Gradianski Hrvati

Sadraj
1. UVOD .................................................................................................................................. 3
2. PRAVCI ISELJAVANJA HRVATA ................................................................................. 4
3. RAZLOZI ISELJAVANJA ................................................................................................ 4
4. GRADIANSKI HRVATI .............................................................................................. 5
4.1. Gdje ive ............................................................................................................... 6
4.2. im se bave ........................................................................................................... 7
5. KOLSTVO KOD GRADIANSKIH HRVATA ......................................................... 8

6. BORBA PROTIV DENACIONALIZACIJE ................................................................... 10

7. KULTURNI IVOT .......................................................................................................... 11
8. JEZIK GRADIANSKIH HRVATA ............................................................................ 12
9. STAV POLITIKIH STRANAKA ................................................................................... 13
10. ZAKLJUAK .................................................................................................................. 15
11. LITERATURA ................................................................................................................. 16

1. UVOD
U ovom e seminarskom radu biti govora o Gradianskim Hrvatima, njihovoj
rasprostranjenosti, razlozima iseljavanja, kulturi i jeziku. Od svih Hrvata koji su se iseljavali
iz svoje domovine tijekom povijesti, Gradianski Hrvati zauzimaju najznaajnije mjesto,
ponajvie zbog toga to su uspjeli sauvati nacionalnu svijest. Iselivi se tijekom 16. st., oni se
istiu sve do naih dana svojom velikom vrstinom i jakim nacionalnim osjeajem u otporu

prema denacionalizaciji. U tom je pogledu njihova zasluga to vea to su bili seljaci

preputeni samovolji svojih feudalnih gospodara.
Gradianski su Hrvati stvorili svoju vlastitu inteligenciju, u prvom redu sveenike i
uitelje, koja je uvala njihove kulturne tekovine i stvarala nove, posebnu panju posveujui
odravanju svojeg jezika meu hrvatskim stanovnitvom Gradia.

2. PRAVCI ISELJAVANJA HRVATA

Tijekom borbi s Turcima kroz gotovo 150 godina Hrvatska je proivljavala
najtraginije razdoblje svoje povijesti. Osim gubitka teritorija, Hrvatska je zauvijek izgubila i
velik dio svog stanovnitva koje se pred turskom opasnou iseljavalo u Italiju, Sloveniju,
Austriju, Ugarsku, Slovaku i eku.

Najintenzivniji pravac seobe Hrvata bio je onaj sjeverozapadni koji je vodio u zapadnu
Ugarsku, a preko nje u Donju Austriju, eku i Slovaku. Najvei broj Hrvata, danas poznatih
pod imenom Gradianski Hrvati, iselio se u zapadnu Ugarsku.
Teko je sa sigurnou utvrditi vrijeme prvih seoba u zapadnu Ugarsku. Ipak, moe se
rei da one poinju potkraj 15. i traju itavo 16. st. U zapadnu Ugarsku Hrvati su uglavnom
iseljavali iz predjela zapadne Slavonije od Osijeka, Poege, Hrvatske Velike do Novske,
Gradike, Virovitice, Krievaca, azme, zatim iz gornje Posavine, sjeverne i sjeverozapadne
Bosne, Pounja, zatim iz ire okolice Gline i Petrinje te s teritorija Like i Krbave, Hrvatskog
primorja i predjela na jug od Senja.
Prema nedovrenim istraivanjima iselilo se iz ovih krajeva u sjeverozapadnom
pravcu, tj. uglavnom u zapadnu Ugarsku, oko 150000 Hrvata i naselilo oko 200 sela.1

3. RAZLOZI ISELJAVANJA
Osim turskih ratova te turskog nasilja, na ovu intenzivnu seobu utjecali su i neki drugi
imbenici. Naime, mnogi feudalci Hrvatske, kao npr. Kaniaji, Erddy, Baani, Nadadi,
Drakovii, Zrinski, imali su, osim svojih posjeda u Hrvatskoj, i posjede upravo u zapadnoj
Ugarskoj, koja je nakon turskog osvajanja Sigeta 1566. ostala jedini slobodni dio Ugarske, u
koju su ovi feudalci sa svojih nesigurnih posjeda u Hrvatskoj preseljavali svoje kmetove.
Zatim, austrijski su vojni zapovjednici u hrvatskim gradovima, na granici prema Turskoj,
preko svojih agenata raznim obeanjima nagovarali hrvatske seljake na iseljavanje u zapadnu
Ugarsku i Donju Austriju na posjede ovih feudalaca.
Osim toga i injenica da su franjevci iz Hrvatske, koji tada predstavljaju najbrojnije
sveenstvo, imali zajedno s franjevcima Ugarske i Slovake zajednikog provincijala, utjecala
je na masovnije iseljavanje. Ovi su sveenici imali dobre veze sa svojim crkveno-upravnim
sreditima u Ugarskoj te su se oni u vrijeme seobe lake odluivali da na ovaj put krenu
zajedno sa svojim narodom, a od svog provincijala dobivali su za to i odreeni poticaj. Ove
seobe bile su, uglavnom, organizirane i esto unaprijed pripravljane.
Na kraju i prilike u zapadnoj Ugarskoj kao i Donjoj Austriji utjecale su na iseljavanje.
Godine 1409. pustoila je tadanjom zapadnom Ugarskom kuga koja je ionako rijetko
naseljeno stanovnitvo jo vie prorijedila tako da su mnoga sela ostala pusta. Zatim, u drugoj
1

Valenti, Mirko, Gradianski Hrvati od XVI. stoljea do danas, Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb, 1970., str.
18.

polovici 15. st. bio je ovaj kraj poprite dugotrajnih ratova izmeu kralja Matijaa Korvina i
cara Fridrika III. to je utjecalo na teku gospodarsku krizu. Osim toga, turski pohodi na Be
1529. i opsada Kisega 1532. kao i este turske provale, opustoili su ovaj kraj. Prema tome,
obnavljanje ivota i privrede ovog kraja poinje stvarno dolaskom Hrvata koji su svojim
marljivim radom na krenju uma, sadnji vinograda, gradnjom novih i proirivanjem starih
gradina unijeli u ovaj kraj, od dananje Bratislave do Meimurja, novi ivot.2
Vrijeme doseljenja Hrvata u zapadnu Ugarsku snano obiljeava, osim turskih ratova,
i intenzivan razvoj protestantizma. Oba imbenika odluno e utjecati na daljnji razvoj
Gradianskih Hrvata u vremenskom rasponu od 16. st. do danas. Opi razvoj na podruju
tadanje zapadne Ugarske, koji se kretao u pravcu protestantizma i obrane od Turaka, nije
mimoiao Hrvate, tako da je dio naroda, prvenstveno inteligencije, primio novu vjeru
protestantizam.
U brojnim austrijskim i maarskim arhivskim izvorima iz 16. st. spominje se privilegij
kralja Ferdinanda I. (1515-1564), koji je doseljenim Hrvatima podijelio pravo da sami sebi
biraju svoje sveenike. Ovaj se privilegij, najvjerojatnije, odnosio samo na one Hrvate koji su
naselili kraljeve posjede, kao i njegove zalone posjede. Meutim, na spomenuti privilegij
treba gledati kao na dokument na osnovi kojeg su doseljeni Hrvati dobili svoju crkvenu
autonomiju u koju se ukljuuje i pravo vrenja crkvenih obreda na staroslavenskom jeziku, a s
knjigama pisanim glagoljskim pismom.3

4. GRADIANSKI HRVATI
Hrvati koji su tijekom osmanskih osvajanja doselili iz Hrvatske u dananje krajeve
istone Austrije, utemeljili su ak vie od stotinu hrvatskih naselja. Ta se velika zajednica
dobro ouvala sve do Prvog svjetskog rata kad je veina hrvatskih naselja bila u sklopu
Maarske. Podruje zapadne Maarske pripojeno je nakon toga Austriji, a to anektirano
podruje postaje 1921. godine nova austrijska pokrajina Gradie. Po nazivu pokrajine ti su
Hrvati prozvani gradianskim Hrvatima.4 U irem smislu naziv obuhvaa i Hrvate na
susjednim podrujima zapadne Maarske i june Slovake (okolica Bratislave), donjoastrijske
Hrvate (uglavnom germanizirani) te moravske Hrvate koji su nakon 1948. bili raseljeni.
2

Valenti, M., Gradianski Hrvati od XVI. stoljea do danas, str. 19.

Isto, str. 20.-21.
4
izmi, Ivan, Sopta, Marin, aki, Vlado, Iseljena Hrvatska, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb,
2005., str. 297.
3

Znatan se broj gradianskih Hrvata iselio u sjevernu Ameriku, a dio se, nakon pripojenja
Austriji 1921., nastanio u Beu. Naziv Gradie nastao je na prijedlog Mate Meria
Miloradia kao hrvatski prijevod imena austrijske pokrajine Burgenland.5
Gradianski su se Hrvati iselili iz Hrvatske tijekom 16. stoljea u vrijeme ratova s
Turcima. Odselili su se iz podruja juno od Karlovca, iz Pounja, Cazinske krajine i
dananjeg Korduna. Ima ih i iz sjeverozapadne Bosne i Hrvatskog primorja. Preteno su
akavci, a ima i tokavaca i kajkavaca. U vrijeme kad su odselili otilo je iz Hrvatske oko
150000 ljudi. Naselili su neka podruja dananje Austrije, Maarske i Slovake. Stoljeima
nisu imali gotovo nikakve veze sa starom domovinom te ih nisu ni zahvatila zbivanja koja su
se dogaala u Hrvatskoj. Tako se, npr., Hrvatski narodni preporod ili razvoj hrvatskog
knjievnog jezika ili pravopisa nije kod njih ni osjetio. Hrvati u Gradiu, u Austriji, ne slue
se u govoru dananjim hrvatskim knjievnim jezikom nego mijeaju razne dijalekte koje su
njihovi preci donijeli iz Hrvatske, a novije hrvatske knjievne rijei i oblike naknadno
uzimaju kao svoje.6

4.1. Gdje ive

Gradianski Hrvati ive u Gradiu (Burgenland), austrijskoj pokrajini, koja se
prostire uzdu austrijsko-maarske granice i broji oko 290 000 stanovnika, od kojih je 40 000
Hrvata, 10 000 Maara, a ostalo su Nijemci. Hrvati ive u jezinim otocima. Najblii takvi
jezini otoci nalaze se na oko 40 km od hrvatske granice, a najsjeverniji 3 km od
ehoslovake granice.
Gradie se dijeli na sjeverno, srednje i juno Gradie. U svim tim dijelovima ive
Hrvati. U 40 sela Hrvati ine apsolutnu veinu od 80 do 90 posto stanovnitva. Dobar dio
Gradianskih Hrvata preselio je tijekom vremena u Be. Rauna se da danas oko 20 000
Gradianskih Hrvata ivi u Beu. To znai da u Austriji ivi ukupno 60 000 Gradianskih
Hrvata, potomaka onih Hrvata koji su prije 400 godina doselili iz Hrvatske u Gradie.7
Naselja u kojima ive Gradianski Hrvati poredana su du austro-maarske granice, i
to od najjunijih granica Gradia na sjever sve do Dunava. Naselja su grupirana u etiri
skupine. Prva je u junom Gradiu, druga na sjeveru i sjeveroistoku od maarskog grada
Kisega, trea skupina nalazi se zapadno od Neiderskog jezera te sjeverno od pruge opronj
5

Hrvatska enciklopedija 4, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, str. 302.

Holjevac, Veeslav, Hrvati izvan domovine, Matica hrvatska, Zagreb, 1968., str. 313.
7
Holjevac, V., Hrvati izvan domovine, str. 313.
6

Beko Novo Mjesto, a etvrta skupina nalazi se na najsjevernijem dijelu Gradia, i to na

ehoslovakoj granici prema Bratislavi.
Etniki potpuno hrvatska naselja u donjem Gradiu su: amar, Veliki Medve,
ekut, Zeje selo, Praevo, Jezero, arnovica, Santalek, Stinjaki, Hakerberg, Nova Gora,
Pinkovac, Hrvatska ena, Hrvatski Haa, Katalena, Varde, emba, Vincet, ajta,
Militrof, Sabara, Hrvatski Ciklin, Polajnci, Bandon, Starihodas, Rupie, Podgorje, irokani,
Marof, Parapati-Brig, Bonjak-Brig i Kljuarevac.
Naselja u srednjem Gradiu su veliki Boritof, Mali Boritof, File, Menovo, uevo,
Gerito, Longitolj, Donja Pulja, Prvane, Muindrof i Frankanava.
Neto zapadnije od ove skupine nalaze se i Bajngrob, Kalitrof i Lakindrof.
Naselja u sjevernom Gradiu su: Pandrof, Lajtica, Raue, Novoselo, Beloselo i Geca.8

4.2. im se bave
Doselivi se u novu postojbinu, Hrvati su se bavili ratarstvom; ratari su u veoj ili
manjoj mjeri ostali sve do danas. U srednjem i u sjevernom Gradiu veliina seljakih
posjeda kree se prosjeno izmeu 20 i 40 katastarskih jutara, a ima i jaih posjednika. Mnogi
od Gradiana bave se i stoarstvom. U junom Gradiu posjedi su manji i kreu se
prosjeno izmeu 7 i 20 jutara. Uz ratarstvo i stoarstvo hrvatski su se seljaci u Gradiu
tradicionalno bavili vinogradarstvom. Dobra vina daju sela Uzlop i Trajtof. Vana je
privredna grana i voarstvo, naroito u junom Gradiu. Industrija je u Gradiu slabo
razvijena te zbog toga Gradie gospodarski pripada meu najnerazvijenije pokrajine Austrije.
Iz tih razloga je i iseljavanje iz Gradia bilo prilino intenzivno. Naroito su se iseljavali
Gradianski Hrvati, koji su najvie odlazili u Be, a izmeu dva svjetska rata iseljavali su se
takoer u SAD, Kanadu i Junu Ameriku. U SAD-u se dobar dio njih nalazi u Chicagu i
Garryju.9
Hrvatski su doseljenici uglavnom bili kmetovi koji su se na dodijeljenoj zemlji na
poetku bavili obraivanjem polja, a kasnije i vinogradarstvom i stoarstvom. Prema brojnim
urbarima, oni su se po veliini dobivenog posjeda dijelili na kmetove s jednim selitem,
takozvane cjelovnjake, kmetove s tri etvrtine selita, takozvani trifrtaljnici, polovnjake
koji su imali pola selita, frtaljnike te hiiare koji su dobili samo kuu s okunicom.
Doseljeni Hrvati sklapali su sa svojim gospodarima pismene ugovore koji su precizirali
8
9

Isto, str. 314.

Holjevac, V., Hrvati izvan domovine, str. 315.

njihova prava i dunosti. Doseljenici su uglavnom na odreeno vrijeme bili osloboeni svih
daa, poreza i redovitog plaanja. Nakon tog roka bili su tretirani kao i svi drugi kmetovi
svojeg vlastelina, to znai da su bili obvezani raditi za njega i plaati mu dae.10

5. KOLSTVO KOD GRADIANSKIH HRVATA

Ve potkraj 17. st. javljaju se kod Gradianskih Hrvata prvi uitelji. To su bili ljudi
vezani za crkvu i opinski biljenici. Pouka je bila dosta primitivna, uilo se uglavnom itati.
Suvremeno kolstvo na hrvatskom jeziku poelo se razvijati tek u 19. st., a ve poetkom 20.
st. poduavalo se na hrvatskom gotovo u svim hrvatskim kolama.11
kolske prilike Gradianskih Hrvata znatno su se izmijenile poslije austro-ugarske
nagodbe 1867. g. Novi kolski zakon Ugarske koji je stupio na snagu samo godinu dana
poslije nagodbe osigurao je manjinama (hrvatskoj i austrijskoj) sva kolska prava. Uz
dravne, opinske i privatne kole ovaj zakon daje slobodu djelovanja i vjerskim kolama to
je osobito vano za Gradianske Hrvate. Koristei se ovim pravom osnovane su ili
preureene brojne hrvatske kole u zapadnoj Ugarskoj. kolska nastava u njima bila je
obvezna za est godina. U kolama su se predavali svi predmeti na hrvatskom jeziku. Na ovaj
se nain moe tumaiti pojava velikog broja tiskanih kolskih knjiga 1870-ih godina na
hrvatskom jeziku. Devet godina nakon zakona o kolstvu iz 1868. godine, Mihovil Nakovi
16. listopada 1877. objavio je svoju deklaraciju o jedinstvenom hrvatskom pravopisu i
knjievnom jeziku Gradianskih Hrvata. Ova deklaracija, koju su potpisali gotovo svi
hrvatski uitelji u Gradiu, rodni je list hrvatskog knjievnog jezika Gradianskih Hrvata, a
uvala se najvjerojatnije u ostavtini Franje Kuhaa u Zagrebu.12
Nakon pripojenja Austriji, hrvatsko se kolstvo u Austriji nalo pred vrlo tekim
zadacima. Uiteljski kadar bio je odgojen u maarskom duhu protiv Austrije i uglavnom bez
poznavanja njemakog jezika. Zabranjena je upotreba dotadanjih hrvatskih udbenika te je
kole trebalo povezati s novim austrijskim sreditima. 1923. godine donesena je odluka o
pretvaranju estorazrednih kola u obvezne osmorazredne kole s najmanje pet sati njemakog
jezika. Najakutniji problem hrvatskog kolstva bio je nedostatak udbenika.13
10

Gieler, Mirjana, Kornfeind, Julia, Povijest Gradianskih Hrvata do kraja 20. stoljea,
www.zigh.at/platforma.sites.djangohosting.ch/media/.../gh_novo.pdf
11
Holjevac, V., Hrvati izvan domovine, str. 316.
12
Valenti, M., Gradianski Hrvati od XVI. stoljea do danas, str. 30.
13
Isto, str. 35.

Poslije pripojenja Gradia Austriji, 1918.-1938., poduka se u hrvatskim kolama

vodila i dalje na hrvatskom jeziku. Po dolasku na vlast nacionalsocijalistiki je reim smjesta
izbacio hrvatske uitelje iz osnovnih kola i uveo samo njemaki jezik kao jezik poduavanja.
To je uinjeno pod parolom njemaki uitelji u hrvatska mjesta. Nema sumnje da je to
ostavilo dosta traga u razvitku hrvatskog kolstva u Gradiu. Nacionalsocijalistiko nasilje u
pogledu ivota hrvatske nacionalne grupe hrvatski je narod otro osuivao.14
Poslije 1945., kad se prelo na dvojezino poduavanje u veem broju hrvatskih sela,
ondje gdje je bila jaa nacionalna svijest kod naroda i kod uitelja to se dvojezino
poduavanje odralo i do dananjeg dana. U sjevernom Gradiu, gdje je bio jak njemaki
utjecaj i prije nego to su hitlerovske trupe okupirale Austriju, nastavilo se s poduavanjem na
njemakom jeziku i poslije osloboenja. Da bi se takvo stanje bar donekle popravilo,
donesena je odluka da se u takvim hrvatskim selima uvede obavezno uenje hrvatskog jezika
u osnovnim kolama, bar tri sata tjedno.
U rjeavanju kolskog problema danas postoje dva stava najjaih politikih stranaka u
Gradiu. Jedan stav zastupa socijalistika, a drugi narodna stranka. U sadanjem trenutku
situacija je takva da se u osnovnim kolama hrvatski jezik ui vrlo razliito.
U poznatom Memorandumu Hrvatskog kulturnog drutva postavljen je zahtjev da
nastava bude dvojezina u svim kolama, s tim da dijete dobro naui njemaki i hrvatski za
vrijeme polaska obavezne osmogodinje kole. To stajalite zastupa i danas Hrvatsko kulturno
drutvo kao i narodna stranka.
Pitanje uenja i upotrebe hrvatskog jezika u osnovnim kolama jedno je od osnovnih
pitanja ivota hrvatske manjine u Gradiu. Gradianski Hrvati, lanovi socijalistike
stranke, smatraju da svaka opina treba odluiti kojim e se jezikom uiti u kolama, pri emu
bi tri sata uenja hrvatskog jezika tjedno bilo dovoljno za sve kole. Nema sumnje da takav
stav nije ispravan i da se ne moe odstupiti od principa dvojezine nastave jer nije normalna
da neka nacionalna skupina u obaveznoj koli ui svoj materinji jezik kao da je strani. Zbog
toga stav Narodne stranke nailazi na veu podrku naroda i biraa u Gradiu.
Bilo bi veoma vano kad bi Gradianski Hrvati uspjeli realizirati pravo i na vlastitu
srednju kolu, koju jami dravni ugovor. Prema slubenim podacima iz 1958. predaje se u 36
pukih kola preteno hrvatskim nastavnim jezikom. U osnovnim kolama, u kojima se
predaje hrvatski, ima preko sto uitelja Hrvata. Poduavanje na hrvatskom jeziku kontrolira

14

Holjevac, V., Hrvati izvan domovine, str. 316.

hrvatski kolski nadzornik za cijelu pokrajinu. Osim njega, od sedam kotarskih kolskih
nadzornika u Gradiu, jedan je Hrvat.15
Senermenski mirovni ugovor predviao je osnivanje osnovnih kola s manjinskim
jezicima kao nastavnim jezicima u sredinama u kojima ivi razmjerno znatan broj
austrijskih dravljana kojima njemaki nije materinji jezik. U skladu s tim donesen je 1937. u
Gradiu zemaljski Zakon o ureenju pukog kolstva. Zakon je predviao da se manjinski
jezik uvodi kao nastavni jezik u kolskim opinama s najmanje 70% pripadnika dotine
manjinske zajednice, da se rabi ravnopravno s dravnim jezikom u kolskim opinama s
najmanje 30% pripadnika manjine, odnosno da se moe uvesti kao neobvezan predmet u
kolskim opinama s manje od 30% pripadnika dotine manjine. To je rjeenje bilo vaan
instrument manjinske odrivosti Gradianskih Hrvata, ali je zakon nakon pripojenja Austrije
Njemakoj prestao vrijediti. Austrija je 1938. pripojena Treem Reichu. Pokrajina Gradie
bila je ukinuta, a tamonji Hrvati bili su na razliite naine potiskivani.16

6. BORBA PROTIV DENACIONALIZACIJE

Gradianski su Hrvati u svojoj prolosti bili izvrgnuti denacionalizaciji. U otporu toj
denacionalizaciji pokazali su veliku vrstinu i jak nacionalni osjeaj.17 Vodili su uporne akcije
za svoj nacionalni opstanak. Okrueni sa svih strana njemakim i maarskim stanovnitvom,
bilo im je veoma teko odrati se pa su pogotovo ondje gdje nisu imali svojih crkava, gubili
svoju nacionalnost. Denacionalizacija pod utjecajem kole, crkve i austrijskih vlasti javlja se
sve jae u 19. i 20. st. U novije doba Gradianski Hrvati sve aktivnije postavljaju svoje
zahtjeve traei vea prava, naroito u kolstvu. Zahvaljujui tomu, postigli su danas bolje
poloaje u dravnoj upravi i pokrajinskoj vladi.18

7. KULTURNI IVOT
Gradianski Hrvati dobro su organizirani u etrdesetak kulturnih, prosvjetnih,
folklornih, glazbenih, dramskih, portskih i inih drutava. Najvea regionalna drutva su:
15

Holjevac, V., Hrvati izvan domovine, str. 317.

Hrvatski iseljeniki zbornik 2005., Hrvatska Matica iseljenika, Zagreb, 2004., str. 22.
17
Holjevac, V., Hrvati izvan domovine, str. 313.
18
Holjevac, V., Hrvati izvan domovine, str. 315.
16

10

Hrvatsko kulturno drutvo u Gradiu, eljezno, Hrvatsko gradiansko kulturno drutvo u

Beu i Hrvatski akademski klub u Beu. Aktivna su i dva kulturna centra: Gradiansko
hrvatski centar u Beu i Kulturna zadruga u Velikom Boritofu. Od znanstvenih i kulturnih
institucija na podruju Gradia djeluju Znanstveni institut Gradianskih Hrvatov i Hrvatski
kulturni i dokumentarni centar u eljeznom, kao i Panonski institut u Pinkovcu.
Gradianski Hrvati tiskaju vie novina i glasila (Hrvatske novine, Put, Novi
Glas, Crikveni glasnik, Panonski list, Panonska ljetna knjiga itd.), a imaju tjedna
emisije na austrijskoj TV kao i dnevne emisije na austrijskom dravnom radiju.19
U Gradiu ve gotovo 40 godina djeluje Hrvatsko kulturno drutvo. Pod njegovim
utjecajem i uz njegovu pomo u posljednjih 20 godina osnovane su brojne skupine u
razliitim selima koje se bave kulturnim ivotom i prosvjeivanjem hrvatskog naroda. Uz
jedan hrvatski tjednik i godinji kalendar, Hrvatsko kulturno drutvo objavilo je prilian broj
knjiga i asopisa. Bez tog kulturnog drutva nacionalni ivot Hrvata u Gradiu, pa ak i samo
postojanje hrvatske manjine u Austriji, bilo bi u modernim vremenima jedva mogue.
Hrvatsko kulturno drutvo kao organizacija najaktivnije zastupa nacionalne i kulturne interese
Gradianskih Hrvata, u samom narodu i pred austrijskim vlastima.
Bez obzira na politiko-stranaku razdvojenost (dio Gradianskih Hrvata pripada
austrijskoj narodnoj, a dio socijalistikoj stranci), na kulturnom i nacionalnom planu
Gradianski su Hrvati vie puta zajedniki nastupali. Zahvaljujui takvoj djelatnosti, razvitak
Gradianskih Hrvata u pogledu kulturnog i kolskog ivota i rada u najnovije vrijeme
zadovoljava.
Ve u prolosti bila je kod Gradianskih Hrvata razvijena lirska narodna poezija, koju
je skupljao i objelodanio Fran Kurelac u svojoj zbirci Jake (Zagreb, 1871.). Na narjeju
Gradianskih Hrvata napisan je prilian broj knjiga, ali sve do 19. st. ta je knjievnost imala
naboni karakter.20
Prvi poznatiji pisac Gradianskih Hrvata bio je Ivan Kitoni koji je napisao vie djela
iz pravne struke na latinskom jeziku. Franjevac Pavao Senkviaj napisao je 1677., osim djela
na latinskom jeziku, i Zercalo sv. Bonaventure na hrvatskom jeziku. Sedamdesetih godina
19. st. gradianski sveenici i uitelji nastoje pribliiti knjievni jezik Gradianskih Hrvata
hrvatskom knjievnom jeziku. Na tome su radili Ivan Mukovi, Mate Karan, Gapar
Glavani i dr. Meu knjievnicima je najpoznatiji Mate Meri Miloradi.

19
20

izmi, I., Sopta, M., aki, V., Iseljena Hrvatska, str. 298.
Holjevac, V., Hrvati izvan domovine, str. 315.

11

Godine 1910. pokrenute su novine na hrvatskom jeziku u kojima su objavljivane

pjesme, crtice i putopisi. U njima su pisali Jadre Prikosovi, Ivan Blaevi, Petar Jandrievi i
dr. Poslije Prvog svjetskog rata javlja se niz imena meu kojima je najpoznatiji Ignac Horvat.
On je najvei dio svojih radova objavio u hrvatskim novinama i u Naem tjedniku.
Poslije Drugog svjetskog rata pokrenuto je nekoliko listova. 1946. godine poeo je
izlaziti Crikveni glas, 1947. pokree se list Na tjednik, a 1957. Hrvatsko akademsko
drutvo u Beu izdaje list Glas.21
Drutvo nazvano Hrvatski akademski klub ima vrlo vanu ulogu u razvitku i mijenama
gradianskohrvatske knjievnosti. U prvom asopisu Glas autori prijelaznoga razdoblja, kao
pripadnici takozvane generacije na mostu, objavljuju svoje pjesme, dijelom i eseje te
dramska djela u nastavcima. Poslije Glasa poeo je izlaziti asopis Novi glas oko kojega se
okuplja narataj pjesnika poznatih pod imenom Ptii i slavuji.22

8. JEZIK GRADIANSKIH HRVATA

Unato moru velikih i ureenih jezika koji ih okruuju, Gradianski Hrvati ouvali
su hrvatski jezik i njegove narodne govore iz svih hrvatskih krajeva s kojih potjeu.
Gradianskohrvatski

mikro

jezik,

kao

hrvatski

standardni

jezik,

objedinjuje

gradianskohrvatske akavske, tokavske i kajkavske govore, a za razliku od hrvatskoga

standardnog jezika koji se temelji na hrvatskoj tokavtini, gradianskohrvatskom
knjievnom mikro jeziku temelj je hrvatska akavtina.
Raspadom Austro-Ugarske Monarhije, podruje naseljavanja Gradianskih Hrvata
pripast e poglavito Austriji koja ukida dvojezine kole i postupno se uvodi njemaki
jezik kao slubeni. Godine 1976. Austrija ograniava i upotrebu hrvatskog jezika u javnom
ivotu, da bi 1987. bio dijelom ukinut i uveden kao slubeni u est od sedam gradianskih
kotara.23
Do nastanka graanske inteligencije meu gradianskim Hrvatima u 19. st., glavni
nositelji nacionalne ideje i pokreta bili su sveenici. Pod utjecajem hrvatskog narodnog
preporoda oni su zajedno s graanskom inteligencijom preuzeli zadau stvaranja jedinstvenog
pravopisa i knjievnog jezika meu gradianskim Hrvatima. Prekretnica u ouvanju
21

Isto, str. 316.

Hrvatski iseljeniki zbornik 2010., Hrvatska Matica iseljenika, Zagreb, 2009., str. 166.
23
http://hr.wikipedia.org/wiki/Gradi%C5%A1%C4%87anski_Hrvati
22

12

nacionalnog identiteta bio je Zakon o narodnostima iz 1863. g. koji je nemaarskim narodima

u Ugarskoj osigurao upotrebu njihova jezika u koli, crkvi i mjesnoj upravi. Taj je zakon
omoguio razvoj nacionalnih pokreta u 19. st. i stvaranje hrvatskih crkvenih estorazrednih
kola, ime se djelovanje pokreta proirilo meu seosko stanovnitvo. Hrvatski preporoditelji,
okupljeni oko M. M. Miloradia, pokrenuli su 1910. prve tjedne novine (Nae novine) koje e
pridonijeti daljnjoj popularizaciji jezine, kulturne i nacionalne integracije.24
U pedesetim i ezdesetim godinama prologa stoljea razvila se burna rasprava unutar
Hrvatskoga akademskoga kluba (HAK-a). Jedni su bili za pribliavanje suvremenom
hrvatskom standardnom jeziku, a drugi su zagovarali normiranje gradianskohrvatskoga
knjievnoga idioma. U to su doba HAK-ovci bili zagovornici prve od dviju opcija. No,
tijekom sedamdesetih godina nastaje preokret pa je skupina jezikoslovaca poela sastavljati
gradianskohrvatski rjenik, koji je tiskan godine 1982. Slijedio je nastavak, tj. drugi svezak
rjenika koji je tiskan 1991., a Gramatika gradianskohrvatskoga jezika izala je iz tiska
2003.25

9. STAV POLITIKIH STRANAKA

Narodna stranka ima meu gradianskim Hrvatima uporite u seljatvu, a
socijalistika preteno meu radnitvom i seljacima koji su sezonski radnici. Postoje priline
razlike u stanu narodne i socijalistike stranke, kada je u pitanju ouvanje hrvatske narodne
manjine i njezin kulturni razvitak. Narodna stranka zajedno sa sveenstvom bori se za
hrvatski jezik u kolama i crkvama. Narodnoj stranci olakava tu borbu injenica to su u
hrvatskim selima uitelji i sveenici uglavnom Hrvati. Narodna stranka takoer ima u
Zemaljskom saboru dva zastupnika Hrvata koji se zalau za interese nacionalne manjine.
Socijalisti, na alost, nemaju takav jasan stav u pogledu nacionalnog pitanja. Oni ne
stoje na stanovitu da bi trebalo poduzimati akcije kako bi hrvatska manjina i dalje razvijala
svoju vlastitu, nacionalnu kulturu jer smatraju da veina treba prirodnim putem asimilirati
manjinu. Oni takoer ne podupiru hrvatski tisak, a nisu ni za stvaranje hrvatskih kulturnih
drutava, niti su za upotrebu hrvatskog jezika u kolama.
Hrvatsko kulturno drutvo jo je 1955. podnijelo austrijskoj vladi Memorandum o
problemu hrvatske manjine. On se temelji na l. 7. dravnog ugovora s Austrijom iz 1955.,
koji osigurava hrvatskoj i slovenskoj nacionalnoj manjini pravo na kulturni i nacionalni
24
25

Hrvatska enciklopedija 4, str. 303.

Hrvatski iseljeniki zbornik 2010., str. 166.

13

razvitak. Slovenci u Korukoj ostvarili su vie u smislu provoenja Memoranduma nego

Hrvati u Gradiu. O tome govori injenica da Hrvati nemaju svoju gimnaziju, iako su brojniji
u Austriji. Taj se problem ne rjeava jer su narodna i socijalistika stranka u Gradiu
neslone. Ipak, u posljednje vrijeme austrijske vlasti neto vie pomau ivot Hrvatskog
kulturnog drutva i prosvjetni ivot nae manjine u Gradiu.26

10. ZAKLJUAK
Tijekom borbi s Turcima kroz gotovo 150 godina, Hrvatska je proivljavala
najtraginije razdoblje svoje povijesti. Osim gubitka teritorija, Hrvatska je zauvijek izgubila i
velik dio svog stanovnitva koje se pred turskom opasnou iseljavalo u Italiju, Sloveniju,
Austriju, Ugarsku, Slovaku i eku.
Meu Hrvatima koji ive izvan domovine naroito mjesto zauzimaju Gradianski
Hrvati jer spadaju meu najranije iseljenike iz Hrvatske koji su do danas sauvali nacionalnu
svijest. Nazivom Gradianski Hrvati danas oslovljavamo potomke onih Hrvata koji su
tijekom 16. stoljea iz razliitih razloga napustili Hrvatsku i naselili se u zapadnoj Maarskoj,

26

Holjevac, Veeslav, Hrvati izvan domovine, str. 322.

14

istonoj Austriji, zapadnoj Slovakoj i istonoj Moravskoj. Oni su tijekom povijesti pruali
snaan otpor denacionalizaciji te pokazali snaan domoljubni osjeaj kojeg i danas njeguju.

11. LITERATURA
1. izmi, Ivan, Sopta, Marin, aki, Vlado, Iseljena Hrvatska, Golden marketing
Tehnika knjiga, Zagreb, 2005., str. 298.
2. Gieler, Mirjana, Kornfeind, Julia, Povijest Gradianskih Hrvata do kraja 20. stoljea,
www.zigh.at/platforma.sites.djangohosting.ch/media/.../gh_novo.pdf
3. Holjevac, Veeslav, Hrvati izvan domovine, Matica hrvatska, Zagreb, 1968.
4. Hrvatska enciklopedija, 4, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb
5. Hrvatski iseljeniki zbornik 2010., Hrvatska Matica iseljenika, Zagreb, 2009.
6. Hrvatski iseljeniki zbornik 2005., Hrvatska Matica iseljenika, Zagreb, 2004
15

7. Valenti, Mirko, Gradianski Hrvati od XVI. stoljea do danas, Povijesni muzej

Hrvatske, Zagreb, 1970.
8. http://hr.wikipedia.org/wiki/Gradi%C5%A1%C4%87anski_Hrvati

16