Robert Ludlum - Nasljedstvo Scarlattija Za Mary: Zbog svega onoga to ona tako dobro zna Iznad svega, tu je bila

Mary The NewYork Times, 21. svibnja 1926. (str. 13) NESTAO NEWYORANIN New York, 21. svibnja - Kako se danas doznaje, potomak jedne od najbogatijih obitelji amerikih industrijalaca, koji je bio odlikovan za hrabrost iskazanu na bojinici MeuseArgonne, nestao je prije vie od pet tjedana iz svoga doma na Manhattanu. Gospodin... The New Times, 10. srpnja 1937. (str. 1) HITLEROV SURADNIK ONEMOGUIO SJEDNICU I. G. FARBEN Berlin, 10. srpnja Nepoznati pripadnik ministarstva rata kancelara Reicha Hitlera zbunio je danas pregovarae tvrtke I. G. Farben i nekih amerikih tvrtki u trenutku dok su vodili trgovinske pregovore. Iznenaujuom osornou, govorei pritom vrsnim engleskim jezikom, on je napao pregovore kao neprihvatljive. Nepoznati ovjek i njegovi suradnici zatim su se udaljili. The New York Times, 18. veljae 1948. (str. 6) VISOKI NACIST PREBJEGAO 1944. Washington, DC, 18. veljae - Danas je tek djelomice otkriven malo poznati dogaaj iz Drugog svjetskog rata, kad se doznalo daje neki nacist visokog ina, s kodnim imenom Sas, prebjegao saveznicima u listopadu 1944. Senatski pododbor... The New York Times, 26. svibnja 1951. (str. 58) PRONAEN RATNI DOKUMENT Kreuzlingen, vicarska, 26. svibnjaOmot u votanom platnu, sa zemljovidima vojnih ureaja u Berlinu i oko njega u vrijeme rata, naen je zakopan u zemlju nedaleko od gostionice u jednom vicarskom selu na obali Rajne. Gostionica se upravo rui kako bi se na njezinu mjestu podigao turistiki hotel. Nisu pronaeni identifikacijski tragovi, jedino je na vrpcu privrenu uz omot bila utisnuta rije Sas... 10. listopada 1944. WASHINGTON, D.C. Brigadni general sjedio je ukoeno na drvenoj klupi, dajui prednost tvrdoj jelovini pred mekanim konatim naslonjaima. Bilo je devet sati i dvadeset minuta ujutro; prethodne noi nije dobro spavao, ne vie od jednog sata. Svakih pola sata zauo se zvuk malenog sata na kaminu. Na svoje iznenaenje, ustanovio je kako eli da vrijeme proe to bre. Uskoro e biti devet i pol, a s tim je morao raunati. Bilo je predvieno da ga u devet i pol primi dravni tajnik Cordell S. Huli. U meuvremenu, dok je sjedio u tajnikovu predvorju, opipavao je prstima bijeli omot to ga je bio izvadio iz svoje torbe za spise. Kad doe trenutak da mu ga urui, nije elio doivjeti onaj nespretni asak tiine dok bi otvarao torbu da izvue omot. Ako on to bude zaelio. Svakako je htio nastupiti samopouzdano u trenutku kad ga bude predavao u ruke dravnog tajnika. S druge strane, moda to Huli nee ni zatraiti. Moda e htjeti tek usmeno objanjenje, a zatim e, posluivi se autoritetom svog ureda, oznaiti neprihvatljivim ono to je upravo uo. Ako se to 11 dogodi, brigadir bi mogao samo prosvjedovati. Mlako, naravno. U omotu se nisu nalazili dokazi, nego tek podaci koji bi mogli, ali ne i morali potaknuti nagaanja do kojih je on doao. Brigadni general pogleda svoju uru. Bilo je devet i dvadeset etiri; pitao se hoe li Huli, koji je bio na glasu po svojoj tonosti, postupiti tako i u ovom sluaju. U svoj ured brigadir je prethodno doao u sedam i trideset, otprilike pola sata prije nego to je bilo uobiajeno,

osim, dakako, u kriznim trenucima, kad je znao probdjeti i cijelu no oekujui kritine informacije. Posljednja tri dana nisu se razlikovala od tih kritinih trenutaka, ali po neemu ipak jesu. Njegov podsjetnik dravnom tajniku, podsjetnik zbog kojega je sad pozvan u njegov ured, mogao bi ga staviti na kunju. Bilo je mnogo naina da ga se gurne izvan dogaaja, daleko od bilo kakva sredita utjecaja. Moglo ga se prikazati potpuno nesposobnim, ali on je znao da ima pravo. Okrenuo je vrak ovitka, dovoljno da proita otipkani naslov: Canfield, Matthew, bojnik, priuva Vojske Sjedinjenjih Amerikih Drava. Odjel Vojne obavjetajne slube. Canfield, Matthew... Matthew Canfield. On je bio dokaz. Na stolu slubenice zau se zvrndanje interkoma. Brigadni general Ellis? Jedva je podigla pogled s papira. Ovdje. Sad e vas primiti dravni tajnik. Ellis pogleda uru. Bilo je devet i trideset dvije minute. Podie se, krenu prema tekim, crno emajliranim vratima, i otvori ih. Oprostit ete mi, generale Ellisu. Uinilo mi se da priroda vaeg podsjetnika zahtijeva nazonost jo jedne osobe. Mogu li predstaviti podtajnika Bravducka? Brigadir se zapanjio. Nije o ekivao nazonost treega; sasvim je jasno zatraio da se nau zajedno samo dravni tajnik i on. 12 Podtajnik Bravduck stajao je kojih deset stopa od Hullova stola. Oito je bio od onih intelektualaca sa sveuilinom naobrazbom koji su bili tako brojni u Bijeloj kui i Dravnom tajnitvu za Rooseveltove administracije. ak je i njegova odjea - svijetlosive flanelske hlae i irok kaput nainjen od sukna s motivom riblje kosti - naglaavala potpunu suprotnost spram krute generalove odore. Svakako, gospodine dravni tajnice... gospodine Bravduck. Brigadir kimnu. Cordell S. Huli sjedio je za svojim irokim radnim stolom. Njegove poznate znaajke - vrlo blijeda koa, zamalo bijela, prorijeena sijeda kosa, cviker s elinim obrubom koji je pokrivao plavo-zelene oi - sve se to priinjalo nadnaravno velikim upravo zato to je bilo svima dobro poznato. Novine i filmske novosti rijetko su bile bez njegovih fotografija. ak se i na istaknutim predizbornim plakatima - na kojima se upadljivo isticalo pitanje: Biste li mijenjali konja usred trke? - njegovo sigurno i inteligentno lice isticalo odmah ispod Rooseveltova, mnogo upadljivije nego lice tada razmjerno nepoznatog Harrva Trumana. Bravduck izvue iz depa vreicu za duhan i poe puniti lulu. Huli je u meuvremenu poslagao po stolu nekoliko papira i zatim otvorio jedan ovitak, istovjetan onome to ga je brigadir drao u ruci. Poe ga razgledati. Ellis je odmah shvatio kakav je to papir. Bio je to povjerljivi podsjetnik to ga je dao uruiti osobno dravnom tajniku. Bravduck je pripalio lulu, a vonj duhana natjerao je Ellisa da ga jo jednom promotri. Bila je to jedna od onih udnih duhanskih mjeavina koje su sveuilitarci drali vrlo originalnima, ali koje su bile odbojne veini ostalih ljudi. Brigadir Ellis osjeat e se mnogo bolje kada rat zavri. Roosevelta tada nee biti, a s njim ni onih takozvanih intelektualaca s njihovim ogavnim duhanima. Trust mozgova. Crvendai, svi odreda. Ali neka se najprije zavri taj rat. Huli podie pogled prema brigadiru. Nema potrebe da to naglaavam, generale, ali va me podsjetnik vrlo uznemirio. 13 Podaci su i mene uznemirili, gospodine dravni tajnice. Nema sumnje. Nema sumnje... Pitanje je, meutim, ima li ikakve osnove za vae zakljuke? Hou rei, bilo to odreeno? Mislim da ima, gospodine. Koliko ih jo u obavjetajnoj slubi zna za ovo, Ellise? Bravduck je upao u razgovor, a brigadir je zapazio da ga on nije oslovio kao generala. Nisam o tome razgovarao ni s kim. Nakanio sam jutros o tome razgovarati samo s dravnim tajnikom, da vam bude jasno. Gospodin Bravduck uiva moje povjerenje, generale. On je ovdje na moj zahtjev... po mome nalogu, ako vam se to vie dopada. Razumijem. Cordell Huli zavali se u

stolicu. Bez uvrede, pitam se... Poslali ste mi povjerljiv podsjetnik i dali ga hitno dostaviti u moj ured - meni osobno, da budem jasan - a ono bitno u njemu nije nita do nevjerojatno. Drska optuba za koju i sami tvrdite da je ne moete dokazati, upade Bravduck, uvlaei dim dok se pribliavao stolu. Upravo smo se zato sada nali. Huli je zatraio Bravduckovu nazonost, ali nije bio spreman trpjeti nepotrebne upadice, jo manje bezobratine. Ali Bravduck se nije dao smesti. Gospodine dravni tajnice, jedva bi se moglo ustvrditi da Vojna obavjetajna sluba nema svojih nedostataka. To smo skupo platili. Moja je jedina namjera sprijeiti jo jednu neto nu obavijest, spekulaciju optereenu zabludama, koja bi se mogla pretvoriti u streljivo politikih suparnika ove administracije. Za manje od etiri tjedna imat emo izbore! Huli se jedva primjetno nagnu, ne gledajui pritom Bravducka. Ne morate me podsjeati na te pragmatine pretpostavke... Ipak, moram vas upozoriti da se nae odgovornosti svode na neto drugo... razliite od praktine politike. Jesam li bio jasan? Naravno. Bravduck je ustuknuo. 14 Huli produi. Koliko shvaam va podsjetnik, generale Ellis, vi elite rei da je jedan utjecajan pripadnik Njemakog vrhovnog zapovjednitva zapravo ameriki graanin koji djeluje pod lanim imenom - nama uostalom dobro poznatim - Heinricha Kroegera. Tako je, gospodine. Ali, ja sam u svom podsjetniku ustvrdio da je on moda taj. Vi, takoer, pretpostavljate da je Heinrich Kroeger udruen ili ak povezan s mnogim velikim korporacijama u ovoj zemlji. S industrijama koje imaju vladine narudbe za naoruanje. Tako je, gospodine dravni tajnice, ali ponovo podsjeam da je on to moda bio, ali ne i da jest. Uz takve optube, glagolski oblici mogu zamagljivati stvari. Cordell Huli odloi naoale s elinim okvirima i stavi ih pored ovitka. Pogotovo u doba rata. Podtajnik Bravduck kresnu ibicu i poe govoriti, povremeno udiui duhan. Ali vi vrlo jasno priznajete da nemate za to nikakva odreenog dokaza. Imam ono to bi se, vjerujem, moglo nazvati posrednim dokazima. Takve vrste, da bih se smatrao neodgovornim ako ne bi na njih upozorio dravnog tajnika. Brigadir duboko uzdahnu prije nego to bi nastavio. Ako pak nastavi, znao je da e morati istrajati. elio bih upozoriti na nekoliko upadljivih injenica o Heinrichu Kroegeru... Za poetak, njegov dosje nije potpun. Nije primio nikakvo stranako priznanje, kao veina ostalih. No ipak, dok su drugi dolazili i odlazili, on je ostao u sreditu. Oito, imao je velik utjecaj na Hitlera. To nam je poznato. Huli nije podnosio da se vrijednost dokaza pojaava ponavljanjima. Pa i ime Heinrich, gospodine dravni tajnice, uobiajeno je kao to su kod nas William ili John, a prezime Kroeger esto je kao Smith ili Jones u ovoj zemlji. Dajte, generale! Iz Bravduckove lule kovrao se dim. S takvim dokazima mogli biste optuiti polovicu naih zapovjednika. 15 Ellis se okrenu i upravi prema Bravducku pogled pun vojnikog prijezira. Meni se ipak ini da je to vana injenica, gospodine podtajnie. Huli se poeo pitati je li bilo pametno ovamo dovesti Bravducka. Nema smisla da se prepirete, gospodo. alim to se tako osjeate, gospodine dravni tajnice. Bravduck i dalje nije htio prihvatiti prijekor. ini mi se da bih jutros morao nastupiti u ulozi vrajeg odvjetnika. Nitko od nas, a vi najmanje, gospodine dravni tajnice, nema vremena za gubljenje... Huli promotri podtajnika i pritom se okrenu u stolici. Ne razbacujmo se, dakle, njime. Molim vas, nastavite, generale. Zahvaljujem, gospodine dravni tajnice. Prije mjesec dana u Lisabonu se proulo da Kroeger eli s nama stupiti u vezu. Uspostavljeni su kanali i mi smo oekivali da e sve tei uobiajenim putem... Umjesto toga Kroeger je odbio uobiajene puteve - nije pristao sastati se s britanskim ili francuskim slubama - i zahtijevao neposrednu vezu s Washingtonom. Smijem li

upasti? Bravduckov glas zazvuao je udvornou. Ne mislim da je u tome bilo neto nenormalno. Napokon, mi smo odluujui imbenik. Ipak, bilo je, gospodine Bravduck, utoliko to se Kroeger elio nai iskljuivo s bojnikom Canfieldom... bojnikom Matthewom Canfieldom, koji je, ili je to bio, sposoban nii asnik Vojne obavjetajne slube ovdje u Washingtonu. Bravduck je promatrao generala ne miui lulu. Cordell Huli nagnuo se naprijed, oslonivi se laktovima o stol. O tome nema rijei u vaem podsjetniku. Shvaam, gospodine. Izostavio sam taj podatak razlono pretpostavljajui da bi podsjetnik mogao proitati jo netko osim vas. Ispriavam se, generale. Bravduck je to rekao iskreno. Ellis se u sebi nasmijei svojoj pobjedi. 16 Huli se ponovo zavali u stolac. Visoki pripadnik nacistikog vrhovnog zapovjednitva eli se vidjeti samo s jednim nepoznatim obavjetajnim bojnikom. Vrlo neobino. Neobino, ali ne i nemogue... Svi smo se mi susretali s Nijemcima, pa moemo pretpostaviti i to da se bojnik Canfield prije rata upoznao s Kroegerom. U Njemakoj. Bravduck se priblii brigadiru. Ali vi nam tvrdite da Kroeger moda nije Nijemac. To znai da se u vaem razmiljanju neto promijenilo izmeu Kroegerova zahtjeva u Lisabonu i vaeg podsjetnika dravnom tajniku. to je to bilo? Canfield? Bojnik Canfield sposoban je, a katkad i izvrstan obavjetajni asnik. Iskusan ovjek. Ipak, otkako je otvorena veza izmeu njega i Kroegera, pokazivao je izrazitu sklonost emocionalnim napetostima. Postao je krajnje ivan i nije vie djelovao kao asnik koji ima takvu prolost i iskustvo... On je od mene, gospodine dravni tajnice, takoer zatraio da postavim posve neuobiajen zahtjev pred predsjednika Sjedinjenih Drava. A to je? Da mu, prije nego to uspostavi vezu s Heinrichom Kroegerom, iz dravne arhive bude uruen povjerljivi dokument, i to s neoteenim peatima. Brayduck uze lulu iz usta jer je htio neto prosvjedovati. Samo trenutak, gospodine Bravduck. Bravduck je jamano vrlo bistar, pomisli Huli, ali je li on uope mogao sebi predoiti to znai jednom asniku od karijere, kao to je Ellis, nai se pred njima dvojicom i izjaviti takvo to? Jer ta je izjava ujedno bila otvoren zahtjev Bijeloj kui i Dravnom tajnitvu da ozbiljno razmotri Canfieldov zahtjev. Mnogi bi asnici radije odbili takav nezakonit zahtjev, ne elei sebe dovesti u takav poloaj. Takav je vojniki nain razmiljanja. Je li to na moja pretpostavka da biste vi preporuili predaju tog dokumenta bojniku Canfieldu? KnJEnfcTTnaUM6 To bi bio va zakljuak. Ja samo upozoravam na to da je Heinrich Kroeger bio umijean u sve vane odluke koje je nacistiko vodstvo donosilo od samog poetka. Ako bi se Heinrich Kroeger odluio da prebjegne, bi li to skratilo rat? Ne znam. Ali i sama mogunost da se to dogodi navela me da se pojavim u vaem uredu. Kakav to dokument zahtijeva Canfield? Bravduck je bio ozlojeen. Poznat mi je tek njegov broj i stupanj povjerljivosti kako ga je utvrdio arhivski odjel Dravnog tajnitva. Ellis je oklijevao. Bilo bi uvredljivo i s osobnog kao i sa strunog stajalita dati te podatke o dokumentu, a da se istodobno ne daju i podaci o Canfieldu. Uinio bi to kad ovdje ne bi bilo Bravducka. Ti prokleti intelektualci. Ellis se vazda osjeao nelagodno u drutvu tih brbljivaca. Dovraga! ree sam sebi. S Hullom bi mogao biti izravniji. Prije nego to vam odgovorim, mogu li iskoristiti ovaj povod da vas upoznam s nekim povjerljivim pojedinostima koje su po mome miljenju vrlo vane... i ne samo vane, gospodine, nego i tijesno povezane sa sadrajem dokumenta. Svakako. Huli nije znao je li ga to uzrujalo ili privuklo. U posljednjoj poruci Heinricha Kroegera bojniku Canfieldu on zahtijeva prethodni susret s osobom koja se moe identificirati kao... April Red. Prije poetka bilo kakvih pregovora izmeu Kroegera i Canfielda, taj bi sastanak

trebao biti uprilien u Bernu, u vicarskoj. Tko je April Red, generale? Iz toga vaeg glasa mogu zakljuiti da otprilike znate tko je to. Podtajnik Bravduck oito nije bio odsutan duhom, to je brigadir Ellis bolno utvrdio. Mi, ili, to nije, ja... mislim da znam. Iz ovitka to ga je drao u rukama Ellis izvue prvi list. Uz tajnikovo doputenje, mogu vas upoznati s onim to sam izvukao iz povjerljivog dosjea o bojniku Canfieldu. 18 Naravno, generale. Matthew Canfield - stupio u dravnu slubu, u Tajnitvo unutarnjih poslova, u oujku tisuu devetsto sedamnaeste. Naobrazba - jedna godina na sveuilitu u Oklahomi, zatim jedna i pol godina obrazovnih teajeva u veernjoj koli u Washingtonu, DC. Uposlen kao mladi raunovoa u odsjeku unutarnjih poslova za suzbijanje prijevara. Godinu dana kasnije promaknut u samostalnog raunovou. Pridodan odsjeku 'Grupa dvadeset', koji je, kao to znate... Cordell Huli prekide ga. Mala skupina visoko strunih ljudi koja se tijekom Prvoga svjetskog rata bavila konfliktima interesa, neto nim procjenama i tako dalje. Takoer, vrlo djelotvorna... Sve dok se nije, kao veina takvih slubi, previe uzoholila. Rasputena 1929. ili 1930., ini mi se. Godine 1932., gospodine dravni tajnice. General Ellis zadovoljno je utvrdio da dri injenice u ruci. Zatim okrenu drugu stranicu iz ovitka i nastavi itati. Canfield ostaje u unutarnjim poslovima deset godina, uspevi se etiri plaevna razreda. Sjajan uinak. Izvrsne ocjene. U svibnju 1927. naputa slubu u vladi i upoljava se kod industrija Scarlatti. Na spomen imena Scarlatti, i Huli i Bravduck trgnue se kao ubodeni. U kojoj od kompanija tvrtke Scarlatti? U samoj upravi, Peta avenija 525, New York. Cordell Huli poigrao se tankim crnim konopiem svojih cvikera. Skokovit napredak gospodina Canfielda. Od veernje kole u Washingtonu do uprave tvrtke Scarlatti. Obori pogled i prestade promatrati generala. Je li Scarlatti jedna od korporacija koje ste spomenuli u svom podsjetniku? Bravduckov glas zazvuao je nestrpljivo. Prije nego to je brigadir mogao odgovoriti, Cordell Huli ustade. Bio je visok i djelovao je uvjerljivo. Mnogo krupniji od ostale dvojice. Generale Ellis, dajem vam nalog da ne odgovarate na pitanja! 19 Bravduck je djelovao kao da je dobio pljusku. Zabuljio se u Hulla, zbunjen i zapanjen njegovom naredbom brigadiru. Huli mu je uzvratio pogledom i dodao tihim glasom: Ispriavam se, gospodine Bravduck. Ne mogu vam to zajamiti, ali nadam se da u vam kasnije ovog dana moi dati objanjenje. Do tada, biste li nas ostavili nasamo? Naravno. Bravduck je bio svjestan da taj dobri i poteni ovjek ima svoje razloge. Nije potrebno nikakvo objanjenje, gospodine. Ipak, zasluujete ga. Hvala vam, gospodine dravni tajnice. Moete biti sigurni da s potpunim povjerenjem gledam na ovaj sastanak. Huli je pogledom slijedio Brayducka dok se vrata nisu zatvorila. Zatim se ponovo vrati brigadnom generalu, koji je ostao bez rijei, ne shvaajui. Podtajnik Bravduck izniman je javni slubenik. To to sam ga sada otpustio ne znai da imam bilo kakve primjedbe na njegov znaaj ili na njegov rad. Da, gospodine. Huli ponovo sjede u stolicu, polagano i bolno. Rekao sam gospodinu Brayducku da se udalji zato to vjerujem da znam neto o onome o emu ete vi govoriti. Ako sam u pravu, bolje da ostanemo nasamo. To nije primirilo brigadira. Nije zamiljao da bi Huli mogao ita znati. Nemojte se uzrujavati, generale. Nisam ita misli... ali bio sam u Predstavnikom domu u razdoblju o kojemu vi govorite. Vae su me rijei prisjetile neega. Jedne gotovo zaboravljene uspomene na neko vrlo toplo popodne u Domu... ali, moda grijeim. Molim vas, nastavite gdje ste bili prekinuti. ini mi se vrlo neobinim to je... bojnik Canfield dobio zaposlenje u industrijama Scariatti. Mislim da se slaete sa mnom. Postoji logino objanjenje. Canfield se oenio udovicom Ulstera

Stewarta Scarletta est mjeseci nakon Scarlettove smrti u Ziirichu, godine 1926. Scarlett je bio mladi od dvojice preivjelih 20 sinova Giovannija i Elizabeth Scarlatti, utemeljitelja industrija Scarlatti. Cordell Huli naas sklopi oi. Nastavite. Ulster Scarlett je sa svojom enom Janet Saxon Scarlett imao sina, Andrewa Rolanda, kojega je Matthew Canfield posinio nakon svoje enidbe sa Scarlettovom udovicom. Posinio, ali ne i liio bogatstva Scarlattijevih... Canfield je radio za tvrtku Scarlatti sve do kolovoza 1942., kad se vratio u vladinu slubu, i to kao vojni obavjetajac. General Ellis zastade i zagleda se u ovitak pred Cordellom Hullom. Pitao se po inje li Huli razumijevati, ali lice dravnog tajnika nije odavalo takav izraz. Spomenuli ste dosje to ga je Canfield bio zatraio iz arhive. to je to? Upravo o tome nakanio sam rei koju rije, gospodine dravni tajnice. Ellis je okrenuo sljedeu stranicu. Dosje je za nas samo jedna brojka, ali ona odaje godinu unoenja. Bilo je to 1926., to nije, u posljednjem kvartalu te godine. Koji je stupanj povjerljivosti? Najvii. Dokument moe biti izdan samo nakon potpisane izvrne naredbe predsjednika, i to zbog razloga nacionalne sigurnosti. Nije li jedan od potpisnika - koji su posvjedoili valjanost dokumenta - bio jedan slubenik unutarnjih poslova koji se zvao Matthew Canfield? Brigadir se vidljivo uzbudio, ali je i dalje vrsto drao papir palcem i kaiprstom. Tono. I sad ga on zahtijeva natrag, kao uvjet da se sastane s Kroegerom. Da, gospodine. Pretpostavljam da ste ga upozorili na nezakonitost takva zahtjeva? 21 Osobno sam mu zaprijetio prijekim sudom... ali odgovorio je jedino to da ga moemo odbiti ako to hoemo. I tako, nije dolo do sastanka s Kroegerom? Da, gospodine... Miljenja sam da bi bojnik Canfield radije proveo ostatak ivota u vojnom zatvoru nego to bi se predomislio. Cordell Huli ustade i promotri dobro generala. Biste li mi iznijeli svoj zakljuak? Vjerujem da je April Red, na kojega se poziva Heinrich Kroeger, onaj momak Andrew Roland. tovie, mislim da je on Kroegerov sin. Inicijali su isti. Momak je roen u travnju 1926. Vjerujem da je Heinrich Kroeger zapravo Ulster Scarlett. Ali on je umro u Zurichu. Huli je pozorno promotrio generala. Okolnosti smrti nejasne su. Postoji samo smrtovnica opskurnog suda iz jednog mjestanca tridesetak milja od Zuricha i nejasno svjedoanstvo svjedoka o kojima nitko nije uo ni prije ni poslije. Huli je hladnokrvno probo generala svojim pogledom. Shvaate li to ste rekli? Scarlatti je gorostasna korporacija. Jasno mi je, gospodine. Tvrdim, nadalje, da je bojniku Canfieldu poznat Kroegerov identitet i da on stoga eli unititi dosje. Vjerujete li da je to neka urota? Urota kojom bi se prikrio Kroegerov identitet? Ne znam... Nisam ba sposoban pretoiti u rijei namjere neke osobe. Ali ponaanje bojnika Canfielda doima se toliko obiljeeno osobnim interesom da sam sklon povjerovati kako je posrijedi neka osobna stvar. Huli se nasmijei. Mislim da se vrlo dobro snalazite s rijeima... Ipak, vjerujete li vi da se istina nalazi u dosjeu? I, ako je tako, zato bi nas Canfield na to upozorio? Njemu je jamano jasno da moemo taj dosje pribaviti i za sebe ako ga ve moemo uruiti njemu. O tom dosjeu ne bismo nita saznali da je on utio. 22 Kao to rekoh, Canfield je iskusan ovjek. Siguran sam da on djeluje uz pretpostavku kako emo i sami ubrzo postati svjesni toga. Kako? Preko Kroegera... No Canfield je dao uvjet da peati na dosjeu moraju biti neoteeni. On je strunjak, gospodine. Kad bi ih netko dirao, on bi to odmah otkrio. Cordell Huli poeo je hodati oko stola i pored brigadira, s rukama za leima. Koraci su mu bili ukoeni, zdravlje ga je oito naputalo. Bravduck je imao pravo, pomisli dravni tajnik. Kad bi se otkrio samo traak sablasnog odnosa izmeu monog amerikog industrijalca i njemakoga Vrhovnog zapovjednitva, bez

obzira kako daleko ili davno u prolosti, ova bi se zemlja rascijepila. To bi bilo neizbjeno, pogotovo u predizbornom razdoblju. Ako bismo uruili dosje bojniku Canfieldu, to vi mislite, bi li on doveo... Aprila Reda... na sastanak s Kroegerom? Vjerujem da bi. Zato? Ne bi li to bilo okrutno spram jednog osamnaestogodinjaka? General je oklijevao. Ne vjerujem da on ima neku drugu mogunost. Nita ne bi moglo sprijeiti Kroegera da ostvari neki drugi dogovor. Huli prestade hodati i promotri generala. Odluio se. Dobit u od predsjednika izvrnu naredbu za uruenje dosjea. Ipak, i ja to postavljam kao uvjet za dobivanje tog potpisa - ono to ste vi zakljuili mora ostati medu nama dvojicom. Meu nama? Upoznat u predsjednika Roosvelta s onim bitnim u naem razgovoru, ali ne bih ga htio optereivati nagaanjima koja bi se mogla pokazati neosnovanima. Moda vaa teorija nije nita drugo doli niz sluajnosti koje se mogu lako razjasniti. Shvaam. 23 Ali ako vi imate pravo, Heinrich Kroeger mogao bi izazvati slom u Berlinu. Njemaka se bori na ivot i smrt... I, kao to ste sami istakli, Kroeger je vrlo vaan ovjek. On pripada elitnom odredu koji okruuje Hitlera. Bila bi to pobuna jednog pretorijanca protiv Cezara. Meutim, ako nemate pravo, moramo misliti i na ona dva ovjeka koji e uskoro krenuti na put u Bern. Neka bi se Bog smilovao naim duama. Brigadni general Ellis vrati papire u bijelu omotnicu, podie torbu s poda i uputi se prema irokim crnim vratima. Dok ih je zatvarao, vidje kako Huli zuri u njega. Osjeao se neugodno, kao da ima ciglu u elucu. Ali Huli nije imao pred oima generala. Sjeao se onoga toplog popodneva prije mnogo godina u Predstavnikom domu. Zastupnici su se dizali jedan za drugim i, kako je to kasnije zabiljeio Congressional Record, izricali pohvale hrabrom mladom Amerikancu za kojega se pretpostavljalo da je mrtav. Ljudi iz obih stranaka oekivali su da e i on, ugledni predstavnik velike drave Tennesseeja, dodati svoju pohvalu. Glave su se u oekivanju okrenule prema njegovoj klupi. Cordell Huli bio je jedini zastupnik koji je bio na ti s uglednom Elizabeth Scarlatti. Toga toplog popodneva on je ostao nijem. Poznavao je Ulstera Stewarta Scarletta, i prezirao ga je. 24 2 Smei sedan s oznakom Vojske Sjedinjenih Drava na obim vratima skrenuo je desno u 22. ulicu i uao u Gramercv Square. Na stranjem sjedalu, Matthew Canfield nagnuo se naprijed i, maknuvi torbu s krila, odloio je na pod. Povukao je dolje desni rukav svog ogrtaa kako bi prikrio tanki srebrni lanac koji je bio vrsto privezan uz zglob a na drugom kraju provuen kroz metalnu drku torbe. Znao je da sadraj te torbe ili, to nije, injenica da je on u njezinu posjedu, znai njegov kraj. Kad sve bude gotovo, i ako ostane iv, razapet e ga ako samo budu nali naina da Vojsku time oslobode odgovornosti. Vojno vozilo zaokrenulo je ulijevo i stalo pred zgradom u kojoj su bili vojni stanovi. Vratar u odori otvori stranja vrata i Canfield izie. Vratite se za pola sata, ree vozau. Ne kasnije. Bljedunjavi narednik, koji je oito dobro poznavao navike svoga pretpostavljenog, odgovori: Bit u ovdje za dvadeset minuta, gospodine. Bojnik kimnu dobrohotno, okrenu se i ude u zgradu. Tek kad se naao u dizalu shvatio je koliko je umoran. Brojevi katova kao da su promicali sporije nego to je trebalo; trenuci vonje izmeu katova priinjali su se beskrajnima. Pa ipak, nije se urio. U svakom sluaju, nije se urio. 25 Osamnaest godina. Bio je to kraj lai, ali ne i kraj strahu. To e se zbiti tek kad Kroeger bude mrtav. Preostat e tek krivnja. Mogao bi, dodue, ivjeti s tom krivnjom, ako njome ne budu optereeni momak i Janet. Ali smrt bi bila njegova. Ne bi to bila smrt za Janet. Niti za Andrewa. Ako smrt bude prizvana, bit e to njegova smrt. U to je bio siguran. Nee otii iz Berna sve dok Kroeger ne bude mrtav. Ili Kroeger ili on. Po svoj prilici, obojica.

Iziavi iz dizala skrenu ulijevo i spusti se nekoliko kratkih koraka do vrata. Otkljua ih i ue u prostran, udoban dnevni boravak, s namjetajem nalik onom u talijanskoj provinciji. Kroz dva golema prozorska krila, koja su dopirala do poda, nazirao se park, a vie vrata vodilo je u spavaonice, blagovaonicu, ostavu i knjinicu. Canfield zastade trenutak i pomisli kako i svemu ovome ima osamnaest godina. Otvorie se vrata knjinice i na njima se pojavi mladi ovjek. Kimnu Canfieldu bez osobitog oduevljenja. Zdravo, tata. Canfield promotri mladia. Morao se svladati da ne krene prema njemu i pograbi ga. Svoga sina. Ne, nije bio njegov sin. Kad bi to pokuao uiniti, znao je da bi mu se momak odupro. Bio je ve na oprezu i, premda to nije elio pokazati, prestraen. Zdravo, odvrati bojnik. Hoe li mi pomoi s ovim? Mladi ovjek prie mu i promrmlja Svakako. Zajedniki su otkljuali prvi lokot na lancu, a zatim je mladi pridravao torbu dok se Canfield bavio drugim, kombinacijskim lokotom, to mu je leao na zglobu. Oslobodio se torbe, a onda je skinuo eir, ogrta i kaput te bacio sve to na naslonja. Momak je drao torbu ne miui se. Bio je izuzetno naoit. Imao je svijetloplave oi ispod vrlo tamnih obrva, ravan ali malo prast 26 nos, a crnu kosu zgodno je zaeljavao unatrag. Bio je crnoput, kao da je stalno suncem opaljen. Bio je neto vii od est stopa; odjeven u sive flanelske hlae, plavu koulju i kaput od tvida. Kako se osjea? upita ga Canfield. Mladi odgovori meko nakon male stanke. Pa, za dvanaesti roendan ti i majka poklonili ste mi jedrilicu. To mi se vie dopalo. Stariji ovjek uzvrati mladiu smjekom. Sigurno. Je li to to? Mladi stavi torbu na stol i pokaza na nju prstom. Tu je sve. Mislim da bih se morao osjeati povlatenim. Da bi se to izvadilo iz dravnog tajnitva, bila je nuna predsjednikova izvrna naredba. Zaista? Momak podie pogled. Ne boj se. Sumnjam da on zna to se nalazi unutra. Kako si to uspio? Dogovor. Razumjeli smo se. Ne vjerujem. Mislim da e povjerovati kad proita. Manje od deset ljudi vidjelo je to u cijelosti, a veina njih ve je mrtva. Kad smo sastavljali posljednju etvrtinu dokumenta, uinili smo to u dijelovima.,. 1938. godine. Ta etvrtina nalazi se u posebnom ovitku, s olovnim peatima. Stranice ne idu redom pa ih treba srediti. Klju je na prvoj stranici. Bojnik olabavi hitro kravatu i poe raskapati koulju. Zar je sve to bilo potrebno? Mislili smo da jest. Koliko se prisjeam, upotrebljavali smo razliite tipkaice po smjenama. Bojnik krenu prema kupaonici. Predlaem ti da poslae stranice prije nego to pone s posljednjim ovitkom. Ude u kupaonicu, brzo svue koulju i razveza cipele. Mladi je krenuo za njim i stao uz vrata. Kada kreemo? upita. U etvrtak. Kako? 27 Bombarderom komande Ferry, iz zrakoplovne baze Matthevvs do Newfoundlanda, Islanda i Grenlanda. Zatim u Irsku. Iz Irske, neutralnim zrakoplovom ravno do Lisabona. Lisabona? Ondje nas preuzima vicarsko veleposlanstvo. Prebacit e nas u Bern... potpuno smo zatieni. Skinuvi hla e, Canfield izvadi iz ormara svijetlosive flanelske hla e i navue ih. to e rei majka? upita mladi. Canfield ponovo ue u kupaonicu nita ne odgovorivi. Pusti toplu vodu u umivaonik i poe sapunjati lice. Mladieve oi slijedile su ga, ali se nije pomaknuo niti prekinuo tiinu. Slutio je da uzbuenost u starijeg ovjeka znatno premauje ono to je htio pokazati. Donesi mi istu koulju, tamo iz druge ladice, molim te. Samo je ostavi na krevetu. Svakako. Iz gomile koulja u ladici odabrao je jednu od finog crnog sukna sa irokim ovratnikom. Dok se brijao, Canfield nije prestajao govoriti. Danas je ponedjeljak, imamo dakle tri dana. Ja u obavljati konane pripreme, a ti e imati vremena da proui dokument. Postavljat e sebi pitanja, a ja te valjda ne moram upozoriti da bi ih trebao postaviti meni. A niti to da ne bi smio razgovarati bilo s

kime tko bi ti mogao odgovoriti. Ako se zagrije i pomisli da bi trebao dignuti telefonsku slualicu, odustani. Razumijem. Uostalom, nemoj pokuavati da bilo to zapamti. Nije vano. Jasno mi je da e me razumjeti. Je li bio poten spram mladog ovjeka? Je li zbilja bilo potrebno da on osjeti svu teinu jedne slubene tajne? Canfield se uvjerio da je to bilo potrebno - bez obzira na godine i njihovu meusobnu odanost, Andrew je bio jedan Scarlett. Za nekoliko godina naslijedit e jedno od najveih bogatstava na Zemlji. Kad je potrebno, takvima 28 se mora ucijepiti osjeaj odgovornosti, a ne onda kada se to komu svidi. Zaista? Ili je Canfield samo izabrao za sebe najlaki nain? Neka rijei dou od nekoga drugog. Oh, Boe! Uini da progovori netko drugi! Obrisavi lice runikom, bojnik trcnu malo Pinauda na lice i poe oblaiti koulju. Ako te to zanima, obrijao si se vrlo loe. Ne zanima me. Odabere kravatu medu onima to su visjele na vratima ormara i izvue tamnoplavi blejzer. Kad odem odavde, poni itati. Ako bude izlazio na veeru, ostavi torbu u kabinet desno od vrata knjinice. Zakljuaj je. Ovdje je klju. Skinu kljui s prstena za kljueve. Izili su iz spavaonice i Canfield krenu prema predvorju. Ili me nisi uo ili mi ne eli odgovoriti. to je s majkom? Guo sam te. Canfield se okrenu prema mladom ovjeku. Janet ne bi smjela nita doznati. Zato? Jer bi se neto dogodilo? Canfield se vidljivo uzrujao. Procijenio sam da joj ne treba nita rei. Ne slaem se s tobom. Mladi je bio neraspoloen. To me se ne tie! Moda bi trebalo da te se tie. Ja sam ti sada prilino vaan, tata, iako to nije moja odluka. I misli da bi mi zato mogao davati naredbe? Imam pravo na to da budem sasluan... Gledaj, znam da si uzbuen, ali ona je ipak moja majka. I moja ena. Ne zaboravi to, Andy. Bojnik pristupi mladiu, ali Andrew Scarlett okrenu se i poe prema stolu na kojemu je, uz svjetiljku, bila ostavljena crna konata torba za spise. Nisi mi objasnio kako u otvoriti torbu? Otkljuana je, uinio sam to u kolima. Otvara se kao svaka druga torba. 29 Mladi Scarlett pritisnu zatvarae i oni odskoie. Zna, sino ti nisam povjerovao, ree on tiho dok je otvarao torbu. Ne iznenauje me. Nije rije o njemu. Vjerujem u to zato to se time odgovara na mnoga pitanja o tebi. Okrenu se i pogleda sugovornika. Dobro, ne ba pitanja, jer sam oduvijek mislio da znam zato si se onako ponaao. Zamiljao sam da su ti Scarletti jednostavno odvratni... ne i ja. Scarletti kao takvi. Stric Chancellor, teta Allison, sva djeca. I ti i majka vazda ste ih ismijavali. I ja sam... Sjeam se koliko si trpio kad si mi morao objasniti zato moje prezime ne moe biti isto kao tvoje. Sje a li se? Da, bilo je bolno, priznade Canfield raznjeen. Ali u posljednjih nekoliko godina... promijenio si se. Postao si prilino zloest spram Scarlattijevih. Ilo ti je na ivce im bi tko spomenuo da je bio u drutvu Scarlattijevih. Poizio bi im bi odvjetnici Scarlattijevih uglavili neki razgovor sa mnom o tebi i majci. Ona se ljutila na tebe i objanjavala ti da si nerazuman... Evo, spreman sam povjerovati u sve to stoji ovdje. On zatvori torbu. Nee ti biti lako. Nije mi lako ni sada, ali moram nekako izdrati prvi ok. Slabano pokua nasmijeiti se. U svakom sluaju, naviknut u se da s time ivim. ini mi se... da ga nikad nisam upoznao. Nikad mi nije znaio bilo to. Nisam obraao pozornost na prie strica Chancellora. Vidi, nisam elio bilo to doznati. Jasno ti je zato? Bojnik promotri pozorno mladia. Nije mi jasno, odvrati. Zato to nikad nisam elio pripadati bilo kome osim tebi... i Janet. Boe, zatitnice nebesa, sijevnu u Canfieldovoj glavi. Moram poi. Krenu ponovo k vratima. Jo ne. Neto jo nismo sredili. Nema niega za sreivanje. Nisi jo uo u to nisam mogao povjerovati prole noi. Canfield zastade, s rukom na kvaki. Sto je to? 30 Da majka... ne zna za nj. Canfield skide ruku s

kvake. Progovorio je tiho i ozbiljno. Nadao sam se da emo to moi izbjei do daljnjega. Dok ne proita dokument. Bit e sada, ili neu ni pogledati dokument. Ako joj neto mora biti zatajeno, moram uti zato - prije nego to krenem dalje. Bojnik se vrati u sredinu prostorije. Sto eli da ti kaem? Da bi je ubilo kad bi to otkrila? Bi li? Vjerojatno ne bi. Ali nemam hrabrosti to iskuavati. Otkad to zna? Ganfield ode do prozora. Djeca su otila iz parka. Ulazna vrata bila su ve zatvorena. Dvadesetog lipnja 1936. Izvrio sam pozitivnu identifikaciju. . Dopunio sam izvjee godinu i pol kasnije, drugog sijenja 1938. Isuse Kriste. Da... Isuse Kriste. I nikad joj nisi rekao? Ne. Tata, zato nisi? Mogao bih ti rei dvadeset ili trideset dojmljivih razloga, odvrati Canfield promatrajui i dalje park Gramercv. Ali tri razloga neprekidno sam imao na umu. Prvo - uinio joj je ve dovoljno; on je bio njezin pakao. Drugo - nakon smrti tvoje bake nije bilo vie nikoga tko bi ga mogao identificirati. I tree - tvoja me majka drala za rije... da sam ga ja ubio. Ti! Bojnik se okrenu od prozora. Da... vjerovao sam da sam to uinio. Toliko sam u to vjerovao da sam natjerao dvadeset dva svjedoka neka potpiu iskaz da je on mrtav. Potplatio sam nepoteni sud nedaleko od Ziiricha da izda smrtovnicu. Sve je bilo potpuno legalno... toga lipanjskog jutra 1936. kad sam otkrio istinu bili smo u kui na plai i ja sam upravo ispijao kavu u vrtu. Ti si sa svojom majkom mrkom prao mali amac i pozvao me da vam pomognem gurnuti ga u vodu. Uperio si mlaz vode na nju, ona se smijala i vriskala, vukui amac zajedno s tobom. Bila je tako sretna!... Nisam joj rekao. Ne ponosim se time, ali tako je to. Mladi sjede u stolicu pored stola. Nekoliko puta pokuavao je progovoriti, ali rijei su svaki put ostajale bez smisla. Zatim progovori Canfield, tiho. Jesi li siguran da mi eli pripadati?., , Mladi g*|;%)ogleda iz stolice. Sigurno si je jako volio. I danas fefvolim. Onda... elim ti i dalje pripadati. Canfielda je zamalo slomila suzdranost u mladievu glasu. Ali obeao je sebi da nee to dopustiti, to god se dogodilo. Previe je toga trebalo jo uiniti. Hvala ti. Ponovo se okrenu prozoru. Na ulici su zasjale svjetiljke - bila je upaljena svaka druga, kao podsjetnik ljudima da bi se ono moglo dogoditi i ovdje, ali vjerojatno nee, pa mogu i dalje uivati. Tata? Da? Zato si se vratio i izmijenio dokument? Prije nego to je odgovorio, potrajala je duga tiina. Morao sam... sada to zvui smijeno kad kaem da sam morao. Trebalo mije osamnaest mjeseci da se odluim. Kad sam se napokon odluio, trebalo mi je manje od pet minuta da sam sebe uvjerim u to. Zastade trenutak, pitajui se je li to trebalo rei momku. Ali nije imalo smisla preutjeti mu. Za Novu godinu 1938. tvoja majka kupila mi je novi Packard, kola s otvorenim krovom. Dvanaest cilindara. Prekrasan auto. Krenuo sam da se provozam Southamptonskom cestom... ne znam to se dogodilo - moda se zaglavio upravlja. Ne znam, ali nesrea se dogodila. Kola su se dvaput prevrnula, bio sam izbaen iz njih. Bila su potpuno slupana, 32 ali ja sam ostao itav. Malo krvi, sve ostalo bilo je u redu. Ali moglo mi se dogoditi da poginem. Sjeam se toga. Telefonirao si iz neije kue, pa smo majka i ja doli po tebe. Bio si izvan sebe. Tono. Tad sam odluio otii u Washington i promijeniti dokument. Ne razumijem. Canfield je sjeo na doprozornik. Da mi se neto dogodilo, S carlett... Kroeger bi mogao izmisliti bilo kakvu stranu priu, ako bi mu to koristilo. Janet je bila ranjiva zato to nije znala nita. I tako, istinu je negdje trebalo rei... ali izrei na taj nain da ni jedna budua vlada ne bi mogla uiniti drugo doli da eliminira Kroeger a... i to odmah. Nastupajui u ime ove zemlje, Kroeger je nasamario mnoge istaknute ljude. Neki od tih ljudi i danas se bave politikom. Drugi proizvode zrakoplove, tenkove i brodove. Ali identificiraju i Kroegera kao

Scarletta, nailazimo na mnotvo novih pitanja. To su pitanja na koja vlada trenutano ne eli odgovor. A moda ga ne eli nikad. Polagano je raskopao kaput od tvida, ali ga nije skinuo. Odvjetnici Scarlattijevih posjeduju pismo koje bi nakon moje smrti trebalo biti urueno najutjecajnijem lanu kabineta, koja god administracija tada vladala u Washingtonu. Ti odvjetnici razumiju se u takve stvari... a ja sam znao da se rat pribliava. Uostalom, svatko je to znao. Uzmi u obzir, bila je to godina 1938.... Pismom se taj ovjek upuuje na dokument i na istinu u njemu. Canfield duboko udahnu i pogleda strop. Kao to e vidjeti, razradio sam osobit nain djelovanja za sluaj da se naemo u ratu, i drugi nain ako se to ne dogodi. Tvojoj bi majci trebalo rei samo u krajnje iznimnim okolnostima. Zato bi netko trebao na tebe obraati pozornost nakon onoga to si uinio? Andrew Scarlett bio je hitar. Canfieldu se to dopalo. 33 Dogaa se da zemlje... ak i zemlje koje su meusobno u ratu, imaju iste ciljeve. Veze za komuniciranje za tu su svrhu uvijek otvorene... Heinrich Kroeger je takav sluaj. Bilo kojoj strani on je prevelika opasnost.... U dokumentu se to daje jasno do znanja. ini se cinino. Doista.... Odredio sam da se etrdeset osam sati nakon moje smrti stupi u vezu s Vrhovnim zapovjednitvom Treeg Reicha i priopi mu se da je nekoliko naih vrhunskih vojnih obavjetajaca ve dugo pomiljalo kako je Heinreich Kroeger, zapravo, ameriki graanin. Andrew Scarlett nagnu se naprijed, na sam rub stolice. Canfield je produio, naizgled ne primjeujui uzbuenje mladog ovjeka. Budui da Kroeger neprekidno uspostavlja tajne veze s brojnim Amerikancima, vjeruje se da su te slutnje potvrene. Ipak, uslijed... Canfield zastade da se prisjeti tonih rijei, smrti nekog Matthewa Canfielda, nekadanjeg suradnika ovjeka poznatog kao Heinrich Kroeger... naa vlada sada posjeduje... dokumente koji izriito potvruju da je Heinrich Kroeger... Kriminalno poremeen. On nam nije potreban. Niti kao bivi ameriki graanin, niti kao prebjeg. Mladi ustade, zurei u ouha. Je li to istina? Bilo bi to sasvim dovoljno, dapae. Kombinacija ovoga dvoga jamstvo je za brzu egzekuciju. Izdajnika i istovremeno luaka. Nisam te to pitao. Svi su podaci u dokumentu. Volio bih kad bih mogao doznati odmah. Je li to istina? Je li on... je li bio lud? Ili je to samo namjetaljka? Canfield se pomaknu s doprozornika. Njegov odgovor bio je jedva glasniji od apta. Upravo zato htio sam s time priekati. Ti eli jednostavan odgovor, a takvoga nema. elim znati je li... moj otac bio lud. eli li doznati posjedujemo li dokumentirane dokaze medicinskih strunjaka da je bio poremeen?... Ne, nemamo ih. S 34 druge strane, u Ziirichu je ostalo desetero monih ljudi - od kojih estorica jo ive - koji su s mnogo razloga drali njima poznatoga Kroegera luakom... Bio je to njihov jedini izlaz. A budui da su bili ono to su bili, ustvrdili su to vrlo samopouzdano. Svih desetero potvrdilo je da je Heinrich Kroeger, o kojemu se govori u originalnom dokumentu, bio manijak. Shizofreni luak. Zajednika presuda nije ostavljala mjesta dvojbama. Nisu imali drugog izbora... Ali, ako pita mene... Kroeger je bio potpuno duevno zdrav. I vrlo okrutan. I to e proitati, takoer. Zato ga ne zove pravim imenom? Odjednom, kao da tu napetost vie nije mogao podnositi, Canfield se hitro okrenu. Andrew je promatrao toga bijesnog i zajapurenog ovjeka dok je koraao sobom. Oduvijek ga je volio, jer to je bio ovjek kojega se moralo voljeti. Pozitivan, siguran u sebe, sposoban, vedar - i koja je to bila rije kojom se sluio njegov ouh? - ranjiv. Ti nisi titio samo moju majku, zar ne? titio si i mene. Ono to si poduzeo bilo je namijenjeno i mojoj zatiti... Da se on ikad vratio, do kraja ivota nosio bih mrlju. Canfield se polagano okrenu i promotri svoga pastorka. Ne samo ti. Mnogi bi bili umrljani. Raunao sam s

time. Ali ne svi podjednako. Mladi Scarlett krenu natrag prema torbi. Jamim ti to. Ne podjednako. Krenuo je za mladiem i stao iza njega. Sve bih dao da ti to nisam morao rei. Mislim da to zna. Ali, nisam imao izbora. Uinivi te dijelom svojih konanih uvjeta, Kroeger mi nije ostavio drugu mogunost osim da ti kaem istinu. Nisam tu mogao nita krivotvoriti.... On je uvjeren da e ti, kad jednom dozna istinu, biti prestravljen, i da u ja uiniti sve drugo osim da te ubijem - moda ak i to - kako bih te sauvao od panike. U ovom dokumentu ima podataka koji bi mogli unititi tvoju majku. Ili, mene poslati na robiju, moda do kraja ivota. Oh, Kroeger je mislio na sve to. Ali pogreno je procijenio. Nije te poznavao. 35 Moram li ga zbilja vidjeti? Razgovarati s njim? Bit u zajedno s tobom. Tako e se sklopiti pogodba. Andrew Scarlett bio je zapanjen. Znai, ti e s njim sklopiti pogodbu? U rijeima se osjeao prijezir nad takvim stanjem injenica. Moramo doznati za to je on sposoban. Kad jednom bude zadovoljan mojim izvrenjem dijela pogodbe, doznat e to on nudi. I za koliko. U tom sluaju ne moram sve to itati, zar ne. Nije to bilo pitanje. Jedino bih morao biti ovdje. Dobro, bit u ovdje. Proitat e to zato to tako ja nareujem! Dobro, tata, dobro. Proitat u to. Hvala ti.... Zao mi je to sam se morao tako ponaati. On poe zakapati svoj ogrta. Dabogme, zasluio sam takavtvoj odgovor.... Usput, to ako mi majka telefonira u kolu? Ona to radi, zna. Od ovog jutra tvoj se telefon prislukuje. Na nj je prikljuen presreta, da budem to an. Radi bez pogreke. Ima novog prijatelja koji se zove Tom Ahrens. Tko je on? Porunik protuobavjetajne slube, nalazi se u Bostonu. Ima tvoj raspored kretanja i nadzirat e telefon. Zna to treba rei - otiao si do Smitha na dugi vikend. Isuse, ti zbilja misli na sve. Uglavnom. Canfield je doao do vrata. Veeras se neu vratiti. Kamo ide? Imam nekog posla. Volio bih da ne izlazi, ali ako bude morao, ne zaboravi na kabinet. Pospremi sve unutra. Otvori vrata. Ne idem nikamo. Dobro. Andy... pred tobom su velike odgovornosti. Nadam se, dovoljno si zreo da se s njima suoi. Mislim da e to moi. Canfield izie i zatvori vrata za sobom. 36 Mladi je znao da mu ouh pokuava rei neto drugo. Momak je zurio u vrata i odjednom shvati to je bilo to drugo. Matthew Canfield nee se vratiti. Sto je ono kazao? Ako se dogodi ono ekstremno, Janet je trebalo obavijestiti. Njegovoj majci trebalo je rei istinu. A osim njega nije bilo drugoga koji bi to mogao uiniti. Andrew Scarlett promotri torbu na stolu. Sin i ouh spremali su se za Bern, ali vratit e se samo sin. Matthew Canfield odlazio je u smrt. Kad je za sobom zatvorio vrata, Canfield se osloni o zid hodnika. Sav se oznojio, a ritmini udari u grudima bili su tako glasni da mu se inilo kako bi ih se moglo uti i u stanu. Pogleda uru. Bilo mu je potrebno manje od sata, i pritom je uspio sauvati prisebnost. Sad je samo elio otii to je dalje mogue. Znao je da bi prema svim pravilima odvanosti, moralnosti ili odgovornosti, morao ostati s momkom. Ali tako neto nije se moglo sada od njega zahtijevati. U tom sluaju izgubio bi razum. Trebalo je stvari rjeavati jednu po jednu. Sto je slijedilo? Sutra. Na putu za Lisabon trebalo je biti vrlo oprezan. Jedna pogreka, i sve bi otilo k vragu. Tekli za Lisabon ne odlazi prije sedam naveer. Mogao bi provesti i vei dio dana u drutvu s Janet. Dokazivao je sebi da bi to morao uiniti. Ako se Andy slomi, prvo to bi morao uiniti bilo bi da potrai njegovu majku. Budui da ne bi mogao podnijeti njegovu nazonost, morao je to vrijeme provesti s njom. Dovraga ured! Dovraga i vojska! Neka ide dovraga vlada Sjedinjenih Drava! S obzirom na predvieni odlazak, bio je pod nadzorom dan i no. Neka i oni idu dovraga! Od njega se oekivalo da bude najvie deset minuta udaljen od najblieg teleksa. E, to im nee

dopustiti. 37 Provest e svaki asak s Janet. Ona se upravo pripremala zatvoriti kuu u Ovster Bayu preko zime. Bit e sami zajedno, moda posljednji put. Prolo je osamnaest godina i ta se igra pribliila kraju. S obzirom na to koliko je bio zabrinut, dizalo se pojavilo iznenaujue brzo. Jer, sad mu se urilo. Do Janet. Narednik je otvorio vrata automobila i pozdravio to je uljudnije mogao. U normalnim okolnostima, bojnik bi se nasmijeio i upozorio narednika da je u civilnoj odjei. Ali ovaj put je nehajno otpozdravio i uskoio u kola. Do ureda, bojnie Canfield? Ne, narednice. U Ovster Bay. 38 3 Amerika pria o uspjehu Godine 1892., 24. kolovoza, svijet uglednika u Chicagu i Evanstonu, u Illinoisu, bio je potresen do samih temelja, koji, uostalom, i nisu bili tko zna kako vrsti. Toga dana Elizabeth Royce Wyckham, dvadeset sedmogodinja ki industrijalca Alberta O. Wyckhama, udala se za osiromaenog sicilijanskog useljenika koji se zvao Giovanni Merighi Scarlatti. Elizabeth Wyckham bijae visoka i aristokratina djevojka, koja je svojim roditeljima bila izvorite trajne brige. Kako su kazivali Albert O. Wyckham i njegova supruga, Elizabeth, koja je ve zala u godine, odbacila je svaku zlatnu priliku za udaju to joj se pruala u Chicagu, u dravi Illinois. Njezin bi odgovor svaki put glasio: Vlasnici tog zlata su budale, tata. Zato su je poveli na veliku turneju po kontinentu, uloivi velika sredstva u ta o ekivanja. Nakon to se etiri mjeseca upoznavala s najboljim branim prilikama u Engleskoj, Francuskoj i Njemakoj, njezin odgovor je bio: To zlato pripada glupanima, tata. Radije bih za sebe gomilu ljubavnika! Na to joj je otac opalio zvunu pljusku. Ona mu je odgovorila udarivi ga nogom u gleanj. 39 Prvu priliku za budueg supruga Elizabeth je ugledala na jednom od onih piknika to ga je oeva tvrtka u Chicagu prireivala za marljive slubenike i njihove obitelji. Bio joj je predstavljen kao da se kakav kmet naao pred keri feudalnog baruna. Bio je to krupan mukarac snanih pa ipak njenih ruku i izrazito talijanskog izgleda. Njegov engleski govor jedva se mogao razumjeti, ali umjesto da ga poprati dolinom nespretnom poniznou, on je upravo zraio samopouzdanjem i nije se ispriavao. Elizabethi se odmah dopao. Premda mladi Scarlatti nije bio slubenik niti je imao obitelj, on se dojmio efova Wyckhamove industrije poznavanjem strojeva; tovie, upravo je predloio tvrtki nacrt stroja koji bi smanjio trokove proizvodnje papirnih valjaka, moda i za 16 posto. Bio je stoga pozvan na piknik. Oeve prie o tom ovjeku ve su ranije pobudile Elizabethinu ljubopitljivost. Strojar je bio bistar momak - gotovo nevjerojatno koliko je bio bistar. Za samo dva tjedna zapazio je dva stroja koje su posluivala po dvojica radnika, a on je dodatkom jednostavne poluge uinio onoga drugoga suvinim. Kako je od obje vrste strojeva u tvrtki bilo postavljeno po osam komada, Wyckham Company mogla je otpustiti esnaestoricu koji o ito nisu zaraivali svoj kruh. Wyckham je smjesta unajmio nekog Talijana druge generacije iz ikake etvrti Little Italy da slijedi Scarlattija gdje god se on bude kretao po tvornici i slui mu kao prevoditelj. Stari Wyckham bio je nesretan to je tome brbljavom Talijanu morao davati osam dolara na tjedan, no nadao se da e Giovanni opravdati izdatak novim poboljicama. On je, dakako, bio bolje plaen Wyckham mu je davao etrnaest dolara na tjedan. Ve nekoliko tjedana nakon piknika Elizabeth je osjetila prvu0 sklonost spram svoga budueg supruga. Otac joj je uz veeru zadovoljno najavio kako je onaj golemi talijanski prostak zatraio da smije dolaziti u tvornicu i nedjeljom - bez ikakve dodatne naknade, zamisli, kao da nema pametnijeg posla. Naravno, Wyckham je odmah dojavio uvarskoj slubi da ga proputa nedjeljom u 40 tvornicu; bila je, uostalom, njegova kranska dunost neim upoljavati momka i tako ga uvati od vina i piva, emu su

Talijani, inae, bili uvelike odani. Sljedee nedjelje Elizabeth je nala izgovor da se iz elegantnog doma uputi iz suburbanog Evanstona u Chicago, do tvornice. Zatekla je Giovannija, ne dodue u strojarnici, nego u raunovodstvu. Ondje je on marljivo prepisivao brojke iz sveska na kojemu je itko pisalo - POVJERLJIVO. Ladica elinog ormara s lijeve strane bila je otvorena. Iz malog lokota jo je virio snop tankih ica. Lokot je oito bio struno obijen. U tom trenutku, naavi se uz ulazna vrata, Elizabeth mu se nasmijei. Taj golemi, crnokosi talijanski divljak bio je mnogo kompliciranije bie nego to je njezin otac mogao i zamisliti. I, ne sluajno, bio je vrlo privlaan. Giovanni podie pogled sav preneraen. U djeliu sekunde na licu mu se pojavio prkos. Dobro, gospoice 'Lisbet! Samo recite svome ocu! Ionako ne kanim vie ovdje raditi. Ali Elizabeth mu je odvratila prvim izrazima ljubavi. Dodajte mi stolicu, gospodine Scarlatti. Pomoi u vam... tako e ii bre. Zaista, ilo je. Nekoliko sljedeih tjedana Giovanni je bio upoznavan s legalnom i korporativnom strukturom amerike industrijske organizacije. Bile su to same injenice, bez ikakve teorije, jer Giovanni je u tu svrhu raspolagao vlastitom filozofijom. Ova zemlja velikih prilika bila je namijenjena snalaljivima. Upravo je teklo razdoblje silnoga gospodarskog razvitka; Giovanni je shvatio da e, ako ne bude zavladao strojevima u vlastitu korist, ostati dovijeka sluga gospodara umjesto da postane gospodar slugu. A bio je pritom vrlo nadobudan. Uz Elizabethinu pomo Giovanni se bacio na posao. Zamislio je neto to su Albert Wyckham i njegovi pomonici smjesta proglasili 41 revolucionarnim tijeskom za papir, koji je fenomenalnom brzinom izbacivao komade valovitog kartona, i to za treinu jeftinije od starog postupka. Wyckham se oduevio i dao Giovanniju poviicu od deset dolara. Dok se ekalo da novi strojevi budu dovreni i ukljueni u proizvodnju, Elizabeth je nagovorila oca da pozove Giovannija na veeru. Isprva je Albert Wyckham pomislio da mu se ki ali, i to vrlo loe. Wyckham je moda zbijao alu s tim Talijanom, ali ga je cijenio. Nije elio vidjeti kako se taj snalaljivac nespretno mui za veerom. Ali kad je Elizabeth objasnila da joj tako neto nije ni na kraj pameti, da je nakon onog piknika ve vie puta srela Giovannija i utvrdila kako je on zapravo vrlo zabavan, otac je prihvatio malu obiteljsku veeru s iznenadnim pridolicom. Tri dana nakon veere Wyckhamov novi stroj za tijeteni karton puten je u pogon, ali tog jutra Giovanni Scarlatti nije se pojavio na poslu. Sefovi nisu shvaali to je posrijedi. Trebao je to biti najvaniji dan njegova ivota. I bio je. Ali, umjesto Giovannija, u uredu Alberta Wyckhama pojavilo se pismo koje je otipkala njegova vlastita ki. U pismu je bio opisan novi stroj za tijetenje papira, u usporedbi s kojim je Wyckhamov novi proizvodni pogon bio ve potpuno zastario. Giovanni je otvoreno iznio svoje uvjete. Ili e mu Wyckham odstupiti velik omot dionica kompanije uz opciju za kupnju daljnjih dionica po trinoj cijeni ili e on ovaj novi stroj prodati Wyckhamovu poslovnom suparniku. Onaj tko bude posjedovao taj drugi stroj, moi e pokopati suparnika. Giovanniju Scarlattiju bilo je svejedno tko e to biti, no osjeao je kako bi bilo bolje zadrati novo iznaae u obitelji, budui da ovim trenutkom i formalno prosi ruku njegove keri. Ni u ovom sluaju Wyckhamov odgovor nije ga zapravo zanimao, budui da e za najvie mjesec dana on i Elizabeth postati mu i ena, to god on o tome mislio. 42 Od tog asa Scarlattijev uspon bio je podjednako hitar koliko i nejasan. Iz onoga to je javnost doznala, proizlazilo je da je on nekoliko sljedeih godina izumljivao nove i sve bolje strojeve za mnoge proizvo ae papira diljem Srednjeg zapada. Redovito je to radio uz iste uvjete- manja autorska prava i paket dionica, uz opciju da moe kupovati jo dionica po cijeni vaeoj prije putanja u pogon njegova

novog stroja. Nakon razdoblja od pet godina, o svim e se autorskim pravima ponovo pregovarati. Bio je to razuman prijedlog ako bude ostvaren u dobroj vjeri. I s legalne strane bijae to vrlo prihvatljivo, osobito s obzirom na jeftina autorska prava. Negdje u to doba Elizabethin otac - iscrpljen poslovnim napetostima i kerinim brakom s onim klipanom - povukao se iz posla. Giovanni i njegova ena dobili su u posjed cio starev paket dionica u kompaniji Wyckham. Giovanniju Scarlattiju nita drugo nije trebalo. Matematika je ista znanost i sad je to bilo jasnije nego ikad. Kad je ve postao posjednik dioniarskog udjela u jedanaest tvrtki rasijanih po dravama Illinoisu, Ohiu i u zapadnoj Pennsvlvaniji, posjedujui uz to patente na trideset sedam strojnih sustava, Giovanni Scarlatti sazvao je skuptinu predstavnika svih tih kompanija. Potezom koji se nekima priinio kao pokolj nevinih, Giovanni je kao poeljan tijek djelovanja predloio osnivanje krovne organizacije, s njim i njegovom enom kao glavnim dioniarima. Svatko e, naravno, biti zbrinut, a ta jedinstvena kompanija razvijat e se pod njegovim snalaljivim genijem bolje nego to bi to itko mogao i pomisliti. Ako se ne slau, moi e izbaciti njegove strojeve iz tvornice. On je bio tek bijedni useljenik, koji je pri poetnim pregovorima zapravo sam sebe obmanuo. Autorska prava to ih je dobivao za svoje nacrte bila su smijena u usporedbi s njihovim profitima. Takoer, u mnogo sluajeva vrijednost nekih dionica astronomski je porasla, a prema slovu ugovora te tvrtke mogle su udovoljavati njegovim opcijama tek po ranijim trinim cijenama. Kad se dolo do sri 43 stvari, uvidjelo se da je Giovanni Scarlatti najvei posjednik dionica u brojnim, dobro uhodanim tvrtkama za proizvodnju papira. Diljem triju saveznih drava uli su se urlici iz dvorana gdje su se odravale skuptine. Drskom Talijanu dobacivane su u lice drske uvrede, ali su nakon mudrih pravnikih savjeta bile povuene. Bolje je preivjeti, makar u oskudici, nego biti upropaten kao naputeni pojedinac. Scarlattija se moda moglo pobijediti na sudovima, ali to nije bilo sigurno. U ovom drugom sluaju on bi mogao postaviti pretjerane zahtjeve, a ako bi mu se tko usprotivio, troak izazvan postavljanjem novih strojeva i tekoe s nabavkom sirovina odvele bi takva pustolova na opasne financijske hridine. Uza sve to, Scarlatti je bio genij, pa bi na kraju krajeva svi mogli dobro proi. I tako je uspostavljeno mamutsko poduzee Scarlatti Industries - roeno je carstvo Giovannija Merighija Scarlattija. Carstvo je nalikovalo svome vladaru - bujalo je, bilo je odluno i nezasitno. Kako je njegova radoznalost postajala sve raznolikija, tako su se mnoile i razliite kompanije. Iz proizvodnje papira bilo je lako uskoiti u ambalau, iz ambalae u prijevoz i pretovar tereta, iz prijevoza u proizvodnju. A sa svakom nabavkom raale su se nove i sve bolje zamisli. Godine 1904., nakon dvanaest branih ljeta, Elizabeth Wyckham Scarlatti shvatila je da bi bilo razumno kad bi ona i njezin suprug krenuli put istoka. Premda su posjedi njezina supruga bili sigurni i danomice se umnaali, njegovu ugledu nije se moglo zavidjeti. Meu financijskim monicima Chicaga Giovanni Scarlatti bio je iva potvrda Monroeove doktrine. Irci su bili teko prihvaeni, ali on je bio nepodnoljiv. Elizabethin otac i majka umrli su, a s njima je otilo i ono malo drutvenih poznanstava. Zajedniko miljenje njezinih ivotnih prijatelja moglo se saeti u opis Franklina Fowlera, odnedavna vlasnika tvrtke Fowler Paper Products: Sve i kad bi imao hipoteku na zgradu kluba, taj crnpurasti klipan nikad nee postati njegov lan! 44 To ope stajalite nije, dodue, uzbuivalo Giovannija, jer on za takvo dangubljenje nije imao ni vremena ni sklonosti. A nije ih imala ni Elizabeth, jer ona nije bila Giovannijev partner samo u branom krevetu. Bila je i njegov cenzor, njegov utjecajni savjetnik, trajni tuma svega to je na prvi pogled izgledalo neizvjesno. No od svoga se

supruga razlikovala utoliko to nije bila ravnoduna na njihov izgon iz visokog, drutva. Ne zbog sebe, nego zbog djece. Brak Elizabethe i Giovannija bio je blagoslovljen trima sinovima. Bijahu to Roland Wyckham, devet godina, Chancellor Drew, osam i Ulster Stewart, sedam. Koliko su oni god bili sasvim obini djeaci, Elizabeth je shvaala kakve posljedice za njih mora imati drutveno progonstvo obitelji. Pohaali su otmjenu djeaku kolu u Evanstonu, ali osim dnevnog druenja u koli, sami su sebi bili jedino drutvo. Iako nikad nisu pozivani na roendanske proslave, sutradan im se neizbjeno o njima prialo; pozivi upueni razrednim vrnjacima nailazili su na hladan prijem guvernanti; moda je najstraniji od svega bio svakojutarnji pozdrav kad bi dolazili u kolu: Scarlatti, spaghetti! Scarlatti, spaghetti! Elizabeth je zaklju ila kako bi trebali krenuti od novog poetka. ak i ona i Giovanni. Znala je da bi sebi mogli dopustiti sve, pa i to da otputuju u njegovu rodnu Italiju i kupe cijeli Rim. Ipak, umjesto u Rim, Elizabeth je obila New York i dola do potpuno neoekivanog zakljuka. New York je bio vrlo provincijalan grad. Interesi toga grada bili su ogranieni, pa je meu poslovnim ljudima ugled Giovannija Merighija Scarlattija bio neuobiajeno visok. Nisu ba bili sigurni tko je on, ali su znali da je posrijedi talijanski izumitelj koji je pokupovao brojne kompanije na Srednjem zapadu. Talijanski izumitelj, amerike kompanije. Elizabeth je tako er doznala da su i neki bistriji ljudi iz Wall Streeta vjerovali kako je podrijetlo Scarlattijeva novca u talijanskim brodarskim drutvima. Naposljetku, oenio se keri jedne od najboljih obitelji u Chicagu. 45 New York e im pomoi. Elizabeth je unajmila privremeno obiteljsko boravite u etvrti Delmonico, i kad su se jednom ondje smjestili, znala je da je donijela pravu odluku. Djeca bijahu izvan sebe od oduevljenja, iekujui nove kole i nove prijatelje. Za mjesec dana Giovanni je pribavio veinski nadzor u dvjema starim tvornicama papira na Hudsonu, koje su zamalo ve bile propale, a on im je sad namijenio uskrsnue. Delmonico je bio obitavalite Scarlattijevih gotovo dvije godine. Nije to bilo ba neizbjeno: da se Giovanni vie trudio, njihova nova gradska kua mogla je biti dovrena i znatno ranije. No, tijekom dugotrajnih razgovora s arhitektima i izvoaima otkrio je u sebi novi interes - za zemlju. Jedne noi, za kasne veere, Giovanni odjednom ree Elizabethi: Napii ek na dvjesto tisua dolara, na ime East Island nekretninaca. Posrednika za prodaju nekretnina, hoe rei? Tako je. Dodaj mi krekere. Elizabeth mu prui komadie prenog kruha. To je mnogo novca. Pa, mi imamo mnogo novca, zar ne? Da, ipak, dvije stotine tisua... To je novi pogon? Samo mi daj ek, Elizabeth. Imam za tebe dobro iznenaenje. Ona se zabulji u njega. Ti zna da ne provjeravam tvoje odluke, ali moram inzistirati... Dobro, dobro. Giovanni se nasmija. Neu te, dakle, iznenaditi. Evo, kaem ti... bit u neto kao barone. Sto je to? Barone. Conte. A ti e biti contessa. Jednostavno ne razumijem. U Italiji, ovjek s neto zemlje ili moda s nekoliko svinja naziva se barone. Ljudi vole da budu baroni.Razgovarao sam s ljudima iz East Islanda. Prodat e mi nekoliko livada na Long Islandu. Giovanni, one ne vrijede nita! Iza bojih su lea! 46 eno, opameti se! Ve nema dovoljno mjesta ni za konje. Sutra e mi dati ek. Nemoj raspravljati, molim te. Nasmijei se, jer tvoj je mu jedan barone. Elizabeth Scarlatti nasmijei se. Premda Elizabeth nije te posjetnice shvatila ozbiljno - bijahu tek poalica izmeu nje i Giovannija - one bi sluile svojoj svrsi ako ovjek spram njih ne bi bio odvie strog. Davale su naslov koji je odgovarao bogatstvu Scarlattijevih. Iako ih nitko od njihovih poznanika nije oslovljavao conte ili contessa, mnogi zapravo nisu bili sigurni. Moda je ak mogue... Jedna od posljedica - premda se taj naslov nikad nije

naao na posjetnicama - bila je da su Elizabeth Scarlatti sve do kraja njezina dugog ivota oslovljavali kao madame. Madame Elizabeth Scarlatti. A Giovanni nije sebi vie mogao dopustiti da isprui ruku preko stola i uzme od svoje ene tanjur s juhom. Dvije godine nakon kupnje onih nekretnina, 14. srpnja 1908., Giovanni Merighi Scarlatti umro je. Jednostavno, potroio se. Nijema od boli, Elizabeth je tjednima pokuavala shvatiti to se dogodilo. Nije vie bilo nikoga komu bi se mogla obratiti. Ona i Giovanni bijahu ljubavnici, prijatelji, partneri i 47 uzajamna savjest. To da e jednog dana morati ivjeti jedno bez drugoga bio je jedini stvarni strah u njihovim ivotima. No on je sad otiao, i Elizabeth je zakljuila kako svoje carstvo nisu stvorili zato da bi propalo kad jednoga od njih dvoje vie ne bude. Na prvo mjesto svoga dnevnog reda postavila je odluku o konsolidaciji ratrkanih industrija obitelji Scarlatti pod jednom zapovjednikom rukom. Razni efovi i njihove obitelji bijahu istrgnuti iz svojih srednjozapadnih boravita i dovedeni u New York. Za Elizabeth su pripremani dokumenti o kojima je ona trebala jasno odluiti, i to na svim razinama odluivanja i razliitih odgovornosti. Izmeu ureda u New Yorku i svakog pojedinog pogona, tvornice, skladita i podrunice razapeta je privatna mrea telegrafskih komunikacija. Elizabeth je bila dobar general, a njezina je vojska bila dobro uvjebana i uporna organizacija. Vrijeme je bilo na njezinoj strani, a za ostalo je bila dovoljna njezina otroumna analiza ljudskih sposobnosti. U gradu je podignuta velianstvena rezidencijama kua, u Newportu je kupljeno ladanjsko imanje, u novom graevnom podruju Ovster Baya podignuto je pribjeite uz obalu. Ondje je Elizabeth svakog tjedna odravala iscrpljujue sastanke sa efovima kompanija svoga pokojnog supruga. Jedna od njezinih najvanijih djelatnosti bila je potaknuta odlukom da svoju djecu u potpunosti poistovjeti s protestantskom demokracijom. Njezini zakljuci bili su jednostavni. Ime Scarlatti nije prikladno, bilo je ak neotesano u krugovima kojima su se kretali njezini sinovi i u kojima e ivjeti do kraja svojih ivota. Stoga su im prezimena legalno izmijenjena u - Scarlett. Dakako, u dubokom potovanju spram Don Giovannija i kue Ferrara ona je ostala 48 Scarlaf+i oj T Na posjetnici nije navedena ni jedna rezidencija, jer se jednostavno nije moglo znati gdje e se nalaziti u nekom trenutku. Elizabeth je morala priznati neugodnu injenicu da dvojica njezinih starijih sinova nisu posjedovali niti Giovannijevu matovitost niti njezinu sposobnost opaanja. Bilo je teko utvrditi kako stoje stvari s najmlaim, Ulsterom Stewartom, jer je Ulster Stewart Scarlett postajao sve vea nevolja. Isprva je to bila tek injenica da se volio svaati - no Elizabeth je tu osobinu pripisivala tome to je bio najmlai, pa stoga i najvie razmaen meu braom. No kad je zaao u pubertet, Ulsterove osobine neto su se promijenile. Ne samo to je htio da sve bude po njegovoj volji nego je to i zahtijevao. Jedini od brae sluio se okrutno svojim bogatstvom. ak i nesmiljeno, moda, a to je zabrinjavalo Elizabeth. Tu osobinu prvi put je zapazila na njegov trinaesti ro endan. Nekoliko dana prije toga dobila je poruku od njegova uitelja: Draga gospoo Scarlatti, ini se da su Ulsterove roendanske pozivnice izazvale manju nevolju. Dragi deko ne moe se odluiti tko su njegovi najbolji prijatelji - ima ih uostalom tako mnogo - pa je tako poslao mnogo pozivnica koje je zatim povukao u korist nekih drugih prijatelja. Siguran sam da e se kola Parkleigh morati odrei ogranienja od dvadeset petero uzvanika u sluaju Ulstera Stewarta. Te veeri Elizabeth je zapitala Ulstera to je posrijedi. Da, povukao sam neke pozivnice. Predomislio sam se. Zato? To je vrlo neodgojeno. Zato ne? Nisam htio da dou. Ali zato si im onda poslao pozivnice? 49 Htio sam da svi oni odjure kui i ispriaju roditeljima kako su pozvani. Djeak se

nasmija. A onda su im morali priznati da ipak nisu pozvani. To je uasno! Nije. Oni zapravo i ne ele doi na moj roendan, nego vidjeti tvoju kuu! Kao bruco u Princetonu, Ulster Stewart Scarlett poeo je pokazivati znakove neprijateljstva spram svoje brae, svojih kolega, svojih nastavnika i - to je Elizabethi bilo najmanje vano svojih slugu. Podnosili su ga jer je bio sin Elizabethe Scarlatti, i to je bio jedini razlog tome. Ulster je bio krajnje pokvaren mladi ovjek, i Elizabeth je znala da mora neto uiniti. U lipnju 1916. poruila mu je neka za vikend doe kui i naredila mu da preuzme neki posao. Neu! Hoel Mora me posluati! Posluao ju je. Proveo je ljeto u tvornici u Hudsonu, dok su dva njegova brata u Ovster Bayu uivala u arima Long Islanda. Potkraj ljeta Elizabeth se raspitala o njegovu uinku. elite li istinu, madame Scarlatti? upita je mlaahni voditelj tvornice u Elizabethinoj radnoj sobi tog subotnjeg jutra. Naravno. To e me vjerojatno stajati mog posla. Ne bih rekla. Vrlo dobro, madame. Najprije sam ga poslao na rad sa sirovinama, kao to ste bili naredili. To je teak posao, ali on je jak... Maknuo sam ga odande kad je istukao nekoliko ljudi. Boe! Zato mi to niste javili? Nisam znao okolnosti. Pomislio sam da su ga ti ljudi moda omalovaavali. Nisam znao. Sto ste ustanovili? > 50 Omalovaavanje je dolazilo s druge strane... Poslao sam ga zatim gore, na rad uz tijesak, ali tamo je bilo jo gore. Prijetio je ostalima, govorio im da e biti otputeni, tjerao ih da rade za njega. Nikom nije doputao da zaboravi tko je on, zapravo. Trebali ste mi rei. Ni sam nisam za to znao do prolog tjedna. Tri ovjeka dala su otkaz. Jednome smo morali platiti raun kod zubara. Va sin odalamio ga je olovnom polugom. To to ujem uasno je... Biste li mi izrekli svoje miljenje. Molim, budite otvoreni. Bit e na vau korist. Va sin je krupan i ilav mladi... ali nisam siguran to je jo. ini mi se kako bi elio biti pri vrhu, i moda bi to bilo dobro. On je va sin. Njegov otac podigao je tu tvornicu. To mu ne daje pravo na takvo to. Njegov otac nije otpoeo od vrha! Onda biste mu to moda trebali objasniti. Nama, ini se, nije od velike koristi. Vi zapravo hoete rei da moj sin ima pravo po roenju, da je svojeglav, da je pun neke ivotinjske snage... ali da, inae, nema nikakve nadarenosti. Imam li pravo? Ako e me to stajati posla, nai u drugi. Da. Ne volim vaeg sina. Uope mi nije drag. Elizabeth promotri pozorno ovjeka. Moda ga ni ja ne volim. Od sljedeeg tjedna dobit ete poviicu. Te jeseni Elizabeth je odluila vratiti Ulstera Stewarta u Princeton, a dan uo i odlaska predoila mu je ljetonje izvjee. Taj prljavi mali Irac, kurvin sin, htio mi se osvetiti! Znao sam to! Taj prljavi mali Irac i kurvin sin izvrsno upravlja tvornicom. Lagao je! Sve su to lai! To je istina! Zabranio je veem broju ljudi da te optue. Trebao bi mu zapravo biti zahvalan. Neka idu dovraga! Puzavi mali slinavci! 51 Tvoji izrazi su neprihvatljivi! Tko si ti da ih tako naziva? to si uope dosad uinio? Nisam na to obvezan! Zato? Zato to si ono to jesi? Sto si ti? Kakvim se iznimnim sposobnostima odlikuje? Htjela bih to uti! Za tim ide, dakle? Zar ne? Sto moe uiniti, mali ovjee? to moe uiniti da zaradi novac? To je mjera neijeg uspjeha. To je tvoja jedina mjera! Ti je odbija? Potpuno si u pravu! Idi onda u misionare. Ne, hvala. Onda ne pljuj po tritu. Da bi se na njemu preivjelo, potrebna je neka sposobnost. Tvoj otac znao je to. Znao je kako e manevrirati. Misli li da nisam uo? Kako e manipulirati, kao i ti! On je bio genijalan! Pa ipak, usavravao je sebe! to si ti uinio? Sto si uope uinio, osim to si ivio na onome to je on stvorio? Pa ipak, nezahvalan si! Sranje! Elizabeth u hipu zastade, motrei sina. To je to. Boe, to je to, zar ne?... Ti si prestraen do smrti. Sav si nabusit, ali nema niega ba niega - na emu bi mogao iskaljivati tu svoju nabusitost!

Mora biti jako bolno! Ulster je izjurio iz sobe, a Elizabeth je ostala sjedei i dugo razmiljajui o onome to se dogodilo. Bila je uistinu prestraena. Ulster je opasan. Svuda oko sebe gledao je plodove tueg rada, bez nadarenosti ili sposobnosti da tome da neki vlastiti doprinos. Treba ga drati na oku. A onda pomisli na svu trojicu svojih sinova. Stidljivi i posluni Roland Wyckham, promiljeni i toni Chancellor Drew, i taj nabusiti Ulster Stewart. 52 Na dan 6. travnja 1917. odgovor se sam ponudio. Amerika je ula u rat. Prvi koji je morao otii bio je Roland Wyckham. Napustio je posljednju godinu studija u Princetonu i otplovio za Francusku, kao porunik u topnitvu Amerikih ekspedicijskih snaga. Poginuo je prvog dana na fronti. Dva preostala momka odmah su poela zamiljati odmazdu za bratovu smrt. Chancelloru Drewu odmazda je imala nekog smisla, Ulsteru Stewartu ona je bila samo izlika za bijeg. Elizabeth je pak zakljuila kako ona i Giovanni nisu stvorili carstvo da bi ga dokonao nekakav rat. Jedno dijete mora ostati. Hladno uzevi sve u raun, zapovjedila je Chancelloru Drewu da ostane civil. Ulster Stewart moe otii u rat. Ulster Stewart Scarlett otplovio je u Francusku, nije imao neprilika u Cherbourgu i dobro se iskazao na fronti, osobito na bojinici Meuse-Argonne. Pred sam zavretak rata odlikovan je zbog iskazane hrabrosti pred neprijateljem. 53 4 2. studenoga 1918. Ofenziva na bojinici Meuse-Argonne bila je u treoj fazi, fazi progona neprijatelja, u uspjenoj bitki za slamanje Hindenburgove linije izmeu Sedana i Mezieresa. Amerika Prva armija bila je rasporeena od Regnevillea do La Harasseea u Argonneskoj umi, na potezu od kojih dvadeset milja. Ako bi bile slomljene glavne njemake opskrbne veze u tom sektoru, Kaiserov general Ludendorff ne bi mogao uiniti drugo doli zatraiti primirje. Na dan 2. studenoga Trei armijski zbor pod zapovjednitvom generala Roberta Leeja Bullarda probio se kroz obeshrabrene njema ke redove na desnom krilu i zauzeo podruje, a zarobio osam tisua vojnika. Premda su zapovjednici ostalih divizija ivahno poricali taj zakljuak, proboj Treeg armijskog zbora bio je zapravo konani znak za primirje sklopljeno tjedan dana kasnije. MnogimauB eti 14. bataljuna27. divizije Treega zbora podvig potporunika Ulstera Scarletta bio je divan primjer junatva kakvo se iskazivalo za tih uasnih dana. Sve je poelo rano ujutro. Scarlettova eta doprla je do poljane ispred nevelike jelove ume. umica je bila krcata Nijemcima koji su se pod njezinom zatitom oajniki pokuavali pregrupirati kako bi 54 se zatim mogli uredno povui do svojih suboraca. Kako bi bili to manje izloeni, Amerikanci su iskopali tri reda plitkih rovova. Neto dublje ukopao se i potporunik Scarlett. Satnik u Scarlettovoj eti nije volio svoga potporunika, koji je znao vrlo vjeto davati naredbe, ali ih je izvravao vrlo loe. Nadalje, satnik se pitao nije li on pokazao premalo oduevljenja kad je iz priuvne divizije premjeten na borbenu crtu. Kod potporunika smetala ga je i injenica to je on neprekidno, dok su bili u priuvi - a to je bio dulji dio njihova boravka u Francuskoj - bio traen od asnika na odgovornijim poloajima koji su bili vrlo sretni ako su se s njim mogli fotografirati. Satnik je imao dojam da se njegov potporunik izvrsno provodi. Upravo onoga jutra u studenome s oduevljenjem ga je poslao u izvidniku ophodnju. Scarlett, uzmite etiri ovjeka i istraite njihove poloaje. Vi ste ludi, odvrati Scarlett hladnokrvno. Kakve poloaje? Iz cijelog podruja bjee kao bez due. Jeste li uli to sam vam rekao? Ba me briga to ste rekli. Odlazak u izvidnicu besmislen je. Vie vojnika koji su uali u rovu oslukivalo je to govore njihovi asnici. Sto to priate, potporunie? Nigdje nema fotografa? Nigdje nema salonskih pukovnika da vas tapu po leima? Uzmite ljude i gubite se odavde. Smirite se, satniel Znai li to da se ne pokoravate

nadlenom asniku i to pred neprijateljem? Ulster Stewart promotri s prijezirom manjeg ovjeka od sebe. Nije tono da se ne pokoravam, samo ne potujem nadreenoga. Vrijeam vas, ako to bolje razumijete... Vrijeam vas zato to mislim da ste budala! Satnik posegnu za revolverom, ali ga Scarlett hitro svojom ruetinom uhvati za zglob. 55 Ne puca se u ovjeka koji ne potuje nadreenoga, satniel Toga nema u propisima... Imam bolju zamisao. Zato upropastiti jo etvoricu ljudi... On se osvrnu prema vojnicima koji su ga motrili. Osim, ako etvorica medu vama doista ne ele biti kandidati za vapske kugle. Uinit u to sam. Satnik se zbunio, nije znao to bi odgovorio. Vojnici bijahu podjednako iznenaeni, ali oni su osjeali i zahvalnost. Scarlett maknu ruku sa satnikova zgloba. Vratit u se za jedan sat. Ako ne, predlaem vam da zatraite pojaanje iz pozadine. Nalazimo se ispred svih ostalih. Scarlett provjeri spremnik svog revolvera, brzo otpuza pored satnika prema zapadnom krilu i nestade u izraslom polju. Ljudi su se poeli doaptavati. Podcijenili su onog napuhanog potporunika, sa svim njegovim napirlitanim prijateljima. Satnik prokune neto, iskreno se ponadavi da se potporunik nee vratiti. A upravo je to Ulster Scarlett imao na umu. Njegova je zamisao bila jednostavna. Dvjestotinjak jarda od umarka, ispred B ete, vidjelo se nekoliko stijena okruenih jesenskim kronjama. Bilo je to jedno od onih mjesta koja su nepogodna za ratarstvo, pa su se zasijana polja prostirala uokolo. Prostor je bio premalen za veu skupinu ljudi, ali dovoljno velik da se ondje skriju jedan ili dvojica. Krenut e onamo. Dok je puzao kroz polje, nailazio je na mnoge ubijene vojnike. Leevi su na nj neobino djelovali. Zatekao se u trenutku dok je s njih skidao osobne stvari - metalne ploice. Trgao ih je s leeva i odbacivao ih asak kasnije. Nije mu bilo jasno zato to ini. Osjeao se poput vladara u nekom mitskom kraljevstvu, a oni su bili njegovi podanici. Nakon deset minuta vie nije bio siguran gdje je zapravo ono pribjeite. Podie glavu tek toliko da se snae, ugleda vrke malih stabala, i shvati da ide u pravom smjeru. Pourio je kreui se na laktovima i koljenima, udarajui o zemlju. 56 Iznenada se nae pred nekoliko visokih borova. Ipak nije dospio do onih stijena, nego do ruba umarka koji je njegova eta trebala napasti. Zbog obuzetosti mrtvim neprijateljima vidio je ono to je elio vidjeti. Mala stabla bili su zapravo ovi visoki borovi. Upravo je nakanio poeti puzati natrag, kad ugleda, petnaestak stopa lijevo od sebe, Nijemca sa strojnom pukom, oslonjenog o deblo. Izvukao je revolver ne miui se. Ili ga Nijemac nije vidio ili je bio mrtav. Cijev je bila uperena ravno u Scarletta. Onda se Nijemac pomaknuo. Samo malo, pomaknuo je tek desnu ruku. Pokuavao je prihvatiti svoje oruje, ali pokret mu je oito zadavao veliki bol. Scarlett skoi i baci se na ranjenog vojnika, pokuavajui pritom uiniti to manje buke. Nije smio dopustiti Nijemcu da opali ili digne uzbunu. Nespretno je vukao ovjeka dalje od oruja pritiui ga uza zemlju. Nije htio opaliti iz revolvera jer bi tako privukao pozornost na sebe. Po e ga daviti. Dok su mu se neprijateljevi prsti i dlanovi utiskivali u vrat, Nijemac je pokuavao progovoriti. Amerikaner! Amerikaner! Ich ergebe mich! Oajniki je podizao ruke, pokuavajui mu dati neki znak. Scarlett olaka pritisak. Proapta: to? Sto eli? Dopustio je Nijemcu da se podigne, onoliko koliko je uope bio u stanju. Oito, ovjeka su tu ostavili da umre sa svojim orujem, ne bi li usporio neprijateljski juri dok se njegova eta povlaila. Scarlett gurnu strojnu puku izvan ranjenikova domaaja i, ogledajui se naizmjence naprijed i natrag, otpuza do ume. Svuda su se ukazivali znaci povlaenja. Plinske maske, prazne naprtnjae, ak i nabojnjae s municijom. Sve to je bilo preteko za noenje. Svi su ve umakli. Podie se i vrati do Nijemca. Neto je

Ulsteru Scarlettu postalo sasvim jasno. Amerikaner! Der Scheint ist fast zu Ende zu sein! Erlaube mir nach Hause zu gehen! 57 Potporunik Scarlett odluio se. Prilika je bila savrena! I vie nego savrena - bila je jedinstvena! Ostatku 14. bataljuna trebat e moda jo cijeli sat, a moda i vie, da dosegne ovo podruje. Satnik B ete bio je silno odluan da postane junakom, pa je tjerao svoje ljude naprijed. Naprijed! Naprijed! Naprijed! To je bila prilika za Scarletta! Moda e preskoiti in i biti promaknut odmah u satnika. Zato ne? Bio bi junak. Ali on nee biti ondje. Scarlett izvue revolver i dok je Nijemac vritao opali mu metak u elo. Onda skoi do strojne puke i poe pucati. Najprije otraga, zatim desno, pa lijevo. Pratavi zvuk poeo je odjekivati umom. Meci su se uz uas konanosti zabijali u debla. Buka je bila strahovita. A onda Scarlett uperi oruje u vlastite ljude. Povue okida i zakoi ga, pucajui s jedne na drugu stranu. Ispuni ih stravom! Moda e i ubiti nekoliko! Koga je bila briga? Imao je u sebi smrtonosnu mo. Uivao je u njoj. Imao je na nju pravo. Smijao se. Maknu prst s okidaa i podie se. Nekoliko stotina jarda dalje vidio je brda prljavtine. Uskoro e biti miljama daleko od svega toga! Odjednom mu se uini da ga netko promatra. Netko ga je motrio! Jo jednom izvue revolver i unu. Paf! Granica, grana, razmrskam kamen! Polagano, na koljenima, otpuza oprezno u umu. Nita. 58 Dopustio je da mu mata svlada razum. Bila je neka grana koju je presjekla strojopuana paljba. Zvuk je podsjeao na ogranak koji pada na zemlju. Nita. Scarlett se povue, jo uvijek nesiguran, do ruba ume. Hitro zgrabi razbijenu kacigu mrtvog Nijemca i poe trati prema poloajima B ete. Ulster Stewart nije znao da je zbilja bio promatran. Promatran pozorno. S nevjericom. Njemaki asnik, kojemu se krv na elu polagano zgruavala, ustade skriven pred Amerikancem panjem velikog bora. Upravo je odluio ubiti toga jenkijevskog porunika - im njegov neprijatelj odloi oruje - ali onda vidje kako on usmjeruje vatru na vlastite ljude. Na vlastite ljude. Na vlastite ljude! Imao je ve Amerikanca na nianu svoga pitolja, ali onda se predomislio. Ne, jo ga nee ubiti. Jer njemaki je asnik, ostavljen, zabunom, kao mrtav u umi, kao posljednji ovjek svoje ete u tom umarku, dobro znao to Amerikanac radi. Bio je to klasian primjer u iznimnim okolnostima. Jedan pripadnik pjeatva, k tome asnik, upotrebljava u vlastitu korist podatke do kojih je doao, a protiv vlastitih vojnika! Mogao bi se izvu i iz buduih borbi i uz to dobiti odlije! Njemaki asnik slijedit e Amerikanca. Potporunik Scarlett prevalio je ve polovinu puta do svoje ete kad je iza sebe uo neki um. Bacio se na zemlju i oprezno pogledao uokolo. Pokuao je probiti se pogledom kroz visoku i valovitu travu. Nita. Je li zaista bilo nita? Niti dvadeset stopa daleko leao je le licem ukopan u zemlju. Ali mrtvaca je bilo svugdje. 59 Ovoga se Scarlett nije mogao prisjetiti. Zapamtio je samo lica, vidio je samo lica. Ostalo nije zapamtio. Zato bi? Mrtvaci posvuda. Kako bi ga mogao zapamtiti? Ljudsko tijelo s licem okrenutim zemlji. Takvih, valjda, ima bezbroj. Jednostavno, nije ih zapaao. Ponovo je uposlio svoju domiljatost! Bila je zora... Iz ume bi se ve morale pojaviti zvijeri. Moda. Nita se nije micalo. Skoi i potra iz svih sila krqz gomile prljavtine prema svojoj eti. Scarlett! Boe, to ste vi! zausti satnik koji je stajao pognut ispred prvog rova. Sretni ste to nismo zapucali. U posljednjoj paljbi izgubili smo Fernalda i Otisa. Nismo im mogli uzvratiti jer ste vi bili ondje! Ulster je poznavao Fernalda i Otisa. Nikakav gubitak. Barem ne kao zamjena za njegov bijeg. Baci na zemlju njemaku kacigu koju je ponio iz ume. A sad, posluajte me. Unitio sam jedno gnijezdo, ali ostala su jo dva. ekaju nas. Znam gdje su i mogu ih srediti. Ali, vi se ne miite! Ostanite u rovovima! Zapucajte ulijevo deset minuta nakon to ja odem! Kamo

biste ili? zapita zaprepateno satnik. Natrag, onamo gdje mogu uiniti neto dobro! Dajte mi deset minuta i onda zapucajte. Odravajte vatru barem tri ili etiri minute, ali, za ime boje, pucajte ulijevo. Palite da me ne ubijete. Treba da im odvratite pozornost. On uuti i, prije nego to je satnik mogao progovoriti, ode narag u umu. Naavi se u visokoj travi, Scarlett je skakutao od jednog do drugog njemakog lesa, skidajui kacige s beivotnih glava. Kad je prikupio pet kaciga lee na zemlju i poeka da s one strane zapone paljba. 60 Satnik je uinio svoje. ovjek bi pomislio da je ovo nova bitka za Chateau-Thierrv. Nakon etiri minute paljba prestade. Scarlett ustade i pojuri natrag, prema poloajima svoje ete. Kad se pojavio s kacigama objeenim o ruku, ljudi poee klicati. ak se i satnik, iju je odbojnost nadomjestilo divljenje, pridruio svojim ljudima. Grom i pakao, Scarlett! Toliku ratnu hrabrost jo nisam vidio! Ne hitajte, uzvrati Scarlett uz dotad nevienu skromnost. Ispred nas i na lijevoj strani sve je isto, ali vabe su odmaglile desno. Idem za njima. Ne, pustite ih neka idu. Vi ste uinili dovoljno. Satnik Jenkins stubokom je promijenio miljenje o Ulsteru Scarlettu. Taj mladi potporunik zaista se iskazao. Ako ne zamjerate, gospodine, ne bih ostao. Sto hoete rei? Moj brat... zvao se Rolly. vabe su ga ubile prije osam mjeseci. Dopustite mi da odem, a vi drite poloaj. Ulster Scarlett nestade ponovo u polju. Tono je znao kamo ide. Nakon nekoliko minuta ameriki se potporunik naao uz najveu stijenu u onom otoiu kamenja i korova. ekao je da B eta otpone napad na borovu umu. Oslonio se na tvrdu podlogu i pogledao put nebesa. A onda je poelo. Ljudi su galamili kako bi se ohrabrili za mogui sluaj sudara s neprijateljom koji se povlai. Tu i tamo netko je zapucao, bilo je i odvie napetih ivaca. Kad je eta zala u umu zaorila se niska hitaca. Pucaju na mrtvace, pomisli Ulster Scarlett. On je sad bio siguran. Za njega, rat je bio gotov. Ne mii se, Amerikanerl U glasu je zamijetio njema ki izgovor. Ni mrdac! 61 Scarlett posegnu za revolverom, ali glas iznad njega bio je odvie strog. Ako bi dotaknuo revolver, bio bi mrtav. Vi govorite engleski. To je bilo sve to je uspio izustiti potporunik Scarlett. Prilino dobro. Ne miite se! U glavu vam je uperena moja cijev... u isti dio lubanje u koji ste pogodili kaplara Kroegera. Scarlett se smrznu. Da, uo je nekoga! Cuo je nekoga... za koga je mislio da je mrtvac u polju! Zato Nijemac ne puca? Uinio sam to sam morao. Ponovo, to je bilo sve to je uspio izustiti potporunik Scarlett. Siguran sam u to. Kao to sam siguran da vam nije bilo druge do li da pucate u vlastite vojnike...Vi imate... vrlo neobina stajalita o tome to je va ratni zadatak, zar ne? Scarlett je poeo razumijevati. Rat je... gotov. Posjedujem diplomu vojne strategije Carskog stoera u Berlinu. Svjestan sam da je pred nama neizbjean poraz... Kad obrambena crta kod Mezieresa bude probijena, Ludendorff nee imati drugog izbora. Zato biste me onda ubili? Njemaki asnik pojavi se iza goleme stijene i pogleda Ulstera Scarletta, s pitoljem i dalje uperenim u Amerikanevu glavu. Scarlett odmah vidje da ovjek nije mnogo stariji od njega - mlad ovjek irokih ramena, kao i on. Visok, poput njega, sa samopouzdanim pogledom plavih o iju - poput njegovih. Moemo se izvui odavde, za ime boje! Moemo se izvui! Zato bismo morali rtvovati jedan drugoga? Ili samo jednoga... znate, ja vam mogu pomo i! Zaista? Scarlett promotri onoga koji ga je zarobio. Znao je da ne smije moliti za milost, ne smije se pokazati slabim. Mora ostati miran i 62 logian. Posluajte me... Ako vas pokupe, dospjet ete u zarobljeniki logor s tisuama drugih. Dakako, ako ne budete prethodno ubijeni. Kad bih bio na vaem mjestu, ne bih se pouzdavao u asnike povlastice. Protei e tjedni, mjeseci, godina pa moda i vie prije nego to se pozabave vama! Prije nego to

vas puste! I vi moete sve to promijeniti? U pravu ste, prokletstvo!, Ali zato biste? Zato to se elim izvui iz svega ovoga!... A i vi to elite!... Kad ne bi bilo tako, ve biste me ubili. Sto predlaete? Vi ste moj zarobljenik... Mislite li da sam poludio? Zadrite svoj pitolj! Izvadite metke iz moga... Ako naletimo na nekoga, ja vas vodim u pozadinu na sasluanje. Duboko u pozadinu. Sve dok vam ne nabavimo neto odjee. Ako se probijemo do Pariza, dat u vam novca. Kako? Ulster Scarlett nasmijei se samopouzdano. Smijekom bogatog ovjeka. To je moja stvar... Kakav uostalom imate izbor?... I ako me ubijete, bit ete zarobljeni. Moda i mrtvi. Nemate ba mnogo vremena... Diite se! Odloite oruje na stijenu! Scarlett se nije protivio dok mu je Nijemac uzimao revolver i vadio metke. Okrenite se! Za manje od jednog sata doi e ostali. Naa je eta bila ispred ostalih, ali ne odvie. Nijemac uperi pitolj u Scarletta. Kilometar i pol prema jugozapadu ima nekoliko seoskih kua. Miite se! Mach schnell! Lijevom rukom prui Scarlettu njegov prazan revolver. Dvojica pojurie kroz polje. 63 Topnitvo na sjeveru otpoelo je svoju jutarnju paljbu. Sunce se probilo kroz oblake i maglu. Razvedrilo se. Jednu milju prema jugozapadu nalazilo se nekoliko zgrada. Jedan tagalj i dvije manje kamene kue. Da bi se dolo do zaraslog panjaka, ograenog za stoku koje sada nije bilo, trebalo je prijei iroku blatnjavu cestu. Iz vee od dviju kua, kroz dimnjak probijao se dim. Tu je dakle bilo vatre, to znai da je netko mogao pruiti hranu i toplinu. Netko je imao zaliha. Krenimo do one kolibe, ree Ulster. Neinl Naii e vai vojnici. Za ime boje, moramo vam nabaviti neku odjeu. Ne uviate li to? Nijemac otkoi svoj pitolj. Niste ba dosljedni. Zar niste rekli da ete me povesti u pozadinu - u duboku pozadinu - kroz vae vlastite poloaje na ispitivanje?... Bilo bi jednostavnije da vas sad ubijem. Priekajte da se odjenete u civilno! Ako me vide kako vodim njemakog asnika, nita ne bi moglo sprijeiti nekog debeloguzog satnika da mu padne na um isto to i meni! Ili nekog bojnika ili pukovnika koji se prokleto ele izvui odavde... To se ve dogaalo. Samo bi mi trebali narediti da vas predam - i gotovo!... Budete li u civilu, lake u se provui. Ovdje vlada prokleti nered! Nijemac polagano skide prst s okidaa, i dalje zurei u potporunika. Vi zbilja elite da .ovaj rat zavri za vas, zar ne? U kamenoj kuici zatekli su nekog starca, nagluha, zbunjenog i prestraenog pojavom udnog para. Pravei se malo vaan i drei uperen revolver bez metaka, Amerikanac je naredio starcu da pripremi hranu i nade neku odjeu bilo kakvu odjeu za njegova zarobljenika. Kako je Scarlettov francuski bio bijedan, on se okrenu svome zarobljivau. Zato mu ne kaete da smo obojica Nijemci?... Nali 64 ,0 8/ smo se u zamci i sad se pokuavamo provui kroz poloaje. Svaki Francuz zna da smo spremni probiti se bilo kuda. Nijemac se naceri. Ve sam to uinio, a to e samo poveati guvu... Zabavit e vas kad ujete da je on rekao kako je to i slutio. Znate li zato je to rekao? Zato? Kae da obojica imamo vapski vonj. Starac, koji je stajao uz vrata, odjednom se okrenu i poe svim svojim slabanim snagama juriti prema polju. Isuse! Zaustavite ga! Dovraga, zaustavite ga!, izdera se Scarlett. Nijemac je ve podigao i uperio svoj pitolj. Ne uzbutujte se. Pritedit e nam dvojbe oko neugodne odluke. Ispalio je dva hica. Starac pade i dva biva neprijatelja pogledae se. Kako u vas oslovljavati? upita Scarlett. Mojim imenom, bit e dovoljno. Strasser... Gregor Strasser. Nije im bilo teko proi kroz saveznike poloaje. Ameriki prodor kod Regnevillea nalikovao je brzinom na strujni udar. Bila je to trka svim silama, ali unutar njihovih redova veze uope nisu funkcionirale. Barem se tako uinilo Ulsteru Scarlettu i Gregoru Strasseru. Kod Reimsa naili su na ostatke francuskog 17. zbora, koji je bio

prljav, gladan i sit svega. U Reimsu nisu imali teko a. Nakon pitanja postavljenih bez pravog zanimanja, samo su slijegali ramenima. Krenuli su na zapad prema VillersCotteretsu, cestama za Epernav i Meaux, prenapuenim pojaanjima i zalihama iz priuve. Neka samo ti bijednici idu ususret svojim kuglama, pomisli Scarlett. Dvojica su se podno pribliila Villers-Cotteretsu. Napustili su cestu i zaputili se preacem preko polja prema umarku u koji su se nakanili skloniti. 65 Ostat emo ovdje dva sata, javi se Strasser. Ne pokuavaj pobjei, ja neu spavati. Mome, lud si! Ti si potreban meni kao to sam i ja potreban tebi!... Jedan ameriki asnik etrdest milja daleko od svoje ete koja je upravo na bojinici! Promisli malo! Djeluje uvjerljivo, ali ja sam poput naih onemoalih imperijalnih generala. Ne uvaavam uvjerljive razloge, nego uvam svoje bokove. Kako hoe. Od Cotteretsa do Pariza ima dobrih ezdeset milja i ne znamo na to emo naletjeti. Potreban nam je san... bilo bi pametnije odspavati na smjenu. Jaivohl! zakljui Strasser, prijezirno se nasmijavi. Govori kao idovski bankari u Berlinu. 'Uinit e ovo. Mi emo uiniti ono. emu raspra?' Zahvaljujem, Amerikaner, ali ja neu spavati. Kako kae. Scarlett slee ramenima. Sad poinjem shvaati zato ste izgubili rat. Scarlett se okrenu na svoju stranu. Tvrdoglavi ste zato to ste tvrdoglavi! Nekoliko minuta utjeli su. Napokon Gregor Strasser odgovori Amerikancu tihim glasom. Nismo izgubili rat. Izdani smo. Naravno. Meci su bili bez baruta i vae je topnitvo podbacivalo. Ja u spavati. Nijemac progovori tiho, kao da razgovara sam sa sobom. Mnogo metaka bilo je bez punjenja. Mnoga su oruja zakazivala. Izdaja. Iz Villers-Cotteretsa pojavilo se nekoliko kamiona koje su slijedile zaprege s tovarom. Snopovi svjetla to su bljeskali iz kamiona dizali su se i padali. ivotinje su njitale, nekoliko vojnika psovalo ih je. Opet ti bijedni i glupi nespretnjakovii, pomisli Ulster Scarlett dok je virio iz svoga skrovita. Hej. Strasseru, to se dogata? Scarlett se okrenu suuesnikom dezerteru. Was ist? odbrusi Strasser. Bio je bijesan. Ti neto govori? 66 Samo sam te htio upozoriti da sam mogao pobjei... Pitao sam te to se sada dogaa? Mislim, s tobom. Znam to se dogaa s nama. Sudjelovat emo u paradama, ako se ne varam. to e biti s tobom? Nee biti ni parada ni proslava... Bit e mnogo plaa. Mnogo prijekora. Mnogo e se piti... Bit e mnogo oajnika... Takoer, mnogo e ih biti ubijeno. Moe u to biti siguran. Tko? Tko e biti ubijen? Izdajnici meu nama. Bit e pretraeni i uniteni bez milosti. Lud si! Rekao sam ti ve da si lud, a sad to doista znam! Sto bi htio da uinimo? Ti jo nisi zaraen. Ali bit e!... Boljevici! Oni su na naim granicama i ve se uvlae! Prodiru nam i samu jezgru! Sire trule u nama!... I zatim, Zidovi! Berlinski Zidovi zaraivali su na ratu! Ti prljavi idovski profiteri! Ti semitski sugraani rasprodaju danas nas, a sutra e vas!... Zidovi, boljevici, ti smrdljivi patuljci! Svi smo mi njihove rtve, a da toga nismo svjesni! Tuemo se meusobno, a morali bismo tui njih! Ulster Scarlett pijunu. Sina jednog Scarlattija nisu zanimale nevolje obinih ljudi. Obini ljudi nisu ga se ticali. Pa ipak, bio je zabrinut. Strasser nije obian ovjek. Taj naduti njemaki asnik mrzio je proste ljude kao to ih je mrzio i on. to ete uiniti kad iskopate te ljude iz njihovih skrovita? Igrat ete se planinskih kraljeva? Kraljeva iz mnogih planina... Iz mnogih planina. Scarlett se otkotrlja od Nijemca. Ali nije sklopio o i. Mnogih, mnogih planina. Ulster Scarlett nije na to nikad pomislio. Scarlatti je zaraivao milijun za milijunom, ali vlast ga nije zanimala. Pogotovo ne njegove sinove. Oni nikad nee vladati... Elizabeth im je to objasnila. Strasser? Da? Tko su ti ljudi? Tvoji ljudi? 67 Odluni su i moni. O imenima se ne moe govoriti. Posveeni su tome da se dignu iz poraza i ujedine europsku

elitu. Scarlett uperi pogled prema nebesima. Iznad niskih, sivih oblaka svjetlucale su zvijezde. Sivilo, crnilo i blistavo bjelilo. Strasser? to je? Kamo e krenuti? Mislim, kad sve bude gotovo. U Heidenheim. Ondje ivi moja obitelj. Gdje je to? Na pola puta izmeu Miinchena i Stuttgarta. Njemaki asnik pogleda toga udnog i ogromnog amerikog dezertera. Dezertera, ubojicu, pomagaa i podupiratelja svojih neprijatelja. Sljedee noi stii emo do Pariza. Dat u ti novac. Jedan ovjek u Argenteuilu uva moj novac. Hvala. Ulster Scarlett pomaknu se. Zemlja mu je bila uza samo lice i snano je vonjala. Samo... Strasseru. Heidenheim - je li to sve? To je sve. Daj mi ime, Strasseru. Na to cilja? Da ti dam ime? Upravo tako. Ime pod kojim e me prepoznati kad te potraim. Strasser razmisli asak. Vrlo dobro, Amerikaner. Odluimo se za ime koje e teko zaboraviti - Kroeger. Tko je to? Kroeger - kaplar Heinrich Kroeger kojega si ustrijelio u glavu na bojinici MeuseArgonne. U tri sata popodne 10. studenoga izdana je naredba za primirje. Ulster Stewart Scarlett kupio je motocikl i pojurio prema La Harraseeu i jo dalje. Prema svojoj eti, 14. bataljunu. 68 Prispio je do podruja gdje je bila utaborena glavnina bataljuna i poe otuda traiti svoju etu. Bilo je teko. Logor je bio pun pijanih vojnika smrdljivog zadaha. Nakon jutarnje zapovijedi uslijedila je masovna alkoholna histerija. Osim za B etu. B eta zakazala je zadunice za paloga ratnog druga. Za potporunika Ulstera Stewarta Scarletta, Amerike ekspedicijske snage. Scarlett je sve to promatrao. Satnik Jenkins upravo je proitao lijepi psalam posveen mrtvima, a onda je, priguenim glasom, pozvao vojnike na molitvu. Boe koji si na nebesima... Neki ljudi glasno su plakali. Bilo bi teta sve to pokvariti, pomisli Scarlett. Dio dnevne zapovijedi proitan njemu u ast glasio je: ... nakon to je sam unitio tri neprijateljska strojopuana gnijezda, napao je i etvrto, koje je tako er unitio, spasivi tako mnogo saveznikih ivota. Nije se vratio pa je stoga proglaen mrtvim. Ipak, sve dok bitka nije zavrila tjedan dana kasnije, potporunik Scarlett podario je B eti nadahnjujui bojni pokli. Za starog Rollya! odjekivalo je i unosilo stravu meu neprijatelje. Zahvaljujui beskrajnoj bojoj providnosti, potporunik Scarlett vratio se u svoju etu dan nakon prestanka neprijateljstava. Iscrpljen i oslabljen, vratio se u slavu. Predsjednikom naredbom dodjeljujemo mu... 69 5 Nakon povratka u New York, Ulster tewart Scarlett otkrio je da mu novi status heroja omoguuje initi upravo ono to je elio. Ne samo to niim nije bio ograniavan, daleko od toga, nego su mu sad opratali i nepridravanje nekadanjih malih obveznosti, kao to je tonost dolaska i uobiajeno prihvaanje rutinskih socijalnih ljubaznosti. To se od njega vie nije oekivalo. Poloio je najvei ispit u ljudskoj egzistenciji - susret sa smru. Istina, takvih poput njega bilo je na tisue, ali malo ih je oficijelno proglaeno herojima, a nitko od njih nije, uz to, bio jedan Scarlett. Elizabeth, ponesena vie nego to bi se to uope moglo opisati, obasipala ga je svime to su pruali novac i mo. ak je i Chancellor Drew prihvatio mlaeg brata kao starjeinu obitelji. I tako je Ulster Stewart Scarlett uplovio u dvadesete godine stolje a. Od samih vrhunaca drutva pa do vlasnika tajnih toionica, svi su ga primali kao dobrodolog prijatelja. Nije tome mnogo pridonosio svojim duhom ili razumijevanjem, ali je njegov doprinos ipak bio neto vrlo specijalno. Sa svojom okolinom izvrsno se razumijevao. Njegovi ivotni zahtjevi svakako su bili nerazumni, ali to su bila nerazumna vremena. Potraga za uicima, izbjegavanje bilo ega bolnoga, uitak u postojeem bez ikakvih daljnjih ambicija - to je bilo sve to je za sebe elio. 70 Ili se priinjalo da eli. U svakom sluaju ne ono to je elio Heinrich Kroeger. Dopisivali su se dvaput godinje. Strasserova pisma bijahu

adresirana na pretinac potanskog ureda u sredinjem Manhattanu. Travanj 1920. Dragi Kroegeru, sad je to i slubeno. Dali smo novo ime i novi ivot odumrloj Radnikoj stranci. Sada je to Nacional-socijalistika njemaka radnika stranka - ali, molim te, dragi Kroegeru, nemoj te rijei uzimati odvie doslovno. Poetak je velianstven. Privlaimo mnogo ljudi. Ogranienja nametnuta Versaillesom uasna su. Prave od Njemake ruevinu. Pa ipak, to je dobro. Dobro je za nas. Ljudi su bijesni i ne ljute se samo na pobjednike nego i na one koji su nas izdali iznutra. Lipanj 1921. Dragi Strasseru, vi imate Versailles, mi imamo Volsteadovuprohibiciju! Ali, ima u tome i neto dobro... Svatko dobiva komad kolaa, pa i ja dobivam svoj dio na dio! Svatko treba neku uslugu, podmazivanje novcem, dostavu robe! Vano je poznavati prave ljude. Ubrzo u ja biti taj pravi ovjek. Ne zanima me novac - jebe novac! Preputam ga deronjama i podmitljivcima! Ja dobivam neto drugo! Neto mnogo vanije... Sijeanj 1922. Dragi moj Kroegeru, sve ide tako sporo. Tako bolno sporo, iako bi moglo biti drukije. Depresija je nevjerojatna i postaje jo tea. Puna kola novca ne vrijede vie nita. Adolf Hitler faktiki je preuzeo poloaj stranakog predsjednika od Ludendorffa. Sjetit e se kako sam ti jednom prilikom kazao da ima imena o kojima ne mogu govoriti? Ludendorff je bio jedan. Ne pouzdajem se u Hitlera. Ima u njemu neto jeftino, neto ljigavo. Kplinlca TIna Ujevfa -j\ Listopad 1922. Dragi Strasseru, ljeto je bilo dobro, jesen e biti bolja, a zima upravo velianstvena! Ta prohibicija kao da je skrojena po mjeri! Ludo je! Treba imati samo malo novca i ve si u biznisu!... I to, kakvom biznisu! Moja organizacija jaa. Mainerija je upravo onakva kakvu bi ti volio savrena. Srpanj 1923. Dragi moj Kroegeru, zabrinut sam. Odselio sam se na sjever i moe me prona i na adresi koju nie prilazem. Hitler je budala. KadjePoincareupaouRuhr, to je bila njegova ansa da ujedini cijelu Bavarsku - politiki. Ljudi su spremni. A li oni ele red, a ne kaos. Umjesto toga, Hitler lupeta i bjesni, a koristi se onom starom budalom Ludendorffom da mu stvori ugled. Uinit e neto ludo, osjeam to. Pitam se ima li mjesta u stranci za nas obojicu? Na sjeveru radimo iznimno mnogo. Neki bojnik Buchrucker osnovao je Crni Reichswehr, iroku oruanu silu kojoj bismo se mogli dopasti. Nedavno sam se susreo s Buchruckerom. Vidjet emo. Rujan 1923. Dragi Strasseru, od lanjskog listopada cijela je godina bila bolja nego to sam mogao i sanjati! To je aljivo - ali netko moe pronai neto u svojoj prolosti, neto to moda i mrzi - i shvatiti kako je to moda najbolje mogue oruje. Imam ga. Vodim dva ivota ijedan se nikad ne susree s onim drugim! Kako to kaem sam sebi, manipulacija je upravo sjajna! Mislim da bi mogao biti zadovoljan to nisi ubio svoga prijatelja Kroegera onda u Francuskoj. Prosinac 1923. Dragi moj Kroegeru, odlazim smjesta na jug! Munchen je bio prava propast. Upozoravao sam ih neka se ne pouzdaju bezrazlono u neki pu. Trebao je to biti politiki potez - ali nisu me htjeli posluati. Hitler e dobiti dugu zatvorsku kaznu, to god nai prijatelji pokuavali. Sam Bog zna to e biti s jadnim starim Ludendorffom. Von Seeckt je unitio Buchruckerov Crni Reichswehr. Zastoje to bilo potrebno? Svi elimo istu stvar. Depresija je sada zamalo katastrofalna. Uvijek se meusobno potukupogreni ljudi. idovi i komunisti uivaju u tome, bez sumnje. Ova je zemlja poludjela. 72 Travanj 1924. Dragi Strasseru, prvi put suoio sam se s nekom stvarnom opasnou - ali sad je sve u redu. Sjea li se, Strasseru? Vaan je nadzor... Problem je zapravo jednostavan - odvie ljudi stremi k istoj stvari. Svatko hoe biti glavni! Za svakoga ima mjesta, ali nitko u to ne vjeruje. Sve je upravo onako kako ti opisuje - meusobno se tuku upravo oni ljudi koji to ne bi smjeli. Ipak, zamalo sam dogotovio ono to sam zapoeo. Uskoro u imati na

popisu tisue! Tisue! Koji e initi ono to mi elimo! Sijeanj 1925. Dragi moj Kroegeru, ovo je moje posljednje pismo. aljem ga iz Ziiricha. Nakon to je puten iz zatvora, Herr Hitler ponovo je preuzeo vodstvo stranke i moram priznati da meu nama postoje duboke podjele. Moda e one biti razrijeene. I ja imam svoje sljedbenike. Prijeimo na stvar. Svi smo pod najstroim nadzorom. Weimar nas se plai - s razlogom. Uvjeren sam da se prati moja pota, telefon i sve to inim. Nema vie izgleda. AH, trenutak se pribliava. Razraen je smion naum i ja sam sebi dopustio slobodu da predloim ukljuenje i Heinricha Kroegera. To je majstorski plan, fantastian plan. Potrait e markiza Jacquesa Louisa Bertholdea iz londonske tvrtke Bertholde i sinovi. Do sredine travnja. Jedino ime koje on zna - kao i ja, uostalom - jest Heinrich Kroeger. Sjedokosi ovjek od ezdeset tri godine sjedio je za uredskim stolom, dok se kroz prozor mogla vidjeti washingtonska K ulica. Zvao se Benjamin Revnolds. Za dvije godine otii e u mirovinu. Ali do tada bit e odgovoran za djelovanje jedne slube bezopasna imena koja je bila pridodana Odjelu unutarnjih poslova. Sluba se zvala Vanjske usluge i raunovodstvo. Manje od pet stotina ljudi znalo ju je pod kraim nazivom, Grupa dvadeset. Sluba je dobila taj nadimak zbog svoga podrijetla: skupinu od dvadest raunovoa poslali su Unutarnji poslovi u potragu za sve veim sukobom interesa medu politiarima koji su dodjeljivali dravni novac i onih koji su ga primali. S ulaskom Amerike u rat i irenjem industrija potrebnih za podravanje ratnog napora, do ega je dolo preko noi, Grupa 73 dvadeset dobila je posla preko glave. Dodjeljivanje ugovora za proizvodnju streljiva i oruja poslovnim ljudima irom zemlje zahtijevalo je danonono praenje, to je nadilazilo mogunosti ogranienog broja raunovoa. Ipak, umjesto da se poslovi slube proiruju, odlueno je da ona bude upotrebljavana samo u najosjetljivijim - ili najneugodnijim - sluajevima. A i takvih je bilo sasvim dovoljno. Meutim, ti raunovoe bijahu pravi strunjaci. Nakon rata uli su se prijedlozi da se Grupa dvadeset raspusti, ali svaki put iskrsnuo je neki problem koji je zahtijevao njihove sposobnosti. Openito uzevi, to su bili problemi s javnim slubenicima na visokim poloajima koji su neto dublje zagrabili u dravnu riznicu. U iznimnim sluajevima Grupa dvadeset prihvatila se i zadataka koje su, zbog niza razloga, odbijale druge slube. Kao to je, primjerice, bio uskuhani kotao Scarlatti s kojim se nije htio pozabaviti Odjel Financija. Zato, Gloveru? upita sjedokosi ovjek. Pitanje glasi zato? Uz pretpostavku da postoji makar jedna unca optunog tvoriva, zato? Zato ljudi kre zakon? ovjek, desetak godina mlai od Revnoldsa, odgovorio mu je protupitanjem. Radi profita. A prohibicija omoguuje goleme profite. Ne! Grom i pakao, ne! Revnolds se zavrti u stolici i udari lulom o stol. Nemate pravo! Taj Scarlatti ima vie novca nego to to nas dvojica moemo i zamisliti. Bilo bi to kao kad bismo rekli da Melloni namjeravaju otvoriti kladionicu u Philadelphiji. To nema smisla... Hoete li mi se pridruiti s piem? Bilo je ve prolo pet popodne i suradnici Grupe dvadeset ve su bili otili s posla. Ostao je samo Ben Revnolds i taj ovjek koji se zvao Glover. Bene, vi me zapanjujete, ree Glover nasmijeivi se. Onda idite dovraga. Ja u se ve snai. Uinite li to, prijavit u vas... Je li roba dobra? 74 Najbolja kod starog Blightya, kau mi. Reynolds uze iz gornje ladice koom opivenu bocu, zatim dvije ae za vodu s pladnja na stolu i usuli pie. Ako ne prihvaate profit kao objanjenje, Bene, koji vrag vam jo ostaje? Proklet bio ako znam, odvrati stariji ovjek, ispijajui. to kanite uiniti? Koliko shvaam, nitko drugi ne eli uiniti bilo to. Da, gospo'n. To jest ne, gospo'n. Nitko to ne eli ni taknuti... oh, ve e se osvetiti nekom gospodinu Smithu ili

gospodinu Jonesu. Optuit e nekog bijednika iz East Orangea u dravi New Jersev, im mu pronau jedno bure u podrumu. Ali, ovoga nee ni dotaknuti! Zastranili ste, Bene. Ta tvrtka je Scarlatti Industries! Oni imaju krupne i mone prijatelje u Washingtonu! Upamtite, i Odjelu financija potreban je novac. Tu e ga nai. to ete uiniti, Bene? elim otkriti zato mamut zabija kljove u ptiju hranu. Kako? S Canfieldom. On je i sam sklon ptijoj hrani, jadni kurvin sin. On je dobar ovjek, Bene. Gloveru se nije svidio Revnoldsov uvredljivi nain. Volio je Matthewa Canfielda. Bio je uvjeren da je on nadaren i brz. Osim to mu je nedostajao novac za stjecanje bolje naobrazbe, pred tim mladim ovjekom bila je budunost. Zapravo, bio je predobar za dravnu slubu. Mnogo bolji nego njih obojica... Svakako, bolji od njega samoga, Glovera, kojemu vie nije bilo stalo ni do ega. A bilo je malo ljudi boljih od Revnoldsa. Benjamin Revnolds pogleda svoga podreenoga. Kao da je itao njegove misli. Da, on je dobar ovjek... Sad je u Chicagu. Poite i pozovite ga. Negdje ete pronai njegov radni raspored. Imam ga u stolu. Onda"ga dovedite ovafn&kdcrlsutra naveer.' * '* 75 6 Matthew Canfield, raunovoa, leao je u spavaim kolima i puio pretposljednju cigaru iz kutije. Na pruzi New York - Chicago u putnikim vagonima nisu prodavali te tanke cigare, pa je on udisao svaki dim s osjeajem rtvovanja. Rano ujutro doputovat e u New York, prijei zatim u prvi sljedei vlak za jug i dospjeti do Washingtona prije roka. Revnoldsa e se to vie dojmiti nego kad bi doao naveer. Tako e pokazati da je on, Canfield, sposoban brzo rijeiti problem, i to bez ostataka. Naravno, s ovim njegovim trenutanim poslom to je bilo teko. Prethodni zadatak zakljuio je jo prije nekoliko dana, ali je ostao u Chicagu kao gost senatora kojega je trebao suoiti s optubama za plaanje nepostojeih slubenika. Pitao se zato ga sada zovu u Washington. Uvijek se pitao zato ga zovu natrag. Pitao se to zato to nikad nije mogao pomisliti da je posrijedi neki novi zadatak, nego da je, nekako, Washington zakljuio da je on sad na redu. Grupa dvadeset mogla bi zakljuiti da je on sad na redu. Mogli bi ga suoiti s neim. I to s dokazima. Ipak, bilo je to nevjerojatno. Jo se nije dogodilo. Matthew Canfield bio je profesionalac - nie razine, priznavao je to sam sebi 76 ali ipak profesionalac. I nije imao to sebi prigovarati. Imao je argumente za svaki novi kojega je iakao. Ipak, zato ne? Nikad nije uzimao odvie. On i njegova majka neto su zasluili. Na trgovini njegova oca erifovu obavijest dao je postaviti federalni sud iz Tutse, Oklahoma. Federalni sudac ustvrdio je kako je posrijedi nenamjerni bankrot. Vlada nije htjela prihvatiti nikakva objanjenja, drei se injenice da otac nije mogao platiti svoje dugove. I ovjek je mogao raditi etvrt stoljea, podizati obitelj i poslati sina na dravno sveuilite ostvariti, rijeju, tolilko mnogo snova, da bi mu onda sve bilo razoreno udarcem drvenog ekia po mramornoj ploi u sudnici, j Canfield nije imao to sebi prigovarati. Imamo novi posao za vas, Canfielde. Sve je jednostavno. Nema tekoa. Lijepo, gospodine Revnolds. Uvijek sam spreman. Znam da jeste... Poet ete za tri dana na molu trideset sedam newyorke carinarnice. Rei u vam sve to znam. Ali Benjamin Revnolds ipak nije rekao Canfieldu sve to je znao. elio je da Canfield popuni praznine koje je upravo Revnolds ostavio takvima. Padrone Scarlatti djelovao je na molima Zapadne strane - onima sa srednjim brojevima eto, toliko su znali. Ali netko ga je morao uhvatiti. Netko ga je morao identificirati ne obavijestivi ga prethodno. To je bilo izriito vano. Ako bi to itko mogao uiniti, onda je to bio Canfield. ini se da ga je privlaio mrani svijet potplaivanja, mita i korupcije. Uinio je svoje. U nonoj smjeni 3. sijenja 1925. 77 Matthew Canfield, carinski inspektor, provjerio je specifikacije na parobrodu Genoa-Stella i zatim domahnuo

predradniku da moe poeti istovarivati sanduke s vunom Como iz jednog spremita. A onda se dogodilo. Isprva jedna raspra, a onda tunjava. Posada broda Genoa-Stella nije htjela da joj bilo tko zapovijeda to e istovariti. Naredbe je dobivala od nekoga drugoga. Sigurno ne od nekakva amerikog carinika. Dva tovara ispala su s dizalice i ispod slamnate ambalae osjetio se prepoznatljiv vonj istog alkohola. Sva momad na doku kao da se smrznula. Nekoliko ljudi otralo je do telefonskih govornica, a stotinjak majmunolikih tjelesa okupilo se oko tereta, spremnih svojim metalnim kukama sprije iti uljeze. Prva prepirka zaboravljena je. Zaboravljena je i tunjava kukama. Kontrabanda je njihov ivot i oni bi bili spremni umrijeti branei je. Canfield, koji se uspeo uza stube do staklom zatiene kabine visoko iznad mola, promotrio je bijesnu gomilu. Izmeu ljudi na molu za istovar i mornara s broda Genoa-Stella po elo je nadvikivanje. Petnaestak minuta protivnici su psovali jedni druge, pratei svoje povike prostakim gestama. Ali nitko nije povukao oruje. Nitko se nije nabacio ni kukom ni noem. ekali su. Canfield shvati da nitko od carinika nije ni pokuao dozvati snage reda. Za ime Kristovo! Dajte, dovedite policiju! etiri ovjeka u kabini s Canfieldom utjela su. Jeste li me uli? Zovite policiju! Prestraena etvorka u carinskim odorama i dalje se oglaavala jedino utnjom. Napokon netko progovori. Stajao je uz Matthewa Canfielda i kroz staklenu pregradu promatrao gangstersku vojsku okupljenu dolje. Nitko nee zvatipolieifu, mfedi. Nee to uiniti ako se eli * i sutra pojaviti na moiw. 78 Pojaviti se sutra bilo gdje, dodade drugi ovjek koji je mirno sjedio. Iz svoga radnog stolia izvukao je novine. Zato neete. Nekoga bi dolje mogli ubiti! Sredit e to meu sobom, ree stariji carinik. Iz koje si luke doao?... Erie?... Sigurno ondje imate drugaija pravila. Za brodarenje po jezerima postoje druga pravila... To su budalatine! Trei ovjek priblii se Canfieldu. Sluaj, seljo, brini se za vlastite poslove, moe?. Kakve su to bljezgarije? Ponavljam, kakve su to bljezgarije? Ovamo, seljo. Trei ovjek, ije slabano tijelo i usko lice kao da su bili izgubljeni pod prevelikom odorom, uze Canfielda za lakat i povue ga u kut. Iako su zurili u dva ovjeka, ostali su se pretvarali kao da ne primjeuju. Bili su zabrinuti, ak prestraeni. Ima li enu i djecu? upita ovjeuljak mirno. Ne... to onda? Mi ih imamo. To je posrijedi. ovjeuljak zavue ruku u dep i izvue nekoliko novanica. Evo, ovdje je ezdeset dolara... Nemoj ljuljati amac, jasno? Ne bi bilo dobro zvati policiju. Stradao bi. Isuse! ezdeset dolara! Dvotjedna plaa, mome. Provedi se. Dobro, dobro. Hou. Eno ih dolaze, Jesse. Stariji ovjek uz staklo proapta to ovjeku uz Canfielda. Doi, seljo. Naui neto, ree ovjek s novcem, povukavi Canfielda do prozora nad molom. Dolje, na ulazu za vozila, Canfield vidje kako jedan za drugim ulaze dva velika automobila; prvi automobil zatim je uao u skladite. Nekoliko ljudi u tamnim ogrtaima izilo je iz prvog vozila; zatim su se zaputili prema lukim radnicima koji su stajali uz polomljenu robu. to to rade? 79 To su gorile, mome, odgovori ovjek koji se zvao Jesse. Oni obrauju. Obrauju, to? Ha! doviknu grlenim glasom ovjek s novinama uz stoli. Obrauju ono to treba urediti. Ne to, nego - koga! Ljudi u ogrtaima - ukupno petorica - poee obilaziti utovarivae i istiha s njima razgovarati. Obraz uz obraz, pomisli Canfield. Neke utovarivae prijateljski su gurkali i tapali po ramenima. Nalikovali su uvarima zooa koji primiruju ivotinje. Dva ovjeka uspee se pokretnim mostom na brod. Njihov ef, koji je nosio bijeli pusteni eir i sad oito bio glavni meu preostalom trojicom, osvrnu se za automobilima a zatim pogleda gore, prema staklom prekrivenoj kabini. Kimnu glavom i poe se penjati uza stube. Javi se Jesse. Ja u to srediti. Neka se ostali ne

miu. Otvori vrata i stade na elinu platformu oekujui ovjeka u bijelom pustenom eiru. Canfield je kroz staklo vidio kako dva ovjeka razgovaraju. Onaj sa eirom smijuljio se, ak miroljubivo. Ali u njegovim oima vidjela se tvrdoa, strogost u oima. Zatim mu se na licu pojavi zabrinutost, potom ljutnja, a onda dvojica uoe u kabinu. Promatrali su Matthewa Canfielda. Jesse otvori vrata. Ti, Cannone. Mitchu Cannone, doi ovamo. Uvijek je bilo bolje sluiti se lanim imenom koje po inje vlastitim poetnim slovima. Nikad se ne moe znati tko e vam poslati boini poklon. Canfield je iziao na elinu platformu, dok se ovjek pod bijelim pustenim eirom spustio na cement mola. Sii dolje i potpii nalog za premetainu. Mome, to to govori? 80 Rekao sam ti - sii dolje i potpii papire! ele utvrditi jesi li ist. Jesse se nasmijei. Ovdje su velike bude... Dobit e jo novca... ali meni pripada pedeset posto, jasno? Da. Cannon je to rekao oklijevajui. Razumijem. Poe se sputati gledajui ovjeka koji ga je ekao. Ovdje si novi, zar ne? Jesam. Odakle si? S jezera Erie. Na jezeru ima mnogo posla. Na emu radi? Kanadska roba, to bih drugo?... Dobra je pijaca ta kanadska roba. Mi uvozimo vunu! Vunu Como. Dabogme. Sigurno, prijatelju. Na jezeru Erie to zovu kanadskim krznom, tkaninama... Canfield namignu podreenom na obali. Dobra, meka roba, je li? Gledaj, mome. Pametnjakovii nam ovdje nisu potrebni. Dobro... Kao to sam rekao, vuna. Po i do otpremnika... Potpisat e za teret. Canfield se zaputi s ljudinom do otpremnike kabine, gdje mu neki ovjek gurnu u ruku karton s papirima. Pii jasno i navedi pravi dan i vrijeme, naredi mu ovjek u kabini. Kad je Canfield to uinio, obrati mu se prvi ovjek. Dobro je... poi sa mnom. Povede Canfielda prema automobilima. Raunovoa je mogao vidjeti dvojicu kako razgovaraju na stranjem sjedalu drugog automobila. U prvim kolima bio je samo voza. Priekaj ovdje. Canfield se pitao zato je izdvojen. Je li neto krenulo krivo u Washingtonu? Zapravo, nije bilo dovoljno vremena da bi bilo to moglo krenuti krivo. 81 Na molu se zamijetila guva. Dvojica gorila koji su se popeli na brod sad su niz most vodili ovjeka u odori. Canfield shvati da je to kapetan broda Genoa-Stella. ovjek sa bijelim pustenim eirom naslonio se kroz prozor drugog automobila i neto razgovarao s dvojicom unutra. Nisu zapazili guvu na molu. Krupni ovjek otvori vrata automobila i iz kola izie neki kratak, vrlo taman Talijan. Nije bio vii od pet stopa i tri ina. Talijan pozva knjigovou da se priblii. Izvue iz depa smotuljak novanica i izdvoji nekoliko. Imao je izrazito stran izgovor. Ti novi ovjek? Da, gospodine. Jezero Erie? Je li tako? Da, gospodine. Kako je ime? Cannon. Talijan pogleda ovjeka pod bijelim eirom. On slegnu ramenima, Non conosco... Evo. Talijan prui Canfieldu dvije novanice od pedeset dolara. Ti bude dobar momak... Mi uvamo dobre momke, arne. Maggiore?... Mi pazimo i na momke koji nisu tako dobri... Capisce? Sigurno! Velika hvala... Toliko je raunovoa dospio izgovoriti. Dvojica koji su pratili kapetana broda doli su do prvog automobila. vrsto su ga drali i gurali protiv njegove volje. Lascia mi! Lascia mi! Maiali! Kapetan se pokua osloboditi stiska dvojica, tipova. Zamahivao je ramenima natrag i naprijed, ali bez uspjeha. Mali Talijan maknu Canfielda ustranu dok su gorile predvodile kapetana. On i dvojica njegovih uznika poeli su vikati u isti mah. Talijan je sluao i zurio u kapetana. 82 A onda onaj drugi ovjek, koji je ostao na straenjem sjedalu automobila promoli glavu, napola u sjeni. Sto je posrijedi. O emu to oni galame, Vitone? Ovaj commandante ne voli posao kojim se bavimo, Padrone. Kae da nam nee dopustiti daljnji istovar. Zato ne? Si rifiutil vrisnu kapetan, osjeajui o emu se razgovaralo, ali ne razumijevajui rijei. Kae da ne vidi one koje poznaje.

Kae da nemamo prava na njegov brod! Htio bi telefonirati. Ma nemoj, javi se mirnim glasom ovjek iz sjene. Tono znam komu bi se htio javiti. Dopustit e mu? upita mali Talijan. Ne budi lud, Vitone... Govori uljudno. Smijei se. Domahni onima na brodu. Svi vi!... Budale, taj brod je bava baruta, budale!... Neka misle da je sve u redu. Dabogme. Dabogme, Padrone. Svi se oni poee smijati i domahivati, osim kapetana koji se bjesomuno pokuavao osloboditi. Sve je to djelovalo aljivo, pa bi se i Canfield najradije nasmijao da nije presreo pogled onoga iz automobila. Raunovoi se uinilo da je to lice bilo zgodno upadljivo bi bila prava rije. Premda je rub eira donekle zaklanjao lice, Canfield zapazi da su osobne crte otre, orlovske, izrazite. Ono to se osobito dojmilo raunovoe bile su oi. Bile su to svijetloplave oi. Pa ipak, Talijan ga je oslovljavao s padrone. Canfield pomisli kako, moda, ima i plavookih Talijana, ali on jo nije vidio ni jednoga. Sve je bilo neobino. to da radimo, Padrone} upita mali ovjek koji je Canfieldu dao stotinu dolara. A to misli, junaino? On je gost na naoj obali, zar ne? Budi uljudan, Vitone... Odvedi kapetana i... pusti ga neka telefonira. Zatim ovjek sa svijetloplavim oima spusti glas. I ubij ga!. 83 Mali Talijan lagano mahnu glavom prema ulazu u molo. Dvojica to su neprekidno stajala uz ovjeka u odori gurnue ga naprijed, kroz iroka ulazna vrata u mrak noi. Chiama nostri amici..., dobaci gorila s desne kapetanove strane. Ali kapetan se opirao. Kad su izili, Canfield vidje, pod mutnom svjetiljkom iznad vrata, kako se kapetan estoko otima dvojici pratilaca. Jedan od njih izgubi ravnoteu. Kapetan zatim udari obim akama onoga drugog, dovikujui mu neto na talijanskom. ovjek koji je bio odgurnut ponovo zadobi ravnoteu i izvue neto iz depa. Canfield nije mogao razaznati to. A onda vidje to je to. No. ovjek iza kapetana zari ga u njegova nezatiena leda. Matthew Canfield navue dublje titnik svoje carinske kape i poe se udaljavati od automobila. Hej! Carinik! Oglasio se plavooki ovjek sa stranjeg sjedala. Sluaj! Jezero Erie!, poe lajati mali Talijan. Canfield se okrenu. Nisam vidio nita. Ba nita! Pokuao se nasmijeiti ali mu nije ilo. Plavooki ovjek tako je zurio u njega da je Canfield poeo mirkati i skrivati lice ispod titinika. Mali Talijan kimnu vozau prvog automibila. Voza izie i privue se iza raunovoinih lea. Porta lui fuori vicin'a l'acqual Sensa fuccide! Corteddo! doviknu mu mali. Voza udari Canfielda u slabine i poe ga gurati prema izlazu. Heh, sluaj me! Nisam vidio nita! Sto to hoe od mene?... Daj, molim te! Matthewu Canfieldu zapravo nije bio potreban odgovor. Tono je znao to hoe s njime. ele njegov beznaajni ivot. ovjek iza njega i dalje ga je gurao i poticao naprijed. Zatim oko zgrade. Du puste strane mola. 84 Dva takora mugnue ispred Canfielda i njegova delata. S onu stranu zidova skladinog prostora mogla se uti svaa. Rijeka Hudson oplakivala je goleme potpornje mola. Canfield stade. Jednostavno, vie nije mogao hodati. Bol u njegovu elucu bio je bol strave. A les ta chi\... Mii se! zapovjedi mu ovjek, zabivi revolversku cijev u Canfieldova rebra. Sluaj me. Canfield je odustao od pokuaja da uini svoj glas grubim. Ja sam vladin ovjek! Ako mi neto uini, uhvatit e te! Kad se to otkrije, tvoji te prijatelji nee moi tititi... Mii se! S rijeke se zauo brodski rog. Drugi mu je odgovorio. A onda se zau dug, vriskav i prodoran zvuk sirene. Dolazio je s broda GenoaStella. Bio je to signal, oajniki signal, koji nije prestajao. Zvuk je parao ui. To je zbunilo - moralo je zbuniti - ovjeka s revolverom iza Canfieldovih lea. Raunovoa zgrabi ovjekov zglob, ne putajui ga i izvijajui ga svim silama. ovjek ustremi ruku prema Canfieldovu licu i abi prste u njegove oi, gurajui ga i dalje prema elinom zidu zgrade. Canfield zgrabi zglob jo

snanije, jo snanije, a onda drugom rukom uhvati ovjeka za ogrta i gurnu ga prema zidu - istim smjerom kojim ga je ovjek dotad gurao - izmaknuvi se u posljednji as tako da je delat lupio o elik. Revolver ispade iz Sicilijaneve ruke. Canfield mu abi koljeno meu noge. Talijan vrisnu grlenim glasom nekoga tko je prestravljen. Canfield ga gurnu prema tlu i ovjek se, dahui i jeei, otkotrlja prema rubu mola, skvren u uasu. Raunovoa zgrabi njegovu glavu i poe njome udarati o masivno drvo. Koa pue i krv poe curiti iz lubanje. Bilo je sve gotovo za manje od jedne minute. Delat Matthewa Canfielda bio je mrtav. 85 Vriskavi zvuk sirene s broda Genoa-Stella uo se i dalje, kao da se pojaavao. Galama na utovarnom dijelu mola dostigla je crescendo. Canfield pomisli da se brodska posada otvoreno pobunila. Sigurno su oekivali naredbe svoga kapetana, a kako njih nije bilo, zakljuili su da je umoren - ili barem zarobljen. ulo se nekoliko pucnjeva, jedan za drugim. Zatim staccato zvuk automata - pa novi vrisci, novi glasovi strave. Raunovoa se nije mogao vratiti do prednjeg dijela zgrade; netko e sigurno odande izii i poeti se osvrtati za njegovim delatom. Zavalja tijelo mrtvog Sicilijanca preko ruba mola i zau pljusak u vodi. Sirena broda Genoa-Stella napokon je utihnula. Poela se slijegati i galama. Netko je, dakle, preuzeo nadzor. A na prednjem dijelu mola iskrsnue dva ovjeka. Dovikivali su. La Tona! Hej, La Tona! La Tona... Matthew Canfield skoi u prljavu vodu Hudsona i poe plivati koliko je mogao bre u svojoj tekoj carinskoj odori. Plivao je prema sredini rijeke. Imali ste mnogo sree, ree Benjamin Revnolds. Znam, gospodine. I zahvalan sam to je sve gotovo. Jasno mi je da mi nismo pozvani baviti se takvim stvarima. Uzmite tjedan dana dopusta. Odmorite se. Zahvaljujem, gospodine. Glover e doi za nekoliko minuta. Jo je prilino rano. Zaista, bilo je rano: est i petnaest ujutro. Canfield je doputovao u Washington neto prije etiri, ali se nije usuivao otii u svoj stan. Nazvao je Benjamina Revnoldsa kui i on mu je rekao neka krene do ureda Grupe dvadeset i ondje ga eka. Otvorie se vanjska vrata i Reynolds doviknu: Glover? Jeste li to vi? Jesam. Isuse! Jo nije esti trideset... ogavna no. Unuci su mi doli u posjet. Glas je bio umoran, a kad je Glover uao, vidjelo se da je ovjek jo umorniji.... Zdravo, Canfielde. to ti se dogodilo? Raunovoa Matthew Canfield ispria sve redom. Kad je dovrio, Revnolds ree Gloveru: Telefonirao sam carini na jezeru Erie - njegovi osobni dokumenti ve su bili uklonjeni. Momci iz New Yorka pregledali su njegovu tamonju sobu. Nije bila ni pipnuta. Je li ostalo jo neto o emu bismo se trebali brinuti? Glover pomisli trenutak. Da. Vjerojatno... Ako krene potraga za njegovim dokumentima s jezera Erie - a sigurno hoe - proirimo glas po dokovima da je Canfield... Cannon... bilo lano ime plaenog ubojice... Da je uhvaen u Los Angelesu ili San Diegu ili negdje drugdje... i ubijen. Pobrinut u se za to. Dobro... A sada, Canfieldu, pokazat u vam nekoliko fotografija. Neu o njima nita rei... ali vi vidite moete li ih identificirati. Benjamin Revnolds ode do ormara za spise i otvori ga. Uze jedan omot i vrati se svome stolu. Evo. Izvue pet fotografija tri uveanja novinskih snimaka i dvije snimke iz zatvora. Canfieldu je trebalo manje od sekunde. To je on! To je onaj kojeg je malac oslovljavao padronel Padrone Scarlatti, ree Glover tiho. Jeste li u to apsolutno sigurni? Siguran sam... A ako uz to ima i plave oi, prisegnut u na Sveto pismo. Biste li mogli prisegnuti na sudu? Naravno. Dajte, Bene! prekide ga Glover, koji je znao da bi takav postupak Matthewa Canfielda znaio za Canfielda smrtnu presudu. Samo pitam. Tko je on? ree Canfield. Da. Tko je on?... to je on?... Najprije, nisam siguran da bih vam trebao odgovoriti, ali ako natete neki drugi put - a mogli biste to lako - iskrsla bi opasnost.

Revnolds okrenu fotografije. Na 87 njihovoj stranjoj strani bilo je debelom crnom olovkom ispisano neko ime. Ulster Stewart Scarlett - ro en Scarlatti, proitao je naglas raunovoa. Dobio je ratno odlije, zar ne? Milijuna. Da, tono je i jedno i drugo, odgovori Revnolds. Ova identifikacija mora ostati tajnom. Hou rei, mora ostati totalnom tajnom. Jesmo li se razumjeli? Naravno. Mislite li da bi vas mogao itko prepoznati meu onima od prole noi? Ne vjerujem. Svjetlo je bilo loe, a ja sam imao kapu navuenu na lice i pokuao sam hodati kao gorila... Ne, ne vjerujem. Dobro. Obavili ste dobro posao. Naspavajte se. Zahvaljujem. Raunovoa izie, zatvorivi vrata za sobom. Benjamin Revnolds pogleda fotografije na svome stolu. Padrone Scarlatti, Gloveru. Vratite ih u Odjel financija. Dobili ste sve to vam je bilo potrebno. Ne mislite li... Neemo nita postii, osim ako ne elimo otjerati Canfielda u grob.... Pa to onda, ak i u tom sluaju? Scarlati nije snimljen kako potpisuje ekove. On je samo 'promatran u drutvu sa...' O njemu se tek 'ulo da je izdao naredbu...' Komu? Tko e to posvjedoiti? Rije bezveznog vladinog slubenika protiv rijei slavnoga ratnog junaka? Sina Scarlattijevih?... Ne, moemo samo zaprijetiti... A i to e moda biti dovoljno. Tko e zaprijetiti? Benjamin Revnolds zabaci se u naslonja i poe tijetiti prste jedne ruke prstima druge. Ja u... ja u razgovarati s Elizabethom Scarlatti.... elim doznati - zato. 7 Ulster Stewart Scarlett izie iz taksija na uglu Pete avenije i 54. ulice i dovri pjeice preostali kratki put do svoje kue od crvene cigle. Ustra uza stube do tekih kunih vrata koja se otvorie pred njim. Zalupi ih i zastade trenutak u golemom predvorju, lupkajui nogama koje su promrzle od veljake hladnoe. Baci ogrta na stolicu, zatim proe kroz francuska vrata i ue u prostrani dnevni boravak. Upali svjetiljku... Bila su tek etiri sata popodne, ali ve se mrailo. Uputi se od stola do kamina i zadovoljno utvrdi da je posluga poslagala kako treba panjeve i potpalu. Zapali potpalu i poe promatrati plamenove koji su se irili kaminom. Uhvati se za kaminsku ogradu i osloni se, blie toplini. Oi su mu bile na istoj visini s priznanjem za dobivenu Srebrnu zvijezdu, zlatom uokvirenu na sredini zida. Podsjeti se kako jo mora upotpuniti to priznanje iznad kamina. Uskoro e doi trenutak kad e se moi istaknuti i to priznanje. Kao podsjetnik svakomu tko ue u kuu. Bio je to tek trenutani otklon pozornosti. Misli mu se vratie do uzroka njegove ljutnje. Njegova bijesa. Glupo. Prokleti bili, nitarije! Neist! Smee! 89 Ubijena etiri mornara s Genoa-Stelle. Kapetanovo tijelo pronaeno u naputenoj obalnoj baraci. To su mogli preivjeti. Mogli su preivjeti pobunu posade. Molima je vladalo nasilje. Nisu mogli preivjeti uz La Tonino tijelo zaglavljeno uz obalu, pedeset jarda daleko od broda. Teretnjaka koji je prevozio kontrabandu. La Tona! Tko ga je ubio? Ne valjda onaj tupi i nespretni carinik... Kriste, ne!... La Tona bi mu progutao muda i ispljunuo ih cerei se! La Tona je bio podli ubojica. Najgora vrsta ubilakog nasilnika. Neto e poeti vonjati. Gadno vonjati. Nema mita koje bi to moglo sprijeiti. Pet umorstava na molu broj trideset sedam, samo u jednoj nonoj smjeni. La Tona e ih odvesti na trag Vitoneu. Mali Don Vitone Genovese. Prljavi mali nitavnik, pomisli Scarlett. Dobro, mogao se povui. Imao je to mu je trebalo. Vie nego to je trebalo. Strasser bi bio zadivljen. Svi bi bili zadivljeni. Ulster Scarlett pripali cigaretu i uputi se do malih vrata lijevo od kamina. Izvadi klju, otkljua bravu i ude. Prostorija je, kao i pristupna vrata, bila malena. Nekad je to bila priruna ostava za vino, koja je pretvorena u minijaturni ured sa stolom, stolicom i dva teka elina ormara za dokumente. Na obim vratima ormara visio je veliki i okrugli kombinacijski lokot. Scarlett upali svjetiljku na stolu i uputi se do prvog ormara. Cunu uz donji dio ormara, okrenu

kombinaciju i izvue ladicu. Izvadi iz nje debelu, u kou uvezanu biljenicu i stavi je na stol. Sjede i otvori je. Bilo je to njegovo remek djelo, proizvod pet godina savjesnog kolovanja. Poe listati stranice - paljivo i precizno umetnute u prstenove, s tkaninom koja je uvrivala svaku rupicu. Svaka natuknica bila je 90 jasno oznaena. Nakon svakog imena slijedilo je kratko objanjenje, ako se moglo do njega doi, i zatim kratak ivotopis - poloaj, financije, obitelj, budunost - ako je kandidat imao za nju dovoljno jamstvo. Stranice su bile naslovljene i poslagane po gradovima i dravama. Indeksne ploice razliitih boja ile su du ruba, od vrha biljenice do dna. Remek djelo! Bili su to podaci o svakoj osobi - vanoj i nevanoj - koja se na bilo koji na in okoristila operacijama organizacije Scarlatti. Od kongresmena koje su obilato podmiivali njihovi podreeni do korporacijskih efova koji su investirali u divlje, potpuno nelegalne spekulacije, ali nikad uz sudjelovanje Ulstera Stewarta Scarletta osobno, nego posredstvom njegovih unajmljenih pomonika. Sve to je on pruao bio je kapital. Med. A na nj su letjele pele! Policajci, bankari, odvjetnici, lijenici, arhitekti, pisci, gangsteri, uredski slubenici, carinski nadzornici, vatrogasci, kladioniari... popis zanimanja i zvanja bio je beskonaan. Volsteadov zakon bio je osovina korupcije, ali bilo je i drugih poslova - no svi su bili unosni. Prostitucija, pobaaji, nafta, zlato, politike kampanje i tutorstva, burze, nezakonite toionice, zelenake kamate... i taj je popis bio beskonaan. Ti mali ljudi, gladni novca, nikad se nee moi osloboditi svoga poroka. Bio je to vrhunski dokaz svih njegovih teorija! Smee koje hlepi za novcem! Sve je bilo dokumentirano. Sve identificirano. Nita nije preputeno nagaanju. U biljenici uvezanoj u kou poredana su 4263 imena. U osamdeset jednom gradu i dvadeset etiri drave... Dvanaest senatora, devedeset osam kongresmena, tri ovjeka iz Coolidgeova kabineta. 91 Pravi zbornik bezakonja. Ulster Stewart podie telefonsku slualicu i okrenu jedan broj. Daj mi Vitonea... nije vano tko zove! Ne bih imao njegov broj da mi ga on nije htio dati! Scarlett zgnjei cigaretu. Dok je ekao Genovesea, crtao je nepovezane poteze po podloku za papir. Nasmijeio se kad je zapazio da ti potezi idu jedan prema drugom - kao noevi u neku toku... Ne, nisu noevi. Kao munje. Vitone? To sam ja... Svjestan sam svega... Ne moemo mnogo uiniti, zar ne?... Budu li te ispitivali, imat e spremljenu priu. Bio si u Westchesteru. Nema pojma gdje je bio La Tona... Ali dri mene izvan svega! Razumije? Nemoj biti blesav... imam za tebe jedan prijedlog. Dopast e ti se. Sve to je vrijedno bit e tvoje... sve je tvoje. Sve! Radi to god eli, ja odlazim. S drugog kraja ice ula se samo tiina. Ulster Scarlett nacrta na podloku boino drvce. Nikakvog zavlaenja, nikakve predstave! Tvoje je! Meni ne treba nita. Cijela organizacija je tvoja... ne, ja ne znam nita. Jednostavno elim van. Ako te ne zanima, mogu potraiti nekoga i drugdje - recimo, u Bronxu, ili ak u Detroitu. Ne traim za sebe ni novia... Samo ovo, jednu stvar. Nikad me nisi vidio. Ne zna da postojim! To je cijena. Dok je don Vitone Genovese neto priao na talijanskome, Scarlett je odmaknuo slualicu od uha. Jedina rije koju je Scarlett razumio bila je vie puta ponovljena Grazie, grazie, grazie. Vrati slualicu i zaklopi biljenicu uvezanu u kou. Ostade sjediti neko vrijeme, a zatim otvori ladicu stola. Uze iz nje posljednje pismo koje je primio od Gregora Strassera. Proita ga ponovo, dvadeseti put. Ili je to bilo ve stodvadeseti put? Fantastian plan... odvaan plan... markiz Jacques Louis Bertholde... London... do sredine travnja... Je li trenutak napokon nastupio? Napokon! 92 Ako je bilo tako, Heinrich Kroeger morao je imati vlastiti plan za Ulster a Scarletta. Nije bio toliko smion koliko prikladan. Neizmjerno i dosljedno prikladan. Toliko svojstven, zapravo, da

je Ulster Stewart Scarlett prasnuo u smijeh. Izdanak Scarlattijevih - armantni i zgodni pohaa kotiljona, junak s bojinice Meuse-Argonne. Najprivlaniji mladoenja visokog newyorkog drutva - oenit e se. 93 8 Vi samo pretpostavljate, gospodine Reynolds! Elizabeth Scarlatti kipjela je. Njezin je gnjev bio upravljen na starog ovjeka koji je mirno stajao ispred nje, virei kroz svoje naoale. Ne podnosim drznike i neu se predavati laljivcima! Zao mi je. Zaista mi je ao. Pristala sam na ovaj razgovor jer ste me obmanuli. Senator Brownlee rekao mi je da zastupate Agenciju za nabavu zemljita i da se zanimate za transakcije izmeu tvrtke Scarlatti i Odjela unutarnjih poslova. Upravo to on vjeruje. Onda je vea budala nego to sam zamiljala. A sad mi jo i prijetite! Prijetite mi izlizanim traevima o mome sinu! Nadam se da ste spremni na unakrsno ispitivanje pred sudom. elite li to? Moda ete me na to prisiliti!... Ne znam kakav je va poloaj, ali poznajem mnogo ljudi u Washingtonu, dok za vas nisam ni ula. Mogu zakljuiti jedino da su i drugi morali uti takve prie, ako ih vi ve pronosite. Da, moda ete me natjerati pred sud. Ne podnosim takve zlouporabe! Ali, zamislite da je to istina. Nije istina, i vi to znate jednako dobro kao i ja! Nema nikakva razloga na ovom svijetu zato bi se moj sin uputao u... takve 94 djelatnosti. I sam je ve dovoljno bogat! Oba moja sina raspolau nasljedstvima od kojih dobivaju godinje budimo iskreni strahovit novac. Onda bismo morali odbaciti profit kao motiv, zar ne? Benjamin Revnolds podigao je obrvu. Ne odbacujemo nita jer ni ne postoji nita! Ako je moj sin sudjelovao u pokojoj pijanci valjalo bi ga ukoriti - ali ne i proglaavati kriminalcem! A ako se sluite uliarskom taktikom ozloglaivanja imena Scarlatti, vi ste prijezira vrijedna osoba koju u odavde izbaciti!. Iako se inae sporo ljutio, Benjamin Revnolds ve se pribliavao opasnoj razini uzbuenja. Morao je uzeti u obzir da je ova starica samo branila svoju kuu i da je stoga nepodnoljivija nego to bi bila u drugim okolnostima. Ne bih elio da me drite neprijateljem. Nisam ni neprijatelj ni licemjer. Iskreno reeno, ove druge mogunosti gadim se vie nego one prve. Opet neto pretpostavljate, prekide ga Elizabeth Scarlatti. Ne doputam vam veliinu neprijatelja. Mislim da ste obini mali ovjek koji se sluli zlonamjernim klevetama radi nekih svojih ciljeva. Ako se naredi neije ubojstvo, to nije zlonamjerna kleveta! Sto ste rekli? To je najtea optuba kojom raspolaemo... Ali ima pritom i olakavaju ih okolnosti, ako vas to tjei. Starica se prezrivo zabulji u Benjamina Revnoldsa. On se pretvarao da ne primjeuje taj pogled. ovjek koji je ubijen ijedan od onih iju je smrt va sin naredio - bio je i sam poznati ubojica... Kapetan teretnjaka koji je radio s najmranijim tipovima na obali. Bio je i sam odgovoran za mnogobrojna ubojstva. 95 Elizabeth Scarlatti die se sa stolice. Ne elim to vie podnositi, ree mirno. Vae su optube najtee mogue, a odmah potom povlaite se iza zida zaobilaznih sudova. Ovo su udna vremena, madame Scarlatti. Ne moemo se nai ba svagdje. A i ne elimo to, iskreno govorei. Ne jadikujemo zbog meusobnih gangsterskih ratova. Suoimo se s time. esto oni uine i vie nego to bismo mi mogli. I vi uvrtavate mog sina u tu... u tu kategoriju? Nisam ga ja nikamo uvrstio. Uinio je to sam. Elizabeth se polako uputi od svoga pisaeg stola do prozora s kojega se vidjela ulica. Koliko je ljudi u Washingtonu ulo ovo drsko ogovaranje? Sve to sam vam rekao? Bilo to. Bilo je nekih glasina u Odjelu financija. Ali nita to bi nekoga navelo da istjera stvari na istac. O drugome je uo samo moj neposredno podreeni i ovjek koji je bio svjedok. Njihova imena? Ah, ne. Lako ih mogu otkriti. Ne bi vam koristilo. Elizabeth se okrenu. Shvaam. Pitam se shvaate li. to god vi mislili, nisam glupaa. Ne

vjerujem ni u jednu vau rije. Ali ne elim da se ime Scarlattijevih izlae sumnjama.... Koliko, gospodine Ravnolds? Ravnatelj Grupe dvadeset uzvratio je Elizabethi pogled bez trunke uzbuenja. Nita. Ni novia, hvala vam.... Proslijedit u dalje. Dovodite me u kunju da i vas optuim. Ti glupi starkeljo! Dovraga, prestanite ve!... Sve to elim, to je istina.... Ne, to ipak nije sve to elim. elim da to prestane. Prije nego jo netko 96 bude pogoen. Toliko dugujemo jednom junaku s odlijem. Pogotovo u ovim aavim vremenima... elim doznati - zato? Spekulacijama samo potiete svoje pretpostavke. Odbijam pridruiti se tome! Isuse! Vi ste teka osoba. Vie nego to ste u stanju to shvatiti! Zar ne razumijete?... Tako dalje ne ide. Tome je kraj! Odnosno, bit e tako ako sprijeite bilo kakvu daljnju... djelatnost, kako je vi nazivate. Nama se ini da vi to moete... Ali i dalje mislim da biste htjeli doznati- zato. Kao to oboje znamo, va sin je bogat. Zato? Elizabeth ga je samo promatrala, i Revnolds shvati da nee odgovoriti nita. Uinio je ono to je mogao i to je morao rei. Sve ostalo bilo je na njoj. Dovienja, madame Scarlatti... Htio bih vam rei da epadrone Scarlatti ostati pod mojim nadzorom. Tko? Upitajte svoga sina. Reynolds tekim korakom izie iz prostorije. Ljudi poput Elizabeth Scarlatti iscrpljivali su ga. Moda zato, pomisli, to nije vjerovao da su uope vrijedni truda. Nisu to bili neki gorostasi. Elizabeth je - stojei i dalje uz prozor - promatrala kako stari ovjek zatvara za sobom vrata. Jo ga je gledala kako silazi niz kune stube i zamie na zapad, prema Petoj aveniji. Stari ovjek podie oi prema prozoru i njihovi se pogledi susretoe. Razili su se bez pozdrava. 97 9 Chancellor Drew Scarlett hodao je po debelom orijentalnom sagu u svom uredu u Petoj aveniji br. 525. Duboko je disao i pritom isturao eludac dok je udisao onako kako mu je to propisao maser iz njegova kluba, objasnivi mu da je to nain smirivanja ako je ovjek pod pritiskom. Nije pomagalo. Morat e promijeniti masera. Zastade ispred mahagonijem pokrivenog zida izmeu dvaju irokih prozora iznad Pete avenije. Na zidu su bili uokvireni novinski lanci, svi o Zakladi Scarwyck. U svakom lanku bio je spomenut ponegdje se njegovo ime isticalo otisnuto masnim slovima iznad teksta. Kad bi ga god neto uzrujalo, to se esto dogaalo, gledao bi u te uokvirene dokaze svog uspjeha. To ga je redovito smirivalo. Chancellor Scarlett preuzeo je ulogu supruga jedne dosadne ene, i to kao neto posve prirodno. U branom krevetu stvoreno je petero djece. Zaudo - pogotovo se tome zaudila Elizabeth - on se takoer poeo zanimati obiteljskim poduzeima. Kao da je uzvraao postupcima svoga slavnog brata, Chancellor se povukao u sigurni svijet toboe nadahnutog poslovanja. Pokazivao je pritom i neku domiljatost. 98 Budui da su godinji prihodi holdinga Scarlatti daleko premaivali potrebe jedne, recimo, manje drave, Chancellor je uvjerio Elizabethu kako bi za inteligentnu poreznu politiku tvrtke bilo korisno osnovati filantropsku zakladu. Dojmivi se svoje majke neoborivim podacima - ukljuujui tu i mogunost za tube po antitrustovskom zakonu Chancellor je dobio Elizabethinu suglasnost za uspostavu Zaklade Scarwyck. Chancellor je postavljen za predsjednika, a njegova majka za predsjedavajuu upravnog odbora. Chancellor, dakako, nije bio ratni junak, ali njegova e mu djeca morati priznati doprinose u podruju ekonomije i kulture. Zaklada Scarwyck sipala je novac u ratne spomenike, odravanje indijanskih rezervata, u Rje nik velikih domoljuba koji e se raspaavati po odabranim osnovnim kolama, te u Klubove Roland Scarlett, to jest u lanac episkopalnih kampova za mlade namijenjenih ivotu u prirodi i visokim kranskim nazorima njihova demokratskog - ali ipak episkopalnog zatitnika. I jo k tome, niz slinih pothvata. Nije bilo novina u kojima ne bi bio popraen neki novi naum

to ga je podupirala Zaklada Scarwyck. Pogled na te lanke uvrstio je poljuljano Chancellorovo samopouzdanje, ali uinak je bio kratkotrajan. Nejasno je kroz vrata ureda uo zvrndanje tajniina telefona i to mu je odmah vratilo u sjeanje ljutiti majin poziv. Jo od jueranjeg jutra pokuavala je pronai Ulstera. Chancellor podie interkom. Gospoice Nesbit, pokuajte ponovo dobiti kuu moga brata. Da, gospodine. Morao je pronai Ulstera. Majka je to nepopustljivo zahtijevala. Htjela ga je vidjeti jo ovog popodneva. Chancellor sjede u stolicu i ponovo pokua pravilno disati. Maser mu je objasnio da je ta vjeba prikladna upravo kad ovjek sjedi. 99 Duboko udahnu, isturajui eludac koliko god je to mogao. Srednji gumb njegova kaputa odjednom pue, pade na stolac meu njegovim nogama, a onda se otkotrlja na pod. Dovraga! Gospoica Nesbit nazvala ga je preko interkoma. Da? Sluavka iz kue vaeg brata ree mi da je on upravo krenuo k vama, gospodine Scarlett. Glas gospoice Nesbit odavao je ponos uinjenim djelom. Hoete li rei da je bio u svojoj kui cijelo to vrijeme? Ne znam, gospodine. Gospoica Nesbit uvrijedila se. Nakon dvadeset teko podnoljivih minuta Ulster Stewart Scarlet je doao. Dobri Boe! Gdje si bio? Majka te trai jo od juer ujutro! Traili smo te svagdje! Bio sam u Ovster Bayu. Zar se nitko nije sjetio da me ondje potrai? U veljai? Ne, naravno!... A moda te i traila ondje, ne znam. Ne biste me ionako pronali. Bio sam u jednoj od koliba. Kojega si vraga ondje radio? Hou rei, u veljai. Recimo da sam pravio inventar, brate moj.... Zgodan ti je ovaj ured. Milina jedna. Ne sjeam se kad sam ovdje bio zadnji put. Prije tri godine, otprilike. Kakve su to dosjetke? upita Ulster upirui prstom u stol. Najnovija oprema. Vidi... ovo je elektrini kalendar koji osvijetli odreeni datum kako bi me podsjetio na sastanke. Ovo je centrala za interkom koja povezuje osamnaest ureda u zgradi. A ovo je privatna linija s... Dobro, dobro. To me se dojmilo. Ali nemam odvie vremena na raspolaganju. Pomislio sam da bi rado uo... moda u se oeniti. Sto?... Ulsteru, neka te uje Bog na nebesima! Ti! Oenjen! Ti se kani oeniti? 100 ini se da je to sveopa elja. Kojom e se oeniti, za ime boje? Mome, skresao sam broj odabranica. Ne boj se. Bit e prihvatljiva. Chancellor hladno promotri brata. Bio je ve spreman i na to da mu Ulster kae kako je odabrao neku uliarku s Broadwaya, neku iz Ziegfeldove revije ili, moda, jednu od onih udnih spisateljica u crnom puloveru i s muki podrezanom kosom kakve se moglo redovito zapaziti na Ulsterovim terevenkama. Prihvatljiva - kome? Da vidimo. Iskuao sam ih veinu. Ne zanima me tvoj seksualni ivot! Tko je ona? Oh, trebao bi se zanimati. Prijateljice tvoje ene - udate i neudate - uglavnom nisu nikakve u krevetu. Ako ne zamjera, reci mi samo to koju e poastiti svojom ponudom? Sto bi rekao o onoj curi iz obitelji Saxon? JanetL. Janet Saxon! Chancellor poe vriskati od oduevljenja. Mislim da bi odgovarala, promrmlja Ulster. Odgovarala?! Ona je divna! Majka e biti silno zadovoljna. Upravo je strana! Da, odgovarat e. Ulster je bio udnovato miran. Ulsteru, ne mogu ti rei koliko sam zadovoljan. Naravno, ti sije ve zaprosio. Bila je to izreena tvrdnja. Kako si to mogao i pomisliti?... Nisam siguran da bi prola inspekciju. Znam to hoe rei. Naravno... Ali, siguran sam da hoe. Jesi li ve kazao majci? Je li to razlog to te tako histerino trai? Jo nikad nisam vidio histerinu majku. To bi doista bio doivljaj. Zapravo, mora joj smjesta telefonirati. 101 Hou. Daj mi jo trenutak... elim neto rei. Strogo medu nama. Ulster Scarlett sjedio je nemarno zavaljen u stolici ispred bratova stola. Znajui da njegov brat rijetko kada priopuje neto povjerljivo, Chancellor sjede oprezno. Sto je na stvari? Zezao sam te, prije nekoliko minuta. Mislim na one prijateljice tvoje

ene. Drago mi je to to ujem. Ne, nemoj me krivo shvatiti. Ne kaem da to nije istina, nego da nije ukusno to ja o tome govorim... Htio sam vidjeti kako se uzbuuje! Smiri se, imao sam za to razloga... to ini moj sluaj jaim. Kakav sluaj? Zbog toga sam se uputio na otok... trebalo je mnogo razmiljati... Besmislenim i ludim danima blii se kraj. Ne preko noi, ali oni se polako gube. Chancellor je pozorno promotrio brata. Jo te nisam uo da tako govori. Kad si sam u kolibi mnoge ti misli dolaze na um. Nema telefona, nitko ti ne dosauje... Oh, ne, ne dajem nikakva velika obeanja koja ne bih mogao ispuniti. Nema za to potrebe. Ali elim pokuati... Mislim da si ti jedini stvor kojemu se mogu obratiti. Chancellor Scarlett bio je dirnut. to mogu uiniti? elio bih za sebe nekakav poloaj. Neformalan, prije svega. Nita strogo odreeno. Vidi, bih li se mogao neim pozabaviti. Naravno! Dat u ti ovdje posao! Bit e sjajno kad budemo radili zajedno. Ne. Ne ovdje. To bi bio kao nekakav poklon. Ne. elim ono to sam trebao raditi prije mnogo vremena. Ono to si ti radio. Poeti od naeg porodinog doma. Od porodinog doma. Kakvo je to mjesto? 102 Slikovito govorei, elim doznati sve o nama. O obitelji. Scarlattijevima. Njezinim interesima, poslovima, takve stvari... To si i ti radio, i ja sam ti se uvijek divio. Jesi li, zaista? Chancellorov glas zazvuao je vrlo ozbiljno. Jesam. Ponio sam na otok gomilu papira. Izvjea i razne stvari to sam ih pronaao u majinu uredu. Obavljamo strano mnogo poslova s onom bankom u sreditu grada, zar ne? kako se ono zove? Waterman Trust. Izvravaju sve obveze Scarlattijevih, ve godinama. Moda bih mogao poeti odatle... Neformalno. Samo nekoliko sati na dan. Nema problema! Sredit u to ve ovo popodne. Jo neto. Misli li da bi mogao telefonirati majci, u initi mi tu uslugu? reci joj da sam krenuo k njoj. Ne bih htio javiti se osobno. Mogao bi joj spomenuti na razgovor. Reci joj o Janet, ako eli. Ulster Scarlett ustade ispred brata. Bilo je neke herojske skromnosti u njemu, tom grijenom sinu koji pokuava otkriti svoje korijene. To nije ostalo nezapaeno od Chancellora, koji se podigao i pruio bratu ruku. Dobro doao kui, Ulstere. To je poetak tvoga novog ivota. Upamti moje rijei. Da, mislim da je tako. Nee se dogoditi preko noi, ali to je poetak. Elizabeth Scarlatti die se sa stolca lupnuvi prethodno dlanom po stolu. ao ti je? Ti ali? Nemoj me ni trenutak pokuavati zaludivati! Prestraen si do sri i dobro je to je tako! Ti, aave! Glupane! Sto si sebi umiljao, ime se bavi? Igra se? Igra se kao mali deko? Ulster Scarlett pograbj naslon sofe na kojoj je sjedio i ponavljao neprekidno u sebi: Heinrich Kroeger, Heinrich Kroeger. Ulsteru, zahtijevam tvoje objanjenje! Rekao sam ti, bilo mi je dosadno. Samo to. Koliko si se u to upetljao? 103 Oh, Kriste! Nisam uope. Jedino sam dao novac za jednu isporuku. Brodski teret. To je sve. Kome si dao taj novac? Momcima. Prijateljima koje sam poznavao iz klubova. Jesu li oni kriminalci? Ne znam. Tko to danas nije? Da, vjerujem da su bili. Da su to jo uvijek. Zato sam i iziao iz igre. Potpuno! Jesi li ikad neto potpisao? Isuse, nipoto! Misli li da sam lud? Ne. Mislim samo da si glup. Heinrich Kroeger, Heinrich Kroeger. Ulster Scarlatti ustade sa sofe i pripali cigaretu. Ode do kamina i baci ibicu meu panjeve koji su pucketali. Nisam glup, majko, usprotivi se Elizabethin sin. Ona kao da nije primijetila njegov uvrijeeni prigovor. Samo si im dao novac? Nikad nisi bio upleten u bilo kakvo nasilje? Ne. Naravno, ne. Tko je onda bio onaj brodski kapetan? ovjek koji je ubijen. Ne znam! Gledaj, rekao sam ti ve. Priznajem da sam bio ondje dolje. Neki su me momci pozvali da se ispruim i pogledam kako roba dolazi. Ali to je bilo sve. Priseem. Nastala je guva. Posada se po ela tui i ja sam otiao. Otiao sam to sam

prije mogao. Nema nita vie? To je sve? Da. Sto eli da uinim? eli li da se pojavim s krvavim rukama i nogama? Teko bi to bilo mogue. Elizabeth je koraala oko stola, a onda se pribliila sinu. Sto je to s tom enidbom, Ulsteru. Moda se i eni zato to ti je dosadno? Nadao sam se da e prihvatiti. Prihvatiti? Nisam znala da smatra prijeko potrebnom moju dozvolu. Smatram. 104 Prihvaam odabir Saxonice, ali sumnjam u razloge. I Chancellor dijeli to miljenje. Koliko sam je vidjela, ini se da je zgodna cura... Ali ipak ne znam bih li trebala prihvatiti.... Voli li je? Ulster Scarlett pogleda nehajno majku. Mislim da e biti dobra ena. Budui da izbjegava moje pitanje, misli li da bi ti mogao biti dobar suprug? Zato me to pita, majko. Vanity Fair pie da sam najpoeljniji mladoenja u New Yorku. Dobri supruzi i poeljni mladoenje esto se iskljuuju... zato se uope eli oeniti? Vrijeme je. Trebao bih. Takav bih odgovor prihvatila od tvoga brata. Ali ne od tebe. Scarlett se udalji od majke i prie prozoru. Sad je nastupio trenutak. Trenutak koji je planirao i uvjebavao. Mora to uiniti jednostavno, izraziti se jednostavno. Poi e mu to za rukom, a Elizabeth e shvatiti koliko je grijeila. Ne samo to nije bio glup, bio je sjajan. Pokuao sam objasniti Chanceu. Pokuat u sada i tebi. Da, elim se oeniti. elim se neim zanimati... Upitala si me volim li tu djevojku. Mislim da je volim. Voljet u je. Sad mi je vano da se smirim. Okrenu se od prozora i pogleda majku u oi. elio bih doznati to si sve podigla za nas. elim doznati sve o obitelji Scarlatti. Kao da to svatko zna, samo ja ne. Vrijeme je da ponem, majko. Da. Vrijeme je da pone. Ali moram te upozoriti. Kad govori o Scarlattijevima, nemoj pasti u zabludu da ti tvoje ime jami glas u upravi. Prije nego to preuzme bilo kakvu odgovornost - ili vlast, morat e dokazati koliko si vrijedan. Kad se odluuje o takvim stvarima, ja sam jedna Scarlatti. Da. Uvijek si mi to jasno davala do znanja. Elizabeth Scarlatti zaobie stol i smjesti se u stolicu. Nikad se nisam drala pretpostavke kako se nita ne mijenja. Sve se mijenja. Mogue je da si nadaren. Naposljetku, ti si sin Giovannija Scarlattija, 105 moda sam postupila glupo to sam ti promijenila prezime. Tad se ta odluka priinjala ispravnom. On je bio genij... Poi na posao, Ulsteru. Vidjet emo to e se dogoditi. Ulster Stewart Scarlett sputao se niz Petu aveniju, obasjanu suncem, pa je stoga raskopao ogrta. Nasmijeio se sam sebi. Nekoliko usputnih prolaznika zapazilo je snanog ovjeka upadljiva izgleda, s raskopanim ogrtaem na veljakoj hladnoi. Bio je napadno zgodan, oito i uspjean. Neki su za to bili roeni. Zapazivi zavidne poglede malih ljudi, Ulster Scarlett prihvati neizgovorenu misao. Na dnevnom redu bio je Heinrich Kroeger. 106 10 Kad je Horace Boutier, predsjednik kompanije Waterman Trust primio Chancellorovu molbu da mu brata Ulstera uputi u poslove, odmah je znao komu e povjeriti zadatak. Treem potpredsjedniku Jeffersonu Cartwrightu. Cartwright se i prije bavio Ulsterom Scarlettom, i to s dobrim razlozima. On je bio, moda, moda, jedini ef u Waterman Trustu koji nije iao na ivce Ulsteru Scarlettu. U velikoj mjeri to je valjalo zahvaliti Cartwrightovom neortodoksnom pristupu poslu. Koji nije bio nimalo bankarski. Jefferson Cartvvright, plavokos i krupan ovjek, ve u godinama, izrastao je na igralitima sveuliita Virginia. Ve na poetku svoje karijere shvatio je kako e mu ono to ga je uinilo slavnim na igralitu - i u kampusu - vrlo dobro posluiti i u profesiji. Ukratko, valjalo je igraku formaciju tako dobro shvatiti da se uvijek bude na pravom mjestu i u pravi as, te da se uvijek izvue neka prednost osloncem na vlastitu snagu. Ponaanje izvan igralita bilo je samo nastavak istih igrakih naela. Nauiti formulu za odravanje na povrini, troiti najmanje mogue koliine vremena na komplikacije koje je bilo teko

shvatiti i, jo jednom, dojmiti se svakoga snagom i privlanou svoga fizikog bia. 107 Ta naela - zajedno s neposrednim i otvorenim junjakim armom - donijela su Jeffersonu Cartwrightu dobre poloaje u Waterman Trustu. ak su njegovo ime stavili na zaglavlja tvrtkinih papira. Premda se Cartvvrightovo poznavanje bankarstva teko moglo smatrati visoko strunim, njegova sposobnost da zavodi najbogatije ene Manhattana, Long Islanda i junog Connecticuta donijela je Watermanu mnogo visokih uloga. Banini ravnatelji ipak su dobro znali da njihov rasni drijebao rijetko predstavlja opasnost za bilo koji vri brak. On je enama zapravo bio prolazna zabava, armantan, brz i potpun glumac onima koje su se dosaivale. Veina bankovnih ustanova drala je na svojim platnim popisima nekoga slinog Cartwrightu. Oni ipak nisu uzimani u obzir kad se postavljalo pitanje lanstva u klubu ili poziva na veere... Nikad se ne moe biti siguran kakav je tko. Upravo ta injenica izgnanstva iz drutva uinila je Cartvvrighta prihvatljivim Ulsteru Scarlettu. Djelomice zato to je znao za njezin uzrok, to ga je zabavljalo, a djelomice zato to Cartwright - izuzevi nekoliko mlakih primjedaba na stanje njegovih rauna - nikad nije pokuavao objasniti mu to treba raditi sa svojim novcem. Bankovnim efovima bilo je i to poznato. Bilo je u redu da netko savjetuje Ulstera Scarletta - ve zato da se stvori dojam kod Elizabeth - no kako ga zapravo nitko ne bi mogao promijeniti, zato na nj troiti nekog sposobnijeg ovjeka? Na prvoj sesiji, kako je Cartvvright nazvao taj sastanak, bankar je otkrio da Ulster Stewart ne umije razlikovati dugovanje od imovine. Zato je za nj pripremljen rjenik kako bi mogao nauiti osnove strunog nazivlja. Zatim je nainjen leksikon burzovne frazeologije, koji je s vremenom posve svladao. Koliko mogu razumjeti, gospodine Cartvvright, ja imam dva odvojena izvora prihoda. Je li to tono? Upravo tako, gospodine Scarlett. Prvi je ostavinski fond, koji se sastoji od dionica - industrijskih i ostalih - a namijenjen je vaim 108 godinjim trokovima. Kue, odjea, putovanja u inozemstvo, nabavke bilo koje vrste... Naravno, taj biste novac mogli i investirati, ako elite. Ako se ne varam, to ste i inili posljednjih godina, ree Jefferson Cartwright i pritom se prostoduno nasmija, pamtei kako je Ulster katkad ekstravagantno podizao novac. Ali drugi fond - koji se sastoji od prenosivih dionica i obveznica - namijenjen je iskljuivo ekspanziji. Reinvestiranju. ak i burzovnoj pekulaciji. Takva je bila elja vaeg oca. Naravno, mogua je pritom i neka fleksibilnost. to zamiljate pod fleksibilnou? To je teko i zamisliti, gospodine Scarlatti, ali kad bi vai izdaci premaili prihode prvog fonda, mogli biste uz legalnu punomo, prenijeti kapital iz drugoga u prvi fond. Ponavljam, to je teko i zamisliti. Naravno. Jefferson Cartwright nasmijei se i upadljivo namignu svome nevinom ueniku. Sada vas imam, je li tako? Sto? Dogodilo se to jednom. Sjeate li se? Cepelin? Cepelin koji ste kupili prije nekoliko godina? Oh, da. Tad ste se uzbudili zbog toga. Kao bankar odgovoran sam tvrtki Scarlatti Industries. Naposljetku, ja sam va savjetnik za financije. Ja sam odgovoran... Pokrili smo nabavku sredstvima iz drugog fonda, ali to nije bilo ispravno. Nimalo ispravno. Teko bi bilo cepelin nazvati investicijom. Ponovo se ispriavam. Prisjetite se, gospodine Scarlett. Va otac elio je da se prenosive dionice koriste za reinvestiranje. Kako bi to netko mogao pogoditi? To su ona prijenosna prava koje mi potpisujete dvaput godinje. To je onih stotinjak potpisa to ih svaki put moram staviti? Da. Mi obavljamo konverziju i investiramo kapital. 109 U to? To biva objanjeno onim spisima u konom omotu koje vam dostavljamo. Tamo su navedene sve ponuene investicije. Iz tog spisa mi sami obavljamo selekciju jer vi niste - jamano zbog silne zauzetosti - nikad odgovorili imate li pritom

nekih preferencija. Nikad to nisam razumio. Dobro, sad emo to moi srediti, zar ne? Sto bi bilo da nisam potpisivao ta prijenosna prava? Pa... u tom nimalo vjerojatnom sluaju, vrijednosni papiri ostali bi u trezorima do kraja godine. Gdje? U trezorima. Trezorima koji pripadaju tvrtki Scarlatti. Shvaam. Prijenosna prava prikljuuju se vrijednosnim papirima kad ih podignemo. Dakle, kad nema prijenosnih prava, nema ni vrijednosnih papira. Nema kapitala, nema novca. Tono. Ona se ne mogu konvertirati u novac. Prijenosna prava su tek ono to kae taj pojam. Uz vau legalnu punomo vi na nas prenosite pravo na investiranje kapitala. Zamislite, tek tako, da vi ne postojite. Da ne postoji Waterman Trust. I ni jedna druga banka. Kako bi se te vrijednosnice mogle pretvoriti u novac? Uz va potpis. Vrijednosnica bi bila isplativa bilo kome za koga se vi odluite. To je vidljivo iz svakog dokumenta. Shvaam. Jednog dana - naravno, kad jo uznapredujete u naukovanju trebali biste vidjeti trezore. Obitelj Scarlatti zauzima cijelo isto no krilo. Dva jo ivua sina, a to ste vi i Chancellor, imaju svoje pregraene prostore, jedan nasuprot drugome. To je zbilja dirljivo. Ulster se zamisli. Da, volio bih vidjeti trezore. Kad jo uznapredujem, naravno. 110 Za ime boje, pripremaju li Saxoni vjenanje ili sveani prijem za canterburvjskog nadbiskupa? Elizabeth Scarlatti dovela je starijeg sina k sebi da bi s njim raspravila sadraj novinskih lanaka i pregledala pozivnice na stolu. Ne moe ih kriviti, majko. Ulster nije makar kakva lovina. Svjesna sam toga. U drugu ruku, New York ne bi zbog toga smio prestati postojati. Elizabeth se zaputi do vrata knjinice i zatvori ih. Okrenu se i ponovo promotri starijeg sina. Chancelloru, elim s tobom neto raspraviti. Vrlo kratko, a ako ima trunku mozga u glavi nee nikome ponoviti ono to ti sada budem rekla. Naravno. Elizabeth je i dalje promatrala sina. Pomisli u sebi da je Chancellor zbilja bolji ovjek nego to ga je ona zamiljala. Njegova je nevolja bila u tome to mu je izgled tako strahovito provincijalan i to je djelovao potpuno ovisno. Kad god bi meusobno razgovarali imao je ustrajno prazan pogled, to ga je po izgledu inilo luakom. Bile su to zapravo konferencije. Moda je bilo odvie konferencija, a premalo prisnih razgovora. Moda je to bila njezina krivnja. Chancelloru, nemam namjeru biti vrlo prisna s dananjim mladim svijetom. Danas postoji raskalaenost kakve nije bilo u mojim mladim danima. Sam bog zna je li to korak u pravom smjeru, ali u svakom sluaju mislim da se otilo predaleko. Potpuno se slaem, prekide je zaareno Chancellor Drew Scarlett. Danas svatko ugaa svojim sklonostima, ali ja neu dopustiti svojoj djeci da se time zaraze, kaem ti. Moda tu ima i neega dubljega od opravdane odbojnosti. Mladi su, kao i vremena, ono to od njih napravimo - namjerno ili ne... Ipak, sve je ovo tek uvod u neto drugo. Elizabeth pristupi stolu i sjede. Proteklih nekoliko tjedana promatrala sam Janet Saxon... Rei da sam je promatrala moda i nije poteno. Samo sam je vidjela pet ili est puta, poevi od one apsurdne vjeridbe. Pogaa 111 me to ona toliko pije. Mnogo i nepotrebno. Ipak, ona je ljupka djevojka. Inteligentna i ivahna cura. Imam li pravo? Chancellora Drewa Scarletta to je zapanjilo. Nikad nije tako to pomislio o Janet Saxon. Nikad takva misao nije prola kroz njegovu glavu. Sve je to bilo tek ugaanje sklonostima, pa iako on takvo ponaanje nije odobravao, nije ga uzimao ni odvie ozbiljno. Niani zapazio, majko. Onda, oito, nemam pravo. Prestanimo o tome razgovarati. Doista sam daleko od dananjice. Elizabeth se nasmija i prvi put nakon mnogo vremena poljubi osjeajno sina. Janet Saxon ipak je zbog neega bila zabrinuta i Elizabeth je to znala. Vjenanje Janet Saxon i Ulstera Stewarta Scarletta bilo je pravo slavlje. Chancellor Drew je, naravno, bio bratov djever, a petero Chancellorove djeice

nosilo je rep nevjestine oprave. Chancellorova ena, Allison Demerest Scarlett, nije mogla nazoiti slavlju jer se upravo poraala u Prezbiterijanskoj bolnici. Odbir travnja za mjesec stupanja u brak potaknuo je Janetine razmirice s roditeljima. Oni bi voljeli da se to dogodilo u lipnju ili barem u svibnju, ali Janet je bila nepopustljiva. Njezin je zarunik htio da se do sredine travnja nadu u Europi na branom putovanju, i tako je moralo biti. Uz to, imala je i svoje, vrlo valjane razloge za krae razdoblje zaruka. Bila je trudna. Janet je znala da joj majka neto sumnja. No takoer je znala i to da je majka oduevljena kerinom snalaljivosti, ak joj se i divila kako je umjela na svoju dobit iskoristiti ono krajnje ensko oruje. Izgledi da e taj iznimni mladoenja biti uhvaen, zatvoren u kavez i natjeran na predaju bili su Marion Saxon sasvim dovoljan razlog da pristane na vjenanje u travnju. Marion Saxon dopustila bi svojoj 112 keri i da se vjena na Veliki petak u sinagogi, kad bi joj to osiguralo takva mua kakav je bio nasljednik Scarlattijevih. Ulster Scarlett uzeo je dopust u Waterman Trustu. Podrazumijevalo se da e on nakon duljeg medenog mjeseca na kontinentu s jo veim oduevljenjem prionuti poslovima u svijetu financija. Jeffersona Cartwrighta dirnula je - pa i zapanjila Ulsterova odluka da na posveeno ljubavno putovanje, kako ga je nazvao dobro odgojeni ovjek iz Virginije, ponese sa sobom i gomilu papira radi prouavanja. Ulster je, doslovce, prikupio stotine izvjetaja koji su se bavili bezbrojnim interesima kompanije Scarlatti i obeao Canvrightu da e do trenutka povratka svladti sve majstorije zanata. Jefferson Cartwright bio je toliko dirnut Ulsterovom ozbiljnou da mu je poklonio rukom obraenu konatu torbu za noenje dokumenata. Prva runda mladenakog putovanja bila je pokvarena neim to se isprva priinjalo morskom boleu nevjeste. Ali radoznali brodski lijenik ubrzo je potvrdio da je posrijedi pobaaj, pa je ostatak putovanja do Southamptona mlada provela zatvorena u kabini. Naavi se u Engleskoj, otkrili su da je engleska aristokracija postala sasvim popustljiva spram svojih nasrtljivih amerikih partnera. Sve je bilo pitanje mjere. Neodgojene ali bogate stanovnike negdanje kolonije valjalo je nekako progutati, i gutalo ih se. Ali oni prihvatljiviji - a metu takve svakako su spadali Ulster Scarlett i njegova ena - bili su apsorbirani bez prigovora. ak se i vlasnika kladionica morao dojmiti onaj tko je bio u stanju okladiti se na punu vrijednost njihova najboljeg konja. Pogotovo to je taj ovjek jednim pogledom znao ocijeniti koji je konj najbolji. Negdje u to doba- drugog mjeseca njihova putovanja - poeli su do New Yorka dopirati razni traevi. Donosili su ih uglavnom pripadnici gornje etiri stotine, vrativi se iz Europe. Kao da se 113 Ulster Stewart poeo ponaati vrlo loe. Poeo je nestajati po nekoliko dana, a jednom prilikom bio je odsutan gotovo dva tjedna, na uas bijesne mlade supruge. Ipak, ni najgori traevi nisu naili na plodno tlo, jer je Ulster Stewart radio iste stvari i dok je bio neenja, a Janet Saxon je sebi priskrbila najpoeljnijeg mua na cijelom Manhattanu. I jo da prigovara! Tisue djevojaka uzele bi prsten i ceremoniju, a onda pustile da radi to ga je volja. Posrijedi su bili toliki milijuni, a neki su jo govorili - i plemeniti rod! Janet Saxon nije zadobila niije simpatije. A zatim su traevi krenuli drugim smjerom. Scarlettovi su nestali iz londonskog drutva i zapoeli neto to bi se moglo nazvati luakim krstarenjem po kontinentu. Od zamrznutih jezera Skandinavije do toplih obala Sredozemlja. Od jo hladnih ulica Berlina do vrelih plonika Madrida. Od planinskih lanaca Bavarske do prljavih geta u ravnici oko Kaira. Od Pariza ljeti do kotskih otoka ujesen. Nikad se nije moglo pogoditi gdje e se skrasiti Ulster Scarlett sa svojom enom. Sve to nije imalo smisla. U njihovim putovanjima nije bilo nikakve logike. Najvie je bio zabrinut Jefferson Cartwright. Uzbunjen. Nije znao to mu je initi; napokon je odluio

ne initi nita, osim to e Chancelloru Drewu Scarlettu slati briljivo sro ene podsjetnike. Naime, Waterman Trust morao je slati ekove koji su glasili na tisue i tisue dolara, u mjenjanice diljem Europe, pa ak i na mjesta koja su se jedva mogla zamisliti. Pismeni zahtjevi Ulstera Scarletta bili su precizni, a instrukcije apsolutne. Najvie su se dojmili njegovi zahtjevi da sve te poiljke budu zaogrnute povjerljivou i tiinom. Probijanje tajne bilo bi kanjeno njegovim trenutanim povlaenjem iz Watermana... a njegovi ulozi bili su treina svih Scarlettovih uloga i polovica nasljedstva Scarlattijevih. O tome se nije moglo raspravljati. Ulster Scarlett iskoristio je steeno znanje bankovnog poslovanja. Tono je znao kako treba formulirati svoje financijske zahtjeve i inio je to jezikom bankarske 114 profesije. Ipak, Jefferson Cartvvright osjeao se nelagodno. Moda e ga jednog dana u banci pozvati na odgovornost. Tjeio se time da su dvije treine uloga i polovica nasljedstva ostali netaknuti. Svoje nerjeive dvojbe napokon je razrijeio tako to je bratu Ulstera Scarletta poslao sljedee pismo, a za njim i razliite varijacije tog pisma: Dragi Chancelloru, elim vas drati u tijeku zbivanja, kao to smo to ve uspjeno inili dok je va brat boravio ovdje, u Watermanu. Ulster transferira velike svote europskim bankama, jamano zato da pokrije trokove najraskonijeg medenog mjeseca u povijesti branih odnosa. Za njegovu ljupku suprugu nita nije previe! Veselit e vas pritom da je njegova korespondencija vrlo poslovno sroena. Chancellor Drew primio je mnogo takvih obavijesti, no on se na to samo smijeio, opratajui preobraenom mlaem bratu toliku odanost spram supruge. I jo kad se uzme u obzir da je njegova korespondencija vrlo poslovna! Neki je napredak ipak ostvaren. Jefferson Cartwright preutio je da Waterman Trust danomice prima bezbrojne raune i obveze potvrene Ulsterovim potpisom, od bezbrojnih hotela, eljeznikih agencija, duana i pozajmljivakih ustanova diljem Europe. Uznemireni Cartvvright shvatio je da e morati pokazivati istu onu fleksibilnost kojom se ve istakao u povodu incidenta s cepelinom. Nevjerojatno ali istinito! Izdaci Ulstera Scarletta po eli su premaivati prihode ostavinskog fonda. U nekoliko mjeseci Ulster je - kad se rauni dodaju transferima - doao do granice od osam stotina tisua dolara. Nevjerojatno! Ipak, bilo je tako. A Waterman bi mogao izgubili treinu Scarlattijevih kamata ako bi rastrubio informaciju. U kolovozu je Ulster Stewart javio bratu i majci da mu je ena trudna. Ostat e u Europi barem jo tri mjeseca jer su lijenici drali 115 KnfttnfcaTinaUjevJ. kako bi bilo dobro da ona to manje putuje sve dok dijete u utrobi ne ojaa. Janet e ostati u Londonu, dok e Ulster otputovati s prijateljima na lov u junu Njemaku. Bit e odsutan mjesec, moda mjesec i pol. Brzojavit e im kad odlue vratiti se kui. Brzojavka je prispjela sredinom prosinca. Ulster i Janet bit e za praznike kod kue. Janet e morati i dalje biti prilino nepokretna jer je trudnoa teka; Ulster se pak nada da je Chancellor provjerio rad obrtnika i da e zgrada u 54. ulici biti za njih udobna. Dao je upute Chancelloru da netko doeka brod to e prispjeti prije njihova, a kojim e doputovati nova domaica koju je Ulster pronaao negdje na kontinentu. Zvala se Hannah. Jezik nee biti problem. Govorila je engleski i njemaki. Tijekom preostala tri mjeseca Janetine trudnoe Ulster je poeo ponovo dolaziti u Waterman Trust, a ve njegova nazonost djelovala je smirujue na Jeffersona Cartwrighta. Ni sada nije provodio u banci nikad vie od dva sata na dan, ali sad je izgledao neto smirenije, bio je manje podloan ispadima ljutnje kakve je pokazivao prije medenog mjeseca. ak je poeo u rukom izraenoj konatoj torbi odnositi dokumente za rad kod kue. Odgovarajui na Cartwrightovo povjerljivo ali ipak nespretno postavljeno pitanje o velikim svotama novca

koje je banka doznaavala Ulsteru u Europi, nasljednik Scarlattijevih podsjetio je treeg potpredsjednika Waterman Trusta da mu je upravo on sam ve objasnio kako ga nita ne prijei da se slui prihodima ostavinskog fonda za investiranje. Ponovio je zahjtev da sve novane transakcije s Europom ostanu tajna meu njima dvojicom. 116 Naravno. Potpuno vas shvaam. Ali shvatit ete da u u dokumentaciju Scarlattijevih morati unijeti injenicu transfera novca iz drugog fonda kako bi se pokrili vai izdaci - to e biti neizbjeno ove godine... Na vae potpisane naloge isplaivali smo goleme svote posvuda u Europi. Ali to neete morati jo dugo initi, zar ne? Sigurno do kraja fiskalne godine, koja za kompaniju Scarlatti pada na dan 13. lipnja. Jednako kao i za dravne financije. Onda u, Ulster uzdahnu dok je promatrao uzbuenog junjaka, onda u 13. lipnja morati stati i vidjeti koliko je sati. Nee biti prvi put da na taj nain uzbuujem obitelj, ali nadam se da je posljednji. Kako se bliilo vrijeme Janetina poroda, kroz kuu Ulstera Scarletta poela je tei rijeka meetara. Trolana lijenika ekipa neprekidno je bdjela nad trudnicom, a njezina obitelj posjeivala ju je dvaput na dan. Bilo je vano da joj takve aktivnosti privuku pozornost i odalee iz glave jednu strahovitu injenicu. injenicu koja je bila toliko osobna da nije znala kako bi o njoj raspravila, a i nije imala nikoga toliko bliskog da bi mu se mogla povjeriti. Njezin suprug nije s njom vie razgovarao. Odustao je od njezina kreveta u treem mjesecu trudnoe. Na jugu Francuske, tonije reeno. Odbio je s njom daljnje spolne odnose jer je pobaaj, kako je izjavio, bio prouzroen seksom. A ona je eljela seks. Oajno je za tim eznula. eljela je osjetiti njegovo tijelo na sebi, jer su to bili jedini trenuci kad je osje ala bliskost s njime. Bili su to jedini trenuci kad se njezin suprug pojavljivao pred njom bez krinke, ne obmanjujui je, kad u njegovim oima nije bilo onoga hladnog manipulatorskog pogleda. A sad joj je i to bilo uskraeno. Zatim je odustao od zajednike spavaonice, zahtijevajui posebne sobe ma gdje se kretali. Nije vie odgovarao na njezina pitanja niti joj je ikakva postavljao. 117 Ignorirao ju je. Bio je nijem. On ju je, morala je to sebi poteno priznati, prezirao. Mrzio ju je. Janet Saxon Scarlett. Razmjerno inteligentan proizvod Vassara. Posjetiteljica ajanki kod Pierrea i privlana goa lovakih klubova. Neprekidno, ali doista neprekidno, pitala se kako to da upravo ona uiva sve te povlastice, a ne neka druga. Nije ih se odricala. To doista ne. A moda je na njih imala pravo. Sam Bog zna da su je oduvijek 'gledali'. Svatko joj je to priznavao, otkako pamti za se. No ona je ipak bila ono to joj je majka oduvijek prigovarala - tek promatra. Nikad se ne udubljuje u stvari, Janet! Mora pokuati biti drukija! No to je bilo teko izvedivo. Vidjela je svoj ivot kroz dvije strane stereo naoala - svaka za sebe razli ita, no one su se ipak spajale u jednom aritu. Na jednoj strani bila je mlada ena iz visokog drutva s besprijekornim osobinama, golemim bogatstvom i oito osiguranom budunou sa suprugom takoer iz visokog drutva, s besprijekornim osobinama i golemim bogatstvom. Na drugoj strani naoala nalazila se djevojka namrtena ela i upitnog pogleda. Ta je djevojka znala da je svijet zapravo vei od onoga ogranienog, kakav su joj prikazivali. Vei svijet s veim obvezama. Ali nitko joj jo nije dopustio da vidi taj vei svijet. Osim njezina supruga. A dio to joj ga je on dopustio vidjeti - dapae, prisilio je da ga vidi - bio je uasan. I zato je pila. Dok su trajale pripreme za porod, poticane neprekidnom strujom Janetinih prijatelja i ro aka, Ulstera Stewarta Scarletta obuzela je neka udna pasivnost. Bila je zamjetna osobito onima koji su ga motrili izbliza, ali i svima ostalima moralo je postati jasno da je 118 usporio svoj inae ludi ivotni ritam. Bio je tii, lake ga je bilo uhvatiti, ponekad je bio i zamiljen. U jednom razdoblju njegova su samotnika udaljavanja uestala. Nikad

predugo, samo po tri ili etiri dana. Mnogi, pa i Chancellor Drew, pripisali su to iekivanju oinstva. Kaem ti, majko, to je neto divno. On je novi ovjek! Kao to zna, uvjeravao sam ga da pravi odgovor donosi oinstvo. Ono daje mukarcu neku svrhu. Samo ga motri i vidjet e - kad sve bude gotovo, on e biti spreman za pravi muki posao! Posjeduje silnu sposobnost da shvati ono to je samo po sebi oito, Chancelloru. Tvoj brat uvjeren je kako je njegov smisao upravo u tome da izbjegava ono to ti naziva pravim mukim poslom. Mislim da ga budua oinska uloga zamara do smrti. Ili, ako ne to, onda pije lo viski. Odvie si otra. Naprotiv, prekide ga Elizabeth Scarlatti. Mislim da nam je on postao nepodnoljiv. Chancellor Drew izgledao je zbunjeno. Promijenio je temu razgovora i poeo naglas itati nacrt novog projekta Scarwycka. Tjedan dana kasnije Janet Scarlett je u Francuskoj bolnici rodila muko edo. A deset dana iza poroda novoroene je u Katedrali svetog Ivana dobilo ime Andrew Roland Scarlett. Ve sljedeg dana nakon krstitaka, Ulster Stewart Scarlatti opet je nestao. 119 11 Isprva to nije nikoga uzbuivalo. Napokon, Ulster je i prije izbivao iz kue. Premda takvo ponaanje nije uobiajeno za novog oca, Ulster se jedva mogao uklopiti u bilo kakvu uobiajenost. Zakljuilo se da su formalnosti povezane uz ro enje mukog djeteta bile za njega prenaporne, pa je odluio olakati se neim to je bolje ne opisivati. No, kad ni nakon tri tjedna nije bilo od njega ni traga, a nitko od poznatih nije mogao dati zadovoljavajue objanjenje, obitelj se zabirnula. Dvadeset petog dana od njegova nestanka Janet je zamolila Chancellora da obavijesti policiju. Umjesto toga, Chancellor je nazvao Elzabeth, to je bila znatno prikladnija odluka. Elizabeth je brino odvagnula sve alternative. Kad bi se obavijestilo policiju istraga bi bila neizbjeiva, a s njom jamano i publicitet. S obzirom na to to je Ulster radio u protekloj godini, to je bilo nepoeljno. Ako je Ulsterova odsutnot posljedica njegove odluke, takva bi ga akcija samo izazvala. Ako ne bi bio izazvan, njezin je sin bio nepredvidljiv, ali uz izazov mogao bi postati i nepodnoljiv. Elizabeth je stoga odluila potraiti usluge jedne diskretne tvrtke za potrage, kojoj se ve i prije obraala kad je trebalo istraiti zahtjeve za osiguraninom na raun obiteljskog biznisa. Vlasnici tvrtke pokazali su puno razumijevanje, pa su zadatak povjerili svojim najsposobnijim ljudima. 120 Elizabeth im je dala dva tjedna da otkriju Ulstera Stewarta. Ona se zapravo nadala da e se on pojaviti i prije toga, ali ako se ne bi pojavio, prijavila bi sluaj policiji. Potkraj prvog tjedna agenti su dovrili izvjetaj od vie stranica o Ulsterovim postupcima. O mjestima koja je najee pohodio, o (mnogobrojnim) prijateljima i (rijetkim) neprijateljima, o njegovu kretanju - sa to vie pojedinosti - posljednjih nekoliko dana prije nestanka. Uruili su taj izvjetaj Elzabethi. Elizabeth i Chancellor pozorno su ga prouili, ali nisu nita otkrili. Drugi tjedan pokazao se jednako nekorisnim, osim to je pregled Ulsterova kretanja nadopunjen novim podacima sat po sat. Nakon njegova povratka iz Europe, svakodnevno ponaanje bilo je gotovo ritualno. Skva i parna kupelj u atletskom klubu, Waterman Trust na donjem Broadwayu, kokteli u 53. ulici izmeu 16.30 i 18.00 sati, i to u pet ilegalnih toionica koje je naizmjenino obilazio u pet radnih dana tjedna, no ni izlasci u svijet zabave u kojemu se nekoliko poslovnih ljudi brinulo o njegovim slabostima (i njegovim financijama), gotovo rutinski odlasci u cik zore do nekog klupskog restorana na 50. ulici, odakle se vraao kui - nikad poslije 2 ujutro. Jedan mali podatak privukao je Elizabethinu pozornost, kao, uostalom, i pozornost ovjeka koji je o njemu izvijestio. Odudarao je od ostalih. Odnosio se na srijedu. Otiao iz kue oko 10.30 i odmah ispred zgrade pozvao taksi. Djevojka je upravo istila stube pred ulazom i kao da je ula da

gospodin Scarlett upuuje taksista prema postaji podzemne eljeznice. Elizabet nije mogla zamisliti Ulstera u podzemnoj. Pa ipak, dva sata kasnije, on je prema izjavi gospodina Mascola, natkonobara u restoranu Venezia imao rani ruak s izvjesnom gospoicom Dempsev (vidi poznanstva: kazalini umjetnici). Restoran se nalazio dva ugla dalje od Ulsterove kue. Naravno, za taj susret moglo je biti barem deset objanjenja i nita u izvjetaju nije 121 ukazivalo na bilo to neobino, izuzev Ulsterove odluke da se poslui podzemnom. Zasad je tu injenicu Elizabeth pripisivala Ulsterovoj namjeri da se nae s nekim, vjerojatno s gospoicom Dempsev. Potkraj tjedna Elizabeth je kapitulirala i rekla Chancelloru neka obavijesti policiju. Novine su imale svoj dan. Federalni istrani ured suglasio se s manhattanskom policijom u pretpostavci da su prekreni neki federalni zakoni. Deseci ljudi sklonih publicitetu kao i mnogi iskreni pojedinci dobrovoljno su dali podatke da su vidjeli Ulstera tijekom posljednjeg tjedna prije njegova ieznua. Neki zlonamjernici telefonirali su i tvrdili kako znaju gdje se nalazi Ulster, ali su zahtijevali novanu naknadu. U pet pisama zatraena je isplata ucjene radi njegova oslobo enja. Sve su te indicije istraene, ali ni jedna se nije pokazala korisnom. Benjamin Revnolds ugledao je reportau na drugoj stranici Washington Heralda. Osim o vjenanju, ovo je za nj bila prva vijest o UIsteru Scarlettu nakon njegova susreta s Elizabeth Scarlatti prije vie od godine dana. Ipak, drei se svoje rijei, naredio je nekoliko diskretnih istraga o slavnom ratnom junaku i njegovu kretanju tijekom posljednjih mjeseci - doznavi tek to da se vratio u svijet kakav mu i dolikuje. Elizabeth Scarlatti obavila je dobro svoj posao. Njezin sin prestao se baviti uvozom sumnjive robe, pa su glasine o njegovim vezama s kriminalcima postupno prestale. ak se prihvatio i nekoga manjeg posla u Waterman Trustu. Izgledalo je da sluaj Scarlatti ne treba vie zanimati Bena Revnoldsa. A sad ovo. Znai li to da se on budi, da rana nije vie zatvorena? Hoe li to ponovo pobuditi ona krajnja nagaanja koja su svojedobno opsjedala Bena Revnoldsa? Hoe li ponovo pozvati u akciju Grupu dvadeset? 122 Jedan Scarlattijev sin nije mogao tek tako nestati, a da se zbog toga ne uzbudi cijela vlada. Odvie je kongresmena neto dugovalo Scarlattiju ovdje neku tvornicu, ondje kakve novine, najee ek s pozamanom svotom za predizbornu kampanju. Prije ili poslije nekom e ve pasti na um da se Grupa dvadeset jedanput ve bavila tim ovjekom. Oni e se ponovo baciti na posao. Diskretno. Ako se Elizabeth Scarlatti s time sloi. Revnolds odloi novine, die se sa stolice i krenu do uredskih vrata. Gloveru, ree on svome podreenom, biste li na as mogli doi u moj ured? Stariji ovjek vrati se do svoga stolca i sjede. Jeste li vidjeli reportau o Scarlattiju? Pro itao sam je jutros, dok sam putovao na posao, odgovori Glover ulazei kroz vrata. Sto mislite o tome? Znao sam da ete me upitati. Mislim da su ga se dohvatili neki od njegovih prologodinjih prijatelja. Zato? Glover sjede ispred Revnoldsova stola. Jer mi nita drugo ne pada na um, a i logino je... I nemojte me pitati zato ponovo, jer to znate jednako dobro kao i ja. Znam li? Nisam siguran u to. Dajte, Bene. Bogatun ne eli vie sudjelovati. Nekome je, meutim, stalo do tovara, pa mu se obraa. On odbija. Poinju vrcati sicilijanske iskre i to je to... Ili je neto tome slino, ili je posrijedi ucjena. Odluio je boriti se - i izgubio je. Ne mogu progutati pomisao na nasilje. Recite to policiji u Chicagu. Scarlett se nije bavio ljudima nieg reda. Zbog toga ne mogu progutati teoriju o nasilju. Moglo bi se izgubiti odvie mnogo. 123 Scarlett je bio odvie moan, imao je bezbroj prijatelja... Moglo bi ga se iskoristiti, ali ne ubiti. I, to onda mislite? Ne znam. Zato sam vas i pozvao. Imate li mnogo posla ovog popodneva? Imam, dovraga. Jo uvijek one iste dvije stvari. A rjeenja se

ne naziru. Brana u Arizoni? To je jedna stvar. Onaj prokleti kongresmen uporno nastoji dobiti dravna sredstva i mi znamo da ga netko za to plaa, ali ne moemo to dokazati. ak ne moemo dobiti iije priznanje... Usput reeno, kad govorimo o Scarlettovim poslovima, njima se bavi Canfield. Da, znam. Kako mu ide? Ne bismo se mogli poaliti. ini najbolje to moe. Sto je drugi problem? Pondov podsjetnik iz Stockholma. Morao bi doi do neega boljeg nego to su glasine, Gloveru. Dok nam ne prui neto odreeno, samo nam oduzima vrijeme. To sam vam ve rekao. Znam, znam. Ali Pond je tekliem dostavio vijest - jutros je stigla iz Dravnog tajnitva - da je transakcija obavljena. Tako glasi vijest. Ne moe li Pond navesti barem neka imena? Vrijednosni papiri glase na trideset milijuna dolara, a on ne moe rei ni jedno ime? To je vrlo povjerljiva druina, oito. Nije doao ni do kakva imena. Dovraga i takav veleposlanik. Coolidge imenuje loe veleposlanike. On misli da je cijelom stvari manipulirao Donnenfeld. Napokon jedno ime! Tko je Donnenfeld, dovraga? To nije ovjek, nego tvrtka. Jedna od najveih na stockholmskoj burzi. 124 Kako je doao do toga? Dva su razloga. Prvi, da se time moe baviti samo jedna velika tvrtka. I drugi na taj se nain sve moe lake prikriti. A morat e se prikriti. Prodaja amerikih vrijednosnih papira na stockholmskoj burzi kakljiv je posao. Ne samo kakljiv, dovraga! On je nemogu! Dobro. Oporavljaju se u Stockholmu. Tako se uvijek radi s novcem. Sto ete uiniti s tim u vezi? Muit u se i dalje. Provjerit u sve korporacije koje imaju jake veze sa vedskom. Da vam neto kaem? Samo u Milwaukeeju ima nekoliko desetaka takvih. Kako vam se to svia? Ovdje zaradite lovu, a onda pravite poslove s ro acima na drugoj strani bare. Ako elite uti moje miljenje, Walter Pond die oko toga buku kako bi privukao panju na se. Coolidge ne bi imenovao prijatelja veleposlanikom u zemlji pononog sunca - ili kako se ve zove - kad ne bi bio siguran da je on upravo onakav prijatelj kakav njemu treba. 125 12 Nakon dva mjeseca, bez ikakvih novih vijesti o kojima bi se moglo pisati po novinama ili javljati na radiju, Scarlettov nestanak prestao je biti zanimljiv. Istinu govorei, jedina dodatna informacija koju su zajedniki otkrili policija, Ured za izgubljene osobe i federalni istraitelji bila je karakterne naravi i nije vodila nikamo. Ulsterov ivot, imovina, predrasude i strahovanja bili su podvrgnuti profesionalnoj istrazi. Posljedak toga silnog posla bio je izniman portret nekoga tko je ivio bez ikakva smisla. ovjek koji je oito posjedovao sve to bi sebi netko mogao poeljeti na Zemlji, ivio je u vakuumu. U besmislenom i besciljnom vakuumu. Elizabeth Scarlatti mozgala je nad debelim izvjeima to ih je primala od ustanova vlasti. Njoj je to postao obiaj, ritual, in nade. Ako je njezin sin ubijen, to bi, naravno, bilo bolno, ali gubitak ivota mogla je jo shvatiti. Bilo je tisuu naina... vatrom, vodom i zemljom... kojima bi se moglo unititi tijelo. Ali takav zakljuak ona nije mogla prihvatiti, koliko god bio mogu. Poznavao je podzemlje, ali ipak, samo povrno. Jednog jutra Elizabeth je s prozora knjinice promatrala kako se vanjski svijet hvata ukotac s novim danom. Pjeaci su ujutro uvijek koraali vrlo brzo. Nakon none stanke, iza automobila ostajalo je mnogo vie ispunih plinova. A onda Elizabeth ugleda jednu svoju djevojku na ulaznom stubitu. Mela ga je. 126 Promatrajui enu kako mae metlom amo-tamo, sjetila se jedne druge djevojke. Na drugom stubitu. Djevojke u Ulsterovoj kui. Djevojke koja je jednog jutra takoer mela stubite i pritom primijetila kako Elizabethin sin govori neto taksistu. Sto mu je rekao? Spomenuo mu je postaju podzemne eljeznice. Ulster se htio povesti podzemnom. Njezin sin se jednog jutra htio ukrcati u podzemnu, no Elizabeth nije shvaala zato. Bilo je to tek nejasno, palucavo

svjetlo u mranoj umi, ali ipak, bilo je svjetlo. Elizabeth brzo pristupi telefonu. Trideset minuta kasnije, trei potpredsjednik Jefferson Cartvvright stajao je pred Elizabethom Scarlatti. Jo je bio zadihan od nervoznih nastojanja da izmijeni svoj dnevni red, kako bi mogao udovoljiti ovom visokom nalogu. Tako je, ree razvlaei virdinijac. Nakon to smo doznali da je gospodin Scarlett nestao, sve smo raune pozorno ispitali. Sjajan deko. Vrlo smo se zbliili dok je radio u banci. Kakvo je stanje njegovih rauna? Savreno normalno. Ne znam kako to mislite. Cartvvright - taj misaoni bankar oklijevao je nekoliko sekundi. Naravno, jo ne raspolaemo potpunim brojkama, ali nemamo nikakva povoda za pomisao da je premaio godinje prihode svoga fonda. Koliki su ti prihodi, gospodine Cartvvright? Pa, vrijednosti na tritu fluktuiraju sreom, prema gore - pa je teko dati preciznu brojku. Makar priblinu. Dopustite... Jeffersonu Cartwrightu nije se dopao tijek razgovora. Odjednom se zahvalno prisjeti onih neodreenih upozorenja to ih je slao Chancelloru o izdacima njegova brata u 127 Europi. Junjako oklijevanje postalo je jo izrazitije. Mogao bih pozvati vie slubenika koji su bolje upoznati s izdacima gospodina Scarletta - ali oni su bili znatni, gospoo Scarlatti. Nadam se da raspolaete barem priblinom brojkom. Elizabeth Scarlatti nije voljela Jeffersona Cartwrighta i njezin je glas postajao zloslutan. Prihodi gospodina Scarletta od fonda namijenjenog osobnim izdacima, koji su razliiti od drugog fonda namijenjenog investiranju, vii su od sedam stotina osamdeset tri tisue dolara. Cartvvright je to izgovorio brzo ali tiho. Vrlo sam zadovoljna to njegove osobne potrebe nisu premaivale tu beznaajnu svotu. Elizabeth se premjesti u stolici s visokim naslonom, kako bi Cartvvright mogao bolje razumjeti znaenje njezina pogleda. Jefferson Cartwright poeo je mljeti sve bre. Rijei su se preplitale, njegov junjaki govor postao je jo izrazitiji. Pa, vi ste svakako dobro upoznati s ekstravagancijama gospodina Scarletta. ini mi se da su novine o mnogima pisale. Kao to rekoh, osobno sam inio sve to sam mogao da ga upozorim, no on je bio vrlo tvrdoglav mladi ovjek. Ako se sjeate, prije tri godine gospodin Scarlett kupio je cepelin i za to dao blizu pola milijuna dolara. Sve smo inili da ga od toga odgovorimo, no to je jednostavno bilo nemogue. Rekao je da mu je cepelin prijeko potreban! Ako prouite raune vaeg sina, gospoo, naii ete na mnogo slinih nabavki. Cartwright se odluno bacio u defanzivu, iako je savreno dobro znao da ga Elizabeth ne bi mogla proglasiti odgovornim. Koliko je... bilo takvih nabavki? Bankar poe govoriti jo bre. Pa, tako ekstravagantnih kao to je nabavka cepelina nije vie bilo! Uspjeli smo sprijeiti daljnje sline incidentne objasnivi gospodinu Scarlettu da bi bilo neprilino uzimati novac iz drugog fonda za takve namjene. Stoga je morao... ograniiti svoje izdatke na visinu prihoda prvog fonda. Na naim 128 sastancima u banci upozoravali smo ga stalno na to. Prole godine, dok je boravio u Europi s lijepom gospodom Scarlett, neprekidno smo kontaktirali kontinentalne banke oko njegovih osobnih izdataka. Da se blago izrazim, va sin je obilato pomogao europsko gospodarstvo... Uz to, morali smo... obavljati i brojna izravna plaanja suglasno papirima s njegovim potpisom... Gospodin Chancellor Scarlett sigurno vas je obavijestio da sam mu poslao vie upozorenja, s obzirom na velike svote koje smo doznaivali vaem sinu u Europi. Elizabeth podie obrve. Ne, nije mi rekao nita. Pa, gospoo Scarlatti, ipak je to bio medeni mjesec vaeg sina. Nema razloga... Gospodine Cartwright, prekide ga otro stara ena. Imate li tone podatke koliko je moj sin u proloj godini povukao novca iz banke, ovdje i u inozemstvu? Naravno, gospoo. I popis svih isplata to su izvrene izravno uz njegov potpis? Svakako. Oekujem da

budu u mojim rukama najkasnije sutra ujutro. Nekoliko raunovoa moralo bi raditi cijeli tjedan da sve to poslau. Gospodin Scarlett nije ba najprecizniji kad je o tome rije... Gospodine Cartwright! Poslujem s Waterman Trustom due od etvrt stoljea. Kompanija Scarlatti posluje iskljuivo preko Waterman Trusta, jer sam ja tako naredila. Vjerujem u Waterman Trust jer nikad nisam imala povoda da pomislim drukije. Jesam li bila jasna? Jeste, zaista. Sutra ujutro. Jefferson Cartwright krenuo je uz naklon iz prostorije, kao to bi neki pomilovani rob zahvalio eiku. Gospodine Cartwright. Da? Mislim da vas jo nisam pohvalila to ste odrali izdatke mog sina unutar mogunosti prihoda. 129 ao mi je... Na Cartwrightovu elu pojavie se kapljice znoja. Bilo je malo... Mislim da me niste razumjeli, gospodine Cartwright. Pohvaljujem vas od svega srca. Do vienja. Do vienja, gospoo Scarlatti. Cartwright je s trojicom raunovoa iz Watermana proveo cijelu no pokuavajui srediti raune Ulstera Stewarta Scarletta. Uspjeli su to tekom mukom. U dva i pol sata ujutro Jefferson Cartwright stavio je na stol potpun popis banaka i mjenjanica u kojima je Scarlattijev nasljednik imao ili jo uvijek ima otvoren tekui raun. Uz to bijahu poslagane tone brojke i vrijeme svake transakcije. Popis se doimao beskonanim. ak i pojedini izdaci mogli su odgovarati prosjeku mjesenih prihoda goleme veine Amerikanaca srednje klase, ali za Ulstera Stevvarta to su bili tek tjedni deparci. Bit e potrebni dani da se ustanovi to je od toga novca preostalo. Na popisu su meu inima bili: THE CHEMICAL CORN EXCHANGE, 900 Madison Avenue, New York City; MAISON DE BANOUE, 22 rue Violette, Pari; LA BANOUE AMERICAINE, rue Nouvelle, Marseille] DEUTSCH-AMERIKANISCHE BANK, Kurfiirstendamm, Berlin] BANCO TURISTA, Calle de los Suerios, Madrid] MAISON DE MONTE CARLO, rue de Feuillage, Moncao] WIENER STAEDTISCHE SPARKASSE, Salzburgerstrasse, Wien\ BANOUE FRANOAJSE ALGERIE, Harbour of Moonse, Cairo. 130 I tako dalje. Ulster i njegova nevjesta zaista su vidjeli Europu. Naravno, nasuprot ovom popisu pretpostavljenih uloga bio je drugi popis izdataka u obliku rauna, naplativih odmah. Bijahu potvreni potpisom i potjecali su od mnogobrojnih hotela, magazina, duana, restorana, automobilskih agencija, brodskih i< linija, eljeznica, konjunica, privatnih klubova i kockarnica. Waterman ih je ve sve isplatio. Jefferson Cartwright prelistao je potanka izvjea. Prema civiliziranim standardima, to je bila gomila financijskih besmislica, ali prema dosadanjem ivotu Ulstera Stewarta Scarletta moglo se zakljuiti da su za nj bili potpuno normalni. Cartwright je doao do istog zakljuka do kojega su doli i vladini raunovoe kad su za Istrani ured provjeravali stvari ubrzo nakon Ulsterova nestanka. Nita neobino s obzriom na prolost Ulstera Scarletta. Dakako, Waterman Trust poslat e domaim i inozemnim bankama potranice kako bi se utvrdilo koliko je novca preostalo. Zatim e, uz autoritet odvjetnika, biti vrlo jednostavan posao dobiti taj novac natrag za Waterman Trust. Zaista, promrmlja junjak sam sebi. Savreno dobro obavljen posao s obzirom na okolnosti. Jefferson Cartvvright bio je siguran da e se stara gospoa Scarlatti poeti od ovog jutra sasvim drukije odnositi spram njega. Odspavat e koji sat, zatim e se oprati pod hladnim tuem i osobno predati zakljuke. Potajno se nadao da e izgledati dovoljno umorno, strahovito umorno. Moda bi je se to dojmilo. Dragi gospodine Cartwrighte, po e Elizabeth Scarlatti. Zar vam nikad nije sinulo da ste, dok ste doznaivali tisue i tisue bankama diljem Europe, time isplaivali dugove u ukupnoj visini od gotovo etvrt milijuna dolara? Zar vam nikad nije sinulo da je, kombiniranjem tih dvaju iznosa, moj sin postigao zamalo 131 nemogue? Da je

potroio ukupnu godinju dobit svog fonda za manje od devet mjeseci? Gotovo do posljednjeg novia! Naravno, gospodo Scarlatti, ovog jutra aljemo pisma bankama zahtijevajui potpunu informaicju. Uz autoritet odvjetnika, naravno. Siguran sam da e znatni iznosi biti vraeni. Ja uope nisam sigurna. Ako smijem biti iskren, gosoo Scarlatti, potpuno mi je nejasno na to ciljate... Elizabethin glas odjednom je postao mek i zamiljen. Istinu govorei, i meni je nejasno. Ali ja ne ciljam na neto, ja sam voena... Molim? Dok je moj sin dolazio kod Watermana, je li... mogao naii na neto... to bi ga navelo da prebaci tolike iznose u Europu? To sam se i ja pitao. Kao njegov savjetnik osjetio sam se duan to istraiti... Kako izgleda, gospodin Scarlett izveo je brojne investicije na kontinentu. Investicije? U Europi? To nije nimalo vjerojatno. Imao je irok krug prijatelja, gospoo Scarlatti. Prijatelja kojima, siguran sam, nije nedostajalo zamisli... Moram pritom rei da se va sin sve bolje razumijevao u investicijske analize... Sto? Hou rei da je prouavao dokumente tvrtke Scarlatti. Bio je u tome zaista neumoran, na to sam bio vrlo ponosan. On je nae susrete uzimao zaista ozbiljno. Toliko se trudio da shvati faktore diversifikacije... tovie, on je na medeni mjesec ponio stotine izvjetaja korporacije Scarlatti. Elizabeth se podie i uputi polagano, razmiljajui, prema prozoru s kojega se mogla vidjeti ulica, ali je pritom sva bila usmjerena na iznenadno i nevjerojatno otkrie tog junjaka. Kako se to ve toliko puta dogodilo u prolosti, uvidjela je da su je njezini instinkti - openiti i nejasni - vodili ravno do istine. Bila je ve tu, nadomak. Ali jo izvan njezina dohvata. 132 Pretpostavljam da mislite na izvjetaje - na pojedinosti - o imovini industrije Scarlatti? I na to, naravno. Ali i mnogo vie od toga. Prouavao je fondove, kako svoje tako i Chancellorove - pa i vae vlastite, gospoo Scarlatti. Nadao se da e moi napisati potpun pregled s naglaskom na faktorima rasta. Bila je to zaista ambiciozna zadaa i on uope nije oklijevao... Daleko vie negoli ambiciozna, gospodine Cartwright, prekide ga Elizabeth. Rekla bih, bez nekog treninga i nemogua. I dalje je promatrala ulicu. Zapravo, draga gospoo, mi u banci shvatili smo to. Stoga smo ga uvjerili da svoje istraivanje ogranii na vlastitu imovinu. Pomiljao sam da e mu se to lake moi objasniti, a budui da niim nisam htio obuzdavati njegovo oduevljenje... Elizabeth se okrenu od prozora i prostrijeli bankara pogledom. Pogledavi je presjekla mu se rije. Znala je da joj je istina sada na dohvatu. Molim vas, razjasnite, kako je moj sin... prouavao svoju imovinu? Prouavao je vrijednosne papire u svom ostavinskom fondu. Ponajvie obveznice u drugom fondu - onom za investicije - jer su to mnogo stabilniji papiri. Katalogizirao ih je i onda usporeivao s drugim odlukama, moguim u trenutku njihove kupnje. Ako mogu dodati, odbir tih obveznica veoma ga se dojmio. Tako mi je rekao. On ih je... katalogizirao? Sto odreenije mislite? Popisivao ih je redom. Iznose na koje su glasile i godinu s mjesecom njihova dospjea. Datum dospjea i iznose mogao je usporeivati s mnogim drugim podacima na raspolaganju. Kako je to radio? Kao to rekoh, pregledom obveznica i zadunica. Uvidom u godinja izvjea. Gdje? U trezorima, gospo o. Trezorima Scarlattijevih. Boe! pomisli u sebi Elizabeth. 133 Stara gospoa dotaknu drhtavom rukom doprozornik. Govorila je pribrano iako ju je obuzimao strah. Kako je dugo moj sin... to izstraivao? Pa, nekoliko mjeseci. Nakon svoga povratka iz Europe, da budem toniji. Shvaam. Je li mu itko pritom pomagao? Hou rei, bio je u to tako slabo upuen. Jefferson Cartwright uzvrati pogledom. Nije bio ba tolika budala. Nije bilo potrebe. Katalogiziranje nedospjelih vrijednosnica nije teak posao. To je jednostavno - poslau se imena, brojke i datumi... I

va sin je... bio je, jedan Scarlatti. Da... bio je. Elizabeth shvati da joj bankar ita misli. Ali nije bilo vano. Sad je vana jedino istina. Trezori. Gospodine Cartwright, bit u spremna za deset minuta. Pozvat u kola i oboje emo otii u va ured. Kako elite. Put kroz grad protekao je bez rijei. Bankar i matrijarh sjedili su jedno uz drugo na stranjem sjedalu, oboje utei. Svako od njih dvoje bilo je obuzeto svojim mislima. Elizabeth - istinom. Cartwright - preivljavanjem. Ako se ostvari ono o emu je poeo dvojiti, eka ga propast. I Waterman Trust mogao bi biti upropaten. A on je bio imenovan za savjetnika Ulstera Stewarta Scarletta. Voza je otvorio vrata; junjak stupi na plonik i prui ruku Elizabethi. Zapazio je da ju je vrsto stegnula, odvie vrsto, dok je teko - izlazila iz automobila. Zurila je u prazno. Cartwright ju je brzo proveo kroz banku. Pored altera, inovnika i uredskih vrata do stranjeg dijela zgrade. Dizalom su se spustili do golemih Watermanovih podruma. Zatim su skrenuli ulijevo i pribliili se isto nom krilu. 134 Zidovi su bili sivi, povrine uglaane, a debele cementne stijene uzdizale su se s obje strane blistavih elinih sipki. Iznad ulaza vidio se kratak natpis ISTONO KRILO SCARLATTI Elizabeth i ovaj put pomisli kako je sve to nalik grobnici. Iza sipki pruao se uzak hodnik osvijetljen sa stropa jarkim sijalicama u icanoj mrei. Ako se izuzmu pristupi vratima, dvama sa svake strane, hodnik je podsjeao na prilaz posljednjem poivalitu kakvog faraona ispod neke goleme piramide. Vrata u dnu vodila su do trezora industrija Scarlatti. Do svega. Do Giovannija. Dvoja vrata sa svake strane vodila su u udubine namijenjene eni i trima sinovima. Chancellorova i Ulsterova bila je s lijeve strane, Elizabethina i Rolandova s lijeve. Elizabeth je bila uz Giovannija. Elizabeth jo nije prenijela Rolandovu imovinu. Znala je da e to naposljetku obaviti sudovi. Bila je to gesta osjeajnosti spram izgubljenog sina. Bio je to ispravan postupak; i Roland je, napokon, pripadao carstvu. uvar u odori pozdravi poput kakva pogrebnika i otvori vrata, zapravo elinu reetku. Elizabeth je stala pred ulaz u prvu udubinu s lijeve strane. Natpis na vratima glasio je: Ulster Stewart Scarlatti. uvar otvori vrata i Elizabeth ude u nevelik prostor. Zakljuajte vrata i ekajte vani. Svakako. Tako se nala sama u prostoru koji je nalikovao eliji. Prisjeti se kako je jednom, davno, ve bila u Ulsterovoj udubini. Zajedno s Giovannijem. Da, prije mnogo godina... Nagovorio ju je da zajedno podu u grad ne govorei joj nita o isto nom krilu. Bio je time tako ponosan. Proveo ju je kroz svih pet prostora kao to bi neki turistiki 135 vodi pokazivao posjetiteljima muzej. Pojasnio joj je sve zakoljice razliitih fondova. Zapamtila je kako je rukom tapao ormare s dokumentima, kao da je to bila neka stoka s nagradama od koje e kasnije nastati brojna stada. Imao je pravo. Prostorija se nije promijenila, kao da je sve bilo juer. Na jednoj strani, ugraeni u zidove bili su sefovi s polozima akcijama i potvrdama o vlasnitvu u stotinama korporacija. Bio je to Ulsterov prvi fond: sadravao je sitnice za svakodnevni ivot. Uz druga dva zida stajali su ormari, po sedam njih na svakoj strani. Svaka ladica na njima bila je obiljeena oznakom jedne godine - koju su Watermanovi izvritelji mijenjali svake godine. U svakoj ladici leale su na stotine vrijednosnih papira koji su glasili na donositelja, a svaki ormar imao je po est ladica. Vrijednosni papiri dospijevali su u sljedee osamdeset etiri godine. Zatim drugi fond, namijenjen irenju poslovnog carstva Scarlattijevih. Elizabeth je razgledala oznake na ormarima. 1926. 1927. 1928. 1929. 1930. 1931. To su bile oznake na prvom ormaru. Zapazi stoliicu koja je bila odgurnuta nekoliko koraka od ormara na desnoj strani. Tko god se njome koristio, naposljetku je sjedio izmeu prvog i drugog ormara. Pogleda zatim oznake na susjednom ormaru. 1932. 1933. 1934. 1935. 1936. 1937. Sagnu se i privue stolicu prvom ormaru,

zatim sjede. Pogledala je ladicu sasvim dolje. 1926. Otvori je. Svaka godina bila je podijeljena na dvanaest mjeseci, a svaki mjesec odvojen jedan od drugoga malom ploicom. Uz svaku ploicu bila je kutija od tankog metala, na kojoj su dvije kukice bile 136 spojene icom iji su krajevi uronjeni u vosak. U vosak su bili otisnuti igovi s inicijalima W.T., ispisani starim engleskim slovima. Godina 1926. bijae nedirnuta. Ni jedna metalna kutija nije otvorena, to je znailo da Ulster nije udovoljio baninu zahtjevu za uputama glede investicija. Potkraj prosinca bankovni izvritelji ve e preuzeti na sebe odgovornost, prethodno se posavjetovavi s Elizabethom, kao to su redovito radili u prolosti kad je posrijedi Ulsterov fond. Izvue zatim ladicu s godinom 1927. I ona je bila netaknuta, ni jedan peat nije slomljen. Upravo je htjela zatvoriti tu ladicu kad zapazi neto. Nekakvu mrlju na vosku. Siuan, mali nedostatak koji bi ostao neprimijeen kad osoba koja je promatrala ne bi usmjerila pozornost na peate. Slovo T inicijala W.T. bilo je na ploici za mjesec kolovoz iskrzano i savijeno. Isto to moglo se primijetiti i na ploicama za rujan, listopad, studeni i prosinac. Izvue kutiju od kolovoza i protrese je. Zatim istrgnu ice; votani peat pukao je i otpao. Kutija je bila prazna. Vrati je na svoje mjesto i izvue kutije ostalih mjeseci. 1927. Sve su bile prazne. Vrati ih na svoje mjesto, a zatim otvori ladicu za 1928. Na svima kutijama slovo T peata bilo je iskrzano i savijeno. Sve prazno. Na koliko je mjesenih kutija Ulster izveo tu svoju igru? Jurio je od jednoga bankara do drugoga, ali svaki bi se put vraao do trezora. Nestajao je dokument za dokumentom. Jedan vrijednosni papir za drugim. Tri sata ranije ne bi u to uope povjerovala. Sve se to dogodilo samo zato to je istaica na njezinim vratima vratila u sjeanje drugu istaicu koja je takoer mela stubite. istaicu koja se prisjetila kratkog naloga to ga je njezin sin dao taksistu. Ulster Scarlett posluio se podzemnom. 137 Toga kasnog jutra nije smio riskirati da se taksist zaglavi u guvi. Ionako je ve kasnio na sastanak u banci. Ima li boljeg trenutka nego to su to kasni jutarnji sati? Kad se posvuda daju nalozi, kad na burzama zavlada kaos izazvan poetkom trgovanja. U taj sat ak bi i Ulster Scarlett ostao neprimijeen. Prethodno nije shvaala zato mu je bila potrebna podzemna. Sad je shvatila. Kao da obavlja neki bolni ritual, provjerila je ostale mjesece i godine u prvom ormaru. Sve do prosinca 1931. Prazno. Zatvori ladicu s 1931. godinom i otvori sljedeu, koja je poinjala s 1932. Prazno. Dola je do sredine ladice 1934. godine kad zau da se otvaraju metalna vrata. Brzo zatvori ladicu i bijesno se okrenu. Uao je Jefferson Cartwright i za sobom zatvorio vrata. Zar vam nisam rekla da ostanete napolju? Tako mi svega, gospoo Scarlatti, izgledate kao da ste ugledali tuce duhova. Gubite se! Cartvvright se zaputi brzim korakom do prvog ormara i izvu e jednu od srednjih ladica. Vidje slomljene peate na metalnim kutijama, podignu jednu i otvori je. Ovdje kao da neto manjka. Naredit u da vas otpuste! Moda... moda i hoete. Junjak izvue jednu drugu ladicu i zadovolji radoznalost utvrdivi da su ostale kutije sa slomljenim peatima takoer bile prazne. Elizabeth stade uz bankara bez rije i, ali s pogledom punim prijezira. Kad je progovorila, iz nje se javilo gaenje. Vae zaposlenje kod Waterman Trusta prekinuto je! Moda je tako. Oprostite mi, molim vas. Virdinijac obzirno maknu Elizabeth od drugog ormara i nastavi svoju potragu. Kad je 138 doao do godine 1936. okrenu se staroj eni. Nije mnogo ostalo, zar ne? Pitam se dokle je dospio? Naravno, podnijet u vam potanko izvjee to bre bude mogue. Vama i mojima nadreenima. Zatvori ladicu godine 1936. i nasmijei se. Ovo je povjerljiv obiteljski posao. Neete uiniti nita! Ne moete uiniti nita! Ma nemojte! U ovim ormarima nalazili su se vrijednosni papiri koji glase na donositelja...

Tko ih ima, njihov je vlasnik. Jednako kao i obini novac... va nestali sin odgrizao je dobar zalogaj newyorkoj burzi! A jo nismo sve pregledali. Da otvorimo i ostale ormare? Ne podnosim to! Nemojte. Vi radite to hoete, a ja u jednostavno izvijestiti svoje nadreene da je Waterman Trust dobrano u govnima. Da ne govorimo o prilinoj proviziji koja bi pripala banci, da i ne spominjemo kompanije koje bi postale vrlo nervozne kad bi se poelo istraivati to pripada kome - moda e doi i do navale na neke dionice. U svakom sluaju, ja znam neto o emu moram smjesta izvijestiti vlasti! Ne moete! Ne smijete! Zato ne bih? Jefferson Cartwright rairi dlanove obih ruku. Elizabeth se okrenu i pokua se pribrati. Procijenite koliko je toga nestalo, gospodine Cartvvright... Mogu procijeniti ono to smo upravo pogledali. Jedanaest godina, otprilike tri i pol milijuna na godinu ili ukupno etrdesetak milijuna dolara. No, moda smo tek poeli. Kako rekoh... pripremite procjenu. Ne moram vas valjda upozoravati: ako ikome zucnete o tome, unitit u vas. Nas dvoje nagodit emo se. Ona se polagano okrenu i promotri Jeffersona Cartwrighta. Morali biste znati, gospodine Cartwright, da ste posve sluajno doli do informacije koje vas izdiu iznad onoga to jeste svojim darom ili svojim sposobnostima. Oni koji su toliko sretni, moraju biti oprezni. 139 Elizabeth Scarlatti provela je besanu no. Ni Jefferson Cartwright nije te noi spavao, ali on nije bio u krevetu. Ostao je raditi sjedei na stoliici, s gomilama papira oko sebe. Dok je paljivo usporeivao sadraj ormara s izvjetajima s fondovima Scarlattijevih, brojke su se uspinjale. Jefferson Cartwright pobojao se da e poludjeti. Ulster Stewart Scarlett odnio je papire vrijedne vie od 270 milijuna dolara. Sabirao je brojke i ponovo ih sabirao. Bio je to iznos koji bi izazvao burzovni potres. Meunarodni skandal koji bi - ako bi bio otkriven - teko nakodio industrijama Scarlatti... A on e biti otkriven im doe trenutak prve konverzije nestalih obveznica. Do tog asa protei e jedva godina dana. Jefferson Cartwright posloio je papire i gurnuo ih u unutarnji dep kaputa. Udari se po prsima, kako bi bio siguran gdje su papiri, a zatim izie iz trezora. Javi se kratkim zvidukom uvaru na ulazu. ovjek je dremuckao, sjedei na crnom konatom stolcu pored vrata. Oh, Boe. Gospodine Cartvvright! Prestraili ste me! Cartwright izie na ulicu. Nad njim se prostiralo sivkasto nebo. Uskoro e jutro. Za njega e to biti signal. Jer on - Jefferson Cartwright, pedesetogodinjak i bivi igra ragbija na sveuilitu Virginija, koji se isprva vjenao s novcem a zatim ga izgubio - imao je u unutarnjem depu sve to je ikad zaelio. Kao da se vratio na stadion na kojemu je gomila urlikala. Gol! Vie mu nita nee biti uskraeno. 140 13 U jedan sat i dvadeset minuta nakon ponoi Benjamin Revnolds sjedio je udobno u naslonjau, u stanu to se nalazio u washingtonskoj etvrti Georgetown. Imao je na koljenima jedan od ovitaka to ih je ured dravnog tuitelja uputio Grupi dvadeset. Bilo je ukupno esnaest takvih ovitaka, i Revnolds ih je ravnomjerno podijelio popola izmeu sebe i Glovera. Uz podrku Kongresa, a osobito newyorkog senatora Brownicea, ured dravnog tuitelja nije elio ostaviti nita neistraeno. Ako je nasljednik Scarlattijevih netragom nestao, dravno tuiteljstvo moglo je u najmanju ruku ispisati cijele sveske u potrazi za injenicama. Budui da je Grupa dvadeset - nakratko ve prodrla u ivot Ulstera Scarletta, i od Revnoldsa se moglo o ekivati da tome doda neto, pa makar to bilo i nita. Revnoldsa je zapekao osjeaj krivnje kad je pomislio na Glovera koji se sad mora baviti istim besmislicama. Poput svih izvjetaja istrage o nestalim osobama, i ovi su bili puni beznaajnosti. Dani, sati, minute, ulice, kue, imena, imena, imena. Pogled u nevane stvari koje se prikazuju kao vane. A moda e nekome ili negdje to i biti. Nekome bi

mogao otvoriti vrata neki odlomak, neki dio, jedna reenica ili ak samo jedna rije. Ali sigurno nikome u Grupi dvadeset. Jo ovog jutra ispriat e se Gloveru. 141 Zazvoni telefon. Zvuk u posvemanjoj tiini toga poznatog sata zaprepastio je Revnoldsa. Ben? Ovdje Glover... Isuse! Preplaio si me! Neto nije u redu? Netko je doao? Nita od toga, Bene. Uinilo mi se da to moe ekati do sutra, ali onda sam pomislio kako bi bilo zgodno da te smijehom otjeram u san. Pio si, Gloveru. Svaaj se sa svojom enom, ne sa mnom. Sto sam ti, dovraga, uinio? Dao si mi osam ovih kupusara iz ureda dravnog tuitelja, evo to si uinio... Ali, pronaao sam neto! Dobri Boe! O onoj stvari iz New Yorka? Iz luke? Ne. Nita od onoga to smo dosad mislili o Scarlettu. Moda ni ovo nije nita, ali moglo bi biti... Sto? Posrijedi je vedska, Stockholm. Stockholm? O emu to govori, dovraga? Znam Pondov podsjetnik od rijei do rijei. Waltera Ponda? Rije je o vrijednosnim papirima? Tako je. Njego prvi podsjetnik prispio je lani u svibnju. Poeo je s vrijednosnim papirima... Sjea se? Da, da. I onda? Prema jednom izvjeu iz estog ovitka, Ulster Scarlett boravio je lani u vedskoj. Bi li volio doznati kada? Revnolds se zamisli prije nego to e odgovoriti. Pozornost mu je bila prikovana gotovo nevjerojatnom svotom od trideset milijuna dolara. Nije to bilo za Boi, zar ne? Izgovorio je to sasvim tiho. Sada kad to kae, netko bi to moda i pomislio. Moda je vedski Boi u svibnju. Razgovarat emo o tome ujutro. Revnolds spusti slualicu ne ekajui da mu njegov podreeni neto odgovori ili zaeli laku no. Krenu natrag prema mekanom naslonjau i sjede. 142 Kao uvijek, misli Benjamina Revnoldsa jurile su ispred injenica. U susret zapletima, mogunostima koje su se granale. Ako je Gloverova pretpostavka tona, da je Ulster Scarlett bio umijean u stockholmske manipulacije, to bi znailo da je iv. Ako je to tono, on je amerike vrijednosne papire koji glase na tridesetak milijuna dolara ponudio na prodaju na stockholmskoj burzi. Nitko, pa ni Ulster Stewart Scarlett nije mogao tek tako raspolagati papirima vrijednim trideset milijuna dolara. Osim ako posrijedi nije urota. Ali koje vrste? S kakvim ciljem? Ako je u njoj sudjelovala i Elizabeth Scarlatti - to bi se moglo pretpostaviti s obzirom na veliinu kapitala - zato? Zar ju je doista potpuno pogreno ocijenio? Mogue je. Ali mogue je i to da je donio ispravan zakljuak jo prije godinu dana. Nasljednik Scarlattijevih nije uinio ono to je uinio zbog dosade ili zato to se naao u neprikladnu drutvu. Ne - ako je Stockholm uope imao nekakvog znaenja. Glover je koraao ispred Revnoldsova stola. Evo dokaza. Scarlettova viza pokazuje da je uao u vedsku 10. svibnja. Pondov podsjetnik poslan je petnaestoga. Vidim. Znam itati. Sto e sad uiniti? Uiniti? Ne mogu uiniti ba nita. Ovdje zapravo i nema niega. Tek jedna izjava kojom se upozoravamo na glasine i nadnevak ulaska jednog amerikog graanina u vedsku. Vidi li ti jo neto? Ako pretpostavimo da one glasine nisu bile neosnovane, meusobna veza je oita i ti to zna jednako dobro kao i ja! Ako je Pondovo priopenje to no, Scarlett je trenutano u Stockholmu. Ako ima to za prodaju. Na to upravo mislim. 143 T Netko mora rei da je okraden prije nego to ponete vikati za lopovom! Po nemo li iznositi optube, Scarlattijevi moraju jedino rei da ne znaju o emu govorimo i mi smo gotovi. Ne moraju uiniti ni to. Mogu jednostavno odbiti da nas udostoje svog odgovora tako bi to jamano uinila stara gospoa - a ljudi s Kapitola pobrinut e se za ostalo.... Kod onih koji znaju za nju, ova ustanova potie samo prijezir. Nai ciljevi openito su u neskladu s nekim drugim ciljevima u ovom gradu. Mi smo u kunji - pa izvoli ako eli. Mnogi ljudi u Washingtonu voljeli bi kad bismo propali. Onda bi bilo bolje obavijestiti ured dravnog tuiteljstva i pustiti ih da sami

izvlae zakljuke. Mislim da nam je to jedino preostalo. || Benjamin Revnolds odupro se nogom o pod i stolica mu se toliko okrenula da je mogao vidjeti kroz prozor. Trebali bismo tako postupiti. I hoemo, ako na tome inzistira. Sto to znai? Te Gloverove rijei bile su upuene leima njegova pretpostavljenog. Revnolds ponovo okrenu stolicu i pogleda svoga podreenog. Mislim da mi moemo bolje obaviti posao. Odjeli za pravdu, za financije, ak i Istrani ured - svi oni odgovaraju pred desetak kongresnih odbora. Mi ne. Ali mi prekoraujemo svoje ovlasti. Ne bih rekao. Dotle dok sjedim u ovoj stolici, odluka je na meni, zar ne? Tako je. Zato eli da se toga prihvatimo? Jer u svemu tome ima neto bolesno. Vidio sam to u oima stare gospoe. Takva logika ba nije jasna. Dovoljno je jasna, uvjeren sam. Bene? Ako se dogodi neto to nas se ne bi ticalo, javit e se dravnom tuitelju? Dajem rije. Na potezu si. Sto emo sad initi? 144 Benjamin Reynolds ustade. Je li Canfield jo u Arizoni? U Phoenixu je. Dovedi ga ovamo. Canfield. Kompliciran ovjek za komplicirane zadae. Revnolds ga nije volio, nije mu posve vjerovao. Ali on bi neto postigao bre od ikoga drugoga. Ako bi ih pokuao izigrati, Ben Revnolds ve e to shvatiti. Nekako e to uoiti. Canfield nije toliko lukav. Kad bi se to dogodilo, Revnolds bi epao raunovou i iscijedio istinu o sluaju Scarlatti. Canfielda se moglo jednostavno odbaciti. Da. Matthew Canfield bio je dobar izbor. Bude li istraivao sluaj Scarlatti po obiajima Grupe dvadeset, nee od njega zahtijevati nita vie. Ako bi on, pak, naiao na drukije uvjete odvie unosne da bi ih mogao odbiti - bit e pozvan ovamo i bit e slomljen. Uniten. Ali, istinu e znati. Ben Revnolds zaudio se vlastitom cinizmu. Nije bilo nikakve sumnje. Bude li Matthew Canfield postavljen za pijuna, to e biti najbri nain da se razotkrije misterij Scarlattijevih. Za pijuna koji e sam sebe dovesti u zamku. 145 14 Elizabeth nije mogla zaspati. Vie puta dizala se u krevetu i zapisivala to bi joj god palo na um. Zapisivala je injenice, nagaanja, daleke mogunosti, ak i nemogunosti. Crtala je male kockice i unosila imena, mjesta i datume, pokuavajui ih zatim povezati potezima. Oko tri ujutro svela je niz dogaaja na sljedee: Utravnju 1925. Ulster ijanet vjenali su se nakon samo tri tjedna zaruka. Zato?... Ulster ijanet otputovali su Cunardovim brodom u Southampton. Ulster je vozne karte rezervirao jo u veljai. Kako je znao? Od svibnja do prosinca 1925. Waterman Trust doznaio je oko osam stotina tisua esnaesterim bankama u Engleskoj, Francuskoj, Njemakoj, Austriji, Nizozemskoj, Italiji, panjolskoj i Aliru. Od sijenja do oujka 1926. iz Watermana je odneseno vrijednosnih papira za 270 milijuna. Prisilnom prodajom dobilo bi se 150 do 200 milijuna. Svi rauni i potraivanja uinjeni na Ulsterovo i Janetino ime u Europi podmireni su do veljae 1926. U oujku se Ulsterovo ponaanje znatno promijenilo, postao je povuen. Travanj 1926. Roen Andrew. Zatim krten. Ulster nestaje. Srpanj 1926. Dobivene potvrde od etrnaest europskih banaka da je sav uloeni novac potroen. Najee etiri tjedna nakon 146 pologa. Dvije banke, iz Londona i Haaga, javljaju da na pologu imaju jo dvadeset est odnosno devetnaest tisua dolara. To je bio kronoloki slijed dogaaja oko Ulsterova nestanka. Naum je bio vidljiv. Oito je sve unaprijed promiljeno: rezervacija putnih karata u veljai, kratke zaruke, putovanja za medenog mjeseca, neprekidni poloi i brzo podizanje novca, odnoenje vrijednosnica i konani in Ulsterova nestanka. Izmeu veljae 1925. i travnja 1926. Naum koji je pokrivao etrnaest mjeseci, izveden krajnjom preciznou, ak i s potvrenom trudnoom, ako se Janet moglo vjerovati. Je li Ulster bio sposoban za toliku otroumnost? Elizabeth nije znala. Zapravo, o njemu je znala vrlo malo, a bezbrojni izvjetaji samo su jo zamagljivali tu sliku. Osoba koju su analizirali

izvjetaji naizgled je bila sposobna samo ugaati svojim sklonostima. Znala je da postoji samo jedno mjesto gdje bi zapoela potragu: Europa. I banke. Ne sve, zakljuila je, nego nekoliko njih. Unato sloenostima njihova razvitka i silnoj diversifikaciji, posao banaka ostao je u biti isti jo od vremena faraona. Ulaete novac u njih i podiete ga. Da li zbog neke potrebe ili ugode, podignuti novac odlazio je nekamo drugamo. Elizabeth je upravo eljela utvrditi koje je to drugo mjesto ili druga mjesta. Taj novac, to ga je Waterman Trust odaslao esnaesterim europskim bankama, bit e troen dok ne nastupi trenutak da se prodaju vrijednosni papiri. Deset minuta prije devet batler je otvorio vrata netom imenovanom drugom potpredsjedniku Waterman Trusta. Jeffersonu Cartwrightu. Pokazao je Cartwrightu knjinicu gdje je Elizabeth sjedila za stolom, s neizbjenom alicom kave u ruci. Jefferson Cartwright sjeo je na malu stolicu ispred stola, svjestan da on laskavo naglaava njegovu vanost. Stavi torbu za spise pored sebe. Jeste li donijeli pisma? 147 Uza me su, gospoo Scarlatti, odgovori bankar, stavljajui torbu u krilo i otvarajui je. Smijem li iskoristiti ovu prigodu i zahvaliti vam na ljubaznom zagovoru na moju korist. Bilo je to vrlo velikoduno s vae strane. Hvala. Koliko sam doznala, imenovani ste drugim potpredsjednikom. To no, gospolo, a ja vjerujem da je to omoguila vaa ljubazna rije. Jo jednom zahvaljujem vam. On predade Elizabethi papire. Uze ih i poe razgledati one pri vrhu. Kao da su bili u redu. tovie, izgledali su izvrsno. Cartwright je tiho progovorio. Pisma vas ovlauju da preuzmete sve informacije koje se tiu transakcija to ih je izveo va sin, Ulster Stewart Scarlett, a u razliitim bankama. Pologe, podizanja, transfere. Pismima se zahtijeva pristup svim depozitnim sefovima, gdje oni postoje. Svim bankama upueno je pokrie s fotostatom vaeg potpisa. Supotpisao sam ih u svojstvu predstavnika Watermana kao kolektivnog odvjetnika za gospodina Scarletta. Naravno, uinivi to izloio sam se prilinom riziku. estitam vam. To je jednostavno nevjerojatno, proapta bankar. Papiri vrijedni vie od dvije stotine sedamdeset milijuna dolara, koji neprimje eno nestaju. Jednostavno, otplovili su nekamo. Tko zna kamo? ak i najjaim bankovnim sindikatima bilo bi teko stvoriti toliki kapital. Da, nastupila je kriza, gospoo. Osobito na onom izrazito spekulativnom tritu. Iskreno govorei, ne znam to mi je initi. Budete li se drali vlastitog savjeta, mogue je da ete godinama primati znatnu plau za vrlo malo rada. Mogue je i da se dogodi neto obratno. Znam koja je druga mogunost, prekide je Jefferson Cartwright. Koliko ja shvaam, vi elite doi do informacija koje se tiu nestanka vaeg sina. Ako one postoje, moda ete ih pronai. A moda i neete. U svakom sluaju, preostaje dvanaest mjeseci prije 148 nego to se utvrdi da obveznice nedostaju. Dvanaest mjeseci. Neki meu nama moda tada vie nee biti na ovom svijetu. Neki drugi moda e biti suoeni s propau. Predviate li moj nestanak? Ne, nadam se. Ali i moj je poloaj vrlo osjetljiv. Postupio sam protiv na ela poslovne politike moje tvrtke, pa i etikih temelja bankovnog posla. Kao financijski savjetnik vaeg sina, mogao bih odgovarati zbog svog udjela - I osjeali biste se mnogo ugodnije ako bismo sklopili neki dogovor, je li tako? Elizabeth odloi pisma, ljutita na toga nezahvalnog junjaka. Ja vas podmiujem, a vi me ucjenjujete zbog toga mita. Strategija je lukava. Koliko? Zao mi je to sam na vas ostavio tako lo dojam. Ne elim nagodbu, to bi bilo neto ponizujue. Onda to elite? Elizabeth je postala nestrpljiva. Pripremio sam neku vrstu izjave. U triplikatu. Jedna kopija za vas, jedna za Zakladu Scarwyck, a jedna, naravno, za mog odvjetnika. Bio bih vam zahvalan ako biste je pogledali, kako biste mogli dati svoje odobrenje. Cartwright izvue papire iz torbe i stavi ih pred Elizabethu.

Ona uze gornju kopiju i vidje kako je posrijedi suglasnost, naslovljena na Zakladu Skarwyck. Ovim se potvruje suglasnost gospodina Jeffersona Cartwrighta i mene, Elizabethe Wyckham Scarlatti u svojstvu predsjednice upravnog odbora Zaklade Scarwyck, Peta avenija 525, New York, New York. Budui da je gospodin Cartvvright plemenito pridonosio svojim vremenom i profesionalnim uslugama u moju korist i korist Zaklade Scarwyck, dogovoreno je da on bude postavljen za savjetnika zaklade s godinjom plaom od pedeset tisua dolara ($ 50.000), i to doivotno. Ova odluka vrijedi od dananjeg dana. 149 Budui da je gospodin Jefferson Cartvvright esto djelovao u moje ime kao i u ime Zaklade Scarwyck suprotno svojim boljim uvjerenjima i vlastitim eljama, te, Budui da je gospodin Cartvvright izvodio sve svoje usluge tako da sam ja osobno, njegova klijentica, vrsto uvjerena da su one sluile na korist Zaklade Scarwyck, on je to inio ne predmnijevajui spomenutu odgovornost i, esto, ne znajui potpuno prirodu transakcija. Stoga se uglavljuje da e, bude ili u budunosti ikakvih globa, kazna ili presuda protiv gospodina Cartwrighta to su proistekle iz takve njegove djelatnosti, one biti ti potpunosti podmirene s moga osobnog rauna. Potrebno je dodati da se takve injenice ne oekuju, no budui da su interesi Zaklade Scarwyck meunarodnog dosega, zahtjevi veliki i odluke esto podlone mome vlastitom miljenju, dralo se potrebnim pridodati ovu izjavu. Potrebno je dodati da je gospodin Cartwright povjerljivo obavljao svoju iznimnu slubu na moju korist u posljednjim mjesecima, no od dananjeg dana nemam nikakva prigovora da njegov poloaj u Zakladi Scarwyck bude javno obznanjen. S desne strane nalazile su se dvije crte za potpise, a s lijeve strane jo jedna crta za potpis svjedoka. Elizabeth zakljui da je dokument sastavljen profesionalno. Nije rekao nita, a pokrivao je sve. Ne oekujete valjda ozbiljno da to potpiem? Uistinu, o ekujem. Znate, ako to ne uinite, moj osjeaj odgovornosti nagnat e me da se obratim izravno vlastima. Nema sumnje, uredu okrunog tuitelja kojega u obavijestiti o informacijama to se tiu nestanka gospodina Scarletta... Moete li i zamisliti meunarodnu guvu koju bi to izazvalo? Ve sama injenica da slavna gospoda Scarlatti dri upitnom banku s kojom je njezin sin poslovao - Porei u sve. 150 Naalost, ne moete porei da su vrijednosni papiri nestali. To se moda nee moi utvrditi unutar godine dana, ali njih ipak nema. Elizabeth se zabulji u junjaka, znajui da je pobijeena. Sjede i bez rijei uze pero. Potpisa sve papire, na to je i on uinio isto. 151 15 Elizabethini kovezi ukrcani su na palubu britanskog broda Calpurnia. Objasnila je obitelji da su dogaaji posljednjih nekoliko mjeseci uzeli danak njezinu strpljenju i zdravlju, pa e otputovati na dulje vrijeme u Europu - sama. Chancellor Drew sloio se da bi joj taj put mogao koristiti, ali je izriito zatraio da majka povede sa sobom neku pratilju. Naposljetku, Elizabeth nije vie mlada, pa bi u njezinim poodmaklim godinama netko trebao biti uz nju. Predloio je Janet. Elizabeth predloi Chancelloru da svoje ideje uva za Zakladu Scarwyck. Ali sluaj Janet morao je biti razrijeen. Zamolila je mladu enu da je posjeti u kui jednoga kasnog popodneva, dva dana prije nego to je Calpurnia trebala otploviti. U ono to si mi rekla teko je povjerovati, Janet. Ne toliko one stvari o mom sinu, koliko one o tebi. Jesi li ga voljela? Da, mislim da jesam. Ili me je on jednostavno svladao. U poetku je bilo toliko ljudi, toliko mjesta. Sve je teklo brzo. A onda sam uvidjela polagano - da me on ne voli. Nije mogao izdrati u istoj sobi sa mnom. Bila sam mu tek dosadna nunost. Boe! Ne pitaj me - zato? Elizabeth se prisjeti rijei svoga sina. Vrijeme je da se oenim... Ona e mi biti dobra ena. Zato je to rekao? Zato mu je to bilo toliko vano? 152 Je li bio vjeran? Janet zabaci glavu i nasmije se. Zna li to to

znai dijeliti svoga mua sa - zapravo, nikad nisi sigurna. Od nove psihologije doznajemo da se mukarci esto tako ponaaju zato to ele nadoknaditi neto, Janet. Uvjeriti se da su sposobni. I to je pogreno, gospodo Scarlatti! Janet je naglasila njezino ime s lakom dozom prijezira. Tvoj sin bio je sposoban. Ne bih, naposljetku to trebala rei, ali mi smo vrlo esto vodili ljubav. Vrijeme i mjesto - Ulsteru nisu bili vani. Nije mu bilo vano ni to elim li ja ili ne. To mu je bila zadnja briga. Hou rei, bila sam mu zadnja briga. Zato si sve to podnosila? To mi je teko razumjeti. Janet Scarlett dohvati svoju torbicu. Uze iz nje kutiju cigareta i nervozno zapali jednu. Kazala sam ti toliko. Zato ne i vie?... Plaila sam se. ega? Ne znam. Nikad se nisam tome domislila. Zato ne bismo to nazvali - prikazama. Nemoj mi zamjeriti, ali to mi se ini glupo. Ne zaboravi da sam bila ena Ulstera Stewarta Scarletta. Ulovila sam ga... Nije lako priznati da ga nisam uspjela zadrati dulje od nekoliko mjeseci. Shvaam na to smjera... Oboma nam je jasno da bi razvod zbog naputanja bio za tebe najpovoljniji, ali zbog toga bi bila izvrgnuta nemilosrdnim napadima. Priinjalo bi se to kao dokaz najnieg ukusa. Znam. Odluila sam ekati godinu dana do razvoda. Godina dana, to je razuman rok. Bilo bi razumljivo. Nisam sigurna da bi to bilo u tvom interesu. ' Zato ne? 153 Potpuno bi se odvojila od obitelji Scarlatti, a odvojla bi od nje i dijete. Bit u s tobom otvorena. Ne pouzdajem se u Chancellora u takvim okolnostima. Ne razumijem. im bi nainila prvi korak, on bi se posluio svakim zakonitim sredstvom da te proglasi neuraunljivom. Sto? Preuzeo bi nadzor kako nad djetetom tako i nad nasljedstvom. Sreom... Ti si luda! Elizabeth produi kao da je Janet nije bila prekinula. Sreom, Chancellorov osjeaj za pristojnost - koji granii sa smijenim sprijeio bi ga da zapone neto to bi moglo izazvati zaprepatenje. Ali ako bi ga izazivala... Ne, Janet, razvod nije rjeenje. Zna li to govori? Budi uvjerena... Kad bih bila sigurna da u ivjeti jo godinu dana, dala bih ti svoj blagoslov! Ali nisam sigurna. A bez mene, koja bih ga zadrala, Chancellor bi se pretvorio u divlju zvijer! Chancellor mi ne moe uiniti nita, ba nita. Ni mome djetetu! Molim te, draga, ja nisam moralizator. Ali ni tvoje ponaanje nije bilo besprijekorno. Ne elim to sluati! Janet skoi s naslonjaa, gurnu cigarete u torbicu i izvue iz nje rukavice. Ja nita ne presuujem. Ti si inteligentna djevojka. Sto god uinila, znam da postoje razlozi... Ako te to moe utjeiti, priznajem da si provela paklenu godinu. Da, paklenu godinu. Janet Scarlett poe navlaiti rukavice. Elizabeth je brzo progovorila dok je prilazila stolu uz prozor. Ali, budimo iskreni. Kad bi Ulster bio ovdje ili kad bi se barem znalo gdje je, razvod bi se mogao postii tiho, bez teko a. Naposljetku, nitko nije bez mrlje. Ali, prema zakonu, jedna od stranaka je odsutna, moda mrtva, iako nije legalno proglaena 154 mrtvom. A tu je dijete, jedino dijete. To dijete je Ulsterov nasljednik. To je problem, Janet. Elizabeth se pitala po inje li Janet razumijevati. Nevolja s mladim bogataima, zakljui ona, nije u tome to oni dre da novac dolazi sam od sebe, nego u tome to nisu shvaali da je novac, premda nusproizvod, snano sredstvo za stjecanje vlasti, a to je bilo strano. im naini prvi korak, pojavit e se ptice grabljivice s obih strana. Na kraju krajeva, ime Scarlatti postalo bi predmet ala po klubovima. A to neu dopustiti! Elizabeth izvue nekoliko ovitaka iz ladice stola, odabra jedan a drugi vrati. Sjela je za stol i promotrila Janet. Shvaa li to govorim? Da, mislim da shvaam, procijedi Janet, gledajui svoje rukavice. Ti bi me htjela ukloniti nekamo na pogodan nain, tako da Scarlettima vie nita ne bude na smetnju. Zastala je, podigavi glavu da uzvrati pogled svojoj svekrvi. A na asak mi se uinilo da kani biti ljubazna. Pa, nisi ti ba

osoba kojoj je potrebno milosre, odvrati Elizabeth. Ne, jamano nisam. No budui da mi milosre i nije potrebno, to nije vano, zar ne? ini mi se da ipak pokuava biti ljubazna, na svoj nain. Uinit e dakle ono to ti predlaem? Elizabeth uze ovitak da ga vrati u ladicu. Ne, odvrati vrsto Janet Saxon Scarlett. Uinit u tono ono to mi je po volji. I ne vjerujem da e sa mnom zbijati ale po klubovima. Nemoj biti u to odvie sigurna! Elizabeth zgrabi ovitak i lupi njime po stolu. ekat u da protekne godina dana, ree Janet, a onda u uiniti to budem htjela. Moj otac znat e to treba uniti. Uinit u ono to on kae. 155 Tvoj otac vjerojatno je sumnjiav. On je ipak poslovni ovjek. Ali on je i moj otac! To potpuno razumijem, draga. Toliko dobro razumijem, da ti predlaem nekoliko svojih pitanja prije nego to ode odavde. Elizabeth ustade i pode do vrata knjinice. Zatvori ih i potom okrenu klju. Janet je promatrala staru enu radoznalo ali i prestraeno. Njezina svekrva nije bila osoba koja bi dopustila da je netko prekida. Svaki neeljeni posjetitelj bio bi smjesta udaljen. Nemamo to vie govoriti. elim otii. Slaem se. Ti, zapravo, i ne treba mnogo rei, prekide je Elizabeth vraajui se stolu. Uivala si u Europi, draga? Pariz, Marseille, Rim? Moram dopustiti da ti se New York priinja dosadnim. U danim okolnostima, na drugoj strani oceana moe ti se mnogo vie ponuditi. Na to cilja? Samo to. ini se da si uivala poneto nerazumno. Sa svojim eskapadama, moj sin ti je bio prikladno drutvo. Ipak, ako tako mogu rei, bio je mnogo manje upadljiv. Ne znam o emu govori. Elizabeth otvori ovitak i okrenu nekoliko listova. Da vidimo, dakle. U Parizu je bio neki crni truba... to? O emu to pria? Dopratio te do tvog hotela, oprosti, do tvog i Ulsterovog hotela, u osam ujutro. Oito si provela s njim cijelu no. Janet se s nevjericom zabulji u svekrvu. Koliko god bila zapanjena, odgovorila je brzo i tiho. Da, u Parizu, da. Bila sam s njim, ali ne tako. Pokuavala sam pronai Ulstera. Pola noi provela sam traei ga. Toga u ovitku nema. Viena si kako ulazi u hotel dok te crnac drao ispod ruke. Bila sam iscrpljena. Ovdje se to kae - pijana. 156 To je la! Stara ena okrenu list. A onda, onaj tjedan na jugu Francuske? Sjea li se onog vikenda, Janet? Ne, odgovori ona oklijevajui. Sto to ima u ruci? Elizabeth se die i odmaknu papir od Janetina pogleda. Daj, molim te. Onaj vikend kod madame Auriole. Kako se ono zove njezin dvorac - Silhouette? Vrlo dramatino ime. Ona je bila Ulsterova prijateljica. Ti, naravno, nisi imala pojma to je bio Silhouette i to je jo uvijek. Poznat na cijelom jugu Francuske. Nee valjda rei da sam se u neto uputala? to ljudi hoe rei kad kau da su posjetili Aurioleinu Silhouette? To je nevjerojatno! to se dogaa u tom dvorcu? Elizabethin glas zazvuao je zlobno. Ne znam... ne znam. Sto se dogaa? Neu ti odgovoriti! To je dokaz opreznosti, ali ti nee pomoi! Svatko zna da ponuda madame Auriole sadri opijum, hai, marihuanu, heroin... da je ondje pravi raj za sve koji uzimaju droge! Nisam to znala. O tome nisi nita znala? Cijelog vikenda? Cijela tri dana na vrhu njezine sezone? Ne!... Da, otkrila sam to i otila. Otila sam im sam shvatila ime se bave. To su orgije za narkomane. Sjajna prilika za odnjegovanog voajera. Danju i no u. A gospoa Scarlett nije o tome imala pojma! Kunem se da nisam! Elizabethin glas promijenio se i postao ljubazan ali tvrd. Sigurna sam da nisi, draga, ali ne znam tko bi ti to povjerovao. 157 Zastade na as. Ima tu jo mnogo toga. Sjede jo jedanput za stol i poe ponovo okretati stranice. Berlin, Be, Rim, osobito Kairo. Janet potra prema Elizabethi Scarlatti i nagnu se nad stol, oiju punih estine. Ulster me napustio, zamalo puna dva tjedna! Nisam znala gdje je. Bila sam skamenjena! Viena si kako obilazi vrlo udna mjesta, draga. ak si

nainila i jedan od najteih meunarodnih zloina. Kupila si jedno ljudsko bie. Nabavila si roba. Ne! Nisam! To nije istina! Jest, istina je. Kupila si neku trinaestogodinju arapsku djevojicu, koja je bila prodana kao prostitutka. Kao ameriku graanku, tebe pogaaju odreeni zakoni... Sve je la! upade Janet. Objanjeno mi je da e mi taj Arapin, ako mu dam novac, rei gdje se nalazi Ulster! To je sve! Ne, to nije sve. Dala si Ulsteru na poklon onu trinaestogodinjakinju, i ti to zna. Pitam se jesi li kasnije ikad pomislila na nju. Samo sam eljela pronai Ulstera! Od tog sam otkria oboljela. Nisam nita shvaala! ak nisam shvaala o emu govore. Jedino sam eljela pronai Ulstera i izgubiti se s toga stranog mjesta! Ne elim s tobom raspravljati. Ali, drugi e htjeti. Tko? Janet je drhtala. Sudovi, na primjer. Zatim, novine. Elizabeth se zabulji u prestravljenu Janet. Moji prijatelji... ak i tvoji prijatelji. A ti bi dopustila... da se netko poslui tim laima protiv mene? Elizabeth slegnu ramenima. I protiv tvog unuka? Sumnjam da e on biti tvoje dijete. Legalno, naime. Sigurna sam da e sud preuzeti skrbnitvo nad njim, sve dok ne bude utvreno da je Chancellor njegov najbolji skrbnik. Janet se spusti na rub stolice. Usne joj se rastvorite, poe plakati. Molim te, Janet. Ne zahtijevam od tebe da bude opatica. ak ne zahtijevam da ini neto to bi bilo izvan normalnih 158 zadovoljstava ene tvojih godina i tvojih sklonosti. U proteklih nekoliko mjeseci nisi se suzdravala, i ne oekujem da e to sada poeti. Zahtijevam od tebe tek prikladnu diskreciju, moda neto vie nego to bi bila spremna, i zdravu fiziku opreznost. Ako je ne bude, lijek e uslijediti odmah. Janet Saxon Scarlett okrenu se, zatvorenih oiju. Uasna si, proapta. Shvaam da sad ostavljam na tebe takav dojam. Jednog dana, nadam se, predomislit e se. Janet skoi sa stolice. Pusti me odavde! Nebesa, pokuaj me razumjeti. Chancellor i AUison bit e uskoro ovdje. Potrebna si mi, draga. Janet pojuri do vrata, zaboravivi da su zakljuana. Nije ih mogla otvoriti. Glas, zahvaen panikom, jedva joj se uo. to bi jo mogla poeljeti? Elizabeth je shvatila da je pobijedila. 159 16 Matthew Canfield oslonio se o zgradu na jugoisto nom uglu Pete avenije i 63. ulice, etrdesetak jarda daleko od impozantnog ulaza u rezidenciju Scarlattijevih. Povue kini ogrta i umota ga oko sebe kako bi se obranio od hladnoe koju je donosila jesenska kia i pogleda svoju uru: bilo je deset do est. Dulje od jednog sata stajao je na tom straarskom mjestu. ena je ula u kuu u etvrt do pet i, koliko je mogao slutiti, ostat e ondje do ponoi ili, oslobodi Boe, moda i do jutra. Dogovorio se da mu smjena doe u dva ujutro, ako se dotad nita ne dogodi. Nije bilo nekog osobitog povoda zamisli da e se do tad neto dogoditi, ali njegove su slutnje ipak govorile neto drugo. Nakon to se ve pet tjedana upoznavao s naravima tih ljudi, dopustio je da mata dopuni ono to je promatranje proputalo. Stara gospoda ukrcat e se prekosutra na brod, ne vodei nikoga sa sobom. Njezine jadikovke za izgubljenim ili ak mrtvim sinom bijahu openito poznate, a njezina bol bijae predmet brojnih novinskih pria. Meutim starica je bol dobro prikrivala bavei se i nadalje svojim poslom. Scarlettova ena bila je neto drugo. Ako i jest alila za nestalim suprugom, to nije bilo oigledno. Oito je ipak bilo to da ne vjeruje u Ulsterovu smrt. Sto je ono kazala u baru ladanjskog kluba, u Oyster Bayu? Koliko god joj je glas bio zamuen viskijem, rijei su bile jasne. 160 Moja draga svekrva misli da je on tako lukav. Kad bi onaj brod barem potonuo! Ali ne, ona e ga pronai. Veeras je dolo do sukoba meu dvjema enama i Matthew Canfield alio je to nije mogao biti nazoan. Kiica je prestajala. Canfield odlui prijei Petu aveniju i stati na onu stranu koja je prolazila pored parka. Iz depa kinog ogrtaa izvue novine, stavi ih na klupu pokraj ograde parka i sjede. Pred kuom stare gospode zastari su

jedan mukarac i jedna ena. Bilo je ve prilino mrano, pa nije mogao razaznati tko su oni. ena je neto ivahno objanjavala, ali mukarac kao da nije sluao. Izvukao je depnu uru i ustanovio da su dvije minute do est. Polagano se die i krenu natrag preko avenije. Mukarac se pribiliio ivinjaku ne bi li pod ulinom svjetiljkom bolje vidio uru. ena je i dalje govorila. Ne iznenadivi se mnogo, Canfield utvrdi da je to stariji brat Chancellor Drew Scarlett i njegova ena Allison. Dok je Canfield koraao prema 63. ulici, Chancellor Scarlett uze svoju enu pod ruku i povede je prilaznim stubama do kunih vrata. U trenutku kad je doao do avenije Madison, Canfield zau otar udarac. Okrenu se i vidje da su ulazna vrata otvorena takvom silinom da je njihov udarac u zid sa strane odjeknuo ulicom. Janet Scarlett naglo izjuri, spotaknu se niz stube, zatim se pridie i poe epesati prema Petoj aveniji. Canfield je zurio za njom. Oito se ozlijedila, pa bi to mogao biti pravi trenutak. Doao je ve na tridesetak jarda od nje, kad se pojavi sjajno crni dvosjed Pierce-Arrow. Automobil se pribliio ivinjaku du kojega je epesala ena. Canfield uspori kretanje i poe promatrati. Vidio je kako se mukarac u dvosjedu naginje do prozora. Ulina svjetiljka obasjala mu je lice. Bio je to neki zgodan ovjek moda u ranim pedesetim, s upadljivim crnim brkovima. Nalikovao je nekom koga bi Janet mogla poznavati. Canfieldu se priinilo kao da mukarac eka Janet, kao to ju je doista i ekao. 161 Mukarac zaustavi kola, otvori vrata i hitro stupi na ulicu. Brzim korakom zaobiao je kola i pristupio prolaznici. Gospoo Scarlett, uite u kola! Janet Scarlett sagnula se da opipa ozlijeeno koljeno. Kad podie pogled sa zaprepatenjem primijeti da joj se pribliuje neki mukarac s tamnim brkovima. Canfield zastade i zaustavi se u sjeni ulaza u zgradu. Sto? Vi niste taksist... Ne, ja vas ne poznajem... Upadaj! Odvest u te kui. Brzo! Mukarac je govorio zapovjedniki, uzbuenim glasom. Zgrabi Janet za ruku. Ne! Ne, neu! Pokua mu se istrgnuti. Canfield izie iz sjene. Dobra veer, gospoo Scarlett, pomislio sam da ste to vi. Mogu li vam pomoi? Dobro odjeveni mukarac pusti Janet i zabulji se u Canfielda. Izgledao je zbunjeno ali i ljutito. No, umjesto da neto kae, odjednom potra i ubaci se u kola. Hej, gospodine, priekajte! Raunovoa stade na nogostup i prihvati kvaku automobila. Mogli bismo vas povesti nekamo... Stroj zaurla i dvosjed odjuri ulicom. Odbacio je Canfielda na tlo, a kvaka koju je do maloas vrsto drao ozlijedila mu je ruku. Ustade osjeajui bol i obrati se Janet Scarlett. Va prijatelj je neki gadan tip. Janet promotri raunovou sa zahvalnou. Nikad ga prije nisam vidjela... tako mi se barem ini... ao mi je, ali ni vas se ne sjeam. ao mi je, ali zahvalna sam vam. Nisu potrebne isprike. Samo jedanput smo se sreli. U Ovster Bayu, prije nekoliko tjedana. Oh! Janet kao da se nije sjeala tog susreta. Upoznao nas je Chris Newland. Moje je ime Canfield. Ah, da. Matthew Canfield. Ja sam onaj iz Chicaga. Da, sad se sjeam. Doite. Uzet emo taksi. 162 Vaa ruka krvari. Kao i vae koljeno. Samo ogrebotina. I kod mene. Samo me porezalo. Izgleda gore nego to jest. Moda biste trebali potraiti lijenika. Potrebna mi je jedino maramica i neto leda. Maramica za ruku, a led za viski. Doli su do Pete avenije i Canfield pozva taksi. To je sva lijenika pomo koja mi je potrebna, gospodo Scarlett. Janet Scarlett nasmijei se, oklijevajui, dok su ulazili u kola. Tu vrstu lijenike pomoi mogu vam i ja pruiti. Ulazni prostor doma Scarlettovih u 54. ulici bio je nalik onome to je Canfield i oekivao. Stropovi su bili visoki, vrata masivna, a stubite nasuprot ulazu impozantno se uspinjalo dva kata. Na svakoj strani predvorja nalazila su se stara ogledala, a pored ogledala bijahu dvoja francuska vrata, jedna nasuprot drugima. Desna vrata bila su otvorena i Canfield ulgeda kroz njih prostoriju za sveane objede. Canfield pomisli da

zatvorena vrata nalijevo vode u dnevni boravak. Po parketima bili su rasprostrti skupi orijentalni sagovi... Sve je bilo onako kako je i moralo biti. Ali raunovou su zaprepastile boje tog prostora. Tapete su bile od bogatog - odvie bogatog - crvenog damasta, a zavjese uz francuska vrata bijahu crne, od tekoga crnog baruna to je bio u potpunom neskladu s dotjeranom ljupkou francuskog pokustva. Janet Scarlett zapazi njegovu reakciju na boje, i prije nego to ju je Canfield mogao prikriti, ree mu. Kao aka u oko, zar ne? Nisam primijetio, odgovori on uljudno. Moj suprug zahtijevao je to odvratno crvenilo, a zatim je moje ruiaste svilene zavjese zamijenio crnima. Strano se razgoropadio kad sam mu prigovorila. Ona razdvoji dvostruka vrata i uputi se u tamu da ukljui stolnu svjetiljku. Canfield je krenuo za njom u izvanredno bogati dnevni boravak. Bio je velik kao pet terena za skva, a broj divana, sofa i fotelja bio je 163 zapanjujui. Svjetiljke sa sjenilima nazirale su se na brojnim stoliima, prikladno postavljenim uz mjesta za sjedenje. U rasporedu pokustva nije bilo nekog posebnog reda, izuzev polukrunog niza divana suelice golemom kaminu. U polumraku to ga je stvarala jedna jedina upaljena svjetiljka, Canfieldove oi privukla je zbirka neega to je odsjajivalo iznad kamina. Bile su to fotografije. Deseci fotografija razliitih veliina u tankim crnim okvirima. Bile su poslagane kao kakav cvjetni aranman, a u sredini svega, iznad kamina, isticala se povelja u zlatnom okviru. Janet primijeti Canfieldov zapanjeni pogled, ali se pretvarala kao da ga nije zapazila. Tamo je pie i led, ree ona pokazujui na bar. Snaite se. Hoete li me ispriati na trenutak, dok promijenim arape? Ona nestade u predvorju. Canfield prie kolicima sa staklenom ploom i nali dvije manje ae viskija. Izvadio je iz hlaa istu maramicu, provukao je kroz hladnu vodu i omotao oko ruke koja je jo malo krvarila. Zatim upali jo jednu svjetiljku kako bi bolje razgledao ono iznad kamina. Istog trenutka zapanjio se. Bilo je to nevjerojatno. Iznad kamina bila je prikazana cijela vojnika karijera Ulstera Stewarta Scarletta. Od asnike kole do ukrcaja za put preko oceana, od dolaska u Francusku do ratnih rovova. Ponegdje su visjeli i uokvireni zemljovidi s tekim crvenim i plavim potezima koji su oznaavali poloaje. Na mnogim fotografijama Ulster je bio privlano i energino sredite. Ve je bio vidio Scarlettove snimke, no to su bili prizori s domjenka ili pojedinani portreti Ulstera kao atletiara - igraa pola, tenisaa i jedriliara. Izgledao je upravo onako kako bi to od svojih muterija eljela braa Brooks. Ali ovdje, na zidu, bio je okruen vojnicima, a Canfielda je razljutilo to je bio za glavu vii od najkrupnijeg vojnika pored sebe. A vojnika je bilo posvuda, svih inova i svih situacija u kojima se vojnik moe nai. Nespretni graani, sada kaplari, istili su svoje oruje, umorni narednici 164 provodili su smotru jo umornijih vojnika, frontni asnici iskusnog izgleda sluali su neto pozorno - a svi su oni inili ono to su inili zbog snanog i vitkog potporunika koji im je na neki nain privlaio panju. Na mnogim fotografijama vidio se mladi potporunik kako grli svoje jedva nasmijeene drugove, kao da ih uvjerava kako e sretni dani ponovo doi. Sudei po izrazima onih oko sebe, Scarlett nije bio osobito uspjean. Ali on sam zraio je optimizmom. Hladnokrvan i silno zadovoljan sobom, pomisli Canfield. Zlatno uokvireni komad papira bio je zapravo povelja o odlikovanju Srebrnom zvijezdom za pokazanu hrabrost na bojinici Meuse-Argonne. Ako bi trebalo zakljuivati po ovoj izlobi, Ulster Scarlett bio je najbolji heroj koji je ikad imao tu sreu zaputiti se u rat. Ono to je uznemirivalo bio je prizor sam po sebi. Bio je groteskno neprilian. Mjesto bi joj bilo u radnoj sobi nekog slavnog ratnog junaka koji je pola stoljea proveo na ratitima, a ne ovdje, u 54. ulici, u ukraenom dnevnom boravku

jednog tragaa za uicima. Zanimljivo, zar ne? Janet se vratila u sobu. Dojmljivo, u najmanju ruku. On je doista silan. Ovdje jednostavno ostajete bez rijei. Ako bi se dogodilo da netko zaboravi njegove podvige, trebalo ga je samo dovesti u ovu sobu da se podsjeti. Pretpostavljam da ova... slikovna povijest dobivanja jednog rata nije bila vaa zamisao. Prui Janet pie koje je ona, kako je to zapazio, vrsto prihvatila i odmah prinijela ustima. Doista, nije. Ona zamalo ispi sve pie, nerazrijeeni viski. Sjedite. Canfield brzo iskapi au. Dopustite mi da najprije obnovim zalihe. Uze njezinu au. Dok se pribliavao baru, ona je zauzela mjesto na irokoj sofi nasuprot kamina. Nisam imao pojma da je va suprug bio podloan toj vrsti - on zastade i kimnu prema kaminu mamurluka. To je pravi izraz. Ono nakon velike pijanke. Vi ste filozof. 165 Mislim da nisam. Jednostavno, nikad ga nisam zamiljao takvim. Donese dvije napunjene ae, prui jednu njoj i ostade stojei. Niste li itali njegove prie o dogaajima? Mislim na novine koje su savreno jasno davale do znanja tko je zapravo zasluan za Kaiserov poraz. Ona otpi jo jednom. Dovraga, to su ti izdavai. Moraju prodavati novine. itam ih ali ih ne uzimam ozbiljno. Mislim da ni on nije. Govorite kao da poznajete mog supruga. Canfield namjerice zauze zapanjen izraz i odmaknu au od usta. Zar niste znali? to? Pa, naravno, poznavao sam ga. Sasvim dobro. Mislio sam da vam je to poznato, ao mi je. Janet prikri iznenaenost. Nema to L> alitf. Ulster je imao irok krug prijatelja i ja ih nisam mogla sve upoznati. Jeste li se s Ulsterom upoznali u New Yorku? Ne pamtim da vas je spominjao. Ne, zapravo. Susretao sam ga tu i tamo kad bih dolazio na istok. Da, tako je. Iz Chicaga, zar ne? Da. Ali, da bih ostao poten spram vas, moram priznati da me moj posao vodi posvuda. U tim rije ima zaista je bilo potenja. Cime se bavite? Canfield se vrati s piima i sjede. Kad se skinu naljepnice, obini sam trgovac. Premda, te naljepnice obino ne skidamo. Sto prodajete? Poznajem mnotvo ljudi koji neto prodaju. Njih ne smetaju naljepnice. Pa, ne prodajem ni dionice ni obveznice ni zgrade, ak ni mostove. Prodajem teniska igralita. Janet se nasmija, i to od srca. Vi se alite. Ne, ozbiljno. Prodajem teniska igralita. 166 Odloi au i poe se pretvarati kao da pretrauje depove. Da vidimo imam li jedan teren u depu. Vrlo su zgodni. Lopta na njima izvrsno odskae. Standardi gradnje su wimbledonski, ako se izuzme trava. Tako se zove naa kompanija. Wimbledon. Za vau informaciju, tereni su izvanredni. Igrali ste vjerojatno barem na njih desetak, ne znajui kome biste to morali pripisati u zaslugu. To je zbilja fantastino. Zato ljudi kupuju vae teniske terene? Zar ih ne bi mogli sagraditi sami? Sigurno. Mi ih na to ak potiemo. Tako zaradimo vie novca, kad sruimo staro igralite i zamijenimo ga naim. Varate me. Teniski teren je teniski teren. Samo kad je rije o travnatim terenima, draga moja. A travnati tereni u proljee kasne za uporabu, dok ujesen potamne. Nai su spremni za igru bilo kad u godini. Ona se ponovo nasmija. Sve je to vrlo jednostavno. Moja kompanija usavrila je asfaltnu mjeavinu na kojoj je odskok lopte dvostruk u usporedbi s travnatim terenom. Ne omekava po vruini. Ne iri se pod mrazom. Biste li eljeli jedan teren po veleprodajnoj cijeni? Nai kamioni doli bi ovamo za tri dana, a za to vrijeme dogovorit emo se o prvom sloju ljunka^Materijal e biti lokalni. U malo vremena imali biste lijepo igralite u 54. ulici. Oboje se nasmijae. Pretpostavljam da ste teniski ampion. Ne, igram, ali ne jako dobro. Ne volim osobito tu igru. Naravno, na platnom spisku imamo vie meunarodnih majstora, koji jame kvalitetu. Onog dana kad dovrimo teren, jamimo na njemu i jedan ekshibicijski susret. Moete pozvati prijatelje i zakazati s njima susrete. Na naim terenima odrano je nekoliko znamenitih

igara. To i privlai nae muterije! Vrlo dojmljivo. Od Atlante do Bar Harbora. Najbolji tereni, najbolji susreti. On die au. KnjffiilcaTlnaUfevK* 167 Prodali ste dakle Ulsteru tenisko igralite? Nikad nisam ni pokuao, iako sam mogao. Jednom je kupio cepelin, a to je teniski teren u usporedbi s cepelinom? To je laskavo. Zakikota se i prui mu au. On se die i ode do bara, odmotavi usput maramicu s ruke i stavivi je u dep. Ona polagano ugasi cigaretu u pepeljari ispred sebe. Ako niste iz New Yorka, gdje ste upoznali mog supruga? Najprije smo se upoznali na koledu. Kratko, vrlo kratko. Napustio sam koled usred prve godine. Canfield se u sebi upitao ima li Washington zabiljeku o jednoj ve davno zaboravljenoj brucokoj godini na Princetonu. Odbojnost spram knjiga? Odbojnost spram novca. Posjedovao ga je pogrean ogranak obitelji. A onda smo se sreli u vojsci, opet nakratko. U vojsci? Da. Ali ne na ovaj nain. Ponavljam, ne na ovaj nain. Pokaza prstom zbirku iznad kamina i vrati se do divana. Oh? Rastali smo se nakon dovrene obuke u New Jerseyu. On je krenuo do Francuske i do slave. Ja do Washingtona i dosade. Ali prije toga smo se izvrsno zabavljali. Canfield se pomalo naginjao prema njoj, doputajui svome glasu onu malu intimnost kakvu obino prati uitak alkohola. Sve prije njegove svadbe, naravno. Ne ba sve, Mathew Canfielde. Dubinski ju je promotrio, zapazivi da je oekivana reakcija pozitivna, to ne znai da joj se i sviala ta injenica. Ako je o tome rije, mislim da je bio vea budala nego to mi se priinjalo. Zagleda mu se u oi, kao netko tko pogledom proitava pismo, ali ne da bi itao izmeu redaka nego da bi dokuio ono to se kae s one strane rijei. Vi ste vrlo zgodan mukarac. Zatim se die brzo, ali ne posve sigurno, i odloi au na stoli ispred divana. Nisam veerala i ako 168 uskoro neto ne pojedem postat u smuena. Ne volim biti smuena. Dopustite mi da vas izvedem na veeru. I pritom ete krvariti ispred zbunjenog konobara? Nema vie krvi. Canfield podie ruku. Volio bih veerati s vama. Sigurna sam da biste to voljeli. Podie au i krenu, pomalo se ljuljajui, prema lijevoj strani ognjita. Je li vam poznato to sam naumila uiniti? Ne. On ostade sjedei, duboko zavaljen u sofu. Naumila sam zamoliti vas da odete. Canfield poe prosvjedovati. Ne, ekajte. Naumila sam ostati sama kako bih neto prezalogajila sama, ali ta zamisao moda i nije tako dobra. Mislim da je grozna. Onda odustajem od nje. Dobro. Ali ne elim izai. Biste li, kako se to kae, pokuali neto sa mnom? Nee li to biti nezgodno? y Janet Scarlett povue konop koji je visio s lijeve strane kamina. Bit e nezgodno samo mojoj kuanici. A ona se nije prelomila od posla jo otkako je moj mu... otiao. Kuanica se pojavi tako brzo da je raunovoa posumnjao nije li prislukivala iza vrata. Bila je to najprostija osoba koju je Matthew Canfield ikad vidio. Imala je goleme ruetine. Da, gospoo? Veeras vas nismo oekivali. Rekli ste da ete veerati s gospoom Scarlatti. Kao da sam promijenila namjeru, zar ne, Hannah? Veerat u ovdje s gospodinom Canfieldom. Kazala sam mu da emo neto pokuati, stoga donesite to god naete na dnu lonca. Vrlo dobro, gospoo. 169 Njezin izgovor slutio je na srednju Europu, moda na vicarsku ili Njemaku, pomisli Canfield. Lice istaknutih vilica, okrueno za eljanom sivom kosom trebalo bi biti prijazno, ali nije bilo. Kao da je tvrdo, mukarako. Ipak, izjavila je da e kuhar pripremiti izvrstan obrok. Kada stara vjetica neto zaeli, natjera ih sve da se tresu i drhte, dok to ne dobije, ree Janet. Vratili su se u dnevni boravak i sjeli na sofu s jastuiima, ispijajui brendi. Ramena su im se doticala. To je prirodno. Po svemu to sam uo, ona dri predstavu. Moraju joj sluiti. I ja bih. Moj suprug nikad nije bio tog miljenja, ree Janet tiho. On ju je razbjenjivao. Canfield se

pretvarao kao da ga to ne zanima. Zaista? Nisam znao da je izmeu njih dvoje bilo nekih napetosti. Napetosti, to ne. Ulster nikad nije doputao da mu netko ili neto stvara napetosti. Zato je i bila tako bijesna. On se ne bi borio, samo bi uinio ono to bi htio. On je bio jedini stvor kojim nije mogla upravljati, i to je mrzila. Mogla mu je obustaviti novac, zar nije? Canfield je pokuao djelovati prostoduno. Imao je vlastitog novca. Sam Bog zna da je to nezgodno. Tjerao ju je vjerojatno u bijes. Mlada ena pogleda kamin. I mene je tjerao u bijes. Nije ona jedina. Ipak, ona mu je majka... A ja sam mu ena. Bila je ve pijana. Pogled joj je s mrnjom klizio po fotografijama. Nema pravo drati me ovdje zatvorenu, kao ivotinju! Da mi prijeti glupim traevima! Lai! Same lai! To su bili prijatelji mog mua, ne moji! Iako bi mogli biti moji, ali nisu zbog toga nita bolji! 170 I Ulsterovi pajdai uvijek su bili malo nakrivo nasaeni, slaem se s vama. Ako su se ponaali svinjski s vama, prezrite ih. Nisu vam potrebni. Janet se nasmija. To u i uiniti! Otputovat u u Pariz, Kairo, bilo kuda, i ondje u staviti oglase u novine. Prijatelji one nitarije Ulstera Scarletta, ja vas prezirem! Potpis, J. Saxon Scarlett, udova. Nadam se! Raunovoa pokua sreu. Dobivala je o vama informacije... na takvim mjestima? Ona nikad nita ne proputa. Vi ste nitko i nita ako prejasna gospoa Scarlatti nema o vama sveanj podataka. Zar to niste znali? Jednako brzo kako je zapala u bijes, sad je odjednom po ela hladno razmiljati. Ali, nije vano. Neka ide dovraga. Zato putuje u Europu? Sto vas je to briga? Canfield slegnu ramenima. Nije me briga. Ali itao sam o tome u novinama. Nemam pojma zato putuje. Ima li to neke veze s traevima koje je pokupila u Parizu... i slinim mjestima? On pokua - i to mu nije palo teko - zbrkati svoje rijei. Pitajte je. Zna li da je ovaj brendi sasvim dobar. Ona ispi au do kraja i odloi je. Raunovoina je aa bila jo zamalo puna. Zadri dah i ispi sve do kraja. Ima pravo. Ona je vjetica. Vjetica je. Janet se priljubi uz Canfieldovu ruku i rame, unosei mu se u lice. Ti nisi vjetica, je li tako? Nisam, i nisi dobro upotrijebila gramatiki rod. Zato odlazi u Europu? To sam se pitala ve mnogo puta i ne mogu nai odgovor. Nije me briga. Jesi li ti zbilja zgodan momak? Najzgodniji, ini mi se. 171 Poljubit u te i istraiti. Uvijek mogu pogoditi. Nisi toliko iskusna... Jesam, jesam. Janet prihvati Canfielda za vrat i privue ga k sebi. Drhtala je. Bio je blago iznenaen. Bila je oajna, a on je zbog nepoznatih razloga osjeao potrebu da je zatiti. Povue ruku s njegova ramena. Poimo gore, ree. Na gornjem katu su se poeli ljubiti. Janet ga obujmi oko lica. Rekla je... lijepo je ivjeti kao Scarlett bez Scarletta u blizini... To je rekla. Tko? Tko je to rekao? Majka vjetica. Eto tko. Njegova majka? Dok ga ne pronae... slobodna sam... Uzmi me, Matthew. Uzmi me, molim te, za ime boje! Dok ju je vodio u krevet, Canfield zakljui kako e morati nagovoriti nadreene da i njega smjeste na brod. 172 17 Jefferson Cartvvright omota runik oko tijela i izie iz klupske parne kupelji. Otiao je do igliastog tua i pustio da ga otri mlaz bode po tjemenu, okreui lice prema gore sve dok mu siune iglice nisu poele zadavati bol. Podesio je slavine tako da je voda polagano bivala sve hladnija, dok nije postala ledeno hladna. Prole noi gadno se napio. Poeo je piti zapravo jo rano popodne, da bi do ponoi prevrio mjeru, pa je odluio prenoiti u klubu. Imao je razloga za slavlje. Nakon onog pobjedonosnog sastanka s Elizabeth Scarlatti proveo je nekoliko dana analizirajui, to je mogao podrobnije, poslove Zaklade Scarwyck. Sad je bio spreman otii medu sebi ravne. Sporazum s Elizabethom nije mu izlazio iz glave. Drao ga je u aktovki sve dok nije o Scarwycku doznao toliko da bi se to dojmilo i njegovih odvjetnika. Dok mu je voda prskala po glavi,

podsjeti se da je torbu ostavio pod kljuem u garderobi Velike centralne postaje. Mnogi njegovi kolege prisizali su da su ormarii Velike centralne postaje sigurniji od sefova. Sigurno da su bili sigurniji od Scarlattijevih sefova! Podii e torbu nakon ruka i otii na dogovor s odvjetnicima. Bit e jamano iznenaeni i poet e mu postavljati pitanja o Scarwycku. On e tako brzo istresti podatke i brojke da e se zapanjiti. U mislima ih je ve sluao. 173 Za Boga, stari Jeffe! Nismo imali pojma! Cartwright se pod tuem glasno nasmija. On, Jefferson Cartwright, najvei je vitez meu vitezovima Virdinije! Ti sjevernjaki klipani s njihovim nadutim dranjem, koji nisu mogli zadovoljiti ni svoje ene, morat e ubudue raunati sa starim Jeffom. Na njihovoj vlastitoj razini! Boe, pomisli on, mogao bi kupiti ili prodati pola lanova kluba! Prekrasan dan! Nakon tuiranja Jefferson se obukao i, osjeajui punu mjeru svoje snage, samouvjereno uao u bar. Veina lanova ve je bila okupljena za rukom, a neki su, s prijetvornom zahvalnou, prihvatili njegovu ponudu pia. No njihovo je oklijevanje preraslo u mlako oduevljenje kad je Jefferson, kao usput, najavio da je preuzeo financijske poslove Scarwycka. Njih dvojica-trojica odjednom zapazie da taj dosadni Jefferson ima kvalitete koje su im dosad bile neprimjetne. Doista, nije on lo momak, ako dobro promislite. Sigurno u njemu ima neto! Ubrzo su bile zauzete sve teke konate fotelje oko okrugloga hrastovog stola uz koji se bio smjestio Jefferson. Oko dva i pol lanovi kluba poee se opratati, odlazei u urede ili barem do telefona. Kroz komunikacijsku mreu pro ula se zapanjujua vijest da je Cartwright preuzeo Scarwycka. Ipak, jedan gospodin nije otiao. Ostao je s nekoliko najupornijih i zatim se pridruio krugu oko Jaffersona Cartvvrighta. Bilo mu je moda pedesetak, a postariji drutveni lavovi svakako bi rado izgledali kao on. Sve do prosijedih brkova koji su bili savreno predugi. aljivo je bilo to to nitko za stolom nije zapravo znao kako se on zove, ali nitko to nije htio priznati. Na kraju krajeva, ovo je bio samo klub. Nepoznati gospodin uljudno sjede u fotelju najbliu Jeffersonu, im se ona ispraznila. avrljao je s junjakom, inzistirajui da narui jo jednu rundu pia. 174 Kad je pie doneseno, dobro odjeveni gospodin privue k sebi martinije dok je priao neku anegdotu. Kad je dovrio priu, prui jednu au Jeffersonu. Jefferson je prihvati i iskapi. Gospodin se ispriao. Dvije minute kasnije Jefferson Cartwright skljokao se na stol. Oi mu nisu bile sanjive ili zatvorene, kao u nekoga tko je pretjerao s piem. Bijahu irom otvorene, zurei u prazno. Jefferson Cartwright bio je mrtav, a gospodin koji se ispriao nikad se nije vratio. U slagarnici nekog newyorkog tabloida stari slagar prebirao je slova kratke vijesti namijenjene 10. stranici: Bankar umro u pomodnom mukom klubu Slagara to nije zanimalo. Nekoliko strojeva dalje neki drugi slagar slagao je drugu priu. Trebala je biti stisnuta izmeu malih oglasa na 48. stranici. Opljakan ormari u Velikoj centralnoj postaji Slagar se u sebi zapitao. Zar nita vie nije sigurno? 175 18 Sjedei za kapetanovim stolom u blagovaonici prvog razreda Calpurnije, Elizabeth je na svoje iznenaenje zakljuila da gost s njezine desne strane jamano nema vie od trideset godina. Kad je putovala brodom, obino joj je brodska kompanija za drutvo osigurala nekoga starijeg diplomata ili umirovljenog brokera, nekoga dobrog igraa karata, jednom rijeju nekoga s kim bi mogla imati neto zajedniko. Ipak, nije bilo razloga za prigovore nakon to je prouila kapetanov popis putnika - na emu je obino inzistirala kako bi izbjegla mogue neugodne susrete. Zapazila je tek da je Matthew Canfield poslovni ovjek u tvrtki koja radi sa sportskom opremom i nabavlja mnogo toga u Engleskoj. Netko s dobrim drutvenim vezama, zakljui ona. U svakom sluaju, bio je privlaan. Uglaen mladi ovjek, inae oito povran, pomisli ona, i

vjerojatno dobar trgovac, to joj je on spremno priznao. Pred kraj veere priblii joj se palubni asnik: prispjela je za nju brzojavka. Moete je donijeti na stol, ree Elizabeth, koju je to zasmetalo. asnik joj poe neto aptati. Dobro. Ona se podie. 176 Mogu li vam pomoi, madame Scarlatti? upita Matthew Canfield podigavi se kao i ostali za stolom. Ne, zahvaljujem. Jeste li sigurni? Potpuno, hvala vam. Izila je za palubnim asnikom iz blagovaonice. U radijskoj sobi Elizabeth su doveli do stola iza pulta, gdje su joj uruili brzojavku. Ona odmah zapazi poruku na vrhu: Hitno neka adresat doe u radijski ured kako bi mogao odmah odgovoriti. Pogleda palubnog asnika koji je ekao s druge strane pulta kako bi je mogao dopratiti do blagovaonice. Ispriavam se, vi ste samo slijedili naredbu. Proita brzojavku. MADAME ELIZABETH SCARLATTI: H.M.S. CALPURNIA, PUINA POTPREDSJEDNIK JEFFERSON CARTVVRIGHT MRTAV STOP UZROK SMRTI NEJASAN STOP VLASTI PREDMNIJEVAJU NENORMALNE OKOLNOSTI STOP UOI SMRTI CARTVVRIGHT NAJAVIO ZNAAJNU POZICIJU U ZAKLADI SCARWYCK STOP NEMAMO POTVRDE O TAKVOJ POZICIJI ALI INFORMACIJA POTEKLA OD POUZDANIH IZVORA STOP S OBZIROM NA TO ELITE LI TO KOMENTIRATI ILI DATI UPUTE STOP DOGAAJ VRLO TRAGIAN I ZABRINJAVAJUI KLIJENTIMA WATERMANA STOP NISU NAM POZNATE BILO KAKVE SUMNJIVE DJELATNOSTI POTPREDSJEDNIKA CARTVVRIGHTA STOP OEKUJEMO VA ODGOVOR STOP HORACE BOUTIER PREDSJEDNIK KOMPANIJE WATERMAN TRUST Elizabeth se zbunila. Brzojavila je Boutieru da e sve obavijesti u ime industrija Scarlatti dati Chancellor Drew Scarlett u roku od tjedan dana. Do tada nee biti nikakvih komentara. Zatim je poslala drugu brzojavku Chancelloru Drewu. 177 C. D. SCARLETT ISTONA 62. ULICA 129 NEW YORK U VEZI S JEFFERSONOM CARTWRIGHTOM NIKAKVE IZJAVE PONAVLJAM NIKAKVE IZJAVE NEE BITI DAVANE NI PRIVATNO NI JAVNO PONAVLJAM NI PRIVATNO NI JAVNO DOK NE KONTAKTIRAM IZ ENGLESKE STOP PONAVLJAM NIKAKVE IZJAVE STOP SRDANO KAO I UVIJEK MAJKA Elizabeth pomisli kako bi se morala vratiti za stol, ako ni zbog ega onda zato da ne pobudi preveliku pozornost. No, dok je slijedila palubnog asnika polagano se probijajui kroz uske hodnike, dolazila joj je sa sve veom zabrinutou na um injenica da je to bilo svojevrsno upozorenje. Odmah je odbacila vjerojatnost da bi uzrok smrti mogle biti Cartwrightove sumnjive djelatnosti. On nije bio sposoban za to. No, Elizabeth se morala pripremiti na to da njezin sporazum s Cartwrightom bude otkriven. Moglo bi biti vie objanjenja, koja bi mogla dati bez daljnje razrade. Dakako, bez obzira na ono to bi kazala, opi bi dojam bio da su je njezine godine ipak sustigle. Sporazum s takvim ovjekom kakav je bio Jefferson Cartvvright bio bi takav dokaz njezine ekscentrinosti da bi se morala postaviti pitanja o njezinim sposobnostima. No to nije zanimalo Elizabeth Scarlatti. Nije ovisila o miljenju drugih. Naavi se ponovo za kapetanovim stolom, objasnila je svoju odsutnost kratkom i tonom izjavom kako je umro jedan od njezinih najpouzdanijih suradnika, kojim se ponosila. Budui da, oito, nije htjela potaknuti daljnju raspravu o tome, nazoni za stolom izrazili su suut, a onda, nakon kratke stanke, nastavili avrljati. Kapetan Calpurnije, kruti Englez s gustim obrvama i golemim vilicama, dodade zamiljeno kako ga gubitak sposobnog poslovnog suradnika podsjea na premjetaj nekog dobrog mornara. Mladi ovjek uz Elizabeth nagnu se i tiho progovori. Kao da je iz neke operete, zar ne? 178 Starica mu uzvrati osmijeh. Govorei

tie nego ostali za stolom, odvrati mu. Pravi morski car. Moete li ga zamisliti kako nareuje da se mornar iiba? Ne mogu, odvrati mladi ovjek. Ali mogu ga zamisliti kako izlazi iz kade. To je smjenije. Vi ste zloesti. Udarimo li u ledenu santu, nastojat u vas izbjei. Ne biste mogli. Ve bih bio u prvom amcu za spaavanje, a netko bi sigurno i za vas ve rezervirao sjedite u njemu. Neodoljivo se osmijehnuo. I Elizabeth se smijeila. Taj mladi ovjek zabavljao ju je i doista ju je osvjeilo to se spram nje odnosio dobroudno i drsko u isti mah. Zabavno su avrljali o svome buduem kretanju po Europi. Bilo je to fascinantno i neusiljeno, jer ni jedno od njih dvoje nije imalo namjeru rei bilo to znaajno. Nakon zavrene veere, kapetanovo drutvo vanih putnika uputilo se do igranice, gdje su se rasporedili za brid. Pretpostavljam da izvrsno igrate, ree Canfield nasmijeivi se. Budui da sam i ja dobar, igrat emo zajedno. Teko je odbiti tako laskav poziv. Onda se on poe raspitivati. Tko je umro? Netko koga moda poznajem? Sumnjam, mladi ovjee. To nikad ne moete sa sigurnou tvrditi. Tko je to bio? Kako biste vi uope mogli poznavati nekog nepoznatog ovjeka iz moje banke? Nasluujem da je ipak bio vaan. Neki su doista zamiljali da on to jest. Pa, ako je dobro stajao s novcem, moda sam mu mogao prodati tenisko igralite. Stvarno, gospodine Canfield, vi se ne date. Elizabeth se nasmija dok su ulazili u prostoriju. 179 Tijekom igre Elizabeth je zapazila kako Canfield ipak nije prvorazredan igra, premda se drao da jest. U jednom trenutku propustio je priliku, sasvim nepotrebno, pomisli Elizabeth, moda zato to je htio biti udvoran. Zapitao je stjuarda ima li pri ruci neku posebnu vrstu cigara, a kad mu je ponuena druga vrsta, ispriao se rijeima kako e skoiti po cigare u svoju kabinu. Elizabeth je upamtila da je maloas, za veerom, armantni gospodin Canfield otvorio novu kutiju tankih cigara upravo uz kavu. Vratio se nekoliko minuta nakon zavretka kruga, uz ispriku da je morao otpratiti do kabine nekog starijeg gospodina kojega je uhvatila morska bolest. Suigrai iz suprotnog para promrmljae kako prihvaaju ispriku, ali Elizabeth ne ree nita. Promatrala je mladog ovjeka i zadovoljno utvrdila, pri emu se zadovoljstvo ipak mijealo s nekom zabrinutou, da je on izbjegavao njezin pogled. Igra je brzo zavrila; Calpurnia se ve neugodno ljuljala. Canfield je ispratio Elizabeth Scarlatti do njezina apartmana. Bili ste armantni, ree ona. Preputam vas sada mlaoj generaciji. Canfield se nasmijei i prui joj kljueve. Ako ba inzistirate, ali to me osuuje na dosadu. Znate i sami. Vremena su se promijenila ili, moda, mladi ljudi. Moda. Elizabethi se uini kako on nestrpljivo eka da ode. Dobro, jedna stara ena zahvaljuje vam. Vama zahvaljuje jedan ne tako mlad mukarac. Laku no, madame Scarlatti. Ona se okrenu prema njemu. Zanima li vas jo uvijek tko je bio onaj koji je umro? Shvatio sam da mi ne elite rei. Nije vano. Laku no. Zove se Cartwright. Jefferson Cartwright. Jeste li ga poznavali? Promatrala ga je pozorno. Ne, ao mi je, nisam. Izgledao je smireno i potpuno prostoduno. Laku no. 180 Laku no, mladi ovjee. Ona ude u apartman i zatvori vrata. Mogla je uti njegove korake kako se udaljuju vanjskim hodnikom. Kao da je bio netko kome se uri. Elizabeth skinu krzno i ue u prostranu, udobnu spavaonicu, s masivnim namjetajem koji je bio uvren o pod. Ukljui svjetiljku na nonom ormariu i sjede na rub kreveta. Pokuavala se prisjetiti to je kapetan Calpurnije sve rekao o mladom ovjeku kad joj je predstavljao uzvanike za svojim stolom, kako bi dobio njezinu suglasnost. Bit e tu jo jedan momak, rekao je tom prilikom kapetan, s vrlo dobrim vezama, dodao bih. Ime mu je Canfield. Elizabeth nije obraala panju na nastavak kratke biografije, jednako kao ni na ostale. Povezan je

s nekom tvrtkom koja se bavi sportskom opremom i esto putuje preko oceana. Tvrtka se zove Wimbledon, ini mi se. A onda, ako se Elizabeth mogla tono prisjetiti, kapetan je dodao i ovo: Brodska kompanija dala mu je prioritet. Vjerojatno je sin nekog starog prijatelja. kolske veze i takve stvari. Zbog njega sam morao izostaviti doktora Barstowa. Elizabeth je dala suglasnost bez dodatnih pitanja. Mladj ovjek je dakle doao za stol zato to je imao prioritet vlasnika engleske brodske kompanije. A glupi kapetan, navikao na socijalno i profesionalno vodee ljude obaju kontinenata, osjetio se obveznim da zbog mladia izostavi visoko cijenjenog kirurga. Ako ni zbog ega drugoga, onda da udovolji neiscrpnoj mati, Elizabeth podie telefonsku slualicu i nazva radijsku sobu. Calpurnia radio, dobra veer. Britanskim izgovorom rije veer pretvorila se u jedva ujni zvuk. Ovdje Elizabeth Scarlatti, apartman AA 3. Mogu li razgovarati s deurnim asnikom, molim vas. Ovdje deurni asnik Peters. to mogu uiniti? Jeste li vi bili na dunosti i ranije veeras? 181 Da, madame. Vae brzojavke poslane su odmah u New York. Trebale bi biti uruene za jedan sat. Hvala vam, ali nisam zvala zbog toga... bojim se da sam propustila nekoga s kim, sam se morala na i u radijskoj sobi. Je li me itko traio? Paljivo je oslukivala i najmanji znak oklijevanja. Ali nije ga bilo. Ne, madame, nitko vas nije traio. Dobro, moda je bio rastresen. Oprostite, osjeam se krivom. Zao mi je, madame Scarlatti. Osim vas, cijelu ovu veer pojavila su se jo samo tri putnika. Znate, ovo je tek prva no plovidbe. Budui da su bila samo trojica, bi li vam bilo teko opisati ih? Ni najmanje... Bio je jedan postariji par iz turistikog razreda i jedan gospodin, malo pripit, naalost. elio je razgledati radijsku sobu. Kako to? Razgledati radijsku sobu, madame. Za putnike prvog razreda imamo tri razgledavanja dnevno, u deset, dvanaest i dva. Stvarno zgodan momak, ali je popio koju au previe. Je li mlad? Pri kraju dvadesetih, moda? Obuen u veernje odijelo? Opis odgovara, madame. Hvala vam, asnice Peters. To nije vano, ali cijenila bih vau diskreciju. Naravno. Elizabeth ustade i krenu u salon. Njezin partner za bridom nije bio tko zna kakav igra, ali je bio savren glumac. 182 19 Matthew Canfield urio je niz hodnik jer ga je muio eludac. Moda e mu pomoi bar - i ljudi u njemu - na palubi B. Kad ga je pronaao, narui brendi. Vraka zabava, zar ne? Golemi tip irokih ramena, nalik ragbijakom braniu gurnuo je Canfielda na stolicu u blizini. Svakako. Canfield je odgovorio uz smijeak koji nije nita znaio. Znam te! Bio si za kapetanovim stolom. Vidjeli smo se za veerom. ^ Ovdje je dobra hrana. Zna to? I ja sam mogao biti za kapetanovim stolom, ali to je sranje. To bi bilo zanimljivo predjelo. Ne, zaista to mislim. Canfield zakljui da izgovor upuuje na nekoga tko esto zalazi kod Tiffanvja na Park aveniji. Moj stric posjeduje gomilu dionica. Ali, kaem ti, to je sranje. Moete zauzeti moje mjesto, ako elite. Ragbija se otkotrlja malo unatrag a onda povrati ravnoteu prihvativi se za pult. Ovdje je previe dosadno. Hej, barmenu! Burbon s umbirom! 183 Ragbija se uspravi i naleti na Canfielda. Oi su mu bile staklaste i miii zamalo njima nisu upravljali. Vrlo svijetla kosa padala mu je na elo. Sto si ti, mome? Ide li jo uvijek u kolu? Hvala na komplimentu. Ne, radim za tvrtku Wimbledon Sportska Oprema. A ti? Canfield se uspravi na stolici, okrenuvi se kako bi mogao promatrati gomilu. Godwin i Rawlings. Vrijednosni papiri. Vlasnik je moj tast. Peta kua po veliini u gradu. Vrlo dojmljivo. A koja je tvoja veza? to? Veza. Kako si dospio za veliki stol? Uinili su mi to prijatelji kompanije, ini mi se. Radimo s engleskim tvrtkama. Wimbledon. To je u Detroitu. U Chicagu. Aha. Abercrombie od palica. Shvaa? Abercrombie od palica. Mi smo

solventni. Canfield izree to ravno u lice pijanom plavokosom Adonisu. Nije to rekao ba ljubazno. Ne uzrujavaj se. Kako se zove? Canfield je htio odgovoriti, ali onda mu pogled privue pijaneva kravata. Nije znao zato. Onda Canfield zapazi i kope na koulji. Bile su velike, u dvije intenzivne boje kao i kravata. Boje su bile tamnocrvena i crna. Je li ti maca odgrizla jezik? Sto? Kako se zove? Ja sam Boothrovd. Chuck Boothrovd. On se ponovo pridra za pult od mahagonija, kako bi ostao uspravan. Ti kopa za Abercrombieja i... opla! Oprosti, za Wimbledona? Boothrovd kao da je zapadao u pijanu nesvjesticu. 184 I raunovoa zakljui da mu brendi nee biti od koristi. Osjeao se ve sasvim loe. Da, kopam. Sluaj, prijatelju, nije mi dobro. Nemoj se uvrijediti, ali mislim da bih trebao otii prije nego to mi se dogodi neto nezgodno. Laku no, gospodine... Boothrovd. Tako je. Laku no! Boothrovd je uspio upola otvoriti oi i nainiti znak pozdrava dok se hvatao ae s burbonom. Canfield je pourio ali nije bio ba siguran na nogama. Chucksie, slatki moj! Tamnokosa ena abi se u potpuno pijanog Boothroyda. Nestane svaki put kad te pokuavam pronai! Ne budi zloesta, ljubavi. Bit u takva svaki put kad se bude tako ponaao! Barmen je naglo ustanovio da ima nekog posla i brzo se udaljio. Bootthrovd se zagleda u svoju enu i nekoliko kratkih trenutaka prestade se njihati. Zapiljio se u nju i pogled mu prestade biti nestalan, naglo ivnui. Nekomu tko bi ih promatrao oni bi bili samo mu i ena koji se nateu oko njegova pijanstva, ali s onom tihom odlucnou koja radoznalce dri podalje. Iako je i dalje bio pognut, Chuck Boothrovd progovori jasno unato buci gomile. Bio je odjednom trijezan. Ne brini se, makice. Siguran si? Sasvim. Tko je on? Poznati trgovac. Zakljuujem da je samo opsjednut mislima o poslu. Ako je trgovac, zato su ga za stolom stavili pored nje? Hajde, prestani. Malo si ivana. Samo zabrinuta. Objasnit u ti. Radi za onu sportsku tvrtku u Chicagu. Wimbledon. Pola svoje robe uvoze od nekoliko engleskih kompanija. Boothrovd zastade kao da objanjava djetetu neku sitnu zakoljicu. Ovo je britanski brod. Stara dama ima sjajne veze i netko je se eli domoi. Osim toga, on je potpuno pijan i uz to bolestan. Daj da malo gucnem. Gospoa Boothrovd prui ruku prema suprugovoj ai. Uzmi. Kad e to uiniti? Za dvadesetak minuta. Zato mora biti noas? Brod se ljulja i vrijeme je ogavno. Oni koji nisu pijani, povraaju. Moda i jedno i drugo. Sto elil da uinim? Dobro me pljusni, zatim se vrati do onoga s kim si ve bila i ispriaj to kao dobar vic. Kad odem daleko, reci im da je svretak na vidiku, ili tako neto. Za nekoliko minuta stropotat u se na pod. Pobrini se da me dva momka odnesu do kabine. Moda i trojica. Ne znam je li itko dovoljno trijezan. Onda pozovi stjuarda. Ili barmena, to e biti jo bolje. Barmena. Dosta sam ga namuio. Dobro. Ima li klju? Tvoj tatica dao mi ga je jutros u luci. 186 20 Canfield je doao do svoje kabine optereen pomilju da je bolestan. Beskrajno i sad ve estoko ljuljanje broda moralo je ostaviti posljedice. Upitao se zato ljudi zbijaju ale s morskom boleu. Njemu nikad nisu bile smijene. Nije se smijao kad bi ih ugledao u stripovima. Pade u krevet, odstranivi prethodno tek cipele. Zahvalno zapazi da mu san dolazi na oi. U prethodna dvadeset etiri sata bio je neprekidno izloen pritiscima. A onda se zau kucanje. Isprva tiho. Toliko tiho da je potaknulo Canfielda tek na to da se u krevetu okrene. A zatim sve glasnije i ubrzanije. Bijahu to otri udarci, kao da je netko udarao zglobom prsta, pa su odjekivali kabinom. Canfield se javi, jo uvijek napola u snu, to je? Bilo bi bolje da otvori vrata, prijatelju. Tko je? Canfield pokua odagnati dojam da mu se soba vrti oko galve. Snano kucanje odjeknu ponovo. Za Krista, dobro! Dobro! Raunovoa se muno

uspravi i otetura do vrata. Nove muke ekale su ga dok ih je pokuavao otkljuati. U kabinu upade spodoba u odori radijskog operatera. 187 Canfield se pokua pribrati koliko god je to mogao i promotri ovjeka koji se sad oslanjao o vrata. Rekao si mi da doem do tvoje kabine ako bude neto zanimljivo. Zna ve. to te toliko zanima? I onda? Pa, sigurno ne bi oekivao da jedan britanski pomorac samo tako prekri propise, zar ne? Koliko? Deset livri. Nebesa, to je to deset livri? Za tebe, pedeset dolara. Vraki skupo. Vrijedi toliko. Dvadeset dolara. Ma nemoj! ovjek koji je govorio na londonski nain jeknu. Trideset, i gotovo. Canfield se uputi prema krevetu. Prodano. Daj lovu. Canfield izvue lisnicu i dade operateru tri novanice od deset dolara. Dakle, to je to to vrijedi trideset dolara? Uhvaen si. Uhvatila te madame Scarlatti. ovjek nestade. Canfield se umi hladnom vodom kako bi se razbudio i po e razmatrati razne alternative. Uhvaen je, a da nije imao nikakva razumnog alibija. Po svemu, vie nije mogao biti koristan. Morat e ga zamijeniti nekim drugim, a za to e trebati vremena. Mogao bi uiniti barem to da udalji staricu od traga to bi je naveo na njegovo ishodite. Poalio se Bogu to u blizini nema Benjamina Revnoldsa, koji bi mu mogao dati neki mudar staraki savjet. A onda se prisjeti to je Revnolds kazao nekom drugom raunovoi koji se naao u nevolji. Poslui se samo dijelom istine i vidi pomae li ti. Pronai neko objanjenje za ono to si uinio. 188 Izie iz kabine i uspe se do A palube. Pronae njezin apartman i pokuca. Charles Conaway Boothroyd, izvrni potpredsjednik kompanije za promet vrijednosnicama Godwin i Rawlins, isprui se svom duinom po podu salona. Tri stjuarda, dva pripita gosta, njegova ena i jedan navigacijski asnik to se naao u prolazu, uspjeli su odvui tu tjelesinu od salona do kabine. Smijui se, svukoe s plavokosog gorostasa cipele i hlae i stavie na njega pokriva. Gospoa Botthrovd izvue dvije butelje ampanjca i nali ae spasiteljima. Sebi je nali u au za vodu. Stjuardi i asnik Calpurnije ispraznie ae tek na otar enin zahjtev, a zatim se izgubie to su bre mogli. Ipak, gospoa Botthrovd dospjela im je jo priopiti da je njezin suprug namrtvo pijan. Zajedno s dva preostala dobrovoljca, gospo a Boothrovd isprazni butelju do kraja. Tko ima slobodnu kabinu? upita. Ispostavilo se da je samo jedan neenja, dok je drugome ena bila na terevenki. Neka ondje i ostane, a mi krenimo za svoj raun! Izazov je uputila obojici. Mislite li da moete sa mnom izii na kraj? upita ih. Obojica odgovorite uglas, kao hrci privueni mirisom cedrovine. Upozoravam vas, dignut u suknju obojici, i ni to nee biti dovoljno! Gospoa Boothrovd lagano se zaljuljala dok je otvarala vrata. Boe! Nadam se da ete gledati jedan drugoga. To jako volim! Dvojica se zamalo sudarie dok su slijedili damu. Kurva! promrmlja Charles Conaway Boothrovd. Maknu pokriva i navue hlae. Otvori zatim ladicu i izvadi iz nje enine arape. 189 Kao da neto iskuava, navue kraj arapa preko glave, podie se s kreveta i pogleda se u ogledalu. Zadovoljan onim to je vidio, skide arapu i otvori koveg. Ispod nekoliko koulja nalazio se par tenisica i elastino ue, dugo oko etiri stope. Charles Conaway Boothrovd navue tenisice dok mu je ue lealo do nogu. Navue i crni pleteni pulover. Nasmijeio se. Bio je sretan ovjek. Elizabeth Scarlatti bila je ve u krevetu kad je zaula kucanje. Otvori ladicu nonog ormaria i izvadi iz nje mali revolver. Elizabeth ustade i uputi se do vrata prednje prostorije. Tko je? upita glasno. Matthew Canfield. elio bih s vama porazgovarati. Elizabeth se zbunila. Nipoto ga nije oekivala, pa pokua nai rijei. Sigurna sam da ste malo previe popili, gospodine Canfield. Zar ne moemo priekati do jutra? Ni sama sebi nije zvuala uvjerljivo. Potpuno vam je jasno da nisam odvie popio i da ne mogu

ekati. Morali bismo porazgovarati odmah. Canfield se nadao da e vjetar i valovi priguiti njegov glas. Nadao se takoer da e mu posao, koji mora obaviti, primiriti bolest. Elizabeth pristupi vratima. Uope ne mogu zamisliti zato bismo morali razgovarati upravo sada. Vjerujem da neu morati pozvati brodsku policiju. Za ime boje, gospoo, hoete li ve otvoriti vrata! Ili bih/iz morao pozvati policiju i objasniti im kako nas oboje zanima netko tko lunja Europom s milijunskim vrijednosnicama, od kojih, usput budi reeno, ja neu dobiti ni komada. Sto ste rekli? Elizabeth je ve bila nadomak salonskih vrata. Gledajte, madame Scarlatti. Matthew je priljubio ake uz drvo vrata. Ako su moje obavijesti imalo pouzdane, vi imate revolver. 190 Dobro. Otvorite vrata. Ako ne budem imao ruke iznad glave i ako me netko bude pratio, moete pucati! Zar to nije poteno? Otvori vrata, dok je Canfielda tek pomisao na predstojei razgovor spreavala da se ne srui od morske bolesti. On zatvori vrata i Elizabeth Scarlatti vidje tek tada koliko mu je loe. Kao uvijek, znala je to treba najprije uiniti. Posluite se mojom kupaonicom, gospodine Canfield. Ondje je. Olakajte se, a onda emo razgovarati. Charles Conaway Boothrovd gurnu dva jastuka ispod pokrivaa na svome krevetu. Uze ue i napravi vor kao na lasu. ukanje ueta umilno mu je zazvualo. Gurnu eninu arapu u dep i tiho napusti kabinu. Budui da se nalazio na A palubi s desne strane broda, da bi doao do eljenog cilja morao je samo zaobii etalite na krmi. Utvrdio je koliko se brod ljulja i kripi po nevremenu, pa je brzo ustanovio kako bi se ljudsko tijelo moglo baciti u vodu uz minimum pljuska o morsku povrinu. Botthrovd je bio temeljit profesionalac. Uskoro e svi uvidjeti koliko je vrijedan. Canfield izie iz kupaonice u mnogo boljem stanju. Elizabeth Scarlatti promatrala ga je sjedei u lealjci nedaleko od kreveta, uperivi revolver ravno u njega. Ako sjednem, hoete li maknuti tu prokletu stvar? Jamano ne. Sjedite, ipak, pa emo vidjeti. Canfield sjede na krevet i prebaci noge preko njega, tako da joj je gledao u lice. Starica nategnu okida. Gospodine Canfield, na vratima ste spomenuli neto to je jedini razlog zato ovo oruje jo nije okinulo. Ho ete li nastaviti? Hou. Prvo to mogu rei jest to da nisam... Canfield se ukoi. Netko je otvorio vanjska vrata. Raunovoa isprui ruku prema starici i ona smjesta, instinktivno, shvati da mu mora dati pitolj. 191 On ga odmah uze, a potom obzirno ali i vrsto spusti staricu na krevet. Ono to je vidjela u njegovim oima uvjerilo ju je da mu se mora pokoriti. Isprui se na krevetu koji je osvjetljavala tek svjetiljka na nonom ormariu. Canfield zamaknu u sjenu iza otvorenih vrata spavaonice. Dade joj znak da sklopi oi. Nije se nadao da e ga posluati, ali ipak jest. Elizabeth sagnu glavu ulijevo, dok su novine leale nadomak njezinoj desnoj ruci. Izgledalo je kao da je zaspala itajui. Vrata salona brzo su se otvorila i odmah potom zatvorila. Canfield se stisnu leima uza zid, vrsto drei mali pitolj. Kroz odkrinuta vrata mogao je vidjeti to se dogaa na drugoj strani. Odmah shvati da je to mogue i uljezu. Ipak, Canfield je bio u sjeni i nadao se da uljez ne zna za njega. Onda se uljez ukae i Canfield proguta pljuvaku, kako od zadivljenosti tako i od jeze. ovjek je bio golem, mnogo vii od Canfielda, irokih grudiju i ramena. Imao je na sebi crni pulover, crne rukavice, a na glavu mu je bila navuena neka prozirna i glatka tvar, moda svila, to je gorostasu davalo sablasan, neljudski izgled, uinivi mu lice potpuno izoblienim. Uljez proe kroz vrata spavaonice i zaustavi se blizu kreveta, jedva tri stope daleko od Canfielda. Dok je iz depa od hlaa izvlaio tanko ue, kao da je procjenjivao staricu. Pristupi lijevoj strani kreveta, naginjui se naprijed. Canfield skoi i udari uljeza po glavi to je jae mogao. Na mjestu udarca koa je odmah prsnula, pa se mrlja krvi proirila po navlaci glave. Uljez se

skljoka, pokuavajui rukama odrati ravnoteu. Okrenuo se ne bi li vidio tko ga je udario. Bio je zbunjen, ali samo trenutak. Ti! Bio je to uzvik ali i svojevrstan znak priznanja. Kurvin sine! Canfieldova memorija hitro se vratila u prolost, izdvajajui trenutke i dogaaje, ali nikako se nije mogao prisjetiti tko je taj 192 gorostas. Da bi ga morao poznavati bilo je oito, ali i pogibeljno zato to mu to nije uspjelo. Preplaena, ali bez panike, madame Scarlatti osloni se o stranju stranu kreveta, promatrajui prizor. Zapravo, razljutila se zato to nije mogla kontrolirati situaciju. Telefonirat u policiji, ree ona posve pribrano. Ne! Canfieldova zapovijed bila je stroga. Ne dotiite telefon. Molim! Mladiu, sigurno ste poludjeli! Hoe li da se pogodimo, mladiu? Glas mu je odnekud bio poznat. Raunovoa uperi oruje u glavu uljeza. Nema pogodbe. Skini s glave tu sablasnu navlaku. ovjek polagano die obje ruke. Ne, mome! Samo jednom rukom. Sjedi na drugu. S dlanom gore! Gospodine Canfield, moram inzistirati! Ovaj ovjek upao je u moju kabinu. Sam Bog zna je li me htio orobiti ili i ubiti. Nije to va posao. Moram telefonirati onima koji su mjerodavni! Canfieldu nije bilo jasno kako bi urazumio staricu. Nije, dodue, bio neki junak, pa bi mu slubena zatita dobro dola. Ali, bi li to zaista bila neka zatita? Pa i kad bi bila, ova grdosija pod njegovim nogama bila je samo veza koju je on, ili netko drugi u Grupi dvadeset, imao s iezlim Ulsterom Scarlettom. Canfield je shvatio da bi brodske vlasti, ako bi bile prizvane, brzo otpisale uljeza kao obinog lopova. Moda je taj ovjek doista bio lopov, ali Canfield je ivo sumnjao. Pod raunovotinom nogom, zakrinkani Charles Boothrovd doao je do istog zakljuka glede svoje budunosti. Pomisao na neuspjeh i potom zatvor bacila ga je u nesavladiv oaj. Canfield poe tiho govoriti starici. Htio bih vas upozoriti da ovaj ovjek nije obini lopov. Otkljuao je vrata, to znai da mu je netko dao klju. 193 Tako je! Dobio sam klju! Nee uiniti nita blesavo, mladiu? Nagodimo se. Platit u ti pedeset puta vie nego to bi mogao zaraditi prodajom bejzbolskih triarija! Sto misli? Canfield otro promotri ovjeka ispod sebe. Ovo je bilo neto novo, i to ga je uznemirilo. Je li provaljen? Iznenadan bol u elucu upozori Canfielda da se u prostoriji nalaze, moda, i dva rtvena jarca. Skini s glave tu prokletu navlaku! Gospodine Canfield, ovim brodom putovale su ve tisue ljudi. Do kljua ne bi bilo teko doi. Moram... Gorostas udari desnom rukom po Canfieldovu stopalu. Canfield opali u uljezovo rame dok ga je ovaj pokuavao privui k sebi. Bio je to revolver maloga kalibra, pa pucanj nije bio glasan. Ruka zakrinkanog neznanca grevito se odmaknu od Canfielda. Prihvatio se za rame. Canfield hitro ustade i svom snagom udari ovjeka nogom u glavu. Vrak cipele zahvatio je ovjeka postrance po vratu, otkinuvi mu komad koe ispod arape. ovjek se sagnu i udari Canfielda, poput ragbijaa, u trbuh. Canfield jo jednom opali; ovaj put metak je uao u neznanev golemi bok. Canfield se prislonio uza zid dok ga je uljez udarao po koljenicama, jeei pritom od bola. Kost i mii to su se nali na putu metku bijahu zdrobljeni. Canfield isprui ruku ne bi li strgnuo svilenu krinku, sada ve natopljenu krvlju. U tom asu gorostas na koljenima zamahnu lijevom rukom i pritisnu raunovou uza zid. Canfield ga udari pitoljem po glavi, u isti mah pokuavajui osloboditi se elino jake ruke koja ga je pritiskala. Dok je vukao uljeza za gleanj, njegov crni pulover podera se otkrivi rukav bijele koulje. Na maneti moglo se vidjeti dugme s dijagonalnim crvenim i crnim potezima. Canfield ga je nakratko zadrao, pokuavajui usput sabrati svoje spoznaje. Gorostas, ranjen i iskrvavljen, jeao je od bola i oaja. Ali Canfield je znao s kim ima posla i to ga je potpuno zbunilo. Pokuao je ispraviti ruku i istovremeno uperio revolver u protivnikovo koljeno. Nije to bilo lako, jer

ga je ruetina pritiskala u 194 eludac kao zamanjak parnog valjka. Upravo u trenutku kad je Canfield htio opaliti, uljez se uspravi i svom snagom baci na nieg protivnika. Canfield povue obara, vie nesvjesnom reakcijom nego namjerno. Kugla je prola kroz gornji dio trbuha. Charles Boothroyd ponovo pade. Matthew Canfield uto zapazi da starica pokuava dohvatiti telefon. Preskoi oborenoga gorostasa i istrgnu joj aparat iz ruke. Vrati slualicu u leite. Molim vas! Znam to inim! Jeste li sigurni? Siguran. Molim vas, vjerujte mi! Boe! Pazite! Canfield se izmaknu, uspjevi u posljednji as izbjei da mu gorostas slomi kraljenicu prstima koji su bili zgreni u ubilako oruje. Gorostas se spotaknu o krevet i pade na tlo. Canfield izmaknu staricu i ponovno uperi oruje u napadaa. Ako ne prestane, sljedei hitac ide ti ravno u glavu. A ja sam vrstan strijelac! U taj as Canfield se prisjeti da je na teaju bio jedini sudionik koji je dvaput zaredom promaio cilj. Lfeei na tlu, dok mu je vid bio zamraen bolom i krvlju natopljenom navlakom, Charles Boohtrovd shvati da mu vie nita ne preostaje. Dah mu je ve bio poremeen, krv je ulazila u dunik. Imao je jo samo jednu nadu - da se nekako dovue do kabine i pronae svoju enu. Ona e ve znati to treba uiniti. Platit e brodskom lijeniku cijelo bogatstvo da ga iscijeli. On bi ga ve shvatio. Od nekoga tko je tako okrutno kanjen ne mogu se zahtijevati objanjenja. Po e se dizati uz golem napor. Nejasno je mrmljao dok se uspravljao na madracu. Ne pokuavaj ustati, prijatelju. Odgovori mi na jedno pitanje. Sto... Sto? Prestani... 195 Gdje je Scarlett? Canfield osjeti da vrijeme juri na njegovu tetu. ovjek bi se svakog trenutka mogao onesvijestiti. Ne znam... Je li iv? Tko? Zna jako dobro - tko! Scarlett! Njezin sin! Posljednjim ostatkom snage Boothrovd uini neto gotovo nemogue. Pridravajui se za madrac, poe padati nauznak, kao da se onesvjeuje. Svojim oteanim pokretima zamalo je skinuo madrac s kreveta, zatim maknuo pokriva i kad je Canfield koraknuo prema njemu, Boothrovd iznenada zgrabi madrac i baci ga na raunovou. Dok je madrac letio, Boothrovd se baci za njim svom snagom. Canfield poe divlje pucati, ali meci su odlazili u strop jer su i on i starica izgubili ravnoteu. Boothrovd zamahnu posljednji put, gurnuvi to dvoje dolje i ispravivi se pritom, zahvaljujui zamahu. Okrenu se i, ne videi gotovo nita, otetura iz prostorije. Kad je dospio u prednju sobu, svue sa sebe arapu, otvori vrata i nestade. Elizabeth Scarlatti jeala je od bola, drei se za gleanj. Canfield odgurnu madrac i pokua pomoi starici da stane na noge. Bojim se da mi je slomljen gleanj ili dio potkoljenice. Canfield je jedino elio da krene u potjeru za nasilnikom, ali nije mogao ostaviti staricu u takvom stanju. Uostalom, ako bi je ostavio samu, ona bi smjesta dohvatila telefon, a to joj nipoto nije smio dopustiti. Odnijet u vas do kreveta. Za ime boje, stavite prvo madrac. Ja sam lomljiva! Canfield je bio razapet izmeu dvije mogunosti: da skine remen i zavee ruke starici a onda pojuri za Boothrovdom, ili da udovolji njezinu zahtjevu. Ono prvo ipak bi bilo aavo - starica bi poela vriskati. Stoga stavi madrac na krevet i njeno je poloi. Kako se osjeate? Sablasno. Trgnu se od bola dok joj je gurao jastuke iza lea. 196 Mislim da bih trebao pozvati brodskog lijenika. Ipak, nije dohvatio telefon. Pokuao je pronai rijei kojima bi je uvjerio da ga pusti neka radi svoj posao. Ima za to dovoljno vremena. Vi elite krenuti za onim ovjekom, zar ne? Canfield je strogo pogleda. Da. Zato? Mislite li da on ima neke veze s mojim sinom? Svaka sekunda koju potroim na objanjenja umanjit e mogunost da to utvrdim. Otkud bih mogla znati da ete raditi u mom interesu? Niste mi dopustili da pozovem pomo onda kad nam je zaista bila potrebna. Uostalom, vaom krivnjom zamalo smo oboje izgubili ivot. Mislim da zasluujem neko

objanjenje. Sada nemam vremena. Molim vas, imajte povjerenja u mene. Zato bih? Canfield zapazi krajikom oka ue koje je ostalo iza Boothrovda. Uz ostale razloge koje bi bilo predugo objanjavati, bili biste ubijeni da mene nije bilo ovdje. Pokaza prstom tanko ue na podu. Ako mislite da bi ovo posluilo tek da vam zavee ruke, uzmite u obzir prednost koju pri davljenju ima elastino ue u usporedbi s tkaninom od odjee. Da ste ovim bili zavezani, ve biste uspjeli osloboditi ruke. Podie ue i stavi joj ga pred nos. Ali ne i vrat. Promotri ga pozorno. Tko ste vi? Za koga radite? Canfield se prisjeti smisla svoga dolaska - rei samo dio istine. Odluio je rei da radi za neku privatnu tvrtku koja se zanima za Ulstera Scarletta - za kakav magazin ili kakvu drugu publikaciju. U trenutanim okolnostima, to bi objanjenje bilo glupo. Boothroyd nije bio kradljivac nego ubojica po narudbi. Elizabeth Scarlatti trebala je biti umorena. Ona nije bila urotnica. Ja radim za vladu Sjedinjenih Drava. Moj Boe! Taj blesavi senator Brownlee! Nisam imala pojma! Ni on, uvjeravam vas. On nas je, i ne znajui to, pokrenuo, i to je sve. 197 I sad se itav Washington igra detektiva, a da ja o tome nisam obavijetena! Iznenadilo bi me ako bi za to u Washingtonu znalo vie od deset ljudi. Kako va gleanj? Izdrat e, kao i ja, s obzirom na okolnosti. Ako dozovem lijenika, hoete li izmisliti neku priu da ste se spotakli i pali? Samo da dobijem malo vremena. To je sve to vas molim. Imam za vas neto bolje, gospodine Canfield. Pustit u vas da odete. Lijenika moemo pozvati i kasnije, ako to bude potrebno. Otvori ladicu nonog ormaria i prui mu klju apartmana. Canfield krenu prema vratima. Pod jednim uvjetom. Starica je to rekla dovoljno glasno da ga zaustavi. Sto je to? Uvjet je da ozbiljno razmotrite neto to u vam predloiti. Canfield se okrenu i upitno je pogleda. Kakav prijedlog? Da radite za mene. Brzo u se vratiti, ree raunovoa izlazei. 198 21 Tri etvrt sata kasnije Canfield se tiho vratio u apartman Elizabeth Scarlatti. Kad je zaula kako se klju okree u vratima starica je prestraeno vrisnula. Tko je? Canfield. Ude unutra. Jeste li ga pronali? Jesam. Mogu li sjesti? Molim. Sto se dogodilo? Za ime boje, gospodine Canfield! Sto se dogodilo? Tko je on? Zvao se Boothrovd. Radio je za neku newyorku brokersku kuu. Bio1 je oito unajmljen ili je dobio zadatak da vas ubije. No on je mrtav i njegovo tijelo ve je daleko iza nas - rekao bih, tri milje. Dobri Boe! Starica sjede. Da krenemo od poetka? Mladiu, znate li to ste uinili? Poet e potrage i istrage! Na brodu e doi do guve! Netko e se nai u guvi, doputam to. Ali mislim da e se sve obaviti rutinski. Istraga nee biti odvie poduzetna. Jedino e oaloena i zbunjena udovica biti strpana u svoju kabinu. Sto hoete rei? Canfield joj je ispriao kako je pronaao Boothrovda blizu njegove kabine. Zatim se tek povrno dotaknuo sumornijih 199 pojedinosti o tome kako je pretraio tijelo i bacio ga preko palube, ali je podrobno opisao kako se vratio u bar i ondje doznao da je Boothrovd vjerojatno otiao prije nekoliko sati. Barmen je, jamano pretjerujui, ispriao da ga je pola tuceta ljudi s mukom odnijelo i smjestilo u krevet. Vidite, taj njegov vrlo upadljivi alibi najloginije je objanjenje njegova... nestanka. Prije nego to uplovimo u luku, pretrait e cijeli brod! Ne, nee. Zato ne? Otrgnuo sam komad njegova pulovera i privrstio ga na ogradu ispred njegove kabine. Bit e svakom jasno da se pijani gospodin Boothrovd pokuao vratiti drutvu i da je tako dolo do nesree. Pijanac i loe vrijeme, to nije dobra kombinacija. Canfield zastade i zamisli se. Ako je radio sam, bit e sve u redu. Ako nije... Canfield zakljui kako je bolje uutjeti. Zar ste zbilja morali baciti ovjeka u more? Zar bi bilo bolje da ga pronau s etiri metka u tijelu? Tri. Jedan je u stropu iznad kreveta. Utoliko gore.

Naili bi na njegov trag kod vas. Ako ima nekog pomonika na brodu bili biste mrtvi prije zore! Mislim da imate pravo. to emo sada? ekat emo. Razgovarat emo i ekati. ekati - to? Da netko pokua odgonetnuti to se dogodilo. Moda njegova ena. Moda netko tko mu je dao klju. Netko. Mislite li da e pokuati? Sigurno, ako na brodu postoji netko tko je s njim suraivao. Zbog jednostavnog razloga to je sve odletjelo u vjetar. Moda je bio samo provalnik. Nije bio to. Bio je ubojica. Ne bih vas htio prestraiti. Starica zabrinuto pogleda Canfieldu u oi. Tko bi to mogao biti, gospodine Canfield? 200 Ne znam. O tome bismo trebali porazgovarati. Vi vjerujete da su oni u nekoj vezi s nestankom mog sina, zar ne? Da. Zar i vi ne mislite tako? Nije odgovorila izravno. Rekli ste da bismo trebali krenuti od po etka. Gdje je poetak, po vaem miljenju? Poetak je bio kad smo otkrili da su potajno prodane amerike vrijednosnice, vrijedne milijune dolara. I to na stranoj burzi. Kakve veze to ima s mojim sinom? On je bio ondje. On se nalazio u odreenom podruju kad su se proirile glasine. Godinu dana kasnije, nakon njegova nestanka, primili smo pouzdane obavijesti da se prodaja dogodila. On je bio ponovo ondje. Jasno, zar ne? Ili je to puka sluajnost. Ta je teorija propala kad ste mi prije sat vremena otvorili vrata. Starica promotri raunovou dok se sputao u stolicu. On ju je, meutim, promatrao poluotvorenih oiju. Zakljui da je bijesna, ali se svladava. Vi samo nagaate, gospodine Canfield. Ne bih rekao. A budui da znamo tko je onaj koji vas je htio ubiti i za koga je radio - za Godwina ili tako nekako na Wall Streetu - mislim da je slika prilino jasna. Netko, netko iz pete po veliini brokerske kue u New Yorku, dovoljno je na vas bijesan ili dovoljno prestraen da je poelio vau smrt. To su nagaanja. Nagaanja, dovraga! Zbog njih sam dobio modrice! Kako je Washington utvrdio tu... dvojbenu vezu? Washington, to je jako mnogo ljudi. Mi smo, meutim, jedan mali vladin ured. Obino se neupadljivo bavimo kradljivim slubenicima na visokim poloajima. Zloslutni ste, gospodine Canfield. 201 Ni najmanje. Ako stric veleposlanika u vedskoj zarauje na uvozu iz vedske, mi to ve potiho sredimo. Pozorno ju je promotrio. Sad mi odjednom izgledate bezopasni. Ni jedno ni drugo, uvjeravam vas. A kakve to veze ima s vrijednosnim papirima? Ima veze veleposlanik u vedskoj, na primjer. Canfield se nasmija. Koji, meutim, koliko ja znam, nema strica u uvoznim poslovima. Veleposlanik u vedskoj? Niste li kazali da je posrijedi senator Brownlee? Nisam ja, to ste vi rekli. Brownlee je napravio toliku guvu da je Odjel pravosua morao pozvati svakoga tko je ikad imao veze s Ulsterom Scarlettom. Mi smo se odazvali takvom jednom pozivu. Vi ste s Revnoldsom! Jo jedanput, to je vaa tvrdnja. Nije moja. Prestanite s tom igrom. Vi radite za Revnoldsa, zar ne? Prije svega, ja nisam va zatvorenik. Ne doputam da me ispitujete. Vrlo dobro. to je dakle bilo s tim veleposlanikom u vedskoj? Vi ga ne poznajete? Vi ne znate nita o Stockholmu? Ne, naravno! Raunovoa joj je povjerovao. Prije etrnaest mjeseci veleposlanik Walter Pond obavijestio je Washington da se jedan stockholmski bankovni sindikat obvezao dati trideset milijuna dolara za velike snopove amerikih vrijednosnica ako one budu provercane preko granice. Njegov je izvjetaj imao nadnevak 15. svibnja. Iz vize vaeg sina vidljivo je da je uao u vedsku 10. svibnja. Kojeta! Moj sin bio je na branom putovanju. Put u vedsku nije pritom bio nita neobino. Bio je sam. ena mu je ostala u Londonu. To je zaista neobino. 202 Elizabeth se podie iz lealjke. To se dogodilo prije vie od godine dana. Novac je samo obean... Veleposlanik Pond potvrdio je da je transakcija obavljena. Kada? Prije

dva mjeseca. Malo vremena nakon to je va sin nestao. Elizabeth prestade koraati i promotri Canfielda. Upitala sam vas neto prije nego to ste odjurili za onim ovjekom. Sjeam se. Ponudili ste mi posao. Bi li za moju suradnju s vaim uredom bilo dovoljno vae odobrenje? Cilj nam je isti. Medu nama nema sukoba. Sto bi to znailo? Moete li javiti da sam predloila dobrovoljnu suradnju s vama? To je istina, gospodine Canfield, samo istina. Pokuali su me ubiti. Da nije bilo vas, bila bih mrtva. Ja sam samo jedna preplaena stara ena. Pretpostavit e se kako znate da je va sin iv. Ne znam. Samo sumnjam. Zbog vrijednosnica? Odbijam to priznati. Onda, zato? Prvo vi odgovorite meni. Bih li se mogla posluiti utjecajem vaeg ureda a da me se vie ne ispituje?... I da pritom odgovaram samo vama. > Drugim rijeima, ja bih bio odgovoran za vas. Tono tako. Mogue je. I u Europi? Imamo uzajamne sporazume s veinom - Onda je ovo moja ponuda, prekide ga Elizabeth. Dodajem da se o njoj ne moe pregovarati... Stotinu tisua dolara. Plativo u obostrano zadovoljavajuim obrocima. Matthew Canfield zabulji se u samopouzdanu staricu i odjednom se prestravi. Bilo je neega uasavajueg u svoti koju je 203 Elizabeth Scarlatti upravo spomenula. Ponovio je njezine rijei, gotovo neujno. Stotinu tisua - 'I prah e ponovno postati'. Gospodine Canfield, prihvatite moju ponudu i uivajte u ivotu. Raunovoa se oznojio iako u sobi nije bilo ni pretopio ni osobito vlano. Ve znate moj odgovor. Da, mislila sam... Nemojte se zbuniti. Za transfer novca potrebne su tek male formalnosti. Imat ete dovoljno da se osjeate ugodno, ali nedovoljno da biste mogli postati neodgovorni. To bi bilo nezgodno... Dobro, gdje smo ono stali? to? Ah, da. Zato vjerujem da je moj sin iv? Neovisno o vrijednosnicama o kojima govorite. Da, zato? Izmeu travnja i prosinca prole godine moj sin dao je prenijeti stotine tisua dolara bankama diljem Europe. Mislim da on kani ivjeti od tog novca. Krenula sam u potragu za polozima. Slijedim trag tog novca. Elizabeth shvati da joj raunovoa ne vjeruje. To je stvarnost. Ali i vrijednosnice su stvarne, zar ne? Govorei nekome tko je na mom platnom popisu i s obzirom na to da u izvan ove sobe opovrgnuti da ita o tome znam... da. Zato biste to onda poricali? Pitanje je dobro. Nisam sigurna da ete razumjeti, ali pokuat u objasniti. To da su vrijednosnice nestale otkrit e se tek za godinu dana, otprilike. Nemam zakonsko pravo ispitivati stanje zaklade mog sina - nitko to nema - sve dok obveznice ne postanu naplative. Uiniti to znailo bi javno optuiti obitelj Scarlatti. To biraznijelo industrije Scarlatti. Uinilo bi sumnjivima sve transakcije Scarlattijevih u bilo kojoj bankovnoj ustanovi civiliziranog svijeta. Odgovornost je, dakle, teka. S obzirom na novac o kojemu je rije, mogla bi izbiti panika u stotinjak korporacija. 204 Canfield je doao do krajnjih mogunosti svoje koncentracije. Tko je bio Jefferson Cartvvright? Jedina osoba koja je jo znala za te vrijednosnice. Boe! Canfield se podie. Mislite li vi zaista da je on ubijen zbog navedenih razloga? Ne znam da postoje ikakvi razlozi. Oni su neizravni. Bio je preljubnik na glasu. Raunovoa pogleda staricu u oi. A vi kaete da je on bio jedini koji je jo neto znao o vrijednosnicama. Da. Onda mislim da je upravo zbog toga ubijen. U vaem dijelu grada ne ubija se nekoga zato to spava s vaom enom. To moe biti samo izlika da vi spavate s njegovom. Onda ste mi vi potrebni, gospodine Canfield, zar ne? to ste naumili raditi kada doemo u Englesku? Tono ono to sam vam rekla. Poet u s bankama. Sto bi vam to otkrilo? Nisam sigurna. Prema uobiajenim mjerilima, to su bile znatne svote. Novac je morao nekamo otii. Sigurno ga nitko nije nosio u papirantim vreicama. Moda e neto otkriti rauni pod lanim imenima, moda su na brzinu

pokrenuti neki mali poslovi - ne znam. Ali znam da e taj novac sluiti za plaanja dok vrijednosnice ne postanu naplative. Kriste, on je prebacio u Stockholm trideset milijuna dolara! Nije to sasvim sigurno. Rauni u ukupnoj vrijednosti od trideset milijuna mogli su biti otvoreni i u vicarskoj - i to sa zlatnom podlogom, ali bit e nenaplativi jo dugo vremena. Koliko dugo? Dok se ne potvrdi autentinost svakog dokumenta. Budui da su se nali na stranoj burzi, mogli bi protei i mjeseci. Vi ete, dakle, krenuti u potragu za bankovnim raunima. 205 ini se da je to jedina mogua polazna to ka. Elizabeth Scarlatti otvori ladicu pisaeg stola i izvadi iz nje torbicu. Otkljuala ju je i uzela iz nje samo jedan komad papira. Mislim da raspolaete kopijom ovoga. Voljela bih kad biste proitali to tu pie i osvjeili svoje pamenje. Urui mu papir. Bio je to popis inozemnih banaka u kojima je Waterman Trust uplatio novac za Ulstera Stewarta Scarletta. Canfield se prisjeti da ga je vidio meu dokumentima poslanim iz Odjela pravosua. Da, vidio sam to, ali nemam kopiju... Neto manje od milijun dolara. Jeste li zapazili nadnevke kad je podizan novac? Sjeam se da je posljednji put podignut oko dva tjedna prije nego to su se va sin i njegova ena vratili u New York. Nekoliko bankovnih rauna jo je otvoreno, zar ne? Da, ovdje... U Londonu i Haagu. Starica ga prekide i nastavi bez zadravanja. Ne mislim na to, iako bi i to moglo koristiti. Ono na to upozoravam jest zemljopisni oblik. Kakav zemljopisni oblik? Poevi od Londona, na sjever do Norveke, zatim ponovo na jug do Engleske to jest do Manchestera, zatim na istok u Pariz, pa opet na sjever, u Dansku, na jug do Marseillea, na zapad u panjolsku i Portugal, na sjeveroistok do Berlina, opet na jug do sjeverne Afrike, do Kaira, zatim na sjeverozapad do Rima u Italiji, onda na Balkan, pa natrag zapadno, do vicarske - i tako dalje. Jedna slagalica. Starica je sve to izgovarala napamet, dok je Canfield pokuavao pratiti podatke na popisu. Na to ciljate, madame Scarlatti? Zar vam tu nita nije neobino? Sin vam je bio na medenom mjesecu. Ne znam kako se ljudi iz vaeg svijeta ponaaju kad su na medenom mjesecu. Ja u tim okolnostima znam samo za slapove Niagare. To kretanje nije normalno. Ne bih o tome nita znao. 206 Da vam objasnim... Vi ne biste krenuli na put iz uitka poinjui ga u Washingtonu DC, pa onda doputovali u New York, zatim se vratili u Baltimore i produili do Bostona. Vjerojatno ne bih. Moj sin kretao se unutar jednog polukruga. Posljednje odredite, s posljednjim i najveim podizanjem novca, bilo je na toki koju bi, loginije gledano, morao dosegnuti mjesecima ranije. Canfield se izgubio u pokuajima da slijedi banke i dane. Ne brinite se, gospodine Canfield. Bilo je to u Njemakoj. U jednom nepoznatom gradu u junoj Njemakoj koji se zove Tassing... Zato? 207 o 22 Drugi i trei dan putovanja Calpurnije bili su mirni, kako po vremenu tako i po onome to se dogaalo u kabinama prvog razreda. Novost o smrti jednog putnika bacila je sjenku na raspoloenje putnika. Gospoa Boothrovd nije smjela izlaziti iz svoje kabine, u kojoj je boravila pod stalnim nadzorom brodskog lijenika i medicinskih sestara. uvi vijest o sudbiti supruga dobila je napad histerije, pa je bilo nuno davati joj snane doze sredstava za umirenje. Ali treeg dana, sa smirenjem nevremena, ivnuo je i optimizam putnika. Elizabeth Wyckham Scarlatti i njezin mladi pratitelj za stolom dogovorili su se da se razdvoje nakon svakog obroka. Ali svake veeri u deset i pol Matthew Canfield preuzimao je u njezinom apartmanu straarsku slubu, kako se ne bi dogodilo da netko uini ono to je Boothrovd pokuao. Meutim, oboje su bili nezadovoljni tim dogovorom. Kad bih imala sto godina manje, ljudi bi mogli pomisliti da ste jedan od onih odbojnih mukaraca koji nude svoje usluge sredovjenim

pustolovkama. Da ste potroili malo svoga novca na kupnju vlastitog transatlantika, mogao bih mirno spavati. 211 Ti kasnononi razgovori ipak su posluili nekoj svrsi. Njihovi su se planovi poeli uobliavati. Diplomatski se porazgovaralo i o Canfieldovim odgovornostima u ulozi namjetenika Elizabetu Scarlatti. Znate, ree mu Elizabeth, ja ne oekujem od vas da uinite bilo to tetno za vladu. Ili bilo to protiv vae savjesti. Vjerujem u ljudsku savjest. Ali, koliko mogu shvatiti, vi ste ona koja e odluivati to je tetno a to nije. Do neke mjere, da. Mislim da sam za to sposobna. to e se dogoditi ako se s vama ne sloim? Prijei emo taj most kada doemo do njega. Sjajno! U biti, Matthew Canfield slat e i dalje svoja izvjea Grupi dvadeset u Washingtonu, ali s jednom promjenom - prethodno e biti predloena na odobrenje Elizabethi Scarlatti. Zajedno e, posredstvom raunovoe, podnositi ovaj ili onaj zahtjev njegovu uredu, koji im se ve bude uinio potrebnim. U svemu to bi se ticalo njezine dobrobiti, starica e bez prigovora initi ono to joj kae mladi ovjek. Matthew Canfield primit e deset obroka po deset tisua dolara, a prvi na dan njihova dolaska u London. U manjim amerikim novanicama. Vi ete shvatiti, gospodine Canfield, da se ovaj na sporazum moe i drukije promatrati. Kako? Va ured koristit e se mojom bistrinom, koja je znatna, i to zabadava. Sto e sigurno koristiti poreznim obveznicima. Stavit u taj podatak u svoje sljedee izvjee. Ipak, jo nije bio razrijeen glavni problem u ovom dogovoru. Da bi raunovoa mogao udovoljiti obim poslodavcima, moralo je biti pronaeno objanjenje njegove veze sa staricom. Kako bi prolazili tjedni, to bi postajalo sve oitije, a bilo bi glupo proglasiti to nekom 212 vezom radi druenja ili radi obavljanja poslova. Oba objanjenja bila bi sumnjiva. Matthew Canfield upita s nekom dozom osobnog interesa: Kako podnosite svoju snahu? Pretpostavljam da mislite na Ulsterovu enu. Chancellorovu ne podnosi nitko. Tako je. Svia mi se. Ipak, ako mislite na nju kao na treeg sudionika, moram vam rei da me ona prezire. Ima za to mnogo razloga, veinom valjanih. Da bih dobila ono to sam naumila, morala sam s njom biti prilino gruba. Moja je jedina obrana pritom - ako bi mi trebala, to nije sluaj da su moje namjere bile i na njezinu korist. To me silno veseli, no mislite li da bismo je ipak mogli pridobiti za suradnju? Sreo sam se s njom nekoliko puta. Ona nije osobito odgovorna osoba. Mislim da vam je to poznato. Da. Znam i to kako ona misli da je va odlazak u Europu u vezi s vaim sinom. Shvaam to. Ipak, to bi pomoglo da je pridobijemo, ali ne mogu to pokuati ni brzojavkom a jo manje pismom. Imam bolji nain. Vratit u se po nju i ponijeti sa sobom vae... pismeno objanjenje. Ne odvie obvezujue, niti odvie odreeno. Za ostalo bih se ja pobrinuo. Mora biti da je jako dobro poznajete. Ne ba. Ako je budem mogao uvjeriti da ste vi - i ja - na njezinoj strani... ako je netko na njezinoj strani, ona bi sigurno pripomogla. Mogla bi to. Mogla bi nam pokazati mjesta... I prepoznati ljude... Ali to u ja raditi dok vi budete u Americi? Kad se vratite bit u bez sumnje mrtva. Canfield je na to ve mislio. Kad stignemo u Englesku, sklonit emo vas nekamo. Molim? 213 Radi besmrtnosti vae due. I one vaeg sina, takoer. Ne razumijem vas. Otii ete u samostan. Cijeli svijet zna da ste u tuzi. To bi, dakle, bilo logino. Saopit emo novinama da ste otili u pribjeite, o ijem se mjestu ne moe nita rei, na sjeveru Engleske. A onda emo vas poslati nekamo na jug. Pritom e pomoi moj ured. To zvui zaista smijeno! Imat ete na sebi crnu odjeu. Tuna gospoda Boothrovd, zaogrnuta velom, izvedena je meu prvim putnicima. Na carini ju je ekao ovjek koji je ubrzao formalnosti i zatim je smjestio u Rolls-Royce, koji se nalazio na ulici. Canfield je promatrao kako taj par ulazi

u vozilo. Tri etvrt sata kasnije Canfield se prijavio u hotelu. S javne govornice pozvao je svoga londonskog suradnika, pa su se dogovorili da se nau im Londonac bude mogao doi. Raunovoa je sljedeih pola sata uivao u stabilnosti suhozemnog kreveta. Bio je potiten zbog toga to e se uskoro morati ponovo ukrcati na brod, no znao je da nema drugog rjeenja. Janet e omoguiti najrazumnije objanjenje zato je odluio pratiti staru gospou, a bilo je uostalom logino da ena i majka iezlog Ulstera Scarletta putuju zajedno. Canfield nije bio nimalo nezadovoljan izgledom da dulje bude u drutvu Janet Scarlett. Istina, bila je svojeglava, no poeo je sumnjati u to je li uz to i drolja. Zamalo je poeo dremuckati, ali kad pogleda uru vidje da dogovoreni susret kasni. Podie slualicu i sa zadovoljstvom zau odreit britanski izgovor. Madam Scarlatti je u apartmanu broj pet. Imamo upute da prethodno najavimo svakog posjetitelja, gospodine. Uinite to, molim vas, a ja u odmah doi. Hvala vam. Prije nego to mu je Elizabeth Scarlatti otvorila vrata, Canfield izgovori vrlo glasno svoje ime. Starica dovede mladia do stolice, dok se ona smjestila u golemu viktorijansku sofu uz prozor. 214 Pa, to emo sada initi? Prije manje od jednog sata telefonirao sam naem ovjeku u Londonu. Trebao bi se uskoro pojaviti. Tko je on? Rekao je da se zove James Derek. Ne poznajete ga? Ne. Zvao sam broj telefona koji sam dobio, i ovjek nam je dodijeljen. To je uzajamno pomaganje. Zgodno, zar ne? Bila je to, zapravo, izreena tvrdnja. Za te usluge plaamo raun. Sto e on eljeti doznati? Samo ono to mu mi budemo htjeli rei. Nee postavljati pitanja osim ako ne bismo zatraili neto protivno britanskoj vladi ili neto tako skupo da bi to morao opravdati. To e ga, uostalom, najvie zanimati. Prilino zabavno. Rije je o novcu poreznih obveznika. Canfield pogleda uru. Zatraio sam da donese popis vjerskih utoita. Vi to doista namjeravate uiniti, zar ne? Tako je. Osim ako on ne bude imao neku bolju zamisao. Ja u otputovati u Ameriku i bit u ondje dva i pol tjedna, otprilike. Jeste li dovrili pismo za svoju snahu? Jesam. Prui mu omotnicu. Zazvoni telefon, smjeten na stolu s druge strane sobe. Elizabeth pouri do stola i javi se. Je li to Derek? upita Canfield nakon to je odloila slualicu. Da. Dobro. A sad bih vas zamolio, gospodo Scarlatti, da ja obavim vei dio razgovora. Ako vas pritom neto zapitam, o ekujem poten odgovor. Je li? Zar neemo prethodno razmijeniti signale? Ne. Njega, zapravo, nita ne zanima. Vjerujte mi. U biti, mi samo smetamo jedan drugome. 215 Da mu ponudim neko pie, ili aj? Je li to doputeno? Mislim da bi vrlo cijenio ponudu piem. Pozvat u sobnu slubu i narediti da postave bar. Zgodno. Elizabeth Scarlatti podie slualicu i narui kompletan izbor vina i estokih pia. Canfield sa smijekom poprati taj dokaz kako ive bogati i zapali jednu od svojih tankih cigara. James Derek bio je ovjek ugodna izgleda u ranim pedesetim godinama, pomalo debeljukast, s izrazom uspjenog trgovca. Bio je strahovito uglaen, ali u biti hladan. Kad bi progovorio, neprekidni smijeak po eo bi pokazivati tendenciju da se pretvori u stisnuti potez usana. Imamo podatke o Rollsu u luci. Pripada nekom markizu Louisu Bertholdeu, Francuzu i strancu s dozvolom boravka. Prikupit emo podatke o njemu. Dobro. A kako stojimo sa pribjeitima? Britanac izvue komad papira iz unutarnjeg depa. Mogli bismo ih predloiti nekoliko, ovisno o tome kakve vanjske kontakte eli imati madame Scarlatti. Postoji li sklonite u kojemu bi bilo kakav kontakt bio potpuno nemogu? I s jedne i s druge strane? Onda bi, naravno, moralo biti katoliko. Postoje dva ili tri te vrste. Ali sluajte! prekide ih nezadovoljna starica. Koja su to sklonita? upita Canfield. Jedno je benediktinsko a drugo karmeliansko, oba, sluajno, na jugozapadu. Tree, karmeliansko, blizu je

Cardiffa. Postoje neke granice, gospodine Canfield, i elim da ih uzmete u obzir, Ne elim imati posla s tim ljudima! Gospodine Derek, koje je najpomodnije i najtraenije sklonite u Engleskoj? upita raunovoa. Pa, vojvotkinja od Gloucestera odlazi svake godine u opatiju York. Opatija pripada anglikanskoj crkvi, naravno. 216 Izvrsno. Poslat emo vijest svim agencijama da se madame Scarlatti smjestila onamo na mjesec dana. To je mnogo prihvatljivije, izusti starica. Nisam jo dovrio. On se okrenu Londoncu, kojega je to zabavljalo. A zatim nas prijavite kod karmelianki. Sutra ete odvesti madame Scarlatti onamo. Kako vi kaete. Samo trenutak, gospodo. Ne prihvaam! Sigurna sam da e gospodin Derek uvaiti moje elje. Strano mi je ao, madame. Imam upute da naredbe primam od gospodina Canfielda. A i mi imamo meusobni sporazum, madame Scarlatti. elite li ga moda raskinuti? to bih mogla rei onim ljudima? Jednostavno ne mogu podnijeti sva ona lupetanja to dolaze iz Rima! Bit ete osloboeni te neugode, madame. ree Derek. One imaju zavjet utnje. Neete od njih uti ni rijei. Razmiljat ete, dodade raunovoa. To je dobro za besmrtnost due. 217 23 YORK, ENGLESKA, 12. kolovoza 1926- Glasovita opatija u Yorku pretrpjela je razornu eksploziju i poar danas u zoru. Nesrea se dogodila u zapadnom krilu, rezidencijalnom dijelu vjerskog reda. Prilikom traginog dogaaja izginuo je nepoznat broj sestara i novakinja. Vjeruje se da eksploziju treba pripisti pogreci u funkcioniranju sustava grijanja, koji je red nedavno dao instalirati. Canfield je pro itao vijest u brodskim novinama dan prije nego to je prispio u New York. Uinili su dobro svoj domai uradak, pomisli. Koliko god cijena bila bolno visoka, time su barem potvrena dva zakljuka: priopenje za tisak bilo je proitano i madame Scarlatti bila je oznaena kao cilj. Raunovoa izvue iz depa stariino pismo za Janet Scarlett. Proitao ga je ve mnogo puta i drao ga je djelotvornim. Proitao ga je jo jednom. Drago moje dijete, svjesna sam da me osobito ne voli i tu injenicu pripisujem sebi na tetu. Ima pravo na takve osjeaje - Scarlattijevi nikad nisu bili ugodno drutvo. Ipak, bez obzira na sve, kao i bol to ti je nanesena, ti si sada jedna Scarlatti a i rodila si jednog Scarlattija. Moda e nas uiniti boljima nego to smo sada. 218 Ne tvrdim to lagana srca ili zbog nekih osjeaja. Prolost je pokazala da se najbolje iskazuju oni medu nama od kojih se to najmanje oekivalo, moda upravo zbog tekih odgovornosti to su im bile nametnute. Molim te da razmotri tu mogunost. Molim te, nadalje, da duboko promisli o onome to ti gospodin Matthew Canfield bude rekao. Pouzdajem se u njega, zato to mi je spasio ivot i u tom asu zamalo izgubio vlastiti. Njegovi i nai interesi nerazluivo su meusobno povezani. Priopit e ti ono to bude mogao i pritom postaviti na tebe velike zahtjeve. Jasamstara, vrlo stara ena, dragamoja, i nije mi preostalo jo mnogo vremena. Oni mjeseci ili godine to su mi jo preostali (a koji su dragocjeni samo meni) bit e moda prekraeni na nain koji, vjerujem, nije Boja volja. Naravno, ja tu prijetnju rado prihvaam kao glava kue Scarlatti, i budem li mogla utroiti svoje jo preostalo vrijeme tako da sprijeim veliku sramotu naoj obitelji,pridruit u se svome suprugu zahvalna srca. Oekujem tvoj odgovor posredstvom gospodina Canfielda. Bude li onako kako se nadam da e biti, ubrzo emo biti zajedno i ti e me pritom obradovati mnogo vie nego to zasluujem. Ne bude li tako, ostajem ti i dalje sklona i, vjeruj mi kad ti to kaem, i dalje te razumijem. Elizabeth Wyckham Scarlatti Canfield vrati pismo u omotnicu. Sasvim je dobro, pomisli ponovo. Nije objanjavala nita, a ipak je traila povjerenje da je jo neizreeno objanjenje ivotno vano. Obavi li svoj posao kako treba, Janet e doi s njim u Englesku. Ne uspije li je nagovoriti, morat e pronai neku alternativu. Kua

Ulstera Scarletta u 54. ulici, sazdana od smeih opeka, upravo se bojila i istila mlazevima pijeska. S krova se sputalo nekoliko skela na kojima su brojni radnici marljivo obavljali svoj posao. Glomazni taksi priblii se ulazu i Matthew Canfield krenu uza stube. Pozvoni. Vrata je otvorila pretila kuedomaica. Dobar dan, Hannah. Ne znam pamtite li me. Moje je ime Canfield. Matthew Canfield. elim vidjeti gospo u Scarlett. Hannah se nije ni pomaknula niti ga je pozvala da ue. Oekuje li vas gospoa Scarlett? 219 Formalno ne, ali siguran sam da e me primiti. Nije elio telefonirati joj, jer bi ga se tako mogla lako rijeiti. Ne znam je li gospoa u kui, gospodine. Onda u morati priekati. Ovdje - na stubama? Hannah oklijevajui propusti raunovou u ono uasno obojeno predvorje. Canfielda je ponovo pogodila estina crvenila na tapetama, kao i crne zavjese. Pogledat u, gospodine, ree kuedomaica, krenuvi uz unutarnje stubite. Janet je sila nakon nekoliko minuta, a iza nje se gegala Hannah. Janet je izgledala vrlo pribrano. Oi su joj bile jasne, izgledale su svjesne stvarnosti liene one paninosti koju je pamtio od proli put. Vladala je sobom i bila je bez sumnje lijepa ena. Canfield odjednom osjeti ubod inferiornosti. Bio je klasno ponien. Gospodine Canfield, ovo je iznenaenje. Nije mogao odrediti je li pozdrav bio ljubazan ili ne. Bio je ipak prijateljski, ali hladan i suzdran. Osje alo se da je svladala sve pouke koje moe dati staro bogatstvo. Nadam se da iznenaenje nije neugodno, gospoo Scarlett. Ni najmanje. Hannah je dola do posljednje stube i zatim krenula prema vratima blagovaonice. Canfield se oglasi ne gubei vrijeme. Na putu sam naiao na ovjeka ija kompanija proizvodi cepeline. Znam da e vas to zanimati. Krajikom oka, ne miui glavu, pratio je kad e se Hannah izgubiti. Ali ona se odjednom okrenu i promotri raunovou. Zaista? Gospodine Canfield, zato bi me to trebalo zanimati? Janet je bila zbunjena. Shvatio sam da vai prijatelji iz Ovster Baya ele nabaviti jedan cepelin za svoj klub. Donio sam vam sve informacije. Nabavnu cijenu, iznos otplatnih rata, specifikacije, funkcioniranje... Dopustite mi da vas upoznam s time. 220 Raunovoa prihvati Janet Scarlett za lakat i povede je hitro prema dnevnom boravku. Hannah je malo oklijevala, no Canfield ju je tako pogledao da se povukla u blagovaonicu. Canfield na to zatvori vrata dnevnog boravka. Sto to inite? Ne kanim kupiti cepelin. Raunovoa stade uz vrata, davi joj znak da prestane govoriti. Sto? Ostanite tihi trenutak, molim vas. Izgovorio je to ispod glasa. Canfield prieka desetak sekundi a onda naglim pokretom otvori vrata. S druge strane predvorja, stojei uz stol u blagovaonici, stajala je Hannah i neki ovjek u bijelom radnom odijelu, oito liilac. Dok su razgovarali, gledali su oboje prema vratima dnevnog boravka. Sad su se nali pod Canfieldovim pogledom. Zbunjeni, udaljie se. Canfield zalupi vratima i okrenu se prema Janet Scarlett. Zanimljivo, zar ne? Sto to inite? Hou rei da je vaa kuna pomonica jako radoznala. Oh, to. Janet se okrenu i uze cigaretu iz kutije na stoliu. Sluinad voli priati, a mislim da ste im vi dali povoda. Canfield joj pripali cigaretu. Ukljuujui i liioce? Hannah ima svoje prijatelje i to je njezina briga. Mene se ne tiu. Hannah me jedva zanima... Ne nalazite li udnim to se Hannah zamalo spotakla kad sam spomenuo cepelin? Ne shvaam vas. Priznajem da sam se pourio. Zato mi niste telefonirali? Da sam to uinio, biste li me eljeli vidjeti? Janet razmisli asak. Vjerojatno... to god bih vam mogla prigovoriti nakon vaeg posljednjeg posjeta, to ne bi bio razlog da vas uvrijedim. Nisam se htio upustiti u tu igru. 221 To je lijepo od vas i ja sam dirnuta. Ali emu to udno ponaanje? Odgovor nije vie mogao izbjegavati. Izvadi pismo iz depa. Zamoljen sam da vam ovo predam. Mogu li sjesti

dok budete itali? Zapanjena, Janet uze omotnicu i smjesta prepoznade rukopis svoje svekrve. Otvori omotnicu i poe itati pismo. Ako je i bila iznenaena ili ak pogo ena, dobro je krila svoje osjeaje. Polagano sjede u sofu i odloi cigaretu. Pogleda pismo, onda Canfielda, i zatim ponovo pismo. Ne podiui vie pogled upita ga, Tko ste vi? Radim za vladu. Slubenik sam... nii slubenik u Odjelu unutarnjih poslova. Za vladu? Niste dakle trgovac? Ne, nisam. Htjeli ste me vidjeti i razgovarati sa mnom u ime vlade? Da. Zato ste mi rekli da prodajete teniska igralita? Katkad moramo zatajiti svoj posao. Sasvim jednostavno, tako je. Shvaam. Pretpostavljam da znate to je vaa svekrva htjela rei pismom? Ne pretpostavljajte nita. Zadrala je hladnou. Bio je, dakle, va zadatak nai se sa mnom i postaviti mi sva ona zabavna pitanja? Iskreno reeno, da. Janet se dignu, istupi dva koraka koliko joj je ve bilo potrebno, i pljusnu ga svom snagom po licu. Bio je to otar i bolan udarac. Kurvin sine! Gubi se iz ove kue! Jo uvijek nije podigla glas. Gubi se prije nego to pozovem policiju! 222 Boe, Janet, hoete li prestati! Pograbio ju je za ramena dok se ona nastojala izmigoljiti. Sluajte me! Rekao sam da me sluate, ili u vam vratiti udarac! Oi joj sijevnue mrnjom i, uini se Canfieldu, dakom melankolije. I dalje ju je vrsto drao. Da, bio mi je zadatak sresti se s vama. Sresti se i iscijediti sve mogue informacije. Pijunu mu u lice. Nije se potrudio da se obrie. Doao sam do informacija koje su mi bile potrebne, i posluio sam se njima jer sam za to plaen! Sto se tie moje ustanove, otiao sam od vas u devet naveer, nakon to ste me ponudili s dva pia. Ako vas ele optuiti zbog nezakonitog posjedovanja alkohola, oni to mogu uiniti! Ne vjerujem vam. Nije mi stalo vjerujete li mi ili ne. elim vam tako er priopiti da sam vas tjednima drao pod nadzorom! Vas i vae prijatelje... Moda e vas zanimati da sam izostavio... one smjenije pojedinosti vaeg svakodnevnog ivota! Janetine oi poee se puniti suzama. Obavljam svoj posao najbolje to mogu i pritom nisam siguran da biste trebali poeti vriskati zato to vam je oduzeto djevianstvo! Moda to ne shvaate, ali va suprug ili bivi suprug ili to god on ve bio - moda je jo vrlo iv. Mnogi ljudi koji za nj nikad nisu uli, ene poput vas pa i mlade djevojke, izgubile su zbog njega ivot! Ubijeni su jo neki, ali, moda s razlogom. to to govorite? On popusti stisak, ali i dalje ju je vrsto drao. Znam tek to da sam prije tjedan dana otiao od vae svekrve u Engleskoj. Njezino putovanje onamo bilo je pravi pakao! Netko ju je pokuao ubiti ve prve noi na brodu. Mogli biste se okladiti da bi to bilo prikazano kao samoubojstvo! Objasnili bi da se bacila preko ograde. Od nje ne bi ostalo ni traga... Prije tjedan dana obavijestili smo novine da se odluila povui u York, u Engleskoj. Prije dva dana eksplodirao je ureaj za grijanje i pobio tko zna koliko ljudi! Nesretnim sluajem, naravno! 223 Ne znam to bih rekla. elite li da dovrim ili i dalje elite da odem? Bilo je tuno pogledati enu Ulstera Scarletta kad se poela smijeiti. Bilo bi bolje, mislim, da ostanete... i dovrite. Sjedoe na sofu i Canfield poe priati. Govorio je kao jo nikad u ivotu. 224 24 Benjamin Revnodls sjedio je pognuto i izrezivao tjedan dana stari lanak iz nedjeljnog dodatka New York Heralda. Bila je tu i fotografija Janet Saxon Scarlett koju je pratio veletrgovac sportskom opremom, gospodin Canfield. Snimljeni su na izlobi pasa u Madison Square Gardenu. Revnodls se nasmijeio sjetivi se neke Canfieldove primjedbe prilikom telefonskog razgovora. Sve mogu podnijeti osim onih prokletih pseih izloaba. Psi su ili za vrlo bogate ili za vrlo siromane. Ni za koga izmeu! Nema veze, pomisli ef Grupe dvadeset. Novine obavljaju izvrsno svoj posao. Washington je naredio Canfieldu da provede jo deset dana na Manhattanu i uspostavi to

prisniji odnos sa enom Ulstera Scarletta. Tek potom vratit e se u Englesku. Odnos je bez sumnje uspostavljen i Benjamin Revnolds upitao se je li to samo fasada za javnost. Ili neto drugo? Je li Canfield poeo padati u klopku? Lakoa kojom je postigao suradnju Elizabeth Scarlatti zahtijevala je pozornost. U njegov ured u e nenadano Glover. Bene, mislim da sam naao ono za im smo tragali! Zatvori za sobom vrata i pristupi Revnoldsovom stolu. Sto ima? O emu? To je karika u sluaju Scarlatti. Siguran sam u to. Daj da vidim. 225 Glover stavi nekoliko papira povrh rairenih novina. Dobar publicitet, zar ne? ree, pokazujui fotografiju. On ini upravo ono to su nam naredili stari prljavci. Ne bude li pljuvao po podu, postat e drutvena zvijezda. On dobro radi, Bene. Sad su se ve ukrcali, zar ne? Otplovili su juer... to je to? To su pronali statistiari. Iz vicarske je, podruje Zuricha. etrnaest imanja kupljeno je u godinu dana. Pogledaj njihov poloaj. Sva imanja nalaze se jedno uz drugo. Imanje A granii se s imanjem B,BsC,CsDi tako dalje. Stotine tisua akara, koji zajedno tvore golem posjed. Jedan od kupaca je Scarlatti? Ne... Ali jedno imanje kupljeno je na ime Boothroyda. Charlesa Boothrovda. Siguran si? to to znai 'kupljeno na ime'? Njegov tast kupio je to za njega i svoju kerku. Zove se Rawlins. Thomas Rawlins. Partner u brokerskoj kui Godwin i Rawlins. Ki mu se zove Cecilv. Udana za Boothroyda. Revnolds podie stranicu s popisom imena. Tko su ti ljudi? Kako se to uklapa? Glover dohvati dvije druge stranice. Sve je ovdje. etvorica su Amerikanci, dva veda, tri Engleza, dva Francuza i tri Nijemca. Ukupno etrnaest. Ima li ikakve podatke o njima? Samo o Amerikancima. Zatraili smo podatke o ostalima. Tko su oni? Osim Rawlinsa. Neki Howard Thornton iz San Francisca. Bavi se graevinarstvom. Zatim dva naftaa iz Teksasa. Jedan se zove Louis Gibson, drugi je Avery Landor. Njih dvojica posjeduju zajedno vie naftnih izvora nego pedesetorica njihovih konkurenata. Postoji li kakva veza meu njima? Nita, zasad. Upravo istraujemo. 226 to je s osalima? vedi, Francuzi?... Englezi i Nijemci? Imamo samo imena. Je li itko od njih poznat? Vie njih. Tu je neki Innes-Brown, Englez koji se bavi tekstilom. Prepoznajem i ime Francuza Daudeta, brodovlasnika. Jedan od dvojice Nijemaca je Kindorf - s pogonima u Ruhrskoj oblasti. Ugljen. Von Schnitzler je ovjek I. G. Farbena. Ostale ne znam, za onu dvojicu veda nikad nisam uo. U emu su svi slini... Moe se okladiti u to. Svaki od njih bogat je kao puna soba Astora. Imanja to su ih oni kupili ne nabavljaju se s hipotekama. Da potraim Canfielda? Morat emo. Neka mu kurir odnese ove podatke. Brzojavit emo mu da prieka u Londonu dok dokumenti ne stignu. Moda madame Scarlatti poznaje nekoga od njih. Raunam na to... Ali vidim jednu nezgodu. to je to? Starica e biti u velikoj kunji da se otputi ravno u Ziirich... Ako to uini, mrtva je. Takoer i Canfield i Scarlettova ena. To je prilino dalekosena pretpostavka. Ne previe. Moemo pretpostaviti da je onih etrnaest bogatuna kupilo imanja zbog nekog zajednikog interesa. A Boothrovd je - zahvaljujui ljubaznosti svoga tasta - jedan od njih. To povezuje Ziirich sa Scarlattijevima... Vjerojatno. Pretpostavljamo to zato to je Boothrovd pokuao ubiti staricu, je li tako? Naravno. Ali starica je iva jer je Boothrovd zakazao. Oito. Imanje je, meutim, kupljeno prethodno. Mora da je bilo - 227 KnPnleaTlnaUJevK Ako Ziirich ima veze s Boothrovdom, znai da Ziirich eli stariinu smrt. ele je zaustaviti. Takoer... Ziirich je bio siguran u uspjeh. Bili su sigurni da e Boothrovd uspjeti. A sada, kad je on mrtav, prekide ga Glover, Ziirich e zakljuiti da je starica shvatila tko je on. Moda i vie... Bene, moda smo otili predaleko. Moda bi bilo bolje sve prekinuti. Obavijestiti Odjel pravosua i vratiti

Canfielda. Jo ne. Pribliujemo se neemu. Trenutani je klju Elizabeth Scarlatti. Dobro emo ih zatititi. Ne elim za sebe unaprijed alibi, ali to je vaa odgovornost. Razumijem. Upute Canfieldu treba u neemu da budu apsolutno jasne: mora se drati daleko od Ziiricha. Nipoto ne smije krenuti u vicarsku. Pobrinut u se za to. Revnolds se okrenu od stola i pogleda kroz prozor. Nastavio je govoriti svome podreenom ne gledajui ga. I... drite otvorenu vezu prema onom Rawlinsu. Boothrovdovu tastu. Moda je on taj koji je uinio pogreku. 228 Dvadest pet milja daleko od davnih mea Cardiffa, u udaljenoj dolini waleske ume uzdie se Marijin samostan, dom karmelianki. Alabasterski isti zidovi nalik su mladoj u svetom iekivanju, usred bujnog raja - u kojemu nema zmija. Raunovoa i mlada ena dovezli su se do ulaza. Canfield izie iz automobila i krenu prema ulaznim vratima u zidu, na kojima je bio otvor za gledanje. Pokucao je crnom eljeznom alkom smjetenom postrance, a zatim poeka nekoliko minuta dok se nije javila opatica. Molim? Raunovoa izvadi osobnu iskaznicu i izloi je opatiinu pogledu. Zovem se Canfield, sestro. Doao sam posjetiti madame Elizabeth Scarlatti. Sa mnom je njezina snaha. Priekajte, molim vas. Mogu li? Ona pokaza da eli ponijeti Canfieldovu osobnu iskaznicu. Prui joj je kroz otvor. Naravno. Otvor je s druge strane bio zatvoren i zakraunat. Canfield se vrati u kola i objasni Janet: Vro su oprezni. to se dogodilo? Uzela je moju osobnu iskaznicu kako bi provjerila jesam li na fotografiji ja ili netko drugi. Lijepo je ovdje, zar ne? Tako tiho. 229 Sada jest, ali ne mogu nita obeati dok ne vidimo staru gospo u. Vaa grubost, bezosjeajnost i nepaljivost spram mene toliki su da to uope ne mogu opisati, da i ne govorim o tome kako sam smjetena! Znate li na emu spavaju ove aavice? Rei u vam. Na vojnikim leajima! ao mi je - Canfield se jedva svladao da ne prasne u smijeh. A znate li kakvo smee jedu? Rei u vam! Ne bih time hranila ni svoje ivotinje! uo sam da gaje vlastito povre, usprotivio se obzirno raunovoa. krtare na gnojivu i putaju biljke da same rastu! U taj as zaulo se zvono Angelusa. Tako to rade dan i no! Upitala sam onu aavicu, majku MacCree ili to je ve ona, zato zvone tako rano ujutro - i znate li to mi je odgovorila? Sto, majko? upita Janet. Tako hoe Isus', to mi je odgovorila. 'Ali ne onaj dobri anglikanski Isus', rekla sam joj... To je nepodnoljivo! Gdje ste tako dugo? Gospodin Derek obeao mi je da ete doi jo prije etiri dana. Morao sam ekati teklia iz Washingtona. Poimo, ispriat u vam o tome. Elizabeth se smjestila na stranje sjedalo Bentleva i po ela itati popis iz Ziiricha. Poznajete li ikoga? upita Canfield. Ne osobno. Ali veinu njih po uvenju. Na primjer? Ovi Amerikanci, Louis Gibson i Avery Landor dva su teksaka udaka. Oni misle da su stvorili naftu. Kako sam ula, Landor je svinja. Harold Leacock, jedan od Engleza, monik je s Britanske 230 burze. Vrlo bistar. ved Mvrdal pojavljuje se tako er na europskim tritima. Stockholm... Elizabeth podie pogled i susrete se u retrovizoru s Canfieldovim oima. Jo netko? Da. ula sam za Thvssena iz Njemake. Fritza Thyssena. Celiane. Svatko zna Kindorfa - ruhrski ugljen. Kao i von Schnitzlera, on je sada u I. G. Farbenu... Jedan od dvojice Francuza, D'Almeida, posjeduje eljeznice, ako se ne varam. Ne poznajem Daudeta, ali znam to ime. On je vlasnik tankera. I parobroda. Ah. da. I Masterson. Sydney Masterson, Englez. Uvoz s Dalekog istoka, mislim. Ne poznajem Innes-Bowena, ali i to sam ime ula. Niste spomenuli Rawlinsa. Thomasa Rawlinsa. Mislim da nije bilo potrebno. Godwin i Rawlins. Boothrovdov tast. Poznajete li etvrtog Amerikanca, Howarda Thorntona? Iz San Francisca je. Nikad ula za njega.

Janet kae da je va sin poznavao nekog Thorntona iz San Francisca. Ne bi me to iznenadilo. Na cesti od Pontypridda, na rubu doline Rhondde, Canfield je shvatio da ga prati automobil koji je neprekidno bio vidljiv u postranom ogledalu. Bio je jo daleko iza njih, tek neto vei od tokice na ogledalu, ali uope se nije gubio iz vida osim na krivinama. A kad bi god Canfield proao neku od brojnih okuka, automobil se ponovo pojavio, i to mnogo blie nego to je on to oekivao. Na ravnim dijelovima ceste drao se udaljeno i, kad god je to bilo mogue, proputao ostale automobile. Sto se dogaa, gospodine Canfield? Elizabeth je zapazila da raunovoa neprekidno zagleda u postrano ogledalo. 231 Nita. Slijedi li nas tko? Vjerojatno ne. Nema ba mnogo dobrih putova koji bi vodili do ruba Engleske. Dvadeset minuta kasnije Canfield je zapazio da se automobil pribliava. Pet minuta kasnije poeo je shvaati. Meu dvama vozilima trenutano nije bilo ostalih. Samo komad ceste - jedna vrlo duga okuka - obrubljena s jedne strane blagom stjenovitom padinom, a s druge strane strminom dugom pedeset stopa koja se uruavala u vode nekog waleskog jezera. Canfield vidje da se na kraju okuke zemljite poravnava u panjak ili zaraslo polje. Povea brzinu Bentlevja. Htio se dohvatiti toga ravnog predjela. Vozilo iza njih pojuri, smanjujui meusobni razmak. Skrenulo je na desnu stranu, du stjenovite padine. Canfield je shvatio da e, kad se vozila izravnaju na cesti, onaj tamo moi lako s ceste gurnuti Bentlev, koji e potom pasti u vodu. Raunovoa pritisnu gas i skrenu kola prema sredini ceste, pokuavajui preprijeiti put progonitelju. to se dogaa? to to radite? Janet se osloni na plou s instrumentima. Oslonite se vrsto! Obje! Canfield je odravao kola na sredini ceste, prelazei na desnu stranu kad god bi se kola iza njega pokuala probiti izmeu Bentlevja i stjenovitog ruba ceste. Ve se pribliio poljani, samo jo stotinjak jar da. Dvaput se zau kripa, dok se Bentlev odupirao udarima kola sa strane. Janet Scarlett vrisnu. Njezina svekrva ostala je nijema, pridravajui se odostraga za ramena mlade ene ne bi li je tako zadrala na sjedalu. Sad su ve doli do panjaka i Canfield naglo skrenu vozilo u travu, zastrugavi po blatnjavom tlu du ceste. 232 Progonitelji projurie pored njih strahovitom brzinom. Canfield pokua zadrati pogled na crno-bijeloj registarskoj ploici. Uzviknu E, B... I ili LI Sedam. Sedam ili devet! Jedan, jedan, tri! Zatim ponovi slova i brojke, tiho ali brzo. Poe usporavati i Bentlev se zaustavi. Janetina kraljenica odupirala se poput luka o naslon. Prihvatila je Elizabethine prste obim rukama. Starica se uspravi i pritisnu obraz uz snahin potiljak. Elizabeth progovori. Spomenuli ste slova E, B, I iliL. Brojke su bile sedam ili devet, jedan, jedan, tri. Ne bih znao koja su to kola. Dok je skidala ruke s Janetinih ramena, progovori jo jednom: Bio je to Mercedes-Benz. 233 26 Taj automobil je Mercedes-Benz coupe, model 1925. Registarska ploica je EBI devet, jedan, jedan, tri. Vozilo je registrirano na ime Jacquesa Louisa Bertholdea. Zapravo, markiza de Bertholdea. James Derek stajao je uz Canfielda, ispred dviju ena koje su sjedile na sofi. Dok je itao iz svoje biljenice, pitao se shvaaju li ti udni Amerikanci tko je zapravo markiz. I Bertholde je, uostalom, esto boravio u Savovu i bio je jamano bogat koliko i Elizabeth Scarlatti. To je onaj ovjek koji je doekao Boothrovdovu enu na molu? upita Canfield. Da. Zapravo bih trebao rei ne. Povjerovali smo da je to bio Bertholde, sudei po vaem opisu. Ali juer on nije mogao biti ondje - utvrdili smo da je bio u Londonu. Ipak, vozilo je registrirano na njegovo ime. Sto vi mislite, gospodine Derek? Elizabeth je izravnala haljinu ne gledaju i u Engleza. Taj ju je ovjek zbog neega uznemiravao. Ne znam to bih pomislio... Ipak, trebao bih vam rei da je markiz de Bertholde stranac s pravom boravka, te da je njegov

utjecaj i poloaj znatan... On je vlasnik tvrtke Bertholde et Fils, koliko se sjeam. Elizabeth ustade sa sofe i prui Canfieldu svoju praznu au. Nije 234 zaeljela jo serija, ali ju je napetost spreavala da i dalje sjedi. Bertholde et Fils je stara tvrtka. Raunovoa ode do stola s piima i natoi seri u Elizabethinu au. Znai li to da ste se viali s markizom, gospodo Scarlatti? Poznajete li ga, moda? Elizabethi se nije dopala Derekova insinuacija. Ne, ne poznajem markiza. Moda sam se srela s njegovim ocem, ali nisam sigurna. Bertholdi su poznati ve mnogo godina. Canfield prui Elizabethi au, svjestan da stara gospoda i britanski obavjetajac igraju neku vrstu mentalnog tenisa. On upade. Cime se bavi? Vie vrsta poslova. Bliskoisto na nafta, rudnici i buotine u Africi, uvoz iz Australije i June Amerike... Zato je on stranac s rezidenjalnim pravom? To vam ja mogu objasniti, ree Elizabeth vraajui se u naslonja. Njegovi uredi fiziki se bez sumnje nalaze na podrujima Britanskog Carstva ili njegovim protektoratima. Sasvim tono, madame, primijeti Derek. Budui da glavnina njegovih interesa poiva unutar britanskih posjeda, on je neprekidno u kontaku s Whitehallom. Ta njegova suradnja s vladom vrlo je zadovoljavajua. Postoji li vladin dosje o Bertholdeu? Budui da je on stranac s pravom boravka, bez sumnje da. Moete li mi ga pribaviti? Morao bih za to imati vrlo jake razloge. Jasno vam je. Gospodine Derek! upade Elizabeth. Na Calpurniji su me pokuali ubiti! Juer, u Walesu, jedan automobil pokuavao nas je gurnuti s ceste! U oba sluaja indicije idu protiv markiza de Bertholdea. Mislim da su to dovoljno jaki razlozi! Naalost, ne mogu se sloiti. Ono to vi spominjete, to su poslovi za policiju. Sve to ja znam mimo toga privilegirana je informacija i ja je kao takvu potujem. U oba sluaja dosad nisu 235 F podignute nikakve optunice. To je sivo podruje, uvjeravam vas. Canfield zna to govorim. Raunovoa pogleda staricu i u tom trenutku ona shvati da je nastupio njegov trenutak. Ve joj je obrazloio da e napokon to morati uiniti. Nazvao je to iznoenjem dijela istine. Objanjenje je bilo jednostavno. Britanska obavjetajna sluba nije eljela dopustiti da bude iskoritena kao neija osobna policija. Morali su joj se ponuditi drugi razlozi. Razlozi koje e Washington potvrditi. Canfield se zagleda u Engleza i poe tiho govoriti. Vlada Sjedinjenih Drava ne bi angairala moj ured kad ne bi za to bilo razloga koji i nisu policijski. Kad je sin madame Scarlatti suprug gospode Scarlett - boravio prole godine u Europi, bile su mu doznaene velike svote novca u obliku prenosivih vrijednosnica brojnih amerikih korporacija. Pretpostavljamo da su potajice prodane na europskim tritima. Ukljuujui i Britansku burzu. Hoete li mi rei da ovdje netko stvara ameriki monopol? Dravno tajnitvo misli da je manipulaciju izveo netko iz naeg vlastitog veleposlanstva. Ti ljudi su ovdje, u Londonu. Ljudi iz vaeg veleposlanstva! I vi mislite da je Scarlett u tome sudjelovao? Mislimo da je bio za to iskoriten. Elizabethin glas prodirao je kroz zrak. Iskoriten, a zatim odstranjen. Kretao se medu tim ljudima, Derek. Kao i markiz de Bertholde. James Derek vrati malu biljenicu u dep. Objanjenje ga je oito zadovoljilo. Britanskog obavjetajca sve je to vrlo zagolicalo. Canfieldu, sutra ete dobiti kopiju dosjea... Laku no, moje dame. On ode. estitam vam, mladiu. Osoblje veleposlanstva. Zaista ste pokazali visoku inteligenciju. Bilo je to izvrsno, priznade i Janet Scarlett, smijeei mu se. Uspjet u, promrmlja raunovoa i ispi iz ae vei dio viskija. >>A sada, predloio bih da se svi opustimo. Sto se mene tie, umoran 136 sam od razmiljanja - i ne bih volio da se to komentira, madame Scarlatti. Sto mislite o ve eri na jednom od onih mjesta kamo odlazi vaa via klasa? Ne trpim ples, ali obeajem da u s vama plesati sve dok obje ne padnete

s nogu. Elizabeth i Janet nasmijee se. Ne, to se mene tie, zahvaljujem vam, ree Elizabeth. Poite vas dvoje i naskaite se do mile volje. Jo jednom dobaci raunovoi zadivljen pogled. Jedna stara ena zahvaljuje vam, gospodine Canfield. Zakljuat ete vrata i zatvoriti prozore? Na sedmom katu? Dobro, ako to elite. Da, elim, ree Canfield. 237 21 Ovdje je boanstveno, uskliknu Janet kroz um gomile u hotelu Claridge's. Doi, Matthew, nemoj biti tako kiseo! Nisam kiseo. Samo te ne mogu uti. Jesi, jesi. Ne svia ti se ovdje. Pusti da uivam. Hou, naravno. eli li zaplesati? Ne. Ti mrzi ples. Samo u promatrati ostale. Besplatno. Promatraj. Ovdje je dobar viski. Dobar, to? Viski, rekoh. Ne, hvala. Vidi? Mogu se odrati. Ve si dvije runde ispred mene, zna? Ako se ovako nastavi, bit u i ezdeset ispred. to to, dragi? Rekoh, bit u i ezdeset rundi ispred tebe kad budemo izlazili. Daj, prestani. Uivaj! Canfield pogleda mladu enu nasuprot sebi i ponovo osjeti poriv radosti. Da, radosti, to bi se jedino moglo rei. Ona je bila taj uitak koji ga je ispunjao zadovoljstvom, toplinom. U oima joj se vidjela neposrednost predavanja koju moe razumjeti samo ljubavnik. Koliko god se pokuavao odaleiti, odvojiti i smiriti, zakljuio je da to ne moe. Jako te volim, ree. 238 ula ga je kroz zvrndanje glazbe i smijeha, kroz um kretanja. Znam. Pogleda ga i u oima joj zasjae suze. Volimo jedno drugo. Nije li to sjajno? Bi li sada zaplesala? Janet zabaci glavu. Oh, Matthew! Dragi, slatki Matthew. Ne, ljubavi. Ne mora plesati. Ali sada ja hou. Pljesnu ga po ruci. Kasnije, plesat emo sami, samo za sebe. Matthew Canfield zakljui da bi htio imati tu enu do kraja ivota. Ali on je bio profesionalac, pa mu se misli nakratko vratie eni u Savovu. U tom trenutku Elizabeth Wyckham Scarlatti digla se iz kreveta i krenula prema garderobi. itala je Manchester Guardian. Dok je okretala stranice od tankog papira, zau dva otra metalna udarca popraena nekim priguenim umom kretanja u dnevnoj sobi. Isprva je taj zvuk nije preplaio; bila je zakraunala vrata predvorja, pa je sad pomislila da joj snaha prevre klju jer ne moe ui zbog postavljenog lania. Naposljetku, bila su dva ujutro, pa bi se ve morala vratiti. Doviknu joj. Samo trenutak, draga. Dolazim. Ostavila je upaljenu stolnu svjetiljku ije su se rese zanjihale dok je prolazila. Sjene zaigrae po zidu. Doe do vrata i poe skidati lani. Ali, sjetivi se raunovoe, istog asa stade. To si ti, draga, zar ne? Nije bilo odgovora. Automatski okrenu kraun. Janet? Gospodine Canfield? Jeste li to vi? Tiina. Strah obuze Elizabeth. Svakako, ula je neki zvuk, jer joj visoke godine nisu oslabile sluh. 239 Moda joj se od okretanja novinskih listova priinilo da je to neto drugo. Ne bi bilo nemogue, ali koliko god se u to pokuavala uvjeriti, nije mogla. Je li jo netko bio u prostoriji? Sama pomisao na to izazvala, joj je bol u dubini eluca. U asu kad se okrenula da se vrati u spavaonicu, primijeti da je jedan od irokih francuskih prozora odkrinut, ne vie od dva ina, ali dovoljno da se svilena zavjesa pone njihati pod blagim povjetarcem. Sva zbunjena, pokua se prisjetiti je li prethodno zatvorila taj prozor. Uini joj se da jest, ali mora biti da je to bio nehajan pokret ruke, jer Canfieldove rijei nije uzela odvie ozbiljno. A i zato bi? Bila je na sedmom katu. Naravno, nije zatvorila prozor. Ili, ako jest, nije okrenula kvaku, pa se prozor pomaknuo. Nita neobino. Prie prozoru i zatvori ga. A onda je ula glas. Zdravo, majko. Iz sjene u udaljenom kraju prostorije izie krupan ovjek odjeven u crno. Glava mu je bila obrijana i bio je duboko preplanuo. Prvih nekoliko asaka nije ga prepoznala. Svjetiljka je bila slabana, a spodoba se nije micala iz drugog kraja prostorije. Kad joj se pogled privikao na polumrak, shvati zato joj se ovjek uinio nepoznatim. Lice mu je bilo izmijenjeno. Sjajna crna kosa bila je obrijana, nos je sad bio manji i imao

je proirene nosnice, i uha su bila razliita, vie pripijena, ak i oi - na kojima su se nekad isticale one napolitanski objeene vjee - sad su bile iroko otvorene, kao da nisu imale kapaka. Oko ustiju i na elu isticale su se crvenkaste mrlje. Nije to bilo lice. Bila je to obrazina. Zapanjujua. Uasna. A to je bio njezin sin. Ulsteru! Boe! Ako samo umre od sranog napada, nasamarit e one dobro plaene ubojice! 240 Starica pokua neto promisliti, odupirui se svim silama napadu panike. Prihvatila je naslon stolice tako snano da se priinjalo kao da e joj ile iskoiti iz koe. Ako si doao ubiti me, ne mogu to sprijeiti. Zanimat e te da e ovjek koji je naredio tvoje umorstvo ubrzo sam biti mrtav. Glupan. Njezin sin krenu do prozora i provjeri kvaku. Oprezno proviri i zadovoljno odahnu. Majka zapazi da je sauvao otmjenost u kretanju, ali sad nije bilo mekoe, plemenite oputenosti koja je bila znak aristokratskog nemara. U njegovim pokretima sad je bilo neto napeto i tvrdo, to su naglaavale njegove ruke u crnim, tijesnim rukavicama, a ispruenim i lako zavijenim prstima. Elizabeth se polagano pribra. Zato si doao ovamo? Zbog tvoje tvrdoglave radoznalosti. Krenu brzo do telefona na stoliu sa svjetiljkom, kao da je htio vidjeti je li slualica u leitu. Zatim stade samo nekoliko stopa od majke. Pogled na njegovo lice, sad posve vidljivo, natjera je da sklopi oi. Kad ih je ponovo otvorila, trljao je desnu obrvu koja je bila upaljena. Primijeti njezin bolni pogled. Oiljci nisu sasvim zacijelili. Povremeno me peku. Jesi li majinski zabrinuta? Sto si to uinio od sebe? To je novi ivot. Za mene, novi svijet. Svijet koji nema s tobom nikakve veze. Jo ne! Upitala sam te to si uinio od sebe. Zna to sam uinio, inae ne bi bila ovdje, u Londonu. Mora shvatiti da Ulster Scarlett vie ne postoji. Ako eli da ti svijet u to povjeruje, zato si odabrao da doe ba k meni? Zato to si ti s pravom zakljuila da to nije istina, a tvoje mijeanje moglo bi mi zasmetati. 241 Prije nego to je progovorila, starica pribra svu snagu. Dakle, sasvim je mogue da upute za moje umorstvo nisu nekakva glupa izmiljotina. Vrlo pametno. Pitam se, meutim, jesi li pomislila na druge? Koje to druge? Scarlett sjede na naslonja i progovori reskim talijanskim dijalektom La famiglia Scarkttil To je prava rije, zar ne?... Jedanaest njezinih pripadnika, da budem toan. Dvoje roditelja, baka, pijana drolja od ene i sedmero djece. Bio bi to kraj plemena! Stablo Scarlattijevih odjednom se rui u krvavom pokolju! Lud si! Sprijeila bih te! Ne pokuavaj usporeivati onu sitnicu koju si ukrao s onim to ja posjedujem, mome! Ti si glupa babuskara! Posrijedi je neto vie od novca. Pitanje je kako e on biti iskoriten. To si me ti nauila! Spremila sam ga izvan tvoga domaaja! Progonit u te i unititi. ovjek bez napora skoi s naslonjaa. Gubimo vrijeme. Bavi se pukom mehanikom. To je posao za nespretnjakovie. Budimo jasni. Mogu telefonirati i naredba e biti poslana u New York. Za etrdeset osam sati Scarlattijevih vie nema! Izbrisani su! Pokop e biti jako skup. Zaklada e prihvatiti samo ono najbolje. I tvoje dijete? On e biti prvi. Svi e izginuti, bez ikakvog oitog razloga. Ostat e to tajna ludih Scarlattijevih. Ti si lud. Glas joj je bio jedva ujan. Glasnije, majko! Ili sad pomilja na one kudrave male aavce koji se naganjaju po plai Newporta i zasmijavaju jedno drugo plutajui u amiima? Turobno, zar ne? Kad bih ostavio samo jednoga! Samo jednoga od svih njih, koji bi ti mogao pomoi da se nastavi slava plemena Scarlattijevih! Da telefoniram? Meni je svejedno. 242 Starica, koja se dotad nije pomicala, krenu polagano do naslonjaa. Je li ono to od mene eli tako vrijedno da o tome ovise i ivoti moje obitelji? Ne tebi. Samo meni. Moglo bi biti jo gore, zna to i sama, jer bih mogao od tebe zatraiti jo stotinu milijuna. Zato ne zatrai? Zna da bih ti platila u ovim okolnostima. ovjek

se nasmija. Sigurno bi platila. Platila bi iz pologa koji bi izazvao paniku u sobi sa satovima. Ne, zahvaljujem. Ne treba mi. Ne zaboravi, posrijedi je neto vie od novca. Sto uope eli? Ona sjede i prekrii ruke u krilu. Najprije, pisma bankama. Ionako ti ne koriste, pa nee muiti svoju savjest. Imala je pravo! Zamisao je bila ispravna! Valja uvijek tragati za onim to je praktino, a to je novac. Pisma bankama? Pisma koja ti je dao Cartvvright. Ubio si ga! Znao si za na dogovor? Daj, majko. Jedan junjaki klipan koji je imenovan potpredsjednikom Waterman Trusta! Kojemu je u ruke dana i odgovornost. Slijedili smo ga tri dana. Imamo tvoj dogovor, barem njegove kopije dogovora. Nemojmo se zavaravati. Pisma, molim. Elizabeth se die i krenu do spavaonice. Kad se vratila, uruila mu je pisma. On odmah razdera omotnice i izvadi ih. Poslaga ih na naslonjau i izbroja ih. Cartwright je zasluio svoj novac. Pokupi pisma i nemarno sjede na sofu. Nisam znala da su ta pisma tako vana. Zapravo i nisu. S njima se ne bi moglo nita izvesti. Svi su bankovni rauni zatvoreni a novac je... rasijan po drugim mjestima, da tako kaem. Zato si ih onda toliko elio dobiti? Ona ostade stojei. Da su podnesena bankama, pisma bi izazvala silna nagaanja. A mi ne elimo da se ba sada o tome naklapa. 243 Starica se zagleda u sinove samopouzdane oi. Bio je oputen, zadovoljan sobom, gotovo svje. Tko su to 'mi'? U to si se upetljao? Ponovo onaj groteskni smijeak iz stisnutih ustiju pod neprirodnim nosnicama. Ve e to doznati. Ne imena, naravno, ali znat e. Mogla bi se time i ponositi, ali to nikad ne bi priznala. Pogleda svoju uru. Krenimo na posao. Sto jo? to se dogodilo na Calpumiji? Nemoj lagati! Zabulji se, ne trepui, u staricu. Elizabeth pokua zategnuti miie u trbuhu, nastojei onemoguiti bilo kakvu reakciju na pitanje. Znala je da joj je preostala jo samo istina. Ne razumijem te. Lae! O emu? Primila sam kablogram od nekog ovjeka po imenu Boutier. Ticao se Cartvvrightove smrti. Prestani! Nagnu se naprijed. Da se nije neto dogodilo, ti ne bi izmislila onu dogodovtinu s opatijom u Yorku. elim znati gdje je on. Gdje je - tko? Cartwright? Upozoravam te! Nemam pojma o emu govori! S broda je nestao jedan ovjek! Tvrdi se da je pao preko ograde. Ah, da. Sjeam se... Ali kakve to ima veze sa mnom? Izgledom je glumila nedunost. Ni on ni ona nisu se pomakli. Ne zna nita o dogaaju? Nisam to rekla. Sto onda kae? Proirile su se prie. Prilino pouzdane prie. Kakve prie? 244 Starica je u sebi izvagala nekoliko moguih odgovora. Znala je da odgovor mora izgledati autentino, bez pogreke u znaenju ili njezinu ponaanju. U drugu ruku, to bi god rekla, moralo bi odraavati pretjeranost jedne glasine. Da se napio i postao ratoboran. Dolo je do tunjave u dvorani... Morali su ga svladati i odnijeti u njegovu kabinu. No, pokuao se vratiti i pritom je pao preko ograde. Jesi li ga poznavao? U Scarlettovu odgovoru osjeti se oputanje. Ne, nije pripadao nama. Bio je nezadovoljan, ali nije se tome predavao. Prvi put u nekoliko posljednjih minuta skrenuo je pogled s majke. Duboko se zamislio. Napokon progovori. Jo neto, ovaj put posljednje. Pokuavala si pronai izgubljenog sina. Pokuavala sam pronai jednog lopova! Pokrao si Scarlattijeve. Ono to je bilo tebi dodijeljeno trebalo je iskoristiti za industrije Scarlatti! Opet gubimo vrijeme. Htjela sam da to ra istimo. Naumila si pronai me i to si uspjela. Slaemo li se? Slaemo. A sad ti nareujem da ne govori vie nita, da ne ini nita i da se vrati u New York. Nadalje, uniti sva pisma ili upute koje si moda dala u vezi sa mnom. To su nemogui zahtjevi! U tom sluaju ja upuujem naredbu. Scarlattijevi e biti mrtvi! Poi u svoju crkvu, pa neka ti tamo jave da si prolila krv jaganjaca! Ulster Scarlett skoi s viktorijanskog naslonjaa i

prije nego to se starica mogla pribrati, zgrabi telefon. U njegovu dranju nije bilo ni najmanjeg znaka oklijevanja. Podie slualicu ne osvrui se prema njoj i poeka da mu se netko javi iz telefonske centrale. Starica se nesigurno podie. Nemoj! Okrenu se i pogleda je. Zato ne? Uinit u ti po volji! On vrati slualicu. Je li to sigurno? 245 Sigurno. Pobijedio je. Ulster Scarlett nasmijei se svojim iskrivljenim usnama. Onda su nai poslovi zavreni. Ne potpuno. Elizabeth e pokuati neto, iako je znala da bi je to moglo stajati ivota. Da? Rado bih asak o neemu spekulirala. O emu? Pretpostavimo, samo razgovora radi, to bi se dogodilo ako bih odbacila na sporazum? Ti zna posljedice. Ne bi se mogla dulje vremena skrivati od nas. Ipak, vrijeme bi moglo djelovati u moju korist. Vrijednosnica vie nema. Nema smisla o tome razmiljati. Pretpostavila sam to, inae ne bi doao ovamo. To je dobra igra. Nastavi. Ako nisi sam pomislio na to, sigurna sam da ti je netko rekao kako je jedini inteligentan nain prodaje vrijednosnica za gotov novac, ali po umanjenoj vrijednosti. Nitko mi to nije trebao rei. Sad je na meni red da postavim pitanje. Samo naprijed. Koliko je teko, po tvome miljenju, doi na trag polozima te veliine, bili oni u zlatu ili neem drugom? Dodat u na to dva pitanja. Gdje na svijetu ima banaka koje bi bile voljne, odnosno ak sposobne, preuzeti tolike pologe? Oboje znamo odgovor. Malobrojne su one koje bi bile sigurne, a ipak bi preuzele pologe pod zaporkom. A u kojim velikim bankovnim koncernima u vicarskoj postoje nepotkupljivi ljudi? Njezin sin zastade i mirnu oima bez kapaka. Sad si ti luda, odgovori tiho. 246 Ni najmanje. Tvoje razmiljanje je sitno, Ulsteru. Raspolae velikim svotama, ali misli sitno... to bi bilo kad bi se u mramornim dvoranama Berna i Ziiricha proulo da se moe dobiti milijun amerikih dolara u zamjenu za povjerljivu razmjenu informacija... to bi time dobila? Znanje!... Imena! Ljude! Tjera me na smijeh. Smijat e se kratko!... Oito je da ima suradnike, potrebni su ti. Pogotovo je to jasno s obzirom na tvoje prijetnje, a sigurna sam da ih plaa dobro... No pitanje je - jedanput kad doznaju za mene i ja za njih - hoe li odoljeti mojoj ponudi? Tvoja ne moe biti via! Sto se toga tie, posrijedi je zaista neto vie od novca! U trenutku kad se zauo teak, razvuen smijeh iz iskrivljenih usta, groteskno lice jo vie se izobliilo. Godinama sam ekao da ti kaem kako tvoje teorije logaritamskih raunala smrde! Tim smrdljivim kupi me - prodaj me manipulacijama doao je kraj! Gotove su! Mrtve! Nestale!... Tko si ti da bi i dalje manipulirala? Svojim bankarskim prijateljima! Svojim smrdljivim, malim Zidovima! Gotova si! Motrio sam te! Tvoja je vrsta izumrla!... Nemoj mi nita govoriti o mojim suradnicima. Oni se ne zanimaju ni za tebe ni za tvoj novac! ovjeka u crnom uhvatio je bijes. Ti u to vjeruje? Elizabeth se nije ni pomaknula. Njezino pitanje bilo je vrlo jednostavno. Potpuno! Nezacijeljeni oiljci Ulstera Scarletta zacrvenjeli su se od krvi koja mu je navrla u glavu. Mi imamo neto drugo! I ti nas ne moe ni dotaknuti! Nikoga od nas! Ne moe nas kupitil Ipak, dopustit e da bih - kao i s pismima bankama - mogla postati neugodna. Jo mnogo vie. eli li ui u tu igru? Potpisuje jedanaest smrtnih presuda! Masovni pokop! Zar to eli, majko? Odgovor na oba naa pitanja je - ne. To bi bilo razumnije. ovjek-krinka u crnome zastade i nastavi govoriti tiho, odreeno. Ti mi nisi ravna. Nemoj ni asak pomisliti da jesi! 247 to se dogodilo, Ulsteru? to se dogodilo?... Zato? Nita i sve! Radim ono to nitko od vas ne bi bio sposoban uraditi! Ono to mora biti uinjeno! Ali vi to ne moete! Ne bih li ja... ili mi... ipak htjeli? Vie od iega na svijetu! Ali nemate za to eludac! Vi ste slabii! Zazvoni telefon, proparavi zrak. Nemoj se truditi da se javi, ree Ulster.

Zazvonit e samo jedanput. To je samo signal da je moja ena - ona odana drolja zajedno sa svojim najnovijim ljubavnikom napustila Claridge's. Pretpostavljam, dakle, da je na susret zavren. Na svoje veliko olakanje vidje da je prihvatio izjavu. Tako er je zapazila da je on u ovom poloaju pogibeljan. Iznad desnog oka poela mu je poigravati koa. Polaganim i promiljenim pokretom ponovo isprui prste. Upamti to sam ti rekao. Grijei... Prekide ga prije nego to je mogao zavriti. Upamti tko sam ja, mladiu! Razgovara sa suprugom Giovannija Merighija Scarlattija! Ne treba vie nita ponavljati. Ima sporazum. Dogovor je sklopljen. Kreni na svoj prljavi posao. Vie me ne zanima! ovjek u crnom pojuri k vratima. Mrzim te, majko. Nadam se da e se barem podjednako okoristiti i onima koji su ti manje dragi. I to onako kako ti nikad ne bi razumjela! Otvori vrata i izie, zalupivi ih snano. Elizabeth Scarlatti prie prozoru i razmaknu zavjese. Osloni se o hladno staklo traei ravnoteu. London je spavao; samo se poneko svjetlo ocrtavalo na njegovim betonskim proeljima. Sto je uinio, za ime boje? Jo vanije, tko se njim bavio? Ono to bi mogao biti tek strah preraslo je u uas, jer on je oruje. Oruje moi - to su mu ona i Giovanni prostoduno pribavili. Bili su, zaista, vaniji od novca. 248 Suze se pojavie u starim oima; ona unutarnja svijest, kojom su optereena sva ljudska bia, bila je zahvaena na prepad. Nije zaplakala vie od trideset godina. Elizabeth se odgurnu od prozora i poe polagano hodati prostorijom. Morala je razmiljati, jo mnogo. 249 28 U jednoj sobi Ministarstva unutarnjih poslova James Derek izvue neki dosje. Na dosjeu je stajalo ime Jacques Louis Bertholde, etvrti markiz od Chatelleraulta. U sobu ule nadzornik dosjea. Zdravo, James. Kako vidim, radi dokasno. Naalost, Charles. Uzimam jedan primjerak. Jesi li primio moj zahtjev? Upravo je ovdje. Daj mi podatke i potpisat u ga. Ali budi kratak, molim te. Imam u uredu partiju karata. Sve je kratko i jednostavno. Amerikanci sumnjaju da osoblje njihova veleposlanstva prodaje ovdje potajno amerike vrijednosnice. Taj Bertholde kree se u diplomatskim krugovima. Moglo bi biti neke veze i s onim momkom Scarlattijem. uvar dosjea naini biljeku. Kad se to moglo dogoditi? Kako shvaam, otprilike prije godinu dana. uvar prestade pisati i pogleda Dereka. Prije godinu dana? Da. I taj Amerikanac eli se suoiti s osobljem veleposlanstva sada? Ovdje? To no. 250 On je na pogrenoj strani Atlantika. Sve osoblje amerikoga veleposlanstva premjeteno je prije etiri mjeseca. Od onih koji su bili ovdje prije godinu dana nema sada nikoga, ak ni tajnice. Vrlo udno, promrmlja Derek. Rekao bih da tvoj ameriki prijatelj ima slabe veze s Dravnim tajnitvom. Sto znai da on lae. Tako je. On lae. Smijui se, Janet i Matthew izioe iz dizala na sedmom katu i krenue hodnikom do Elizabethina apartmana. Udaljenost je bila svega stotinjak stopa, ali oni se etiri puta zaustavie da izmijene poljupce. Janet izvadi klju iz torbice i dade ga raunovoi. Stavi ga u bravu i u isti mah pritisnu kvaku, prije nego to je okrenuo klju. Vrata se odmah otvorie, to je raunovou smjesta rastrijeznilo. Upao je u sobu. Elizabeth Scarlatti sjedila je na viktorijanskom naslonjau pod nejasnim svjetlom jedne jedine svjetiljke. Nije se pomaknula, samo je pogledala Canfielda i svoju snahu. ula sam vas u predvorju. Rekao sam vam da zakljuate vrata! Zao mi je, zaboravila sam. Vraga ste zaboravili! Kad sam odlazio, priekao sam vani da ujem hoete li staviti lani i zakljuati vrata. U meuvremenu sam naruila kavu. Gdje je pladanj? U spavaonici, koja je privatni prostor, pretpostavljam. Jo u to da povjerujem! Raunovoa krenu prema vratima spavaonice. Ponovo se ispriavam! Zvala sam poslugu da je odnese. Sasvim sam zbunjena, oprostite mi. 251 Zato? Sto se

dogodilo? Elizabeth Scarlatti brzo promisli i zagleda se u snahu kad je progovorila. Imala sam vrlo neugodan telefonski poziv. Poslovna stvar koja s vama nema nikakve veze. Posrijedi je veliki novac, a moram se odluiti prije otvaranja burze. Sad pogleda i raunovou. Mogu li upitati to je to toliko vano da ne slijedite moje upute? Nekoliko milijuna dolara. Moda biste mi htjeli pomo i. Bi li industrije Scarlatti trebale prihvatiti kupnju preostalih prenosivih zadunica tvornice jedaeg pribora u Sheffieldu, pri emu bi, tom konverzijom, dobile kontrolu nad poduzeem? Jo uvijek nesiguran, raunovoa upita: Zato je to toliko... neugodno? Zato to ta tvornica stalno gubi novac. Onda je nemojte kupiti. Ne biste zbog toga morali probdjeti no. Starica ga hladno pogleda. Noarija u Sheffieldu jedna je od najstarijih i najboljih tvrtki u Engleskoj. Njihovi su proizvodi izvanredni. Problem nije niti u upravi niti u radnim uvjetima, nego u velikom uvozu japanskih imitacija. Pitanje je hoe li se kupci na vrijeme predomisliti i preokrenuti trend? Elizabeth Scarlatti die se s naslonjaa i krenu u svoju spavaonicu. Zatvori za sobom vrata. Zar je uvijek takva? Zar nema savjetnike? upita raunovoa Janet. Ali Janet je i dalje zurila u vrata spavaonice. Skide orgrta, pristupi raunovoi i tiho mu ree: Ona ne govori istinu. Kako to zna? Po tome kako me pogledala dok ti se obraala. Pokuavala je dati mi neto do znanja. Sto? Janet slegnu nestrpljivo ramenima i nastavi aptati. Ne znam, ali ti sigurno zna to hou rei. Kao kad bi se nalazio u skupini ljudi i odjednom izvalio neku la ili pretjeranost, ali pritom znaajno 252 pogledavao suprugu ili prijatelja koji zna kako stvari stoje... Oni bi tako shvatili da te ne smiju ispraviti. Je li lagala o tvornici koju je spomenula? Ne, to je istina. Chancellor Drew ve je mjesecima nagovara da je kupi. I, to o tome zna? Ve je to odbila. Zato onda izmilja? Canfield htjede sjesti, ali mu je u tom trenutku pozornost privukla platnena zatitna presvlaka na naslonu stolice. U prvi mah odbacio je neku sumnju, a zatim pogleda ponovo. Platno je bilo zguvano, to se u takvom apartmanu nije moglo zamisliti. Pogleda pozornije. Pojedine niti bijahu raskinute; trag pritiska bio je oit. Onaj tko je prihvatio stolicu uinio je to osobito snano. Sto je bilo, Matthew? Nita. Daj mi neto za pie, hoe li? Naravno, dragi. Ona se uputi do bara, dok je Canfield i dalje obilazio stolicu ispred francuskog prozora. Bez nekog posebnog povoda razmaknu zavjese i promotri prozor. Okrenu kvaku i otvori lijevu stranu. U taj as ugledao je ono za im je poeo tragati. Drvo oko spone bilo je ostrugano. Na doprozorniku je ugledao mjesto s oguljenom bojom, to je jamano bila posljedica jakog pritiska, vjerojatno gumenog ona. Nije to bio konati on, jer na laku nije bilo ogrebotina. Otvori zatim i drugu stranu prozora i pogleda van. Ispod njih bilo je est katova, a iznad jo dva nad kojima se uzdizao strm krov. Pritvori prozor i zakrauna ga. Sto to radi, pobogu? Imali smo posjetitelja. Nezvanog gosta, moglo bi se rei. Janet se ukoi. Boe, ne! Ne plai se. Tvoja svekrva ne bi uinila neku ludost. Vjeruj mi. Pokuavam. to emo sada? Ustanoviti tko je to bio. Priberi se. Trebat u te. Zato nije o tome nita rekla? 253 Ne znam, ali ti bi mogla ustanoviti. Kako? Sutra ujutro vjerojatno e spomenuti posao sa Sheffieldom. Ako to uini, podsjeti je da je ve odbila Chancellorov prijedlog o tome. Morat e ti dati neko objanjenje. Ako gospoa Scarlatti ne eli govoriti, ona nee govoriti. Poznajem je. Nemoj inzistirati. Ali morat e neto rei. Bilo je ve tri ujutro, no hotelsko predvorje vrvjelo je sudionicima kasnih domjenaka. Veinom su bili u veernjim odijelima, a mnogi su se ljuljali i teturali, pokazujui znake zadovoljnog umora. Canfield prie recepcionaru i obrati mu se prisno. Sluaj, prijatelju, imam problem. Da, gospodine. Mogu li vam pomo i? Malo je

nezgodno... Putujem s gospoom Scarlatti i s njezinom kerkom... Ah, da. Gospodin Canfield, zar ne? Tako je. Pa, stara dama ve je u godinama, a oni iznad nje prilino su buni. Slubenik, koji se nasluao pria o bogatstvu Scarlattijevih, pourio je s isprikom. Strano mi je ao, gospodine... Canfield. Odmah u krenuti gore. Mora biti da je to jako smeta. Ne, molim te, ve su se stiali. Uvjeravam vas da se to nee ponoviti. Zaista, mora biti da su bili glasni. Kao to sigurno znate, Savoy je doista vrsta graevina. Moda su otvorili prozore. Ali, molim, nemoj nita spominjati. Bila bi jako kisela kad bi doznala da sam ti ita spominjao... Ne razumijem, gospodine. Samo mi reci tko su oni i ja u s njima sam razgovarati. Sasvim pristojno, naravno, uz aicu. 254 Recepcionar je bio obradovan Amerikanevim prijedlogom. Pa, ako inzistirate, gospodine... Na zapadnom krilu osmog kata borave grof i grofica Roxbury, vrlo ugodni stariji ljudi, ini mi se. To je vrlo neobino. No, moda su imali neku zabavu. Tko je iznad njih? Iznad njih, gospodine Canfield? Mislim da nije... Samo mi reci, molim te. Na devetom katu je... Recepcionar okrenu stranicu. Nije zauzeto gospodine. Nije zauzeto? udno za ovo doba godine, zar ne? Bilo bi bolje rei da nije za izdati, gospodine. Apartman u zapadnom krilu devetog kata iznajmljen je na mjesec dana za poslovne sastanke. Hoe rei da nou ondje nema nikoga? Pa imali bi pravo da ondje budu i nou, ali to nije sluaj. Tko ga je iznajmio? Tvrtka Bertholde et Fils. 255 29 Telefon uz krevet Jamesa Dereka zazvoni otro i probudi ga. Canfield ovdje. Potrebna mi je pomo i to bez odlaganja. Moda samo tako misli. to je na stvari? Provaljeno je u apartman Scarlatti. Sto? Sto kau u hotelu? O tome ne znaju nita. Trebalo im je rei. Nije to tako jednostavno. Ona ne bi priznala. Ona je tvoj problem. Zato zove mene? Mislim da je prestravljena. Doli su s nekog drugog kata. Dragi prijatelju, njezine su prostorije na sedmom katu! Ti fantazira! Ili su ti ljudi doletjeli? Amerikanac zastade dovoljno dugo, kako bi dao Englezu do znanja da ga to ne zabavlja. Sigurno su vjerovali da im ne bi otvorila vrata, to je samo po sebi zanimljivo. Tko god to bio, spustio se iz neke prostorije iznad njezine i pritom se posluio noem. Jesi li neto doznao o Bertholdeu? Idemo redom. Derek poe shvaati Canfielda ozibljno. U tome je stvar. Mislim da je u oba sluaja posrijedi isto. Bertholdeova kompanija unajmila je prostorije dva kata iznad. Molim? 256 Tako je. Na mjesec dana. Ni manje ni vie, radi dnevnih poslovnih sastanaka. Bilo bi bolje da popriamo. Stara zna u emu je stvar i zato je prestravljena. Moe li dovesti nekoliko ljudi? Misli da je to potrebno? Zapravo ne, ali ne bi mi bilo drago da se prevarim. Dobro. Objasnit u im da se plaim krae dragulja. Naravno, nee biti u odorama. Jedan na hodniku, jedan na ulici. Zahvaljujem. Jesi li se razbudio? Jesam, dovraga. Bit u kod tebe za pola sata. Sa svim podacima koje sam ieprkao o Bertholdeu. Razgledat emo njihove prostorije. Canfield izie iz telefonske kabine i krenu natrag u hotel. Poeo je patiti zbog poremeenog sna, pa je zaalio za amerikim barovima u kojima se cijelu no servira kava. Englezi nisu u pravu, pomisli, to se smatraju toliko civiliziranima. Onaj tko nou ne servira kavu nije civiliziran. Ue u raskono predvorje i vidje da sat pokazuje etvrt do etiri. Poe prema staromodnim dizalima. Gospodine Canfield! Javio se noni portir. to je? Canfield pomisli da se neto dogodilo Janet i srce mu zastade. Ba kad ste otili, gospodine! Niti dvije minute otkako ste bili otili... Doista, neuobiajeno za ovo doba noi. Sto to pria, dovraga? Prispio je kablogram za vas. Portir prui Canfieldu omotnicu. Hvala, ree olakano Canfield, uze kablogram i krenu do dizala koje nije imalo vrata. Dok se uspinjao, drao je brzojavku

palcem i kaiprstom. Bila je debela. Ili je Benjamin Revnolds poslao neko dugo i nesadrajno predavanje ili e morati utroiti mnogo vremena 257 na dekodiranje. Pomislio je kako bi bilo dobro da to dovri prije nego to doe Derek. Canfield ue u svoju sobu, sjede na stolicu blizu podne svjetiljke i otvori brzojavku. Nije bila kodirana. Sve je bilo napisano jednostavnim poslovnim jezikom i bilo je lako razumljivo ako se uzmu u obzir okolnosti. Canfield razdvoji stranice - bile su tri. IZVJETAVAM VAS NAALOST O AUTOMOBILSKOJ NESREI THOMASA I LILLIAN RAVVLINS PONAVLJAM NESREI U PLANINAMA POCONO STOP OBOJE MRTVI STOP ZNAM DA E TO POGODITI VAU DRAGU PRIJATELJICU E S STOP PREDLAEM DA SE POBRINETE OKO NJE U NJEZINOJ NEVOLJI STOP SAD O VVTMBLEDONSKOM POSLU STOP NISMO TEDJELI IZDATKE JO JEDNOM NISMO TEDJELI IZDATKE NA NAE ENGLESKE DOBAVLJAE DA DOBIJEMO MAKSIMALNE KVOTE ROBE STOP SUOSJEAJU S NAIM PROBLEMIMA OKO SKANDINAVSKOG IZVOZA STOP PRIPRAVNI SU POMOI VAM PRI PREGOVORIMA ZA POTEN POPUST NA MAKSIMALNE NABAVKE STOP OBAVIJETENI SU O NAIM SUPARNICIMA U VICARSKOJ JO JEDNOM VICARSKOJ I KOMPANIJAMA PONAVLJAM OBUHVAENIM KOMPANIJAMA STOP ZNAJU TRI BRITANSKE TVRTKE KOJE SE NATJEU STOP POMOI E VAM NA SVAKI NAIN I OEKUJEMO DA SE USMJERITE JO JEDNOM USMJERITE NA NAE INTERESE U ENGLESKOJ STOP NEMOJTE JO JEDNOM NEMOJTE POKUAVATI DA PROETE S NIOM CIJENOM OD NAIH SUPARNIKA U VICARSKOJ STOP OSTANITE IZVAN TOGA STOP NITA SE NE MOE POSTII STOP J. HAMMER VVTMBLEDON NEW YORK Canfield pripali svoju tanku cigaru i stavi tri stranice na pod izmeu raskreenih nogu. Zurio je u njih. Hammer je bilo Revnoldsovo kodno ime u porukama raunovoama na terenu kad je poruku drao veoma vanom. Rije JO JEDNOM imala je potvrdno znaenje. Rije PONAVLJAM 258 bila je naprotiv inverzija - znaila je upravo suprotno od onoga na to se odnosila. Dakle Rawlinsi su umoreni - Canfield je morao asak promisliti prije nego to se sjetio da su Rawlinsi bili roditelji Boothrovdove ene. Nije to bila sluajna nesrea. A Revnolds se plai za ivot Elizabeth Scarlatti. Washington je postigao sporazum s britanskom vladom o neuobiajeno] suradnji za koju se nee tedjeti izdaci - a zauzvrat je obavijestio Engleze o vedskim vrijednosnicama i kupnji zemljita u vicarskoj, to je, pretpostavljalo se, jedno s drugim bilo povezano. Ipak, Revnolds nije specificirao tko su ti ljudi u Zurichu. Ukazao je tek na to da oni postoje i da su meu njima tri znaajna Engleza. Canfield se prisjetio njihovih imena - Masterson koji je imao veze s Indijom, Leacock iz Britanske burze i Innes-Bowen, tekstilni magnat. Najvanije u Hammerovoj brzojavci Canfieldu bilo je to da mora tititi Elizabeth i drati se podalje od vicarske. Netko lagano pokuca na njegova vrata. Canfield pokupi stranice i stavi ih u dep. Tko je? Trnoruica, dovraga! Traim krevet u kojem bih se naspavao. Odsjean britanski izgovor bio je, naravno, Jamesa Dereka. Canfield otvori vrata i Englez ue ne pozdravivi ga. Baci veliku uredsku omotnicu na krevet, stavi eir na komodu i sjede u najblii tapecirani naslonja. Svia mi se tvoj polucilindar, James. Vjerovao sam da e me sauvati od uhienja. Londonac koji se ulja oko avova u ovo doba noi mora izgledati besprijekorno da ne bi bio sumnjiv. Upravo tako izgleda, vjeruj mi. Tebi ne vjerujem ba nita, ljubitelju besanice. Ho e li jedan viski? Zaboga, ne!... Zar ti madame Scarlatti nije nita rekla? Nita. Manje od niega.

Pokuala mi je skrenuti pozornost. A onda je zalupila vrata i zakljuala se u spavaonici. 259 Ne mogu povjerovati. Mislio sam da vas dvoje radite zajedno. Derek izvadi klju s uobiajenom drvenom plo icom. Razgovarao sam malo s hotelskim policajcem. Moe li se pouzdati u njega? Nije vano. To je klju koji otvara sva vrata, a on misli da uvam jedno drutvance na drugom katu. Onda polazim. Priekaj me, molim. Odspavaj malo. ekaj. Ti si oito povezan s gospoom Scarlatti. U izvianje bih trebao krenuti ja. Raunovoa zastade. Bilo je neega u onome to je kazao Derek. Pretpostavio je da britanski obavjetajac mora biti prikladniji za tu vrstu njukanja nego to je bio on. U drugu ruku, nije znao koliko tom ovjeku moe vjerovati. A nije bio ba spreman odati mu mnogo toga niti prepustiti Britancima da odluuju. Hrabar si, Derek, ali to ne bih nikad od tebe zatraio. Nema tu hrabrosti. Sve objanjavaju propisi o strancima. Ipak, radije bih otiao sam. Iskreno govorei, nema razloga da se ti u to uplee. Zamolio sam te za pomo, a ne da obavlja moj posao. Sklopimo dogovor - u moju korist. Zato? Tako je sigurnije. Djeluje uvjerljivo. Ja u ui prvi, a ti e me ekati u hodniku, uz dizalo. Provjerit u prostorije, a onda u ti dati signal da mi se pridrui. Kako? S najmanje truda. Moda kratkim zvidukom. Canfield je zauo kratak i piskav zviduk. Pourio je niz hodnik do prvog apartmana na zapadnom krilu devetog kata. Zatvori za sobom vrata i pridrui se Britanevoj svjetiljci. Sve u redu? 260 To je dobro odravan hotelski apartman. Moda nije tako nametljiv kao oni u Americi. Odaje domai ugoaj. To me ohrabruje. I vie nego to moe zamisliti. Ova vrsta posla nije mi draga. Mislio sam da ste vi glasoviti upravo po tome. avrljali su tijekom brze ali temeljite pretrage prostorija. Tlocrt na ovome katu bio je identian onome dva kata nie, gdje je prebivala Elizabeth Scarlatti. Ali pokustvo je bilo razliito: u sreditu glavne prostorije ovdje se nalazio dugi stol s desetak stolica oko njega. Stol za sastanke, pretpostavljam, ree Derek. Pogledajmo prozor. Koji? Canfield promisli. Tamo. Krenu prema francuskim prozorima tono iznad slinih u apartmanu Elizabeth Scarlatti. Pogo eno. Evo, ovdje. Englez maknu Canfielda ustranu kako bi mogao uperiti mlaz svjetla. Na drvenom doprozorniku moglo se zapaziti svjee udubljenje koje je odstranilo boju i dolo do drveta. Ondje gdje se drvo sudaralo s kamenom stijenom bila je slina polukruna udubina, u kojoj su naslage praine odstranjene, a komadi crnkastog kamena postao je svijetlostiv. Udubina je bila iroka in i pol, nastala oito trenjem konopca. Tko god on bio, spretan je kao maka, ree Canfield. Pogledajmo okolo. Dvojica uoe najprije u spavaonicu s lijeve strane, gdje su ugledali pospremljen dvostruki krevet. Komode su bile prazne, a na stolu se vidio tek uobiajeni pribor za pisanje. U ormarima nije bilo niega osim vjealica i platnenih vreica za cipele. Kupaonica je izgledala besprijekorno, metal je blistao. Spavaonica s desne strane bila je nalik onoj prvoj, ali je posteljina bila zguvana. Netko je tu spavao ili se odmarao. Krupan ovjek. Visok vjerojatno est stopa ili i vie, primijeti Englez. 261 Otkuda to zna? Po otisku stranjice. Pogledaj donju polovicu kreveta. Nikad ne bih na to pomislio. Nemam primjedbe. Moda je sjedio. Rekao sam - vjerojatno. Raunovoa otvori vrata ormara. Hej, posvijetli ovamo. Ovdje. Evo ga! Na dnu ormara leao je smotan konopac s alkama. Kroz alke na samom dnu provueni su iroki komadi koe, privreni za konopac metalnim kopama. To je alpsko ue, primijeti engleski obavjetajac. Za penjanje po planinama? Upravo tako. Vrlo je sigurno. Profesionalni penjai ga ne bi upotrijebili - ne bi bilo sportski. Njime se uglavnom slue prilikom spaavanja. Bog ih blagoslovio. Bi li se njime moglo verati po Savovu?

Sasvim lijepo. Vrlo je sigurno i omoguuje brzo kretanje. Imao si pravo. Iziimo odavde, ree Canfield. * * -k Uzet u neko pie. Pridruujem se sa zadovoljstvom. Canfield se muno die s kreveta. Viski i sodu, prijatelju? Da, hvala. Amerikanac krenu do stola uz prozor koji je sluio kao bar i natoi obilato viskija u dvije ae. Prui jednu Jamesu Dereku, a drugu die na zdravicu. Dobro radi, James. 262 I ti si vrlo sposoban. Sinulo mi je da si u pravu to se tie konopca. On samo komplicira stvar. I ja tako mislim. Ali mogao bi nam pomoi... Taj alat je oito ameriki. Ne razumijem. Nita osobno. Htio sam rei da se vi Amerikanci uvijek volite opskrbiti svakakvom opremom, ako shvaa to mislim. Kad idete loviti ptice u kotsku, ponesete sa sobom teku puku... Kad kreete u ribolov u Lowlandsu, ponesete u torbi barem est stotina udica. Ameriki smisao za sport svodi se na to da ga izjednaujete sa svojim priborom, a ne sa svojom vjetinom. Ako eli odrati protuameriko predavanje mrnje, bolje da ukljuimo radio. Molim te, Matthew. Pokuavam ti rei da mislim kako si u pravu. Onaj tko je provalio u apartman gospode Scarlatti bio je, bez sumnje, Amerikanac. Konopac nas moe odvesti na trag nekoga u vaoj ambasadi. Zar se nisi toga sjetio? Odvesti na trag - koga? U vau ambasadu. Moda je netko odande. Netko tko pozna Bertholdea. Moda su to ljudi koje sumnjii u vezi s vrijednosnicama... I alpskim konopcem moe se sluiti samo netko tko je vian penjanju. Koliko penjaa ima u vaoj ambasadi? Scotland Yard bi to mogao utvrditi ve danas. Ne... Pozabavit emo se time sami. To bi bio gubitak vremena, zna i sam. Naposljetku, za osoblje ambasade postoje dosjei, kao i za Bertholdea. Koliko ondje ima penjaa? Raunovoa se okrenu od Jamesa Dereka i ponovo napuni au. U to bi se onda umijeala policija. Ne elim to. Istraivanja emo obaviti sami. Kako kae. Nee biti teko. Ukupno je dvadeset do trideset ljudi, najvie. Morali bismo mu brzo ui u trag. 263 I hoemo. Canfield ode do kreveta i sjede. Reci mi, javi se Englez i ispi au do kraja. Ima li popis osoblja u veleposlanstvu? Onaj najnoviji? Naravno. I ti si apsolutno siguran da su neki ljudi koji sada rade ondje bili umijeani u lanjsku prevaru s vrijednosnicama? Da. Ve sam ti rekao. U najmanju ruku, tako misli Dravno tajnitvo. Volio bih da prestane akati po tome. Neu vie. Kasno je, a na radnom stolu eka me jo mnogo posla koji sam zanemario. Britanski obavjetajac die se i uze eir s komode. Laku no, Canfieldu. Ve odlazi?... Je li bilo neega u Bertholdeovu dosjeu? Proitat u ga, ali sad sam odvie umoran. James Derek stade pored vrata i zagleda se u iscrpljenog raunovou. Ima neto to e te sigurno zanimati. Moda je i vie stvari, ali ova mi pada na um. O emu je rije? Uz ostale atletske zabave, markiz se bavi i penjanjem po planinama. Zapravo, poznat je u tom sportu i lan je Mattherhorn Cluba. Jedan od malobrojnih koji su se uzverali uz sjevernu padinu vrhunca Jungfrau. Nije to sitnica, koliko shvaam. Canfield bijesno skoi i izdera se na Engleza. Zato mi to nisi rekao? Iskreno reeno, mislio sam da te vie zanimaju njegove veze s vaim veleposlanstvom. Za tim sam, zapravo, tragao. Raunovoa se zabulji u Dereka. Bio je to, dakle, Bertholde. Ali zato?... Osim ako nije znao da ona nikome ne bi otvorila vrata. Moe biti. Stvarno, ne bih znao. Uivaj u dosjeu, Canfieldu. Zapanjit e se... Ali ne vjerujem da e nai mnogo toga u vezi s veleposlanstvom. No to te i nije zanimalo, zar ne? Britanac dote do vrata i zalupi ih za sobom. Canfield je zurio za njim, zbunjen, ali odvie umoran da sad na to misli. 264 30 Probudi ga telefon. Matthew? Da, Janet? Drao je slualicu utrnulom rukom koja ga je boljela. U predvorju sam. Rekla sam Elizabethi da moram skoknuti u kupovinu. Raunovoa pogleda uru. Bilo je pola

dvanaest. Taj san mu je bio potreban. to se dogodilo? Nikad je nisam vidjela takvu, Matthew. Prestravljena je. To je neto novo. Je li spomenula posao sa Sheffieldom? Ne, ja sam je morala upitati. Nije ju vie zanimao jer se situacija promijenila. Nita vie? Samo to? Da... jo neto. Rekla je da popodne mora razgovarati s tobom. Kako ree, u New Yorku su iskrsnuli problemi i ona mora biti nazona. Mislim da e ti rei kako je odluila napustiti Englesku i vratiti se kui. Nemogue! Sto je tono kazala? Bila je neodreena. Samo to da je Chancellor budala i da nema smisla gubiti vrijeme u lovu na divlje guske. Ona to ne misli! 265 Znam da ne misli. Nije ni djelovala uvjerljivo. Ali, odluila je. Sto kani uiniti? Iznenaditi je, po mogunosti. Ostani u kupnji barem dva sata, hoe li? Dogovorivi se o kasnom ruku, oprostie se. Pola sata kasnije raunovoa je uao u hotelski restoran i naruio doruak. Nije trenutak da ostane gladan. Bez energije. Ponio je sa sobom Bertholdeov dosje. Obeao je sebi da e ga proitati za stolom, barem vei dio. Otvori ga i stavi s lijeve strane pladnja. Poe od prve stranice. Jacques Louis Aumont Bertholde, etvrti markiz od Chatelleraulta. Dosje je bio nalik mnogim slinima, o bogataima. Iscrpne pojedinosti o obiteljskom podrijetlu. Poloaji i naslovi svakog pojedinog pripadnika kroz vie generacija, u poslu, vladi i drutvu sve vrlo dojmljivo, ali beznaajno bilo kome drugome. Bertholdeova bogatstva uglavnom, kako je rekla Elizabeth Scarlatti - u britanskim posjedima. Obrazovanje i uspon u svijetu trgovine. Njegovi klubovi - svi vrlo ugledni. Hobiji - automobilizam, uzgoj konja, psi. Takoer sve u redu. Sportovi u kojima se isticao - polo, jedrenje, uspon na Matterhorn i Jungfrau - ne samo u redu nego i zdravi, aroliki. I napokon, ocjene njegova znaaja to su ih dali suvremenici. To je bio najzanimljiviji dio dosjea, a ipak su ga mnogi profesionalci prezirali. Pohvale su davali uglavnom prijatelji i oni koji su se od njega nadali nekoj dobiti. Prijekori su potjecali od neprijatelja ili suparnika, koji su ga htjeli potkupiti. Canfield uze olovku i stavi u dosjeu dvije oznake. Prvu na 18. stranici, peti odlomak. Nije za to bilo nekog posebnog razloga, osim to se inio neprimjerenim i neprivlanim: tu je bio spomenut neki grad koji se, kako se Canfield prisjetio, nalazio i na popisu onih kroz koje je Ulster Scarlett proao tijekom svog europskog putovanja. 266 Obitelj Bertholde imala je znatne interese u dolini Ruhra, no oni su prodani njemakom ministarstvu financija nekoliko tjedana prije atentata u Sarajevu. Bertholdeovi uredi u Stuttgartu i Tassingu bili su zatvoreni. Ta prodaja potaknula je primjedbe francuskih poslovnih krugova, bila je kritizirana u parlamentu i u mnogim novinskim komentarima. Ipak, nije podignuta nikakva optuba, nakon objanjenja da je njemako ministarstvo isplatilo golemu svotu. Podatak je potvren. Nakon rata, interesi u dolini Ruhra otkupljeni su od weimarske vlade. Uredi u Stuttgartu i Tassingu ponovo su otvoreni. Uz drugu oznaku, na 23. stranici i drugom odlomku, bili su podaci o Bertholdeovim nedavno utemeljenim korporacijama, a meu njima bila je i sljedea informacija: Partneri markiza Bertholdea u uvoznim poslovima su gospodin Sydney Masterson i gospodin Harold Leacock... Masterson i Leacock. Obojica su se nalazili i na popisu iz Ziiricha. Svaki je posjedovao jedno od onih etrnaest imanja u vicarskoj. Nita udno. Tako je Bertholde povezan sa zbivanjima u Ziirichu. Zaista, nita udno. Ali zazvualo je ohrabrujue - s profesionalnog stajalita - to se jo jedna kockica uklapa u slagalicu. Upravo kad je ispijao kavu, priblii mu se nepoznat ovjek u odori avova. Recepcija, gospodine. Imam dvije poruke. Canfielda je to zbunilo. Uze dvije poruke. Mogli ste me obavijestiti preko razglasa. Obje strane zahtijevale su da to ne uinimo, gospodine. Shvaam. Hvala vam. Prva poruka bila je Derekova. Svakako me potrai. Druga je

bila od Elizabeth Scarlatti. Molim vas, doite u pola tri u moj apartman. Hitno je, ali prije vas ne mogu vidjeti. 267 Canfield pripali svoju tanku cigaru i zavali se u zavijenu stolicu hotelskog restorana. Derek moe ekati, Englez je jamano doznao za novi dogovor Benjamina Revnoldsa s britanskom vladom, pa je bio ili bijesan ili se elio ispriati. Dereka e vidjeti kasnije. S druge strane, Elizabeth Scarlatti oito je donijela neku odluku. Ako je Janet imala pravo, spremala se na put. Ako bi i zanemario mogui osobni gubitak, Revnoldsu, Gloveru ili bilo kome u Grupi dvadeset nikad ne bi mogao objasniti zato se ona predomislila. Potroio je tisu e dolara tvrdei da je Elizabeth spremna na suradnju. Raunovoa je razmiljao o nonom posjetitelju kod starice, etvrtom markizu od Chatelleraulta, osvajau vrhunaca Matterhorna i Jungfrau, Jacquesu Louisu Bertholdeu. Zato je na taj nain upao u apartman Elizabeth Scarlatti? Zato to su vrata bila zakljuana i to je znao da e ostati zakljuana? Zato to je htio prestraiti Elizabeth? Ili je neto traio? Traio, otprilike, onako kako su traili on i Derek dva kata vie. Kad se s njom naao licem u lice, to joj je Bertholde mogao rei da skri njezinu volju? Sto bi to moglo prestraiti Elizabeth Scarlatti? Mogao joj je najaviti smrt njezina sina, ako je jo bio iv. To bi moglo djelovati... bi li? Sin ju je bio izdao. Izdao je i poduzee Scarlatti. Canfield je nekako udno osjeao da bi ona sina radije vidjela mrtvoga nego da i dalje podnosi njegova izdajstva. No sad je odstupila. Canfield ponovo osjeti nelagodu koju je doivio jo na Calpurniji. Ono to je bilo predstavljeno kao provala, zakompHcirali su iznimni dogaaji koje su skrivili iznimni ljudi. Vrati se u mislima na Elizabeth Scarlatti. Bio je uvjeren da ga ne moe vidjeti prije pola tri zato to se priprema za odlazak. Ali, ima on za nju iznenaenje. Znao je tko je bio posjetitelj rano ujutro. A sad je nosio uza se Bertholdeov dosje. Dosje bi mogla odbiti. Ali alpski konopac djelovao bi neodoljivo. 268 Poruila sam vam da vas ne mogu vidjeti prije pola tri! Zato ne potujete moje elje? Ne mogu ekati. Pustite me odmah unutra! Ona s gaenjem otvori vrata, ostavivi ih pritvorena dok se vraala u prostoriju. Canfield ih iza sebe zatvori, glasno stavivi lanac. Obratio joj se prije nego to se dospjela okrenuti. Proitao sam dosje. Sada znam zato va posjetitelj nije morao otvarati vrata. Kao da je opalio pitolj ispred stariina lica. Ona se okrenu, pognute kraljenice i uko ena vrata. Da je bila trideset godina mlaa, bacila bi se na njega u bijesu. Progovorila je tako odreito kako je nikad prije nije uo. Vi nesavjesna huljo! Laljive! Kradljivce! Laljive! Laljive! Ostatak ivota provest ete iza reetaka! Vrlo dobro. Napadom na napad. Jedanput vam je to uspjelo, ali sad nee. Sa mnom je bio Derek. Nali smo konopac. Alpski konopac, kako ga je nazvao - s pomou kojega se va posjetitelj spustio niz zgradu. Starica ga otro promotri, nesigurna na nogama. Za ime boje, opustite se! Na vaoj sam strani. Prihvati je za mrava ramena. Morate ga kupiti! Oh, Boe! Morate ga kupiti! Dovedite ga ovamo! Zato? Kako kupiti? Koga? Dereka. Otkad vam je to poznato? Gospodine Canfield, u ime svega to je sveto, pitam vas otkad vam je to poznato? Otprilike, od pet sati ovog jutra. To znai da je ostale ve obavijestio o tome! Boe, ispriao je ostalima! Bila je izvan sebe i Canfield se za nju zabrinuo. Siguran sam da je to uinio. Ali samo svojim nadreenima, a i on je ve, kako mi se ini, na prilino visokom poloaju. Sto ste oekivali? 269 Starica se pokua pribrati snagom koja joj je jo preostala. Moda ste odgovorni za pokolj cijele moje obitelji. Ako je tako, pobrinut u se za vau smrt! Prilino otre rijei. Bilo bi bolje da mi kaete - zato? Neu vam rei nita ako mi ne dovedete Dereka na telefon. Raunovoa ode do telefona i dade operateru Derekov broj. Nekoliko trenutaka

razgovarao je tiho ali brzo, a onda se okrenu starici. Ima sastanak za dvadeset minuta. Ima cjelovit izvjetaj i oni oekuju da im ga podnese. Starica se uputi hitrim koracima do Canfielda. Dajte mi telefon! Prui joj i kuite aparata i slualicu. Gospodine Derek! Ovdje Elizabeth Scarlatti. Kakav god bio taj sastanak, nemojte na nj otii! Ne obiavam nikoga moliti, ali sada vas preklinjem, nemojte otii! Molim, molim vas, nemojte nikome priati o onome to se dogodilo prole no i! Uinite li to, bit ete odgovorni za smrt mnogih nevinih ljudi. Sad vam ne mogu rei nita vie... Da, da, kako elite. Vidjet u vas, naravno, za jedan sat. Hvala vam. Hvala! Vrati slualicu u leite i polagano, s osjeajem velikog olakanja, stavi telefon na stol. Pogleda raunovou. Hvala Bogu! Raunovoa ju je promatrao, a onda krenu do nje. Majko Isusova! Sad poinjem shvaati. Taj prokleti alpski konopac. Vratolomije u dva ujutro. Nije to bilo samo zbog toga da vas se prestrai na smrt - bilo je to neizbjeno! O emu govorite! Rano jutro poeo sam zamiljati da je to bio Bertholde. Da je doao prestraiti vas na smrt! Ali, to bi bilo besmisleno. S time se nita ne bi postiglo. Mogao vas je potraiti u hotelskom predvorju, u nekoj trgovini, u restoranu. Morao je to biti netko tko upravo to ne bi mogao uiniti. Netko tko se nije mogao okoristiti tim prigodama! Lupetate kojeta! Smueni ste! 270 Dakako, vi biste htjeli sve to otpisati na taj nain! Zato ne? Postigli ste ono to ste naumili! Vidjeli ste ga! Vaeg izgubljenog sina, zar ne? To su izmiljotine! Oh ne, nisu izmiljotine. Sve je tako jasno da sam se morao dosjetiti jo prole noi. Sve je bilo toliko mutno da sam traio nekakva aava objanjenja. Mislio sam da je posrijedi nekakvo uvjeravanje zastraivanjem. U posljednjih nekoliko godina bilo je toliko takvih sluajeva. Ali nije bilo to, uope ne! Nego se na slavni ratni junak vratio medu ive! Ulster Stewart Scarlett! Jedini koji se nije mogao odvaiti da vas susretne negdje vani. Jedini koji nije mogao raunati da ete ostaviti vrata nezakljuana! Nagaanja! Odbijam ih! Odbijajte to god hoete! Sad vam omoguujem izbor! Derek e biti ovdje za manje od jedng sata. Ili emo prije toga izgladiti ovo izmeu nas, ili ja odlazim da poaljem brzojavku svom uredu u kojoj u rei da smo, prema mome visoko cijenjenom profesionalnom miljenju, pronali Ulstera Scarletta! Uz to, vodim vau snahu sa sobom. Starica odjednom snizi glas zamalo do apata. Prie suzdrano raunovoi. Ako osjeate bilo to za tu mladu enu, uinit ete ono to od vas traim. Ako ne uinite, ona e biti ubijena. Sad je na raunovoi bio red da digne glas. Nije to vie bila gnjevna vika nekoga tko se spori, nego grmljavina ljutitog ovjeka. Nemojte mi tako neto tvrditi. Da se niste usudili prijetiti mi, ni vi ni va ogavni sin! Moete kupiti dio mene, ali ne sve! Recite mu da u ga ubiti ako samo dotakne Janet! Preklinjui ga i ne stidei se toga, Elizabeth Scarlatti uze ga za ruku. On je smjesta povue. Ne prijetim vam. Molim vas, za ime boje, sasluajte me. Pokuajte me razumjeti... Bespomo na sam. I nitko mi ne moe pomoi! Raunovoa vidje kako suze teku niz naborano lice. Bila je blijeda, a oi su joj potamnjele od iscrpljenosti. Pomisli, potpuno 271 izvan smisla trenutka, da gleda le zamrljan suzama. Bijes joj se potpuno slegao. Nitko ne smije biti bespomoan. Nemojte dopustiti nikome da vam to kae. Vi je volite, zar ne? Da. I zato to je volim, nemojte biti tako preplaeni. Ja sam savjestan slubenik. Ali vie od savjesnosti u slubi, odan sam nama. Vaa samouvjerenost ne mijenja trenutane okolnosti. Neete to doznati prije nego to mi kaete to je posrijedi. Ne ostavljate mi izbor? Nikakvu alternativu? Nikakvu. Neka vam se onda Bog smiluje. Na vama je uasna odgovornost. Odgovarate za nae ivote. Rekla mu je. A Matthew Canfield zakljuio je to mu je initi. Doao je trenutak da se suoi s markizom de Bertholdeom.

272 31 Pedeset milja jugoistono od Londona nalazi se morsko ljetovalite Ramsgate. Blizu grada, na poljani udaljenoj od glavne ceste, nalazila se drvena koliba, ne vea od dvadeset puta dvadest stopa. Imala je dva mala prozora i kroz ranu jutarnju izmaglicu izbijalo je iz njih slabano svjetlo. Stotinjak jarda prema sjeveru stajala je vea graevina - nekadanji tagalj - pet puta vea od kolibe. Sad je sluila kao hangar za dva omanja jednokrilca. Jedan od zrakoplova upravo su izvlaila tri ovjeka u sivim ogrtaima. U kolibi je sjedio ovjek obrijane glave, pio kavu i vakao kruh. Crvenkasta mrlja iznad njegova desnog oka bila je upaljena i on ju je neprekidno doticao. Proitao je poruku na stolu a onda je pogledao donositelja, ovjeka u vozakoj odori. Sadraj poruke razbjesnio ga je. Markiz je otiao predaleko. Upute iz Miinchena bile su jasne. Ra\vlinse nije trebalo ubiti u Sjedinjenim Dravama. Trebalo ih je dovesti u Zurich i ubiti ih u Ziirichul Nema razloga za brigu. Njihova smrt, kako mukarca tako i ene, bila je organizirana iznad svake mogunosti sumnje. Markiz je zaelio da s time budete upoznati. Sve je izgledalo kao nesrea. Izgledalo - kome? Dovraga, kome} Vrag vas odnio, sve vas skupa! Miinchen ne eli nikakve rizike! A u Zilrichu ne bi bilo rizika. Ulster Scarlett ustade i ode do prozoria koji je gledao na 273 poljanu. Zrakoplov je bio ve spreman. Nije volio letjeti kad je bio bijesan. Kad je bio bijesan, inio je pogreke u zraku. Kako su pritisci rasli, to mu se dogaalo sve ee. Vrag odnio Bertholdea! Dakako, Rawlinsa je trebalo ubiti. Zapavi u paniku nakon Cartwrightova otkria, Rawlins je naredio svome zetu da ubije Elizabeth Scarlatti. Golema pogreka! Kad se zamislio, zakljuio je kako je sve to zapravo smijeno. On tu staricu nije vie zamiljao kao svoju majku. Jednostavno - Elizabeth Scarlatti... Ali, ubiti Rawlinsa tri tisue milja daleko bila je ludost! Otkud bi oni mogli znati tko postavlja pitanja? I kako bi se trag naredbe mogao dovesti do Bertholdea? Bez obzira na to to se dogodilo... Labishe po e govoriti. Sto? Scarlett se okrenu od prozora. Odluio se. Markiz je takoer zaelio da znate kako su, bez obzira to se dogodilo Boothrovdu, sve veze s njim pokopane zajedno s Rawlinsima. Ne sasvim, Labishe. Ne sasvim. Scarlett je govorio tiho, ali glas mu je bio tvrd. Markizu de Bertholdeu je nareeno... zapovjeeno iz Miinchena da Rawlinse dopremi u vicarsku. Nije posluao zapovijed. Vrlo nezgodno. Pardon, monsieur? Scarlett uze letaki ogrta koji je bio prebaen preko stolice. Izrekao je to tiho i jednostavno. Samo dvije rijei. Ubijte ga. Monsieurl Ubijte ga! Ubijte markiza de Bertholdea, i to danas! Monsieur!Ne mogu povjerovati u ono to ujem! Posluajte me! Neu vam dati nikakva objanjenja! Kad prispijem u Miinchen elim da me na stolu eka brzojavka u kojoj se kae da je onaj glupan mrtav!... I, Labishe! Uinite to tako da ne bude ni najmanje dvojbe tko ga je ubio. Vi! Ne moemo sada dopustiti nikakve istrage!... Zatim se vratite ovamo na poljanu. Prebacit emo vas zrakoplovom van iz zemlje. 274 Monsieurl Uz markiza sam bio petnaest godina! Bio je tako dobar spram mene!... Ne mogu... Sto ne moete? Monsieur... Francuz pade na koljena. Nemojte to od mene traiti... Ne traim nita. Zapovijedam! Miinchen zapovijeda! Foaje na treem katu tvrtke Bertholde et Fils bio je golem. U pozadini su se dojmljivo isticala bijela vrata u stilu Louisa XIV., koja su oito vodila u sanctum sanctorum markiza de Bertholdea. Na desnoj strani u polukrug je bilo poredano est naslonjaa od smee koe - onakvih kakvi su se mogli vidjeti u radnoj sobi nekoga bogatog plemia iz pokrajine - a ispred njih etvrtasti stoli za posluivanje. Sad su na stoliu leali razbacani ik magazini - ik sa socijalne kao i industrijalne to ke gledita. Na lijevoj strani prostora bio je irok bijeli stol, optoen zlatom. Za stolom sjedila je iznimno

zgodna brineta, s kovrama na elu. Sve to Canfield je zapazio tek drugim dojmom. Trebalo mu je neko vrijeme da se pribere od prvoga. Iziavi iz dizala, bio je jednostavno svladan koloristikom shemom zidova. Bijahu grimizno crveni, a pod stropom je u lukovima visjela crna tkanina. Dobri Boe! ree on u sebi. Nalazim se u istom predvorju kao to je ono tri i pol tisue milja daleko! Dva sredovjena gospodina u odijelima oito saivenim u Savile Rowu sjedili su i itali asopise. Njima s desne strane stajao je ovjek u vozakoj odori, gologlav i s rukama na leima. Canfield se priblii stolu. Tajnica s kovrama pozdravi ga i prije nego to je progovorio. Gospodin Canfield? Da. Markiz e vas odmah primiti, gospodine. Izgovorivi to, djevojka se podie i krenu prema irokim bijelim vratima. Canfield 275 zapazi da je jedan mukarac s lijeve strane bio uzbuen. Nekoliko puta promrmljao je: Dovraga! a zatim se vratio asopisu. Dobar dan, gospodine Canfield. etvrti markiz od Chatelleraulta digao se od irokog bijelog stola i ispruio ruku. Naravno, dosad se nismo sreli, ali jedan glasnik Elizabeth Scarlatti dobro je doao gost. Sjedite, molim vas. Bertholde je bio onakav kakvoga je Canfield i oekivao, osim to je, moda, bio neto nii rastom. Dobro odnjegovan, razmjerno zgodan, vrlo muevan i tako zvonkoga glasa da bi njime mogao ispuniti opernu dvoranu. Ipak, unato upadljivoj muevnosti prizvao je u pamenje Matterhorn i Jungfrau - u njemu je bilo neto izvjetaeno, pomalo nepodobno za mukarca. Moda je to bila odjea. Odvie pomodna. Kako ste? Canfield se nasmijei dok je Francuzu stezao ruku. Mogu li vas oslovljavati kao gospodina Bertholdea? Ili, kao gospodina markiza? Nisam siguran. Vai su mi zemljaci dali nekoliko nimalo laskavih nadimaka. Markiz se nasmija. Ali, molim, posluite se francuskim obiajem toliko prezrenim od uglaenih Engleza. Bit e dovoljno rei jednostavno Bertholde. Markizi su danas potpuno zastarjeli. Francuz se nasmijei prostoduno i sjede tek kad se Canfield smjestio u stolicu ispred pisaeg stola. Jacques Louis Aumont Bertholde, etvrti markiz od Chatelleraulta, bio je silno privlaan i Canfield u sebi priznade tu injenicu. Cijenim to to ste zbog mene poremetili svoj dnevni raspored. Rasporedi i postoje zato da bi bih se remetilo. ivot bi inae bio dosadan, zar ne? Ne elim gubiti vrijeme, gospodine. Elizabeth Scarlatti eli pregovarati. Jacques Bertholde zavali se u naslon i pogleda zapanjeno. Pregovarati?... Bojim se da ne razumijem, gospodine... Pregovarati, o emu? 276 Ona zna, Bertholde... Zna onoliko koliko joj je potrebno. eli vas vidjeti. Bilo bi mi drago da se s njom sretnem, bilo kada, ali ne mogu zamisliti o emu bismo razgovarali. Ne u nekom poslovnom smislu, gospodine, to je, pretpostavljam vaa... dunost. Klju je moda njezin sin, Ulster Scarlett. Bertholde upadljivo promotri raunovou. To je klju za koji nemam brave, gospodine. Nisam imao ast... Znam ono to znaju i ostali ljudi koji itaju novine - da je nestao prije nekoliko mjeseci. Ali to je sve to znam. Zar ne znate nita o Zurichu? Jacques Bertholde naglo ustade. Sto? O Zurichu? Mi znamo o Zurichu. Je li to neka ala? Ne. Cetrnaestorica iz Zuricha. Moda ste dobili petnaestu osobu - Elizabeth Scarlatti. Canfield je mogao uti kako Bertholde dahe. Odakle vam taj podatak? Na to ciljate? Ciljam na Ulstera Scarletta. Zato bih inae bio ovdje? Ne vjerujem vam! Ne znam o emu govorite! Bertholde se izmaknu iz stolice. Za ime boje! Nju to zanima... ne zbog njega! Zbog vas! I zbog ostalih! Imala bi vam neto ponuditi, i da sam na vaem mjestu, sasluao bih je. Ali ja nisam isto to i vi, gospodine! ao mi je, ali moram vas zamoliti da odete. Izmeu madame Scarlatti i kompanije Bertholde ne moe biti nikakva posla. Canfield ostade, ne miui se. I dalje je sjedio. Progovori sasvim tiho. Objasnit u to na drugi nain. Mislim

da je morate vidjeti. Razgovarati s njom... za vae dobro. Za dobro Zuricha. Vi mi prijetite? 277 Ako ne pristanete, bojim se da e ona uiniti neto drastino. Ne moram vas uvjeravati da je ona mona osoba... Povezani ste s njezinim sinom... A ona je svoga sina vidjela prole noi! Bertholde je bio nepokretan. Canfield nije mogao zakljuiti je li Francuzova nepovjerljivost potaknuta otkriem o Scarlettovom posjetu ili time da on Canfield - zna za to. Nakon nekoliko asaka Bertholde progovori. Ne znam nita o ovome to govorite. To nema nikakve veze sa mnom. Sluajte! Pronaao sam ue! Alpski konopac! Naao sam ga na dnu ormara vaeg apartmana za konferencije u Savovu! to? uli ste me! Prestanimo se sad zafrkavati! Vi ste provalili u privatne prostorije moje tvrtke? Jesam! I to je tek poetak. Imam popis, a vi moda poznajete neka imena... Daudet i D'Almeida, vai zemljaci, ini mi se... Olaffsen, Landor, Thvssen, von Schnitzler, Kindorf... I jo netko! Gospodin Masterson i gospodin Leacock! Vai trenutani partneri, rekao bih! Ima ih jo, ali vi sigurno znate njihova imena bolje od mene! Dosta! Dosta, gospodine! Markiz de Bertholde ponovo sjede, polagano i usput razmiljajui. Zatim pogleda Canfielda. Oistit u svoj ured, pa emo onda razgovarati. Ljudi me ekaju. To ne stvara dobar dojam. Priekajte me vani. Rijeit u ih se brzo. Raunovoa ustade, a Bertholde zgrabi telefon i poe pritiskati gumb kako bi dobio tajnicu. Gospodin Canfield ostat e ovdje. elim dovriti ostale popodnevne poslove to je bre mogue. Razgovor sa svakim pojedincem prekinite nakon pet minuta, ako ga ja ne dovrim prije. to? Labishe? Dobro, poaljite ga ovamo. Dat u mu ih. Francuz izvadi iz depa sveanj kljueva. Canfield ode do irokih bijelih dvostrukih vrata. Prije nego to je dotakao mesinganu kvaku, otvorie se vrata slijeva, brzo i snano. ao mi je, gospodine, izusti ovjek u odori. 278 Evo vam kljueva, Labishe. Hvala, gospodine markizu. Oprostite... ali imam jednu poruku... Voza zatvori vrata a Canfield se nasmijei tajnici. Uputio se do polukruno poredanih stolica, a kad su ga dva gospodina pogledala, on im ljubazno kimnu. Sjede na krajnju stolicu, najbliu do ulaza u Bertholdeov ured i uze Illustrated London Neivs. Zapazi da se ovjek blii njemu mekolji, uzrujano i vrlo nestrpljivo. Okretao je stranice Puncha, ali ih nije itao. Drugog ovjeka privukao je neki lanak u asopisu Quarterly Revieiv. Odjednom Canfielda privue neki naizgled nevaan potez nestrpljivog ovjeka. Ispruio je ruku da vidi na uri koliko je sati. U danim okolnostima, sasvim oekivan potez. Ali, ono to je zapanjilo raunovou bio je izgled kope na koulji. Bila je presvuena tkaninom, etvrtasta i s dvije crte koje su ile dijagonalno, od ugla do ugla. Jedna crta bijae tamnocrvena, druga crna. Bila je to ista onakva kopa kakvu je imao i zakrinkani Charles Boothrovd kad je upao u apartman Elizabeth Scarlatti na Calpurniji. Istih dviju boja bile su tapete na zidovima markizova predvorja odnosno zavjese to su se u lukovima sputale sa stropa. Nestrpljivac zapazi da se Canfield zabuljio u njegovu ruku. Povue rukav kaputa preko koulje i spusti ruku. Pokuao sam na vaoj uri vidjeti koliko je sati. Moja neto brza. etiri i dvadeset. Hvala. Nestrpljivac prekrii ruke i zavali se, naizgled iscrpljen. Javi se drugi ovjek. Basile, dobit e srani udar ako se ne opusti. Lako je tebi, Arthure! Ali ja kasnim na jedan sastanak. Objasnio sam Jacquesu da sam danas u guvi, ali on je inzistirao da doem. Zna on biti takav. Zna biti i grub! 279 Uslijedi pet minuta tiine, koju je ometalo tek ukanje papira na tajniinu stolu. Otvori se iroko lijevo krilo dvostrukih bijelih vrata i na njima se ukaza voza. Zatvori vrata, a Canfield zapazi da je okrenuo dugme na vratima, kako bi bio siguran da su zatvorena. Bio je to neobian pokret. ovjek u odori ode do tajniina stola i nagnu se na nj, apui. Tajnica

je na njegove rijei reagirala izrazom rezignirane dosade. On slegnu ramenima i zabrza do vrata s desne strane dizala. Kroz otvorena vrata Canfield ugleda stubite, kako je i oekivao. Tajnica stavi nekoliko papira u veliku omotnicu i pogleda trojicu ljudi koji su ekali. Zao mi je, gospodo, ali markiz de Bertholde ne moe vie nikoga primiti. Ispriavamo se zbog neugodnosti. Ali sluajte, gospoice! Onaj nestrpljivac ustade. To je drsko! Ovdje sam ve tri etvrt sata, a doao sam na izriiti markizov poziv!... Kakav poziv! Na njegov nalog! ao mi je, gospodine. Prenijet u vae nezadovoljstvo. I vie od toga! Priopit ete gospodinu Bertholdeu da u ekati ovdje dok me ne primi! Upadljivo sjede. Onaj koji se zvao Arthur ustade i krenu prema dizalu. ovjee, nee nauiti Francuze boljem ponaanju. Ljudi su to pokuavali stoljeima. Daj, Basile. Otii emo do Dorchestera i popiti neto. Ne mogu, Arhture. Ostajem ovdje. Radi to hoe. Bit emo u vezi. Dotle je Canfield sjedio uz nestrpljivog Basila. Znao je tek to da nee otii dok se Bertholde ne pojavi. Basil je bio njegovo najbolje oruje. Gospoice, molim vas, pozovite ponovo markiza, ree Basil. Uinila je to. Vie puta. Ali odgovora nije bilo. 280 Raunovoa se uzbunio. Podigao se, otiao do irokih dvostrukih vrata i pokucao. Bez odgovora. Pokua otvoriti oboja vrata, ali bijahu zakljuana. Basil rairi ruke i takoer ustade. Tajnica s kovrama na elu stajala je iza svoga bijelog stola. Automatski podie telefonsku slualicu i po e pritiskivati zvonce, dok naposljetku nije neprekidno drala prst na tipki. Otkljuajte vrata, zapovijedi joj raunovoa. Oh, ne znam... Ja znam! Dajte mi klju! Djevojka otvori ladicu stola a onda pogleda Amerikanca. Moda bismo trebali priekati... Dovraga! Dajte mi taj klju! Da, gospodine. Uze prsten s kljuevima, odabra jedan i odvoji ga od ostalih, a zatim predade Canfieldu. On smjesta otkljua vrata i raskrili ih. Ispred njih leao je Francuz, izvaljen na svome bijelom stolu, dok mu je krv kapala iz ustiju. Iz ustiju je virio nateeni jezik, oi bijahu izbuljene iz duplji, vrat nadut i izranjen odmah ispod podbratka. ovjek je bio struno zadavljen. Djevojka poe vritati ali nije pala u nesvijest - Canfield nije znao je li ta okolnost sretna. Basil se poe tresti i neprekidno ponavljati Oh, moj Boe! Raunovoa se priblii stolu i podie ruku ubijenoga, uhvativi je za rukav. Zatim je pusti i ona se skljoka. Djevojka je sve jae vriskala, pa se na stubinim vratima pojavie dva sredovjena slubenika. Ono to su vidjeli kroz otvorena dvostruka vrata nije doputalo sumnju. Jedan odjuri natrag do stubita, viui iz svega glasa, a drugi polagano i prestraeno ue u Bertholdeov ured. Le bon Dieul Nije protekla ni minuta, a rijeka namjetenika poe trati uz i niz stubite, zamalo se zaglavivi u hodniku. Kako su pojedinci ulazili u 281 ured, tako su se uli uzastopni krici i jauci. Dvadesetak ljudi poelo je izvikivati naredbe podreenima kojih nigdje nije bilo. Canfield prodrma kovravu tajnicu ne bi li je prisilio da prestane vriskati. Uvjeravao ju je kako bi trebala pozvati policiju, ali ona nije bila u stanju udovoljiti Canfieldu. On sam nije htio nazvati, jer bi mu to omelo koncentraciju. Odluio je najpozornije promatrati sve u sobi, a osobito Basila. Visok, dostojanstven i sjedokos ovjek u dvorednom odijelu na pruge probi se napokon do tajnice i Canfielda. Gospoice Richards! Gospoice Richards! Pobogu, to se dogodilo? Otvorili smo vrata i nali ga ovako! Evo to se dogodilo, doviknu mu raunovoa, pokuavajui nadglasati buku. A onda Canfield promotri podrobnije onoga koji ga je upitao. Gdje ga je ve vidio? Je li ga uope vidio? ovjek je nalikovao mnogima iz svijeta Scarlattijevih. Sve do savreno ulatenih brkova. Jeste li ve telefonirali policiji? upita taj gospodin. Canfield ugleda Basila kako se probija kroz histerinu gomilu, zbijenu oko vratiju. Ne, policija jo nije pozvana, zaurla

Amerikanac ne gubei iz vida Basila koji se gurao kroz gomilu. Pozovite je!... Bilo bi moda pametno zatvoriti ova vrata. Krenu za Basilom kao da eli zatvoriti vrata. Dostojanstveni gospodin s ulatenim brkovima uhvati ga vrsto za suvratak. Kaete da ste ga vi pronali? Da. Pustite me! Kako se zovete, mladiu? Sto? Pitao sam za vae ime! Derek, James Derek! A sada telefonirajte policiji! Canfield prihvati ovjeka za zglavak i snano pritisnu venu. Ruka se trgnu od bola, a Canfield pojuri za Basilom. ovjek u odijelu na pruge jeknu i okrenu se tajnici. Jeste li uli kako mu je ime, gospoice Richards? Ja nisam. 282 Djevojka je jecala. Da, gospodine. Bilo je neto kao Darren ili Derrick. James. ovjek s ulatenim brkovima pozorno promotri tajnicu. ula je, dakle. Policiju, gospoice Richards. Telefonirajte policiji! Da, gospodine. Gospodine Poole. ovjek s prezimenom Poole poe se gurati kroz gomilu. Morao je doi do svog ureda, i to odmah. Oni su to uinili! Ljudi iz Ziiricha naredili su da Jacques bude ubijen! Njegov najdrai prijatelj, njegov zatitnik, ovjek koji mu je bio blii od ikoga na svijetu. ovjek koji mu je pruio sve, uinio za nj sve u ljudskim mogunostima. ovjek za kojega bi i ubio - drage volje. Ali, platit e oni! Platiti, platiti, platiti! On, Poole, nikad nije iznevjerio Bertholdea za njegova ivota. Nee ga iznevjeriti ni nakon smrti! Ali, bilo je i nekih pitanja. Mnogobrojnih pitanja. Taj Canfield, koji je lagao kako se zove. Pa ona starica, Elizabeth Scarlatti. Ali prije svih, onaj nakazni Heinrich Kroeger. ovjek za kojeg je Poole i bez najmanje sumnje znao da je sin Elizabeth Scarlatti. Znao je jer mu je to sam Bertholde rekao. Pitao se je li to znao jo tko. S odmorita treeg kata, koje je bilo krcato Bertholdeovim namjetenicima u razliitom stupnju histerije, Canfield ugleda Basila kat nie, kako se probija drei se za ogradu. Poe iz svega glasa vikati. Maknite se! Maknite se! Doktor eka! Moram ga dovesti gore! Maknite se! Varka je imala nekog uinka i on se poe bre probijati. No kad je dospio do predvorja prvog kata, Basil mu se izgubio iz vida. Canfield izleti kroz glavna vrata na nogostup. Basil je ve bio jedan blok junije, epesajui posred ulice Vauxhall i pokuavajui dozvati taksi. Koljena su mu bila prekrivena neisto om, jer je u hitnji pao. 283 S prozora zgrade Bertholde et Fils odjekivali su povici, privlaei prolaznike pred ulaz u zgradu. Canfield krenu kroz gomilu prema ovjeku koji je epesao. Taksi stade i Basil se uhvati za kvaku vrata. No, nije ih jo uspio za sobom zatvoriti, a Canfield se stvori iza njega i ugura ga u taksi. Gurnu Basila ustranu, kako bi i sam mogao sjesti. Sto to radite? Basil je bio prestraen, ali nije podigao glas. Voza se neprekidno osvrtao naprijed i natrag, kreui pogledom od ulice ispred sebe do gomile koja je ostala pozadi. Basil nije htio privui njegovu pozornost. Prije nego to se mogao iemu dosjetiti, Canfield ga zgrabi za desnu ruku i podie rukav kaputa. Okrenu mu ruku, kako bi se ukazala crno-crvena kopa. Ziirich, Basile, proapta raunovoa. O emu to govorite? Budalo, ja sam s tobom. Ili u biti s tobom, ako te ostave na ivotu! Oh, Boe! Oh, Boe! Basil je mucao. Amerikanac mu oslobodi ruku, spustivi je. Gledao je ravno naprijed, kao da mu nije stalo do onoga tko sjedi sa strane. Ti si idiot. Shvaa to, zar ne? Ne poznajem vas, gospodine! Ne poznajem vas! Englez tek to se nije slomio. Onda bi bilo bolje da se upoznamo. Moda sam ja jedini koji ti je jo preostao. Gledajte. Nema to sa mnom nikakve veze! Sjedio sam u ekaonici, kao i vi. Nemam s time nikakve veze! Naravno da nema. Oito je to uinio voza. Ali, mnoge bi ljude zanimalo zato si pokuao pobjei. Moda si se prethodno htio uvjeriti da je posao obavljen. To je drsko! Zato si onda bjeao? Ja... ja... 284 Neemo sada o tome. Kamo bismo mogli otii da budemo vieni desetak ili petnaestak minuta? Ne elim da

netko dobije dojam kao da smo se samo tako izgubili. U moj klub... moda. Daj taksistu adresu! 285 32 to mislite gdje sam bio, dovraga? James Derek urlao je u slualicu. Od sredine popodneva sam ovdje, u SavoyuL. Da, naravno. Od tri ili tako neto... Ne, ona je ovdje, sa mnom. Englez napokon doe do daha. Kad je ponovo progovorio, rijei su mu bile jedva ujne, pune nevjerice. Boe... To je uasno. Da, da, uo sam vas. Elizabeth Scarlatti sjedila je s druge strane prostorije, u viktorijanskom naslonjau, zaokupljena Bertholdeovim dosjeom. Kad je ula Dereka kako govori, pogleda ga. Zurio je u nju. Onda se ponovo javi u slualicu. Da. Otiao je oko pola etiri. S Fergusonom, iz naeg ureda. Htjeli su se nai s gospoom Scarlett kod Tipin'sa, a on je zatim trebao produiti do Bertholdea... Ne znam. Dobio je upute da ona ostane u Fergusonovoj pratnji, sve dok se on ne vrati. Ferguson bi trebao nazvati... Shvaam. Nebesa, obavjetavajte me! Javit u vam se ako se ovdje neto dogodi. Vrati slualicu i ostade uz stol. Bertholde je ubijen. Boe! Gdje je moja ki? S jednim naim ovjekom. S njom je sve u redu. Javio nam se prije sat vremena. Canfield! Gdje je Canfield? To bih i ja htio znati. 286 Je li on dobro? Kako vam to mogu rei kad ne znam ni gdje je? Pretpostavljamo da je dobro i da radi svoj posao. Predstavio se mojim imenom i prezimenom, a onda nestao! Kako se to dogodilo? Zadavljen je. icom oko vrata. Oh! Elizabeth se istog asa prisjeti kako joj je Matthew Canfield gurnuo pred oi konopac kojim ju je Botthrovd namjeravao ubiti na Calpurniji. Ako ga je ubio, morao je za to imati neki razlog. to? Razlog da ga ubije. Sigurno je to morao uiniti! To je vrlo zanimljivo. Sto? To to mislite da ga je Canfield morao ubiti. Nije moglo biti drukije! Po naravi, on nije ubojica. Ipak, nije on ubio Bertholdea, ako vas to tjei. Ona je doista vidljivo odahnula. Zna li se tko je to uinio? Vjeruju da znaju. ini se da je to bio Bertholdeov voza. || udno. Vrlo udno. ovjek mu je sluio godinama. Moda je Canfield krenuo u potragu za njim. Nije vjerojatno. Prije nego to je otkriven ubijeni Bertholde, ubojica je imao za sebe deset do dvanaest minuta. James Derek uputi se od stolia s telefonom prema Elizabethi. Oito, bio je uzbuen. U svjetlu onoga to se upravo dogodilo, htio bih vas neto upitati. Naravno, ne morate odgovoriti... i U emu je stvar? l||j Htio bih doznati kako - ili, moda, zato gospodin Canfield nije imao nikakvih prepreka za rad od strane britanskih Vanjskih poslova. Ne znam to je posrijedi. 287 Dajte, gospoo. Ako ne elite odgovoriti, potivat u vau odluku. No, budui da je moje ime povezano s umorstvom jednog utjecajnog ovjeka, vjerujem kako imam pravo na neto vie od neke nove... krivotvorine. Neke nove krivotvorine! To je drsko, gospodine Derek. Je li? A postavljate li vi i gospodin Canfield jo uvijek domiljate zamke osoblju veleposlanstva koje se vratilo kui jo prije etiri mjeseca? Oh. Elizabeth sjede ponovo u naslonja. Nje se nije ticao Englezov prigovor, pa je zato i zaalila to Canfield nije ovdje da mu odgovori. Zabrinulo ju je meutim to to je taj agent spomenuo Vanjske poslove. Naalost, to je bilo prijeko potrebno. Doista naalost... Koliko shvaam, vi ne elite odgovoriti. Naprotiv, ve sam vam odgovorila. Elizabeth pogleda Britanca. eljela bih da objasnite. to to znai da nije bilo nikakvih preporuka od strane Vanjskih poslova? To znai da najvii slubenici nae vlade potpuno surauju. A takve odluke Vanjski poslovi donose samo kad su posrijedi velike politike krize! Ne nekakvo natezanje izmeu posvaanih milijunaa oko njihovih obveznica... Ili, ako mi dopustite, ne osobna tragedija nekog privatnog graanina. Elizabeth Scarlatti sledi se. Ono to je James Derek upravo izrekao prestravilo je glavu obitelji Scarlatti. Iznad svega ostaloga,

ona je morala djelovati mimo pozornosti najviih slubenika. U interesu Scarlattijevih. Usluge Canfieldova nevelikog ureda kao da su joj bile s neba poslane. Taj dogovor omoguio joj je suradnju slubenih krugova, a da pritom nije bila obvezna spram nikog od vanosti. Da je htjela neto drugo, zatraila bi suradnju ma koga iz zakonodavne ili izvrne vlasti Sjedinjenih Drava, - ili i jednih i drugih. Ne bi joj to bilo nimalo teko... Kako je izgledalo, Canfieldov razmjerno nevani ured odjednom je dobio na vanosti. Ili je moda njezin sin umijean u daleko sudbonosnije pothvate nego to je ona to mogla zamisliti. 288 Je li odgovor leao u Bertholdeovu dosjeu? Elizabeth se to pitala. Sudei po onome kako ste to izrekli, to da nije bilo nikakvih prepreka znai neto novo. Obavijeten sam jutros. Onda mora biti da se to spominje i u Bertholdeovu dosjeu, pomisli Elizabeth... Naravno da se spominje. ak je i Matthew Canfield poeo to shvaati! Ali to to je on shvatio bilo je povezano samo s nekim rijeima, imenima. On je ve oznaio stranice. Elizabeth uze dosje. Nakon rata, interesi u dolini Ruhra bili su prekupljeni... Uredi u Stuttgartu i Tassingu... Tassing. Njemaka. Ekonomska kriza. Weimarska republika. Niz ekonomskih kriza! Golema i trajna politika kriza! ... partneri u toj vanoj tvrtki su gospoda Sydney Masterson i Harold Leacock... Masterson i Leacock. Zurich! Tassing! Znai li vam neto grad Tassing? To nije grad, nego periferijska etvrt Miinchena u Bavarskoj. Zato pitate? Ondje je moj sin potroio mnogo vremena i novca... kao u jo nekim mjestima. Znai li vam to neto osobito? Miinchen? Pretpostavljam. To je leglo radikala. Klijalite nezadovoljstva. Nezadovoljstva?... Komunisti? Teko. Ovi bi nekoga crvenog ubili na mjestu. Kao i Zidova. Zovu se Schutzstaffel. Skitaju se okolo i tuku ljude. Dre sebe nekom viom rasom koja nema veze s ostalim svijetom. Viom rasom. 289 Oh, Boe! Elizabeth pogleda dosje koji je drala u rukama. Polagano ga vrati u omotnicu i potom ustade. Ne rekavi Englezu ni rije, krenu u spavaonicu. Zatvori za sobom vrata. James Derek je ostao u njezinu salonu. Nita nije shvaao. Naavi se u spavaonici, Elizabeth krenu do pisaeg stola na kojemu su bili razbacani papiri. Nae meu njima popis iz Ziiricha. Svako ime proitala je vrlo pozorno. AVERY LANDOR, SAD - Nafta. LOUIS GIBSON, SAD - Nafta. THOMAS RAWLINS, SAD - Vrijednosni papiri. HOWARD THORNTON, SAD - Industrijsko graevinarstvo. SYDNEY MASTERSON, Velika Britanija - Uvoz. DAVID INNES-BOWEN, Velika Britanija - Tekstil. HAROLD LEACOCK, Velika Britanija - Vrijednosni papiri. LOUIS FRANCOIS D'ALMEIDA, Francuska - eljeznica. PIERRE DAUDET, Francuska - Brodarstvo. INGMAR MYRDAL, vedska - Vrijednosni papiri. CHRISTIAN OLAFFSEN, vedska - elik. OTTO VON SCHNITZLER, Njemaka - I.G. Farben. FRITZ THYSSEN, Njemaka elik. ERICH KINDORF, Njemaka - Ugljen. * Moglo bi se ustvrditi kako je popis iz Ziiricha davao prosjek najutjecajnijih ljudi na zapadnoj polutki. Elizabeth odloi popis i uze u kou uvezanu biljenicu u kojoj je imala telefonske brojeve i adrese. Okrenu slovo O. Ogilvie and Storm, Ltd. Izdavai, Bajstuater Road, London. Thomas Ogilvie mogao bi joj i preko telefona rei sve to ju je zanimalo oko naziva Schutzstaffel. O tome je ve neto znala. Prisjeti se kako je itala da politiki pripadaju nacional-socijalistima, koje predvodi ovjek po imenu Adolf Hitler. 290 33 ovjek se zvao Basil Hawkwood i Canfield se odmah prisjeti zatitnog znaka haivktvood - s malim poetnim slovom - na razliitim proizvodima od koe. Hawkwood Leather bila je jedna od najveih engleskih tvrtki u toj struci, samo malo iza Marka Crossa. Napeti Basil uveo je Canfielda u veliku itaonicu svoga kluba Knights. Odabrali su sjedala uz prozor koji je gledao na ulicu

Knightsbridge, gdje ih drugi nisu mogli uti. Basil je od straha zamuckivao, pa su mu se rijei mijeale. Zamislio je, zato to je htio to zamisliti, da e mu mladi ovjek s druge strane biti od pomoi. Canfield se zavalio u udobnu stolicu i s nevjericom sluao ono to mu je priao Hawkwood. Predsjednik tvrtke Hawkwood Leather slao je tovare navodno oteene robe nekoj malo poznatoj tvrtki u MiAnchenu. Vie od godine dana direktori Hawkwooda prihvatili su gubitke na osnovi kvalifikacije o oteenosti. Ali sad su naredili da im se dostavi cjelovit izvjetaj o tome to u pogonima nije u redu. Nasljednik tvrtke Hawkwood naao se u klopci. Nije vie moglo biti isporuka navodno oteene robe. Zatraio je od Matthewa Canfielda da ga razumije. Neka u svom izvjetaju potvrdi njegovu odanost, ali izme, remeni i kese za oruje morat e se ubudue nabavljati na nekoj drugoj strani. 291 Zato nosite te kope za manete? upita ga Canfield. Stavio sam ih danas kako bih Bertholdea podsjetio na svoj doprinos. On mi ih je poklonio... Vi ne nosite svoje. Moj doprinos nije toliki. Dovraga, moj jest! Nisam krtario u prolosti, a neu ni ubudue! Hawkwood se nagnu naprijed. Trenutane okolnosti ne mijenjaju moje osjeaje. Moete to izvijestiti. Prokleti Zidovi! I radikali! I boljevici! Diljem Europe! Oni su sklopili zavjeru kojom ele razoriti sva pristojna naela kojih su se krani pridravali stoljeima! Poubijat e nas u krevetima! Silovati nae keri! Zagaditi rasu! Nikad nisam u to sumnjao! Ponovo u pomoi. Imate moju rije! Uskoro e nam na raspolaganju biti milijuni! Matthew Canfield odjednom osjeti da mu je loe. to je to nainio, za ime boje? Ustade i osjeti slabost u nogama. Izvjestit u onako kako ste rekli, gospodine Hawkwood. Vi ste pravi prijatelj. Znao sam da ete razumjeti. Poinjem. Krenu brzo od Engleza prema luku na poetku vanjskog predvorja. Dok je stajao pod nadstrenicom Knightsa iekujui taksi, Canfielda obuze strah. Nije bio vie u svijetu koji je razumio. Bavio se gorostasima, naumima i obvezama izvan mogunosti njegova razumijevanja. 292 34 Elizabeth je poslagala novine i asopise po lealjci. Ogilvie i Storm, izdavaka tvrtka, obavili su izvrsno svoj posao. Poslali su vie podataka nego to bi Elizabeth i Canfield mogli provariti za tjedan dana. Nacional-socijalistika njemaka radnika stranka nastala je kao skupina odrpanih fanatika. Pripadnici Schutzstaffela bijahu razbijai, ali nitko ih ipak nije uzimao ozbiljno. lanci, fotografije pa i kratki naslovi prije su odavali neki operetni dojam. Zato raditi u Domovini, Kad se moete dotjerati I nastupati kao u Wagnerovoj operi? Canfield odabra nekoliko novinskih tjednih dodataka i pro ita imena predvodnika. Adolf Hitler, Erich Ludendorff, Rudolf Hess, Gregor Strasser. Kao da je to bila neka skupina komedijaa. Adolf, Erich, Rudolf, Gregor. Ipak, pri kraju lanka zabavni se dojam izgubio. Bilo je i ovakvih tvrdnji: ... idovsko-komunistika urota... ... keri koje su silovali boljeviki teroristi... ... arijevska krv koju su zagadili lukavi Semiti... ... nacrt za sljedeih tisuu godina... Canfield je mogao zamisliti lice Basila Hawkwooda, vlasnika velike engleske industrije, kako strasno ape te rijei. Pomisli na isporuke koe u Miinchen. Konatih proizvoda bez zatitnog znaka 293 haivkivood, no koji su ipak bili dio odora predstavljenih na ovim fotografijama. Pomisli na manipulacije mrtvoga Bertholdea, na cestu u Walesu, na masovno umorstvo u Yorku. Elizabeth je sjedila za pisaim stolom i inila biljeke prema nekom lanku. Pred njom je poela izranjati slika. Ali jo nije bila cijela, kao da joj je manjkala pozadina. To ju je smetalo, iako je ve znala dosta. Mata vam pritom zastaje zar ne? ree Elizabeth diui se sa stolice. to iz toga zakljuujete? Dovoljno da se prestravim. Jednu nepoznatu ali ivahnu politiku organizaciju tiho i neupadljivo financiraju neki od najbogatijih ljudi na svijetu. Ljudi iz Ziiricha. A moj sin je jedan od

njih. Ali zato? Jo mi nije jasno. Elizabeth ode do prozora. Jo treba neto doznati. Ali, neto je ve jasno. Ako bi se ta banda fanatika uvrstila u Njemakoj - u Reichstagu - ljudi iz Ziiricha zadobili bi nesluenu ekonomsku mo. To je dalekosena zamisao. Mislim. Mogla bi to biti sjajna strategija. U tom sluaju, moram se vratiti u Washington! Oni moda ve znaju ili barem sumnjaju. Onda se moramo baciti na posao! Ne moete. Elizabeth se okrenu prema Canfieldu. Po e glasnije govoriti. Jedna vlada ne moe se mijeati u unutarnju politiku druge vlade. Ni jedna vlada nema na to pravo. Ali postoji drugi nain. Mnogo djelotvorniji, iako uz golem rizik, to moram uvaiti. Starica prinese zgrene ruke usnama i udalji se od Canfielda. U emu je stvar? Kakav rizik? Kao da ga nije ula, jer se duboko zamislila. Nakon nekoliko minuta progovori iz drugog kraja prostorije. 294 Na jednom udaljenom jezeru u Kanadi postoji otok. U nastupu nepromiljenosti, moj ga je mu kupio prije mnogo godina. Na njemu je nekoliko zgrada, primitivnih ali nastanjivih... Ako vam dam novca koliko god vam je potrebno, biste li mogli organizirati uvanje otoka da mu nitko ne moe prii? Mislim da bih. To nije dovoljno. Ne bi smjelo biti dvojbi. ivoti cijele moje obitelji ovisili bi o totalnoj izolaciji. Iskreno reeno, novani iznos bio bi neogranien. Onda u redu. Mogao bih to uiniti. Biste li ih mogli prebaciti onamo u potpunoj tajnosti? Da. Sve to za tjedan dana? Da. Vrlo dobro. Objasnit u vam to namjeravam. I vjerujte mi, to je jedini nain. Sto namjeravate? Jednostavno reeno, industrije Scarlatti ekonomski e unititi sve investitore u Zurichu. Razoriti njihove financije. Canfield promotri tu neodoljivu i samopouzdanu staricu. utio je nekoliko asaka, udiui kroz zube zrak kao da pokuava sroiti odgovor. Vi ste ludi, prozbori napokon jedva ujno. Vi ste sami, a njih je etrnaest... ne, sad je trinaest tih smrdljivih maora. Ne moete se s njima boiti. Nije vano koliko je tko bogat, gospodine Canfield. Nakon neke granice to postaje nevano. Vano je kako brzo moete rukovati svojim posjedom. U ekonomiji je vremenski imbenik najjae oruje, i ne dopustite da vas tko uvjeri u suprotno. U mom sluaju, jedan je sud bitan. Koji? 295 Elizabeth je stajala, nepokretna, pred Canfieldom. Rijei su joj bile odmjerene. Kad bih odluila likvidirati sve industrije Scarlatti, nitko na ovoj zemlji ne bi me mogao sprijeiti. Raunovoa nije bio siguran da je shvatio to to znai. Promatrao ju je nekoliko asaka prije nego to je progovorio. Oh!Tako, dakle? Budalo!... Osim Rothschildovih i, moda, nekoliko indijskih maharada, sumnjam da u naoj civilizaciji postoji jo tko tko bi to mogao rei! Zato ne? Zato ne bi netko od onih iz Zuricha mogao uiniti isto? Starica je bila prenapeta. Stisnu ake i prinese ih uz bradu. Kao ovjek ija matovitost daleko premauje inteligenciju, iznenaujete me. Ili vas na takvo shvaanje vanih stvari prisiljava samo va strah? Nemojte odgovarati pitanjem na pitanje. elim odgovor! Sve je to povezano, uvjeravam vas. Glavni razlog zato oni iz Zuricha nee moi i nee htjeti uiniti isto to i ja jest njihov strah. Strah od zakona koji ih ograniavaju, strah od investicija i investitora, strah od iznimnih odluka, strah od panike koju takve odluke redovito izazivaju. I, najvanije od svega, strah od financijske propasti. A vas nita od toga ne zabrinjava? Hoete li to rei? Scarlattije nita ne vee. No dok ja ne umrem, za njih govori samo jedan glas ja sam Scarlatti. A to je s ostalim? S odlukama, s panikom, s propau? Kao i uvijek, moje e odluke biti izvrene precizno i onako kako su zamiljene. Panike nee biti. Kao ni financijske propasti?... Vi ste prokleto samouvjerena stara dama! Opet ne razumijete. Budem li pozvana, slom Scarlattija bit e neizbjean. Nee biti milosti. Canfield je sad shvatio. Proklet da sam. 296

Potreban mi je golem novac. Iznosi koje vi ne moete ni zamisliti i koji mogu biti doznaeni jednom naredbom. Novac kojim se mogu kupiti golemi posjedi, koji moe izazvati inflaciju ili depresiju na cijelim tritima. Ni sav svjetski kapital ne bi mogao ponovo osoviti Scarlattija. U nj vie nitko ne bi vjerovao. Vi biste u tom slu aju bili uniteni. Nepovratno. Starica se pomaknu. Pogledala je Canfielda, ali ne onako kako je on bio navikao. Nalikovala je nekoj baki iz Kansasa koja moli Gospodina da donese kiu. To je sve. Molim vas, omoguite mi moju posljednju bitku. Moj posljednji pothvat, da tako kaem. Zahtijevate jako mnogo. Ne, ako bolje razmislite. Ako se odluite vratiti, dajem vam tjedan dana da doete do Washingtona. Jo tjedan dana da nainite izvjetaj o svemu to smo preivjeli. Protei e mnogo vremena dok se ne probijete do onih u vladi koji bi vas trebali sasluati, ako to uope uspijete. Po mojoj raunici, bilo bi to najmanje tri ili etiri tjedna. Prihvaate li? Canfield se pred Elizabethom osjeao glupo. Samo zato da naglasi kolika je udaljenost meu njima, on ode do sredine prostorije. Dovraga, ne znam zapravo to bih trebao prihvatiti! Dajte mi etiri tjedna. Samo etiri tjedna poevi od dananjeg dana... Ako ne uspijem, uinit emo ono to vi elite... I vie od toga, doi u u Washington za vama. Posvjedoit u, bude li potrebno, pred nekim od onih povjerenstava. Uinit u sve to vi i vai suradnici budete drali potrebnim. Osim toga, na vaem osobnom raunu utrostruit u svotu koju smo dogovorili. to ako doista ne uspijete? Zar to moe neto znaiti bilo kome osim meni? Svijet ne ali mnogo za propalim milijunaima. Sto e biti s vaom obitelji? Nee valjda provesti ostatak ivota na nekom zabaenom kanadskom jezeru? 297 Nee biti potrebno. Bez obzira na iri ishod, svoga sina u unititi. Raskrinkat u Ulstera Scarletta i prikazati ga onakvim kakav on jest. Osudit u ga na smrt u Ziirichu. Raunovoa je neko vrijeme utio, a onda pogleda Elizabeth. Jeste li uzeli u obzir da bi vas mogli ubiti? Jesam. Izloili biste se tom riziku... Prodali biste svoje industrije. Razorili sve to ste podigli. Ima li to smisla? Zar ga toliko mrzite? Da. Mrzim ga kao to se mrzi bolest. Mrzim jo vie, zato to sam omoguila da se razvije. Canfield spusti au, u kunji da je jo jednom napuni. To bi bilo malo previe. Nisam rekla da sam ja izumila tu bolest. Rekla sam da sam odgovorna za njezino irenje. Ne samo zato to je novac bio moj nego, to je neusporedivo vanije, zato to sam ja zasadila tu zamisao. Zamisao koja se, tijekom zrenja, iskvarila. Ne vjerujem u to. Vi niste svetica, ali vi ipak tako ne mislite. Upre prstom u papire na lealjci. Stariine umorne oi sklopie se. Pomalo od toga... ima u svakome od nas. Sve je to dio te zamisli... iskvarene zamisli. Moj mu i ja posvetili smo mnoge godine podizanju industrijskog carstva. Nakon njegove smrti, ja sam se borila na tritu - udvostruujui, ponovo udvostruujui, dodavajui, gradei - redovito stjeui... Bila je to poticajna ali i iscrpljujua igra... Vodila sam je dobro. Negdje tijekom tih godina moj sin je nauio ono to drugi nisu - da profiti i materijalna dobit nisu vani, oni su bili samo nusproizvod. Vano je bilo stjecanje moi... i ja sam tu mo eljela, jer sam iskreno vjerovala da sam sposobna posjedovati je. Sto sam se u to vie uvjeravala, shvaala sam da drugi za to nisu sposobni... Volja za moi pretvorila se u osobni kriarski rat, rekla bih. Sto sam u tome vie uspijevala, vie je to postajalo osobna stvar. Bez obzira je li to razumio ili nije, moj je sin vidio da se to dogaa... Tu moe biti nekih slinosti u namjerama ili 298 ak motivima. Ali medu nama je ipak golema razlika - izmeu mog sina i mene. Prihvatit u vaa etiri tjedna, iako sam Bog zna zato. Ali jo uvijek mi niste objasnili zato elite sve to riskirati. Jednostavno, sve odbaciti. Pokuavala sam vam to objasniti... ali vi ste

katkad sporog shvaanja. Ako sam vas uvrijedila, uinila sam to zato to sam mislila da razumijete. Vi izriito od mene zahtijevate da vam predo im neugodnu stvarnost. Pokupi svoje biljeke i odnese ih na stoli u spavaonici. Kako se ve zamrailo, ona upali svjetiljku, a sjenilo se zatrese. Kao da ju je to silno uzbudilo. ini mi se da svi mi - a Biblija nas naziva bogatima i mo nima - elimo iza sebe ostaviti ovaj svijet drukijim nego to smo ga zatekli. Kako godine prolaze, taj neodreeni i slabo objanjeni instinkt postaje silno vaan. Koliko smo se poigravali reenicama iz naih vlastitih nekrologija? Okrenu se od svjetiljke i pogleda raunovou. Uzmemo li u obzir sve ono to sada znamo, biste li bili voljni zamiljati kako e izgledati moj nekrolog, koji nije tako dalek? Neemo o tome. To je drugo pitanje. To je dosjetka, znate... Smatra se da je bogatstvo bogomdano. Sve one mune odluke, varke koje unitavaju ivce - postaju jednostavni i oekivani pothvati. Pothvati koje valja vie prezirati nego diviti im se, zato to sam ja ena i, uz to, iznimno sposoban pekulant. Kombinacija koja doista nije privlana... Jedan sin izgubljen u Svjetskom ratu. I drugi, koji se brzo iskazuje kao nadmeni nesposobnjakovi, traen zbog razloga koji nemaju s njim veze, potom odbacivan i ismijavan. A sada i ovo. Luak koji, barem djelomice, predvodi sve brojniju bandu psihopatskih nezadovoljnika... Evo, to je ono to ostaje kao moje nasljedstvo. Nasljedstvo Scarlattijevih, gospodine Canfield... Zbroj nije osobito laskav, zar ne? Nije. 299 I! Dosljedno tome, nita me nee zaustaviti da sprijeim tu konanu ludost... Uze svoje biljeke i ode u spavaonicu. Zatvori za sobom vrata, ostavljajui Canfielda sama u velikom salonu. Uini mu se da starica tek to nije briznula u pla. 300 35 Let jednokrilca preko Kanala bio je dosadan - vjetar je bio tih, vidljivost izvrsna. Sreom za Scarletta, jer bi peckanje nezacijeljene rane zajedno s njegovim bijesom uinilo jedno teko putovanje katastrofalnim. Jedva jedvice slijedio je kompas, a kad je ugledao normandijsku obalu ona mu se uini nepoznata, premda ju je preletio barem deset puta. U maloj zranoj luci kod Lisieuxa doekala ga je parika skupina, dva Nijemca i Francuz Gascon, iji je grleni izgovor bio slian onome njegovih suradnika. Tri Europljana oekivala su da e im putnik - ije ime nisu znali narediti da se vrate u Pariz. I ondje ekaju daljnje naredbe. Ali dolaznik je imao druge namjere, zatraivi da se sva trojica naguraju na prednje sjedalo automobila, dok se on razbakario na stranjem. Naredio je da ga povezu do Vernona, gdje su dvojica izila s uputom da se vrate u Pariz. Voza se malo pobunio kad mu je Scarlett naredio da vozi do Montbeliarda, gradia blizu vicarske granice. Mem Herr! To je etiri stotine kilometara daleko! Na ovim vratolomnim cestama trebat e nam za put deset sati! Znai, doputovat emo na veeru. Uuti! Bilo bi jednostavnije da je mein Herr uzeo goriva i nastavio letjeti... 301 Ne letim kad sam umoran. Oputam se. Nai u ti neku morsku hranu u Montbeliardu. Mijenjaj svoju dijetu, Kircheru. To uzbuuje nepce. Jaivohl, mein Herr! Kircher se naceri - znao je da je taj gospodin neprikosnoveni Oberfiihrer. Scarlett se zamisli. Ti nespretnjakovii! Jednog dana rijeit e se svih nespretnjakovia. Montbeliard je bio tek neto vee selo. Mjetani su se uglavnom bavili poljoprivredom, a svoje su proizvode izvozili preko granice u vicarsku i Njemaku. Poput mnogih drugih naselja uz granicu, valuta kojom su se koristili bila je raznolika - franci, marke i vicarski franci. Scarlett i njegov voza prispjeli su onamo neto iza devet naveer. Usput, uglavnom, nisu razgovarali, osim prilikom kupovine goriva i ranopopodnevnog ruka. Tiina je imala smirujue djelovanje na Scarlettovu napetost. Mogao je tako razmiljati uz manje bijesa, ali bijes je bio sveudilj prisutan. Voza je imao pravo kad je ustvrdio kako bi bilo jednostavnije i manje naporno odletjeti

iz Lisieuxa do Montbeliarda, ali Scarlett nije sebi mogao dopustiti eksplozije zlovolje, izazvane iscrpljenou. Tog dana ili naveer - vrijeme nije bilo strogo utvreno - sastat e se s Prusom, silno vanim ovjekom, koji je mogao i ono to su mogli rijetki. Morao je biti spreman za sastanak, tako da mu dobro radi svaka modana vijuga. Nije smio dopustiti da nedavne nevolje poremete njegovu koncentraciju. Sastanak s Prusom imao je biti vrhunac mjeseci i godina rada. Od onoga prvog, tmurnog susreta s Gregorom Strasserom, do trenutka konverzije njegovih milijuna u vicarski kapital. On, Heinrich Kroeger, raspolagao je financijama za kojima su tako oajniki hlepili nacionalsocijalisti. Sad su ve svi priznavali koliko je on vaan za stranku. Problemi. Razdraujui problemi. Ali on je odluio. Izolirat e Howarda Thorntona. Moda i ubiti. Taj tip iz San Francisca izdao ih 302 je. Ako je stockholmska manipulacija otkrivena, valjalo je za nju okriviti Thorntona. Posluili su se njegovim vedskim vezama, a on je oito izmanverirao da se mnogo vrijednosnica vrati u njegove ruke, i to po snienim cijenama. Za Thorntona e se ve pobrinuti. Kao to su se i za onoga francuskog gizdavca, Jacquesa Bertholdea. Thornton i Bertholde. Dva nespretnjakovia. Pohlepni i glupi nespretnjakovii! to se to dogodilo s Boothroydom? Oito, ubijen je na Calpurniji. Ali kako? Bez obzira na sve, zasluio je smrt. Kao i njegov tast. Rawlinsova naredba da se Elzabeth Scarlatti ubije bila je potpuno glupa! Onaj trenutak izvrenja mogli su odrediti samo luaci! Zar Rawlins nije mogao shvatiti da bi ona iza sebe ostavila pisma, dokumente? Mrtva bi bila mnogo opasnija nego iva. Barem do trenutka dok je se ne bi domogli, kao to se domogao on, zaprijetivi joj smru predragocjenih Scarlattija. Sad bi mogla umrijeti! Sad to ne bi bilo vano. Otkako Bertholdea vie nema, kao ni Rawlinsa, a kad i Thornton bude ubijen, nitko vie nee znati tko je on, zapravo. Nitko! On je sada Heinrich Kroeger, voa novog poretka! Uspeli su se do malog restorana L'Auberge des moineaux, s bifeom i leajima za putnike ili one koji su zbog nekih drugih razloga eljeli ostati nevieni. Sa Scarlettom je dogovoreno da se upravo tu sastanu. Kreni kolima nizbrdo i parkiraj se, ree on Kircheru. Bit u u jednoj od soba. Ti veeraj. Pozvat u te kasnije... nisam zaboravio svoje obeanje. Kircher se naceri. Ulster Scarlett izie iz kola i protegnu se. Osjeao se bolje, koa ga je manje pekla, a pomisao na predstojei sastanak uzbuivala ga je. I prije je trebalo da se bavi takvim poslovima! Znaajnim poslovima. U kojima je posrijedi bila mo. 303 Priekao je dok se kola nisu dovoljno udaljila da ga Kircher vie nije mogao vidjeti u retrovizoru. Onda pode natrag, mimo ulaznih vrata svratita, do potaracanog puta kojim je zatim krenuo. Nespretnjakoviima nikad nije trebalo odavati nita osim onog to je bilo u vezi s njihovim zadatkom. Doe do neosvijetljenih vratiju i pokuca nekoliko puta. Vrata se otvorie i na njima se pojavi osrednje visok ovjek s gustom i kovr^favom crnom kosom, istaknutim, tamnim obrvama; stao je u okvir vrata kao da uva ulaz od nepoeljnih dolaznika. Bio je odjeven u bavarski sivi ogrta i smee pumperice. Lice mu je bilo aneosko ali tamno, oi irom otvorene. Zvao se Rudolf Hess. Gdje ste? Hess pozva Scarletta da ue i potom zatvori vrata. Prostorija je bila nevelika; u njoj se nalazio stol s uokolo poredanim stolicama, kredenac i dvije upaljene podne sijalice. Neki drugi ovjek, koji je gledao kroz prozor da promotri dolaznika, kimnu sada Scarlettu. Bio je nevelik i ruan, s ptijim licem na kojemu se isticao orlovski nos. Hramao je. Joseph? ree mu Scarlett. Nisam vas oekivao ovdje. Joseph Goebbels pogleda Hessa. Govorio je vrlo slabo engleski. Hess mu brzo prevede Scarlettove rijei, na to Goebbels slegnu ramenima. Pitao sam vas gdje ste do sada? Imao sam tekoa u Lisieuxu. Nisam mogao dobiti drugi zrakoplov,

pa sam se morao dovesti. Dan je bio dug i naporan, pa mi ga nemojte jo vie oteavati, molim vas. Ach! Doli ste ak iz Lisieuxa? Dugo putovanje. Naruit u vam veeru, ali morate se pouriti. Rheinhart vas eka jo od podneva. Scarlett skide letai ogrta i baci ga na komodu. Kako je on? Goebbels je razumio toliko da je mogao upasti. Rheinhart?... Nes-trp-ljiv je! Pogreno je izgovorio tu englesku rije, pa se Scarlett nasmijeio. Goebbels pak pomisli da taj gorostas izgleda upravo uasno. Uostalom, takav je dojam bio obostran. 304 Hrana nije vana. Rheinhart me eka odvie dugo... Gdje je on? U svojoj sobi. Broj dva, dolje niz hodnik. Popodne se otiao proetati, ali je opsjednut pomilju da bi ga netko prepoznao, pa se vratio ve za deset minuta. Mislim da je uzbuen. Poite, dovedite ga... I donesite neto viskija. Zagledao se u Goebbelsa, zaeljevi u sebi da taj neprivlani ovjeuljak nestane. Ne bi bilo dobro da Goebbels bude nazoan dok on i Hess budu razgovarali s pruskim aristokratom. Goebbels je podsjeao na kakva nevanog idovskog inovnika. Ali Scarlett je shvatio da ne moe nita. Hitlera je Goebbels upravo opinjavao. Joseph Goebbels kao da je itao misli tog dugonje. Ich iverde dabeisitzen ivahrendsie sprechen. Primaknu stolicu zidu i sjede na nju, namjeravajui, kako je upravo najavio, prisustvovati razgovoru. Hess je otiao niz hodnik, pa su Goebbels i Scarlett ostali sami u sobi. utjeli su. Nakon etiri minute Hess se vratio. S njim je doao stariji i pretili Nijemac, nekoliko ina nii od Hessa, odjeven u crno dvoredno odijelo, s visokim ovratnikom. Lice mu bijae naduto od vika sala, a sijeda kosa kratko podrezana. Stajao je kruto uspravno, no unato njegovu izgledu Scarlett pomisli da u njemu ima neto mekano. On ude vrstim korakom u sobu, a Hess zatvori i zakljua vrata. Gospodo, general Rheinhart. Hess je stao mirno na pozdrav. Goebbels ustade i nakloni se, lupivi potpeticama. Rheinhart ga pogleda, ne odavajui da ga se dojmio. Scarlett zapazi Rheinhartov izgled. Priblii se starijemu generalu i isprui ruku. Herr General. Rheinhart promotri Scarletta. Iako ju je dobro prikrio, njegova reakcija na Scarlettovu pojavu bila je oita. Dva ovjeka mlako se rukovae. 305 Molim vas sjedite, Her General. Hessa se on silno dojmio i nije prikrivao tu injenicu. Rheinhart sjede u stolicu na kraju stola. Scarletta je to istog asa zasmetalo. Namjeravao je sjesti na to mjesto, jer je ono davalo zapovjedniki poloaj. Hess upita Rheinharta eli li viski, din ili vino. General odbi rukom. Ni za mene nita, dodade Ulster Scarlett i sjede na stolicu lijevo od Rheinharta. Hess sjede, takoer ignorirajui pladanj. Hramajui, Goebbels se povukao prema stolici uza zid. Javi se Scarlett. Ispriavam se zbog zakanjenja. Neoprostivo, ali, bojim se, neizbjeno. Posrijedi je bio hitan posao s naim suradnicima u Londonu. Vae ime, molim? Rheinhart ga prekide, izgovarajui engleski s izrazitom njema kom primjesom. Prije nego to e odgovoriti, Scarlett pogleda kratko Hessa. Kroeger, Herr General. Heinrich Kroeger. Rheinhart nije skidao o i sa Scarletta. Mislim da to nije vae ime, gospodine. Vi niste Nijemac. Glas mu je bio ravnoduan. Moje su simpatije s Nijemcima. Toliko izrazite, da sam odluio biti poznat po imenu Kroeger. Hess upade. Usluge gospodina Kroegera za nas su neizmjerne. Bez njega ne bismo postigli ovo to smo postigli, gospodine. Amerikaner... Je li on razlog to sad ne govorimo njemaki? S vremenom e to biti popravljeno, ree Scarlett. On je govorio zamalo besprijekorno njemaki, ali jo je osjeao potekoe s tim jezikom. Ja nisam Amerikanac, generale... Nepopustljivom Rheinhartu on uzvrati istom mjerom. Ja sam graanin Novog poretka!... Dao sam jednako, ako ne i vie od bilo koga ivoga ili mrtvoga... Molim, uzmite to u obzir dok razgovaramo. Rheinhart slegnu ramenima. Siguran sam da imate svoje razloge to ste za ovim stolom, kao to ih imam i ja. 306

Doista, moete biti u to sigurni. Scarlett se opusti i privue stolicu. Vrlo dobro, gospodo, prijeimo na posao. Htio bih otputovati iz Montbeliarda jo ove noi, ako je to mogue. Rheinhart zavue ruku u dep i izvadi komad presavijenog papira. Vaa stranka nainila je nekoliko ne ba nevanih koraka prema Reichstagu. Nakon vaeg mvinchenskog fijaska, moglo bi se govoriti ak o znaajnom napretku... Hess upade sav oduevljen. Ovo je tek poetak! Iz sramote izdajnikog poraza Njemaka e se uzdignuti! Bit emo gospodari cijele Europe! Rheinhart je promatrao Hessa drei i dalje papir u ruci. Odgovorio je tiho, ali s autoritetom. Nama bi bilo dovoljno da budemo gospodari Njemake. Da uzmognemo braniti svoju zemlju - to je sve to traimo. To je najmanje to emo vam zajamiti, generale. Scarlett nije govorio glasnije od Rheinharta. To je jedino jamstvo koje elimo. Nije nam stalo do Hitlerovih govornikih ispada. Na spomen Hitlerova imena, Goebbels se uspravi u stolici. Ljutilo ga je to nije mogao razumjeti razgovor. Was gibt's mit Hitler} to kaete o njemu? Rheinhart odgovori Goebbelsu njegovim jezikom. Er ist ein sehr storener Genosse. Hitler ist der Weg! Hitler ist die Hoffnung fiir Deutschlandl Hitler je njemaka nada? Moda za vas. Ulster Scarlett promotri Goebbelsa. Oi tog ovjeuljka sijevale su od mrnje i Scarlett pomisli kako e Rheinhart jednog dana platiti za te svoje rijei. General nastavi, napokon razvivi papir. Vremena to ih naa nacija proivljava zahtijevaju neobina saveznitva... Razgovarao sam s von Schnitzlerom i Kindorfom. Krupp nee o tome razgovarati, kao to sigurno znate... Njemaka industrija nije u boljem poloaju nego to je vojska. I jedni i drugi su 307 pijuni Saveznike kontrolne komisije. Nametnuti Versailles jednog nas trenutka napuhne, a onda nas probode. Nema stabilnosti. Ne moemo se ni na to osloniti. Ali jedan nam je cilj zajedniki, gospodo: Versailleski ugovor. To je samo jedan od ciljeva. Ima ih jo. Scarlett je bio zadovoljan, ali to zadovoljstvo kratko je trajalo. U Montbeliard sam doao samo zbog toga cilja! Kao to njemakoj industriji treba biti doputeno da die, da neometano izvozi, tako i njemakoj vojsci treba biti doputeno da ima odgovarajuu snagu! Smijena je vojska od sto tisua ljudi koja bi morala tititi granicu dugu esnaest stotina milja!... Sluamo obeanja, samo obeanja - a zatim prijetnje. Ni na to se ne moemo osloniti. Nema razumijevanja. Niti sredstava za prijeko potrebno jaanje. Izdani smo! Prljavo smo izdani 1918. i ta izdaja jo traje! Izdajnici jo postoje irom Njemake! Hess bi dao ivot kad bi ga Rheinhart i njegovi asnici prihvatili kao prijatelja. Rheinhart je to znao, ali ga se nije dojmilo. Ja. Ludendorff i dalje prihvaa tu teoriju. Nije mu lako ivjeti uz uspomenu na MeuseArgonne. Ulster Scarlett groteskno se nasmijei. Nekima od nas to je lako, generale Rheinhart. Rheinhart ga pogleda. Ne bih se s vama o tome sporio. Jednoga dana morat ete. Zbog toga razloga sam ovdje djelomice. Da ponovim, gospodine Kroegeru. Vi imate svoje razloge, ja svoje. Ja se ne zanimam za vae, ali vi ste prisiljeni da se zanimate za moje. Pogleda Hessa, a zatim zasjenjeni lik Josepha Goebbelsa uza zid. Bit u otvoren, gospodo. Ta je tajna, uostalom, loe uvana... S druge strane poljske granice, u zemlji boljevika, nalaze se tisue zabrinutih njemakih asnika. Ljudi koji se ne mogu baviti svojim poslom u vlastitoj zemlji. Oni sada uvjebavaju ruske zapovjednike. 308 Dovode u red seljaku Crvenu armiju... Zato? Neki samo radi zaposlenja. Drugi se opravdavaju time to iz ruskih tvornica krijumarimo topove i ostalo oruje koje nam brani Saveznika komisija... Ne dopada mi se takvo stanje stvari, gospodo. Ne vjerujem Rusima... Weimar je nesposoban. Ebert se ne moe suoiti s istinom. Hindenburg je jo gori! On ivi u svojoj monarhistikoj prolosti. Politiari bi se

morali suoiti s pitanjem Versaillesa! Moramo se osloboditi iznutra! Rudolf Hess poloi obje ruke na stol, s dlanovima pripijenim uz drvo. Imate rije Adolfa Hitlera i nas u ovoj prostoriji da je prva toka na dnevnom redu Nacional-socijalistike njemake radnike stranke potpuno odbacivanje Versailleskog ugovora i njegovih ogranienja! Prihvaam to. Ali, pitam se jeste li vi sposobni ujediniti razliite politike struje Reichstaga. Ne poriem da ste privlani, daleko vie od ostalih... Voljeli bismo da nam na to pitanje bude odgovoreno, kao to bi to htjeli i nai prijatelji u poslovnom svijetu. Imate li otpornu snagu? Moete li izdrati? Hoete li izdrati?... Prije nekoliko godina bili ste stavljeni izvan zakona. Ne moemo sebi dopustiti da postanemo saveznici jednog politikog kometa koji e sam od sebe izgorjeti. Ulster Scarlett ustade i spusti pogled na ostarjeloga njemakog generala. to biste rekli ako bih vam objasnio da raspolaemo financijskim sredstvima koja premauju sredstva bilo koje druge politike organizacije u Europi? Moda i u cijeloj zapadnoj hemisferi. Rekao bih da pretjerujete. Ili, ako bih vam rekao da raspolaemo teritorijem - zemljitem - toliko prostranim da bi se na njemu mogle uvjebati tisue vojnika izvan nadzora versailleskih inspektora. Trebali biste sve to dokazati. Mogu to uiniti. 309 Rheinhart se die i suoi s pogledom Heinricha Kroegera. Ako govorite istinu... dobit ete podrku njemakih carskih generala. 310 36 Janet Saxon Scarlett, jo sklopljenih oiju, isprui ruku ispod plahte u potrazi za tijelom svoga ljubavnika. Nije ga bilo; ona stoga otvori oi i podie glavu, a soba se poe vrtjeti oko nje. Kapci su joj bili teki, eludac ju je bolio. Bila je iscrpljena i jo mamurna. Matthew Canfield sjedio je za pisaim stolom u donjem rublju. Laktovi su mu bili na stolu, brada obuhvaena rukama. Zurio je u papir ispred sebe. Janet ga pogleda, svjesna da ju je trenutano zaboravio. Okrenu se u krevetu, kako bi ga mogla promatrati. Nije to bio obian ovjek, pomisli, ali u drugu ruku nije bio ni osobito izniman - osim to ga je voljela. Sto je, pitala se, nala na njemu tako privlano? Nije bio ovjek iz njezina svijeta - pa ni iz ire okoline. Veina mukaraca koje je poznavala bili su hitri, uglaeni, pretjerano dotjerani i obuzeti samo svojim izgledom. Matthew Canfield nije pripadao tome svijetu. Njegova hitrina bila je intuitivna budnost koja nije ovisila o slu aju. Inae je bio i pomalo nespretan; njegovo samopouzdanje bilo je posljedica promiljanja, a nije bilo jednostavno uroeno. Drugi su bili mnogo zgodniji, premda bi se on, ugrubo, mogao svrstati meu privlane... To je to, promisli ona; kako izgledom tako i djelovanjem stvarao je dojam sigurne neovisnosti, ali njegovo privatno ponaanje bilo je neto drugo. Privatno, on je bio iznimno 311 njean, zamalo slab... Pitala se je li uistinu slab. Znala je da je duboko uznemiren i slutila je da mu Elizabeth daje novac da bi radio ono to mu kae... Nije se zapravo snalazio s novcem. Poela je to shvaati tijekom njihova dvotjednog boravka u New Yorku. Oito, bilo mu je reeno neka troi bezbrino novac kako bi uspostavio meu njima odnos - toliko je i sam priznao - i oboje su se smijali nad injenicom to troe dravni novac na ono to im je zapravo odgovaralo... Uostalom, ona bi sama rado podnijela taj troak. Plaala je i drugima, a ni jedan nije bio drag koliko Matthew. Niti e joj itko biti toliko drag. Nije pripadao njezinu svijetu. Bio mu je drai onaj jednostavniji, manje kozmopolitski svijet, pomisli ona. Janet Saxon Scarlett znala je da bi se i prilagodila ako bi to bilo potrebno da ga zadri. Kad sve bude gotovo, ako ikad sve bude gotovo, moda e nai nain da ostanu zajedno. Morao je postojati neki nain da ostane s ovim dobrim, trapavim i ljubaznim mladim ovjekom koji je bio bolji od ikoga koga je dosad poznavala. Jako ga je voljela i sad poe osjeati zabrinutost za njega. Za Janet Saxon Scarlett to je bilo neto posve iznimno. Kad se prethodne noi vratila u

sedam ujutro, u pratnji Derekova ovjeka Fergusona, nala je Canfielda samoga u Elizabethinu salonu. Bio je napet, krivo nasaen, ak i ljutit, a ona nije znak zato. Nevoljko se pokuao ispriati zbog svoga raspoloenja i naposljetku, bez prethodnog upozorenja, natjera je da izie iz hotela. Jeli su u nekom malom restoranu u Sohu. Oboje su mnogo popili, jer je njegov strah preao na nju. Ipak, nije joj htio rei to ga mui. Vratili su se u njegovu sobu nosei bocu viskija. Voljeli su se u tiini. Janet je shvatila da je to ovjek koji se dri nekoga mitskog ueta, plaei se da ga ispusti iz ruku jer bi mogao odletjeti u ponor. Dok ga je promatrala kako sjedi za pisaim stolom, instinktivno je shvatila istinu - neeljenu istinu - koje se pribojavala jo od onoga 312 stranog trenutka dan ranije, kad joj je kazao: Janet, bojim se da smo imali posjetitelja. Taj posjetitelj bio je njezin mu. Podie se na laktove. Matthew? Oh... dobro jutro, prijateljice. Matthew... plai li ga se? Canfielda pritisnu neto u elucu. Znala je. Naravno da je znala. Mislim da neu biti preplaen... kad ga naem. Obino je tako, zar ne? Plaimo se nekog ili neega to ne znamo ili ne moemo otkriti. Poee je boljeti oi. To je rekla i Elizabeth. Ona se uspravi, povue plahtu preko ramena i osloni se na uzglavnik. Postalo joj je hladno, a bol u oima jaao je. Je li ti rekla? Naposljetku, da... Nije to eljela, ali joj nisam htio popustiti. Morala je. Janet pogleda ravno ispred sebe, u nita. Znala sam to, proapta. Plaim se. Naravno da se plai... ali ne bi trebala. Ne moe ti nita. Zato si tako siguran? Sino nisi bio tako siguran. Ruke joj poee drhtati iako toga nije bila svjesna. Ne, nisam bio... Ve zato to je iv... sablast koja je iva i die... bez obzira to smo oekivali, to je bio ok. Ali sunce ponovo ija. Uze olovku i zapisa neto na papir. Odjednom, Janet se baci na krevet. Oh, Boe, Boe, Boe! Glavu je zarila u jastuk. Isprva Canfield nije shvatio njezino stanje jer nije ni vriskala ni vikala, a on se bavio svojim biljekama. Njezin prigueni jecaj bio je izraz jeze, a ne oaja. Jan, poe on hinei nehaj. Janet! Raunovoa baci olovku i pojuri do kreveta. Janet!... Draga, nemoj, molim te. Nemoj, molim 313 te, Janet! Obujmi je rukama, pokuavajui sve u svojoj moi da je utjei. Panju su mu polagano privukle njezine oi. Suze su joj nezadrivo tekle niz lice, premda nije plakala nego se borila za dah. Njezine su ga oi uznemirile. Umjesto da ponu migati pod navalom suza, bile su razrogaene, kao da je u transu. Transu uasa. Zazivao ju je bez prestanka. Janet, Janet, Janet, Janet... Ali nije odgovarala. Kao da je tonula sve dublje i dublje u strah kojemu se nije mogla oduprijeti. Poe jeati, isprva tiho, a onda sve glasnije. Janet! Prestani! Prestani! Draga, prestani! Nije ga ula. Naprotiv, pokuavala ga je odgurnuti, osloboditi ga se. Njezino golo tijelo grilo se na krevetu, ruke su joj mlatarale i udarale ga. Prihvatio je vre, uplaivi se u asu da ju je moda ozlijedio. Ona odjednom prestade. Zabaci glavu i javi se priguenim glasom, kakav dotad nije uo. Budi proklet!... Budi prokleeet! Posljednju je rije razvlaila dok se nije pretvorila u vrisak. Rairi polagano noge, nevoljko. Istim onim priguenim, grlenim glasom proapta Svinjo! Svinjo! Svinjo! Canfield ju je gledao sav prestravljen. Kao da se pripremala za spolni odnoaj, istovremeno se opirui pred stravom to ju je obuzimala, stravom koja e samo rasti. Janet, za ime boje, Jan... Nemoj! Nemoj! Nitko te nee ni dotaknuti. Molim te, draga! Ona se nasmija jezivo i histerino. Ti si vrst, Ulsteru! Ti si prokleti gospodar svoga... svoga... Ona hitro stisnu noge i pokri dojke rukama. Pusti me, Ulsteru! Molim te kao Boga, Ulsteru! Pusti me!... Hoe li me ostaviti? Sklupa se poput djeteta i poe jecati. 314 Canfield prui ruku do kraja kreveta i prebaci preko nje pokriva. Bio je prestravljen. Bilo je neega uasnog u tome to se ona mogla odjednom, bez ikakve najave, pretvoriti

u Scarlettovu nevoljnu drolju. Ali to se dogodilo i on je morao prihvatiti. Trebala joj je pomo. Moda i vea pomo nego to bi je on mogao pruiti. Njeno joj pomilova kosu i lee pored nje. Jecaji su se postupno smirili i ona po e duboko disati sklopljenih oiju. Ponadao se da je usnula, ali nije u to bio siguran. Mora je svakako prepustiti odmoru. Tako e dobiti vremena da se dosjeti to joj sve mora rei, a ona mora znati. Sljedea etiri tjedna bit e joj uasni. Svima troma. Ali sad je postojalo i neto dosad neprisutno i Canfield je za to bio zahvalan. Ne bi smio biti, znao je to, jer se to protivilo svim profesionalnim porivima koje je imao. Bila je to mrnja. Njegova osobna mrnja. Ulster Stewart Scarlett nije vie bio lovina neke meunarodne potjere. Sad je to bio ovjek kojega je Matthew Canfield odluio ubiti. 315 37 Ulster Scarlett promatrao je zajapureno i ljutito lice Adolfa Hitlera. Shvatio je da Hitler moe, unato svome bijesu, vladati sobom i to gotovo udesno. Uostalom, i taj ovjek bio je udo. Povijesni ovjek-udo koji e ih odvesti u najdivniji svijet na Zemlji. Njih trojica - Hess, Goebbels i Kroeger vozili su se cijelu no od Montbeliarda do Miinchena, gdje su Hitler i Ludendorff oekivali njihovo izvjee o susretu s Rheinhartom. Ako susret protekne dobro, Ludendorff je namjeravao krenuti u akciju. Svaka imalo utjecajna stranaka skupina u Reichstagu bit e upozorena da je stvaranje koalicije neizbjeno. Bit e proirena obeanja, zajedno s prijetnjama. Kao jedinog predstavnika Nacional-socijalistike stranke u Reichstagu i lanjskog stranakog kandidata za predsjednika drave, Ludendorffa e svi posluati. On je bio vojnik i mislilac. Polagano je ponovo zadobivao dranje koje mu je bila oduzela bitka za Meuse-Argonne. Istovremeno e biti pokrenute demonstracije protiv Versaillesa u dvanaest gradova, gdje je policija ve bila potplaena. Hitler je trebao otputovati u Oldenburg u sjeveroisto noj Prusiji, gdje je vojniki stale ponovo zadobivao snagu hranei se sjeanjima na staru slavu. Ondje e biti uprilien golemi zbor na kojemu bi se trebao pojaviti i Rheinhart. 316 Rheinhart e uiniti uvjerljivom tvrdnju da vojska podupire stranku. Bilo bi to vie nego dovoljno, kao trenutani klimaks dosadanjeg razvitka. Rheinhartovo priznanje Hitlera odagnat e sumnje u to kome su generali, zapravo, skloni. Ludendorff je na to gledao kao na politiku nunost, a Hitler je vidio politiki prevrat. Taj austrijski kaplar nikad nije bio neosjetljiv na moguu junkersku podrku. Znao je da mu tu priliku dodjeljuje providnost - tovie, ona je zahtijeva! - ali ga je to svejedno ispunjalo ponosom. Zbog toga je sada bio unezvijeren. Runi i mali Goebbels upravo je objasnio Ludendorffu i Hitleru to je Rheinhart rekao o Austrijancu. U velikom unajmljenom uredu koji je gledao na Sedlingerstrasse, Hitler zgrabi naslone svoga stolca i poskoi. asak je zurio u Goebbelsa, ali mravi bogalj dobro je znao da Hitlerov bijes nije uperen na njega nego na ono to je uo. Fettes Schivein! Wir iverden ihn zu seinem Landgut zuriick senden! Lass ihn zu seinen Kuhen zuriick gehen! Scarlett je bio oslonjen o zid pored Hessa. Kao i obino kad bi razgovor potekao na njemakom, spremni Hess bi se okrenuo prema Ulsteru i poeo prevoditi. Vrlo je uzbuen. Rheinhart bi mogao postati smetnja. Zato? Goebbels ne vjeruje da e Rheinhart javno stati uz pokret. eli za sebe sve prednosti, ali da se pritom ne zaprlja! Rheinhart je rekao da pristaje. U Montbeliardu je rekao da pristaje! Sto to govori Goebbels? Scarlettu se uini da mora na sebe pripaziti. Zaista nije podnosio toga Goebbelsa. On im je samo ponovio ono to je Rheinhart rekao o Hitleru. Sjeate se? Hess je aptao drei ruku pred ustima. Scarlett podie glas: Neka kau Rheinhartu - ili Hitler ili nema novaca! Neka ide dovraga! Was ist los? Hitler se zabulji u Hessa i Scarletta. Was sagt er, Hess? 317 Lass Rheinhart zum Teufel gehen! Ludendorff se

nasmijei krajikom usnica. Das isl naiv! Kaite Rheinhartu da mora initi ono to mu kaemo ili je s njim gotovo! Nema vojske! Nema oruja! Nema odora! Nitko to nee platiti! Ja ne plaam! Nee biti mjesta za manevre bez zapadnih inspektora pod nosom! Sluat e on! Scarlett nije primjeivao Hessa koji je brzo prevodio ono to je Scarlett upravo rekao. im je Hess zavrio s prevoenjem, upade Ludendorff. Mann kann einem Mann ivie Rheinhart nicht drohen. Er ist ein einflussreicher Preusse! Hess se okrenu prema Scarlettu. Gospodin Ludendorff kae da se Rheinhartu ne moe prijetiti. On je junker: On je preplaeni i debeli olovni vojnik, evo to je on! Sav je prestravljen. Trese ga ruska groznica! Mi smo mu potrebni i on to dobro zna! Hess ponovi Scarlettove primjedbe. Ludendorff pucnu prstima, kao da se podsmijava glupoj tvrdnji. Ne podsmijavajte mi se! Ja sam razgovarao s njim, a ne vi! Novac je moj! Nije va! Hess nije trebao prevesti. Ludendorff ustade, bijesan kao i Scarlett. Sag dem Amerikaner dass sein Geld ihm noch lange nicht das Recht gibt uns Befehle zu gehen. Hess je oklijevao. Gospodin Ludendorff ne misli da je va financijski doprinos... onoliko dobrodoao koliko je... Dosta! Recite mu neka i on ide dovraga! On radi ono to Rheinhart oekuje! Scarlett, koji se dosad nije micao od zida, odjednom poskoi naprijed i naraste do svoje pune visine. Ostarjeli i zamiljeni Ludendorff za trenutak se fiziki uplaio. Nije imao povjerenja u motive ovog ivanog Amerikanca. Ludendorff je esto davao do znanja Hitleru i njegovoj pratnji da je taj ovjek, koji se nazivao Heinrich Kroeger, zapravo opasna prinova u njihovu krugu. Ali to je miljenje ustrajno odbacivano, ne samo 318 zato to je Kroeger raspolagao naizgled neogranienim financijskim sredstvima nego i zato to je on, inilo se, bio u stanju pridobiti podrku ili barem zanimanje nevjerojatno utjecajnih ljudi. Ipak, on mu nije vjerovao. Uglavnom zato to je Ludendorff bio uvjeren da je Kroeger glup. Mogu li vas podsjetiti, gospodine Kroeger, da ja posjedujem... radno poznavanje engleskog jezika! Zato se onda njime ne koristite? Mislim da to nije kako se kae? - prijeko potrebno. Ali sada jest, dovraga! Adolf Hitler neo ekivano lupnu dvaput rukama, dajui do znanja ostalima da utihnu. Ludendorffu je ta gesta zasmetala, ali zbog njegova potivanja Hitlerovih talenata - to je graniilo sa strahopoitanjem - bio je spreman progutati i takve neugodnosti. Haiti Beide! Hitler se odmaknu od stola, okrenuvi svima lea. Ispruio je ruke, a zatim ih prekriio na leima. utio je neko vrijeme, ali tu tiinu nitko nije prekidao. Jer to je bila njegova tiina, a Goebbels ije divljenje spram teatarskih efekata bijae golemo - nije krio zadovoljstvo tim uinkom. S druge strane, i Ludendorff je sudjelovao u igri, ali je bio ozlojeen. Hitler, kojega je dobro poznavao, bio je sposoban i za bijedne zakljuke. Imao je moda velike vizije, ali bi se esto znao poskliznuti u svakodnevnoj praktinoj stvarnosti. Bilo je nezgodno i to to Hitler nije doputao raspravu o takvim stvarima. To je teko padalo njemu, kao i Rosenbergu, jer oni su bili pravi stvaraoci Novog poretka. Ludendorff se ponadao da ovo nee biti jo jedan od onih sluajeva kad je Hitler odbacio njegove razumne zakljuke. Poput Ludendorffa, i Rheinhart je bio junker, ponosan i nesavitljiv. S njim je valjalo oprezno postupati. Tko bi to znao bolje od nekadanjeg feldmarala carske vojske, koji je bio prisiljen sauvati dostojanstvo usred traginog poraza. Ludendorff je to shvaao. 319 Adolf Hitler progovori sasvim tiho. Wir iverden tun wie Herr Kroeger sagt. Hitler se slae s vama, Kroegeru! Hess povue Scarletta za rukav, oduevljen. Napuhani Ludendorff stalno ga je omalovaavao, pa je ovo bila njegova mala pobjeda. Rheinhart je nagrada. Ako je Kroeger u pravu, Ludendorff e ispasti budala. Wharum? Es ist sehr gefdhrlich. Ludendorff se morao suprotstaviti, iako je znao da od toga nee

biti koristi. Sie sind zu vorsichtig fiir diese unruhigen Zeiten, Ludendorff. Kroeger bat recht. Aber ivir iverden einen Schritt weiter gehen. Rudolf Hess duboko udahnu. Dok je gurkao Scarletta laktom, upadljivo je piljio u Ludendorffa i Goebbelsa. Hitler kae da je na prijatelj Ludendorff nepotrebno oprezan. On ima pravo. Ludendorff je uvijek oprezan... ali Hitler eli jo neto dodati vaim rijeima... Adolf Hitler poe govoriti sporo ali vrsto, dajui svakoj svojoj reenici dojam konanosti. Dok je govorio, zadovoljno je promatrao lica onih koji su sluali. Na vrhuncu svoje harange ispljunu posljednje rijei. Da ist Montbeliard. Svakome od nazonih taj je zakljuak znaio neto drugo, ali svi su imali zajedniki nazivnik - taj ovjek je genij. Hessu je Hitlerov zakljuak bio ravan zapanjujuem bljesku politikog razumijevanja. Goebbelsu je Hitler jo jednom potvrdio svoju sposobnost da se okoristi bitnim slabostima svoga protivnika. Ludendorffu je Austrijanac iskoristio tek jednu slabanu ideju, dodao joj svoju odvanost i iskazao se tako kao briljantan strateg. Javi se Heinrich Kroeger Scarlett. Hessu, to je rekao? Nije mu objasnio Rudolf Hess, nego Ludendorff, koji nije skidao pogled s Hitlera. Gospodin Hitler je upravo vezao vojnike uz nas. Ukratko, pridobio je nesklone Pruse. 320 Kako? Rudolf Hess okrenu se prema Scarlettu. Generalu Rheinhartu rei e se da e, ne bude li uinio ono to mi zahtijevamo, versailleski nadglednici biti obavijeteni kako se on tajno bavi nezakonitim nabavkama. Tako je - Montbeliard ne moe biti odbaen. On je junker!, dodade Ludendorff. Montbeliard ga obvezuje zato to je to injenica! Rheinhart ne moe porei ono to je obeao! ak i kad bi pao u takvu kunju, ima odvie svjedoka - von Schnitzler, Kindorf. ak i Krupp! Rheinhart bi prekrio zadanu rije. Ludendorff se pritom grubo nasmija. Svetu obvezu jednog junkera! Hitler se nakratko nasmijei i zatim ree neto Hessu, pokazujui glavom na Ulstera Scarletta. Fiihrer vas cijeni i divi vam se, Heinrich, ree Hess. Pita to je s naim prijateljima u Zurichu? Sve ide onako kako je predvieno. Neke pogreke su ispravljene. Moda emo izgubiti jednoga od preostale trinaesto rie... Ali to nee biti gubitak, on je lopov. Tko je on? Ludendorff je pokazao svoje vrlo pouzdano radno poznavanje engleskoga. Thornton. Sto e biti s njegovim zemljitem? javi se ponovo Ludendorff. Scarlett, za nazone Kroeger, pogleda zamiljenog vojnog mislioca Ludendorffa s prijezirom to ga omoguuje tek novac. Ja u ga kupiti. Zar to nije opasno? Hess je promatrao Ludendorffa, koji je tiho prevodio ono to je Scarlett bio rekao Hitleru. Obojica su bili zabrinuti. Ni najmanje. Moda nije vama osobno, smioni mladi prijatelju. Ludendorffov ton bio je otvoreno optuujui. Tko zna uz koga e vae simpatije biti za est mjeseci? Odbijam tu primjedbu! 321 Vi niste Nijemac! To nije vaa bitka. Ne trebam biti Nijemac. I ne moram se pred vama opravdavati!... elite da odem? Sjajno! Ja odlazim!... I sa mnom jo desetak najbogatijih ljudi na svijetu... Nafta! elik! Industrija! Brodovi! Hess nije vie pokuavao biti uviavan. Pogleda prema Hitleru i o ajniki podie ruke. Ali Hitlera nije trebalo uvjeravati - on je tono znao to mu je initi. Brzo se priblii bivem generalu carske njemake vojske i lako udari starca nadlanicom po ustima. Bila je to uvredljiva gesta - ali izvedena vrlo blago, kao kad se pokuava disciplinirati malo dijete. Njih dvojica izmijenie nekoliko rijei i Scarlett shvati da je Ludendorff otro prekoren. Kao da su moji motivi pod znakom pitanja, gospodine Kroeger. Ja sam vas samo kako se to kae? - iskuavao. Prinese ruku ustima. Hitlerova uvreda pala mu je teko. Trudio se da je potisne. Ipak, bio sam potpuno otvoren o posjedu u vicarskoj. Vi ste... s nama iznimno mnogo radili i jamano su to mnogi zapazili. Ako bi ta nabavka preko vas bila dovedena u vezu sa

strankom, to bi - kako se to kae - moglo uiniti beskorisnim cio pothvat. Ulster Scarlett odvratio je nehajnim samopouzdanjem. Uivao je da mislioce stavlja na njihovo pravo mjesto. Nee biti problema... Transakcija e biti obavljena u Madridu. U Madridu? Joseph Goebbels nije potpuno razumio to je Scarlett rekao, ali Madrid je za nj imao posebno znaenje. etiri Nijemca pogledae se. Nisu bili zadovoljni. Zato bi... Madrid bio tako siguran? Hess je zabrinuto pomislio da je njegov prijatelj donio odluku prebrzo. Ondje je papinski nuncij. Izniman katolik. Potpuno izvan sumnje. Jeste li zadovoljni? Hess automatski prevede na njemaki to je Scarlett kazao. Hitler se nasmijei, a Ludendorff jo jednom pucnu prstima, ali ovaj put u znak iskrenog priznanja. 322 Kako e to biti izvedeno? Vrlo jednostavno. Alfonsovom dvoru bit e objanjeno da je zemljite kupljeno novcem bijeloruskih emigranata. Ako se stvar ne obavi brzo, kapital bi mogao biti vraen u Moskvu. Vatikan se slae. Kao i Rivera. Nee biti prvi put da se takvo to obavlja. Dok je Hess prevodio Hitleru, Goebbels je pozorno oslukivao. estitam vam, gospodine Kroegeru. Budite... oprezni. Ludendorffa se to veoma dojmilo. Odjednom Goebbels poe neto brzo govoriti, mlatarajui upadljivo rukama. Svi se Nijemci nasmijee, no Scarlettu nije bilo jasno da li ga taj mali nacist ismijava ili ne. Hess prevede. Gospodin Goebbels kae - ako uvjerite Vatikan da e makar etvorica gladnih komunista ostati bez kruha, papa e vam dopustiti da ponovo oslikate Sikstinsku kapelu! Hitler prasnu u smijeh. Was horst du aus ZiirichPl Ludendorff se okrenu Scarlettu. Rekli ste neto o naim prijateljima u vicarskoj? Sve ide po rasporedu. Do kraja sljedeeg mjeseca... za pet tjedana, recimo, graevine e biti dovrene... Evo, pokazat u vam. Kroeger se priblii stolu s presavijenim crteom koji je izvukao iz depa. Rairi ga po stolu. Ova debela plava crta oznaava opseg svih posjeda. Ovaj dio... na jugu je Thorntonov. Na zapadu se prostiremo dovde, na sjever do Badena, na istok do ruba Pfaffiikona. Na udaljenostima neto veim od milje rasporeene su graevine od kojih e svaka moi primiti pedeset momaka - ukupno ih je osamnaest. Sto znai, devet stotina. Vodovod je ve proveden, temelji su postavljeni. Objekti nalikuju tagljevima ili itnicama. Ne biste mogli shvatiti razliku osim ako ne uete unutra. Izvrsno! Ludendorff stavi monokl na lijevo oko i pogleda pozorno crte. Hess je prevodio radoznalom Hitleru i sumnjiavom Goebbelsu. Ovo je opseg... Kasarne... je li postavljena ograda? 323 Dvanaest stopa visoka. Sa icom koja je u svakoj zgradi povezana s ureajima za uzbunu. Ophodnje e se kretati dvadeset etiri sata na dan. Ljudi s psima... Sve sam to platio. Izvrsno. Izvrsno! Scarlett se zagleda u Hitlera. Znao je da Ludendorff nerado daje pohvale; unato neugodnom incidentu prije nekoliko asaka, Scarlett je shvaao da Hitler cijeni Ludendorffovo miljenje, moda i vie nego ostalih. Scarlettu se uini da je Hitlerov prodoran pogled, uperen u njega, bio znak divljenja. Kroeger je drao pod nadzorom svoje vlastito oduevljenje, pa brzo nastavi. Obuka e biti saeta - trajat e etiri tjedna, s nekoliko dana izmeu za prijevoz i smjetaj. Svaka skupina imat e devet stotina ljudi... Na kraju jedne godine... Hess ga prekide. Prachtvolll Na kraju godine - deset tisua obuenih momaka! Koji e biti spremni da se rasporede diljem zemlje kao vojne postrojbe. Istrenirane za svaki nepredvieni sluaj! Scarlett je doslovce pucao od energije. Nee to vie biti rulja, nego osnova jednog elitnog zbora! Moda upravo elitni zbor! Ludendorff je prihvatio oduevljenje mlaeg ovjeka. Naa privatna vojska! Tako je! Uvjebani stroj koji e se kretati brzo, udarati brzo, premjetati se hitro i neprimjetno. Dok je Kroeger govorio, Ludendorff je prevodio na njemaki, kako bi Hitler i Goebbels shvatili. Ali Goebbels se zabrinuo. Neto je

polagano aptao, kao da bi Kroeger mogao shvatiti znaenje njegovih primjedaba. Goebbels je i dalje bio sumnjiav. Taj golemi i udni Amerikanac previe je brbljav, previe oputen koliko god bio zanesen. Koliko god njegov novac bio vaan. Adolf Hitler kimnu u znak suglasnosti. Javi se Hess. Potpuno ispravno, gospodin Goebbels je zabrinut. Ti ljudi u Zurichu, njihovi zahtjevi su tako... magloviti. 324 Njima nisu. Oni su vrlo jasni, to su poslovni ljudi... Osim toga, simpatiziraju nas. Kroeger ima pravo. Ludendorf pogleda Ulstera Scarletta znajui da e Hess prevesti ostalima. Razmiljao je dok je govorio, ne elei dopustiti Kroegeru da neto odgovori ili protumai. Taj Kroeger, iako nije teno govorio njihov jezik, razumijevao je mnogo vie nego to je to pokazivao, uini se Ludendorffu. Mi smo potpisali sporazume, zar ne?... Ugovore, ako hoete, prema kojima emo nakon uspostave nae politike vlasti u Njemakoj, naim prijateljima u Ziirichu pruiti... neke olakice... Ekonomske olakice... Mi smo se obvezali, zar ne? U ovoj posljednjoj Ludendorffovoj primjedbi nije zapravo bilo nieg upitnog. Tako je. Sto e se dogoditi, gospodine Kroegeru, ako ne budemo potivali te nae obveze? Ulster Scarlett zastade, odgovaraju i podjednako na Ludendorffov upitni pogled. Pobjesnili bi i pokuali bi unititi nas. Kako? Svim sredstvima kojima raspolau, Ludendorffe. A njihova su sredstva znatna. Zabrinjava li vas to? Samo kad bi sa svojim namjerama uspjeli... Thornton nije ' jedini. Svi su oni lopovi. Razlika je u tome to su ostali vrlo bistri. Ali oni znaju da mi imamo pravo. Pobijedit emo! Svatko voli obavljati poslove s pobjednicima! Oni znaju to ine. ele raditi s nama! Mislim da ste u to uvjereni. Jesam, potpuno ste u pravu. Medu nama reeno, tjerat emo stvari onako kako nama odgovara. Na pravi nain! Onako kako mi to elimo. Rijeit emo se smea! Zidova, crvenih, smrdljivih malograanskih ulizica! Ludendorff pozorno promotri samopouzdanog Amerikanca. Ima pravo, on je glup. Njegov opis niih slojeva bio je emocionalan, a 325 ne utemeljen na zdravim naelima rasne istoe. Hitler i Goebbels imali su slinih slijepih mrlja, ali njihova je logika bila piramidalno uspravna usprkos njima samima - znali su zato to su bili sposobni vidjeti. Oni1 su sve to prouili, kao to su prouili i Rosenberg i on sam. Ovaj Kroeger bio je djetinjast. On je, zapravo, slijepi pristaa. Ima mnogo toga u onome to ste rekli. Svatko tko misli podravat e samo sebi sline... Obavljati poslove sa sebi slinima. Ludendorff e pomno pratiti djelovanje Heinricha Kroegera. Takav napeti ovjek mogao bi izazvati goleme tete. On je zapravo bio neki grozniavi klaun. Pa ipak, njima je bio potreban takav luak. I njegov novac. Kao i inae, Hitler je imao pravo. Ne smiju ga sada izgubiti. Odlazim ujutro u Madrid. Ve sam poslao naredbe koje se tiu Thorntona. Za itav posao nee biti potrebno vie od dva ili tri tjedna, a zatim u se zadrati u Zurichu. Hess ree Hitleru i Goebbelsu to je Kroeger izgovorio. Fuhrer izlanu otro pitanje. Gdje vas moemo nai u Zurichu? Ludendorff je preveo. Budu li vai poslovi tekli kako treba, morat emo s vama odravati vezu. Heinrich Kroeger nije pourio s odgovorom. Znao je da e ga to uporno pitati. Uvijek je bilo tako kad je odlazio u Ziirich. Izbjegavao je odgovoriti. Bilo mu je jasno da njegova mistika, njegova karizma u stranci ovisi o tome kako e prikrivati podatke o pojedincima ili tvrtkama s kojima posluje. Radije je ostavljao samo telefonski broj ili broj potanskog pretinca, katkad i ime nekog od etrnaestorice u Zurichu, s uputom da njega pitaju za kodno ime. Nikad nije bio izravan ni otvoren. Oni nisu shvaali da osobni opisi, adrese i telefonski brojevi nemaju vanosti. Vana je bila samo sposobnost da se isporui ono to se trai. Ziirich je to znao. 326 Ti golijati velikih svjetskih bogatstava shvaali su stvar. Meunarodni financijeri sa zamrenim labirintima

svojih manipulacija razumijevali su to savreno. On je isporuio zatraeno. Dogovor sa stvaraocima njemakoga Novog poretka omoguit e im kontrolu trita kakva se jedva mogla zamisliti. A nikoga nije bila briga tko je on ili odakle je doao. Ipak, Ulster Stewart Scarlett uviao je da, ovoga trenutka, gorostase Novog poretka valja podsjetiti na to koliko je Heinrich Kroeger vaan. On e im rei istinu. Rei e im ime jednog ovjeka u Njemakoj kojega trae svi to ele mo. ovjeka koji je inae odbijao da razgovara, odbijao da bude u bilo to upleten, odbijao da se nae zajedno s bilo kojom skupinom. ovjeka, jedinog u Njemakoj, koji je ivio iza zida potpune tajnovitosti. Potpune politike osamljenosti. ovjeka kojega su se u cijeloj Europi najvie plaili i najvie mu se divili. Bit u s Kruppom. Essen e znati gdje nas moete potraiti. 327 38 Elizabeth Scarlatti digla se u krevetu. Uz nju je bio stoli, no oko nje bili su razbacani papiri - na krevetu, na stoliu, posvuda po sobi. Neki bijahu uredno sloeni drugi porazbacani. Neki spojeni spajalicama i oznaeni indeksnim karticama, ostali posve neuredni, spremni da budu baeni u koaricu za otpatke. Bilo je etiri popodne i ona je u meuvremenu napustila prostoriju samo jedanput - da pusti unutra Janet i Matthewa. Primijetila je kako strano izgledaju; iscrpljeni, moda bolesni. Znala je to se dogodilo. Vladinom ovjeku pritisak je postao preteak. Morao se probiti, dobiti pomo. Sad bi mogao biti spremniji za njezin prijedlog. Elizabeth posljednji put pogleda papire koje je drala u ruci. Tako, dakle! Slika je sad postala jasna, s ispunjenom pozadinom. Ve je kazala da su ljudi iz Ziiricha moda smislili iznimnu strategiju. No sad je znala da su to zaista uinili. Da sve to skupa nije bilo tako groteskno zloesto, ona bi se moda i sloila sa svojim sinom. Mogla bi biti ponosna na njegovu ulogu u tome. U nekim okolnostima, ali sad ju je to samo uasavalo. Pitala se hoe li Matthew Canfield razumjeti. Ali nije vano. Sad je bio trenutak za Zurich. Napusti krevet uzevi papire i krenu prema vratima. 328 Janet je za stolom pisala pisma. Canfield je sjedio i nervozno itao novine. Oboje su se prenerazili kad je Elizabeth ula. Znate li to je to Versailleski ugovor? upita ga. Restrikcije, reparacijske obveze. Znam koliko i prosjean ovjek, ini mi se. Znate li to je to Dawesov plan? Dokument koji je daleko od savrenstva? Mislio sam da on omoguuje preivljavanje uz reparacije. Samo neko vrijeme. Stvorili su ga politiari kojima su bila potrebna privremena rjeenja. Ekonomski, on je katastrofa. Nigdje u njemu nema nekih konanih brojki. Kad bi se dale konane brojke, njemaka industrija - koja plaa raun morala bi propasti. Na to ciljate? Izdrite sa mnom jo dvije minute. elim da razumijete... Znate li tko se brine za izvravanje Versailleskog ugovora? iji je glas najjai u odlukama prema Dawesovom planu? Tko na kraju iznutra nadzire njemaku privredu? Canfield spusti novine na pod. Da, neki komitet. Saveznika kontrolna komisija. Na to smjerate? Canfield se iskobelja iz stolice. Na ono to ve nasluujete. Tri pripadnika skupine iz Ziiricha lanovi su Saveznike kontrolne komisije. Ti ljudi izvritelji su Versailleskog ugovora. Djelujui zajedno, ljudi iz Zuricha mogu doslovce manipulirati njemakom privredom. To su vodei industrijalci iz najvanijih zemalja sa sjevera, zapada i jugozapada. A s njima su jo neki od najutjecajnijih njemakih novara. Vuje krdo. Oni e se pobrinuti da snage koje djeluju u Njemakoj krenu ususret sudaru. Kad se eksplozija dogodi - a ona se mora dogoditi - oni e pokupiti komade. Da bi se upotpunio taj... majstorski naum, potrebna im je jo samo politika snaga za operacije. Povjerujte mi ako vam kaem da su je ve pronali. S Adolfom Hitlerom i nacistima... S mojim sinom, Ulsterom Stewartom Scarlettom. 329 Boe! Canfieldov glas jedva se uo, dok je zurio u Elizabeth. Nije posve razumio pojedinosti

njezina objanjenja, ali shvatio je posljedice. Vrijeme je za odlazak u vicarsku, gospodine Canfield. Postavljat e pitanja dok bude putovao. 330 39 Svi kablogrami bili su na engleskome i, osim imena i adresa primalaca, identini. U svakoj kompaniji ili korporaciji kojoj su bili upueni, primatelji su bili ljudi na najviim poloajima. Vodilo se rauna o vremenskim zonama; svaki e kablogram prispjeti do odredita u ponedjeljak u podne; svaki e biti uruen osobno i uz potpis primatelja. Elizabeth Scarlatti eljela je pismene potvrde tih uglednih korporacija. eljela je da primatelji shvate kako je rije prije svega o poslu. Kablogrami su glasili: POSREDSTVOM POKOJNOG MARKIZA DE BERTHOLDEA INDUSTRIJE SCARLATTI KOJE PREDSTAVLJA SAMO POTPISANA OBAVIJETENE SU O VAOJ KONSOLIDACIJI STOP KAO JEDINA PREDSTAVNICA SCARLATTIJA POTPISANA VJERUJE KAKO POSTOJE PODRUJA ZAJEDNIKOG INTERESA STOP SREDSTVA SCARLATTIJA MOGU VAM BITI STAVLJENA NA RASPOLAGANJE UZ ODREENE UVJETE STOP POTPISANA E STII U ZURICH DVA TJEDNA OD DANAS 3. STUDENOGA U DEVET NAVEER STOP KONFERENCIJA E BITI ODRANA U FALKE HAUSU ELIZABETH WYCKHAM SCARLATTI 331 Na brzojavke je uslijedilo trinaest reakcija, na razliitim jezicima, ali svima je neto bilo zajedniko. Strah. etrnaesta reakcija zbila se u apartmanu Heinricha Kroegera u Madridu, u hotelu Emperador. Neu to! To se ne moe dogoditi! Svi e oni biti mrtvi! Mrtvi! Mrtvi! Upozorio sam je! Bit e mrtvi! Svi ti prokletnici! Mrtvi. Moja naredba odlazi veeras! Odmah! Charles Pennington, kojemu je Ludendorff namijenio ulogu Kroegerova tjelesnog uvara, stajao je na drugoj strani sobe i zurio u crvenkaste, lepezaste zrake panjolskog sunca. Sjajno! Jednostavno sjajno!... Ne budi glup. Nije volio gledati u Heinricha Kroegera. I kad je bilo smireno, to skrpljeno lice bilo je dovoljno odbojno. Kad bi se razbjesnio, bilo je nepodnoljivo. A sad je bilo crveno od bijesa. Nemoj mi rei... Prestani! Pennington zapazi da Kroeger i dalje stie u aci brzojavku Howarda Thorntona, koja je najavljivala konferenciju u Zurichu. Kakve to veze ima s tobom? S bilo kim od nas? Pennington je prethodno otvorio omot i pro itao poruku zato to, kako je objasnio Kroegeru, nije znao kad e se on vratiti sa sastanka s papinskim predstavnikom. Poruka je mogla biti hitna. Ali nije priznao Kroegeru kako mu je Ludendorff naredio da prati sva pisma i telefonske razgovore koje ta ivotinja bude primala. Za nj je to bilo zadovoljstvo. Ne elimo da itko vie bude u to umijean. Ne moemo podnijeti vie nikoga! Ne moemo! Zurich e pasti u paniku. Pobjei e! Svi su ve primili kablograme. Ako Zurich eli pobjei, nee ih moi zaustaviti. Uz to, ova je Scarlatti lukava maka, ako je to ona na koju mislim. Ima milijune... Srea za nas to se ona eli pridruiti. Nisam osobito cijenio Bertholdea, toga smrdljivog francuskog Zidova, vjerojatno manje nego ti. Ali ako je on sve ovo povukao, 332 skidam mu eir. U svakom sluaju, ponavljam, kakve to veze ima s tobom? Heinrich Kroeger zabuljio se u toga dotjeranog, enskastog Engleza koji je upravo povukao rukave koulje kako bi uredno virila ispod kaputa. Crveno-crne kope isticale su se na svijetloplavoj tkanini koulje. Kroeger je znao da izgled u tom sluaju vara. Kao i vrlo drutveni Boothrovd, i Pennington je bio ubojica koji se emocionalno hranio svojim nedjelima. Visoko ga je cijenio Hitler, a jo vie Joseph Goebbels. Kroeger se ipak odluio. Nije mogao riskirati! Taj sastanak nee se odrati. Bit e ubijena. Organizirat u njezinu smrt. Onda te moram podsjetiti da takva odluka mora biti multilateralna. Ne moe je donijeti sam... A mislim da se nitko drugi nee s tobom suglasiti. Nisi ovdje da mi kazuje to moram uiniti! Da, ali ja sam... Upute sam

dobio od Ludendorffa. A on, naravno, zna za poruku koju si dobio od Thorntona. Brzojavio sam mu to prije nekoliko sati. Pennington nehajno pogleda uru. Idem na veeru... Iskreno reeno, radije bih jeo sam, ali ako insistira da mi se pridrui, podnijet u to. Mali pederu! Mogao bih ti slomiti taj prokleti vrat! Pennington se nakostrijei. Znao je da je Kroeger nenaoruan, jer mu je revolver leao na stolu u spavaonici. To je bio povod kunji. Mogao bi ga ubiti posluivi se pritom brzojavkom kao dokazom da je Kroeger bio nepokoran. Ali onda bi imao posla sa panjolskim vlastima, pa bi se morao na brzinu izgubiti. A Kroeger je ovdje morao neto obaviti. udno, koliko je u to bio upleten Thornton. To je mogue, naravno. Ali, mogli bismo jedan drugoga unititi na bezbroj naina, nar ne? Pennington izvue mali pritolj iz kese na grudima. Na primjer, mogao bih ti ovog trenutka ispaliti metak u usta... Ali neu to uiniti iako me izaziva, jer je poredak vaniji od nas obojice. Morao bih odgovarati za ono to sam uinio i bio bih 333 kanjen smru, bez sumnje. Ti e biti ustrijeljen samo ako uzme stvari u svoje ruke. Ne poznaje ti tu Scarletticu, Penningtone. Ja je poznajem! Kako je mogla doznati za Bertholdea? Sto je od njega prethodno ula? Naravno, vi ste stari prijatelji. Englez maknu oruje i nasmija se. Kako! Kako? Ne bi se usudila izazvati ga! Jedino to je cijenila bilo je ime Scarlatti, njihovo nasljedstvo, njihova budunost. Bez sumnje, znala je da ih kani istrijebiti! Kako! Zato? Toj eni ne moe se vjerovati! Njoj se ne moe vjerovati! Charles Pennington povue rukave blejzera kako bi mu ramena pravilno legla, a tkanina prikrila ispupenje futrole. Krenu prema vratima pomiljajui na jelo. Zaista, Heinrich?... Moe li se ikome od nas? Englez zatvori vrata, ostavljajui iza sebe vonj parfema Yardley. Heinrich Kroeger izravna papir brzojavke koju je dotad guvao u ruci. Thorntona je zahvatila panika. Preostaloj trinaestorici iz Zuricha Scarlatti je poslala istovjetan kablogram. Ali nitko osim Thorntona nije znao tko je on zapravo. Kroeger se morao kretati brzo. Pennington nije lagao. Bit e ustrijeljen ako naredi Elizabethino smaknue. Ali to nije iskljuivalo mogunost da se takva naredba izda nakon Zuricha. tovie, nakon Zuricha ona e biti neizbjena. No, prije toga, valjalo je srediti pitanje Thorntonova zemljita. Objasnio je Thorntonu da bi radi vlastite sigurnosti na to morao pristati. Preplaeni Thornton nije se protivio, a onaj glupi papinski predstavnik radio je tono to je on htio. Za slavu Isusovu i radi zadavanja jo jednog udarca bezbonom komunizmu. Transfer novca i vlasnitva obavit e se ovog tjedna. Thornton alje svog odvjetnika iz San Francisca kako bi potpisom potvrdio dogovoreno. 334 im zemljite postane njegovo, Heinrich Kroeger naredit e smrtnu presudu koju nitko nee moi osporiti. A kad ivot onog nesposobnjakovia bude ugaen, Heinrich Kroeger bit e slobodan. Postat e svjetionikom Novog poretka. Nitko nee znati da je Ulster Scarlett postojao. Osim jedne osobe. Suoit e se s njom u Zurichu. I ubit e je u Zurichu. 335 40 Limuzina veleposlanstva uspinjala se uz breuljak prema dordijanskoj graevini u Fairfaxu, u dravi Virginiji. Bila je to elegantna rezidencija Ericha Rheinharta, ataea Weimarske republike i neaka jedinoga carskog generala koji se opredijelio za radikalni nacistiki pokret. Uostalom, svojim uvjerenjima i sam je bio nacist. Dobro odjeveni mukarac s navotenim brkovima izie sa stranjeg sjedala i pristupi zgradi. Zagledao se u gizdavo proelje. Ljupka kua. Drago mi je to to ujem, Poole, ree nasmijeeni Rheinhart ovjeku tvrtke Bertholde et Fils. Njih dvojica uoe u kuu i Erich Rheinhart povede gosta u knjigama prekriveni ugao dnevnog boravka. Pokaza Pooleu stolicu, a zatim ode do ormara i izvadi dvije ae i bocu viskija. Prijeimo na posao. Prevalili ste tri tisue milja po uasnom vremenu za prekooceansko putovanje. Kaete mi da ste doli

zbog mene. To mi laska, naravno, ali to ja mogu... Tko je naredio da Bertholde bude ubijen? upita prijeko Poole. Erich Rheinhart iznenadio se. Zgrbi podstavljena ramena, odloi au na stoli i podie ruke, s dlanovima uvis. Progovori tiho, oito zaprepaten. 336 Dragi ovjee, zato mislite da ja imam s tim veze? Ho u rei posve iskreno - da vi imate pogrene predodbe o meni ili vam je moda potreban dulji odmor. Labishe ga ne bi ubio da mu to nije bilo nareeno. Naredbu je morao dati samo netko tko je strahovito vaan. Pa, za poetak, ja nisam uope vaan, i drugo, ne bih za to imao razloga. Cijenio sam tog Francuza. Vi ste ga jedva poznavali. Rheinhart se nasmija. Vrlo dobro... To je jedan razlog manje... Nisam mislio na vas osobno. Pitao sam tko je to uinio i zato. Poole je iznevjerio svoju uobiajenu hladnokrvnost i imao je za to razloga. Ako Poole ima pravo, ovaj naduti Prus dri kljueve, i on ga nee pustiti dok ne otkrije. Mora ga pritisnuti da se priblii istini, a da se sam ipak ne oda. Je li Bertholde znao neto to vi ostali niste htjeli da on dozna? Sad i izazivate. Je li znao? Jacques Bertholde bio je na kontakt u Londonu! Uivao je u Engleskoj jedinstven poloaj koji ga je pribliavao diplomatskom imunitetu. Njegov utjecaj osjeao se meu industrijskim elitama u desetak zemalja. Njegova smrt za nas je veliki gubitak! Kako se usuujete pretpostavljati da bi itko od nas bio upleten! Zanimljivo, niste mi odgovorili na pitanje. Poole je bio izvan sebe. Je li on znao neto to bi ljudi u Miinchenu mogli drati opasnim? Ako i jest, ja nemam pojma to bi to moglo biti! Ali Poole je znao. Moda je on bio jedini koji zna. Kad bi sanio mogao biti siguran. Molio bih jo jedno pie. Oprostite mi to sam toliko estok. Nasmijei se, a Rheinhart se nasmija. Vi ste nemogui. Dajte mi au... Jeste li zadovoljni? Nijemac ode do ormaria s piima i natoi u au. Prevalili ste tri tisue milja ni zbog ega. Vama je to doista bilo loe putovanje. 337 Poole slegnu ramenima. Bio je navikao na putovanja dobra kao i loa. Bertholde i onaj njegov udni prijatelj, nakazni Heinrich Kroeger, naredili su mu prije jedva est mjeseci da otputuje preko oceana. Naredbe koje je primio bile su jednostavne. Pronai Janet i otkriti to je doznala od stare Scarlattice. Zakazao je. Omeo ga je onaj Canfield. Sprijeio je to onaj usluni lakaj, trgovaki putnik i istovremeno pratitelj. Ali ostale naredbe je izvrio. Slijedio je bankara koji se zvao Cartwright. Ubio ga je, provalio u pretinac na eljeznikoj postaji i odande uzeo bankarovo utanaenje s Elizabeth Scarlatti. Tada je doznao istinu o identitetu Heinricha Kroegera. Sin Elizabeth Scarlatti trebao je saveznika i naao ga u Jacquesu Bertholdeu. Kao uzvrat za to dragocjeno prijateljstvo, Ulster Scarlett je naredio da Bertholde bude ubijen. Onaj fanatiar naredio je smrt ovjeka koji je za nj uinio sve mogue. On, Poole, osvetit e to uasno umorstvo. Ali prije toga morat e potvrditi istinu koju je slutio. Da ni nacistiki lideri ni ljudi u Zurichu nisu znali tko je Kroeger. Ako je to bio sluaj, onda je Kroeger dao umoriti Bertholdea da sauva tajnu svog identiteta. Otkrie bi moglo pokretu odnijeti milijune. Miinchenski bi nacisti to odmah shvatili, ako bi ita shvatili. Erich Rheinhart nadnese se nad Poolea. Novi za vae misli, dragi prijatelju? Evo viskija. Nita mi ne govorite. Oh?. Da, Erich, putovanje je bilo neugodno. U pravu ste. Poole zabaci glavu, sklopi oi i protrlja elo. Rheinhart se vratio u stolicu. Odmor vam je prijeko potreban... Znate li to mislim? Mislim da imate pravo. Mislim da je neka prokleta budala to zaista naredila. Poole otvori oi, zapanjen Rheinhartovim rijeima. Ja! Mislim da je vae stajalite ispravno. To mora prestati!... Strasser se bori protiv Hitlera i Ludendorffa, Erhart bjesni kao da je poludio. Napad! Napad! Kindorf vriti u Ruhru. Jodl izdaje Crnu vojsku u Bavarskoj, Graefe pravi nered na sjeveru. Pa i moj stric, slavni 338 Wilhelm

Rheinhart, pravi od sebe budalu. Dok on govori, ujem ak u Americi kako mu se smiju. Kaem vam, razbijeni smo u desetak frakcija. Kao da smo vukovi koji skau jedan drugome za vratove. Neemo uiniti ba nita! Ako to ne prestane - nita! Erich Rheinhart nije prikrivao svoj bijes. Nije mu ni bilo stalo. Ponovo se die. Ono to je najgluplje, to je i najo itije! Moglo bi se dogoditi da izgubimo ljude u Zurichu. Ako se meu sobom ne moemo sloiti, to mislite koliko e jo dugo oni ostati s nama? Kaem vam, njih ne zanima tko e idueg tjedna imati prevlast u Reichstagu. Ne bi dali niti jednu Reichsmarku za slavu nove Njemake. Ili za ambicije bilo koje nacije. Zahvaljujui svome bogatstvu, oni su iznad politikih ogranienja. S nama su samo zbog jednog razloga - njihove vlastite moi. Ako im pruimo i najmanji dokaz da nismo ono za to se izdajemo, da nismo snaga novog poretka koji nastaje u Njemakoj, ostavit e nas. Ostavit e nas bez iega! ak i Nijemci meu njima! Rheinhartovo se bjesnilo sleglo. Pokuao se nasmijeiti, ali je samo ispraznio au i krenuo do ormaria s piima. Kad bi samo Poole mogao biti siguran. Shvaam, ree on ispod glasa. Ja. Vjerujem da shvaate. Radili ste mnogo i teko s Bertholdeom. Izveli ste mnogo toga... Okrenu se i suoi s Pooleom. To je ono to mislim. Zbog ovih unutarnjih prepirki moemo izgubiti sve oko ega smo se trudili. Ono to su nainili Funke, Bertholde, von Schnitzler, Thvssen, ak i Kroeger, bit e izbrisano ako se ne sloimo. Moramo stati ujedinjeni iza jednoga ili dvojice prihvatljivih voa... To je to! To je bio znak. Poole je sad bio siguran. Rheinhart je spomenuo ime! Kroeger! Moda, Erich, ali iza koga? Hoe li Rheinhart ponovo izgovoriti isto ime? Nije mogue, jer Kroeger nije Nijemac. No bi li mogao navesti Rheinharta da ga spomene, samo to ime, jo jedanput, a da se pritom ne izda koliko ga to zanima? 339 Strasser, moda. On je jak i privlaan. Ludendorff je, naravno, nacionalni junak, ali sad je ve star. Ali pripazite, Poole, na onoga Hitlera! Jeste li proitali zapisnike munchenskog suenja? Nisam. Bih li trebao? Da! On je sav naelektriziran! Silan govornik! I trezven, uz to. Ima mnogo neprijatelja. Javno istupanje zabranjeno mu je u pola njemakih opina. To su neizbjenosti na usponu do vlasti. Zabrane e biti ponitene. Pobrinut emo se za to. Dok je Rheinhart govorio, Poole ga je pozorno motrio. Hitler je Kroegerov prijatelj, zar ne? Ach! Zar ne biste i vi bili? Kroeger raspolae milijunima! Zahvaljuju i Kroegeru Hitler ima automobil, vozaa i dvorac u Berchtesgadenu, sam Bog zna to jo. Valjda ne mislite da ih je nabavio svojim autorskim honorarima? To je vrlo zanimljivo. Prole godine Hitler je prijavio dohodak s kojim jamano ne bi mogao kupiti ni dvije gume za svoj Mercedes. Rheinhart se nasmija. Na sreu, uspjeli smo obustaviti istragu u Miinchenu. Da, Kroeger koristi Hitleru. Poole je sad bio apsolutno siguran. Ljudi u Zurichu nisu znali tko je Heinrich Kroeger! Erich, moram poi. Moe li me va voza prebaciti do Washingonta? Naravno, dragi prijatelju. Poole otvori vrata sobe u hotelu Ambassador. uvi zvuk kljua, ovjek u sobi ustade. Oh, to ste vi, Bush. Kablogram iz Londona, gospodine Poole. Mislio sam kako bi bilo bolje da se posluim vlakom nego da telefoniram. Dodade papir Pooleu. Poole otvori omot i izvue poruku. Proita je. 340 VOJVOTKINJA NAPUSTILA LONDON STOP UTVRENA DESTINACIJA ENEVA STOP GLASINE O KONFERENCIJI U ZURICHU STOP POALJITE UPUTE PARIKOM UREDU Poole ugrize svoju aristokratsku usnicu, zamalo se ozlijedivi u pokuaju da svlada bijes. Vojvotkinja je bilo kodno ime Elizabeth Scarlatti. Krenula je, dakle, u enevu. Tek stotinu deset milja daleko od Ziiricha. Nije to turistiko putovanje, jo jedna etapa u kretanju oaloene majke. Ono ega se Jacques Bertholde plaio zavjera i

protuzavjera sad se poelo dogaati. Elizabeth Scarlati i njezin sin Heinrich Kroeger sad su poeli djelovati. Odvojeno ili zajedno, tko bi to znao? Poole se odlui. fl Poaljite sljedeu poruku parikom uredu: 'Uklonite ! vojvotkinju s trita. Njezinu ponudu treba smjesta skinuti s j naeg popisa. Ponavljam, uklonite vojvotkinju.' Poole otpusti teklia i uputi se do telefona. Morao je smjesta obaviti rezervaciju. Morao je krenuti u Ziirich. Nee biti nikakve konferencije. Sprijeit e je. Ubit e majku i raskrinkati sina ubojicu! A onda e i Kroeger biti ubijen, vrlo brzo! ' To je bilo najmanje to je mogao uiniti za Bertholdea. 341 (G) P 41 Vlak je kloparao preko starog mosta nad rijekom Rhoneom, a onda prema enevskoj postaji. Elizabeth Scarlatti sjedila je u svom odjeljku i zagledala se najprije u teglenice na rijeci, zatim u strme obale i napokon u velike kolodvorske prostore. eneva je ista. Djelovala je uglano, prikrivajui tako injenicu da su mnogoborjne nacije i tisue poslovnih gorostasa koristili taj neutralni grad da u njemu ukrste svoje sukobljene interese. Kad se vlak pribliio gradu, ona pomisli da netko poput nje pripada enevi. Ili, moda, da eneva pripada nekome poput nje. Promotri prtljagu poslaganu preko puta. U jednom kovegu bila je potrebna odjea, a tri manje torbe bijahu nakrcane papirima. Papirima koji su sadravali barem tisuu zakljuaka i jednako toliko smrtonosnih oruja. U podacima su pobrojana sva bogatstva svakog pojedinca skupine iz Ziiricha. Sve to je itko od njih posjedovao. Dodatni podaci o ekivali su je u enevi. Ali to je bila druga vrsta oruja, koje se nije razlikovalo od Knjige sudnjeg dana. U enevi ju je oekivalo ono to bi moglo znaiti potpunu propast interesa Scarlattijevih. Legalno utvrena vrijednost svega to je bilo u posjedu industrija Scarlatti. A ono to je te izvjetaje inilo smrtonosnima, bila je njezina mogunost manevra. Nasuprot svakom podatku o bogatstvu bila je naznaena mogunost kupnje. 345 Sve te mogunosti bijahu izraene vrlo izriito i mogle su se ostvariti jednom njezinom brzojavkom odvjetnicima. I to bi se moglo dogoditi. Uz svaki podatak o bogatstvu slijedila su - ne uobiajena dva stupca o procijenjenoj vrijednosti i prodajnoj vrijednosti - nego tri stupca. U treem stupcu bili su podaci o moguem popustu u sluaju kupnje za gotovinu, koji bi svakom transakcijom kupcu jamili pravo malo bogatstvo. Svaki taj podatak bio je ujedno i mandat za prodaju koji je bio obvezan. Bila su to podruja visokih financija, u kojima se kroz bankarske dosjetke redovito dolazilo do onoga to je temelj svake ekonomske inicijative. Profit. Elizabeth je raunala na jo neto. Bilo je to suprotno njezinim ostalim uputama, ali i to je bilo uraunato. U njezinim zapeaenim naredbama poslanim preko Atlantika nalazila se i izriita odredba da svaki takav ugovor - a na izvrenju tog zadatka radile su cijele skupine slubenika u dvanaestosatnim smjenama dan i no - mora biti ostvaren samo u najveoj tajnosti i samo uz pomo onih koji su imali ovlasti da se bave velikim financijskim pothvatima. Zajameni dobitak sve je oslobaao moguih optubi za neodgovornost. Svaki od onih koji se budu time bavili postat e junak u vlastitim oima i u oima njegova ekonomskog okruenja. Ali cijena toga bila je potpuna tajnost, sve dok odluka ne bude ostvarena. Nagrade su bile nalik cijeni. Milijunai, trgovaki kneevi i bankari iz New Yorka, Chicaga, Los Angelesa i Palm Beacha nali su se u konferencijskim dvoranama licem u lice s predstavnicima jedne od najuglednijih newyorkih odvjetnikih tvrtki. Govorilo se tiho i pogledi su odavali upuenost. Dogodila su se financijska umorstva. Potpisi su bili stavljeni. Naravno, to se moralo dogoditi. Neoekivani veliki dobici vode k oduevljenju, a oduevljenje ne ide zajedno s tajnou. Poela su govoriti dvojica ili trojica. Onda etvorica. Ali ne vie njih. To je bila cijena. 346 Uslijedili su telefonski pozivi, gotovo ni jedan iz ureda, zamalo svi iz tihe

povuenosti knjinica ili radnih soba. Veina ih je obavljena nou pod udobnim osvjetljenjem stolnih svjetiljki i uz dobar viski nadomak ruke, nainjen prije Volsteadove prohibicijske ere. U najviim gospodarskim krugovima proirile su se glasine kako se neto vrlo neobino dogaa medu Scarlattijevima. To je bilo dovoljno. Elizabeth je znala da e to biti dovoljno. Naposljetku, to je bila ta cijena... I glasine su dospjele do ljudi u Ziirichu. Matthew Canfield protegnu se preko sjedala u svom odjeljku, nogu ispruenih preko svoga kovega, sa stopalima koja su se odupirala o naslon sjedala preko puta. I on je kroz prozor promatrao enevu kojoj su se pribliavali. Upravo je popuio jednu od svojih tankih cigara, a dim se jo povlaio u slojevima iznad njegove glave, u nepominom zraku male prostorije. Pomislio je kako bi bilo da otvori prozor, ali je bio odvie potiten da bi se pomaknuo. Prola su dva tjedna od dana kad je Elizabethi Scarlatti dao jednomjeseni rok. etrnaest dana kaosa koji su postajali nepodnoljivi kad bi samo pomislio koliko je nekoristan. Vie negoli nekoristan, potpuno jalov. Nije mogao uiniti nita, a nita se od njega nije ni oekivalo. Elizabeth nije vie eljela da on s njom prisno surauje. Nije eljela da itko surauje s njom - prisno ili bilo kako drukije. Ona je sve radila sama. Kao kakav zlovoljni vladarski orao, kruila je osamljena beskrajnim prostorima svojih nebesa. Najzahtjevniji zadatak to je preda nj postavljen bila je nabavka uredskog pribora - araka papira, olovaka, biljenica i zamalo bezbroj kutija sa spajalicama. ak ga je i izdava Thomas Ogilvie odbio primiti, o ito po Elizabethinim uputama. 347 Canfield se osjeao otputenim, zato to ga je otpustila Elizabeth. ak se i Janet spram njega odnosila osorno, ispriavajui se dodue zbog takva svog postupka, ali ipak ustrajui na njemu. Poeo je shvaati to se dogodilo. Odnosili su se spram njega kao da je obina kurva. Prodao im se, njegove su usluge iskoritene i za njih je plaen. Sad im je mogao koristiti jo veoma malo. Bude li im potreban, ponovo e ga imati, kao i svaku drugu kurvu. Sad je mnogo bolje shvatio kako se Janet svojedobno osjeala. Je li s Janet sve zavreno? Moe li s njom sve biti zavreno? Uvjeravao je sebe da ne moe. To mu je uostalom i sama rekla. Zahtijevala je da bude dovoljno jak za oboje, no nije li pritom sebe dovodila u zabludu, putajui da on plati sve? Poe se pitati koliko je uope sposoban za prosudbe. Ulijenio se i ta unutarnja hrda izazivala je u njemu strah. Sto je uinio? Moe li to popraviti? Djelovao je u svijetu koji nije mogao razumjeti. Izuzimajui Janet. Ni ona nije pripadala tom svijetu. Pripadala je njemu. Morala je! Iznad vagona zau se dvaput piskavi zvuk sirene, a konice poee strugati po kotaima. Vlak je ulazio u enevski kolodvor; Canfield zau kako Elizabeth kuca o pregradu medu dvama odjeljcima. To ga je kucanje razljutilo. Kao da nestrpljivi gospodar poziva svoga slugu. Tako je i bilo. Pobrinut u se za ovu, vi uzmite ostale dvije torbe. Nosai e ponijeti ostalo. Canfield prenese naredbu nosau, uze dvije torbe i poe s Elizabethom. Kako se morao punih ruku gurati kroz tijesni hodnik, zaostao je malo za Elizabethom kad se spustio niz metalne stepenice i krenuo za njom po betonskom peronu do sredita kolodvora. Zahvaljujui tim torbama ostali su ivi minutu kasnije. 348 U prvi mah priinilo mu se to tek kao tamna mrlja u krajiku oka. Zatim zau jecanje vie putnika iza sebe. Onda vrisku. Napokon je ugledao. S desna se pojavila golema dizalica za prijenos tereta, s velikom elinom vilicom za podizanje sanduka. Taj komad metala kretao se oko etiri stope iznad tla i podsjeao je na nekakvu runu i nesrazmjerno veliku britvu. Kad je udovite krenulo ravno na njih, Canfield poskoi naprijed, obgrli Elizabeth desnom rukom i, to gurajui to vukui je, izmaknu rtvu mamutskoj elinoj kljovi. Ona udari postrance u vagon, manje od jedne stope od njihovih tijela. Svjetina je po ela histerizirati.

Nije bilo jasno je li tko ozlijeen ili ak mrtav. Nosai su poeli juriti amo-tamo, peronom su odjekivali povici i vriskovi. Elizabeth, gotovo bez daha, procijedi u Canfieldovo uho: Torbe! Imate li torbe? Na svoje zaprepatenje Canfield utvrdi da jednu torbu dri i dalje u lijevoj ruci. Bio je stisnut izmeu Elizabethinih lea i vagona. Ali torbu koju je bio drao desnom rukom ispustio je negdje. Imam jednu. Druga je nestala. Pronaite je! Za ime boje! Pronaite je, aave! Canfield se poe gurati kroz svjetinu ispred njih. Po e pogledom traiti po tlu i doista ugleda konatu torbu. Preko nje su bili preli teki prednji kotai dizalice. Zgnjeili su je, ali je torba jo bila itava. Probijao se pognut, u visini ljudskih trbuha, a onda isprui ruku. U isti as prui se prema zgnjeenoj torbi jo jedna ruka, debela i neuobiajeno krupna. Bila je u rukavu od tvida. Rukav je pripadao enskom ogrtau. Canfield se jo malo pogura, prihvati kou prstima i poe torbu odgurivati prema naprijed. Nagonski, u umi hlaa i ogrtaa, zgrabi zapee one debele ruke i podie pogled. 349 Ugledao je lice snanih vilica, sagnuto u slijepom bijesu. Canfieldu je bilo nezaboravno, podsjetilo ga je na ono ogavno crveno-crno predvorje etiri tisue milja daleko. Bila je to Hannah, Janetina domaica! Pogledi im se susretoe. eninu eljezno-sivu glavu prekrivao je tamnozeleni tirolski eir koji je jo vie isticao debljinu lica. Njezino golemo tijelo bilo je zgrbljeno, runo i prijetee. Zahvaljujui svojoj golemoj snazi, ona istrgnu ruku iz Canfieldova stiska, odmah potom gurnu ga pod dizalicu, medu ostala tijela. Izgubi se istog asa u gomili koja se kretala kolodvorom. Canfield se podie, pritiui vrsto torbu pod rukom. Osvrnu se za njom, ali je nije mogao ugledati. Ostade asak na mjestu, dok su se oko njega gurali izbezumljeni ljudi. Probio se do Elizabethe. Odvedite me odavde. Brzo! Krenue niz peron. Elizabeth ga se pridravala lijevom rukom, s vie snage nego to bi je u nje mogao zamisliti. Stiskala ga je tako da ga je to zaboljelo. Izvukoe se iz uzbuene gomile. Poelo je. Izrekla je to gledajui ravno naprijed. Uli su u napueni prostor ispod kupole. Canfield se neprekidno osvrtao, pokuavajui u gomili otkriti neto razliito - one oi, ono tijelo, nekoga tko eka. Debelu enu s tirolskim eirom. Dooe do junog ulaza na Eisenbahn Platzu, pred kojim je ekao niz taksija. Canfield gurnu Elizabeth od prvog vozila. To ju je zbunilo. Htjela je odmah krenuti odavde. Prtljagu e poslati za nama. Nije joj odgovorio. Umjesto toga gurnuo ju je prema drugim kolima, a onda, na njezino sve vee zaprepatenje, dade znak treem taksistu. Zatvori za njima vrata i promotri zgnjeenu skupu torbu marke Mark Cross. Zamislio je napuhano lice debele ene, iskrivljeno mrnjom. Ako je postojao enski arhandeo tmine, to je bila ona. Ree vozau ime hotela. 350 17 n'y a plus de bagage, monsieur? Ne, nema vie prtljage. Prispjet e za nama, odgovori Elizabeth na engleskom. Starica je upravo proivjela neto uasno, pa je odluio da joj Hannah ne smije biti spomenuta dok se voze prema hotelu. Neka se ondje sabere. No, upitao se kome je vie potreban mir - njemu ili Elizabethi. Ruke su mu drhtale. Promotri Elizabeth, koja je i dalje zurila ispred sebe. Ali nije vidjela nita osim onoga to bi i svatko drugi vidio. Jeste li dobro? Cijelu minutu nije mu odgovorila. Gospodine Canfield, pred vama je golema odgovornost. Ne znam to mislite. Okrenu se i pogleda ga. Nije vie bilo veli ine, uzviene nadmoi. Ne dopustite dame ubiju, gospodine Canfield. Ne dopustite to sada. Neka priekaju do Zuricha... Nakon Ziiricha mogu uiniti sve to ele. 351 42 1 i Elizabeth i Canfield proveli su tri dana i tri noi u hotelu 1} D'Accord. Canfield je iziao samo jedanput -i tom prilikom ugledao i dvojicu koji su ga slijedili. Nisu ga pokuali zgrabiti i Canfield shvati i: 'a je on kao cilj tako malo vaan u usporedbi s onim glavnim, |: Elizabethom Scarlatti,

da nisu htjeli riskirati intervenciju enevske '" policije, koja je bila poznata po netrpeljivosti spram onih koji bi pokuali poremetiti delikatnu ravnoteu njihova neutralnog grada. Zahvaljujui svom iskustvu shvatio je da, poevi od onoga asa kad su se ti ljudi pojavili, moe oekivati njihov napad, ne manje zlokoban od onoga na enevskom kolodvoru. Rado bi poslao poruku Benu Revnoldsu. Ali nije mogao, znao je to dobro. Imao je naredbu da se mora drati daleko od vicarske. Svoje izvjetaje liio je svih bitnih podataka. Elizabeth se za to pobrinula. Grupa dvadeset nije zamalo nita znala o neposrednim prilikama i motivima onih koji su bili ukljueni u dogaaje. Kad bi poslao hitan zahtjev za pomo i, morao bi to objasniti, barem djelomice, a to bi odmah ponukalo veleposlanstvo da se uplete. Revnodls ne bi ekao formalnosti. Zgrabio bi Canfielda i uinio ga nedostupnim. Posljedice su bile predvidive. Bez njega, Elizabeth ne bi imala izgleda da e se ikada domoi Ziiricha. Scarlett bi je ubio ve u Zenevi. A naredni cilj bila bi Janet u Londonu. Nije mogla beskonano boraviti u Savovu. Derek se ne bi mogao bez kraja i 352 konca brinuti za njezinu sigurnost. Ona bi naposljetku morala otii ili, ako ne bi, Derek bi izgubio ivce i postao nesmotren. I ona bi bila ubijena. Tu su jo bili Chancellor Drew, njegova ena i sedmero djece. Oni bi imali stotinu razloga da odu iz onoga kanadskog pribjeita, a onda bi bili masakrirani. Pobjednik bi bio Ulster Stewart Scarlett. Na pomisao o Scarlettu, Canfield je odmah zakljuio koliko je jo bijesa ostalo u njemu. Zamalo onoliko koliko je u njemu bilo straha i potitenosti. Zamalo. Ode do salona koji je Elizabeth pretvorila u radnu sobu. Pisala je za najveim stolom. Sjeate li se kuedomaice vaeg sina? upita je. Elizabeth odloi olovku. Bio je to znak trenutane ljubaznosti, a ne brige. Da, vidjela sam je nekoliko puta prilikom svojih posjeta. Odakle je ona? Koliko se sjeam, Ulster ju je doveo iz Europe. Vodila je neku kuu za lovce u... junoj Njemakoj. Elizabeth pogleda raunovou. Zato pitate? Mnogo godina kasnije Canfield bi moda pomislio da je povod onome to je tad uinio bio pokuaj da pronae rijei kojima bi Elzabethi objasnio kako se Hannah upravo nalazi u Zenevi. Upravo tog trenutka fiziki se pomaknuo s jednoga na drugo mjesto. I tako stao izmeu Elizabethe i prozora. Sjeanje na to pratit e ga dok je iv. Staklo je prsnulo i on osjeti strahovit bol u lijevom ramenu, poput kakva nezadrivog uboda. Kao da je bol osjetio prije nego to je shvatio da se staklo lomi. Udarac je bio tako snaan da se Canfield zaokrenuo i pao na stol, razasuvi papire i sruivi svjetiljku na pod. Uslijedio je drugi i trei hitac. Canfield se u panici baci ustranu i povue Elizabeth na pod. Meci su probuili drvo stola u njegovoj neposrednoj blizini. Dok se mrlja krvi po ela iriti po koulji, bol je postajao neizdriv. Sve se dogodilo u pet sekundi. 353 Elizabeth se stisnula uza zid. Osjetila je u isti mah stravu i zahvalnost. Pogleda raunovou koji je leao ispred nje i pridravao se za rame. Bila je uvjerena kako se bacio na nju da je zatiti od hitaca. On to nikad nije porekao. Jeste li teko ranjeni? Ne znam, ali boli kao sam vrag... Jo nikad nisam bio pogoen metkom... Teko je govorio. Elizabeth se pomaknu prema njemu. Dovraga! Ne miite se! Podie pogled i shvati da kroz prozor nije vie mogao biti vien. Oboje su bili zatieni od pogleda. Sluajte, moete li otii do telefona? Puzite. Drite se uz pod!... Mislim da mi je potreban lijenik... Lijenik... Izgubi svijest. Doao je k sebi pola sata kasnije. Leao je na svome krevetu, a cijeli gornji dio lijeve strane grudnog koa bio je u zavoju koji ga je smetao. Mogao se jedva micati. Nejasno je zapazio oko sebe nekoliko ljudi. Kad mu se vid razbistrio primijeti Elizabeth kako sjedi u dnu kreveta i promatra ga. S njezine desne strane stajao je ovjek u ogrtau, a iza njega policajac. Nad njim je s lijeve strane bio nagnut proelavi ovjek u koulji, ozbiljna

izgleda, oito lijenik. Obrati se Canfieldu, uz primjetan francuski naglasak. Pomaknite lijevu ruku, molim vas. Canfield uini to. Pomaknite nogu, molim vas. Uini i to. Moete li pomaknuti glavu? Sto? Gdje? Mi ite glavu naprijed i natrag. Nije to zabava. Elizabeth je jamano bila najsretnije stvorenje u krugu dvadeset milja oko hotela D'Accord. ak se nasmijeila. Canfield pomaknu glavu naprijed i natrag. Niste tee ranjeni. Lijenik se uspravi. Kao da ste razoarani, primijeti raunovoa. Mogu li ga neto upitati, Herr Doktor? ree vicarac koji je stajao uz Elizabeth. 354 Lijenik odvrati svojim lomnim engleskim. Da. Metak je proao kroz tijelo. Canfield nije bio u prilici da promisli kakve veze ima jedno s drugim. Javi se Elizabeth. Ve sam objasnila ovom gospodinu kako ste samo u mojoj pratnji dok obavljam svoje poslove. Potpuno smo zbunjeni onim to se dogodilo. Vie bih volio da ovaj ovjek sam govori, madame. Proklet bio ako vam mogu ita rei, gospodine... Canfield umuknu. Ne bi imalo smisla da pravi od sebe budalu. Uostalom, potrebna mu je pomo. S druge strane, moda bih i mogao. Pogleda lijenika koji je navlaio kaput. vicarac je razumio. Vrlo dobro. Priekat emo. Gospodine Canfield, to biste jo mogli dodati? Pratnju do Ziiricha. Elizabeth je shvatila. Lijenik je otiao i Canfield osjeti da se moe okrenuti na desnu stranu. vicarski Geheimpolizist pristupi drugoj strani kreveta, kako bi mu bio blie. Sjedite, gospodine. ovjek privue stolicu. Ono to vam kanim rei priinit e se glupim onomo tko, kao vi i ja, mora raditi za svoj kruh. Ra unovoa mignu. To je privatna stvar i ne tie se nikoga izvan obitelji, izvan obiteljskih poslova, ali vi biste mogli pomoi... govori li va ovjek engleski? vicarac nakratko pogleda policajca u odori. Ne, gospodine. Dobro. Kao to rekoh, mogli biste pomoi. Da va lijepi grad ostane ist... a i vi. vicarski Geheimpolizist primaknu stolicu jo blie. Bio je oduevljen. Dolo je i to popodne. Predvidjeli su sii do kolodvora etvrt sata prije polaska vlaka, pa su naruili limuzinu s vozaem. Hotel se ve 355 pobrinuo za vozne karte, pri emu je glasno spomenuto prezime Scarlatti uz zahtjev za najboljim moguim smjetajem na tom kratkom putu do Zuricha. Prtljaga je poslana jo prije jednog sata i sad je bila poslagana pred glavnim ulazom. Etikete su bile itko ispisane uz oznaku odjeljka u vagonu, a sluba koja je iznajmila limuzinu ve je obavijestila nosae. Canfield pomisli da bi i najvea budala u Europi morala odgonetnuti kamo putuje Elizabeth Scarlatti. Od hotela do kolodvora trebalo im je oko dvanaest minuta. Pola sata prije polaska vlaka za Ziirich izila je jedna stara gospoda, pod tekim crnim velom, u pratnji mla eg mukarca s novim pustenim eirom i sa zavojem oko lijeve ruke. Do ulaska u limuzinu pratila su ih dva pripadnika enevske policije, s rukama na pitoljima u futroli. Nije bilo nikakva incidenta. Dvoje putnika dovezoe se do kolodvora i odmah potom uoe u vlak. Kad je vlak krenuo iz postaje, kroz vrata za poslugu hotela D'Accord izie jedna druga starija ena u pratnji mlaeg mukarca koji je nosio obini eir i imao lijevu ruku u zavoju, ali je zavoj bio prikriven kaputom. Stara gospoa bila je u odori pukovnice enske slube Meunarodnoga crvenog kria, ukljuujui i slubenu kapu. Voza je tako er bio u slubi Meunarodnoga crvenog kria. Njih dvoje smjestie se na stranje sjedalo i mladi ovjek zatvori vrata. Izvadi tanku cigaru iz celofanskog omota i naredi vozau da krene. Dok je automobil prolazio tijesnim pristupnim putom, starica ree prijezirno: Zaista, gospodine Canfield, morate li puiti tu strahotu? To je u skladu sa enevskom konvencijom, gospoo. Zarobljenici imaju pravo primati pakete od kue. 356 43 Dvadeset sedam milja daleko od Ziiricha lei grad Menziken. enevski vlak zaustavio se u njemu to no etiri minute, koliko je bilo potrebno da se prebaci pota, a onda je proslijedio svoj

neizbjeni, to ni i od sudbine odreeni put do odredita. Pet minuta nakon Menzikena u odjeljke D4 i D5 Pullmana broj est upala su istovremeno dva ovjeka pod krinkama. Budui da u odjeljcima nije bilo putnika, a toaletna vrata bijahu zakljuana, zakrinkani provalnici ispraznie svoje pitolje u tanke pregrade ormara, nadajui se da e kad otvore pregrade, u njima ugledati mrtvace. Nisu nali nikoga. Nita. Kao da su se prethodno dogovorili, provalnici izletie u uski hodnik i zamalo se sudarie. Haiti Stoj! S oba kraja vagonskog hodnika zaue se glasovi. Oni koji su to vikali bijahu odjeveni u odore enevske policije. Dva zakrinkana ovjeka nisu se zaustavila. Naprotiv, po ee divlje pucati u oba smjera. Na hice im je uzvraeno i oni padoe. Bijahu pretraeni, ali nije pronaeno nita ime bi ih se moglo identificirati. enevska policija bila je time zadovoljna. Bilo im je drae da u to ne budu posebno umijeani. 357 Ili Ipak, jedan od ubijenih imao je na nadlaktici utetoviran znak koji je odnedavna bio poznat kao svastika. Trei ovjek, dotad neprimijeen i bez krinke prvi je u Ziirichu izjurio iz vlaka i pohitao do telefona. Stigli smo u Aarau. Ovdje se moete neko vrijeme odmoriti. Odjea vam je u stanu na drugom katu. Mislim da je automobil parkiran iza kue, a kljuevi su ispod lijevog sjedala. Voza koji je to rekao bio je Englez, to se Canfieldu dopalo. Od Zeneve do ovog trenutka nije progovorio ni rije. Raunovoa izvue iz depa poveu novanicu i ponudi je ovjeku. Nije potrebno, gospodine, odvrati voza i rukom otkloni ponueno. ekali su do osam i petnaest naveer. No je bila tamna jer se kroz niske oblake probijala svjetlost samo polovice mjeseca. Canfield je iskuao vozilo na sporednoj cesti, kako bi se na nj navikao i priviknuo voziti samo desnom rukom. Na benzinskom mjerilu pisalo je PUNO i oni bijahu spremni za polazak. Tonije reeno, spremna je bila Elizabeth Scarlatti. Bijae poput gladijatora koji je spreman iskrvariti ili iskrvariti protivnika. Bijae istovremeno hladnokrvna i napeta. Spremna da ubije. A njezino oruje bijahu papiri - neusporedivo opasniji od buzdovana ili trozubaca njezinih neprijatelja. Kao svaki valjan gladijator, i ona je bila krajnje samopouzdana. Nije to bila samo njezina posljednja grande geste, bio je to vrhunac njezina ivota. Njezina i Giovannijeva. Nee ga iznevjeriti. Canfield je vie puta prouio zemljovid, pa je znao kojim e putom stii do Falke Hausa. Zaobii e sredite Ziiricha i krenuti prema Klotenu, zatim skrenuti desno na raskriju Schlierena i produiti glavnom cestom prema Bulachu. Nakon jedne milje s lijeve strane Winterthurstrasse ulazna su vrata Falke Hausa. 358 Pokusa radi, pojurio je osamdeset pet milja na sat i zakoio pri brzini od ezdeset milja. Kola su se zaustavila nakon pedeset stopa a da se sjedala nisu ni pomakla. enevski Geheimpolizist obavio je dobro svoj posao. Ali bio je za to i dobro plaen. Dobio je zamalo protuvrijednost dviju godinjih plaa vicarskog inovnika. Automobil je imao registarske plo ice zbog kojih ga nitko nee zaustaviti - zbog bilo kojeg razloga. Bijahu to brojevi policije iz Ziiricha. Canfield ga nije upitao kako mu je to uspjelo. Elizabeth je natuknula kako bi objanjenje mogao biti novac. To je sve? upita je Canfield dok ju je vodio do kola. Mislio je na jedinu torbu koju je drala. Bit e dovoljno, ree starica koja ga je slijedila. Imali ste nekoliko tisua stranica, stotine tisua brojki! Sad vie nisu vane. Canfield zatvori vrata, a ona stavi torbu u krilo. A to ako budu neto pitali? Ra unovoa okrenu pogonski klju. Pitat e, bez sumnje. I ja u im odgovoriti. Nije bila raspoloena za razgovor. Vozili su se dvadesetak minuta - pravim putem, kako se pokazalo. Canfield bijae zadovoljan sobom kao navigatorom. Odjednom Elizabeth progovori. Nisam vam neto rekla jer mi niste izgledali sposobni da to ujete. Ali sad bi bilo poteno da vam priznam. Sto je to? Mogue je da ni jedno od nas dvoje nee preivjeti konferenciju.

Jeste li na to pomislili? Naravno da jest. Prihvatio je sve rizike, ako je to ispravna rije, jo od incidenta s Boothrovdom. Rizici su postali izrazita pogibelj kad je shvatio da e Janet doivotno biti njegova. Preuzeo je na sebe sve obveze kad je uo to joj je sve uinio njezin suprug. 359 Nakon to mu je metak proao kroz rame, samo dva ina daleko od smrti, i Matthew Canfield postao je na svoj nain gladijator, poput Elizabeth. Njegov bijes ve je dosegnuo vrhunac. Vi se brinite za sebe, a ja u za sebe. U redu? U redu... Mogu li rei da ste mi postali sasvim dragi... Oh, prestanite se uditi poput djeaia! Sauvajte taj izgled za ene! Ja nisam jedna od njih. Vozite dalje! Na Winterthurstrasse, niti jednu milju daleko od Falke Hausa, naili su na ravan dio ceste optoen s obje strane golemim borovima. Matthew Canfield pritisnu polugu do kraja kako bi dostigao najveu moguu brzinu. Bilo je pet do devet, a on je odluio da ona koju je vozio doe na sastanak na vrijeme. Odjednom, na samom kraju dometa reflektorskih svjetala, ukaza se ovjek koji je mahao. Mahao je rukama iznad glave, stojei nasred ceste. estoko je davao do znanja da bi se morali zaustaviti zbog neke hitne potrebe. Koliko god je Canfield jurio, ovjek se nije micao s ceste. Drite se! Canfield je jurio ne obzirui se na ovjeka. U tom asu zaue se pucnji s obje strane ceste. Leite!, naredi Canfield suputnici. I dalje je pritiskao polugu do kraja, sagnut, pokuavajui paziti kamo vozi koliko je to bilo mogue. Zau se prodoran vrisak - znak neije smrti - s udaljenog kraja ceste. Netko od onih u zasjedi bio je zahvaen unakrsnom paljbom. Kad su prevalili pogibeljni dio ceste, primijetie krhotine stakla i metala razasute po sjedalima. Jeste li dobro? Canfield nije imao vremena za izraze suosjeanja. Sasvim dobro. Koliko jo imamo? Nema mnogo. Ako uspijemo. Moda su probuili gumu. Ako jesu, moete li voziti? Ne brinite se! Nemam namjeru zaustaviti se i traiti alat! 360 Ugledae ulazna vrata Falke Hausa i Canfield naglo skrenu. Pristupni put blago se sputao do goleme krunice ispred velike verande sazdane od pjeanika, ukraene brojnim kipovima. Prednji ulaz, velika drvena vrata, nalazio se dvadesetak stopa od pristupnog stubita. Canfield se nije mogao pribliiti. Oko krunice ve je bilo parkirano desetak dugih, crnih limuzina. Okolo su stajali vozai i dosaivali se. Canfield provjeri revolver u desnom depu i ree Elizabethi neka izie iz kola. Zatraio je da se prebaci na sjedalu i izie s njegove strane. Krenuo je za njom, kimajui usput vozaima. Prola je minuta iza devet sati kad je sluga u odori otvorio iroka drvena vrata. Uoe u veliko predvorje, prostrano svetite arhitektonskog pretjerivanja. Drugi sluga, tako er u odori, pokaza im vrata i otvori ih. Unutra se ukazao najvei stol koji je, prema dojmu Matthewa Canf ielda, bilo mogue napraviti. Mora biti da je s kraja na kraj imao pedeset stopa. A bio je irok dobrih est ili sedam stopa. Oko stola ve je sjedilo petnaest do dvadeset ljudi. Svake ivotne dobi. Od etrdesetak do sedamdesetak godina. Svi u skupim odijelima. Svi pogledae Elizabeth Scarlatti. Za elom stola, pola sobe daleko, nalazila se prazna stolica. Vapila je da se netko u nju smjesti i Canfield se upita hoe li to biti Elizabeth. A onda shvati da nee. Njezino je mjesto bilo u dnu stola, blizu mjesta gdje je on stao. Tko e se smjestiti u onu praznu stolicu? Nije vano. Za nj nije bilo stolice. Morat e stajati uza zid i promatrati. Elizabeth se priblii stolu. Dobra veer, gospodo. S veinom nazonih ve sam se srela. Ostale znam po uvenju, uvjeravam vas. Svi nazoni ustadoe kao jedan. 361 ovjek s njezine lijeve strane pridra joj stolicu. Ona sjede, a zatim i ostali. Zahvaljujem vam... Ali kao da netko nedostaje. Elzabeth promotri praznu stolicu u vrhu stola, pedeset stopa daleko. U taj as otvorie se vrata na udaljenom kraju prostorije i u nju ude visok mukarac sigurna koraka. Bio je odjeven u

dotjeranu, hladnu odoru njemakog prevratnika. Tamnosmea koulja, sjajni crni remen oko pojasa i preko grudi, ukrobljene svijetlosmede jahae hlae iznad tekih izama koje su dopirale do koljena. Glava mu je bila obrijana. Lice iskrivljena inaica onoga kakvo je nekad bilo. Stolica je sada zauzeta. Jeste li zadovoljni? Ne posve... Budui da poznajem, ovako ili onako, sve osobe <oje neto znae za ovim stolom, voljela bih doznati tko ste vi, gospodine. Kroeger. Heinrich Kroeger! Jo neto, madame Scarlatti? Nita vie. Ba nita... gospodine Kroeger. 62 44 Protivno mojim eljama i mome boljem uvjerenju, gospodo Scarlatti, moji su partneri odluili sasluati ono to im imate rei. Rekao je to groteskno izbrijani Heinrich Kroeger. Moje stajalite ve vam je objanjeno. Vjerujem da vas pamenje dobro slui. Za stolom zaue se apati. Razmijenjeni su pogledi. Nitko od nazonih nije bio spreman za novost da je Heinrich Kroeger ve imao kontakte s Elizabeth Scarlatti. Pamenje me vrlo dobro slui. Vai partneri predstavljaju objedinjeno veliko znanje i viestoljetno iskustvo. ini mi se mnogo vee od vaega u oba sluaja - kako skupno tako i pojedinano. Veina nazonih obori pogled, a neki stisnue usnice u slabom smijeku. Elizabeth polagano promotri sva lica oko stola. Kako vidim, ovo je zanimljiv skup. Predstavnitvo je dobro. I raznoliko. Neki medu nama bili su neprijatelji u ratu prije samo nekoliko godina, ali takve su uspomene nuno kratkotrajne... Da vidimo. Ne izdvajajui nikoga pojedinano, Elizabeth Scarlatti iznijela je svoje ocjene brzo, kao u nekoj glazbenoj kadenci. Moja zemlja izgubila je dva partnera, kako moram naalost utvrditi. Ali ne mislim da su sad na redu molitve za gospodu Boothrovda i Thorntona. Kad bi bilo tako, ja u njima ne bih sudjelovala. Ipak, Sjedinjene Drave izvrsno su zastupljene gospodom Gibsonom i Landorom. Zajedno uzevi, oni posjeduju gotovo dvadeset pet 363 r posto golemih naftnih interesa na amerikom jugozapadu. Da i ne spominjem zajednike poslove na kanadskom sjeverozapadnom teritoriju. Njihova osobna imovina zajedniki iznosi dvjesto dvadeset pet milijuna... Naa nedavna neprijateljica, Njemaka, dovodi nam gospodu von Schnitzlera, Kindorfa i Thvssena. Znai, tu su predstavljeni I.G. Farben, jedan vlasnik ugljenokopa u Ruhru i velike eliane. Osobna imovina? Tko bi to danas mogao znati u Weimarskoj republici? Moda stotinu sedamdeset pet milijuna, gledano izvana... Ali nekoga nema u ovoj skupim. Nadam se da e uskoro biti uspjeno unovaen. Mislim na Gustava Kruppa. S njim bi poetni ulog bio znatno vei... Engleska nam alje gospodu Vlastersona, Leacocka i Innes-Bowena. Tako moan trijumvirat noe se nai samo u Britanskom Carstvu. Gospodin Masterson s Dolovicom uvoza iz Indije, sada i iz Cejlona, kako doznajem. Gospodin Leacock ima preteni udio u Britanskoj burzi. Gospodin 'nnes-Bowen vlasnik je najveih tekstilnih industrija u kotskoj i na Tebridima. Osobnu imovinu procjenjujem na tristo milijuna. "rancuska je tako er bila velikoduna. Sad shvaam da je gospodin D'Almeida pravi vlasnik francusko-talijanskog eljeznikog sustava, Ijelomice zahvaljujui njegovu talijanskom podrijetlu, u to sam igurna. A to se tie gospodina Daudeta, ima li ikoga meu nama ko se nije koristio njegovom trgovakom flotom? Osobne imovine, totinu pedeset milijuna... I napokon, nai prijatelji iz vedske, ;ospoda Mvrdal i Olaffsen. Kao to znamo - Elizabeth upadljivo >romotri onoga ovjeka udnog lica, svoga sina, koji je sjedio za :elom stola - jedan od te gospode, gospodin Mvrdal, ima veinski nteres u Donnenfeldu, najznaajnijoj tvrtki na stockholmskoj burzi. i druge strane, brojne kompanije gospodina Olaffsena imaju nadzor tad izvozom vedskog eljeza i elika. Osobne imovine izraunate su ia stotinu dvadeset pet milijuna... Usput budi reeno, gospodo, jraz osobne imovine oznaava samo posjede

koji se mogu lako i brzo onvertirati, a da se pritom ne ugroze vaa trita... Nisam vas dakle anila povrijediti postavljajui tako nisko granice vaih bogatstava. 64 Elizabeth naas zastade kako bi stavila torbu ispred sebe na stol. Ljude oko nje zahvatilo je uzbuenje i zabrinutost. Nekolicinu je okiralo usputno spominjanje onoga to su oni drali visoko povjerljivim podatkom. Amerikanci Gibson i Landor bacili su se na posao u Kanadi bez obavijesti i legalnog odobrenja, prekrivi time ameriko-kanadske ugovore. Nijemci von Schnitzler i Kindorf imali su tajne sastanke s Gustavom Kruppom, koji se oajniki trudio da zadri neutralan poloaj u strahu od Weimara. Krupp se zakleo da e ih raskrinkati ako netko razglasi te sastanke. Francuz Louis Francois D'Almeida krio je kao zmija noge svoje vlasnitvo nad francuskotalijanskim eljeznicama, jer bi se moglo dogoditi da ga republika konfiscira. Do veine dionica doao je podmitivi nekoga u talijanskoj vladi. A Mvrdal, onaj glomazni ved, izbuljio je oi u nevjerici kad je Elizabeth Scarlatti s tolikim poznavanjem progovorila o stockholmskoj burzi. Njegova kompanija potajno je progutala Donnenfelda jednom vrlo sloenom fuzijom, koju su omoguile nezakonite transakcije amerikim vrijednosnicama. Kad bi se to doznalo, umijeale bi se vedske vlasti i on bi bio uniten. Samo su Englezi ostali potpuno smireni, ponosni na svoja postignua. Ali ta smirenost bila je varka. Jer Sydney Masterson, neoporecivi nasljednik trgovakog carstva sira roberta Clivea, tek je nedavno zakljuio svoje aranmane s Cejlonom. U svijetu uvoza i izvoza bili su nepoznati, a meu tim aranmanima bilo je i upitnih. O nekima bi se ak moglo rei da su prijevara. Ljudi za stolom poeli su se doaptavati i tiho razgovarati na etverim jezicima. Elizabeth podie glas kako bi je svi mogli uti. Koliko shvaam, neki od vas razgovaraju sada sa svojim pomonicima. Da sam znala da su na ovaj sastanak mogli biti dovedeni i pregovarai drugog reda, dovela bih svoje odvjetnike. Dok mi nastavljamo s radom, ti pomo nici mogu meu sobom tek naklapati. Odluke koje emo donijeti veeras, gospodo, moraju biti nae! 365 Heinrich Kroeger pomaknu se na rub stolice. Progovorio je hrapavo i neugodno. Ne bih bio toliko siguran u bilo kakve odluke. Nee ih biti! Niste nam rekli nita izuzev onoga to bismo mogli doznati i od bilo koje bolje raunovodstvene tvrtke! Vie ljudi za stolom - dva Nijemca, D'Almeida, Gibson, Landor, Mvrdal i Masterson svrnue pogled s njega. Znali su da Kroeger lema pravo. Mislite? Moda. No u tom sluaju sam previdjela vas, zar ne?... Nfisam to trebala uiniti, jer vi ste oito strahovito vani. Vie ljudi sa stolom poe se smjekati, ali ne i oni prethodno spomenuti. Vae su dosjetke jednako glupe koliko i vi. No Elizabeth je bila zadovoljna sobom. Uspjela je s onim to je )ilo najvanije u njezinu nastupu: dotakla je i izazvala Ulstera >tewarta Scarletta. Nastavi govoriti ne osvrnuvi se na njegovu mmjedbu. Na udan nain pribavljena imovina, vrijedna dvjesto edamdeset milijuna i prodana u vrlo upitnim okolnostima! To je noralo prouzroiti gubitak najmanje pedeset posto, a moda i ezdeset posto trine vrijednosti. Prihvatit u onu niu procjenu, doivi se pritom hazardu, i ustvrditi da je rije o stotinu trideset pet lilijuna vrijednoj imovini, prema trenutanom teaju. Stotinu i sam, ako niste bili dovoljno snalaljivi. Matthew Canfield odgurnu se nesvjesno od zida, no odmah se rati na svoje mjesto. Ljudi za stolom bijahu silno iznenaeni. Upadljivo su poeli lasnije govoriti. Pomonici su tresli glavama, kimali u znak iglasnosti, podizali obrve u nemogunosti da neto objasne. Svaki adionik sastanka mislio je da neto zna o ostalima. Ali, oito, nitko ije znao ovaj podatak o Heinrichu Kroegeru. Nisu znali ak ni to to n predstavlja za ovim stolom. Elizabeth prekide komeanje. Ipak, gospodine Kroegeru, vi jamano znate da je krau Dtrebno obznaniti

prije nego to se poduzmu drugi koraci. Postoje meunarodni sudovi koji odluuju o ekstradiciji. Stoga je vrijednost vae imovine mogue procijeniti i na - nulu! Za stolom zavlada tiina, dok su nazona gospoda i njihovi pomonici pozorno promatrali Heinricha Kroegera. Rijei kraa, sudovi i ekstradicija bili su pojmovi neprihvatljivi za ovim stolom. Bijahu to pogibeljne rijei. Kroeger, ovjek koji je mnoge meu nazonima ispunjao neodreenim strahom jer ih je podsjeao na svoj golem utjecaj u obim taborima, sad je upozoren. Nemojte mi prijetiti, vi stara eno. Kroegerov glas bio je tih i pun samopouzdanja. Zavali se u stolicu i promotri svoju majku na suprotnom kraju dugakog stola. Nemojte iznositi optube ako ih ne moete dokazati. Ako ste spremni na to, i ja sam spreman suprotstaviti se... Ako ste vi i vai kolege izgubili u pregovorima, ovo nije mjesto za pla. Nitko nee s vama suosjeati! Mogao bih poi i tako daleko da ustvrdim kako ste na klizavu tlu. Upamtite to! Nastavio je zuriti u Elizabethu koja nije mogla podnijeti njegov pogled, pa okrenu glavu. Nije bila pripravna da uini bilo to - ne s njim, ne s Heinrichom Kroegerom. Nee se kockati ivotima svoje obitelji - ne vie nego to je dosad uinila. Za ovim stolom nee izustiti ime Scarlatti. Ne na ovaj nain. Ne sada. Postojao je i drugi nain. Kroeger je dobio poen. Svima je to bilo jasno, pa se Elizabeth morala pouriti da nitko ne bi poeo razmiljati o njezinu gubitku. uvajte svoju imovinu. Ona je potpuno nematerijalna. Izraz potpuno nematerijalna morao je, kad se ticao tolikih milijuna, zazvuati vrlo dojmljivo. Elizabeth je to znala. Gospodo, prije nego to sam prekinuta, priopila sam vam vaa bogatstva, sabrana po nacionalnim pripadnostima i saeta na okrugle brojke od po pet milijuna. Mislila sam da je to uljudnije nego kad bih vas upoznala s pojedinanim bogatstvima - neke su stvari napokon svete. Ipak, nisam bila obzirna, kao to su neki meu vama shvatili, kad sam iznijela aluzije o mnogim - da tako kaem delikatnim pregovorima. Sigurna sam da ste vjerovali kako ste 367 nedodirljivi. Za vas bi tlo postalo klizavo - da se posluim rijeima gospodina Kroegera - kad bi se to doznalo u vaim zemljama. Sedmorica od dvanaest ljudi iz Zuricha utjeli su. Petorica su bili radoznali. Tie se to mojih sugraana, gospode Gibsona i Landora. Zatim gospodina D'Almeide, Sydneyja Mastersona i, naravno, sjajnog gospodina Mvrdala. Mogla bih u tu skupinu ukljuiti i dvije treine Sfijemaca gospodu von Schnitzlera i Kindorfa, ali zbog drugih azloga - to e oni, sigurna sam, shvatiti. Svi su utjeli. Nitko se nije okrenuo svojim pomo nicima. Sve su )i bile uperene u Elizabeth. U tom smislu, ne namjeravam i dalje ostati tajanstvena, jospodo. Imam neto za svakog od vas. Javi se jedan glas koji nije bio Kroegerov. Bio je to Englez, >ydney Masterson. Mogu li upitati kakav je smisao svega ovoga? Svih tih... jrigodnih otkria? Siguran sam da ste bili vrlo marljivi - takoer vrlo oni, ako je o meni rije. Ali, nitko od nas ovdje nije se kandidirao za susovo odlije. Vi to, svakako, znate. Zaista, znam. Kad bi bilo drukije, ne bih ni dola veeras. Onda zato? Zato sve to? Izgovor je bio njemaki. Bio je to las bunoga baruna iz doline Ruhra, Kindorfa. Masterson produi. U vaem kablogramu, gospoo - svi smo lobili jednaku poruku - vi ste sasvim odreeno natuknuli da postoje odruja zajednikog interesa. Ako se ne varam, ili ste tako daleko a ste izjavili kako bi nam mogla biti stavljena na zajedniko aspolaganje i imovina Scarlattijevih. Vrlo plemenito, zaista... Ali sad ; moram sloiti s gospodinom Kroegerom. Kao da nam prijetite, a leni se to, sasvim sigurno, ne dopada. Dajte, gospodine Masterson! Neete valjda rei da nikad niste beavali englesko zlato barem polovici malih monika irom idije? Zar gospodin Kindorf nije otvoreno podmitio svoje ndikate i nagovorio ih da trajkaju, uz obvezu da e im povisiti 58 nadnice im

Francuzi napuste Ruhr? Molim vas! Vi nas sve vrijeate. Naravno da vam prijetim! I, uvjeravam vas, jo e vam se manje dopasti ono to ete uti kad nastavim! Masterson ustade. Jo su neki pomakli stolice. U zraku se osjealo neprijateljstvo. Ne elim vie sluati, ree Masterson. U tom sluaju, sutra e Vanjski poslovi, Britanska burza i Zajednica britanskih uvoznika primiti podrobne podatke o vaim potpuno nezakonitim ugovorima koje ste sklopili na Cejlonu! Vi imate ondje silne obveze! Ta novost mogla bi biti tek poetak navale na vae vlasnitvo! Masterson je i dalje stajao uza stolicu. Budite prokleti! To je bilo sve to je rekao prije nego to je ponovo sjeo. Svi za stolom opet su uutjeli. Elizabeth otvori svoju torbu. Imam ovdje omotnice za svakoga od nazonih. Na svakoj omotnici ispisano je po jedno ime. U svakoj omotnici nalazi se procjena vaeg bogatstva. Vae snage. Vaih slabosti... Jedna omotnica ipak manjka... nema je za utjecajnog i vrlo vanoga gospodina Kroegera. Iskreno reeno, on je nevaan. Upozoravam vas! Vrlo mi je ao, gospodine Kroegeru. Ona nastavi brzo govoriti, ali sada kao da je nitko vie nije sluao. Svu su pozornost usmjerili na Elizabeth Scarlatti i njezinu torbu. Neke su omotnice deblje, ali na to ne bi trebalo obraati pozornost. Svi mi znamo koliko je, nakon odreene toke, raznolikost podataka nevana. Elizabeth zavue ruku u konu torbu. Vi ste vjetica! Kindorf, sa svojim tekim naglaskom, kao da je poeo govoriti iz grla; na elu su mu iskoile vene. Evo, sad u ih razdijeliti. Nakon to svi nazoni pregledaju te saete podatke, nastavit u govoriti, to e vam, znam to, priiniti zadovoljstvo. Omotnice su bile razdijeljene du obih strana stola. Neke su otvorene odmah, poudno. Druge, kao da su to bile karte u rukama iskusnih pokeraa, bijahu preuzete pozorno i oprezno. 369 Matthew Canfield stajao je i dalje uza zid. Lijeva ruka u zavoju bolno ga je probadala, dok je desnom, oznojenom rukom, pridravao revolver u depu. Otkako je Elizabeth pripisala Ulsteru Scarlettu dvjesto sedamdeset milijuna, nije skidao pogled s njega. Tog ovjeka koji se zove Heinrich Kroeger. Taj ogavni i naduti tip bio je ovjek kojega je traio! Taj prljavi nitavnik kriv je za sve! Za [anet, on je bio pakao. Kako vidim, svi ste preuzeli omotnice. Osim, naravno, sveprisutnoga gospodina Kroegera. Gospodo, obeala sam vam da neu biti nepotena, i doista neu. Meu nama su petorica onih koji nee moi shvatiti utjecaj Scarlattija dok ne dobiju, kako se to kae u sitnoj trgovini, jeftine robne uzorke na osobni uvid. Stoga, dok budete itali ono to ste dobili u omotnicama, nakratko u se dotaknuti tih osjetljivih podruja. Nekolicina onih koji su itali svrnue poglede na Elizabeth, ne pomaknuvi glave. Ostali prkosno odloie papire. Neki su ih pak dodali svojim pomonicima i nastavili zuriti u staricu. Elizabeth preko ramena pogleda Matthewa Canfielda. Zabrinula se za njega. Znala je da se sad naao oi u oi s Ulsterom Scarlettom, i taj pritisak na njega bio je golem. Pokuala je uhvatiti njegov pogled. Pokuala je ohrabriti ga svojim pogledom, dati mu pouzdanje smijekom. Ali on je nije htio pogledati. Zapazila je tek mrnju u njegovim oima dok je zurio u ovjeka koji se zove Heinrich Kroeger. Ii u abecednim redom, gospodo. Gospodine Daudet, Francuska Republika poela bi se predomiljati bi li i dalje dodjeljivala povlastice vaoj floti kad bi doznala da su neki vai brodovi pod paragvajskom zastavom dostavljali zalihe neprijateljima Francuske tijekom rata. Daudet se nije ni pomaknuo, ali je Elizabeth sa zadovoljstvom vidjela kako se trojica Engleza rogue na Francuza. Ti uvijek predvidljivi, proturjeni Britanci! Dajte, gospodine Innes-Bowen. Vi moda niste dostavljali streljivo, ali koliko je neutralnih brodova bilo na indijskim pristanitima nakrcano tekstilom to je zatim, takoer tijekom rata, 370 iskrcan u Bremerhavenu i Cuxhavenu? I

vi, gospodine Leacock. Ne moete zaboraviti svoje fino irsko podrijetlo, zar ne? Pod vaim pokroviteljstvom Sinn Fein sasvim je lijepo napredovao. Novac koji je vaim posredstvom dolazio irskim buntovnicima odnio je ivote tisua britanskih vojnika ba u doba kad je Engleska mogla to sebi najmanje dopustiti! A onda ovaj tihi i mirni gospodin Olaffsen. Kraljevi vedskog elika. Ili je moda ve kralj? Mogao bi to biti, jer vedska mu je vlada isplatila cijela bogatstva za nebrojene stotine tona ingota s najmanjim postotkom ugljika. Ali taj elik nije doao iz vaih izvanrednih tvornica. Dopremljen je iz loih eliana s drugog kraja svijeta - iz Japana! Elizabeth ponovo zavue ruku u torbu. Ljudi oko stola bijahu potpuno nepokretni, nalik leevima; radile su im samo modane vijuge. Sto se tie Heinricha Kroegera, on je bio siguran da je Elizabeth Scarlatti ovim svojim potezom potpisala sebi smrtnu presudu. Sjedio je zavaljen i oputen. Elizabeth izvue iz torbe neku tanku knjiicu. Evo nas napokon kod gospodina Thvssena. Njegove e muke biti najmanje. Nikakve velike pt^vare, nikakva izdaja, samo male nezakonitosti i velika sramota. Teko da bi takvo to bilo dolino kui Augusta Thyssena. Stavi knjiicu nasred stola. Smee, gospodo, obino smee. Fritz Thvssen, pornograf! Opskrbljiva bestidnostima. Knjige, broure, ak i filmovi. Tiskani i snimljeni po Thvssenovim skladitima u Kairu. Nema te vlade na kontinentu koja nije osudila nepoznatog proizvoaa. Evo ga pred vama, gospodo. Va partner. Kao da cijelu vjenost nitko nije progovorio. Svatko je bio zabrinut za sebe. Svatko je na brzinu raunao tetu to bi mogla nastati otkriima stare Scarlattice. U svakom pojedinom sluaju, uz gubitak je ila i sramota. Na vazi se naao ugled svakog od njih. Starica je iznijela dvanaest optuaba i izrekla dvanaest presuda. No nitko nije pomislio na trinaestoga, Heinricha Kroegera. 371 Sydney Masterson razbio je ratoborni ugo aj glasnim i izvjetaenim kaljem. Vrlo dobro, gospoo Scarlatti, uinili ste ono na to sam ve ukazao. Ipak, morao bih vas podsjetiti da mi nismo bespomoni. Optube i protuoptube dijelovi su naih ivota. Pravnici mogu pobiti svaku optubu koju ste iznijeli, a pritom vas uvjeravam da e se u prvom redu nai optube zbog neobuzdanih kleveta... Naposljetku, kad se netko slui prljavim sredstvima, postoje i prikladni odgovori... Ako mislite da se plaimo javne osude, vjerujte mi kad vam kaem da se javno mnijenje oblikovalo i s daleko manje novca nego to ga ima za ovim stolom! Gospodi iz Zuricha Mastersonove rijei dale su samopouzdanje. Neki kimnue glavom u znak suglasja. Ni aska ne sumnjam u ono to ste rekli, gospodine Masterson. Kao ni bilo koga nazonog... Nestali osobni dosjei, oportunistiki slubenici - rtveni jarci. Molim vas, gospodo! Tvrdim samo to da vam ove tekoe ne bi dobro dole. Kao ni bojazni to su neizbjene uz tako odbojne stvari. Non, madame. Claude Daudet djelovao je izvana hladnokrvno, ali iznutra bio je skamenjen. Moda njegovi partneri iz Zuricha ne poznaju Francuze. Streljaki stroj ne bi bio nezamisliv. Imate pravo. Te tekoe moramo izbjei. Sto jo, dakle, slijedi? Sto ste nam pripremili? Elizabeth zastade iako nije znala zato. Bio je to neki instinkt, neka intuitivna potreba koja ju je natjerala da se okrene i pogleda raunovou. Matthew Canfield nije se pomaknuo s mjesta uza zid. Izgledom je pobuivao samilost. Kaput mu je skliznuo s lijevog ramena, otkrivi crni zavoj, a desna ruka i dalje je bila uz revolver u depu. Kao da je neprekidno gutao pljuvaku, pokuavajui ostati svjestan onoga to ga okruuje. Elizabeth je zapazila da sad izbjegava pogledati Ulstera Scarletta. U biti, izgledao je kao da pokuava ostati pri zdravom razumu. 372 Oprostite mi, gospodo. Elizabeth se die i poe prema Canfieldu. Jedva ujno priapnu mu. Drite se. Zahtijevam to! Nemate se ega bojati,

barem ne u ovoj prostoriji! Canfield odvrati sporo, kao da nije micao usnice. Jedva ga je ula, ali to to je ula zapanjilo ju je. Ne zbog onoga to je rekao, nego kako je to uinio. Matthew Canfield postao je sada nalik ovim ljudima u Zurichu, prikljuio im se. I on je postao ubojica. Recite ono to imate rei i zavrite s tim... elim ga imati, ao mi je, ali ja ga elim imati. Promotrite ga sada, gospodo, jer on je mrtav ovjek. Pazite to radite! To nee koristiti ni vama ni meni. Okrenu se i vrati do svoje stolice. Kad je progovorila, jo je stajao iza nje. Kao to ste mogli zapaziti, gospodo, moj mladi prijatelj ozbiljno je ranjen. Zahvaljujui svima vama... ili jednome od vas, prilikom pokuaja da se sprijei moj dolazak u Ziirich. in je bio kukaviki i krajnje izazovan. Prisutni se meusobno pogledae. Daudet, ija mata nije prestala zazivati slike nacionalne sramote ili streljakog stroja, zabrza odgovorom. Zato bi itko od nazonih uinio takvo to, gospoo Scarlatti? Nismo manijaci. Mi smo poslovni ljudi. Nitko nije pokuavao sprijeiti va dolazak u Ziirich. Svi to moemo posvjedoiti, gospoo. Elizabeth pogleda Kroegera. Jedan meu vama estoko se protivio konferenciji. Prije manje od pola sata na nas je pucano. Ljudi za stolom pogledae Heinricha Kroegera. Neki su se naljutili. Taj Kroeger je moda odvie bezobziran. Ne, odvrati Kroeger kratko i naglaeno, uzvraajui im pogledom. Ja sam pristao na va dolazak. Da sam ga htio sprijeiti, ve bih to uinio. Prvi put otkako je skup zapoeo, Heinrich Kroeger promotri prodavaa sportske opreme na udaljenom kraju prostorije, napola prikrivena loim osvjetljenjem. Bio je tek umjereno iznenaen kad je 373 vidio da ga je Elizabeth Scarlatti dovela u Ziirich. Umjereno iznenaen zato to mu je bila poznata njezina sklonost da upoljava na neobian nain, kako upotrijebljenom metodom tako i odabirom ovjeka. Sad je to uinila zato to, vjerojatno, pri ruci nije imala nikoga drugoga, koga bi mogla tako lako natjerati na utnju kao ovoga kukca gladnog novca. Bio bi prikladan voza ili sluga. Kroeger ga nije mogao podnijeti. Ili je, moda, ipak neto drugo? Zato taj trgovaki putnik zuri u njega? Je li mu Elizabeth neto rekla? Nije valjda bila tolika budala. Taj tip bio je jedan od onih koji bi je odmah ucijenili. Neto je bilo izvan sumnje. Trebalo ga je ubiti. Ali tko ga je to, prethodno, ve pokuao ubiti? Tko je pokuao zaustaviti Elizabeth? I zato? Ista je pitanja razmatrala i Elizabeth Scarlatti. Povjerovala je naime, Kroegeru, kad je on porekao da ih je htio ubiti. Molim vas, nastavite, gospoo Scarlatti. Javio se Fritz Thvssen, ije je kerubinsko lice i dalje bilo crveno od bijesa nakon Elizabethina otkria o njegovim poslovima u Kairu. Maknuo je knjiicu sa sredine stola. Hou, nastavit u. Priblii se stolici s druge strane, ali nije sjela. Zavue ruku jo jednom u torbu. Imam jo neto, gospodo. Time bismo mogli zakljuiti pregovore i onda donijeti odluke. Ovdje je po jedan primjerak za svakoga od dvanaest preostalih investitora. Oni koji ovdje imaju pomonike morat e ih prouiti zajedno s njima. Ispriavam se, gospodine Kroegeru. Za vas nemam nita. Sa svoga mjesta u dnu stola ona gurnu dvanaest tankih utih omotnica. Bijahu zapeaene, i kako su ih ljudi za stolom jedan drugome dodavali, uzimajui pritom svaki svoj primjerak, bilo je jasno da bi ih najradije odmah otvorili. Ali nitko nije htio na taj nain pokazati svoj strah. Napokon, kad su sva dvanaestorica dobili svoj primjerak, po ee ih otvarati, jedan za drugim. 374 Gotovo dvije minute ulo se samo ukanje papira. Tiina je bila tolika da se priinjalo kao da su prestali disati. Ljudi iz Ziiricha kao da su bili opinjeni onim to su vidjeli. Javi se Elizabeth. Tako, gospodo. U vaim rukama je nacrt likvidacije industrija Scarlatti... Kako ne biste sumnjali u valjanost ovog dokumenta, upozoravam vas da su na kraju svakog odjeljka navedeni pojedinci, korporacije i udruge koji su kupci... Svi oni,

pojedinci kao i organizacije, poznati su svakom od vas. Ako ve ne osobno, onda barem po uvenju. Znate njihove mogunosti, a sigurna sam da vam nisu nepoznate ni njihove ambicije. U sljedea dvadeset etiri sata oni e postati vlasnici Scarlattija. Veini nazonih Elizabethina zapeaena informacija bila je potvrda glasina to su se irile apatom. Douli su da se sa Scarlattijem dogaa neto neobino. Neka vrsta rasprodaje u udnim okolnostima. Dakle tako. Glava Scarlattija povlai se. To je doista golema operacija, gospodo Scarlatti. Olaffsenov duboki vedski glas odjekivao je prostorijom. Ali da ponovim Daudetovo pitanje, to ste nam pripremili? Molim vas, pogledajte donju brojku na posljednjoj stranici. Iako sam sigurna da ste to ve uinili. Ponovo poee prevrtati stranice, dok nisu doli do posljednje. Tu pie - sedam stotina petnaest milijuna dolara... Sabrana i odmah konvertibilna imovina svih za ovim stolom vrijedi najvie milijardu sto deset milijuna... Izmeu nas postoji, dakle, disparitet od tri stotine devedeset pet milijuna... Ta se razlika moe izraunati i na obratan nain. Likvidacijom Scarlattija dobilo bi se ezdeset etiri zarez etiri posto ukupne imovine za ovim stolom naravno, gospodo, ako ste u stanju izvriti konverziju svojih osobnih imovina tako da to ne izazove financijsku paniku. Tiina. Vie nazonih ljudi iz Ziiricha posegnue za prvim omotnicama koje su dobili. Za otkriima o njihovoj vlastitoj vrijednosti. 375 SMOB&fflffl Jedan od tih bio je Sydney Masterson, koji se okrenuo Elizabethi kiselo se nasmijeivi. Pretpostavljam da vi hoete rei, gospoo Scarlatti, kako je tih ezdeset etiri zarez etiri posto batina nad naim glavama. Upravo tako, gospodine Masterson. Draga gospoo, doista se moram upitati jeste li pri zdravoj pameti... Na vaem mjestu to ne bih uinila. Ali ja u to uiniti, Frau Scarlatti. Von Schnitzler od I.G. Farbena progovori na neugodan nain, zabacivi se u stolicu kao da ima posla s nekim glupanom. Da biste stekli ono to imate morali ste jamano mnogo toga rtvovati... Pitam se, s kojom svrhom? Ne moete kupiti ono to nije na prodaju... Mi nismo javna korporacija. Ne moete poraziti ono to ne postoji! Njemaki izgovor bio je izrazit, arogancija upravo onakva po kojoj je bio na glasu. Elizabethi je bio silno odvratan. Sasvim ispravno, von Schnitzler. Onda ste moda - Nijemac se nasmija poludjeli. Ja ne elim pokriti vae gubitke. Hou rei, ne moete otii bilo kome Baumeisteru i rei mu kako imate vie novca od nas - da bi nas on, zbog toga, izbacio na ulicu! Nekoliko ljudi iz Ziiricha nasmija se. To bi, naravno, bilo najjednostavnije, zar ne? Privlanost jednog entiteta, pregovaranje s jednom silom. Sramota je to to ne mogu uiniti. Bilo bi to mnogo lake i jeftinije... Ali, prisiljena sam krenuti drugim putem, onim skupljim... Objasnit u vam to na drugi nain. Tim putem ve sam krenula, gospodo. Dola sam do kraja. Vrijeme istjee za odluku. Elizabeth promotri ljude iz Ziiricha. Nekima su se oi prikovale za nju - oekujui najmanji znak nepovjerenja, blefiranja. Drugi su se zabuljili u neive predmete - trudei se da razmisle o njezinim rijeima, tonu njezina glasa, u potrazi za lanom izjavom ili 376 pogrekom u ocjeni. To su bili ljudi koji su jednim potezom ili jednom rijeju mogli drmati nacije. Na poetku sutranjeg radnog vremena, usklaeno prema vremenskim zonama, bit e obavljeni golemi transferi kapitala Scarlattija prema financijskim sreditima peterih nacija predstavljenih za ovim stolom. Prema Berlinu, Parizu, Stockholmu, Londonu i New Yorku, gdje su ve dovreni pregovori o velikim kupnjama izvanrednih dionica vaih sredinjih kompanija, to e biti obavljeno na otvorenom tritu... Prije podneva sutranjeg poslovnog dana, gospodo, Scarlatti e imati znatan, premda, dakako, jo uvijek manjinski, udio u vlasnitvu vaih poduzea... sve skupa vrijedno est stotina sedamdeset milijuna dolara!... Shvaate li to

to znai, gospodo? Ja! zagrmi Kindorf. Potjerat ete cijene prema gore i donijeti nam bogatstva! Vi neete imati nita! Vi ste izvanredni, draga gospodo. Cijene InnesBowenova tekstila ve dugo su bile suzdrljive. Bio je razdragan novim izgledima. D'Almeida, kojemu je bilo jasno da ona ne moe ui u posjed njegovih francuskotalijanskih eljeznica, zauzeo je drukije stajalite. Vi ne moete kupiti ni jednu moju dionicu, madame! Neki meu vama sretniji su od ostalih, gospodine D'Almeida. Javi se Leacock, financija, u ijem je odnjegovanom jeziku bilo sitnoga traga irskog podrijetla. Prihvaajui ono to kaete, madame Scarlatti, a to je potpuno mogue, to bismo mi pretrpjeli?... Ne bismo izgubili kerku, a dobili bismo sitnog partnera. Okrenu se ostalima koji e, ponadao se, pronai neto aljivo u njegovoj usporedbi. Elizabeth suspregnu dah prije nego to je progovorila. Priekala je da ljudi iz Ziiricha jo jednom svrnu svoju pozornost na nju. Najavila sam da e prije podneva Scarlatti biti u poziciji koju sam opisala... Jedan sat nakon toga stvorit e se plimni val na berlinskom Kurfiirstendammu i on e doprijeti do Wall Streeta u 377 New Yorku! Jedan sat nakon toga Scarlatti e se rijeiti te imovine za djeli njezine vrijednosti! Procijenila sam, za tri centa umjesto za dolar... Istovremeno, svi oni podaci kojih se Scarlatti domogao o vaim sumnjivim djelatnostima bit e predani velikim novinskim agencijama u svakoj od vaih zemalja... Moete podnijeti tube za klevetu, gospodo, ali kad se uz to dogodi financijska panika, vi neete vie biti isti ljudi! Neki od vas jedva da e ostati netaknuti. Neki e biti zbrisani. Veina e biti strahovito pogoena! Nakon aska utnje izazvane okom, prostorija je eksplodirala. Advokatima su zapovjednikim glasom postavljana pitanja, a oni su odgovarali iz svega glasa, kako bi ih se moglo uti. Heinrich Kroeger die se i zaurla. Stoj! Stoj! Vi proklete budale, zaustavite se! Ona to nikad nee uiniti! Ona samo blefira! Doista to mislite? doviknu Elizabeth nadjaavi glasom ostale. Ubit u te, droljo! Vi ste umno zaostali, Frau Scarlatti! Pokuaj... Kroegeru! Pokuaj! Matthew Canfield stade uz Elizabeth, oiju zakrvavljenih od bijesa dok je pogledom probadao Ulstera Stewarta Scarletta. Tko si ti, uljivi sitniaru? Kroeger, prihvativi vrsto stol, odvrati Canfieldu pogledom i poe urlati kako bi ga raunovoa uo. Dobro me pogledaj! Ja sam tvoj krvnik! Sto? Heinrich Kroeger mirnu svojim nakaznim oima. Bio je izvan sebe. Tko je taj parazit? Ali nije imao vremena za razmiljanje. Glasovi ljudi iz Ziiricha prerasli su u crescendo. Sad su galamili jedan na drugoga. Heinrich Kroeger lupi akama po stolu. Morao je uspostaviti red, uutkati ih. Prestanite!... Posluajte me! Budete li me posluali objasnit u vam zato ona to ne moe uiniti. Ne moe, kaem vam! 378 Glasovi se malo pomalo stiae i napokon zavlada mir. Ljudi iz Ziiricha promatrali su Kroegera. On upre prstom u Elizabeth Scarlatti. Poznajem tu drolju! Ve sam to doivio! Ona okupi ljude, mone ljude, a onda ih zastrai. Ljudi padnu u paniku i sve rasprodaju! Ona igra na ljudski strah, kukavice! Strah! Daudet se javi posve tiho. Niste nita objasnili. Zato ne moe uiniti ono to je najavila? Dok je odgovarao, Kroeger nije skidao pogled s Elizabeth Scarlatti. Zato to bi tako razorila sve ono za to se oduvijek borila. Bio bi to slom Scarlattija! Glas Sydneyja Mastersona nalikovao je apatu. ini se da je to oito. Ali nismo uli odgovor na pitanje. Ona ne bi mogla ivjeti bez moi! Vjerujte mi na rije! Bez nje ne bi mogla preivjeti! To je samo jedno miljenje, ree Elizabeth Scarlatti gledajui sina na suprotnom kraju stola. Zahtijevate li od veine za ovim stolom da riskira sve, oslanjajui se tek na vae miljenje? Prokleta bila! Taj Kroeger ima pravo, srce! Razvlaenje u glasu Teksaanina bilo je odmah prepoznatljivo. Unitit e se. Nee imati gdje da se

popia. Gospodine Landor, vai izrazi usporedivi su s grubou kojom obavljate svoj poslovne operacije. Piam se ja na rijei, stara gospoo. Moj posao je novac, i o tome razgovaramo. emu te gluposti? Dovoljno je ono to inim, gospodine Landor... Gospodo, rekla sam vam ve da vrijeme istjee. Ili e u sljedea dvadeset etiri sata biti jedan obian utorak ili e to biti dan koji nikad nee biti zaboravljen u financijskim prijestolnicama svijeta... Neki od vas preivjet e. Veina nee. Koji e to biti, gospodo?... Upozoravam kako bi, u svjetlu onoga to sam rekla, bila vrlo loa fiskalna odluka kad bi veina dopustila da je uniti manjina. 379 to elite od nas? Mvrdal se obino oprezno pogaao. Neki e se, moda, radije izloiti vaim prijetnjama nego da prihvate vae zahtjeve... Ponekad je sve igra, mislim. Sto vi zahtijevate? Da ova... druba bude smjesta rasputena. Da se sve financijske i politike veze u Njemakoj bez odgaanja prekinu, koja god frakcija bila posrijedi! Da oni meu vama koji su bili imenovani u Savezniku kontrolnu komisiju odmah odstupe! Ne! Ne! Ne! Heinrich Kroeger se razbjesnio. Iz sve snage lupao je akama po stolu. Da bi se stvorila ova organizacija bile su potrebne godine! Mi emo nadzirati europsko gospodarstvo. Nadzirat emo cijelu Europu! Uinit emo to! Posluajte me, gospodo! Gospodin Mvrdal kazao je da je to igra! Naravno da je igra! Igra o kojoj ovise nai ivoti. Nae due! Ona nas unitava, ali mi zahtijevamo sve vie, i vie, i vie, dok se napokon ne suoimo s unitenjem... Gospodin Kroeger rekao je kako ne mogu ivjeti bez moi prema kojoj sam teila i koju sam zadobila. Moda ima pravo, gospodo! Moda je dolo vrijeme moga loginog kraja, kraja kojemu stremim i za to sam voljna platiti cijenu... Naravno, uinit u ono to sam rekla, gospodo. Pozdravljam svoju smrt! Neka to bude vaa smrt, a ne naa, zakljui Sydney Masterson. Neka bude tako, gospodine Masterson. Znate, nisam ba oduevljena. Ostavljam vam u nasljedstvo neizbjenost da se suoite s ovim udnim svijetom u koji ulazimo. Nemojte razmiljati ni aska, gospodo, ja vas mogu razumjeti! Razumjeti ono to ste uinili. I najstranije od svega, zato ste to uinili!... Osvrete se za svojim kraljevstvima i prestravljeni ste. Vidite da vam je mo ugroena - da je ugroavaju teorije, vlade i udne zamisli koje vam nagrizaju korijenje. Obuzeti ste potrebom da sauvate feudalni sustav koji vas je stvorio. I trebali biste to uiniti, jamano. On nee drugo trajati... Ali na ovaj nain neete uspjeti! Ako mislite da je tako, zato nas zadravate? Ovime smo svi mi zatieni. Napokon i vi. Zato nas zadravate? Kad bi i izgubio svoje 380 francusko-talijanske eljeznice, D'Almeida bi mogao preivjeti, kad bi samo uspio sauvati ostatak. Sve uvijek poinje ovako. Radi ire koristi... Recimo da vas zadravam zato to, ovime to inite, proizvodite daleko veu tetu nego korist. To je sve to vam o tome imam rei! Bilo bi besmisleno da to uinite! Ponavljam vam, ona to nee uiniti! Kroeger je lupao dlanom po stolu, ali nitko nije na njega obraao pozornost. Kad kaete da vrijeme istjee, gospodo Scarlatti, to time hoete rei? Prema onome to ste izjavili, zakljuujem da je vrijeme isteklo. Krenuli ste onim skupljim putem... Gospodine Masterson, u Zenevi se nalazi jedan ovjek koji oekuje da mu telefoniram. Ako mu se javim, moj ured u New Yorku primit e od njega kablogram. Ako kablogram prispije, operacija se obustavlja. Ako ne prispije, bit e izvedena onako kako je zamiljena. To je nemogue! Toliko zamrena operacija razmrena tek jednim kablogramom? Ne vjerujem vam. Gospodin Daudet bio je siguran da im prijeti propast. Ja preuzimam znatne financijske tete koje bi nastale tom akcijom. Vi preuzimate i vie, bojim se, madame. U vas nitko vie nee imati povjerenja. Scarlatti e se nai sam samcat! To je mogunost, gospodine Masterson, ne

i izvjesnost. Trite je fleksibilno... Dakle, gospodo? Va odgovor?. Sydney Masterson ustade. Posluite se telefonom. Nemamo drugog izbora, gospodo, zar ne? Ljudi iz Ziiricha pogledae se meusobno. Polagano poee ustajati sa svojih stolica i prikupljati papire porazbacane ispred njih. Gotovo je. Ja naputam ovo. Kindorf je presavio omotnicu i stavio je u dep. Vi ste podivljala tigrica. Ne bih volio nai se s vama u areni, ak ni s vojskom iza sebe. Leacock se uspravio. 381 Moete srati koliko hoete, ali ja se na to neu pokliznuti! Landor gurnu Gibsona, koji se teko snalazio. Ne moemo biti sigurni... To je na problem. Ne moemo biti sigurni, ree Gibson. ekajte! ekajte! Priekajte asak!HeinrichKroeger vikao je iz svega glasa. Uinite to! Iziite! Vi ste mrtvi!... Svi ste vi pijavice i bit ete mrtvi! Pijavice! Pijavice utih trbuha!... Siete nam krv, dogovarate se s nama. A onda jednostavno odete?... Preplaeni za svoje sitne poslove? Proklete idovske hulje! Niste nam potrebni! Nitko! Ali mi emo biti potrebni vama! Sasjei emo vas i vaim mesom nahraniti pse! Proklete svinje! Kroegerovo lice bilo je skrletno. Jednu za drugom pljuvao je rijei koje su se prepletale. Zaustavite se, Kroegeru! Masterson stupi pred ovjeka nakaznog lica koji je bjesnio. Gotovo je! Zar ne moete to razumjeti? Gotovo je! Ne mii se, gade, engleski pederu! Kroeger izvu e pitolj iz leita. Canfield, koji je stajao uz Elizabeth, vidje da je to model 45 duge cijevi, koji bi jednim hicem raznio pola ljudskog tijela. Ne miite se!... Gotovo? Nita nije gotovo dok ja ne kaem da je gotovo. Proklete prljave svinje! Preplaeni mali ljigavi crvi! Otili smo predaleko!... Vie nas nitko nee zaustaviti!... Okrenu pitolj prema Elizabethi i Canfieldu. Gotovo! Ja u vam objasniti tko je gotov! Ona je gotova!... Miite se! On se zagleda du lijeve strane stola kad Francuz Daudet poe ciati. Nemojte to, gospodine! Ne ubijajte je! Ako to uinite, bit emo upropateni! Upozoravam te, Kroegeru! Ako je ubije, odgovarat e nama! Nee nas prestraiti! Neemo se dati unititi zato to ti tako hoe! Masterson stupi pred Kroegera, pa su im se ramena zamalo doticala. Englez se nije micao. Bez rije i upozorenja, Heinrich Kroeger uperi pitolj u Mastersonov trbuh i opali. Hitac je bio zagluujui i Masterson 382 poleti u zrak. Zatim pade dok mu je krv curila iz prednje strane tijela. Mrtav. Jedanaestorici iz Zuricha zastade dah, a neki po ee vriskati pred zakrvavljenom leinom. Heinrich Kroeger i dalje je hodao. Oni koji bi mu se nali na putu, uklanjali su se. Elizabeth Scarlatti ostala je na svome mjestu. Promatrala je netremice sina ubojicu. Proklinjem dan kad sam te rodila. Oklevetao si kuu svog oca. Ali upamti ovo, Heinrichu Kroegeru, i dri to dobro na umu! Glas starice ispunio je prostoriju koja je sad odjekivala kao spilja. Mo joj je bila tolika da joj je sin odjednom zanijemio, promatrajui je s mrnjom dok je izgovarala njegovu smrtnu presudu. Kad budem mrtva, vijest o tebi nai e se na prvim stranicama svih novina diljem svijeta! Bit e do kraja progonjen zbog onoga to jesi! Luak, ubojica, kradljivac! Ako te ostave na ivotu ove noi, svatko u ovoj prostoriji, svaki investitor iz Zuricha, bit e obiljeen kao tvoj suradnik! Nezaustavljivi bijes izbi iz nakaznih o iju Heinricha Kroegera. Tijelo mu se treslo od bijesa u trenutku kad je zamahnuo jednom stolicom ispred sebe i razbio je na podu. Nije bilo dovoljno ubiti. Mora je ubiti iz blizine, da vidi kako se ivot i duh Elizabeth Scarlatti rasprskavaju u nitavilo pred njegovim oima. Matthew Canfield drao je prst na okidau revolvera u desnom depu. Jo nikad nije pucao iz depa i znao je da e, ako promai, on i Elizabeth biti mrtvi. Nije bio siguran koliko e jo morati ekati. Naciljat e u prsa ovjeka koji mu se pribliavao, jer to je bio najvei mogui cilj. ekat e do posljednjeg asa. Pucanj malog revolvera i udar kugle u Scarlettovo rame

samo su okirali Kroegera, pa on u nevjerici razrogai oi. Ali Canfieldu je to bilo dovoljno. Svom snagom baci se desnim ramenom na Elizabeth i srui njezino krhko tijelo na pod, izvan Kroegerova domaaja. Odmah potom Canfield se prebaci ulijevo i po e brzo pucati u Heinricha Kroegera. 383 Skljokao se, a njegov golemi pitolj opali u pod. Canfield zatetura uz nepodnoljivi bol u lijevoj ruci koju je dotad pritiskao svom teinom vlastitog tijela. Skoi na Ulstera Stewarta Scarletta i istrgnu mu pitolj iz elinog stiska. Drkom pitolja poe udarati Heinricha Kroegera po licu. Nije mogao prestati. Unititi to lice! Unititi to odvratno lice! Napokon su ga odvukli ustranu. Goti! On je mrtav! Haiti Stoj! Ne moete vie. Drao ga je golemi i snani Fritz Thvssen. Matthew Canfield osjeti slabost i potonu na pod. Okolo su se okupili ljudi iz Ziiricha. Nekolicina pomogoe Elizabethi, a ostali se nagnue nad Heinrichom Kroegerom. Na vratima to su vodila u predvorje zau se ubrzano kucanje. Von Schnitzler preuze zapovjednitvo. Pustite ih unutra! naredi on svojim tekim njemakim izgovorom. D'Almeida pouri do vrata i otvori ih. Na ulazu pojavilo se vie vozaa. Pogledavi ih, Canfield zakljui da to jamano nisu obini vozai. Imao je za to razloga. Bijahu naoruani. Dok je leao na podu uz strahovit bol i ok, Canfield ugleda nekog plavokosog, kratko podianog ovjeka grubog izgleda kako se saginje nad tijelo Heinricha Kroegera. ovjek hitro odgurnu ostale od sebe i podie izoblieni kapak na oku. Canfield se upitao je li agonija posljednjih sati utjecala na njegov vid, pomutila ga. Ili se ovaj plavokosi sagnuo da neto priapne u Kroegerovo uho? Je li Heinrich Kroeger jo iv? Von Schnitzler stade iznad Canfielda. Odnijet e ga odavde. Naredio sam da se uini coup de grace. U svakom sluaju, on je mrtav. Gotovo je. Gojazni von Schnitzler izdade potom jo nekoliko naredbi vozaima u odorama, okupljenim oko Kroegera. Neki podigoe beivotno tijelo, ali zaustavi ih kratko podiani plavokosi ovjek. Izgura ih, ne doputajui im da dotiu tijelo. 384 Sam samcat podie Kroegera i odnese ga kroz vrata. Ostali su ga slijedili. Kako je ona? Canfield mahnu prema Elizabethi, koja se smjestila u stolici. Jo je zurila u vrata kroz koja je izneseno tijelo ovjeka za kojega nitko nije znao da je njezin sin. Dobro! Ona sad moe telefonirati! Leacock je pokuao iskazati odlunost. Canfield se podie s poda i prie Elizabethi. Pomilova joj naborani obraz. Morao je to uiniti. Niz udubine na licu curile su joj suze. A onda Matthew Canfield podie glavu. uo je zvuk snanog automobilskog stroja koji se udaljavao. Zabrinuo se. Von Schnitzler mu ree kako je naredio da se izvede coup de grace. Ali hitac se nije uo. III Milju daleko, na Winterthurstrasse dva ovjeka utovarivala su | mrtvo tijelo u kamion. Nisu bili sigurni to im je initi. Taj mrtvac ih je unajmio, unajmio sve njih, da sprijee dolazak jednog automobila u Falke Haus. Platio im je unaprijed, zahtijevao je to. A sad je bio mrtav, ubijen metkom namijenjenim prije jedan sat vozau automobila. Dok su dovlaili tijelo stjenovitom padinom do kamiona, krv iz usta mrljala je savreno navotene brkove. Mrtvac je bio Poole. 385 45 Bojnik Matthew Canfield - etrdeset pet godina, uskoro e ui u etrdeset estu - isprui poprijeko noge na stranjem sjedalu vojnog vozila. Uli su u podruje grada Ovster Baya i bljedunjavi narednik prekide tiinu. Pribliavamo se, bojnie. Razbudite se. Razbudite se. Kad bi to bilo tako lako. Znoj mu je curio niz lice. Srce je ritmiki udaralo neku nepoznatu temu. Hvala, narednice. Vozilo skrenu prema istoku niz Harbor Road prema cesti du obale. Dok su se pribliavali njegovu domu, bojnik Canfield poe drhtati. Stegnuo je zglobove, zadrao dah, ugrizao se za vrak jezika. Ne smije sada popustiti. Ne smije se prepustiti samosaaljenju. Ne smije to zbog Janet. Dugovao joj je tako mnogo. Raspoloeni narednik skrenu na prilazni put potaracan

plavim kamenom i stade uz stazu koja je vodila do glavnog ulaza u veliko imanje uz more. Narednik je uivao kad je sa svojim bogatim bojnikom pohodio Ovster Bay. Tu je uvijek bilo dobre hrane, unato racioniranju, a pia su redovito bila izvrsna. Nije to bila ona jeftina hrana koju je Camshaft, kako su ga zvali novaci, morao jesti u vojarni. 389 n Bojnik izie polagano iz vozila. Narednik se zabrinuo. Neto nije bilo u redu s bojnikom. Ponadao se da zbog toga nee morati natrag u New York. Njegov ef teko se podigao. U redu, bojnie? U redu, narednice... Bi li ti se dopalo da veeras prenoi u spremitu za amce? Dok je to govorio, nije gledao narednika. Sigurno! Izvrsno, bojnie! Ondje je, uostalom, redovito noio kad su bili ovdje. Stani uz spremite raspolagao je kuhinjom i tu je uvijek bilo pia. ak i telefon. Ali narednik jo nije dobio znak da je slobodan. Odlui okuati sreu. Hoete li me trebati, bojnie? Bih li mogao telefonirati nekim prijateljima? Bojnik se uspe uz put. Odvrati mu sasvim tiho. Radi to hoe, narednice. Samo se dri dalje od radiotelefona. Jasno? Jasno, bojnie! Narednik potjera kola i sjuri se prema obali. Matthew Canfield zastade ispred bijelih nazupenih vrata sa svjetiljkama na obim stranama. Ovdje je njegov dom. I Janet. Vrata se otvorie i ona se pojavi na njima. Malo prosijede kose, koju nije htjela bojati. Prastog nosa iznad njenih, uvstvenih usana. Ljupkog lica. Utjene brinosti kojom je zraila. ula sam vozilo. Nitko ne juri do spremita za amce kao Evans... Matthew! Ljubavi! Ti plae! 390 46 Vojni transportni zrakoplov B-29 spustio se toga kasnog popodneva kroz oblake u lisabonsku zranu luku. Neki zrakoplovni kaplar proao je hodnikom du sjedita. Priveite pojaseve! Prestanite puiti! Spustit emo se za etiri minute. Govorio je to monotono, svjestan da su putnici jamano vane osobe, pa e i on djelovati vanije ako im uljudno neto priopi. Mladi ovjek pored Matthewa Canfielda jedva da je neto progovorio otkako su uzletjeli iz Shannona. Mnogo puta bojnik mu je pokuavao objasniti kako lete izvan domaaja Luftivaffe, pa se ne mora zabrinjavati. Andrew Scarlett samo bi promumljao neto dajui do znanja da shvaa to mu se kae, a onda bi opet nastavio itati magazine. U lisabonskoj luci ekao ih je oklopljeni automobil Lincoln s dva pripadnika obavjetajne slube na prednjim sjedalima. Prozori su mogli izdrati paljbu iz blizine, a automobil je mogao voziti do 120 milja na sat. Trebalo je da se prevezu trideset dvije milje du rijeke Tejo, do zrane luke u Alengueru. U Alengueru ukrcali su se u nisko letei, specijalno konstruirani mornariki TBF, bez ikakvih oznaka, kojim e letjeti do Berna. Nee 391 biti usputnih zadravanja. Du puta pratit e ih i tititi sve do odredita britanski i ameriki lovci, kao i lovci Slobodnih Francuza. U Bernu doekalo ih je vozilo vicarske vlade koje je pratilo osam ljudi na motociklima - jedan ispred, drugi otraga i po trojica sa svake strane. Svi su bili naoruani usprkos enevskom ugovoru koji je to zabranjivao. Dovezli su se do sela dvadesetak milja prema sjeveru, nadomak njemakoj granici. Kreuzlingen. Nali su se pred malim svratitem, udaljenim od civilizacije, i njih dvojica izioe iz automobila. Voza je odmah krenuo natrag, a nestali su i motocikli. Matthew Canfield povede mladia uza stube, do ulaza u svratiste. U predvorju odjekivali su tuni zvui harmonike, koji su dopirali iz slabo posjeene blagovaonice. Ulazni prostor s visokim stropom bio je negostoljubiv, stvaraju i dojam da gosti ovdje nisu poeljni. Matthew Canfield i Andrew Scarlett pristupie tezgi koja je sluila kao neka vrsta recepcije. Molim, javite u sobu broj est da je stigao April Red. Dok je ovjek to javljao, mladi odjednom zadrhta. Canfield ga vrsto uze za ruku i pridra ga. Uspeli su se stubama i stadoe pred vratima s brojkom est. Sad ti nemam rei to drugo, Andy, osim da smo ovdje zbog jedne osobe. Zbog Janet, tvoje majke.

Pokuaj to upamtiti. Mladi duboko udahnu. Pokuat u, tata. Otvori vrata! Isuse! Otvori vrata! Soba je bila slabo osvijetljena svjetiljkama na malim stolovima. Bila je dotjerana tako da udovolji vicarskom poimanju turistikog ukusa - s tekim sagovima i vrstim pokustvom, s debelo tapeciranim i presvuenim naslonjaima. U polusjeni na udaljenom kraju sjedio je neki mukarac. Trak svjetla otro je padao po prsima, ali mu nije osvjetljivao lice. Imao je na sebi hlae od smeeg tvida i kaput skrojen od teke tkanine i koe. 392 Progovori hrapavim i grlenim glasom. Vi ste? Canfield i April Red, Kroegeru. Zatvorite vrata. Matthew Canfield zatvori vrata i krenu naprijed ispred Andrewa Scarletta. Tako je titio momka. Zavue ruku u desni dep kaputa. Kroegeru, u tebe je uperen revolver. Nije to isti revolver, ali je isti dep kao onda kad smo se posljednji put vidjeli. Sad se neu dati prevariti. Jesam li jasan? Ako hoe, izvuci ga iz depa i prisloni uz moju glavu... Malo je toga to mogu uiniti. Canfield se priblii spodobi u stolici. ovjek je izgledao uasno. Bio je napola invalid. Kao da mu je cijeli lijevi dio tijela paraliziran, sve do eljusti. Prekriio je ruke, a prsti su bili isprueni kao da su spastini. Ali oi su mu bile budne. To lice... prekriveno bljedunjavim komadiima koe ispod kratko podiane kose. Progovori. Ovo to vidite pred sobom dogodilo se u Sevastopolju. Operacija Barbarossa. Sto nam ima rei, Kroegeru? Najprije, April Red... Reci mu neka se priblii. Doi, Andy. Budi pored mene. Andy! ovjek u stolici nasmija se poluotvorenim ustima. Zar to nije zgodno? Andy! Doi, Andy! Andrew Scarlett priblii se ouhu i stade pored njega, promatrajui unakaenog ovjeka u stolici. Ti si, dakle, sin Ulstera Scarletta? Ja sam sin Matthewa Canfielda. Canfield je stajao, promatrajui oca i sina. Odjednom osjeti kao damu nije mjesto ovdje. Priinilo mu se da neki gorostasi -jedan star i loman, drugi mlad i koat kreu u bitku. A on im nije pripadao. Ne, mladiu, ti si sin Ulstera Stewarta Scarletta, nasljednik Scarlattijevih! 393 Ja sam tono ono to elim biti! Nemam s tobom nita lajedniko. Mladi duboko udahnu. Strah mu je poputao i Zanfield vidje kako ga sad obuzima neki tihi bijes. Lake, Andy. Lake. Zato?... Zbog njega?... Pogledaj ga. On je zapravo ve mrtav... sfema vie ni lica. Prestani! Piskavi glas Ulstera Scarletta podsjeti Canfielda na mu prostoriju u Ziirichu prije mnogo vremena. Prestani, aave! Zato? Zbog tebe?... Zato bih?... Ja te ne poznajem! Ne elim :nati tko si ti! Nestao si prije mnogo godina! Mladi upre prstom u Canfielda. On je preuzeo tvoju ulogu. Njega sluam. Ti mi nisi lista! Ne razgovaraj tako sa mnom! Da se nisi usudio! Canfield se javi otrim glasom. Kroegeru, ja sam doveo Aprila leda! to e mu dati? Zato smo doli ovamo. Prijeimo na stvar! On mora prije razumjeti! Unakaena glava klimala se naprijed natrag. Mora biti natjeran da razumije! Ako ti to toliko znai, zato si to krio? Zato si postao <Lroeger? Glava se prestade klimati, a ugaene oi poee zuriti kroz prorez. Canfield se prisjeti da mu je Janet spominjala taj pogled. Zato to Ulster Scarlett nije bio prikladan za novi poredak. Za lovi svijet! Ulster Scarlett odsluio je svoje i nakon toga nije vie bio potreban... Postao je smetnja... Bio bi ruglo. Morao je biti odstranjen... Moda je bilo jo neto. Sto? Elizabeth. Ona bi te jo jednom zaustavila... kao to te zaustavila u Ziirichu. Na spomen Elizabethina imena, Heinrich Kroeger napregnu ;voje ranjeno grlo i ispljunu. Bio je to odvratan prizor. Svjetska drolja!... Pogrijeili smo dvadeset este... Budimo poteni, ja sam 594 pogrijeio... Trebao sam joj predloiti da nam se pridrui... Zna, ona bi to uinila. eljela je isto to i mi... Grijei. Ha! Nisi je poznavao! Nekadanji raunovoa odgovori tiho ali odluno. Poznavao sam je... Vjeruj mi na rije, ona je prezirala sve za to si se ti

zalagao. Nacist se nasmija sam sebi. To je vrlo aljivo... Rekao sam joj da se zalagala za sve to sam ja prezirao... Onda ste bili oboje u pravu. Nema veze. Ona je sad u paklu. Umrla je vjeruju i da si ti mrtav. Zahvaljujui tome, umrla je u miru. Ha! Nikad nee doznati u kakvoj sam kunji bio godinama, osobito kad smo bili zauzeli Pariz!... Ali ekao sam da se to dogodi i Londonu... Naumio sam stati isrped Whitehalla i objaviti to svijetu promatrajui kako Scarlatti sam sebe unitava! Kad si ti uao u Pariz, ona je ve bila otila. Ne bi bilo vano. Ne vjerujem. Plaio si je se mrtve kao i dok je bila iva. Nisam se plaio nikoga! Nisam se plaio niega! Heinrich Kroeger ukruti svoje ruevno tijelo. Zato onda nisi ostvario svoju prijetnju? Kua Scarlattijevih iva je. Nikad ti nije rekla? Rekla - to? Ta drolja uvijek se titila na sve etiri strane. Pronala je onog koga je mogla podmititi. Mojega jedinog neprijatelja u Treem Reichu. Goebbelsa. Nikad nije povjerovala da sam ubijen u Ziirichu. Goebbels je znao tko sam ja. Nakon tisuu devetsto trideset tree zaprijetila je da e na ugled unititi laima. Laima o meni. Stranka je bila vanija od osvete. Canfield promotri tog unitenog ovjeka ispod sebe. Kao uvijek, Elizabeth Scarlatti bila je ispred svih ostalih. Daleko naprijed. 395 Posljednje pitanje. Sto? Zato Janet? ovjek u stolici podie s mukom desnu ruku. Zbog njega... ijega! Upre rukom u Andrewa Scarletta. Zato? Vjerovao sam! I danas vjerujem! Heinrich Kroeger dio je lovog svijeta! Novog poretka! Prave aristokracije!... S vremenom bi o bilo njegovo! Ali zato Janet? Iscrpljeni Heinrich Kroeger popratio je pitanje s prijezirom. Drolja. Komu je potrebna drolja? Jedino to nam je potrebno jest >osuda za... Canfield osjeti kako u njemu raste bijes, ali s obzirom na ivotnu lob i poziv, obuzdao se. Ipak, nije bio dovoljno brz da sprijei nladia koji je stajao pored njega. Andrew Scarlett baci se na tapeciranu stolicu i otvorenom akom dalami bogalja Kroegera. Udarac je bio teak i toan. Huljo! Mjava huljo! Andy! Natrag! Odgurnu mladia. Unehelich! Oi Heinricha Kroegera kotrljale su se u lupljama. To je za tebe! Zato si doao ovamo! Morao si to loznati!... Razumjet e to i ponovo nas pokrenuti! Razmisli! Zamisli aristokraciju! Za tebe... za tebe... Jedva pokretnu ruku ;urnu u unutarnji dep kaputa i izvue komad papira. Tvoji su. Jzmi ih! Canfield uze papir i prui ga Andrewu Scarlettu, ni ne logledavi ga. To su brojke. Mnotvo brojaka. Matthew Canfield znao je to te brojke znae, ali prije nego to je aogao objasniti javi se Kroeger. To su vicarski rauni, sine. Jedini noj sine... Na njima su milijuni! Milijuni! Ali uz neke uvjete. Uvjete :oje e s vremenom razumjeti! Kad odraste, znat e da se ti uvjeti 96 moraju ispuniti! Ti e ih ispuniti!... Ta mo znai mo da se promijeni svijet! Onako kako smo ga mi htjeli promijeniti! Mladi pogleda izoblienu spodobu u stolici. Znai li to da bih ti morao zahvaliti? Jednoga dana uinit e to. Matthewu Canfieldu prekipjelo je. Tako, dakle! April Red dobio je svoju poruku. Sad je hou i ja! Sto e mi dati? Vani je. Pomozi mi da se dignem, pa emo otii po to. Nikad! Sto me eka vani? Tvoji poslunici u konatim ogrtaima? Nema nikoga. Nikoga osim mene. Canfield promotri tu ruevinu od ovjeka ispred sebe i povjerova mu. Po e pomagati Heinrichu Kroegeru da se digne sa stolice. Priekaj ovdje, Andy. Vratit u se. Bojnik Matthew Canfield, u odori, pomoe bogalju u smeem tvidu da se spusti niza stube do predvorja. U predvorju, sluga dodade take koje je nacist bio odbacio kad je krenuo u svoju sobu. Ameriki bojnik i nacist izaoe kroz glavna vrata. Kamo idemo, Kroegeru? Zar ne misli kako je vrijeme da me zove mojim pravim imenom? Zovem se Scarlett. Ili, ako ti je drae, Scarlatti. Nacist ga povede udesno, dalje od pristupnog puta, u travu. Ti si Heinrich Kroeger. Za mene si samo to. Shvatit e,

naravno, da si ti, i samo ti, bio uzronik naeg poraza u Ziirichu. Vratio si na red vonje dobre dvije godine unatrag... Nitko nikad nije posumnjao... Bio si budala! Heinrich Kroeger nasmija se. Moda samo budala moe shvatiti kolika je budala netko drugi! Ponovo se nasmija. Kamo idemo? Koju stotinu jarda. Uperi u mene pitolj, ako hoe. Ovdje nema nikoga. Sto e mi dati? Mogao bi mi barem rei. 397 Zato ne? Uskoro e to imati u rukama. Kroeger poe epesati prema otvorenoj poljani. A kad bude to dobio, ja sam slobodan. Upamti to. Pogodili smo se. Sto je to? Saveznicima e se to jako dopasti. Eisenhower e te vjerojatno odlikovati!... Ponijet e im kompletne nacrte berlinskih utvrda. Poznati su samo najviima u njemakom Vrhovnom zapovjednitvu... Podzemni bunkeri, poloaji raketa, skladita, ak i Fiihrerovo zapovjedniko mjesto. Ti e biti junak, a ja u prestati postojati. Uinili smo dobar posao, obojica. Matthew Canfield stade. Nacrte berlinskih utvrda savezniki su obavjetajci pribavili prije mnogo tjedana. Berlin je to znao. Berlin je to priznao. Netko e biti doveden u klopku, ali to nee biti on, Matthew Canfield. Nacistiko visoko zapovjednitvo vodi nekoga od svojih u sigurnu smrt. Reci mi, Kroegeru, to e se dogoditi ako ja uzmem te nacrte kao zamjenu za Aprila Reda i onda te ne pustim? Sto bi se onda dogodilo? Jednostavno. Donitz, osobno, ima moju izjavu. Dao sam mu je prije dva tjedna u Berlinu. Rekao sam mu sve. Ako se ne vratim za nekoliko dana, morat e se zabrinuti. Ja sam velika vrijednost. Nadam se da u se pojaviti i onda... nestati. Ali ako se ne pojavim, znat e to cijeli svijet! Matthew Canfield pomisli kako je to najudnija ironija, ali ne vea nego to je on to predvidio. Zapisao je sve to u originalnom dosjeu, koji je ve godinama zapeaen u arhivi Dravnog tajnitva. A sad je jedan ovjek u Berlinu, njemu nepoznat osim po uvenju, doao do istog zakljuka. Heinrich Kroeger ili Ulster Stewart Scarlett - njega su se mogli rijeiti. 398 Donitz je dopustio Kroegeru - koji je nosio njegove lane poklone - da se pojavi u Bernu. Donitz je, prema nepisanim pravilima rata, oekivao da on bude ubijen. Donitz je znao da ni jedna drava nee toga luaka priznati kao svoga. Ni u pobjedi ni u porazu. A ubiti ga je trebao neprijatelj, kako ne bi ostalo nikakvih dvojbi. Donitz je bio rijedak neprijatelj u tim danima mrnje. Bio je ovjek u koga se suparnik pouzdavao. Kao Rommel, Donitz je bio poten borac. Pogibeljan borac. Ali bio je moralan ovjek. Matthew Canfield izvadi pitolj i opali dvaput. Heinrich Kroeger pao je mrtav na tlo. Ulster Stewart Scarlett je, napokon, otiao. Matthew Canfield vrati se poljanom do malog svratita. No je bila jasna, a tri etvrtine mjeseca obasjavale su nepokretne kronje oko njega. Zaudio se to je sve bilo tako jednostavno. No kresta vala jednostavna je. Varljivo jednostavna. Ona ne otkriva bezbroj silnica to se valjaju ispod nje, jer pokazuje samo pjenu na vrhu. Sve je bilo gotovo. Uz njega je Andrew. Uz njega je Janet. Iznad svega, Janet.