UPRAVLJANJE BANKARSKIM RIZICIMA Sarajevo, aprila 2010.

Sadraj UVOD............................................................................ .............................. 1. POJAM I PODJELA RIZIKA........................ ........................................... 2. RIZIK LIKVIDNOSTI................ ............................................................... 2.1. Upravljanje rizikom likvidnosti............................................................ .. 2.2. Bazelska naela i smjernice upravljanja rizikom likvidnosti............... .. 2.3. Zakonska regulativa..................................................... ....................... 3. RIZIK SOLVENTNOSTI................................... .................................................. 4. RIZIK KAMATNE STOPE....... ........................................................................... 4.1. Oblici kamatnog rizika......................................................... ................ 4.1.1. Rizik rone neusklaenosti.................................. ....................... 4.1.2. Rizik krive prihoda.............................. ........................................ 4.1.3. Temeljni rizik.................. ............................................................. 4.1.4. Rizik opcij e............................................................................... .. 4.2. Upravljanje kamatnim rizikom u bankama.................................. ......... 4.2.1. ALM koncept.................................................... ........................... 4.3. Modeli mjerenja kamatnog rizika................ ......................................... 4.3.1. Revalorizacioni model.......... ...................................................... 4.3.2. Model ronosti...... ...................................................................... 4.3.3. Du racioni model................................................................... ....... 4.4. Strategija zatite banaka od kamatnih rizika......................... .............. 4.4.1. SWAP aranmani.............................................. ......................... 6. DEVIZNI RIZIK...................................... ............................................................. 6.1. Pojam devizno g rizika........................................................................ .. 6.2. Upravljanje deviznim rizikom............................................ ................... 6.3. Odluka o minimalnim standardima za upravljanje deviznim rizikom banke.................................................................. ............................... 7. RIZIK CIJENE................................. ................................................................... 8. OPERATIVN I RIZICI........................................................................ .................. 8.1. Pojam i klasifikacija................................... .......................................... 8.2. Upravljanje operativnim rizicima .......................................................... 8.3. Zatita od operati vnih rizika................................................................. 9. RIZIK ZEMLJE.................................................................... ............................... ZAKLJUAK......................................... ................................................................ LITERATURA..... ................................................................................ ................... 3 4 5 5 7 8 10 11 11 12 12 12 12 13 14 14 15 15 15 16 17 18 18 19 20 23 24 24 26 27 29 31 32 2

UVOD Pri pisanju ovog rada bilo je relativno teko napraviti najbolji koncept, prevasho dno zbog toga to je tema jako obimna. Ipak, miljenja smo da napravljeni koncept ra da upravo na koncizan nain ukazuje na poslovanje banaka u uslovima rizika i neizv jesnosti. U prvom dijelu razmotren je sam pojam te podjela bankarskih rizika. Sl jedea cjelina obuhvata rizik likvidnosti, pojam, upravljanje i zatitu. Naravno jak o je bitno bilo posvetiti panju zakonskoj regulativi te savremenom upravljanju ov im rizikom bazelskim naelima. Naravno, nije bilo mogue izostaviti i rizik solventn osti koji je obraen u treem dijelu Rizik kamatne stope, koji je predstavljen u etvr tom podnaslovu, je rizik sa kojim se banke susreu najvie u poslovanju sa vrijednos nim papirima, ali i kod operacija sa datim ili, pak, primljenim kreditima. U pet om podnaslovu obraen je devizni rizik. Tu je malo vie panje posveeno upravljanju ovi m rizikom, te zakonskoj regulativi u Federaciji. Potom je neto reeno o riziku cije ne kao i operativnim rizicima, upravljanju te zatiti od istih. I na samom kraju, posljednji podnaslov, odnosi se na rizik zemlje, koji se rjee spominje, ali ipak banke se sa njim susreu, kako kod nas, tako i u svijetu. Osnovni cilj ovog rada, bio je, na detaljan, ali i jasan nain objasniti kako to izgleda bankarsko poslova nje sa aspekta rizika sa kojima se banke susreu, to smo, nadamo se i uspjeli postii . 3

1. POJAM I PODJELA RIZIKA Sa pojmom rizika jako se mnogo susreemo u svakodnevnom ivotu. Rizik bi mogao preds tavljati neku opasnost, gubitak. Jedna od definicija, neto vie usmjerena na finans ije, glasi: Mogunost materijalnog i/ili nematerijalnog gubitka. Pojam rizika u irem znaenju oznaava i pojam opasnosti.1. Pojam rizika u bankarstvu, ali i u drugim fin ansijskim institucijama oznaava izmeu ostalog i mogunost finansijskog gubitka koji moe imati mnotvo uzroka. Razum nam nalae da rizik treba izbjegavati, meutim bez rizi ka nema profitabilnog poslovanja. ta onda uiniti? Ako posmatramo osiguranja, banke , investicione fondove, svi oni se susreu sa rizikom. Njihov zadatak jeste pravil no ga usmjeravati i upravljati njime, kako bi prije svega iskoristili sve predno sti poslovnog poduhvata, a gubitke sveli na minimum. Peter Rose i Sylvia Hudgins u svojoj knjizi istiu da se banke susreu sa sljedeim rizicima:2 1. kreditni rizik vjerovatnoa da e pasti vrijednost nekih sredstava, naroito zajmova, i da e moda posta ti bezvrijedni; 2. rizik likvidnosti opasnost od nedostatka likvidnih sredstava; 3. trini rizik podrazumijeva nestabilnost trinih vrijednosti elemenata bilansa stan ja banke; 4. rizik kamatne stope uticaj promijena visine kamatne stope na novane tokove banke; 5. rizik zarade mogunost ostvarivanja dovoljnog iznosa prihoda da b i se pokrili trokovi u jednoj banci; 6. kapitalni rizik rizik kojem je izloen dugo roni opstanak banke. U ovom seminarskom radu naglasak e biti na slijedeim vrstama b ankarskih rizika: riziku likvidnosti, riziku solventnosti, riziku kamatne stope, deviznom riziku, riziku cijene, riziku trita te riziku zemlje. 1 2 Andrijaevi, dr. Sanja i Rai libar, Tatjana, Rjenik osiguranja, str. 386. Rose, Peter Hudgins, Sylvia, Bankarski menadment i finansijske usluge, Data status, Beograd, 2005. godina, str. 160. 4

2. RIZIK LIKVIDNOSTI Likvidnost predstavlja sposobnost i spremnost finansijske organizacije da izvrava preuzete obaveze o rokovima njihovog dospijea dok rizik likvidnosti predstavlja mogunost nastanka problema za finansijsku organizaciju uslijed nelikvidnosti. Izv ori rizika likvidnosti su najee drugi rizici i to kreditni ili trini. Pored ova dva r izika, kao osnovnih uzroka za lou likvidnost banke, mogu se pojaviti i drugi razl ozi kao to su3: rona i valutna neusaglaenost pozicija aktive i pasive u bilansu nja, uvoenje novih usluga bez prethodne iscrpne procjene potencijalnih uticaja na likvidnost, nagli rast izloenosti banke rizicima po osnovu vanbilansnih pozicija , nagli rast aktive koji se oslanja na promjenjljivu depozitnu strukturu, trend pada poslovne dobiti u odreenom vremenskom periodu. Gubljenjem likvidnosti tj. pojaanim uticajem rizika likvidnosti banka ne gubi sam o novac, ona gubi reputaciju, klijente to u krajnjoj liniji moe dovesti i do sankc ija od strane regulatornih organa. Za jednu banku, jako je bitno da ima odgovara juu strukturu bilansa stanja, aktive, ali i pasive, koja joj omoguava nesmetano i sigurno poslovanje. 2.1. Upravljanje rizikom likvidnosti Najbitniji segment upravljanja i zatite bana ka od rizika likvidnosti jeste stalno mjerenje i praenje same likvidnosti banke. Na taj nain, rizik se moe na vrijeme uoiti te se moe sprovesti adekvatna zatita. Jeda n od naina za mjerenja i upravljanje ovim rizikom jeste stalno praenje gapa likvid nosti to e biti objanjeno u nastavku. Drugi nain mjerenja likvidnosti jeste indeks l ikvidnosti koji mjeri veliinu mogueg gubitka banke u sluaju nagle prodaje imovine u odnosu na normalnu trinu cijenu koju bi ista imovina mogla postii. to je vea razlika izmeu stvarne cijene i cijene koju imovina moe postii u sluaju iznenadne prodaje to je manja likvidnost banke tj. vei je rizik likvidnosti banke. Takoer, postoji i n ain mjerenja likvidnosti banke prema modelu planiranja rizika likvidnosti LaR (Li quidity at Risk). Ovakav nain planiranja likvidnosti trebalo bi vriti uz tri pretp ostavke i to 3 http://www.ubs-asb.com/s/bankarstvo/2008/matic_5-6.pdf , pristupljeno 06.04.2009 . godine 5

pretpostavke normalnih ekonomskih uslova, uslova krize likvidnosti i opte trine kri ze. Pomou ovog modela banka lake moe moe predvidjeti, a samim tim i upravljati ovim rizikom. Pored tri spomenuta jo jedan nain mjerenja rizika likvidnosti jesu indika tori likvidnosti i to: pokazatelj pozicije gotovine, pokazatelj ukupnih depozita , pokazatelj depozita te pokazatelj rezervi. Nakon mjerenja likvidnosti banke i sagledavanja svih bitnih segmenata poslovanja , u sluaju potrebe za dodatnom likvidnou banka moe istu obezbijediti na vie naina:4 ravljanjem aktivom uticaj na veliinu likvidne aktive, npr. pretvaranje manje likv idnih oblika imovine u novac; upravljanjem pasivom poveanje obaveza u situacijama nelikvidnosti novim zaduivanjem na tritu kapitala, povlaenjem depozita komitenata; upravljanjem aktivom i pasivom kombinacija prethodne dvije metode. Kod upravljan ja rizikom likvidnosti jako je bitno obratiti panju na balans izmeu zadovoljenja p otreba za likvidnou i oportunitetnih trokova prevelike likvidnosti s obzirom da ban ka u tom sluaju umjesto dranja vika likvidnih sredstava ista moe plasirati na finans ijska trita te na osnovu toga stei zaradu. Najbolja zatita po pitanju rizika likvidn osti jeste u pripremi planova vezanih za budunost, a taj proces naziva se projekt ovanje likvidnosti. Projektovanje likvidnosti sastoji se u praenju kretanja depoz ita i kredita te utvrivanju trenda kretanja stope njihovog rasta i njenog projekt ovanja za budunost. Nakon to se procjene obave utvruju se odreeni gapovi likvidnosti tj. razlike izmeu stopa rasta depozita i kredita. U zavisnosti od veliine tih gap ova banke prave planove pribave i strukture potrebnih sredstava za budunost. Post oje dvije osnovne determinanate koje utiu na projektovanje likvidnosti, a to su oe kivano kretanje kamatnih stopa te duina predvienog gapa. Po pitanju kamatnih stopa , moemo rei da e banka koristiti vie kratkoronih sredstava ako smatra da e kamatne sto pe pasti. Naime, njihov cilj je izvriti refinansiranje po niim kamatnim stopama, a to, u dogledno vrijeme, mogu uiniti koristei kratkorona sredstva. Takoer, oni e kori stiti dugorona sredstva onda kada smatraju da e kamatna stopa rasti upravo iz razl oga da trenutnu, niu, kamatnu stopu na odreeni nain fiksiraju. Kada je u pitanju vr ijeme projektovanog gapa postupci su 4 ivko, Igor, Slijepevi, Sunana, Upravljanje rikikom likvidnosti banaka u tranzicijski m dravama, Ekonomski anali br. 168, str. 141, mart 2006. godine 6

oiti. Naime, to je period projektovanog gapa dui to e se banka orjentisati na pribav ljanje dugoronih sredstava. U sluaju kraeg projektovanog gapa radi se o obrnutoj si tuaciji. Sam rizik likvidnosti najee je posljedica izloenosti banke nekom drugom riz iku, a strategija upravljanja rizikom likvidnosti sastavni dio strategije upravl janja ostalim rizicima. Adekvatno upravljanje i zatita od ostalih rizika umnogome doprinosi i stabilnoj likvidnosti banke. 2.2. Bazelska naela i smjernice upravlj anja rizikom likvidnosti Bazelski odbor za superviziju banaka odreuje osnovne pri ncipe, smjernice i standarde za djelotvornu superviziju banaka. Banke u naoj zeml ji su veinom prihvatile ove smjernice i usjeno ih implementiraju, jednim dijelom i zbog toga to kompanije majke posluju na razvijenim, zapadnim tritima i samim tim n jihovi zakoni zahtjevaju apsolutno prihvatanje ovih standarda. Ono to je jako spe cifino za rizik likvidnosti jeste to ne postoje dvije banke na koje bi se mogle pr imjenjivati iste politike i procedure likvidnosti. Upravo zbog toga upravljanje ovim rizikom i zauzima posebno mjesto kod regulacije i supervizije banaka. Bazel ski odbor je izdao dokument pod nazivom Sound Practices for Managing Liquidity in Banking Organizations koji obuhvata osam grupa principa ije osnovne karakterisike su navedene ispod. a. Principi usmjereni razvijanju strukture za upravljanje li kvidnosti Svaka banka ima svoju politiku upravljanja likvidnosti. Ono to je bitno jeste da ta politika bude dobro i uspjeno implemetirana za to treba postojati str uktura koja omoguava efikasnost izvravanja tih politika te fleksibilnost. Struktur a kao takva podrazumijeva ljude, procedure te informacione sisteme koji osigurav aju pravovremene informacije prema banci kao i iz banke prema okruenju. b. Mjeren je i praenje likvidnosti Da bi upravljanje rizikom likvidnosti bilo uspjeno bitno je stalno mjeriti i pratiti novane tokove banke kako bi se na vrijeme mogle uoiti potencijalne opasnosti. Takoer, bitno je provoditi razliite what if scenarije koji e pokazati ispravnost pretpostavki te eventualne mogunosti i ishode. c. Upravljanje pristupom tritu Da bi upravljanje rizikom likvidnosti bilo uspjeno banka mora imat i pristup finansijskim tritima i koristititi isti uspjeno kako bi obezbijedila sred stva ili plasirala viak. Bitno je 7

naglasiti da je u naoj zemlji ovaj princip jako teko ispotovati u cjelosti zbog sta nja kada su u pitanju finansijska trita. d. Alternativno planiranje Jako je bitno da banka uvijek ima alternativne planove za sluajeve kriza likvidnosti koje bi im plemetirala u hitnim sluajevima u kojima prvobitno zamiljenji planovi ne mogu biti sprovedeni. e. Upravljanje deviznom likvidnosti Zbog poslovanja banaka na vie trit a i sa vie valuta jako je bitno da svaka banka ima posebne sisteme mjerenja, praen ja i kontrolisanja glavnih valuta u kojima vri svoje transakcije. Naravno, bitno je da banka ima i posebne strategija za upravljanje valutnim rizikom kada su sve glavne valute u pitanju. f. Interne kontrole za upravljanje rizikom likvidnosti Svaka banka mora imati sisteme interne kontrole i vrednosvanja samih politika li kvidnosti i njihovog efikasnog sprovoenja. g. Uloga objavljivanja podataka o pobo ljanju likvidnosti Jo jedna stavka koja je jako bitna kod upravljanja rizikom likv idnosti jeste to da banka redovno izvjetava javnost kao i svoje velike klijente o svom stanju likvidnosti. Naravno za takve aktivnosti potrebno je imati mehaniza m koji osigurava sprovoenje ovog principa. h. Uloga supervizora Supervizori u svi m zemljama u kojima bankarski sektor posluje po ovim naelima su duni provoditi nez avisno vrednovanje bankarskih strategija, politika, procedura i praksi te zahtje vati od banke da ima efikasan sistem za mjerenje, praenje i kontrolu rizika likvi dnosti. 2.3. Zakonska regulativa Na nivou Federacije Bosne i Hercegovine postoji Odluka o minimalnim standardima za upravljanje rizikom likvidnosti u kojoj su ...propisani minimalni standardi ko je je banka duna da osigura i odrava u procesu upravljanja rizikom likvidnosti...5. Imeu ostalog u navedenoj odluci naglaeno je kako su nadzorni odbor i uprava banke direktno odgovorni za adekvatno osiguranje likvidnosti te kako su duni redovno p ripremati 5 Odluka o minimalnim standardima za upravljanje rizikom likvidnosti banaka, lan 1. , www.fba.ba, pristupljeno 07.04.2009. godine 8

programe koji ukljuuju politike likvidnosti te ih provoditi nadzirati njihovu pri mjenu. Naravno, propisani su i minimumi koje ti programi moraju sadravati. Ono to je najvanije za provoenje politike likvidnosti jeste potivanje principa racionalne diverzifikacije porijekla i rone strukture izvora sredstava i plasmana te uzimanj a u obzir posebno: strukture instrumenata aktive i pasive, velikih stavki pasive , strukturu stabilnih i nestabilnih stavki pasive, stavki pasive banke sa ponovo ugovorenim rokovima dospjea, strukturu i postojanost cijena stavki pasive, valut nu strukturu instrumenata aktive i pasive te raspoloive trine izvore sredstava bank e. Naravno banke su dune usklaivati rokove dospjea stavki aktive i pasive kao i odra vati prosjeni desetodnevni minimum likvidnosti u novanim sredstvima. Ono to je ve sp omenuto, a na to su banke u Federaciji obavezne i po zakonu jeste stalno priprema nje projekcije buduih novanih priliva i odliva za to je jako bitno postojanje adekv atnog informacionog sistema. Pored projekcija potrebno je vriti i planiranje u sl uaju neoekivanih situacija te razradu moguih rjeenja u sluaju loeg stanja likvidnosti banke. Naravno, sve naprijed spomenuto treba biti kontinuirano podvrgnuto intern oj kontroli i reviziji, a izvjetaji o poziciji likvidnosti trebaju biti podnoeni F BA dekadno. Na samom kraju, poredei Bazelske principe i Odluku o minimalnim stand ardima za upravljanje rizikom likvidnosti moemo zakljuiti kako je nee zakonodavstvo zaista u velikoj mjeri naslonjeno na Bazelske principe te samim time potvrujemo tezu kako se Bazelski principi i naela zaista primjenjuju i u bankarskom sektoru nae zemlje. Meutim, u samom procesu upravljanja likvidnou treba imati na umu sposobn ost banke da se zaduuje, njen kreditni rejting kao i kreditnu sposobnost na meuban karskom i ostalim finansijskim tritima. Kada je u pitanju upravljanje rizicima dom ae banke su ipak uskraene za mnogo toga. Dovoljno je spomenuti kako Centralna bank a BiH nema ulogu posljednjeg utoita te kako u naoj zemlji jo uvijek ne postoje adekv atno razvijena finansijska trita koja bi bankama pruila povjerenje i sigurnost posl ovanja. Meutim, neophodno je naglasiti da je u jeku aktuelne finansijske krize, C entralna Banka BiH smanjila stopu obaveznih rezervi na 14% kako bi komercijalnim bankama obezbjedila veu likvidnost. 9

3. RIZIK SOLVENTNOSTI Solventnost je sposobnost banke da svoje ukupne obaveze moe pokriti svojom ukupno m aktivom ija se vrijednost moe potvrditi na tritu, po trinoj cijeni. 6 Ovaj rizik je takoer povezan sa svim ostalim rizicima poslovanja banke. Osnovni zadatak banke j este da definie nivo kapitala koji je potreban da bi se prevazili odreeni rizici. U tome se banke moraju voditi slijedeim: potrebno je u cjelosti shvatiti da svi ri zici stvaraju odreene gubitke i da je jedna od osnovnih funkcija kapitala pokrie o dreenih gubitaka te da zbog toga kapital treba prilagoditi potrebi da se apsorbuj u gubici nastali pod uticajem bilo koje vrste rizika. Basel II, sporazum izmeu ce ntralnih banaka vodeih industrijskih zemalja, ima za zadatak da odredi iznose kap itala koje bi banke tih zemalja trebale da posjeduju u cilju to lakeg suoavanja sa rizikom i njegovog suzbijanja. Takoer, kao i kod likvidnosti i kod solventnosit b anke postoji zakonska regulativa kojom se reguliu nivoi kapitala potrebni za norm alno i kontinuirano poslovanje banke. Odluka o minimalnim standardima za upravlj anje kapitalom banaka regulie odgovornost nadzornog odbora banke kao i uprave te nunost pripremanja i sprovoenja stalnih planova i procedura kojima e se pratiti kva litet i kvantitet kapitala banke. Takoer, naglaeno je kako kapital banke treba da joj omoguava upravljanje preuzetim i potencijalnim rizicima. Pored navedenog u ov oj Odluci definisani su jo i vrste kapitala banke, rizina aktiva, stopa adekvatnos ti kapitala te nain izvjetavanja i kontrole kapitala banaka. 6 Hadi, dr. Fikret i Efendi, Velid, Bankarstvo pregled predavanja i vjebi, str. 184. 10

4. RIZIK KAMATNE STOPE Promjenjive i nepredvidljive kamatne stope s tendencijom porasta zamjenjuju dugo godinje relativno niske, stabilne i predvidive kamatne stope. Prikupljajui depozit e, izvore sredstava I usmjeravanjem u kreditne plasmane, vrijednosne papire i dr uge oblike pozajmica, banke se izlau utjecaju kamatnog rizika. Izloenost kamatnom riziku nastaje zbog promjena kamatnih stopa i rone neusklaenosti plasmana i izvora Kako bi banke uspjeno poslovale, naglaava se potreba za mjerenjem izloenosti banak a kamatnom riziku i pronalaenjem efikasnih naina za upravljanje kamatnim rizikom. 7 Rizik kamatne stope je opasnost od neoekivane promjene vrijednosti duga zbog prom jene vrijednosti nominalnih kamatnih stopa. Kamatni rizik je izuzetno vaan za ban ke, jer promjena kamatne stope na aktivu i pasivu utjee na visinu kamatne mare u p ozitivnom ili negativnom pravcu. Na ovaj nain promjena kamatne stope moe utjecati na profitabilnost i neto imovinu banke. Kamatni rizik je uglavnom vezan za ronu t ransformaciju sredstava jer banke daju kredite sa relativno duim rokovima u odnos u na rokove izvora sredstava. Porast trinih kamatnih stopa bre utie na prilagoavanje kamate koju banke moraju da plate na izvore sredstava nego na prilagoavanje kamat ne stope na kredite. Rizik kamatne stope predstavlja jedan od kljunih finansijski h (trinih) rizika za banke. Kako se banke ne mogu izolirati od utjecaja kamatnog r izika, a da bi se mogle zatiti od nepovoljnih utjecaja kretanja kamatne stope, up rava mora spoznati oblike, odnosno izvore kamatnog rizika. 4.1. Oblici kamatnog rizika Promjene kamatnih stopa utjeu na prihode banaka zbog promjena neto kamatnih prihoda, kamatno osjetljive aktive i operativnih trokova. Uinkovit proces upravljanja rizikom kamatnih stopa u bankama zahtijeva upoznavanj e s oblicima (izvorima) kamatnog rizika. 7 Madura, J. Financial Markets and Institutions, 6th ed., Thomson - South-Western, Ohio, USA, 2002, str. 534-544. 11

Temeljni oblici (izvori) rizika kamatnih stopa kojima se banke izlau jesu:8 1. ri zik rone neusklaenosti (muturity risk, repricing risk) 2. rizik krive prihoda (yie ld curve risk) 3. temeljni rizik (bassis risk) 4. rizik opcije (optionality) 4.1 .1. Rizik rone neusklaenosti Rizik rone neusklaenosti podrazumijeva vremensku neuskl aenost dospijea (za fiksne kamatne stope) i rizik ponovnog vrednovanja kamatnih st opa na imovinu, obveze i izvanbilansne pozicije (za promjenjive kamatne stope). Postojanje rone neusklaenosti izlae zaradu banke i njezinu neto vrijednost (kapital ) neoekivanim promjenama kamatnih stopa. Ako banke finansiraju date dugorone kredi te kratkoronim depozitima, rast kamatnih stopa moe uzrokovati pad zarade. Rast kam atnih stopa umanjuje vrijednost takvih kredita, a s druge strane uzimanje novih depozita po viim kamatnim stopama djeluje na rast trokova banaka. Pad prihoda i ra st trokova imat e za posljedicu smanjenu zaradu banaka. 4.1.2. Rizik krive prihoda Rizik krive prihoda se javlja kao vjerovatnost nepred viene promjene oblika i nagiba krive prihoda, koja djeluje negativno na zaradu il i neto vrijednost banke. Kad bi se banke od promjena vrijednosti desetogodinjih d ravnih obveznica zatitila kratkom pozicijom petogodinjim dravnim obveznicama, iznena dno zauzimanje strmog nagiba krive prihoda moe imati posljedice na poslovanje ban ke. Nagib krive prihoda normalno je rastui, no izmjena nagiba nosi rast kratkoroni h kamatnih stopa nad dugoronim, to u ovom sluaju znai gubitak za banke. 4.1.3. Temeljni rizik Temeljni rizik predstavlja vjerovatnost nepostojanja savren e korelacije prilagoavanja promjenama kamatnih stopa koje se naplauju ili plaaju na razliite finansijske plasmane, a mogu imati utjecaja na poslovanje banke. 8 Basel Committee on Banking Supervision, Principles for the Management and Superv ision of Interest Rate Risk 12

4.1.4. Rizik opcije Rizik opcije je oblik kamatnog rizika koji janju mogunosti koritenja pravom opcije na imovinu kupovinom okova vezanih za pojedine finansijske instrumente ili ugovore, opcijom kupovine ili opcijom prodaje, krediti s pravom dunika u otplatu kredita ili depoziti s mogunou povlaenja. 4.2. Upravljanje kamatnim rizikom u bankama

se ogleda u posto ili prodajom novanih t npr. obveznice s da izvri prijevremen

Temeljni element u ocjeni pouzdanosti i sigurnosti svake banke jest i postojanje sistema upravljanja rizicima kojima se banke izlau. Upravljanje kamatnim rizikom ukljuuje prudencijalno upravljanje strukturom aktive i pasive banke, kako bi se konstantno nadzirao utjecaj koji promjena kamatnih stopa ima na finansijski rezu ltat banke. Zato se praksa kojom banke optimiziraju nain na koji preuzimaju kamat ni rizik, naziva upravljanje rizikom. Sveukupnost napora na upravljanju rizikom kamatnih stopa treba biti pretoena u politiku i procedure upravljanja rizikom kam atnih stopa. Znaenje i posebnosti upravljanja rizikom kamatne stope razlikuju se od banke do banke, a ovisi o: 1. veliini banke 2. prirodi i sloenosti njezinih poz icija aktive i obveza 3. visini njezinih pozicija izloenih riziku kamatne stope 4 . toleranciji banke prema riziku (rizinost profila) Upravljanje kamatnim rizikom banke obuhvata: 1. utvrivanje i provedbu pouzdane po litike kamatnih stopa, 2. razvijanje i primjenu prikladnih tehnika mjerenja izloe nosti pozicija kamatnom riziku, 3. razvijanje i primjenu sistema uinkovitog uprav ljanja kamatnim rizikom, 4. utvrivanje i primjenu procedura kontrole. Da bi sistem upravljanja kamatnim rizikom funkcionirao, potrebno je osigurati pr ikladne informacije kako bi se poduzele prikladne mjere, i to u relativno kratko m vremenu. Ako je potrebno vie vremena za identificiranje rizika i poduzimanje mj era za njegovo uklanjanje ili izbjegavanje, banci prijete vei gubici u poslovanju . Kontrola procesa upravljanja kamatnim rizikom u banci trebala bi biti povjeren a internoj kontroli koja 13

revidira poslovanje odbora za upravljanje aktivom i pasivom, riznice i drugih or ganizacijskih odjela. Temeljna pretpostavka u upravljanju kamatnim rizikom je inj enica da se kamatne stope stalno mijenjaju. Upravljanje kamatnim rizikom trai jas no razumijevanje veliine rizika kojem su banke izloene i utjecaja promjene kamatni h stopa na rizinu poziciju. Upravo iz tih razloga, upravljanje aktivom i pasivom moe se definirati kao stvaranje najboljeg mogueg izbora trade off izmeu povrata i riz ika. Zapravo se upravljanje aktivom i pasivom banke moe svesti na dvije fraze maks imizirati profit i minimizirati rizik. Savremeni nain upravljanja upravljanja aktivo m i pasivom poslovnih banaka, te time i rizikom kamatne stope, naziva se ALM kon ceptom (Asset and Liability Management). S obzirom na njegovu vanost, i injenicu d a je ovaj koncept nezaobilazan u upravljanju rizikom svake banke, u nastavku emo ukratko objasniti ovaj model u kontekstu upravljanja kamatnim rizikom. 4.2.1. ALM koncept Ukoliko se posmatra strategijski nivo poslovne banke, tada je menadment banke u obavezi da prati globalnu poziciju svih rizika, pa tako i kama tnog, uz primjenu ALM koncepta. Upravljanje aktivom i pasivom putem ALM koncepta znai odreivanje prihvatljivog odnosa kamatne izloenosti u odnosu na kapital banke. Operativni nivo praenja kamatnih stopa podrazumijeva praenje kratkoronog I dugorono g rizika kamatnih stopa koji se vri analizom jaza (gap-a) I analizom senzitivnost i. U uslovima kada se oekuje porast kamatnih stopa, menadment banke koristi ALM ko ncept, poveava kamatno osjetljivu aktivu u odnosu na kamatno osjetljivu pasivu. Z a ALM se moe rei da je u posljednje tri decenije doivio punu primjenu i dinamian raz voj. U poetku je ovaj upravljaki koncept predstavljao upravljanje aktivom banke, d a bi kasnije preao i na upravljanje pasivom. Koncept ALM-a se u primjeni pokazao kao adekvatan odgovor na rizike i neizvjesnosti. Ovaj koncept je omoguio da banke aktivnije koriste svoje ukupne obaveze i plasmane radi breg reagovanja na promje ne koje su se pojavljivale na finansijskom tritu. Uvodenjem i primjenom ALM-koncep ta stvorene su fleksibilnije bankarske strukture, koje su u stanju da se bre pril agode svim potencijalnim promjenama na finansijskom tritu. 14

4.3. Modeli mjerenja kamatnog rizika Prema prof. iroviu, postoje tri modela mjeren ja kreditnog rizika:9 revalorizacioni model model ronosti duracioni model 4.3.1. Revalorizacioni model Revaloriozacioni model polazi od rone neravnotee pozi cija na strani aktive i obaveza banke, imajui u vidu da te veliine mogu biti reval orizovane u narednom periodu uslijed promjene kamatnih stopa. Radi se samo o kam atnim stopama na aktive i obaveze koje po ugovorima treba da budu revidirane u s ukcesivnim periodima, imajui u vidu promjene kamatnih stopa na finansijskom tritu. Sve aktive i obaveze banaka su ureene po kriteriju ronosti. U okviru svakog segmen ta ronosti izraunava se iznos aktiva i obaveza banke i visina neravnotee sa pozitiv nim i negativnim znakom. Na toj osnovi banke za svaki roni segment izraunavaju efe kte promjene kamatnih stopa na neto kamatnu maru. 4.3.2. Model ronosti Ovaj model zasniva se na promjeni trinih vrijednosti aktiva i obaveza banke koje nastaju uslj ed promjene kamatnih stopa. Model karakteriu dva principa: 1. porast kamatne stop e smanjuje trinu vrijednost aktive i obaveza banke i obrnuto, 2. duina roka dospjea aktive i obaveza utie na promjenu trine vrijednosti aktive i obaveza banke. Model s e naroito primjenjuje na obveznice koje banke imaju u svojim aktivama i pasivama, s tim da se ove vrijednosti stalno revalorizuju u skladu sa promjenama trinih kam atnih stopa. Ovo znai da se primjenjuje permanentna revizija vrijednosti aktiva i obaveza banke u skladu sa kretanjima trinih kamatnih stopa. U ovaj model je ugraen princip da porast kamatnih stopa smanjuje trinu vrijednost aktiva i obaveza banke , dok pad kamatnih stopa poveava trinu vrijednost bankarskih aktiva i obaveza. 9 irovi, Milutin, Bankarstvo, 2001. godina 15

Istovremeno postoji i princip da duina roka dospijea takoer utie na promjenu trine vri jednosti aktiva i obaveza banke. 4.3.3. Duracioni model Duracija ili trajnost je prosjena duina trajanja novanih tok ova po osnovu aktiva i obaveza. to je duracija vea to je vea osjetljivost cijena ak tive i obaveza na promjene kamatne stope. Kod ovog modela naglasak je na tajming u novanih tokova kredita i depozita. Kod duracije se mjeri ponderisano prosjeno vr ijeme do ronosti putem koritenja relativnih sadanjih vrijednosti novanih tokova kao pondera. Posebno je znaajno to duraciona analiza uzima u obzir da kredit, koji se otplauje u polugodinjem ritmu, stvara mogunost da banke reinvestiraju po trinoj kamat noj stopi primljene anuitete poslije svakih est mjeseci. 4.4. Strategija zatite ba naka od kamatnog rizika Osnovna strategija zatite banaka od kamatnog rizika jeste revizija kamatnih stopa u odreenim intervalima koji su unaprijed utvreni i najee izn ose tri ili est mjeseci. Za banke je naroito vano da povremeno vre reviziju kamatnih stopa na plasmane i kamatnih stopa na na izvore sredstava. Posebno je vano da ba nke provjeravaju kamatne stope na kredite sa duim rokovima kako bi se to vie smanji o debalans izmeu kamatne stope na plasmane i kamatne stope na izvore sredstava. P ri tome kao odrednicu mogu koristiti referentnu kamatnu stopu koja se formira na finansijskom tritu (npr.LIBOR ) U savremenim trinim ekonomijama, banke imaju poveane mogunosti da izvre poveanje/smanjenje kamatnog rizika tj. kamatne izloenosti. Visin a kamatne izloenosti zavisi od strategije koju banke izaberu. Banke mogu izabrati izmeu dvije strategije:10 1. strategija averzije prema riziku - tee da smanji kam atnu izloenost na relativno mali iznos, 2. strategija namjernog ulaska u relativn o vee stepene rizika poveavaju nivo kamatne izloenosti. 10 irovi, Milutin, Bankarstvo, 2001. godina 16

Ukoliko banke koriste agresivan pristup, njihova strategija zavisi od toga da li e doi do porasta ili pada kamatnih stopa. Ako se oekuje da e doi do porasta kamatnih stopa banke e teiti da poveaju kamatno osjetljivu aktivu u odnosu na kamatno osjet ljivu pasivu. U tom sluaju e doi do suprostavljenih interesa izmeu banke i dunika. U uslovima kada se oekuje porast kamatnih stopa dunici preferiraju fiksne kamatne st ope i due rokove otplate, dok je interes banke suprotan. Ve smo naveli da banke mo raju imati stalni monitoring u pogledu kamatne strukture instrumenata na strani aktiva i pasive bilansa, da bi upravljale kamatnim rizicima. Pri tome je najvanij e da banke posebno grupiu kamatno osjetljive aktive i obaveze prema roku dospijea ili ponovnog utvrivanja kamatnih stopa. U cilju redukcije kamatnog rizika, a bez poveanja drugih rizika, banke primjenjuje i druge metode zasnovane na vanbilansni m operacijama kao to su: fjuersi, opcije i swap. 4.4.1. SWAP aranmani Swap aranmani predstavljaju jo jedan nain zatite , odnosno reduciranje kamatnog rizika, a nastali su 1980-tih godina na tritu eurobond obveznica. Swap omoguava da dvije institucije koje od nekog posuuju sredstva (ukljuujui i banke) pomau jedna drugoj tako to e razmj enjivati neke od najboljih karakteristika svojih kredita.11 Npr. subjekt koji po suuje moe imati tako nizak kreditni rejting da nije u u mogunosti stupiti na otvore no trite i prodavati obveznice po fiksnim, niskim kamatnim stopama. Taj subjekt moe biti prisiljen na koritenje kratkoronog kredita i prihvaanje relativno visokih trok ova kredita sa promjenjivom kamatnom stopom. Za razliku od njega, drugi subjekt moe imati visok kreditni rejting i biti u mogunosti dugorono posuivati na otvorenom tritu po relativno niim kamatnim stopama. Ta dva subjekta se mogu jednostavno dogov oriti, uz pomo banke ili drugih posrednika, da zamjene kamatne stope koristei se n ajboljim karakteristikama svojih sredstava. Swap kamatnih stopa tada je nain da s e promjeni izloenost neke institucije promjenama kamatnih stopa i da se postignu nii trokovi na posuena sredstva. 11 Rose, Peter i Hudgins, Sylvia, Bankarski menadment i finansijske usluge, Data sta tus, Beograd, 2005. godina 17

5. DEVIZNI RIZIK 5.1. Pojam deviznog rizika Rizik deviznog kursa nastaje usljed promjene deviznog kursa, ukoliko banke imaju neravnoteu devizne aktiva i pasive. U savremenom bankarstvu je valutni rizik zna tno porastao iz dva razloga: zato to su banke danas sve vie ukljuene u devizne tran sakcije i time su vie devizno izloene, u dananjem sistemu promjenjivih deviznih kur seva stalno dolazi do oscilacija to se onda prenosi na devizne pozicije u bankars kim bilansima. Uvoenje Eura kao zajednike valute u okviru Evropske unije u januara 1999. godine, predstavljalo je jak udar na profitabilnost banaka, jer je znatno smanjen profit iz reduciranih deviznih transakcija, koje su se do tada obavljale u valutama ze malja. Kada doe do promjene deviznog kursa neke valute koje se nalaze u bilansnoj strukturi banke efekti te promjene zavise od dvije komponente: da li je i kolik o ta valuta apresirala ili depresirala da li je bilans aktive i pasive u toj val uti pozitivan ili negativan. Ako doe do apresijacije neke valute u bilansu banke, to e imati pozitivan imovinsk i efekat na banku ukoliko u toj valuti ima veu aktivu od pasive (pozitivan bilans ). To znai da e rast vrijednosti strane valute u aktivi banke, izraena u domaoj biti vea od rasta vrijednosti strane valute u pasivi banke izraena u domaoj valuti. Obr atno, ukoliko se apresijacija posmatrane valute odnosi na banku koja u toj valut i ima veu pasivu od aktiva (negativan bilans), to e imati negativan imovinski efek at. Ista logika vai i za efekte depresijacije neke valute: to e imati negativan im ovinski efekat na banku, ukoliko je aktiva vea od pasive (pozitivan bilans), a po zitivan efekat ukoliko je bilans banke u toj valuti negativan. Preduzee izloeno de viznom riziku: kada posjeduje novana sredstva u jednoj valuti i oekuje da izvri kon verziju u drugu valutu, da bi realizovalo profit; kada su potraivanja denominiran a u jednoj valuti, koja mora biti konkretizirana u drugu, po nekoj oekivanoj vrij ednosti; 18

kada posjeduje novana sredstva u nekoj valuti, i u trenutku vraanja mora izvriti ko nverziju vlastite valute u stranu, da bi se dug vratio; kada kupuje robu u jedno j valuti, prodaje u drugoj, a ostvareni prihod treba konvertovati u treu, da bi o stvarilo planirani profit 5.2. Upravljanje deviznim rizikom Upravljanje deviznim rizikom predstavlja poduz imanje odreenih radnji kako bi se smanjile ili minimizirale vjerovatnoe gubitaka u sljed promjena deviznog kursa odreene valute. Navedene radnje mogu se sprovoditi na nekoliko naina. Jedan od naina je da se odredi visina valutnog rizika koji bank a prihvata u skladu sa svojom poslovnom politikom. Pri tome postoji: "dealing" p ozicija koja oznaava deviznu poziciju nastalu na osnovu tekueg deviznog priliva i odliva, "strukturalna" devizna pozicija koja je dugoronijeg karaktera i rezultat je djelovanja menadmenta banke. Teoretski minimum dnevne izloenosti bio bi da banka ima potpunu ravnoteu aktive i passive u svakoj valuti sa kojom posluje, ali bi to ilo na raun fleksibilnosti i p oslovnosti banke. U praksi banka bira izmeu dvije osnovne strategije. Prva strate gija se sastoji u koritenju heding transakcija kojim banka pokriva valutni rizik. Druga strategija sastoji se u namjernom formiranju kontrolisanog nivoa devizne i zloenosti sa namjerom da se ostvari pekulativna dobit iz oekivane promjene deviznih kurseva. Zatita od valutnih rizika se moe izvriti i putem derivatnih instrumenata kao to su finansijski fjuersi i opcije. Finansijski fjuersi su standardizovani ugov ori o isporuci ili prijemu tano odreenih finansijskih instrumenata po precizno utv renom iznosu, odnosno cijenina odreeni datum. Opcija je ugovor je ugovor koji njeg ovom vlasniku daje mogunost,ali u isto vrijeme ne stvara obavezu da se kupi (call -options) ili proda (put-options)odreena roba, odnosno vrijednosni papiri po pret hodno utvrenoj cijeni na dan ili prije fiksnog dana istjecanja. Banka moe koristit i ova dva instrumenta kako bi se zatitila od deviznih rizika12. 12 irovi, Milutin, Bankarstvo, Bridge Company, Beograd, 2001. godina 19

devizni svop (fx swap) je ugovor dviju strana o razmjeni iznosa (glavnice i kamate ) u razliitim valutama po unaprijed ugovorenim kursevima; devizna opcija (fx option ) oznaava pravo kupovine ili prodaje neke valute po unaprijed ugovorenoj cijeni n a ili prije dogovorenog datuma dospijea; 5.3. Odluka o minimalnim standardima za upravljanje deviznim rizikom banke Odluk om o minimnalnim standardima za upravljanje deviznim rizikom banaka blie se propi suju minimalni standardi koje je banka duna osigurati i odravati u upravljanju dev iznim rizikom, odnosno minimalni standardi za donoenje i provedbu programa, polit ika i procedura za preuzimanje, praenje, kontrolu i upravljanje deviznim rizikom. Devizni rizik, prema ovoj odluci, predstavlja izloenost banke moguem utjecaju pro mjena deviznih kurseva i opasnost da nepovoljne promjene rezultiraju gubicima ba nke u KM (domaoj valuti), pri emu razina FX rizika predstavlja funkciju visine i d uljine trajanja izloenosti banke moguim promjenama deviznih teajeva i zavisi od vis ine zaduenja banke u inostranstvu i stepena devizne usklaenosti aktive i pasive bi lansa i vanbilansa (u daljnjem tekstu: aktive i pasive) banke, odnosno stepena u sklaenosti njezinih deviznih novanih tokova. Procedure za upravljanje i kontrolu F X aktivnosti i FX rizika, proporcionalno veliini, sloenosti i frekvenciji FX aktiv nosti banke, koje treba da ukljue najmanje sljedee oblasti: a) sisteme knjigovodstva i informisanja uprave i nadzornog odbora, vezane za praenje i procjenu: zaduenja u inozemstvu, devizne pozicije banke, preuzetog FX ri zika, ostvarenih dobitaka i gubitaka, a koji su podobni za mjerenje, ocjenu i iz stepenu zaduenja banke u inostranstvu u odnosu na osnovni kapital ba vjetavanje o: nke i u odnosu na druge elemente poslovanja banke ukljuivo bilansne i vanbilansne pozicije banke, neto preko-noi i terminskoj poziciji svake valute (aktiva/pasiva ) s kojom banka posluje, neto preko-noi i terminskoj poziciji ukupno svih valuta s kojima banka posluje,

20

dobicima i gubicima vezanim za FX aktivnosti i izlaganja banke FX riziku. b) kontrole FX aktivnosti koje obuhvaaju najmanje: organizacijske kontrole za pro vjeru je li uspostavljeno i provodi li se jasno razdvajanja mjerodavnosti i odgo vornosti izmeu osoba koje donose odluke za obavljanje FX aktivnosti (transakcija) i osoba koje su odgovorne za njihovu realizaciju, odnosno ugovaranje, izvravanje i knjigovodstveno evidentiranje, proceduralne kontrole za provjeru jesu li sve transakcije u potpunosti evidentirane istog dana kada su obavljene, korektno oba vljene i za hitno otkrivanje propusta i neovlatenih poslova, kontrole za praenje i este provjere potuju li se propisana i od organa banke postavljena ogranienja za p reuzimanje FX rizika.

Individualna devizna pozicija (otvorena pozicija) predstavlja razliku izmeu stavki koje se odnose na pojedinu stranu valutu (u daljnjem tekstu: stavke) u aktivi i pasivi bilansa banke (zlato i drugi plemeniti metali smatraju se stranom valutom ), denominiranih (izraenih) u KM, s potencijalnom dobiti ili gubitkom (pozitivnom ili negativnom deviznom razlikom). Potencijalna dobit ili gubitak se pojavljuju u sluaju kada se devizni kurs po kojem je izvreno knjienje stavki (u poslovnim knj igama banke) razlikuje od deviznog kursa, kojeg objavljuje Centralna banka Bosne i Hercegovine, na dan na koji se utvruje njihova devizna pozicija. Individualna devizna pozicija obraunava se kao zbroj iznosa stavki aktive uzetih s predznakom + (plus) i stavki pasive uzetih s predznakom - (minus), pri emu se u obraun obvezn o ukljuuju i vanbilansne obveze banke da kupi ili proda odreene valute. Banka ima d ugu poziciju odreene valute ako je vrijednost stavki aktive vea od vrijednosti stav ki pasive, tj. ako je njihova razlika s predznakom + (plus). Banka ima kratku poz iciju odreene valute ako je vrijednost stavki aktive manja od vrijednosti stavki p asive, tj. ako je njihova razlika s predznakom (minus). Devizna pozicija banke pre dstavlja zbroj vrijednosti svih dugih i svih kratkih individualnih deviznih pozi cija banke. Devizna pozicija u toku dana banke predstavlja deviznu poziciju banke u nekom trenutku u tijeku radnog dana. 21

Devizna pozicija preko-noi banke predstavlja deviznu poziciju banke nakon zakljuenja radnog dana i koja se prenosi na sljedei radni dan. Ogranienja FX aktivnosti bank e u odnosu na osnovni kapital, u smislu ovog lanka, iznose: 1. za Individualnu de viznu poziciju preko-noi banke najvie do iznosa 20%; 2. za Deviznu poziciju banke najvie do iznosa 30%13. 6. RIZIK CIJENE Rizik cijene odnosi se na dio bilansa banke u kojem se nalaze vrijednosni papiri . Rizik cijene predstavlja mogunost ili vjerovatnou da se vrijednost portfolia ban ke smanji, usljed nepovoljnih kretanja na tritu vrijednosnih papira. Za mjerenje r izika cijene koriste se parametri delta, gamma i vega. Portfolio je ogranien za p ojedine insrtumente, iznosom po pojjedinim emitentima vrijednosnih papira te po ukunoj poziciji. Za mjerenje rizika cijene mjeri se i VAR za portfolia vrijednos nih papira banke. 7. OPERATIVNI RIZICI 7.1. Pojam i klasifikacija U skladu sa ''Odlukom o minimalnim standardima za upravljanje operativnim riziko m'' Agencije za bankarstvo FBiH, operativni rizik predstavlja mogunost nastanka g ubitaka za banku i negativnih efekata na kapital banke zbog neadekvatnih interni h sistema, procedura i kontrola, slabosti i propusta u izvravanju poslovnih aktiv nosti, nezakonitih radnji i vanjskih dogaaja koji banku mogu izloiti gubitku. Defi nicija operativnih rizika ukljuuje pravni rizik i rizik usklaenosti s regulativom, dok su iz nje iskljueni strateki i reputacijski rizik. Pravni i rizik usklaenosti se definiu kao 13 Odluka o minimalnim standardima za upravljanje deviznim rizikom banaka 22

rizici smanjenja profita zbog krenja ili neusklaenosti sa zakonskim propisima, pra vilima, ugovorima, definisanom praksom ili etikim standardima. Operativni rizici se prema Baselu II dijele na sedam osnovnih kategorija koje se dalje dijele na podkategorije. 1. Upravljanje izvrenjem, isporukom i procesima: Ljudske pogreke u procesiranju greke i propusti u transakcijama do kojih moe doi bil o kada u okviru ciklusa trajanja transakcije; Upravljanje podacima konkretno kre iranje i odravanje podataka, blagovremeno osiguravanje kvalitete podataka (koriten je loih ili neadekvatnih podataka u ciklusu obrade); Izvjetavanje i objavljivanje lano, neadekvatno ili neblagovremeno izvjetavanje po pitanju regulative i usklaenos ti ka eksternoj kompetentnoj instituciji ili nadreenom tijelu;

2. Prakse vezane za klijente, proizvode i poslovanje: Fiducijarna pitanja nemogun ost zaposlenika da ispuni sve fiducijarne odgovornosti i obaveze prema klijentu; Neispravne prakse nemogunost zaposlenika ili same organizacije da ispuni svoje o baveze po ugovoru ili statutu (nemogunost potovanja procedura, pogrene procedure i procedure koje ne ispunjavaju standarde date privredne grane); 3. Prekid poslovanja: Infrastruktura i sistemi nemogunost vrenja usluga ili neizvre nje istih za interne sisteme i infrastrukturu;

4. Interna pronevjera i kraa: Neovlatena trina aktivnost novlateno preuzimanje tri jetljivih pozicija, ukljuujui obavljanje trgovine putem neovlatenih oblika transakc ija ili proizvoda te namjerno prikrivanje izvrene transakcije; Interna pronevjera i kraa svi oblici interno izvrene krae ili pronevjere u cilju otuenja sredstava (uk ljuuje i situacije tajnog dogovora sa spoljnom stranom) koji rezultiraju novanom k oristi po internu stranu;

5. Prakse zapoljavanja i zatite na radu: Diversifikacija i diskriminacija neusklaen ost sa propisima i smjernicama vezanim za diversifikaciju ili diskriminaciju zap oslenika; Odnosi sa zaposlenicima trajkovi i svi oblici aktivnosti zaposlenika ko ji vode znaajnom prekidu poslovanja ili poveanju nezadovoljstva klijenta (interne sabotae, agresivne osobe); 23

Sigurno okruenje neusklaenost sa propisima i smjernicama vezanim za zdravlje i sig urnost zaposlenika ili treih strana na radnom mjestu;

6. Oteenja na imovini: Prirodna nepogoda i nesrea oteenje ili gubitak imovine uzro an prirodnom nepogodom ili nesreom; Namjerno nanesena teta oteenja ili gubitak imovi ne uzrokovan namjernim djelovanjem odreene spoljne strane (ukljuuje djelo industri jske pijunae i terorizma); 7. Eksterna pronevjera: Upad u sistem (hacking) i prekid rada sistema eksterni n eovlateni pristup ili manipulisanje ili prekid rada sistema, infrastrukture ili p odataka, a to se odnosi i na onemoguavanje usluga; Eksterna pronevjera i kraa svi o blici izvrene krae ili pronevjere imovine.

Mogua je i klasifikacija operativnih rizika prema poslovnim linijama u okviru koj ih obavljanjem aktivnosti moe doi do odreenih teta: 1. Korporativno finansiranje spa janja, akvizicije, izdavanje vrijednosnih papira; 2. Trgovina i prodaja upravlja nje sredstvima, trgovanje za vlastiti raun i vlastito finansiranje; 3. Retail ban karstvo kreditiranje i depoziti, finansijske garancije, leasing/factoring; 4. Po slovno bankarstvo kreditiranje i depoziti, finansijske garancije, leasing/factor ing, finansiranje izvoza i prodaje; 5. Plaanje sistemi plaanja; 6. Agencijske uslu ge usluge depozitne banke, custody; 7. Upravljanje imovinom upravljanje portfoli jima i tednim depozitima klijenata; 8. Zastupanje u maloprodaji prikupljanje i tr ansfer te izvravanje naloga za klijente retail bankarstva, privatne klijente te mala i srednja preduzea. 7.2. Upravljanje operativnim rizicima Upravljanje operativnim rizicima je dio do dijeljenih odgovornosti svih rukovodilaca banke unutar njihove poslovne domene. Sam sistem upravljanja operativnim rizicima obuhvata alate i mehanizme za kontin uirano praenje teta koje banka trpi te izloenosti banke ovim rizicima, procjene ope rativnih rizika u proizvodima i procedurama te definisanje naina za izbjegavanje, kontrolisanje ili prenoenje na tree osobe. U praenje 24

operativnih rizika ukljuene su i situacije u kojima su operativni rizici povezani sa drugim rizicima, a posebno trinim i kreditnim rizicima. Funkcija upravljanja o perativnim rizicima provodi sljedee aktivnosti: provjera redovnog prikupljanja po dataka o tetama, kljunim indikatorima rizika i analizama scenarija; provjera usklae nosti sa standardima za upravljanje operativnim rizicima; redovno izvjetavanje ru kovodstva banke o sluajevima nastanka rizika; predlaganje mjera za spreavanje i ub laavanje rizika; edukacija o kontroli i praenju operativnih rizika. Najkrae reeno banka upravlja operativnim rizicima kontrolirajui ih, prihvatajui, pre nosei na tree osobe, izbjegavajui ih te formirajui adekvatan iznos kapitala za ovu v rstu rizika. Upravljanje operativnim rizicima distribuirano je kroz cjelokupnu h ijerarhijsku strukturu banke i dijeli se na: 1. redovno (primarni nivo) dio dodi jeljenih odgovornosti svih rukovodilaca banke koje je opisano politikama, proced urama i drugim dokumentima te se kontinuirano provodi kao dio standardnog poslov nog procesa; 2. nadzorno i revizijsko (sekundarni nivo) nadzor rezultata upravlj anja te izvjetavanje o postojeim i potencijalnim izvorima operativnih rizika s cil jem prikupljanja informacija na temelju kojih e biti mogue efikasno upravljati na svim nivoima; 3. strateko donoenje planova i odluka od strane rukovodstva o akcija ma koje e se poduzeti kako bi se izbjegli i/ili umanjili operativni rizici. U cil ju upravljanja operativnim rizicima odreuju se granine veliine u smislu da ekonomsk i efekti (teta, rezervacija, otpis rezervacije, storno transakcije, profit, proci jenjena teta, teta bez finansijskog efekta, potencijalna teta, nadoknada tete) uzrok ovani ovim rizicima jednaki ili vei od odreenog iznosa moraju biti evidentirani u bazu podataka o operativnim rizicima. Ova mjera je propisana od strane Agencije za bankarstvo FBiH. Nuno je i da se svaki tetni dogaaj pojedinano evidentira u ukupn om ''bruto'' iznosu tete, a posebno se evidentiraju nadoknade tete od osiguravatel ja ili treih lica. 25

Pri prikupljanju podataka o dogaajima uzrokovanim operativnim rizicima uoava se po vezanost uzroka sa drugim tipovima rizika, posebno sa kreditnim i trinim rizikom. Povezanost sa kreditnim rizikom ispoljava se u smislu nemogunosti naplate kreditn og potraivanja uzrokovane nekim od vidova operativnih rizika, dok se povezanost s a trinim rizikom manifestira u sluaju kada je osnovni uzrok greka u tipu ili koliini odabranog finansijskog instrumenta. 7.3. Zatita od operativnih rizika U cilju zati te od operativnih rizika provode se sljedee aktivnosti: 1. analiza scenarija proc jena izloenosti banke operativnim rizicima koja se izraava u obliku procjene najgo reg mogueg ishoda, kritinih procesa te prijedloga za smanjenje rizika; 2. praenje i ndikatora operativnih rizika cilj je rano uoavanje poveanja rizika odreenog procesa , definisanje prioriteta i sugestija za upravljanje rizicima te utvrivanje efikas nosti akcija za ublaavanje rizika; 3. procjena rizika vri se na nivou banke i uklj uuje sve kategorije operativnih rizika i poslovnih procesa. Kao to je ve spomenuto, Agencija za bankarstvo FBiH propisuje minimalne standarde i kriterije koje je b anka duna da u svom poslovanju osigura i primjenjuje kako bi se na to adekvatniji nain zatitila od operativnih rizika te upravljala njima. Izmeu ostalog, banka je dun a da uspostavi sistem koji obuhvata obavezu periodinog preispitivanja te obavezu Nadzornog odbora banke da najmanje jednom godinje vri analizu i ocjenu adekvatnost i tog sistema. Banka je duna i da prije uvoenja novih proizvoda, sistema i procedu ra ili prije preduzimanja novih poslovnih aktivnosti, identifikuje i procijeni o perativne rizike povezane sa njima. U sluaju kada gubici nastali iz operativnih r izika ukupno prekorae iznos od 2% neto kapitala banke, banka je duna da o tome u p ismenom obliku obavijesti Ageciju za bankarstvo FBiH najkasnije u roku od osam d ana od dana prekoraenja navedenog iznosa. Obavijest mora sadravati strukturu izvor a-uzroka sa pripadajuim iznosima gubitaka, aktivnosti koje je banka ve poduzela za pokrie tih gubitaka kao i aktivnosti koje je banka ve preduzela u cilju sprjeavanj a nastanka slinih gubitaka u budunosti. 26

Potrebno je i da banka saini plan za vanredne situacije u pisanoj formi, a sa cil jem osiguranja kontinuiranog rada u sluaju nastanka ozbiljnih poremeaja u poslovan ju uzrokovanih situacijama koje su van kontrole banke kao i za sluaj nesavjesnog rada zaposlenika. Ovo se posebno odnosi na zaposlenike sa visokim stepenom raspo laganja sredstvima i upravljanja bankom. 8. RIZIK ZEMLJE Rizik zemlje predstavlja sluaj kada dunik ne moe izmiriti svoju obavezu prema inost ranom kreditoru zbog politikih, socijalnih, pravnih ili ekonomskih previranja koj a se deavaju u njegovoj zemlji. Dakle, ovaj rizik se pojavljuje kada odreena banka ima potraivanja prema inostranim dunicima po osnovu kredita, garancija, akreditiv a ili u sluaju finansiranja izvoza. Sasvim je jasno da je rizik zemlje najizraenij i u sluajevima kreditiranja strane vlade ili njene agencije, s obzirom da takvo p osuivanje najee nije osigurano kolateralom. Naime, odobravanje zajmova komitentu koj i se nalazi u inostranstvu je mnogo rizinije od odobravanja zajmova u matinoj zeml ji prvenstveno zbog injenice da su izvori informacija u inostranstvu manje pouzda ni od onih u matinoj zemlji, a i lake je pratiti zajam koji je odobren u blizini, nego zajam koji je odobren hiljadama kilometara daleko. Sljedea oteavajua okolnost mogu biti sudski sistemi, neophodni za izvrenje ugovora i voenje steajnih postupaka , a koji ne postoje u mnogim inostranim zemljama ili su neefikasni i nepouzdani. Osnovne odrednice rizika zemlje su: politike znaajne politike promjene unutar neke zemlje (npr. promjene vlade i vladine politike, politiki neredi, ratovi); ekonoms ke nepovoljna privredna kretanja u nekoj zemlji (npr. veliki deficit platnog bil ansa). 27

Rizik zemlje se ispoljava u raznim oblicima, ali se kao bazni mogu navesti: 14 r izik neplaanja dunik nije u mogunosti da uredno izvrava svoje obaveze, odnosno nije solventan; rizik transfera dunik, unato svojoj solventnosti, nije u mogunosti da ot plati dug u ugovorenoj valuti zbog odreenih previranja u njegovoj zemlji; rizik g arancija karakteristian kod banaka koje izdaju garancije za plaanje u treoj zemlji. U sluaju da dunik ne moe uredno izmiriti svoje obaveze, a garancija je aktivirana, dolazi do gubitka za ovu banku.

Kada se banke odlue za poslove koji ih u velikoj mjeri izlau rizicima zemlje one u cilju zatite koriste podatke agencije poput Moody's-a, koje vre rangiranje zemalj a prema njihovoj kreditnoj sposobnosti. Banke nerijetko sprovode i sopstvene pro cjene zemlje dunika u cilju to vee zatite od trinog rizika. Vri se i redovno izvjetav e nadlenih, kao i kontinuirani monitoring kako bi se sve promjene uoile na vrijeme te reagovalo u skladu s tim. 14 http://www.ekof.bg.ac.yu/nastava/analiza_rizika/4.%20UpravljanjeFinanRiz.ppt (pr istupljeno 10.04.2009.) 28

ZAKLJUAK Sa pojmom rizika susreemo se u svakodnevnom ivotu. U bankarstvu, ali i u drugim fi nansijskim institucijama rizik, izmeu ostalog, predstavlja mogunost finansijskog g ubitka koji moe imati mnotvo uzroka. Poznavanje rizika kojim je izloena je od kljune vanosti za svaku finansijsku instituciju. Banke koje izbjegavaju svaki rizik e pr estati biti finansijske institucije te se s vremenom i ugasiti. S druge strane, uspjena banka, odnosno njen menadment, je upoznat sa bankarskim rizicima, te ih na vrijeme identificira, umanjuje ili otklanja. To naravno podrazumijeva adekvatan nain upravljanja i zatite od rizika. U ovom radu je obraeno sedam osnovnih rizika s kojim je banka svakodnevno suoena. Svaki od njih karakteriu posebna svojstva, ok olnosti i naini ispoljavanja, a zajednika karakteristika im je da mogu ozbiljno ug roziti solventnost banke i njen opstanak na dui rok. Basel II poseban naglasak stavlja upravo na bankarske rizike te je u skladu sa t im i Agencija za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine donijela niz odluka i standarda o nainu upravljanja i zatite od rizika. Ovom aspektu je posebna panja da ta i u radu, kako bi se to vie naglasio znaaj bankarskih rizika, posebno u dananjem turbulentnom okruenju. Sasvim je jasno da je nemogue da banka u potpunosti izbjegn e gubitke koji nastaju iz rizika. Meutim, potivanjem odluka, standarda i procedura te uz dobar risk management, koji obuhvata kako identifikaciju tako i upravljan je i zatitu od rizika, banke su u poziciji da svoje gubitke proizile iz djelovanja rizika svedu na minimum. 29

LITERATURA 1. Andrijaevi, dr. Sanja i Rai libar, Tatjana, Rjenik osiguranja, Masmedia, Zagreb, 1 97. godina 2. irovi, Milutin, Bankarstvo, Bridge Company, Beograd, 2001. godina 3. Hadi, dr. Fikret i Efendi, Velid, Bankarstvo pregled predavanja i vjebi, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 2006. godine 4. Hempel, George i Simonson, Donald, Bank mana gement text and cases, John Wiley and Sons Inc., 1999. godina 5. Miller, Roger i VanHoose David, Moderni novac i bankarstvo, Mate, Zagreb, 1997. godina 6. Rose S. Peter, Money and Capital Markets, Irvin/McGraw Hill, 1997. godina 7. Rose Pet er i Hudgins Sylvia, Bankarski menadment i finansijske usluge, Data status, Beogr ad, 2005. godina 8. Klai, Bratoljub, Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod, Zagreb, 1980. godine 9. Ostali izvori: o Internet www.ircgonline.com www.londonexternal. ac.uk/current_students/programme_resources/lse/lse_pdf/fu rther_units/fin_inter/ financial_intermediation_chapter2.pdf www.chicagofed.org/banking_information/ris k_management.cfm en.wikipedia.org/wiki/VaR http://www.ekof.bg.ac.yu/nastava/anal iza_rizika/4.%20UpravljanjeFinanRiz.ppt www.abrs.ba www.fba.ba 30