LETA Daj da te grlim, bice zlo i pusto, ljubljeni tigre, cudoviste sneno, drhtavi prsti nek mi opijeno i dugo

blude tvojom kosom gustom; u tvoje skute sto mirisu tobom daj da sahranim misli nespokojne, da slasni zadah ljubavi pokojne udisem, kao sveli cvet nad grobom. Da spavam hocu! Da spavam, pa makar i ne ziv! U snu slatkom poput smrti bez kajanja cu poljupcima strti to lepo telo, glatko kao bakar. I nista kao ponor tvog kreveta jecaje moje nece da uspava: tvoja su usta puna zaborava, u poljupcima tvojim tece Leta. udbini svojoj, odsad svojoj slasti, pokoricu se ko sudjenoj kobi; mucenik krotki, koji nevin dobi kaznu da muke plamte mu u strasti, svojoj cu mrznji ja dati da pije !epentes, otrov koji duh moj zudi, s ljupkih vrsaka tvojih ostrih grudi gde nikad srce tamnovalo nije! JEDNOJ PROLAZNICI

Ulica je zaglu"na vrip"ala oko mene. Duga, tanka, u crnini, veli#anstvo bola, $ro"la je neka %ena, a ruka joj ohola $ridiza"e, njiha"e skutove svoje; &itra, otmjena, s nogom kao u kakva kipa. ' ja se napajah, u gr#u osobenjaka, !jenim okom, olovnim nebom olujnog znaka, (to zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa. )edna munja* ' zatim noc! + ,renutna prelesti #ijeg pogleda namah novim %ivotom di"em, -ar .u te samo u vje#nosti ponovo sresti* Drugdje, daleko! $rekasno! /o%da nikad vi"e! )er ne zna" kuda .u, ne znam kuda si nestala, ,i koju koju sam mogao voljeti, ti "to si to znala. LEPOTA 0o san kamen, smrtni! )a sam puna #ari,

' grudi, "to svakog zanose na svetu, tvorene su da bi nadahle poetu Ljubavlju ve#nijom i nemljom od tvari U plaveti vladam kao s1inks neshva.en; labudom belinom sne%no srce mi je; /rzim pokret koji pomera linije, !ikad se ne smejem i nikad ne pla#em $esnici, uz moje oblike goleme, (to ih podse.aju na kipove gorde, U u#enju strogom izgubi.e vreme; )er imam, da sludim ljubavnike bodre, 2gledala #ista gde sve lep"e dajem: 2#i, krupne sa ve#itim sjajem! IVA BUKTINJA tupaju preda mnom 2#i pune bleska, 0o 'n3eo da ih magneti#nim stvori; ,o su moja bra.a, dva brata nebeska, Liju. mi u o#i oganj nesagoriv. (tite me od greha i nesre.e druge, 0orake mi vode po stazama Lepog; )a sam njihov su%anj, oni moje sluge; ,oj buktinji %ivoj pokoran sam slepo 2, prekrasne 2#i, blistate ko sve.e 0ad misticni sjaj im usred dana gori; unce sja, al njihov plam zgasiti ne.e Dok one mrt slave, vi pevate -ori; tupate, poju.i bu3enje u meni, -vezde #iji plamen sunce ne zaseni Uzdanje u dobru drugih 'n3ele bezbri%ni, pozna" li teskobu, tid, gri%nju, dosadu i jecaj nemo.i, (to s nejasnim strahom navrlim iz no.i 2d kinjenog srca napla.uju globu* 'n3ele bezbri%ni, pozna" li teskobu ,i, dobri, pozna" li mrznju koja plavi* $est stisnutu kri"om, gorkih suza #a"u, 0ad 2sveta klikne, kad svu snagu na"u $od komandu svoju isklju#ivu stavi* 'n3ele, pozna" li mr%nju koja plavi 'n3ele pun zdravlja, vatru"tinu zna" li (to bolni#kim zidom ri"e "are mnoge, 0o skintnice koje vuku trome noge I blude e da bi retko sunce na"li* 'n3ele pun zdravlja, vatru"tinu zna" li 'n3ele prelepi, zna" li "ta su bore I strah od starenja, taj grozni trenutak 0ad ljubljene o#i, negde slasni vrutak, a%aljivo blesnu, jo" verne, al spore* 'n3ele prelepi, zna" li "ta su bore* 'n3eli radosni, presre.ni, presvetli, David na samrti stao bi da kli#e -dravlju iz tvog tela; "to se mene ti#e, 4apijem + u molitvi me se seti, 'n3eli radosni, presre.ni, presvetli! SMRT UMETNIKA

0ol5ko jo" puta da ti, uz zveku praporaca, poljubim nisko celo, mutno izoblicenje* Da pogodim u metu, to tajno odrecenje, koliko, moj toboce, da strela jo" pobacam* pletkama o"troumnim istro"icemo du"e i mnoge cemo te"ke skele da pokrhamo pre nego "to tvorenje veliko ugledamo za kojim nas paklena %elja i jecaj gu"e !eki jo" ne vide"e Idola za %ivota, vajari koje prati prokletstvo i sramota te hode bijuci se u celo i u grudi, a nada im je, mracni 0apitol, samo ovo: da ce im mrt, lebdeci ko neko sunce novo, pupoljke mozga jednom u cvece da razbudi! VEZE $riroda je hram gde mutne re#i sle.u a stubova %ivih ponekad, a dole ko kroz "umu ide #ovek kroz simbole ma "to ga putem prisnim pogledima sre.u. 0o odjeci dugi "to daljem se svode u jedinstvo mra#no i duboko "to je ogromno ko no. i kao svetlost, boje mirisi i zvuci razgovore vode. !eki su mirisi ko put de#ija sve%i, zeleni ko polje, blagi ko oboje, + drugi iskvareni, pobedni#ki, te%i, "to u beskraj prostiranje svoje, kao ambra, mo"us, tamjan, rasko" njuha koji peva zanos #ula nam i duha UZNESENOST Iznad svih jezera i iznad dolina, i iznad najvi"eg planinskog vrhunca, i dalje od zvijezda i dalje od sunca, i iznad granica svemirskih dubina 0re.e se misao sa toliko strasti, kao dobar pliva# me3u valovima, i ostavlja brazdu me3u prostorima sa neizrecivom i mu%ija#kom slasti. 2dleti "to dalje od gnjilih mo#vara, pro#isti se gore u bistrome zraku i pij kao nektar u ovome mraku vatru koja vrata nebeska otvara! Iz briga i jada od kojih se gine, od kojih se du"a mutno zmamglila, sretan je tko mo%e u zamahu krila

uznijeti se prema poljima vedrine! I nalik na "evu samo zato mari da svakoga jutra #istog zraka ku"a, + tko nad svime lebdi i bez muke slu"a razgovore cvije.a i svih nijemih stvari! Vino ubojice /rtva je! !o to sam htio. /ogu piti dokle hocu. 0oliko je puta nocu !jezin glas me otrijeznio. 0o pravi kralj se osjecam! -rak me moze ponijeti... -aljubili smo se ljeti. ,ko kaze da se ne sjecam*! -edjanje me rastrgalo. ,oliko mi treba vina 0olika je i dubina !jena groba. + !ije malo. Lezi na dnu jedne jame I jos sam je zatrpao 0amenjem, kako sam znao. + /ozda je i nema za me! U ime svih zaklinjanja Danih dok smo se grlili, Da bismo se pomirili, Ispunili obecanja, )os sastanak muz joj nudi, !a cesti, kad noc je pala, I dosla je! + Luda mala! + vi smo vise+manje 2stala joj je ljepota, 'l je umor vec bolio. $revise sam je volio: 6 pasi se od toga zivota!6 ,ko od ljudi da me shvati* ,ko od glupih pijanica 7olesna i gnjila lica -na od vina pokrov tkati* 2los sav u smradu, gubav, 0o masina od celika !e zna koliko je velika )edna ziva, prava ljubav $una crnih opojnosti, uzbudjenjem samog pakla, otrovom i sjajem stakla, lancima i lupom kosti!

lobodan sam! 2 divota! !ocas bit ce opijanja I bez straha i kajanja ,u cu leci pokraj plota I spavati kao pseto! 0ola s teskim tovarima I kamenje sve u njima /oze bijesno doci, eto, I smrviti moju glavu Ili me raspoloviti talo ce mi, bome, biti 0oliko za 7ozju lavu! Str n c + + + + + + + + + + + + 0oga najvi"e voli", zagonetni #ove#e, reci* 2ca ili majku, sestru ili brata* !emam ni oca ni majke, ni sestre ni brata. ' prijatelji* Do dana dana"njega nisam upoznao smisao ove re#i. ' domovina* !e znam na kojoj je "irini sme"tena. Lepota* 8ado bih je voleo da je boginja besmrtna. -lato* /rzim ga kao "to je vama mrzak bog. $a "ta onda voli", neobi#ni stran#e* 4olim oblake... "to prolaze, tamo... divne oblake!

TMURNO NEBO ,ajanstvene zjene maglom prekrivene, )esu li ti plave, sive il5 zelene* ad gledaju njezno, sad zure okrutno, 2drazuju nebo nehajno i mutno. ,i si kao mlaki, natmureni dani, 0ad sred srca grca jad neisplakani, ' neznane boli po zivcima ruju, to se duhu snenom ludo ismjehuju. $onekad si nalik na divne obzore, 9dje lomace sunca u maglini gore. U kakvom si sjaju, oroseni kraju, 0ad te s nujno svoda ognji obasjaju! 2 zeno opasna, o carobne klime 0ako snijeg tvoj voljet i stud grobne zime* 2 da li cu od nje, mrazne, neumolne, Izmamiti slasti opojne i bolne* BLA!OSLOV 0 nebu, gdje mu oko vidi tron od zlata, 4edri $jesnik ruke di%e, i, od sjeva 8azgranjenih munja bistrog duha svoga,

2n ne vidi rulju "to je puna gnjeva: 7lagoslovljen da si, 7o%e moj, "to patnju Dade nam za lijek grjehova nam kletih I da sok nam bude #lst, najbolji, koji 0r5jepe. u kraj vodi u%ivanja svetih! -nam da mjesto #uva" $jesniku gdje sretni 8edovi se ni%u svetih Legiona I da ga poziva" na vje#ito slavlje ,rona, i 0reposti, I Dominaciona. -nam: samo je patnja plemenitost koju -ub zemlje I pakla ne mo%e da dira, ' za gradnju treba misti#ne mi krune 8ad sviju vremena I sviju svemira. Izgubljeno blago prastare $alm:re, !eznane kovine, biser mora tajnlh, I u tvojoj ruci, premalo bi bilo -a dijadem taj mi vedri, l5jepi, sjajni; )er .e on mi biti samo od #ista sv5jetla ognji"ta iskonskog, vrela svetih zraka kojih o#i smrtne + sjaj kad svoj sav daju + -rcala su pla#na, puna polumraka6. M c"#e I strasni ljubavnici i nauchnici umni jednako vole,kada u zrelo zadju doba, snazne i blage machke,koje iz toplih soba ne michu, ko ni oni, i mrze zivot sumni. 2dane nasladama i ucenosti, one svuda tisinu traze i tminu punu groze; &ad bi ih zapregao da crna kola voze, samo da mogu ropstvu da gordu glavu klone. 2ne su,plemenite, kao velike snene s1inge u predubokoj samoci ispruzene i kao da ih neki beskrajni san zapaja; niz plodna im se bedra iskri magican blesak, i od zvezdicazlatnih,sicusnih kao pesak, zenice su im pune zagonetnoga sjaja.

R $orenje /oj nemirni Demon stalno me se drzi,

0o dah neopipljiv oko mene bludi, I ja ga udisem, on mi pluca przi I puni ih gresnom, nezajaznom zudi. 0atkad, jer zna silno da Umetnost volim, )avi se pod vidom najkrasnije zene, I pritvorno svojim laskanjem holim, !a gadna ljubavna ;;;; uci mene. 2dvlaci me tako, daleko od 7oga, 7ez daha, umorom teskim slomljenoga, red dola <emera, duboka i gluha, I pred unezveren pogled bez zazora 7aca zive rane, umrljana ruha, I sav krvav uzas strasnoga 8azora! Obe% nj je&no' (ic

4olim, lepoto bleda, tvojih obrva stisli Luk,odakle ko da kuljaju tmice, ,voje o#i, mada vrlo crne, nadahnjuju mi misli 0oje nisu misli+zloslutnice. ,voje o#i, koje se s tvojim crnim kosama sla%u, tvojom grivom vlasi elasti#ne, ,voje o#i s nekim #udnim umorom mi ka%u: 6'ko ho.e", ljubavni#e plasti#ne /uze, da sledi" nadu koju ti znasmo nadahnuti I svaku naklonost koja ti je sveta, /o.i .e" da se uveri" u pisustvo puti 2d pupka pa sve do dupeta; !a.i .e" na vrhu lepih, te"kih siski Dve krupne medalje mrke kao bronza I ispod trbuha, ne%nog kao velur skliski, I tamnog kao ko%a kakvog bonza, $reobilno runo koje je sestra slavna ,oj bujnoj kosi, toj puno.i, /eko i kudravo, i koje mo%e da se s tobom ravna, !o. bez zvezda, tamna no.i!6 A(b tro) =esto, "ale radi, sa broda mornari Love albatrose, silne ptice mora, (to slede, nehajni saputnici stari, La3u koja klizi vrh gorkih napora. ,ek "to ih na daske stavi mom#ad #ila, ,i kraljevi neba, neve"ti i tromi, 7edno spuste svoja mo.na krila 0ao red vesala "to se uz njih lomi ,aj krliati putnik sad sputan i mali! 2n, prekrasan neko., sad sme"an i klet! )edan mornar lulom kljun mu njegov pali,

Drugi opona"a, hramlju.,njegov let $esnik sli#i ovom vladaru oblaka (to se smeje strelcu, protiv nepogoda: $rognan na tle usled ruganja opaka, D%inovska mu krila smetaju da hoda. *OVEK I MORE Uvek .e te, slobodni #ove#e, srce vu.i moru, tvome zrcalu, jer sebe du"a tvoja vidi u talasanju tog ve#nog nespokoja, a i tvoj duh je isti ponor zastra"uju.i ! ,i u%iva" rone.i u sopstvenoj toj slici; tvoj pogled je miluje,tvoj zagrljaj je hvata; srce ti se raduje odjeku svoga brata u toj neukrotivoj i divljoj tu%balici. $odjednako ste mra#ni i .utljivi vas dvoje: #ove#e, niko ne zna dno tvoje provalije, more, tvoja bogatstva niko otrkio nije, toliko ljubomorno #uvate tajne svoje ! I stole.a proti#u, a vi ste ve#no orni za bitku bez milosti, za boj va" pogibeljni, tako ste %edni smrti i pusto"enja %eljni, bra.o neumoljiva, o borci neumorni ! NEPRIJATELJ /ladost moja be"e ko mra#na oluja, kroz koju je gde+gde %arko sunce sjalo; grom mi ba"tu satre kad pljusak prohuja, te plodova rujnih preosta mi malo. >vo .u u jesen ideja da svrnem, pa lopatu hvatam i grablje u "ake da iznosa zemlje popravljene zgrnem, kud voda proloka jame kao rake. ' ko zna da cve.e "to mi bude cvalo ne nadje tlom ovim opranim ko %alo tajanstvenu hranu "to mi snagu stvara* 2 bole ! 2 bole ! 4reme %ivot mrvi; neprijatelj tamni "to nam srce para sna%i se i raste sve od na"e krvi ! NAPUKLO ZVONO latko je i gorko u zimskim no.ima slu"ati kraj vatre "to drhti i plamti, kako uspomena pjesmu pjeva svima uz pratnju zvonjave "to se tako pamti. retno li je zvono sigurnoga grla

"to uza svu starost veselo se smije, i pobo%no kli#e kao vojska vrla na usta vojnika "to na stra%i bdije! ' meni je du"a napukla, i kada hoce zapjevati, dok noc hladna pada, po svom slabom glasu njezina je vika nalik na vapaje starog ranjenika kraj jezera krvi, pod tornjem mrtvaca, "to uzet umire usred kovitlaca. SUTON >vo ljupko vece, pobratim svih hulja, 0orakom ortaka necujno se "ulja; 05o lo%nica velja nebo se zatvara, ' covjek nestrpljiv u zvijer se pretvara. 2 prijazno vece, %elckuju te oni 0oji s pravom vele + umorni i boni +: 558adili smo danas55 + vece melem nosi Du"a koja trpi i pocinak prosi, tarcu ucenjaku kome vjedje te%e, I radniku svakom koji trudan lije%e. U zraku, medjutim, demoni se bude $o nemiru nalik na poslovne ljude, ve kapke i strehe okrznu u letu. Dok svjetla na vjetru ziblju se i letu, Ulicama svuda 7lud se pali tada, 05o mravinjak vrvi u njedrima grada; 2n posvuda krci sebi put potajni, Du"maninu slican, sprema prepad tajni; 8ijuci po blatu "to sred grada di"e, $oput crva snagu iz <ovjeka si"e. 2dsvakud se cuje iz kuhinja pisak, 0azali"ta %amor i kapele vrisak; -a stolom gdje koska u%itak je 1ini, jate se bludnice i sudruzi njini; ,okovi "to nocu za odmor ne znadu, Uskoro i oni prionut ce radu: $rovalit ce vrata i opljackati kase Da po%ive malo, odjenu metrese. aberi se, du"o, u tom te"kom casu I ne slu"aj ciku "to gradom se rasu. ,o je cas kad patnje bolesnih su ljuce /racana !oc ih davi i u ponoc vuce + u bezdanu jamu, zajednicku svima, 7olnice su pune njinim jaucima. /nogi vi"e nece uvece kraj vatre a voljenom du"um da sjede i snatre. ' koliki nisu osjetili nikad ,oplinu svog doma, nit %ivjeli ikad! E!ZOTI*NI MIRIS

Dok udisem miris tvojih toplih grudi, sklopljenih ociju, u jesenje vece, ja ponovo vidim te obale srece gde jednolicnoga sunca oganj rudi; lenjivo ostrvo gde priroda nudi svoje divlje voce i cudno drvece; ljude cije telo vitko se pokrece, zene ciji pogled iskrenoscu cudi. 4odjen tvojim dahom u predeo zarki vidim luku punu jedara i barki jos uvek smorenih morskim talasima, dok sa tamarinda zelenih se rusi miris koji kruzec nozdrve nadima i s pesmom mornara mesa se u dusi. JA TE OBOAVAM )a te obo%avam kao nebo no.u, 2 posudo tuge, i tvoju mirno.u )a ljubim sve vi"e "to mi bje%i" dalje $a i makar mislim da te tama "alje Da bi ironi#no razmak pove.ala (to ga je do neba ve. priroda dala. U divljem naletu nasr.em i ska#em I k5o crv le"inu ne bih dao ja#em! I meni je draga, u o#aju slijepom, =ak i ta hladno.a "to te #ini lijepom.

Re+er)ibi(ite 'ndjele radosti, da li zna" za tugu, jecaje, dosadu, sramotu i gri%u, i nejasne strepnje "to se u noc di%u i srce nam ste%u u roptanju dugu* 'ndjele radosti, da li zna" za tugu* Dobri du"e, zna" li kad se mr%nja rodi, stiskaju pesnice, teku suze %u#i, kad osveta zove i du"u nam mu.i, i sve sposobnosti i sile nam vodi* Dobri du"e, zna" li kad se mr%nja rodi* 'ndjele pun zdravlja, da li zna" za vatru, kada, du% zidova sumornih bolnica, ide tromim hodom bledih izgnanica, "to za suncem %ude, dok telo ne satru* 'ndjele pun zdravlja, da li zna" za vatru* 'ndjele lepote, da li zna" za bore, i strah od starenja, i grozne %alosti

kada #itas mrsku tajnu odanosti u o#ima stra".u "to oduvek gore* 'ndjele lepote, da li zna" za bore* 'ndjele svetlosti, sre.e i miline, David na umoru na"ao bi zdravlja iz mirisa "to se u tvom telu javlja; nek molitva tvoja u nebo se vine, 'ndjele svetlosti, sre.e i miline! *er' ri n ,utu

,o proro#ko pleme sa zenama plamnim krenulo je ju#e, s decom u naru#ju; najmanju, da smire njihovu glad vu#ju, ponele su majke na dojkama tamnim. rukom na oru%ju idu uz njih ljudi, uz #eljad skutkanu u povorci kola, "to im za %udnjama pogled nebom bludi i od tog umoran pun je setna bola. -rikavac iz svoga skrovi"ta u pesku #im ih spazi, pesmu otpo#e da vije; 0ibela ljubimce do#eka u blesku: zbog njih cveta stepa, vir iz stene bije, + zbog tih lutalica "to im zene plamne otvaraju carstva buducnosti tamne. Po$i+ n ,ut

2, dijete, sestro moja, da l5 sniva", slast li koja, da zajedno nam %ivjet i.i, po volji ljubit smjeti, i ljubiti i mrijeti, u kraju koji tebi sli#i. -na", vla%na sunca ona sred mutnih nebosklona mom duhu to je dra%est ista k5o misti#no, duboko i izdajno ti oko, kad kroz suze mi svoje blista. ve red je i ljepota samo i slast, i mir, i rasko" tamo. ,o poku.stvo u sjaju, "to duga ljeta daju svu sobu bi nam okitilo, najrjedje cvijece cvalo, svud miris razlijalo, uz ambre pusti dah se lilo. ,aj bogat strop s visina i zrcala dubina, sav isto#nja#ki sjaj bi meni da tajno tu govori i dushi mojoj zbori

svoj slatki jezik urodjeni. ve red je i ljepota samo i slast, i mir, i rasko" tamo. 9le, ondje niz kanale vec ladje pozaspale, "to skitni#ki im duh sad smeta* Da ispunit ti smiju i %elju najsitniju, doplovile su s kraja svijeta. U zapadu sun#anu tad tiho tonut stanu kanali, grad i polje cijelo u zumbule i zlato, i svijet usne na to u svijetlo tad polegne vrelo. ve red je i ljepota samo i slast, i mir, i rasko" tamo. S,(in li#an sam kralju od zemlje, gdje ki"a uv5jek pada, bogate al5 jalove, stare, iako mlade. 2n + mrzec sve poklone, "to u#e mu ih grade + uz pse i uz zv5jer drugu, umire od dosade. 8astrest ga nece ni lov ni soko, pa ni slika puka mu, "to umire pred lukom od balkona. 7alada najsmje"nija dvorskoga mu bu11ona razvedrit #elo nece okrutnog bolesnika. 0revet mu, ljiljanima na"aran, kao grob je; a dame, "to je za njih knez svaki l5jep, ne znadu besramnijeg od5jela da izmisle, uz nadu izvuci osm5jeh iz tog kostura mladog. + $rvi vra# mu, koj5 zlato pravi, nikad jos mog5o nije i"#upat otrov+klicu, u njemu "to se krije; i nije nikad znao, u kupatilu od krvi, na na#in rimski ?oh, toga uv5jek se rado sjete silnici, u starosti!@ da glupi le" taj zgrije: njim mjesto krvi kola zelena voda od Lethe. S,(in 0ada nebo nisko, k5o olovni veo na duh nam se spusti jadan u samo.i, i vidik na okrug obuhvati ceo, te dan crnji #ini od najcrnje no.i; u .eliju vla%nu zemlju kad pretvara u kojoj se !ada k5o mi" slepi vija, i krilima slabim o zidove para i glavom o trule direke ubija; kada ki"a duge konce isprepleta kao u re"etku za tamnicu snova, kad u mozgu na"em po#nu igru spleta rojevi bezbrojni gadnih paukova,

odjednom zazvone besno zvona neka i svoj lave% "alju nebu neumorno, k5o dusi, lutanje koje ve#no #eka, kad po#nu jecanje tu%no i uporno. + I pogrebi dugi, bez muzike, sporo kre.u mojom du"om; pobedjena !ada pla#e, dok strah svirep i despotski skoro u teme mi crni svoj barjak zabada. e(j $ ni-t +i(o.

umorni#e, nekad bitkom zaneseni, ne bocka te stremen i vi"e te !ada nece na#injati! $a lezi od jada, stari konju, svakom granom prestra"eni. 2dreci se srce, mirno okameni. $ora%en, satrven! 2naj koji pada ne treba ni ljubav ni boj razdra%eni. -bogom pjesme mjedi, zvuci raznje%eni, ne mamite, slasti, srce koje strada! Divno je proljece bez mirisa sada! I vrijeme me guta, dok trenuci lijeni padaju k5o snijeg preko mrtva grada; s visine je zemlja okrugla i mlada, meni su suvi"ni svi zakloni njeni! a mnom, o lavino, niz strminu kreni! /i.n Le,oti De pro1undis clamavi )a preklinjem ,ebe, jedinu "to volim, dna bezdana ovog gde mi srce #ami. $usta je to zemlja sa vidikom golim 9de u%as i kletva plivaju u tami (est meseci sunce u visini dremlje, (est drugih meseci no. zemlju pokriva; ,aj predeo pust je ko polarne zemlje; +!igde vode, "ume, nigde stvora %iva 2, nema na svetu u%asa ni jednog okrutno".u ve.om od tog sunca lednog, 2d no.i "to s ve#nim &aosom se meri; )a zavidim sudbi najbednije zveri 0oja u snu glupom mo%e da se smota, ,ako sporo te#e povesmo %ivota! Vino ) .otni# 2sobiti pogled zavodljive zene to po nama klizi kao bijela zraka 0oju luna salje, nemarna i laka. !a jezero medju uzdrhtale sjene, U ruci igraca posljednji cekini,

strastveni poljubac tanke 'deline, /uzika sto takvim uzbudjenjem sine 0o da cujes ljudski vapaj u daljini. ve to nije ravno lasti sto je dajes u opojnom grcu $okvarenu srcu pobozna pjesnika! ,ocis mu nadanje, besmrtnost i mladost! I divnu oholost, tu prosjacku radost. 0oja s bogovima izravna bijednika. Lit nije S t ni 'n3ele mimo drugih lep, mudar i uzvi"en, bo%e sudbinom stvaran i hvalospeva li"en, atano, sa%ali se na ponor bola mog! 2, kne%e u izgnanstvu, prevaren i uvre3en, ti "to se ja#e di%e" otkako si pobe3en, atano, sa%ali se na ponor bola mog! ,i "to sve zna", o kralju podzemnoga prostranstva, iscelitelju vi#ni svih strepnji #ove#anstva, atano, sa%ali se na ponor bola mog! ,i "to ljubavlju u#i" parije odgurnute, pa #ak i ogubale, da ukus 8aja slute, atano, sa%ali se na ponor bola mog! ,i "to sa starom, krepkom ljubavnicom u klupku, sa mr.u, za#e !adu + ovu ludicu ljupku! +, atano, sa%ali se na ponor bola mog! ,i "to proka%enome, na tren pred pogubljenje, daje" da gleda rulju spokojno i s prezrenjem, atano, sa%ali se na ponor bola mog! ,i "to zna" u kom kutu zemlje surevnjivice 7og ljubomoran sakri dragulje hrpimice, atano, sa%ali se na ponor bola mog! ,i "to lagume mra#ne proni#e" jasnim okom, gde narodi metala u miru spe dubokom, atano, sa%ali se na ponor bola mog! ,i #ija krupna "aka od mese#ara krije kolike mu kraj nogu zevaju provalije, atano, sa%ali se na ponor bola mog!

,i kojim #udom mek"a" pijancu kosti jadne kada u pozne sate pod konjske noge padne, atano, sa%ali se na ponor bola mog! ,i "to #oveku slabom pomo%e ruke hitre pokazav"i mu sme"u sumpora i "alitre, atano, sa%ali se na ponor bola mog! ,i "to nemilosrdnom 0rezu svoj %ig ledeni stavlja" na podlo #elo, orta#e prepredeni, atano, sa%ali se na ponor bola mog! ,i "to stavlja" u o#i i srce devojkama obo%avanje rane i strast za krpicama, atano, sa%ali se na ponor bola mog! ve.o pronalaza#a, palico izagnanih, ispovedni#e sviju bund%ija, pove"anih, atano, sa%ali se na ponor bola mog! $oo#ime svih koje, pun crnog gneva svog, iz zemaljskoga raja istera 2tac 7og, atano, sa%ali se na ponor bola mog!

?satano, smiluj se mojoj silnoj bedi je mnogo bolja Aerzija ONA SVA 0ad jutros, jedva krijuc zlobu i u klopku me navodeci, Demon u moju udje sobu, upita: B Da lC mi mozes reci sta je od sviju lepih stvari kojim je oko zasenjeno, od crnih ilC rumenih cari sto cine ljupko telo njeno, najsladje* B D 'li dusa rece 9nusniku: B vaki deo greje isto, iz svakog melem tece i podjednako drago sve je. !e znam, kad sve me ocarava, sto posebno me tu privlaci. 2na me kao noc stisava i kao 2svit na me zraci; i saglas je preveliko sto njenim lepim telom vlada da obujmiti moze iko sve sastojke tog divnog sklada. $reobrazaj me tajni pleni, sva cula se u jedno slise!

/uzika struji dahom njenim, kao sto njezin glas mirise!E

7og je jedino bi.e koje ne mora postojati da bi vladalo!55

6!emam %elju ni da prika%em ,ni da zapanjim,ni da ubedim.Imam svoje %ivce,svoja isparenja.,e%im ka apsolutnom po#inku i ka neprekidnoj no.i... !e znati ni"ta , ne propovijedati ni"ta,ne htjeti ni"ta,ne ose.ati ni"ta,spavati,pa opet spavati,to je jedina moja %elja.Felja sramna i gnusna,ali iskrena.6

,8'!'< + 0oga najvi"e voli", zagonetni #ove#e, reci* 2ca ili majku, sestru ili brata* + !emam ni oca ni majke, ni sestre ni brata. + ' prijatelji* + Do dana dana"njega nisam upoznao smisao ove re#i. + ' domovina* + !e znam na kojoj je "irini sme"tena. + Lepota* + 8ado bih je voleo da je boginja besmrtna. + -lato* + /rzim ga kao "to je vama mrzak 7og. + $a "ta onda voli", neobi#ni stran#e* + 4olim oblake... "to prolaze, tamo... divne oblake! (arl 7odler

'legorija $relepa, golih ramena, pu"ta vlasi Do ruba #a"e, da ih vino kvasi. 0and%e ljubavi, otrov, spletke glupe kliznu sa granitne joj ko%e, i otupe. meje se mrti, 8azvratu se ruga,

,im zlotvorima, #ija ruka gruba Iako sve #a#ka, nikad ne bi smela Da ospori slavu njenog #vrstog tela. 9azi ko boginja, spava ko sultanija; ' u%ivanju je od pa"e odanija, 8uke joj pune dojki, okom zove U "irok zagrljaj sve ljudske sinove. Dobro zna ta deva jalova, nesveta ' ipak potrebna za opstanak sveta Da lepota tela dar je vrhoviti, $a za svaku gadost oprost .e dobiti. $ojma ne ima o =istili"tu, ni 8aju, $a kad u no. crnu uroni na kraju, 9ledatje, ko novorodjen#e kad kro#i, 7ez mr%nje, bez kajanja, mrt pravo u o#i. pleen ?LGGGI@ 0ad svod nizak, te%ak kako poklop tla#i Duh izmu#en stravom drugih #amotinja, I kad sapet krugom neba, "to se mra#i, ,u%niji od no.i dan sivkasti tinja; 0ad zatvoru vla%nom sli#i lice svijeta, U kojemu !ada boja%ljivo krili I ko "i"mi" slijepo oko zi3a lijeta, 2 stropove glavom udara i svili; 0ad mlazovi plju"te jednolika zvuka I re"etku ri"u tamnice prostrane, I kad nijemo mno"tvo odvratnih pauka !a dnu mozga mre%e raspinjati stane, ,ad nejednom jeknu zvona poput groma I urlike nebom prospu grozomorno, 0o dusi "to blude samotni, bez doma, $a jecati po#nu dugo, tvrdokorno. !iz mrtva#kih kola promi#e bez glasa Du"om, dok mi !ada shrvana zavija, ' despotska trepnja prepuna u%asa U ludanju moju crni stijeg zabija.

/e.i)0er

u #o)i

Dopusti mi da udi"em dugo ,dugo, miris tvojih kosa, da uronim u njih svoje lice kao "to %edan uranja glavu u vodu izvora i da ma"em njima kao miri"ljavom maramicom istresaju.i iz njih uspomene. 0ad bi samo mogla znati "ta sve vidim "ta sve ose.am

"ta sve #ujem u tvojim kosama moja du"a lebdi na mirisima kao "to du"a drugih lebdi na muzici. ,voje kose kriju ceo jedan svet pun jedara i jarbola, u njima le%e velika mora #iji me monsuni nose prema bla%enim podnebljima gde je prostor plavetniji i dublji gde je vazduh miri"ljav od plodova li".a i ljudske puti U okeanu tvojih kosa nazirem luku punu tu%nih pesama krepkih ljudi svih nacija la3a svih oblika koje ocrtavaju svoju tananu slo%enu arhitekturu na beskrajnom nebu gde po#iva ve#na toplota. U milovanju tvojih kosa ponovo nalazim malaksalu tugu dugih #asova provedenih na divanu u kabini neke lepe la3e koju jedva primetno ljulja zanjihana voda bure izmedju saksija sa cve.em i praznih posuda iz kojih struji sve%ina u toplom domu tvojih kosa udi"em miris duvana izmesan s5 opijumom, "e.erom u no.i tvojih kosa vidim blistavo plavetnilo tropskog neba. U maljavim pribe%jima tvojih kosa opijam se mirisima sa#injenim od "umske smole, mo"usa i kokosovog ulja. Dopusti mi da ujedam tvoje crne te"ke pletenice, 0ada grickam tvoje gipke i nepokorne kose #ini mi se da jedem uspomene...

!ri1nj

) +je)ti

0ad .e" ti da spava", Ijepotice mra#na, !a dnu spomenika od crna mramora, $a ti stan i krevet budu jama pla#na 2d ki"e i rupa tijesna, bez otvora; 0ad .e kamen + ti"te. pla"ljive ti grudi I bokove koji za meko.u znaju + $r5je#it srcu tvome da se, %ele., budi, ' nozi da tr#i putem, k Dogo3aju: 9rob, taj pouzdanlk sanje mi beskrajne ?8aka razumije pjesnika@, u vajne !o.i bez sna, r5jet .e: 6Da l5 ti vr5jedi sade, 0urtizano jadna, "to ne upoznade

-a #im mrtvi pla#u*6 + I na te crv .e sjesti, l ko%u ti to#it ko gri%nja savjesti.