1

Russellov tekst O oznaavanju (On Denoting) objavljen je u amerikom asopisu Mind 1905 godine i do danas predstavlja jedan od najznaajniji! spisa u okviru teorije znaenja " njemu Russell polemizira ponajprije s #regeom$ ali ujedno preinauje i svoju raniju teoriju koju je iznio u %aelima Matematike (&rin'iples o( Mat!emati's) &rijevod je nastao prema engleskom izvorniku izdatom u zborniku )ogi' and *no+ledge (ed b, R - Mars!$ -apri'orn .ooks$ %e+ /ork$ 1901$ pp 11253)

Bertrand Russell

O oznaavanju

Pod oznaavajuim izrazima razumijem izraze poput ovih: neki ovjek, neki ljudi, bilo koji ovjek, svaki ovjek, svi ljudi, sadanji kralj Engleske, sadanji kralj Francuske, sredite mase sunevog sustava u prvom trenutku dvadesetog stoljea, obrtaj Zemlje oko unca, obrtaj unca oko Zemlje! "ako izraz oznaava jedino pomou svojeg oblika! #o$emo razlikovati tri sluaja: l% izraz mo$e biti oznaavajui, ali da nita ne oznaava& kao npr! 'sadanji kralj Francuske'! (% izraz mo$e oznaavati jedan tono odredjeni objekt& kao npr! 'sadanji kralj Engleske', koji oznaava jednog tono odre)enog ovjeka! *% izraz mo$e oznaavati neodre)eno& kao to npr! 'neki ovjek' ne oznaava mnogo ljudi, ve nekog neodre)enog ovjeka! "umaenje takvih izraza predstavlja poprilinu potekou! +oista, veoma je teko sainiti neku teoriju koja bi bila neosjetljiva na ,ormalne prigovore! Prema mojem uvidu, sve potekoe s kojima sam se susreo prevladane su teorijom koju upravo namjeravam iznijeti! Predmet oznaavanja je od vrlo velikog znaaja, ne samo za logiku i matematiku, ve i za spoznajnu teoriju! Primjerice, mi znamo da je sredite mase sunevog sustava neka odre)ena toka, te brojne propozicije - o toj toci mo$emo potvrditi! #e)utim, mi nemamo neposredan uvid u tu toku koja nam

1 Russell kroz cijeli tekst rabi izraz "proposition" u svojstvu suda, iskaza, tvrdnje, reenice i dr. Upravo iz tog razloga to Russellov izraz "proposition" pokriva sva ta

2
je poznata jedino opisom! .azlika izme)u uvida i znanja o neemu /ac0uaintance and kno1ledge about% jest razlika izme)u stvari ije zorove posjedujemo i onih stvari koje zahvaamo jedino posredstvom oznaavajuih izraza! 2esto se doga)a da znamo kako neki izraz oznaava nedvosmisleno, iako nemamo uvida u to to on oznaava! "o je sluaj s gore spomenutim centrom mase suneva sustava! 3pa$ajima imamo uvid u predmete opa$anja, a mislima imamo uvid u predmete apstraktnijeg logikog karaktera! #e)utim, nemamo nu$no uvid u predmete oznaene izrazima koji su sastavljeni od rijei u iji smisao imamo uvid! +a navedemo jedan veoma va$an primjer: izgleda da bi bilo neutemeljeno vjerovati da ikada imamo uvid u misli drugih ljudi, s obzirom na to da ih nikada izravno ne opa$amo! 4o, ono to ipak o njima znamo dobiveno je kroz oznaavanje! vo miljenje zapoinje s uvidima, ali dalje nastavlja s

razmiljanjem o mnogim drugim stvarima u koje nemamo neposrednog uvida! "ijek mojeg izlaganja bit e sljedei! Zapoet u s teorijom koju namjeravam zastupati (! Zatim u razmotriti Fregeove i #einongove teorije i pokazati zato niti jedna od njih ne zadovoljava! 3nda u polo$iti temelje svoje teorije i naposljetku sa$eto naznaiti ,ilozo,ske konzekvencije svoje teorije! 5kratko, moja teorija izgleda ovako! Pojam varijable dr$im temeljnim! 5zimam '6/7%' kao propoziciju * u kojoj je 7 sastavni dio koji je kao varijabla bitno ili potpuno neodre)en! "ako mo$emo razmatrati dva oblika: '6/7% je uvijek istinit' i '6/7% je ponekad istinit' 8! "ako e svi, nijedan i neki, kao najprostiji oznaavajui izrazi, biti tumaeni na sljedei nain: 6/svi% predstavlja '6/7% je uvijek istinit'& 6/nijedan% predstavlja '96/7% je la$an9 je uvijek istinit'&

znaenja, ja ga ne prevodim niti jednim od tih izraza, ve transkribiram. !".#.$

ga

2 %vaj predmet razmatrao sam u Naelima Matematike !"rinciples o& 'athematics, knjiga (, i pogl. )*+$. ,eorija koju sam ondje zastupao gotovo je jednaka -regeovoj i poprilino se razlikuje od one koju zastupam u narednim recima. . ,onije, kao propozicijsku &unkciju. ) /rugi se oblik mo0e odrediti pomo u prvog i to ako uzmemo da predstavlja 12ije istinito da je "3!4$ je la0an" uvijek istinito1.

.
6/neki% predstavlja ':a$no je da je 96/7% je la$an9 uvijek istinit' ;! 3vdje je oblik '6/7% je uvijek istinit' uzet kao ishodian i nedjeljiv /ultimate and inde,inable%, a drugi su odre)eni pomou njega! Za pretpostaviti je da svi, nijedan i neki nemaju nikakav smisao odvojeno /sami za sebe%, ve da je smisao pridodat svakoj propoziciji u kojoj se oni nalaze! "o je naelo teorije oznaavanja koju $elim zastupati! 4aime, da oznaavajui izrazi nikada nemaju smisao sami po sebi, ve da svaka propozicija u ijem se govornom iskazu oni zateknu < dobija neki smisao! =jerujem da potekoe s oznaavanjem proizlaze iz pogrene analize propozicija koje u svojem govornom iskazu sadr$e oznaavajue izraze! Prikladna analiza, ako se ne varam, mo$e biti nadalje izlo$ena na sljedei nain! .ecimo da sada $elimo protumaiti ovu propoziciju: ' reo sam nekog ovjeka'! "o je istina, ja sam doista sreo nekog odre)enog ovjeka! 4o, to nije ono to ja tvrdim! Prema teoriji koju zastupam, ja tvrdim ovo: '9 reo sam 7, a 7 je ljudsko bie9 nije uvijek la$no'!

3dre)ujui klasu ljudi openito kao klasu objekata s predikatom ljudsko bie, ka$emo: '6/neki ovjek%' predstavlja > '96/7% i 7 je ljudsko bie9 nije uvijek la$an'! 3vime 'neki ovjek', sam po sebi ostaje potpuno lien smisla, ali daje smisao svakoj propoziciji u ijem se govornom iskazu nalazi 'neki ovjek'!

5 Umjesto ovog zamrenog izraza, ja

u ponekad rabiti izraz

13!4$ nije uvijek la0an1, ili 13!4$ je ponekad istinit1, pretpostavivi da su odre6enja ova dva izraza jednaka gornjem. + U ve ini sluajeva izraz 14 means 71 ili 14 stands &or 71 prevodim sa 14 predstavlja 71, iako bi bilo tonije prevesti s 14 znai 71. 2o to ipak ne inim kako temeljni pojmovi koji se kasnije javljaju u tekstu 8 1smisao1 !meaning$ i 1znaenje1 !denotation$ 8 ne bi bili pomijeani, to bi moglo ugroziti razumijevanje ionako vrlo slo0enog teksta. !".#.$

)
.azmotrimo sljedeu propoziciju: 'svi su ljudi smrtni'! 3va propozicija ? je zapravo hipotetika i kazuje da ako je bilo to ovjek, onda je to smrtno! "o znai da ona tvrdi da ako je 7 ovjek, 7 je smrtan, togod da je 7! toga ako zamijenimo '7 je ovjek' sa '7 je ljudsko bie' @, dobit emo da: ' vi su ljudi smrtni' predstavlja '9Ako je 7 ljudsko bie, 7 je smrtan9 je uvijek istinit'! "o se u simbolikoj logici ka$e: 'svi su ljudi smrtni' predstavlja '97 je ljudsko bie9 implicira 97 je smrtan9 za sve vrijednosti 7'! Bo openitije ka$emo: '6/svi ljudi%' predstavlja '9Ako je 7 ljudsko bie, onda je 6/7% istinit9 je uvijek istinit'! "ako: '6/nijedan ovjek%' predstavlja '9Ako je 7 ljudsko bie, onda je 6/7% la$an9 je uvijek istinit! '6/neki ljudi%' predstavlja isto to i '6/neki ovjek%', pa stoga: '6/neki ovjek%' predstavlja ':a$no je da 96/7% i 7 je ljudsko bie9 je uvijek la$an'! '6/svaki ovjek%' predstavlja isto to i '6/svi ljudi%'! Preostaje nam jo protumaiti izraze koji sadr$e pokaznu zamjenicu onaj, ona, ono! C 3vo su daleko najinteresantniji i najte$i oznaavajui izrazi! 5zmite kao primjer 'otac Darla EE! je bio pogubljen' /'the ,ather o, 6harles EE 1as e7ecuted'%! "o ustvr)uje da je postojao neki 7 koji je bio otac Darla EE! i koji je bio pogubljen! 3dre)eni lan kada se tono upotrebljava ukljuuje jedinstvenost! Estina, mi govorimo

* 9ako je to vrlo vjeto dokazano u :radle7evoj Logici !;ogic, knjiga <, pogl. <<.$. = %vu distinkciju Russell vjerojatno uvodi raunaju i i na

0enski spol, koji se u irem smislu mo0e obuhvatiti pojmom 1ovjek1, a u u0em ne. !".#.$ > U izvorniku se radi o odre6enom lanu 1the1 s ulogom pobli0eg odre6ivanja imenice. 9ako lanovi ne postoje u hrvatskom jeziku, smatrao sam da je neodre6eni lan 1a1 ili 1an1 na svim relevantnim mjestima najprimjerenije prevesti s neodre6enom zamjenicom 1neki1, dok odre6eni lan 1the1 isputam na mjestima gdje je imenica sasvim jasno i nedvosmisleno odre6ena, a tamo gdje to nije sluaj, prevodim s pokaznom zamjenicom 1onaj1, 1ona1, 1ono1, odnosno 1taj1, 1ta1, 1to1. !".#.$

5
o 'onom sinu "og<i<tog',/'the son o, o<and<so'%, ak i onda kada "aj<i<taj ima nekoliko sinova, iako bi bilo ispravnije rei 'neki sin "og<i<tog'! toga emo za nae potrebe uzimati odre)eni lan ukljuujui jedinstvenost! "ako kada ka$emo '7 je bio otac Darla EE!' ne tvrdimo samo da je 7 bio u nekom odnosu sa Darlom EE!, nego i to da nita drugo nije bilo u tom odnosu! 3dnos o kojemu je rije, bez pretpostavke o jedinstvenosti i bez ikakvog oznaavajueg izraza, iskazuje se s '7 je zaeo Darla EE!'! +a bismo dobili ekvivalent od '7 je bio otac Darla EE!', moramo dodati 'ako je F razliito od 7, F nije zaeo Darla EE!', ili to je sukladno, 'ako je F zaeo Darla EE!, F je jednako 7'! 3datle e '7 je otac Darla EE!' biti: '7 je zaeo Darla EE!& i 9ako je F zaeo Darla EE!, F je jednako 79 je uvijek istinito za F'! Prema tome, 'otac Darla EE! je bio pogubljen' bit e: '4ije uvijek la$no za 7 da je 7 zaeo Darla EE! i da je 7 bio pogubljen i da 9ako je F zaeo Darla EE!, F je jednak 79 je uvijek istinito za F'! 3vo mo$e izgledati kao prilino neuvjerljivo tumaenje, ali ja za sada nita ne obrazla$em, ve samo iznosim svoju teoriju! +a bismo protumaili '6/otac Darla EE!%', gdje 6 predstavlja bilo koju tvrdnju o njemu, treba samo zamijeniti '7 je bio pogubljen' u gornjem primjeru sa 6/7%! Primijetimo da prema gore navedenom tumaenju, kakva god bila tvrdnja 6, '6/otac Darla EE!%' implicira: '4ije uvijek la$no za 7 da 9ako je F zaeo Darla EE!, F je jednak 79 je uvijek istinito za F', to se obinim jezikom ka$e: 'Darlo EE! je imao jednog jedinog oca'! toga ako ovaj uvjet ne bude ispunjen, svaka propozicija u obliku '6/otac Darla EE!%' je la$na! Prema tome, svaka propozicija tipa '6/sadanji kralj Francuske%' tako)er je la$na! 3vo je velika prednost iznesene teorije! Poslije u pokazati da ona nije u suprotnosti sa zakonom proturjeja-G, kao to bi se na prvi pogled moglo pretpostaviti! "ime se sve propozicije u kojima se nalaze oznaavajui izrazi reduciraju na oblike u kojima se ti izrazi ne nalaze! 5 narednom razmatranju u nastojati pokazati zato je nu$no izvriti takvu redukciju! Potvrda ove teorije proizlazi iz naoko nezaobilaznih potekoa ako se pretpostavi da oznaavajui izrazi predstavljaju bitne sastavne djelove propozicija u ijim se govornim iskazima nalaze!

1? ",he la@ o& contradiction". !".#.$

+
4ajjednostavnija od svih teorija koje doputaju takvo razumijevanje je ona #einongova --! 3va teorija dr$i da svaki gramatiki ispravan oznaavajui izraz predstavlja neki objekt! "ako se pretpostavlja da su 'sadanji kralj Francuske', 'okrugli kvadrat' i sl! neki stvarni /genuine% objekti! Priznaje se, dodue, da takvi objekti ne postoje, ali unato tome smatraju se objektima! "o je po sebi veoma teko gledite! Hlavni prigovor je da su takvi objekti skloni krenju zakona proturjeja! porno je, primjerice, da trenutno postojei kralj Francuske postoji, ali i ne postoji& da je okrugli kvadrat okrugao, ali i da nije okrugao itd! Iudui da je takvo to nedopustivo, treba dati prednost teorijama za koje se smatra da izmiu ovakvom rjeenju! "akvo krenje zakona proturjeja izbjegava Fregeova teorija! 5 oznaavajuem izrazu on razlikuje dva elementa koja mo$emo nazvati smisao /meaning% i znaenje /denotation% -(! "ako je 'sredite mase sunevog sustava na poetku dvadesetog stoljea' veoma slo$eno u smislu, ali je njegovo znaenje neka odre)ena toka koja je jednostavna! unev sustav, dvadeseto stoljee, itd! su sastavni dijelovi smisla, dok znaenje uope nema sastavnih dijelova -*! Bedna od prednosti ovakvog razlikovanja sastoji se u tome da ono pokazuje zato se esto isplati ustvrditi jednakost! Ako ka$emo ' cott je pisac JaverleFa', mi tvrdimo jednakost znaenja pomou razlike u smislu! #e)utim, ja neu ponavljati razloge utemeljenosti ove teorije, budui da sam prednosti njenih postavki istakao na drugom mjestu /loc!cit!%, a sada sam zaokupljen osporavanjem tih tvrdnji!

11 (idi Untersuchungen zur Gegenstandstheorie und Psychologie" !;eipzig, 1>?)$ prva tri lanka !'einongov, Amesederov i 'all7jev$. 12 (idi -regeov ber Sinn und Bedeutung, Beitschri&t &ur "hil. und "hil. 9ritik, svezak 1??. 1. -rege svugdje razlikuje dva elementa 8 smisao i znaenje, a ne samo u slo0enim oznaavaju im izrazima. ,ako smisao svakog pojedinog sastavnog dijela oznaavaju eg izraza ulazi u njegov smisao, a ne u njegovo znaenje. U propoziciji 1'ont :lanc je visok preko 1??? metara1 smisao 1'ont :lanc1, prema njemu, nije stvarna planina, ve !cjelokupne$ propozicije. je to sastavni dio smisla

*
Bedna od prvih potekoa sa kojom emo se susresti usvojimo li gledite da oznaavajui izrazi iskazuju /e7press% smisao i oznauju /denote% znaenje -8, odnosi se na sluajeve u kojima se ini da znaenje izostaje! Ako ka$emo 'kralj Engleske je elav', to izgleda nee biti tvrdnja o slo$enom smislu 'kralj Engleske', ve o zbiljskom ovjeku oznaenom tim smislom! Ali razmotrimo sada 'kralj Francuske je elav'! Prema analogiji ova bi propozicija tako)er trebala biti o znaenju izraza 'kralj Francuske'! #e)utim, iako ovaj izraz ima smisao, /pod uvjetom da i 'kralj Engleske' ima neki smisao%, on zasigurno nema znaenja, barem ne u nekom izvjesnom smislu! toga bi netko mogao pretpostaviti da bi 'kralj Francuske je elav'trebala biti besmislica! 4o, to nije besmislica, budui da je propozicija oito la$na! Eli razmotrimo opet jednu ovakvu propoziciju: 'Ako je u klasa koja ima samo jedan lan, onda je taj jedan lan lan od u'& ili mo$emo rei 'ako je u klasa s jednim lanom, svaki u je neki u'! 3va bi propozicija trebala uvijek biti istinita, budui da je konkluzija istinita kada je hipoteza istinita! Ali 'svaki u' je oznaavajui izraz, i on je znaenje, a ne smisao onoga to je reeno da je neki u! Ali ako u nije klasa s jednim lanom, 'svaki u' ini se da ne oznaava nita& stoga bi naa propozicija bila besmislica im u prestane biti klasa s jednim lanom!

ada je jasno da ovakve propozicije nikako ne postaju besmislene samo zbog toga to su im pretpostavke la$ne! Dralj Alonso iz hakespeareove 93luje9 mogao bi rei: 'Ako se Ferdinand nije utopio, Ferdinand je moj jedini sin!' 3vdje je 'moj jedini sin' oznaavajui izraz koji na prvi pogled ima znaenje onda i samo onda kada postoji samo jedan sin! Ali gore navedena tvrdnja bi usprkos tome ostala istinita i da se Ferdinand uistinu utopio! toga, ili moramo namaknuti neko znaenje u sluajevima u kojima je ono na prvi pogled odsutno, ili moramo napustiti gledite da je znaenje ono to je posrijedi u propozicijama koje sadr$e oznaavajue izraze! Ba zastupam ovaj potonji sluaj! Prvi sluaj mo$e se zastupati ako se dopuste nepostojei objekti, kao to to ini #einong, i zataji prigovor da oni prkose zakonu proturjeja! Epak, ako je ikako mogue, takvo to valja izbjegavati!

1) Re i

emo da u ovoj teoriji oznaavaju i izraz iskazuje

neki smisao, a da oboje, i izraz i smisao oznaavaju znaenje. U onoj drugoj teoriji koju ja zastupam, ne postoji smisao, ve samo ponekad znaenje.

=
Postoji i drugi nain zastupanja istog tog sluaja /to se naeg sadanjeg izbora tie%, kakvog usvaja Frege koji uvijek osigurava neko sasvim konvencionalno znaenje za sluajeve u kojima inee ne bi bilo nikakvog znaenja! "ako 'kralj Francuske' oznaava nultu klasu& 'jedini sin "og<i<tog', /koji inae ima lijepu desetorolanu obitelj%, oznaava klasu svih njegovih sinova, itd! Ali, ovakav je postupak oito umjetan i ne daje tonu analizu sadr$aja, iako ne mora dovesti do zbiljske logike pogreke! toga, ako dopustimo da oznaavajui izrazi openito imaju dvije strane < smisao i znaenje, sluajevi u kojima se ini da nema znaenja stvaraju potekoe i u pretpostavci da zaista postoji znaenje, kao i u pretpostavci da znaenja zapravo nema! :ogike teorije svoju djelotvornost najbolje mogu iskuati u rjeavanju problema /puzzles%, a cjelokupna zamisao razmiljanja o logici sastoji se u prikupljanju to je mogue vie logikih problema, budui da oni imaju istu svrhu kao i pokusi u ,izikalnim znanostima! Zato u navesti tri problema koje bi jedna teorija znaenja trebala biti u stanju rijeiti, a ja u kasnije pokazati da ih moja teorija rjeava! /-% Ako je A jednako I, togod bilo istinito za jedno, istinito je i za drugo, i svako mo$e biti zamijenjeno drugim u svakoj propoziciji, a da se pri tome istinitost ili la$nost propozicije ne mijenja! .ecimo da je Heorg E=! htio znati da li je cott pisac JaverleFa -;, a injenica je da cott jest pisac JaverleFa! toga mo$emo zamijeniti pisac JaverleFa sa cott i odatle pokazati da je Heorg E=! htio znati da li je cott cott! 4o, takva zainteresiranost za zakon identiteta ne bi se mogla pripisati prvom gospodinu Europe! /(% Zakonom o iskjuivanju sredine, ili 'A jest I' ili 'A nije I' mora biti istinito! 3datle slijedi, ili 'sadanji kralj Francuske je elav' ili 'sadanji kralj Francuske nije elav' mora biti istinito! 4o, kada bismo pobrojali sve stvari koje jesu elave, pa zatim sve stvari koje nisu elave, niti na jednom popisu ne bismo trebali nai sadanjeg kralja Francuske! A hegelijanci koji toliko vole sintezu, vjerojatno e zakljuiti da ovaj nosi periku!

15 Wa erley je naslov romana Cir Daltera Ccotta iz 1=1). godine, kojeg u prijevodu ne u stavljati pod navodne znakove. Razlog tome je taj to e u kasnijem dijelu teksta razlika

izme6u jednostrukih !1$ i dvostrukih !"$ navodnika biti od velike va0nosti za razumijevanje Russellova izlaganja. Umjesto navodnika, naziv romana bit e naznaen italikom. !".#.$

>
/*% .azmotrimo propoziciju 'A je razliito od I'! Ako je to istinito, postoji razlika izme)u A i I, a to bi se moglo izraziti u obliku: ' razlika izme)u A i I postoji'! Ali ako je la$no da se A razlikuje od I, onda ne postoji razlika izme)u A i I, to bi se opet moglo izraziti u obliku: 'razlika izme)u A i I ne postoji'! Ali kako mo$e nebie /non<entitF% biti subjektom propozicijeK '#islim, dakle postojim' nije nita jasnije od 'ja sam subjekt propozicije, dakle ja postojim', pod uvjetom da se s 'ja jesam' tvrdi postojanje ili bitak /subsistance or being% ->! 3datle izgleda slijedi da je uvijek sebi<proturjeno nijekati bitak bilo emu, iako smo vidjeli u vezi s #einongom da doputanje postojanja tako)er ponekad dovodi do proturjeja! Zato, ako se A i I ne razlikuju, pretpostaviti bilo da postoji ili da ne postoji takav objekt poput 'razlike izme)u A i I' izgleda jednako besmisleno! 3dnos smisla spram znaenja sad$i neke veoma neobine potekoe koje su dovoljne da poka$u kako teorija koja do njih dovodi mora biti pogrena! Dada $elimo govoriti o smislu nekog oznaavajueg izraza, u opreci spram znaenja, najlaki nain da to uinimo je pomou jednostrukih navodnika! "ako ka$emo: redite mase sunevog sustava je neka toka, a ne oznaavajua slo$evina& ' redite mase sunevog sustava' je oznaavajua slo$evina, a ne neka toka! Eli opet: Prvi stih HraFeve Elegije izrie tvrdnju! 'Prvi stih HraFeve Elegije' ne izrie tvrdnju! 5zevi tako bilo koji oznaavajui izraz, recimo 6, $elimo razmotriti odnos izme)u 6 i '6', a razlika izme)u to dvoje nalazi se u gore navedenim primjerima! Za poetak ka$imo da kada nai)emo na 6, govorimo o znaenju, a kada nai)emo na '6' govorimo o smislu! 3dnos smisla i znaenja nije tek jezike naravi, ve mora postojati i logiki odnos kojeg iskazujemo rekavi da smisao oznaava znaenje! 4o, potekoa s kojom se suoavamo sastoji se u tome da ne mo$emo istovremeno zadr$ati vezu smisla i znaenja, i ujedno ih sprijeiti da budu jedno te isto& pored toga, smisao se ne mo$e proniknuti drugaije nego pomou oznaavajuih izraza! "o se doga)a na sljedei nain! Pretpostavimo da jedan izraz 6 ima oboje < i smisao i znaenje! Ali ako govorimo o 'smislu 6' dobit emo smisao znaenja /ako ga uope ima%! ' misao prvog stiha HraFeve Elegije' je isto to i ' misao 9Zvona mrenja tren u no tiho zvone9', ali nije isto to i ' misao 9prvog stiha HraFeve Elegije9'! "ako

1+ %ve, naime, rabim kao sinonime.

1?
da bismo dobili smisao koji tra$imo, ne govorimo o 'smislu 6', nego o 'smislu 969', a to je isto to i samo '6'! Esto tako 'znaenje 6' ne predstavlja ono znaenje koje tra$imo, ve, ako uope neto znai, predstavlja neto to oznaava ono to je oznaeno znaenjem koje tra$imo! 4a primjer, neka '6' bude 'oznaavajua slo$evina koja se nalazi u drugom od navedenih primjera'! "ako, 6 L 'prvi stih HraFeve Elegije', a znaenje 6 L Zvona mrenja tren u no tiho zvone! Ali ono to smo tra$ili kao znaenje 6 bilo je 'prvi stih HraFeve Elegije'! "ako nismo uspjeli u svojem nastojanju! Potekoa oko smisla oznaavajue slo$evine mo$e se izraziti ovako: 3nog trenutka kada slo$evinu stavimo u propoziciju, propozicija je o znaenju& ako 'smisao 6' uinimo subjektom propozicije, subjekt e biti smisao znaenja, /ako ga uope ima%, to se ne tra$i! "o nas navodi da zakljuimo kako prilikom razlikovanja smisla i znaenja uvijek imamo posla sa smislom: smisao ima znaenje i on je slo$en! 4e postoji nita drugo osim smisla kojeg se mo$e nazvati slo$enim i rei da istovremeno ima i smisao i znaenje! 3vdje je ispravno rei da poneki smisao ima znaenje! #e)utim, to samo istie nau potekou oko smisla! Pretpostavimo da je 6 naa slo$evina! "ada treba rei da je 6 smisao te slo$evine! 4o ipak, gdjegod se 6 zatekne bez jednostrukih navodnika, ono to smo rekli nije istinito za smisao, ve samo za znaenje& kao kada ka$emo: redite mase sunevog sustava je neka toka! +akle, kada govorimo o samom 6, tj! kada dajemo propoziciju o smislu, na subjekt nije 6, nego neto to oznaava 6! "ako '6' koje rabimo kada $elimo govoriti o smislu, nije smisao, nego ono to oznaava smisao! 3sim toga, 6 ne smije biti sastavni dio slo$evine /kao to je to u 'smisao 6'%, jer ako se 6 nalazi u slo$evini, radit e se o njegovom znaenju, a ne o njegovom smislu! Povratnog opet puta od znaenja k smislu nema, budui da svaki objekt mo$e biti oznaen neogranienim brojem razliitih oznaavajuih izraza! "ako se ini da su '6' i 6 razliita bia, utoliko to '6' oznaava 6! Ali to ne mo$e biti objanjenje, jer odnos '6' spram 6 ostaje potpuno zagonetan! Hdje emo nai oznaavajuu slo$evinu '6' koja oznaava 6K 3sim toga, kad se 6 zatekne u propoziciji onda se ne radi samo o znaenju, kao to emo vidjeti u narednom odlomku! #e)utim, iz ovoga slijedi da je 6 samo znaenje, budui da smo smisao potpuno pripisali '6'! 6ijelo razlikovanje izme)u smisla i znaenja je jedan nerazumljiv vor koji nam pokazuje da je dotina teorija pogreno zamiljena!

11
2injenica da je i smisao relevantan kada se oznaavajui izraz zatie u propoziciji ,ormalno je dokazan problemom o piscu JaverleFa! Propozicija ' cott je pisac JaverleFa' posjeduje neko svojstvo koje ne postoji u propoziciji ' cott je cott', recimo svojstvo za koje je Heorg E=! htio znati da li je istinito! Prema tome, ne radi se o jednakim propozicijama! toga, smisao 'pisac JaverleFa' pored znaenja tako)er mora biti relevantan, ako se priklanjamo tom gleditu kojem ovo razlikovanje pripada! 4o, kao to smo vidjeli, dokle god se sla$emo s tim gleditem prisiljeni smo samo znaenje dr$ati relevantnim! Zbog toga takvo gledite mora biti naputeno! Preostaje nam pokazati kako e navedeni problemi biti rijeeni u svjetlu teorije predoene na poetku ovog teksta! Prema gleditu koje zastupam, oznaavajui izraz je zapravo dio reenice koji poput mnogih pojedinanih rijei nema nikakvo znaenje sam po sebi! Ako ka$em ' cott je bio ovjek' to je tvrdnja u obliku '7 je bio ovjek' koja ima ' cott' za svoj subjekt! Ali ako ka$em 'pisac JaverleFa je bio ovjek', to nije tvrdnja u obliku '7 je bio ovjek' i nema 'pisac JaverleFa' za svoj subjekt! Pokrativi tvrdnju iznesenu na poetku ovog teksta, umjesto 'pisac JaverleFa je bio ovjek' mo$emo staviti sljedee: 'Bedno i samo jedno bie napisalo je JaverleF, a to bie bilo je ovjek'! /"o nije tako strogo miljeno kao ranije iznesena tvrdnja, ali ovako je lake pratiti%! 3penito govorei, ako pretpostavimo da je pisac JaverleFa imao svojstvo F, onda ono to $elimo rei jednako je ovome: 'Bedno i samo jedno bie napisalo je JaverleF, a to bie imalo je svojstvo F'! 3bjanjenje znaenja upravo slijedi! Ako se 'pisac JaverleFa' tako protumai, svaka propozicija u kojoj se zatekne, primjerice ' cott je pisac JaverleFa', /tj! ' cott je jednak piscu JaverleFa'%, bit e: 'Bedno i samo jedno bie napisalo je JaverleF, a cott je jednak tom biu', ili ako to preokrenemo u potpuno izvedeni oblik: '4ije uvijek la$no za 7 da je 7 napisao JaverleF, da je uvijek istinito za F da, ako je F napisao JaverleF, F je jednako 7, i cott je jednak 7'! "ako ako je '6' oznaavajui izraz, mo$e se dogoditi da postoji jedno bie 7, /a ne mo$e biti vie nego jedno%, za koje bi propozicija '7 je jednako 6' bila istinita, ukoliko se ova propozicija protumai kao gore! +alje mo$emo rei da je bie 7 znaenje izraza '6'! "ako je cott znaenje od 'pisac JaverleFa'! '6' u jednostrukim navodnicima bit e puki izraz, a ne neto to bi se moglo nazvati

12
smislom! Ezraz sam za sebe /per se% nema smisla, jer svaka propozicija u kojoj se zatekne pri potpunom izvo)enju nee sadr$ati taj izraz koji je onda ralanjen! Problem o znati$elji Heorga E=! sada izgleda kao da ima sasvim jednostavno rjeenje! Propozicija ' cott je pisac JaverleFa' koja je u svojem neskraenom obliku napisana u prethodnom odlomku, ne sadr$i takav sastavni dio kao to je 'pisac JaverleFa', kojeg mo$emo zamijeniti sa ' cott'! "o nije u sukobu sa istinitou zakljuka koji proizlazi iz govornog zamjenjivanja 'pisac JaverleFa' sa ' cott', dokle god 'pisac JaverleFa' ima ono to nazivam prvotnim pojavljivanjem /primarF occurence% u razmatranoj propoziciji! .azlika izme)u prvotnih i drugotnih pojavljivanja oznaavajuih izraza izgleda ovako:

Dada ka$emo: 'Heorg E=! je htio znati da li je to<i<to', ili kada ka$emo '"o<i<to je zaudno' ili '"o<i<to je istinito' itd!, ovo 'to<i<to' sadr$i oznaavajui izraz! #o$emo ili iskljuiti taj oznaavajui izraz iz podre)ene propozicije 'to<i<to', ili iz cijele propozicije u kojoj je to<i<to tek jedan dio! Ez toga slijede razliite propozicije! 4auo sam da je jedan razdra$ljiv brodovlasnik nekom poznaniku koji je prvi puta vidio njegov brod i rekao: '#islio sam da je va brod vei nego to je', odvratio: '4e, moj brod nije vei nego to je'! 3no to je poznanik mislio bilo je: '+u$ina koju sam ja mislio da va brod ima, vea je od du$ine koju va brod doista ima'! misao koji mu je pridodat je: 'Ba sam mislio da je du$ina vaeg broda vea od du$ine vaeg broda'! 4o, vratimo se Heorgu E=! i JaverleFu! Dada ka$emo: 'Heorg E=! je htio znati da li je cott pisac JaverleFa', pod time mislimo 'Heorg E=! htio je znati da li je jedan jedini ovjek napisao JaverleF i da li je cott taj ovjek'! Ali tako)er mo$emo misliti i ovo: 'Bedan jedini ovjek napisao je JaverleF i Heorg E=! htio je znati da li je cott taj ovjek'! 5 potonjem sluaju 'pisac JaverleFa' ima prvotno pojavljivanje, a u prvom drugotno pojavljivanje! Potonja se propozicija mo$e iskazati kao 'Heorg E=! je htio znati, s obzirom na ovjeka koji je napisao JaverleF, da li je taj ovjek cott'! "o bi bilo istinito ako bi, na primjer, Heorg E=! u daljini ugledao cotta i pitao: '+a li je to cottK' +rugotno pojavljivanje oznaavajueg izraza mo$e se odrediti kao ono u kojem se dotini izraz nalazi u propoziciji P, to jo uvijek ini tek dio cijele propozicije koju razmatramo, dok e se zamjena oznaavajueg izraza odraziti na P, a ne u cijeloj propoziciji koju razmatramo! 5 jeziku je veoma teko izbjei neodre)enost u tome radi li se o prvotnom ili drugotnom

1.
pojavljivanju, no nita nam ne kodi na to pripaziti! 5 simbolikoj logici to je, dakako, jednostavno izbjei! .azlika izme)u prvotnih i drugotnih pojavljivanja tako)er nam omoguuje da iza)emo nakraj s pitanjem da li je sadanji kralj Francuske elav ili nije, i uope sa logikim statusom oznaavajuih izraza koji nita ne oznaavaju! Ako je '6' oznaavajui izraz, a recimo da 'taj pojam ima svojstvo F', onda '6 ima svojstvo Z' znai 'samo jedan pojam ima svojstvo F, a onda i svojstvo Z' -?! Ali ako svojstvo F ne pripada niti jednom pojmu, ili nekoliko njih, onda slijedi da je '6 ima svojstvo Z' la$no za sve vrijednosti Z! "ako 'sadanji kralj Francuske je elav' je zasigurno la$no& i 'sadanji kralj Francuske nije elav' je la$no, ukoliko predstavlja: 'Postoji neko bie koje je trenutno kralj Francuske i nije elavo', ali je istinito ako znai: ':a$no je da postoji neko bie koje je trenutno kralj Francuske, koje je elavo'! +akle, 'kralj Francuske nije elav' bit e la$no ako je 'kralj Francuske' u prvotnom polo$aju, a istinito ako je u drugotnom! "ako e sve propozicije u kojima 'kralj Francuske' ima prvotni polo$aj biti la$ne, dok e nijekanja tih propozicija biti istinita, jer u njima 'kralj Francuske' ima drugotni polo$aj! 4a taj smo nain izbjegli zakljak da kralj Francuske nosi periku! ada mo$emo vidjeti kako nijekati postojanje takvog objekta poput razlike izme)u A i I u sluaju kada se A i I ne razlikuju! Ako se A i I razlikuju, postoji jedno jedino bie 7 takvo da je '7 je razlika izme)u A i I' istinita propozicija! Ako se A i I ne razlikuju, ne postoji takvo bie poput 7! 5 skladu s upravo izlo$enom predstavom znaenja 'razlika izme)u A i I' ima znaenje kada se A i I razlikuju, ali ne i u drugim sluajevima! 3va razlika odnosi se na istinitu ili la$nu propoziciju openito! Ako 'a . b' predstavlja 'a je u relaciji . spram b', onda kada je a . b istinito, bie poput relacije . izme)u a i b postoji! Dada je a . b la$no, takvo bie ne postoji! "ako iz svake propozicije mo$emo stvoriti oznaavajui izraz koji oznaava neko bie ako je propozicija istinita, ali ne oznaava bie ako je propozicija la$na!

1* %vo nije stro0e, ve

kra e tumaenje.

1)
Primjerice, istinito je da se Zemlja okree oko unca, /barem emo tako pretpostaviti%, a la$no je da se unce okree oko Zemlje! Ez toga slijedi da 'obrtaj Zemlje oko unca' oznaava neko bie, dok 'obrtaj unca oko Zemlje' ne oznaava nikakvo bie! -@ ada se na zadovoljavajui nain mo$e baviti cijelim spektrom nebia /non<entities%, kao to su 'okrugli kvadrat', 'prvi parni broj osim (', 'Apolon', 'Mamlet' itd! ve su to oznaavajui izrazi koji nita ne oznaavaju! Propozicija o Apolonu predstavlja ono to emo dobiti kada Apolon zamijenimo sa pojmom na kojeg nam ukazuje .jenik mitologije, recimo: 'bog unca'! ve propozicije u kojima se nalazi Apolon trebaju se tumaiti prema gore navedenim pravilima za oznaavaje izraze! Ako 'Apolon' ima prvotni polo$aj, ta propozicija u kojoj se nalazi bit e la$na! Ako je pak u drugotnom polo$aju, propozicija mo$e biti istinita! "ako i 'okrugli kvadrat' predstavlja 'postoji jedno jedino bie 7 koje je okruglo i etvrtasto i to je bie okruglo', to je la$na propozicija, a ne, kao to #einong tvrdi < istinita! '4ajsavrenije bie ima sve savrenosti& postojanje je savrenost& stoga najsavrenije bie postoji' bit e: 'Postoji jedno jedino bie 7 koje je najsavrenije& to bie ima sve savrenosti& postojanje je savrenost& stoga to bie postoji'! Dao dokaz neka nam poslu$i nedokazanost tvrdnje 'postoji jedno jedino bie 7 koje je najsavrenije'! -C Hosp! #ac6oll /#ind, 4! , br! ;8 i ;;, str 8G-% dijeli jedinke na dvije vrste, postojee i nepostojee /real and unreal%! Zato on odre)uje nultu klasu kao klasu koja se sastoji od samih nepostojeih jedinki! "o pretpostavlja da izrazi kao to je 'sadanji kralj Francuske', koji ne oznaavaju neku postojeu jedinku, svejedno oznauju neku jedinku, iako nepostojeu! "o je u stvari #einongova

1= "ropozicije iz kojih su izvedena takva bi a niti su jednaka tim bi ima, niti propozicijama koje tvrde postojanje takvih bi a. 1> Argument koji bi dokazao istinitost tvrdnje da sva bi a klase najsavrenijih :i a postoje, mogao bi se namaknuti. ,ako6er se mo0e &ormalno dokazati da ta klasa ne mo0e imati vie od jednoga lana. Ali razumjevi ovu odredbu savrenosti kao svojstvo svih pozitivnih predikata, mo0e se jednako &ormalno dokazati da ta klasa nema niti jedan lan.

15
teorija, za koju smo pokazali razloge zato je valja odbaciti, budui da je u sukobu sa zakonom proturjeja! naom teorijom oznaavanja mo$emo smatrati da nepostojee jedinke ne postoje, pa je tako nulta klasa ona klasa koja ne sadr$i lanove, a ne klasa koja sadr$i nepostojee jedinke! =a$no je promotriti posljedice koje naa teorije stvara na tumaenje odredbi izvedenih pomou oznaavajuih izraza! =eina matematikih odredbi ovakve je vrste& primjerice, 'm<n predstavlja onaj broj koji dodan n, daje m'! "ako odredba m<n predstavlja isto to i neki oznaavajui izraz! #e)utim, slo$ili smo se da oznaavajui izrazi odvojeno nemaju znaenja! toga je odredba zapravo trebala glasiti: ' vaka propozicija koja sadr$i m<n predstavlja propoziciju koja slijedi iz zamjenjivanja 9m<n9 sa 9onaj broj koji dodan n daje m9'! Proizlazea propozicija tumai se prema ranije danim pravilima za tumaenje propozicija iji govorni iskazi sadr$e neki oznaavajui izraz! 5 sluaju u kojem su m i n takvi da postoji jedan jedini broj 7 koji dodan n daje m, postoji i neki broj 7 koji mo$e zamijeniti m <n u svakoj propoziciji koja sadr$i m<n, bez izmjene istinitosti ili la$nosti propozicije! kojima 'm<n' ima prvotni polo$aj su la$ni! 5potrebljivost jednakosti objanjena je gornjom teorijom! Ezvan knjiga o logici nitko nikada nee rei '7 je 7', iako su tvrdnje o jednakosti esto dane u obliku ' cott je pisac JaverleFa ili 'ti jesi ovjek'! misao takvih propozicija ne mo$e biti iznesen bez pojma o jednakosti, iako to nisu jednostavni iskazi da je cott jednak nekom drugom pojmu < piscu JaverleFa, ili da je ti jesi jednak drugom pojmu < ovjeku! 4ajkraa tvrdnja ' cott je pisac JaverleFa' ini se da e biti ' cott je napisao JaverleF& i uvijek je istinito za F da ako je F napisao JaverleF, F je jednak cottu'! 4a taj nain jednakost je prisutna u ' cott je pisac JaverleFa'! 5pravo je zbog takvih sluajeva dobro ustvrditi jednakost! Bedan zanimljiv uinak gore iznesene teorije oznaavanja je sljedei! Dada postoji neto u to nemamo neposredan uvid, ve jedino odredbu izvedenu oznaavajuim izrazima, tada propozicije u koje je ta stvar uvedena pomou oznaavajuih izraza ne sadr$e uistinu samu tu stvar kao sastavni dio, ve umjesto toga sadr$e sastavne dijelove iskazane s nekoliko rijei tog oznaavajueg izraza! (G "ako u svakoj propoziciji koju mo$emo pojmiti, /tj! ne samo u svim propozicijama u kojima mo$emo ustvrditi istinitost ili la$nost, ve u svim koje uope mo$emo zamisliti%, svi sastavni dijelovi su odista vi ostali sluajevi u

2? (idi &usnotu br. 21. !".#.$

1+
bia u koja imamo neposredni uvid! (- "akve stvari poput materije /u smislu u kojem se materija razumije u ,izici% ili misli drugih ljudi poznate su nam kroz oznaavajue izraze u koje nemamo uvida, ali ih znamo kao neto sa takvim i takvim svojstvima! toga, iako mo$emo uobliiti propozicijske

,uncije 6/7% koje sadr$e takve i takve djelie materije ili misli te<i<te osobe, mi nemamo uvida u propozicije koje potvr)uju one stvari koje znamo da moraju biti istinite, budui da dotina zbiljska bia ne mo$emo pojmiti! 3no to znamo je da '"aj<i<taj ima misli takvih<i<takvih svojstava', ali ne znamo da 'A ima takva<i<takva svojstva', gdje je A misao koja je u pitanju! 5 takvom sluaju znamo svojstva neke stvari i bez uvida u samu tu stvar, a iz toga slijedi < i bez znanja o bilo kakvoj propoziciji koja kao sastavni dio sadr$i samu tu stvar! 3 mnogim drugim posljedicama stanovita kojeg sam zastupao nita vie neu rei, nego u jo samo zamoliti itaoca da ne do)e u iskuenje da ospori to stanovite samo zbog njegove prividno pretjerane slo$enosti, prije no to sam pokua izgraditi svoju teoriju znaenja! =jerujem da e ga takav pokuaj uvjeriti da, kakva god istinita teorija bila, ona ne mo$e posjedovati jednostavnost koja bi se isprva mogla oekivati!

Preveo s engleskoga: Pavel Hregori

21 %vdje se najvjerojatnije radi o tiskarskoj greci, jer se iz konteksta ini da je u reenici isputena negacija. 3ijela reenica !ispustivi umetnutu reenicu u zagradi$ glasiE ",hus in ever7 proposition that @e can apprehend, all the constituents are F!not"F reall7 entities @ith @hich @e have immediate acGuaintance." Hedino je tako mogu e posti i sklad s reenicom s poetka pasusa, !&usnota br. 2?$, a na to ukazuje i poetak naredne reenice. !".#.$