ARTIBUCIJE U NOVINSKIM LANCIMA

1. Uvod
Kljuni element atribucijske teorije je percepcija. Kada sportae upitate emu pripisujete svoj neuspjeh?, zapravo se od njih trae percepcije. Nije bitno to percepcija razloga njihova uspjeha moe biti potpuno pogrena. Nain na koji sportai odgovaraju na pitanja otkriva njihove percepcijske pristranosti. Atribucijska teorija je kognitivni pristup motivaciji. Prema atribucijskoj teoriji, namjera svakog ljudskog bia je objasniti svoje postupke s obzirom na percipirane uzroke. Fritz Heider je poznati osniva atribucijske teorije, ali je Bernard Weiner zasluan za znaajne doprinose interpretaciji i primjeni. Atribucije se odreuju s obzirom na tri dimenzije: lokus kontrole (Weiner, 1985, je predloio da se ovaj konstrukt preimenuje u lokus uzronosti zbog slinosti s konstruktom kontrolabilnosti), stabilnosti i kontrolabilnost. Lokus kontrole psihologijski je konstrukt koji se koristi pri obrazloenju uzronosti. Sportai s unutarnjom kontrolom vjeruju da njihovo ponaanje utjee na rezultate. Oni s vanjskom kontrolom pripisuju rezulate vanjskim silama kao to su sudbina, sluaj i druge osobe. Socijalizacija igra vanu ulogu u vanosti koju pridajemo atribucijama. Atribucije ovise o onome to nauimo cijeniti. Na primjer, sposobnost je vrlo vana djeci u Iranu, koja evoluira kao vana atribucija bez obzira na uspjeh ili neuspjeh djeteta. Djeca u Americi, s druge strane, cijene napor i namjeru bez obzira na priroene sposobnosti ( Salili, Maehr i Gilmore, 1976; prema Cox, 2005). Uz socijalno kulturalne razlike, postoje dokazi o razlikama uzrokovanim rasom ili etnikim podrijetlom. Morgan, Griffin i Heyward (1996; prema. Cox, 2005), na primjer, nalaze da se kod mladih atletiara atribucije ne razlikuju prema spolu ve kao funkcija rase. Mladi bijeli atletiari smatraju svoj uspjeh unutarnjim i stabilnim u veoj mjeri od crnaca ili Indijanaca. To je zasigurno prednost bijelim atletiarima. Uspjeh smatraju neim to su oni uzrokovali i to e se ponoviti. Emocije su usko vezane uz atribucije. Dok je afekt za uspjeh, bez obzira na atribuciju, pozitivan ili entuzijastian, afekt za neuspjeh je negativan i ponekad priguen. Mukarci obino pripisuju uspjeno postignue visokim sposobnostima i jakim naporima, a neuspjeh looj srei. To je samopodravajui atribucijski oblik koji gradi i titi ego sportaa. ene obino pripisuju uspjeno postignue srei i drutvenoj podrci, a neuspjeh nedostatku sposobnosti. To je poraavajua atribucija koja ne gradi samopouzdanje. Navedene openitosti tipine su i za mukarce i za ene, ali nisu pravilo. Egocentrizam u atribuciji se javlja u sluaju redovitog pripisivanja neuspjeha vanjskim uzrocima i uspjeha unutarnjim uzrocima. To je samopodravajua strategija koja se smatra neloginim modelom atribucije.

2. Cilj: ispitati kroz sportske novinske lanke u kojoj mjeri igrai svoje uspjehe ili neuspjehe
objanjavaju pomou internalnih ili eksternalnih atribucija.

3. Metoda

3.1. Uzorak: - asopis Sportske novosti - Dnevni avaz (rubrika sport) - Internet portal: www.sportsport.ba

3.2. Postupak: Analiza izjava se temelji na dvosedminom praenju gore navedenih medija. Osvrnuli smo se na dva grupna sporta: rukomet i koarka, usredotuujui se na izjave date netom poslije utakmica.

4. Rezultati
Tabela 1. frekvencije atribucija ovisno o tome da li je tim izgubio ili pobjedio. KOARKA VRSTA ATRIBUCIJA internalna eksternalna POBJEDA 4 PORAZ 2 4

Tabela 2. frekvencije atribucija ovisno o tome da li je tim izgubio ili pobjedio. RUKOMET VRSTA ATRIBUCIJA internalna eksternalna POBJEDA 4 PORAZ 1 1

5. Diskusija i zakljuak
Cilj ovog zadatka bio je ispitati u kojoj mjeri igrai svoje uspjehe ili neuspjehe objanjavaju pomou internalnih ili eksternalnih atribucija. Dobiveni rezultati potvruju osnovnu pretpostavku atribucijske teorije tj. nau sklonost da za svoje uspjehe sebi pripiemo zasluge ( donosei unutarnje atribucije), ali da druge (ili situaciju) krivimo za svoje neuspjehe. Igrai su u izjavama oba sporta, svoj uspjeh pripisavali sebi, svojoj dobroj odbrani, svojoj uvjebanosti, a takoer neki od igraa su navodili sebe kao stub tima, i da sva zasluga pripada njima. Suprotno tome, igrai koji su doivjeli poraz, krivili su sudije, provokacije od strane gledatelja, a samo u rijetkim sluajevima su navodili da je drugi tim bolji, ta da je odigrana utakmica bila fer - play. Takoer, zanimljiva stvar jeste da je kod analiza rukometnih izjava bio i jedan sluaj zamiljanja to je moglo biti, te naglaavanje protivnikovih prednosti, a podcjenjivanje sebe. Analizirajui novinske lanke koje su sadravale izjave sportaa, postojalo je nekoliko ogranienja. Kao prvo, izjave igraa su bile uslovljene aktualnim deavanjima. Rukometne utakmice u vrijeme kada se dobio zadatak da se analiziraju izjave, nisu bile aktualne, te ih zbog toga ima znatno manje. Nadalje, bilo je vrlo teko doi do izjava igraa, jer su u veini sluajeva treneri bili ti koji su komentirali odigranu utakmicu, i oni su donosili atribuciju u ime tima. Takoer, bilo bi veoma zanimljivo da se u zadatak pored mukih timova, ukljue i enski timovi, kako bi se moglo istraiti da li postoji razlika izmeu mukih i enskih igraa u donoenju atribucija.

6. Literatura
1. Cox, R., H. (2005). Psihologija sporta. Koncepti i primjene. Jastrebarsko: Naklada Slap. 2. Sahinkarakas, S. (2011). Young students success and failure attributions in language learning. Journal of social behavior and personality, 2011, 39(7), 879 - 886 3. asopis Sportske novosti 4. Dnevni avaz (rubrika sport) 5. Internet portal: www.sportsport.ba