Professional Documents
Culture Documents
Kestler - Trinaesto Pleme Hazari
Kestler - Trinaesto Pleme Hazari
TRINAESTO
PLEME
HAZARSKO CARSTVO
NJEGOVA OSTAVTINA
Prevela sa engleskog
Branka Altarac
PROSVETA
HAROLDU HARISU
uredniku
sa kojim se nisam nikad svaao i koji
je predloio naslov za ovu knjigu
Prvi deo
PAD HAZARA
USPON I
USPON
1
U vreme kada je Karlo Veliki bio krunisani car Zapada,
istonim granicama Evrope, izmeu Kavkaza i Volge,
upravljala je jevrejska drava, poznata kao Hazarsko carstvo, Na vrhuncu svoje moi, od sedmog do desetog veka
n.e., ovo je carstvo imalo znaajnu ulogu u oblikovanju
sudbine srednjovekovne, a samim tim i savremene Evrope. Vizantijski car i istoriar, Konstantin Porfirogenet (913-959) bio je toga svestan kada je u raspravi o
dvorskom protokolu1 zabeleio da su pisma slata papi u
Rim, kao i ona upuena caru Zapada, nosila zlatni peat
vredan dva solida, dok je poruke hazarskom kralju krasio
peat od tri solida. To nije bilo ulagivanje, ve Realpolitik. U periodu kojim se bavimo", lisao je Bari, verovatno je u pogledu spoljne politike Carstva hazarski
kan bio samo neto manjeg znaaja nego Karlo Veliki i
njegovi naslednici."2
Zemlja Hazara, naroda turskog porekla, zauzimala je
kljuni strateki poloaj na prolazu od vitalne vanosti
koji se nalazio izmeu Crnog i Kaspijskog mora, na mestu
gde su se sueljavale velike istone sile toga vremena.
Predstavljala
je
tampon-zonu
koja
je
titila Vizantiju od napada gramzivih varvarskih plemena iz
severnih stepa - Bugara, Maara, Peenjega i drugih, a kasnije i
Vikinga
i
Rusa.
Ali
sa
stanovita
vizantijske diplomatije i evropske istorije podjednaka je, ako ne i jo
znaajnija, injenica da je hazarska vojska uspeno
zaustavila arapsku lavinu u njenim ranim, najra11
15
16
18
Neki persijski i arapski letopisi privlana su kombinacija legende i tra-rubrike. Mogu poeti priom o nastanku
kosmosa,
a
zavriti
najgorim
ogovaranjima.
Tako Jakubi, arapski istoriar iz devetog veka, poreklo Hazara
prati ak do Jafeta, treeg Nojinog sina. U knjievnosti se
ova veza sa Jafetom esto pominje, dok
' Ali ne i Maari iji jezik pripada ugro-finskoj jezikoj grupi. "
Husar je verovatno preko srpskohrvatskog izveden iz grkih na-ziva za Hazare.
19
20
21
Tako su tokom prvih nekoliko decenija sedmog veka, neposredno pre muslimanskog uragana koji se podigao iz
Arabije, Srednjim Istokom vladale tri sile: Vizantija, Persija i
Zapadno tursko carstvo. Prve dve meusobno su ratovale, s
povremenim prekidima, gotovo ceo vek i inilo se da su obe
pred
slomom.
Kako
se
kasnije
pokazalo, Vizantija se oporavila, pred Persijskim carstvom bila je
brza propast, a vreme Hazara tek je nastupalo.
Nominalno, jo uvek pod vrhovnom vlau Zapadnog
turskog carstva, bili su unutar njega delotvorno najjaa sila, i
ubrzo e ga i naslediti. Zato je 627. godine, pripremajui se za odluujuu bitku protiv Persije, rimski car Iraklije sklopio prvi u nizu vojnih saveza sa
' Meutim, Turci" se i dalje, bez razlike odnosilo na sva stenska nomadska
plemena, a naziv je korien kao eufemmzam za Varvarin" ili kao sinonim za
Hun" to je izazpalo mnoge zabune u tumaei.)' drevnih izvora.
22
23
25
hazarskom kaganu ponudio saveznitvo, a potom ga iznenada napao kroz oba prolaza. Hazarska vojska, koja nije
mogla da se oporavi od poetnog oka, povukla se ak do
Volge. Kagan je bio primoran da moli za sporazum, a
Marvan je, kao to je uobiavao i u drugim osvojenim
zemljama, od kagana zahtevao da se preobrati u pravu veru". Kagan se povinovao, ali je njegovo obraenje u islam
bilo puko pretvaranje, jer ova epizoda nikada vie nije
pomenuta ni u arapskim, ni u vizantijskim izvorima za razliku od trajnih posledica koje je imalo utvrivanje judaizma kao dravne religije, nekoliko godina kasnije.'
Zadovoljan postignutim rezultatima, Marvan se
oprostio od Hazarije i vratio svoju vojsku u Transkavkaziju, ne ostavivi za sobom kakvo vojno utvrenje, guvernera ili upravni aparat. tavie, ubrzo potom eleo
je da sa Hazarima sklopi drugi savez protiv pobunjenih
plemena na jugu.
Hazari su se izvukli za dlaku. Razlozi koji su Marvana nagnali na tu tobonju velikodunost mogu se samo
nagaati - kao i tota drugo u vezi sa ovim udnovatim poglavljem istorije. Moda su Arapi shvatili da za
razliku od relativno civilizovanih Persijanaca, Jermena ili Gruzijaca, ovim divljim varvarima sa severa
ne moe upravljati muslimanski marionetski princ sa
jednim malim vojnim garnizonom. Jer, Marvanu je bio
potreban svaki ovek njegove vojske kako bi savladao pobunjenike u Siriji i drugim delovima Omajadskog kalifata koji se raspadao. Sam Marvan bio je vrhovni zapovednik u graanskim ratovima koji su usledili i 744.
postao poslednji omajadski kalif (ubijen je samo est
godina kasnije a Kalifat je preuzela dinastija Abasida). Imajui sve to u vidu, Marvan jednostavno nije bio
u situaciji da svoje snage iscrpljuje daljim ratovanjem
protiv Hazara Morao se zadovoljiti lekcijom koju im je
dao i time to ih je odvratio od daljih upada preko
Kavkaza
Tako je obuhvatni manevar gigantskih razmera, koji su Arapi
preduzeli preko Pirineja na zapadu i preko Kav* Preobraenje se verovatno odigralo oko 740. - videti dalji tekst.
27
29
32
Datum ove ekspedicije, kako se zapaa, mnogo je docniji nego dogaaji opisani u prethodnom delu. Ali to
se tie obiaja i ustrojstva hazarskih paganskih suseda,
to verovatno ne menja mnogo na stvari. Ma koliko letimian bio uvid u ivot nomadskih plemena, stiemo
bar neku predstavu o tome kakav je mogao biti ivot Hazara tokom tog ranijeg perioda - pre obraenja - dok su
bili poklonici oblika amanizma, slinog onome koji
su njihovi susedi jo uvek sledili u vreme Ibn Fadlana.
Putovanje je teklo sporo i nezanimljivo sve dok misija nije dospela do Hvarizma, granine pokrajine Kalifata, juno od Aralskog mora. Guverner te pokrajine pokuao je da zaustavi dalje kretanje misije, tvrdei da izmeu njegove zemlje i kraljevine Bugara ivi na hiljade
nevernikih plemena koja e ih zasigurno poubijati. U
stvari, njegov pokuaj da zanemari kalifovo uputstvo da
propusti misiju, bio je moda motivisan neim drugim: shvatio je da je misija indirektno uperena protiv
Hazara sa kojima je odravao uspene trgovinske i prijateljske odnose. Na kraju je, meutim, morao da popusti
i dozvoli misiji da produi put Gurganja na uu AmuDarije. Tu su, zbog estoke hladnoe, kojoj mnogi arapski putnici pridaju veliku vanost u svojim pripovedanjima, ostali da prezime tri meseca:
Reka je bila zaleena tri meseca, a mi smo posmatrali
okolinu i pomiljali da se pred nama otvaraju kapije
ledenog pakla. Video sam da su zbog zime pijace i ulice
bile sasvim puste... Jednom, kada sam vraajui se iz kupatila stigao kui, primetio sam da mi se brada zamrzla
u grudvu leda i morao sam da je otkravim pored vatre. Nekoliko dana proveo sam u kui koja se nalazila unutar
druge kue (skup kua?) i u kojoj je bio razapet turski
ojani ator . Leao sam u atoru, umotan u odeu i
krzna, ali i pored toga obrazi su mi se esto ledili na
jastuku..."
Sredinom je februara ojuilo . Misija se pri druila monom karavanu od 5.000 ljudi i 3.000 tegleih ivotinja
kako bi prela severne stepe , pa je nabavila
33
Pravila seksualnog ponaanja Oguza i drugih plemena bila su neobina meavina liberalizma i divljatva:
Njihove ene ne nose zarove ni pred svojim ljudima ni pred
tuincima, niti bilo koji deo svoga tela pokrivaju pred svetom. Jednog dana doli smo u kuu nekog
Oguza i posedali unaokolo. Bila je tu i njegova ena. Dok
smo razgovarali, ena je razotkrila intimne delove tela i poela
da se ee . Svi smo to videli . Pokrili smo lica i rekli: Tospode,
oprosti mi.' Mu se nasmsjao i rekao tumau: 'Objasni im da se
pred njima otkrila ka* Oigledno, voe ovog velikog karavana morale su, po svaku cenu, izbei
sukob sa plemenom Oguza.
35
37
38
10
Kalifovoj misiji trebalo je gotovo godinu dana (od 21.
juna 921. do 12. maja 922) da stigne do svog odredita, u
zemlju Bugara sa Volge. U pravoj liniji put od Bagdada
do Volge vodi preko Kavkaza i Hazarije, a da bi ovu drugu izbegli, morali su da naprave ogroman luk oko
istone obale Hazarskog mora" (Kaspijsko more). Pa,
ak i tako, sve vreme su imali na umu blizinu Hazara i
moguu opasnost koja im je od njih pretila. Tokom puta,
odigrao se karakteristian dogaaj sa zapovednikom vojske Oguza (onim sa otrcanim donjim rubljem). U poetku
su ih Oguzi lepo primili i priredili im gozbu. Ali
kasnije, setivi se svojih odnosa sa Hazarima, voe Oguza duboko su se zamislile. Poglavar ih je sazvao da
odlue ta im je initi:
Najistaknutiji i najuticajniji meu njima bio je
Turkhan. Bio je hrom, slep i sakat u jednu ruku. Poglavar
im se obratio: 'Ovo su glasonoe kralja Arapa i ne
oseam se ovlaenim da ih pustim da idu dalje bez prethodnog dogovora sa vama.' Onda je Turkhan rekao: 'Ovako
ta nikada ranije niomo ni uli ni videli. Otkada mi
i nai preci na ovoj zemlji ivimo, nijedan sultanov
ambasador kroz n>u nije putovao. Bez sumnje, sultan nas
obmanjuje. Ove ljude, u stvari, alje Hazarima da ih uzbune protiv nas. Najbolje he biti da ih sve raspolovimo i
da prisvojimo svu njihovu imovinu.' Drugi je rekao: 'He,
trebalo bi da im oduzmemo imovinu i da ih pustimo da
se goli vrate odakle su i doli!' Jo jedan je govorio:
'He, jep hazarski car dri nae ljude kao taoce, poaljimo mu ove kao otkup'."
Veali su sedam dugih dana, a Ibn Fadlan i njegovi ljudi
plaili su se najgoreg. Na kraju su ih Oguzi pustili, mada nam
nije reeno zato. Verovatno je Ibn Fadlan uspeo da ih ubedi
da je njegova misija uperena protiv Hazara. Nekad, Oguzi su
se, zajedno sa Hazarima, borili protiv jednog drugog turskog
plemena, Peenjega, ali odnedavno je meu njima zavladalo
neprijateljstvo. Otud taoci koje su Hazari drali.
39
Hazarska pretnja lebdela je u vazduhu tokom celog putovanja misije. Severno od Kaspijskog mora, pre no to su
doprli do bugarskog logora, nainili su drugi veliki zaokret, negde pored ua Volge i Kame. Tamo su ih,
veoma uznemireni, ekali kralj i voe Bugara. im su
zavrene ceremonije i svetkovine, kralj je poslao po Ibn
Fadlana, jer je hteo da sa njim razgovara o poslu. Grubim
glasom (kao da govori iz bureta"), podsetio je Ibn Fadlana na
glavni
razlog
misije
naime,
novac
koji mu treba dati kako bih mogao da izgradim utvrenje i
zatitim se od Jevreja koji su me podjarmili" . Naalost,
taj novac - iznos od etiri hiljade dinara nije predat misiji zbog nekih zamrenih birokratskih razloga.
Trebalo je da stigne kasnije. Saznavi za to, kralj, osoba
upadljivog
izgleda,
gojazna
i
krupna",
delovao je oajno. Sumnjao je da je misija utajila novac:
ta biste pomislili o ljudima kojima je predata suma novca
namenjena narodu slabom,- pod opsadom i potlaenom, a ti
ljudi novac ipak utaje?"
Odgovorio sam: To je zabranjeno, ti ljudi bi bili
zli."
Upitao je: Da li je to samo vae ili opte niljenje?"
Odgovorio sam: To je opte miljenje."
Malo pomalo, Ibn Fadlan je kralja ubedio da novac samo
kasni,' ali ga nije sasvim umirio. Kralj je neprestano ponavljao da je smisao poziva bio jedino u izgradn.i utvrenja, jer se plaio hazarskog cara", a oigledno je
imao mnogo razloga da bude uplaen jer, kako Ibn Fadlan
pripoveda:
Sina bugarskog kralja hazarski je car drao kao taoca.
Hazarskom su caru rekli da bugarski kralj ima ker lepoticu. Poslao je glasnika da je prosi. Bugarski kralj izgovarao se na sve mogue naine ne bi li izbegao da da spoj
pristanak. Hazar je poslao drugog glasnika da js otme. Nije
mu smetalo to je on Jevrejin, a opa muslimanka. Ali, ona je na
njegovom dvoru umrla. Hazar je ponovo po* Novac je, oigledno, posle izvesnog vremena stigao, s obzprom ia to da se
vie ne pomilje.
40
11
Ono to Ibn Fadlan pria o Hazarima zasniva se, kako
je ve ranije pomenuto, na obavetenjima koja je prikupio tokom svog putovanja, a najvie na bugarskom dvoru.
Nasuprot pripovedanju nastalom na osnovu ivih
linih opaanja, stranice o Hazarima pune su nepouzdanih, suvoparnih informacija i deluju prilino
povrno. tavie, izvori njegovih informacija su m
pristrasni, jer je netrpeljivost bugarskog kralja prema
hazarskom vrhovnom gospodaru razumljiva, a prezir kalifata prema carstvu koje je prihvatilo suparniku religiju nepotrebno je isticati.
Pripoveda naglo prelazi na opis hazarskog dvora:
Car Hazara, koji nosi titulu kagana, pojavljuje se u javnosti
svega jednom u etiri meseca. Zovu ga veliki Kagan. Njegov
zamenik je Kagan bek. On zapoveda vojskom, snabdeva je,
vodi dravne poslove, pojavljuje se u javnosti i predvodnik je y
ratu. Kraljevi susednih zemalja potuju njegova nareenja.
Svakog dana pristupa velikom kaganu, pokorno i smerno,
bosonog, nosei drveni tai u ruci. Klanja mu se, pali tap i
kada ovaj izgori, seda na presto sa careve desne strane. Odmah je
za njim no rangu Knd-r kagan, a za ovim Dosigr kagan.
41
Hazari i ljihon car, opi su Jevreji.' Bugari i svi n>ihovi ousedi iotiljeni su im i prema i>ima se odnoss sa
pobonom pokornou. Neki misls da su Gog i Magog Hazari."
12
Ibn Fadlanovu odiseju naveo sam samo donekle, ne toliko zbog oskudnih obavetenja koja prua o samim Hazarima, ve vie zbog svetlosti koju baca na svet koji ih je
okruivao, na krajnje varvarstvo ljudi meu kojima su iveli, odraavajui tako njihovu prolost pre preobraenja.
Jer, u vreme Ibn Fadlanove posete Bugarima, Hazarija
je, u poreenju sa svojim susedima, bila zauujue savremena zemlja.
Taj kontrast, oigledan na svim nivoima poev od
stanovanja pa do deljenja pravde, potvruju i izvetaji drugih
arapskih istoriara." Bugari jo uvek ive isljuivo pod
atorima, ukljuujui i njihovog kralja, mada je kraljevski ator
veoma velik i prima vie od hiljadu ljudi".26 Sa druge strane,
hazarski kagan ivi u zamku nainjenom od peene opeke, a
njegove dame u palatama sa krovovima od tikovine".27
Muslimani imaju nekoliko damija, meu kojima je jedna iji
se minaret izdie iznad carskog zamka".28
U plodnim oblastima, njihova obraena imanja prostirala su se i na ezdeset ili sedamdeset milja. Bavili su se i vinogradarstvom. Tako Ibn Haukal kae: U Kozr-u
(Hazarija) postoji grad po imenu Asmid (Samandar) koji ima tako mnogo vonjaka i vrtova da sva zemlja pod
vrtovima i nasadima od Darbanda do Serira pripaZvui kao preterivanje kada se ima u vidu da je u prestonici postojala jedna muslimanska zajednica. Zeli Validi zbog toga js izostavio re svi". Moramo da pretpostavimo da se Hazari" ovde odnosi na
vladajuu naciju ili pleme unutar etnikog mozaika Hazarije i da su
muslimani uivali pravnu i versku autonomiju, ali ih nisu smatrali
pravim Hazarima".
Sledee otranics zasnovane su na delima Istahrija, al-Masudija, Ibi Ruste i
Ibn Haukala (vidi: Dodatak II).
43
13
Hazarska umetnost, kao i bugarska i maarska, bila je
uglavnom imitatorska, po persijsko-sasanidskim uzorima Sovjetski arheolog Bader33 istie ulogu koju su Haza-ri
imali u prenoenju srebrnih posuda u persijskom stilu
na sever. Neke od naenih posuda, Hazari su, s ob-zirom na
njihovu posredniku ulogu, verovatno samo po-novo
izvezli. Druge su bile imitacije nastale u hazar-skim
radionicama, a njihovi ostaci naeni su u blizi-ni
stare hazarske tvrave Sarkel.' Nakit koji je iskopan
unutar tvrave bio je lokalne izrade.34 vedski arheolog T. J. Arne pominje ukrasne tanjire, kope i nale
naene ak u vedskoj a izraene u Hazariji ili na teritoriji pod njenim uticajem, a inspirisane sasanidskom i vizantijskom kulturom.35
Tako su Hazari bili glavni posrednici u irenju persijske i
vizantijske umetnosti meu poluvarvarskim plemenima Istone
Evrope. Posle iscrpnog pregleda arheolokih i dokumentarnih
svedoanstava (uglavnom iz sovjetskih izvora), Barta zakljuuje:
Pljakanje Tiflisa koje su izvrili Hazari, pretpostavlja se u prolee 629. godine, u vezi je sa naom temom... (U vreme okupacije) kagan je poslao nadzornike da
nadgledaju izradu proizvoda od zlata, srebra, gvoa i bakra. Takoe su bazari i trgovina uopte, ak i ribolov,
bili pod njihovom kontrolom... (Tako su) u toku svojih
povremenih kavkaskih vojnih pohoda u sedmom veku, Hazari doli u dodir sa kulturom koja je ponikla iz persijsko-sasanidske tradicije. Prema tome, proizvodi ove kulture dospeli su do naroda iz stepa, ne samo preko trgovine nego i u vidu plena ili ak poreza... Svi tragovi koje
smo uporno pratili u nadi da emo otkriti poreklo
maarske umetnosti u desetom veku, vodili su nas na hazarsku teritoriju."36
Naalost, Sarkel, najznaajnije hazarsko arheoloko nalazits.
poplavila je voda iz akumulacionog jezera novoizgraene hidroslektrane.
46
14
Ratnik sa zlatnog kraga, bilo maarskog ili hazarskog porekla,
pomae nam da doaramo kako je u tom periodu izgledao
konjanik koji je, moda, pripadao nekoj elitnoj jedinici. Masudi
kae da u hazarskoj vojsci sedam hi' Sada pripada Rumuniji i zove se Sinikolaul Mare.
Zainteresovani italac moe da nae izvrsnu zbirku fotografija u delu
Umetnost migracionog perioda ula Lasla (mada njegove istorijske komentare
treba uzimati sa oprezom).
47
48
itajui redove koje je vodei arapski istoriar pisao u prvoj polovini desetog veka,*" moe nam se slika ivota
u
Hazarskoj
carevini
initi
suvie
idilinom. Iako, u lanku Hazari", u Jevrejskoj enicklopediji, stoji: U vreme kada su fanatizam, neznanje i anarOvaj je grad, takoe, u razliitim periodima pominjan pod raznim imenima,
kao na primer al-Bajada, Beli grad".
" Masudi ove graevine stavlja na ostrvo, blizu zapadne obale, ili na
poluostrvo.
"** Pretpostavlja se, izmeu 943. i 947.
49
50
51
52
54
II
PREOBRAENJE
57
58
Hazariji (kao to se latinsko pismo koristilo za razliita nareja u Zapadnoj Evropi). Iz Hazarije se, po
svemu sudei hebrejsko pismo proirilo na okolne zemlje. Tako, volson ukazuje na to da su natpisi na nesemitskom jeziku (moda i na dva nesemitska jezika) pisani hebrejskim znakovima, naeni na dva nadgrobna spomenika u Panagoriji i Partenitu na Krimu. Jo uvek
nisu deifrovani".8 (Krim je, kao to smo videli, povremeno bio pod hazarskom upravom, ali je tu takoe, bila i stara jevrejska zajednica, pa su ti natpisi moda
jo iz vremena pre preobraenja. Neka su hebrejska slova
(in i cadi) nala svoje mesto i u irilikom pismu.9
tavie, na mnogim poljskim srebrnim noviima iz
dvanaestog ili trinaestog veka, natpisi na poljskom jeziku pisani su hebrejskim slovima (npr. Leszek krol Polski - Leek poljski kralj), a naeni su zajedno sa
noviima ispisanim latinskim pismom. Poliak to
ovako komentarie: Ovi su novii konaan dokaz da se
hebrejsko pismo iz Hazarije proirilo na okolne slovenske zemlje. Korienje tih novia nije bilo ni u
kakvoj vezi sa religijom. Kovani su jer je veina Poljaka
na ovu vrstu pisma navikla vie nego na rimsko pismo
i nije ga smatrala iskljuivo jevrejskim."10
I tako, mada bez sumnje podstaknuto oportunistikim
motivima - i zamiljeno kao lukav politiki manevar preobraenje je donelo kulturni razvitak kakav su oni
koji su ga zapoeli teko mogli da predvide. Hebrejsko
pismo bilo je tek poetak. Tri veka kasnije, propadanje
hazarske drave pratila su uestala izbijanja mesijanskog cionizma i lane Mesije, poput Davida El-Roija
(junaka jednog Dizraelijevog romana) koji je predvodio
donkihotovske krstake pohode za ponovno osvajanje Jerusalima.'
Poto su ga 737. godine porazili Arapi, kagan je mor>ao da promeni veru. Prisilno prihvatanje islama bila je
formalnost koje se gotovo odmah odrekao i koja,
1
59
60
jem da je Isus, Mesija, sin Marijin. On je Re i obelodanio je tajne u ime Boga.' Sada Jsvrejin kaza caru Hazara:
'On propoveda uenje koje mi nije poznato iako prihvata
moje tvrdnje.' Ali biskup nije bio jak u pruanju dokaza.
Zatim car zatrai da mu dovedu jednog muslimana i poslae mu uenog, mudrog, i u raspravama vetog oveka.
No Jevrejin plati nekome da ga usput otruje, i ovaj umre.
I tako jevrejin cara pridobi za svoju veru, pa ovaj prihvati judaizam."12
Arapski su istoriari zaista umeli da zaslade gorku
pilulu. Da je i mogao da uestvuje u raspravi, muslimanski bi uenjak upao u istu klopku kao i biskup - obojica su privhatala istinu Starog zaveta, a kao pristalice Novog zaveta ili Kurana, bili bi nadglasani, uvek
dva prema jedan. I car razmilja na taj nain: voljan je
da prihvati samo ono u ta veruju sva trojica - uenje
koje im je zajedniki imenitelj - i odbija da se prikloni bilo emu to suparnici van toga tvrde. Evo jo
jednom principa neopredeljenosti, primenjenog na teologiju.
I ova pria, kako je istakao Bari,13 ukazuje na to da je
na hazarskom dvoru jevrejski uticaj morao biti jak jo
pre formalnog preobraenja, jep je no biskupa i muslimanskog uenjaka trebalo poslati" dok je Jevrejin ve
bio uz cara".
A sada, sa glavnog arapskog izvora o preobraenju, Masudija i njegovih kompilatora, prelazimo na glavni jevrejski izvor. To je takozvana Hazarska prepiska", pisama koja su na hebrejskom, razmenili Hasdai Ibn aprut, Jevrejin,
glavni ministar kalifa od Kordove i Josnf, car Hazara ili, bolje
reeno,
njihovi
pisari.
Oko
verodostojnosti ove prepiske bilo je mnogo nesuglasica, ali danas
je opte prihvaena, naravno, uz odgovarajue ograde zbog
udljivosti kasnijih prepisivaa.'
* Kratak pregled tih nesuglasica vidsti u Dodatku III.
61
asni car, nije imao novca ak ni da sagradi sveti tabernakl" koji je, ipak, bio samo ator.
Meutim, do tog je mesta Josifovo pismo samo uvod u
stvarnu dramu preobraenja koju tek sada iznosi. Oito
je Bulanovo odbacivanje idolopoklonitva u korist jedinog pravog Boga", bilo samo prvi korak, i tek je trebalo izabrati jednu od tri monoteistike vere, ini se
bar, da ba to Josif, u nastavku svoga pisma, hoe da nagovesti:
Posle oruanih podviga (osvajanje Jermenije), slava cara
Bulana proirila se po svim zemljama. Car Edoma (Vizantije) i
car Ismaeliana (muslimana) saznali su za novosti i otpravili mu
izaslanike sa skupocenim poklonima i novcem i uene ljude da
ga pridobiju za svoju veru. Ali, car je bio mudar i pozvao je
jednog Jevrejina, veoma obrazovanog i otroumnog, pa sazvao
svu trojicu da uje ta he mu rei o ovojim uenjima."
Evo jo jednog trusta mozgova" ili razgovora za
okruglim stolom", ba kao i kod Masudija, s tim to
musliman nije prethodno otrovan. Ali rasprava se odvija
uglavnom po istom scenariju. Posle dugih i plodnih razgovora,
car odlae sastanak za tri dana, putajui uesnike rasprave
da ekajui na prijem ame u svojim atorima. Onda se slui
lukavstvom: poziva ih ponaosob. Pita hrianina koja je od
druge dve religije blia istini, a ovaj mu odgovara: Jevrejska".
Muslimanu postavlja isto pitanje i dobija isti odgovor.
Neutralnost jo jednom odnosi pobedu.
66
Odgovor cara Josifa manje je uglaen i dirljiv nego pismo koje mu je Hasdai uputio. Nije ni udo, jer kako Kasel primeuje: Uenost i kultura nisu carevali meu Jevrejima
sa Volge, ve na rekama panije." Najsvetliji je deo odgovora ve
navedena povest o preobraenju. I Josif je, y to nema sumnje,
uposlio
pisara
da
ga
saini
verovatno nekog uenog izbeglicu iz Vizantije - meutim, u poreenju sa uglaenim kadencama modernog dravnika iz
desetog veka, taj odgovor zvui kao glas iz Starog zaveta.
Poinje bujicom pozdrava, a potom uglavnom ponavlja
sadraj Hasdaijevog pisma, ponosno istiui da Hazarsko carstvo opovrgava lai onih koji tvrde da je Judin skiptar
zauvek ispao iz ruku Jevreja" i da na zemlji HeMa mesta za njihovu sopstvenu carevinu". Sledi prilino zagonetna primedba da su jo nai oevi izmenjivali prijateljska pisma koja se uvaju u naim arhivama i poznata su naim starima'7 Josif zatim prelazi
Ovo se moe odnositi na Eldad ha-Danija, jevrejskog putnika nz
devetog veka, u ijim se fantaotinim priama, veoma itanim u srednjem veku, pominje Hazarija koju, kako on kae, naseljavaju tri od izgubljenih plemena Izraela i koja ubira danak od dvadeset osam sussdnih kraljevina. Eldad je posetio paniju oko 880. i moda je, a moda
i nije posetio hazarsku zemlju. Hasdai ga ukratko pomin.e u svom piomu Josifu.
68
na genealogiju svog naroda. Mada estok jevrejski nacionalista, ponosan to dri Judin skiptar", on niti moe niti tvrdi da su semitskog porekla. Trag njihovog porekla ne vodi od Sema, ve od Nojevog treeg sina, Jafeta ili, tanije, Jafetovog unuka, Togorme, pretka svih turskih plemena. Otkrili smo u porodinim knjigama
naih otaca", smelo tvrdi Josif, da je Togorma imao desetoricu sinova, a imena njihovih potomaka su:
Uigur, Darsu, Avar, Hun, Vasilij, Tarniah, Hazar, Zagora, Bugar, Sabir. Mi smo sinovi Hazara, sedmog..."
Identitet nekih od ovih plemena, sa imenima ispisanim
hebrejskim pismom, priliino je nepouzdan, ali to je malo
vano. Osobeni znak ove genealoke vebe je spajanje Postanja
i turske plemenske tradicije.'
Posle genealogije, Josif ukratko pominje neke vojne pohode
svojih predaka zahvaljujui kojima su stigli ak do Dunava
Sledi, nadugako i nairoko, povest o Bulanovom
preobraenju. Od tog dana pa nadalje", nastavlja Josif, Bog
mu davae snagu i pomagae mu. On i njegovi sledbenici
bejahu obrezani, a jevrejski mudraci nauie ih zakonu i
objasnie im Zapovesti." Sledi jo hvalisanja vojnim
pobedama, poraenim narodima i dr., a onda jedan znaajan
pasus:
Posle ovih dogaaja, jedan od njegovih (Bulanovih) unuka
postade car. Ime mu je bilo Ovadija i bio je hrabar i potovanja
dostojan ovek koji je reformisao vlast, uvrstio zakon prema
tradiciji i obiajima, gradio sinagoge i kole, okupio mnotvo
izraelskih mudraca, obasuo ih poklonima u zlatu i orebru i
naloio im da protumae dvadeset etiri (svete) knjige, Minu i
Talmud, kao i redosled bogosluenja."
Ovo ukazuje na to da je nekoliko generacija posle Bulana, dolo do religioznog oivljavanja ili reforme (za im je
verovatno, po pisanju Artamonova, usledno coup d'etat). Po
svemu
sudei,
judaizacija
Hazara
odigrala se, u stvari, u nekoliko etapa. Seamo se da je car BuI ovo baca svetlost na esto pominjanje Hazara kao naroda Magoga. Magog je, prema Postanju X, 2-3, bio veoma ozloglaeni ujak Togormin.
/
69
71
76
prenosnom smislu, ali su u isto vreme na Hazare gledali sa izvesnim podozrenjem - podjednako iz rasnih razloga kao i zbog sumnje da su skloni karaitskom krivoverju. Hebrejski autor iz jedanaestog veka, Jafet ibnAli, i sam karait, objanjava re mamzer (meanac) na
primeru Hazara koji su postali Jevreji iako ne pripadaju toj rasi.
Njegov savremenik, Jakov ben-Ruben, osvetljava suprotnu
stranu ovog kolebljivog stava, govorei o Hazarima kao o
narodu koji ne podnosi jaram izgnanstva, ali su veliki ratnici i
ne plaaju danak nejevrejima".
Prikupljanje hebrejskih izvora o Hazarima, koji su doprli
do nas, budi razliita oseanja - oduevljenje, nevericu i, iznad
svega, zaprepaenje. Ratniki narod turskih Jevreja morao se
rabiju initi udnim koliko i obrezani jednorog. Kao
postscriptum
arapskim
i
hebrejskim izvorima koji se odnose na preobraenje, treba pomenuti da i jednima i drugima prethode hrianski izvori. U
neko vreme pre 864. vestfalski je svetenik Kristian Drutmar iz
Akvitanije, napisao na latinskom raspravu Expositio in
Evangelium Matei y kojoj belei da postoje ljudi pod kapom
nebeskom u oblastima gde hrianina ne moe nai, ije su
imena Gog i Magog i koji su Huni. Meu njima su neki
nazvani Gazari koji su obrezani i potuju judaizam u celosti".
Ova
se
primedba odnosi na Evanelje po Mateji (24.14),' sa im HeMa nikakve oigledne veze i to se vie ne pominje.
78
Ill
OPADANJE
80
ko Kavkaza. Sada, u toku vikinke ere, istorija se ponavljala ali, ini se, kao sopstveni odraz u ogledalu.
Poetni ar koji je pokrenuo muslimanske osvajake ratove razbuktao se u najjunijoj oblasti poznatog sveta, u
arabijskoj
pustinji. Vikinki napadi i osvajanja zapoeli su u njegovoj najsevernijoj oblasti, u Skandinaviji. Arapi su kopnom nadirali ka severu, a Severnjaci
morem i vodenim putevima ka jugu. Arapi su, bar u teoriji, vodili sveti rat, a vikinki bezboniki ratovi
bili su gusarski i pljakaki - posledice su, bar to
se rtava tie, bile uglavnom iste. Ni u jednom od ovih
sluajeva istoriari nisu mogli da prue ubedljiva objanjenja ekonomskih, ekolokih ili ideolokih razloga koji su ove, naizgled usnule oblasti Arabije i Skandinavije, gotovo preko noi pretvorili u vulkane nabujale ivotne snage i nerazboritih poduhvata - oba su sasvim ugasla za samo dva veka, ali je beleg koji su za sobom u ovom svetu ostavile njihove erupcije, trajan. Obe
su u istom vremenskom rasponu, iz divljatva i razaranja prerasle u sjajno kulturno dostignue.
Otprilike u vreme kada je zajednikim vizantijskohazarskim naporima izgraen Sarkel radi zatite od
oekivanog napada istonih vikinga, vikinko je zapadno krilo ve prodrlo u sve znaajnije vodene puteve
Evrope i osvojilo pola Irske. Tokom sledeih nekoliko
decenija naselili su Island, osvojili Normandiju, nekoliko puta opustoili Pariz, upali u Nemaku, deltu
Rone, enovski zaliv, oplovili Iberijsko poluostrvo i
preko Mediterana i Dardanela napali Carigrad - a y
isto vreme Rusi su nadirali niz Dnjepar i preko Crnog
mora. Kako je Tojnbi pisao:6 U devetom veku, u vreme kada su Rosi udarili na Hazare i na Istone Rimljane,
Skandinavci su napadali, osvajali i naseljavali se u
ogromnom luku koji se konano proirio ka jugozapadu...
do Sesverne Amerike i na jugoistoku... do Kaspijskog
mora"
Nije udo to se u litanijama Zapada nala nova mo litva: A
furore Normannorum libera nos Domine. HUTU je udo to su
Carigradu hazarski saveznici bili potreb-ni kao tit protiv
zmajeva izrezbarenih na pramcima
82
Posebnu vrstu Vikinga koju Vizantinci nazivaju Rosima", arapski hroniari pominju kao Varjaze". Prema
Tojnbiju, re Ros" najverovatnije je izvedena iz vedske rei 'rodher' to znai veslai".7 to se tie rei
Varjag", Arapi i Prva ruska hronika koristili su je da
oznae Normane ili Skandinavce - i Baltik je, zapravo,
nazivan Varjakim morem".8 Mada je ova grana Vikinga
potekla iz istone vedske, njihovo napredovanje odvijalo se po istom obrascu kao i napredovanje Norveana
i Danaca koji su napadali Zapadnu Evropu. Bilo je sezonsko i zasnivalo se na strateki postavljenim
ostrvima koja su sluila kao uporita, skladita
oruja i izvori snabdevanja za napade na kopno. Ali, karakter tih napredovanja se menjao i, tamo gde su uslovi
za to bili povoljni, ono se od pljakakih napada i
prisilne trgovine razvilo u manje-vie stalna nasel>a
i, napokon, u stapanje sa pokorenim lokalnim stanovnitvom. Tako je prodiranje Vikinga u Irsku zapoelo
zauzimanjem ostrva Rehru (Lembei) u Dablinskom zalivu,
Engleska je osvojena sa ostrva Tanet, a zauzimanjem
ostrva Valheren (nedaleko od Holandije) i Noarmuatije
(kraj ua Loare) poeo je prodor na Kontinent.
83
84
uhvate ih, zarobe i odvode Hazarima i Bugarima da ih tamo prodaju. (Setimo se pijace robova u Itilu koju pomin>e Maoudi.) Nemaju obraene zemlje ni semena i (ive tako to) otimaju od Slovena. Kada im se rodi dete, ispred
njega stave ioukani ma, a otac deteta kae: 'Ja nemam ni
zlata ni srebra, ni bogatstva koje mogu da ti ostavim,
ovo 9 je tvoje nasledstvo, njime obezbedi sebi bolji ivot'."
Savremeni istoriar, Mak Evedi, lepo je to ukratko izloio:
U svemu ime su se bavili od Islanda do granica
Turkeotana, od Carigrada do Polarnog kruga, VikinziVarjazi su ispoljavali neverovatnu ivotnu snagu i neustraivost, pa oe kae da je ogroman trud straen u
pljakanju. Ti severnjaki junaci nisu se udostojili da
trguju sve dok nisu prestali da pobeuju. Krvlju okaljano,
ali slavom ovenano
zlato voleli su vie nego sigurnu
trgovaku zaradu."10
Tako su ruski konvoji koji su u letnjim mesecima
plovili ka jugu, istovremeno bili trgovake flote i
vojne armade. Ove dve uloge bile su nerazdeljive, pa se
nije moglo predvideti koja e se flota, i kada, od trgovake pretvoriti u ratniku. Veliina flota bila je
impresivna. Masudi govori o tome da rusku silu koja iz
Volge ulazi u Kaspijsko more (9 ,1 2-13 ) ini oko 50 0
laa i na svakoj od njih po 100 ljudi". Od tih 50.000 ljudi, kae on, 35.000 je poginulo u bici.' Masudi je moda
preterivao, ali sigurno ne mnogo. ak i u ranoj fazi
njihovih junakih poduhvata (oko 860), Rusi su preli
Crno more i izvrili opsadu Carigrada sa flotom koja
je po razliitim procenama brojala izmeu 200 i 230
brodova.
Ako se imaju u vidu nepredvidljivost i poslovina
podmuklost ovih opasnih uljeza, Vizantinci i Hazari morali
su, kako se to kae, da sviraju po sluhu". I vek i po posle
izgradnje Sarkela, trgovinski sporazumi i razmene
diplomatskih misija sa Rusima, jo su se uvek
' Vidi: Poglavlje IV, 1.
85
smenjivali sa divljim ratovanjima. Polako su i postepeno Severnjaci menjali svoju ud izgradivi stalna naselja, poslovenivi se meanjem sa svojim podanicima
i vazalima, i tek su na kraju usvojili veru vizantijske
crkve. U to su vreme, poslednjih godina desetog veka, ti
Rusi" postali dananji Rusi. Rani ruski kneevi i
plemstvo jo uvek su nosili skandinavska imena koja su
poslovenjena. Rjurik je nastao od Hrorekr, Oleg od Helgi, Igor od Ingvar, Olga od Helga i tako dalje. Trgovinski sporazum koji je knez Igor-Ingvar zakljuio sa Vizantincima 945, sadri spisak njegovih pratilaca od
kojih samo trojica imaju slovenska imena, dok ih je sa
skandinavskim pedeset.11 Ali sin Ingvara i Helge dobio je slovensko ime Svjatoslav i od tada pa nadalje,
proces asimilacije napredovao je
krupnim koracima.
Varjazi su postepeno gubili svoj identitet posebnog naroda, a normanska je tradicija u ruskoj istoriji izbledela.
Teko je zamisliti taj neobini narod koji se divljatvom isticao ak i u to divlje doba Hronike su pristrasne, jer su ih pisali ljudi iz naroda koji su trpeli od tih
uljeza sa severa. A pria druge strane ostala je neizreena, jer
je skandinavska knjievnost nastala tek mnogo posle vikinke
ere,
kada
su
njihovi
junaki
podvizi iveli jo samo u legendi. Pa ak i tako, rana
normanska knjievnost kao da potvruje njihovu neobuzdanu, pomamnu strast prema borbi i udnu vrstu mahnitosti koja ih je u bitkama obuzimala. Za to su imali ak i
posebnu re: berserksgangr - divlje normansko ratovanje.
Arapske hroniare toliko su zbunjivali da protnvree ne
samo jedan drugome ve, u razmaku od nekoliko redova, i sami
sebi. Na prijatelj Ibn Fadlan veoma se gnuao prljavih i
bestidnih obiaja Rusa koje je sreo na Volgi, u zemlji Bugara.
Sledei pasus odnosi se na Ruse i opisuje dogaaj koji
prethodi izvetaju o Hazarima, navedenom neto ranije:
Oni su najprljapija stvorelja pod kapom nebsskom. Ujutro
sluapka
doiosi
zdslu
iunu
pods
gospodaru
lomainstva . On isrs lics i kosu, il.ujs i nstrssa ios u
86
na i prolaz Don-Volga (Hazarski put"). Uopte, inilo se da su tokom prvog stolea njihovog prisustva na
sceni/ pljakaki napadi Rusa bili usmereni uglavnom
na Vizantiju (gde je, oigledno, plen bio bogatiji), a
njihovi odnosi sa Hazarima bili pre svega trgovinski,
mada ne bez trvenja i stalnih arki. U svakom sluaju,
Hazari su mogli da kontroliu ruske trgovinske puteve
i da nameu svoj desetpostotni porez na sve tovare koji
su preko njihove zemlje kretali put Vizantije i muslimanskih zemalja
Takoe, imali su neto kulturnog uticaja na Severnjake koji su, uprkos svojoj grubosti, bili naivno skloni tome da ue od ljudi sa kojima su dolazili u dodir.
To to su rani ruski vladari iz Novgoroda usvojili
titulu kagana", pokazuje stepen tog uticaja. Ovo su potvrdili i vizantijski i arapski izvori. Tako Ibn Rusta,
posle opisa ostrva na kojem je izgraen Novgorod, kae:
Idaju kral>a koji se zove Kagan Rus." tavie, Ibn Fadlan izvetava da taj Kagan Rus ima generala koji predvodi vojsku i predstavlja ga pred narodom. Zeki Validi
istie da je takvo prenoenje zapovednitva nad vojskom nepoznato germanskim narodima sa severa, gde kralj
mora da bude pre svega ratnik. Validi zakljuuje da su
Rusi oigledno podraavali hazarski sistem dvojne vladavine. Ovo je sasvim mogue ako se ima u vidu injenica da su Hazari bili najuspeniji i kulturno najrazvijeniji narod sa kojim su Rusi, u ranim fazama svojih
osvajanja, bili u teritorijalnom dodiru. Taj je dodir
najverovatnije bio prilino intenzivan, s obzirom na
to da je u Itilu postojala kolonija ruskih trgovaca, a y
Kijevu zajednica hazarskih Jevreja.
alosno je to se u kontekstu reenog mora dodati i
to da je sovjetski reim, vie od hiljadu godina nakon
dogaaja o kojima je re, dao sve od sebe da izbrie
uspomenu na istorijsku ulogu i kulturna dostignua
Hazara. Na dan 12. januara 1952. godine, The Times je preneo sledeu vest:
' Grubo od 830. do 930.
88
97
da su 862. napali Istonu franaku carevinu i to je bila prva od divljih najezdi koje e tokom sledeeg stolea zastraivati Evropu. Takoe, saznajemo da je 860,
Sv. irilo, slovenski apostol, na putu ka Hazariji
doiveo straan susret sa maarskom hordom. Ba se
molio kad su naleteli na njega luporum more ululantes zavijajui kao vukovi". Meutim, njegova pobonost
zatitila ga je od zla.34 Druga hronika35 pominje da su se
Maari i Kabari 881. sukobili sa Francima, a Konstantin nam pripoveda kako su Maari, nekih desetak
godina kasnije, zaratili sa Simeonom (vladarom podunavskih Bugara) i poteno ga potukli, dospeli do Preslava, zatvorili ga u tvravu zvanu Mundraga, a zatim se
vratili kui.36
Kako se sva ta junatva mogu uskladiti sa nizom povlaenja sa Dona u Maarsku koja su se dogodila u tom istom
periodu? Na odgovor moda ukazuje jedan Konstantinov pasus, neposredno posle onoga koji je ve naveden:
Ali poto je Simeon Bugarin ponovo sklopio mir sa grkim
kraljem i osetio se bezbednim, potraio je Painake i nainio
sa n>ima sporazum da zarate protiv
Maara i unite ih. I kada su se Maari zaputili u vojni pohod, na njih su krenuli Painaki sa Simeonom, satrli ihove porodice i bedno proterali one Maare koji
su ostali da uvaju zemlju. A kada su se Maari vratili i nali
svoju zemlju tako opustoenu i razorenu, uselili su se u zemlju u
kojoj i danas ive (tj. Maarsku)."
Prema tome, najvei deo vojske bio je daleko, u pohodu", kada su im zemlja i porodice bili napadnuti. Sudei prema napred navedenim hronikama, bili su daleko" i veoma esto napadali udaljene zemlje, ostavljajui svoje
domove gotovo nezatiene. Izlaganje ovakvom riziku mogli su sebi da priute sve dok su im prvi susedi bili njihovi hazarski gospodari i miroljubiva slovenska plemena. Ali dolaskom Peenjega, gladnih zemlje,
situacija se izmenila. Zla kob koju je opisao Konstantin bila je moda samo poslednja u nizu slinih nedaa. Moda ih je ba to navelo da novu i bezbedniju
98
jueg i okrutnog vojevanja, obruila se na Kabare, i sigurno je znatno proredila njihov vojniki sastav. U
meuvremenu, poveao se broj pravih Maara koji su
iveli u relativnom miru."39 Posle dvojezinog perioda i meu svojim germanskim i slovenskim susedima,
uspeli su da sauvaju svoj prvobitni ugro-finski jezik
- za razliku od podunavskih Bugara koji su izgubili svoj
prvobitni turski jezik i prihvatili slovenski dijalekt.
Meutim, uticaj Kabara i dalje se oseao u Maarskoj
- ak i kada su ih delili Karpati, hazarsko-maarska veza
nije
u
potpunosti
prekinuta
Prema
Vasiljevu, 40
maarski vojvoda Taksoni pozvao je u desetom veku izvestan broj Hazara da se nasele u njegovim krajevima Meu
ovim useljenicima bilo je verovatno i prilino hazarskih Jevreja. Takoe, moe se pretpostaviti da su i Kabari i kasnije doseljenici, doveli neke od svojih uvenih zanatlija od kojih su Maari nauili svoje zanate
(vidi Poglavlje I, 13).
Tokom zauzimanja svoje nove i stalne domovine,
Maari su morali da izbace njene prethodne stanovnike,
Moravce i podunavske Bugare koji su se pomerili u
oblasti u kojima i danas ive. Njihovi drugi slovenski
susedi, Srbi i Hrvati, uglavnom su ve bili in situ. Tako
je, kao rezultat lanane reakcije koja je otpoela na
Uralu (gde su Oguzi gonili Peenjege , ovi potom
Maare, Maari Bugare i Moravce) poela da se oblikuje
karta savremene srednje Evrope. Nemirna slika kaleidoskopa polako se smirivala.
10
A sada, vratimo se prii o usponu Rusa, tamo gde smo
stali - u 862. godinu, kada su, bez krvoprolia, Rjurikovi ljudi pripojili Kijev. Otprilike u isto vreme, i
Peenjezi su prognali Maare ka zapadu, liavajui na
taj nain Hazare zatite sa zapadne strane. Time se
moe objasniti kako su Rusi tako lako uspostavili kontrolu nad Kijevom.
100
moemo rei koja su ili koliko je ruskih naselja zastupalo ovo poslanstvo, ali svakako je imalo zadatak da ggonudi odtetu za nedavni napad i moda da obezbedi
oslobaanje zarobljenika. Izvesno je da su neki Rusi pristali
da prime hrianstvo... ali seme nije palo na vrlo plodno tle, jer
vie od stotinu godina nita se nije ulo o hrianstvu kod
Rusa. Sporazum zakljuen izmeu 860. i 866, imao je, verovatno,
druge posledice."*1
Jedna od njih je i to to su u vizantijsku flotu regrutovani skandinavski mornari - od 902. bilo ih je sedam stotina. Ojaana je i uvena Varjaka garda", elitni korpus ruskih i drugih severnjakih plaenika, ukljuujui ak i Engleze. Prema sporazumima iz 945. i
971, ruski vladari Kijevske kneevine preuzeli su na
sebe obavezu da vizantijskom caru, na njegov zahtev, obezbede trupe.45 U vreme Konstantina Porfirogeneta, tj.
sredinom desetog veka, ruske flote na Bosforu bile su
uobiajen prizor. Nisu vie dolazile zbog opsade Carigrada, ve da prodaju svoju robu. Trgovina je bila veoma pedantno regulisana (izuzev u vreme oruanih arki). Prema Ruskoj hronici, sporazumima iz 907. i 911, dogovoreno je da e u Carigrad ruski posetioci moi da
uu samo kroz jednu kapiju, ne vie od pedeset ljudi u
isto vreme i to u pratnji slubenih lica, da e tokom
boravka u gradu dobiti ita koliko budu traili, kao i
mesena sledovanja drugih namirnica (ukljuujui hleb,
vino, meso, ribu, voe) ali ne due od est meseci, i
moi e da koriste kupatila (ako budu traili). Bavljenje crnoberzanskim novanim poslovima kanjavano je
odsecanjem jedne ruke, kako bi se obezbedilo da sve transakcije teku lepo i po propisu. Nisu zanemareni ni
prozelitski napori kao krajnje sredstvo da se postigne
miroljubiva koegzistencija sa sve monijim Rusima.
Ali ilo je teko. Prema Ruskoj hronici, kada je Oleg,
kijevski
prestolonaslednik,
911.
zakljuio
sporazum sa Vizantincima, carevi Lav i Aleksandar (suvladari), poto su se dogovorili o porezu i obavezali zakletvom, poljubili su krst i pozvali Olega da se on i njegovi
ljudi zakunu na isti nain. Ali se Rusi, po svo103
104
105
12
Uprkos velikoj galami koja se podigla oko Olginog
pokrtenja i njene zvanine posete Carigradu, burni dijalog
izmeu grke crkve i Rusa time nije okonan. Olgin sin,
Svjatoslav vratio se paganstvu i, odbivi da uslii preklinjanja
svoje majke, iskupio brojnu i smelu vojsku i laka skoka kao
leopard,
preduzeo
niz
vojnih pohoda",52 izmeu ostalih rat protiv Hazara i protiv Vizantinaca. Tek 988, za vreme vladavine njegovog sina,
sv. Vladimira, ruski vladari konano su usvojili veru grke
pravoslavne crkve - otprilike u isto vreme kada su se Maari,
Poljaci
i
Skandinavci,
kao
i
udaljeni Islanani, privoleli rimokatolikoj crkvi. Grubi obrisi trajne
religijske podele sveta poeli su da se naziru, a y tom procesu
jevrejski
Hazari
postali
su
anahronizam. Zbog sve veeg zbliavanja Carigrada i Kijeva, uprkos usponima i padovima, Itil je polako gubio znaaj.
A prisustvo Hazara koji su se ispreili na rusko-vizantijskim trgovakim putevima i nametali deset
106
posto poreza na sve vei promet robe, ljutilo je i vizantijske blagajnike i ruske ratoborne trgovce.
Promenu vizantijskog stava prema ranijim saveznicima potvrdilo je i to to je Herson predat Rusima. Tokom nekoliko stolea Vizantinci i Hazari su se
gloili i povremeno sukobljavali zbog te znaajne luke
na Krimu. Ali kada je Vladimir 987. godine zauzeo Herson, Vizantinci se nisu ak ni pobunili, jer kako je to
Bari zabeleio, ta rtva nije bila suvie velika cena
za trajan mir i prijateljstvo sa ruskom dravom koja je
postajala sve monija".53
rtvovanje Hersona bilo je moda opravdano, ali
rtvovanje hazarskog saveznitva, dugorono posmatrano,
pokazalo se kao kratkovida politika.
107
rv
PAD
1
Kada je bilo rei o rusko-vizantijskim odnosima u devetom i
desetom veku, mogao sam do mile volje da navodim dva
iscrpna izvora: Konstantinov De Administrando i Prvu rusku
hroniku. Ali o rusko-hazarskom sukobu tokom istog perioda,
na koji sada prelazimo , ne postoje slini materijali. Arhive
Itila, ako su ikada i postojale, prohujale su sa vihorom i da
bismo ita saznali o poslednjih stotinu godina Hazarske
carevine, moramo opet pribei nepovezanim, usputnim
nagovetajima iz raznih arapskih hronika i geografija
Navedeni period protee se od ruske okupacije Kijeva, oko
862. godine, do Svjatoslavljevog unitenja Itila, otprilike 965.
Posle gubitka Kijeva i povlaenja Maara u Ugarsku,
zapadne oblasti, ranije potinjene Hazarskoj carevini (izuzev
delova Krima), vie nisu bile pod upravom kagana. Kijevski
je knez slovenskim plemenima u dolini Dnjepra bez
oklevanja mogao da se obrati uzvikom: He plaajte nita
Hazarima!"1
Hazari su moda bili voljni da se pomire sa gubitkom prevlasti na zapadu, ali su, istovremeno, Rusi sve vie
prodirali na istok, niz Volgu i u oblasti oko Kaspijskog mora. Muslimanske zemlje koje su se graniile sa
junom polovinom Hazarskog mora" - Azerbejdan, Jilan, irvan, Tabaristan, Jurjan - mamile su vikinke flote, i
zbog pljake kao i zbog trgovine sa muslimanskim Kalifatom. Ali, zahvaljujui Itilu i delti volge, Hazari su
kontrolisali prilaze Kaspijskom moru, ba
108
Masudijevo pripovedanje o upadu Rusa u kaspijsku oblast 912913. zavrava se reima: Od te godine pa nadalje, Rusi nisu
ponovili ita slino." Ali kako to sluaj esto hoe, Masudi je
ovo napisao ba one, 943. godnne,
111
U takozpanoj lugoj psrziji" istog pisma (pidp Dodatak HI) nocioji drukija reenica koju je moda, a moda i ps, dodao irenienpa:
Ako bih ih pustio i pa jsdai car, upitili bi spu zsml.u Arapa. ak
do Bagdada..."
S obzirom ia to da su Rusi ostali na Kasimjskom moru ne jodan car nego
celu godinu, opo hpilisap.s zvui prilimo ispra - nako no toliko ako ss ms
odnosi na prolost mego pa budunost.
112
Posle godinu dana, 988, Vladimir je sa vojskom krenuo na Herson, jedan grki grad..."" (Setimo se da su se oko
uprave nad ovom vanom krimskom lukom dugo prepirali Vizantinci i Hazari.) Hrabri stanovnici Hersona odbili su da se predaju. Vladimirove trupe izgradile su nasip upravljen na gradske zidine, ali su Hersonci iskopali tunel ispod gradskih zidina, kriom pokupili
nabacanu zemlju i odneli je y grad gde su je nagomilali". A
onda
je
neki
izdajnik
u
ruski
logor
odapeo strelu sa porukom: Iza vas, ka istoku, nalaze se izvori iz kojih voda tee u cevi. Kopajte i presecite ih." Primivi
ovo obavetenje, Vladimir je upro pogled u nebo i zakleo se da
e se krstiti ako se ovo obistini.12
Presekao je dovod vode u grad i Herson se predao. Posle toga, Vladimir je, oigledno zaboravljajui na svoju
zakletvu, poslao poruke carevima Vasiliju i Konstan116
Bio je to znaajan uspeh vizantijske diplomatije. Vernadski ga naziva jednim od onih naglih preokreta zbog kojih je
izuavanje
istorije
tako
fascinantno...
zanimljivo je nagaati kakav bi bio tok istorije da su neki ruski
kneevi... usvojili neku od ovih vera (judaizam ili islam)
umesto hrianstva.. Prihvatanje jedne od ovih dveju vera
sigurno bi odredilo budui kulturni i politiki razvoj Rusije.
Usvajanje islama odvuklo bi Rusiju u arapski kulturni krug.
Prihvatanje
rimokatolikog hrianstva od Nemaca, nainilo bi Rusiju zemljom latinske ili evropske kulture. Prihvatanje judaizma ili pravoslavnog hrianstva, osiguravalo je Rusiji kulturnu
nezavisnost, i od Evrope, i od Azije."13
Ali Rusima su saveznici bili potrebniji nego nezavisnost, a Istono Rimsko Carstvo, koliko god korumpirano, jo uvek je, y smislu snage, kulture i trgovine, bilo
poeljniji saveznik nego Hazarska carevina koja se raspadala.
He treba potceniti ni ulogu koju je vizantijska diplomatija odigrala u postizanju ove odluke, na emu je
radila due od jednog stolea. Naivno kazivanje Ruske hronike
o Vladimirovoj igri odugovlaenja ne daje nam uvid u
diplomatske manevre i teko cenkanje koji su, sasvim sigurno,
prethodili
njegovom
krtenju,
a
time u stvari i vizantijskog tutorstva nad samim sobom i
117
Tokom dva stolea kumanske vladavine, za kojom je usledila invazija Mongola, istone stepe ponovo su gurnute
Jedan ogranak Kumana, beei pred Mongolmma, iaao je 1241,
utoite u Maarskoj, i stopio se sa lokalnim stanomtvom. Kun" je jo uvek
esto prezime u Maarskoj.
120
u mrano doba, pa je istorija Hazara obavijena pomrainom jo dubljom nego njihovo poreklo.
Hazarska se drava u poslednjem periodu svog propadanja pominje uglavnom u muslimanskim izvorima, a oni
su, kao to emo videti, tako neodreeni da gotovo svaki naziv, datum ili geografska odrednica omoguava nekoliko tumaenja. Istoriarima, gladnim injenica, nije preostalo nita drugo nego da, kao izgladneli psi
tragai, glou nekoliko ogoljenih kostiju u uzaludnoj
nadi da e naii na neki skriveni zalogaj koji e ih
okrepiti.
U svetlu onoga to je ranije reeno, ini se da
odluujui dogaaj, koji je ubrzao opadanje moi Hazara,
nije bila Svjatoslavljeva pobeda, ve Vladimirovo preobraenje. Koliko je zaista bila znaajna pobeda koju
istoriari iz devetnaestog veka' izjednaavaju sa krajem
hazarske drave? Setimo se da Ruska hronika pominje samo unitenje Sarkela, tvrave, ali ne i unitenja Itila, prestonice. Da je Itil zaista razoren i opustoen,
saznajemo iz nekoliko arapskih izvora, suvie upornih
da bi bili zanemareni, ali ko ga je i kada razorio, sasvim je nejasno. Ibn Haukal, glavni izvor, kae da su to
uinili Rusi koji su posve razorili Hazaran, Samandar i Itil" - oigledno uveren da su Hazaran i Itil
razliiti gradovi, dok nam je poznato da je to bio jedan
grad iz dva dela. I njegovo datiranje tog dogaaja razlikuje se od datuma koji Ruska hronika navodi za pad Sarkela - koji Ibn Haukal uopte ne pominje, ba kao to
ni Hronika ne pominje unitenje Itila. Prema tome,
Markart nagovetava da Itil nisu razorili Svjatoslavljevi Rusi koji su stigli samo do Sarkela, ve neki novi talas Vikinga. Da bi stvari bile jo zamrenije,
drugi arapski izvor, Ibn-Miskavaj, kae da je te, kritine 965. godine, neka turska" vojska udarila na Hazariju. Pod Turcima" moda je podrazumevao Ruse, kao
to smatra Bertold. Ali isto je tako to mogla da bude i
pljakaka horda Peenjega, na primer. ini se da nikaSledei predanje koje je ostavio Fren 1822. u Msmoarima P\VKC
akademije.
121
123
124
10
Tamo gde su izvori istoriara presuili, legende i folklor
mogu dopuniti priu.
128
'Jevrejima', a ne
dugo posle toga
Jevrejima', nazvapigmeitacije mno-
11
Drugi deo polulegendarnog, poluistorijskog folklornog naslea
u vezi sa Hazarima, odrao se i do savremenog doba i
Bencamina Dizraelija toliko oarao da ga je iskoristio za jednu
romantinu istorijsku priu, udesnu bajku o Alroju.
U dvanaestom veku razvio se u Hazariji mesijanski
pokret, rudimentarni pokuaj jevrejskog krstakog rata, sa namerom da se uz pomo oruja, osvoji Palestina.
Zaetnik ovog pokreta bio je hazarski Jevrejin, neki Solomon ben Duji (ili Rui ili Roj), kojeg su podravali
njegov sin Menahem i jedan palestinski pisar. Oni su
pisali pisma svim Jevrejima, blizu i daleko, u svim
zemljama oko njih... Govorili su da je dolo vreme u kojem e bog da sakupi Izrael, njegov narod iz svih zemalja
u Jerusalim, sveti grad, a da je Solomon Ben Duji - bog,
a njegov sin - Mesija."*
Ovi pozivi oigledno su bili upueni jevrejskim zajednicama na Srednjem Istoku i po svoj su prilici naili na
slab odziv, s obzirom na to da se sledea epizoda odigrala
svega dvadesetak godina kasnije, kada je mladi Menahem uzeo
ime David al-Roj i titulu Mesije. Mada je pokret nastao u
Hazariji,
njegov
centar
se
uskoro preselio u Kurdistan. Tu je David prikupio snanu oruanu
silu - verovatno od lokalnih Jevreja, ojaanu Hazarima i
krenuo
da
zauzme
strateko
utvrenje
Amadie, severoistono od Mosula. Verovatno se nadao da e
Glavni su izvori iz kojih saznajemo o opom pokretu prnpoped.ts
jevrejskog putnika Bendamima od Tudele (C, 8), neprijatsl.sko kazi.e
arapskog pisca Jahije al-Magribija i dpa hsbrejska rukopisa iasna u
kairskoj Genizi (II, 7). Oii samo poveavaju zbuljuju1 mozaik. Ja sam
sledio Baronovo paljipo tumaenje (Tom III, str. 204; Tom IV, str. 2024 i beleigke).
130
132
Drugi deo
OSTAVTINA
EGZODUS
137
Hazarsko poreklo brojnog i drutveno nadmonog elementa jevrejskog stanovnitva u Maarskoj tokom srednjeg veka relativno je dobro dokumentovano. Ako se zna za
ranu maarsko-hazarsku vezu - moglo bi se uiniti je
Maarska poseban sluaj, ali, u stvari, priliv Hazara u Maarsku
bio je samo deo opte, masovne seobe iz evroazijskih stepa ka zapadu, tj. ka centralnoj i iston^j Evropi.
Hazari nisu bili jedini narod koji je svoje ogranke poslao u
Maarsku. Veliki broj onih istih Peenjega koji su Maare sa
Dona
prognali
preko
Karpata, bio je primoran da trai dozvolu da se nastani na
maarskoj teritoriji kada su njih Kumani prognali. I Kumane
je snala ista sudbina kada su, stolee kasnije, beali pred
Mongolima, pa je njih oko 40.000 sa svojim robovima" nalo
utoite kod maarskog kralja Bele.5
U relativno mirnim vremenima, ova opta seoba
evroazijskih naroda ka zapadu bila je samo tiha reka - u
nekim drukijim, postajala je stampedo. Ali posledice
mongolske invazije sigurno su na ovoj metaforinoj
skali zauzimale mesto razornog zemljotresa. Ratnici poglavice Tedumina, zvanog Cingis Kan, Gospodar zemlje,
ubijali su stanovnitvo itavih gradova kako bi opomenuli druge da im se ne opiru. Zarobljenike su koristili kao ivi tit ispred svojih nadiruih redova.
Unitili su mreu za navodnjavanje u delti Volge koja
je na hazarskoj zemlji napajala pirina i druge bitne
kulture, pa su plodne stepe pretvorili u divlje utrine", kako e ih Rusi kasnije nazvati: beskrajan prostor
bez ratara ili stoara, kojim prolaze samo plaeniki
konjanici u slubi ovog ili onog protivnikog vladara
ili ljudi koji bee pred takvom vlau".6
Crna smrt" (1347-8) ubrzala je progresivno opadanje broja
stanovnika nekadanjeg srca hazarske zemlje izmeu Kavkaza, Dona i Volge, gde je stepska kultura dostigla svoj vrhunac, pa je stoga povratak na varvarstvo bio jo
drastiniji nego u susednim oblastima. Baron pie: Unitenje
ili
odlazak
marljivih
jevrejskih
zemljoradnika, zanatlija i trgovaca, ostavili su za sobom
138
140
141
142
zlozima zbog kojih je ova sekta svoj jezik ouvala gotovo pola
milenijuma, dok ga je veina hazarskih Jevreja odbacila u
korist jidia, bie vie rei kasnije.
143
144
Toliko to se veliine tie. A ta znamo o drutvenoj strukturi i sastavu hazarske doseljenike zajednice? Prvi
utisak koji se stie upeatljiva je slinost iz-meu izvesnih
privilegovanih poloaja koje su drali hazarski Jevreji u
Maarskoj i u Poljskoj tih ranih da145
147
minutivi koji se, meutim, ne odnose obavezno na veliinu tih gradova (neki su bili ba veliki gradii),
nego na ograniena prava gradske samouprave koju su
uivali.
tetl ne treba meati sa getom. Ovaj drugi inila
je jedna ulica ili etvrt u kojoj su Jevreji bili prinueni da ive, unutar granica inovernog grada. Od
druge polovine esnaestog veka naovamo, to je bilb univerzalno boravite Jevreja svuda u hrianskom i u
veini muslimanskog sveta. Geto je bio opasan zidovima
sa kapijom koja se zakljuavala nou. To je izazivalo
klaustrofobiju i mentalne poremeaje zbog brakova
sklapanih izmeu bliskih srodnika, ali i oseanje relativne sigurnosti u vremenima nemira. Poto se geto
nije mogao iriti, kue su bile visoke i uske, a stalna
pretrpanost stvarala je loe sanitarne uslove. Bila je
potrebna ogromna duhovna snaga da ljudi koji su iveli
u takvim okolnostima sauvaju samopouzdanje. Ali, to
nisu mogli svi.
tetl je, sa druge strane, bio neto sasvim drugo vrsta naselja koje je, kako je ve reeno, postojalo samo u
Poljskoj-Litvaniji i nigde vie u svetu. To je bio zatvoren grad-drava sa iskljuivo ili poglavito jevrejskim stanovnitvom. Poreklo tetla datira verovatno
iz trinaestog veka i moda predstavlja onaj iezli
beoug izmeu trgovakih gradova Hazarije i jevrejskih
naselja u Poljskoj.
Ekonomska i socijalna funkcija ovih polururalnih,
poluurbanih aglomerata ini se, bila je slina u obe zemlje. U
Hazariji, kao i kasnije u Poljskoj, sainjavali su mreu
trgovakih postaja ili trgovita, posrednika izmeu potreba
velikih
gradova
i
sela.
Imali
su
redovne sajmove na kojima su prodavali ili trampili ovce i stoku,
kao i robu izraenu u gradovima ili u seoskoj kunoj
radinosti. U isto vreme, to su bili centri zanatlija: kolara, kovaa, kujundija, krojaa, koer-mesara,
mlinara, pekara i onih koji su pravili svenjake. Bnlo je
takoe, pisara za nepismene, sinagoga za vernike, krmi za
namernike i jedan heder (na hebrejskom soba) koji je sluio
kao kola. Bilo je i putujuih pripove148
re kao i od stila graenja koji su zapadni Jevreji usvojili i kasnije koristili u poljskim getima. Takoe,
unutranje ureenje najstarijih sinagoga iz tetla sasvim se razlikuje od stila zapadnog geta. Zidovi sinagoge iz tetla bili su pokriveni mavarskim arabeskama
sa slikama ivotinja - to je karakteristino za persijski uticaj, vidljiv na maarsko-hazarskim predmetima
(I, 13) i u dekorativnom stilu koji su jermenski doseljenici doneli u Poljsku.27
Tradicionalna odora poljskih Jevreja takoe nepogreivo ukazuje na njihovo istonjako poreklo. Tipian dugi svileni kaftan mogao je da bude imitacija
kaputa koji je nosilo poljsko plemstvo, a koji je i sam
bio kopija opreme Mongola iz Zlatne Horde - moda ne
priznaje politike podele. Ali poznato nam je da su
kaftane jo znatno ranije
nosili stepski nomadi.
Okruglu kapicu (jarmolku) i danas nose ortodoksni Jevreji, Uzbeki i drugi turski narodi u Sovjetskom Savezu. Povrh te kape, mukarci su nosili trajmel, okrugli eir obrubl>en krznom koji su Hazari uzeli od
Kozaka - ili obrnuto. Kako je ve ranije pomenuto, trgovina lisijim i samurovim krznom, koja je cvetala u Hazariji, postala je drugi znaajan jevrejski monopol u
Poljskoj. ho se ena tie, one su do sredine devetnaestog veka, nosile visoki beli turban koji je bio prava
kopija jauluka koji su nosile kozake i turkmenske
ene.28 (Danas ortodoksne Jevrejke umesto turbana nose
periku nainjenu od vlastite kose koju su im prilikom
udaje obrijali.)
U ovom kontekstu moe se pomenuti, mada sa izvesnom
rezervom, udna strast poljskih Jevreja prema gefilte Jlsch
(punjena riba), nacionalnom jelu koje su u Poljskoj usvojili i nejevreji. Bez ribe", govorila je izreka, nema
Sabata". Da li je to proisteklo iz dalekih uspomena na
ivot na Kaspijskom moru, gde je riba bila glavna hrana?
Jevrejska knjievnost i folklor slave ivot u tetlu sa mnogo romantine nostalgije. Jedan savremenn
150
i potovanim Jevrejima" (setimo se Avrama Prokovnika) jer bi se naselili na njegovom imanju i doveli druge doseljenike. Oni bi, po pravilu, birali ljude iz mesta u kojima su nekada iveli."32 Ti kolonisti bili su
odabrana grupa zemljoradnika, zanatlija i majstora koja
je predstavljala manje-vie zajednicu koja se sama
izdravala. Tako bi presaen hazarski tetl i postajao
poljski tetl. Zemljoradnja bi se postepeno gubila, ali
do tog vremena ve bi bilo zavreno prilagoavanje izmenjenim uslovima.
Tako je jezgro modernog jevrejstva sledilo stari savet: Vinite se ka novim horizontima, ali se drite zajedno."
152
VI
ODAKLE?
Iz naeg pregleda proizlaze dve osnovne injenice: nestanak hazarskog naroda iz njegove istorijske postojbine i
istovremeno, u susednim severozapadnim oblastima, najvea
koncentracija Jevreja od poetka dijaspore. S obzirom na tom
da
su
ove
dve
injenice
oigledno
povezane, istoriari se slau da je doseljavanje iz Hazarije sigurno
doprinelo
napretku
poljskih
Jevreja.
Ovaj
zakljuak potkrepljuju dokazi navedeni u prethodnim poglavljima. Ali neto su manje sigurni kada je re o proceni
tog doprinosa, tj. obimu useljavanja Hazara u poreenju sa prilivom Zapadnih Jevreja i njihovim udelom u
genetskoj strukturi savremene jevrejske zajednice.
Drugim reima, injenica da su se Hazari u velikom broju
uselili u Poljsku, utvrena je van svake sumnje. Pitanje je da
li su u novoj naseobini predstavljali veinu ili samo njeno
vrsto jezgro. Da bismo dobili odgovor na ovo pitanje,
moramo imati predstavu o obimu useljavanja pravih Jevreja" sa
zapada
Krajem prvog milenijuma, najznaajnija naselja zapadnoevropskih Jevreja bila su u Francuskoj i u Rajnskoj oblasti.*
Neka od tih naselja verovatno potiu jo iz rimskih dana, jer su
se,
od
unitenja
Jerusalima
i
propasti Rimskog Carstva, Jevreji naselili u mnogim
" He raunajui panske Jevreje koji su bili odvojena kategorija i nisu
uestvovali u migracionim kretanjima o kojima je re.
153
154
gobrojnija u Poljskoj. A za razliku od poljske, nije mogla ni da se osloni na mreu jevrejskih gradia koji bi
joj
obezbedili podrku skromnih zanatlija, majstora i
radnika, koijaa i krmara: nije imala korene u narodu. U tom, vanom pogledu Plantagenetovska Engleska je
u malom odslikavala dogaaje u Zapadnoj Evropi. Francuske i nemake Jevreje zadesila je ista sudbina: slojevitost njihovih zanimanja bila je jednostrana i neuravnoteena. Sve to, vodilo je ka istom, traginom redosledu dogaaja. Sumorne prie uvek poinju medenim mesecom, a zavravaju se razvodom i krvoproliem. U
poetku Jevreje obilato zasipaju posebnim poveljama, povlasticama, uslugama. Oni su personae gratae, poput dvorskih alhemiara, jer jedini znaju tajnu kako se tokovi
privrede bez prekida okreu. U mrano doba", pisao je
Sesil Rot, trgovina Zapadne Evrope bila je uglavnom u
rukama Jevreja, ne iskljuujui trgovinu robljem, a y karolinkim arhivama rei Jevrejin i trgovac koristile
su se gotovo kao sinonimi.'4 Ali, jaanjem klase domaih trgovaca, poinjali su da ih iskljuuju, ne samo
iz najproduktivnijih zanimanja ve i iz tradicionalnih oblika trgovine i praktino jedino polje rada koje
je za njih ostalo otvoreno, bilo je davanje novca na zajam
uz kamatu. ... Obrtni kapital zemlje pripadao je uglavnom Jevrejima, koji su povremeno morali da ga istresu u
dravnu blagajnu..."5 Prototip ajloka nastao je mnogo
pre ekspirovog vremena.
U danima medenog meseca, Karlo Veliki uputio je
797, u Bagdad, Harunu al-Raidu, istorijsko poslanstvo
da pregovara o sporazumu o prijateljstvu. Poslanstvo su
inili Jevrejin Isak i dvojica hrianskih plemia.
Gorki kraj nastupio je kada je 1306. Filip Lepi prognao Jevreje iz Kraljevine Francuske. Premda je kasnije
nekima dozvoljeno da se vrate, i dalje su trpeli progone,
a krajem veka, francuska jevrejska zajednica bila je praktino zatrta.'
' Savremenu zajednicu Jevreja u Francuskoj i Englsskoj osnovale su izbeglice
koje su pobegle od panske inkpnzicije u esnaestom n ssdamnaestom veku.
155
Ako se pozabavimo istorijom nemakih Jevreja, zapaziemo najpre da je neobino, ali ne posedujemo jednu
sveobuhvatnu istoriju nemakih Jevreja... Germanica Judaica samo je dobar prirunik u kojem se mogu nai istorijski izvori koji osvetljavaju pojedine zajednice do 1238."6
To je slaba svetlost, ali bar dovoljna da se vidi teritorijalni
raspored zapadnojevrejskih zajednica u Nemakoj u toku tog
kritinog
perioda,
kada
se
hazarskojevrejsko useljavanje u Poljsku primicalo svom vrhuncu.
Jedan od najranijih podataka o takvoj zajednici u Nemakoj pominje izvesnog Kalonimusa koji se 906. sa svojom rodbinom iselio iz Luke u Italiji u Majnc. Otprilike u isto vreme, zna se i za Jevreje iz Spirsa i Vormsa, a neto kasnije i za one iz drugih mesta - Traveza, Meca,
Strasbura, Kelna - koja se nalaze u uskom pojasu u Alzasu i du
doline Rajne. Jevrejski putnik Benjamin iz Tudele (II, 8)
posetio
je
ovu
oblast
sredinom
dvanaestog veka i napisao: U ovim gradovima ima mnogo
Izraeliana, mudrih i pametnih ljudi."7 Ali, koliko je to
mnogo"? U stvari, svega nekoliko, kako e se videti.
Neto ranije, u Majncu je iveo izvesni rabin
Gerom ben Jehuda (oko 960-1030) koji je, zahvaljujui
svom velikom znanju, stekao titulu Svetlost dijaspore"
i poloaj duhovnog voe francuske i rajnsko-nemake zajednice. Negde oko 1020. Gerom je sazvao Vee rabina u
Vormsu, koje je izdalo razne naredbe, ukljuujui i onu
kojom se zakonski zabranjuje poligamija (to se u svakom
sluaju ve dugo oekivalo). Ovim naredbama dodat je i
kodicil kojim se obezbeivalo da, u sluaju hitnosti,
svaku odredbu moe da opozove skuptina od stotinu
delegata iz zemalja Burgundije, Normandije i Francuske
i iz gradova Majnca, Spirsa i Vormsa". I u drugim rabinskim dokumentima koja potiu iz istog perioda, pominju se samo ta tri grada, pa moemo zakljuiti da druge jevrejske zajednice u Rajnskoj oblasti poetkom jedanaestog veka jo uvek nisu bile dovoljno znaajne da bi
ih pominjali.8
156
ri ne navode broj preivelih, niti moemo biti sigurni da broj rtava ne preuveliavaju. U svakom sluaju, Baron
zakljuuje da je prema njegovim procenama jevrejsko stanovnitvo obe zajednice jedva prevazilazilo brojke
koje su date samo za mrtve".12 Tako su preiveli u Vormsu ili u
Majncu, u svakom sluaju, mogli brojati svega nekoliko
stotina. Ipak, ta dva grada (i Spirs kao trei) bili su jedini
dovoljno
znaajni
da
se
na
njih
odnosi neto ranije pomenuta naredba rabina Geroma.
Tako, postaje jasno da je jevrejska zajednica u nemakoj
Rajnskoj oblasti brojem bila mala i pre prvog krstakog
pohoda, a proavi kroz vinsku presu Gospodnju, postade jo manja. Ipak, istono od Rajne, u centralnoj i severnoj Nemakoj, u to vreme jo nije bilo jevrejskih zajednica, a ni zadugo potom. Tradicionalna koncepcija
jevrejskih istoriara po kojoj je krstaki pohod iz
1096. nemake Jevreje kao metlom zbrisao i masovno ih
iselio u Poljsku, samo je legenda - ili pre jedna od adhoc pretpostavki, izmiljena samo zbog toga to se o
istoriji Hazara znalo tako malo, a nije se drukije moglo objasniti kako i otkud ta neuvena koncentracija
Jevreja u Istonoj Evropi. Ipak, u ondanjim izvorima
nema ni pomena ikakvih, velikih ili malih, iseljavanja
iz Rajnske oblasti na istok Nemake, a da i ne govorimo
o udaljenoj Poljskoj.
Tako Sajmon Dabnov, jedan od istoriara pripadnika starije
kole, kae: Prvi krstaki pohod koji je hrianske mase
pokrenuo ka istoku Azije istovremeno je jevrejske mase doveo
na
istok
Evrope."13
Meutim,
nekoliko redaka kasnije, mora da prizna: O okolnostima ovog
iseljenikog pokreta, tako znaajnog za istoriju Jevreja, nemamo bliih podataka."14 Pa ipak, posedujemo obilje
podataka o onome ta su te izmuene jevrejske zajednice inile tokom prvog i narednih krstakih pohoda. Neki su umrli od vlastite ruke, drugi su pokuali da prue otpor i linovani su. Oni koji su preiveli za
svoju sreu mogli su da zahvale tome to su im u vreme
opasnosti, biskup ili gradonaelnik, bar teorijski odgovorni
za njihovu zakonsku zatitu, pruili sklonite u utvrenom
zamku. esto ovakva me158
za radikan pristup ipeenju svojih nezdravih finansija. 21. juna 1306. potpnsao je tajnu naredbu da se
odreenog dana uhase svi Jevrejn u njegovoj Eraljevnnn.
oifiskuje njihoka pnna, a oni proteraju vz zemlje. Hapenja
su obavljena 22. jula, a do progona je dolo neKOJUIEO nedelja kasnije. Izbeglnce su se iselile u franduske oalastm van kraljevog poseda: u Provansu, Burgundiju, Akvitaniju i na negako drugih feudalnih dooara. Ali, prema Mlzesu. jaema nsaEvnh nsgorijsh podataka koji 6n ukazvalp na to da se oroj nemapge Jevreja povvao usped nevalja jevrejske zajedvde u Francusrj u tom oduujuem p^iodu Bbenor yHifflrreHa". 291 Niti je njedan nstorvizr ikada nagovestno da su, na putu za
Paljsku. francusEN Jevreji prolazii spaa Nemaku,
b T05A. b1O SOM LruGOM PrEOM .
nje hrianske dece, sada su ih optuili da truju bunare kako bi proirili crnu smrt". Legenda je putovala
ak bre nego pacovi, pa je rezultat bilo masovno spaljivanje Jevreja irom Evrope. Jo jednom je samoubistvo u meusobnom rtvovanju postalo uobiajen beg od
lomae.
Desetkovano stanovnitvo Zapadne Evrope sve do
esnaestog veka nije dostiglo svoj nivo iz vremena pre kuge. Od
Jevreja, izloenih dvostrukom napadu - i pacova i ljudi - preiveo je samo mali deo. Kuera pie:
Rulja im se svetila za surove udarce sudbine, pa je
one koje je kuga potedela, napadala vatrom i maem. Kada se epidemija stiala, u Nemakoj, prema ondanjim
istoriarima, praktino nije bilo Jevreja. To nas navodi na zakljuak da u samoj Nemakoj Jevreji nisu mogli da
napreduju i da nikada niou mogli da osnuju velike i
brojne zajednice. Kako bi onda, u tim okolnostima mogli
biti u stanju da u Poljskoj poloe temelj tako masovne
zajednice, toliko brojne da sada (1909) premauje zajednicu nemakih Jevreja u odnoou deset ggrema jedan? Zaista,
teko je razumeti kako se uopte dolo na ideju da su
Istoni Jevreji doseljenici sa zapada, a pogotovo iz Nemake."21
Ipak, osim prvog krstakog pohoda, crnu smrt" istoriari najee pominju kao deus ex machina koja je stvorila Istone Jevreje. I ba kao i u sluaju krstakih
pohoda, nema ni traka dokaza za ovaj zamiljeni egzodus. Naprotiv, sve ukazuje na to da je i u toj, kao i u
ranijim prilikama, jedina nada Jevreja da preive bila
da se dre na okupu i potrae sklonite u nekom
utvrenom mestu ili u manje neprijateljski raspoloenim oblastima u blizini. Mizes pominje samo jedan sluaj iseljavanja u periodu crne smrti": Jevreji
iz Spirsa sklonili su se od progona u Hajdelberg udaljen desetak milja.
Posle pravog istrebljenja starih jevrejskih zajednica u
Francuskoj i Nemakoj uoi crne smrti", Zapadna Evropa je
nekoliko vekova bila Judenrein ca svega nekoliko enklava koje su vegetirale - izuzev u paniji. Sa161
162
VII
SUPROTNA MILJENJA
Na osnovu dokaza navedenih u prethodnom poglavlju, razumljivo je to se poljski istoriari - koji su, ipak,
najblii izvorima - slau oko toga da je u ranijim
vremenima, veina jevrejskog stanovnitva poticala iz
zemlje Hazara".1 U tom se sluaju moe ak i preterati Kuera je podlegao tom iskuenju tvrdei da su
Istoni Jevreji stopostotno hazarskog porekla Ovakva
se tvrdnja mogla odrati da joj je zlosrena franko-rajnska zajednica bila jedini suparnik u potrazi za poreklom. Ali u kasnom srednjem veku stvari se komplikuju
usled uspona i pada jevrejskih naselja na celoj teritoriji bive Austrougarske monarhije i na Balkanu. Nisu
samo Be i Prag imali znatno jevrejsko stanovnitvo vie je od pet mesta koja su zvali Judendorf, jevrejsko
selo", u Karantanskim Alpima i jo nekoliko Judenburgova i Judentatova u tajerskim planinama. Krajem petnaestog veka, Jevreji su proterani iz tih pokrajina, pa su otili u Italiju, Poljsku i Maarsku. Ali
odakle zaista potiu? Sasvim sigurno ne sa zapada. U
razmatranju ovih razbacanih zajednica, Mizes kae:
Tokom srednjeg veka nailazimo na istoku na lanac na-
Karika koja nedostaje u ovom nabrajanju, opet je Hazarija, koja je, kao to smo ranije videli, bila prihvatilite i prolazna stanica Jevreja koji su se iseljavali
iz Vizantije i Kalifata. Mizesova je velika zasluga u
tome to je osporavao legendu o rajnskom poreklu
Istonih Jevreja ali, kako je i sam bio slab poznavalac
hazarske istorije, nije ni bio svestan njenog demografskog znaaja. Meutim, moda je bio u pravu kada je nagovestio italijanski udeo meu doseljenicima u Austriju.
Italija nije bila tek samo proeta Jevrejima jo od
rimskih vremena, nego je, kao i Hazarija, primila svoj
deo doseljenika iz Vizantije. Tako je ovde moda re o
kapljici pravih" Jevreja, semitskog porekla, koja je pala u Istonu Evropu. Ipak, to nije moglo biti ita
vie od nekoliko kapi, jer u svedoanstvima nema traga
o kakvom bitnom doseljavanju italijanskih Jevreja u Austriju, dok je mnotvo dokaza o obrnutom procesu, tj.
iseljavanju Jevreja u Italiju posle progona iz alpskih
pokrajina, krajem petnaestog veka. Detalji poput ovih zamagljuju sliku, pa ovek prosto poeli da su Jevreji u
Poljsku stigli brodom Mejflauer" sa uredno voenom
dokumentacij om.
Ipak, naziru se grube crte ovog migracionog procesa.
Alpska naselja su, po svoj prilici, bila zapadni izdanci opte seobe Hazara ka Poljskoj - koja je trajala nekoliko vekova i odvijala se razliitim putevima: kroz
Ukrajinu, slovenske oblasti severno od Maarske, moda
i preko Balkana. Jedna rumunska legenda govori o tome
kako su, nepoznatog datuma, naoruani Jevreji napali tu
zemlju.3
Jo jedna, veoma udnovata legenda, odnosi se na istoriju austrijskih Jevreja. Pokrenuli su je hrianski hroniari u
srednjem veku, ali su je istoriari veoma ozbiljno prepriavali
sve do poetka osamnaestog veka. U danima pre hrianstva,
kae legenda, austrnjskim pokrajinama upravljali su jevrejski
vladari. Ta austrnj164
ska hronika, koju je sainio beki pisar u vreme vladavine Alberta III (1350-95), sadri spisak od bar dvadeset i dva jevrejska vladara za koje se kae da su nasleivali jedan drugog. U spisku su data ne samo njihova imena,
od kojih mnoga imaju jasan uralsko-altajski prizvuk, nego i vreme njihove vladavine i mesto na kojem su
sahranjeni. Tako je Senan vladao 45 godina, sahranjen je na
Stubentoru u Beu; Cipan, 43 godine, sahranjen u Tulnu" i
tako dalje, slede imena kao Lapton, Maalon, Raptan, Rabon,
Efra, Samek i dr. Posle ovih, jevrejskih, sledi pet paganskih
vladara, a za njima hrianski. Ova legenda ponavlja se, uz
neke varijacije, u Latinskoj istoriji Austrije" Henrikusa
Gundelfingusa (1474) i nekolicine drugih autora, a poslednja
verzija je Flores Chronicorum Austriae Anselma Srama (koji
je, kako se ini, verovao u njenu verodostojnost) iz 1702.4
Kako je nastala ova neverovatna pria? Vratimo se onome
to kae Mizes: Sama injenica da je takva legenda mogla da
se razvija i uporno odrava nekoliko stolea, ukazuje na to da
su se bleda seanja na davnanje prisustvo Jevreja u
predelima gornjeg toka Dunava, zadrala duboko u
nacionalnoj svesti drevne Austrije. Ko zna da li su talasi plime
koji su se valjali iz hazarskih oblasti u Istonoj Evropi doprli i
do podnoja ^Alpa - time bi se mogao objasniti turanski
prizvuk u imenima tih vladara. Naklapanja srednjovekovnih
hroniara imala bi odjek u narodu samo ako su podrana
kolektivnim seanjem, ma koliko bledim..."5
Kako je ranije pomenuto, Mizes je sklon potcenjivanju
hazarskog doprinosa istoriji Jevreja, ali i pored toga pogaa
jedinu uverljivu hipotezu kojom bi moglo da se objasni
poreklo te, tako postojane legende. Mogli bismo biti ak i malo
odreeniji. Vie od pola stolea, sve do 955, Austrija je, sve
do reke Ina, bila pod vlau Maarske. Maari su u svoju
novu zemlju pristigli 896, zajedno sa kabarsko-hazarskim
plemenima koja su u tom narodu bila uticajna. U to vreme jo
uvek nisu bili preobraeni u hrianstvo (dogodilo se to tek
vek
kasnije - 1000. godine) i jedina monoteistika vera koju su
poznavali bio je hazarski judaizam. Meu njima je
165
Dalje dokaze koji govore protiv navodnog franko-rajnskog porekla Istonih Jevreja, prua struktura jidia, jezika jevrejskog naroda, kojim su pre holokausta
govorili milioni i koji jo uvek ivi meu tradicionalistikim manjinama u Sovjetskom Savezu i Sjedinjenim Dravama.
Jidi je udnovata smea hebrejskih, srednjovekovnonemakih, slovenskih i drugih elemenata i pisan je hebrejskim slovima. Danas, kada izumire, predmet je mnogih akademskih istraivanja u Sjedinjenim Dravama i u
Izraelu, ali do duboko u dvanaesti vek, zapadni lingvisti smatrali su ga samo udnim argonom, jedva vrednim
ozbiljnog izuavanja. Kako je zapazio X. Smit: Naunici su jidiu poklanjali malo panje. Izuzev nekoliko lanaka u
novinama, prva prava nauna studija ovog jezika bila je Mizesova Istorija gramatika objavljena 1924.
Znaajno je to poslednje izdanje ove standardne istorijske gramatike nemakog, koja taj jezik obrauje
izuavajui dijalekte, jidiu posveuje svega dvanaest
redova"6 tt
~ "ovi pogled, to to u jidiu preovlauju nemake
ucnce, kao da protivrei naoj osnovnoj tezi o poreklu Istonih Jevreja. Ubrzo emo videti da to nije " t'no. ali
dokazivanje iziskuje nekoliko faza. Kao prvo,
Zidi V, 2.
166
167
169
drvetom, kako sa muterijama govori iskrivljeni nemaki, sa kmetovima sa susednog imanja iskrivljeni poljski, a kod kue mea sa hebrejskim najizraajnije rei
tih dvaju jezika u neku vrstu domaeg, privatnog jezika
Kako se dogodilo da ovaj darmar postane tako prihvaen
i ujednaen, pitanje je koje sebi postavlja svaki lingvista. Ali mogu se nazreti bar neki inioci koji su taj
proces potpomogli.
Meu kasnijim doseljenicima u Poljsku bilo je, takoe, kao to smo ve videli, i pravih" Jevreja iz alspkih zemalja - eke i istone Nemake. Pa ak i ako
je njihov broj bio relativno mali, ovi su Jevreji, koji
su govorili nemakim jezikom, po kulturi i uenosti
nadmaivali Hazare, ba kao to su nemaki hriani
bili kulturno superiorniji od Poljaka. I kao to je
katoliko svetenstvo bilo nemako, tako su i jevrejski
rabini sa Zapada bili moan faktor u germanizaciji
Hazara iji je judaizam bio vatren, ali primitivan. Da
ponovo citiramo Poliaka:
Oni nemaki Jevreji koji su stigli do Poljsko-Litvanske kraljevine imali su ogroman uticaj na svoju brau
po veri sa Istoka. Razlog zbog kojeg su oni tako snano
privlaili (hazarske) Jevreje bio je taj to su se ovi divili njihovom verskom uenju i njihovoj uspenosti u
poslovanju sa, uglavnom nemakim, gradovima... Jezik kojim se govorilo u Hederu, koli za versko uenje, i u
kuama Ghevira (ugledan, bogat ovek), uticao je na jezik
cele zajednice."14
Jedan rabinski traktat, nastao u Poljskoj u sedamnaestom veku, sadri pobonu elju: Neka da bog da zemlja
bude ispunjena razumom i da svi Jevreji govore nemaki."15
Karakteristino je to su, meu hazarskim Jevrejima u
Poljskoj, duhovnim i svetovnim iskuenjima koja je nudio
nemaki jezik, odoleli jedino Karaiti koji su odbacili i
rabinsko
uenje
i
materijalno
bogaenje.
Zato nikada nisu preli na jidi. Prema prvom sveruskom popisu iz 1897, u Carevini (koja je, naravno, ukljuivala i Poljsku) ivelo je 12.894 karaitskih Jevreja.
170
Poliak u vezi sa ranim poreklom jidia iznosi dodatnu pretpostavku koja zasluuje da bude pomenuta, premda je
prilino neizvesna. On smatra da se rani oblik jidia pojavio u gotskim oblastima hazarskog Krima. U tim
oblastima uslovi ivota morali su da dovedu do meanja
germanskih i hebrejskih elemenata stotine goOvo se, naravno, ne odnooi na osvajae i kolonizatore koji domorocima
nameu vlaotiti jezik.
171
Podaci navedeni u prethodnom Poglavlju govore u prilog onih savremenih istoriara - austrijskih, izraelskih i poljskih - koji su, nezavisno jedan od drugoga, tvrdili
da veina dananjih Jevreja nije palestinskog ve kavkaskog
porekla. Glavna struja jevrejskih migraci'
173
< Ja-LJ
i
2. Na -Nb = Ja - Jb
To bi znailo da je, u grubim crtama, u pogledu
antropolokih kriterijuma razlika izmeu nejevreja (Na ) i
Jevreja (Ja ) u nekoj datoj zemlji (a ) manja nego razlika izmeu
Jevreja u razliitim zemljama (a i b ) i da je razlika izmeu
nejevreja u zemljama a i b slina razlici izmeu Jevreja u a i b .
Navod iz priloga kojim se Hari apiro ukljuio u Uneskovu
seriju Jevrejski narod: Bioloka istorija"13 prikladan je za kraj
ovog dela :
irok raspon parijacija fizikih karaktsristnka i raznolikost
gsietske
ueotalosti
krvnih
grupa
jsprsjskih populadija ini da svaka jsdnoobrazna rasia kvalifikacija protivrsi oama ssbi. Jer, iako saprsmena paciia tsorija
doputa
izpsotan
stepsp
polimorfizma
ili
varijacije unutar jsdis rasis grups, ns dozpol>apa da se ir179
ziito razliite rpyne, merene sopstvenim rasnim kriterijumima, identifikuju kao jedna. Ako bi se to inilo, bioloki ciljevi rasne klasifikacije postali bi beskorisni, a ceo proces proizvoljan i besmislen. Naalost, ovaj predmet se retko sasvim odvaja od nebiolokih shvatanja i uprkos dokazima i dalje se nastoji da
se Jevreji na neki nain izdvoje kao posebna rasna celina."
4
Pa ipak, vratimo se paradoksu - mnogi, koji nisu ni rasisti ni antisemiti, ubeeni su da Jevrejina mogu prepoznati na prvi pogled. Kako je to mogue ako su Jevreji
hibridna smea kako tvrde istorija i antropologija?
Mislim da je na to pitanje delimino odgovorio Ernest Renan 1883: II n'y a pas un type juif, il y a des types juifs. (He
postoji jedan jevrejski tip, postoje jevrejski tipo-vi.)23
Tip Jevrejina koji moe da se prepozna na prvi pogled"
jedan je od mnogih. Ali samo mali deo od 14 mi-liona
Jevreja pripada ba tom tipu, a oni koji izgleda-ju kao
da tom tipu pripadaju, nisu ba uvek Jevreji. Jed-no od
najizraajnijih obeleja - bukvalno i metafo-riki koje navodno karakterie taj poseban tip, jeste nos,
opisan na razne naine kao semitski, kukast, povi-jen
ili nalik orlovskom kljunu (bee d'aigle).
Iznenaujue, ali od 1.836 Jevreja u Njujorku, Fiberg je utvrdio da je samo 14%, tj. svaki sedmi, imao kukast nos,
dok je 57% imalo prav nos, 20% prast, a 6,5% pljosnat
i irok."24
Drugi antropolozi doli su do slinmh rezultata u pogledu
semitskih noseva u Poljskoj i Ukrajini.1' ta184
vie, meu pravim Semitima, kao to su istokrvni Beduini, kao da se takav oblik nosa t javlja uopte,i Sa
druge strane, veoma se esto sree meu raznim kavkaskim plemenima i u Maloj Aziji. Kod starosedelakih
rasa u ovoj oblasti, kao to su Jermeni, Gruzijci, Oseti,
Lesgijani, Aisori ili Sirijci, orlovski nos je
pravilo. Kod naroda koji ive u mediteranskim zemljama Evrope, kao to su Grci, Italijani, Francuzi,
panci i Portugalci, orlovski nos se, takoe, ee
sree nego meu Jevrejima iz Istone Evrope... Severnoameriki Indijanci, takoe, esto imaju 'jevrejske'
noseve."27
Znai - sam nos nije ba najsigurniji znak prepoznavanja. ini se da samo manji deo, jedna posebna vrsta
Jevreja, ima povijen nos, ali imaju ga i mnoge druge etnike grupe. Pa ipak, intuicija nam govori da antropoloke statistike na neki nain gree. Bedoi i Dejkobs predloili
su mudro reenje ove zagonetke tvrdei da jevrejski nos" ne
mora da bude stvarno ispupen iz profila, a ipak moe da
stvori utisak kukastog" zbog posebne povijenosti strana" izvijenosti nozdrva.
Sl. 1
Sl. 2
Sl. 3
Kako bi dokazao svoje gledite po kom u stvari nozdrve stvaraju utisak orlovskog nosa, Dejkobs svoje itaoce poziva da broj 6 napiu sa dugim gornjim delom (slika
1). Kada se ukloni zavijutak, kao na slici 2, jevrejski izgled uglavnom se gubi. Nestaje potpuno kada se donja
linija povue vodoravno, kao na slici 3." Navodei Dejkobsa, Ripli komentarie: Vidite li prome185
poznati Engleza no nainu odevanja ili ak po po naanju, nemogue je rei da je on Englez samo na osnovu
njegovog fizikog izgleda. Meu Englezima, kao i meu
drugim Evropljanima, ima i plavokosih i tamnokooih, visokih i niskih, dolikokefalnih i brahikefalnih. Moe
se tvrditi da je Engleza mogue odmah prepoznati po spoljanjim karakteristikama koje mu daju poseban izgled:
uzdran u ponaanju (ni nalik na izraajno gestikuliranje junjaka), hodu i izrazu lica, kojim odraava ono
to se obino podrazumeva pod prilino neodreenim
terminom 'flegma'. Meutim, onaj ko to tvrdi ima izgleda esto pogrei, jer nipoto nemaju ovi Englezi ove karakteristike, pa ak i ako se one mogu pripioati 'tipinom Englezu', jo uvek stoji injenica da samo te,
spoljanje karakteristike, nisu 'fizike' u pravom smislu rei. Dranje tela, pokreti i izraz lica spadaju u
ponaanje, a poto te obiaje odreuje socijalna pozadina subjekta, oni su kulturni, a ne 'prirodni'. tavie,
iako se slobodno mogu olisati kao 'karakterne crte', nisu tipine za celu nadiju, ve za odreenu grupu unutar
nje, pa se ne mogu ukljuiti u obeleja koja odlikuju rasu."
Meutim, kada Leiri kae da izraz lica nije fizika" ve karakteristika koja spada u ponaanje" zaborav'lja, ini se, injenicu da ponaanje moe izmeniti
karakteristike pojedinaca i tako ostaviti svoj peat na
njihov fiziki" izgled. Treba samo zamisliti izvesne
crte tipine za fizionomije ostarelih glumaca diletanata, popova koji ive u celibatu, profesionalnih vojnika, osuenika na izdravanju duge kazne, mornara, farmera i dr. Njihov nain ivota ne utie samo na njihov
izraz lica ve i na njihove fizike osobine, stvarajui
tako lani utisak da su te crte naslednog ili rasnog"
porekla.*
Mogu da dodam jedno lino opaanje. esto sam prilikom svojih poseta Sjedinjenim Dravama sretao prijaEmerson je u svom eseju Engleske crte" napisao: Svaka verska
sekta ima svoju fizionomiju. Metodisti imaju jedno lics, kveksri
drut-o, kaluerice tree. Jedan Englez odmah e prepoznati stranca no
njegovim manirima. Zanati i profesije urezuju vlastite crte na licima i stasu."
188
Nad svakom raspravom o biolokom i socijalnom nasleu Jevreja, lebdi senka geta. Jevreji iz Evrope i
Amerike, pa ak i oni iz Severne Afrike, deca su geta u petom
ili estom kolenu. Bez obzira na njihovo geografsko poreklo, unutar zidova geta svuda su nveli u
189
Genetsko odstupanje na taj nain moe znatno transformisati nasledne karakteristike u malim zajednicama.
Selektivni pritisci koji su delovali unutar zidina
geta bili su, verovatno, intenziteta kakav se u istoriji
retko sree. U prvom redu, otkad je Jevrejima uskraeno
pravo da se bave zemljoradnjom, sasvim su se urbanizovali i koncentrisali u gradove ili tetle koji su postajali sve prenaseljeniji. Kao rezultat toga, da navedemo
apiroa: Harajue epidemije, koje su zbrisale srednjovekovne gradove i naselja bile su selektivnije prema jevrejskim populacijama nego prema bilo kojim drugim inei ih sve otpornijim kako je vreme odmicalo... pa
njihovi dananji potomci predstavljaju one koji su opstali nakon rigoroznog i specifinog procesa selekcije."32 Ovo, smatra on, moe objasniti to to je tuberkuloza retka meu Jevrejima i njihovu relativnu dugovenost (obilno ilustrovano statistikim podacima koje je prikupio Fiberg).
Neprijateljski pritisci, kojima je bio okruen geto,
ili su od hladnog prezira i povremenog nasilja do organizovanih pogroma Nekoliko vekova ivljenja u ovakvim uslovima povoljno je uticalo na opstanak najokretnijih, najprilagodljivijih i mentalno najelastinijih
- ukratko: na geto tip. Da li se psiholoke karakteristike zasnivaju na naslednim sklonostima na koje deluje
selektivni proces ili se prenose drutvenim nasleem izraenim uslovima u detinjstvu, pitanje je o
kojem antropolozi jo uvek ivo raspravljaju. He znamo
ak ni koliko se visok koeficijent inteligencije moe
pripisati nasleu, a koliko miljeu. Uzmite, na primer,
nekada poslovinu apstinenciju Jevreja koju su neki
strunjaci za pitanja alkoholizma smatrali ak rasnim
obelejem.33 Ali i ona se, takoe, moe tumaiti kao
jo jedno naslee geta, nesvesna posledica vekovnog
ivljenja pod nesigurnim uslovima, gde je svako poputanje budnosti bilo opasno - Jevrejin, sa utom
zvezdom na leima, morao je da bude paljiv i trezan dok
je sa podsmeljivim prezirom posmatrao lakrdije pijanog gbja". Odvratnost prema alkoholu i drugim oblicima razuzdanosti generacijama su roditelji prenosili na
191
decu - dok uspomene na geto nisu izbledele i sa postepenom asimilacijom, naroito u anglosaksonskim zemljama,
uzimanje alkohola se postepeno poveavalo. Tako je apstinencija, kao i tolike druge jevrejske karakteristike, postala najzad pitanje socijalnog, a ne biolokog naslea.
Na kraju, jo je jedan evolutivni proces - polna selekcija - moda doprineo stvaranju obeleja koja se smatraju tipino jevrejskim. Ripli je TO no svoj prilici
prvi nagovestio (njegov kurziv): Jevrejin u osnovi ima
meovito rasno poreklo. On je, sa druge strane, zakoniti
naslednik judaizma, to je stvar izbora... To je uticalo
na svaki detalj njihovog ivota. Zato ne, takoe, i na
njihov ideal fizike lepote? Zato ne bi uticalo na
njihove polne sklonosti i odreivalo njihov izbor u
braku? Posledice svega toga, tako se naglaavaju nasleivanjem."3'1
Ripli se nije uputao u ideal fizike lepote" geta. Ali Fiberg
jeste, i doao je do zanimljivog zakljuka: Za strogo
ortodoksnog Jevrejina iz Istone Evrope, Ezav je snana,
miiava osoba Ideal sina Jakovljevog tokom vekova i do
sredine devetnaestog veka, bio je 'nean, svileni mladi'.35 Bio
je to slabuan, anemian, vitak mladi ovek zamiljenog
izraza, sam razum, bez imalo snage. Ali, nastavlja on, u
Zapadnoj Evropi i Americi sada je jaka suprotna tendencija
Mnogi Jevreji ponose se time to ne izgledaju kao Jevreji.
Prema tome, treba priznati da e takozvani 'jevrejski izgled'
teko imati blistavu budunost."36
Ponajmanje, moemo da dodamo, meu mladim Izraelcima.
Kratak pregled
U prvom delu ove knjige pokuao sam da sledim trag
istorije Hazarske carevine, na osnovu oskudnih postojeih
izvora.
U drugom delu, od V do VII poglavlja, prikupio sam
istorijske podatke koji ukazuju na to da je veina
192
Osim ovih, socijalno naslee je, uslovljavanjem u detinjstvu, delovalo kao moan oblikujui i deformiui
faktor.
Svaki od ovih procesa doprineo je nastanku geto THUS. U postgeto periodu, on se postepeno razvodnjava. to
se tie genetskog sastava i fizikog izgleda ljudi iz
perioda pre geta, nije nam poznato gotovo nita. Prema
gleditu iznetom u ovoj knjizi, ta originalna vrsta"
bila je uglavnom turska, pomeana u neznatnoj meri sa
drevnim palestinskim i drugim elementima. Takoe je
nemogue rei koja je od takozvanih tipinih karakteristika, kao to je jevrejski nos", proizvod polne selekcije u getu ili izraz posebno upornog" plemenskog
gena. S obzirom na to da su izraene nozdrve" este
meu kavkaskim narodima, a retke meu semitskim beduinima, imamo jo jedan pokazatel. dominantne uloge koju
je trinaesto pleme" odigralo u biolokoj istoriji Jevreja.
194
DODACI
i
P
IV Neke
implikacije - Izrael i dijaspora
Dodatak I BELEKA O
NAINU PISANJA
Ortografija u ovoj knjizi dosledno je nedosledna Dosledna utoliko to sam, navodei druge autore, uvek
zadravao njihov nain pisanja linih imena (a ta
drugo i moe da se uradi?). Otuda oigledna nedoslednost - ista osoba, grad ili pleme esto se u raznim pasusima piu na razne naine: Kazar, Hazar, azar,
ozar, ozr i dr., ali isto tako Ibn Fadlan i ibn-Fadlan, Al Masudi i al-Masudi. to se mog vlastitog teksta tie, usvojio sam onaj poseban nain pisanja, koji
mi se inio najrazumljivijim za itaoce engleskog govornog podruja iji ivotni poziv nije orjentalistika.
T. E. Lorens bio je briljantan orjentalista, ali je y
nainu pisanja bio bezobziran koliko i u pljakanju
turskih garnizona. Njegov brat, A. B. Lorens, dao je sledee objanjenje u predgovoru knjige Sedam stubove mudrosti":
Nain pisanja arapskih imena umnogome oe razlikuje od
izdanja do izdanja i ja tu nita nisam menjao. Treba objasniti da
u arapskom priznaju oamo tri samoglasnika i da za neke od
suglasnika u engleskom jeziku ne postoje ekvivalenti.
Poslednjih godina meu orjentalistima se ustalila praksa da
uovoje
jedan
od
raznih
siotema
konvencionalnih znakova za slova i obeleavanje samoglasnika
arapskog pioma, pa tako tranokribuju Mohamed kao Muhamad, mujezin kao muedhin i Koran kao Kuran. Ovaj metod je
koristan za one koji znaju ta to ziai, ali ova ss knjiga dri
otaromodnog
pisanja,
fonetski
najblisg
spakodnevnom nainu pisanja engleskog jezika."
197
198
tih
' Original opog navoda potkrspl.en je slopima iz psrsnjskog pisa koja sam
izostapio iz obzira prsma izdppaima.
199
Dodatak II
BELEKA O IZVORIMA
i d e a * o bja njavaju liko im muke zadaje tragalje za ori palnim izvorom ( e s g o iz g u blj eni m ) kroz uzas top ne
verznje kasnnjph isgoriara , komiilatora i ntagijatora .
Veoma je esgo nemogue odrediti datum nekog dogaaja
ili pisati stanje u odreenoj zemlji : ta neodreenost u
datiraku mdake oe irotezati i na ceo vek ako u pasusima
u ojima je autorovo kazivanje u sadanjem vremenu nema
j a s n e n az n a ke o to m e da l i j e citir an nei izvor iz da lee rvdsga . Dodajmo ovome tekoe u idengifiko tnju osoba , lemeka i mesta usled zabune oko naina pi sana i hirova prepisivaa , pa kao rezultat d Lijamo
slagalinu vojoj nedostaje pola sastgavnih delova , a i oni
voji su tu , hao da su ubaeni iz neke druge , pa oe razaz naju saJ najgrubzlje crte sike .
Gni arasi izvetaji
o
Hazariji ,
najee
na voeni na ivd stranipama , otiu od Ibn Fadlana , al Istahrija ,
Ibn Havkaln i a -Masudija Ali samo se ne vlicina
& nazvti
osnovim" izvorima oput
Ibn Faadaana , koji govori
ia snovu nelosrednog isku sg va . I bn Hazzkalov o kazmvanje , va prim er , kano o ko
917, zasniva s& gotovv u potunosga na Istahrijevom ko j e j e pisano oho 9 3 2 , a vo oe , olet , kako se pretpostavlja ,
temelji na izgubljenom deu geografa el -Blhija , koji je
isao OEO 9 2 1.
O ivotima ovih ueiaa i o kvalitetu ljihovog
obrazvvaia , zeami veoma mao . Ibn Fadlan , diplomata i
nronidljivi p <os.tra % najviie se istie. Ipa, rqxa tei laavd iriovedaa u deseizm veku , primeujemo po stepene faze u razvoju mlade nauke , istornografnje . El Balhi , irvi u nizu , oznaava ioeta klasine kole
arapshe garafije , ^ 0 ! 8 naglasak stavlja na mape , dok su
ogioi drugorazrednog zeaaja . Istahri ini vidan na redak imeriv ! naglisak sa mape na tekst . ; (O njego vom ivotu ie zna oe nita , a ono to je osta .po od nje govih sisa , oigledno je samo sinopsns jednog velnkog
dela . ) Sa Ibn Ha 1 vkalom ( mme znamo samo da je bio pu tujui trgovac u mismonar ) postignut je odluujun na predcak tekst nije viiie samo komentar mala (vao kod
Bahija i , deltmino , d Istahrija ) ve - posgaje kaziva samo po sebi.
20)1
Ali moramo voditi rauna o tome da sa vodom iz korita ne izbacimo i bebu - emu su ueni kritiari ponekad skloni. Konstantin je uivao retku povlasticu
da, kao nijedan drugi istoriar, istrauje carske arhive i da iz prve ruke prima izvetaje svojih slubenika
i poslanika koji su se vraali sa dalekih misija. Kada
se koristi paljivo, zajedno sa drugim izvorima, De Administrando Imperio baca dragocenu svetlost na taj mrani
period.
5. Ruski izvori
Izuzev
ma (kao
vor pisan
koju su
hronika,
uomenog folklornog predanja, legendi i pesato je Slovo o polku Igorovu"), najraniji izna ruskom jeste Povest o prohujalim godinama
razliiti autori razliito nazivali: Prva ru-ska
Stara
ruska
hronika,
Ruska
hronika,
Pseudo-
cu 1908, a njegove dve knjige, Die Entsthungsurasche der judischen Dialekte (1915) i Die Yiddische Sprache (1924), smatra-jy
208
Dodatak III
,HAZARSKA PREPISKA"
210
211
ako }s njegova, kao i svrha Odgovora, kako Poliak pretpostavlja, u tome da prui popularni prikaz Hazarije? Ako
je Pismo samo uvod u obavetsnja o Hazarima koja su u
Odgovoru, zaista je veoma udno - puno je podataka o paniji i Omajadima koji nemaju nikakve veze sa Hazarijom."15
Danlop potom, ovaj argument potkrepljuje lingvistikom analizom koja konano dokazuje da su Pismo i
Odgovor pisale razliite osobe. Dokaz se odnosi na jedno od uoljivih obeleja hebrejske gramatike, tj. na korienje takozvanog konverzivnog vav" kojim se definie vreme. Neu ni pokuati da objasnim ovu
zamrenu gramatiku zakoljicu' i, umesto toga, samo u navesti
Danlopov pregled razliitih metoda kojima se u Pismu i u
Dugoj verziji" oznaava prola radnja16
Konverzivno vav
sa imperfektom
Hazdaijevo Pismo
Odgovor (Duga verzija")
48
1
Prosto vav
sa perfektom
14
95
215
Da rezimiramo. Teko je razumeti zbog ega su istoriari u prolosti toliko odbijali da veruju da je hazarski kagan bio u stanju da izdiktira jedno pismo, mada je
poznato da se dopisivao sa vizantijskim carem (setimo se peata od tri solida) ili da su poboni Jevreji u paniji i
Egiptu jo od biblijskih vremena marljivo prepisivali i uvali
poruku jedinog jevrejskog cara
216
Dodatak IV
NEKE IMPLIKACIJE
IZRAEL I DIJASPORA
ju: vlastitu zemlju, zajedniki jezik, vladu, vojsku... Jevreji iz dijaspore nemaju nijedan od ovih elemenata nacije. Ono to ih kao posebnu kategoriju izdvaja od nejevreja meu kojima ive, jeste vera za koju se izjanjavaju,
bilo da je upranjavaju ili ne. U tome je osnovna razlika izmeu Izraelaca i Jevreja iz dijaspore. Prvi su stekli nacionalni identitet, a drugi su oznaeni kao Jevreji samo po svojoj veri - ni po nacionalnosti ni po
rasi.
Ovo, meutim, stvara tragian paradoks, jer jevrejska
vera, za razliku od hiranstva, budizma ili islama,
podrazumeva pripadnost istorijskom narodu, izabranoj
rasi. Sve jevrejske svetkovine slave se u znak seanja na
dogaaje iz nacionalne istorije: egzodus iz Egipta, Makabejsku pobunu, smrt tiranina Hamana, unitenje hrama. Stari zavet je, y osnovi i pre svega, prikaz istorije
jednog naroda. Svetu je pruio monoteizam, pa ipak, njegov je credo pre plemenski nego univerzalni. Svaka molitva i ritualni obiaj propovedaju pripadnost drevnoj rasi - to Jevrejina automatski odvaja od rasne i
istorijske prolosti naroda sa kojim ivi. Jevrejska
vera, kako to pokazuju dve hiljade godina tragine istorije, sama po sebi, nacionalno i socijalno odeljuje. Odvaja Jevrejina i poziva ga na odvajanje. Automatski stvara fizika i kulturna geta. Pretvorila je Jevreje iz dijaspore u pseudo-nagd/ju bez ijednog obeleja i povlastice nacionalnosti koju je labavo povezivao sistem tradicionalnog verovanja, zasnovan na rasnim i istorijskim
premisama za koje se ispostavilo da su varljive.
Ortodoksni Jevreji su manjina koja iezava. Njihovo je
uporite bila Istona Evropa gde ja nacistika mahnitost dostigla svoj vrhunac i gotovo potpuno ih zbrisala sa lica zemlje. Oni malobrojni koji su preiveli nisu vie
imali mnogo uticaja u zapadnom svetu, a veina
ortodoksnih
zajednica
iz
Severne
Afrike,
Jemena, Sirije i Iraka, iselila se u Izrael. Tako, ortodoksni judaizam u dijaspori izumire, a veina prosveennh ili
agnostikih Jevreja ovekoveava ovaj paradoks drei se
lojalno svog pseudo-nacionalnog statusa u ubeenju da im je
dunost da ouvaju jevrejsku tradiciju.
218
220
AUTORI
POGLAVLJE I
1. Constantine, Porphyrogenitus, De Caeromoniis I,
690
2. Bury, J. B. (1912), str. 402
3. Dunlop, D. M. (1954), str. Ix-x
4. Bartha, A. (1968), str. 35
5. Poliak, A. N. (1951)
6. Cassel, P. (1876)
7. Bartha, str. 24
8. Bartha, str . 2 4 i beleke
9. Bartha, str. 24, b. 147-9
10. Istoria Khazar, 1962
11. Ibn-Said al-Maghribi, citirao Dunlop, str. 11
12. Schultze (1905), str. 23
13. Marquart, str. 44, 6. 4
14. Citirao Dunlop (1954), str. 96
15. Ibn-al-Balkhri, Fars Namah"
16. Gibbon, TOM V, str. 87-8
17. Moses of Kalankatuk, citirao Dunlop, str. 29
18. Artamonov, M. I. (1926)
19. Obolensky, D. (1971), str. 172
20. Gibbon, str. 79
21. Gibbon, str. 180
22. Gibbon, str. 182
23. Op. cit., str. 176
24. Zeki Validi, Exk. 36a
25. Ibid, str. 50
26. Ibid., str. 61
27. Istakhri
28. Al-Masudi
221
str.
ODABRANA BIBLIOGRAFIJA
Dunlop, D. M., The Khazars", y Svetskoj istoriji jevrejskog naroda, vidi izd. Roth Dunlop, D. M., Khazars", y
Enc. Judaica, 1971-2 Eldad ha-Dani, Relations d'Eldad le Danite,
Voyageur du IXe
Siicle, (Pariz, 1 83 8 ) Fishbereg, M . , The Jews - A Study of
Race and Environment,
(London i Feling na Tajnu, 1 9 1 1 ) Fraehn, Khazars,
Memoari Ruske akademije (1822) Frazer, Sir James, The
Killing of the Khazar Kings", y Folklore, XXVIII, 1917 Frye,
R. N., vidi Blake, R. P. Fuhrmann, Alt und Neuosterreich,
(Be, 1737) Gardezi, Barhtoldov prevod na ruski ,
Acad6 mie Imp6riale
des Sciences, serija VIII, tom I, 6p. 4 , (Petrograd, 1897 )
Gibb, H. A. R., i de Goeje, M. J., lanak Arab Historiography" y
Enc. Britannica, 1955 Gibbon , E., The History of the Decline and
Fail of the Roman
Empire, tom V , (drugo izd., London, 19 01 ) Goeje, de,
izd. Bibliotheca Geographorum Arabicorum (Bon) Goeje, de , vidi
Gibb, H. A. R .
Graetz, H. H., History of the Jews, (Filadelfija, 1891-98)
Gregoire, H., Le 'Glozel' Khazare", Byzantion, 1937, str.
225-66 Halevi, Jehuda, Kitab al Khazari, preveo Hirschfeld,
HOBO obnovljeno izd., (London, 1931), vidi takoe Buxtorf, J.
Harkavy, A. E., Ein Briefwechsel zwischen Cordova und
Astrachan zur Zeit Swjatoslaws (um 9 6 0 ) , als Beitrag zur
alten Geschichte Siid -Russ-land's" y Russische Revue, tom
VI, 1875, str. 69-97 Harkavy, A. E., Altjudische Denkmdler
aus der Krim, Memoari
Ruske akademije (1876) Herzog, E., vidi Zborowski, M.
Hudud al Alam (Regions of the World"), Barthold, V,
izd. (Lenjingrad, 1 930), prevod i objanjenje Minorsky,
V, (London, 1937)
Hussey, J. M, Cambridge Mediaeval History, tom 11C1966) Ibn
Fadlan, vidi Zeki Validi Tbgan, Blake R. P. i Fryc, R. N. Ibn
Hawkal, Bibliotheca Geographorum Arabicorum, drugo
izd. Kramers (1939). Vidi takoe Ouselcy, Sir W.
233
Schultze - Das Martyrium des heiligen Abo von Tiflis, Texte und
Untersuchungen fur Geschichte der altchristlichen Litera-tur,
XIII (1905)
Shapiro, H., The Jewish People: A Biological History",
(UNESCO, Pariz, 1953)
Sharf, A, Byzantine Jewry - From Justinian to the Fourth Crusade,
(London, 1971)
Sinol, D., Khazars", y Enc. Britannica, 1973
Smith, H., y Proc. Glasgow University Oriental Society, V, str.
65-66
al-Tabari, Geschichte der Perser und Araber zur Zeit der Sasaniden, (Lajden, 1879-1901)
Tbgan, vidi Zeki Validi
Toynbee, A, A study of History, tomove I-VI saeo D. C. Somervell, (Oksford, 1947)
Toynbee, A., Constantine Porphyrogenitus and his World, (London, Njujork i Toronto, 1973)
Vasiliev, A. A, The Goths in the Crimea, (Kembrid, Mac,
1936)
Vernadsky, G., Ancient Russia - Vernadsky i Karpovich, A History of Russia, TOM I, (Nju Heven, 1943)
Vernadsky, G., Kievan Russia, iz iste serije, tom II, (Nju
Heven, 1948)
Vetulani, A., The Jews in Mediaeval Poland", Jewish Journal
of Sociology, decembar 1962
Virchow, R., Gesamtbericht... iiber die Farbe der Haut, der
Haare und der Augen der Schulkinder in Deutschland", Archiv fur Anthropologie, TOM XVI, str. 275-475, 1886
Weingreen, J., A Practical Grammar for Classical Hebrew, dru-go
izdanje, Oksford, 1959
William of Malmesbury, De gestis regum Anglomm
Yakubi, Buldan, Bibliotheca Geographorum Arabica Vll, (Bon)
Yakut, Mujam al-Buldan, izd. Wiistcnfeld, (Lajpcig, 1866-70)
Zajaczkowski, Hazarska kultura i ibeiiu iaslednici (na
poljskom), (Breslav, 1946)
Zajaczkowski, Problem jezika Hazara", Nauno udruenje
Breslav, 1946
Zborowski, M., i Herzog, E., Life is with People The Jewish
Little-Town of Eastern Europe, (Njujork, 1^52)
236
Zeki Validi Tbgan, A., Ibn Fadlans Reiseberisht", y Abhandlungen far die Kunde des Morgenlandes, tom
24, Nr. 3,
(Lajpcig, 1939)
Zeki Validi Tbgan, A., Volkerschaften des Chasarenreiches im
neunten Jahrhundert", Kordsi Scoma-Archivum, 1940
SADRAJ
Prvi deo:
USPON I PAD HAZARA
I - Uspon..............................................................................11
P - Preobraenje ..................................................................57
- Opadanje..................................................................... ...79
I V -Pad........................................................................... ...108
Drugi deo:
OSTAVTINA
V - Egzodus...................................................................... .135
VI - Odakle?.......................................................................153
VII - Suprotna miljenja.....................................................163
VIII - Rasa i mit.................................................................175
DODACI
I - Beleka o nainu pisanja
----.............................197
P-Beleka o izvorima--------------------------------------200
-Hazarska prepiska" -------------------------------------209
IV - Neke implikacije - Izrael i dijaspora....................... ..217
AUTORI ......................................................................... ..221
IZABRANA BIBLIOGRAFIJA........................................ ...231
239
Artur Kestler
TRINAESTO PLEME
Urednik
Milisav Savi
Recenzenti
Milutin Stanisavac
Nada Boji
Likovni urednik
Raomir Dimitrijevi
Grafiki urednik
Mioljub Popovi
Lektor Sana
Pribievi
Korektor
odeljenje PROSVETE
Korektorsko
Izdava
IP PROSVETA d.d.
Beograd, ika Ljubina 1
Za godavaa edomir
Mirkovi, direktor
tampa
GRAFOS, Panevo Cara Lazara
28. tel: 013/ 513-725
SER - Katalogizacija u publikaciji
Narodna biblioteka Srbije, Beograd
940.2
KESTLER ARTUR
Trinaesto pleme : Hazarsko carstvo i
njegova ostavtgaga / Artur Ksstler ; prevela
sa engleskog Branka Altarac. - Beograd :
Prosveta, 1997 (GRAFOS : Panevo). - 139 str.
20 cm.
Prevod dela: The Thirteenth Tribe - Arthur
Knestler. - Tira 1000. - Bibliografija: str . 2 3 1 - 2
37.
ISBN 86-07-01025-5
a) Hazari
ID=50071820