Kierkegaard Sren, danski filozof (1813 1855). Studirao teologiju i filozofiju u Kopenhagenu, doktorirao 1841.

., zatim otiao u Berlin na studij filozofije kod F. W. Schellinga. Prvi je egzistencijalistiki mislitelj, zarana zaokupljen besmislom postojanja zbog religioznoga osjedaja krivnje u vjerskom odgoju. Poput Sokrata na javnim mjestima uio ljude istini i etikomu ivotu. Crkveni dostojanstvenici proklinjali su ga, a malograansko javno miljenje optuivalo. Nasuprot Hegelovoj racionalistikoj filozofiji Kierkegaard je drao da spoznaja nije najvii domet ovjekovih nastojanja. ovjek je osamljeni pojedinac, njegova je istina subjektivna, a konana granica smrt. Objektivno miljenje ravnoduno je prema subjektu. ivot prolazi kroz tri razdoblja, a meusobni prijelaz nije razvojan, ved skokovit. 1. stupanj estetski(mata, ponavljanje igre), 2. stupanj etiki (zbilja koja je bila u ideji ponavlja se i u inu), 3. stupanj religiozni (ivot u odnosu prema apsolutu odrie se svoje subjektivnosti). Prijelaz prema apsolutnomu znai promjenu cjelokupnoga ivota. Kierkegaard suprotstavlja egzistenciju bti jer je ona predodreena (predestinirana), ovjek je bolestan na smrt, optereden brigom za svoju opstojnost i nezainteresiran za zbilju. Kierkegaardova filozofija temeljno je odreena tjeskobom i utemeljuje se na podvojenosti ovjekove bti (kao sumnja i nada u spas), kao prihvadanje vlastite konanosti, ona je svijest odreena protustajalitem, alternativom iliili ovjekova opstanka. U tom paradoksu spas pojedinca jedini je zbiljski imperativ, jer subjektivnost je istina i stvarnost, egzistencija je uvijek pojedinana. Solipsistikim otklonom (vjera je individualna) odreena je Kierkegaardova kritika krdanstva kao crkvene doktrine. Njegova filozofija protivi se svakoj racionalnoj meditaciji, jednostrana u naglaavanju neponovljivosti pojedinca, svojevrstan je obrat od idealistike sistematike njem. klasine filozofije.

Kierkegaard gradi metafiziku slobode, promiljanje koje je utemeljeno na ideji da se tjeskobni subjekt spaava iz besmisla svjesnim izborom Boga. Kierkegaard je (uz Nietzschea) predstavnik antihegelijanskoga smjera, ispovjednik izgubljenoga graanskog ovjeka koji ne nalazi put do opdedrutvenoga i nadindividualnoga. Glavna djela: Strah i drhtanje (Frygt og bven, 1843), Ili-ili(Enten-eler, III, 1843), Pojam straha (Begrebet angest, 1844), Filozofske mrvice (Filosophiske smuler, 1844), Stadiji na ivotnom putu (Stadier paa livets vej, 1845), Kranski razgovori(Christelige taler, 1848), Bolest na smrt (Sygdommen til dden, 1849).