C.J.

Sansom KRALJEVSKA KRV

C.J.SANSOM

KRALJEVSKA KRV
Preveo s engleskoga

Bruno tefi

Naslov izvornika C. J. Sansom Sovereign Copyright C. J. Sansom 2008

Posveeno P. D. James

logor

gradska vrata Bootham Bar jorka katedrala

ga t e

Ul ic

opatija sv. Marije

r et e aP

on e aC Ul ic

kraljevski ribnjak
Ul i
aW alm

a oss G Ulica F

te
c
Ga

a premdonu Lon

jorki dvorac

te

prema Hull u
gradska vrata Walmgate Bar

Samostanska crkva Paviljoni Kraljeva kua Wrenneova kua Dvorana trgovaca

Zajednika blagovaonica Oldroydova kua

Ukinuti samostani

PRVO POGL AVLJE

SPOD STABALA bijae mrano, tek je malo mjeseine prodiralo kroz poluogoljene grane. Tlo je bilo gusto prekriveno liem. Konjska kopita gotovo se nisu ula i bilo je teko rei nalazimo li se jo na glavnoj cesti. Prokleta staza, tako ju je ranije nazvao Barak, gunajui jo jednom o surovosti barbarskog kraja u koji sam ga doveo. Nisam mu odgovorio jer bijah mrtav umoran, uboga su me lea boljela, a noge u tekim jahaim izmama bile su tvrde kao kamen. Usto, bio sam i zabrinut, a neobina misija koja me ekala titila mi je misli. Podignuo sam ruku s uzda i u depu ogrtaa potraio nadbiskupov peat, gladei ga poput talismana i prisjeajui se Cranmerova obeanja: Bit ete posve sigurni, nema opasnosti. Za sobom sam ostavio i mnoge brige jer prije est dana bijah pokopao svoga oca u Lichfieldu. Barak i ja otada smo pet dana mukotrpno jahali na sjever, cestama koje su bile u loem stanju nakon tog kinog ljeta 1541. Najzad smo stigli do divljih krajeva gdje su se sela sastojala od takozvanih dugih kua, straara od slame i blata u kojima su pod istim krovom ivjeli ljudi i stoka. Tog popodneva skrenuli smo s Velike sjeverne ceste kod Flaxbyja. Barak je htio prenoiti u konaitu, ali ja sam inzistirao da nastavimo jahati, makar to potrajalo cijelu no. Podsjetio sam ga da kasnimo, da je sutra dvanaesti rujna i da do svog odredita moramo stii mnogo prije kralja.
1

C.J.Sansom

Cesta se, meutim, ubrzo pretvorila u blato i dok se no sputala, odluili smo je napustiti i krenuti suim putem koji je zavijao prema sjeveroistoku, kroz umovit kraj i gola polja gdje su svinje rovale meu komadiima utog strnita. Ubrzo smo zali u gustu umu i sada smo se ve satima polako probijali kroz nju. Jednom smo skrenuli s glavnog puta i vraki se namuili dok smo ga ponovno pronali u mraku. Sve je bilo tiho osim apta opalog lia i povremenog utanja gustia kad bi koji vepar ili divlja maka pobjegli od nas. Konji, natovareni bisagama s naom odjeom i drugim potreptinama, bijahu iscrpljeni jednako kao Barak i ja. Mogao sam osjetiti Genesisov umor, a Sukey, Barakova inae energina kobila, bila je zadovoljna to moe pratiti njegov polagan korak. Izgubili smo se, progunao je. U konaitu su rekli da pratimo glavni put juno kroz umu. Uostalom, uskoro e svanuti, odvratio sam. Onda emo vidjeti gdje smo. Barak je umorno progunao. Osjeam se kao da smo jahali sve do kotske. Ne bi me iznenadilo da nas otmu radi otkupnine. Nisam nita odgovorio, umoran od njegova prigovaranja te smo se u tiini nastavili probijati kroz umu. U mislima sam se vratio oevu sprovodu tjedan prije. Nekolicina okupljenih oko groba, lijes kako se sputa u raku. Moja roakinja Bess, koja ga je pronala mrtvog u krevetu kada mu je donijela zaveljaj s hranom. Da sam barem znao koliko je bolestan, rekao sam joj kad smo se poslije vratili na farmu. Ja sam se trebao brinuti za njega. Umorno je odmahnula glavom. Bio si daleko u Londonu i nismo te vidjeli vie od godinu dana. U oima sam joj proitao da me okrivljuje. I sm sam proivljavao teka vremena, Bess. Ali doao bih. Uzdahnula je. Dotuklo ga je kad je stari William Poer umro prole jeseni. Posljednjih godina borili su se ostvariti profit od farme i inilo se da je on jednostavno odustao. Zastala je. Rekla sam mu da bi ti se trebao javiti, ali nije htio. Bog nam alje teke kunje. Prvo sue prolog ljeta, a ove godine poplave. Mislim da se sramio novanih nevolja u koje je upao. A onda ga je uzela vruica.
2

KRALJEVSKA KRV

Kimnuo sam. Bio sam okiran doznavi da je seosko imanje na kojem sam odrastao i koje je sada pripalo meni u tekim dugovima. Mojem je ocu bilo gotovo sedamdeset godina, a ni njegov upravitelj posjeda William nije bio mnogo mlai. Za zemlju se nisu brinuli primjereno i posljednjih nekoliko godina etve su bile siromane. Kako bi opstao, uzeo je hipoteku na farmu kod bogatog zemljoposjednika u Lichfieldu. Za to sam prvi put doznao primivi pismo od vjerovnika, odmah nakon oeve smrti, u kojem mi je napisao da sumnja kako e vrijednost zemlje biti dovoljna za otplatu duga. Kao i veina bogatih posjednika tih dana, elio je poveati ispau za svoje ovce i davanje zajmova s neumjerenim kamatama starijim farmerima bio je jedan od naina da to postigne. Ona krvopija sir Henry, gorko sam rekao Bess. to e uiniti? Pustiti da imanje propadne? Ne, odgovorio sam. Neu osramotiti oevo ime. Podmirit u dugove. Sam Bog zna da mu to dugujem, pomislih. Dobro. Naglo sam se prenuo kad se iza mene zaulo nemirno frktanje. Barak je pritegnuo Sukeyine uzde i zaustavio je. I ja sam stao te se nelagodno okrenuo u sedlu. Njegov obris i siluete drvea sada su bili otriji, poinjalo se daniti. Uperio je prst ravno pred sebe. Pogledajte! Malo ispred nas uma je bila rjea. U daljini sam ugledao crvenu toku, nisko pod nebom. Eno je! uskliknuo sam trijumfalno. Svjetiljka za koju su nam rekli da je traimo, postavljena na vrh crkvenoga tornja kako bi se putnici mogli orijentirati. Ovo je uma Galtres, ba kao to sam rekao! Izali smo iz ume. Hladan vjetar puhao je s rijeke dok je nebo postajalo svjetlije. vre smo privinuli ogrtae i krenuli jahati u smjeru Yorka.

GLAVNA CESTA koja je vodila u grad ve je vrvjela teretnim konjima i kolima nakrcanim svim vrstama hrane. Bijahu tu i umari s ogromnim kolima natovarenim cijelim deblima iji su krajevi opasno visjeli sa stranjih dijelova kola. Pred nama su se ubrzo ukazale gradske zidine, tamne od patine stotina godina, a iza njih bijahu tornjevi nebrojenih
3

C.J.Sansom

crkava nad kojim su dominirala dva tornja katedrale u Yorku. Guva je kao u dane sajma na trnici u Cheapsideu, primijetio sam. Sve to za kraljevu velianstvenu svitu. Nastavismo polako jahati, a svjetina bijae tako gusta da smo se kretali puevim korakom. Postrance sam promotrio svoga suputnika. Prolo je vie od godinu dana otkad sam zaposlio Jacka Baraka kao pomonika u svojem odvjetnikom uredu, nakon to je njegov stari gospodar pogubljen. To negdanje dijete londonskih ulica, koje je zavrilo u slubi Thomasa Cromwella obavljajui za njega sumnjive poslove, bijae neobian izbor za pomonika, premda je bio pametan i na sreu pismen. No nisam zaalio to sam ga uposlio. Dobro se prilagodio radu za mene te je revno uio o zakonu. Nitko nije bio bolji u usmjeravanju svjedoka pri davanju izjave pod prisegom ili pronalaenju opskurnih podataka, a njegov cinian, nesvakidanji pogled na sustav bio je koristan korektiv mojem entuzijazmu. Meutim, posljednjih nekoliko mjeseci Barak se esto inio potiten, a katkad bi zaboravio na svoje ponaanje te postao nekulturan i podrugljiv, kakav je bio kad sam ga tek upoznao. Pribojavao sam se da mu je moda dojadilo i pomislio sam da bi ga put u York mogao dozvati pameti. Ipak, bio je poput pravog Londonca pun predrasuda prema sjeveru i sjevernjacima pa je gotovo cijelim putem gunao i prigovarao. Sada se nepovjerljivo ogledao oko sebe, sumnjiav zbog svake sitnice. Uz cestu su se poele nizati ratrkane kue, a potom se s nae desne strane ukazao visoki stari zid s krunitem iza kojeg se uzdizao ogroman iljasti toranj. Vojnici su patrolirali na vrhu zida sa eljeznim kacigama na glavama, odjeveni u bijele tunike s crvenim kriem kraljevskih strijelaca. No umjesto lukova i strijela nosili su maeve i zastraujua koplja, a neki su ak imali puke na fitilj. Iznutra je dopiralo gromoglasno udaranje i kovanje. To je zasigurno opatija sv. Marije, gdje emo odsjedati, rekao sam. Zvui kao da su u tijeku velike pripreme kako bi sve bilo spremno za kralja. Idemo li odmah tamo, ostaviti stvari? Ne, prvo bismo trebali vidjeti brata Wrennea, a potom otii u dvorac.
4

KRALJEVSKA KRV

Vidjeti zatvorenika? upitao je tiho. Da. Barak je podignuo pogled prema zidovima. Opatija je dobro uvana. Kralj ne moe biti suvie siguran u dobrodolicu, nakon svega to se ovdje dogodilo. Diskretno sam govorio, ali ovjek ispred nas koji je hodao pokraj teretnog konja natovarenog itom okrenuo se i otro nas pogledao. Barak je podignuo obrve i mukarac je skrenuo pogled. Zapitao sam se nije li moda jedan od dounika koji su radili za Vijee Sjevera. Takvi su u Yorku sada zacijelo imali pune ruke posla. Moda biste trebali odjenuti svoju odvjetniku halju, predloio je Barak kimajui ravno pred sebe. Kola i pokuarci skretali su u opatiju kroz ogromnu kapiju u zidinama. Nedaleko od kapije zidine opatije sastajale su se s gradskim zidinama pod pravim kutom, a odmah do nje bijae impozantna straarnica ukraena slubenim grbom Yorka, pet bijelih lavova na crvenoj pozadini. Ondje je bilo postavljeno jo straara, s kopljima u rukama, elinim kacigama i prsnim oklopima. Iza zida, velebni tornjevi katedrale uzdizali su se prema sivome nebu. Ne namjeravam je sada vaditi iz torbe, suvie sam umoran. Potapao sam se po depu ogrtaa. Ovdje imam dokaz komornikova autoriteta. U depu sam nosio i peat nadbiskupa Cranmera, ali on je bio namijenjen samo za jednu osobu. Zagledao sam se ravno pred sebe, u neto to su mi rekli da oekujem, ali od ega sam ipak zadrhtao: etiri glave nabijene na visoke kolce, skuhane i crne, koje su vrane napola pojele. Znao sam da su dvanaestorica pobunjenika uhiena tog proljea u Yorku bila pogubljena i da su im glave i dijelovi tijela postavljeni na svim gradskim vratima kao upozorenje ostalima. Zastali smo na kraju kratkoga reda, a konji su oborili glave od umora. Straari su zaustavili nekog siromano odjevenog ovjeka i grubo ga ispitivali kojim je poslom doao u grad. Da barem poure, proaptao je Barak. Umirem od gladi. Znam. Hajde, mi smo sljedei na redu. Jedan od straara zgrabio je Genesisove uzde, dok je drugi pitao za razlog naega dolaska. Imao je sjevernjaki naglasak i grubo naborano lice. Pokazao sam mu komornikovo pismo. Kraljev odvjetnik? upitao je.
5

C.J.Sansom

Da. Ovo je moj pomonik. Tu smo kako bismo pomogli sa zahtjevima upuenim Njegovu Velianstvu. Potrebna im je vrsta ruka tamo gore, rekao je. Smotao je papir i mahnuo nam da proemo. Dok smo jahali kroz ulaznu kulu, lecnuo sam se od uasa ugledavi velik komad mesa pribijen na vrata oko kojeg su zujale muhe. Pobunjeniko meso, rekao je Barak iskrivljena lica. Da. Odmahnuo sam glavom pomislivi na udne puteve sudbine. Da tog proljea nije bila razotkrivena urota, ne bih bio ovdje niti bi kralj putovao na sjever sa svojom povorkom, najveom i najvelebnijom koju je Engleska ikad vidjela. Nastavili smo jahati kroz kulu u kojoj su konjska kopita iznenada zaklopotala, a potom uli u grad.

IZA GRADSKIH VRATA pruala se uska ulica ispunjena trokatnicama s niskim strehama i duanima ispred kojih bijahu stolovi s izloenom robom i trgovci koji su sjedili na panjevima izvikujui cijene. York me se dojmio kao siromano mjesto. Neke od kua izgledale su poprilino trono, crne grede bile su vidljive na mjestima gdje je otpala buka, a ulica je bila tek malo vie od blatnjavog puta. Bilo je teko jahati kroz uurbanu gomilu, ali znao sam da gospodar Wrenne, kao i svi vii gradski odvjetnici, ivi u blizini same katedrale, koju nije bilo teko pronai jer je svojom veliinom dominirala cijelim gradom. Gladan sam, rekao je Barak. Pronaimo neto za doruak. Pred nama se pojavio jo jedan visok zid. inilo se da je York grad zidova. Iza njega uzdizala se katedrala. Malo dalje nalazio se veliki otvoreni prostor koji je vrvio tandovima s jarkim prugastim tendama to su leprale na hladnom vlanom povjetarcu. Domaice u tekim haljinama ustro su raspravljale s trgovcima dok su zanatlije u jarkim livrejama svojih cehova s visine mjerkali izloenu robu, a psi i djeica u dronjcima tragali za otpacima. Opazio sam da veina ljudi nosi zakrpanu odjeu i iznoene drvene klompe. Posvuda su stajali straari u livrejama s gradskim grbom i motrili svjetinu. Skupina visokih utokosih mukaraca sa psima vodila je stado neobinih ovaca s crnim glavama rubom trnice. Znatieljno sam promotrio njihova lica otvrdnula od vremena i teke vunene ogrtae. To
6

KRALJEVSKA KRV

su zacijelo bili legendarni stanovnici Dalesa koji su inili temelj pobune prije pet godina. Potpuna opreka njima bijahu sveenici u crnim haljama i kapelani sa smeim kukuljicama koji su ulazili i izlazili kroz vrata u zidinama to su vodila u etvrt oko katedrale. Barak bijae odjahao do oblinjega tanda s pitama. Nagnuo se s konja i upitao koliko kotaju dvije pite s ovetinom. Prodava je zurio u njega jer mu njegov londonski naglasak bijae nerazumljiv. Junjaci? progunao je. Da. Gladni smo. Koliko za dvije pite od ovetine? Barak je govorio glasno i polako, kao da se obraa idiotu. Prodava ga je prostrijelio pogledom. Je l sam ja kriv to gae ko patka? upitao je. Ti si taj koji melje rijei poput noa to kripi po tavi. Dvojica krupnih mukaraca iz Dalesa prolazili su pokraj tanda i zastali vidjeti to se zbiva. Je l ti ovo junjako pseto pravi probleme? upitao je jedan prodavaa. Drugi je posegnuo velikom uljevitom rukom i zgrabio Sukeyine uzde. Pusti to, mamlaze, prijetei je odvratio Barak. Iznenadio me bijes koji se pojavio na mukarevu licu. Bahata junjaka huljo. Dolazi ti debeli Henrik pa odmah misli da nas moe vrijeat kako te volja. Poljubi me u dupe, odvratio je Barak, netremice gledajui mukarca. Mukarac je posegnuo prema svome mau. Barakova ruka poletjela je prema koricama njegova maa. Progurao sam se kroz gomilu. Ispriajte nas, gospodine, rekao sam umirujue, iako mi je srce snano udaralo. Moj ovjek nije mislio nita loe. Imali smo naporan put Mukarac me pogledao s gaenjem. Grbavi lord, ha? Doli ste ovamo na tom finom konju da nam opeljeite ono malo novca to nam je ostalo? Poeo je izvlaiti ma, a potom zastao kad mu je netko pritisnuo vrh koplja na prsa. Nanjuivi nevolju, dvojica gradskih straara pohitali su do nas. Maknite maeve! uzviknuo je jedan drei vrh koplja na srcu onoga grubijana, dok je drugi uinio isto Baraku. Oko nas se poela okupljati svjetina.
7

C.J.Sansom

Kakva je ovo gungula? otro je upitao straar. Onaj je junjak uvrijedio prodavaa, oglasio se netko od okupljenih. Straar je kimnuo. Bio je zdepast, sredovjean, otrih oiju. Nemaju ti oni manira, ti junjaci, rekao je glasno. Mora biti spreman na to, prodavau. Iz okupljene mase zauo se neiji smijeh. Jedan od promatraa je zapljeskao. Samo elimo par vrajih pita, rekao je Barak. Straar je kimnuo prodavau. Daj im dvije pite. ovjek je podignuo dvije pite od ovetine prema Baraku. estaka, rekao je. to? Trgovac je zakolutao oima prema nebu. est penija. Za dvije pite? u nevjerici je upitao Barak. Plati mu, obrecnuo se straar. Barak je oklijevao pa sam ja hitro pruio novie trgovcu. Hvastavo ih je zagrizao prije nego to ih je strpao u torbicu. Straar se nagnuo prema meni. A sad, gospodine, idite. I recite svom ovjeku da pripazi na ponaanje. Ne elite valjda nevolje u vrijeme kraljeva posjeta, ha? Podignuo je obrve i gledao dok smo se Barak i ja na konjima udaljili natrag do glavnih vrata. Pomalo ukoeni, sjahali smo pokraj klupe uza zid, privezali konje i sjeli. Pobogu, kako me bole noge, rekao je Barak. I mene. Imao sam osjeaj kao da nisu dio mene, a lea su me uasno boljela. Barak je zagrizao pitu. Dobra je, rekao je iznenaenim tonom. Spustio sam glas. Mora paziti to govori. Zna da ovdje ne vole junjake. Osjeaj je obostran. Budaletine. Prijetee se zagledao u smjeru prodavaeva tanda. Sluaj, rekao sam tiho. Pokuavaju odrati mir. Ako e se prema ljudima ponaati kao maloprije, ne riskira samo da obojica dobijemo ma u eludac, nego bi mogao izazvati nevolje i za Kraljevsku povorku. Zar to eli? Nije nita odgovorio, samo je mrgodno piljio u stopala.
8

KRALJEVSKA KRV

to te spopalo posljednjih dana? upitao sam. Ve se tjednima ponaa kao deran. Prije si znao kontrolirati taj svoj otri jezik. Proli mjesec uvalio si me u nevolju kad si suca Jacksona tijekom sudske rasprave nazvao starom gusjenicom krmeljavih oiju. Uputio mi je jedan od svojih iznenadnih nestanih smijeaka. Znate i sami da je to istina. Nisam mu namjeravao dopustiti da sve okrene na alu. to se zbiva s tobom, Jack? Slegnuo je ramenima. Nita. Jednostavno mi se ne svia biti ovdje na sjeveru meu svim ovim barbarskim budalama. Pogledao me ravno u oi. ao mi je to sam izazvao nevolju. Pripazit u. Isprike nisu olako Baraku silazile s usana pa sam kimnuo u znak prihvaanja. Ali iza njegova neraspoloenja bilo je neega drugog osim samo nesklonosti prema sjeveru, u to bijah siguran. Zamiljeno sam poeo jesti pitu. Barak je svojim tamnim ivim oima preletio trnicu. Izgledaju siromano, primijetio je. Trgovina je ovdje ve godinama loa. Zatvaranje samostana samo je pogoralo situaciju. Ovdje je bilo mnogo samostanskih posjeda. Prije tri ili etiri godine meu ovom bi svjetinom bilo mnogo vie redovnikih halja. Pa, s time je sad gotovo. Barak je pojeo pitu i rukom obrisao usta. S mukom sam ustao. Pronaimo Wrennea. Mora nam dati upute. Mislite li da emo vidjeti kralja kada doe? upitao je Barak. Izbliza? Mogue je. Ispuhao je obraze. Bilo mi je drago vidjeti da ta mogunost nije samo meni zastraujua. U njegovoj pratnji jedan je stari neprijatelj, dodao sam, kojeg bismo trebali izbjegavati. Naglo se okrenuo. Tko? Sir Richard Rich. Stii e s kraljem i Krunskim vijeem. Cranmer mi je rekao. Zato budi na oprezu, kao to sam rekao. Nemoj privlaiti pozornost na nas. Trebali bismo biti to manje upadljivi, koliko god je to mogue.
9

C.J.Sansom

Odvezali smo konje i poveli ih do vrata gdje nam je jo jedan straar kopljem zaprijeio put. Ponovno sam izvadio slubeno pismo pa nas je pustio da proemo. Pred nama se ukazala velianstvena jorka katedrala.

10