via Giovanni Giolitti 36, a voza je objavio: - eljezniki kolodvor, signore. - Priekajmo ovdje nekoliko trenutaka. - Robert je sjedio u taksiju i prouavao ulaz u eljezniki kolodvor. Izgledalo je da se ondje odvijaju uobiajene aktivnosti. Sve je djelovalo normalno. Taksiji i limuzine dolazili su i odlazili, iskrcavali i ukrcavali putnike. Nosai su nosili prtljagu. Jedan je policajac nareivao vozaima da udalje svoja vozila s prostora gdje je zabranjeno parkiranje. No, neto je Robertu smetalo. Odjednom je shvatio to nije u redu. Tono ispred kolodvora stajala su tri automobila, na mjestu gdje je bilo zabranjeno parkiranje, a unutra nije bilo nikoga. Policajac ih je ignorirao. - Predomislio sam se - Robert je rekao vozau. - Via Veneto 110/A. To je zadnje mjesto na kojem bi ga mogli traiti. Ameriko veleposlanstvo i konzulat smjeteni su u ruiastoj zgradi nasuprot Via Veneto, a ispred nje se nalazi ograda od kovanog eljeza. Veleposlanstvo je u ovo doba zatvoreno, ali ogranak za putovnice u konzulatu radi dvadeset etiri sata, radi hitnih sluajeva. U foajeu u prizemlju za stolom je sjedio marinac. Marinac je podigao pogled kad mu je Robert priao. - Mogu li vam pomoi, gospodine? Da - rekao je Robert. - elim se raspitati o dobivanju nove putovnice. Izgubio sam svoju. - Jeste li ameriki dravljanin? - Da. Marinac je pokazao prema uredu na drugom kraju. - Tamo e se pobrinuti za vas, gospodine. Posljednja vrata. - Hvala vam. U prostoriji se nalazilo est do sedam ljudi koji su podnosili zahtjeve za dobivanje putovnica, prijavljiva li izgubljene putovnice, produivali istekle putovnice i traili vize. Treba li mi viza za posjet Albaniji? Imam tamo roake... - Ova bi se putovnica jo veeras trebala produiti. Moram stii na avion... - Ne znam to se s njom dogodilo. Sigurno sam je ostavila u Milanu... - Ukrali su mi putovnicu iz torbice... Robert je stajao i sluao. Kraa putovnica bila je uspjena kuna radinost u Italiji. Netko e ovdje do biti novu putovnicu. Na poetku reda nalazio se dobro odjeveni mukarac srednjih godina kojemu su pruali ameriku putovnicu. - Ovdje je vaa nova putovnica, gospodine Cowan. ao mi je to ste imali tako ruan doivljaj. Naalost, u Rimu ima puno deparoa. Dobro u paziti da se ne doepaju i ovoga - rekao je Cowan. - Doista treba paziti, gospodine. Robert je gledao kako je Cowan spremio putovnicu u dep i okrenuo se prema izlazu. Robert je zakoraio ispred njega. Kad je neka ena prola kraj njega, Robert se zaletio u Cowana, kao da ga je

netko gurnuo, te je zamalo sruio ovjeka na pod. - Strano mi je ao - ispriavao se Robert. Nagnuo se naprijed i poravnao ovjekovu jaknu. - Nema problema - rekao je Cowan. Robert se okrenuo i poao u muki zahod na kraju hodnika, a u depu je imao neznanevu putovnicu. Ogledao se naokolo kako bi se uvjerio da je sam, a zatim je uao u jednu od kabina. Izvadio je britvicu i ljepilo to ih je ukrao od Ricca. Vrlo je paljivo razrezao vrh plastinog omota i uklonio Cowanovu fotografiju. Zatim je na njeno mjesto ubacio svoju fotografiju to ju je Ricco snimio. Ljepilom je privrstio plastiku i prouio svoje djelo. Savreno. Postao je Henry Cowan. Pet minuta kasnije izaao je u Via Veneto i uao u taksi. - Leonardo da Vinci. Bilo je trideset minuta poslije ponoi kad je Robert stigao na aerodrom. Stajao je vani i traio bilo to neobino. Na prvi pogled, sve se inilo uobiajenim. Nikakvih policijskih automobila, nikakvih ljudi sumnjiva izgleda. Robert je uao u terminal i zastao odmah iza ulaza. Po golemom terminalu nalazili su se pultovi raznoraznih zrakoplovnih kompanija. inilo se da nitko besciljno ne tumara naokolo ili se sakriva iza stupova. Ostao je neko vrijeme na istom mjestu, oprezan. ak ni sebi nije uspijevao objasniti svoje osjeaje, ali nekako mu je sve djelovalo previe normalno. Njemu nasuprot nalazio se pult Air Francea. Imate mjesto na letu 312 Air Francea. Polijee u jedan nou. Robert je proao kraj Air Francea i priao eni u slubenoj odori za pultom Alitalije. Dobra veer. - Dobra veer. Mogu li vam pomoi, signore! - Da - rekao je Robert. - Hoete li, molim vas, pozvati kapetana Roberta Bellamyja neka doe do telefona? - Svakako - rekla je. Uzela je mikrofon. Nekoliko koraka dalje jedna je debela sredovjena ena prebrojavala svoje kovege i estoko se prepirala sa slubenikom zrakoplovne kompanije zbog doplaivanja za prekomjernu teinu. - U Americi mi to nikad nisu naplaivali. ao mi je, gospoo. No, ako elite da se sve ove torbe ukrcaju u avion, mo rate platiti za viak prtljage. Robert im se primaknuo. uo je glas slubenice preko razglasa. - Neka se kapetan Robert Bellamy javi na telefon, molim vas. Kapetan Robert Bellamy, molim vas, doite na telefon. - Poziv se uo u svim dijelovima zrakoplovne luke. Kraj Roberta je proao mukarac s naprtnjaom. - Oprostite... - rekao je Robert. ovjek se okrenuo. - Da? ujem da me ena poziva preko razglasa, ali... - pokazao je prtljagu debele ene - ne mogu ostaviti torbe. - Izvadio je novanicu od deset dolara i pruio je ovjeku. - Hoete li se, molim vas, javiti na onaj bijeli telefon i rei joj da u je pokupiti u naem hotelu za sat vremena? Doista bih vam bio zahvalan. ovjek je pogledao novanicu od deset dolara u ruci. - Svakako. Robert ga je promatrao dok je prilazio telefonu i podizao slualicu. Prislonio ju je na uho i rekao: Halo... halo... ? Idueg trenutka niotkuda su se pojavila etiri krupna mukarca u crnim odijelima, opkolila nesretnog ovjeka i pritisnula ga uza zid. - Hej! to je ovo? - Uinimo to tiho - rekao je jedan od mukaraca. - to vi to radite? Miite ruke s mene! - Ne stvarajte nered, kapetane. Nema smisla... - Kapetane? Imate pogrenog ovjeka! Zovem se Melvyn Davis. Iz Omahe sam! - Nemojmo se igrati. - ekajte malo! Ovo je namjetaljka. ovjek kojeg traite je tamo! - Pokazao je prema mjestu na kojem je Robert maloas stajao. Tamo nije bilo nikoga.

Ispred terminala jedan se autobus pripremao za polazak. Robert se ukrcao pomijeavi se s ostalim putnicima. Sjeo je u stranji dio autobusa i razmiljao o svom narednom potezu. Oajniki je elio razgovarati s admiralom Whittakerom kako bi pokuao togod saznati o ovome to se zbiva, te tko je odgovoran za ubijanje nedunih ljudi samo zato to su bili svjedoci neega to nisu trebali vidjeti. Je li to general Hilliard? Dustin Thornton? Ili Thomtonov tast, Willard Stone, ovjek zagonetki? Moe li on nekako biti upleten u ovo? Je li to Edward Sanders, naelnik NSA-e? Moda ovo ide sve do predsjednika? Robertu su trebali odgovori. Putovanje autobusom do Rima trajalo je sat vremena. Kad se autobus zaustavio ispred hotela Eden, Robert se iskrcao. Moram izai iz zemlje, razmiljao je Robert. U Rimu je postojao samo jedan ovjek kojemu je mogao vjerovati. Pukovnik Francesco Cesar, ef SIFAR-a, talijanske obavjetajne slube. On e Robertu omoguiti bijeg iz Italije. Pukovnik Cesar radio je prekovremeno. Poruke su letjele ovamo i onamo meu stranim obavjetajnim agencijama, a sve su govorile o kapetanu Robertu Bellamyju. Pukovnik Cesar je u prolosti radio s Robertom, te mu je bio vrlo drag prijatelj. Cesar je uzdahnuo kad je pogledao najnoviju poruku. Likvidirati. Dok ju je itao, u njegov je ured ula tajnica. - Kapetan Bellamy vas trai telefonom. Pukovnik Cesar je zurio u nju. - Bellamy? Osobno? Nije vano. - Priekao je dok tajnica nije izala iz sobe, a potom je zgrabio slualicu. - Robert? - Ciao, Francesco. Koji se vrag dogaa? Ti meni reci, amico. Dobio sam ve svakakve obavijesti o tebi. to si uinio? - Duga je to pria - rekao je Robert - a ja nemam vremena. to si uo? Da si napustio slubu. Da su te kupili pa pjeva poput kanarinca. - to? - uo sam da si sklopio ugovor s Kinezima i... - Isuse Kriste. To je smijeno! - Je li? Zato? Jer bi nakon sat vremena arko eljeli jo podataka. - Za ime svijeta, Roberte, s ovim se nije aliti. Priaj mi o tome, Francesco. Upravo sam deset nevinih ljudi poslao u smrt. Mene su odredili kao jedanaestoga. - Gdje si? U Rimu. Izgleda da se ne mogu izvui iz tvog jebenog grada. Cacatura! - Uslijedila je tiina. - Kako ti mogu pomoi? Smjesti me u sigurnu kuu gdje moemo razgovarati, a ja u smisliti kako pobjei. Moe li to srediti? - Da, ali mora biti oprezan. Vrlo oprezan. Sam u doi po tebe. Robert je duboko odahnuo od olakanja. - Hvala, Francesco. Doista sam ti zahvalan. Kako kaete vi Amerikanci, duguje mi uslugu. Gdje si? - Lido bar u Trastevereu. ekaj me tamo. Vidjet emo se za tono sat vremena. - Hvala, amico. - Robert je spustio slualicu. Bit e to dugi sat. Tridesetak minuta kasnije dva neobiljeena automobila zaustavila su se deset metara od Lido bara. U svakom automobilu nalazila su se po etiri mukarca, svi naoruani automatskim orujem. Pukovnik Cesar izaao je iz prvog automobila. Obavimo to brzo. Ne elimo da netko drugi strada. Andate al dietro, subito. Pola je ljudi tiho polo iza ugla kako bi pokrivali stranji dio zgrade. Robert Bellamy promatrao je s krova zgrade na drugoj strani ulice kako su Cesar i njegovi ljudi podigli oruje i uletjeli u bar. Neka bude, gadovi, mrano je pomislio Robert, igrat emo prema vaim pravilima.

Trideset esto poglavlje

ESNAESTI DAN Rim, Italija
Robert je nazvao pukovnika Cesara iz telefonske govornice na Piazza del Duomo. - to li se dogodilo s prijateljstvom? - upitao je Robert. - Nemoj biti naivan, prijatelju. Imam svoja nareenja, ba kao i ti svoja. Uvjeravam te, nema nikakva smisla bjeati. Nalazi se na elu popisa traenih u svim obavjetajnim slubama. Pola svjetskih vlada te trai. - Vjeruje li da sam izdajnik? Cesar je uzdahnuo. - Nije vano to ja vjerujem, Roberte. Ovo nije osobno. Moram sluati nareenja. - Da me ubije. - Mogao bi svima olakati kad bi se predao. - Hvala, paesano. Ako mi budu trebali savjeti, nazvat u Dragu Abby. - Uz tresak je spustio slualicu. Robert je bio svjestan da se iz trenutka u trenutak nalazi u sve veoj opasnosti. Obavjetajni agenti iz desetak zemalja poet e suavati krug oko njega. Mora postojati stablo, pomislio je Robert. Izraz je potjecao iz legende o lovcu koji je prepriavao svoj doivljaj sa safarija. - Taj je golemi lav jurio prema meni, a svi su moji nosai puaka pobjegli. Nisam imao puku, a ni zaklona. Na vidiku nije bilo grma ni stabla. A zvijer je juriala tono na mene, pribliavajui se sve vie i vie. - Kako ste pobjegli? - upitao je jedan sluatelj. - Potrao sam prema najbliem stablu i popeo se na njega. - Ali rekli ste da nije bilo drvea. - Ne razumijete. Mora postojati stablo! - I ja ga moram pronai, razmiljao je Robert. Osvrnuo se po trgu. U ovo je doba bio gotovo sasvim pust. Zakljuio je kako je vrijeme za razgovor s ovjekom koji ga je poslao u ovu nonu moru, generalom Hilliardom. No, mora biti oprezan. Suvremeno, elektronsko otkrivanje odakle dolazi telefonski poziv moe biti gotovo trenutno. Robert je ustanovio da su obje telefonske govornice uz njegovu prazne. Savreno. Ignorirao je privatni broj to mu ga je general Hilliard dao, te je okrenuo broj centrale NSA-e. Kad mu se javio slubenik na centrali, Robert je rekao: - Ured generala Hilliarda, molim vas. Trenutak kasnije uo je tajniki glas: - Ured generala Hilliarda. Robert je rekao: - Molim vas, priekajte prekomorski poziv. - Pustio je slualicu i pourio u susjednu govornicu. Brzo je nazvao isti broj. Javila se druga tajnica: - Ured generala Hilliarda. - Molim vas, priekajte prekomorski poziv - rekao je Robert. Pustio je da slualica slobodno visi, uao u treu govornicu i opet birao isti broj. Kad se javila trea tajnica, Robert je rekao: - Ovdje kapetan Bellamy. elim razgovarati s generalom Hilliardom. uo je iznenaeni uzdah. - Samo trenutak, kapetane. - Tajnica je pritisnula dugme interfona. Generale, kapetan Bellamy je na treoj liniji. General Hilliard okrenuo se Harrisonu Kelleru. - Bellamy je na treoj liniji. Poni potragu, brzo. Harrison Keller pourio je do telefona na pomonom stolu i nazvao Centar za telekomunikacije, gdje se radilo i snimalo dvadeset etiri sata dnevno. Javio se deurni slubenik. - Centar. Adams. Koliko treba vremena da se hitno ue u trag dolaznom pozivu? - apnuo je Keller. - Jedna do dvije minute. - Krenite. Ured generala Hilliarda, trea linija. ekat u. - Pogledao je generala i klimnuo glavom. General Hilliard je podigao slualicu.

- Kapetane... jeste li to vi? U Centru za telekomunikacije, Adams je neto unio u raunalo. - Kreemo - rekao je. Zakljuio sam kako je vrijeme da vi i ja malo porazgovaramo, generale. - Drago mi je da ste nazvali, kapetane. Zato se ne predate pa emo razgovarati o situaciji? Poslat u avion po vas, pa moete biti ovdje za... - Ne, hvala. U zrakoplovima se dogaa previe nesretnih sluajeva, generale. U Centru za komunikacije aktiviran je elektronski sustav za praenje. Na raunalnom ekranu poeli su se pojavljivati znakovi. AX121-B... AX122-C... AX123-C ... - to se dogaa? - Keller je apnuo u slualicu. Centar za telekomunikacije New Jerseyja pretrauje meugradske linije Washingtona, DC, gospodine. Priekajte. Ekran se ispraznio. Potom su se pojavile rijei: PREKOMORSKA LINIJA JEDAN. Poziv dolazi odnekud iz Europe. Traimo zemlju... General Hilliard je govorio: - Kapetane Bellamy, mislim da je posrijedi nesporazum. Imam jedan prijedlog... Robert je spustio slualicu. General Hilliard je pogledao Kellera. - Jeste li ga uhvatili? Harrison Keller se obratio Adamsu: - to se dogodilo? - Izgubili smo ga. Robert je preao u drugu govornicu i uzeo slualicu. - Kapetan Bellamy je na drugoj liniji - rekla je tajnica generala Hilliarda. Dva su se mukarca pogledala. General Hilliard je pritisnuo tipku za drugu liniju. - Kapetane? - Ja u neto predloiti - rekao je Robert. General Hilliard je prekrio rukom slualicu. - Neka opet ponu potragu. Harrison Keller je podigao slualicu i rekao Adamsu: - Opet je na vezi. Druga linija. Budite brzi. - Dobro. Moj je prijedlog, generale, da opozovete sve svoje ljude. Odmah. - Mislim da ste pogreno protumaili situaciju, kapetane. Moemo rijeiti ovaj problem ako... Rei u vam kako ga moemo rijeiti. Izdali ste nareenje da me se likvidira. Opozovite ga. U Centru za telekomunikacije, na ekranu se pojavila nova poruka: AX155-C linija A21 potvrena. Okrug SOl za Rim. Atlantski vod I. Imamo ga - javio se Adams. - Poziv dolazi iz Rima. - Dajte mi broj i lokaciju - rekao mu je Keller. U Rimu je Robert gledao na sat. - Dali ste mi zadatak. Ja sam ga izvrio. Vrlo ste ga dobro obavili, kapetane. Evo to ja... Veza se prekinula. General se okrenuo Kelleru. - Opet je spustio slualicu. Keller je rekao u slualicu: - Jeste li ga locirali? - Prebrzo, gospodine. Robert se preselio u treu telefonsku govornicu i podigao slualicu. Preko interfona se zauo glas tajnice generala Hilliarda. - Kapetan Bellamy je na liniji jedan, generale. General je prasnuo: - Naite nitkova! - Podigao je slualicu. - Kapetane? - elim da me sluate, generale, i sluajte pozorno. Poubijali ste puno nedunih ljudi. Ako ne opozovete svoje ljude, obratit u se medijima i upoznati ih s onim to se dogaa. Ne bih vam to savjetovao, osim ako ne elite izazvati paniku u cijelom svijetu. Izvanzemaljci doista postoje, a mi se od njih ne moemo obraniti. Pripremaju se za invaziju. Nemate pojma to e se dogoditi ako se ovo prouje. Nemate ni vi - odbrusio mu je Robert. - Ne ostavljam vam mogunost izbora. Opozovite svoje ljude. Ako me jo netko pokua ukloniti, obratit u se javnosti. U redu - rekao je general Hilliard. - Pobijedili ste. Opozvat u nareenje. Zato ne bismo

postupili ovako? Moemo... Ve ste mi vjerojatno vrlo blizu - rekao je Robert. - elim vam ugodan dan. Veza se prekinula. - Jeste li ga uhvatili? - Keller je dreknuo u telefon. - Bili smo blizu, gospodine - rekao je Adams. Zvao je iz sredita Rima. Neprestano je mijenjao brojeve. General je pogledao Kellera. - Dakle? ao mi je, generale. Znamo samo da se nalazi negdje u Rimu. Vjerujete li u njegovu prijetnju? Hoemo li opozvati ljude? - Ne. Uklonit emo ga. Robert je ponovno razmotrio sve mogunosti koje je imao. Bile su alosno malobrojne. Pazit e na aerodrome, autobusne i eljeznike kolodvore, te na agencije za iznajmljivanje automobila. Nije mogao poi u hotel jer e SIFAR sigurno razaslati obavijest o njemu. Ipak, nekako je morao izai iz Rima. Trebala mu je nekakva zatita. Pratilac. Nee traiti mukarca i enu zajedno. I to je nekakav poetak. Na uglu je stajao taksi. Robert je razbaruio kosu, olabavio kravatu i poeo pijano teturati prema taksiju. - Hej, ti tamo! - doviknuo je. - Tamo! Voza ga je s gaenjem pogledao. Robert je izvukao novanicu od dvadeset dolara i tutnuo je ovjeku u aku. - Hej, drukane, elio bih malo eviti. Zna to to znai? Govori li prokleti engleski? Voza je pogledao novanicu. - elite enu? - Shvatio si, stari. elim enu. - Andiamo - rekao je voza. Robert je nespretno uao u taksi, pa su krenuli. Pogledao je iza sebe. Nitko ga nije slijedio. Bio je pun adrenalina. Pola svjetskih vlada te trai. I nee biti mogunosti albe. Imali su nareenje da ga ubiju. Dvadesetak minuta kasnije stigli su u Tor di Ounto, rimsku etvrt u kojoj su obitavale kurve i svodnici. Proli su ulicom Passeggiata Archeologica, a voza se zaustavio na uglu. - Ovdje ete nai enu - rekao je. - Hvala, drukane. - Robert je platio onoliko koliko je pokazao taksimetar i teturajui izaao iz taksija. Automobil je krenuo uz kripu guma. Robert se osvrnuo oko sebe, prouavajui okolinu. Niti jednog policajca. Nekoliko automobila i desetak pjeaka. Deset do petnaest ktirvi krstarilo je ulicom. U skladu s pokupimo uobiajene sumnjivce, policija je obavila svoje dvomjeseno ienje kako bi zadovoljila moralne zahtjeve, te je gradske prostitutke prebacila iz jako vidljive Via Veneto u ovo podruje gdje pogled na njih nee vrijeati postarije udove koje piju aj u kavani Doneys. Iz tog razloga, veina je dama bila privlana i dobro odjevena. Jedna je Roberta posebno zapela za oko. Mogla je imati dvadeset i neto godina. Imala je dugu, tamnu kosu, a bila je odjevena u pristojnu crnu suknju, bijelu bluzu i kaput od devine dlake. Robert je nagaao da povremeno radi kao glumica ili model. Promatrala je Roberta. Robert je doteturao do nje. - Zdravo, duo - promrmljao je. - Govori li engleski? - Da. - Fino. Hajde da se ti i ja zabavimo. Nesigurno se osmjehnula. Pijanci su mogli predstavljati nevolju. - Moda bi se najprije trebao otrijezniti. - Govorila je s blagim talijanskim naglaskom. - Hej, dovoljno sam trijezan. - Stajat e te sto dolara. - To je u redu, duo.

Donijela je odluku. - Va bene. Doi. Odmah iza ugla je hotel. - Sjajno. Kako se zove, duo? - Pier. - Ja se zovem Henry. - U daljini se pojavio policijski automobil, a kretao se prema njima. - Idemo odavde. Druge su im ene dobacivale zavidne poglede dok su se Pier i njena amerika muterija udaljavali. Hotel nije bio ni slian Hassleru, ali mladi bubuljiava lica na recepciji nije pitao putovnicu. Zapravo, jedva je podigao glavu dok je djevojci davao klju. - Pedeset tisua lira. Pier je pogledala Roberta. Izvadio je novac iz depa i pruio ga momku. Soba u koju su uli imala je veliki krevet u kutu, maleni stol, dvije drvene stolice i zrcalo iznad umi vaonika. Iza vratiju nalazila se vjealica za odjeu. - Mora mi platiti unaprijed. - Svakako. - Robert je izbrojio stotinu dolara. - Grazie. Pier se poela razodijevati. Robert je priao prozoru. Odgurnuo je djeli zavjese i provirio na ulicu. Sve se inilo normalnim. Nadao se da policija sad ve slijedi crveni kamion prema Francuskoj. Robert je pustio zavjesu i okrenuo se. Pier je bila gola. Imala je iznenaujue lijepo tijelo. vrste, mlade dojke, zaobljene kukove, uski struk i duge skladne noge. Promatrala je Roberta. - Zar se nee skinuti, Henry? Ovo je bio opasni dio. -... iskreno govorei - rekao je Robert - mislim da sam malo previe popio. Ne mogu ti nita pruiti. Gledala ga je opreznim pogledom. - Zato si onda...? Ako ostanem ovdje i odspavam, moemo ujutro voditi ljubav. Slegnula je ramenima. - Moram raditi. Izgubila bih puno novca kad... - Ne brini. Ja u ti to nadoknaditi. - Izvukao je nekoliko novanica od sto dolara i pruio ih djevojci. - Hoe li to biti dovoljno? Pier je pogledala novac i pokuavala odluiti. Ponuda je primamljiva. Vani je hladno, a posao slabo ide. S druge strane, neto je udno s ovim ovjekom. Kao prvo, uope nije pijan. Lijepo je odjeven, a uz ovoliko novca mogao je uzeti sobu u dobrom hotelu. Pa, pomislila je Pier, kakve to ima veze? Che cazzo me ne frega? - Dobro. Samo nam je ovaj krevet na raspolaganju. - To mi ne smeta. Pier je gledala kako Robert ponovno prilazi prozoru i odmie rub zavjese. - Trai neto? - Postoji li stranji izlaz iz hotela? U to sam se to uvalila? pitala se Pier. Njezina je najbolja prijateljica ubijena jer se spetljala s mafijaima. Pier se smatrala mudrom po pitanju mukaraca, ali ovaj ju je zbunjivao. Nije djelovao poput kriminalca, ali ipak... - Da, postoji - rekla je. Prolomio se iznenadni vrisak, a Robert se naglo okrenuo. Dio! Dio! Sono venuta tre volte! - enski glas dopirao je iz susjedne sobe kroz tanke zidove. - to je to? - Robertovo je srce mahnito tuklo. Pier se nasmijala. - Uiva. Rekla je da je upravo svrila po trei put. Robert je uo kripanje kreveta. Ide li u krevet? - Pier je stajala gola, bez imalo nelagode, i promatrala ga. - Svakako. - Robert je sjeo na krevet. - Zar se nee svui? - Ne. - Kako hoe. - Pier je prila krevetu i legla kraj Roberta. - Nadam se da ne hre - rekla je. - Moe mi ujutro rei. Robert nije namjeravao spavati. elio je tijekom noi provjeravati ulicu, uvjeriti se da nisu doli do hotela. Na kraju e stii i do ovih malenih, treerazrednih hotela, ali trebat e im vremena. Najprije su morali proi mnoga druga mjesta. Leao je na krevetu, osjeajui umor u svakom djeliu tijela, i na trenutak zatvorio oi kako bi se malo odmorio. Usnuo je. Opet je bio kod kue, u vlastitom krevetu, a uza se je osjeao toplo Susanino tijelo. Vratila se, radosno je pomislio. Vratila se k meni. Duo, tako

si mi nedostajala.

SEDAMNAESTI DAN Rim, Italija

Roberta je probudilo sunce na licu. Naglo je sjeo i osvrnuo se oko sebe, trenutno osjetivi paniku jer nije znao gdje se nalazi. Kad je ugledao Pier, vratilo mu se sjeanje. Opustio se. Pier je bila ispred zrcala i etkala kosu. - Buon giorno - rekla je. - Ne hre. Robert je pogledao na sat. Devet sati. Izgubio je dragocjeno vrijeme. - eli li sada voditi ljubav? Ve si platio. - Nije vano - rekao je Robert. Pier je prila krevetu, gola i provokativna. - Jesi li siguran? Ne bih mogao i da elim, gospoo. - Siguran sam. Va bene. - Poela se odijevati. Nemarno je upitala: - Tko je Susan? Pitanje ga je zateklo nespremna. - Susan? Zato pita? - Govori u snu. Sjetio se svoga sna. Susan se vratila k njemu. Moda je to nekakav znak. - Ona mi je prijateljica. - Ona je moja ena. Dojadit e joj Moneybags pa e mi se jednoga dana vratiti. To jest, ako jo budem iv. Robert je priao prozoru. Podigao je zavjesu i pogledao van. Ulica je sad bila ispunjena pjeacima i trgovcima koji su otvarali svoje trgovine. Nita nije ukazivalo na opasnost. Dolo je vrijeme za provoenje njegova plana. Okrenuo se prema djevojci. - Pier, kako bi ti se svialo poi na kratko putovanje sa mnom? Sumnjiavo ga je pogledala. - Putovanje... kamo? Moram poi slubeno u Veneciju, a mrzim putovati sam. Svia li ti se Venecija? - Da... Dobro. Platiti u ti tvoje vrijeme, pa emo zajedno poi na mali izlet. - Opet je zurio kroz prozor. - Znam tamo jedan krasan hotel. Cipriani. - Prije puno godina, on i Susan su odsjeli u hotelu Royal Danieli, ali je kasnije opet bio tamo pa je vidio kako je hotel alosno zaputen, a kreveti su bili nemogui. Jedino to je hotelu preostalo od nekadanje otmjenosti bio je Luciano, na recepciji. - To e te stajati tisuu dolara dnevno. - Pristala bi i na pola toga. Dogovoreno - rekao je Robert. Izbrojio je dvije tisue dolara. - Poet emo s ovim. Pier je oklijevala. Imala je osjeaj da neto nije u redu. No, odgoeno je snimanje filma u kojem su joj obeali sporednu ulogu, a njoj je trebao novac. - Vrlo dobro - rekla je. - Idemo. U prizemlju ga je Pier promatrala dok je pozorno motrio ulicu prije no to je izaao i zaustavio taksi. Netko ga lovi, zakljuila je Pier. Odlazim odavde. Sluaj - rekla je Pier - nisam sigurna da bih trebala poi s tobom u Veneciju. Ja... - Sjajno emo se provesti - rekao joj je Robert. Tono preko puta ugledao je draguljarnicu. Uzeo je Pier za ruku. - Doi. Kupit u ti neto lijepo. - Ali... Poveo ju je preko ceste do draguljarnice. Buon giorno, signore - pozdravio ih je ovjek koji je stajao iza pulta. - Mogu li vam pomoi?

Da - rekao je Robert. - Traimo neto lijepo za damu. - Okrenuo se prema Pier. - Voli li smaragde? - Ja... da. Robert je rekao draguljaru: - Imate li smaragdnu narukvicu? - Si, signore. Imamo krasnu smaragdnu narukvicu. - Poao je prema pretincu i izvadio narukvicu. - Ova je najljepa. Stoji petnaest tisua dolara. Robert je pogledao Pier. - Svia ti se? Ostala je bez glasa. Klimnula je glavom. - Uzet emo je - rekao je Robert. Pruio je ovjeku svoju ONI kreditnu karticu. Trenutak, molim. - ovjek je nestao u stranjoj prostoriji. Kad se vratio, rekao je: - Hou li vam je umotati ili... - Ne. Moja e je prijateljica nositi. - Robert je stavio narukvicu na Pierinu ruku. Zabezeknuto je zurila u nju. To e lijepo izgledati u Veneciji, zar ne? - rekao je Robert. - Vrlo - nasmijeila mu se Pier. Kad su se vratili na ulicu, Pier je rekla: - Ja... ne znam kako bih ti zahvalila. Samo elim da se dobro provede - rekao joj je Robert. - Ima li automobil? - Ne. Imala sam jedan stari, ali su mi ga ukrali. - Ima li jo uvijek vozaku dozvolu? Zbunjeno ga je gledala. - Da, ali bez automobila, kakve mi koristi od vozake dozvole? - Vidjet e. Idemo odavde. Zaustavio je taksi. - Via Po, molim vas. Sjedila je u taksiju i prouavala ga. Zato mu je toliko stalo do njezinog drutva? Nije ju ak ni tak nuo. Moda je... Qui! - Robert je rekao vozau. Bili su stotinjak metara udaljeni od Agencije za iznajmljivanje automobila. - Ovdje izlazimo - Robert je rekao Pier. Platio je vozau i priekao dok se taksi nije izgubio iz vida. Pruio joj je veliki snop novanica. - elim da za nas unajmi automobil. Trai fiat ili alfa romeo. Reci im da e nam trebati etiri ili pet dana. Ovo bi trebalo biti dovoljno za polog. Unajmi ga na svoje ime. ekat u te u baru preko puta. Osam blokova dalje dva su detektiva ispitivala nesretnog vozaa crvenog kamiona francuske registracije. - Vous me faites chier. Nemam pojma kako je ta jebena kartica dospjela u stranji dio moga kamiona vikao je voza. - Vjerojatno ju je ubacio neki ludi Talijan. Dva su se detektiva pogledala. - Javit u to se dogodilo - rekao je jedan.
Francesco Cesar sjedio je za svojim stolom i razmiljao o najnovijem razvoju dogaaja. U poetku se zadatak inio tako jednostavnim. - Neete imati nikakvih problema u traenju. Kad doe vrijeme, aktivirat emo odailja, a on e vas odvesti ravno k njemu. - Netko je oito podcijenio kapetana Bellamyja. Pukovnik Frank Johnson sjedio je u uredu generala Hilliarda, a svojim je krupnim tijelom ispunio cijeli naslonja. - Pola obavjetajaca u Europi ga trai - rekao je general Hilliard. - Dosad nisu imali sree. - Trebat e vie od puke sree - rekao je pukovnik Johnson. - Bellamy je dobar. - Znamo da je u Rimu. Kurvin sin upravo je na na raun kupio narukvicu za petnaest tisua dola ra. Okruen je sa svih strana. Nikako ne moe izai iz Italije. Znamo kojim se imenom slui na putovnici, Arthur Butterfield. Pukovnik je Johnson odmahnuo glavom. - Ako poznajem Bellamyja, vi nemate pojma kojim se imenom slui. Jedino u to moete biti sigurni jest to da on nee postupiti onako kako vi od njega

oekujete. Lovimo ovjeka koji je vjerojatno najbolji u svom poslu. Moda i vie od toga. Ako postoji neko mjesto na kojem se moe sakriti, Bellamy e poi onamo. Vjerujem da nam je najbolje izvui ga na otvoreno, istjerati ga dimom. U ovom trenutku, on kontrolira sve poteze- Moramo mu oduzeti inicijativu. - Mislite, dati sve u javnost? Obavijestiti medije? - Upravo tako. General Hilliard je skupio usne. - To je prilino osjetljivo. Ne smijemo se razotkriti. - Neemo morati. Dat emo izjavu za tisak da ga traimo zbog vercanja droge. Tako moemo ukljuiti Interpol i sve policije Europe, bez prljanja ruku. General Hilliard je naas razmislio o tome. - Svia mi se. - Dobro. Idem u Rim - rekao je pukovnik Johnson. - Sam u upravljati potjerom. Kad se pukovnik Frank Johnson vratio u svoj ured, duboko se zamislio. Igra opasnu igru. U to nema sumnje. Mora pronai kapetana Bellamyja.

Trideset sedmo poglavlje

Robert je sluao kako telefon uporno zvoni. U Washingtonu je bilo est sati ujutro. Uvijek budim starca, pomislio je Robert. Admiral se javio nakon este zvonjave. - Halo... - Admirale, ja... - Roberte! to... ? Nemojte nita rei. Vjerojatno vam prislukuju telefon. Bit u brz. Samo sam vam elio rei da ne vjerujete u lai to ih o meni ire. elio bih da pokuate otkriti to se dogaa. Moda e mi kasnije zatrebati vaa pomo. - Naravno. to god mogu uiniti, Roberte. - Znam. Nazvat u vas kasnije. Robert je spustio slualicu. Nisu imali vremena ui mu u trag. Vidio je kako se ispred bara zaustavio plavi fiat. Pier je bila za volanom. - Pomakni se - rekao je Robert. - Ja u voziti. Pier se preselila na suvozaevo mjesto, a on je sjeo iza volana. - Kreemo li sada za Veneciju? - upitala je Pier. Uh, uh. Najprije se moramo zaustaviti na nekoliko mjesta. - Bilo je vrijeme za postavljanje jo lanih tragova. Skrenuo je u Viale Rossini. Ispred njih nalazila se Putnika agencija Rossini. Robert se zaustavio uz plonik. - Odmah u se vratiti. Pier ga je gledala kako ulazi u putniku agenciju. Mogla bih se jednostavno odvesti odavde, razmiljala je, i zadrati novac, a on me nikad ne bi naao. No, prokleti je automobil unajmljen na moje ime. Cacchio! Unutra je Robert priao eni za pultom. - Dobar dan. Mogu li vam pomoi? Da. Ja sam kapetan Robert Bellamy. Namjeravam malo putovati - rekao joj je Robert. - Treba mi nekoliko rezervacija. Nasmijeila se. - Zato smo mi ovdje, signore. Kamo namjeravate poi? elim rezervirati kartu prvog razreda za let do Beijinga, samo u jednom smjeru. Neto je zapisala. - Kad biste eljeli letjeti? - U petak. - Vrlo dobro. - Pritisnula je nekoliko tipki na raunalu. - Let Air Chine kree u devetnaest i etrdeset u petak uveer. - To mi sasvim odgovara. Pritisnula je jo nekoliko tipki. - Dakle, tu smo. Vaa je rezervacija potvrena. Hoete li platiti gotovinom ili... ? O, nisam jo zavrio. elim rezervirati mjesto u vlaku za Budimpetu. - Za kada je to, kapetane? - Idui ponedjeljak. - Na koje ime? - Isto. udno ga je pogledala. - Letite za Bijing u petak i... - Jo nisam gotov - ljubazno je rekao Robert. - elim kartu za let do Miamija na Floridi, takoer u jednom smjeru, za nedjelju. Sad je ve zabezeknuto zurila u njega. - Signore, ako je ovo nekakva... Robert je izvadio svoju ONI kreditnu karticu i pruio je eni. - Samo naplatite karte pomou ove kartice. Trenutak ju je prouavala. - Ispriajte me. - Ula je u stranju prostoriju i vratila se nekoliko minuta kasnije. - Sve je u najboljem redu. Rado emo udovoljiti vaim zahtjevima. elite li da sve rezervacije glase na isto ime? - Da. Kapetan Robert Bellamy.

- Vrlo dobro. Robert je promatrao dok je ena unosila jo neke podatke u svoje raunalo. Trenutak kasnije pojavile su se tri karte. Istrgnula ih je iz tampaa. Molim vas, stavite karte u zasebne kuverte - rekao je Robert. - Svakako. elite li da ih poaljem... ? - Ponijet u ih sa sobom. - Si, signore. Robert je potpisao raun, a ona mu je pruila potvrdu. Izvolite. elim vam ugodno putovanje... putovanja... ovaj... Robert se nacerio. - Hvala. - Minutu kasnije ve je sjedio za volanom automobila. - Idemo li sada? - upitala je Pier. - Moramo jo neto obaviti - rekao je Robert. Pier ga je gledala kako ponovno pozorno motri ulicu prije ubacivanja u promet. - elim da neto uini za mene - rekao joj je Robert.
Dakle, tu smo, pomislila je Pier. Zahtijevat e da uinim neto uasno. - O emu je rije? - upitala je. Zaustavili su se ispred hotela Victoria. Robert je pruio Pier jednu od kuverti. - Poi na recepciju i rezerviraj apartman na ime kapetana Roberta Bellamyja. Reci im da si ti njegova tajnica, a on e stii za sat vremena, ali da eli poi u apartman i provjeriti odgovara li. Kad ue, ostavi ovu kuvertu na stolu u sobi. Zbunjeno ga je pogledala. - To je sve? - To je sve. Uope nije shvaala tog ovjeka. - Bene. - Voljela bi znati to namjerava ludi Amerikanac. I tko je kapetan Robert Bellamy? Pier je izala iz automobila i ula u predvorje hotela. Osjeala je laganu nervozu. Tijekom obavljanja svog zanata, nekoliko su je puta izbacili iz otmjenih hotela. No, slubenik na recepciji ljubazno ju je pozdravio. - Mogu li vam pomoi, signora? - Ja sam tajnica kapetana Roberta Bellamyja. eljela bih za njega rezervirati apartman. On e stii za sat vremena. Slubenik je pogledao popis rezervacija. - Sluajno nam je jedan vrlo lijep apartman slobodan. - Mogu li ga vidjeti, molim vas? - upitala je Pier. - Svakako. Odmah e vam ga netko pokazati. Upraviteljev pomonik poveo je Pier na kat. Uli su u dnevnu sobu apartmana, a Pier se osvrnula oko sebe. - Hoe li to odgovarati, signoral Pier nije imala pojma. - Da, odgovarat e. - Izvadila je kuvertu iz torbice i stavila je na stoli za kavu. - Ovo u ostaviti ovdje za kapetana - rekla je. - Bene. Radoznalost je svladala Pier. Otvorila je kuvertu. Unutra se nalazila karta za let u jednom smjeru do Beijinga, na ime Roberta Bellamyja. Pier je vratila kartu u kuvertu, ostavila je na stoliu i sila u prizemlje. Plavi je fiat bio parkiran ispred hotela. - Je li bilo problema? - upitao je Robert. - Ne. Moramo se zaustaviti jo samo dva puta, a onda kreemo na put - vedro je rekao Robert. Idua stanica bio je hotel Valadier. Robert je pruio Pier drugu kuvertu. - Rezerviraj apartman na ime kapetana Roberta Bellamyja. Reci im da e stii u roku od jednog sata. Zatim... - Ostavit u kuvertu u apartmanu. - Tako je. Ovoga je puta Pier ula u hotel s vie samopouzdanja. Samo se ponaaj poput dame, pomislila je. Mora biti dostojanstvena. To je jebena tajna. Hotel je imao raspoloiv apartman. - eljela bih ga pogledati - rekla je Pier. - Svakako, signora.

Upraviteljev pomonik poveo je Pier na kat. - Ovo je jedan od naih najljepih apartmana. - Doista je bio prekrasan. Pier je bahato rekla: - Pretpostavljam da e odgovarati. Kapetan je vrlo izbirljiv, znate. - Izvadila je drugu kuvertu iz torbice, otvorila je i zavirila unutra. Sadravala je kartu za putovanje vlakom do Budimpete, na ime kapetana Roberta Bellamyja. Pier je zbunjeno zurila u kartu. Kakva je ovo igra? Ostavila ju je na nonom ormariu. Kad se Pier vratila u automobil, Robert je upitao: - Kako je bilo? - Sve u redu. -Posljednja stanica. Ovoga puta zaustavili su se ispred hotela Leonardo da Vinci. Robert je Pier pruio treu kuvertu. - elio bih da... - Znam. U hotelu je slubenik rekao: - Da, doista, signora, imamo vrlo lijep apartman. Kad ste rekli da e stii kapetan? - Za jedan sat. eljela bih pogledati apartman i uvjeriti se odgovara li. - Svakako, signora. Apartman je bio luksuzniji od prethodna dva to ih je Pier razgledala. Pomonik upravitelja pokazao joj je golemu spavau sobu s velikim krevetom pokrivenim baldahinom u sredini. Kakva teta, pomislila je Pier. Ovdje bih se mogla obogatiti za samo jednu no. Izvadila je treu kuvertu i pregledala njezin sadraj. Unutra se nalazila avionska karta za Miami na Floridi. Pier je ostavila kuvertu na krevetu. Pomonik upravitelja ispratio je Pier do dnevne sobe. - Imamo televizor u boji - rekao je. Zaputio se prema televizoru i ukljuio ga. Na ekranu se pojavila Robertova fotografija. Zauo se spikerov glas: -... a Interpol vjeruje da se trenutno nalazi u Rimu. Trai ga se radi ispitivanja u vezi meunarodnog verca drogom. Javlja vam se Bernard Shaw za CNN vijesti. - Pier je kao opinjena zurila u ekran. Upraviteljev pomonik ugasio je prijamnik. - Je li sve u redu? - Da - polako je rekla Pier. Krijumar droge! - Radujemo se to emo uskoro vidjeti kapetana. Kad se Pier pridruila Robertu u automobilu, gledala ga je drugaijim oima. - Sad smo spremni - nasmijeio se Robert. U hotelu Victoria jedan je mukarac u tamnom odijelu prouavao knjigu gostiju. Pogledao je slubenika. - Kad je stigao kapetan Bellamy? - Jo nije bio ovdje. Njegova je tajnica rezervirala apartman. Rekla je da e stii u roku od jednog sata. Mukarac se okrenuo svojem pratiocu. - Opkolite hotel. Traite pojaanje. ekat u gore. Okrenuo se slubeniku. - Otvorite mi apartman. Tri minute kasnije, slubenik je otvarao vrata apartmana. Mukarac u tamnom odijelu oprezno je uao, s pitoljem u ruci. Apartman je bio prazan. Ugledao je kuvertu na stoliu i uze o je. Na njoj je pisalo: Kapetan Robert Bellamy. Otvorio je kuvertu i virnuo unutra. Trenutak kasnije nazvao je stoer SIFAR-a. Francesco Cesar bio je usred sastanka s pukovnikom Frankom Johnsonom. Pukovnik Johnson sletio je na aerodrom Leonardo da Vinci prije dva sata, ali na njemu se nisu vidjeli znakovi umora. - Koliko mi znamo - govorio je Cesar - Bellamy je jo uvijek u Rimu. Dobili smo vie od trideset prijava o tome gdje je vien. - Je li se neto od toga pokazalo korisnim? - Nije. Zazvonio je telefon. - Ovdje Luigi, pukovnie - rekao je glas s druge strane ice. - Imamo ga. Nalazim se u njegovom hotelskom apartmanu u hotelu Victoria. U rukama drim njegovu avionsku kartu za let u Beijing. Namjerava otii u petak. U Cesarovu se glasu osjetilo Uzbuenje. - Dobro! Ostani tamo. Odmah dolazimo. - Spustio je

slualicu 0 okrenuo se pukovniku Johnsonu. - Bojim se da ste uzalud prevalili toliki put, pukovnie. Imamo ga. Prijavio se u hotel Victoria. Nali su kartu za let u Beijing u petak, na njegovo ime. Pukovnik Johnson je blago rekao: - Bellamy se prijavio u hotelu pod vlastitim imenom? - Da. - I avionska karta glasi na njegovo ime? - Da. - Pukovnik Cesar je ustao. - Poimo onamo. Pukovnik je Johnson odmahnuo glavom. - Nemojte gubiti vrijeme. - to? - Bellamy nikad ne bi... Telefon je ponovno zazvonio. Cesar je zgrabio slualicu. Jedan je glas rekao: - Pukovnie? Ovdje Mario. Nali smo Bellamyja. Prijavljen je u hotelu Valadier. U ponedjeljak ide vlakom za Budimpetu. to elite da uinimo? - Javit u ti se - rekao je pukovnik Cesar. Okrenuo se i pogledao pukovnika Johnsona. - Nali su kartu za putovanje vlakom do Budimpete, na Bellamyjevo ime. Ne razumijem to... Telefon je opet zazvonio. - Da? - Govorio je povienim glasom. Ovdje Bruno. Pronali smo Bellamyja. Prijavio se u hotel Leonardo da Vinci. U nedjelju namjerava odletjeti za Miami. to bih trebao... ? Vrati se ovamo - prasnuo je Cesar. Tresnuo je slualicom. - Kakvu to, dovraga, igru izvodi? Pukovnik Johnson ozbiljno je rekao: - Pobrinuo se da zaokupi puno vaih ljudi, zar ne? - to emo sada? - Uhvatit emo nitkova u klopku. Vozili su se po Via Cassia, blizu Olgiate, prema sjeveru i Veneciji. Policija e pokrivati sve glavne izlaze iz Italije, ali oekivat e da e on krenuti na zapad, prema Francuskoj ili vicarskoj. Iz Venecije, razmiljao je Robert, mogu gliserom popi u Trst, a odatle se probiti do Austrije. Nakon toga... Pierin je glas prekinuo njegovo razmiljanje. - Gladna sam. - to? - Nismo ni dorukovali ni ruali. ao mi je - rekao je Robert. Bio je previe zaokupljen drugim stvarima da bi mislio na jelo. Zaustavit emo se kod idueg restorana. Pier ga je promatrala dok je vozio. Bila je zbunjenija no ikad. ivjela je u svijetu svodnika, lopova i krijumara droge. Ovaj ovjek nije bio nikakav kriminalac. Zaustavili su se u iduem gradiu ispred malene gostionice. Robert je uao na parkiralite pa su on i Pier izali iz automobila. Restoran je bio pun ljudi i buan uslijed brojnih razgovora i zveckanja posua. Robert je naao stol uza zid, a sjeo je licem okrenut prema vratima. Priao im je konobar i pruio jelovnike. Robert je razmiljao: Susan bi ve trebala biti na brodu. Ovo mi je moda posljednja prilika za razgovor s njom. - Pogledaj jelovnik. - Robert je ustao. - Odmah u se vratiti. Pier je gledala kako odlazi do javnog telefona blizu njihova stola. Ubacio je novi u otvor. elio bih razgovarati s Obalnom stanicom u Gibraltaru. Hvala vam. Koga li zove u Gibraltaru? pitala se Pier. Je li mu tamo organiziran bijeg? Centrala, elim razgovarati s amerikom jahtom, Halcyon, koja se nalazi blizu Gibraltara, na njihov raun. Konjska snaga 337. Hvala.

Prolo je nekoliko minuta dok su telefonisti meusobno razgovarali i poziv je prihvaen. Robert je uo Susanin glas iz slualice. - Susan... - Roberte! Jesi li dobro? - Jesam. Samo sam ti elio rei... Znam to mi eli rei. Radio i televizija neprestano o tome govore. Zato te trai Interpol? - Duga je to pria. - Ne mora uriti. elim znati. Oklijevao je. - Rije je o politici, Susan. Imam dokaze o neemu to neke vlade pokuavaju zatajiti. Zato me Interpol trai. Pier je napeto sluala Robertov dio razgovora. - Kako bih ti mogla pomoi? - upitala je Susan. Nikako, duo. Samo sam te nazvao kako bih ti jo jednom uo glas u sluaju... u sluaju da se ne izvuem iz ovoga. Nemoj to govoriti. - U glasu joj se osjeala panika. - Moe li mi rei u kojoj se zemlji nalazi? - U Italiji. Nastala je kratka stanka. - U redu. Nismo daleko od tebe. Malo smo dalje od Gibraltara. Moemo te pokupiti gdje god ti kae. - Ne, ja... Sluaj me. To ti je vjerojatno jedina prilika za bijeg. Ne mogu ti to dopustiti, Susan. Nala bi se u opasnosti. Monte je uao u salon na vrijeme da uje dio razgovora. - Daj meni da razgovaram s njim. Samo trenutak, Roberte. Monte eli razgovarati s tobom. - Susan, nisam... Zauo se Monteov glas. - Roberte, koliko sam shvatio, nalazi se u ozbiljnoj nevolji. Vrlo blago reeno. - Moglo bi se tako rei. Rado bismo ti pomogli. Nee te traiti na jahti. Zato te ne bismo pokupili? - Hvala, Monte, cijenim tvoju ponudu. Odgovor je negativan. - Mislim da grijei. Ovdje e biti na sigurnom. Zato je toliko elio pomoi? - Ipak, hvala. Riskirat u. elio bih opet razgovarati sa Susan... Svakako. - Monte Banks pruio je slualicu Susan. - Nagovori ga - rekao joj je. Susan je rekla u slualicu: - Molim te, dopusti da ti pomognemo. Pomogla si mi, Susan. - Morao je prekinuti na trenutak. - Ti si najbolji dio moga ivota. Samo ti elim rei da u te uvijek voljeti. - Suho se nasmijao. - Iako uvijek moda nee dugo trajati. - Hoe li me ponovno nazvati? - Ako budem mogao. - Obeaj mi. - Dobro. Obeaj em. Polako je spustio slualicu. Zato joj to radim? Zato to sebi radim? Ti si sentimentalna budala, Bellamy. Vratio se do stola. - Sad moemo jesti - rekao je Robert. Naruili su. - ula sam tvoj razgovor. Trai te policija, zar ne? Robert se ukoio. Neoprezno. Ona e mu stvarati neprilike. - Samo je rije o malenom nesporazumu. Ja... - Nemoj se prema meni odnositi kao prema budali. elim ti pomoi. Oprezno ju je promatrao. - Zato bi ti meni htjela pomoi? Pier se nagnula naprijed. - Jer si bio velikoduan prema meni. I mrzim policiju. Ne zna kakav je osjeaj biti na ulici, a oni te proganjaju i odnose se prema tebi kao da si smee. Uhite me zbog prostitucije, ali me odvedu u stranje prostorije i zabavljaju se sa mnom. Oni su ivotinje. Sve bih uinila da im vratim istom mjerom. Sve. Mogu ti pomoi.

- Pier, ti nita ne moe... - U Veneciji e te policija lako uhvatiti. Ako odsjedne u hotelu, oni e te nai. Ako se pokua ukrcati na brod, uhvatit e te u klopku. Meutim, ja znam jedno mjesto gdje bi bio na sigurnom. Moja majka i brat ive u Napulju. Moemo otii tamo. Policija te nikad nee traiti u njihovoj kui. Robert je neko vrijeme utio, razmiljajui o njenom prijedlogu. Ono to je Pier rekla, doista je imalo smisla. Privatna kua bila bi puno sigurnija od nekog drugog mjesta, a Napulj je velika luka. Tamo e biti lako ukrcati se na brod. Oklijevao je s odgovorom. Nije elio ugroziti Pier. - Pier, ako me policija nae, imaju nareenje da me ubiju. Tebe e drati suuesnikom. Mogla bi se uvaliti u nevolje. - Vrlo je jednostavno. - Pier se nasmijeila. - Neemo im dopustiti da te nau. Robert joj je uzvratio smijeak. Donio je odluku. - Dobro. Pojedi svoj ruak. Idemo u Napulj. - Vai ljudi nemaju pojma kamo se zaputio? - rekao je pukovnik Johnson. Francesco Cesar je uzdahnuo. - U ovom trenutku, nemaju. No, samo je pitanje vremena prije no to... - Nemamo vremena. Jeste li provjerili gdje se nalazi njegova biva ena? - Njegova biva ena? Nismo. Ne znam kakve to ... - U tom sluaju, niste se dobro pripremili - prasnuo je pukovnik Johnson. - Udata je za ovjeka po imenu Monte Banks. Savjetujem vam da otkrijete gdje su, i to brzo.

Trideset osmo poglavlje

Tumarala je irokim bulevarom, jedva svjesna svoje okoline. Koliko je dana prolo od strahovite nesree? Prestala je brojiti. Bila je toliko umorna da joj se bilo teko koncentrirati. Oajniki joj je trebala voda; ne zagaena kakvu su pili Zemljani, ve svjea i ista kinica. Trebala joj je ista tekuina za oivljavanje njena organizma, za stjecanje snage potrebne za traenje kristala. Umirala je. Zateturala je i udarila u jednog ovjeka. - Hej! Pazi kuda... - Ameriki ju je trgovaki putnik pozornije pogledao i nasmijeio se. - Hej, ljepotice! Zamisli, ovako se sudariti! - Kakva lutka. - Da, mogu to zamisliti. - Odakle si, duo? . - Sa sedmog sunca Plejada. Nasmijao se. - Svia mi se cura sa smislom za alu. Kamo si se zaputila? Odmahnula je glavom. - Ne znam. Ovdje sam strankinja. Isuse, mislim da mi se osmjehnula srea. - Jesi li veerala? - Ne. Ne mogu jesti vau hranu. Naao sam si pravu udakinju. Ali prekrasnu. - Gdje si odsjela? - Nigdje nisam odsjela. - Nisi u nekom hotelu? - Hotelu? - Sjetila se. Kutije za putujue strance. - Ne. Moram nai neko mjesto gdje bih mogla spavati. Jako sam umorna. Njegov se osmijeh proirio. - Pa, tatica se moe za to pobrinuti. Zato ne bismo poli u moju hotelsku sobu? Tamo se nalazi lijepi, veliki, udobni krevet. eli li to?

- O, da, jako. Jedva je mogao povjerovati u svoju sreu. - Divno! - Kladim se da je sjajna u sijenu. Zbunjeno ga je pogledala. - Tvoj je krevet napravljen od sijena? Zurio je u nju. - to? Ne, ne. Sviaju ti se tvoje male ale, zar ne? Jedva je drala oi otvorene. - Moemo li sada poi u krevet? Protrljao je dlanove. - Moe se kladiti! Moj je hotel odmah iza ugla. Uzeo je klju na recepciji pa su se dizalom popeli do njegova kata. Kad su stigli u sobu, ovjek je upitao: - eli li neto popiti? - Da se malo opusti. Oajniki je eljela piti, ali ne ono to su joj Zemljani mogli ponuditi. - Ne - rekla je. - Gdje je krevet? Moj Boe, ovo je neka estoka cura. - Ovdje, duo. - Poveo ju je u spavau sobu. - Jesi li sigurna da nee nita popiti? - Sigurna sam. Oblizao je usne. - U tom sluaju, zato se ne bi... ovaj... skinula? Klimnula je glavom. To je bio obiaj Zemljana. Skinula je haljinu to ju je imala na sebi. Ispod nje nije imala niega. Tijelo joj je bilo predivno. ovjek je zurio u nju i radosno rekao: - Ovo je moja sretna no, duo. Tvoja takoer. - Jebat u te kako te jo nikada nitko nije jebao. Oslobodio se odjee to je bre mogao i uskoio u krevet do nje. - Dakle! - rekao je. - Pokazat u ti kako se to radi. - Podigao je pogled. - Prokletstvo! Ostavio sam upaljeno svjetlo. - Poeo je ustajati. - Nije vano - pospano je rekla. - Ja u ga ugasiti. Gledao je kako se njena ruka prua, prua, prua preko iroke sobe, a njeni prsti postaju lisnati zeleni izdanci iznad prekidaa. Bio je sam u mraku s njom. Vrisnuo je.

Trideset deveto poglavlje

Velikom brzinom putovali su autocestom Autostrada del Sole prema Napulju. Posljednjih pola sata vonje proveli su u tiini, svatko zaokupljen vlastitim mislima. Pier je prekinula tiinu. - Koliko dugo bi se elio zadrati kod moje majke? - upitala je. - Tri do etiri dana, ako je to mogue. - Bit e u redu. Robertu nije bilo ni na kraj pameti zadrati se vie od jedne noi, najvie dvije. No, zadrao je svoje planove za sebe. im pronae siguran brod, otii e iz Italije. - Veselim se susretu s Obitelji - rekla je Pier. - Ima samo jednog brata? - Da. Carlo. Mlai je od mene. - Priaj mi o svojoj Obitelji, Pier. Slegnula je ramenima. - Nema se to priati. Moj je otac cijeloga ivota radio u luci. Kad mi je bilo petnaest godina, na njega je pala dizalica i ubila ga. Moja je majka bila bolesna, pa sam morala uzdravati nju i Carla. Imala sam prijatelja u studijima Cinecitt koji mi je osigurao nekoliko sporednih uloga. Jako su slabo plaali, a morala sam spavati s pomonikom redatelja. Zakljuila sam da bih vie zaradila na ulici. Sad pomalo radim i jedno i drugo. - U glasu joj se nije osjealo samosaaljenje. Pier... jesi li sigurna da se tvoja majka nee usprotiviti kad joj dovede neznanca u kuu? Sigurna sam. Vrlo smo bliske. Majka e se radovati to me vidi. Voli li je jako? Robert ju iznenaeno pogledao. - Tvoju majku? - enu koju si nazvao iz restorana, Susan. - Kako si zakljuila da je volim? - Po tonu tvoga glasa. Tko je ona? - Prijateljica. Ima sree. Voljela bih da mene netko tako voli. Je li Robert Bellamy tvoje pravo ime? - Da. - Jesi li doista kapetan? Na to je bilo tee odgovoriti. - Nisam siguran, Pier - rekao je. - Nekad sam bio. - Moe li mi rei zato te Interpol trai? Oprezno je rekao: - Bolje je da ti nita ne kaem. Mogla bi imati dovoljno nevolja samo zato to si sa mnom. to manje zna, to bolje. - U redu, Roberte. Razmiljao je o neobinim okolnostima to su spojile njih dvoje. - Neto bih te pitao. Kad bi znala da e izvanzemaljci doi na Zemlju u svojim svemirskim brodovima, bi li osjeala paniku? Pier ga je na trenutak prouavala. - Pita li me ozbiljno? - Vrlo. Odmahnula je glavom. - Ne. Mislim da bi to bilo uzbudljivo. Vjeruje li da postoje takve stvari? - Postoji mogunost - oprezno je rekao. Pierino se lice razvedrilo. - Doista? Imaju li prave... mislim... jesu li graeni poput ljudi? Robert se nasmijao. - Ne znam. Ima li to neke veze s razlozima iz kojih te trai policija? - Ne - brzo je rekao Robert. - Nikakve. - Ako ti neto kaem, hoe li obeati da se nee ljutiti na mene? - Obeavam.

Kad je progovorila, glas joj je bio tako tih da ju je jedva uo. - Mislim da sam se poela zaljubljivati u tebe. - Pier... Znam. To je glupo. No, to jo nikad nikome nisam rekla. eljela sam ti staviti do znanja. - Polaskan sam, Pier. - Ne ruga mi se? - Ne. Ne rugam ti se. - Pogledao je mjera goriva. - Bit e bolje da uskoro doemo do benzinske stanice. Stigli su do pumpe petnaest minuta kasnije. - Ovdje emo napuniti rezervoar - rekao je Robert. Dobro - nasmijeila se Pier. - Ja mogu nazvati majku i rei joj da dovodim kui zgodnog stranca. Robert se odvezao do crpke i rekao radniku: - Fate il pieno, per favore. - Si, signore. Pier se nagnula prema Robertu i poljubila ga u obraz. - Odmah u se vratiti. Robert ju je gledao kako odlazi u ured i razmjenjuje novac za telefon. Doista je vrlo lijepa, pomislio je Robert. I inteligentna. Moram paziti da je ne povrijedim. U uredu, Pier je birala broj. Okrenula se kako bi mahnula i nasmijeila se Robertu. Kad joj se javila telefonistica, Pier je rekla: - Dajte mi Interpol. Subito!

etrdeseto poglavlje
Pier je znala da e se obogatiti od trenutka kad je vidjela vijesti o Robertu Bellamyju na televiziji. Ako Roberta trai Interpol, meunarodna kriminalistika policija, sigurno je raspisana golema nagrada za njega. A jedino ona zna gdje je on! Cijela e joj nagrada pripasti. Genijalno se dosjetila nagovoriti ga da poe u Napulj, gdje ga moe drati pod okom. S druge strane ice javio se muki glas: - Interpol. Mogu li vam pomoi? Pierino je srce mahnito tuklo. Pogledala je kroz prozor kako bi se uvjerila da je Robert jo kraj crpke. - Da. Traite ovjeka po imenu kapetan Robert Bellamy, zar ne? Uslijedio je trenutak tiine. - Tko zove, molim vas? - Nije vano. Traite li ga ili ne? - Morat u vas spojiti s nekim drugim. Hoete li priekati, molim vas? - Okrenuo se svom pomoniku. - Stavite lovca na ovo. Pronto! Trideset sekundi kasnije, Pier je razgovarala s viim slubenikom. - Da, signora. Mogu li vam pomoi? Ne, budalo. Ja pokuavam pomoi tebi. - Sa mnom je kapetan Robert Bellamy. elite li ga ili ne elite? Ali, da, signora, jako ga elimo. Vi tvrdite da je s vama? - Tako je. Sa mnom je. Koliko vam on vrijedi? - Govorite li o nagradi? - Jasno da govorim o nagradi. - Ponovno je pogledala kroz prozor. Kakvi su ovo idioti? Slubenik je svom pomoniku dao znak neka pouri. Jo nismo raspisali nagradu za njega, signora, pa... - Dakle, odredite je sada. uri mi se. - Kakvu nagradu oekujete? Ne znam. - Pier je na trenutak razmislila. - Je li pedeset tisua dolara u redu? Pedeset tisua dolara je puno novca. Ako mi kaete gdje se nalazite, mogli bismo doi k vama i

dogovoriti se... Sigurno misli da sam luda. - Ne. Ili ete sada pristati da mi platite koliko traim ili... - Pier je podigla pogled i vidjela da se Robert pribliava uredu. - Pourite! Da ili ne? - Vrlo dobro, signora. Da. Pristajemo na plaanje... Uao je Robert i poao prema njoj. Pier je rekla u slualicu: - Trebali bismo stii na vrijeme za veeru, mama. Svidjet e ti se. Vrlo je drag. Dobro. Vidimo se kasnije, dao. Pier je spustila slualicu i okrenula se Robertu. - Majka jedva eka da te upozna. *** U stoeru Interpola, vii je slubenik pitao: - Jeste li uspjeli otkriti odakle dolazi poziv? - Da. S benzinske stanice na Autostrada del Sole. ini se da su na putu za Napulj. Pukovnik Francesco Cesar i pukovnik Frank Johnson prouavali su zemljovid na zidu Cesarova ureda. Napulj je veliki grad - govorio je pukovnik Cesar. - Tamo se moe sakriti na tisuu mjesta. - to je sa enom? - Nemamo pojma tko je ona. - Zato to ne bismo otkrili? - upitao je Johnson. Cesar ga je zbunjeno pogledao. - Kako? Ako je Bellamyju hitno trebala ena za pratnju, kao zatita, kako bi postupio? - Vjerojatno bi pokupio neku kurvu. - Tono. Gdje moemo poeti? - Tor di Ounto. Vozili su se niz Passeggiata Archeologica i promatrali uliarke kako istiu svoju robu. U automobilu s pukovnikom Cesarom i pukovnikom Johnsonom bio je kapetan Bellini, ef policije tog okruga. - To nee biti lako - rekao je Bellini. - One se sve meusobno nadmeu, ali kad je rije o policiji, postaju poput sestara. Nee govoriti. - Vidjet emo - rekao je pukovnik Johnson. Bellini je rekao vozau neka stane uz plonik te su tri mukarca izala iz automobila. Prostitutke su ih oprezno mjerkale pogledima. Bellini je priao jednoj od ena. - Dobar dan, Maria. Kako posao? - Bit e bolje kad vi odete. Ne namjeravamo se zadravati. Samo te elim neto pitati. Traimo Amerikanca koji je sino pokupio jednu od djevojaka. Vjerujemo da zajedno putuju. elimo znati tko je ona. Moe li nam pomoi? - Pokazao joj je Robertovu fotografiju. Oko njih se okupilo jo nekoliko prostitutki kako bi ule o emu razgovaraju. Ja vam ne mogu pomoi - rekla je Maria - ali znam nekoga tko moe. Bellini je odobravajui klimnuo glavom. - Dobro. Tko? Maria je pokazala prema duanu na drugoj strani ulice. U izlogu je bio natpis: Gatara - ita sudbinu s dlana. - Gospoa Lucia bi vam mogla pomoi. Djevojke su se nasmijale. Kapetan Bellini ih je pogledao i rekao: - Dakle, volite ale, je li? Pa, mi emo izvesti jednu alu za koju sam uvjeren da e vam se svidjeti. Ona dva gospodina arko ele saznati ime djevojke koja je otila s Amerikancem. Ako ne znate tko je ona, savjetujem vam da razgovarate s prijateljicama, naete nekoga kome je to poznato i nazovete me kad saznate odgovor. - Zato bismo to trebale uiniti? - prkosno je upitala jedna od njih. - Uskoro ete otkriti zato. Sat vremena kasnije rimske prostitutke nale su se pod opsadom. Policijski kombiji krstarili su ulicama i skupljali ene koje su tamo radile, kao i njihove svodnike. uli su se buni protesti. - Ne moete to raditi... plaam policijsku zatitu. - Davala sam tebi i tvojim prijateljima besplatno. Kamo je nestala tvoja zahvalnost... ? - Zbog ega ti plaam zatitu... ?

Idueg dana na ulicama nije bilo niti jedne prostitutke, ali su zato zatvori bili krcati. Cesar i pukovnik Johnson sjedili su u uredu kapetana Bellinija. - Bit e ih teko dugo zadrati u zatvoru - upozorio je kapetan Bellini. - Takoer mogu dodati da je ovo vrlo loe za turizam. - Ne brinite - rekao je pukovnik Johnson - netko e progovoriti. Samo nastavite s pritiskom. Kasno poslijepodne netko je popustio. Tajnica kapetana Bellinija je rekla: - Trai vas neki gospodin Lorenzo. - Poaljite ga unutra. Gospodin Lorenzo bio je odjeven u vrlo skupo odijelo, a na tri prsta imao je dijamantno prstenje. Gospodin Lorenzo bio je svodnik. - to mogu uiniti za vas? - upitao je Bellini. Lorenzo se nasmijeio. - Rije je o onome to ja mogu uiniti za vas, gospodo. Neke moje suradnice obavijestile su me da traite djevojku koja je otila iz grada s Amerikancem, a budui da smo uvijek spremni suraivati s vlastima, zakljuio sam da bih vam trebao otkriti njeno ime. - Tko je ona? - upitao je pukovnik Johnson. Lorenzo je ignorirao pitanje. - Prirodno, siguran sam da ete pokazati svoju zahvalnost putajui na slobodu moje suradnice i njihove prijateljice. Ne zanimaju nas vae kurve - rekao je pukovnik Cesar. - elimo samo ime djevojke. To su vrlo ugodne vijesti, gospodine. Uvijek je zadovoljstvo poslovati s razumnim ljudima. Znam da... - Njezino ime, Lorenzo. Da, naravno. Zove se Pier. Pier Valli. Amerikanac je s njom proveo no u hotelu LIncrocio, a idueg su jutra krenuli na put. Ona nije jedna od mojih djevojaka. Ako smijem primijetiti... Bellini je ve bio na telefonu. - Donesite dosje Pier Valli. Subito! Nadam se, gospodo, da ete pokazati svoju zahvalnost tako to... Bellini je podigao glavu, a potom rekao u slualicu: - I obustavite Operaciju Puttana. Lorenzovo se lice ozarilo. - Grazie. Pet minuta kasnije na Bellinijevu stolu naao se dosje Pier Valli. - Poela je raditi na ulici kad joj je bilo petnaest godina. Otad je desetak puta uhiena. Ona... - Odakle je? - prekinuo ga je pukovnik Johnson. - Iz Napulja. - Dva su se mukarca pogledala. - Tamo joj ive majka i brat. - Moete li saznati njihovu adresu? - Mogu se raspitati. - Uinite to. Odmah.

etrdeset prvo poglavlje

Stigli su do predgraa Napulja. Stare stambene zgrade nalazile su se s obiju strana uskih ulica, a go tovo sa svakog je prozora visjelo rublje, pa su kue izgledale poput brda od betona prekrivenih raznobojnim zastavama. - Jesi li ikad bio u Napulju? - upitala je Pier. Jednom. - Robert je govorio napregnutim glasom. Susan sjedi kraj njega i smije se. ula sam da je Napulj zloesti grad. Moemo li ovdje raditi puno zloestih stvari, dragi? Izmislit emo neke nove, obeao je Robert. Pier ga je promatrala. - Je li ti dobro? Robert se vratio u sadanjost. - Sve je u redu. Vozili su se du uvale uz stari naputeni dvorac na obali, Castel DellOvo. Kad su stigli u Via Toledo, Pier je uzbueno rekla: - Skreni ovdje. Pribliavali su se Spaccanapoliju, starom dijelu Napulja. - Jo malo naprijed - rekla je Pier. - Skreni lijevo u Via Benedetto Croce. Robert je skrenuo. Ovdje je promet bio gui, a buka automobilskih sirena zagluujua. Zaboravio je kako Napulj moe biti buan. Usporio je vonju kako ne bi udario u pjeake i pse koji su trali ispred automobila kao da im je podarena neka vrsta besmrtnosti. Ovdje skreni desno - upuivala ga je Pier - na Piazza del Plebiscito. - Promet je ovdje bio jo gui, a okolina zaputenija. - Stani! - viknula je Pier. Robert je stao uz plonik. Zaustavili su se ispred niza otrcanih prodavaonica. Robert se ogledao naokolo. - Ovdje ivi tvoja majka? Ne - rekla je Pier. - Ne, naravno. - Nagnula se prema njemu i pritisnula sirenu. Trenutak kasnije, iz jedne je prodavaonice izala neka mlada ena. Pier je izala iz automobila i pojurila k njoj. Zagrlile su se. Divno izgleda! - uskliknula je ena. - Sigurno ti jako dobro ide. Tako je. - Pier je ispruila ruku. - Pogledaj moju novu narukvicu! - Jesu li to pravi smaragdi? - Jasno da su pravi. ena je doviknula nekome u prodavaonici: - Anna! Izai. Doi vidjeti tko je ovdje! Robert je s nevjericom promatrao prizor. - Pier... Samo minutu, dragi - rekla je. - Moram pozdraviti svoje prijateljice. U roku od nekoliko minuta oko Pier se okupilo pet ili est ena, divei se narukvici, a Robert je bespomono sjedio i krgutao zubima.

Lud je za mnom - izjavila je Pier. Okrenula se Robertu: - Nije li tako, carol Robert ju je elio zadaviti, ali nita nije mogao uiniti. - Da - rekao je. - Moemo li sada poi, Pier? - Za minutu. - Sada! - rekao je Robert. - Oh, neka bude. - Pier se okrenula enama. - Sad moramo poi. Imamo vaan sastanak. Ciao! - Ciao! Pier je sjela na sjedalo kraj Roberta, a ene su naokolo stajale i promatrale ih kako odlaze. Pier je zadovoljno rekla: - Sve su mi one stare prijateljice. - Divno. Gdje je kua tvoje majke? - O, ona ne stanuje u gradu. - to? ivi izvan grada na malenoj farmi, pola sata odavde.
Seoska se kua nalazila u junom predgrau Napulja, stara kamena kua malo udaljena od ceste. - Eno je! - uskliknula je Pier. - Nije li prekrasna? Da. - Robertu se sviala injenica da je kua daleko od sredita grada. Nema nikakva razloga da ga netko doe ovamo traiti. Pier je imala pravo. Ovo je savreno skrovite. Poli su prema ulaznim vratima, a ona su se irom otvorila prije nego su stigli do njih, a na njima se pojavila nasmijeena Pierina majka. Bila je starija verzija svoje kerke, mrava i sijeda, izborana i od briga oronula lica. - Pier, cara! Mi sei mancata! - I ti si meni nedostajala, mama. Ovo je prijatelj o kojem sam ti govorila preko telefona. Mama nije pokazala nikakvo iznenaenje. - Ah? Si, elim vam izraziti dobrodolicu, gospodine... ? - Jones - rekao je Robert. - Uite, uite. Uli su u dnevnu sobu. Bila je to velika prostorija, udobna i priprosta, nakrcana namjetajem. Mladi dvadesetih godina uao je u sobu. Bio je nizak i tamnoput, mrava, mrzovoljna lica i smeih oiju. Imao je na sebi traperice i jaknu s priivenim natpisom Diavoli Rossi. Lice mu se razvedrilo kad je ugledao sestru. - Pier! - Zdravo, Carlo. - Zagrlili su se. - to radi ovdje? - Doli smo vas posjetiti na nekoliko dana. - Okrenula se Robertu. - Ovo je moj brat, Carlo. Carlo, ovo je gospodin Jones. - Zdravo, Carlo. Carlo je odmjerio Roberta. - Zdravo. - Pripremit u lijepu spavau sobu za vas dvoje zaljubljenih - rekla je mama. Ako nemate nita protiv - rekao je Robert - to jest, ako imate jo jednu sobu, radije bih spavao sam. Uslijedila je neugodna tiina. Sve troje zurilo je u Roberta. Mama se okrenula prema Pier. Omo sessuale? Pier je slegnula ramenima. Ne znam. No, bila je sigurna da Robert nije homoseksualac. Mama je pogledala Roberta. - Kako elite. - Ponovno je zagrlila Pier. - Tako sam sretna to te vidim. Doi u kuhinju. Skuhat u kavu. U kuhinji je mama uskliknula: - Benissimo! Kako si ga upoznala? Izgleda vrlo imuno. I ta narukvica na tvojoj ruci. Sigurno je stajala cijelo bogatstvo. Dobri Boe! Veeras u pripremiti sveanu veeru. Pozvat u sve nae susjede da mogu upoznati tvog... - Ne, mama. Ne smije to uiniti. - Ali, cara, zato ne bismo proirili vijesti o tvojoj srei? Svim e naim prijateljima biti drago.

- Mama, gospodin Jones se samo eli odmoriti nekoliko dana. Nikakve zabave. Nikakvih susjeda. Mama je uzdahnula: - Dobro. Kako god eli. Sredit u da ga pokupe daleko od kue, tako da ne uznemiravaju mamu.
Carlo je takoer zapazio narukvicu. - Ta narukvica. To su pravi smaragdi, je li? Jeste li to vi kupili za moju sestru? Robertu se nije svialo neto u mladievu ponaanju. - Pitaj nju. Pier i mama dole su iz kuhinje. Mama je pogledala Roberta. - Sigurni ste da ne elite spavati s Pier? Robertu je bilo neugodno. - Hvala vam. Ne. - Pokazat u ti tvoju sobu - rekla je Pier. Povela ga je prema stranjem dijelu kue, do velike, udobne spavae sobe s branim krevetom u sredini. - Roberte, zar se boji to e mama misliti ako spavamo zajedno? Ona zna ime se ja bavim. - Nije rije o tome - rekao je Robert. - To je... - Nije mogao objasniti. - ao mi je, ja... - Nije vano - hladno je rekla Pier. Osjetila se uvrijeenom. Ve je drugi put odbio spavati s njom. Zasluio je da ga predam policiji, pomislila je. A ipak ju je u dubini due zapekla savjest. Zapravo je vrlo drag. No, pedeset tisua dolara je pedeset tisua dolara. Za veerom je mama puno govorila, ali Pier, Robert i Carlo bili su utljivi i zamiljeni. Robert je vrijedno smiljao plan bijega. Sutra u, razmiljao je, poi do luke i nai brod kojim u otii odavde. Pier je razmiljala o telefonskom pozivu to ga je nakanila obaviti. Nazvat u iz grada tako da policija ne moe otkriti gdje smo. Carlo je prouavao ovjeka kojeg je njegova sestra dovela kui. Trebao bi biti lak plijen. Kad je veera zavrila, dvije su ene otile u kuhinju. Robert je ostao sam s Carlom. Vi ste prvi ovjek kojeg je moja sestra dovela ovamo - rekao je Carlo. - Sigurno se jako zagrijala za vas. - I ona se meni jako svia. - Doista? Hoete li se brinuti o njoj? - Vjerujem da se tvoja sestra umije brinuti sama za sebe. Carlo se glupo smijuljio. - Da. Znam. - ovjek koji mu je sjedio preko puta bio je dobro odjeven i oito bogat. Zato je doao ovamo umjesto da boravi u nekom otmjenom hotelu? Jedini razlog kojem se Carlo mogao domisliti bio je taj da se ovjek skriva. A to je otvaralo zanimljive mogunosti. Kad se bogata skriva, iz te se situacije nekako, negdje, moe zaraditi. - Odakle ste? - upitao je Carlo. Nemam stalnog prebivalita - ljubazno je rekao Robert. - Puno putujem. Carlo je klimnuo glavom. - Shvaam. - Saznat u od Pier tko je on. Netko e vjerojatno za njega puno platiti, a Pier i ja moemo zaradu podijeliti. - Radite li? - upitao je Carlo. - Vie ne. Ne bi bilo teko prisiliti ovog ovjeka da govori, zakljuio je Carlo. Lucca, voa bande Diavoli Rossi, zaas bi ga natjerao da pjeva. - Koliko dugo ete ostati kod nas? Teko je rei. - Mladieva radoznalost poela je nervirati Roberta. Pier i njena majka vratile su se iz kuhinje. - elite li kave? - upitala je mama. - Ne, hvala. Veera je bila izvrsna. Mama se nasmijeila. - Nije to nita. Sutra u vam pripremiti gozbu.

- Dobro. - Dotad e otii. Ustao je. - Ako vam ne smeta, prilino sam umoran. Rado bih poao u krevet. - Svakako - rekla je mama. - Laku no. - Laku no. Promatrali su Roberta dok se udaljavao prema spavaoj sobi. Carlo se nacerio. - Ne smatra te dovoljno dobrom da bi spavao s tobom, je li? Primjedba je zapekla Pier, a i izreena je s tom namjerom. Ne bi joj smetalo da je Robert homoseksualac, ali ula ga je dok je razgovarao sa Susan pa je znala da nije rije o tome. Pokazat u mu ja. Robert je leao u krevetu i razmiljao o svom sljedeem potezu. Lani trag to ga je postavio pomou odailjaa u kreditnoj kartici, dao mu je malo vremena, ali nije se previe oslanjao na to. Ve su vjerojatno sustigli crveni kamion. Ljudi koji su ga proganjali bili su bezobzirni i pametni. Jesu li efovi svjetskih vlada imali svoje prste u ovom golemom zatakavanju? Robert se pitao. Ili je rije o organizaciji unutar organizacije, tajnom udruenju u zajednici obavjetajnih slubi koje ilegalno djeluje na svoju ruku? to je Robert vie o tome razmiljao, inilo mu se vjerojatnijim da efovi drava nisu svjesni onoga to se dogaa. Iznenada mu je neto palo na pamet. Uvijek mu se inilo udnim da su admirala Whittakera odjednom maknuli iz ONI-a i srozali na manje vanu dunost. Meutim, ako ga je netko silom maknuo jer su znali da nikad ne bi sudjelovao u zavjeri, tada je to imalo smisla. Moram uspostaviti vezu s admiralom, razmiljao je Robert. Samo je njemu mogao vjerovati i uzdati se u to da e otkriti istinu o ovome to se dogaa. Sutra, pomislio je. Sutra. Zatvorio je oi i zaspao. Probudila ga je kripa vratiju. Uspravio se na krevetu, odmah na oprezu. Netko se pribliavao. Robert se ukoio, spreman na skok. Tada je osjetio miris njezina parfema, a odmah potom uvukla se u krevet kraj njega. - Pier... to ti... ? - . - Njezino se tijelo priljubilo uz njegovo. Bila je gola. - Postala sam usamljena - apnula je. Jo se vie privinula uz njega. - ao mi je, Pier, ja... ja ne mogu nita za tebe uiniti. - Ne? - rekla je Pier. - Onda dopusti da ja uinim neto za tebe. - Glas joj je bio njean. - Nema nikakve koristi. Ne moe. - Robert se osjetio duboko frustriranim. elio je i nju i sebe potedjeti neugodnosti onoga to se nee dogoditi. - Zar ti se ne sviam, Roberte? Ne misli li da imam lijepo tijelo? - Mislim. - Doista je bila lijepa. Osjeao je toplinu njezina tijela uz svoje. Njeno ga je milovala, prelazei prstima po njegovim prsima, polako se primiui preponama. Morao ju je zaustaviti prije nego se ponovi poniavajui fijasko. - Pier, ja ne mogu voditi ljubav. Ve... jako dugo nisam za to sposoban. - Ne mora nita uiniti, Roberte - rekla je. - Samo se elim malo poigrati. Voli li kad se netko s tobom igra? Nita nije osjeao. Prokleta Susan! Nije mu oduzela samo sebe, sa sobom je odnijela i dio njegove mukosti. Pier se sputala niz njegovo tijelo. - Okreni se - rekla je. - Nema smisla, Pier. Ja... Okrenula ga je pa je leao na trbuhu proklinjui Susan, proklinjui svoju impotenciju. Osjeao je na leima Pierin jezik, kako se sputa sve nie i nie, stvarajui siune, njene kruie. Prstima je blago dodirivala njegovu kou. - Pier... - . Osjeao je kako njen jezik krui nanie, sve dublje i dublje, a tada je poeo osjeati uzbuenost. Poeo se micati. - . Budi miran. Jezik joj je bio mekan i topao, a istodobno je na svojoj koi osjeao pomicanje njenih dojki. Puls mu se poeo ubrzavati. Da, pomislio je. Da! O, da! Njegova je erekcija bujala dok nije postao tvrd

poput kamena, a kad vie nije mogao izdrati, zgrabio je Pier i okrenuo je na lea. Opipala ga je i dahnula: - Moj Boe, ogroman si. elim te u sebi. Trenutak kasnije Robert se zabio u nju, ponovno i ponovno, a osjeao se kao da se iznova rodio. Pier je bila vjeta i divlja ljubavnica, a Robert je uivao u mranoj dubini njene barunaste mekoe. Te su noi tri puta vodili ljubav. Na kraju su usnuli.

OSAMNAESTI DAN Napulj, Italija

Kad je izjutra blijedo svjetlo prodrlo kroz prozor, Robert se probudio. Privukao je Pier u zagrljaj i apnuo: - Hvala ti. Pier se vragoljasto nasmijeila. - Kako se osjea? - Predivno - rekao je Robert. Doista se tako osjeao. Pier se priljubila uz njega. - Ti si prava ivotinja! Robert se nacerio. - Dobra si za moj ego rekao je. Pier je sjela i ozbiljno rekla: - Ti nisi krijumar droge, zar ne? Bilo je to naivno pitanje. - Nisam. - Ali Interpol te trai. To je ve bilo blie. - Da. Lice joj se razvedrilo. - Znam! Ti si pijun! - Bila je uzbuena poput djeteta. Robert se morao nasmijati. - Jesam li? - A pomislio je: Istina iz djejih ustiju. - Priznaj - inzistirala je Pier. - pijun si, zar ne? - Da - ozbiljno je rekao Robert. - Ja sam pijun. - Znala sam! - Pierine su oi blistale. - Moe li mi odati neke tajne? - Kakve tajne? Ma zna, pijunske tajne... ifre i takve stvari. Oboavam itati pijunske romane. Stalno ih itam. - Doista? O, da! No, to su samo izmiljene prie. Ti zna sve one prave stvari, zar ne? Kao to su znakovi kojima se pijuni slue. Smije li mi odati jednoga? Robert je ozbiljno rekao: - Pa, zapravo ne bih smio, ali pretpostavljam da ti jednoga mogu odati. to bih joj mogao rei da mi povjeruje? - Postoji stari trik sa zaslonom na prozoru. Gledala ga je irom otvorenih oiju. - Stari trik sa zaslonom na prozoru? Da. - Robert je pokazao prema prozoru spavae sobe. - Ako je sve u redu, ostavi zaslone podignute. Meutim, ako neto ne valja, jedan zaslon spusti. To je znak kojim upozorava svog suradnika da se dri podalje. Pier je uzbueno rekla: - To je sjajno! To nikad nisam proitala u nekoj knjizi. - I nee - rekao je Robert. - Vrlo je tajno. - Nikome neu rei - obeala je Pier. - to jo? to jo? Robert je naas razmiljao. - Pa, postoji trik s telefonom. Pier mu se primaknula jo blie. - Reci mi o tome. Ovaj... recimo da ti suradnik telefonira kako bi saznao je li sve u redu. Zatrait e Pier. Ako je sve kako treba, ti e rei: Ovdje Pier. No, ako ima problema, ti kae: Dobili ste pogrean broj. - To je izvrsno! - uskliknula je Pier. Moji instruktori na Farmi dobili bi srani napad kad bi uli kakve gluposti priam. - Moe li mi jo neto rei? - upitala je Pier. Robert se nasmijao. - Mislim da je to dosta tajni za jedno jutro. - U redu. - Protrljala je svoje tijelo uz njegovo. - eli li se istuirati? - upitala je Pier. - Vrlo rado. Nasapunali su jedno drugo pod mlazom tople vode, a kad je Pier rairila Robertove noge i poela ga prati, opet je nabreknuo. Vodili su ljubav pod tuem.

Dok se Robert odijevao, Pier je navukla kunu haljinu i rekla: - Idem se pobrinuti za doruak. Carlo ju je ekao u blagovaonici. - Priaj mi o svom prijatelju - rekao je. - to je s njim? - Gdje si ga upoznala? - U Rimu. Sigurno je jako bogat kad ti je kupio onu smaragdnu narukvicu. Slegnula je ramenima. - Sviam mu se. Zna li to ja mislim? - rekao je Carlo. - Mislim da tvoj prijatelj od neega bjei. Ako kaemo pravim ljudima, mogli bismo se domoi velike nagrade. Pier se primaknula bratu, a oi su joj sijevale. - Ne mijeaj se u to, Carlo. - Dakle, ipak od neega bjei. Sluaj, ti mali piscialetto, upozoravam te, gledaj svoja posla. - Nije joj bilo ni na kraj pameti s nekim dijeliti novac od nagrade. Carlo je prijekorno rekao: - Sestrice, sve eli za sebe. - Ne. Ne razumije, Carlo. - Ne? - Rei u ti istinu - ozbiljno je rekla Pier. - Gospodin Jones skriva se od svoje ene. Unajmila je detektiva da ga nae. Rije je samo o tome. Carlo se nasmijeio. - Zato mi to odmah nisi rekla? Ako je tako, zaboravit u na to. - Dobro - rekla je Pier. A Carlo je pomislio: Moram otkriti tko je on uistinu. Janus je razgovarao telefonom. - Imate li ve kakvih vijesti? - Znamo da se kapetan Bellamy nalazi u Napulju. - Imate li tamo svoje ljude? - Da. Potraga ne prestaje. Imamo jedan trag. Putuje s prostitutkom koja ima obitelj u Napulju. Mislimo da su otili tamo. Provjeravamo. - Redovito me obavjetavajte. U Napulju je Stambeni zavod vrijedno nastojao utvrditi gdje stanuje Pierina majka. Desetak tajnih agenata, kao i napuljska policija, pretraivali su grad u lovu na Roberta. Carlo je marljivo stvarao vlastite planove glede Roberta. Pier se pripremala na ponovni poziv Interpolu.

etrdeset drugo poglavlje

Opasnost u zraku bila je gotovo opipljiva, a Robertu se inilo da moe ispruiti ruku i dotaknuti je. Luka je bila konica aktivnosti, a teretni su brodovi vrijedno iskrcavali i ukrcavali teret. No, bio je prisutan jo jedan imbenik: obalom su krstarili policijski automobili, a policajci u odori i civilnim odijelima ispitivali su luke radnike i mornare. Tako opsean lov na ovjeka iznenadio je Roberta. Kao da znaju da se on nalazi u Napulju, jer ovakvu potragu nije mogue provesti u svim veim gradovima Italije. Nije niti pokuao izai iz automobila. Okrenuo ga je i odvezao se iz luke. Ono to je drao lako izvedivim planom, ukrcati se na teretni brod za Francusku, postalo je previe opasno. Nekako su ga uspjeli slijediti ovamo. Opet je razmotrio sve svoje mogunosti. Putovati automobilom

na vee udaljenosti predstavljalo je preveliki rizik. Oko cijelog su grada ve sigurno postavili barikade na cestama. uvaju luku. To znai da sigurno pokrivaju i eljezniki kolodvor, kao i zranu luku. Naao se u kripcu koji se sve vie stee oko njega. Robert je razmislio o Susaninoj ponudi. Nalazimo se blizu Gibraltara. Moemo te pokupiti gdje god ti kae. To ti je vjerojatno jedina prilika za bijeg. Nije elio dovoditi Susan u opasnost zbog sebe, ali se nije mogao domisliti nikakvom drugom rjeenju. To je jedini izlaz iz klopke u kojoj se nalazi. Nee ga traiti na privatnoj jahti. Ako naem nain za ukrcavanje na Halcyon, razmiljao je, mogu me iskrcati blizu obale kraj Marseillesa, pa se mogu sam domoi kraja. Na taj nain, oni ne bi bili u opasnosti. Parkirao je automobil ispred malene gostionice u sporednoj ulici, te je uao unutra kako bi obavio telefonski poziv. Za pet minuta dobio je vezu s Haleyonom. - Gospou Banks, molim vas. - to u rei, tko je zove? Monte na jahti ima jebenog batlera za javljanje na telefon. - Samo recite da je treba stari prijatelj. Minutu kasnije uo je Susanin glas. - Roberte... jesi li to ti? - Glavom i bradom. - Oni... nisu te uhvatili, zar ne? - Nisu, Susan. - Bilo mu je teko izgovoriti pitanje. - Vrijedi li jo uvijek tvoja ponuda? - Jasno da vrijedi. Kad... ? - Moete li veeras stii do Napulja? Susan je oklijevala. - Ne znam. Priekaj trenutak. - Robert je uo kako netko razgovara. Susan se ponovno javila. - Monte kae da imamo problema s motorom, ali moemo stii do Napulja za dva dana. Prokletstvo. Svaki dan to ga ovdje provodi uveava izglede da e ga uhvatiti. - Dobro. To e biti u redu. - Kako emo te nai? - Ja u se javiti vama. - Roberte, molim te, uvaj se. - Nastojim. Doista se trudim. - Nee dopustiti da ti se neto dogodi? - Ne, neu dopustiti da mi se neto dogodi. - Ili da se tebi neto dogodi. Kad je Susan spustila slualicu, okrenula se prema svom suprugu i nasmijeila se. - Dolazi na brod. Sat vremena kasnije, u Rimu je Francesco Cesar pruio brzojav pukovniku Franku Johnsonu. Bio je s Halcyona. Glasio je: Bellamy e se ukrcati na Halcyon. Izvjetavat emo vas. Nije bilo potpisa. - Pobrinuo sam se za nadgledanje svih komunikacija s Haley onom - rekao je Cesar. - im se Bellamy ukrca na jahtu, imamo ga.

etrdeset tree poglavlje

to je Carlo Valli vie razmiljao, postajao je sve sigurniji da mu je sjekira upala u med. Pierina bajka o tome da Amerikanac bjei od svoje ene bila je smijena. Gospodin Jones doista bjei, ali od policije. Vjerojatno je raspisana nagrada za njega. Moda velika nagrada. Mora postupati vrlo paljivo. Carlo je odluio o tome porazgovarati s Mariom Luccom, voom bande Diavoli Rossi. Rano jutrom, Carlo je sjeo na svoju vespu i krenuo prema Via Sorcella, iza Piazze Garibaldi. Zaustavio se ispred zaputene stambene zgrade i pritisnuo zvono na razbijenom potanskom sanduiu s natpisom Lucca. Minutu kasnije proderao se neki glas: - Tko to zajebava? - Ja sam, Carlo. Moram razgovarati s tobom, Mario. - Bolje da bude vano kad me budi ovako rano ujutro. Doi gore. U vratima je zazujalo i Carlo je poao na kat. Mario Lucca stajao je na otvorenim vratima, posve gol. U dnu sobe Carlo je ugledao djevojku u njegovu krevetu. - Che cosa? Kojeg vraga radi tako rano? - Nisam mogao spavati, Mario. Previe sam uzbuen. Mislim da sam naletio na neto veliko. - Je li? Ui. Carlo je uao u malen i neuredan stan. - Sino je moja sestra dovela kui nekog tipa. - Pa to? Pier je kurva. Ona... - Tako je, ali ovaj je bogat. I skriva se. - Od koga se skriva? Ne znam. Ali u otkriti. Mislim da bi za njega mogla biti raspisana nagrada. - Zato ne pita svoju sestru? Carlo se namrtio. - Pier eli sve zadrati za sebe. Trebao bi vidjeti narukvicu koju joj je kupio; smaragdi. - Narukvicu? Je li? Koliko vrijedi? - Javit u ti. Danas u je prodati. Lucca je naas zamiljeno stajao. - Zna kako emo, Carlo. Najbolje da malo popriamo s prijateljem tvoje sestre. Pokupit emo ga i odvesti u klub. - Klub je prazno skladite u Pascalone Quartiere Sanita, a tamo postoji jedna zvuno izolirana prostorija. Carlo se nasmijeio. - Bene. Lako u ga dovesti onamo. ekat emo ga - rekao je Lucca. - Malo emo popriati s njim. Nadam se da ima ugodan glas jer e nam pjevati. Kad se Carlo vratio kui, gospodin Jones nije bio tamo. Carla je uhvatila panika. - Kamo je otiao tvoj prijatelj? - upitao je Pier. Rekao je da mora nakratko otii u grad. Vratit e se. Zato? Prisilio se na smijeak. - Samo pitam. Carlo je priekao dok se njegova majka i Pier nisu zatvorile u kuhinju prpremajui ruak, a tada je pourio u Pierinu sobu. Naao je narukvicu skrivenu meu rubljem u ladici komode. Hitro ju je spremio u dep i zaputio se prema izlazu kad mu je majka izala iz kuhinje. - Carlo, zar nee ostati na ruku? Ne. Imam jedan sastanak, mama. Kasnije u se vratiti. Sjeo je na vespu i zaputio se prema Quartiere Spagnolo. Moda je narukvica lana, razmiljao je.

Mogla bi biti imitacija. Nadam se da neu ispasti budala pred Luccom. Parkirao je motor ispred malene draguljarnice nad kojom je visio natpis koji je glasio: Orologia. Vlasnik, Gambino, bio je postariji mravi ovjek s crnom perikom koja mu je loe pristajala i punim ustima umjetnih zubi. Podigao je glavu kad je Carlo uao. - Dobro jutro, Carlo. Rano si ustao. - Da. - to ima za mene danas? Carlo je izvadio narukvicu i poloio je na pult. - Ovo. Gambino ju je uzeo u ruku. Dok ju je prouavao, oi su mu se rairile. - Odakle ti ovo? - Umrla mi je bogata teta i to mi ostavila. Vrijedi li togod? - Moglo bi vrijediti - oprezno je rekao Gambino. - Nemoj se zajebavati sa mnom. Gambino je djelovao uvrijeeno. - Jesam li te ikad prevario? - Svaki put. - Vi momci se uvijek zafrkavate. Rei u ti to u uiniti, Carlo. Nisam siguran da se mogu sam pobrinuti za ovo. Vrlo je vrijedna. Carlovo je srce poskoilo od uzbuenja. - Doista? - Moram vidjeti hou li je se uspjeti rijeiti. Veeras u te nazvati. - U redu - rekao je Carlo. Zgrabio je narukvicu. - Ja u to uvati dok mi se ne javi. Carlo je lebdei izaao iz prodavaonice. Dakle, imao je pravo! Naivina je bogat, a takoer je i lud. Zato bi inae netko dao skupu narukvicu jednoj kurvi? U draguljarnici je Gambino gledao za Carlom. U to li su se to ovi idioti uvalili? razmiljao je. Ispod pulta je izvukao okrunicu to su je dobile sve zalagaonice. Sadravala je opis narukvice to ju je upravo vidio, ali se u dnu, umjesto uobiajenog broja policije, nalazila posebna obavijest: Odmah obavijestite SIFAR. Gambino bi ignorirao obinu policijsku okrunicu, kao to je uinio ve stotine puta, ali je znao dosta o SIFAR-u pa mu je bilo sasvim jasno da njih ne smije prijei. Bilo mu je mrsko to e izgubiti profit od prodaje narukvice, ali nije elio riskirati vlastitu kou. Nevoljko je podigao slualicu i okrenuo broj naveden u okrunici.

etrdeset etvrto poglavlje

Bilo je to vrijeme straha, vrtoglavih smrtonosnih sjenki. Prije puno godina Roberta su poslali na zadatak na Borneo gdje je zaao u dubinu dungle gonei izdajnika. To se zbivalo u listopadu, za vrijeme musirn takoot, tradicionalne sezone lova na glave, kad su domoroci u dungli ivjeli u strahu od Balli Salanga, duha koji je traio ljudska bia radi njihove krvi. Bilo je to vrijeme ubojstava, a za Roberta je Napulj odjednom postao dungla na Bomeu. Smrt se osjeala u zraku. Neu im se predati poput rtvenog janjeta, razmiljao je Robert. Najprije me moraju uhvatiti. Kako su ga slijedili ovamo? Pier. Sigurno su ga pronali preko Pier. Moram se vratiti u kuu i upozoriti je, mislio je Robert. No, najprije moram pronai izlaz odavde. Robert je vozio polako i koncentrirao se, pokuavajui razmiljati poput svojih progonitelja. Sigurno su blokirali sve mogunosti bijega iz Italije. Pretrait e svaki brod koji odlazi iz zemlje. Odjednom se domislio jedne mogunosti. Nee imati razloga za pretraivanje brodova koji ne odlaze iz Italije. To je mogue, razmiljao je Robert. Ponovno je krenuo prema luci. Oglasilo se zvonce iznad ulaza u draguljarnicu, te je Gambino podigao pogled. Ula su dva mukarca u tamnim odijelima. Nisu bili kupci. - Mogu li vam pomoi? - Gospodin Gambino? Razotkrio je svoje umjetne zube. - Da. - Nazvali ste zbog smaragdne narukvice. SIFAR. Oekivao ih je. No, ovoga je puta na strani pozitivaca. - Tako je. Kao domoljubni graanin, drao sam svojom dunou... - Prekinite s glupostima. Tko ju je donio? - Mladi po imenu Carlo. - Je li ostavio narukvicu? - Nije, uzeo ju je sa sobom. - Kako je Carlu prezime? Gambino je slegnuo ramenima. - Ne znam kako mu je prezime. On je lan skupine Diavoli Rossi. To je jedna od naih lokalnih bandi. Vodi je momak po imenu Lucca. - Znate li gdje moemo nai tog Luccu? Gambino je oklijevao. Ako Lucca sazna da ga je on izdao, odrezat e mu jezik. Ako pak ovim ljudima ne kae ono to ele znati, oni e mu razbiti glavu. - Stanuje u Via Sorcella, iza Piazze Garibaldi. - Hvala vam, gospodine Gambino. Puno ste nam pomogli. - Uvijek rado suraujem s... Mukarci su nestali. Lucca se nalazio u krevetu sa svojom djevojkom kad su dva mukarca upala u njegov stan. Lucca je skoio iz kreveta. - Koji je ovo vrag? Tko ste vi? Jedan od mukaraca izvadio je svoju iskaznicu.

SIFAR! Lucca je progutao slinu. - Hej, nisam uinio nita loe. Ja sam graanin koji potuje zakon i... Znamo mi to, Lucca. Ne zanima nas ti. Zanima nas mladi po imenu Carlo. Carlo. Dakle, o tome je rije. Ona jebena narukvica! U to li se to Carlo uvalio? SIFAR nije naokolo slao ljude kako bi traili ukradeni nakit. - Dakle... poznaje li ga ili ne? - Moda. - Ako nisi siguran, osvjeit emo ti pamenje dolje u stoeru. - ekajte! Sjetio sam se - rekao je Lucca. - Sigurno mislite na Carla Vallija. to je s njim? eljeli bismo malo popriati s njim. Gdje stanuje? Svaki se pripadnik bande Diavoli Rossi morao zakleti krvlju na lojalnost, da e umrijeti prije nego izda nekog od lanova bande. To ih je inilo tako sjajnom ekipom. Drali su se zajedno. Jedan za sve i svi za jednoga. - eli li poi s nama u centar? Zbog ega? - Lucca je slegnuo ramenima. Dao im je Carlovu adresu. Tridesetak minuta kasnije, Pier je otvorila vrata i na pragu ugledala dva nepoznata mukarca. - Signorina Valli? Nevolje. - Da. - Smijemo li ui? Poeljela je rei da ne smiju, ali se nije usudila. - Tko ste vi? Jedan je izvadio lisnicu i pokazao joj iskaznicu. SIFAR. To nisu ljudi s kojima je pregovarala. Pier je osjetila paniku pri pomisli da e je pokuati prevariti za nagradu. - to elite od mene? - Rado bismo vam postavili nekoliko pitanja. Izvolite. Nemam to skrivati. - Hvala Bogu, Pier je pomislila, Robert nije u kui. Jo uvijek mogu pregovarati. - Juer ste stigli automobilom iz Rima, zar ne. - To je bila izjava, a ne pitanje. Da. Je li to protuzakonito... jesam li prebrzo vozila? ovjek se nasmijeio. To ni najmanje nije promijenilo izraz njegova lica. - S vama je bio jedan mukarac? - Tako je - oprezno je odgovorila Pier. - Tko je on, signorina! Slegnula je ramenima. - Neki ovjek kojeg sam pokupila putem. elio se povesti do Napulja. Drugi je ovjek upitao: - Je li on sada ovdje? Ne znam gdje je sada. Iskrcala sam ga kad smo stigli u grad, a on je potom nestao. - Je li se va suputnik zvao Robert Bellamy? Nabrala je elo, kao uslijed koncentracije. - Bellamy? Ne znam. ini mi .se da mi nije rekao kako se zove. O, mi mislimo da jest. Pokupio vas je u Tor di Ounto, proveli ste s njim no u hotelu LIncrocio, a idueg vam je jutra kupio smaragdnu narukvicu. Poslao vas je u nekoliko hotela s kartama za avione i vlak, a potom ste unajmili automobil i doli u Napulj, zar ne? Sve znaju. Pier je klimnula glavom, a oi su joj se ispunile strahom. Hoe li se va prijatelj vratiti ovamo, ili je ve otiao iz Napulja? Oklijevala je, pokuavajui odluiti koji je najbolji odgovor. Ako im kae da je Robert otiao iz grada, ionako joj nee vjerovati. ekat e ovdje, u kui, a kad se on pojavi, optuit e je da je zbog njega lagala pa e je proglasiti suuesnikom. Zakljuila je da je bolje rei istinu. - Vratit e se - rekla je Pier. - Uskoro? - Nisam sigurna. Pa, mi emo se ovdje raskomotiti. Nemate nita protiv da malo pogledamo po kui, zar ne? Raskopali su jakne razotkrivi svoje pitolje.

- N... ne. Razdvojili su se i krenuli kroz kuu. Mama je dola iz kuhinje. - Tko su ovi ljudi? - To su prijatelji gospodina Jonesa - rekla je Pier. - Doli su ga posjetiti. Mama se ozarila. - Tako drag ovjek. elite li ruati? - Svakako, mama - rekao je jedan od mukaraca. - to imamo za ruak?
Pierinom glavom kovitlale su se misli. Moram ponovno nazvati Interpol, razmiljala je. Rekli su da e mi platiti pedeset tisua dolara. U meuvremenu, morala je Roberta drati podalje od kue dok se ne dogovori kako e im ga predati. Ali kako? Odjednom se sjetila njihova jutronja razgovora. Ako neto nije u redu, spusti samo jedan zaslon. Dva su ovjeka sjedila za stolom u blagovaonici i jela capellini. Ovdje previe bljeti - rekla je Pier. Ustala je, pola u dnevnu sobu i spustila zaslon na prozoru. Zatim se vratila do stola. Nadam se da e se Robert sjetiti upozorenja. Robert je vozio prema kui, razmiljajui o planovima za bijeg. Nije savreno, mislio je, ali bi ih barem na neko vrijeme trebalo zavarati pa bih dobio na vremenu. Pribliavao se kui. Kad je doao sasvim blizu, usporio je i osvrnuo se naokolo. Sve je izgledalo normalno. Upozorit e Pier neka se skloni, a zatim e otii. Kad je Robert krenuo parkirati automobil, neto mu se uinilo udnim. Jedan od zaslona na prednjim prozorima bio je sputen. Drugi su bili podignuti. Vjerojatno se to sluajno dogodilo, ali ipak... u glavi mu je zazvonilo na uzbunu. Moda je Pier njegovu alu ozbiljno shvatila? Je li to nekakvo upozorenje? Robert je pritisnuo papuicu gasa i nastavio vonju. Nije smio nita riskirati, bez obzira koliko mu se sve to inilo nevjerojatnim. Odvezao se do gostionice udaljene oko kilometar i pol i uao kako bi telefonirao. Sjedili su za stolom u blagovaonici kad je telefon zazvonio. Ljudi su se ukoili. Jedan se poeo dizati. - Zar bi Bellamy ovamo telefonirao? Pier ga je prezirno pogledala. - Jasno da ne bi. emu? - Ustala je i pola do telefona. Podigla je slualicu. - Halo? - Pier? Vidio sam zaslon na prozoru i... Samo je trebala rei da je sve u redu i on bi se vratio u kuu. Ovi bi ga ljudi uhitili, a ona bi mogla zahtijevati svoju nagradu. No, da li bi ga samo uhitili? Mogla je uti kako Robert govori: Ako me policija nae, imaju nareenje da me ubiju. Mukarci za stolom pozorno su je promatrali. Toliko je toga mogla uiniti s pedeset tisua dolara. Mogla bi nakupovati krasne odjee, poi na krstarenje, useliti u ugodan maleni stan u Rimu... a Robert bi bio mrtav. Osim toga, ona mrzi proklete policajce. - Dobili ste pogrean broj - rekla je Pier. Robert je uo kako je spustila slualicu, a cijela ga je situacija ostavila bez rijei. Pier je povjerovala u njegove bajke, to mu je vjerojatno spasilo ivot. Neka je blagoslovljena. Robert je okrenuo automobil i zaputio se u suprotnom pravcu od kue, prema luci, ali nije poao u glavni dio luke gdje su se nalazili teretni i prekooceanski brodovi koji su odlazili iz Italije, ve na drugu stranu, dalje od Santa Lucije, do malenog pristanita gdje se nalazila kuica s natpisom: Capri i Ischia. Robert je parkirao automobil tamo gdje ga je bilo lako opaziti, a potom je priao blagajni. - Kad polazi sljedei gliser za Ischiju? - Za pola sata. - A za Capri? - Za pet minuta. - Dajte mi kartu za Capri. - Si, signore. - Kakvo je to si signore sranje? - glasno je rekao Robert. - Zato vi ljudi ne moete govoriti engleski poput cijelog svijeta? ovjek je irom otvorio oi od zaprepatenja.

- Vi prokleti Talijani, svi ste isti. Glupi! Ili, kako vi kaete, stupido. - Robert je gurnuo novac prema ovjeku, pograbio kartu i zaputio se prema gliseru. Tri minute kasnije bio je na putu za otok Capri. Brod je krenuo polako, oprezno se provlaei kroz kanal. Kad je izaao na otvoreno more, pojurio je naprijed, izdiui se nad vodom poput skladne pliskavice. Gliser je bio pun turista iz razliitih zemalja, a svi su radosno avrljali na raznim jezicima. Nitko nije obraao pozornost na Roberta. Probio se do malenog anka gdje su sluili pie. Obratio se barmenu: - Dajte mi votku i tonik. - Da, gospodine. Gledao je kako barmen mijea pie. - Izvolite, signore. Robert je podigao au i otpio gutljaj. Zatim je njome tresnuo na ank. - Zar ovo zovete piem, za Isusa Krista? - viknuo je. - Ima okus po konjskoj mokrai. to je s vama, prokletim Talijanima? Ljudi oko njega su se okrenuli i poeli zuriti. Barmen je ukoeno rekao: - ao mi je, signore, upotrebljavamo najbolje... - Nemojte mi servirati ta sranja! Jedan je Englez ukoeno rekao: - Ovdje ima i dama. Zato ne pripazite kako se izraavate? - Ne moram paziti kako se izraavam - viknuo je Robert. - Znate li tko sam ja? Ja sam kapetan Robert Bellamy. I oni ovo zovu brodom? Ovo je plovei otpad! Poao je na pramac i sjeo. Osjeao je na sebi poglede drugih putnika. Srce mu je lupalo, ali predstava jo nije bila gotova. Kad je gliser pristao na Capriju, Robert je priao blagajni na ulazu u uspinjau. Ondje je postariji ovjek prodavao karte. - Jednu kartu - viknuo je Robert. -1 pourite! Nemam cijeli dan na raspolaganju. Ionako ste prestari za prodavanje karata. Trebali biste ostati kod kue. Vaa se ena vjerojatno evi sa svim susjedima. Stariji se ovjek poeo ljutito dizati. Prolaznici su Robertu dobacivali bijesne poglede. Robert je pograbio kartu i uao u pretrpanu uspinjau. Zapamtit e me, mrano je pomislio. Ostavljao je trag koji nikome nije mogao promaknuti. Kad se uspinjaa zaustavila, Robert se progurao kroz guvu. Krenuo je uzbrdo zavojitom Via Vittorio Emanuele do hotela Quisisana. - Treba mi soba - Robert se obratio slubeniku na recepciji. - ao mi je - ispriavao se slubenik - ali sve nam je zauzeto. Trenutno je... Robert mu je pruio ezdeset tisua lira. - Bilo kakva soba e mi odgovarati. - Pa, u tom sluaju, vjerujem da vas moemo negdje smjestiti, signore. Hoete li se upisati, molim vas? Robert je upisao svoje ime. Kapetan Robert Bellamy. - Koliko se namjeravate zadrati, kapetane? - Jedan tjedan. - To e biti u redu. Mogu li dobiti vau putovnicu? - Nalazi se u mojim torbama. Stii e za nekoliko minuta. - Jedan e vas posluitelj odvesti do vae sobe. - Ne sada. Moram izai na nekoliko minuta. Odmah u se vratiti.
Robert je izaao iz hotelskog predvorja na ulicu. Uspomene su ga pogodile poput naleta hladnog zraka. Ovuda je etao sa Susan, istraujui male pokrajnje uliice, i etao niz Via Ignazio Cerio i Via di Campo. Bilo je to vrijeme arolija. Posjetili su Grotta Azzurra i pili jutarnju kavu na Piazzi Umberto. Uspinjaom su se popeli do Anacapri, a na magarcima su jahali do Ville Jovis, Tiberijusove vile, i plivali u smaragdno zelenim vodama u Marini Picola. Kupovali su u Via Vittorio Emanuele i iarom poli na vrh Monte Solaro, a stopala su im dodirivala listove vinove loze i kronje niskih stabala. S desne strane mogli su vidjeti kuice razbacane niz padinu prema moru, a utilovka je prekrivala tlo. Bila je to jedanaestminutna vonja kroz ivopisnu vilinsku zemlju zelenog drvea, bijelih kuica i plavetnila mora u daljini. Na vrhu su popili kavu u Barbarossa Ristorante, a potom su

poli u crkvicu u Anacapriju kako bi zahvalili Bogu na svojoj srei i na tome to imaju jedno drugo. Robert je tada mislio da aroliju stvara Capri. Nije bio u pravu. aroliju je stvarala Susan, a arobnjak je siao s pozornice. Robert se vratio do uspinjae na Piazzi Umberto i poao dolje, tiho se pomijeavi s ostalim putnicima. Kad je uspinjaa stigla do dna, izaao je pazei da ga ne opazi prodava karti. Poao je do blagajne u pristanitu. S jakim panjolskim naglaskom, Robert je upitao: - A que hora sale el barco a Ischia? - Sale en treinta minutos. - Gracias. - Robert je kupio kartu. Uao je u gostionicu na obali, sjeo otraga i polako pijuckao viski. Sad su ve nesumnjivo pronali automobil i lov na njega e se suavati. U mislima je rairio zemljovid Europe. Logino bi bilo da krene za Englesku i pronae nain za povratak u Sjedinjene Drave. Vraanje u Francusku ne bi imalo nikakva smisla. Dakle, idem u Francusku, zakljuio je Robert. Treba mu prometna luka iz koje e napustiti Italiju. Civitavecchia. Moram doprijeti do Civitavecchie. Halcyon. Promijenio je novanicu u kovanice i poao na telefon. Telefonistu u Obalnoj stanici trebalo je deset minuta za prosljeivanje njegova poziva. Susan se gotovo odmah javila. - Oekivali smo tvoj poziv. - Mi. To mu se uinilo zanimljivim. - Motor je popravljen. Moemo biti u Napulju rano ujutro. Gdje emo te pokupiti? Bilo bi previe riskantno da Halcyon doe ovamo. - Sjea li se palindroma? - rekao je Robert. - Bili smo tamo na medenom mjesecu. - ega? - Naalio sam se u vezi toga jer sam bio jako umoran. S druge strane ice zavladala je tiina. Tada je Susan tiho rekla: - Sjeam se. - Moe li Halcyon sutra doi onamo po mene? - Priekaj trenutak. ekao je. Susan se vratila na telefon. - Da, moemo doi onamo. Dobro. - Robert je oklijevao. Pomislio je na sve nedune ljude koji su ve umrli. - Puno traim od vas. Ako ikad otkriju da ste mi pomogli, mogli biste se nai u velikoj opasnosti. - Ne brini. ekat emo te ondje. uvaj se. - Hvala. Veza se prekinula. Susan se okrenula Monte Banksu. - Dolazi. U stoeru SIFAR-a u Rimu sluali su cijeli razgovor. U sobi su se nalazila etiri mukarca. Radiotelegrafist je rekao: - Snimili smo razgovor, ako ga elite ponovno uti, gospodine. Pukovnik Cesar upitno je pogledao Franka Johnsona. Da. Zanima me onaj dio o mjestu sastanka. inilo mi se da je rekao Palindrom. Je li to neko mjesto u Italiji? Pukovnik Cesar je odmahnuo glavom. - Nikad nisam uo to ime. Provjerit emo. - Okrenuo se svom pomoniku. - Potrai na zemljovidu. I nastavi snimati sve razgovore s Halcyonom. - Da, gospodine.

Na farmi blizu Napulja zazvonio je telefon. Pier je ustala kako bi se javila. - ekaj - rekao je jedan od dvojice. Priao je telefonu i podigao slualicu. - Halo? - Naas je sluao, a zatim je naglo spustio slualicu i okrenuo se svom partneru. - Bellamy je poao gliserom na Capri. Idemo! Pier je gledala kako dva ovjeka urno izlaze iz kue, pomislivi: Bog ionako nikad nije predvidio da ja imam onako puno novca. Nadam se da e pobjei. Kad je stigao brodi za Ischiju, Robert se pomijeao s mnotvom i ukrcao. Drao se povueno i izbjegavao sve poglede. Kad je trideset minuta kasnije brod pristao na Ischiji, Robert se iskrcao i poao prema blagajni na molu. Na jednom je znaku pisalo da za deset minuta kree trajekt za Sorrento. - Povratnu kartu za Sorrento - rekao je Robert. Deset minuta kasnije bio je na putu za Sorrento, natrag na kopno. Uz malo sree, potraga se preselila na Capri, mislio je Robert. Uz malo sree. Trnica u Sorrentu bila je krcata. Farmeri su doli sa sela i donijeli svjee voe i povre, te govee butove koji su visjeli u pregracima za meso. Ulica je bila krcata prodavaa i kupaca. Robert je priao snanom mukarcu s prljavom pregaom koji je ukrcavao robu u kamion. - Pardon, monsieur... - Robert je govorio sa savrenim francuskim naglaskom. - Traim prijevoz do Civitavecchie. Idete li sluajno u tom pravcu? - Ne. Idem u Salerno. - Pokazao je prema ovjeku koji je u blizini ukrcavao robu u drugi kamion. - Moda bi vam Giuseppe mogao pomoi. - Merci. Robert je poao do drugog kamiona. - Monsieur, idete li kojim sluajem do Civitavecchie? ovjek je neodreeno rekao: - Moda. - Rado bih vam platio za prijevoz. - Koliko? Robert je ovjeku pruio sto tisua lira. - Za toliko novca mogli biste kupiti avionsku kartu do Rima, zar ne? Robert je odmah shvatio kako je pogrijeio. Nervozno se osvrnuo oko sebe. - Zapravo, neki moji vjerovnici paze na zranu luku. Radije bih poao kamionom. ovjek je klimnuo glavom. - Ah. Razumijem. U redu, upadajte. Spremni smo za pokret. Robert je zijevnuo. - Ja sam trs fatigu. Kako vi to kaete? Umoran. Hoe li vam smetati ako malo odspavam otraga? - Bit e vam neudobno, ali kako hoete. - Merci. Stranji dio kamiona bio je pun praznih kutija i sanduka. Giuseppe je gledao kako se Robert penje na kamion, a zatim je zatvorio stranju stranu. Unutra se Robert sakrio iza nekih sanduka. Odjednom je shvatio koliko ja doista umoran. Lov ga je poeo iscrpljivati. Koliko je vremena prolo otkako je zadnji put spavao? Pomislio je na Pier i na to kako je dola k njemu tijekom noi i ponovno ga uinila cijelim, ponovno mukarcem. Nadao se da je s njom sve u redu. Robert je zaspao. U kabini kamiona Giuseppe je razmiljao o svom putniku. Govorilo se o nekom Amerikancu kojega je traila policija. Njegov je putnik govorio s francuskim naglaskom, ali je izgledom i odjeom vie sliio Amerikancu. Vrijedilo je provjeriti. Moda je raspisana lijepa nagrada. Sat vremena kasnije, na kamionskoj postaji uz autocestu, Giuseppe se zaustavio ispred benzinske stanice. - Napunite - rekao je. Poao je do stranjeg dijela kamiona i virnuo unutra. Njegov je putnik spavao. Giuseppe je uao u restoran i nazvao mjesnu policiju.

etrdeset peto poglavlje

Poziv je proslijeen do pukovnika Cesara. - Da - rekao je Giuseppeu - to doista zvui poput naeg ovjeka. Sluajte me pozorno. Opasan je pa elim da postupite tono prema mojim uputama. Razumijete li? - Da, gospodine. - Gdje se trenutno nalazite? - Na AGIP kamionskoj postaji, na autocesti za Civitavecchiu. - A on je sada u stranjem dijelu vaeg kamiona? Da. - Razgovor ga je inio nervoznim. Moda sam trebao gledati svoja posla. Nemojte uiniti nita to bi moglo pobuditi njegovu sumnju. Vratite se u kamion i nastavite vonju za Civitavecchiu. Dajte mi svoju registraciju i opiite kamion. Giuseppe mu je udovoljio. - Dobro. Mi emo se za sve pobrinuti. A sad, krenite. Pukovnik Cesar okrenuo se pukovniku Johnsonu i klimnuo glavom. - Imamo ga. Dat u da se blokira cesta. Helikopterom moemo onamo stii za tridesetak minuta. - Poimo. Kad je Giuseppe spustio slualicu, obrisao je oznojene dlanove o koulju i zaputio se prema kamionu. Nadam se da nee biti pucnjave. Maria bi me ubila. S druge strane, ako je nagrada pristojna... Popeo se u kabinu kamiona i krenuo put Civitavecchie. Trideset pet minuta kasnije Giuseppe je iznad glave zauo zvuk helikoptera. Pogledao je gore. Imao je oznake dravne policije. Ispred sebe, na autocesti, ugledao je dva policijska automobila kako stoje jedan do drugoga i blokiraju cestu. Iza automobila nalazili su se policajci s automatskim orujem. Helikopter se spustio kraj ceste, a iz njega su izali Cesar i pukovnik Frank Johnson. Kad se pribliio barikadi, Giuseppe je usporio vonju. Ugasio je motor i iskoio iz kamiona potravi prema policajcima. - On je otraga! - viknuo je. Kamion se polako zaustavio. Cesar je viknuo: - Opkolite ga! Policajci su se sa svih strana poeli pribliavati kamionu, s uperenim orujem. - Nemojte pucati - viknuo je pukovnik Johnson. - Ja u ga uhvatiti. - Priao je stranjem dijelu kamiona. - Izai, Roberte - doviknuo je pukovnik Johnson - gotovo je. Nije bilo odgovora. - Roberte, ima pet sekundi. Tiina. ekali su. Cesar se okrenuo svojim ljudima i klimnuo glavom. - Ne! - viknuo je pukovnik Johnson. No, bilo je prekasno. Policajci su poeli pucati u Stranji dio kamiona. Buka automatskog oruja bila je zagluujua. Djelii sanduka poeli su letjeti zrakom. Nakon desetak sekundi, pucnjava je prestala. Pukovnik Frank Johnson uskoio je u kamion i maknuo s puta kutije i sanduke. Okrenuo se Cesaru. - Nije ovdje.

DEVETNAESTI DAN Civitavecchia, Italija

Civitavecchia je drevna rimska luka, zatiena golemom tvravom to ju je Michelangelo dovrio 1537. To je jedna od najprometnijih luka Europe jer se u njoj odvija sav pomorski promet Rima i Sardinije. Bilo je rano ujutro, ali je u luci ve bilo ivo i buno. Robert je proao kraj eljeznikih skladita i uao u malenu gostionicu ispunjenu otrim mirisima kuhanja, te je naruio doruak. Halcyon e ga ekati na dogovorenom mjestu, Elbi. Bio je zadovoljan to se Susan sjetila. Dok su bili na medenom mjesecu, tamo su tri dana i tri noi bili zatvoreni u sobi i vodili ljubav. Susan je pitala: - eli li poi na kupanje, dragi? Robert je odmahnuo glavom. - Ne. Ne mogu se maknuti. Able was I, ere I saw Elba. - I Susan se nasmijala pa su ponovno vodili ljubav. I neka je blagoslovljena, sjetila se palindroma.3 Sad je jo samo morao pronai plovilo koje e ga prebaciti do Elbe. Zaputio se ulicama to su vodile do luke. Tamo je sve vrvjelo od aktivnosti, a luka je bila puna teretnih brodova, malenih motornih amaca i jahti. Postojalo je i trajektno pristanite. Robert se razvedrio kad ga je ugledao. To je najsigurniji nain za putovanje do Elbe. Moi e se izgubiti u mnotvu. Kad je Robert krenuo prema trajektnom pristanitu, primijetio je tamnu, neobiljeenu limuzinu na udaljenosti od pola bloka. Zaustavio se. Vozilo je imalo slubene tablice. Unutra su sjedila dva mukarca i motrila luku. Robert se okrenuo i zaputio u suprotnom smjeru. Meu lukim radnicima i turistima zapazio je policajce u civilu koji su nastojali djelovati neprimjetno. Isticali su se poput svjetionika. Robertovo je srce poelo ubrzano lupati. Kako li su ga uspjeli slijediti ovamo? I tada je shvatio to se dogodilo. Moj Boe, rekao sam vozau kamiona kamo idem! Glupo! Sigurno sam jako umoran. Zaspao je u kamionu, a probudio se kad se kamion prestao kretati. Ustao je i pogledao van, pa je vidio kako Giuseppe ulazi u benzinsku stanicu i telefonira. Robert je neprimjetno izaao iz kamiona i ukrcao se u stranji dio drugog kamiona, takoer na putu prema sjeveru i Civitavecchii. Sam je sebe uhvatio u klopku. Sad ga trae ovdje. Nekoliko stotina metara dalje nalazilo se na desetke plovila koja su mu mogla omoguiti bijeg. Sad je to nemogue. Robert je okrenuo lea luci i zaputio se prema gradu. Proao je kraj zgrade na kojoj se koio golemi areni plakat. Na njemu je pisalo: Doite na sajam. Zabava za sve! Hrana! Igre! Lunapark! Pogledajte veliku utrku! Zaustavio se i zurio. Pronaao je nain bijega.
V

3 Palindrom - vrsta zagonetke, rijei koje se mogu itati i naopako, a da zadre isti smisao. Able was I, ere I saw Elba - Mogao sam dok nisam ugledao Elbu.

etrdeset esto poglavlje

Na sajmitu, osam kilometara udaljenom od Civitavecchie, desetak velikih, raznobojnih balona bilo je rasprostrto preko polja, a podsjeali su na okrugle duge. Bili su privezani za kamione, a ekipe su ih marljivo punile hladnim zrakom. U blizini se nalazilo est automobila, spremnih za praenje balona, a u svakom po dva ovjeka, voza i promatra. Robert je priao ovjeku koji je, izgleda, upravljao cijelom predstavom. - ini se da se pripremate za veliku utrku - rekao je Robert. - Tako ie. Jeste li ikad bili u balonu? - Ne. Letjeli su tik iznad jezera Como, a on je spustio balon tako nisko da su dotaknuli povrinu vode. - Sruit emo se - vrisnula je Susan. Nasmijeio se. - Ne, neemo. - Dno koare poigravalo je na valovima. Izbacio je vreu s pijeskom i balon se opet poeo dizati. Susan se nasmijala, zagrlila ga i rekla... ovjek je neto govorio. - Trebali biste pokuati jednoga dana. To je divan sport. - Imate pravo. Kamo ste naumili? - U Jugoslaviju. Imamo dobar istoni vjetar. Krenut emo za nekoliko minuta. Bolje je letjeti rano ujutro, dok je vjetar hladan. - Doista? - prijazno je rekao Robert. Pao mu je na pamet ljetni dan u Jugoslaviji. Moramo odavde izvesti etiri osobe, kapetane. Treba priekati dok zrak ne postane hladniji. Balon koji zimi moe nositi etiri osobe, ljeti moe ponijeti samo dvoje. Robert je primijetio da su posade dovravale punjenje balona zrakom i poele paliti velike plinske plamenike, usmjeravajui plamen prema otvoru balona kako bi zagrijali zrak u njemu. Baloni koji su dotad leali na tlu, poeli su se uzdizati dok se njihove koare nisu uspravile. - Smijem li malo pogledati naokolo? - upitao je Robert. - Samo izvolite. Samo nemojte nikome smetati. - Dobro. - Robert je priao uto-crvenom balonu ispunjenom propanom. Na zemlji ga je zadravao samo konopac privezan za jedan od kamiona. lanovi posade koji su na njemu radili malo su se udaljili kako bi s nekim razgovarali. Nikoga nije bilo u blizini. Robert se popeo u koaru balona, a golema vrea kao da je ispunila nebo nad njim. Provjerio je uad i opremu, visinomjer, karte, pirometar za mjerenje temperature u balonu, pokaziva brzine penjanja i kutiju s alatom. Sve je bilo u redu. Robert je posegnuo u kutiju s alatom i izvadio no. Presjekao je konopac kojim je balon bio vezan za kamion, a trenutak kasnije poeo se dizati uvis. - Hej! - viknuo je Robert. - to se ovdje dogaa? Spustite me! ovjek s kojim je ranije razgovarao otvorenih je ustiju zurio u odbjegli balon. - Figlio duna mignotta! Nemojte paniariti - viknuo je. - Tamo imate visinomjer. Koristite svoj balast i nastojte se zadrati na visini od tristo metara. Vidjet emo se u Jugoslaviji. ujete li me? - ujem vas. Balon se dizao sve vie i vie, nosei ga na istok, dalje od Elbe koja se nalazila na zapadu. Meutim, Robert se nije zabrinjavao. Vjetar je mijenjao smjer na razliitim visinama. Niti jedan od preostalih balona jo nije krenuo. Robert je opazio kako je jedan automobil krenuo za njim kako bi ga drao na oku. Izbacio je balast i gledao kako se kazaljka na visinomjeru penje. Dvjesto metara... dvjesto trideset metara... dvjesto osamdeset metara... tristo dvadeset metara... Na visini od etiristo pedeset metara vjetar je poeo slabiti. Balon se gotovo zaustavio. Robert je izbacio jo balasta. Koristio se tehnikom pri kojoj se zaustavljao na razliitim visinama i provjeravao smjer vjetra. Na visini od esto pedeset metara Robert je osjetio promjenu smjera vjetra. Balon se naas ljuljao u nemirnom zraku, a potom je polako promijenio pravac i krenuo na zapad. Daleko ispod sebe Robert je vidio kako se drugi baloni odljepljuju od tla i kreu na istok prema

Jugoslaviji. Nije bilo nikakvog zvuka, osim tihog apta vjetra. Tako je tiho, Roberte. Kao da letimo na oblaku. Voljela bih da moemo zauvijek ostati ovdje. Priljubila se uz njega. Jesi li ikad vodio ljubav u balonu? promrmljala je. Pokuajmo. A kasnije, kladim se da smo mi jedini ljudi na svijetu koji su vodili Ijubav u balonu, dragi. Robert se ve nalazio iznad Tirenskog mora, a kretao se na sjeverozapad prema obali Toskane. Ispod njega nalazio se niz otoka smjeten u krug podalje od obale, a Elba je najvei. Napoleon je bio ovdje u progonstvu, a vjerojatno je izabrao Elbu jer je za sunana dana, razmiljao je Robert, mogao vidjeti svoju voljenu Korziku. U progonstvu je Napoleonova jedina misao bila kako pobjei i stii u Francusku. Ja takoer samo na to mislim. Samo Napoleon nije imao Susan i Halcyon da ga spase. U daljini se odjednom pojavila Monte Capanne, uzdiui se tisuu metara u nebo. Robert je povukao sigurnosno ue za otvaranje ventila na vrhu balona kroz koji je mogao izai topli zrak, a balon se poeo sputati. Ispod sebe je ugledao ruiastu i zelenu boju Elbe. Ruiasta je potjecala od vanjskih slojeva granita i od toskanskih kua, a zelenilo od bujnih uma. Uz rubove otoka protezale su se nedirnute bijele plae. Spustio je balon u podnoju planine, dalje od gradia, kako bi na sebe privukao to manje pozornosti. Blizu mjesta na koje se spustio prolazila je cesta, te je stigao do nje i priekao dok se nije pojavio jedan automobil. - Moete li me povesti do grada? - doviknuo je Robert. - Svakako. Uskaite. Voza je mogao imati osamdesetak godina, a imao je staro, izborano lice. - Mogao bih se zakleti da sam maloas u zraku vidio balon. Jeste li ga vi vidjeli, gospodine? - Nisam - rekao je Robert. - Doli ste u posjet? - Samo sam u prolazu. Putujem za Rim. Voza je klimnuo glavom. - Bio sam jednom ondje. Ostatak vonje protekao je u tiini. Kad su stigli u Portoferraio, glavni i jedini grad na Elbi, Robert je izaao iz automobila. Napoleon je bio ovdje u progonstvu, a vjerojatno je izabrao Elbu jer je za sunana dana, razmiljao je Robert, mogao vidjeti svoju voljenu Korziku. U progonstvu je Napoleonova jedina misao bila kako pobjei i stii u Francusku. Ja takoer samo na to mislim. Samo Napoleon nije imao Susan i Halcyon da ga spase. U daljini se odjednom pojavila Monte Capanne, uzdiui se tisuu metara u nebo. Robert je povukao sigurnosno ue za otvaranje ventila na vrhu balona kroz koji je mogao izai topli zrak, a balon se poeo sputati. Ispod sebe je ugledao ruiastu i zelenu boju Elbe. Ruiasta je potjecala od vanjskih slojeva granita i od toskanskih kua, a zelenilo od bujnih uma. Uz rubove otoka protezale su se nedirnute bijele plae. Spustio je balon u podnoju planine, dalje od gradia, kako bi na sebe privukao to manje pozornosti. Blizu mjesta na koje se spustio prolazila je cesta, te je stigao do nje i priekao dok se nije pojavio jedan automobil. - Moete li me povesti do grada? - doviknuo je Robert. - Svakako. Uskaite. Voza je mogao imati osamdesetak godina, a imao je staro, izborano lice. - Mogao bih se zakleti da sam maloas u zraku vidio balon. Jeste li ga vi vidjeli, gospodine? - Nisam - rekao je Robert. - Doli ste u posjet? - Samo sam u prolazu. Putujem za Rim. Voza je klimnuo glavom. - Bio sam jednom ondje. Ostatak vonje protekao je u tiini. Kad su stigli u Portoferraio, glavni i jedini grad na EM, Robert je izaao iz automobila.

- elim vam ugodan dan - starac je rekao na engleskom. Moj Boe, pomislio je Robert, itelji Kalifornije bili su ovdje. Robert je poao kroz Via Garibaldi, glavnu ulicu ispunjenu turistima, uglavnom obiteljima, a inilo mu se da je vrijeme ovdje stalo. Nita se nije promijenilo; osim to sam izgubio Susan, a pola svjetskih policija me pokuava ukloniti. Inae, ironino je razmiljao Robert, sve je posve isto. Kupio je dalekozor i poao do obale. Sjeo je za stol ispred restorana Stella Mariner odakle je mogao dobro vidjeti luku. Nije bilo sumnjivih automobila, policijskih amaca, niti policajaca na vidiku. Jo uvijek vjeruju da su ga opkolili na kopnu. Moi e se bez opasnosti ukrcati na Halcyon. Sad samo mora ekati da jahta stigne. Sjedio je i pio procanico, fino domae bijelo vino, i pazio hoe li se pojaviti Halcyon. Ponovno je razmotrio svoj plan. Jahta e ga iskrcati blizu obale Marseillesa, a on e se zatim probiti do Pariza gdje je ivio njegov prijatelj Li Po koji e mu pomoi. Prava ironija. uo je glas Francesca Cesara kako govori: uo sam da si se dogovorio s Kinezima. Znao je da e mu Li Po pomoi jer je Li jednom spasio Robertov ivot, a prema dr evnoj kineskoj tradiciji, postao je odgovoran za Roberta. To je bilo pitanje win yu - asti. Li Po je radio za Guojia Anquanbu, Kinesko minislnrstvo dravne sigurnosti koje se bavilo pijunaom. Prije puno godina Roberta su uhvatili dok je pokuavao izvui jednog disidenta iz Kine. Poslali su ga u Olnehcng, strogo uvani zatvor u Beijingu. Li Po je bio dvostruki agent koji je ranije radio s Robertom. Uspio je organizirati Robertov bijeg. Na kineskoj granici Robert je rekao: - Trebao bi se izvui iz ovoga dok si jo iv, Li. Nee te vjeno pratiti srea. Li Po se nasmijeio. - Ja imam ren, sposobnost istrajavanja i preivljavanja. Godinu je dana kasnije Li Po premjeten u Kinesko veleposlanstvo u Parizu. Robert je zakljuio da je vrijeme za njegov prvi potez. Izaao je iz restorana i odetao do pristanita. Bilo je krcato velikih i malenih plovila ija je matina luka bila Portoferraio. Robert je priao ovjeku koji je istio trup elegantnog glisera. Bio je to donzi sa snanim unutranjim motorom V-8 351. - Lijep amac - rekao je Robert. ovjek je klimnuo glavom. - Merci. Pitam se biste li mi ga iznajmili da malo prokrstarim uz obalu? ovjek je prekinuo svoj posao i pozornije pogledao Roberta. - Moda bi se to moglo urediti. Znate li upravljati amcem? - Da. Kod kue imam amac donzi. ovjek je odobravajui klimnuo. - Odakle ste? - Iz Oregona - rekao je Robert. - Stajat e vas etiri stotine franaka na sat. Robert se nasmijeio. - To je u redu. - I polog, naravno. - Naravno. - Spreman je za pokret. elite li sada isploviti? - Ne, moram obaviti jo neke stvari. Mislio sam na sutra ujutro. - U koje vrijeme? - Javit u vam - rekao je Robert. Pruio je ovjeku neto novca. - Ovo je dio pologa. Vidjet emo se sutra. Moglo bi biti opasno da Halcyon doe u luku, zakljuio je. Bilo je raznoraznih formalnosti. Capitano di porto, luki kapetan, izdavao je svakoj jahti autorizzazione i biljeio njezin dolazak. Robert je htio da Halcyon ima to je mogue manje veze s njim. Ukrcat e se na moru. U uredu Francuskog ministarstva pomorstva pukovnik Cesar i pukovnik Johnson razgovarali su s telefonistom Obalne stanice. - Jeste li sigurni da vie nitko nije uspostavljao vezu s Haley onom!

Nije, gospodine, ne od posljednjeg razgovora kojeg sam vam prijavio. - Sluajte i dalje. - Pukovnik Cesar okrenuo se pukovniku Johnsonu i nasmijeio. - Ne brinite. Znat emo im se kapetan Bellamy ukrca na Halcyon. - Ali ja ga se elim doepati prije nego se ukrca. Cesarov pomonik je rekao: - Pukovnie Cesar, na zemljovidu Italije ne postoji mjesto pod imenom Palindrom. No, vjerujem da smo otkrili o emu je rije. - Gdje je? - To nije mjesto, gospodine. To je rije. - to? - Da, gospodine. Palindrom je rije ili reenica koja se isto pie s obje strane. Na primjer, Ana voli Milovana. Ubacili smo to u nae raunalo. - Pruio mu je dugaak popis rijei. Pukovnik Cesar i pukovnik Johnson preletjeli su pogledima popis. - Ara... bob... dud... joj... kapak... kisik... kuk... melem... oko... ono... potop.., ranar... ratar... tat... topot... - Cesar je podigao glavu. - To nam ba previe ne pomae, zar ne? - Moglo bi nam pomoi, gospodine. Oito su se sluili nekom vrstom ifre. A navodno je jedan od najslavnijih palindroma izgovorio Napoleon: Able was I ere I saw Elba. Pukovnik Cesar i pukovnik Johnson su se pogledali. - Elba. Isuse Kriste! Tamo je!

DVADESETI DAN Otok Elba

Najprije se pojavila kao jedva vidljiva tokica na obzoru, a zatim se naglo uveavala na jutarnjoj svjetlosti. Robert je kroz dalekozor promatrao kako se pretvara u Halcyon. Nije se moglo pogrijeiti. Takvih jahti nije bilo puno. Pourio je na obalu gdje ga je ekao gliser. - Dobro jutro. Vlasnik amca ga je pogledao. - Bonjour, monsieur. Jeste li spremni za isplovljavanje? Robert je klimnuo glavom. - Da. - Koliko dugo e vam trebati? - Ne vie od sat ili dva. Robert je dao ovjeku ostatak pologa i uao u amac. - Dobro ga uvajte - rekao je ovjek. - Ne brinite - uvjeravao ga je Robert - hou. Vlasnik je odrijeio konop, a trenutak kasnije gliser je krenuo na otvoreno more, jurei prema Halcyonu. Robertu je trebalo deset minuta da stigne do jahte. Kad joj se pribliio, ugledao je Susan i Monte Banksa kako stoje na palubi. Susan mu je mahnula, a on je na njenom licu ugledao brigu. Robert je gliser pribliio jahti i dobacio konopac jednom mornaru. - elite li amac podii na brod, gospodine? - doviknuo mu je ovjek. - Ne, pustite ga. - Vlasnik e ga uskoro pronai. Robert se popeo ljestvama do besprijekorno iste palube od tikovine. Susan je jednom Robertu opisala Halcyon, a ono to je rekla impresioniralo ga je, ali je u stvarnosti jahta ostavljala jo dublji dojam.

Halcyon je jahta duga sedamdeset pet metara s luksuznom vlasnikovom kabinom, osam udobnih kabina za goste, te kabinama za esnaest lanova posade. Ima sobu za primanje, blagovaonicu, ured, salon i bazen. Brod pokreu dizel-motori esnaestcilindrinih turbo caterpillara D399 od 1250 konjskih snaga, a nosi est pomonih amaca. Unutranjost jahte uredio je Luigi Sturchio u Italiji. To je plovea palaa. - Drago mi je da si uspio - rekla je Susan. Robert je imao osjeaj da se Susan osjea nelagodno, da neto nije u redu. Ili su to samo njegovi ivci? Izgledala je prekrasno, a on je zbog toga nekako bio razoaran. Kojeg sam vraga oekivao? Da e izgledati blijedo i jadno? Okrenuo se Monteu. - elim ti izraziti svoju najdublju zahvalnost. Monte je slegnuo ramenima. - Drago mi je da ti mogu pomoi. ovjek je pravi svetac. - Kakav ti je plan? elio bih da se okrenete i poete na zapad prema Marseillesu. Moete me iskrcati blizu obale i... Priao im je ovjek u bijeloj odori. Bio je pedesetih godina, krupan, uredno podrezane brade. Ovo je kapetan Simpson. Ovo je... - Monte Banks je upitno pogledao Roberta. - Smith. Tom Smith. Monte je rekao: - Krenut emo prema Marseillesu, kapetane. - Ne idemo na Elbu? - Ne. - Vrlo dobro - rekao je kapetan Simpson. U glasu mu se osjetilo iznenaenje. Robert je promotrio obzor. Nigdje nikoga. - Predlaem da siemo u potpalublje - rekao je Monte Banks. Kad se njih troje smjestilo u salonu, Monte je upitao: - Ne misli li da nam duguje objanjenje? - Da, mislim - rekao je Robert - ali vam ga neu dati. to manje znate o svemu ovome, to bolje. Jedino vam mogu rei da sam neduan. Upleten sam u politiku zavrzlamu. Previe znam i zato me love. Ako me nau, ubit e me. Susan i Monte su se pogledali. - Nemaju nikakva razloga dovesti me u vezu s Halcyonom - nastavio je Robert. - Vjeruj mi, Monte, da imam bilo koju drugu mogunost bijega, iskoristio bih je. Robert je pomislio na sve one ljude koje su poubijali zato to ih je on pronaao. Ne bi mogao podnijeti da se neto dogodi Susan. Nastojao je da mu glas zvui mirno. - Radi vae sigurnosti bilo bi dobro da nikome ne spominjete moj boravak na ovoj jahti. - Naravno da neemo - -rekao je Monte. Jahta se polako okrenula i zaputila na zapad. - Molim vas, ispriajte me, moram porazgovarati s kapetanom. Veera je protekla u nelagodnom ugoaju. Bilo je udnih, skrivenih struja to ih Robert nije mogao razumjeti, gotovo opipljive napetosti. Je li tome razlog njegova nazonost? Ili je rije o neem drugom? Neemu izmeu njih dvoje? to se prije maknem odavde, to bolje, razmiljao je Robert.

Nalazili su se u salonu uz pie poslije veere kad je uao kapetan Simpson. - Kad emo stii do Marseillesa? - upitao je Robert. - Ako nas poslui vrijeme, trebali bismo stii sutra poslijepodne, gospodine Smith. Neto u dranju kapetana Simpsona iritiralo je Roberta. Kapetan je bio osoran, gotovo do nepristojnosti. No, sigurno je dobar, razmiljao je Robert, jer ga Monte inae ne bi zaposlio. Susan zasluuje ovu jahtu. Ona zasluuje najbolje od svega. U dvadeset tri sata Monte je pogledao na sat i rekao Susan: - Mislim da bismo trebali poi na spavanje, draga. Susan je ovla pogledala Roberta. - Da. Sve troje je ustalo. - Nai e istu odjeu u svojoj kabini - rekao je Monte. - Otprilike smo jednako graeni. - Hvala. - Laku no, Roberte. - Laku no, Susan. Robert je stajao i gledao kako ena koju voli odlazi u krevet s njegovim suparnikom. Suparnikom? Koga ja, dovraga, zavaravam? On je pobjednik. Ja sam gubitnik. San mu nikako nije htio na oi, stalno mu izmiui. Leei u krevetu, Robert je mislio da se s druge strane zida, samo nekoliko koraka dalje, nalazi ena koju voli vie od iega na svijetu. Mislio je na Susan kako lei u svom krevetu, gola... nikad nije nosila spavaicu... i osjetio je kako dobiva erekciju. Vodi li Monte ljubav s njom u ovom trenutku, ili je sama?... misli li ona na njega i sjea li se svih njihovih divnih zajednikih trenutaka? Vjerojatno ne misli. Pa, uskoro e nestati iz njezina ivota. Vjerojatno je vie nikada nee vidjeti. Svanulo je prije no to je sklopio oi. U prostoriji za komunikacije u SIFAR-u radar je slijedio jahtu Halcyon. Pukovnik Cesar okrenuo se pukovniku Johnsonu i rekao: - teta to ga nismo uspjeli presresti na Elbi, ali sad ga imamo! U pripravnosti eka krstarica. Samo ekamo odobrenje s Haley ona da se ukrcamo.

DVADESET PRVI DAN

Rano izjutra Robert je izaao na palubu i zagledao se preko mirne puine. Priao mu je kapetan Simpson. - Dobro jutro. ini se da emo imati dobro vrijeme, gospodine Smith. - Da. Stii emo u Marseilles do petnaest sati. Hoemo li se ondje dugo zadrati? - Ne znam - ljubazno je odgovorio Robert. - Vidjet emo. - Da, gospodine. Robert je gledao kako se Simpson udaljava. to mu je smetalo kod tog ovjeka? Robert je odetao do krme i zagledao se prema obzoru. Nita nije vidio, a ipak... U prolosti su mu njegovi instinkti vie no jednom spasili ivot. Davno se nauio oslanjati na njih. Neto nije bilo u redu. S onu stranu obzora, izvan vidokruga, krstarica Stromboli talijanske ratne mornarice prikradala se Halcyonu. Kad se Susan pojavila na doruku, djelovala je blijedo i izmueno. - Jesi li lijepo spavala, draga? - upitao je Monte. - Da, dobro - rekla je Susan. Dakle, nisu spavali u istoj kabini! Robert je osjetio kako mu to saznanje priinjava nerazumno zadovoljstvo. On i Susan su uvijek spavali u istom krevetu, a njezino golo, senzualno tijelo privijalo se uz njegovo. Isuse, moram prestati ovako razmiljati.

Ispred Halcyona, s desne strane broda, nalazio se ribarski brod marsejske flote, nosei svjei ulov ribe. - elite li ribu za ruak? - upitala je Susan. Oba su mukarca klimnula. - Moe. Stigli su gotovo uz bok ribarske brodice. Kad je kapetan Simpson proao kraj njih, Robert je upitao: - Kad bismo trebali stii u Marseilles? Bit emo ondje za dva sata, gospodine Smith. Marseilles je zanimljiva luka. Jeste li ikad bili tamo? - Doista je zanimljiva luka - rekao je Robert. U prostoriji za komunikacije SIFAR-a dva su pukovnika gledala poruku to je upravo stigla s Halcyona. Jednostavno je glasila: Sada. - Gdje se nalazi Halcyon? - pitao je pukovnik Cesar. - Dva sata ispred Marseillesa, a plove prema luci. Naredite krstarici Stromboli da ih stigne i neka se odmah ukrcaju. Trideset minuta kasnije talijanska krstarica Stromboli brzo se pribliavala Halcyonu. Susan i Monte nalazili su se na krmi i promatrali kako ratni brod juri prema njima. Preko zvunika krstarice odjeknuo je glas: - Ahoj, Halcyon. Zaustavite se. Dolazimo na brod. Susan i Monte su se pogledali. Kapetan Simpson im se urno pribliavao. - Gospodine Banks... - uo sam. Posluajte ih. Zaustavite motore. - Da, gospodine. Minutu kasnije motori su utihnuli, a jahta se smirila na vodi. Susan i njezin mu promatrali su kako naoruani mornari s krstarice silaze u amac. Deset minuta kasnije desetak se mornara uspinjalo ljestvama na Halcyon. Mornariki asnik, porunik koji ih je vodio, obratio se Banksu: - ao mi je to vas uznemiravamo, gospodine Banks. Talijanske vlasti imaju razloga vjerovati da krijete jednog bjegunca. Imamo nareenje da pretraimo va brod. Susan je stajala i gledala kako su se mornari rairili palubom i sili u potpalublje kako bi pretraili kabine. - Nita nemoj rei. - Ali... - Ni rijei. Stajali su u tiini na palubi i promatrali kako se odvija potraga. Nakon pola sata svi su se ponovno okupili na palubi. - Nema mu ni traga, zapovjednice - izvijestio je jedan mornar. - Sigurni ste u to? Posve, gospodine. Na brodu nema niti jednog putnika, a identificirali smo sve lanove posade. Zapovjednik je naas frustrirano stajao na palubi. Njegovi su pretpostavljeni poinili ozbiljnu greku. Okrenuo se prema Monteu, Susan i kapetanu Simpsonu. - Dugujem vam ispriku - rekao je. Strahovito mi je ao.to smo vam smetali. Sad emo otii. - Okrenuo se od njih. - Zapovjednice... - Da? - ovjek kojega traite otiao je ribarskim brodom prije pola saita. Morali biste ga uhvatiti bez problema. Pet minuta kasnije Stromboli je jurila prema Marseillesu. Porunik je imao razloga biti zadovoljan sam sobom. Pola svjetskih vlada trai kapetana Roberta Bellamyja, a on ga je naao. Ovo bi mi moglo donijeti lijepo promaknue, razmiljao je. S mosta ga je pozvao navigator: - Zapovjednice, moete li doi gore, molim vas?

Zar su ve opazili ribarski brod? Porunik je pourio na most. - Pogledajte, gospodine! Porunik je pogledao, a odmah su mu sve nade potonule. U daljini ispred njih, prekrivajui obzor, nalazila se cijela marsejska ribarska flota, stotinu jednakih brodova to su se vraali u luku. Nikako nije mogao utvrditi na kojem se nalazi kapetan Robert Bellamy.

etrdeset sedmo poglavlje

U Marseillesu je ukrao automobil. Bio je to fiat 1800 spider kabriolet, parkiran u slabo osvijetljenoj sporednoj ulici. Bio je zakljuan, a unutra nije bilo kljua. Nikakav problem. Osvrnuvi se oko sebe kako bi se uvjerio da ga nitko ne gleda, Robert je poderao platneni krov, gurnuo ruku unutra i otvorio vrata. Uao je u automobil, posegnuo pod kontrolnu plou i izvukao sve ice to su vodile do brave za paljenje. Jednom je rukom drao debelu crvenu icu, a drugom joj je prinosio jednu po jednu od preostalih ica sve dok se kontrolna ploa nije rasvijetlila. Spojio je te dvije ice, a potom im je prinosio ostale dok se motor nije poeo okretati. Izvukao je ok i motor je oivio. Trenutak kasnije Robert je bio na putu za Pariz. Prvo to je trebao uiniti bilo je pronai Li Poa. Kad je stigao u predgrae Pariza, zaustavio se kraj telefonske govornice. Nazvao je njegov stan i uo poznati glas na telefonskoj sekretarici: Zao, mes amis... Je regrette que je ne sois pas chez moi mais il ny a pas du danger que je ne rponde pas votre coup de tlphone. Prenez garde que vous attendiez le signal de lappareil. Dobro jutro. alim to nisam kod kue, ali nema opasnosti da vam neu uzvratiti telefonski poziv. Pazite da priekate na znak. Robert je brojio rijei u njihovoj privatnoj ifri. Kljune rijei bile su: alim... opasnost... pazite. Telefon su prislukivali, naravno. Li je oekivao njegov poziv, a ovo je bio njegov nain da ga upozori na opasnost. Morao ga je nai to je bre mogue. Upotrijebit e drugu ifru kojom su se takoer sluili u prolosti. Robert je hodao du Rue St Honor. Ovom je ulicom etao sa Susan. Zaustavila se ispred jednog izloga i zauzela pozu manekenke. eli li me vidjeti u toj haljini, Roberte? Ne, radije bih te gledao bez nje. Zatim su posjetili Louvre, a Susan je kao opinjena stajala ispred Mona Lise, oiju ispunjenih suzama... Robert se zaputio prema uredu novina Le Matin. Pola bloka od ureda zaustavio je jednog tinejdera na ulici. - eli li zaraditi pedeset franaka? Momak ga je sumnjiavo pogledao. - to bih trebao raditi? Robert je neto narkao na komadiu papira, a potom ga je pruio djeaku zajedno s novanicom od pedeset franaka. - Samo ovo odnesi u Oglasni ured Le Matina. - Bon, daccord. Robert je gledao kako djeak ulazi u zgradu. Oglas e stii na vrijeme da bi izaao u sutranjem broju novina. Glasio je: Tilly. Tata jako bolestan, treba te. Molim, javi se uskoro. Majka. Sad nije mogao drugo do ekati. Nije se usudio poi u neki hotel jer su sigurno svi upozoreni na njega. Pariz je za njega bio poput tempirane bombe. Robert se ukrcao u pretrpani izletniki autobus i sjeo otraga, drei se povueno i tiho. Grupa turista posjetila je Luksemburke vrtove, Louvre, Napoleonov grob u Les Invalides, te desetak drugih znamenitosti. Robert se uvijek uspijevao izgubiti usred guve. Kupio je kartu za pononu predstavu u Moulin Rougeu, kao dio jo jedne izletnike grupe. Predstava je poela u dva ujutro. Kad je zavrila, ostatak noi proveo je lutajui Montmartreom, premjetajui se iz jednog malenog bara u drugi.

DVADESET DRUGI DAN

Pariz, Francuska
Jutarnje novine nee biti na ulicama prije pet sati. Nekoliko minuta prije pet Robert je stajao kraj novinskog kioska i ekao. Stigao je crveni kamion, a neki je djeak bacio sveanj novina na plonik. Robert je uzeo jedne. Otvorio ih je na stranicu s oglasima. Njegov je oglas izaao. Opet je mogao samo ekati. Oko podneva Robert je uetao u malenu trafiku gdje je na jednoj ploi bilo prikaeno na desetke osobnih poruka. Bilo je oglasa kojima se traila ispomo u kui... o iznajmljivanju stanova... studenti su traili cimere... o prodaji bicikla... Na sredini ploe Robert je naao poruku to ju je traio. Tilly jedva eka da te vidi. Nazovi je na broj 50 41 26 45. Li Po se javio im je telefon zazvonio. - Robert? - Zao, Li. - Moj Boe, ovjee, to se dogaa? - Nadao sam se da e mi ti to znati rei. - Moj prijatelju, o tebi se govori vie nego o predsjedniku Francuske. Telegrafski kabeli usijali su se zbog tebe. to si uinio? Ne, nemoj mi rei. Bez obzira o emu je rije, nalazi se u ozbiljnim nevoljama. Prislukuju telefon u Kineskom veleposlanstvu, kao i moj kuni telefon, a motre i na moj stan. Postavili su mi puno pitanja o tebi. - Li, ima li pojma o emu se zapravo... ? - Neemo preko telefona. Sjea li se gdje se nalazi Sungin stan? Lijeva djevojka. - Da. - Nai emo se tamo za pola sata.

- Hvala. - Robert je bio duboko svjestan kakvoj se opasnosti izlae Li Po. Sjetio se to se dogodilo Alu Traynoru, njegovom prijatelju iz FBI-a. Ja sam jebeni Jona. Umiru svi kojima se pribliim.
Stan se nalazio u Rue Benouville, u mirnom dijelu Pariza. Kad je Robert stigao do zgrade, nebo su prekrili teki kini oblaci, a ula se i potmula grmljavina iz daljine. Uao je u zgradu i pozvonio na vratima stana. Li Po je odmah otvorio vrata. - Ui - rekao je. - Brzo. - Zatvorio je vrata za Robertom i zakljuao ih. Li Po nije se promijenio otkako ga je Robert zadnji put vidio. Bio je visok, mrav i vjeno mlad. Dva su se mukarca srdano rukovala. - Li, zna li koji se vrag dogaa? - Sjedni, Roberte. Robert je sjeo. Li ga je na trenutak prouavao. - Jesi li ikad uo za Operaciju Sudnji dan? Robert se namrtio. - Ne. Ima li to neke veze s NLO-ima? - NLO-i su u njenom sreditu. Svijet je suoen s katastrofom, Roberte. Li Po je poeo hodati sobom. - Izvanzemaljci dolaze na Zemlju kako bi nas unitili. Prije tri godine doli su prvi put, sastali se s predstavnicima vlasti i zahtijevali da sve industrijske velesile zatvore svoja postrojenja na nuklearni pogon, te da se prestane s koritenjem fosilnih goriva. Robert ga je zbunjeno sluao. - Inzistirali su na prestanku proizvodnje naftnih derivata, kemikalija, gume, plastike... To bi znailo zatvaranje tisua tvornica u cijelom svijetu. Propala

bi automobilska industrija i eliane. Svjetska ekonomija nala bi se u rasulu. - Zato bi oni... ? - Tvrde da mi zagaujemo svemir, unitavamo tlo i mora... zahtijevaju da prestanemo proizvoditi oruje, prekinemo ratovati. - Li... Okupila se grupa monika iz dvanaest zemalja, najjaih industrijalaca iz Sjedinjenih Drava, Japana, Rusije, Kine... ovjek kojeg svi znaju pod imenom Janus organizirao je obavjetajne slube cijeloga svijeta kako bi stvorio Operaciju Sudnji dan, za zaustavljanje izvanzemaljaca. - Okrenuo se Robertu. Jesi li uo za SDI? - Zvjezdani ratovi. Satelitski sustav za obaranje sovjetskih interkontinentalnih projektila. Li je odmahnuo glavom. - Ne. To je bilo pokrie. SDI nije stvoren za borbu protiv Rusa. Stvoren je iskljuivo u cilju obaranja NLO-a. To nam je jedina ansa da ih zaustavimo. Robert je zaprepateno sjedio i utio, pokuavajui shvatiti ono to je Li Po govorio, a potmula grmljavina postajala je sve glasnija. - eli rei da su vlade iza... ? Recimo da unutar svake vlade postoji tajno udruenje. Operacija Sudnji dan nije slubena, ve privatna. Razumije li sada? - Moj Boe! Vlade nisu svjesne da... - Pogledao je Lija. - Li, kako si saznao sve to? Vrlo je jednostavno, Roberte - tiho je rekao Li - ja sam kineska veza. - U ruci je drao berettu. Robert je zurio u pitolj. - Li... ! Li je pritisnuo okida, a zvuk pucnja stopio se s nenadanim zagluujuim praskom groma i bljeskom munje.

etrdeset osmo poglavlje

Probudilo ju je prvih nekoliko kapi iste kinice. Leala je na klupi u parku, previe iscrpljena da bi se mogla pomaknuti. Tijekom posljednja dva dana osjeala je kako iz nje nestaje ivotna energija. Umrijet u ovdje na ovom planetu. Utonula je u ono to je drala svojim posljednjim snom. A tada je stigla kia. Predivna kia. Jedva je mogla povjerovati. Uzdigla je lice prema nebu i osjetila kako joj svjee kapljice teku niz obraze. Poelo je padati sve jae i jae. Svjea, ista tekuina. Tada je ustala i visoko podigla ruke putajui da se voda slijeva po njoj, daje joj novu snagu, vraa je u ivot. Pustila je da joj kinica ispuni cijelo tijelo, upijajui je u svaku svoju poru, dok nije poela osjeati kako njezin umor nestaje. Osjetila je kako postaje sve jaa i jaa, dok konano nije pomislila: Spremna sam. Mogu jasno razmiljati. Znam tko e mi pomoi pri povratku. Izvadila je maleni odailja, zatvorila oi i stala se koncentrirati.

etrdeset deveto poglavlje

Bljesak munje spasio je Robertu ivot. U trenutku kad je Li Po pritisnuo okida, nenadani bljesak svjetla izvana na trenutak ga je omeo. Robert se pomaknuo i metak ga je pogodio u desno rame umjesto u prsa. Kad je Li podigao pitolj da bi ponovno pucao, Robert je naglo zamahnuo nogom sa strane i izbacio pitolj iz Lijeve ruke. Li se bacio naprijed i snano udario Roberta u ranjeno rame. Bol je bila neizdrljiva. Robertova se jakna natopila krvlju. Svom je snagom tresnuo Lija laktom. Li je zastenjao od bola. Odgovorio je smrtonosnim shuto zamahom prema vratu, ali mu je Robert izmaknuo. Dva su mukarca kruila jedan oko drugoga, a obojica su teko disala i traila priliku za udarac. Borili su se tiho u smrtonosnom obredu starijem od vremena, a obojica su znala da e samo jedan od njih odavde izai iv. Robert je poeo gubiti snagu. Bol u ramenu bila je sve jaa, a vidio je kako njegova krv kaplje po podu. Vrijeme je bilo na strani Li Poa. Moram ovo brzo okonati, pomislio je Robert. Primaknuo se kako bi ga naglo udario nogom. Umjesto da izbjegne udarac, Li ga je primio pa se dovoljno pribliio Robertu i zabio mu lakat u rame. Robert je zateturao. Li se zavrtio i udario ga nogom s lea, a Robert je posrnuo. Li se odmah naao na njemu, udarajui ga, lupajui uvijek iznova po njegovu ramenu, tjerajui ga unatrag kroz sobu. Robert je bio previe slab da bi zaustavio kiu udaraca. Pred oima mu se poelo magliti. Bacio se na Lija, pograbio ga, pa su se obojica sruila na tlo, usput razbivi u komadie stakleni stoli. Robert je leao na podu, bez snage. Gotovo je, pomislio je. Pobijedili su. Leao je u polusvjesnom stanju i ekao da ga Li dokraji. Nita se nije dogodilo. Polako, bolno, Robert je podigao glavu. Li je leao kraj njega na podu, a njegove irom otvorene oi zurile su u strop. Veliki komad stakla, poput prozirnog bodea, virio je iz njegovih prsiju. Robert se s mukom uspravio u sjedei poloaj. Osjeao je slabost uslijed gubitka krvi. Njegovo je rame bilo more boli. Moram doi do lijenika, mislio je. Ima jedno ime... netko koga je agencija koristila u Parizu... netko u Amerikoj bolnici. Hilsinger. Tako je. Leon Hilsinger. Dr. Hilsinger pripremao se otii iz ordinacije kad je zazvonio telefon. Njegova je medicinska sestra ve otila kui pa je sam podigao slualicu. S druge strane ice javio se jedva razumljiv glas. - Dr. Hilsinger? - Da. - Ovdje Robert Bellamy... treba mi vaa pomo. Teko sam ranjen. Hoete li mi pomoi? - Naravno. Gdje ste? - Nije vano. Sastat emo se u Amerikoj bolnici za pola sata. - Bit u tamo. Poite ravno na Hitni trakt. - Doktore, nemojte nikome spominjati ovaj poziv. - Imate moju rije. - Veza se prekinula. Dr. Hilsinger okrenuo je jedan broj. - Upravo mi se javio kapetan Bellamy. Sastat u se s njim u Amerikoj bolnici za pola sata... - Hvala vam, doktore. Dr. Hilsinger je spustio slualicu. uo je kako se otvaraju vrata i podigao pogled. Tamo je stajao Robert Bellamy s pitoljem u ruci. - Kad bolje razmislim - rekao je Robert - moda je ipak bolje da se ovdje pobrinete za moju ranu. Lijenik je pokuao prikriti svoje iznenaenje. - Vi... trebali biste biti u bolnici. - Previe je blizu mrtvanici. Zakrpajte me, i budite brzi. - Bilo mu je teko govoriti. Dr. Hilsinger se poeo buniti, ali se predomislio. - Da. Kako god kaete. Moram vam dati anestetik. To e... - Nemojte niti pomiljati na to - rekao je Robert. - Bez trikova. - Drao je pitolj u lijevoj ruci. -

Ako odavde ne izaem iv, neete ni vi. Imate li pitanja? - Osjeao je slabost. Dr. Hilsinger je gutnuo. - N. - Onda prijeite na posao. Dr. Hilsinger je poveo Robeita u susjednu prostoriju, ordinaciju punu medicinske opreme. Polako i paljivo Robert je skinuo jaknu. I dalje drei pitolj, sjeo je na stol. Dr. Hilsinger je u ruci imao skalpel. Robert je vre uhvatio pitolj. - Opustite se - nervozno je rekao dr. Hilsinger. - Samo u ukloniti vau koulju. Rana je bila otvorena i crvena, a iz nje je tekla krv. - Metak je jo uvijek unutra - rekao je dr. Hilsinger. - Neete moi podnijeti bolove ako vam ne... - Ne! - Nije namjeravao dopustiti da ga drogira. - Samo ga izvadite. - Kako god kaete. Robert je gledao kako lijenik odlazi do aparata za steriliziranje i stavlja unutra jedna klijeta. Robert je sjedio na rubu stola i borio se protiv nesvjestice koja mu je prijetila. Na trenutak je zatvorio oi, a odmah zatim pred njim je stajao dr. Hilsinger s klijetima u ruci. - Dakle, kreemo. - Gurnuo je klijeta u bolnu ranu, a Robert je vrisnuo od bola. Pred oima su mu poela bljeskati jarka svjetla. Poeo je gubiti svijest. - Vani je - rekao je dr. Hilsinger. Robert je ostao sjediti, tresui se, duboko diui, borei se kako bi zadrao kontrolu nad sobom. Dr. Hilsinger ga je pozorno promatrao. - Je li vam dobro? Robertu je trebao trenutak ili dva dok nije naao svoj glas. - Da... zakrpajte me. Lijenik je zalio ranu superoksidom, a Robert je ponovno poeo gubiti svijest. Stisnuo je zube. Dri se. Jo samo malo. I konano je, na svu sreu, najgore prolo. Lijenik je stavljao debeli zavoj preko Robertova ramena. - Dajte mi moju jaknu - rekao je Robert. Dr. Hilsinger je zurio u njega. - Ne moete sada izai. Ne moete ak ni hodati. Donesite mi moju jaknu. - Glas mu je bio tako slab da ga je lijenik jedva uo. Gledao je kako lijenik prelazi sobu kako bi mu donio jaknu, a inilo mu se da vidi dvojicu. - Izgubili ste puno krvi - upozoravao ga je dr. Hilsinger. - Bilo bi opasno za vas da sad odete. I jo opasnije da ostanem, pomislio je Robert. Oprezno je navukao jaknu i pokuao stati na noge. Koljena su mu poela klecati. Uhvatio se za stol. Nikad neete uspjeti - rekao mu je dr. Hilsinger. Robert je pogledao nejasni lik pred sobom. - Uspjet u. No, znao je da e dr. Hilsinger opet telefonirati, im on izae odavde. Robertov je pogled pao na kolut irokog flastera to ga je dr. Hilsinger upotrijebio. - Sjednite na stolicu. - Govorio je nerazgovijetno. - Zato? to ete... ? Robert je podigao pitolj. - Sjednite. Dr. Hilsinger je sjeo. Robert je uzeo kolut flastera. Bio je nespretan jer se mogao sluiti samo jednom rukom. Oslobodio je kraj irokog flastera i poeo ga odmotavati. Primaknuo se dr. Hilsingeru. Samo mirno sjedite i nita vam se loe nee dogoditi. Privrstio je kraj flastera za stolicu, a zatim ga je poeo omatati oko lijenikovih ruku. - To doista nije potrebno - rekao je dr. Hilsinger. - Ja neu... Umuknite. - Robert je nastavio vezivati lijenika za stolicu. Napor je iznova pokrenuo rijeke bolova. Pogledao je lijenika i tiho rekao: - Neu se onesvijestiti. Onesvijestio se. Lebdio je prostorom, kretao se kroz bijele oblake ne osjeajui teinu, smireno. Probudi se. Nije se elio probuditi. elio je da ovi predivni osjeaji potraju vjeno. Probudi se.

Neto ga je tvrdo pritiskalo sa strane. Neto u depu njegove jakne. Oiju i dalje zatvorenih, posegnuo je u dep i dotaknuo predmet. Bio je to kristal. Ponovno je utonuo u san. Roberte. uo je enski glas, blag i umirujui. Nalazio se na prekrasnoj zelenoj livadi, zrak je ispunjavala glazba, a na nebu je vidio jarka svjetla. Jedna mu se ena pribliavala. Visoka i lijepa, njena ovalna lica i gotovo prozirne puti. Na sebi je imala snjenobijelu haljinu. Govorila je blagim i priguenim glasom. Nitko te vie nee povrijediti, Roberte. Doi k meni. ekam te ovdje. Robert je polako otvorio oi. Dugi je trenutak tako leao, a potom je sjeo, ispunjen iznenadnim uz buenjem. Shvatio je tko je bio jedanaesti oevidac, a takoer je znao gdje se s njom trebao sastati.

Pedeseto poglavlje
DVADESET TRE I DAN Pariz, Francuska
Telefonirao je admiralu Whittakeru iz lijenikova ureda. - Admirale. Ovdje Robert. - Roberte! to se dogaa? Rekli su mi... To sad nije vano. Treba mi vaa pomo, admirale. Jeste li ikad uli ime Janus? Admiral Whittaker je polako rekao: - Janus? Ne. Nikad nisam uo za njega. - Otkrio sam da je on na elu nekakve tajne organizacije koja ubija nedunb ljude - rekao je Robert. - Sad pokuava ubiti mene. Moramo ga zaustaviti. - Kako mogu pomoi? Moram doprijeti do Predsjednika. Moete li mi ugovoriti sastanak? Uslijedio je trenutak tiine. - Siguran sam da mogu. - Ima jo neto. General Hilliard ima svoje prste u tome. - to? Kako... ? A ima i drugih. Veina obavjetajnih slubi Europe takoer sudjeluje u tome. Sad vie ne mogu objanjavati. elim da nazovete Hilliarda. Recite mu da sam naao jedanaestog oevica. - Ne razumijem. Jedanaestog oevica ega? ao mi je, admirale, ali ne mogu vam rei. Hilliard e znati. Neka se sa mnom sastane u vicarskoj. - vicarskoj? Recite mu da sam ja jedina osoba koja zna gdje se nalazi jedanaesti oevidac. Ako uini jedan pogrean potez, dogovor ne vrijedi. Recite mu neka ide u Dolder Grand u Zrichu. Na recepciji e ga ekati poruka. Recite mu da se i Janus mora nacrtati u vicarskoj, osobno. - Roberte, jesi li siguran da zna to radi? Ne, gospodine, nisam. No, ovo je jedina ansa koju imam. Recite mu da se o mojim uvjetima ne moe raspravljati. Prvo, elim siguran prolaz do vicarske. Drugo, general Hilliard i Janus moraju doi onamo i sastati se sa mnom. Tree, poslije toga elim sastanak s predsjednikom Sjedinjenih Drava. - Uinit u sve to je u mojoj moi, Roberte. Kako u stupiti u vezu s tobom? Ponovno u vas nazvati. Koliko vam vremena treba? - Daj mi jedan sat. - Dobro. - I Roberte... Uinilo mu se da u starevu glasu osjea bol. - Da, gospodine? - uvaj se. Ne brinite, gospodine. Ja sam od onih koji preivljavaju. Sjeate se? *** Sat vremena kasnije Robert je ponovno razgovarao s admiralom Whittakerom. Dogovor stoji. Generala Hilliarda potresle su vijesti o jo jednom oevicu. Dao mi je rije da ti nitko nee nauditi. Udovoljit e se tvojim zahtjevima. Leti za Zrich i bit e tamo sutra ujutro.

- A Janus? - Janus e biti u zrakoplovu s njim. Robert je osjetio olakanje. - Hvala vam, admirale. to je s Predsjednikom? Osobno sam razgovarao s njim. Njegovi e pomonici organizirati sastanak s tobom im bude spreman. Hvala Bogu! General Hilliard pripremio je avion kojim moe... Ni sluajno. - Nee im dopustiti da ga strpaju u avion. - Ja sam u Parizu. elim automobil, a vozit u ga sam. Neka mi ga ostave ispred hotela Littr na Montparnasseu u roku od pola sata. - Pobrinut u se za to. - Admirale? - Da, Roberte? Bilo mu je teko govoriti mirnim glasom. - Hvala vam.
Zaputio se niz Rue Littr, a kretao se polako jer je imao jake bolove. Oprezno se pribliio hotelu. Tono ispred zgrade bio je parkiran crni mercedes. Unutra nije bilo nikoga. Na drugoj strani ulice nalazio se plavo-bijeli policijski automobil, a za volanom je sjedio policajac u odori. Na ploniku su stajala dva mukarca u civilnim odijelima i gledala kako se Robert pribliava. Francuska tajna policija. Robert je otkrio da ima tekoa s disanjem. Srce mu je lupalo. Ulazi li pravo u zamku? Jedino osiguranje to ga je imao bio je jedanaesti oevidac. Je li mu Hilliard povjerovao? Je li to dovoljno? Poao je prema kolima, ekajui da mukarci neto poduzmu. Oni su samo stajali i bez rijei ga promatrali. Robert je priao do vozaeve strane mercedesa i pogledao u automobil. Kljuevi su bili unutra. Osjeao je na sebi poglede mukaraca dok je otvarao vrata i kliznuo na sjedite vozaa. Na trenutak je tako sjedio i zurio u bravu za paljenje. Ako je general Hilliard prevario admirala Whittakera, ovo je trenutak kad e sve zavriti snanom eksplozijom. Dakle, idemo. Robert je duboko udahnuo, ispruio lij_evu ruku i okrenuo klju. Motor je oivio. Ljudi iz Tajne slube stajali su na ploniku i gledali ga kako odlazi. Kad se Robert pribliio raskriju, ispred njega se u promet ubacio policijski automobil, a Robert je naas pomislio da e ga zaustaviti. Umjesto toga, policija je upalila svoje rotirajue crveno svjetlo, a prometna je guva odjednom nestala. Dali su mi jebenu pratnju! Robert je iznad sebe uo zvuk helikoptera. Pogledao je gore. Helikopter je bio obiljeen znakovima francuske dravne policije. General Hilliard je poduzeo sve mogue mjere kako bi Robert sigurno stigao u vicarsku. A nakon to mu pokaem posljednjeg oevica, mrano je razmiljao Robert, namjerava me ubiti. No, general e doivjeti iznenaenje. Robert je stigao na vicarsku granicu u esnaest sati. Na granici su se kola francuske policije okrenula, a pratnju je preuzela vicarska policija. Prvi put otkako je sve ovo poelo, Robert se malo opustio. Hvala Bogu da admiral Whittaker ima prijatelje na visokim poloajima. Budui da Predsjednik oekuje sastanak s Robertom, general Hilliard mu se nee usuditi nauditi. Misli su mu se okrenule eni u bijelom i u istom je trenutku uo njezin glas. Zvuk se razlijegao automobilom. Pouri, Roberte. Svi te ekamo. Svi? Zar ih ima vie? Uskoro u saznati, pomislio je Robert. U Zrichu se Robert zaustavio u hotelu Dolder Grand i na recepciji ostavio poruku za generala Hilliarda. - General Hilliard e pitati za mene - Robert je rekao slubeniku. - Molim vas, predajte mu ovo. - Da, gospodine. Vani je Robert priao policijskom automobilu to ga je pratio. Sagnuo se i obratio vozau: - Odsad nadalje elim biti sam.

Voza je oklijevao. - Vrlo dobro, kapetane. Robert se vratio u svoj automobil i krenuo prema Uetendorfu i mjestu pada NLO-a. Dok je vozio, razmiljao je o svim tragedijama to su se dogodile zbog toga i o svim oduzetim ivotima. Hans Beckerman i otac Patrini; Leslie Mothershed i William Mann; Daniel Wayne i Otto Schmidt; Laslo Bushfekete i Fritz Mandel; Olga Romanchanko i Kevin Parker. Mrtvi. Svi su mrtvi. elim vidjeti Janusovo lice, mislio je Robert, i pogledati ga u oi. Jurio je kraj zaselaka, a netaknuta ljepota Alpa kao da je pobijala krvoprolie i uas to je ovdje za poeo. Automobil se pribliio Thunu, a Robertov je adrenalin poeo rasti. Ispred njega nalazila se istina na kojoj su on i Beckerman nali meteoroloki balon, mjesto gdje je poela nona mora. Robert je zaustavio automobil uz rub ceste i ugasio motor. Tiho se pomolio. Potom je izaao iz automobila, preao cestu i zaao u polje. Tisue sjeanja navrlo je u Robertove misli. Telefonski poziv u etiri ujutro. Morate se javiti generalu Hilliardu u stoer Nacionalne sigurnosne agencije, Fort Meade, jutros u 6.00 sati. Jeste li razumjeli poruku, kapetane? Kako je tada malo razumio. Sjetio se rijei generala Hilliarda: Morate pronai te oevice. Sve do jednoga. Potraga ga je vodila od Zricha do Berna, Londona, Miinchena, Rima i Orvieta; od Waca do Fort Smitha; od Kijeva do Washingtona, i Budimpete. Pa, krvavi e put konano ovdje zavriti, gdje je sve i poelo. ekala ga je, kao to je Robert znao da e ga ekati, a izgledala je posve jednako kao u njegovu snu. Krenuli su jedno prema drugome, a ona je nekako lebdjela prema njemu, lica obasjana blistavim smijekom. Hvala to si doao, Roberte. Zar ju je doista uo da govori, ili je uo njezine misli? Kako se moe razgovarati s biem iz svemira? - Morao sam doi - jednostavno je rekao. Cijeli je prizor djelovao posve nestvarno. Stojim ovdje i razgovaram s nekim iz drugog svijeta! Trebao bih osjeati uasan strah, ali u cijelom svom ivotu nisam bio ovako smiren. - Moram te upozoriti - rekao je Robert. - Ovamo dolaze neki ljudi koji ti ele nauditi. Bilo bi bolje da ode prije njihova dolaska. Ne mogu otii. I Robert je shvatio. Posegnuo je lijevom rukom u dep i izvadio maleni komadi metala s kristalom. Lice joj se razvedrilo. Hvala ti, Roberte. Pruio joj ga je i gledao kako ga namjeta u predmet to ga je drala u ruci. - to e se sada dogoditi? - upitao je Robert. Sad mogu stupiti u vezu sa svojim prijateljima. Oni e doi po mene. Je li u njezinim rijeima bilo neeg prijeteeg? Robert se sjetio rijei generala Hilliarda: Namjeravaju zavladati ovim planetom i pretvoriti nas u roblje. to ako je general Hilliard u pravu? to ako izvanzemaljci doista namjeravaju zavladati Zemljom? Tko e ih zaustaviti? Robert je pogledao na sat. Bilo je gotovo vrijeme za dolazak generala Hilliarda i Janusa, a ak i dok je razmiljao o tome, zauo je zvuk golemog helikoptera kako se pribliava sa sjevera. Tvoji su prijatelji stigli. Prijatelji. Bili su to njegovi smrtni neprijatelji, a on ih je vrsto odluio razotkriti kao ubojice, unititi ih. Trava i cvijee divlje su se svijali kad se helikopter spustio. Uskoro e se nai licem u lice s Janusom. Ta ga je pomisao ispunila ubilakim bijesom. Vrata helikoptera su se otvorila. Izala je Susan.

Pedeset prvo poglavlje

U matinom brodu, to je lebdio visoko nad Zemljom, zavladalo je veliko veselje. Sva su svjetla na kontrolnim ploama bljeskala zelenim svjetlom. Nali smo je! Moramo pouriti. Golemi se brod poeo naglo sputati prema planetu ispod sebe.

Pedeset drugo poglavlje

U jednom je trenutku vrijeme stalo, a zatim se raspalo na tisue komadia. Robert je zaprepateno gledao kako Susan izlazi iz helikoptera. asak je tamo stajala, a zatim je krenula prema Robertu, ali je Monte Banks bio odmah iza nje pa ju je zgrabio i zadrao. - Bjei, Roberte! Bjei! Ubit e te! Robert je koraknuo prema njoj, a u tom su trenutku iz helikoptera izali general Hilliard i pukovnik Frank Johnson. General Hilliard je rekao: - Ovdje sam, kapetane. Drao sam se svojeg dijela pogodbe. - Priao je Robertu i eni u bijelom. - Pretpostavljam da je ovo jedanaesti oevidac. Nestali izvanzemaljac. Siguran sam da e biti vrlo zanimljiva. Dakle, napokon je gotovo. - Jo nije. Rekli ste da ete dovesti Janusa. O, da. Janus te je svakako elio doi vidjeti. Robert se okrenuo prema helikopteru. Na vratima je stajao admiral Whittaker. - elio si me vidjeti, Roberte? Robert je s nevjericom zurio, a pred oima mu se pojavila crvena magla. inilo mu se da se cijeli njegov svijet sruio. - Ne! Zato... ? Zato za ime Boje? Admiral mu se pribliavao. - Ne razumije, zar ne? Nikad i nisi. Brine o nekoliko beznaajnih ivota. Mi brinemo o spaavanju naeg svijeta. Ova Zemlja , pripada nama i moemo initi s njom to god hoemo. Okrenuo se i zagledao u enu u bijelom. - Ako vi stvorenja elite rat, dobit ete ga. I mi emo pobijediti! - Opet se okrenuo Robertu. - Izdao si me. Bio si moj sin. Dopustio sam ti da zauzme Edwardovo mjesto. Pruio sam ti priliku sluiti svojoj zemlji. A kako si mi ti to vratio? Doao si mi cviljeti neka te ostavim kod kue kako bi mogao biti sa svojom enom. Glas mu je bio pun prezira. - Moj sin to nikada ne bi uinio. Ve sam tada trebao shvatiti kako su naopako postavljene tvoje vrijednosti. Robert je nepomino stajao, previe okiran da bi mogao govoriti. - Razorio sam tvoj brak jer sam i dalje vjerovao u tebe, ali... - Razorili ste moj... ? - Sjea li se kad te CIA poslala u lov na Lisicu? Ja sam to sredio. Nadao sam se da e te to prizvati pameti. Nisi uspio jer Lisica nije niti postojao. Vjerovao sam da sam te preodgojio, da si postao jedan od nas. A tada si mi rekao da e otii iz Agencije. U tom sam trenutku shvatio da nisi nikakav domoljub, da te treba ukloniti, unititi. No, najprije si nam morao pomoi u naoj misiji. - Vaoj misiji? Ubijanje svih onih nedunih ljudi? Vi ste bolesni! - Morali smo ih ubiti kako ne bi izazvali paniku. , Sad smo spremni za izvanzemaljce. Trebalo nam je samo jo malo vremena, a ti si nam to dao. ena u bijelom cijelo je vrijeme stajala i sluala, nita ne govorei, ali sad je svojim mislima prodrla u glave onih koji su stajali na istini. Doli smo ovamo kako bismo vas sprijeili u unitavanju vaeg planeta. Svi smo dio jednog svemira. Pogledajte gore. Njihove su se glave okrenule prema nebu. Gore se. nalazio golemi bijeli oblak, a dok su oni zurili, on se pred njihovim oima mijenjao. Gledali su sliku polarnog ledenog pokrova, a on se pred njihovim oima poeo topiti, a voda se poela izlijevati iz rijeka i mora, poplavivi London, Los Angeles, New York, Tokio i druge obalne gradove svijeta u vrtoglavom izmjenjivanju prizora. Slika se promijenila u ogromni prizor opustoenih polja, a urod je izgorio pod uarenim, nemilosrdnim suncem, dok su uginule ivotinje bile razbacane po cijelom kraju.

Prizor pred njihovim oima ponovno se promijenio, te su gledali nerede u Kini, opu glad u Indiji, razorni nuklearni rat, i na kraju, ljude kako ive u peinama. Prikaz je polako nestajao. Zavladao je trenutak tiine pune strahopotovanja! To je vaa budunost nastavite li se ovako ponaati. Admiral Whittaker se prvi pribrao. - Masovna hipnoza - prasnuo je. - Siguran sam da nam moe pokazati jo zanimljivih trikova. - Priao je eni u bijelom. - Vodim te sa sobom u Washington. Od tebe emo dobiti puno podataka. - Admiral je pogledao Roberta. - Ti si gotov. - Okrenuo se Franku Johnsonu. - Pobrini se za njega. Pukovnik je Johnson izvadio pitolj iz futrole. Susan se otrgnula od Montea i potrala k Robertu. - Ne! - vrisnula je. - Ubij ga! - rekao je admiral Whittaker. Pukovnik Johnson uperio je pitolj u admirala Whittakera. - Admirale, uhieni ste. Admiral Whittaker je zabezeknuto zurio u njega. - to... to to govori? Rekao sam ti da ga ubije. Ti si jedan od nas. - Grijeite. Nikad nisam ni bio. Davno sam se ubacio u vau organizaciju. Traio sam kapetana Bellamyja kako bih ga spasio, a ne da ga ubijem. - Okrenuo se Robertu. - ao mi je to nisam ranije uspio doi do vas. Lice admirala Whittakera postalo je sivo. - Onda e i ti biti uniten. Nitko nam ne moe stati na put. Naa organizacija... - Vie nemate organizaciju. U ovom trenutku uhiuju sve vae lanove. Gotovo je, admirale. Iznad njih, nebo je vibriralo od svjetla i zvuka. Golemi matini brod lebdio je tono iznad njih, a iznutra su bljeskala jarko zelena svjetla. S divljenjem su gledali kako se br od sputa. Pojavila se manja svemirska letjelica, zatim jo jedna, pa jo dvije i jo dvije, dok se nije inilo da su prekrile nebo. Zrak su ispunili glasni zvukovi koji su se pretvorili u velianstvenu glazbu to je odjekivala kroz planine. Otvorila su se vrata matinog broda i na njima se pojavio izvanzemaljac. ena u bijelom okrenula se Robertu. Ja sad odlazim. Prila je admiralu Whittakeru, generalu Hilliardu i Monte Banksu. Vi ete poi sa mnom. Admiral Whittaker je ustuknuo. - Ne! Neu poi! Da. Neemo vas povrijediti. Ispruila je ruku i na trenutak se nita nije dogodilo. Zatim su se, dok su ostali promatrali, tri mukarca polako poela kretati prema svemirskom brodu, kao u transu. Admiral Whittaker je vrisnuo: - Ne! I dalje je vriskao kad su tri ovjeka nestala u unutranjosti broda. ena u bijelom okrenula se prema ostalima. Neemo im nauditi. Moraju puno nauiti. Kad naue, dovest emo ih natrag. Susan je vrsto drala Roberta. Reci ljudima da moraju prestati ubijati ovaj planet, Roberte. Natjeraj ih da shvate. - Ja sam samo jedan ovjek. Ima vas na tisue. Svakoga dana ima vas sve vie i vie. Jednoga dana bit e vas na milijune, a svi morate govoriti jednim snanim glasom. Hoe li to uiniti? - Pokuat u. Pokuat u. Mi sad odlazimo. Ali emo vas promatrati. I vratit emo se. ena u bijelom se okrenula i ula u matini brod. Svjetla u njegovoj unutranjosti postajala su sve sjajnija, dok se nije inilo da su rasvijetlila cijelo nebo. Odjednom, bez upozorenja, matini je brod uzletio, a slijedile su ga manje letjelice, dok se konano nisu svi izgubili iz vida. Reci ljudima da moraju prestati ubijati planet. Tako je, pomislio je Robert. Sad znam ime u

se baviti ostatak ivota. Pogledao je Susan i nasmijeio se. P O ET AK

Autorova rije
Tijekom istraivanja za ovaj roman, proitao sam brojne knjige, te lanke u asopisima i novinama o astronautima koji su navodno imali doivljaje s izvanzemaljcima: pukovnik Frank Borman sa Gemini 7 navodno je fotografirao NLO koji je slijedio njegovu kapsulu. Neil Armstrong s Apollo II vidio je dvije neidentificirane svemirske letjelice kad se spustio na Mjesec. Buzz Aldrin fotografirao je neidentificirane letjelice na Mjesecu. Pukovnik L. Gordon Cooper je na letu #Projekta Mercury# susreo veliki NLO iznad Pertha u Australiji, a snimio je glasove koji su govorili jezikom za kojeg se kasnije otkrilo da na Zemlji ne postoji. Razgovarao sam s tim ljudima, kao i s ostalim astronautima, a svi su me oni uvjeravali da su te prie lane umjesto tajanstvene, da nitko od njih nije imao nikakvih doivljaja s NLO-ima. Nekoliko dana nakon mog telefonskog razgovora s pukovnikom Gordonom Cooperom, on me je ponovno nazvao. Uzvratio sam mu poziv, ali je odjednom postalo nemogue doprijeti do njega. Godinu dana kasnije uspio sam doi do pisma to ga je on pisao 9. studenog 1978., a govorilo je o NLO-ima. Ponovno sam nazvao pukovnika Coopra kako bih ga upitao je li pismo autentino. Ovoga je puta bio susretljiviji. Rekao mi je da je pismo autentino, te da je tijekom svojih putovanja u svemir on osobno vidio nekoliko NLO-a. Takoer je spomenuo da su drugi astronauti imali slina iskustva, ali su upozoreni neka o tome ne razgovaraju. Proitao sam desetak knjiga koje uvjerljivo dokazuju da letei tanjuri postoje. Proitao sam desetak knjiga koje uvjerljivo dokazuju da letei tanjuri ne postoje. Gledao sam videovrpce koje sadre snimke leteih tanjura; upoznao sam terapeute iz Sjedinjenih Drava i iz drugih zemalja koji su specijalizirali hipnotiziranje ljudi koji tvrde da su ih odveli u NLO-ima. Terapeuti kau da su se bavili stotinama sluajeva u kojima su pojedinosti iskustava rtava zapanjujue sline, ukljuujui jednake, neobjanjive oiljke na njihovim tijelima. General zranih snaga koji je na elu projekta Plava knjiga - grupe koju je formirala amerika vlada u svrhu istraivanja leteih tanjura - uvjeravao me je da nikad nije bilo stvarnih dokaza o postojanju leteih tanjura, ili izvanzemaljaca. Ipak, u predgovoru knjige Above Top Secret, iznimnoga djela Timothyja Gooda, Lord HillNorton, admiral flote i britanski vrhovni zapovjednik obrane od 1971. do 1973. pie: Dokazi o postojanju objekata vienih u naoj atmosferi, pa ak i na zemlji, to ih se ne moe objasniti kao djelo ljudskih ruku ili bilo kakve fizike sile ili efekta poznatog znanstvenicima, meni se ine vrlo snanima... Za veliki broj opaanja jame osobe u iju se vjerodostojnost ne moe sumnjati. Zapanjuje to meu njima postoji puno uvjebanih promatraa, kao to su

policajci, te civilni ili vojni piloti...

Godine 1933. je 4. vedski letei korpus zapoeo istragu o tajanstvenim neobiljeenim letjelicama to su se pojavljivale iznad Skandinavije, a 30. travnja 1934. general bojnik Erik Reuterswaerd dao je sljedeu izjavu za tisak: Slinosti ovih izvjetaja pokazuju da se ne moe sumnjati u postojanje ilegalnog zranog prometa iznad naih tajnih vojnih podruja. Postoje mnogi iskazi pouzdanih oevidaca koji govore o bliskom vienju zagonetnog letaa. A u svakom sluaju postoji jedna zajednika znaajka; na letjelicama nije bilo nikakvih znakova ili oznaka za identifikaciju... pitanje je: Tko ili to su oni, i zato uzurpiraju na zrani prostor? Godine 1947. zamolili su profesora Paula Santorinija, vodeeg grkog znanstvenika, da istrai porijeklo projektila to su prelijetali Grku. Uskoro smo utvrdili da nije rije o projektilima. Meutim, prije no to smo uspjeli saznati neto vie, vojska je, nakon dogovora sa stranim strunjacima, naredila obustavljanje istrage. Strani znanstvenici doletjeli su u Grku na tajne razgovore sa mnom. (Kasnije naglaeno.) Profesor je potvrdio da pitanje NLO-a pokriva svjetski veo tajni jer, izmeu ostaloga, vlasti nisu htjele priznati postojanje sile protiv koje nema mogunosti obrane. Od 1947. do 1952. ATIC (Air Technical Intelligence Centre) primio je otprilike 1500 slubenih prijava o opaanju NLO-a. 20 posto istih zrane snage ne mogu objasniti. Stoerni general Lord Dowding, vrhovni zapovjednik RAF-a tijekom Bitke za Britaniju 1940., napisao je: Prijavljeno je vie od deset tisua opaanja, a veina se ne moe objasniti nikakvim znanstvenim razlozima. Uhvaeni su na radarskim ekranima... a zabiljeene brzine dosezale su ak 14 tisua kilometara na sat... Uvjeren sam da takvi objekti postoje i da ih ne proizvodi niti jedna drava na Zemlji. Stoga nemam drugog izbora do prihvatiti teoriju da dolaze iz izvanzemaljskog podruja... Nedavno je u Elmwoodu, u Wisconsinu, cijeli grad gledao kako se nekoliko dana nebom iznad njih kreu letei tanjuri. General Lionel Max Chassin, koji se uzdigao do poloaja vrhovnog zapovjednika francuskih zranih snaga, a obavljao je dunost koordinatora zrane obrane, zranih snaga Saveznika, sredinja Europa (NATO), napisao je: Vie nema nikakve sumnje da su viene neobine pojave... Broj savjesnih, inteligentnih, kolovanih ljudi pri punoj svijesti koji su neto vidjeli i to opisali, raste iz dana u dan. Zatim je tu poznati Roswell sluaj iz 1947. Prema izvjetajima oevidaca, uveer 2. lipnja iznad Roswella u New Mexicu, viena je blistava letjelica u obliku diska. Idueg su dana mjesni upravitelj ranca i njegovo dvoje djece pronali dijelove olupine razbacane po irokom podruju. Obavijetene su vlasti i izdana je slubena izjava kojom se potvrdilo da je pronaena olupina leteeg tanjura. Odmah je uslijedila druga izjava za tisak kojom se tvrdilo da je olupina samo ostatak meteorolokog balona kojeg su posluno pokazali na tiskovnoj konferenciji. U meuvremenu se tvrdilo da je prava olupina poslana u Wright Field. Jedan je oevidac opisao tijela rijeima

nalik ljudskima, ali nisu ljudska. Glave su im okrugle, oi malene, a nisu imali kose. Oi su im smjetene iroko. Prema naim mjerilima, bili su prilino maleni, a glave su im proporcionalno puno vee od tijela. Odjea se inila napravljena od jednog komada, sive boje. inilo se da su svi mukog roda i bilo ih je puno... Vojno je osoblje preuzelo stvar u svoje ruke, a nama je reeno neka napustimo to podruje i ni s kim ne razgovaramo o onome to smo vidjeli. Prema jednom dokumentu dobivenom od obavjetajca godine 1984., predsjednik Truman je 1947. osnovao vrlo tajni odbor pod ifrom Majestic 12 ili MJ-12 u svrhu istraivanja NLO-a, a o svojim su rezultatima trebali izvjetavati Predsjednika. Na dokumentu je datum 18. studenoga 1952., klasificiran je kao STROGO POVJERLJIVO / MAJIC / SAMO NA UVID, a navodno ga je pripremio admiral Hillenkoetter za predsjednika Dwighta Eisenhowera. U njemu se nalazi zapanjujua izjava o ostacima etiri tijela izvanzemaljaca koje su pronali tri kilometra od mjesta u Roswellu gdje se sruio NLO. Pet godina nakon osnivanja odbora njegovi su lanovi napisali kratku poruku tada izabranom predsjedniku Eisenhoweru o prouavanju NLO-a i potrebom za tajnovitou: Implikacije za ##Nacionalnu sigurnost# od trajne su vanosti, budui da motivi i krajnje namjere tih posjetitelja ostaju posve nepoznati... Iz tih razloga, kao i oitih meunarodnih tehnolokih pitanja, te osnovne potrebe da se pod svaku cijenu izbjegne panika u javnosti, grupa #Majestic 12# ostaje pri jednoglasno prihvaenom zakljuku o potrebi nametanja najstroih sigurnosnih mjera to ih treba nastaviti bez prekida i nova administracija. Slubeno objanjenje nijekanja glasi da je autentinost dokumenta upitna. Smatra se da Nacionalna sigurnosna agencija prikriva vie od stotinu dokumenata koji se odnose na NLO-e, CIA otprilike pedeset dokumenata, a DIA est. Bojnik Donald Keyhoe, nekadanji pomonik Charlesa Lindbergha, javno je optuio vladu Sjedinjenih Drava za nijekanje postojanja NLO-a kako bi se sprijeila panika u javnosti. U kolovozu 1948., kad je strogo povjerljiva Procjena situacije ATIC-a iznijela miljenje da su NLO-i meuplanetarni posjetitelji, tadanji vrhovni zapovjednik zranih snaga, general Vandenberg, naredio je spaljivanje tog dokumenta. Postoji li urota svjetskih vlada kako bi se od javnosti sakrila istina? U kratkom razdoblju od est godina, dvadeset tri engleska znanstvenika, koji su radili na projektima tipa Zvjezdani ratovi, umrli su pod sumnjivim okolnostima. Svi su oni radili na razliitim aspektima elektronikog ratovanja, to ukljuuje i istragu o NLO-ima. Slijedi popis umrlih, uz datume i okolnosti njihovih smrti. 1982. - profesor Keith Bowden, poginuo u saobraajnoj nesrei. Srpanj 1982. - Jack Wolfenden, poginuo u nesrei jedrilice koju vue avion. Studeni 1982. - Ernest Brockway, samoubojstvo. 1983. - Stephen Drinkwater, samoubojstvo davljenjem. Travanj 1983. - potpukovnik Anthony Godley, nestao, proglaen mrtvim. Travanj 1984. - George Franks, samoubojstvo vjeanjem. 1985. - Stephen Oke, samoubojstvo vjeanjem. Studeni 1985. - Jonathan Wash, samoubojstvo skokom sa zgrade. 1986. dr. John Brittan, samoubojstvo trovanjem ugljinim monoksidom. Listopad 1986. - Arshad Sharif, samoubojstvo tako to je stavio konopac oko vrata, vezao ga za drvo, a zatim se velikom brzinom odvezao automobilom. To se dogodilo u Bristolu, sto ezdeset kilometara dalje od njegove kue u Londonu. Listopad 1986. - Vimal Dajibhai, samoubojstvo skokom s mosta u Bristolu, sto ezdeset

kilometara daleko od Londona gdje je ivio. Sijeanj 1987. - Avtar Singh-Gida, nestao, proglaen mrtvim. Veljaa 1987. - Peter Peapell, samoubojstvo nakon to se zavukao pod automobil u garai. Oujak 1987. - David Sands, samoubojstvo tako to se velikom brzinom zaletio u bar. Travanj 1987. - Mark Wisner, umro od guenja. 10. travnja 1987. - Stuart Gooding, ubijen na Cipru. Travanj 1987. - Shani Warren, samoubojstvo utapljanjem. Svibanj 1987. - Michael Baker, poginuo u sudaru automobila. Svibanj 1988. - Trevor Knight, samoubojstvo. Kolovoz 1988. - Alistair Beckham, samoubojstvo elektrinom strujom. Kolovoz 1988. - brigadir Peter Ferry, samoubojstvo elektrinom strujom. Datum nepoznat - Victor Moore, samoubojstvo. Sluajnosti? U protekla tri desetljea prijavljeno je najmanje 70.000 tajanstvenih objekata na nebu, a vieno ih je daleko vie, moda deset puta vie od onoga to je prijavljeno. Izvjetaji o NLO-ima dolazili su iz stotina zemalja irom svijeta. U panjolskoj NLO-i su poznati kao Objetos Foladores No Identificados ... u Njemakoj ih zovu Fliegende Untertassen ... u Francuskoj Soucoupes Volantes ... u ehoslovakoj Letajici Talire. Ugledni je astronom Cari Sagan procijenio da se samo naa galaksija Mlijeni put sastoji od otprilike 250 milijardi zvijezda. On vjeruje da oko milijun tih zvijezda moe imati pratee planete sposobne za odravanje neke vrste civilizacije. Naa vlada nijee postojanje izvanzemaljske inteligencije, a ipak je na Kolumbov dan 1992. NASA u Kaliforniji i Puerto Ricu aktivirala radioteleskope opremljene posebnim prijamnicima i raunalima sposobnim za analiziranje deset milijuna radiokan ala odjednom, kako bi traili znakove inteligentnog ivota u svemiru. NASA je pothvat nazvala MOP (Microwave Observing Project - Mikrovalni promatraki projekt), ali astronomi ga zovu SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence - Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom). Pitao sam dva biva predsjednika Sjedinjenih Drava znaju li neto o NLO-ima ili izvanzemaljcima, ali su mi odgovorili nijeno. Bi li mi rekli istinu kad bi imali neke podatke? S obzirom na veo tajni koji obavija temu, mislim da ne bi. Postoje li doista letei tanjuri? Posjeuju li nas izvanzemaljci s nekog drugog planeta? Uz novu tehnologiju koja zadire sve dublje i dublje u svemir, traei znakove inteligentnog ivota, moda emo odgovore dobiti prije no to oekujemo. Mnogi koji se bave istraivanjem svemira, astronomijom i kozmologijom, ne mogu strpljivo ekati na odgovore, izvrgnu se opasnosti i iznose vlastita predvianja. Jill Tartar, astrofiziar i znanstvenik na projektu SETI u NASA-inom istraivakom centru Ames, u Amesu, Iowa, spada u tu grupu. U galaksiji ima 400 milijardi zvijezda. Stvoreni smo od zvjezdane praine, sasvim uobiajene tvari. U svemiru punom zvjezdane praine, teko je povjerovati da smo mi jedina stvorenja koja postoje. Tekst pisma pukovnika L. Gordona Coopra veleposlaniku Griffithu:

Veleposlanik Griffith Poslanstvo Grenade pri Ujedinjenim nacijama 866 Druga avenija Stan 502 New York, New York 10017 Potovani veleposlanice Griffith, elio bih vam prenijeti svoje stavove o izvanzemaljskim posjetiteljima, popularno nazvanim NLO-ima, i predloiti to bi se moglo uiniti kako bi se pravilno postupalo s istima. Vjerujem da te izvanzemaljske letjelice i njihove posade posjeuju na planet s drugih planeta, koji su oito tehniki neto napredniji od nas na Zemlji. Drim da bismo trebali stvoriti koordinirani program na najvioj razini za znanstveno prikupljanje i analiziranje podataka iz svih dijelova svijeta koji govore o bilo kojoj vrsti susreta, te odrediti najbolji put uspostavljanja komunikacije s tim posjetiteljima na prijateljski nain. Moda emo im najprije morati pokazati da smo nauili rjeavati svoje probleme mirnim putem, a ne ratovanjem, prije nego nas prihvate kao ravnopravne pripadnike svemirske zajednice. Takvo bi prihvaanje donijelo goleme mogunosti unapreivanja naeg svijeta u svim podrujima. Tada bi se svakako inilo da UN imaju vjerodostojan interes za pravilno i ekspeditivno bavljenje tim pitanjem. Trebao bih naglasiti da ja nisam iskusni i profesionalni istraitelj NLO-a. Jo nisam imao ast letjeti u NLO-u, niti upoznati posadu nekog NLO-a. Ipak, osjeam se pozvanim raspravljati o njima budui da sam bio na granicama golemih prostranstava kojima oni putuju. Takoer sam 1951. imao priliku tijekom dva dana promatrati mnogo njihovih letova. Bili su razliitih veliina i oblika, a letjeli su u borbenim formacijama, uglavnom od istoka prema zapadu Europe. Bili su na veoj visini od one do koje smo mi u ono vrijeme mogli doprijeti u naim borbenim avionima. Takoer bih elio istaknuti da veina astronauta ne eli razgovarati o NLO-ima zbog velikog broja ljudi koji su neozbiljno prodavali lane prie i krivo tvorene dokumente, bez oklijevanja izvrgavajui ruglu svoja imena i ugled. Onih nekoliko astronauta koji su nastavili sudjelovati u radu na polju NLO - a, to moraju initi vrlo oprezno. Ima nas nekoliko koji doista vjerujemo u NLO-e i imali smo pm ke vidjeti NLO-e na zemlji ili iz zrakoplova. Ako UN pristanu na bavljenje ovim projektom, u kojeg e uloiti svoju vjerodostojnost, moda bi mnogi sposobni ljudi stupili na scenu i pruili svoju pomo i znanje.

U nadi da emo se uskoro vidjeti, iskreno va L. Gordon Cooper Col. USAF (kct) Astronaut