Visoko sudsko i tuilako vijee Bosne i Hercegovine Visoko sudbeno i tuiteljsko vijee Bosne i Hercegovine High Judicial and

cial and Prosecutorial Council of Bosnia and Herzegovina Bosna i Hercegovina Bosnia and Herzegovina Federacija Bosne i Hercegovine Federation of Bosnia and Herzegovina Javna ustanova centar za edukaciju sudija i tuilaca u F BiH Javna ustanova centar za edukaciju sudaca i tuitelja u F BiH Javna ustanova centar za edukaciju sudija i javnih tuilaca u RS

MODUL 7 GRAANSKA OBLAST NAKNADA TETE

Vodei ekspert: Rosa Obradovi, Okruni sud Banja Luka Konsultanti: Predrag Krsmanovi, sudija Kantonalnog suda u Tuzli Nevenka Mitri, sudija Osnovnog suda Banja Luka Mirza Jusufovi,sudija Suda BiH Staka Gojkovi, Vrhovni sud RS Violanda ubari, Okruni sud Banja Luka Asja Razi, sudija Kantonalnog suda u Tuzli Enisa Halilovi, sudija Kantonalnog suda u Tuzli Jovanka Jovanovi, predsjednik Osnovnog suda u Doboju

Sarajevo, januar/sijeanj 2006.godine

NAKNADA TETE

SADRAJ PODMODUL I -OPSTE PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA STETU ....... 3 UVODNE NAPOMENE ................................................................................................ 3 OPIS PODMODULA ..................................................................................................... 3 1. OPTE PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA TETU .............................. 6 1.1. Subjekti obligaciono pravnog odnosa ........................................................ 8 1.2. tetna radnja............................................................................................... 13 1.3. Protivpravnost tetne radnje....................................................................... 17 1.3.1. Nanoenje tete po dunosti ................................................................ 22 1.3.2. Nanoenje tete vrenjem prava .......................................................... 24 1.3.3. Nuna odbrana .................................................................................... 25 1.3.4. Stanje nude ......................................................................................... 27 1.3.5. Dozvoljena samopomo ....................................................................... 28 1.3.6. Pristanak oteenog ............................................................................. 28 1.4. teta............................................................................................................. 30 1.5. Uzrona povezanost izmeu tetne radnje i tete....................................... 31 2. POSEBNE PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA TETU....................... 40 2.1. Krivica ......................................................................................................... 40 2.2. Objektivna odgovornost .............................................................................. 42 2.3. Odgovornost za drugoga............................................................................. 44 2.3.1. Odgovornost za neodgovorna lica ....................................................... 44 2.3.2. Odgovornost roditelja za maloljetnike ................................................ 44 2.3.3. Odgovornost drugih lica za maloljetnike ............................................ 46 2.3.4. Odgovornost za maloljetnike po principu pravinosti ........................ 46 3. ODGOVORNOST PREDUZEA I DRUGIH PRAVNIH LICA PREMA TREIM LICIMA ................................................................................................. 46 3.1. Odgovornost preduzea .................................................................................. 46 3.2. Odgovornost drugih pravnih lica ................................................................... 47 3.3. Odgovornost pravnog lica za rad njenog organa .......................................... 48 4. ODGOVORNOST POSLODAVCA ZA TETU KOJU RADNIK PRETRPI NA RADU ILI U VEZI SA RADOM.................................................................... 48 4.1. teta uzrokovana donoenjem nezakonite odluke ......................................... 48 4.2. teta uzrokovana radniku na drugi nain ..................................................... 49 5. ODGOVORNOST RADNIKA KOJI NA RADU ILI U VEZI SA RADOM PRIINI TETU POSLODAVCU I TREEM LICU ....................................... 50 6. ODGOVORNOST ZBOG NEISPUNJENJA OBAVEZE IZ UGOVORA ILI ZAKANJENJA S ISPUNJENJEM..................................................................... 51 7. ODGOVORNOST U SLUAJU UDESA MOTORNIM VOZILOM U POKRETU .............................................................................................................. 52 7.1 Odgovornost prema pravilima subjektivne odgovornosti ................................. 52 7.2 Odgovornost prema pravilima objektivne i solidarne odgovornosti ................ 55 7.3 Odgovornost zajednice osiguranja .................................................................... 56 8. ODGOVORNOST PROIZVOAA STVARI SA NEDOSTATKOM............ 56 9. PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA STETU-TEST PITANJA ............ 57 UVOD ............................................................................................................................ 57 KRATAK OPIS INJENINOG STANJA .............................................................. 57 KRATAK OPIS HIPOTETIKOG SLUAJA........................................................ 58
U U

NAKNADA TETE

KRATAK OPIS INJENNOG STANJA................................................................ 59 KRATAK OPIS HIPOTETIKOG SLUAJA........................................................ 60 ANEKSI......................................................................................................................... 62 1. LISTA MATERIJALA I KOMPONENTI ................................................................ 62 1.1. Sudska praksa ................................................................................................... 62 1.2. Bilteni ................................................................................................................ 63 1.3. Komentari.......................................................................................................... 63 1.4. Knjiga ................................................................................................................ 63 1.5. lanci ................................................................................................................ 63 2. MATERIJALI I KOMPONENTE .......................................................................... 64 PODMODUL II OSNOVI ODGOVORNOSTI ZA TETU ................................. 65 UVODNE NAPOMENE .............................................................................................. 65 OPIS PODMODULA ................................................................................................... 65 1 ODGOVORNOST PO OSNOVU KRIVICE (SUBJEKTIVNA ODGOVORNOST)................................................................................................. 72 1.1. Oblici (stepeni) krivice ...................................................................................... 74 1.1.1.Namjera (dolus) ........................................................................................ 74 1.1.2.Nepanja (culpa) ....................................................................................... 76 1.1.3.Prezumirana (pretpostavljena) krivica .................................................... 77 1.1.4.Dokazana krivica ...................................................................................... 78 1.1.5.Uticaj krivine presude na dokazivanje u parnici ................................... 79 2 ODGOVORNOST ZA TETU OD OPASNE STVARI ILI DJELATNOSTI (OBJEKTIVNA ODGOVORNOST) .................................................................... 85 2.1. Odgovornost od opasne stvari .......................................................................... 87 2.2. Odgovornost po osnovu opasne djelatnosti...................................................... 90 2.3. Lica odgovorna za tetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti ..................... 91 2.4. Oslobadjanje od odgovornosti .......................................................................... 93 3 ODGOVORNOST ZA DRUGOGA...................................................................... 96
U

NAKNADA TETE

PODMODUL I -OPSTE PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA STETU UVODNE NAPOMENE Tumaenje norme, kao proces njenog saznanja, pretpostavka je pravilne primjene norme. Pojam pretpostavke odgovornosti za tetu nije definisan odredbama Zakona o obligacionim odnosima, one su predviene u zakonskim odredbama kojim je propisana teta i njena naknada, a kako ovaj pojam nije definisan, pretpostavke odtetne odgovornosti , moraju se prepoznati u odreenim zakonskim odredbama u svakom tetnom sluaju utvrivanja odtetne odgovornosti tetnika. Pojam pretpostavke odgovornosti za tetu ima znaenje da, od ispunjenja odreenih uslova koji, kao to je naprijed reeno, nisu zakonom definisani, ali su ipak predvieni i koji se utvruju u zavisnosti od predmetnog tetnog dogaaja, zavisi odtetna odgovornost tetnika . U ovom podmodulu bit e govora o vrstama pretpostavki odgovornosti za tetu, koje se dijele na: opte i posebne, kao elementima odtetne odgovornosti, ije pravilno shvatanje i poimanje, daje odgovor na pitanje ispunjenja uslova za utvrivanje odtetne odgovornosti tetnika, a time i na pitanje o osnovu za odgovornost tetnika. Utvrivanje ispunjenja pretpostavki za naknadu tete, nije ni malo lak zadatak suda. To je voditelja na izradi ovog pod-modula i rukovodilo da ovaj pojam izdvoji u vidu posebne teme, kako bi se korisnici podmodula potstakli da pravno analiziraju i procjenjuju elemente koji su od pravnog znaaja za definisanje ovog pojma. U tekstu podmodula, radi lakeg svatanja ovog pojma, koriteni su (jednostavni hipotetiki) primjeri, a u sluaju koritenja pravnog obrazloenja iz sudske odluke, naznaena je odluka suda iz sudskog predmeta. OPIS PODMODULA Kategorije U ovom podmodulu obrauje se dio Zakona o obligacionim odnosima i to odredbe zakona, kojim su propisane pretpostavke odgovornosti za tetu, sadrane u odjeljku dva tog zakona, kojim je propisana obaveza naknade tete i to kao jedan od segmenata ovog instituta (naknade tete) od ijeg, kumulativnog ispunjenja zavisi nastanak odnosa odgovornosti za tetu. Tematske kljune rijei koje e se obraivati u ovom podmodulu su: opte pretpostavke odgovornosti za tetu, u koje spadaju (subjekti obligaciono-pravnog odnosa odgovornosti za tetu, tetna radnja, protivpravnost tetne radnje, teta, uzrona povezanost izmeu tetne radnje i posljedica te radnje koje se manifestuju u vidu tete), te posebne pretpostavke odgovornosti za naknadu tete,u koje spadaju (krivica: dokazana i pretpostavljena i objektivna odgovornost po naelu uzronosti, to znai-bez obzira na krivicu).

NAKNADA TETE

Trajanje Oblik

Za zavretak ovog podmodula na seminaru potrebna su etiri radna asa. U okviru tog vremena podmodul predstaviti u obliku: seminara, predavanja, i interaktivnim ueem edukacione jedinice ili grupe te strunjaka na podmodulu i to putem vjebe, radionice, diskusije predvoene od strane moderatora i panel diskusije Na korisnike podmodula koji nemaju dovoljno iskustva, eli se prenijeti znanje o tome, koje su pretpostavke odtetne odgovornosti od pravnog znaaja za odtetnu odgovornost , njihovo poimanje i prepoznavanje u svakom konkretnom tetnom dogaaju, a ciljevi edukacije korisnika sa iskustvom su, da se putem konferencijskih aktivnosti, razmjenom iskustava i miljenja doprinosi usaglaavanju sudske prakse o ovom pitanju, te unapreenju znanja korisnika podmodula sa manjim sudijskim iskustvom, ime bi se doprinijelo kvalitetnoj edukaciji korisnika podmodula, bez iskustva, o ovom vanom pitanju. Odgovornost za tetu, u svakom konkretnom sluaju proistie iz odreenog obligaciono pravnog odnosa, a za postojanje odtetne odgovornosti iz osnova odreenog tetnog dogaaja, neophodno je ispunjenje odgovarajuih pretpostavki za odgovornost tetnika, koje se u svakom tetnom digaaju, moraju prepoznati Radi lakeg poimanja nastanka odgovornosti za tetu, slijedi objanjenje tematskih-kljunih rijei spomenutih u prednje naznaenoj kategoriji modula definisanih, u vidu ciljeva edukacije: o Cilj 1. Definisanje subjekata u obligaciono-pravnom odnosu, kao lica ijom je radnjom ili proputanjem radnje (tetnik), drugom licu priinjena teta (oteeni) o Cilj 2. tetne radnje, koja predstavlja takvo postupanje tetnika kojim se oteenom nanosi teta. o Cilj 3. Definisanje protivpravnosti tetne radnje, kao graanskog delikta, kojim se drugome prouzrokuje teta. o Cilj 4. Definisanje tete, kao jedne od kljunih rijei ovog podmodula, a i samog modula, kao osnovne pretpostavke odtetne odgovornosti, bez ijeg postojanja nema graanskog delikta, niti sankcije za tu vrstu delikta, koja se dosuuje u vidu naknade bilo u novanom ili nenovanom obliku. o Cilj 5. Uzrona povezanost izmeu tetne radnje i tete, kao pretpostavka odtetne odgovornosti, definisana je samim nazivom ove pretpostavke I predstavlja-povezanost izmeu

Ciljevi edukacije

NAKNADA TETE

tetne radnje I posledice nastupanja tetne radnje, koja posledica se manifestuje u vidu tete. Prednje navedene kljune rijei objanjene u takama cilj1do cilj 5 predstavljaju opte pretpostavke odgovornosti za tetu. Slijede kljune rijei koje oznaavaju posebne elemente odgovornosti za tetu, koje pored optih pretpostavki, u odreenim sluajevima moraju biti ispunjene, da bi bilo rijei o odtetnoj odgovornosti: o Cilj 6. Pojam krivice tetnika podrazumijeva krivicu kao subjektivni elemenat, u okviru pretpostavki za tetu. Zakon o obligacionim odnosima prihvatio je naelo prezumirane krivice, mada je predviena odgovornost po osnovu dokazane krivice. o Cilj 7. Objektivna odgovornost za tetu je takoe jedna od posebnih pretpostavki odtetne odgovornosti, prema kojoj, odgovornost tetnika potie od nekih svojstava stvari ili iz osnova djelatnosti, bez obzira na krivicu. Opis Razlog za podmodul Pretpostavke odgovornosti za tetu, kao relevantna oblast za edukaciju je usavravanje znanja iz ove oblasti , radi lakeg poimanja i prepoznavanja pretpostavki odtetne odgovornosti, koje opredjeljuju osnovanost potraivanja naknade tete i sam osnov odgovornosti. Ovo tim prije kada se ima u vidu, da pojam pretpostavke odgovornosti za tetu nije definisan posebnom odredbom Zakona o obligacionim odnosima, kao poseban pravni institut i to se otuda, one moraju prepoznavati i definisati u u okviru vie zakonskih odredbi, u svakom konkretnom sluaju , na osnovu odreenog ivotnog dogaaja, to esto i nije lak zadatak suda. Stoga je za pravilno prepoznavanje pretpostavki odgovornosti za tetu potrebno stalno usavravanje znanja, zatim posjedovanje sposobnosti pravnog procjenjivanja predmetnog tetnog dogaaja, kako bi se izveo pravilan pravni zakljuak u pogledu ovih pretpostavki, to predstavlja razlog za izradu ovog podmodula. Vodei ekspert, konsultanti i ostali predavai/edukatori Centra. Dnevni red modula se nalazi kao dio modula ili e biti kreiran od strane Centra na bazi potreba za pojedinani modul. Rosa Obradovi, Okruni sud Banja Luka

Mogui predavai/edukatori Dnevni red modula

Vodei ekspert

NAKNADA TETE

1. OPTE PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA TETU Ovaj odjeljak o optim pretpostavkama odgovornosti za tetu, zapoinje iznoenjem injeninog stanja o konkretnom ivotnom dogaaju, iz kog proizlazi pravilo prema kojem, od postojanja optih pretpostavki odgovornosti za tetu, zavisi odtetna odgovornost tetnika (pravni znaaj postojanja optih pretpostavki za odtetnu odgovornost tetnika). Slijedi primjer injeninog stanja, odreenog tetnog dogaaja: Tuilac je podnio tubu protiv tuenog, radi naknade tete. U tubi navodi, da ga je tueni na fudbalskoj utakmici na stadionu u D.V. dana 20.10.1985. godine ubo patent akijom u lea i da mu je time nanio tjelesne povrede u vezi ega tubenim zahtjevom preciziranim podneskom od 12.5.2004. godine trai naknadu nematerijalne tete preciznije navedene u izreci presude. U odgovoru na tubu tueni je istakao prigovor zastarjelosti potraivanja, jer se tetni dogaaj desio 20.10.1985. godine, a tuba je podnesena 28.12.1990. godine. Dalje je naveo da je tueni u konkretnoj situciji postupio u nunoj odbrani jer je prethodno napadnut od strane veeg broja lica koja je predvodio tuilac koji je na njega nasrnuo odmah nakon to je tueni od nekog iz te grupe pogoen kamenom u glavu i da radi toga nije duan naknaditi tuiocu tetu koju je pretrpio usljed povreda zadobijenih ubodom patent akijom. Pravnom procjenom i analizom navedenog injeninog stanja, kod-meu parninim strankama nesporne injenice da je tuilac zadobio tjelesne povrede, na naprijed opisani nain, za postojanje odtetne odgovornosti tuenog potrebno je, pored injenica odlunih za odluku o prigovoru zastarjelosti potraivanja utvrditi, postojanje pretpostavki odtetne odgovornosti. Slijedi pravno obrazloenje navedenog injeninog stanja: Sporno je da li je tueni postupao u nunoj odbrani ime bi shodno odredi lana 161. Zakona o obligacionim odnosima bila iskljuena njegova odgovornost za naknadu tete koju zahtijeva tuilac. Sporno pitanje meu parninim strankama treba rijeiti kroz odredbe l.154, 155 161, 192, i 200. Zakona o obligacionim odnosima. Prema sadrini navedenih odredaba Zakona o obligacionim odnosima svako injenino stanje obaveze naknade tete mora sadravati sljedee pretpostavke: tetnu injenicu, nedoputenu tetu, uzronu vezu, izmeu tetnog dogaaja, tete i odgovornosti. Izostajanje jednog od navedenih elemenata ne stvara obavezu tetnika da oteenom naknadi prouzrokovanu tetu. Sobzirom na naprijed navedene, zatim injenicu da je uloga suda da stranki prua pravnu zatitu primjenom materijalnog prava na konkretno injenino utvrenje i odredbe novog Zakona o parninom postupku prema ijoj sadrini stranke imaju aktivnu ulogu jer su dune da dokazuju svoja injenina tvrenja, to je za udovoljenje tubenog zahtjeva na strani tuioca bila obaveza da dokae sve pretpostavke za naknadu tete. Meutim, tuilac to nije uinio, prije svega u pogledu visine tete, pa i sve da iz provedenih dokaza slijedi iskljuiva odgovornost tuenog za naknadu tete, sud nije mogao udovoljiti tubenom zahtjevu tuioca radi ega je primjenom pravila

NAKNADA TETE

tereta dokazivanja u cijelosti odbio tuioca sa postavljenim tubenim zahtjevom (l. 126. Zakona o parninom postupku). (Iz obraloenja presude Opinskog suda u ivinicama, Broj --- od 19.5.2005. godine). Naprijed navedeni primjer injeninog stanja, primjer je pravila, da je za odtetnu odgovornost tetnika, nuno ispunjenje zakonom propisanih uslova za odtetnu odgovornost, koji uslovi se tiu, prije svega - postojanja optih pretpostavki za odgovornost za tetu. Ovaj primjer takoe pokazuje, koliko su povezani instituti koji predstavljaju pretpostavke odtetne odgovornosti, jer se na ovom primjeru, jednako kao to se mogu procjenjivati opte pretpostavke odtetne odgovornosti, moe procjenjivati i institut nuna odbrana, kao zakonom propisani izuzetak od pravila o zabrani prouzrokovanja tete. O ovom institutu prvostepeni sud, ije pravno obrazloenje predmetnog injeninog stanja je naprijed izneseno, s pravom se nije ni bavio, polazei od razloga, kako se navodi u pomenutoj presudi- zbog kojih je tuilac i odbijen sa tubenim zahtjevom, zbog ega isti sud nije ni iznosio postojanje osnova za naknadu predmetne tete, smatrajui to, kod ovakvog stanja stvari, suvinim. Iz istog primjera vidljivo je da sud prua pravnu zatitu strankama u sporu, pravilnom primjenom materijalnog prava, na potpuno i pravilno utvreno injenino stanje, a u postupku (ovdje parninom) koji se vodi prema pravilima procesnog prava (ovdje novog Zakona o parninom postupku), ija uloga je dola do izraaja, a sastoji se u pravilu o teretu dokazivanja, to se samo uzgrd spominje, jer bi se detaljnijim obrazlaganjem primjene novog Zakona o parninom postupku, izalo iz okvira teme ovog podmodula. Opte pretpostavke odgovornosti za tetu, kao ni sam pojam pretpostavki odgovornosti za tetu nisu taksativno nabrojane ni u jednoj od odredbi Zakona o obligacionom odnosim, ve se njihovo postojanje pronalazi iz sadraja odredbi istog zakona, koje govore o naknadi tete. Teorija i sudska praksa su o ovom pitanju zauzeli stanovite, tako da pojam opte pretpostavke odgovornosti za tetu predstavlja pravni standard i utvruju se u svakom konkretnom sluaju, na osnovu elemenata tog komkretnog sluaja. Opte pretpostavke odgovornosti za tetu su one pretpostavke, bez ijeg postojanja, gotovo da i ne moe biti rijei o odtetnoj odgovornosti tetnika. Meutim, razliita su miljenja teoretiara , kao i pravna shvatanja iz sudske prakse o tome, koje pretpostavke imaju karakter - optih pretpostavki. Tako prof. Dr.Branko Morait u knjizi Obligaciono pravo, knjiga II,Banja Luka 1999. godine, na stranici broj 28 navodi da, u svakom sluaju prozrokovanja tete moraju postojati najmanje dva opta uslova: teta i uzrona veza i da su ova dva uslova sasvim dovoljna za ustanovljenje odgovornosti za tetu. U komentaru Zakona o obligacionom odnosima I knjiga II izdanje redaktora: prof. dr. Borislava T. Blagojevia i prof. dr. Vrleta Krulj iz 1983. godine, izdava Savremena administracija, Beograd, na stranici 486 kao pretpostavke obaveza naknade tete, naznaene su: tetna injenica, nedoputena teta, uzrona veza izmeu tetnog dogaaja i tete i odgovornosti. Na identian nain ureene su pretpostavke obaveze naknade tete, koje mora da sadri svako injenino stanje obaveza naknade tete i u komentaru Zakona o obligacionom odnosima glavnog redaktora prof. dr. Slobodana Perovia I knjiga iz 1995 godine, Savremena administracija, na stranici 303. U zborniku radova nazvanom Odgovornost za tetu, Saveza drutva pravnika (ranije) Republike Hrvatsk, Zagreb iz 1987. godine navodi se, da se kao opte

NAKNADA TETE

pretpostavke odgovornosti za tetu uglavnom spominju: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za tetu, tetna radnja, protivpravnost tetne radnje, teta, te uzrona veza izmeu tetne radnje i posljedice. Kod injenice, da iz prednje navedenog ne proizlazi jedinstven stav u pogledu definisanja pojma optih pretpostavki odgovornosti za tetu, argumenti koji, prema pravnom shvatanju voditelja na izradi ovog podmodula, govore u prilog opih pretpostavki, prema ovom posljednje spomenutom Zborniku radova su slijedei: Iz sadraja odredbe lana 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, kojom je propisano da-ko drugome prouzrokuje tetu, duan je nadoknaditi je, ukoliko ne dokae da je teta nastala bez njegove krivice-proizlaze pretpostavke odtetne odgovornosti, koje se tiu: subjekata obligacionog odnosa, tetne radnje, njene protivpravnosti i uzrone veze. Subjekti obligacionog odnosa, na posredan nain spominju se i u stavu 2. istog lana, koji propisuje odgovornost za tetu po principu objektivne odgovornosti, jer i kod ovog oblika odgovrnosti postoji: tetnik i oteeni, u irem smislu rijei. teta, kao opta pretpostavka odtetne odgovornosti, definisana je u lanu 155. prednje navedenog zakona. Slijedi kratak osvrt o svakoj od optih pretpostavki odtetne odgovornosti: 1.1 Subjekti obligaciono pravnog odnosa

Subjekti u obligaciono pravnom odnosu su: povjerilac i dunik. Meutim, odreivanje subjekata u odreenom materijalno pravnom odnosu (onog lica koje je ovlatenik prava da zahtijeva naknadu i obveznika, prema kome je usmjeren zahtjev za naknadu), nije uvijek lak zadatak suda. 1) Primjer koji slijedi, korisnicima podmodula posluit e za pravno procjenjivanje subjekata u konkretnom obligaciono pravnom odnosa: Tuioci .B. i mld. .B. zastupana po zakonskoj zastupnici .B. u tubi i tokom postupka istiu da je prvotuena R.S. mobilisala za svoje potrebe putniko motorno vozilo, kojim je kritinog dana upravljao drugotueni M.B. kao pripadnik V.R.S. kada je, upravljajui putnikim motornim vozilom, zaobilazei parkirano teretno voziloleper, vozilom kojim je upravljao, preao na lijevu kolovoznu traku i tom prilikom svojim prednjim dijelom vozila udario vozilo pravnog prednika tuioca .R. pri emu je priinjena teta na istom vozilu, konstatovana zabiljekom Stanice javne bezbijednosti B.L. i zapisnikom o oteenjima spornog vozila, sainjenim od strane Osiguravajue organizacije. Zahtijevaju, da im tueni solidarno naknade tetu iz osnova predmetnog tetnog dogaaja.u iznosu od 1.953,00 DM. Prvotuena u odgovoru na tubu spori zahtjev tuioca, istiui prigovor nedostatka pasivne legitimacije, jer je, prema navodima ove tuene predmetnu saobraajnu nezgodu skrivio drugotueni. Drugotueni spori navode iz tube i osporava tubeni zahtjev istiui: da je putnikim vozilom upravljao po nalogu svo pretpostavljenog, da se kretao ulicom M.P. gdje je bio parkiran kamion leper, da je stajao svojim vozilom prednjim dijelom isturenim iza teretnog-leper vozila da bi vozilo prednika tuioca nesmetano prolo, ali

NAKNADA TETE

da je isto vozilo, kreui se iz suprotnog pravca, udarilo u vozilo kojim je upravljao ovaj tueni, mada je, prema njegovim navodima, mogao nesmetano da proe kolovoznom trakom. Pravnom analizom naprijed navedenog injeninog stanja, korisnik modula, treba odgovoriti na pitanja: ko su subjekti u ovom spornom pravnom odnosu, kod injenice, da su tuioci pravni prednici (u vrijeme voenja parnice-pokojnog) .R. da je prvotuena imalac motornog vozila (po osnovu mobilizacije istog), kojim je upravljao drugotueni, da su u predmetnoj saobraajnoj nezgodi uestvovali pravni prednik tuioca i drugotueni, te da je u momentu tetnog dogaaja drugotueni bio na izvrenju zadatka po nalogu prvotuene. Kako su u sudskoj praksi zabiljeeni brojni sluajevi pokrenutih postupaka za naknadu tete, a o teti ne moe biti rijei, bez uesnika u svakom tetnom dogaaju, brojne su i sudske odluke iz oblasti odtetne odgovornosti. 2) Primjer koji slijedi, takoe e korisnika modula podstai na pravnu analizusubjekata u spornom pravnom odnosu: Tuiteljica G.S. u tubi zahtjevom trai da joj tuena R.S. naknadi tetu na ime trokova sahrane i za duevne bolove zbog smrti unuka, tuiteljici bliskog lica. Za osnov tube navodi: da je majka pokojnog M.. umrla kada je on imao devet mjeseci ivota i da nije bila u branoj zajednici sa njegovim ocem, da ga je tuiteljica othranila, izdravala i da je unuk ivio s njom u zajednikom domainstvu, kolovao se i odatle zasnovao svoju branu zajednicu. Polazei od toga da je smrt unuka tuiteljice u vezi sa vrenjem slube, za to ga je angaovala tuena, trai da se tuena obavee na naknadu tete na ime trokova sahrane u iznosu od 500 KM. i naknadu za duevne bolove zbog smrti bliskog lica, u iznosu od 10.000,00 KM. Tuena osporava osnov i visinu tubenog zahtjeva, a osporavanje temelji na tvrdnji da tuiteljica ne spada u krug lica koja imaju pravo na naknadu traenih vidova tete prema odredbi lana 193. i lana 201. Zakona o obligacionim odnosima. Imajui u vidu prigovor tuene, da tuiteljica ne spada u krug lica koja, pod odreenim, zakonom propisanim uslovima imaju pravo na naknadu traenih vidova tete, kao i injenice i dokaze na kojima tuiteljica temelji tubeni zahtjev, odluna injenica za pravilnu primjenu materijalnog prava je-da li tuiteljica ima ovlatenja da trai naknadu predmetne tete od tuene, to daje odgovor na pitanje, njenog subjektiviteta (stvarne-aktivne legitimacije), u ovom materijalno-pravnom odnosu. 3) I primjer injeninog stanja koje slijedi, govori o ispunjenju ove pretpostavke odgovornosti za tetu: Tuitelji (roditelji, te braa i sestre) poginulog, zahtijevaju naknadu materijalne i nematerijalne tete prouzrokovane smru, njima bliskog lica. Za osnov potraivanja navode, da je tuena odgovorna po principu objektivne odgovornosti, kao vlasnik odnosno imalac motornog vozila i da je po tom osnovu pasivno legitimisana u ovoj pravnoj stvari. Tuena istie, da je kao subjekt obaveze netano oznaena i da se zbog toga radi o neizvrivoj obavezi, da je za nastalu tetu iskljuivo odgovoran J.N. koji je upravljajui vozilom tuene skrivio nezgodukoja je imala za posljedicu smrtmld.A.A. sina i brata tuitelja, te da tuena nije pasivno legitimisana u ovom sporu.

NAKNADA TETE

10

4) Iz hipotetikog sluaja, koji slijedi, takoe treba procijeniti ko su uesnici spornog pravnog odnosa: Tuioci su lanovi ueg porodinog domainsta (supruga i djeca) M.M.koji je preminuo zbog smrtonosnih povreda zadobijenih na radu kod poslodavca. Pravni prednik tuioca M.M. je za ivota pokrenuo parnicu protiv poslodavca, radi naknade materijalne tete, na ime izgubljene zarade prouzrokovane nezakonitim prestankom radnog odnosa i naknade nematerijalne tete za duevne bolove zbog povrede prava linosti. Nakon smrti M.M. koja je nastupila u toku trajanja ove parnice, tuioc, kao njegovi nasljednici, preuzeli su voenje parnice u ovoj pravnoj stvari. Zahtjevom trae, da im tueni naknadi materijalnu tetu u iznosu od 5.000,00 KM na ime izgubljene zarade zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa njihovog pravnog prednika i nematrijalnu tetu u iznosu od 10.000,00 KM, zbog povrede prava linosti, koje vidove tete je za ivota traio, njihov pravni prednik.. Tueni je osporio osnov potraivanja tuioca, istiui prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tuioca i nedostatak pasivne legitimacije na strani tuenog, pri emu tueni navodi, da se smru pravnog prednika tuioca, gase kako ovlaenja tuioca na podnoenje zahtjeva, tako i obaveza tuenog za naknadu traenih vidova tete. Na osnovu prednje navedenih injeninih navoda ovog hipotetikog sluaja, korisnik modula treba procijeniti: da li su tuioci, koji su pravni nasljednici M.M. aktivno, a tueni, pasivno legitimisani u ovoj parnici, kada je rije o zahtjevu za naknadu materijalne i nematerijalne tete, koju je traio i njihov pravni prednik odnosno, da li tuioci i tueni, kraj naprijed navedenog stanja stvari, imaju status subjekata u spornom obligaciono pravnom odnosu i u kom obimu potraivanja. 5) Sluaj injeninog stanja primjer, za ispunjenje pretpostavke odgovornosti za tetu definisane kao subjekti obligaciono - pravnog odnosa. Tuitelj zahtjeva naknadu tete zbog pomora ribe u rijeci S. i jezeru M. do kojeg uginua je, prema navodima tuioca dolo prilikom proloma oblaka u mjestu V. kada su oborinske vode poplavile nezatiene bazene tuenog i izbacile otpadne materije sa farme koje su se prema tvrdnji tuitelja, isunim koritom potoka ulile u rijeku S. Tueni spori osnov potraivanja istiui, da niim nije doprinio uginuu ribe tuitelja. Obligacioni odnos predstavlja takav pravni odnos u kome, jednom subjektu (povjeriocu) pripada ovlatenje da zahtijeva od drugog subjekta (dunika), da neto uini ili da se uzdri od neega, na to je dunik ovlaten da uini. Dakle, povjerilac je lice koje u svoje ime, odnosno u ije ime se trai pruanje pravne zatite odreenog sadraja-sadraja, naknade tete, a dunik je lice protiv koga je upravljen zahtjev za pruanje pravne zatite sadraja, naknade tete. Zakon o obligacionim odnosima ne sadri u posebnoj zakonskoj odredbi definiciju pojma povjerilac i dunik, kao to drugi zakoni, npr: Zakon o izvrnom postupku, sadri poseban lan kojim su definisani izrazi trailac izvrenja i izvrenik. Povjerilac i dunik, kao pravni instituti i kao subjekti obligacionog prava, sadrani su u pojedinim odredbama Zakona o obligacionim odnosima, a iz definicije obligacionog odnosa proizlazi da su subjekti pravnog odnosa iz koga se sastoiji obligacija: povjerilac i dunik. Potraivanje koje proistie iz obligacije, predstavlja subjektivno pravo povjerioca prema duniku.

NAKNADA TETE

11

Lice odgovorno za tetu je ono lice, koje je duno naknaditi prouzrokovanu tetu (to moe biti lice koje je tetu uinilo, kao i lice koje je bilo duno da tetu sprijei), a oteeno lice je ono lice, kome je teta nanesena. tetnik je najee ono lice, koje je prouzrokovalo samu tetu. To nije uvijek sluaj, jer su brojni sluajevi u kojim, odtetno odgovorno lice nije ono lice koje je poinilo tetnu radnju, ve drugo lice koje se nalazi u izvjesnom odnosu prema licu koje je poinilo tetnu radnju i o kojima je on duan da se stara, (npr. sluaj iz lana 165. Zakona o obligacionim odnosima, kojim je propisana odgovornost roditelja za tetu koju njihovo dijete uzrokuje drugom licu), u kom sluaju tetnik i odgovorno lice su, ne samo terminoloki razliita lica ve i sutinski, jer je u pomenutom sluaju tetnik u uem smislu rijei, kao lice koje je tetu neposredno prouzrokovalo- dijete, a odtetno odgovorno lice za predmetnu tetu je roditelj dijeteta, kakav sluaj moe biti i kod tete koja potie od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Odgovorno lice moa biti fiziko ili pravno lice, ili vie lica kao sauesnika u izvrenju tetne radnje. Postupak sauesnika moe proistei iz jedinstvene tetne radnje, moe se zasnivati na obligaciji, kao i kad teta nastane iz dogaaja koji nije jedinstven za vie uesnika, u kom sluaju je rije o tzv. nepravoj zajednici u kojoj nema uea uesnika, ve se radi o sasvim samostalnom radu svakog od njih. Slijedi pravno obrazloenje iz sudskih odluka donesenih na osnovu injeninog stanja na koje je ukazano pod takom 1). u uvodu ovog ovog odjeljka: Iz provedenih dokaza proizlazi, da je vozilo kojim je upravljao drugotueni, bilo mobilisano od strane i za potrebe prvotuene i da je drugotueni prilikom obavljanja zadatka po nalogu svog nadreenog, skrivio predmetnu saobraajnu nezgodu, emu nije (ni djelimino) doprinio pravni prednik tuitelja. Stoga je po ocjeni ovoga suda, saglasno odredbi lana 173. i lana 174. Zakona o obligacionim odnosima, prvotuena odgovorna kao imalac stvari tj. putnikog vozila koje u opisanoj saobraajnoj situaciji ima svojstva opasne stvari, te lana 121. Zakona o vojsci, prema kojoj odredbi ova tuena odgovara za tetu priinjenu treim licima, koju vojno lice uini u vezi sa vrenjem vojne slube. Nasuprot navedenom, zahtjev tuilaca u odnosu na drugotuenog, je neosnovan. Ovo iz razloga, to je tetna radnja od strane drugotuenog (saobraajna nezgoda) izvrena na radu i u okviru funkcije koje su mu povjerene. Opte pretpostavke odgovornosti za drugoga su: nedoputenost, uzrona veza i teta, pa kako u konkretnom sluaju postoje naprijed navedene pretpostavke, jer je nedoputenom i nezakonitom (suprotno odredbama zakona o osnovama bezbijednosti saobraaja na putevima) radnjom drugotuenog uzrokovana nezgoda, kojom prilikom je priinjena teta na vozilu prednika tuilaca, to analognom primjenom odredbe lana 170. i lana 171. Zakona o obligacionim odnosima, za predmetnu tetu odgovara prvotuena, iji pripadnik je bio drugotueni, kao da je tetnu radnju sama uinila, zbog ega je primjenom istih zakonskih odredbi, zahtjev tuilaca u odnosu na drugotuenog odbijen kao neosnovane (Iz neobjavljene presude Osnovnog suda u Banja Luci broj P-1244/93 od 21.8.1997. godine). Slijedi pravno obrazloenje iz sudske odluke, zasnovano na naprijed navedenom injeninom stanju iz take 2). koje opisuje okolnosti konkretnog sluaja odlune za pravilno presuenje o zahtjevu tuiteljice za naknadu tete, prouzrokovane smru njenog unuka:

NAKNADA TETE

12

Tuiteljica je, usljed smrti svoje kerke bila prinuena da preuzme svu brigu oko unuka, to je, s obzirom na uzrast djeteta i okolnosti u kojima je dijete ostalo bez majke, bilo prirodno i logino, sasvim sigurno je, da je tuiteljica bila emotivno vezana za poginulog. Smrt, nuno znai duevnu bol za lica koja su voljela umrlog. Takve afekcije su najee meu srodnicima, ali one ne pretpostavljaju nuno odnos srodnika. Okolnost o kojoj se mora voditi rauna prilikom utvrivanja obima pretrpljene nematerijalne tete jeste-stepen ivotne zajednice i odnos u toj zajednici. Kako je tuiteljica odnjegovala poginulog unuka kao svoje dijete, njegovom smru trpi duebne bolove, a ta trpljenja su, s obzirom na navedeno, daleko vea, nego to bi bila u sluaju da je poginuli odrastao sa svojom majkom u uoj porodici i da je imao uzajamna osjeanja sa lanovima te porodice.Tuiteljica je sa unukom ivjela u zajednikom domainstvu, pod istim krovom, usljed ega se nalazila s njim u raznovrsnim ivotnim odnosima, koji su dui vremenski period predstavljali sastavni dio njihovog zajednikog ivota i formirali njihove navike. Otuda, zbog takvih njihovih ivotnih odnosa, smrt M.. je sasvim sigurno uzrokovala nematerijalnu tetu koja se manifestovala u vidu duevnih bolova tuiteljice, zbog izgubljenog bliskog srodnika. Iz navedenih razloga, tuiteljica (baka poginulog), ima pravo na naknadu traenih vidova tete, iako baka ne spada u krug lica iz odredbe lana 201. Zakona o obligacionim odnosima, ovlatenih na naknadu tete zbog smrti bliskog lica, jer je sa poginulim ivjela u zajednici ivota slinoj zajednici izmeu roditelja i djece, pa se takva zajednica moe upodobiti sa tim licem, zbog ega mu pripada pravina naknada za duevne bolove zbog smrti bliskog lica. Naknada na ime trokova sahrane, nadoknauje se prema propisu lana 193. Zakona o obligacionim odnosima, za iju primjenu su u konkretnom sluaju ispunjeni zakonom propisani uslov. (Iz obrazloenja presude Okrunog suda u Banjaluci br. G-106/00 od 3.4.2000.godine). Pravno obrazloenje za opis injeninog stanja iz take 3) ovog odjelka, nazvane subjekti obligaciono-pravnog odnosa: Ne moe se prihvatiti prigovor da je tuena kao subjekt obaveze netano oznaen i da je zbog toga prvostepena presuda neizvriva.Ovo stoga, to je u ovoj parnici kao tuena oznaena BiH-F.BiH. M.O. ime je tuena kao pravna osoba i subjekt obaveze dovoljno i jasno odreena. Tano je, jer je to utvreno u krivinom postupku, da je J.N. upravljajui motornim vozilom skrivio saobraajnu nezgocukoja je imala za posljedicu smrt mld A.A. sina odnosno brata tuitelja. Meutim, radi se o vojnom motornom vozilu, iji je vlasnik odnosno imalac tuena, pa tuena odgovara za tetu od ove opasne stvari po principu o0bjektivne odgovornosti na osnovu odredbi lan 173. i174. ZOO, a kako se voza motornog vozila tuene u smislu odredbe lana 177. ZOO ne smatra treim licem, to se ni tuena kao imalac opasne stvari ne moe osloboditi od odgovornostini potpuno ni djelimino, bez obzira na postojnje subjektivne odgovornosti vozaamotornog vozila. Zato je pravilna i ocjena prvostepenog suda da je neosnovan istaknuti prigovor tuene da ona nije pasivno legitimisana u ovoj pravnoj stvari. (Iz obrazloenja presude Kantonalnog suda u Tuzli broj G-330/01 od 23.04.2001 godine). I najzad pravno obrazloenje za 5) primjer prednje navedenog injeninog stanja, u pogledu ispunjenja ove pretpostavke odtetne odgovornosti: Prema odedbi l.154 st. 1 ZOO ko drugome prouzrokuje tetu duan naknaditi je, ukoliko ne dokae da je teta nastala bez njegove krivice. Da bi neko odgovarao za

NAKNADA TETE

13

tetu potrebno je, dakle, uz oteenog tetu radnju i posljedice utvrditi i ko je tetnik, a tuitelj u ovoj parnici nije uspio dokazati da je to tueni. (Iz obrazloenja presude Vrhovnog suda Federacije BiH Rev.273/02 od 29.6.2004.godine). Za odreivanje odgovornog lica, kao subjekta u obligaciono-pravnom odnosu (nezavisno od toga da li se radi o pravnim ili fizikim licima), kod pojedinih vrsta odtetne odgovornosti, za postojanje odtetne odgovornosti, neophodno je posjedovanje odreenih svojstava (npr. deliktna sposobnost), dok oteeno lice moe biti svaki subjekt (fiziko ili pravno lice) ili drugi oblik organizovanja, za to im nisu potrebna posebna svojstva, osim da im status oteenog lica pripada prema pravilima odtetnog prava. 1.2 tetna radnja

tetna radnja u irem smislu rijei podrazumjeva postupanje ovjeka koje se manifestuje u obliku tetne radnje i dogaaj koji je izvan postupanja ovjeka i koji se moe pripisati odreenim svojstvima stvari ili djelatnosti. Iz injeninih navoda tube i odgovora na tubu, koji slijede, korisnik podmodula treba prepoznati tetnu radnju, kao elemenat odtetne odovornosti: Tuioci su supruga i djeca S.M.koji je preminuo od smrtonosnih povreda koje mu je, prema navodima tuioca, nanio tueni, C.D. upotrebom vatrenog oruja. Istiu da je tueni, kritinog dana, prvo verbalno napao njihovog pravnog prednika ispred seoske prodavnice, a zatim da ga je fiziki napao i da mu je tom prilikom nanio smrtonosne povrede iz vatrenog oruja, a da mu za takvo ponaanje pokojni S.M. nije dao nikakvog povoda, te da je tueni pravosnanom presudom krivinog suda O.S. u B.L.oglaen krivim za krivino djelo-ubistva, iz kog osnova se zahtijeva naknada tete u ovoj parnici. Trae, da sud utvrdi odgovornost tuenog za predmetni tetni dogaaj, po osnovu krivice i da ga obavee da tuiocima naknadi tetu na ime trokova sahrane u iznosu od 2.7000,00 KM i za duevne bolove zbog smrti S:M., njima bliskog lica u iznosu od po 7.000,00 KM svakom od njih sa zakonskom zateznom kamatom, poev od presuenja pa do isplate. Tueni osporava tubeni zahtjev, istiui prigovor podijeljene odgovornosti pravnog prednika tuioca, te da tuiocima ne pripada pravo na naknadu traenih vidove tete, s obzirom da-prema navodima tuenog, pravni prednik tuioca, nije ivio sa tuiocima u ekonoskoj ni porodinoj zajednici unazad osam godina prije njegove smrti. Kada se ima u vidu da se ova zakonska pretpostavka odtetne odgovornosti u Zakonu o obligacionim odnosima obrauje u okviru Odjeljka 2. tog zakona kojim je ureeno pitanje uzrokovanja tete proizlazi da je ustvari tetna radnja uzronik tete, a da pitanje odtetne odgovornosti tetnika zavisi od ispunjenja, pored ove pretpostavkei drugih pretpostavki odtetne odgovornosti. Daljom analizom samog pojma tetna radnja slijedi zakljuak, da tetna radnja predstavlja faktiku radnju koja, sobzirom na svoju tetnost, (protivpravost) ima za posljedicu tetu koja se moe manifestovati u raznim vidovima materijalne i nematerijalne tete, za iju nadknadu je neophodno utvrenje ispunjenja uslova odtetne odgovornosti. O ovom obliku tetne radnje, u vidu faktike radnje, koja za posljedicu moe imati umanjenje neije imovine ili spreavanje

NAKNADA TETE

14

poveanja imovine, moe biti govora kada je rije o aktivnoj tetnoj radnji preduzetoj u vidu injenja- koje joj daje pravni karakter aktivne radnje. tetna radnja moe biti i u vidu neinjenja , odnosno pasivnog postupanja tetnika (misli se na tetnika u irem smislu rijei). Ovaj oblik tetne radnje, koju karakterie proputanje-neinjenje to terminoloki znai nepostupanje, a sa aspekta odtetne odgovornosti znai postupanje u vidu proputanja odnosno neinjenja. Iako u vidu proputanja odnosno neinjenja, to ovakvu tetnu radnju ini pasivnom, i ova, pasivna tetna radnja predstavlja takoe faktiko stanje koje karakterie pasivno postupanje tetnika, koje za posljedicu ima tetu manifestovanu u nekim od njenih vidova, koja se naknauje prema pravilima o odtetnoj odgovornosti. Primjer tetne radnje u vidu neinjenja, slijedi iz slijedeeg hipotetikog sluaja: Odlukom Komisije za stambene odnose poslodavac je, povodom zahtjeva radnika odluio da radniku isplauje na ime naknade za stanarinu iznos od po 100.00KM mjeseno iz sredstava naplaenih u stambeni fond poslodavca, poev od dana donoenja odluke, pa sve dok se ne izmijenu okolnosti. Ova odluka poslodavca, potvrena je u drugostepenom postupku povodom prigovora direktora preduzea izjavljenom protiv iste, tako da je navedena odluka postala konana, a zatim i pravosnana, jer nije osporena pred sudom. Kako i pored navedenih odluka poslodavac, ne vri isplatu odobrenih novanih sredstava, radnik je podnio tubu protiv poslodavca kojom zahtijeva da sud obavee poslodavca na izvrenje odluke, isplatom mu odobrenih novanih sredstava u traenom i odobrenom mjesenom iznosu od po 100,00 KM poev od dana donoenja odluke, pa dok se ne izmijenu okolnosti. Analizom injenica iz opisanog hipotetikog sluaja, ukazuju se spornim, slijedea pitanja: koja je pravna kvalifikacija spornog materijalno-pravnog odnosa izmeu poslodavca i radnika, kod injenice da konana i pravosnana odluka poslodavca, predstavlja pravnu fikciju njene zakonitosti, da i pored stvorene obaveze poslodavac istu ne izvrava, kako okarakterisati opisano ponaanje poslodavca (aktivno ili pasivno), u kojem dijelu je ono aktivno, a u kojem pasivno, te koje je od navedena dva postupanja poslodavca od pravnog znaaja za odluku o predmetu spora. Navedeni primjer je jednostavan primjer prouzrokovanja tete pasivnim ponaanjem poslodavca. Sporni materijalno pravni odnos subjekata ove obligacije, karakterie teta, koju radnik trpi proputanjem, odnosno nepostupanjem poslodavca, prema odluci o odobravanju sredstava. Aktivno postupanje poslodavca, u konkretnom sluaju, manifestuje se radnjama preduzetim u postupku donoenja konane i pravosnane odluke kojom su sredstva odobrena radniku. Pasivno ponaanje poslodavca koje, za pravnu kvalifikaciju predmetnog spornog odnosa, ima znaaj postupanja sastoji se u proputanju poslodavca da izvrava svoju odluku i da u skladu sa istom, radniku isplauje odobreni iznos novanih sredstava, jer se poslodavac ne moe vie pozivati na nezakonitost navedene odluke, koja je konana i pravosnana, to predstavlja pravnu prezumciju njene zakonitosti. Navedeno postupanje poslodavca, za posljedicu ima tetu koju trpi radnik, koja se sastoji u umanjenju imovine , jer naknadu za stanarinu mora obezbijediti iz drugih izvora finansiranja (obina teta). U navedenom hipotetikom sluaju, pored tete, sadrane su i druge pretpostavke odtetne odgovornosti: subjekti obligacionog odnosa (radnik i poslodavac), tetna radnja (nepostupanje poslodavca, ne-vrenje isplate), protivpravnost (postupanje poslodavca protivno konanoj i pravosnanoj odluci), uzrona veza izmeu tetne radnje i

NAKNADA TETE

15

posljedice koja se manifesruje u vidu materijalne tete, te odgovornost poslodavca po osnovu krivice. Prema tome, tetna radnja, bilo da je rije o aktivnoj ili pasivnoj radnji, predstavlja faktiku injenicu, postupanje u vidu injenja ili proputanja odnosno neinjenja, koja se manifestuje tako da za posljedicu ima umanjenje neije imovine ili spreavanje njenog poveanja. U komentaru Zakona o obveznim (obligacionim) odnosima Dr. Borislav Vizner, Zagreb 1978 godina, strana 619-620 u pogledu ovog pojma, navedeno je, da se pod pojmom Uzrokovanje tete podrazumijeva: takvo faktiko uzrokovanje tete drugome koje pravni poredak, pravo u objektivnom smislu sadrano u Zakonu o obveznim odnosima, osuuje kao nedoputeno i zbog toga na tu injenicu nadovezuje nastanak i postojanje obveznopravnog odnosa odgovornosti za uzrokovanu tetu, po kojem odnosu je dunik-tetnik duan a vjerovnik-oteenik ovlaten da se faktino uzrokovana teta nadoknadi. Prema komentaru istog autora: Proizlazi-da se ovako shvaeno uzrokovanje tete kao izvor obveznopravnih odnosa sastoji iz dva elementa, iz dva dijela: prvog, koji se odnosi na faktiku injenicu uzrokovanja tete drugome, i drugog- koji se odnosi na odgovornost za uzrokovanu tetu kao pravno relevantnu injenicu iz koje nastaje obveznopravni odnos dunosti i prava na njezinu naknadu. Sve ovo potvruje naprijed navedeni zakljuak, da je tetna radnja uzronik tete, to znai da je tetna radnja primarnog karaktera u odnosu na odgovornost, koja je sekundarnog karaktera, jer bez tetne radnje ne moe biti rijei ni o odtetnoj odgovornosti. tetna radnja moe se manifestovati kao graanski delikt, ili u vidu povrede, ve zasnovanog obligacionog odnosa. tetna radnja kao graanski delikt, predstavlja takvo postupanje, koje je protivno naelu zabrane prouzrokovanja tete iz lana 16. Zakona o obligacionim odnosima, kojom je izreena dunost svakoga da se uzdri od postupka kojim se drugome moe prouzrokovati teta. Takvim postupanjem tetnika (u vidu graanskog delikta), nastaje stvara se obligaciono pravni odnos izmeu tetnika i oteenog, koji predstavlja izvor obligacije u kojoj je oteeni ovlatenik prava da zahtijeva odgovornost tetnika za graanski delikt koji se manifestovao u vidu tete, a tetnik je obveznik koji je, ako se utvrdi njegova odtetna odgovornost , duan da iz tog, novo-zasnovanog graanskog, materijalno -pravnog odnosa, snosi odgovornost za tetu. tetna radnja u vidu povrede obligacionog odnosa (koji moe biti zasnovan na osnovu ugovora ili na drugi zakonom propisani nain), podrazumijeva takvu injeninu i pravnu situaciju u kojoj je prije postupanja tetnika definisanog kao teta ve bio zasnovan obligaciono-pravni odnos izmeu tetnika i oteenog i koji je tom odreenom tetnom radnjom povrijeen, tako da ta povreda - ranije zasnovanog obligacionopravnog odnosa, predstavlja izvor nove obligacije. Tako nastala obligacija, pretstavlja ustvari novu obligaciju, u odnosu na ranije zasnovanu i tetnom radnjom povrijeenu obligaciju, to ovaj izvor obligacije, razlikuje od izvora obligacije nastalog tetnom radnjom u vidu graanskog delikta, gdje prije nastupanja graanskog delikta tetnik i oteeni nisu bili ni u kakvom obligaciono-pravnom odnosu. U sluaju izvora obligacije graanskim deliktom, ulogu stranaka u konkretnom obligaciono pravnom odnosu (povjerioca i dunika) opredjeljuje predmetni graanski delikt, koji nadalje opredjeljuje ulogu stranaka u postupku ostvarivanja prava po osnovu odtetne odgovornosti (kao tuioca i tuenog), dok je u sluaju izvora obligacije povredom obligacionog odnosa,

NAKNADA TETE

16

uloga stranaka u predmetnom materijalno pravnom odnosu, opredijeljena ranije zasnovanom obligacijom, koja opredjeljuje ulogu stranaka i u eventualnom sudskom postupku. Kao to je naprijed reeno, tetna radnja moe biti aktivna, to znai u vidu injenja ili preduzimanje neke aktivnosti (npr. ako neko lice bez pravnog osnova posijee vona stabla oteenom, ili mu udarcem tupim predmetom nanese tijelesne povrede i na taj nain povrijedi tjelesni integritet oteenog). Slijedi primjer (aktivne tetne radnje) iz sudske prakse, zasnovan na prednje navedenom injeninom stanju: Jedna od optih pravnih pretpostavki za odgovornost za tetu po osnovu krivice iz lana 154 sta1. ZOO. je- tetna radnja. Kada se govori o tetnoj radnji misli se uvijek na odreeno ponaanje ovjeka, mada uzrok teti moe biti i opasna stvar i opasna djelatnost. Postupanje pravnog prednika tuioca, na nain to se: po izlasku iz seoske prodavnice, pred kojom se nalazio tueni, uputio prema svom traktoru, sjeo i isti upalio namjeravajui da traktorom nastavi put do odredita, moe se okarakterisatiuobiajenim ponaanjem. Nasuprot uobiajenog ponaanja pravnog prednika tuioca, tueni: prati poginulog do-u blizini zaustavljenog traktora, trai od njega da ugasi traktor i zapoinje verbalnu prepirku, a na uzvraenu mu verbalnu prepirku, tueni reaguje neadekvatno, nesrazmjerno uzvraenoj verbalnoj prepirki vatrenim orujem iz kojeg je pravni prednik tuioca zadobio smrtonosne povrede,za to se ne moe rei, da je razumno, uobiajeno ponaane. Stoga je prigovor tuenog o podijeljenoj odgovornosti i o doprinosu pokojnog S.M. predmetnom tetnom ogaaju, bez osnova. Takav nain gubitka ivota uzrokuje duevne patnje i u sluaju kada odnosi u porodici nisu sa jakim emotivnim vezama, jer i slabije emotivne veze ne znae ravnodunost bliskih srodnika, kada je u pitanju ovakav nain gubitka ivota i ta injenica moe biti od pravnog znaaja samo pri odmjeravanju visine naknade nenaterijalne tete, dok se ne moe prihvatiti tvrdnja tuenog, da s obzirom na navedeno, tuiocima ne pripada pravo na naknadu ovog oblika tete. (Iz neobjavljene presude Okrunog suda u Banja Luci broj G- 2210/01 od 25.06.2004.godine). tetna radnja moe biti i uvidu pasivnog ponaana, neinjenja, proputanja izvrenja neke radnje, kao npr. kad preduzee za proizvodnju vode, suprotno odluci nadlenog dravnog organa o privremenoj zabrani upotrebi vode za pie zbog bioloke neispravnosti vode, nastavi sa isporukom vode korisnicima, a da prije toga ne otkloni nedostatke u pogledu kvaliteta vode, pa uslijed toga nastupi epidemija trovanja vodom, preduzee za proizvodnju vode je propustilo da u okviru zakonom propisane obaveze-da vri proizvodnju i prodaju bioloki ispavne vode, zbog ega, u sluaju ispunjenja i drugih pretpostavki odtetne odgovornosti, odgovorno je za tetu licima koja su zadobila trovanje koritenjem bioloki neispravne vode. Kao primjer prouzrokovanja tete pasivnim ponaanjem tetnika moe se uzeti i slijedei hipotetiki sluaj: kada posebnim zakonom odreena organizacija za odravanje puteva propusti da, prema pravilima o bezbjednosti saobraaja obiljei upozorenje o izvoenju radova na putu, pa imalac motornog vozila usljed takvog proputanja, kreui se po kolovozu propisanom brzinom, nailazei na rupu na putu, koja je posledica izvoenja radova na putu, odteti motorno vozilo, organizacija za odravanje puteva je odgovorna za tetnu radnju koja se sastoji u proputanju pravilnog obiljeavanja upozorenja o izvoenju radova na putu, kako bi imalac vozila prilagodio

NAKNADA TETE

17

vonju uslovima puta i saobraajnoj situaciji, ukoliko je teta na motornom vozilu prouzrokovana oteenjima puta (u vidu rupe na putu) i ukoliko teta (potpuna ili djelimina) ne potie iz nekog drugog uzroka. Tako, Komunalna organizacija koja se ugovorom obavezala da a obavljati zimsko odravanja javnih povrina i ulica, u sluaju neizvravanja ugovorom preuzete obaveze, odgovara za tetu koju pretrpi neko lice usljed povrede izazvane okliznuem na zaleenoj povrini u blizini zgrada organa lokalne zajednice, poto je proputanjem radnje ienja, na ije se vrenje ugovorom obavezala, uzrokovala tjelesno povreivanje tog lica, ukoliko prouzrokovana teta, makar i djelimino, ne potie eventualno iz drugog uzroka. 1.3 Protivpravnost tetne radnje

Protivpravnost tetne radnje, kao pravni institut koji definie jedan od elemenata odtetne odgovornosti, po svom sadraju i smislu oznaava, radnju koja je protivna normama pozitivnog prava, to takvu radnju ini nedoputenom i to, u sluaju ispunjenja i drugih, zakonom propisanih elemenata, dovodi do odtetne odgovornosti tetnika. 1) Iz nie navedenog injeninog stanja, slijedi primjer za prepoznavanje i definisanje ovog pojma: Tuiteljica tvrdi da je nematerijalnu tetu, za koju zahtijeva plaanje naknade, pretrpjela zbog donoenja nezakonitog akta tuenika, o prestanku njezinog radnog odnosa, kao dogaaja koji je kod tuiteljuice izazvao stres, ije su posljedice psihike smetnje, koje su, prema navodima tuiteljice utjecale da je opa ivotna aktivnost kod tuiteljice smanjena za 20%. Tueni osporava injenine navode tube i tubeni zahtjev istiui da u konkretnom sluaju nije nastupila pravnorelevantna situacija kakvu ima u vidu odredba lana 200. Zakona o obligacionim odnosima, koja bi opravdavala dosuivanje pravine novane naknade, odnosno da je do umanjenja ope ivotne aktivnosti i u vezi s tim trpljenje bolova i straha, dolo usljed naruenja zdravlja tuiteljice, koje je evidentiranoznatno prije donoenja spornog akta tuenog. Analizom navedenog injeninog stanja i njegovom ocjenom u svjetlu odredaba materijalnog prava, korisnik ovog podmodula treba procijeniti koja je odluna injenica, od koje zavisi osnovanost potraivanja tuiteljice, iz osnova predmetnog ivotnog dogaaja. Kod odgovora na ovo pitanje potrebno je poi od nesporne injenice da je tueni donio akt o prestanko radnog odnosa tuiteljici i da je ivotna aktivnost tuiteljice u vrijeme odluivanja o tubenom zahtjevu bila umanjeno za 25%. Pored ovih nesposnih injenica, treba dati odgovor i na pitanje da li u radnjama tuenog, koje se sastoje u donoenju akta o prestanku radnog odnosa tuiteljici, ima elemenata protivpravnosti, a stim u vezi i pravno procijeniti pravni znaaj radnje tuenog manifestovane u donoenju navedenog akta i povezanosti te radnje i tetne posljedice, koja je manifestovana u vidu nematerijalne tete, ija se naknada trai u ovoj parnici. Kada se ima u vidu, da je tueni akt o prestanku radnog odnosa tuiteljici donio u okviru ovlatenja datih mu internim aktima i Zakonom, to u radnjama koje se sastoje u

NAKNADA TETE

18

donoenju navedenog akta, nema protivpravnosti, koja bi predstavljala pretpostavku odtetne odgovornosti. Meutim, kada je rije o stresu, ije su posljedice psihike smetnje, kao osnovu potraivanja tuiteljice, radi pravilnog definisanja ovog pojma valja ukazati, samo primjera radi (mada je to irelevantno kod pravnog shvatanja u pogledu ne-protivpravnosti radnje donoenja akt tuenog), za postojanje odtetne odgovornosti (pod pretpostavkom da u radnjama donoenja akta o prestanku radnog odnosa tuiteljici ima elemenata protivpravnosti), neophodno je utvrditi da li su duevni bolovi i strah, kao posljedica stresa, neposredno uzrokovani donoenjem akta o prestanku radnog odnosa, odnosno da li su oni njihova direkta posljedica. Zakon o obligacionim odnosima ne predvia izriito protivpravnost kao jednu od pretpostavki odtetne odgovornosti, mada postoje odredbe o ovom pojmu u odredbama istog zakona, kojim se za odgovornost za tetu trai i da ponaanje uinioca bude protivpravno, to ini dovoljan pravni osnov za ovu prepostavku odtetne odgovornosti. Pojam protivpravnosti u irem smislu rijei znai, da je za odgovornost za prouzrokovanu tetu radnjom ili proputanjem tetnika potrebno, da je ta radnja odnosno proputanje, kojim je prouzrokovana teta protivpravno nedoputeno. Protivpravna je, svaka radnja ili proputanje, kojim je prouzrokovana teta, ako je ta radnja ili proputanje protivno normama objektivnog prava, kojim se tite odreena subjektivna prava nekog lica. Tek povredom subjektivnog prava oteenog nastaje teta, koju treba naknaditi. 2) Protivpravnost, kao pretpostavka odgovornosti za tetu, proizlazi iz nie navedenog injeninog stanja: Predmet spora je zahtjev kojim tuioci trae naknadu materijalne i nematerijalne tete prouzrokovane smru, njima bliskog lica. Za osnov tube navode, da je tueni odgovoran po osnovu krivice za predmetni tetni dogaaj do koga je dolo izvrenjem krivinog djela-ubistva, za to je pravosnanom presudom oglaen krivim i za to mu je izreena krivina sankcija. Navode da je ovakvim-protivpravnim ponaanjem tuenog tuiocima prouzrokovana teta u vidu duevnih bolova i u vidu trokova sahrane, iju naknadu trae u ovoj parnici. Tueni se brani od odgovornosti za naknadu traenih vidova tete istiui: da je pravni prednik tuioca uzrokovao konkretni tetni dogaaj svojim ponaanjem tako, to tuenom nije isplatio radove na izgradnji objekta izvedene prije par godina i pored toga to je tueni to od pravnog prednika tuioca u vie navrata traio, da mu je, umjesto isplate slao prijetee poruke, te da mu je u verbalnom konfliktu uputio uvjreujue rijei (psovke) da je upravo on zapoeo verbalni konflikt. Kod ovakvog stanja stvari, predlae da se zahtjev odvije kao neosnovan. Protivpravnost ponaanja ima pravnog znaaja za odreenu obligaciju samo ako takvim ponaanjem drugome prouzrokovana teta. Protivpravnost tetne radnje postoji onda, kada se krenjem nekog pravila objektivnog prava ili pravno zatienog interesa povrijedi neko subjektivno pravo, kao pravno zatieno dobro nekog lica. Kod graanske odgovornosti za prouzrokovanu tetu tetniku se (misli se na tetnika u irem smislu te rijei, kao odgovorno lice) izrie graanska sankcija, koja se sastoji u obavezi tetnika na naknadu tete u jednom od vidova naknade tete. tetna radnja je protivpravna sa aspekta graanske odgovornosti samo, ako je njome prouzrokovana teta. To znai da ako se tetna posljedica povodom postupanja

NAKNADA TETE

19

tetnika (injenja ili neinjenja ) nije manifestovalo u vidu tete, to ponaanje, iako protivpravno, ne dovodi do odtetne odgovornosti tetnika. Takvo postupanje tetnika moe imati elemente neke druge odgovornosti (npr. prekrajne ili krivinopravne odgovornosti), a da pri tom, zbog nedostatka elementa zvanog teta nema elemente odtetne odgovornosti, kakav je stav u pogledu navedenog izraen u odluci VSH, G1503/76 od 25.5.1976. godine objavljenoj u Zborniku radova Odgovornost za tetu Saveza drutva pravnika Hrvatske : okolnost da se u automobilu vozio vei broj osoba nego to je propisano, moe utjecati na odtetnu odgovornost samo ako je u uzronoj vezi s nastankom tetnog dogaaja. U istm Zborniku objavljena je odluka Vieg suda Novi Sad, G-2991/81 SP4/82-37, prema kojoj, naprije navedeno pravilo vrijedi i za sluaj da je automobilom upravljao voza pod utjecajem alkohola. U oba navedena sluaja povrede propisa o bezbijednosti saobraaja na putevima (koje se sastoje u vonji veeg, od zakonom dozvoljenog broja lica u vozilu i u upravljanju vozilom u alkoholisanom stanju), to predstavlja povredu zakonom propisane norme o osnovama bezbijednosti saobraaja na putevima, mogu imati pravnog znaaja na odtetnu odgovornost tetnika, samo ako su navedene povrede propisa o bezbijednosti saobraaja na putevima u uzronoj vezi sa prouzrokovanom tetetom. Nasuprot tome, ta ista postupanja, u svakom sluaju i bezuslovno predstavljaju povrede koje imaju elemente neke druge odgovornosti (prekrajne ili krivine odgovornosti, zavisno od pravne kvalifikacije povrede propisa o bezbijednosti saobraaja na putevima, kojim je ureeno ponaanje uesnika u saobraaju i kojim je sankcionisano svako postupanje, koje je suprotno normama tog propisa. Odgovor na pitanje, koje ponaanje tetnika ima elemente protivpravnosti, zavisi od pravilne interpretacije pravne norme, a za zakljuak o tome da li je odreena tetna radnja protivpravna, u ne-rijetkim sluajevima, sudu e elemente dati struno lice, u okviru svoje struke i nauke. Ovo sloeno i ni malo lako pitanje, nametnulo je potrebu zauzimanja pravnih zakljuaka, tako da je na savjetovanju Saveznog suda, vrhovnih sudova republika i pokrajina i Vrhovnog vojnog suda od 15- i 16. 5. 1985. godine usvojen i u naprijed navedenom Zborniku radova objavljen zakljuak (PSP 28-32) i u kojem su iznesene, objektivna i subjektivna teorija protivpravnosti: Sudionik sportske igre kome drugi igra pri igri nanese tjelesnu povredu nema pravo na naknadu tete nastale tjelesnom povredom, osim ako mu je povreda nanesena namjerno ili grubim krenjem pravila sportske igre. Za tetu nastalu tjelesnom povredom odgovara sudionik sportske igre koji je namjerno ili grubim krenjem pravila sportske igre nanio tjelesnu povredu. Solidarno s njim za tetu odgovara i njegov sportski klub (organizacija) ako u pripremi i u toku igre nije poduzeo odgovarajue mjere da se igra odvija u spostskom duhu i u skladu s pravilima igre. Navedeno stanovite, odgovara objektivnoj teoriji protivpravnosti, prema kojoj je za postojanje protivpravnosti dovoljno da je tetnom radnjom prekrena pravna norma , a irelevantno je kakav je subjektivni odnos tetnika prema tetnoj radnji i njenim posljedicama. U skladu sa ovim stanovitem, protivpravno moe postupati i lice koje nije sposobno za rasuivanje, a protivpravnost ne znai da je neko lice krivo za tetne posljedice, te kad se radi o teti za koju se odgovara samo ako je prouzrokovana skrivljeno, tetnik koji nije kriv nee za nju odgovarati, iako je postupao protivpravno.

NAKNADA TETE

20

Prema subjektivnoj teoriji protivpravnosti, za postojanje protivpravnosti nije dovoljno da je tetnikovo ponaanje protivno pravnom poretku, ve se trai i to da to ponaanje bude skrivljeno. Prema istoj teoriji kao to bez protivpravnosti, nema krivice, tako ni bez krivice nema protivpravnosti, a u pogledu odgovornosti lica koje nije svjesno svojih postupaka, stav je, ta ne mo biti protivpravno ponaanje tog lice , a da jedino kad tetnik odgovara bez obzira na svoju krivicu protivpravnost postoji i bez nje. U pogledu ove pretpostavke odgovornosti prof. dr. Branko Morait u knjizi drugoj Obligaciono pravo Banja Luka 1999. god. na stranici 21. navodi: Mora se priznati postojanje protivpravnost, jer se i kod neizvravanja ugovorne obaveze vrijea povjerioevo subjektivno obligaciono trabina, kao to je i nanoenje tete deliktom, oteujuom radnjom koju preduzima jedno lice protiv drugog lica ili njegove imovine, sa kojim nema od ranije zasnovan obligacioni odnos. Kako je Zakonom o obligacionom odnosima predviena odtetna odgovornost prema kriterijima subjektivne odgovornosti i prema kriterijima objektivne odgovornosti, za navedene vrste odgovornosti od pravnog znaaja su, obje prednje navedene teorije o protivpravnosti tetne radnje. Slijedi pravno obrazloenje naprijed navedenog, pod takom 1) ovog odjeljka injeninog stanja, u predmetu spora u kojem tuiteljica zahtijeva naknadu tete iz osnova donoenja odluke o prestanku radnog odnosa tuiteljici: Naime, iz nalaza vjetaka, na kojem tuiteljica bitno temelji svoj tubeni zahtjev, proizlazi samo da je donoenje akta o prestanku radnog odnosa bio dogaaj koji je kod tuiteljice izazvao stres ije su posljedice psihike smetnje , koje su utjecale da je opaivotna aktivnost tuiteljice umanjena za 20%. Vjetak pri tom ne nalazi koja su to ogranienja u ivotnim aktivnostima nastala, a koja je tuiteljica ranije ostvarivala ili bi ih po redovnom toku ubudue izvjesno ostvarivala niti koje su to aktivnosti koje bi eventualno tuiteljica ostvarivala pod poveanim naporima. Kada vjetak uz to ne nalazi ni da je umanjenje ope ivotne aktivnosti i sa tim povezani bolovi i strah, izravna posljedica donoenja akta o prestanku radnog odnosa ve da predstavlja doprinos u njegovu nastanku (uz raniji nastanak naruenog zdravlja) sudovi nieg stupnja su imali apsolutnu i pravnu i injeninu osnovu odbijanja tubenog zahtjeva, jer ni okolnosti sluaja ne bi opravdavale dosuivanje naknade pretrpljene tete, sve kada bi se donoenje akta moglo podvesti pod tetnu radnju u smislu l. 200. ZOO. Donoenje akta kojim se odluuje o pravima i dunostima iz radnog odnosa, nije radnja kakvu za posljedice iz l. 200. ZOO ima u vidu ta odredba pa i onda kada takve posljedice nastupe u vezi sa tom radnjom, jer nisu njezina izravna posljedica. Uz to se mora imati u vidu da je tueni ovlaten odluivati (u skladu sa zakonom) kako o zasnivanju, tako i o prestanku radnog odnosa svojih uposlenika. U tom odluivanju moe doi i do nezakonite povrede prava iz radnog odnosa, kao to je to sluaj i sa tuiteljicom. Tipina je posljedica nastanak materijalne a netipina nastanak takvog obima nematerijalne tete, koja bi zasluivala dosudu naknade po lanku 200.ZOO, budui da su na primjeren nain osigurana pravna sredstva za ukidanje nezakonitih akata i eliminiranje svih njegovih materijalno-pravnih posljedica, to ukljuuje i sudsku zatituu koju je tuiteljica oito imala povjerenje i ostvarila je u obimu koji je zakonom predvien. (Iz obrazloenja presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Rev-369/02 od 3.6.2003. godine)

NAKNADA TETE

21

Primjer iz sudske prakse u pogledu ove pretpostavke odgovornosti za tetu, koji sadri pravno obrazloenje prednje navedenog u taki 2) ovog odjeljka, injeninog stanja: tetna radnja je protivpravna ako je njom povrijeeno neko pravilo objektivnog prava. Ako tetna posljedica nije nastala, to ponaanje e ipak biti protivpravno sa aspekta neke druge odgovornosti, ali nee dovesti do odtetne odgovornosti tetnika. Opta norma koja zabranjuje postupke kojima se moe drugom uzrokovati teta je odredba lana 16. Zakona o obligacionim odnosima, a odredba lana 154. istog Zakona nalae tetniku da naknadi tetniku koju je drugome prouzrokovao. U konkretnom sluaju radi se o odgovornosti po osnovu krivice. Prema odredbi lana 12. stav3. ZPP-a, krivina presuda kojom je optueni oglaen krivim, vezuje parnini sud, koji je vezan u pogledu postojanja krivinog djela i krivine odgovornosti uinioca, tako da tueni ne moe osporavati da je uinio radnju sa obiljejima krivinog djela i da je za nju odgovoran, a uzrona veza izmeu tetne radnje i obima tete, kao subjektivne pretpostavke graanske odgovornosti, utvruju se u parninom postupku. Budui da je tetna radnja tuenog, koja se sastoji u upotrebi vatrenog oruja iz kojeg su pravnom predniku tuioca nanesene smrtonosne povrede protivpravna, jer je pravo na ivot jedno od osnovnih ustavnim naelima zagarantovanih prava i da je navedenom protivpravnom radnjom tuiocima priinjena teta koja se manifestuje u trpljenjima bolova (fizikih i duevnih), u vidu straha, kao i u vidu trokova sahrane,tueni je odgovoran za predmetnu tetu na osnovu odredbe lana 154 stav 1.ZOO. (Iz neobjavljene presude Okrunog suda broj G-2210/01 od 25.06.2004. godine). Prema tome, graanski delikt nije istovremeno i krivini delikt, a krivini delikt moe biti istovremeno i graanski delikt, ukoliko je njime prouzrokovana teta. Kada je rije o graanskoj i krivinoj odgovornosti iz osnova istog tetnog dogaaja, trebe imati u vidu da je graanska odgovornost ira od krivine odgovornosti i da, za utvrivanje graanske odgovornosti iz istog ivotnog dogaaja koji predstavlja istovremeno i uslov za krivinu odgovornost, postojanje krivine odgovornosti ne predstavlja prethodno pitanje zbog kojeg bi se postupak utvrivanja graanske odgovornosti eventualno trebao prekinuti, to se jo uvijek u sudskoj praksi postavlja, kao sporno pitanje. Graanski delikt je ono ponaanje koje je protivno naelu o zabrani prouzrokovanja tete sadranom u propisu lana 16. Zakona o obligacionim odnosima. Prema tom naelu, svako je duan da se uzdri od ponaanja i postupanja, kojim se drugom moe prouzrokovati teta. Meutim, postoje sluajevi u kojim se uzrokovanje tete, ne smatra protivpravnim.Ti sluajevi su: nanoenje tete po dunosti, nanoenje tete vrenjem prava, sluaj nune odbrane, stanje nude, doputena samopomo i pristanak oteenog. Slijedi kratak osvrt na iznijete sluajeve, koji predstavljaju izuzetke od naela zabrane uzrokovanja tete:

NAKNADA TETE

22

1.3.1 Nanoenje tete po dunosti 1) Ovaj, zakonom propisani izuzetak od pravila o zabrani prouzrokovanja tete, prepoznatljiv je u nie navedenom injeninom stanju, za koje je u daljem tekstu ovog odjeljka, dato pravno obrazloenje: U tubi tuilac trai da mu tuena naknadi tetu na ime oduzete robe iz njegovog trgovako uslunog i ugostiteljskog preduzea, za koju robu je Republika uprava javnih prihoda-Finansijska policija, nakon izvrene kontrole pravilnosti i zakonitosti obraunavanja i uplate javnih prihoda, zbog utvrenih nepravilnosti evidentiranja u poslovnim knjigama i drugim propisanim evidencijama te stavljanjem u promet robe koja za to nije bila registrovana, izdala rjeenje kojim se oduzima odnosno zapljenjuje roba namijenjena prometu, koja je blie po vrsti i koliini navedena u tom rjeenju (ukupno 23 artikla), da je primio navedeno rjeenje i da protiv istog nije podnosio albu. Tuena se brani od odgovornosti za naknadu tete time, da je kao nadleni organ tuene, postupila po dunosti, da je u okviru te dunosti ovlatena da u smislu odredbi l. 18. 19. Zakona o kontroli, utvrivanju i naplati javnih prihoda , u preduzeima i drugim subjektima koji se bave propisanom djelatnou vri pregled poslovnih knjiga i druge propisane dokumentacije, te ako ustanovi da takav subjekat vri promet robe koja nije propisno evidentirana u poslovnim knjigama i drugim evidencijama, da je ovlatena da oduzme takvu robu, koja se nakon toga prodaje i ostvarena sredstva uplauju u republiki buet, pa kako je u vrenju pregleda poslovnih knjiga tuioca, organ tuene utvrdio da tuilac nije imao propisanu evidenciju u poslovnim i drugim evidencijama robe namijenjene za promet, roba mu je oduzeta, o emu je izdato rjeenje o oduzimanju robe. 2) I slijedei primjer (za koji je, u tekstu koji slijedi, dato pravno obrazloenje), govori o vrenju tete po dunosti: Predmet spora je zahtjev tuilje (Banke), da joj tuena (Organizacija koja se bavi poslovima platnog prometa), naknadi tetu u utuenom iznosu. Tubeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tuena, postupajui po prijedlogu za izvrenje traioca izvrenja .B. koji je u parninom postupku protiv tuene (ovdje, u ovoj parnici tuilje), uspio u sporu, u kojem je pravosnanom presudom O.S.u S. tuena (ovdje tuilja), obavezana da mu isplati devizni tedni ulog u utuenom iznosu (prema ugovoru o oroavanju deviznih sredstava), u postupku izvrenja navedene pavosnane presude, sprovela izvrenje iste u korist traioca izvrenja, na teret sredstava tuene Banke (ovdje tuilje), posredstvom tuene strane u ovom sporu, kao Organizacije za poslove platnog prometa. Nalazei da je izvrenje sprovedeno protivno prinudnim propisima tuitlja je pokrenula ovaj spor protiv Organizacije za poslove platnog prometa, posredstvom koje je sprovedeno naprijed navedeno rjeenje o izvrenju, radi naknade tete u navedenom iznosu. Tuena-Organizacija za poslove platnog prometa, osporavanje tubenog zahtjeva temelji na tvrdnji da odredbe Zakona o izmenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju, kao ni drugih propisa, nisu bile smetnja za sprovoenje izvrenja i da predmetno izvrenje nije bilo u suprotnosti sa prinudnim propisima.

NAKNADA TETE

23

U sluaju, kada su neka lica po zakonu ovlatena, ak i duna da izvravaju svoju dunost, a izvrenje te njihove dunosti predstavlja nanoenje tete drugim licima, ta lice ne odgovaraju za tetu uzrokovanu pravilnim vrenjem svoje dunosti. Definiciju neka lica treba tumaiti u irem smislu, kao lica koja su produena ruka nadlenog dravnog organa. Kada ta lica u vrenju slubene dunosti ili funkcije, prouzrokuju tetu, a svoju dunost ili funkciju su vrila u okviru svoje nadlenosti i na zakonom propisani nain , iskljuena je odgovornost za eventualno nastalu tetu. Za navedeni izuzetak od zakonom propisanog pravila o zabrani uzrokovanja tete koji je naznaen u Zborniku radova Odgovornost za tetu Saveza drutva pravnika Hrvatske iz 1987 godine, stranica 981 koji ilustruje situaciju - kada lice, koje izvravajui svoju dunost u okviru zakonom propisanih ovlatenja nanese tetu drugom licu, ne odgovara za tu tetu navodi se slijedei primjer : ako se u upravnom postupku neko lice deposedira u skladu sa zakonom sa dijela k.. na kojem je izgraena stambena porodina zgrada, koji dio nije nuan za redovnu upotrebu objekta, ne postoji odtetna odgovornist pravnogm lica iji je dravni organ, vrenjem deposediranja sa predmetne k.. iako je time umanjena vrijednost objekta, jer u radnjama upravnog organa nema protivpravnosti, sobzirom da je deposediranje izvreno na temelju zakona, to znai po dunosti. Granica za nepostojanje odtetne odgovornosti u ovakvim sluajevima je da lice u izvravanju svoje dunosti ustanovljene zakonom (kao produena ruka upravnog organa koji odgovara za rad svog radnika), ne prelazi okvire svoje dunosti, jer postupanje tog lica izvan okvira njegove dunosti, takvo postupanje ini protivpravnim, to za sobom povlai i odtetnu odgovornost. Primjer iz sudske prakse za ovaj pravni institut o postupanju upravnog organa u vrenju javnih ovlatenja, za injenino stanje iz take 1) ovog odjeljka: Niestepeni sudovi nalaze da je nadleni organ tuene Finansijska policija Republike Srpske ovlaena da u smislu odredbi l.18. i 19.Zakona o kontroli, utvrivanju i naplati javnih prihoda, u preduzeima i drugim subjektima koji se bave propisanom djelatnou vri pregled poslovnih knjiga i druge propisane dokumentacije, te ako ustanovi da takav subjekat vri promet robe koja nije propisno evidentirana u poslovnim knjigama i drugim evidencijama, ovlaena je da oduzme takvu robu, koja se nakon toga prodaje i ostvarena sredstva uplauju u republiki budjet, pa kako su u vrenju pregleda u preduzeu tuioca PP B..iz B.utvrdili da nije imao propisanu evidenciju u poslovnim i drugim evidencijama robe namijenjene za promet, robu mu oduzeli a potom izdali predmetno rjeenje o oduzimanju robe od 28.3.1994. godine protiv kojeg tuilac nije podnosio albu, pa je rjeenje postalo konano i pravosnano. Kada tuilac nije traio preispitivanje zakonitosti navedenog rjeenja, parnini sud je u smislu lana 12 ZPP. vezan pravosnanou odluke upravnog organa ija zakonitost se vie ne moe preispitivati u upravnom postupku, zbog ega nema protivpravnosti u radnjama organa tuene, kao zakonske pretpostavke za naknadu tete u smislu odredbe l. 154. ZOO.(Iz presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-310/02 od 13.07.2004.godine). Ovaj, zakonom propisani izuzetak od pravila o zabrani prouzrokovanja tete, proizlazi i iz nie navedenog, za injenino stanje iz takr 2) ovog odjeljka, pravnog obrazloenja:

NAKNADA TETE

24

lanom 6.Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju (Sl.gl.R.S.br.10/97), dodat je novi lan 137-a. Navedenim propisima, ureen je samo odnos izmeu ovlaene banke (kod koje je poloen novani depozit) i vlasnika tog depozita, a ne i treih lica koja ta svojstva nemaju. Tuena kao organizacija koja obavlja poslove platnog prometa, nije u konkretnom sluaju ni ovlatena banka, a ni vlasnik novanog depozita, nego tree lice. Ona prema tome u vrijeme isplate iznosa od 6.647,85 dinara u korist povjerioca .B. na teret sredstava tuilje, po nalogu prvostepenog suds u izvrnom postupku, nije bila vezana zabranom iz navedenih kao ni iz drugih propisa. Njena radnja kojom je izvren prenos novanih sredstava tuilje na povjerioca nije protivpravna nego je izvrena u skladu sa zakonom, pa je pravilan zakljuak drugostepenog suda da nisu bili ispunjeni uslovi iz lana 154. ZOO.da se tuilji dosudi naknada tete, iz razloga navedenih u pobijanoj, ali i u ovoj presudi. (Iz presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-187/2000 od 20.6.2000.godine). 1.3.2 Nanoenje tete vrenjem prava Jedno od osnovnih pravnih pravila je - da ko vri svoje pravo, ne priinjava tetu drugome. To pravilo sadrano je i u pravnom pravilu 1305 AGZ , kao i u pravnom pravilu 806 SGZ. Prema tom pravilu, onaj ko u vrenju svoga prava uini drugome tetu, nije duan da je naknadi, jer je vrei svoje pravo, ovlaten na odreeno postupanje, koje je dozvoljenoi kao takvo na povlai odtetnu odgovornost. Ovo pravilo proizlazi iz odredbe lana 13. Zakona o obligacionim odnosima, kojom je propisana zabrana zloupotrebe prava. Prema toj zakonskoj odredbi, zabranjeno je vrenje prava iz obligacionih odnosa, protivno cilju zbog kojeg je odreeno pravo ustanovljeno ili priznato zakonom. Brojni su sluajevi u kojim se, vrenjem vlastitog prava drugome nanosi teta (npr. ako se u neposrednoj blizini jedne Samostalne trgovinske radnje izgradi Trni centar u kojem se, izmeu ostalog, prodaje i roba koja se do tada prodavala samo u pomenutoj trgovinskoj radnji, logino je da e izgradnjom Trnog centra u njenoj neposrednoj blizini, opasti promet u Samostalnoj trgovinskoj radnji, za to vlasnik Trnog centra nije odgovoran, jer u radnjama izgradnje Trnog centra, koji je izgraen po zakonu nema elemenata protivpavnosti, uzimajui da se prometovanje roba u oba prodajna mjesta odvija prema pravilima o lojalnoj konkurenciji. Pravno obrazloenje iz sudske prakse, za ovaj izuzetak od pravila o zabrani zloupotrebe prava, navedeno u odluci VPSH, P 173/82 od 11. 1. 1983 godine PSP 22-313), glasi: Tko se svojim vjerovnikim pravom slui, ne odgovara drugome za tetu. (Zbornik radova Saveza drutva pravnika ranije Republike Hrvatske Odgovornost za tetu stranica 981.) Utvrivanje granica vrenja prava, odnosno pitanje kada vrenje prava dobija svojstvo njegove zloupotrebe, koje je od pravnog znaaja za utvrivanje odtetne odgovornosti, faktiko je pitanje i sud ga, utvruje u svakom konkretnom sluaju, zavisno od okolnosti sluaja, to takoe nije uvijek lako utvrditi, a u sudskoj praksi, stranke se u prilog svojih tvrdnji i zahtjeva, esto pozivaju na naelo o zabrani zloupotrebe prava.

NAKNADA TETE

25

1.3.3 Nuna odbrana Nuna odbrana predstavlja takoe osnov za iskljuenje odgovornosti za naknadu tete. Iz nie navedenog injeninog stanja (za koje je u okviru ovog odjeljka dato pravno obrazloenje), prepoznatljiv je ovaj osnov za iskljuenje odtetne odgovornosti: U ovoj parnici tuilac trai da mu tueni solidarno naknade nematerijalnu tetu po osnovu duevnih bolova zbog umanjenja ivotne aktivnosti, pretrpljenih bolova i straha, u traenom iznosu naznaenom za svaki od vidova tete, kao posljedica povreda koje su mu tueni nanijeli. Navodi: da su parnine stranke bile u radnom odnosu u istoj koli, da su odnosi izmeu nji bili loi zbog nesuglasica na poslu i da se to ispoljavalo i u privatnom ivotu, da su tueni izazvali fiziki sukob, kome je prethodio verbalni sukob, u kojem su tuiocu nanesene tjelesne povrede, na nain da su ga tueni saekali na parkingu, iznad zgrade, u koju su poli i da ga je u momentu dok je prolazio tim dijelom paking prostora, prvotueni udario tapom po dijelovima tijela, a da mu se u tome pridruila i drugotuena. Tueni osporavaju osnovanost potraivanja istiui: da je tih dana dolo do verbalnog sukoba zbog odbijanja tuioca, kao v.d. direktora kole da prvotuenom potpie raun o kupovini lopti za potrebe kole, te da je kritinog dana dolo do fizikog sukoba izmeu parninih stranaka, u veernjim asovima na parkingu iznad zgrade u koju su tueni poli u posjetu prijateljima, a u blizini bazena za vodu prema kojem je iao tuilac, da je fiziki sukob izazvao tuilac, tako to je saekao prvotuenog iza upe koja se nalazila ispod parkinga, kuda su tueni morali proi i da ga je u tom momentu pokuao udariti tapom koji je drao u ruci, nakon ega je dolo do fizikog kontakta izmeu njih, te da se u tom kontaktu prvotueni samo branio, a da mu je u tome pomogla i drugotuena. Kod naprijed navednog stanja stvari, pitanje koje je odluno za pravilnu primjenu materijalnog prava je pitanje: da li su tueni u opisanoj situaciji postupali u nunoj odbrani, da li su prekoraili granice nune odbrane i ima li mjesta primjeni odredbe lana 161. Zakona o obligacionim odnosima, o emu je odgovor sadran u pravnom, nie navedenom obraloenju prednje opisanog injeninog stanja. Postojanje nune odbrane, odnosno da li je bila potrebna nuna odbrana ili ne, procjenjuje se u svakon konkretnom sluaju. Nuna odbrana uvijek predstavlja osnov za iskljuenje odgovornosti od naknade tete za lice koje tetu prouzrokovalo, jer je kada je rije o ovom pravnom institutu u sukobu pravo sa nepravom pri emu se teta nanosi nepravu, kao pravno nezatienom dobru. Nuna odbrana predstavlja samopomo Pod nunom odbranom se u svjetlu krivino pravnih propisa (koja definicija se primjenjuje i u graanskom pravu), podrazumijeva ona odbrana, koja je neophodno potrebna, da neko od sebe ili drugog odbije istovremeni napad. teta nanesena u nunoj odbrani , nije nanesena protivpravnom radnjom, pa otuda onaj ko u nunoj odbrani prouzrokuje tetu licu koje je uzrokovalo nunu odbranu, nije odgovoran za tetu, izuzev prekoraenja nune odbrane. Ovaj izuzetak od naela zabrane prouzrokovanja tete , sadran je u propisu lana 161. stav 1. Zakona o obligacionom odnosima, kojim istina, nije definisano ta se smatra nunom odbranom i prekoraenjem nune odbrane. Stoga se kod definisanja ovih instituta u svjetlu

NAKNADA TETE

26

graansko-pravnog pojma nune odbrane i njenog prekoraenja, ovi instituti utvruju na osnovu odgovarajuih krivino-pravnih zakonskih odredbi. Pitanje granice za utvrivanje postojanja odtetne odgovornosti tetnika, koja njegovo postupanje svrstava u ili izvan okvira nune odbrane, faktiko je pitanje koje se utvruje u svakom konkretnom sluaju i zavisi od toga da li je tetnik preao dozvoljene okvire nune odbrane, zavisi postojanje njegove odtetne odgovornosti. U sluaju prekoraenja nune odbrane, oteenik je odgovoran za tetu prema pravilima odtetnog prava, a za sva postupanja oteanog, koja se mogu definisati u svjetlu krivino pravnih propisa nunom odbranom, nema odtetne odgovornosti tetnika. Ovdje se moe postaviti pitanje da li je u sporu utvrivanja odgovornosti za tetu graanski sud ovlaten ispitivati i utvrivati prekoraenje nune odbrane ( a time i odgovornosti za naknadu tete) lica za koje u krivinom postupku nije utvreno da je prekorailo nunu odbranu i koje je u krivinom postupku osloboeno optube, jer je postupalo u nunoj odbrani. Kako je graanski sud ovlaten da utvruje postojanje odtetne odgovotnosti tetnika i sluaju oslobaajue krivine presude, jednako je ovlaten da ispituje i utvruje okvire nune odbrane, nezavisno od odluke krivinog suda u pogledu postojanja ovog instituta ili u pogledu prekoraenja nune odbrane, jer je graanska odgovornost ira, a graanski sud vezan krivinom presudom, samo u pogledu postojanja krivinog djela i krivine odgovornosti (lan 12. Zakona o parninom postupku). Primjer iz sudske prakse: Po ocjeni ovog revizijskog suda pravilno su niestepeni sudovi zakljuili da su tueni postupali u nunoj odbrani, da nisu prekoraili granice nune odbrane i da je tubeni zahtjev tuioca neosnovan. Tani su navodi revidenta da u krivinom postupku, koji je voen protiv parninih stranaka povodom istog dogaaja, nije utvreno postojanje nune odbrane i da taj postupak nije okonan oslobaajuom presudom iz tog razloga. Meutim i u tom sluaju sud u parninom postupku moe utvrditi sve druge injenice vezane za isti ivotni dogaaj koje u krivinom postupku nisu utvrene kao elementi krivinog djela ili krivine odgovornosti.Oslobaajua ili odbijajua presuda u krivinom postupku ne predstavlja smetnju da sud u parninom postupku ispituje i one injenice koje po svojoj prirodi predstavljaju elemente krivinog djela i krivine odgovornosti, ako su bitne za odluku o zahtjevima stranaka, stim to se njihov znaaj cijeni u skladu sa pravilima o graanskoj odgovornosti. Niestepeni sudovi su upravo postupili na taj nain i raspravili sve okolnosti i injenice od kojih je zavisilo utvrenje kako je dolo do fizikog sukoba meu parninim strankama, ko je taj sukob zapoeo, odnosno ko je napada, a ko se brani tj.ko je kriv za nastanak tetnog dogaaja, pa je utvreno da je tuilac napada i da je do sukoba dolo krivicom tuioca, a da su se tueni branili od njegovog napada i da nisu prekoraili granice nune odbrane. Stoga su niestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su, pozivom na odredbe lana 161.stav 1. ZOO. odbili tubeni zahtjev tuioca kao neosnovan. (Iz presude Vrhovnog suds Republike Srpske brojRev-442/02 od 17.082004. godine).

NAKNADA TETE

27

1.3.4 Stanje nude Ne moe se govoriti o protivpravnosti tetne radnje ni u sluaju postojanja stanja nude, koje predstavlja osnov za iskljuenje odtetne odgovornosti prema odredbi lana 161. stav 2. Zakona o obligacionom odnosima. Istom zakonskom odredbom propisano je da kad neko prouzrokuje tetnu radnju u stanju nude, oteenik moe zahtijevati naknadu od lica koje je krivo za nastanak tete, ili od lica od kojih je teta otklonjena, ali od ovih poslednjih, ne vie od koristi, koju su imali od toga. O stanju nude radi se, ako je nastanak tete skrivio neko drugi, a ne tetnik i ako je tetnik, tetu prourokovao, djelujui u stanju nude. Ovo stanje se odreuje prema pravilima krivinog prava, koja propisuju ovaj krivino-pravni pravni institut jer prednje navedenom odredbom Zakona o obligacionim odnosima, a ni drugim odredbaba istog zakona, nije blie definisan ovaj izuzetak od naela o zabrani uzrokovanja tete. teta je uinjena u stanju nude (koju definie krivino pravo, koja definicija se primjenjuje i u graanskom pravu), ako je tetu neko uinio radi toga, da od sebe ili drugog otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost, koja se na drugi nain nije mogla otkloniti i ako je pri tom uinjeno manje zlo, od onog koje je prijetilo. Za pravilno shvatanje ovog pojma potrebno je ukazati na slijedee: da bi se odreeno stanje definisalo stanjem nude , kakvo stanje poznaju krivino pravne norme, takvom stanju treba da prijeti opasnost, koja moe biti izazvana od strane ovjeka, prirode ivotinje i slino. Lice koje je djelovalo u stanju nude, mada na prvi pogled izgledalo da je tetnik (jer je teta direktna posljedica njegove radnje ili proputanja), nije odgovorno za naknadu tete. Oteeni u ovom sluaju moe, saglasno odredbi lana 161. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima naknadu tete zahtijevati: od lica koje je skrivilo nastanak opasnosti tete, jer je to skrivljeno ponaanje dovelo do stanja nude. Odtetno odgovorno je i lice, od kojeg je teta otklonjena, s tim da je odgovornost ovih lica, shodno prednje navedenoj zakonskoj odredbi ograniena, tako da naknada tete koja njih tereti (misli se na lica od kojih je teta otklonjena), ne moe biti vea od koristi koju su ta lica imala od toga to je od njih otklonjena opasnost tete. Time se odgovornost ovih lica svodi u okvire naknade tete u visini tete koja bi njima bila nanesena, u sluaju da teta nije od njih otklonjena. Da bi stanje nude moglo biti osnov za iskljuenje odgovornosti za prouzrokovanu tetu, potrebno je da je teta uinjena u stanju nude, manja od one tete koja je prijetila uiniocu, to sud utvruje u svakom konkretnom sluaju, prema okolnostima istog sluaja. Kod stanja nude, takoe su u sukobu dva prava (o kakvom sukobu je bilo rijei i kod izuzetka od odtetne odgovornosti definisanog nuna odbrana a povreda slabijeg prava, pod odreenim uslovima moe da bude osnov za iskljuenje odtetne odgovornosti. Ako neko, da bi od sebe ili drugog otklonio istovremeno neskrivenu opasnost, povrijedi tuu stvar i uini veu tetu od one tete koja mu je prijetila, odgovarae u svakom sluaju za naknadu prouzrokovane tete. Ako je uinilac bio duan da se izloi opasnosti npr. kada je rije o vrenju dunosti, koje vrenje je izloeno opasnosti, u tom sluaju nema krajnje nude, pa ne moe biti iskljuenja od odgovornosti tog uinioca, po ovom osnovu za prouzokovanu tetu. Lice koje je krivo za stanje nude odgovarae licu, kome je teta u tom stanju uinjena, npr: ako voza motornog vozila, da bi izbjegao saobraajnu nezgodu, do koje bi dolo krivicom drugog

NAKNADA TETE

28

vozaa, da bi izbjegao nezgodu, izae vozilom na trotoar i tom prilikom na trotoaru povrijedi nakog sluajnog prlaznika, za tetu nee odgovarati taj voza, ve voza ijom je krivicom dolo do opasnosti. 1.3.5 Dozvoljena samopomo Svakom licu koje smatra da mu je povrijeeno neko njegovo pravo, omogueno je obraanje nadlenim organima , radi zatite povrijeenih mu prava, bez obzira o kojim (povrijeenim) pravima je rije i takvo postupanje lica u sluaju povrede nekog njihovog prava, predstavlja pravilo. Samo u izuzetnim, zakonom propisanim sluajevima, dozvoljena je samopomo (lan 162 . Zakona o obligacionim odnosima). Prema stavu 1. ove zakonske odredbe, ako je u sluaju dozvoljene samopomoi, licu koje je izazvalo potrebu samopomoi uzrokovana teta, tetnik je nije duan nadoknaditi. Definicija dozvoljene samopomoi sadrana je u propisu stava 2 . istog lana, kojim je ovaj pravni institut definisan kao pravo svakog lica da otkloni povredu prava, kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zatita nuna i ako nain otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost. Iz navedenog proizlazi da je samopomo dozvoljena, ako su ispunjene pretpostavke koje se tiu: uinjene povrede neijeg subjektivnog prava, postojanja neposredne, prijetee opasnosti , da je zatita prava putem samopomoi nuna, to znai da se prijetea opasnost ne bi mogla otkloniti blagovremenom intervencijom nadlenog organa, te da nain otklanjanja povrede prava, mora odgovarati prilikama u kojim nastaje opasnost. U prednje navedenom Zborniku radova Saveza drutva pravnika Hrvatske nazvanom Odgovornost za tetu, naveden je slijedei primjer za dozvoljenu samopomo: ako je netko pustio svoje krave da pasu na susjedovom zemljitu, te ako se zadre na susjedovom zemljitu, krave e unititi usjeve koji se tamo nalaze, krave koje su putene na zemljite, njegov e vlasnik moi otjerati i nee odgovarati za tetu ako se neka od njih tom prilikom ozlijedi, ali e njegova ottetna odgovornost postojati, ako on neku od krava ubije. Iz ovog primjera jasno se vidi dokle dosee doputena samopomo (do preduzimanja, radnje-tjeranja krava sa sa zasijanog zemljita, koju radnju preduzima vlasnik zemljita) i za koju radnju nema njegove odtetne odgovornosti, te kada vlasnik zemljita preduzimanjem navedenih radnji, prelazi granicu dozvoljene samopomoi (ako on neku kravu ubije zbog unitenih ili oteenih usjeva), jer ova druga radnje (ubijanje krave) nije adekvatna prilikama u kojima nastaje opasnost, to povlai odtetnu odgovornost lica koje je ubijanjem krave, prekorailo granicu dozvoljene samopomoi. 1.3.6 Pristanak oteenog Radnja, kojom je priinjena teta drugome nije protivpravna, ako je oteeni pristao na izvrenje radnje.U tom sluaju tetnik nije odgovoran za priinjenu tetu, a uslov za primjenu ovog izuzetka od odtetne odgovornosti je: da je oteeni bio ovlaten na davanje pristanka za izvrenje odreene radnje i da je ta radnja, inae dozvoljena.

NAKNADA TETE

29

Pojam pristanak oteenog sadran je u odredbi lana 163. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Saglasno ovoj zakonskoj odredbi ko na svoju tetu dozvoli drugome preduzimanje neke radnje, ne moe od njega zahtijevati naknadu tete uzrokovane tom radnjom, izuzev ako se radi o radnji, ije je preduzimanje zakonom zabranjeno. Tako npr: pristanak na povredu tijela, kao i pristanak na radnju usmjerenu protiv ivota, kao zakonom zatienim dobrima, ne iskljuuje odgovornost za naknadu tete, jer takav vid pristanka oteenog nije dozvoljen, s obzirom da se radi o zatienim dobrima, u kom sluaju bi izjava o pristanku na izvrenje tih-nedozvoljenih radnj bila nitava, prema lanu 163. stav 2 . Zakona o obligacionom odnosima. Ako bi pak pristanak na oteenje tijela, sadraja hirurkog zahvata, bio dat, takav pristanak bi bio dozvoljen, jer ljekarska (hirurka) intervencija nema pravni znaaj povrede integriteta tijela ovjeka, ukoliko je takva intervencija preduzeta u cilju poboljanja zdravstvenog stanja ili samog ozdravljenja. Ako poemo od sadrine prava svojine, koju ine: pravo vlasnika da svoju stvar dri, da se njome koristi i da njome raspolae u granicama odreenim zakonom (lan 3. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima), prema kojim pravima, vlasnik stvari moe raspolagati sa svojom stvari, a to znai da u okviru tih ovlatenja, stvar moe i unititi, jer je on gospodar stvari ovlaten je dozvoliti i drugom da stvar uniti i da se pri tom, unaprijed odrekne od prava na naknadu tete, jer i to ovlatenje spada u ovlatenje raspolaganja sa stvari. Pristanak oteenog na nanoenje tete, pretstavlja izjavu volje. Tako dati pristanak najlake je dokazati, ako je pristanak dat u pismenom obliku. Relevantna je samo ona izjava volje za pristanak oteenika, koja nije manljiva i ako je data od strane lica koje moe upravljati sa svoijim postupcima (poslovno sposobnog lica). Kada je rije o davanju pristanka za pravno lice, njegov organ treba da bude ovlaten na davanje pristanka za radnju kojom se priinjava teta pravnom licu, tako da ne moe pristanak dati direktor pravnog lica, ako raspolaganje sa npr. imovinom toga lica na kojoj bi trebalo priiniti tetu sa pristankom oteenog, prema pozitivnim propisima, ne spada u ovlatenja direktora, ve spada u ovlatenja drugog organa, npr: u ovlatenja Nadzornog odbora i Skuptine akcionara. Pristanak oteenog na nanoenje tete moe biti i u vidu konkludentnih radnji, jer zakonom nije propisana forma izjave o pristanku na tetu, mada je ovako dati pristanak, u sluaju spora u pogledu datog pristanka, tee dokazati. Da li je pristanak oteenog osnov za iskljuenje protivpravnosti, a time i za iskljuenje odtetne odgovornosti, ispituje se u svakom konkretnom sluaju u svjetlu naprijed navedene zakonske odredbe. U sluaju naknadno datog pristanka oteenog za ve priinjenu tetu, tako dati pristanak ne predstavlja osnov za iskljuenje odgovornosti za tetu. U tom sluaju moe biti rijei o nekom drugom pravnom institutu, a ne o ovom, jer iz definicije ovog razoga za izuzetak od odtetne odgovornosti proizlazi, da pristanak na izvrenje radnje, mora biti dat prije izvrenje te radnje kojom je teta priinjena.

NAKNADA TETE

30

1.4

teta

Nastanak tete, osnovna je pretpostavka odgovornosti za tetu. Bez postojanja tete, nema graanskog delikta, a time ni odgovornosti za tetu. Ovaj pojam se esto upotrebljava u svakodnevnom ivotu, pa se tetom definie sve ono to za oteenog predstavlja neki oblik gubitka, bez obzira na to u kom vidu se gubitak manifestuje ( u vidu gubitka novanih sredstava, gubitka, oteanja ili unitenja stvari, raznih vidova trpljenja, gubitka stvari koja za vlasnika stvari ima afekcionu vrijednost i sl.). Naprijed je bilo rijei o sluajevima u kojim se uzrokovanje tete ne smatra protivpravnim (take od 2.3.1. do 2.3.6.). Nasuprot tim sluajevima, ako teta nastane u obavljanju optekorisne djelatnosti za koju je dobijena dozvola nadlenog organa, moe se zahtijevati naknada, ali samo one tete koja prelazi normalne granice (lan 156. stav 3. Zakona o obligacionom odnosima). injenino stanje koje slijedi, za koje je u daljem tekstu ove take dato pravno obrazloenje, primjer je iz sudske prakse o primjeni prednje navedene zakonske odredbe: Tuilac navodi da je vlasnik nepokretnosti oznaene kao k.. 80.zvana S. u k.o. . na kojoj se nalazi njegov porodini stambeni objekat, da preko objekta tuioca prelaze uad visokonaponskog dalekovoda T-Z, da prenos elektrine energije putem tih uadi tetno utie na koritenje kuanskih aparata i da se zbog toga esto kvare, da je zbog prelaska visokonaponskog dalekovoda iznad njegovog stambenog objekta, prometna vrijednost stambenog objekta znatno umanjena, te da je, osim navedenog, visokonaponski dalekovod izvor opasnosti po zdravlje tuioca i njegove porodice, pa zbog toga trai naknadu tete na ime pokvarenih kuanskih aparata i dislociranja stambenog objekta u ukupnom iznosu od 56.256,00 KM sa pripadajuom kamatom. U odgovoru na tubu tueni je osporio navode tuioca da visokonaponski dalekod predstavlja izvor opasnosti i da je od toga direktno ugroen stambeni objekat tuioca, kao i sami ukuani, navodei da je dalekovod objekat za obavljanje opte korisne djelatnosti koji je izgraen prema svim propisanim normama i tehnikim standardima i da tuilac od istog dalekovoda, nije trpio i da ne trpi nikakvu tetu. Definisanje tete u pravnom smislu, izvire iz sadraja odredbe lana 155. Zakona o obligacionim odnosima, kojom je propisano, da je teta umanjenje neije imovine (obina teta) i spreavanje njihovog poveanja (izmakla korist) kao i nanoenje drugome fizikih i duevnih bolova i straha. Da bi se radilo o naknadi tete, za odtetnu odgovornost potrebno je da neko lice (koje u odreenom materijalnopravnom odnosu ima poloaj povjerioca), tetu pretrpi. Ukoliko teta ne postoji, neije protivpravno ponaanje nee uroditi njegovom odtetnom odgovornou, ak ni onda kad je on imao namjeru, upravo da drugome uzrokuje tetu. Na ovom mjestu je ukazano samo na osnovna pitanja o teti i to sa aspekta ispunjenja pretpostavki odgovornosti tetnika, za tetu. Neto vie o ovom pravnom institutu, bit e rijei u podmodulu nazvanom teta. Iz obrazloenja sudske odluke koja je donesena na osnovu prednje navedenog injeninog stanja, u predmetu spora o naknadi tete na ime trokova dislociranja stambenog porodinog objekta : Izvedenim dokazima, tanije vjetaenjem po vjetaku elektro-tehnike struke prof. dr. N.N iz T. koji je dao svoe miljenje u pismenom nalazu utvreno je, da

NAKNADA TETE

31

elektromagnetsko zraenje visokonaponskog dalekovoda od 400 KV V-T dionica Z-T koji, na rasponu izmeu dva stubna mjesta, prelaze iznad stambenog objekta tuioca, ni u kojoj mjeri tetno ne utiu na normalno koritenje stambenog objekta tuioca. Vjetak je mjerenjem na licu mjesta utvrdio da predmetni dalekovod propisno prelazi preko stambenog objekta tuioca, a sigurnosna visina najblieg provodnika dalekovoda do krova-crijepa iznosi oko 25. m i skoro je 4 puta vea od dozvoljene sigurnosne visine predviene tada vaeim, preuzetim Pravilnikom o tehnikim normativima za izgradnju nadzemnih elekroenergetskih vodova. Mada u Bosni i Hercegovini jo uvijek nema propisa ili standarda o zatiti od elekromagnetnog zraenja, vjetak je obzirom na relativno veliku sigurnosnu visinu u konkretnom sluaju, proraunom dobio da je vrijednost elektrinog polja na visini od 1 m od zemlje , manja od 1 KV/m, to je po miljenju vjetaka apsolutno dozvoljeno za neogranien boravak ljudi i po kriterijima zemalja koje su ovu materiju regulisale propisima i standardima. Imajui u vidu navedeno, sud je tuioca odbio sa tubenim zahtjevom iz razloga to se nisu ispunili uslovi iz l. 156. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima. Istom odredbom propisano je da, se ako teta nastane u obavljanju optekorisne djelatnosti za koju je dobijena dozvola nadlenog organa, moe zahtijevati naknada tete koja prelazi normalne granice. Dakle, iz smisla i sadraja ove zakonske odredbe, slijedi da se mora raditi o teti koja prelazi normalne granice, a to znai granice koje ne mora da trpi pojedinac s obzirom na njegov ivot i rad u datoj sredini, a iz nalaza vjetaka elekrotehnike struke ne proizlazi da predmetni dalekodod predstavlja izvor opasnosti iz koga je direktno ugroen stambeni objekat tuioca kao i sami ukuani. Donosei presudu sud je cijenio i iskaz tuioca. Meutim, iz iskaza tuioca ne proizlazi da tuilac trpi konkretnu tetu, a pogotovo tetu koja prelazi normalne granice. Da bi se dosudila naknada tete, potrebno je postojanje konkretne tete koja prelazi normalne granice, a tuilac niim nije dokazao da trpi konkretnu tetu. (Iz presude Opinskog suda u ivinicama, br.--- od 02.7.2004. godine). 1.5 Uzrona povezanost izmeu tetne radnje i tete

Za postojanje odgovornosti nekog lica za naknadu tete potrebno je, da postoji i uzrona veza izmeu tetnikove radnje i nastale tete, odnosno da je teta posljedica radnje ili proputanja tetnika. tetnikova radnja prema nastaloj teti odnosi se kao uzrok prema posljedici. Takva veza izmeu radnje i tete, definie se kao uzrona veza izmeu tetne radnje i posljedice te radnje, koja se manifestuje u vidu tete. 1) Slijede primjeri injeninih navoda tube i odgovora na tubu, za pravno procjenjivanje (od strane korisnika podmodula), postojanja ove pretpostavke odtetne odgovornosti: Tuiteljica u tubi navodi, da je tuena bacila sa drugog sprata balkona svoga stana na putniki automobil tuiteljice saksije sa cvijeem i da je tako otetila automobil tuiteljice, blie oznaen u tubi, da je predmetni tetni dogaaj prijavila u SJB. . povodom koje prijave je proveden prekrajni postupak, a zati i postupak obezbjeenja dokaza, da je tuena na naprijed navedeni nain priinila tetu tuiteljici, iju naknadu tuiteljica trai u ovoj parnici.

NAKNADA TETE

32

Tuena u odgovoru na tubu spori tubeni zahtjev, istiui, da nije mogla na naprijed opisani nain nanijeti tetu na predmetnom automobilu, s obzirom da se prema podacima otpusne liste P. Klinike u B.L. u vrijeme tetnog dogaaja nalazila na bolnikom lijeenju, zbog ega predlae da se zahtjev tuiteljice odbije. Kod ovakvog stanja stvari i kod nesporne injenice da je oteenjem putnikog automobila (do kojeg je dolo na opisani nain), tuiteljici nanesena materijalna teta, za utvrivanje odtetne odgovornosti tuene za predmetnu tetu, neophodno je, s obzirom na navode iz odgovora na tubu utvrditi, da li je teta koja je nanesena radnjom-bacanja saksija sa cvijeem sa balkona stana ispod kojeg je vozilo bilo parkirano, uzrokovana upravo radnjom tuene, ili je ista teta izvan postupanja tuene. Stoga je, za pravilno prosuivanje o ovoj odlunoj injenici potrebno na pouzdan nain utvrditi uzronu povezanost izmeu tetne radnje i tete, kao jedne od pretpostavki odtetne odgovornosti. 2) Postojanje ove pretpostavke treba procijeniti na osnovu slijedeeg injeninog stanja: Tuioci istiu da je njihov (sada pokojni) pravni prednik radio kao privatni obrtniar (zidar) na objektu tuenog, da je poginuo na objektu od udara elektrine energije, jer je pored bonog zida objekta prolazio vod elektrine energije, pa kako je elektrina energija opasna stvar, a vod elektrine energije je bio u neposrednoj blizini objekta u izgradnji,da je tueni bio duan izvriti izmetanje voda,a kako to nije uinio, tuioci smatraju da je tueni odgovoran za smrt njihovog prednika, po kom osnovu zahtijevaje naknadu materijalne i nematerijalne tete. Tueni spori zahtjev tuilaca istiui da je prilikom dogovora oko izgradnje objekta pravni prednik tuilaca prvobitno izjavio da e izgradnji smetati elektrini vod, a kada je tueni rekao da e isti izmjestiti, da je tada izjavio da vod nee smetati i da e on napraviti hvataljku, te da svakako u donjoj ici, nema elektrine energije. Nadalje istie, da vod elektrine energije nije bio iznad prednika tuilaca, ve ispred njega, na udaljenosti od oko 2. m i da je do kontakta moglo doi samo ukoliko se nagne preko zida naprijed i dohvati icu, te da ne stoji odgovornost tuenog za predmetnu tetu, jer je prednik tuilaca sam kriv za tetni dogaaj. Iz navedenog injeninog stanja proizlazi da je u konkretnom sluaju sporna odgovornost za predmetni tetni dogaaj, jer tuioci i tueni prebacuju odgovornost jedni na druge. Kod ovakvog stanja stvari, zadatak suda je da utvrdi uzrok predmetnog tetnog dogaaja, odnosno uzrono posljedinu vezu izmeu tetne radnje i posljedice te radnje, a budui da tetnik odgovara za onu tetu koja se moe dovesti u vezu sa njegovom radnjom, za postojanje odtetne odgovornosti tetnika, nuno je utvrditi da li je teta uzrokovana postupanjem tuenog ili je ona izvan bilo kakvog postupanja (aktivnog ili pasivnog) tuenog. 3) I slijedei primjer injeninog stanja, posluit e za prosuivanje postojanja ove zakonske pretpostavke za odgovornost za tetu: Tuitelji T.S. i mld. T.M. trae da im tueni naknadi materijalnu i nematerijalnu tetu koja im je prouzrokovana smru njihovog branog druga, odnosno oca. Istiu, da je njihov pravni prednik na osnovu usmenog sporazuma sa tuenim povremeno radio u pekari, iji je vlasnik tueni, da je tueni na osnovu ovog sporazuma isplaivao pravnom predniku tuitelja odreenu novanu naknadu, da je kritinog dana pravni

NAKNADA TETE

33

prednik tuitelja po obavljenom poslu u pekari posudio od radnika tuenog, njegovo putniko vozilo za svoje potrebe, kojom prilikom je po molbi tog radnika uzeo na prevoz dvije gajbe kifli i da je u toku vonje udario u parkirano vozilo na putu i tom prilikom zadobio smrtonosne povrede kojima je podlegao. Tueni osporavanje osnova potraivanja temelji na tvrdnji da pravni prednik tuitelja nije bio u radnom odnosu sa tuenim, da teta nije nastala na radu ili u vezi sa radom i da stoga tueni u smislu l. 73. stav 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, nije odgovoran za tetu koju tuitelji zahtijevaju. Iz opisanog injeninog stanja proizlazi da tuitelji osnov svog potraivanja, u bitnom temelje na pravilima o odgovornosti poslodavca za tetu koju ovaj prouzrokuje zaposlenom, pri emu njegov radno pravni status-radnika po osnovu ugovora o povremenim poslovima, stavljaju u ravan sa radnicima koji su u radnom odnosu kod poslodavca, dok se tueni od odtetne odgovornosti brani time da predmetna teta nije nastala na radu niti u vezi sa radom. Meutim, odluna injenica od koje zavisi odgovornost tuenog za predmetnu tetu tie se postojanja uzronosti tete i rada pravnog prednika tuitelja, to proizlazi iz nie navedenog pravnog obrazloenja ovog tetnog dogaaja. 4) Ova prepostavka odtetne odgovornosti, slijedi i iz nie navedenog injeninog stanja: Tuilac u tubi zahtijeva naknadu materijalne tete iz osnova totalnog oteenja stambenog objekta, za iju izgranju je izdata dozvola od strane nadlenog upravnog organa tuene. Turna osporava predmetno potraivanje koje tuilac trai iz osnova vrenja funkcija organa tuene koji je izdao odobrenje za gradnju stambenog objekta, pri emu iznosi tvrdnju ds je uzrok oteenja predmetnog objekta izvan postupanja organa tuene koji je izdao odobrenje za gradnju i da je uticaj seizmikih dejstava miniranja rudnika soli T. uzrok tih oteenja. Iz navedenog injeninog stanja proizlazi da se tuena, iji je organ izdao odobrenje za gradnju brani od odgovornosti, pri emu istie, da je uzrok oteenja objekta izvanpostupanja organa tuene i da je neki drugi uzrok oteenja, a ne u radnjama organa tuene. Primjer take potvruje pravilo o ispunjenju svih (optih) pretpostavki odgovornosti, ije je ispunjenjepotrebno da bi se moglo govoriti o odtetnoj odgovornosti tetnika. Nedostatak ma kojeg elementa (ovdje, uzrone pvezanosti), ne dovodi do odgovornosti za tetu. Kao to tetna radnja moe biti aktivna i pasivna, tako stranka moe odgovarati kako za aktivno prouzrokovanje, tako i za opasno stanje koje postaje uzrok, tek ako se desi i kada se desi neki drugi dogaaj koji je neposredno posljedica opasnog stanja, a posredno posljedica prouzrokovanja opasnog stanja, koga je prouzrokovala stranka. S tim u vezi je i pitanje neposrednosti uzroka i posljedice. Ako su uzrok i posljedica neposredni, onda je teta direktna posljedica uzroka tete tj. tetne radnje . Ukoliko izmeu radnje i posljedice postoji vremenska razlika i tada moe biti rijei o direktnoj teti, ako na nastanak tete ne utie neki drugi samostalan dogaaj, a kad dalju tetu prouzrokuje neki dalji dogaaj, ili nastanak dalje tete zavisi od nekog drugog uzroka, neposrednost izmeu uzroka i posljedice, vie ne postoji. Kod direktne uzronosti, stranka odgovara, izuzev ako njena odgovornost nije ograniena samo na pojedine-

NAKNADA TETE

34

odreene tetne posljedice. Kod indirektne uzronosti, izuzetno se priznaje (dakle ne u pravilu) da je uzronik neposrednih posljedica istovremeno i uzronik posrednih posljedica. Uzrona veza izmeu tetne radnje i posljedice te radnje, mora biti neprekinuta, jer je samo takva uzrona veza (koja je neprekinuta), pravno relevantna za odtetnu odgovornost tetnika. Uzrona veza moe biti prekinuta, novim dogaajem i prirodnim dogaajem. Kada je rije o uzronj vezi u pogledu budue tete, ako je budua teta izvjesna, uzrona veza izmeu tetne radnje i posljedice je ditektna, bez obzira na vremensku razliku izmeu radnje i posljedice, kakav sluaj je predvien u odredbi lana 203 Zakona o obligacionom odnosima, koji sadri propis o naknadi budue tete i ima estu primjenu u sudskoj praksi. Za razliku od ove situacije koja govori o teti koja je izvjesna, u situaciji koja govori o teti koja je veoma vjerovatna ali nije izvjesna (to moe biti sluaj kod instituta naknade tete u vidu izmakle koristi), vai naelo da teta mora biti pravno priznata, a u tom sluaju je tee dokazati postojanje uzrone veze i posljedice, jer npr. kod izmakle koristi treba dokazati da li se moe smatrati oekivanim i vjerovatnim da e teta nastati, koje pravilo vai i kod drugih sluajev budue (veoma vjerovatne) tete. Ovo pravilo ne odnosi se na buduu tetu u vidu izgubljene zarade, kod koje vai pravilo, da se moe traiti naknada tete, povodom svake promjene predviene tete. Ova pretpostavka odtetne odgovornosti, sadrana je u odredbi lana 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima i lana 173. istog zakona. Ono to je zajedniko i to karakterie ove dvije zakonske odredbe jeste da obje ove odredbe nameu obavezu naknade tete onome, ko je tetu uzrokovao. Pri tom, pomenute odredbe ne sadre definiciju pojma uzronosti niti je taj pojam definisan nekom drugom odredbom navedenog zakona. Pojam uzronosti se u sudskoj praksi definie u svakom konkretnom sluaju, za svaki konkretni dogaaj, iz osnova kojeg se trai naknada tete i to nije lak zadatak suda. Od pravilnog poimanja i definisanja uzrone povezanosti izmeu dvije pojave, zavisi postojanje same odtetne odgovornosti tetnika. Brojni su sluajevi u sudskoj praksi, gdje postoji vie od jednog uzroka tete.Brojne su i teorije o uzronosti. Tako prof. dr. Borislav T. Blagojvi i prof. dr. Vrleta Krulj u komentaru Zakona o obligacionim odnosima I knjiga II izdanje Savremena administracija, na stranicama od 490 do 494 navode slijedee teorije o uzronosti: teorija o prirodnoj uzronosti (prema kojoj se, prema shvatanju istih autora, kao uzrok mogu uzimati u obzir samo one okolnosti bez kojih posljedica ne bi mogla nastati), teorija o pravno relevantnoj uzronosti (koja zagovara: kad postoji vie uzroka i vie posljedica, bilo da uzroci dejstvuju istovremeno, ili da slijede jedan drugoga, a naroito kad iz tete kao posljedica tetne radnje, nastanu i dalje tete, strana koja odgovara za jedan od uzroka, ne moe odgovarati za sve posljedice, ve treba izdvojiti samo one uzroke i samo one posljedice koje, prema iskustvu, pravnom osjeanju ili obiaju, treba da snosi uinilac). Tako teorija o iskljuovom prouzrokovanju posljedice tvrdi (da treba uzeti sve uzroke kao cjelinu, jer sve okolnosti koje su dovele do tetne posljedice sainjavaju uslove koji predstavljaju, zajedniki uzrok), teorija o adekvatnoj uzronosti tvrdi (da treba kao uzroke za koje stranka odgovara smatrati one uzroke koji nisu nenormalni, a da u obzir dolaze samo one posljedice, koje nisu sasvim van onoga to se prema ivotnom iskustvu

NAKNADA TETE

35

smatra kao mogua posljedica nekog dogaaja. Prema teoriji o predvidljivosti, koja se razvila u angloamerikom podruju (stranka treba da odgovara samo za blie posljedice, a za udaljene posljedice odgovara samo, ako su one predvidljive), dok isti autori nalaze, da naem pravu najvie odgovara teorija o ratio legis uzronosti, prema kojoj u pravu dolaze u obzir samo oni uzroci, koji u isto vrijeme predstavljaju povredu pravne norme, pa ih pravna norma, sobzirom na svoj cilj, smatra uzrocima. Meutim, u sudskoj praksi najrasprostranjenija je teorija adekvatne uzronosti, prema kojoj teoriji se od brojnih okolnosti i pojava koje su u vezi sa nastankom tete, uzrokom smatraju samo one okolnosti i pojave, koje po redovnom toku stvari, dovode do odreene posljedice. Poto je pitanje uzronosti pravno pitanje, u ocjeni je suda, da u svakom konkretnom sluaju utvruje, da li je neka radnja podesna, da izazove tetu. Utvrivanje uzrone povezanosti izmeu tetne radnje i tete kao posljedice te tetne radnje, predstavlja pravni standard, prema kojem ako je neko ponaanje izazvalo odgovarajuu, adekvatnu posljedicu, tada e se ono smatrati njegovim uzrokom. Suprotno navedenom, ako je tetna radnja dovela do neke odreene posljedice, zbog postojanja nekih specifinih i neoekivanih okolnosti ili pojava, pravno relevantna uzrona veza ne postoji, pa ne postoji ni odtetna odgovornost uinioca za takvu tetu. Bez obzira koliko izgledalo da je ovom teorijom jasno definisan kriterij za utvrivanje , da li je uzrona veza izmeu radnje i tete adekvatna i pogodna da u takvim odreenim okolnostima takvo odreeno ponaanje pogoduje nastanku tete, pitanje adekvatne uzronosti je sloeno pitanje i podlijee ocjeni suda u svakom konkretnom sluaju. Iz sudske prakse u pogledu ovog instituta navode se slijedei primjeri pravnog obrazloenja u pogledu naprijed navedenog pod takom 1) ovog odjelja naznaenog injeninog stanja: Iz iskaza svjedoka, B.M.i B..kao i iskaza parninih stranaka,iji iskazi su identini u odlunim injenicama proizlazi, da je tuena u vrijeme nastanka predmetnog tetnog dogaaja (koji se desio 29.6.1991godine) bila kod kue, a ne na lijeenju, ime se pokuava braniti od odgovornosti, da je tetnom dogaaju, koji se sastoji u bacanju saksija sa cvijeem sa balkona tuene na putniko vozilo tuiteljice koje je bilo parkirano ispod balkona, prethodila galama tuene (koja je stajala na balkonu) na tuiteljicu, a iz obavijesti Klinike je vidljivo da je tuena na bolniko lijeenje primljena 30.6.1991.godine, sud nalazi da je tuena prouzrokovala tetu tuiteljici, jer u konkretnom sluaju postoji uzrona veza izmeu tetnog dogaaja i posljedice tog dogaaja koja predstavlja tetu, pa je shodno odredbi lana 154. stav 1.ZOO.zahtjev tuiteljice osnovan. (Iz neobjav ljene presude Osnovnog suda u Banja Luci brojP1805/91 od 6.4.1994.godine). I ovaj primjer pravnog obrazloenja, zasnovan je na injeninom stanju iz take 2) ovogodjeljka o emu je naprijd bilo rijei i tie se pravnog zakljuka o postojanju uzrono posljedine veze izmeu tetne radnje i posljedice takve radnje. Pravni prednik tuitelja doprinio je nastanku tetnog dogaaja, time to se, pri izvoenju radove na graevinskom objektu, nagnuo naprijd preko zida i rukom dohvatio icu dalekovoda, tvrdei da u njoj nema elektrine energije (koja radnja nije u vezi sa radovima na izgradnji objekta, odnosno sa djelatnosti tuenog). Stoga, po ocjeni

NAKNADA TETE

36

ovoga suda, ne stoji odgovornost tuenog po principu odgovornosti od opasne stvari tj. elektrine energije, kako to tuilaka strana istie tokom postupka. U konkretnom sluaju, tetni dogaaj se dogodio pri gradnji objekta kod tuenog kao investitora, to predsavlja opasnu djelatnost i tueni bi bio odgovoran po osnovu opasne djelatnosti, da tokom postupka nije utvreno, da opasna djelatnost nije uzrok tetne radnje.Objektivna odgovornost je pojaana time to se pretpostavlja ak i postojanje uzrone veze izmeu tetne radnje i posljedice, izuzev ako se dokae da opasna djelatnost nije uzrok tetne radnje.(Iz neobjavljene presude Osnovnog suda u Banja Luci broj.P-888/96 od 4.4.1996.godine). Pravno obrazloenje koje slijedi, primjer je ispunjenja uslova odgovornosti koji se tiu uzronosti i tetne radnje i postupanja poslodavca, kao tetnika, zasnovanog na taki 3) prednje navedenog injeninog stanja: Odredba l. 73. stav 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (Sl.list SFRJ br. 60/89 i 42/90) koji je vaio u vrijeme tetnog dogaaja, propisuje materijalnu odgovornost poslodavca za tetu koju prouzrokuje zaposlenom. Prema ovoj odredbi, ako radnik pretrpi tetu na radu ili u vezi sa radom organizacija odnosno poslodavac, duni su da radniku naknade tetu po optim naelima o odgovornosti za tetu. Uslovi odgovornosti su: da je zaposleni pretrpio tetu i da postoji uzronost tete i rada.Uzronost tete i rada postoji ako je teta povezana sa nedozvoljenim postupkom poslodavca u kome je oteeni zaposlen, odnosno sa opasnom stvari ili opaasnom djelatnou koje poslodavac kontrolie. Odgovornost za tetu se prosuuje po optim naelima odgovornosti za tetu sadranim u odredbama lanova 154. 174. 194. i 201.ZOO. Propis lana 73. stav 1 ZRO, dakle, ne iskljuuje odgovornost poslodavca za tetu koju prouzrokuje zaposlenom koji se ne nalazi sa njim u radnom odnosu, pa injenica da pravni prednik tuitelja nije bio u radnom odnosu sa tuenim, nema znaaja. (Iz rjeenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj: Rev-138/2000 od 07.07.2000.godine). Pravno obrazloenje zasnovano na injeninom stanju iz take 4) ovog odjeljka: U cilju utvrenja uzroka nastalog oteenja proveden je dokaz vjetaenjem po vjetacima: geoloke graevinske i hidroloke struke i sva tri vjetaka, u cijelosti su iskljuili kao uzrok oteenja na stambenom objektu tuiteljice uticaj seizmikih dejstava miniranja u rudniku soli T. Vjetak geolog je u iznoenju ovakvog svog zakljuka imao u vidu i sadrinu izvjetaja optinske strune komisije iz 1987. godine u kojem su, kako navodi, potresi od miniranja samo spomenuti kao mogui uzrok, ali niim nisu argumentovani, za razliku od detaljnog i argumentovanog opisa procesa klizanja i pucanja terena kao uzroka oteenja predmetnog stambenog objekta. Ovako iznesena ocjena o uzroku oteenja ne moe se dovrsti u pitanje ni albenim navodima da su nepravilno izvedeni radovi pri gradnji objekta uticali na nestabilnost terena te s tim u vezi i same tete. Stoga, kako je vjetak graevinske struke bio izriit da do konstatovanih oteenja na predmetnom objektu ne bi dolo da nije bilo vanjskih uticaja, a koji su po vjetaku geologu iskljuivo posljedica nestabilnog terena lokacije na kojoj je izgraen taj objekat, to se i odgovornost tuene za nastalu tetu zasnivana odredbi lana 172. stav 1. ZOO, u vezi sa lanom 122. stav 1. Zakona o javnim slubenicima koji je vaio u vrijeme izdavanja dozvole za gradnju. (Iz obrazloenja presude Kantonalnog suda u Tuzli broj G-835/99 od 29.8.2000. godine).

NAKNADA TETE

37

U okviru ovog odjeljka dato je vie primjera injeninog stanja, radi lakeg prepoznavanja ovog elementa odtetne odgovornosti, definisanog kao uzrona povezanost izmeu tetne radnje i tete poto o ovom pitanju nee vie biti rijei u okviru ovog podmodula. Jedan od razloga zato je, da se korisnik podmodula podstanke da promilja o pojedinim pravnim institutima koji se pominju u svakom konkretnom sluaju opisanog injeninog stanja, kako bi se i sami podstakli na razrjeenje predmeta spora u svakom konkretnom sluaju. Stoga su, nie navedena pravna obrazloenja iz kojih se (na osnovu njihove pravne procjene) takodje moe zakljuiti sa kakvim se potekoama, u pogledu pravne procjene injeninih navoda tube i odgovora na tubu, kao i u pogledu postupka odabira izvodjenja predloenih dokaza, sudovi sreu data, bez injeninog stanja, kako ovaj odjeljak ne bi bio pretrpan tom injeninom gradjom. Medjutim, kada je rije o pravnom obrazloenju, ono je u svakom sluaju od viestruke koristi, jer se na osnovu datog pravnog obrazloenja korisnik podmodula moe provjeriti pri prosudjivanju o slinim pravnim institutima, moe se postai na eventualno drugaije razmiljanje i rjeavanje spora i time doprinositi bogatijoj sudskoj praksi. Slijede pravna obrazloenja ovog pojma predpostavke odgovornosti za tetu: Prvostepeni sud je iz neospornih utvrdjenja pobijane presude da je do prouzrokovanja tete kritinog dana dolo u tui izmedju tada mldb.tuioca i mldb. sina tuengo , kao uenika O.. A.H iz T. u prostorijama te kole i za vrijeme malog odmora, kada je prema iskazima sasluanih svjedoka izostao obavezan nadzor nastavnika, iako su i inae bile uoene este tue izmedju uenika ove kole, moglo sa osnovom zakljuiti o postojanju odgovornosti kole koju je tueni kao roditelj za vrijeme redovne nastave povjerio svog mldb. sina na neposredni duni nadzor, koji on kroz to vrijeme objektivno nije mogao, a ni morao sam vriti na neposredan nain.Medjutim i pored toga bile bi osnovane albene tvrdnje tuioca da je pogreio prvostepeni sud kada, samo zbog navedenih injenica, nije usvojio njegov tubeni zahtjev u odnosu na tuenog kao roditelja, ukoliko bi se utvrdilo da je i njegov propust u pravilnom vaspitanju i usmjeravanju mldb. tienika kao linosti, makar i posredno, bio u uzronoj vezi sa njegovim postupcima koji su doveli do nastupanja tetne posljedice. (Iz obrazloenja rjeenja Vrhovnog suda BiH br. G-1031/78 od 7.12.1978.godine). Tuitelj svoj tubeni zahtjev temelji na odredbi l.195 st. 2 ZOO pa je prvostepeni sud trebao od njega zatraiti da, prije svega, jasno kae u emu se sastoji teta, tj. koja je to izgubljena zarada koju on trpi nakon prestanka radnog odnosa kod tuenika, a zatim da dokae da je za eventualnu tetu odgovoran tuenik i u emu je osnov njegove odgovornosti u smislu l.154 ZOO, pri emu treba da ima u vidu rjeenje Drutvenog fonda za PIO osiguranje BiH F.T. iz kojeg slijedi da je uzrok invalidnosti tuitelja bolest, a ne povreda na radu, pa s obzirom i na ovo, treba da cijeni osnovanost albenih navoda tuitelja o nemogunsoti ponovnog zaposlenja i ostvarivanja zarade nakon prestanka radnog odnosa kod tuenika i odgovornosti tuenika za eventualno tako nastalu tetu. Konano, ako bi tuitelj dokazao sve navedene relevantne injenice i okolnosti od kojih zavisi obaveza tuenika da mu naknadi tetu zbog izgubljene zarade, treba imati u vidu i injenicu da se tuitelj sporazumnim prekidom radnog odnosa sa tuenikom sam doveo u situaciju da ne ostvaruje ni onu zaradu koju je do tada ostvarivao, jer ovo je injenica koja je odluna kod utvrdjivanja visine tete. (Iz obrazloenja rjeenja Kantonalnog suda u Tuzli br. G-1378/02 od 21.2.2003.godine).

NAKNADA TETE

38

Tubeni zahtjev tuitelja za naknadu materijalne tete u vidu izgubljene zarade zasniva se na odredbi l.195 st. 2 ZOO. Da bi tuitelj imao pravo na naknadu materijalne tete koju trai od tuenika, potrebno je da postoji osnov tuenikove odgovornosti po optim naelima o odgovornosti za tetu sadranim u odredbi l.154 ZOO, a to prvenstveno znai da tuitelj mora dokazati da mu je tetu svojim ponaanjem prouzrokovao tuenik i da izmedju tog ponaanja i nastale tete postoji uzrono posljedina veza. U situaciji kad je invalidnost uzrokovana boleu (za koju nije odgovoran tuenik), tutielj ne moe od tuenika zahtjevati naknadu tete zbog manje zarade na drugom poslu na kojeg je kao invalid rasporedjen, ve kao osiguranik sa izmjenjenom radnom sposobnou ima pravo na odgovarajuu naknadu plae po propisima iz oblasti PIO osiguranja, koje pravo mu je i utvrdjeno rjeenjem Drutvenog fonda za PIO osiguranje BiH F.T.. ( Iz obrazloenja rjeenja Kantonalnog suda u Tuzli br. G-806/02 od 20.1.2003.godine). Nije sporno medju strankama da je u to vrijeme mldb.tuitelj zadobio povredu lijevog oka u igri sa tada mldb.H.Z., a sporno je ta je uzrok povrede i da li su tueni kao roditelji H.Z. odgovorni za tetu koju je tuitelj pretrpio usljed povrede po odredbi l.165 st. 4 ZOO. Prvostepeni sud je odluku o osnovanosti tubenog zahtjeva zasnovao na utvrdjenju da je povredu oka tuitelju nanio sin tuenih H.Z. odapetom drvenom strijelom i ovakav zakljuak je zasnovao na iskazu tuitelja sasluanog u svojstvu parnine stranke, te pismenom nalazu i miljenju vjetaka dr. P.I. specijaliste oftamologa. Medjutim, samo na osnovu ovih dokaza, prvostepeni sud nije mogao pravilno i potpuno utvrditi injenice i okolnosti u pogledu naina i uzroka povredjivanja tuitelja, pa slijedom toga ni izvesti pravilan zakljuak o odgovornosti tuenih za tetu koju je prerpio tuitelj. (Iz obrazloenja rjeenja Kantonalnog suda u Tuzli br. G-626/03 od 21.5.2004.godine). Iz provedenih dokaza, a posebno prometno tehnikog vjetaenja F.ing I. Proizlazi da je uzrok prometne nezgode neprilagodjena brzina vozaa vozila BMW 316 (109 km/h), jer brzina kojom se kretalo vozilo kojim je upravljao nastradali, nije bila primjerena konkretnim uvjetima prometa. Voza je duan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, gustoi prometa i drugim prometnim uvjetima, tako da vozilo moe pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, po danim uvjetima, moe predvidjeti. Prema tome, od vozaa se zahtjeva takvo ponaanje u proemtu koje je prilagodjeno konkretnim prilikama na cesti . Voza vozila BMW 316 nije bio vezan sigurnosnim pojasom za vrijeme vonje u vozilu, pa iz provedenih dokaza proizlazi da je ta okolnost u uzronoj vezi s nastankom tete odnosno tetne posljedice, koja ne bi nastupila da je voza vozila u konkretnom sluaju bio vezan, a to pokazuje nalaz vjetaka prometne struke, tako da je ne vezivanje pojasa prouzroio nastale tetne posljedice, odnosno ne vezanje pojasa u uzronoj je vezi sa tetnom posljedicom . (Iz obrazloenja presude Kantonalnog suda u Livnu br.G-43/05 od 15.3.2005.godine). Iz nalaza i miljenja vjetaka prometne struke sud je utvrdio da oteenja na vozilu Yaguar ne potjee iz predmetne prometne nezgode. Vjetak u svom nalazu i miljenju konstatira da je ispravno da na mjestu kontakta dolazi do loma tragova koenja, te da kod pedmetne prometne nezgode nisu evidentirane promjene pravca pruanja tragova koenja odnosno njihov lom i navodi da bi s obzirom na oteenje na vozilu Yaguar deformacija na vozilu Accona morala biti daleko vea, te istie da vozilo s niom visinom ne moe nainiti oteenja iznad te visine, konstatira takodje da

NAKNADA TETE

39

na prednejm dijelu oteenog vozila nema karakteristinog ovalnog polukrunog oteenja, koje je karakteristino za kontakt sa stablom drveta. Na temelju gore iznesenog sud je utvrdio da tuitelj nema pravni osnov za traenje naknade tete zbog predmetne prometne nezgode a u skladu sa lankom 73 Zakona o osiguranju imovine i osoba, jer je na temelju provedenog postupka utvrdjeno da oteenje na vozilu za koja trai tuitelj naknadu tete ne proistjeu iz predmetne prometne nezgode. (Iz obrazloenja presude Opinskog suda u Oraju br.P-695/04 od 18.4.2005.godine). Tretman opasne stvari imaju i domae ivotinje, u konkretnom sluaju bik je predstavljao posebnu opasnost, za koju postoji objektivna odgovornost, a shodno l.173 ZOO i l.154 st. 2 istog zakona . Po principu objektivne odgovornosti perdvidjena odgovornost za opasnost koja je neuobiajena i nesvakidanja, pa kako je uestvovanje sa domaom ivotnjim na javnim manifestacijama predstavljalo opasnu djelatnost, jer je Zakonom utvrdjena predpostavka uzronosti, dakle, predpostavlja se uzrona veza izmedju tetne radnje i posljedice, a teret dokazivanja snosi imalac stvari koja predstavlja poveanu opasnost. U konkretnom sluaju prvotueni je odgovoran kao vlasnik bika koji je uestvovao na koridi po pozivu treetuene, ija se odgovornost temelji na l. 181 ZOO, kao organizatora okupljanja veeg broja ljudi na manifestaciji borbe bikova, iz razloga to ne postoje uslovi za oslobadjanje od odgovornosti za naknadu nematerijalne tete koju tuiteljica zahtjeva u ovoj parnici, jer uestvovanje sa bikom na javnoj manifestaciji i opasnost od iste (razjarenost i sl.) mogli su se predvidjeti, a tueni tokom postupka nisu dokazali da je teta nastala pod uslovima iz l. 177 st. 2, 3 i 4 ZOO. (Iz obrazloenja presude Osnovnog suda u Banjaluci br.P4286/96 od 5.10.1998.godine). Pravilan je stav prvostepenog suda da za tetu prouzrokovau naletom zatiene divljai na motorno vozilo na javnom putu odgovara prvenstveno preduzee za odravanje puteva, ukoliko je shodno odredbi l.41 i 42 st. 1 taka 6 Zakona o putevima, te l. 124 st. 1 Zakona o osnovama bezbjednosti saobraaja na putevima kao i l. 7 st. 1 taka 14 Pravilnika o saobraajnim znacima na putevima, bilo obavezno da na dijelu puta na kome divlja esto prelazi preko puta, stavi saobraajni znak divlja na putu. Odgovornost i lovakog drutva za tako nastalu tetu u smislu odredbe l. 171 ZOO postoji samo ukoliko je obzirom na konkretne okolnosti bilo neophodno postaviti ianu ogradu pored puta ili na slian nain preduzeti druge mjere za preavanje tete koja moe nastati silaenjem divljai na put, a on te mjere nije preduzeo. (Iz obrazloenja presude Kantonalnog suda u Tuzli br. G-823/99 od 12.6.2000.godine). Iz izvedenih dokaza a prvenstveno provodjenjem dokaza vjetaeja po vjetaku saobraajno mainske struke na okolnosti uzroeno uzrono posljedine veze nastanka saobraajne nezgode i tehnike mogunosti udara u vozilo tuitelja od strane prvotuenog, sud je doao do uvjerenja da je prvotueni kritinog dana poinio saobraajnu nezgodu sa materijalnom tetom, tako to se kreui na relaciji B.L.- P. svojim traktorom i sijaicom naglo smotao lijevom pravcu P. i pri tom udario u prednji lijevi boni dio vozila tuitelja, dakle vozila tuitelja i tuenog u javnom saobraaju na javnom putu su dola u kontakt i prvotueni je odgovoran za nastalu tetu tuitelju shodno odredbi l.178 st. 1 ZOO. lanom 74 Zakona o osiguranju imovine i lica predvidjeno je da teta priinjena na teritoriji RS u upotrebom motornog vozila iji je vlasnik odnosno korisnik nije zakljuio ugovor o obaveznom osiguranju od autoodgovornosti a bio je duan da se osigura, naknadjuje se oteenom u istom obimu i prema uslovim kao da je bio zakljuen ugovor o obaveznom osiguranju od

NAKNADA TETE

40

autoodgovornosti, tako da je prvotueni bio u obavezi da predmetni traktor osigura od odgovornosti obzirom da se radi o motornom i prikljunom vozilu koje se kree javnim putem. Dakle, po ocjeni suda za nastalu tetu tuitelju su odgovorni prvo i drugotueni solidarno. (Iz obrazloenja presude Osnovnog suda u Banjaluci br. P-2362/2000 od 12.5.2002.godine).

2 POSEBNE PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA TETU Ove pretpostavke odgovornosti za tetu nisu u svim sluajevima iste. To su takve pretpostavke koje potiu iz odreenog odnosa izmeu tetnika i oteenog, ili iz odreenog svojstva stvari odnosno djelatnosti. Posebne pretpostavke odgovornosti za tetu zasnivaju se na naelu subjektivne odgovornosti (na prezumiranoj i dokazanoj krivici) i na naelu objektivne odgovornosti, koje zagovara odgovornost tetnika, bez obzira na krivicu. Slijedi kratak osvrt na posebne pretpostavke odgovornosti za tetu: 2.1 Krivica

Odgovornost po osnovu krivice postoji onda, kada se za postojanje odtetne odgovornosti, osim optih pretpostavki navedenih u taki 1.1. trai i krivica tetnika, kao subjektivni elemenat u okviru pretpostavki za odgovornost za tetu. Primjer injeninog stanja koje slijedi, jasno govori o postojanju ovog elementa odgovornosti za tetu: Tuiteljica za osnov tube i tubenog zahtjeva navodi, da je kritinog dana vozila na zaprenim kolima sijeno, da je u neposrednoj blizini zaprenih kola tueni u naseljenom mjestu pucao iz lovake puke, da su se od pucnja preplaili konji koji su vukli zaprena kola i da je usljed toga dolo do prevrtanja kola sa sijenom, te da je tom prilikom pretrpjela teku tjelesnu povredu, iz kog osnova trai naknadu nematerijalne tete. Tueni osporava predmetno potraivanje tuiteljice, pri emu navodi, da je do prevrtanja zaprenih kola dolo zbog neadekvatnog upravljanja konjskom zapregom, a ne zbog radnje koju je preduzeo tueni,radnje -pucanja iz lovake puke. Analizom i pravilnom ocjenom navedenog injeninog stanja korisnik ovog podmodula treba da odgovori na pitanje- koji je uzrok predmetne tete, jer kako god uzrok tete moe biti, neadekvatno upravljanje konjskim kolima (npr. nestabilan teret, nepravilno rasporeen teret na povrini konjskih kola, previsok teret pogodan za prevrtanje na konkretnoj dionici puta, ne obezbijeen teret i sl), tako uzrok prevrtanja moe biti u radnjama tuenog koji je pucao iz lovake puke u neposrednoj blizini zaprenih kola i time preplaio konje. Odgovor na navedena pitanja, ne-rijetko, nije ni malo lak zadatak suda. Sud mora poznavati pravo, ali pored toga, biti osposobljen za procjenjivanje pravnih problema, posjedovati visok stepen opteg obrazovanja, cijeniti sve okolnosti konkretnog sluaja, a u sluaju da sud ne posjeduje odreeno struno znanje u pogledu nekog pitanja, koje se tie injenica (dakle, ni u kom sluaju u pogledu pravnih pitanja, jer je to u ovlatenju suda), moe zatraiti pomo vjetaka

NAKNADA TETE

41

odgovarajue struke. Kada je rije o ovom dogaaju, injenice koje bi mogle posluiti za pravilno prosuivanje uzroka predmetnog tetnog dogaaja mogu biti npr: naprijed navedene injenice u pogledu stabilnisti i obezbijeenosti tereta, duina dionice puta kojim je tuiteljica nesmetano upravljala zapregom do momenta prevrtanja, pravni standard samog pojma neposredna blizina koja neizostavno dovodi do preplaivanja konja, da li su konji tuiteljice zapregu vukli po seoskim putevima ili se zaprega inae i ranije kretala kolovozom, a da se konji nisu plaili zvukova motornih vozila i drugih signala istih i to u uobiajenim razmjerama, te da li su se konji tuiteljice preplaili upravo u momenti pucnja. Sve su to element koji su (pored ostalog) od pravnog znaaja za odluku o uzronoj vezi izmeu tetne radnje i posljedice te radnje. Za postojanje krivice, potrebno je da je tetnik deliktno sposoban, za to je od odlunog znaaja svijest i volja tetnika. Zakonom o obligacionim odnosima prihvaeno je naelo prezumirane krivice, to znai da se odgovornost tetnika za tetu pretpostavlja i da se tetnik moe osloboditi od odgovornosti, ako dokae da tetu nije skrivio, odnosno da je uzrok tete izvan postupanja tetnika koje se pripisuje njegovoj krivici. Ovo pravilo o prezumiranoj krivici proizlazi iz odredbe lana 154. stav 1. i lana 158. Zakona o obligacionom odnosima. Poto se u sudskoj praksi postavilo pitanje, koji stepen krivice je potreban kod odgovornosti po osnovu krivice, na zajednikoj sjednici Saveznog suda, Vrhovnog vojnog suda i Vrhovnih sudova Republika i Autonomnih pokrajina bive SFRJ odranoj 25 i 26 III 1980 godine usvojeni, su pod brojem (PSP 17-70) slijedei zakljci: I Po pravilu o prezumiranoj krivnji iz lana 154. stav 1. ZOO presumira se najblii stupanj krivnje (obina nepanja) uinioca tete. II Tei stupnjevi krivnje (gruba nepanja i namjera) presumiraju se samo ako je takva presumcija zakonskim pravilom izriito utvrena, ili ako iz smisla odnosnoga zakonskog pravila to nedvojbeno proizlazi. III Izvan tih sluajeva stupanj krivnje dokazuje se prema opim pravilima parninog postupka. (Zakljuci objavljeni u Zborniku radova Saveza drutva pravnika Hrvatske Odgovornost za tetu). Prema tome, kod subjektivne odgovornosti, u pravilu se odgovara po naelu o prezumiranoj krivici, a prezumira se samo najblai oblik krivice tj. obina nepanja tetnika. Izuzetak od ovog pravila o prezumciji najblaeg oblika krivice, koji predvia prezumciju teeg stepena krivice (gruba nepanja i namjera), predvien je u odredbi lana 170. Zakona o obligacionim odnosima, prema kojoj zakonskoj odredbi za tetu koju u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje treem licu, radnik odgovara oteenom, samo ako je tetu uzrokovao namjerno, a prema odredbi lana 93 Zakona o radu Republike Srpske, radnik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili iz krajnje nepanje priini materijalnu tetu poslodavcu, duan je tu tetu naknaditi.

NAKNADA TETE

42

Od navedenog pravila o prezumiranoj krivici postoje i izuzeci o dokazanoj krivici, a jedan od izuzetaka sadran je u odredbi lana 726. Zakona o obligacionim odnosima, prema kojoj odredbi je, u vezi sa ugostiteljskom ostavom propisana dunost gosta da prijavi nestanak ili oteenje stvari im sazna za njih, inae ima pravo na naknadu samo ako dokae da je teta nastala krivicom ugostitelja ili lica za koje on odgovara. Primjer pravnog obrazloenja o ovoj pretpostavki odgovornosti zas novanog na naprijed navedenom injeninom stanju: Oteeno lice koje je povrijeeno prevrtanjem zaprenih kola ima pravo da trai naknadu tete od onog lica koje je preplailo konjsku zapregu pucanjem iz lovake puke u njihovoj neposrednoj blizini, jer do prevrtanja zaprenih kola nije dolo zbog neadekvatnog upravljanja konjskom zapregom, ve iskljuivo zbog pucnja koji je preplaio konje. To znai da je radnja tuenog u neposrednoj uzronoj vezi sa tetnom posljedicom, pa je tueni koji nije uspio dokazati da je teta nastupila bez njegove krivice, duan da je naknadi lan 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (Odluka Vrhovnog suda ranije Bosne i Hercegivine, Rev-742/87 od 27.10.1988.godine, objavljena u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda BiH broj 2/89 sentenca broj 64.) 2.2 Objektivna odgovornost

Odredbama lana 154. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, a u vezi sa lanom 173. i lana 174. istog zakona, propisana je objektivna odgovornost za tetu koja potie od opasne stvari ili opasne djelatnosti, dok je pravni osnov za druge sluajeve objektivne odgovornosti sadran u stavu 3. odredbe lana 154. navedenog zakona. Objektivna odgovornost, kao osnov odgovornosti za tetu, na ovom mjestu e se samo kratko spomenuti i to sa aspekta ispunjenja pretpostavki (optih i posebnih), a detaljije o ovom osnovu odgovornosti bit e govora u okviru drugog podmodula. Primjer injeninog stanja, koji slijedi, govori o ispunjenju uslova za odtetnu odgovornost, u sluaju kad je pored optih pretpostavki ispunjen i uslov postojanja posebne pretpostavke, koja se tie-objektivne odgovornosti: Tuiteljica zahtijeva naknadu materijalne i nematerijalne tete koja joj je prouzrokovana smru bliskog lica (supruga) koji je, kao radnik tuene smrtno stradao usljed povrede zadobijene na radu. Tueni spori osnov potraivanja i navodi da je smrtonosne povrede skrivio pravni prednik tuiteljice, koga je tueni angaovao (zajedno sa jo nekoliko radnika) na otklanjanju kvara na hidraulinim makazama, iji je proizvoa tueni, a time i serviser makaza, da je na traenje tuenog preduzee I-. kao imalac hidrauline dizalice dalo na upotrebu radnicima tuenog navedenu dizalicu radi otklanjanja kvara na makazama, te da ne stoji odgovornost tuenog za predmetni tetni dogaaj, koji je prema navodima tuenog, skrivio pravni prednik tuiteljice, a tueni nije imalac hidrauline dizalice, ijim rukovanjem je dolo do povreivanja pravnog prednika tuitelja. Objektivna odgovornost podrazumijeva odgovornost po naelu uzronosti, to znai, odgovornost bez obzira na krivicu. Kod ovog oblika odgovornosrti, kako kod odgovornosti od opasne stvari ili djelatnosti, tako i u drugim sluajevima objektivne

NAKNADA TETE

43

odgovornosti, oteeni ne mora dokazati da je tetnik kriv za tetu, niti tetnik treba dokazivati da tetu nije uinio svojom krivicom, odluno je samo to, da li izmeu protivpravne tetne radnje i uinjene tete, postoji uzrona veza. Ovu pretpostavku uzronosti imalac opasne stvari ili lice koje se bavi opasnom djelatnou, moe oboriti ako dokae da opasna stvar , iji je on imalac ili opasna djelatnost, kojom se on bavi, nije uzrok tete, odnosno da je uzrok tete bio neki drugi. Slijedi primjer pravnog obrazloenja, zasnovan na naprijed navedenim injenicama: Prilikom utvrivanja odgovornosti prema naelu objektivne odgovornosti, imalac stvari pa i lice koje odgovara umjesto imaoca stvari (kakav je ovdje sluaj, gdje tueni odgovara kao lice kojem je imalac stvari dao stvar na upotrbu, da se njome slui i to umjesto imaoca i isto kao on - lan 176. stav 1. ZOO), moe se osloboditi odgovornosti jedino ako dokae (a na njima je teret dokazivanja), da je do tete dolo od uzroka koji se nalazi izvan stvari, ije se djelovanje nije moglo predvidjeti, izbjei, ni otkloniti. Cijenei nalaz vjetaka mainske struke, iz kojeg proizlazi da je do predmetne nezgode, dolo iskljuivo zbog neispravnosti dizalice,kao i propusta pravnog prednika tuiteljice koji je na dizalici radio kao serviser, na nain da prilikom vaenja gornjeg osiguraa pakne, kada je dolo do povreivanja nije mogao izazvati znaajnije pomjeranje nosaa a pogotovo ispadanje iz leita rukavice, pri emu je podcijenio mogunost propadanja tereta i ispadanja nosaa gornjeg alata iz lijevog uleitenja , pa je slobodno uao u prostor u kom je kasnije prignjeen, moe se zakljuiti, da je ponaanje pravnog prednika tuiteljice (o emu je sudu vjetak dao dovoljno elemenata), doprinio nastanku tete sa 30%, tako da se u tom dijelu tueni oslobaa od, objektivne odgovornosti iz lana 173. Zakona o oblogacionim odnosima. (Iz neobjavljene presude Okrunog suda u Banja Luci broj G-2382/02 od 11.04.2003.godine). Budui da opasna djelatnost nije zakonom definisana to i ovaj pravni institut predstavlja pravni standard i utvruje se u svakom konkretnom sluaju. Opasnom djelatnoeu, smatra se ona djelatnost od koje prijeti neuobiajena opasnost od tete, koja se ne moe uvijek izbjei ni uz najvii stepen panje lica koje se tom djelatnou bavi. Pitanje odreivanja pojma opasne djelatnosti, faktiko je pitanje koje utvruje sud u svakom konkretnom sluaju pa je pitanje granice za utvrivanje objektivne odgovornosti veoma vano pitanje, od kojeg zavisi osnovanost samog potraivanja. Odgovor na ovo pitanje, zahtijeva svestranu analizu okolnosti svakog konkretnog sluaja koji su od pravnog znaaja za utvrivanje, da li nastala teta potie od predmetne opasne djelatnosti. Da bi oteeni ostvario pravo na naknadu od opasne djelatnosti, dovoljno je da dokae da je pretrpio tetu i da ona potie od opasne djelatnosti, tako da zakon propisuje pretpostavku da je uzrok tete nastale u vezi sa opasnom djelatnou, sama ta djelatnost. Ova, zakonom propisana pretpostavka odtetne odgvornosti lica koje se bavi djelatnou iz osnova koje se potrauje naknada tete, relativnog je karaktera i moe se obarati suprotnim dokazima. Za tetu od opasne stvari odgovara njen imalac (imalac u irem smislu te rijei) a za tetu od opasne djelatnosti, lice koje se bavi tom djelatnosti. U ovoj taki, dat je kratak osvrt na objektivnu odgovornost od opasne stvari i od opasne djelatnosti, a u tekstu koji slijedi, pored odgovornosti za drugoga, bit e govora o i drugim sluajevima objektivne odgovornosti.

NAKNADA TETE

44

2.3

Odgovornost za drugoga

Za tetu, u pravilu odgovara ono lice koje je tetu prouzrokovalo. Meutim to nije uvijek sluaj, jer su Zakonom o obligacionim odnosima predvieni sluajevi kada lice koje je prouzrokovalo tetu nije istovremeno i odgovorno lice. Taj vid odgovornosti zakonom je definisan kao odgovornost za drugoga. O odgovornosti za drugoga rije je, kada neko lice odgovara za tetu koju je drugo lice prouzrokovalo, a ta odgovornost moe biti: deliktna, ugovorna, subjektivna , objektivna, ili po pravinosti. Odgovornost za drugoga predviena je u odsjeku 3. Zakona o obligacionim odnosima i to: odgovornost za lica koja su nesposobna za rasuivanje, odgovornost roditelja i drugih lica za maloljetnikei odgovornost za ova lica po osnovu pravinosti. Da bi se moglo govoriti o odgovornosti za drugog, potrebno je pored optih ispunjenje i nie navedenih, posebnih pretpostavki odtetne odgovornosti. 2.3.1 Odgovornost za neodgovorna lica Kao to je naprijed reeno, za odtetnu odgovornost tetnika, potrebno je da je tetnik deliktno sposoban. Ukoliko tetu prouzrokuje lice koje zbog duevne bolesti ili zaostalog umnog razvoja, ili iz nekih drugih razloga, nije sposobno za rasuivanje, to lice nema deliktnu sposobnost i ne odgovara za tetu (lan 159. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima. U smislu stava 2 . istog lana, ako se radi o teti uinjenoj u stanju prolazne nesposobnosti za rasuivanje, poinilac je odgovoran, osim ako dokae da nije svojom krivicom dospio u to stanje, a prema stavu 3. tog lana, ako je u to stanje dospio tuom krivicom, za tetu e odgovarati onaj ko ga je u to stanje doveo. U sluaju odgovornosri za neodgovorna lica, lica koja su duna voditi nadzor odgovaraju prema naelima o odgovornosti na osnovu pretpostavljene-prezumirane krivice, s tim da teret dokaza, da na njima nema odgovornosti, pada na lice koje vri nadzor. Izuzetak od pravila o odgovornosti ovih lica po naelu o pretpostavljenoj krivici, sadran je u odredbi lana 164. stav 2. Zakona o obligacionom odnosima, prema kojoj odredbi se to lice moe osloboditi odgovornosti, ako dokae da je vrilo nadzor na koji je obavezan ili da bi teta nastala i pri briljivom vrenju nadzora. U ovakvoj situciji manjkava je veza izmeu ponaanja lica koje je duno vriti nadzor i tetne radnje neodgovornog lica, a ne odgovara ni lice koje bez svoje krivice nije u stanju da izvrava svoje obaveze nadzora. 2.3.2 Odgovornost roditelja za maloljetnike Ovaj osnov odgovornosti, proizlazi iz slijedeeg injeninog stanja: Tuilac istie da je kritinog dana upravljao svojim putnikim vozilom, kada je iz suprotnog pravca mld. sin drugotuenog upravljajui putnikim vozilom skrivio saobraajnu nezgodu, tako to je prilikom mimoilaenja naglo preao na lijevu stranu, te svojim prednjim dijelom udario u prednji dio vozila tuioca, i da mu je pri tom prouzrokovao materijalnu tetu. Stoga zahtijeva naknadu tete na ime oteenja vozila i to, od prvotuenog po osnovu neosiguranog vozila, a od drugotuenog po osnovu

NAKNADA TETE

45

odgovornosti roditelja za mld. dijete, od treetuenog kao imaoca vozila kojim je upravljao mld sin drugotuenog. Prvotueni spori zahtjev istiui prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer, prema navodima ovog tuenog, tuilac nije dokazao da je vozilo kojim je uesnik u saobraaju prouzrokovao nezgodu, neosigurano. Drugotueni ne spori da je njegov mld. sin upravljajui vozilom izazvao saobraajnu nezgodu, istie da je mld sin, zajedno sa drugom kupio putniko vozilo od treetuenog, da je on za to saznao od svoje supruge, jer u tom periodu nije bio kod kue. Spori visinu tubenog zahtjeva. Treetueni spori zahtjev tuioca istiui da je predmetno vozilo prodao B.D. o emu je sainjen ugovor, a potpisi ugovaraa ovjereni u optinskom organu uprave. Budui da je u ovom odjeljku rije o odgovornosti roditelja za mld. dijete, nie navedeno pravno obrazloenje iz sudske prakse odnosi se samo na ovaj osnov odgovornosti, mada su u injeninom stanju navedeni i drugi osnovi odgovornosti, to je znaajno utoliko da korisnik ovog podmodula vidi sa kakvim se sve injeninim i pravnim situacijama moe suoiti u svom radu i da se bavi pravnom procjenom navedenog injeninog stanja. Za tetu koju uzrokuje dijete treem, odgovaraju roditelji djeteta po principima: - objektivne odgovornosti (za tetu koju prouzrokuje drugome njihovo dijete do navrene sedme godine ivota lan 164. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima), - pretpostavljene krivice (za tetu koju je prouzrokovalo njihovo maloljetno dijete koje je navrilo 7 godina ivota, osim ako dokae da je teta nastala bez njihove krivice lan 165. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima). - dokazane krivice (ako nadzor nije u dunosti roditelja, ve u dunosti nekog drugog lica, oteenom licu su odtetno odgovorni roditelji, kad je teta nastala usljed loeg vaspitanja maloljetnika, ravih primjera ili poronih navika koje su mu roditelji dali, ili se inae teta moe pripisati krivici roditelja lan 168. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). Slijedi primjer iz sudske prakse o odgovornosti roditelja za maloljetnika, po pretpostavljenoj krivici: Odgovornost drugotuenog temelji se na odredbi lana 165. stav 4. ZOO, kojom je propisano, da su roditelji odgovorni za naknadu tete priinjene od strane djeteta sa navrenih 7 godina, ukoliko su propustili da dijete pravilno vaspitavaju i vode nadzor nad njim. Sadrina odgovornosti roditelja je u uvanju i vaspitanju djeteta, a stepen vaspitanja treba procjenjivati prema konkretnim okolnostima.Roditelji saglasno navedenoj zakonskoj odredbi, odgovaraju za tetu koju je prouzrokovalo njihovo mld. dijete, nad kojim nisu vodili dovoljan nadzor, iako dijete, inae nije vaspitno zaputeno. U konkretnom sluaju, drugotueni kao otac mld. A. nije vodio dovoljan nadzor nad mld. djetetom koji je sa navrrnih 14 godina ivota uestvovao u saobraaju, upravljajui motornim vozilom, dakle opasnom stvari, pri emu je dolo do saobraajne nezgode, , zbog ega je drugotueni odgovoran za tetu prouzrokovanu u predmetnom tetnom dogaaju. (iz neobjavljene presude Osnovnog suda u Banja Luci brojP-768/95 od 25.12.1996. godine)

NAKNADA TETE

46

2.3.3 Odgovornost drugih lica za maloljetnike Za tetu koju drugome uzrokuje maloljetnik dok je pod nadzorom staratelja, kole ili drugih ustanova, odgovara: staratelj, kola, odnosno druga ustanova po principu pretpostavljene krivice, to znai, da se njihova krivica pretpostavlja, osim ako dokau da su nadzor obavljali na nain na koji su obavezani, ili da bi teta nastala i pri briljivom obavljanju nadzora lan 167. stav 1. Zakona o obligacionom odnosima. 2.3.4 Odgovornost za maloljetnike po principu pravinosti Ako je tetu drugome prouzrokovao maloljetnik koji je sposoban za rasuivanje i koji nije u stanju da naknadi tetu, sud moe, kad to pravinost zahtijeva, a naroito s obzirom na materijalno stanje roditelja i oteenog, obavezati roditelja na naknadu tete, iako za nju nisu krivi lan 169. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.

3 ODGOVORNOST PREDUZEA I DRUGIH PRAVNIH LICA PREMA TREIM LICIMA Opte pravilo odtetne odgovornosti je, da svako odgovara za svoje postupke. Kada je rije o odgovornosti preduzea i drugih pravnih lica prema treim licima, ovaj oblik odgovornosti predstavlja izuzetak od prednje navedenog pravila, s obzirom da se ovdje radi o odgovornosti za drugoga. Kod odgovornosti za drugoga, odgovornost snosi drugo lice, a ne ono koje je radnju preduzelo. 3.1 Odgovornost preduzea

injenino stanje, koje slijedi, predstavlja primjer odgovornosti preduzea: Tuilac zahtijeva da se tueni obaveu da solidarno tuiocu naknade materijalne i nematerijalne tete uzrokovane smu, njemu bliskog lica. Istiu, da je treetueni, inae radnik drugotuenog, kao imaoca vozila, kojim je kritinog dana upravljao treetueni, kada je upravljajui vozilom za odvoz smea, kao uesnik u saobraaju, iz nehata, ne pridravajui se saobraajnih propisa ugrozio javni saobraaj, usljed ega je smrtno stradalo mld. dijete tuioca, za to je treetueni pravosnanom presudom krivinog suda oglaen krivim. Osnov potraivanja u odnosu na prvotuenog je ugovor o osiguranju od autoodgovornosti, u odnosu na drugotuenog zahtjev je usmjeren po osnovu imaoca vozila, kao opasne stvari, a u odnosu na treetuenog, po osnovu krivice za saobraajnu nezgodu. Prvotueni, kao osigurava, osporava osnov i visinu tubenog zahtjeva, kao to zahtjev osporava i drugotueni, kao imalac vozila kojim je prouzrokovana teta, a treetueni osporavanje zahtjeva temelji na tvrdnji, da je tetu priinio iz nehata, a ne namjerno, te da nisu ispunjeni uslovi iz lana 170. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima za njegovu odgovornost.

NAKNADA TETE

47

Gotovo identina situacija je i u slijedeem primjeru injeninog stanja: Tuitelji zahtijevaju naknadu nematerijalne i materijalne tete koju su pretrpjeli smru njihove kerke odnosno sestre. Navode da je putnikim vozilom koje je naletjelo na sada pokojnu Z.B. upravljao drugotueni, da je drugotueni osuen pravosnanom presudomkrivinog suda kao izvrilac krivinog djela-teko djelo protiv bezbijednosti javnog saobraaja, da je prvotueni sopstvenik (imalac) motornog vozila sa kojim je upravljao drugotueni, da je drugotueni bio zaposlen kod prvotuenogu trenutku prouzrokovanja tetei da je prvotuena predmetno vozilo osigurala od autoodgovornosti. Tueni od 1-3 osporavaju kako osnov tako i visinu postavljenog tubenog zahtjeva. Pretpostavke za odgovornost preduzea sadrane su u odredbi lana 154. stav 1. Zakona o obligacionom odnosima prema kojoj odredbi se odgovornost preduzea prezumira, a teret dokazivanja, da je radnik u datim okolnostima postupao onako kako je trebao, da postupanje radnika (injenje ili neinjenje) nije bilo izvan pravila struke i da je odgovaralo postupanju svakog drugog radnika u datim okolnostima (lan 170. stav 1.istog zakona), je na preduzeu. Slijedi primjer iz sudske prakse zasnovani na naprijed navedenom injeninom stanju o ispunjenju ovih pretpostavki odgovornosti preduzea: Kod injenice da je predmetno vozilo vlasnitvo drugotuenog,da je teta priinjena tim vozilom kao opasnom stvari, da je treetueni radnik drugotuenog i da je teta uinjena u radu, dakle treetueni je djelovao kao produena ruka preduzea, prezumira se odgovornost preduzea tj. drugotuenog. Prema tome, ako je teta uzrokovana treem licu opasnom stvari (kao to je ovdje sluaj), onda e preduzee odgovarati treem licu po propisima iz lana 173. lana 174 i lana 178 stav 4. ZOO.i moe se osloboditi svoje odgovornosti, samo ako su ispunjeni uslovi iz lana 177. istog zakona. (Iz neobjavljene presude Okrunog suda u Banja Luci broj G- 28/02 od 24.01.2001. godine). Osnovno pravilo u odgovornosti preduzea i drugih pravnih lica prema treem je, da za tetu koju zaposleni u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje treem licu odgovara preduzee u kome je zaposleni radio u trenutku prouzrokovanja tete, osim ako dokae da je zaposleni u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo (lan 170. stav 1.ZOO.). Odgovornost radnika u ovom sluaju u odnosu na oteeno lice postoji samo ako je tetu prouzrokovao namjerno-jedino u tom sluaju oteeni moe naknadu neposredno da zahtijeva i od radnika (lan 170.stav2.ZOO.). Prema svojoj organizaciji ili poslodavcu, koji su tetu naknadili oteenom licu, radnik odgovara regresno ako je tetu pruzrokovao namjerno ili krajnjom nepanjom. Kada voza nije u radnom odnosu njegova je odgovornost, koja poiva na krivici, solidarna sa odgovornou vlasnika (koja je objektivna). (Iz presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj:Rev 174/2000 od 26.2.2001.godine). 3.2 Odgovornost drugih pravnih lica

Pravila o posebnim pretpostavkama odtetne odgovornosti preduzea, primjenjuju se i na druga pravna lica, na temelju odredbe lana 171. stav 1.Zakona o obligacionim odnosima, u vezi sa lanom 170. stav 1. istog zakona, to znai da i druga pravna lica

NAKNADA TETE

48

prema treem, odgovaraju po principu prezumirane krivice iz lana 154 . stav 1. istog zakona. U okviru ovog instituta odgovornost drugih pravnih lica , misli se generalno na sva druga pravna lica, a posebnim propisima je definisano, kojim licima je tim zakonima priznato svojstvo pravnih lica (koje pitanje ne spada u domen teme ovog podmodula). To su, izmeu ostalih, Republika, Grad, Optina, Banka, Osiguravajua drutva, Javne ustanove, Fondacije, razni oblici udruenja i druga lica kojim je to svojstvo priznato zakonom. Prema istom principu prezumirane krivice, samostalnom djelatnou. 3.3 odgovaraju i lica koja se bave

Odgovornost pravnog lica za rad njenog organa

Odgovornost pravnog lica za rad njenog organa se prezumira - lan 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.

4 ODGOVORNOST POSLODAVCA ZA TETU KOJU RADNIK PRETRPI NA RADU ILI U VEZI SA RADOM Odgovornost poslodavca za tetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi sa radom, utvruje se prema optim naelima o odgovornosti za tetu i zasniva se na naelu prezumirane krivice i na objektivnoj odgovornosto (lan 154. stav 1. i stav 2 .Zakona o obligacionim odnosima, u vezi sa lanom 97. Zakona o radu). Smatra se da je teta nastala na radu, ako je radnik pretrpio u toku obavljanja poslova zbog kojih je zasnovao radni odnos. teta je nastala u vezi sa radom kada radnik obavlja neku aktivnost koja ne predstavlja direktno obavljanje posla radi kojeg je zasnovao radni odnos, ali je takva aktivnost radnika bila potrebna da se obave radnje vezane za djelatnost radnika zbog koje je zasnovao radni odnos. Kada se odgovornost poslodavca zasniva na prezumiranoj krivici, tada se prezumira samo postojanje obine nepanje, a ne i gruba nepanja ili namjera. Primjenom ovog naela o odgovornosti poslodavca, pretpostavlja se da je poslodavac kriv za nastalu tetu i da je do tete dolo radnjama ili propustima poslodavca, a da se poslodavac moe ekskulpirati od odgovornosti samo ako dokae da za tetu, nije kriv. Poslodavac odgovara za tetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi sa radom ako je teta nastala od opasne stvari ili opasne djelatnosti, po principu objektivne odgovornosti, bez obzira na krivicu. 4.1 teta uzrokovana donoenjem nezakonite odluke

Pravno procjenjivanje ovog osnova odgovornosti, izvriti na osnovu slijedeeg injeninog stanja:

NAKNADA TETE

49

Tuiteljica istie da je rjeenjem tuenog upuena na ekanje usljed nedostatka posla na radnom mjestu na kojem je bila rasporeena, da je uloila prigovor protiv istog rjeenja, koji je odbijen, da je odlukom tuenog ukinuto radno mjesto na kojem je bila rasporeena, te da su osporena rjeenja i odluka nezakoniti s obzirom da su donesena na osnovu Zakona o radnim odnosima koji je bio u primjeni u vrijeme njihovog donoenja. Iz navedenih razloga predlae da se ponite kao nezakonita osporena rjeenja i da se tuiteljici isplati naknada izgubljene zarade i drugih primanja po osnovu rada. Tueni spori zahtjev tuiteljice, istiui da su osporena rjeenja utemeljena na zakonu, a da je radno mjesto ukinuto zbog nedostatka posla i organizacije tih poslova na drugi nain. Kod naprijed navedenih navoda parninih stranaka koji su potpuno suprotstavljeni, pitanje zakonitosti osporenih rjeenja i odluke tuenog, a stim u vezi i pitanje osnovanostiakcesornih zahtjeva, treba procjenjivati i prosuivati u skladu sa odedbama materijalnog prava. Kad poslodavac pojedinanim aktom svog organa povrijedi pravo radnika, odgovornost poslodavca se zasniva na krivici i odgovornost se utvruje na naelu pretpostavljene krivice iz lana 154. sta1. Zakona o obligacionim odnosima, gdje oteani radnik nije duan dokazivati krivicu poslodavca, ve je poslodavac taj koji, ukoliko eli da se ekskulpira od odgovornosti duan je dokazati da je teta, koja je radniku uzrokovana donoenjem nezakonite odluke, nastala bez njegove krivice. Slijedi primjer iz sudske prakse: Tuiteljici je radni odnos prestao nezakonitim postupanjem tuenog, koje se sastoji u radnjama donoenja osporenih odluka o nezakonitom prestanku radnog odnosa. Kako tuiteljica u spornom periodu nije radila na osnovu nezakonitih odluka tuenog, po ocjeni ovoga suda, postoji krivica na strani tuenog u smislu odredbe lana 154. stav 1. ZOO. zbog toga to tuiteljica u tom periodu nije radila, usljed ega je pretrpjela tetu, jer nije primala platu (obina teta), niti ostalu pomo koju su primali drugi radnici, koju bi primila i tuiteljica u normalnom toku dogaaja (izmakla korist), da je u spornom periodu radila, pa je primjenom prednje navedene odredbe, kao i odredbe lana 155. i lana 189 stav 2. ZOO. usvojen zahtjev tuiteljice za ponitenje osporenih odluka tuenog, kao i zahtjev za naknadu predmetne tete. (Iz presude Osnovnog suda u Banja Luci broj RS-59/96 od 9.12.1998. godine). 4.2 teta uzrokovana radniku na drugi nain

Za tetu prouzrokovanu radniku od strane poslodavca na drugi nain, poslodavac odgovara takoe, prema naelu o prezumiranoj krivici iz lana 154. stav1. Zakona o obligacionim odnosima. O ovom obliku tete, uzrokovane na drugi nain , moe biti rije npr. ako poslodavac ne postupi po pravosnanoj odluci suda i radnika ne vrati na rad, u kom sluaju mu uzrokuje tetu (u vidu izgubljene zarade i drugih vidova primanja po osnovu rada) proputanjem radnje izvrenja odluke suda o vraanju radnika na rad .

NAKNADA TETE

50

5 ODGOVORNOST RADNIKA KOJI NA RADU ILI U VEZI SA RADOM PRIINI TETU POSLODAVCU I TREEM LICU Za odgovornost radnika koji na radu ili u vezi sa radom priini tetu poslodavcu, pored optih pretpostavki odtetne odgovornosti potrebno je i ispunjenje posebne pretpostavke, koja se sastoji u pretpostavljenoj - prezumiranoj krivici (lan 154. stav 1. i lan 158. Zakona o obligacionim odnosima). Prema pravnom stanovite sudske prakse po ovom pitanju, pretpostavlja se najblai stepen krivice (obina nepanja), dok se svaki vii stepen krivice, to znai i krivica koju poznaje odredba lana 170 navedenog zakona, mora dokazati (vidi tekst u taki 3.1.) Pravni stav u pogledu odgovornosti radnika po virm stepenu prezumirane krivice, koji se ne pretpostavlja, ve se mora dokazati izraen je u slijedeoj sudskoj odluci, a zasnovan je na injeninom stanju opisanom u taki 4.1. ovog podmodula: Prema odredbi lana 170. ZOO. za tetu koju radnik na radu ili u vezi sa radom prouzrokuje treem licu, odgovara preduzee u kome je on radio u trenutku prouzrokovanja tete. Preduzee se moe osloboditi ove odgovornosti ako dokae da je zaposleni u trenutku prouzrokovanja tete postupao onako kako je trebao da postupa. Ako za tetu odgovara preduzee, oteeni moe traiti naknadu tete i od samog radnika, ako je on tu tetu prouzrokovao namjerno. Odgovornost preduzea prema treem licu je primarna u odnosu na odgovornost radnika, a odgovornost radnika nije solidarna sa odgovornou preduzea, ve je ona supsidijarne prirode, tako da oteeni, shodno stavu 2. lana 170. ZOO. mogu naknadu tete ostvariti neposredno od radnika, samo u sluaju, da je tetu prouzrokovao namjerno. Ovim odredbama se ne dira u pravila o odgovornosti za tetu koja potie od opasne stvari ili opasne djelatnosti. S obzirom da je treetueni (koji je radnik drugotuenog preduzea), tetu priinio iz nehata, a ne namjerno, pazei po slubenoj dunosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, uvaavanjem albenih razloga treetuenog, prvostepena presuda je preinaena tako, to je zahtjev tuitelja u odnosu na ovog tuenog odbijen. (Iz neobjavljene presude Okrunog suda u Banja Luci broj G- 28/00 od 24.1.2001. godine). Radnik koji na radu ili u vezi sa radom, namjerno ili iz krajnje nepanje priini materijalnu tetu poslodavcu, duan je da tu tetu naknadi (lan 93 Zakona o radu). Ako je vie radnika prouzrokovalo tetu krivinim djelom, za tetu odgovaraju solidarno. Za tetu koju radnikna radu ili u vezi sa radom priini treem licu, radnik i poslodavac odgovaraju solidarno, s tim da poslodavac ima pravo na regres isplaenog iznosa (lan 95 Zakona o radu).

NAKNADA TETE

51

6 ODGOVORNOST ZBOG NEISPUNJENJA OBAVEZE IZ UGOVORA ILI ZAKANJENJA S ISPUNJENJEM Odgovornost zbog neispunjenja iz ugovora ili zakanjenja s ispunjenjem, proizlazi iz slijedeeg injeninog stanja: Tuilac zahtijeva naknadu tete uzrokovane usljed povrede ugovora, pri emu istie da je sa tuenim zakljuio tri ugovora o zajednikoj proizvodnji mlijeka i steonih junica kojim tuilac tuenom ustupa na koritenje 16 priplodnih junica plemenite pasmine, starosti vie od 6 mjeseci, da nije sporno meu strankama da je tueni po navedenim ugovorima preuzeo priplodne junice, da su istim ugovorom regulisali da su predmetne junice vlasnitvo tuioca i da je tueni u obavezi po ovom ugovoru da najkasnije u roku od 5 godina od preuzimanja sukcesivno vratiisti broj priplodnih junica steonosti vie od 6 mjesecida su ovim ugovorom regulisali da ukoliko se umanji priplodna vrijednost junica ili doe do uginua da je proizvoa (tueni) duan naknaditi tetu u visini trine vrijednosti grla na dan plaanja tete, da je ugovoreno da je tueni duan vratiti priplodana grla ako se ne pridrava uputstava tuioca, pa kako, prema navodima tuioca, tueni kao ugovorna strana nije izvrio svoju ugovornu obavezu, tuilac trai naknadu tete u iznosu oznaenom u tubi. Tueni je u postupku istakao prigovor da je zbog promijenjenih okolnosti, nedostatka stone hrane, adekvatnog veterinarskog lijeenja i uginua preuzetih priplodnih steonih junica, nije u mogunosti da ispuni ugovor. Pretpostavke ugovorne odgovornosti su specifine i svojstvene su odgovornosti za tetu prouzrokovanu povodom ugovora, za tetu koja je uzrokovana povredom dunosti ispunjenja svake postojea obaveze, bez obzira na izvor obaveze (ugovor, jednostrana izjava i sl.). One ne proizlaze iz optih odredbi Zakona o obligacionom odnosima o naknadi tete, ve iz sadraja odredbe lana 17. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, kojom je propisana dunost strana u obligacionom odnosu da izvre svoju obavezu i odgovornost za njeno neispunjenje, kao i odredbe lana 262. stav 2. istog zakona, kojom je propisano opte pravilo da kad dunik ne ispuni obavezu ili zakasni s njenim ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati naknadu tete koju je usljed toga pretrpio. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlaze slijedee pretpostavke ugovorne odgovornosti za tetu: neispunjenje obaveze od strane dunika (bilo potpuno, bilo djelimino neispunjenje), - da je povjerilac time stvarno pretrpio tetu, - uzrona veza izmeu tete i neispunjenja obaveze iz ugovora , - da ne postoje zakonom propisane okolnosti za oslobaanje (potpuno ili djelimino) dunika o odgovornosti . Primjer iz sudske prakse za navedeni vid odgovornosti zasnovan na prednje navedenom injeninom stanju: U konkretnom sluaju ispunjeni su uslovi za raskid ugovora i naknadu tete tuiocu u smislu lana 7stav 2 i 3 Zakljuenog ugovora kojim je ugovoreno da, za priplodna grla kod kojih se krivicom udruenog zemljoradnika iz bilo kog razloga umanji

NAKNADA TETE

52

priplodna vrijednost, ili doe do uginua, udrueni zemljoradnik e da naknadi tetu u visini trne vrijednosti grla, koja se utvruje na osnovu trne vrijednosti tovnog juneta I-a klase teine 400 kg.uveane za 30% na dan plaanja tete i u vezi stim lana 124 ZOO. jer tueni nije izvrio svoju ugovornu obavezu iz lana 7 stav 1 ugovora da je duan organizatoru proizvodnje (ovdje tuitelju) vratiti grla koja je primio. (Iz presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-68/98 od 26.5.1999. godine)

7 ODGOVORNOST U SLUAJU UDESA MOTORNIM VOZILOM U POKRETU Odgovornost u sluaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, propisana je odredbom lana 178. Zakona o obligacionim odnosima. Istom zakonskom odredbom propisana su pravila prema kojim se utvruje odgovornost za tetu koju nanesu jedan drugome uesnici saobraajne nezgode, kao i pravila o odgovornosti uesnika u saobraajnoj nezgodi, za tetu koju oni nanesu treim licima. Iz sadraja navedene zakonske odredbe proizlazi da se odgovornost u sluaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu utvruje prema: pravilima subjektivne odgovornosti, pravilima objektivne odgovornosti i pravilima solidarne odgovornosti. Slijedi kratak osvrt na pretpostavke odtetne odgovornosti, prema naprijed navedenim pravilima odgovornosti: 7.1 Odgovornost prema pravilima subjektivne odgovornosti

Pretpostavku odgovornosti u sluaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu po osnovu krivice, korisnik ovog podmodula, prepoznat e na primjeru nie navedenog injeninog stanja: Tuilac zahtijeva naknadu tete iz osnova oteenja putnikog vozila u saobraajnoj nezgodi koju je, prema navodima tube, skrivio tueni, upravljajui svojim putnikim vozilom, koja se dogodila na magistralnom putu D.-P. U mjestu L. na raskrsnici magistralnog i regionalnog puta L.-K.i ulice B.T. na nain to je upravljajui putnikim vozilom poblie oznaenim u injeninim navodima tube navedenim vozilom vrio ukljuivanje sa regionalnog puta iz pravca K. na magistralni put, a da pri tom nije propustio vozilo tuitelja koje se kretalo magistralnim putem, koji je saobraajnim znakom oznaen kao put sa pravom prvenstva prolaza, kojom prilikom je dolo do kontakta prednje strane vozila tuenog i bone lijeve strane vozila tuitelja, a istie takoe, da je tueni upravljao vozilom pod uticajem alkohola (vie od 0,5 promila), te da je u kontaktu vozila do kojeg je dolo na opisani nain, dolo do oteenja vozila tuioca. Tueni osporavanje tubenog zahtjeva temelji na tvrdnji da je predmetno vozilo tuioca oteeno padom do kojeg je prema navodima tuenog dolo prilikom lepanja predmetnog vozila i da je tako dodatno oteeno navedeno vozilo, te istaknutim ptigovorom podijeljene odgovornosti.

NAKNADA TETE

53

Iz navedenog injeninog stanja proizlazi, da se tueni pokuava braniti od odgovornosti za punu naknadu, prigovorom doprinosa predmetnoj saobraajnoj nezgodi vozaa koji je upravljao vozilom tuioca. Ovaj prigovor ja prigovor materijalno pravnog karaktera, koji je od pravnog znaaja za pravilnu primjenu materijalnog prava. Pitanje podijeljene odgovornosti (koje se na ovom mjestu spominje samo u svjetlu predmetnog injeninog stanja, a o emu e u daljem tekstu modula, biti rijei), je posljedica ponaanja oteenog koji je pridonio nastanku ili poveanju tete, umjesto da oteenom pripada pravo na potpunu naknadu tete. Za pravilan odgovor na istaknuti prigovor, prosuuje se ponaanje oteenika, odnosno da li je njegovo postupanje (u vidu injenja ili neinjenja), u uzronoj vezi sa tetnom posljedicom, ili je uzronost tete iskljuivo posljedica ponaanja oteenog U smislu lana 178. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, u sluaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, koji je prourokovan iskljuivom krivicom jednog imaoca motornog vozila, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice, a u smislu stava 2. istog lana, ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara za ukupnu tetu, srazmjerno stepenu svoje krivice. Prema tome, pravila o subjektivnoj odgovornosti iz stava 1. lana 178. Zakona o obligacionom odnosima (pravila o odgovornosti po osnovu krivice), kao pretpostavka odtetne odgovornosti, primjenjuju se u sluaju nezgode motornim vozilom u pokretu, izazvane iskljuivo krivicom jednog imaoca motornog vozila. Ukoliko je jedan imalac vozila (kao uesnik u udesu) iskljuivo kriv, on nadoknauje cjelokupnu tetu i tu dolazi do izraaja ovaj princip subjektivne odgovornosti. Primjeri iz sudske prakse za navedeni oblik odgovornosti, zasnovan na naprijed navedenom injeninom stanju: Kada se imaju u vidu kriteriji prema kojim se prosuuje doprinos oteenika, kao i ponaanje oba uesnika u predmetnoj saobraajnoj nezgodi, pri emu se voza koji je upravljao putnikim vozilom tuitelja pridravao propisa o bezbijednosti saobraaja na putevima, ukljuio se na raskrsnicu jer je za to imao pravo prvenstva, dok je ukljuenju tuenog na raskrsnicu prethodilo ne potovanje znaka STOP, a pored navedenog tueni je kritinog momenta upravljao motornim vozilom pod uticajem alkohola (vie od 0,5 promila), tako da je uzrok nezgode, a time i tete izvan ponaanja vozaa koji je upravljao putnikim vozilom tuitelja, ve je uzronost iskljuivo posljedica ponaanja tuenog. Stoga je pogreno pravno shvatanje prvostepenog suda da, s obzirom na rizik svakog vozaa koji prilazi raskrsnici, da taj rizik, u konkretnom sluaju predstavlja doprinos lica koje je upravljalo putnikim vozilom tuitelja, nastanku tete. Doprinos uesnika nezgodi mora biti posljedica ponaanja tog uesnika, a ne posljedica rizika koji nosi samo ukljuenje putnikim vozilom na kolovoz,s time i na raskrsnicu. Slijedom izloenog, stoji odgovornost tuenog za naknadu predmetne tete prema odredbama lana 154. stav1. i lana 178. stav 1. ZOO.(Iz neobjavljene presude Okrunog suda u Banja Luci broj G-1613/02 od 27.09.2004. godine). Prema stavu 2 . istog lana, ako je krivica uesnika u udesu obostrana, svaki imalac odgovara za ukupnu tetu koju su oni pretrpjeli, srazmjerno stepenu svoje krivice. Primjer iz sudske prakse o ispunjenju pretpostavki za ovaj oblik odgovornosti:

NAKNADA TETE

54

Imaocu motornog vozila iji je voza pravosnanom presudom krivinog suda oglaen krivim za radnju, odnosno proputanje koje je u uzronoj vezi sa sudarom motornih vozila, ne moe se dosuditi puna naknada tete lan 178. stav 1. i 2. Zakona o obligacionom odnosima i lan 12. stav 3. Zakona o parninom postupku (Odluka Vrhovnog suda ranije Bosne i Hercegovine , P-584/90 od 13.6.1991. godine,objavljena u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda BiH broj 3/91, sentenca broj 59.) Iz ovo pravnog obrazloenja proizlazi da je parnini sud ovlaten da utvruje i krivicu drugih uesnika u konkretnoj saobraajnoj nezgodi, ali da ne moe kod postojanja pravosnane krivine presude, kojom je voza tuioevog vozila oglaen krivim za radnju odnosno proputanje koje u neposrednoj uzronoj vezi sa tetnom posljedicom, zakljuiti da nije ni djelimino kriv za nezgodu, te dosuditi tuiocu punu naknadu tete. Ukoliko parnini sud ne bi uzeo, kod naprijed navedenog stanja stvari, kao dokazana obiljeja koja ine bie krivinog djela, zbog koga je voza tuioevog vozila oglaen krivim, koje radnje su u uzrono posljedinoj vezi sa predmetnom tetom, postupao bi suprotno odredbi lana 12. stav 3. Zakona o parnonom postupku, saglasno kojoj zakonskoj odredbi je parnini sud vezan, u pogledu postojanja krivinog djela i krivine odgovornosti, za pravosnanu presudu krivinog suda, kojom se optueni oglaava krivim. Slijedi injenino stanje za primjer ispunjenja pretpostavki odgovornosti u sluaju postojanju obostane krivice uesnika u nezgodi: Predmet spora je zahtjev kojim tuioci trae naknadu materijalne i nematerijalne tete iz osnova nezgode, kao uzroka tete, u kojoj su uestvovali putniko vozilo N.LJ. za koje nije zakljuen ugovor o osiguranju i prednik tuioca P.L. koji je smrtno stradao od posljedica povrda zadobijenih u ovom tetnom dogaaju. Tuioci tvrde, da je iskljuivi krivac za predmetnu nezgodu osiguranik tuene koji je kritinog momenta, prema navodima tuioca, vozio nepropisnom brzinom i neprilagoenom brzinom uslovima puta i saobraajnoj situaciji i da je vozio u alkoholiziranom stanju. Tuena, kao osiguravajua organizacija, spori osnov potraivanja, istiui da tuioci nisu niim dokazali da je vozilo kojim je kritinog dana upravljao N.LJ. bilo neosigurano, te da zapisnik o uviaju, kojim je konstatovano da je imenovani upravljao neosiguranim vozilom, ne predstavlja pouzdan dokaz o tome. Pravno obrazloenje, zasnovano na prednje opisanom injeninom stanju: Propusti oba uesnika u saobraajnoj nezgodi u uzronoj su vezi sa njenim nastankom, a njihova suodgovornost zavisi od stepena doprinosa svakog od njih nastanku nezgode.Propusti vozaa neosiguranog vozila (pod pojmom imaoca motornog vozila, ako zahtjev za naknadu tete potie iz osnova osiguranja od autoodgovornosti, podrazumijeva se i osigurava- tuena) su: brzinu vozila nije prilagodio uslovima none vonje, vremenskim prilikama (kii i magli) uslovima puta, koristio je oborena svjetla, njegove psihomotorne sposobnosti bile su smanjene zbog alkoholisanosti od 1,0 promila. U takvoj saobraajnoj situaciji, vjetak nalazi da je prilagoena svaka brzina manja od 43 km/h, a osiguranik tuene se u trenutku nezgode kretao brzinom od najmanje 70 km/h tj. veom od propisane brzine od 60km/h,pa je brzina vozila bila neprilagoena i nepropisna. Propusti prednika tuitelja ( u kritinom momentu kretao se kolovozom na biciklu) su: alkoholisano stanje od 3,22 promila alkohola i nepropisno kretanje-skoro sredinom kolovoza. Imajui u vidu propuste oba uesnika u nezgodi, te

NAKNADA TETE

55

da je voza upravljao vozilom kao opasnom stvari, prvostepeni sud je pravilno primijenio odredbu lana 177. stav 3. i lana 192 ZOO. kada je ocijenio da je doprinos vozaa neosiguranog vozila 70% a doprinio pravnog prednika tuitelja 30%.u nastanku tetnog dogaaja. (Iz presude Okrunog suda u Banja Luci broj G- 1297/01 od 17.8.2001. godine) . Naprijed navedena dva stava ovog lana (kao to je to sluaj i sa stavom 3. iste zakonske odredbe), ureuju odgovornost za tetu nastalu imaocima motornih vozila, koji su istovremeno i uesnici udesa. 7.2 Odgovornost prema pravilima objektivne i solidarne odgovornosti Ovaj osnov odgovornosti slijedi iz primjera nie navedenog injeninog stanja: Tuioci zahtijevaju naknadu materijalne i nematerijalne tete prouzrokovane smru njima bliskog lica (kerke i sestre), koja je smrtno stradala na nain da je drugotueni, upravljajui putnikim vozilom prilikom polukrunog okretanja na kolovozu udario u saobraajni znak koji se nalazoi na trotoaru i koji je prilikom pada udario u V.G. i nanio joj smrtonosne povrede. Osnov potraivanja u odnosu na prvotuenog je ugovor o osiguranju od autoodgovornosti, a u odnosu na drugotuenog, prema naelu uzronosti ili objektivne odgovornosti. Prvotueni istie prigovor pokria tete sumom osiguranja na koju se mora ugovoriti osiguranje auto odgovornosti za tetu priinjenu treim licima. Drugotueni u toku prvostepenog postupka ne spori osnov, spori visinu potraivanja, dok u albi istie, da je uzrok predmetnog tetnog dogaaja izvan postupanja ovog turnog, da je uzrok tete stanje stuba, za to ovaj tueni ne snosi odgovornost. Pravila o objektivnoj i solidarnoj odgovornosti propisana su u stavu 4. lana 178. Zakona o obligacionim odnosima, kojim je propisana odgovornost za tetu prouzrokovanu treim licima . Saglasno toj odredbi, imaoci motornih vozila odgovaraju treim licima, za tetu iz osnova udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu po principu objektivne odgovornosti (lan 154 stav 3. Zakona o obligacionom odnosima) i prema pravilima solidarne odgovornosti (lan 178. stav 4. istog zakona). Pravno obrazloenje naprije davedenog injeninog stanja, sa aspekta objektivne i solidarne odgovornosti: Pravilan je zakljuak prvostepenog suda o tome da su propusti drugotuenog u uzrono posljedinoj vezi sa nastankom predmetnog tetnog dogaaja, kao i pravni stav istoga suda u pogledu suodgovornosti prvotuenog, kao osiguravaa vozila (do visine osigurane sume) drugotuenog kojim je drugotueni prouzrokovao tetu.Kada se navedene zakonske odredbe o objektivnoj odgovornosti imaju u vidu, kao i opisani nain na koji je dolo do tetnog dogaaja (drugotueni je upravljajui putnikim vozilom, prilikom preduzimanja radnje polukrunog okretanja na kolovozu, udario u saobraajni znak koji se nalazio na trotoaru, koji je prilikom pada udario u V. G.i nanio joj smrtonosne povrede), u konkretnom sluaju ne postoji ni jedna okolnost za smanjenje odgovornosti ovog tuenog, niti za njegovo oslobaanje od odgovornosti. Drugotueni je, sobzirom da je upravljao motornim vozilom, kao opasnom stvari, morao preduzeti radnje pri upravljanju vozilom s osobitom panjom i radnju

NAKNADA TETE

56

polukrunog okretanja na dijelu kolovoza preduzeti nakon obezbjeenja nepohodnog bezbjednog prenika za preduzimanje te radnje na kolovozu, te u sluaju da je postupio s posebnom panjom ne bi skraivao put polukrunog okretanja, to je dovelo do tetne posljedice. Stoga se ne mogu prihvatiti razlozi drugotuenog da je uzrok tetnog dogaaja stanje stuba, pa je pravilan zakljuak prvostepenog suda da su propusti drugotuenog u uzrono posljedinoj vezi sa nastankom tetnog dogaaj i da je ovaj tueni odgovoran za predmetnu tetu na osnovu lana 154. stav 2. lana 173 i 178 stav 4. ZOO. (iz neobjavljene presude Okrunog suda u Banja Luci broj G-2003/02 od 11.10.2004. godine). 7.3 Odgovornost zajednice osiguranja

Kod ovog vida odgovornosti za tetu iz osnova ugovora o osiguranju, moe se rei da se radi o odgovornosti za drugoga. Pretpostavke za ostvarivanje prava oteenog prema osiguravau su: - da postoji graanska odgovornost osiguranika, - obaveza osiguravaa je ograniena iznosom na koji se on obavezao prema osiguraniku. Odgovornost osiguravaa izvedena je iz odgovornosti vlasnika motornog vozila, kao osiguranika za tetu koja je nastala treim licima upotrebom osiguranog vozila i uslovljena je odgovornou samog osiguranika. Korisnik osiguranja moe biti osiguranik, a moe biti i tree lice kojem je nanesena teta upotrebom osiguranog vozila. Za ovaj oblik odgovornosti potrebno je ispunjenje odreenih, zakonom propisanih uslova, o emu e biti rijei u okviru podmodula o osnovima odgovornosti. Odgovornost osiguravaa za tetu prouzrokovanu upotrebom neregistrovanog vozila, izvire iz samog zakona. Pretpostavka za ovaj oblik odgovornosti je: - deliktna odgovornost vozaa, imaoca vozila koje nije osigurano - da je udes skrivilo ba to lice koje je upravljalo neregistrovanim vozilom.

ODGOVORNOST PROIZVOAA STVARI SA NEDOSTATKOM

Za tetu koja bi nastala od stvari (pri emu je irelevantno da li je proizvoa za nedostatak znao ili nije), odgovoran je proizvoa prema principu objektivne odgovornosti. O pretpostavkama za odtetnu odgovornost u posebnim sluajevima, bit e govora u okviru tih posebnih sluajeva odgovornosti. Iz naprijed navedenog proizlazi, da pitanje pretpostavki odgovornosti za tetu predstavlja vrlo sloeno pitanje i da otuda zasluuje mjesto u ovom podmodulu. Ideja je bila, da se pretpostavke za odtetnu odgovornost (za najee-u sudskoj praksi

NAKNADA TETE

57

pojavljivane oblike odgovornosti), posebno obrade, kako bi se ukazalo na sloenost ovog pitanja i kako bi se uoile razliitosti pretpostavki odtetne odgovornosti kod razliitih oblika ove odgovornosti, sve u cilju poimanja i lakeg prepoznavanja pretpostavki (kako optih, tako i posebnih) za odtetnu odgovornost u predmetnom tetnom dogaaju. Iz izloenog je vidljivo, da su mogue situcije, da i u sluaju naizgled nespornih injenica bude sporna odtetna odgovornost i da i u sluaju nepobitne injenice u pogledu nastanka tete, pitanje odtetne odgovornosti zavisi od ispunjenja, zakonom predvienih pretpostavki odtetne odgovornosti, to sud procjenjuje i utvruje u svakom konkretnom sluaju.

PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA STETU-TEST PITANJA

UVOD U ovom dijelu podmodula nazvanog predpostavke odgovornosti za tetu sadran je spisak pitanja koja se definiu na osnovu odredjenog, konkretnog injeninog stanja (ivotnog dogadjaja), ili na osnovu hipotetetikog sluaja, na osnovu kojih se korisnicima modula (oni koji su sa manje sudijskog iskustva) mogu testirati vezano za neke od glavnih tema ili kljunih rijei, koji pojam je pravno izjednaen sa pravnim institutima sadranim u kljunim rijeima. Sudije sa iskustvom ova pitanja mogu podsticati na dublju pravnu analizu i kreiranje jednog odredjenog sluaja posmatranjem istog sa razliitih aspekata i rjeavanje tih sluajeva, takodje sa tih posmatranih aspekata. Sluajevi i pitanja su, naravno brojna, pa se na ovom mjestu neki od ivotnih dogadjaja ili hipotetikih sluajeva, navode samo, primjera radi. KRATAK OPIS INJENINOG STANJA Tuitelj je inae organizovan kao zajednica udruenja sportskih ribolovaca, a tueni je poljoprivredno preduzee ije su farme u neposrednoj blizini rijeke i jezera. Tuitelj zahtjeva naknadu tete zbog pomora ribe u rijeci i u jezeru, za osnov potraivanja navodi, da je do uginua ribe dolo na nain, da su oborinske vode (usljed proloma oblaka) poplavile nezatiene bazene tuenog i izbacile otpadne materije sa farme tuenog, koje su se, kako tuitelj tvrdi, isuenim koritom potoka, ulile u rijeku i koje su, prema istim navodima, prouzrokovale uginue ribe. Tueni spori potraivanje tuitelja pri emu istie, da je uzrok uginua ribe, izvan postupanja tuenog i da je via sila uzrok izlivanja vode u isueno korito, te da je u krajnjem sluaju za eventualnu tetu odgovorna optina koja nije uklonila izvor opasnosti. Iz ovog injeninog stanja moe se postaviti niz pitanja kao to su: pitanja odredjivanja subjekata spornog pravnog odnosa, definicija tetne radnje, koja se, kao to je naprijed reeno definie u vidu postupanja, jer tetna radnja ne mora biti u vidu injenja (aktivna) ve moe biti i u vidu neinjenja (pasivna ), kom pojmu vie

NAKNADA TETE

58

odgovara definicija postupanje. I najzad, spornim se postavlja pitanje uzroka uginua ribe. Ovaj konkretni sluaj treba cijeniti u svjetlu odredbe l.154 st. 1 Zakona o obligacionim odnosima kada je rije o subjektima predmetnog spornog pravnog odnosa, saglasno kojoj odredbi onaj, ko drugome prouzrokuje tetu, duan je nadoknaditi, ukoliko ne dokae da je teta nastala bez njegove krivice. to se tie pitanja uzroka uginua ribe, kao tetne radnje, postavlja se pitanje: da li je uzrok u neobezbjedjenosti bazena tuenog ija je farma u blizini isunog korita i u slijevanju otpadnih materija sa farme tuenog, u rijeku i jezero, ili je uzrok neki drugi, izvan postupanja tuenog (npr. izlijevanje otpadnih i tetnih materija nekog od preduzea koje isputa otpadne materije u rijeku odnosno jezero, dok u sluaju odgovronosti za neotklanjanje izvora opasnosti, zahtjev moe biti usmjeren u odnosu na onaj subjekt od koga (potie izvor opasnosti) npr. neko preduzee koje isputa otpadne materije u rijeku odnosno jezero. Na osnovu prednje navedenog, pitanje za korisnika podmodula, glasi: Da li je tueno poljoprivredno preduzee subjekt u spornom pravnom odnosu, kod injenice da je uzrok uginua ribe mogao biti, kako otpadni materijal iz bazena tuenog, tako i otpadni materijal fabrike koja otpadni materijal isputa u istu rijeku, a da tuitelj, osim to samo tvrdi da je uginue ribe uzrokovano otpadnim materijalom tuenog, u prilog tvrdnje ne nudi dokaze. a) Tueni je odgovoran po principu objektivne odgovornosti, pa je otuda subjekt u spornom pravnom odnosu, iji je ovlatenik tuitelj. b) Tueni nije u materijalno pravnom odnosu iz osnova predmetnog tetnog dogadjaja, jer tuitelj to niim nije dokazao. c) Tueni je solidarno odgovoran sa optinom T. koja je morala narediti otklanjanje izvora opasnosti (tuenom narediti da zatiti bazene otpadnih materija).

KRATAK OPIS HIPOTETIKOG SLUAJA Tuitelji su roditelji mldb. A. a tuena je bila u prijateljskim odnosima sa tuiteljima. Kritinog dana, dola je u kuu tuitelja u prijateljsku posjetu i u jednom momentu je iskoristila odsustvo tuitelja iz prostorije u kojoj su do tada svi zajedno boravili i u kojoj se u kolijevci nalazilo mldb. dijete tuitelja i tom prilikom je pokuala jastukom uguiti mldb. dijete stavljanjem jastuka na lice i disajne organe djeteta, u emu su je tuitelji sprijeili. Tuitelji zahtjevaju naknadu nematerijalne tete zbog duevnih bolova pretrpljenih zbog naruito tekog invaliditeta njihovog djeteta, koji invaliditet se ogleda (prema navodima tuitelja) u oteenjima vitalnih dijelova tijela mldb.djeteta. Tuena je bila u stresnom psihikom stanju zbog privremenog liavanja slobode njengo sina zbog umjeanosti u rasturanje droge, a inae je bila u neuravnoteenom psihikom stanju, tako da je i prije toga u vie navrata boravila na bolnikom lijeenju na odgovarajuoj psihikoj klinici.

NAKNADA TETE

59

Kod ovakvog stanja u navedenom hipotetikom sluaju, spornim se ukazuje prvenstveno pitanje koja su svojstva neophodna kod ove vrste odtetne odgovornosti. U okviru odjeljka o subjektima obligaciono-pravnog odnosa bilo je govora o tome, da su kod ove vrste odtetne odgovornosti, na strani tetnika neophodna neka svojstva kao npr. deliktna sposobnost, kakvu sposobnost moe imati samo lice koje je sposobno za rasudjivanje. Stoga ovu sposobnost treba cijeniti prema odredbi l. 164 Zakona o obligacionim odnosima. Ako se na osnovu ponudjenog injeninog stanja ne moe pouzdano utvrditi posjedovanje ove sposobnosti oteenika, o emu je sud duan da vodi rauna po slubenoj dunosti u toku cijelog postupka sa aspekta pravila procesnog prava, sud e otkloniti nedostatak u pogledu uea u sporu takve stranke (kojoj se u sluaju duevnog oboljenja moe postaviti u nadlenom postupku staralac). Medjutim, sa aspekta materijalnog prava, u sluaju postojanja takvih smetnji, nedostatka deliktne sposobnosti, postavlja se pitanje da li tuitelji mogu s osnovom zahtjevati naknadu od oteenika koji ne posjeduje deliktnu sposobnost. Prema izloenom, Pitanje glasi: Koja su svojstva na strani oteenika potrebna za odtetnu odgovronost i imali oteenik iz perdnje navedenog hipotetikog sluaja, takva svojstva za odtetnu odgovornost, s aspekta materijalnog prava, te da li su takva svojstva neophodna na strani oteenog, takodje s aspekta materijalnog prava ? a)Potrebno je da oteenik ima deliktnu sposobnost, to kod oteenog nije sluaj. Ako se na nesumnjiv nain moe utvrditi da je oteenik lien poslovne sposobnosti, o odtetnoj odgovornosti ovakvog lica prosudjuje se prema pravilima materijalnog prava koja propisuju odgovornost za drugog (l.164 ZOO), a ukoliko se ta injenica (liavanje poslovne sposobnosti) ne moe utvrditi bez pomoi vjetaka, potrebno je u zakonom propisanom postupku utvrditi sposobnost tog lica za rasudjivanje, to predstavlja prethodno pitanje za odluku o zahtjevu za utvrdjivanje njegove odtetne odgovornosti. c) Za odtetnu odgovornost oteenika, potrebno je da se dokae da je oteenik poinio radnju koja je uzrok tetne posljedice.

KRATAK OPIS INJENNOG STANJA Tuitelj je zadobio tjelesne povrede koje mu je nanio mldb. sin tuenog na nain da je kritinog dana izmedju tada mldb. tuitelja i mldb. sina tuenog, inae uenika O.. dolo do tue za vrijeme malog odmora. Iz osnova ovog tetnog dogadjaja trai da se prvotuena kola i drugotueni (otac mldb. sina koji je nanio tjelesne povrede tuitelju) obaveu da tuitelju solidarno naknade nematerijalnu tetu koja se manifestovala u vidu duevnih i fizikih bolova i u vidu straha. Tuena kola spora osnov potraivanja istiui, da je za predmetni tetni dogadjaj odgovoran drugotueni, ija je obaveza roditeljskog staranja nad mldb. djetetom. Drugotueni spori potraivanje i tvrdi da je za ovaj dogadjaj odgovorna kola kojoj je ovaj povjerio dijete na nadzor.

NAKNADA TETE

60

Kod ovakvog stanja stvari postavlja se pitanje uzroka predmetne tete. Ukoliko je teta nastala usljed loeg vaspitanja, iskljuuje li se odgovornsot roditelja ije je dijete u trenutku tetnog dogadjaja bilo povjereno koli na nadzor i po kom osnovu odgovara kola. Odgovor na ovo pitanje treba traiti u odredbama l.167, 168 i 206 st. 4 Zakona o obligacionim odnosima. Pitanje glasi: Stoji li odgovornost kole i roditelja, ako stoji, kada su i po kojem osnovu oni odgovorni ? a) U konkretnom sluaju odgovornost za predmetnu tetu snosi kola kojoj je dijete povjereno na nadzor. b) Odgovoran je drugotueni, kao roditelj djeteta, zbog loeg vaspitanja djeteta koje se ogleda u uestvovanju u tui za vrijeme malog odmora u koli u toku redovne nastave. c) Odgovornost kole i tuenog kao roditelja, bila bi solidarna, ukoliko sud utvrdi da je izostao obavezan nadzor nastavnika kole za vrijeme redovne nastave u toku malog odmora i ukoliko je tetni dogadjaj makar i posredno bio u uzronoj vezi sa postupcima loeg vaspitanja mldb. djeteta od strane roditelja. KRATAK OPIS HIPOTETIKOG SLUAJA Ukoliko ovlateni radnik finansijske polciije, vrei kontrolu poslovanja preduzea uoi nepravilnosti u poslvoanju preduzea i tom prilikom donese rjeenje o utvrdjenim nezakonitostima koje je postalo konano, pa nakon to ocjeni da utvrdjene nezakonitosti imaju obiljeja krivinog djela, podnese krivinu prijavu (na to jeobavezan po samom zakonu) postupajui na zakonom propisani nain, radnik finansijske policije nije postupio ni nepravilno ni nezakonito. Na osnovu podnesene krivine prijave nadleno tuilatvo cijene postojanje osnove sumnje da li je poinjeno krivino djelo, a stim u vezi i ispunjenje zakonom propisanih uslovaza krivino godnjenje povodom nezakonitosti konstatovanih rjeenjem finansijske policije. Ukoliko je tuiteljima (u parninom postupku) vodjenjem krivinog postupka priinjena teta, onda je ta teta u uzronoj vezi sa podnoenjem optunice od strane tuioca za pokretanje krivine odgovornosti (adekvatna uzrona veza) a ne sa postupkom radnika finansijske polciije koji je u predmetnom sluaju postupio u skladu sa zakonom. Na osnovu navedenog hipotetikog sluaja slijedi pitanje ? Koja se radnja moe definisati uzronom radnjom (adekvatna uzronost), za tetu koja je vodjenjem krivinog postupka uzrokovana tuiteljima, koju tuitelji iz tog osnova potrauju u parninom postupku ? a) Radnja donoenje rjeenja od strane finansijske policije o utvrdjivanju nepravilnosti i nezakonitosti u radu preduzea. b) Radnja podnoenje krivine prijave od strane finansijske plicije protiv odgovornih lica u preduzeu zbog nepravilnosti i nezakonitosti u radu koje imaju obiljeja krivinog djela .

NAKNADA TETE

61

c) Radnja podizanje optunice za krivino gonjenje protiv odgovornog lica u pravnom licu u kojem su utvrdjene nezakonitosti u radu. Pitanje koje glasi: O kojem pravnom institutu je rije, ako se da naknadni pristanak za priinjenu tetu, te da li se u tom sluaju radi o iskljuenju odgovornosti za tetu. a) Radi se o institutu dozvoljena samo pomo. b) U tom sluaju je rije o oprotaju tete i o iskljuenju odgovornosti za tetu. c) Rije je o oprotaju tete, a naknadni pristanak za priinjenu tetu, nije osnov iskljuenja odgovornosti, ve se time oprata teta koja je ve nastala. Odgovori (za prednje navedena test pitanja), nalaze na slijedeoj stranici ovog podmodula. ODGOVORI NA POSTAVLJENA PITANJA 1.Na pitanje oznaeno pod takom 1. odgovor je sadran u taki 1.1. b) 2. Odgovor na pitanje pod takom 2. 1. a) je taan odgovor na postavljeno pitanje pod takom 2. 1. 3. Odgovor na pitanje pod takom 3.1. sadrano je u taki 3.1. c) 4. Odgovor na pitanje pod takom 4. sadran je u taki 4.1. c) 5. Odgovor na pitanje pod takom 5. sadran je u taki 5. c)

NAKNADA TETE

62

ANEKSI 1. Lista materijala i komponenti 1.1.Sudska praksa 1. Presuda Optinskog suda u ivinicama broj ------- od 19.5.2005. godine, 2. Presuda Osnovnog suda u Banja Luci broj P-1244/93 od 21.8.1997. godine, 3. Presuda Okrunog suda u Banja Luci broj G-106/00 od 3.4.2000. godine, 4. Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj G- 330/01 od 23.04.2001. godine, 5. Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Rev-273/02 od 29.6.2004.godine, 6. Presuda Okrunog suda u Banja Luci broj G-2210/01 od 25.06.2004.godine, 7. Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Rev-369/02 od 3.6.2003. godine, 8. Presuda Vrhovnog suda Republikr Srpske Rev- 310/02 od 13.07.2004. godine, 9. Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-187/2000 od 20.6.2000. godine, 10.Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 442/02 od 17.8.2004. godine, 11.Presuda Opinskog suda u ivinicama broj -------- od 02.7.2004. godine, 12.Presuda Osnovnog suda u Banja Luci broj P-1805/91 od 6.4.1994. godine, 13.Presuda Osnovnog suda u Banja Luci broj P-888/96 od 4.4.1996. godine, 14.Rjeenje Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-138/2000 od 7.7.2000. godine, 15.Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj G- 835/99 od 29.8.2000. godine, 16.Rjeenje Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine broj G-1031/78 od 7.12.1978. godine, 17.Rjeenje Kantonalnog suda u Tuzli btoj G-1378/02 od 21.2.2003. godine, 18.Rjeenje Kantonalnog suda u Tuzli broj G-806/02 od 20.1.2003. godine, 19.Rjeenje Kantonalnog suda u Tuzli broj G-626/03 od 21.5.2004. godine, 20.Presuda Kantonalnog suda u Livnu broj G-43/05 od 15.3.2005. godine, 21.Presuda Opinskog suda u Oraju broj P-695/04 od 18.4.2005. godine, 22.Presuda Osnovnog suda u Banja Luci broj P-4286/96 od 5.10.1998. godine, 23.Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj G-823/99 od 12.6.2000. godine, 24.Presuda Osnovnog suda u Banja Luci broj P-2362/2000 od 12.5.2002. godine, 25. Odluka Vrhovnog suda BiH broj rev- 742/87 od 27.10.1988.god. (bilten br.2/89), 25. Presuda Okrunog suda u Banja Luci broj G-2382/02 od 11.04.2003. godine,

NAKNADA TETE

63

26. Presuda Osnovnog suda u Banja Luci broj P-768/95 od 25.12.1996. godine, 27. Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-174/2000 od 26.2.2001. godine, 28. Presuda Osnovnog suda u Banja Luci broj RS-59/96 od 9.12.1998. godine, 29. Presuda Okrunog suda u Banja Luci broj-28/00 od 24.1.2001. godine, 30. Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-68/98 od 26.5.1999. godine, 31. Presuda Okrunog suda u Banja Luci broj G-1613/02 od 27.9.2004. godine, 32. Odluka Vrhovnog suda ranije BiH b roj P-584/90 od 13.6.1991.godine(bilten br. 3/91), 33. Presuda Okrunog suda u Banja Luci broj G-1297/01 od 17.8.2001. godine, 34. Presuda Okrunog suda u Banja Luci broj G-2003/02 od 11.10.2004. godine,

1.2. Bilteni 1.Bilten sudske prakse Vrhovnog suda ranije Bosne i Hercegovine, broj 2/89, Sarajevo, 2.Bilten sudske prakse Vrhovnog suda ranije Bosne i Hercegovine, broj 3/91, Sarajevo 1.3. Komentari 1. Zakona o obligacionim odnosima, redaktora prof. dr. Borislav T. Blagojevi i prof.dr.Vrleta Krulj, I knjiga II izdanje, 1983. godine, Savremena administracija, Beograd, 2. Zakona o obligacionim odnosima, glavnog redaktora prof. dr. Slobodana Perovia I knjiga, izdanje 1995. godine, Savremena administracija, Beograd. 3. Zakona o obligacionim odnosima, dr. Borislav Vizner, Zagreb, 1978. godine 1.4. Knjiga 1.Obligaciono pravo, Knjiga druga, prof. dr. Branko Morait, Banja Luka, 1999. godine 1.5. lanci 1. Odgovornost za tetu, Zbornik radova , Saveza drutva pravnika ranije Republike Hrvatske, Zagreb

NAKNADA TETE

64

2. Materijali i komponente Jednako kao kod ispunjenja pretpostavki odgovornosti za tetu, ispunjenje odreenih pretpostavki za ostvarivanje (povrijeenih) prava, poznaju i drugi zakoni. Tako npr. u radnom sporu o zakonitosti odluke poslodavca, blagovremenost tube predstavlja procesno-pravnu pretpostavku za ostvarivanje sudske zatite. Ova zakonska pretpostavka, iako predviena materijalnim propisom, procesno-pravnog je karaktera, pa se tuba, u sluaju neispunjenja ove pretpostavke, odbacuje kao neblagovremena. Za razliku od spomenutog neispunjenja procesnih pretpostavki za sudsku zatitu u radnom sporu, ispunjenje pretpostavki odgovornosti za tetu, imaju materijalno-pravni karakter i tiu se osnovanosti samog potraivanja povjerioca. Navedena paralela o pretpostavkama za utvrivanje odgovornosti u razliitim sferama ivota, spomenuta je, radi pravilnog shvatanja pojma ispunjenja pretpostavki odgovornosti za tetu. Njegovo sutinsko znaenje je, da se u svakom konketnom sluaju, povodom odreenog tetnog dogaaja, koji je nepobitno nastupio, za odgovornost onoga ko bi za tetu trebao odgovarati, mora utvrditi da su ostvarene pretpostavke zbog ijeg postojanja za odreenu tetu odgovara, ba to-odreeno, lice. Iz reenog se da naslutiti zakljuak, da za tetu ne odgovara uvijek onaj, ko je tetu neposredno prouzrokovao, kakav je sluaj kod odgovornosti za drugoga (odsjek 3. ZOO.) o emu e biti rijei u daljem tekstu pod-modula. Neke od pretpostavki postoje u skoro svim sluajevima odgovornosti za tetu, to ih ini optim pretpostavkama odgovornosti za tetu.

NAKNADA TETE

65

PODMODUL II OSNOVI ODGOVORNOSTI ZA TETU UVODNE NAPOMENE Pravne norme zabranjuju nanoenje tete drugome. Opte pravilo u naem pravu je, da - ko drugome prouzrokuje tetu, duan je nadoknaditi je, ukoliko ne dokae da je teta nastala bez njegove krivice. Ova definicija moe glasiti i na slijedei nain: da svako odgovara za tetu koju je drugome prouzrokovao svojom krivicom. U ovom sluaju osnov odgovornosti je krivica. Odgovornost po osnovu krivice postoji, kada pored optih pretpostavki odgovornosti za tetu, postoji i krivica tetnika kao posebna pretpostavka odgovornosti za tetu. Zakon o obligacionim odnosima sadri odredbe o odgovornosti za tetu bez obzira na krivicu, po principu uzronosti (objektivna odgovornost). Predmet ovog podmodula, kada je rije o objektivnoj odgovornosti, kao osnovu odgovornosti, bit e sluajevi odgovornosti za tetu koja potie od opasne stvari ili opasne djelatnosti, kao u sudskoj praksi, najei sluajevi objektivne odgovornosti, a ne i drugi sluajevi odgovornosti bez obzira na krivicu koje poznaje odredba lana 154. stav 3. istog zakona. Sluajevi u kojima jedno lice, pod Zakonom propisanim uslovima, odgovara za tetu koju ono nije prouzrokovalo, ve je tetu prouzrokovalo drugo lice, pretpostavljaju poseban osnov odgovornosti za tetu, Zakonom o obligacionim odnosima definisan kao odgovornost za drugoga. I najzad, jedno od osnovnih prava privrednog prava, prema kojem je, dunik koji ne ispuni svoju obavezu, ili je neuredno ispuni, duan da povjeriocu naknadi tetu koja mu je time nanesena, izdefinisalo je poseban osnov odgovornosti ugovorna odgovornost. Prema tome, u okviru obligaciono pravnog odnosa graanskopravne odgovornosti za tetu razlikuje se vie vrsta odgovornosti, koje e se u okviru ovog modula razvrstati na: subjektivnu i objektivnu odgovornost, vlastitu odgovornost i odgovornost za drugoga, vanugovornu (deliknu) i ugovornu odgovornost, te posebne sluajeve odgovornosti, o kojim osnovima odgovornosti e biti rijei u okviru ovog posmodula.

OPIS PODMODULA Kategorije U ovom podmodulu obrauje se Zakon o obligacionim odnosima, u dijelu sadranom u Odjeljku 2. Odsjeku 1,2,3,4,5 i 6 u kojem su propisani osnovi odgovornosti spomenuti u uvodu ovog posmodula, kao vana i kljuna pitanja za utvrivanje odtetne odgovornosti tetnika. Tematske kljune rijei koje e se obraivati u ovom podmodulu su: subjektivna (po osnovu krivice) ili deliktna odgovornost: namjera (direktna i eventualna) i nepanja (krajnja i obina), objektivna (po osnovu uzronosti), ili kvazi-deliktna odgovornost, odgovornost za drugoga (kao a contrario vlastitoj

NAKNADA TETE

66

odgovornosti) odgovornost proizvoaa stvari sa nedostatkom i posebni vidovi odgovornosti: ugovorna odgovornost (a contrario vanugovornoj-deliktnoj odgovornosti). Trajanje Oblik Za zavretak ovog podmodula na seminaru, potrebno je est asova. Oblik u kojem e se, u okviru vremena predvienog za trajanje seminara ovaj podmodul predstaviti je: seminar, radionice na kojima e se u okviru edukacione jedinice vriti teoretska razmatranja kljunih i tematskih rijei i praktina vjeba, te panel diskusija. Osnovni ciljevi ovog edukativnog materijala su, da se korisnici podmodula ovim vidom edukacije podstaknu da pravno procjenjuju odlune injenice u svakom konkretnom sluaju, da-kada je rije o osnovima odgovornosti, kod injenice da su samo odredbe lanova od 154. do 157. Zakona o obligacionim odnosima (koje propisuju osnove odgovornosti za tetu, zahtjev da se ukloni opasnost tete i zahtjev da se prestane sa povredom prava linosti), zajednike za sve vrste odgovornosti, a da se Zakonom o obligacionim odnosima propisani osnovi odgovornosti koji, iako su propisani kao potpuno samostalni osnovi, ipak esto prepliu, dopunjavaju i kombinuju, kako bi se u svakom konkretnom sluaju, na osnovu konkretnog tetnog dogaaja, pravilno utvrdio osnov odgovornosti tetnika za prouzrokovanu etu. Shodno prednje navedenom, slijedi objanjenje kljunih tematskih rijei navedenih u prednje naznaenoj kategoriji podmodula, koji se definiu kao ciljevi edukacije: Cilj 1. Definicija osnova odgovornosti za tetu sadranih u optim naelima odredaba lanova od 154. do 157. Zakona o obligacionim odnosima koja izvire prvenstveno iz naelne odredbe lana 16. Zakona o obligacionim odnosima, kao nareujue imperativne norme (da je svako duan da se uzdri od postupka kojim se moe drugom prouzrokovati teta), u sluaju da ta norma bude postupcima ili ponaanjem nekog lica povrijeena. U tom sluaju, na pravno ureeni nain, ureuju se poremeeni ivotni odnosi izmeu subjekata konkretnog obligacionog odnosa, bilo da se za osnov odgovornosti tetnika uzme subjektivna, bilo objektivna odgovornost, ili odgovornost za drugoga, ili su pak u pitanju posebni sluaji odgovornosti. Cilj 2. Subjektivna odgovornost (odgovornost po osnovu krivice) ili deliktna odgovornost je takva odgovornost kod koje je Zakon o obligacionim odnosima uveo pravilo pretpostavljene, oborive krivice tetnika, s tim da je teret dokazivanja uzrone veze izmeu tetne radnje i posledice na oteenom. Cilj 3. Namjera je vrsta krivice koju definie sam stepen

Ciljevi edukacije

NAKNADA TETE

67

krivice, a predviena je u lanu 158. Zakona o obligacionim odnosima. Ovo je najtei oblik krivice. Smatra se da je teta uinjena namjerno (sa umiljajem) onda, kada je tetnik bio svjestan nedoputene posljedice svog postupanja (u vidu radnje ili proputanja) i htio da tetna posljedica, koja se manifestuje u vidu tete, nastupi (direktna namjera). Kada je tetnik bio svjestan da usljed njegovog postupanja (u vidu radnje ili proputanja), moe nastupiti nedoputena posljedica, koja se manifestuje u vidu tete pa je i pored toga pristao na nastupanje tete, radi se o blaem stepenu krivice definisane kao namjera (eventualna namjera). Cilj 4. Nepanja (nehat) je blai stepen krivice, u odnosu na namjeru (umiljaj). teta je uinjena iz nepanje onda, kada tetnik nije htio da svojim postupanjem (radnjom ili proputanjem) uzrokuje tetu drugome, niti na to pristaje, ali se ipak ne ponaa onako kako to pravni poredak od njega oekuje, odnosno ne postupa sa dovoljno panje i dovoljno razumno (krajnja ili gruba nepanja-nehat). Kada tetnik nije postupio kao naroito paljiv ovjek, nepanja se stepenuje kao obina nepanja (nehat). Navedeni stepeni krivice mogu biti od pravnog znaaja kod utvrivanja odtetne odgovornosti i visine naknade tete. Cilj 5. Prezumirana krivica. Princip o prezumiranoj krivici proizlazi iz odredbe lana 154. stav 1 Zakona o obligacionim odnosima. Prema tom principu, tetnik se smatra krivim, ako ne dokae da je teta nastala sluajem, ako ne dokae svoju (ne) krivicu. Cilj 6. Dokazana krivica. Princip dokazane krivice predstavlja izuzetak od pravila o prezumiranoj krivici. Prema pravilu o dokazanoj krivici oteeni mora dokazati krivicu tetnika za predmetni tetni dogaaj, to pretstavlja preduslov odtetne odgovornosti tetnika. Cil 7. Uticaj krivine presude na dokazivanje u parnici. Parnini sud je, u pogledu postojanja krivinog djela i krivine odgovornosti vezan pravosnanom presudom krivinog suda, kojom se optueni oglaava krivim, a ovo pravilo proizlazi iz sadraja odredbe lana 12. stav 3. Zakona o parninom postupku. Cilj 8. Deliktna odgovornost. Terminoloki je razliita od subjektivne odgovornosti, a sutinski je rije o subjektivnoj, vanugovornoj odgovornosti, koja nastaje postupanjem tetnika, kao pravnom injenicom, koja ne predstavlja povredu neke ranije (ve) stvorene obaveze prema drugom licu, ijim postupanjem je tom licu uinjena teta. To je dakle, takva teta, koja ne proistie iz izvjesne prethodne obaveze, iz ugovora ili i

NAKNADA TETE

68

koje druge obaveze koja postoji izmeu tetnika i oteenog, ve se radi o takvoj odgovornosti, koja predstavlja povredu zakonske obaveze. Cilj 9. Objektivna odgovornost ili odgovornost po osnovu uzronosti, ili kako se u praksi esto govori po osnovu poveane opasnosti, je takav oblik odgovornosti kod koga teta nastaje od opasnih (nepokretnih ili pokretnih) stvari, odsnosno ako je nastanak tete u vezi sa funkcionisanjem opasne stvari, ili prilikom njene upotrebe i uopte ako je u nastajanju tete stvar materijalno uestvovala, osim ako se dokae, da stvar nije bila uzrok tete, to znai, da se kod ovog osnova odgovornosti za tetu, uzronost - pretpostavlja. Ovaj osnov odgovornosti naziva se i kvazi-deliktnom odgovornou. Cilj 10. Lica odgovorna za tetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, su imaoci (u irem smislu rijei) opasne stvari i lica koja se bave opasnom djelatnou. Cilj 11. Osloboenje od odgovornosti za tetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti je pravni institut prema kojem se lica odgovorna za tetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti oslobaaju odtetne odgovornosti u sluaje ispunjenja uslova iz lana 177. Zakona o obligacionim odnosima. Cilj 13. Odgovornost za drugoga je takav osnov odgovornosti, kad neko odgovara za tetu koju je drugo lice prouzrokovalo. Kod ove odgovornosti, uinilac tete nije istovremeno i lice koje je obavezno da tetu naknadi. Lice koje tetu naknauje, za drugo lice koje je tetu nanijelo odgovara po osnovu odreenog odnosa sa tetnikom, na osnovu kog odnosa zakon propisuje njegovu odtetnu odgovornost. Cilj 14. Odgovornost za neodgovorna lica je oblik odgovornosti za drugoga, za lica koja su tetu prouzrokovala, a nisu sposobna za rasuivanje (nemaju deliktnu sposobnost). Osnov odgovornosti drugoga za tetu uzrokovanu od strane ovih lica moe bitu u odreenom na: Zakonu, Odluci nadlenog dravnog organa ili ugovoru - zasnovanom odnosu. Cilj 15. Odgovornost roditelja i drugih lica za maloljetnike, je Zakonom ureen osnov odgovornosti za drugoga, a osnov ovog oblika odgovornosti je odreeni odnos izmeu maloljetnog djeteta i roditelja, kao odtetno odgovornog lica. Cilj 16. Odgovornost preduzea i drugih pravnih lica prema treim licima zasnovana je na zapoljavanju i na postavljanju zaposlenog. Osnov ovog oblika odgovornosti je stavljanje radnika u funkciju preduzea.

NAKNADA TETE

69

Cilj 17. Odgovornost poslodavca za tetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi sa radom, kao oblik odgovornosti za drugoga, ne opredjeljuje povezanost pojmova teta na radu ili u vezi sa radom sa radnim vremenom radnika, niti sa poslovnim prostorom (ni krugom preduzea), ve je za definisanje ovih pojmova, od pravnog znaaja funkcionalna povezanost obavljanja poslova, funkcija ili izvravanje naloga poslodavca sa nastalom tetom. Cilj 18. Odgovornost za tetu uzrokovanu donoenjem nezakonite odluke, je odgovornost po osnovu krivice za nezakonito donesenu odluku. Cilj 16. Odgovornost za tetu prouzrokovanu radniku, na drugi nain, je oblik odgovornosti za nezakonito postupanje poslodavca (u vidu injenja ili neinjenja). Cilj 17. Odgovornost radnika koji na radu ili u vezi sa radom priini tetu poslodavcu postoji, kada radnik, materijalnu tetu (na radu ili u vezi sa radom), priini namjerno ili iz krajnje nepanje. Za tetu koju radnik na radu ili u vezi sa radom priini treem licu, radnik i poslodavac odgovaraju, solidarno. Cilj 18. Osnov odgovornosti za naknadu ugovorne tete moe biti:neispunjenje i neuredno ispunjenje ugovorne obaveze. Dakle, radi se o povredi neke ve postojee obaveze (ugovora), o kvazi-deliktnoj odgovornosti, koje se dunik moe osloboditi samo ako dokae da je do zakanjenja s ispunjenjem obaveze iz ugovora dolo, zbog okolnosti koje ga oslobaaju od odgovornosti. Cilj 19. Odgovornost u sluaju udesa motornog vozila u pokretu moe biti: po osnovu krivice (ako je udes iskljuivo skrivio jedan imalac, te ako postoji obostrana krivica, u kom sluaju je odgovornost imalaca srazmjerna stepenu njihovr krivice), po osnovu uzronosti (ako nema krivice ni jednog imaoca vozila), po osnovu pravinosti (ako nema krivice imalaca, a razlozi pravinosti ne zahtijevaju to drugo) i po osnovu solidarnosti (imaoci odgovaraju za tetu koju pretrpe trea lica). Cilj 20. Odgovornost proizvoaa stvari sa nedostatkom (kakvo svojstvo stvari, ima proizvod koji nema svojstva kakva su ugovorena, ili koja se sama po sebi podrazumijevaju, sobzirom na namjenu stvari), je po principu uzronosti. Po istom principu odgovara i proizvoa za opasna svojstva stvari (kakvo svojstvo ima stvar koja je propisno proizvedena, ali nedostatak uputstva za upotrebu ili upozorenja potroau, kao mjera za spreavanja tete koju je proizvoa mogao

NAKNADA TETE

70

predvidjeti, predstavljaju opasnost od nastupanja tete, kao redovnog svojsta stvari ako se nepravilno koristi. Cilj 21. Vlastita odgovornost je osnovno pravilo kod odtetne odgovornosti za naknadu tete, prema kojem, za tetu odgovara onaj ko je tetu prouzrokovao. Kod ove odgovornosti lice koje je tetu nanijelo (tetnik) i lice koje je obavezno tetu naknaditi, je u jednoj linosti. Cilj 22. Posebni sluajevi odgovornosti sadrani u Zakonu o obligacionim odnosima koji su vezani za odgovornost usljed teroristikih akcija, odgovornost organizatora priredbe, odgovornost zbog uskraivanja neophodne pomoi, odgovornost u vezi sa obavezom zakljuivanja ugovora i odgovornost u vezi vrenja poslova od opteg interesa. Navedeni sluajevi odgovornosti, definisani su kao posebni sluajevi odgovornosti, jer isti-ne pripadaju ni jednom od prednja navedna tri osnova odgovornosti, niti ovi sluajevi imaju neki medjusobno zajedniki sadraj odnosa. U okviru posebnih sluajeva odgovornosti u ovom podmodulu, naprijed je spomenuta: ugovorna odgovornost. Opis Razlog za izradu podmodula osnovni odgovornosti za tetu kao relevantna oblast za edukaciju je, potreba kontinuirane edukacije iz ove oblasti koja predstavlja vaan segment u postupku utvrdjivanja odgovornosti za tetu . Posmatrano kroz istorijski period, osnov odgovornosti u svakom sistemu je: subjektivna odgovornost, koja se dopunjava sluajevima objektivne odgovornosti, jer je broj teta prouzrokovanih opasnom stvari ili opasnom djelatnou, sve vei, a posljedice vidova tete po ovom osnovu, su sve znaajnije. Dakle, esta oteenja lica i stvari kod kojih nije lako utvrditi lice koje je tetu uinilo ni krivicu tog lica, nametnulo je potrebu zasnivanje odgovornosti po osnovu objektivne odgovornosti, pored osnova odgovornosti po osnovu krivice . Poto osnov odgovornosti (koje pitanje je pravnog karaktera i spada u zadatak suda), nije lako utvditi, ni sa aspekta uinioca, ni sa aspekta krivice ili postojanja nekog drugog uzroka tete koji je izvan krivice tetnika, kao ni sa aspekta utvrdjivanja vlastite ili odgovornosti za drugoga, a zakonodavcu je nametnuta potreba propisivanja posebnih sluajeva odgovornosti, sve su to razlozi koji opravdavaju da se pitanju osnova odgovornosti za tetu posveti odgovarajua panja i da se, izmeu ostalih vidova edukacije, pomou ovog edukativnog materijala korisnicima podmodula sa nedovoljnim sudijskim iskustvom omogui, da saznanjem o pravnim institutima koji karakteriu ovu sferu odtetne odgovornosti, to pravilnije i lake odrede osnov odgovornosti koji lei u razlogu da se za

NAKNADA TETE

71

tetu odgovara po osnovu krivice ili, nezavisno od krivice, ili u odgovornosti za drugoga. Mogui predavai/edukatori U sluaju seminara, radionica i panel diskusije, kao i eventualno drugih vidova konferencijskih aktivnosti, ovaj podmodul mogu predstaviti na navedenim, a po potrebi i drugim aktivnostima edukativnog karaktera, strunjaci koji su uestvovali na izradi istog i to voditelj ovog podmodula i svi konsultanti koji su uestvovali na izradi ovog edukativnog materijala.

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

72

1 ODGOVORNOST PO OSNOVU KRIVICE (SUBJEKTIVNA ODGOVORNOST) Pored postojanja optih predpsotavki za tetu naznaenih u takama od 2.1. do 2.5. podmodula nazvanog Predpostavke odgovornosti za tetu, za postojanje odtetne odgovornosti tetnika iz osnova odredjenog konkretnog sluaja prouzrokovanja tete (odredjenog tetnog dogadjaja), neophodno je utvrditi postojanje jednog od prednje navedenih osnova odgovornosti. S obzirom da se ovdje obradjuje osnov odgovornosti po osnovu krivice, za subjektivnu odgovornost nekog lica neophodno je (pored ispunjenja optih predpostavi odgovornosti za tetu), da se izvrena radnja ili proputanje radnje lica koje je svojom radnjom ili proputanjem prouzrokovalo tetu drugom licu, moe pripisati u krivicu tog lica. Krivica je subjektivni element protivpravnosti. Dakle, teta koja je nastala izvrenjem radnje ili proputanjem radnje je jedna od predpostavki odgovornosti za tetu, a krivica je osnov odgovornosti. Uinilac tete, nije odtetno odgovorno lice, ako do njega nema krivice to se teta dogodila iako je teta prouzrokovana nedozvoljenom radnjom . Slijedi dakle zakljuak, da bi neko lice odgovaralo za odredjenu tetu po osnovu krivice, potrebno je da se ispuni uslov da je to lice krivo to se teta dogodila. Teorija o odgovornosti za tetu po osnovu krivice nastala je u Rimskom pravu. Zaetak i razvoj ovog oblika odgovornosti za tetu opisan je u knjizi Rimsko pravo autora Ante Romca, Narodne novine II izdanje Zagreb, 1987.godina, na stranici 270 i 271, na slijedei nain: Osim spomenutih objektivnih predpostavki, za postojanje odgovornosti za naknadu tete traio se i subjektivni factor ili krivnja, a to je odredjeni psihiki odnos poinitelja prema djelu. Uvaavanje tog elementa rezultat je dueg razvitka prava i drutevnih odnosa, jer se u primitivno doba o tome nije vodilo rauna, sam fakt poinjene tete, bez obzira na subjektivno dranje i odnos poinitelja, povlaio je odgovornost. Zbog toga se taj primitivni oblik odgovornosti naziva objektivnom ili kauzalnom odgovornou. Rimsko je pravo relativno brzo prevladalo taj nain gledanja dolo do stava da je za odgovornost potreban i subjektivni ili kauzalni sistem odgovornosti za tetu. Konanu razradu sistema subjektivne odgovornosti na osnovu krivnje izveo je Justinijan, pravei sustavno razliku izmedju namjere nepanje i sluaja (dolus, culpa, casus). Justinijanovo pravo stoji sasvim na principu subjektivne odgovornosti. Kada se ima u vidu da je vladavina Justinijana, vladara istonog Rimskog carstva trajala u periodu od 527 do 565 nove ere jasno je, koliki je razvojni period odgovornosti po osnovu krivice. Pojam i sadrina krivice, kao osnova odgovornosti za tetu, nije definisan posebnom definicijom ni u jednoj odredbi Zakna o obligacionim odnosima. Postojanje krivice kao osnova odgovornosti za tetu, oznaava se oblikom krivice (namjerom i nepanjom), kao pravnim standardima koji opredjeljuju stepen krivice. Subjektivni odnos tetnika prema posljedici koja se manifestuje u vidu tetu proizlazi iz sadraja osnovnog naela, iz lana 16. Zakona o obligacionim odnosima . Odredba lana 154. stav 1. istog zakona - sistematizovana u Odjeljku 2. kojim je propisano prouzrokovanje tete, kao i odredba lana 158. navedenog zakona, koja sadri propis o postojanju krivice, sistematizovana u okviru naslova Odgovornost po osnovu

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

73

krivice, u bitnom se svodi na to - da je svako duan da se uzdri od postupaka kojim se moe drugome prouzrokovati teta da, ko drugome prouzrokuje tetu, duan je naknaditi je, ukoliko ne dokae da je teta nastala bez njegove krivice, te da krivica postoji ako je tetnik tetu prouzrokovao namjerno, ili nepanjom. Prema tome propisi gradjanskog prava, ne daju definiciju krivice kao osnova odtetne odgovornosti, ve se taj oblik odgovornosti procjenjuje u svakom konkretnom sluaju iz osnova odredjenog ivotnog dogadjaja, sa aspekta prednje navedenih odredbi Zakona o obligacionim odnosima. Pojam krivice, kao subjektivnog stanja tetnika, prof.dr. Branko Morait u knjizi Obligaciono pravo knjiga druga Banjaluka 1999.godine na stranici broj 42. i 43. objanjava: Krivica (culpa) je naroito (pravno relevantno) stanje volje i svijesti, psihiki pokreta ovjekovog djelovanja u okolini i prema onome to ga okruuje. Krivica je psihiki odnos lica prema uzrocima i posljdicama protivpravnih radnji. Zbog toga ga zakonodovac i nije u stanju da definie, jer se radi o jednom pravnom standardu. Uzima se da je neko lice krivo ako se , u konkretnoj situaciji nije ponaalo onako kako je trebalo. Krivica, dakle, nastaje ili se pronalazi, uporedjivanjem odnosa izmedju oekivanog i konrketnog ponaanja. Krivica se indirektno definie pomou njenih pojavnih vidova, tj. stepena krivice. Da bi postojala odgovornost nekog lica za prouzrokovanu tetu po principu subjektivne odgovornosti potrebno je: da postoje subjekti (uesnici materijalno pravnog odnosa od kojih je jedan oteteeni, a drugi - tetnik, da postoji teta, protivpravnost radnje - pozitivni u vidu injenja ili negativni u vidu proputanja, uzrona veza izmedju tetne radnje i posljedice te radnje koja se manifestuje u vidu tete i da se radnja odnosno proputanje mogu pripisati u krivicu tetniku. Za odgovornost po osnovu krivice, potrebno je dakle, da je teta nastala krivicom tetnika, odnosno ako mu se radnja ili proputanje usljed koga je dolo do tete, moe pripisati u krivicu tetnika. Prema tome, svako je odgovoran za svoju krivicu, a pravne posljedice skrivljenog subjektivnog ponaanja su - naknada tete. Teret dokazivanja odtetne odgovornosti, po principu subjektivne odgovornosti za tetu, odnosno teret dokazivanja krivice tetnika, pada na oteenog. Dokazivanje krivice tetnika za nastalu tetu, za oteenog predstavlja, ni malo lak zadatak suda. Oteeni je uglavnom tuilac u sporu u kojem se trai naknada tete i na njemu, kako prema materijalnom pravu, tako i prema procesnom pravu, lei teret dokazivanja injenica, koje su od pravnog znaaja za utvrivanje osnova odgovornosti tetnika. Zakon o obligacionim odnosima je u odredbi l. 154. stav 1. ustanovio kriterij pretpostavljene (prezumirane) krivice, a stanovite sudske prakse je - da se predpostavlja (prezumira) samo najblai stepen krivice (obina nepanja). Obina nepanja je takav stepen krivice, prema kojem tetnik u svom radu ne upotrebljava onu panju koju bi upotrebio naroito paljiv i savjestan ovjek, a sa grubom nepanjom postupa tetnik koji ne upotrijebi ni onu panju, koja se oekuje od svakog prosjenog ovjeka. S obzirom da se u sudskoj praksi postavilo pitanje potrebnog stepena krivice za odgovornost po osnovu krivice, na zajednikoj sjednici Saveznog suda, Vrhovnog Vojnog suda, Vrhovnih sudova Republika i Pokrajina bive SFRJ odranoj 25 - 26 III 1980.godine usvojeni su zakljuci navedeni u taki 3. 1. podmodula Pretpostavke odgovornosti za tetu, koji zakljuci su objavljeni u knjizi Osiguranje i naknada tete

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

74

u saobraaju autora Ivica Crni i Ante Ili III izdanje i dopunjeno izdanje, izdava Informator 1987.godina, strana 60. sentence 167. 1.1. Oblici (stepeni) krivice Krivica kao elemenat odgovornosti za tetu, nije uvijek istog stepena, a stepen krivice je od pravnog znaaja kod utvrdjivanja, kako osnova potraivanja naknade tete, tako i visine traene naknade tete. Kao to je naprijed reeno, konanu razradu sistema subjektivne odgovornosti po osnovu krivice izveo je Justinijan, vladar istonog Rimskog carstva. Prema Justinijanovom pravu razlikuju se slijedei oblici krivice: dolus (svjesno i namjerno postupanje kojim se nekome nanosi teta) culpa (nemarnost, nebriga, proputanje dune panje, pri emu poinilc ne eli tetnu posljedicu, ne predvidja je, ali bi je mogao predvidjeti da je uloio dunu panju). Ovaj stepen krivice (culpa) dalje se dijeli na podvrste zavisno od stepena nemarnosti: culpa lata (pretjerana nemarnost), culpa levis (najblai stepen krivice), culpa levis inconcreto (jo blai stepen krivice) i culpa in eligendo (nepanja i nemarnost u izboru saradnika), te casus (kada se nastanak tete ne moe pripisati nijednom od navedenih oblika namjere ili nepanje). Prema pravnim pravilima Opteg gradjanskog zakonika (pravno pravilo paragrafa 1306) i Srpskog gradjanskog zakonika (pravno pravilo paragrafa 1081), subjektivna odgovornost bila je opte pravilo odgovornosti za tetu i to po principu dokazane krivice, s tim da su isti zakonici propisivali, kao izuzetke od pravila o dokazanoj krivici, sluajeve odtetne odgovornosti, po principu uzronosti. Prednje navedeni osvrt na razvojni put ovog osnova odgovornosti, dat je samo radi paralele i usporedbe sa sadanjim zakonskim rjeenjima, do kojih se dolo kroz istorijski (navedeni) posmatrani period. Oblici krivice u odtetnom pravu nisu definisani propisima odredbi Zakona o obligacionim odnosima kao pravni instituti odtetnog prava, kao to nije definisana ni krivica kao osnov odgovornosti, koja se, jednako kao i oblici krivice prepoznaje u pojedinim zakonskim odredbama, a prije svih u odredbi l. 158. Zakona o obligacionim odnosima. Saglasno toj zakonskoj odredbi u odtetnom pravu postoje dva oblika krivice i to: namjera i nepanja. Insitut krivice i oblik krivice, osim to je razradjen u pravnoj teoriji, ima znaajno mjesto u sudskoj praksi, u pogledu kojih pravnih institute je sudska praksa izdefinisala svoj stav. Iz sadrine iste zakonske odredbe proizilazi, da krivica postoji kada je tetnik prouzrokovao tetu namjerno ili nepanjom. 1.1.1. Namjera (dolus) Namjera je najtei oblik krivice u gradjanskom pravu. Smatra se da namjera u graanskom pravu odgovara umiljaju u krivinom pravu. Bez pravnog znaaja je, kada je rije o graansko pravnoj odgovornosti, da li se radi o direktnoj ili eventualnoj namjeri, jer pitanje odtetne odgovornosti ne zavisi od oblika namjere, a time ni od stepena krivice.

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

75

teta je uijena s namjerom onda, kada je tetnk bio svjestan nedozvoljene posljedice svoje radnje ili proputanja i htio da posljedica koja se manifestuje u vidu tete, nastupi (direktna namjera). Dakle, tetnik treba da je svjestan toga da e - ili da moe, drugome nastati teta, kao posljedica njegove radnje, a njegova volja je upravljena upravo na postizanje takve tetne posljedice (npr. namjera ne postoji kada je tetnik u zabludi u pogledu prava vlasnitva na stvari, kada smatra da je on vlasnik stvari, koju eli unititi). Kada je tetnik bio svjestan da usljed njegove radnje ili proputanja moe da nastupi nedozvoljena posljedica (teta) pa je pristao na njeno nastupanje, tada se radi o eventualnoj namjeri. Za razliku od direktne namjere, kod evenutalne namjere tetnik je svjestan mogunosti da e svojom radnjom uzrokovati drugome tetu, s tim da on tu tetu ne eli, ne ispoljava njeno htijenje, ali na nju ipak pristaje. On ne eli da do tete dodje, ali ga ne odvraa od preduzimanja tetne radnje - izvjesna mogunost nastupanja tetne posljedice. Ovako definisani oblik krivice (stepena - namjere), potvrdjuje prednje navedeno pravilo o subjektivnoj odgovornosti, koje se sastoji u subjektivnom odnosu tetnika prema posljedici, pri emu dolaze do izraaja svijest i volja (kod direktne namjere), a svijest i pristajanje na tetu (kod eventualne namjere). Upravo ovi elementi ine obiljeja subjektivne odgovornosti za tetu. Postojanje namjere sa aspekta gradjansko-pravne odgovornosti procjenjuje se u svakom konrektnom sluaju, pri emu se ispituje stanje svijesti i volje tetnika, za to svakako nije od pravnog znaaja to isto stanje (stanje svijesti i volje) drugih lica koja nisu subjekti konkretnog obligaciono-pravnog odnosa, to znai da se pravni standard namjere, kao oblika krivice, ne utvrdjuje usporedbom stanja volje i svijesti tetnika sa istim takvim stanjem drugih lica u istoj ivotnoj situaciji, ve se navedeni subjektivni elementi procjenjuju sa aspekta postojanja stanja svijesti i volje da se drugome nanese teta, odnosno svijest o mogunosti nastupanja tete i pristajanja na takvo nastupanje. U pravnoj teoriji izraen je stav da namjera u gradjanskom pravu, odgovara umiljaju u krivinom pravu. Razmatajui ovaj problem (koji dolazi do izraaja naroito kod obaveznog osiguranja od odgovornosti za tetu prouzrokovanu upotrebom motornog vozila), Gradjansko odjeljenje Vrhovnog suda Hrvatske je na sjednici od 24.5.1974.godine zauzelo pravni stav (PSP 5-81) koji je objavljen u Zborniku radova Saveza drutva pravnika Hrvatske Odgovornost za tetu Zagreb 1987.godine na stranici 991: U prosudjivanju grdjansko-pravne odgovornosti u prometnim deliktima (regres osiguravatelja pema osiguraniku u obveznom osiguranju od odgovornosti), po pravilu se krivino-pravni dolus izjednaava sa gradjansko-pravnim pojmom namjere. Rezultat takvog stava, da se navedene dvije vrste dolusa, tj. namjere i krivino-pravnog umiljaja, ne izjednaavaju uvijek, ve samo po pravilu bio je da se isti sud u vezi s tim izjasnio, kako slijedi: Eventualni umiljaj, ne moe se izjednaiti s gradjansko-pravnim pojom namjere ako tetnik nije u vrijeme tetnog dogadjaja upravljao motornm vozilom ni bezobzirno ni objesno, te ako se nalazio u relativno niskom stupnju alkoholiziranosti SVSH, G-449/77 od 22.2.1978.godine, PSP 13/08 te VSH, rev.-1248/84 od 19.9.1984.godine PSP 26-50.

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

76

1.1.2. Nepanja (culpa) Sama definicija ovog oblika krivice nepanja govori da je rije o manjem stepenu krivice, u odnosu na krivicu stepena namjera. Nepanju, kao oblik krivice karakterie stepen paljivosti i opreznosti. Nepanja postoji kada je uinilac (tetnik) predvidio posljedice svog postupka i htio da one nastupe, ali nije znao da je njegov postupak zabranjen zakonom. tetnik u tom sluaju nee odgovarati za namjerno prouzrokovanu tetu, ve e odgovarati za tetu prouzrokovanu iz nehata. tetnik postupa s nepanjom, kad ne eli da teta nastupi drugome, niti na to pristaje, ali se i ne ponaa onako kako to pravni poredak od njega oekuje. teta je uinjena iz nepanje, kad tetnik nije postupio kao razumno i paljivo lice, kada je lakomislen i kad smatra da do tete nee doi ili da e je moi sprijeiti. Ono to se oekuje od svakog ovjeka, kao socijalnog bia je - da e se ponaati paljivo u nastojanju da drugome ne nase tetu. Medjutim, pravni poredak ne propisuje da se svi ljudi, u svim i u istim situacijama, ponaaju s jednako panje (jednako paljivo). Mjerila za utvrdjivanje nepanje su objektivne prirode, to nije sluaj kod namjere, ije se postojanje procjenjuje na osnovu subjektivnih kriterija (svijesti i volje tetnika), za to su bez pravnog znaaja ovi isti subjektivni elementi drugih lica i isti elementi, u istim situacijama, kako je to naprijed (u okviru take 2.1.1. reeno). Mjerila objektivnog karaktera su takva mjerila koja predpostavljaju pravni standard pomou kojeg se procjenjuje - da li se tetnik ponaa kao druga lica odredjenih svojstava. Kada se kod procjenjivanja ponaanja uporedjuju sa ponaanjem drugih lica istih svojstava, pri tom se mora voditi rauna da se mjerila opredjeljuju prema svojstvima svakog lica ponaosob, tako da jedna mjerila slue kao objektivna mjerila kod utvrdjivanja nepanje za odredjenu kategoriju lica (npr. za struanje odredjene profesije) i uporedjuju se sa svojstvima tih kategorija lica, dok su druga mjerila kod drugih kategorija lica koja ne spadaju u kategoriju struanjaka (npr. kod obinog prosjenog ovjeka). Uz pomo tog standarda procjenjuje se, da li se u konkretnom sluaju oteeni ponaao paljivo, pri emu se njegovo ponaanje uporedjuje sa ponaanjem drugih lica i tako se stvara pravni standard na osnovu kojeg se u svakom konkretnom sluaju utvrdjuje subjektivni elemenat odtetne dogovornosti definisan kao namjera. Ovaj oblik krivice, zavisno od stepena nepanje, prema kojem kriteriju se dijeli na podstepene i to: na krajnju i na obiu nepanju. Krajnja nepanja (culpa lata), je takav oblik (stepen) krivice, kad tetnik u odredjenoj situaciji, nije postupao ni sa onim stepenom panje sa kojim bi postupao svaki prosjean ovjek, odnosno svaki prosjeni strunjak (ukoliko se stepen nepanje procjenjuje za ovu kategoriju lica). Krajnja nepanja je panja prosjenog ovjeka to je relativan, a ne apsolutan pojam i to sud utvrdjuje u svakom konkretnom sluaju. Krajnja nepanja je pravni standard. Za nerazumno ponaanje i po pravnim posljedicama pravno je izjednaena s namjerom, kao najteim oblikom krivice. Primjer za to je sluaj u kojem je krajnja nepanja pravno izjednaena s namjerom po odredbi l. 191. stav 1. Zakona o obligcionim odnosima, koji propisuje snienje naknade. Prema toj zakonskoj odredbi sud moe, vodei rauna o materijalnom stanju oteenika,

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

77

osuditi odgovorno lice da isplati manju naknadu nego to iznosi teta, ako ona nije prouzrokovana ni namjerno ni krajnjom nepanjom, a odgovorno lice je slabog imovnog stanja te bi ga isplata potpune naknade dovela u oskudicu. Hipotetiki primjer za postupanje s krajnjom nepanjom, bio bi: kada voza motornog vozila, vozei nepropisnom i saobraajnoj situaciji i uslovima puta neprilagoenom brzinom, u krivini izazove nezgodu na dijelu kolovozne trake, koja je propisana za kretanje vozila iz suprotnog pravca. Obina nepanja (cula levis) je takav oblik (stepen) krivice, kad tetnik nije postupao kao naroito dobar ovjek, ili naroito dobar strunjak (zavisno od toga za koju kategoriju lica se procjenjuje ovaj stepen krivice). Za razliku od krajnje nepanje, gdje se tetnik uporedjuje (kada je rije o mjerilima za procjenjivanje stepena krivice) definisanog kao krajnja nepanja sa svakim prosjenim ovjekom ili svakim prosjenim strunjakom, kod obine nepanje tetnik se uporedjuje s nekim apstraktnim licem (ovjekom), odnosno s apstraktnim strunjakom, to znai sa zamiljenim- apstaktnim - naroito paljivim licem, odnosno naroito paljivim strunjakom (cula levis in apstracto). Prema tome, obina nepanja je pravni standard za postupanje s naroitom panjom. Izuzetak od pravila da se tetnik kod obine nepanje uporedjuje sa apstraktnim uporedno paljivim ovjekom i uporedno paljivim strunjakom, sluaj kada se pri ocjeni postojanja obine nepanje gleda na tetnikovo uobiajeno ponaanje je u sluaju iz odredbe l.191. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Saglasno toj zakonskoj odredbi, ako je tetnik prouzrokovao tetu radei neto radi koristi oteenog, sud moe odrediti manju naknadu, vodei rauna o briljivosti koju tetnik pokazuje u sopstvenim poslovima. Dakle, tetnikovo ponaanje, sa aspekta ove zakonske odredbe, ne uporedjuje se s ponaanjem nekog apstraktnog zamiljenog lica, ve se smatra, da je tetnik postupao nepaljivo, ako nije upotrebio ni onaj stepen panje koju upotrrebljava u svojim vlasitim stvarima (culpa levis concreto). Navedeni oblici krivice u praksi sudova su esto od pravnog znaaja kako za utvrdjivanje odgovornosti za tetu tako i za utvrdjivanje naknade tete, a o krivici kao osnovu odgovornosti bit e rijei i u okviru teme odgovornost za drugoga, gdje se kod pojedinih osnova odgovornosti za drugoga radi iskljuivo o subjektivnoj, kod pojedinih osnova, o objektivnoj odgovornosti, a u nekim sluajevima je kombinovana subjektivna i objektivna odgovornost. 1.1.3. Prezumirana (pretpostavljena) krivica

Odredbom lana 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je - da ko drugome prouzrokuje tetu, duan je nadoknaditi je, ako ne dokae da je teta nastala bez njegove krivice. Proizlazi dakle, da je Zakon o obligacionim odnosima prihvatio naelo prezumirane krivice, prema kom naelu tetnik, ako se eli osloboditi odgovornosti, mora dokazati da je teta nastala, bez njegove krivice. Za odgovornost po osnovu krivice, dovoljno je da postoji bilo koji oblik odnosno stepen krivice, to proizilazi iz sadraja odredbe lana 154. stav 1. i lana 158. Zakona o obligacionim odnosima. Isti zakon, ne odredjuje pojam i sadraj krivice kao to je to

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

78

naprijed reeno. U gradjanskom pravu, o krivici je rije, kada se tetnik ne ponaa onako kako se to od njega oekuje u datim okolnostima, kao od razumnog i paljivog ovjeka. Prezumira se po pravilu o prezumiranoj krivici, samo najblai oblik krivice (obina nepanja) uinioca tete. Medjutim, primjer za sluaj kada tetnik odgovara samo ako postoji neki tei oblik njegove krivice sadran je u odredbi lana 170. Zakona o obligacionim odnosima, na osnovu koje odredbe - za tetu koju u radu ili u vezi sa radom uzrokuje treem licu, radnik odgovara oteenom, samo ako je tetu uzrokovao namjerno. Slijedi zakljuak, da se tei oblik krivice prezumira samo, ako je takva prezumcija zakonskim pravilom izriito utvrdjena, ili ako iz smisla ili sadraja zakonskog pravila, to proizlazi, a da se van navedenih sluajeva o prezumciji (samo najblaih oblika, te teih oblika krivice) oblik krivice dokazuje prema optim pravilima parninog postupka. Pravilo o prezumiranoj krivici definie, da se tetnik smatra krivim, ako ne dokae, da nije kriv (ako ne dokae svoju ne-krivicu). Teret dokazivanja lei na stranci koja se poziva na odredjenu injenicu na koju ukazuje pravilo o zakonskoj prezumciji, odnosno o postojanju posredne injenice, a ne o postojanju injenice krivice tetnika. Postojanje tih injenica (injenica posebnog znaaja) upuuje na zakljuak i na zakonsku pretpostavku - da postoji pravno relevantna injenica, ije postojanje ne treba posebno dokazivati. Dakle, po pravilima o prezumiranoj krivici, oteeni dokazuje da je odredjeno lice prouzrokovalo tetu za koju, po pravilu o prezumiranoj krivici postoji njegova krivica, za tetu, tako da ne stoji dunost oteenog da dokazuje, ve stoji dunost tetnika da dokazuje da tetu, nije skrivio. Kada je na ovom mjestu rije o teretu dokazivanja, misli se na teret dokazivanja, u pogledu odgovornosti za tetu. 1.1.4. Dokazana krivica

Kao to je reeno u okviru take 2.1.3. ovog podmodula, Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio princip prezumirane krivice. Kako svako pravilo ima izuzetaka, isti zakon predvidja izuzetke od navedenog pravila o prezumiranoj krivici. Ovakvim pravilima o odgovornosti navedni zakon ustanovio je primarni princip prezumirane krivice, jer primjena principa o dokazanoj krivici suava odgovornost za tetu, tako da - ukoliko oteeni ne moe dokazati krivicu primjenom pravila o dokazanoj krivici, on bi izgubio pravo na naknadu tete. Ustanovljenjem pravila o dokazanoj krivici, donekle je olakana pozicija oteenog, kao rtve odredjenog ivotnog - tetnog dogadjaja. Slijede neki od primjera iz Zakona o obligacionim odnosima u kojima se odtetna odgovornost utvrdjuje po principu dokazane krivice: - kod odgovornosti prevoznika iz lana 672. prema kojem prevoznik odgovara samo za tee oblike krivice, dok je saglasno stavu 1. te zakonske odredbe, u sluaju gubitka ili oteenja poiljke u kojoj su se nalazile dragocjenosti, hartije od vrijednosti ili druge skupocjene stvari, prevoznik duan naknaditi tako nastalu tetu samo ako je prilikom predaje stvari na prevoz bio obavijeten o prirodi tih stvari i njihovoj vrijednosti, ili ako je tetu prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepanjom,

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

79

- kod posebne odgovornosti roditelja za rdjav uticaj u kom sluaju, ako dunost nadzora nad maloljetnim djetetom ne lei na roditeljima, ve na nekom drugom licu, oteeni ima pravo da zahtijeva naknadu od roditelja kad je teta nastala usljed loeg vaspitanja maloljetnika, rdjavih primjera ili poronih navika koje su mu roditelji dali, ili se inae teta moe pripisati krivici roditelja, - u sluaju zakonom propisane dunosti iz lana 724. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, prema kojoj odredbi ugostitelj duguje potpunu nakandu, ako mu je gost predao stvar na uvanje, kao i ako je teta nastala njegovom krivicom ili krivicom lica za koje on odgovara, - u sluaju zakonom propisane dunosti prijavljivanja tete u vezi sa ugostiteljskom ostavom iz lana 726. Zakona o obligacionim odnosima, saglasno kojoj odredbi je gost duan prijaviti nestanak ili oteenje stvari, im dozna za njih, inae ima pravo na naknadu tete samo ako dokae da je teta nastala krivicom ugostitelja ili lica za koje on odgovara. 1.1.5. Uticaj krivine presude na dokazivanje u parnici

Prema propisu odredbe lana 12. stav 3. Entitetskih Zakona o parninom postupku (Slubeni glasnik Republike Srpske broj 58/03, 85/03, 74/03 i Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj _____) propisano je, da je u parninom postupku, sud vezan u pogledu postojaja krivinog djela i krivine odgovornosti uinioca za pravosnanu presudu krivinog suda kojom se optueni oglaava krivim. Razgranienje izmedju krivinog i parninog postupka, odredjeno je predmetom sudske zatite. U krivinom postupku pretresa se i odluuje o tvrdnji ovlatenog tuioca, da je optueni uinio krivino djelo, dok se u parninom postupku raspravlja i utvrdjuje osnovanost tubenog zahtjeva u gradjansko pravnim sporovima, ako posebnim zakonom nije drukije odredjeno (lan 1. istog zakona). Medjutim, u odredjenim sluajevima o zatiti pojedinih subjektivnih prava moe odluivati krivini sud, umjesto parninog suda. Iz stilizacije moe odluivati proizlazi da je odluivanje o zatiti subjektivnih prava, u sluaju kada lice koje je izvrenjem krivinog djela steklo odredjeno subjektivno imovinsko pravo u ovlatenjima krivinog suda u postupku utvrdjivanja krivine odgovornosti protiv tog lica, kao i parninog suda, ukoliko krivini sud stranku koja u krivinom postupku ima poloaj oteenog lica, uputi sa imovinsko-pravnim zahtjevom, na parnicu. U praksi je ei sluaj da krivini sudovi oteena lica upuuju sa imovinsko-pravnim zahtjevom na parnicu, od sluajeva, da se istovremeno, u postupku odluivanja o krivinoj odgovornosti, odluuje i o imovinsko-pravnim zahtjevima oteenog lica. Imovinsko-pravni zahtjev oteenog u krivinom postupku, je kako sama definicija tog zahtjeva govori - zahtjev imovinske prirode, a u sudskoj praksi su najei takvi zahtjevi za naknadu tete, ili za povrat stvari pribaljenih krivinim djelom, a ima i drugih sluajeva kada oteeni imovinsko-pravni zahtjev postavi u postupku utvrdjivanja krivine odgovornosti. Prema tome, imovinsko-pravni zahtjevi u krivinom postupku su jedini zahtjevi koji mogu biti predmet spora, i u krivinom i u parninom postupku i jedino se - kada je

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

80

rije o ovim zahtjevima, ne moe jasno povui granica izmedju krivinog i parninog suda. Kada o imovinsko-pravnom zahtjevu sudi krivini sud, u krivinom postupku se ne utvrdjuje da je zahtjev neosnovan, a krivinom presudom kojom se okrivljeni oslobadja optube, krivini sud uvijek, kada postoji imovinsko-pravni zahtjev oteenog upuuje na parnicu. Pravosnana krivina presuda kojom je usvojen imovinsko-pravni zahtjev oteenog, ima pravno dejstvo jednako kakvo dejstvo ima presuda parninog suda u pogledu istog imovinsko-pravnog zahtjeva. Nakon kratkog osvrta na razgranienje ovlatenja krivinog i parninog suda i na neke dodirne take u pogledu imovinsko-pravnih zahtjeva postavljenih u krivinom postupku od strane oteenog lica, u daljem tekstu ove take, bit e govora o uticaju krivine presude na dokazivanje u gradjanskoj parnici. Dokaz u svjetlu pravila procesnih prava, kao dokazno sredstvo kojim stranka koja se poziva na odredjeni dokaz, dokazuje svoje tvrdnje, odnosno zahtjeve, moe biti i presuda krivinog suda. To svojstvo joj je priznato pravilima parninog postupka, prema kojim je parnini sud vezan za osudjujuu presudu krivinog suda, ako se radi o istom ivotnom dogadjaju u oba ova postupka. Parnini sud je uvijek vezan za krivinu presudu koja u pogledu zahtjeva za naknadu tete, predstavlja prethodno pitanje. Vezanost parninog suda za krivinu presudu kojom se optueni oglaava krivim, odnosi se na vezanost u pogledu postojanja krivinog djela i krivine odgovornosti uinioca, tako da tueni (u parninom postupku) ne moe osporavati da je uinio radnju koja ima obiljeja krivinog djela i koja sa aspekta odtetne odgovornosti tetnika, odgovara pretpostavkama tetne i protivpravne radnje i da je za nju odgovoran. Uzrona veza izmedju tetne radnje i posljedice te radnje, obim tete, kao i subjektivne pretpostavke gradjanske odgovornosti, utvrdjuju se u parnnom postupku. U pogledu dejstva krivine presude u parnici po tubi iz istog dogadjaja koji je bio predmet optunice u krivinom postupku, dr. Borivoje Pozni u knjizi Gradjanskoprocesno pravo izdava savremena administracija Beograd 1978. godine na stranici 76. navodi: Pravo na naknadu tete ne zavisi od toga da li je teta prouzrokovana krivinim djelom, te postojanje istog ovdje nema znaaj prethodnog pitanja. Ono to je za dva postupka zajedniko to je ivotni dogadjaj (radnja, proputanje) za koji je pravosnanom krivinom presudom utvrdjeno da se desio ili da se nije desio. Propisujui ovu vezanost, zakonodavac se rukovodio tenjom da ugled krivinog pravosua ne bude naruen protivrijenou izmedju dvije presude, do koje bi moglo doi ako bi parnini sud utvrdjivao relevantne injenice nezavisno od toga to je krivini sud naao. Ova vezanost parninog suda ima puno opravdanje, jer je time onemogueno da o istoj pravnoj stvari, u istom pravnom sistemu postoje eventualno dvije razliite presude ime se obezbjedjuje pravna sigurnost, to i jeste smisao vezanosti parninog suda, presudom krivinog suda u smislu prednje navedene odredbe Entitetskih Zakona o parninom postupku. Sam pojam vezanost parninog suda krivinom presudom, podrazumijeva potovanje onih elemenata i obiljeja krivinog djela, koji su bitni za krivinu presudu. Iz sadraja odredbe lana 12. stav 3. Zakona o parninom postupku proizilazi da je parnini sud vezan za krivinu presudu u vezi postojanja krivinog djela i krivine

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

81

odgovornosti. Dakle, prema istoj zaonskoj odredbi, parnini sud je vezan za osudjujuu presudu krivinog suda. Kako krivno djelo nije pretpostavka naknade tete, parnini sud je vezan za onu odluku krivinog suda koja se tie postojanja krivinog djela, krivine odgovornosti uinioca i koji pretstavljaju injeninu gradju, koja je istovremeno injenina gradja i u parninom postupku za naknadu tete iz istog tog osnova i istog ivotnog dogadjaja. Utvrdjivanje okolnosti koje se tiu elemenata krivne odgovornosti, takodje mogu biti odluujue i za utvrdjivanje elemenata gradjanske odgovornosti. Za razliku od prednje navedenog - da krivino djelo nije pretpostavka naknade tete, elementi tete, mogu u odredjenim sluajevima predstavljati elemente krivinog djela, a do kog iznosa je teta odluujua za postojanje krivinog djela, to krivini sud procjenjuje u svakom konkretnom sluaju. Prema tome obim tete nije od pravnog znaaja za postojanje odtetne gradjanske odgovornosti, dok je obim (visina) tete od pravnog znaaja za postojanje krivine odgovornosti za odredjena krivina djela, ija je pravna kvalifikacija opredjeljena visinom novanog iznosa (novanog cenzusa). Pored slinosti i razlika kod ove dvije vrste odgovornosti, koje se tiu jednog od elementa odtetne odgovornosti definisanog kao teta, odredjene dodirne take (bilo zajednike ili u njihovoj razliitosti) postoje i kod elementa odtetne odgovornosti definisanog protivpravnost radnje. Kod ove vrste odgovornosti, navedeni elemenat predstavlja elemenat za utvrdjivanje postojanja odgovornosti i to je zajedniki elemenat kod obje vrste odgovornosti. Ono to ove dvije vrste odgovornosti razlikuje, kada je rije o elementu definisanom kao protivpravnost radnjesu kriteriji, koji su razliiti kod utvrdjivanja gradjanske i krivine odgovornosti. Iz nie navedenog primjera proizlaze razlike u kriterijima za definisanje nedoputene radnje u krivinoj i u gradjanskoj odgovornosti: npr. ako se procjenjuje ugovor o prodaji, onda nedoputena radnja ovog pravnog posla sa aspekta krivine odgovornosti moe se sastojati u radnjama koje ine obiljeja bia krivinog djela (utaje poreza, ako u ugovoru nije naznaena stvarna ugovorna cijena), prekoraenje ovlatenja (ako je predmetni ugovor zakljuilo neovlateno lice a isti ugovor nije naknadno odobren od strane ovlatenog lica i ako postoje i drugi elementi krivno - pravne odgovornosti za navedenu grupu krivnih djela). Radnje sa elementima protivpravnosti, kao kriteriji za utvrdjivanje odtetne odgovornosti mogu se sastojati: u utvrdjivanju da je taj isti ugovor o prodaji nevaei (bilo zbog nedostatka zakonom propisane forme, bilo zbog suprotnosti ugovora sa prinudnim propisima ili zbog mana volje ispoljene prilikom zakljuivanja predmetnog ugovora). Proizlazi dakle, da su sasvim drugaiji kriteriji za utvrdjivanje protiv - pravne radnje u postupku utvrdjivanja krivine odgovornosti, u odnosu na kriterije za utvrdjivanje protiv - pravne radnje u postupku utvrdjivanja gradjansko - pravne odgovornosti. Zajedniki elementi krivine i gradjanske odgovornosti koji postoje kod obje vrste odgovorosti su: sposobnost (krivino pravna odgovornost ne znai istovremeno i gradjansko - pravna odgovornost) i odgovornost koja je takodje elemenat kod krivine i gradjanske odgovornostu (umiljaj sa aspekta krivnog prava i namjera sa aspekta gradjanske odtetne odgovornosti, koji esto nisu identitini), kao i nehat koji se utvrdjuje po kriterijima za krivicu i nepanju kao oblici odnosno stepeni krivice u gradjanskom pravu.

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

82

Kod oslobadjajue krivine presude, gradjanski sud nije vezan za izreku takve presude. U sluaju da je optueno lice oslobodjeno od odgovornosti za krivino djelo, to ne znai da je u gradjanskoj parnici oslobdjeno od odtetne odgovornosti, jer se moe desiti da - iako oslobodjeno od krivine odgovornosti da je to lice izazvalo ili doprinijelo nastanku tete. Meutim, parnini sud je vezan oslobaajuom krivinom presudom, ako je istom rijeeno pitanje koje za parnini sud predstavlja prethodno pitanje, a o tom pitanju se pravosnano moe odluiti, samo u krivinom postupku. Ukoliko krivini sud oslobodi optuenog od optube, nalazei da djelo za koje je optuen-nije krivino djelo, parnini sud ne moe u tom sluaju suditi o odtetnoj odgovornosti , kao da je teta uzrokovala krivinim djelom. Iz prednje navedenog proizilazi, da je parnini sud uvijek vezan za krivinu osudjujuu presudu, jer krivna presuda predstavlja prethodno pitanje za odluku parninog suda za naknadu tete. Parnini sud je vezan pravosnanom krivinom presudom u pogledu postojanja krivinog djela i krivine odgovornosti, a samostalno odluuje: kakva je teta nastala za oteenog, da li postoji uzrona veza izmeu krivinog djelai i da li je oteeni doprinio da do tete doe. Utvrenje krivinog suda o umiljaju ili nehatu, vezuje parnini sud ako je takvo utvrenje neophodno za donoenje krivine presude I ako je po pravilima graanskog prava relevantno za donoenje presude u parnici. Isto pravilo vai i za parvosnane presude gradjanskog suda i za vezanost parninog suda pravosnanim upravnim aktima. Ova vezanost, istina nije propisana Zakonom, kao to je to sluaj kod vezanosti parnnog suda za pravosnanu presudu krivinog suda. Medjutim, ista u praksi ima svoju primjenu. Ovo pravilo ima svoj pravni osnov u odredbi lana 379. stav 1. taka 1. Zakona o parninom postupku, kojom su propisana ovlatenja parninog suda da, povodom prethodnog pitanja prekine postupak do odluke koja e o tom, kao glavnom pitanju, biti donesena u drugom postupku, to upuuje na zakljuak, da je parnini sud tom drugom odlukom vezan i da je prekid zbog toga opravdan. Inae, postavlja se pitanje iz kog drugog razloga bi prekid bio opravdan ako ne iz prednje navedenog razloga, koji se tie vezanosti parninog suda za pravosnane parnine presude i pravosnana akta upravnih organa. Istom zakonskom odredbom ustanovljen je princip, da parnini sud moe sam rjeavati o prethodnom pitanju (o onom pitanju o kome nema pravosnane odluke), s tim to se odluka o prethodnom pitanju ne unosi u izreku presude parnnog suda (prethodno pitanje se samo obrazlae u okviru odluke o glavnoj stvari) i ta odluka o prethodnom pitanju ima pravni znaaj samo za taj, konkretni sluaju koji se raspravlja, u kojem je pri odluivanju o glavnoj stvari parnini sud sudio i o tom konkretnom prethodnom pitanju i ta odluka o prethodnom pitanju, nije zahvaena pravosnanou, zajedno sa pravosnanou odluke o glavnoj stvari. Iz izloenog se moe zakljuiti da - ukoliko je pitanje koje u gradjanskoj parnici predstavlja prethodno pitanje rijeeno pravosnanom presudom krivinog suda, ta odluka vezuje parnini sud u pogledu postojanja krivinog djela i krivine odgovornosti uinioca. to se tie oslobadjajue krivine presude odgovor na pitanje pravnog znaaja ove presude na ishod spora za naknadu tete u parnici, zavisi od toga, da li je takvom presudom ustanovljeno da radnja koja predstavlja tetnu radnju sa aspekta odtetne odgovornosti, nije krivino djelo (u kom sluaju bi parnini sud bio vezan za takvu odluku krivinog suda), da li je krivini sud utvrdio da optueni nije odgovoran za

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

83

uinjeno djelo zbog postojanja okolnosti koje iskljuuju njegovu krivinu odgovornost (u kom sluaju bi parnini sud, takodje bio vezan za odluku krivinog suda), ili je oslobadjajua presuda donesena zbog toga to nije bilo dovoljno dokaza, u kom sluaju parnini sud moe izvoditi dokaze i utvrdjivati injenice (nezavisno od oslobadjajue presude krivinog suda), odlune za utvrdjivanje postojanja elemenata odtetne odgovornosti. Medjutim u sluaju kad prethodno pitanje nije rijeeno, odnosno kada se istovremeno vodi krivini postupak i postupak za naknadu tete iz istog tetnog (ivotnog) dogadjaja i kad odredjeni sporni pravni odnos (koji ima znaaj uslovljavajueg odnosa u parninom postupku), nije rijeen u krivinom postupku, u praksi se esto postavlja pitanje opravdanosti prekida parninog postupka, do pravosnane odluke krivinog suda. Stanovite sudske prakse povodom ovog pitanja, je razliito. Pristalice principa, da parnini sud sam rjeava o prethodnm pitanju (koje pravilo se odnosi na svako pitanje bez obira na pravnu oblast u kojoj bi se rjeavalo prethodno pitanje), ovo pravilo opravdavaju time, da se time parnini postupak ne odugovlai i da se prua efikasnija pravna zatita, te da se - samim tim to se odluka o prethodnom pitanju ne unosi u izreku presude parnnog suda, postupak u vezi prethodnog pitanja ne okonava pravosnanom presudom i da je time onemogueno da se povodom istog pitanja donesu razliite presude, to nikako ne bi bilo opravdano zbog pravne sigurnosti gradjana. Druga mogunost je da parnini sud prekine postupak koji pred njim tee i da saeka ishod krivinog postupka, to se opravdava opasnou od protivrijenih odluka povodom istog pitanja. I jedna i druga mogunost u odredjenim sluajevima mogu biti opravdane, tako da se ne moe generalno definisati, bezrezervno pravilo za bilo koju od navedenih mogunosti, jer postupanje parninog suda, stvar je ocjene cjelishodnosti koju sud daje prema okolnostima svakog od tih postupaka. Kada je rije onaknadi tete i o pitanju krivine odgovornosti kao uslovljavajueg prethodnog pitanja njegove odtetne odgovornosti, po ocjeni autora ovog podmodula, prekid parninog postupka do pravosnane odluke krivinog suda, nije opravdan. Pored argumenata za ovakav stav, koji su iznijeti kao argumenti pristalica da parnini sud rjeava sam o prethodnom pitanju, autor ovog podmodula u prilog iznesenog stanovita istie i slijedee: Parnini sud samostalno rjeava sva sporna pitanja, to znai i krivinopravna pitanja, od kojih zavisi njegova odluka o glavnoj stvari, ukoliko nadleni krivini sud nije odluio o krivinopravnom pitanju, koje ima pravni znaaj prethodnog pitanja u parninom postupku. U tom sluaju parnini sud se bavi utvrivanjem elemenata krivinog djela, samo radi utvrivanja (ovdje odtetne) odgovornosti u primjeni blanketnog propisa, koji postojanje osnova odgovornosti, vezuje za postojanje krivinog djela, pri emu parnini sud utvruje, da li u radnjama lica sa statusom optuenog u krivinom postupku, ima elemenata odtetne odgovornosti. Krivini sud odluuje o krivinoj odgovornosti optuenog, o pravnoj kvalifikaciji krivinog djela i o kazni u okviru zakonom zaprijeene kazne za odredjeno krivino djelo, te u krivinom postupku izvodi dokaze koji su od pravnog znaaja za odluku o ovim pitanjima.

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

84

Parnini sud u postupku utvrdjivanja odtetne odgovornosti lica koje je skrivilo saobraajnu nezgodu utvrdjuje ispunjenjem procesnih pretpostavki za odgovornost za tetu, o kojim pretpostavkama je bilo rijei u podmodolu pretpostavke odgovornosti za tetu, o osnovu odgovornosti, uslovima odgovornosti i o obavezi naknade tete. Parnini sud izvodi dokaze koji su od pravnog znaaja za odluku o ovim spornim pitanjima. Kada je rije o dokazima, jednostavan, a u sudskoj praksi est primjer je sluaj utvrdjivanja krivine odgovornosti vozaa motornog vozila u saobraaju na putevima, koji je skrivio saobraajnu nezgodu sa smrtnom posljedicom. U tom postupku krivini sud izvodi dokaz vjetaenjem po vjetaku saobraajne struke kako bi odgovorio (ocjenom tog i drugih dokaza) na pitanje o odgovornosti, o krivinom djelu koje se optuenom stavlja na teret o zaprijeenoj kazni u sluaju utvrdjene krivine odgovornosti. Nalaz vjetaka saobraajne struke iz krivinog predmeta (ak ako se parnine stranke u parnici za naknadu tete saglase da isti nalaz poslui kao dokaz u parninom postupku), ne odogovori uvijek na sva sporna pitanja koja su odluna za odtetnu odgovornost. Najee takav nalaz ne sadri elemente na osnovu kojih parnini sud odluuje o doprinosu oteenog, bilo nastanku tete ili njenom poveanju, jer ta pitanja sa aspekta odtetne odgovornosti, nemaju pravnog znaaja . Prednje navedeni primjer upuuje na zakljuak da je gradjanska odgovonost ira od krivine odgovornosti, tako da postoji mogunost da i pored pravosnane krivine presude i dokaza u krivinom predmetu, parnini sud utvrdjuje okolnosti pod kojima je dolo do saobraajne nezgode, to mu nalae zakonska obaveza da po slubenoj dunosti pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava, to ide u prilog teze, da u postupku utvrdjivanja odtetne odgovornosti, parnini sud odluuje sam o prethodnim pitanjima (u konkretnom sluaju sudi o krivici lica koje je skrivilo nezgodu u kontekstu odluke o uzroku rpedmetne saobraajne nezgode), kad god je to cjelishodno. I nie navedeni primjer potvrdjuje ovaj princip, da parnini sud sam sudi o prethodnom pitanju, jer se ne moe definisati pravilo u pogledu ovog predmetnog (prethodnog) pitanja, poto se ni kod ovog pitanja ne moe dati definicija kao bezrezervno pravilo.

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

85

ODGOVORNOST ZA TETU OD OPASNE STVARI ILI DJELATNOSTI (OBJEKTIVNA ODGOVORNOST)

Zakonom o obligacionim odnosima propisana je odgovornost za tetu bez obzira na krivicu (objektivna odgovornost). U praksi su najei sluajevi odgovornosti bez obzira na krivicu iz lana 154. stava 2. Zakona o obligacionim odnosima. Tom zakonskom odredbom propisano je, da za tetu od stvari ili djelatnosti od kojih potie poveana opasnost tete za okolinu, odgovara se bez obzira na krivicu. I stav 3. ovog lana propisuje odgovornost bez obzira na krivicu u drugim sluajvima predvidjenim zaknom, dok je odredbom lana 173. istog zakona propisana odgovornost za tetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Budui da je prema odredbi lana 1106. Zakona o obligacionim odnosima, na obligaciono pravne odnose nastale prije stupanja na snagu ovog zakona, mjerodavno pravo koje je bilo u primjeni u vrijeme nastanka pravnog odnosa, a to znai ranije vaei zakoni kao i pravna pravila propisana zakonima i drugim propisima koji su doneseni do 6. aprila 1941. godine koji se primjenjuju saglasno Zakonu o nevanosti pravnih propisa donesenih prije 6.4.1941.godine to e se na ovom mjestu samo radi ukazivanja na razvojni put ovog osnova odgovornosti, spomenuti da je odgovornost za tetu po osnovu uzronosti (znai bez krivice), kao izuzetak od pravila o odgovornosti po osnovu krivice, primjera radi u pravnom pravilu paragrafa 45, 338, 364 a, 1645 i dr. OGZ, odnosno u pravnim pravilima paragrafa 810, 813, 815 i dr. SGZ. I u rimskom pravu postojali su sluajevi odgovornosti za tetu pod nazivom posebni sluajevi odgovornosti. Ti posebni sluajevi bili su sluajevi odgovornosti za tetu koju uine ivotinje. Zato su sluile tube actio de pauperie i actio de pastu pecoris, koje su spadale u takozvane noksalne tube (actiones noxales), a ova vrsta tubi spadala je u tube deliktnog porijekla (kod deliktne odgovornosti treih lica), ako sin ili rob uini delikt po nalogu, ili bar uz znanje oca ili gospodara odgovarao je imalac vlasti, ak i onda ako podredjena lica u medjuvremenu izidju ispod njegove vlasti. Ova vrsta tubi nije ulazila u opti pojam tete i u teoriju o naknadi tete, a istom tubom se mogla traiti zatita deliktne odgovornosti npr. ako je podredjena osoba poinila delikt bez znanja imaoca vlasti,odgovarao je tada otac ili gospodar, ali uz jednu vanu razliku uporedbe s prvim sluajem, jer je u takvim sluajevima imao alternativnu mogunost: ili da podmiri nastalu obavezu ili da uinioca preda oteenom. Ako bi se radilo o slobodnoj osobi, predaja bi se sastojala u davanju inmancipium, a ako je krivac bio rob, prenosio bi ga gospodar u vlasnitvo oteenog. Ako rob u medjuvremenu bude prodan ili sin adoptiran od nekog treeg, noksalna tuba ide protiv njihovog novog vlasnika ili porodinog starijeine, po naelu da deliktna odgovornost prati linost delikventa. Rimljani su imali poseban naziv za tu vrstu tete (pauperies), to znai osiromaenje, umanjenje imovine, to i terminoloki i sadrajno odgovara pojmu odnosno pravnom institutu tete prema pozitivnim zakonskim propisima u sadanjem drutvenom ivotu i pravnom poretku. Valja napomenuti, takodje radi usporedbe i radi prikazivanja razvojnog puta ovog osnova odgovornosti (objektivna odgovornost), da su Rimljani smatrali da tetu na tudjoj stvari, moe uiniti samo ovjek. Prema pravilima o odgovornost za tetu zvanu

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

86

osiromaenje bilo je predvidieno da e vlasnik etvoronone ivotinje na osnovu ove vrste tube (actio de pauperie) biti duan oteenom naknaditi tetu ili mu, kao oblik noksalne odgovornosti, prepustiti ivotinju koja je tetu nanijela. Na taj nain je vlasnik ivotinje mogao ograniiti svoju odgovornost. Istim zakonom (kako je to naznaeno u knjizi Rimsko pravo autor Ante Romac Zagreb 1987.godine na stranici 272 i 273 u taki 38), bilo je predvidjena i tuba actio depastu pecoris, po kojoj je vlasnik njive, usjeva ili panjaka imao pravo traiti naknadu od vlasnika stoke, koja je pasui izazvala tetu, a vlasnik je i u ovom sluaju imao mogunost, da umjesto plaanja tete, ustupi oteenom stoku koja je nanijela tetu. Prema tome, jo je Rimsko pravo poznavalo posebne sluajeve odgovornosti za tetu koji imaju odredjenih dodirnih taaka sa objektivnom odgovornou prema sadanjem pozitivnom pravu, jer odgovara vlasnik ivotinje koja je tetu nanijela, bilo da mu naknadu tetu, ili da mu prepusti ivotinju. Ovaj osnov odgovornosti poznavali su i raniji zakonici (OGZ i SGZ) kako je to naprijed navedeno, a isti osnov odgovornosti sadran je u odredbama Zakona o obligacionim odnosima. Prednje navedeni kratak osvrt na razvojni put ovog osnova odgovornosti ukazuje da se ovaj osnov odgovornosti za tetu bez krivice razvija sa razvojem i modernizacijom drutva, sa razvojem industrije tehnologije i saobraaja, to samo po sebi dovodi do vee opasnosti do koje dolazi pri upotrebi maina, orudja, vozila pogona na paru i sl. Time su rasli brojni sluajevi nastalih teta po ovom osnovu, a posljedice tih teta bile su velike. Sve navedeno upuuje na zakljak da odgovornost po principu prezumirane krivice nije mogla pratiti razvoj u drutvu i nije mogla udovoljavati ivotnim potrebama, pa je razvojem industrijskog ivota rastao broj teta po osnovu objektivne odgovornosti, jer je neminovno bilo da - kod injenica da teta nije uzrokovana krivicom ovjeka kao ljudskog bia i da potie od neke stvari koja upotrebom i po svojim svojstvima predstavlja opasnost za okolinu, da neko drugi (jer nema krivca), naknadi tu tetu. Proizlazi dakle, da je sam ivot u irem smislu rijei proirio ovaj osnov odgovornosti i nametnuo ovakvo zakonsko rjeenje koje vue svoje korijene znatno ranije, a da je sudska praksa, kroz brojne sluajeve ovog osnova odgovornosti proirila podruje objektivne odgovornosti. Veoma je vano, u svakom konkretnom sluaju da sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava i pravilnom ocjenom izvedenih dokaza pravilno utvrde da odgovornost u konkretnom - odredjenom sluaju spada u ovo podruje odgovornosti bez obzira na krivicu, kako se ovaj osnov odgovornosti ne bi tumaio preiroko i kako bi zaista ostao u domenu odgovornosti po osnovu opasne stvari ili opasne djelatnosti o kojem osnovu je odgovornosti, ovdje rije. To pitanje spada u ovlatenje suda i isto predstavlja, ni malo lak zadatak suda. Pretpostavka uzronosti, kao osnov objektivne odgovornosti je takva pretpostavka prema kojoj je teta nastala u vezi sa opasnom stvari ili opasnom djelatnosti, s tim da se moe dokazivati, da one nisu bile uzrok tete. Kako je osnovnom odredbom lana 154. stav 2. i stav 3. Zakona o obligacionim odnosima propisano da se za tetu od opasne stvari odnosno opasne djelatnosti odgovara po principu kauzaliteta, tj. bez obzira na krivicu, proizlazi da je istom zakonskom odredbom propisano pravilo prema kojem tetnik uvijek odgovara po objektivnoj odgovornosti. Prema istom pravilu ak-o nema dokaza da konkretna teta nije prouzrokovana od opasne stvari ili opasne djelatnosti, vai zakonska pretpostavka, da svaka teta koja je nastala u vezi s opasnom stvari ili

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

87

opasnom djelatnosti potie od njih. Prema tome, za kauzalnu odgovornost potrebno je da oteeni dokae da je nastala teta u vezi sa opasnom stvari odnosno opasnom djelatnou. Ako oteeni to ne dokae, ne moe se pretpostaviti uzronost (ne moe se pretpostaviti da ona potie od te stvari ili djelatnosti), kauzalno odgovorno lice nee odgovarati za tetu zbog nedostatka elementa koji karakterie ovaj osnov odgovornosti, definisanog kao uzronost. Suprotno navedenom, ako je izmedju povjerioca i dunika nesporno postojanje uzronosti, jednako kao i u sluaju kada ima osnova da se uzronost pretpostavi, kauzalno odgovorno lice e odgovarati za tetu i moe se ekskulpirati samo u zakonom propisanim sluajevima. 2.1. Odgovornost od opasne stvari Kod objektivne odgovornosti potrebno je, pored ispujenja optih pretpostavki odgovornosti za tetu, o kojim je bilo rijei u istoimenom podmodulu - da je uzrok tete opasna stvar ili opasna djelatnost. Ne utvrdjuje se postojanje tetnikove krivice, a sama sintagma odgovornost po principu uzronosti dovoljno govori, da je kod objektivne odgovornosti uzrok tete izvan postupanja oteenog, odnsno da je tetu uzrokovao (pod odredjenim zakonom propisanim uslovima), opasna stvar. Zakon o obligacionim odnosima nije definisao ta se u smislu odredbi tog zakona podrazumijeva opasnom stvari. Prema sudskoj praksi, opasnim stvarima se smatraju one stvari (pokretne ili nepokretne, iji poloaj, osobine odnosno svojstva, ili samo postojanje predstavlja poveanu opasnost. Zbog te opasnosti (koja moe biti opasnost neposredno za lice koje stvar koristi ili upotrebljava ili za iru okolinu), ove stvari moraju da budu nadgledane ili upotrebljavane sa naroitom panjom. Kod ovog osnova odtetne odgovornosti, teta potie od opasne stvari. teta dakle nastaje po osnovu poveane opasnosti, nastaje od opasnosti od pokretnih ili nepokretnih stvari iji poloaj, upotreba, svojstva stvari, ili samo njihovo postojanje - predstavlja povean izvor opasnosti za onog koji je u okviru svog posla na bilo koji nain u kontaktu sa tom stvari, kao i za okolinu, zavisno od stepena opasnosti, odnosno od svojstava same stvari. Smatra se da teta potie od opasne stvari ako je teta nastala u vezi sa funkcionisanjem opasne stvari, ili prilikom njene upotrebe, znai - kada je uopte teta u ijem je nastajanju, stvar (opasna), materijalno uestvovala. Odredbom lana 173. Zakona o obligacionim odnosima utvrdjena je pretpostavka uzronosti za tetu od opasne stvari. Prema sadraju i smislu ove zakonske odredbe, smatra se da eta potie od opasne stvari, osim ako se dokae da one nisu bile uzrok tete. Oteeni kod ovog osnova odgovornosti ne mora dokazivati, da teta koju je pretrpio potie od opasne stvari, dokazuje samo da su te stvari uestvovale u tetnom dogadjaju. Pojam pretpostavka uzronosti kao princip za odgovornost po osnovu opasne stvari, da se ova pretpostavka, kao u ostalom i svaka druga pretpostavka (koja ima pravnu snagu pretpostavke, sve dok se ne dokae suprotno), moe oboriti. Obaranje pretpostavke uzronosti, u interesu je (pravnom i ekonomskom) odgovornog lica, lica koje odgovara pozakonu za ovaj oblik tete. Odgovorno lice moe oboriti ovu pretpostavku ako dokae da njegova (ovdje se misli na ovu rije u irem smislu, o emu e kasnije biti govora) stvar, nisu u konkretnom - odredjenom sluaju bile uzrok

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

88

tete, odnosno ako dokae da je uzrok tete izvan njegove stvari i da je uzrok tete bio neki drugi. Razlog za obaranje pretpostavke uzronosti sadrani su odredbi lana 177. Zakona o obligacionim odnosima. Prikazivanje pojma opasne stvari u sudskoj praksi na prednje opisani nain, daje dovoljno prostora sudu, da uzimajui u obzir sve okolnosti konkretnog sluaja: svojstva, poloaj i druge osobine stvari s jedne strane i nain upotrebe odnosno rukovanja koji je svojstven takvim stvarima i koji iziskuje stepen poveane opasnosti s druge strane, izvede zakljuak o tome, da li je konkretna teta prouzrokovana opasnom stvari, da li teta potie od opasne stvari. Ovdje dolazi do izraaja kreativnost suda, jer granica izmedju tete u ijem je nastajanju opasna svar materijalno uestvovala i tete koja nije uzrokovana odredjenom opasnom stvari, Zakonom o obligacionim odnosima nije definisana, niti je mogue takvu granicu definisati. Opasna stvar u sferi odtetne odgovornosti definisana je dakle, ne zakonskom definicijom, ve je u sudskoj praksi definisana samim koritenjem stvari koje - s obzirom na okolnosti konkretnog sluaja, odredjenim stvarima daju karakteristike opasne stvari. Otuda, sudska praksa iri krug opasnih stvari u nastojanju da se pronadje adekvatno rjeenje, kako sa aspekta optih interesa, interesa tehnikog i drutvenog napretka i napretka druva uopte, kao i sa aspekta interesa onih faktora drutva od kojih bi takav tehniki drutveni razvoj drutva zahtjevao, u postupku upotrebe, funkcionisanja stvari sa odredjenim svojstvima, odredjene rtve, koje se u krajnjem svode - u sluaju prozrokovanja tete na njenu naknadu. Prema tome, granicu izmedju opasne stvari kao uzroka predmetne tete i stvari koja nema ta svojstva u svakom konkretnom sluaju utvrdjuje sud, zavisno od okolnosti tog sluaja, to je od pravnog znaaja za odtetnu odgovornost tetnika. Razvojni put odtetne odgovornosti po osnovu opasne stvari i krug opasnih stvari vidljiv je iz teksta pod naslovom II o opasnoj stvari i opasnoj djelatnosti s osvrtom na sudsku praksu prije Zakona o obligacionim odnosima - zbornik radova Saveza drutva pravnika Hrvatske Zagreb odgovornost za tetu iz koje proizlazi, da u prvom razdoblju nakon rata odgovornost po principu uzronosti, koja je dolazila do primjene kod teta uzrokovanih pogonom motornih vozila, nije se proirivala na odtetnu odgovornost imalaca drugih opasnih stvari i da je do toga dolo tek kasnije (pedesetih godina) kada se poelo primjenjivati naelo odbjektivne odgovornosti i na tete koje potiu od ostalih opasnih stvari. U praksi Vrhovnog suda Hrvatske (bive Republike SFRJ) opasnim stvarima smatrale su se stvari: cestovna motorna vozila, parni kotao motorna pumpa hidraulina rpesa lift motorna kosilica kompresor to stvara buku koja uzrokuje oteenje sluha osobi koja radi na stroju, tiskarski stroj starije proizvodnje kod koga svaki okretaj ruke radnika moe ninaijeti povredu, stroj za rezanje metalnih folija, stroj glodalica na elektrini pogon, eljeznika pruga skupa s vlakom u kretanju velika i duboka ne pokrivne rupa za ubacivanje otpadnog papira koja se nalazi u dvoritu zgrade i dr. (kako je to naznaeno u prednje navedenom zborniku gradjana strana 997). U istom zborniku kojim je zabiljeeno ta se smatra opasnom stvari u praksi drugih sudova, kao npr: zrana puka (VS BiH od 10.3.1977.godine), dalekovod, divlja, domaa ivotinja, posuda napunjena soda-vodom i drugi sluajevi. Posmatrajui razvojni put ovog osnova odtetne odgovornosti, usporedbom pravnog shvatanja pojma opasna stvar u ranijoj sudskoj praksi i u sudskoj praksi koja je iskristalisana na temelju odredbi Zakona o obligacionim odnosima koje propisuju

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

89

odtetnu odgovornost po ovom osnovu, moe se rei da je stav sudske prakse, s obzirom da odgovornost za naknadu tete po principu uzronosti ne dovodi svaka opasnost koju neka stvar moe prouzrokovati, nego samo ona stvar koja prouzrokuje odredjenu veu opasnost, jer je uzak krug stvari koje su bez ikakve opasnosti, da se opasnom stvari treba smatrati svaka pokretna i nepokretna stvar iji poloaj ili upotreba, svojstvo ili samo postojanje, predstavlja odredjenu opasnost za okolinu. Polazei od razliitosti stvari, to za sobom povlai i razliitost svojstava naina upotrebe i funkcionisanja stvari, razliite stvari skrivaju razliite oblike i stepene opasnosti, koja se moe manifestovati prilikom funkcionalne upotrebe stvari, to je opredjeljujui faktor kod definisanja opasne stvari kao uzronika nastanka tete. Ukoliko je opasnost od stvari u okvirima uobiajenih granica tolerancije, one nisu opasne s aspekta odtetne odgovornosti, tako da u opasne stvari spadaju samo one stvari, od kojih potie neuobiajene tj. to vea opasnost od tete. Iz svega prednje navedenog proizilazi da u sudskoj praksi ima potekoa oko odredjivanja i definisanja, da li u konkretnom sluaju odredjena stvar ima svojstva opasne stvari. Ovo prvenstveno iz razloga, to jedna te ista stvar, u odredjenim situacijama moe imati ta svojstva, dok u drugim okolnostima ona ta svojstva nema. Poloaj stvari moe biti osnov o kojem neka stvar dobija svojstvo opasne stvari. Tako npr. s obzirom na poloaj koji ima odredjena stvar, moe se uzeti da ona ima svojstva opasne stvari u sluaju: automobil parkiran na veoma strmoj ulici moe pretstavljati opasnu stvar, jer u kontaktu blaeg intenziteta sa bilo kojom drugom stvari moe ga pokrenuti niz strminu, dok taj isti automobil parkiran na ravnom mjestu nema ta svojstva opasne stvari. To je sluaj i sa npr. kamenom, koji, ako stoji na ravnoj povrini pored kolovoza, ne predstavlja opasnu stvar za motorna vozila u pokretu dok kamen na okomitim povrinama koje su sklone odronu i koje od odrona nisu zatiene na adevatan zakonom propisani nain, uz sami kolovoz mogu pretstavljati opasnu stvar ukoliko do odrona kamena dodje i ukoliko se time oteti motorno vozilona putu udarom kamena u vozilo, ili ako kamen koji je na kolovoz dospio odronom pretstavlja iznenadnu opasnost na kolovozu, koja uzrokuje saobraajnu nezgodu a time i oteenja na motornom vozilu i tjelesne povrede lica koja su uestvovala u predmetnoj saobraajnoj nezgodi. Upotreba stvari kao elemenat koji joj daje svojstvo opasne stvari moe se navesti kod motornog vozila u pokretu, bilo putnikog ili teretnog vozila koji u pokretu mogu prestavljati opasnu stvar, a u stanju mirovanja, u rjedjim sluajevima i to s obzirom na gorivo koje to vozilo koristi u pokretu i koje se moe i u stanju mirovanja smatrati opasnom stvari ukoliko se isto vozilo nalazi u blizini nekog od toplotnog izvora energije. Nadalje, ima stvari koje samim svojim postojanjem, pretpostavljaju poveanu opasnost zbog odredjenih njihovih svojstava kao to je to primjer sa radio-aktivnim tvarima, otrovima i sl. Kada je rije o pojmovnom odredjivanju opasne stvari na stranici 999 naprijed spomenutog Zbornika radova odgovornost za tetu, naznaeni su primjeri za opasne stvari: Prema rjeenju Okrunog suda u Zagrebu br. G-1477/84 od 5.6.1984.godine pele s obzirom na svoje svojstvo i mjesto gdje su smjetene (samo 6 metara od medje) mogu pretstavljati opasnu stvar, rjeenje VSH veliko stablo staro nekoliko stotina godina od kojega se otkidaju grane ugroavajui sigurnost ljudi pretstavlja

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

90

opasnu stvar. Iz navedenih primjera vidljiva je raznolikost osnova po kojima se u sudskoj praksi, s obzirom na okolnosti konkretnog sluaja, neka stvar ocjenjuje opasnom s aspekta odtetne odgovornosti . Prema izloenom, pojam opasne stvari je pravni standard, koji, poto nije zakonom definisan, nije apsolutan pojam, ve relativan i utvrdjuje se i odredjuje u svakom konkretnom sluaju, u zavisnosti od okolnosti tog sluaja, a teret dokazivanja, da je uzrok tete neki drugi a ne opasna stvar, snosi lice koje je tetu prouzrokovalo, odnosno imalac stvari koja predstavlja poveanu opasnost. Opasnost mora biti takva, da u uslovima koje neko lice stvara pretstavlja posebnu opasnost, naroito zbog toga, jer se stari i pored velike briljivosti ne mogu uvijek drati pod kontrolom, da bi se posljedice tetnog dogadjaja koje se manifestuju u vidu tete prouzrokovane opasnom stvari, mogle otkloniti. 2.2. Odgovornost po osnovu opasne djelatnosti Kao to naziv Odsjeka 5. Zakona o obligacionim odnosima glasi: opasnost za tetu od pasne stvari ili opasne djelatnosti, kao i odredba lana 173. istog zakona, Zakonom i u sudskoj praksi se ova dva pojma kao osnovi za objektivnu odgovornost (opasna stvar ili opasna djelatnost) koriste uporedo stvar ili djelatnost), to znai da kod oba ova pojma vae ista pravila odtetne odgovornosti i to pravila po osnovu uzronosti, pravila o osnovu odgovornosti prema stvarnom riziku, to znai, bez obzira na krivicu, te da je samo definisanje ovih pojmova razliito. Ni kada je rije o opasnoj djelatnosti, Zakon o obligacionim odnosima nije definisano ni jednom zakonskom odredbom ovaj pojam, ve je isti pojam iskristalisala pravna teorija a naroito sudska praksa. U okviru ovog podmodula, ova dva pojma su, samo radi lakeg poimanja i definisanja razdovjena u posebne podtake. Inae, opasna stvar ili opasna djelatnost s aspekta odtetne odgovornosti, toliko su medjusobno povezane i imaju dodirnih taaka, zbog ega u stvari i nema mjesta njihovom odvojenom razmatranju, jer u tim sluajevima esto je ak teko razluiti da li se radi o odgovornosti od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Stoga e na ovom mjestu autor ovog podmodula pokuati, samo shodno pravnim shvatanjima sudske prakse definisati pojam opasne djelatnosti, dok su sva ostala pitanja koja se tiu kauzalne odgovornosti, kod oba ova pojma, ista. Opasnom djelatnou se u smislu odredbe lana 173. Zakona o obligacionim odnosima mogu smatrati samo one djelatnosti, kod kojih opasnost nije svakodnevna, obina, prosjena. To je poveana opasnost, jer je vea od obine svakodnevne i prosjene opasnosti iz osnova obavljanja djelatnosti. Odredjena djelatnost pretpostavlja djelatnost sa poveanom opasnou, kada zbog njenog redovnog vrenja moe biti ugroen ivot i zdravlje ljudi, ili njihova imovina. Taj ugroavajui faktor iziskuje poveani stepen panje lica koje vri konkretnu djelatnost, jednako kao i lica koja sa tom djelatnou dolaze u dodir kontakt. Lica koja obavljaju opasnu djelatnost, duna su da predvide ponaanje moguih oteenih i ponaanje treih lica i da preduzimaju sve to je u njihovoj moi da izbjegnu tetne radnje tih lica, ili sprijee tetne posljedice. Predvidjanje ponaanja i preduzimanje radnji shodno prednje navedenom, moe se definisati kao poveana panja vrioca opasne djelatnosti. Kod odgovornosti za tetu od opasne djelatnosti,

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

91

uzronost se pretpostavlja, ali se ta pretpostavka moe oboriti protiv dokazima, ako ona nije bila uzrok tete. U sluaju da teta nije skrivljeno prouzrokovana, tetu koja proistie iz vrenja djelatnosti, mora snositi onaj koji vri tu djelatnost, tako da kod ovog osnova odgovornosti, naglasak nije na opasnoj stvari, ve na opasnoj djelatnosti, odnosno na radu sa stvari. Moe se u praksi dogoditi da sredsta za rad koja imaju pravni karakter stvari, ne predstavljaju opasnu djelatnost, da ona slue za obavljanje djelatnosti, te za tetu koju radnik, obavljajui djelatnost pretrpi na radu odgovara lice koje vri tu djelatnost, a ne i imalac stvari. U ovom sluaju postoji uska vezanost izmedju stvari i djelatnosti kao uzronika tete, tako da je zadatak suda da utvrdi kauzalnu odgovornost zavisno od toga, ta je stvarni uzrok tete. Autor Vizner u komentaru Zakona o obligacionim odnosima I prva knjiga Zagreb strana 739. navodi: pod opasnom djelatnou razumjevaju sve one ovjekove aktivnosti kojima se stvara poveana opasnost tete za okolinu bez obzira na to da li konkretna opasnost potie od neke opasne stvari ili djelatnosti sama po sebi, bez neke povezanosti s opasnom stvari. Sudska praksa u bivim republikama ranije SFRJ primjenjujui pravna pravila ranijih zakona rjeavala je sporne pravne odnose iz oblasti nakande tete prouzrokovane opasnom djelatnou po principu objektivne odgovornosti, pri emu su se, kako je to naznaeno u pomenutom Zborniku radova Odgovornost za tetu, kao opasne djelatnosti u praksi Vrhovnog suda Hrvatske smatrale: miniranje eksplozivom, otvaranje bave u kojoj se nalazi karbid, prskanje rastopljenog krea pumpom pripreme za ispaljivanje raketa i njihovo ispaljivanje, rad na istovaranju panel ploa iz kamiona i prikolice s visine od 1,5 metara, istovaranje vrueg bitumena iz cisterne, sjea drva u umi, radovi na istovaru trupaca iz vagona uz pomo dizalice, straarska sluba, kopanje temelja brane radjeno po pojedinim etaama na kamenitom i krakom terenu, rad u rudnikoj jami, rad u tunelu i kamenolomu, rad na visokoj skeli i na visokom stablu i dr. Kada je rije o opasnoj djelatnosti to moe biti rad na mainama na parni pogon, rad na postrojenjima za nuklearnu energiju, gradjevinska djelatnost, lov, ronilatvo i sl. Bio je ovo kratak osvrt na odgovornost po osnovu objektivne odgovornosti, od opasne djelatnosti, dok sva druga pitanja koja se tiu odredjivanja ovog osnova odgovornosti koja su spomenuta u okviru podtake 3.2. taka odgovornost po osnovu opasne stvari primjenjuju se i na ottetnu odgovornost po osnovu opasne djelatnosti. 2.3. Lica odgovorna za tetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti Iz sadraja odredbe lana 174. Zakona o obligacionim odnosima proizlazi da za tetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za tetu od opasne djelatnosti, odgovara lice koje se njome bavi. Ova zakonska odredba jasno definie odgovornost za tetu od opasne djelatnosti za koju odgovara lice koje se njome bavi. Ovo i u sluaju kada je opasna djelatnost vezana za upotrebu opasne stvari (kakvih sluajeva ima u praksi), jer je krajnji uzronik tete opasna djelatnost za ije potrebe bavljenja, stvari slue. Medjutim, obavljanje opasne djelatnosti, uglavnom nije vezano za upotrebu opasne stvari, budui da je uzrok tete

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

92

kod ovog osnova odgovornosti, djelatnost kod koje opasnost nije uobiajena i prosjena, ve je opasnost od djelatnosti, poveana. Za razliku od lica koje odgovara za tetu od opasne djelatnosti, koje definie samo obavljanje djelatnosti, lice koje odgovara za tetu od opasne stvari, tee je definisati. Sintagmu imalac opasne stvari koji je odtetno odgovoran u smislu odredbe lana 174. Zakona o obligacionim odnosima treba tmaiti tako, da za tetu odgovara iri krug lica koja imaju svojstvo imaoca stvari. Imaocem se smatra vlasnik stvari, a vlasnikom stvari se smatra lice kome to pravo pripada sa aspekta propisa o svojinsko pravnim odnosima kojim su predvidjeni naini sticanja prava vlasnitva kako ne nepokretnim, tako i na pokretnim stvarima. U teoriji i sudskoj praksi zabiljeeni su sluajevi da opasna stvar nije uvijek u posjedu vlasnika (imaoca u uem smislu, u smislu prava vlasnitva), bilo da je stvar voljno predata od strane vlasnika u posjed drugom licu, ili je to drugo lice do posjeda stvari dolo na protivpravan nain (lan 175. Zakona o obligacionim odnosima). U oba ova sluaja za tetu od opasne stvari odgovara, umjesto imaoca i jednako kao on, lice koje je u posjedu stvari koja je izvor opasnosti, a time i uzrok tete. Kada imalac stvari povjeri nekom licu koje mu stvar koristi mimo volje imaoca, za tetu od takve upotrebe opasne stvari, odgovara njen imalac, a ne lice koje stvar koristi mimo volje imaoca, s tim da imalac stvari ima pravo na regresni zahtjev. U sluaju kad imalac opasne stvari zasnuje odredjeni obligaciono-pravni odnos (npr. zakupni odnos), ili je imalac opasne stvari stvar predao radi preduzimanja odredjenih radova (npr. samostalnom privredniku), a ta lica se ne nalaze u radu, za tetu od opasne stvari odgovornost snose ta lica (zakupac i samostalni privrednik) umjesto imaoca koji im je stvar predao po osnovu materijalno-pravnog (ugovornog) odnosa i time sebe oslobodio svojstva imaoca stvari za period u kojem je imalac stvari po osnovu pravnog posla drugo lice, kome je stvar predata. Odgovornost tih lica jednaka je, kao i odgovornost imaoca stvari. Imalac stvari, koji stvar povjeri drugome (primjer zakupca ili samostalnog privrednika) moe u smislu l. 176 stav 2 Zakona o obligacionim odnosima, biti odgovoran za tetu pored navedenih lica, ako je teta proizala iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva opasne stvari na koja imalac stvari nije ukazao ovim licima. Po ovom osnovu navedena lica kojima je stvar data da se njome slue na osnovu ugovora, imaju pravo regresa od imaoca opasne stari ukoliko od tih lica naknadi tetu oteenom (lan 176. stav 3. Zakona o oblgiacionim odnosima). Ako tetu od opasne stvari, sluei se njome, nanesu lica koja su u radnom odnosu kod imaoca opasne stvari, ta lica ne odgovaraju po naelu kauzaliteta i mogu snositi odgovornost za nastalu tetu samo po osnovu krivice i to za stepen krivice koji Zakono o obligacionim odnosima predvidja u lanu 170. a po principu uzronosti odgovara za isti tetni dogadjaj, imalac opasne stvari. Na ovom primjeru dolazi do izraaja sloenost ovog pravnog instituta osnov odgovornosti za tetu, koji pokazuje da lica koja su (posredno ili neposredno) uesnici (akteri) odredjenog tetnog dogadjaja, mogu za isti tetni dogadjaj snositi odgovornost za prouzrokovanu tetu po razliitim osnovima. To potvrdjuje naprijed iznesenu tezu, da zadatak suda, esto nije lak, kada je u pitanju utvrdjivanje osnova odgovornosti za tetu, to opravdava izradu ovakvog vida edukativnog materijala koji, pored ostalog imaju za cilj potsticanje korisnika ovog podmodula na razmiljanje i na pravno procjenjivanje ovog pravnog pitanja i pravilno

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

93

vrenje selekcije bitnih od nebitnih injenica i utvrdjivanje relevantnih injenica koje su odlune za pravilnu primjenu materijalnog prava. Iskljuivo je odgovoran imalac opasne stvari za tetu nastalu od te stvari, u sluaju kada stvar povjeri drugom licu, ukoliko to lice nije osposobljeno ili nije ovlateno za rukovanje sa tom stvari (lan 176. stav 4. Zakon o obligacionim odnosima). Dakle, u ovom sluaju in povjeravanja opasne stvari drugom licu, ne oslobadja imaoca stvari odtetne odgovornosti od opasne stvari, jer je izvor tete (kao to je naprijed reeno) u poveanoj opasnosti, to sasvim logino, iziskuje osposobljenost i ovlatenje za rukovanje, to je neodvojio od opasne stvari i to je u obavezi imaoca takve stvari. Stoga, kada imalac takvu stvar povjeri drugom licu a da to lice nije osposobljeno za rukovanje, imalac stvar snosi odgovornost kao da je teta nastala upotrebom stvari od strane imaoca. Naji, u praksi sluaj odgovornosti imaoca opasne stvari i dileme u vezi sa definisanjem imaoca opasne stvari je, sluaj kada motorno vozilo, u trenutku tetnog dogadjaja, iako prije tog dogadjaja prodato i predato u posjed kupcu, a i dalje registrovano na imenu ranijeg vlasnika (prodavca), to je est sluaj (bar do isteka registracije tog vozila), postavlja se pitanje, u sluaju prouzrokovanja tete tim vozilom, koje lice ima svojstvo imaoca stvari: raniji vlasnik na kome je vozilo registrovano, ili novi vlasnik (kupac tog vozila). Ovo pitanje je pravnog znaaja za stvarnu legitimaciju u parnici u kojoj se utvrdjuje odtetna odgovornost, to je od uticaja na utvrdjivanje osnovanosti samog osnova potraivanja naknade tete. Kada je stvar u suvlasnitvu vie suvlasnika, svi suvlasnici su imaoci stvari sa pripadjuim im suvlasnikim (idealnim) dijelom i svi oni odgovaraju, srazmjerno svom sluvlasnikom dijelu. Njihova odgovornost je solidarna. Ono to je jo znaajno spomenuti kod ovog osnova odgovornosti je, da s obzirom da je osnov ovog oblika odgovornosti, uzronost (kauzalitet), odgovornost imaoca opasne stvari, pri emu se misli na iri krug lica sa statusom imaoca stvari, o emu je naprijed bilo rijei,odnosno lica koja se bave opasnom djelatnou, nije uslovljeno podnoenjem zahtjeva poslovno nesposobnog lica, nakon to je postalo sposobno na ruenje posla , to predstavlja preduslov kod subjektivne odgovornosti i kod odgovornosti za drugoga. 2.4. Oslobadjanje od odgovornosti Sluajevi oslobodjanja od odgovornosti imaoca opasne stvari, jednako kao i lica koje se bavi opasnom djelatnou, propisani su odredbom lana 177. Zakona o obligacionim odnosima. Istom zakonskom odredbom, kao razlozi za oslobodjenje od odgovornosti (pod zakonom propisanim uslovima), predvidjeni su: dogadjaji koji su izvan stvari, radnja oteenog lica i radnja treeg lica. Objektivno odgovorno lice snosi teret dokazivanja ako eli da se rastereti svoje odgovorosti, a rasteretiti se moe, ako dokae da je tetu izazavao neki dogadjaj, tree lice ili oteeni. Odredbom lana 177. stav 1. istog zakona propisano je da se imalac stvari oslobadja od odgovornosti ako dokae da teta potie od vie sile, odnosno od nekog drugog uzroka koji se nalazi izavan stvari, koji se nije mogao predvidjeti ni izbjei, ili otkloniti. U sudskoj praksi, ovaj razlog se esto naziva viom silom mada taj pojam nije

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

94

sadran u navedenoj zakonskoj odredbi. Medjutim, polazei od toga kako je zakonodavac stilizovao ovaj propis lana 177. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima kojim je uslov za oslobodjenje od odgovornosti definisao kao nepredvidive neotklonjive dogadjaja ija dejstva su izvan stvari i ija dejstva, s obzirom na nain na koji dejstvuje, na obim u kojem djeluje, prekidaju uzronu vezu izmedju tetne radnje koja se manifestuje u vidu tete i uzroka koji potie iz osnova opasne stvari ili opasne djelatnosti, ovaj uslov u sutini ima sva obiljeja vie sile u odnosu na odredjeni tetni dogadjaj do kojeg ne bi ni dolo da nije bilo tog, nepredvidivog i neotklonjivog dogadjaja. Uzroci sadrani u ovom zakonskom propisu koji imaju pravni karakter odnosno obiljeja vie sile na konkretni tetni dogadjaj, treba da budu ispunjeni istovremeno, kada je rije o ovom razlogu za oslobodjenje tetnika od odgovornosti. Sam pojam nepredvidivost i neotklonjivost relativnog je karaktera i opredjeljuje ga sama opasna stvar (svojstva, poloaj i slino) i opasna djelatnost i isti pretstvavlja pravni standar. Ono to se smatra viom silom kod jedne opasne stvari odnosno opasne djelatnosti ne mora pretstavljati nepredvidi i neotklonjivi dogadjaj kod druge stvari. Prema stavu 2. lana 177. Zakona o obligacionim odnosima, lice koje odgovara za tetu po principu objektivne odgovornosti, moe se u cjelini ili djelimino osloboditi svoje odgovornosti samo ako dokae da je do tete dolo iskljuivo radnjom oteenog ili treeg lica ali pod uslovom da tu radnju nije moglo predvidjeti i njene posljedice izbjei ili otkloniti. Da bi ovaj razlog bio ostvaren za oslobodjenje od odgovornosti, uzrok tete mora biti radnja oteenog i to kao iskljuivi uzrok a ako je ta radnja djelimino prouzrokovana radnjom oteenog, imalac opasne stvari ili opasne djelatnosti se djelimino (srazmjerno doprinosu oteenog nezgodi), oslobadja svoje, inae objektivne odgovornosti. U sudskoj praksi zabiljeeni su esti sluajevi suodgovornosti za nastanak tete. Osnov za utvrdjivanje doprinosa oteenog nastanku tete, kao i obim suodgovornosti pretstavljaju pitanja koja se tiu pravilne primjene materijalnog prava, na to je sud duan da pazi po slubenoj dunosti. esti su sluajevi u sudskoj praksi, da sudovi o ovim odlunim injenicama ne vode rauna u dovoljnoj mjeri i time srankama ostavljaju prostora za osporavanje sudskih odluka istaknutim prigovorom doprinosa tetnika ili treeg lica nastanku tete. O ovom prigovoru sudovi najee ne mogu suditi bez pomoi vjetaka odgovarajue struke koji treba da odgovori na pitanje, ta je uzrok tete u odredjenom sluaju, s obzirom na sve okolnosti konkretnog sluaja, a zadatak je suda (a nikako vjetaka), da ocjenom izvedenih dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdi uzrok tete i eventualni doprinsot tetnika ili treeg lica nastanku tete to, mora se priznati nije jednostavan zadatak. Procjenjivanje svih okolnosti konkretnog sluaja i utvrdjivanje obima suodgovornosti lica koja su po nekom od osnova su odgovorna za predmetnu tetu (podijeljena odgovornost), pretstavlja takodje pravni standar, od ijeg pravilnog ustanovljenja zavisi, kako osnov odgoornosti, tako i obim odgovornosti tih lica, o emu e vie rijei biti u okviru teme obim naknade tete. Kada je rije o suodgovornsoti lica koja odgovaraju za tetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti s jedne strane i oteenog ili treeg lica koji su doprinijeli nstanku tete, ili su doprinijeli da teta bude vee, s druge strane potrebno je ukazati, da u jednom tetnom dogadjaju imalac opasne stvari ili opasne djelatnosti odgovara po principu kauzaliteta, a oteeni ili tree lice odgovaraju po principu krivice da se u jednom tetnom dogadjaju moe pojaviti odgovornost po vie osnova odtetne odgovornosti.

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

95

Najei sluajevi u sudskoj praksi suodgovornosti su kod teta prouzrokovanih u saobraajnoj nezgodi. Svaki sluaj prouzrokovanja ovog vida tete procjenjuje se i obim suodgovornosti utvrdjuje, zavisno od svih okolnosti tog sluaja, tako da nema u sudskoj praksi (niti to Zakon o obligacionim odnosima poznaje) modela o odnosu suodgovornosti imalaca opasne stvari ili opasne djelatnosti i oteenog, odnosno treeg lica. Taj odnos opredjeljuju brojni elementi koji su od pravnog znaaja na uzrok nastanka tete i obim doprinosa suodgovornih lica. Saglasno stavu 4. lana 177. navedenog zakona, ukoliko je nastanku tete djelimino doprinijelo tree lice, imalac opasne stvari odnosno opasne djelatnosti ne oslobadja se odtetne odgovornosti, ve odgovara solidarno sa treim licem. To znai, da u sluaju da tetu djelimino uzrokuje tree lice, da se imalac stvari ne oslobadja kauzalne odgovornosti u tom dijelu. Ova lica (imalac opasne stvari odnosno djelatnosti i tree lice) imaju pravo regresa jedni u odnosu na druga lica. Krug treih lica iz stava 5. lana 177. Zakona o obligacionim odnosima nije definisan istom zakonskom odredbom niti nekom drugom odredbom tog zakona. Propisom ove odredbe predvidjeno je, da se treim licem ne smatraju lica kojim se imalac stvari posluio pri upotrebi stvari, tako da ova odredba sadri negativnu definiciju treeg lica. Ovaj krug treih lica definie pravna teorija i sudska praksa. Polazei od sadraja i smisla odredbe lana 177. prednje navedenog zakona (o emu je naprijed, u okviru ove take bilo rijei), treim licima se ne smatraju: oteeni, ni imalac opasne stvari odnosno opasne djelatnosti iz lana 174. tog zakona, kao ni lica koja odgovaraju isto kao imalac stvari (lan 175. i lana 176. Zakona o obligacionim odnosima), lice koje je protivpravno oduzelo opasnu stvar i kome je imalac povjerio, kao ni lice iz lana 177. stav 5. Zakona o obligcionim odnosima (lice kojim se imalac posluio pri upotrebi stvari), a treim licem ne mogu se smatrati ni lica koja solidarno odgovaraju oteenom (npr. imaoci motornih vozila uesnici nezgode), kao ni lica koja status treeg lica nemaju ni u smislu odredbi Zakona o osiguranju imovine i lica. Kao to je naprijed reeno Zakon o obligacionim odnosima nije propisao krug treih lica u smislu prednje navedene odredbe lana 174. stav 2. i 4. Zakona o obligacionim odnosima. U Zborniku radova Saveza drutva pravnika Hrvatske odgovornost za tetu na stranici 1007 zabiljeeno je: u sudskoj praksi su se kao tree osobe smatrale: saobraajac koji daje pogrean znak za prolaz vozila i usljed toga dodje do tete, biciklist koji naglim izlaskom sa sporednog na glavni put navede vozaa da naglo skrene ustranu pa se usljed toga prevrne i sudari sa drugim vozilom, opina koja nije zatitila put prema rijeci niti postavlja rasvjetu da osigura jasan vidik.

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

96

ODGOVORNOST ZA DRUGOGA

O dogovornosti za drugoga, sa aspekta ispunjenja optih pretpostavki za tetu bilo je rijei u podmodulu Pretpostavke odgovornosti za tetu taka 3.3. do take 9. Stoga e u okviru ovog teksta biti rijei o odgovornosti za drugoga kao osnovu odgovornosti za tetu. Pravnim pravilima paragrafa 810. SGZ propisano je, da za tudje djelo, niko nije duan odgovarati. Pravnim pravilom 1313. AGZ propisuje, da niko ne odgovara za tudje protivzakonite radnje, u kojima nije uestvovao. Prednje navedena pravila pomenutih Zakonika, u saglasnosti su sa osnovnim pravilom kod odgovornosti za naknadu tete, da svako odgovara za tetu koju je svojom radnjom prouzrokovao. Ovo pravilo se nije moglo uvijek primijeniti, tako da su razne ivotne situacije u kojima inae odgovorna lica nisu mogla odgovarati, kreirale poseban osnov odgovornosti odgovornost za drugoga, kao a contrario vlastitoj odgovornosti. Sam naziv ovog osnova odgovornosti govori da je rije o odgovornosti za drugoga koji moe biti po osnovu: stvarne nesposobnosti za rasudjivanje lica koje je tetu prouzrokovalo (to pravni poredak ne moe ostaviti nesankcionisanim i zbog ega je zakonom propisani krug lica koja odgovaraju zato lice po navedenom osnovu), zatim po osnovu nemogunosti (iz raznih razloga) da, inae odgovorna lica, tetu naknade, u kom sluaju odgovaraju druga lica, po osnovu bilo odnosa: zavisnosti, podredjenosti ili pripadnosti s licem koje je tetu prouzrokovalo. Kod odgovornosti za drugoga, osnov odgovornosti tetnika (misli se na tetnika u irem smislu rijei i u pravom znaenju, na lice koje odgovara za drugoga), ima dvije dimenzije. Prva dimenzija je - osnov po kome tetnik odgovara za drugoga (za lice koje je tetu nanijelo, a koje, iz odredjenih, zakonom propisanih razologa, ne moe snositi odgovornost za tetu). Taj osnov moe biti kao to je naprijed reeno kad lica koja su tetu prouzrokovala, nisu deliktno sposobna za rasudjivanje (sluaj iz lana 164. Zakona o obligacionim odnosima), kad se lice koje je tetu nanijelo, ne moe obavezati na naknadu iz odredjenih razloga (npr.ako se radi o maloljetnom djetetu) koje se nalazi u odnosu zavisnosti, podredjenosti (npr.sluaj iz lana 165. do lana 168. Zakona o obligacionim odnosima), u kojim je propisana odgovornost roditelja i odgovornost drugih lica za maloljetno dijete, ili kada se od lica koje je tetu nanijelo, ne moe oekivati da e ono biti u stanju tetu naknaditi (sluaj iz lana 169. tog zakona). Prema izloenom, osnov odgovornosti drugoga za lice koje je tetu prouzrokovalo proizlazi iz odredjenog odnosa tog lica i lice koje je tetu neposredno nanijelo ili iz stanja koje je od znaaja za postojanje delitne sposobnosti. Druga dimenzija osnova odgovornosti tetnika (misli se na tetnika u irem smislu koji odgovara za drugoga) sastoji se u tome, da tetnik, tj. lice koje odgovara za drugoga moe biti odgovorno: bilo po osnovu krivice, ili po principu uzronosti, to u svakom konkretnom sluaju zavisi od postojanja elemenata ispunjenja uslova za neki od ovih osnova odgovornosti. Proizlazi dakle, da se osnov odgovornosti za drugoga utvrdjuje zavisno od odnosa tetnika u uem smislu rijei, koji je tetu neposredno poinio i tetnika u irem smislu te rijei koji, s obzirom na odreeni odnos sa ovim prethodnih, odgovara za njega u postupku naknade tete, kao i od sposobnosti (deliktne) tetnika u uem smislu rijei, po kom osnovu je ustanovljena odgovornost za drugoga, to

Opste pretpostavke odgovornosti za stetu

97

pretstavlja karakteristike tog osnova odgovornosti, a kada se ustanovi osnov po kome to lice odgovara za drugoga, tek onda se utvrdjuje, po kom osnovu je (krivici ili uzronosti), to lice odgovorno za predmetnu tetu. U daljem tekstu, slijedi kratak osvrt na pojedine osnove odgovornosti za drugoga.