Dr. ing.

PAVLE FUKAREK

PRIRODNE RIJETKOSTI U N.R. BOSNI I HERCEGOVINI I NJIHOVA ZATITA

LES PROBLEMES DE LA PROTECTION DE LA NATURE DANS LA R. P. BOSNIE ET HERZEGOVINE

Rijetko emo gdje na podruju cijele Evrope nai jedno podruje koje obiluje tolikim prirodnim rijetkostima kao to je to Balkansko Poluostrvo. Tu se nalazi prava riznica rijetkih biljnih i ivotinjskih vrsta, koje su se tu sauvale kao predstavnici ostataka stare izumrle predlednike flore i faune. Izvanredne prilike u geolokom razvoju naeg kopna dozvolile su da se na izvjesnim vrlo povoljnim mjestima sklone i sauvaju brojne rijetke vrste, ije porijeklo dopire gotovo u najstarija vremena ivota na zemljinoj kugli, te kojih; naravno, nema vie nigdje na cijelome svijetu. Ne samo ti, takozvani tercijerni i glacijalni relikti nae flore i faune-, nego i prostrano podruje kra, koje se prua zapadnim dijelom Balkanskog Poluostrva, sa svojim posebnim uslovima ivota, omoguilo je stvaranje i ouvanje niza oblika ivih bia prilagoenih tim ekstremnim (i podzemnim i nadzemnim) uslovima, oblika ivih bia koji takoer pretstavljaju danas esto jedinstvene primjerke sua generis. Po tim osobinama poznato je Balkansko Poluostrvo ve odavna, i u naunim krugovima cijelog svijeta vlada i danas ogronam interes za nau floru i faunu. Poznato je da danas u svijetu ima jo vrlo malo netaknutih prauma u kojima se biljni i ivotinjski svijet razvijao od iskona do danas bez jaih zahvata ovjeka i njegove kulture. Koliko znaenje za nauku imaju praume u kojima se moe promatrati nesmetana prirodna dinamika razvoja, kako pojedinih biljnih i ivotinjskih vrsta, tako i cjelokupne biocenoze, ne treba ni govoriti. Istraivanja rijetkih ostataka prauma pruila su dragocjena saznanja nauci, a kroz nju i privrednom razvitku ljudskog drutva. Praume su se u veim razmjerima sauvale samo u tropskim i suptropskim oblastima, dok se u umjerenom pojasu, a naroito u gusto naseljenoj, kulturnoj i staroj Evropi njihov broj sveo na reliquiae reliquiarum. U Evropi su poznata samo nekolika prostranija praumska kompleksa, od kojih na prvom mjestu onaj u Poljskoj (poznata Bialoveka uma), zatim u Cehoslovakoj (Boubin-Kubany i Pop Ivan u nekadanjoj Potkarpatskoj Rusiji, danas u

SSSR-u), te u Rumuniji. Nekoliko sasvim malih praumskih sastojina postoji i u zapadnim dravama. Tako je jedna omanja prauma hrasta crnike (Quercus ilex L.) sa bukvom, tisom i boikovinom (Ilex aquifolium L.) izdvojena kao prirodna rijetkost prvog reda u departmanu Herault u junoj Francuskoj, a nedavno smo mogli itati u tampi i o jednoj manjoj praumi negdje u Austriji, o kojoj se ak i lokacija uva u tajnosti, da bi se sprijeila posjeta turista i time naruavanje prirodnih uvjeta. Sve su to objekti koji su izdvojeni i koji se uvaju kao prvorazredne rijetkosti. Kod nas, meutim, a naroito u Bosni i Hercegovini, ima jo velikih prostora pokrivenih umom u kojoj ovjek nije vrio nikakve zamanije zahvate sjee ili krenja. One su se sauvale esto samo u nepristupanim planinskim predjelima (zahvaljujui slabim saobraajnim vezama), a po svom sastavu, veliini i bogatstvu ivota katkada daleko nadmauju spomenute praumske rezervate u ostaloj Evropi. Iako, zahvaljujui na prvom mjestu tim izvanrednim prilikama pod kojim se je razvijalo kopno Balkanskog Poluostoka, imamo zaista jedinstvene primjerke prirodnih rijetkosti, i to ne samo u ivotinjskom i biljnom svijetu, nego i u prirodnim tvorevinama kao to su lednika (glacijalna) jezera, krake pilje sa podzemnim jezerima i vodotocima, vodopadi na organogenim sedimentima itd., ipak se ne moemo pohvaliti da smo sa svim tim prirodnim rijetkostima postupali onako kako bi trebalo. Ne samo da smo mjestimice ugrozili opstanak rijetkim primjercima biljnog i ivotinjskog svijeta, da smo esto nepromiljenim postupcima unitili ili otetili mnoge rijetke prirodne tvorevine, mi smo u nekim krajevima doveli u opasnost i manje rijetke biljke i ivotinje, tako da e i one uskoro postati prave prirodne rijetkosti. Sjeom uma, a u velikoj mjeri i poarima koji su u prvim poratnim godinama harali u krajevima oko Drine, decimirala su se stanita jedne od najrjeih vrsta evropskih etinjara Panieve omorike (Picea omorika (Purk.) Pan.), koja raste u prirodi jo jedino kod nas na vrlo malom

37

Unutranjost krake peine Vjetrenice kod Zavale u Hercegovini. Foto Kuevi

prostoru na granici Bosne i Srbije. Sjeom, katkada za vrlo problematine potrebe, jedne isto tako rijetke planinske vrste borova - munike (Pinus Heldreichii Christ) nismo samo uspjeli da decimiramo ovo nae rijetko planinsko drvo, na mjestima gdje se sastojine moda nee nikada obnoviti, nego smo pojaali eroziju tla koje je munika uvala, i time smo izazvali odronjavanja i zatrpavanja planinskih uma koje nie lee. Sabiranje ljekovitog bilja vrilo se i vri se kod nas jo i danas bez ikakvog reda i nadzora i ono je dovelo do toga da se, naprimjer, u nekim predjelima uope ne moe nai ni jedan primjerak raventa ili lincure (Gentiana symphyandra Murb.), a da i ne govorimo o tome kako se unitavaju planinski panjaci masovnim kopanjem korijenja emerike (Veratrum album L.), koje je naroito ove i prole godine uzelo velikog maha na planinama oko Foe. Mogao bi se navoditi jo itav niz slinih primjera ali i ovo nekoliko pokazuje jasnu sliku, do koje je mjere kod nas pitanje zatite prirode i prirodnih rijetkosti postalo ozbiljno, ne samo kulturno, nego i privredno pitanje. Ovo nekoliko uvodnih rijei nije na odmet, jer se iz njih nazire vanost i aktuelnost zadataka koji stoje pred Zemaljskim zavodom za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH, posebno u pogledu ovih posljednjih, esto i nedovoljno priznatih spomenika prirode. Dok se o spomenicima nae kulturne prolosti moe i na podruju Bosne i Hercegovine govoriti konkretno i detaljno, izgleda da sa spomenicima prirode, sa takozvanim prirodnim rijetkostima, nije isti sluaj, te prije njihove zatite treba jo raistiti neka naelna pitanja. Objekte i predmete iz nae kulturne prolosti relativno je lako odrediti i dati im odgovarajuu karakeristiku kulturnog spomenika ili neke rijetkosti, jer za to postoji bogata literatura, dugogodinja nauna istraivanja, a to je najvanije, pripravnost naeg naroda i mjerodavnih faktora da spomenike kulture sauvaju od propadanja. U tom smislu injena je i ini se i danas zamana propaganda, koja,, kao to znamo, nije ostala bez uspjeha. Moda je i to jedan od razloga, koji olakavaju

izdvajanje i zatiivanje naih spomenika kulture, to samo u izuzetnim sluajevima takva izdvajanja mogu doi u sukob sa nekim lokalnim ili irim privrednim, saobraajnim ili drugim interesima. Sa prirodnim spomenicima nije isti sluaj. Postoji, naalost, kod nas jo uvijek tu i tamo miljenje da se prirodnim rijetkostima ne treba posveivati suvie velika panja, da je to u neku ruku luksuz za nae prilike, da se time spreava razvoj privrede, saobraaja itd., ukratko, da ovjek kod nas jo nije ugrozio prirodu do te mjere da se ona sama ne bi znala sauvati, te da, prema tome kod nas jo ne postoji nikakva opasnost ni za prirodu ni za prirodne rijetkosti. Kod toga se, meutim zaboravlja na neke primjere kao to je potpuno nestajanje jelena iz naih uma. Zadnji primjerak ubijen je prije kojih osamdeset godina u Hercegovini kod Ljubukog, a zna se da je kod nas jelena bilo nekad u velikom broju, prema brojnim reljefima lova na naim srednjevjekovnim spomenicima. Na osnovu onoga, to nam govore neki mjesni nazivi kao to su: Dabar Polje, Dabrica, moda i Dabravine, pa zatim Risovac i slini, zakljuuje se da je u Bosni i Hercegovini bilo nekad i dabrova i risova. Slian primjer je i nestajanje orla kostobera iz ire sarajevske okolice, iako ga je tu bilo jo prije pedesetak godina, to nam pokazuje ono njegovo veliko gnijezdo koje se uva u zbirkama Zemaljskog muzeja. Poznati su i brojni primjeri nestajanja pojedinih vrsta drvea iz nekih krajeva. Tako naprimjer crnog bora sa padina iznad Paklareva kod Travnika, gdje su ga botaniari S e n d t n e r i, poslije, B e c k zabiljeili jo prije kojih ezdeset godina. Primjeri su takoer i brojna mjesta koja su jo do dananjih dana zadrala nazive kao to su Tisovljak, Tisovica, Jelova Glava, Smranj ili slino, a da nigdje vie u blizini nema toga drveta po kome su mjesta nekad dobila taj svoj naziv. Bilo bi pogreno kada bi se iz prednjih rijei izveo zakljuak da se kod nas u Bosni i Hercegovini nije ranije pomiljalo na zatitu prirodnih spomenika, ili, da takvih pokuaja nije bilo u

38

ovom ili onom vidu.* Na podruju nae drave zatita prirode i prirodnih rijetkosti nije nikakva nova problematika. Ona se jedino nije razvijala podjednako, niti je poprimila iste forme na teritorij ama pojedinih naih republika. Pokraj toga to smo imali sluaj sa podrujem NR Slovenije gdje je varstvo prirode ne samo vrlo stara tradicija, nego i odraz visokog stupnja kulture naroda, zatim sa podrujem NR Hrvatske, gdje je ve prije ovog rata bilo sprovedeno niz mjera za zatitu rijetkih i ugroenih vrsta biljaka i ivotinja, te gdje se danas ve radi na stvaranju ogromnog prirodnog rezervata na Plitvikim Jezerima, podruja NR Srbije, gdje je poslije osloboenja dolo do stvaranja posebnog instituta za zatitu i nauno prouavanje prirodnih rijetkosti, instituta koji je za kratko vrijeme vrlo efikasno zatitio brojne predjele sa prvorazrednim prirodnim rijetkostima, imamo na drugoj strani republike, meu koje spada i NR Bosna i Hercegovina, u kojima se efikasnijim mjerama za zatitu prirode i prirodnih rijetkosti pristupilo tek u najnovije vrijeme. Ne bi se moglo tvrditi da ni na podruju Bosne i Hercegovine nije ranije bilo pokuaja da se sprovedu neke mjere oko zatite prirodnih rijetkosti. Bilo je takvih pokuaja,, ali su oni uvijek ostajali bez vidljivih rezultata. Mi emo neke od njih navesti. Tako je naprimjer, jo 1905 godine podneen predlog tadanjem zajednikom ministarstvu financija u Beu, da se iz redovne umske eksploatacije, (koju je tada vrila austriska
* Moramo ovdje, naalost, primijetiti da nam prostor ne dozvoljava, radi uporeenja, iznoenje podataka o zatiti prirode i prirodnih rijetkosti u svijetu, a posebno u nekim evropskim dravama kao to je naprimjer vajcars<ka, gdje je zatita prirode postala krupno nacionalno pitanje, kojim se ne bavi samo dravna vlast, nego i brojne drutvene organizacije. Ovom pitanju posvetiemo drugom prilikom vie prostora, jer se iz njega moemo mnogo emu poduiti.

kapitalistika firma Otto Steinbeis, kasnije pod starom Jugoslavijom preduzee ipad) izdvoji kao rezervat jedno povee podruje na planini Klekovai kod Drvara. Pokreta toga predloga bilo je Zooloko-botaniko drutvo u Beu i niko manji, nego njegov tadanji pretsjednik, poznati botaniar R. W e tt s t e i n. Iz sauvanih dokumenata moe se utvrditi da je pitanje izdvajanja jednog praumskog rezervata u Bosni, u kojem bi se sauvala iskonska flora i fauna, bilo raspravljano i na Internacionalnom kongresu botaniara, koji se iste godine odrao u Beu. Uesnici tog Kongresa posjetili su Bosnu i Hercegovinu i, vjerojatno tom prilikom,, zakljuili da bi trebalo u interesu nauke sauvati bar neto od onih prostranih prauma, koje su vidjeli i koje je austro-ugarski kapital tada bezduno eksploatisao. Predlog za izdvajanje rezervata traio je da se podruje oko samog vrha Velike i Male Klekovae, pokriveno umama bukve, jele i smre, te mjestimino i naroito starim i debelim gorskim javorima ogranii i izdvoji kao zatieno podruje, te potpuno prepusti svom sadanjem stanju, to znai da se iskljui iz svakog poljoprivrednog i umarskog iskoriaivanja, od pae naroito, a lov (takoer i na grabljive zvijeri) da se zabrani do one mjere, do koje ne bi bili oteeni okolni nastanjeni predjeli. Do izdvajanja tog rezervata nije dolo, a to se vidi iz pisma u kojem se spomenuti W e tt s t ei n ponovno 1909 godine obraa istom naslovu, ponavljajui svoju smjernu molbu i istiui ponovno svu vanost ovakvog rezervata za nauku. Istovremeno u pismu izraava svoje uenje to u tom pitanju nije jo nita uinjeno, iako su postojala openita odobrenja i predusretljiva obeanja od strane vlasti, pa tim vie jo, to je sa napredovanjem sjee drveta, mogunost da se neto spasi zastraujui brzo ila svome kraju. Praumsko podruje Klekovae, koje je bilo u predlogu predvieno da se izdvoji kao rezervat,

Treskavica Planina. Glacijalno Veliko Jezero i njegova okolina. Foto Fukarek, 1935

prualo se je u nadmorskoj visini od oko 1250 do 1871 metar (Vrh Velike Klekovae) i obuhvatalo ne samo mjeovite ume jele,, bukve i smre, nego i vei dio iznad gornje granice ume leee sastojine krivulja (Pinus mugo Turra), koje su izvanredno bujne, ali za iskoriavanje potpuno nepodesne. 'Podruje je obuhvatalo, prema skici koja je bila priloena uz predlog, ume unutar granica povuenih sa kote 1246 (elekov Vrh) prema istoku preko kote 1467 na Stevanov Pale i Snjenicu prema zapadu, te preko Silovite Drage (kota 1435), Male Kosice (kota 1244), kote 1253, kote 1256, kote 1360, na poetnu kotu elekovog Vrha. Predlog, bolje rei smjerna, ali neusliana molba, zavravala je medu ostalim i jednim prijekorom upuenim na tadanju umarsku politiku u Bosni i Hercegovini, kojoj je prigovoreno i to, da bi se rijeenje moglo lake ostvariti, poto je poznato da se strme padine Klekovae i onako moraju uvati kao zatitne ume. Pred sam poetak prvog svjetskog rata, godine 1914, pokrenuo je poslanik tadanjeg Bosanskog sabora J. Vanca pitanje o popisu vanijih pri-

Sutjeske naih planinskih rijeka i potoka esto su riznice rijetkog bilja i ivotinja. (Klanac Hravke, pritoke Sutjeske kod Milin Klada). Foto Fukarek, 1953

rodnih spomenika na podruju Bosne i Hercegovine, koji bi se na svrsishodan nain, a na osnovu zakonskih mjera trebali u budunosti sauvati. Sabor je mudro zakljuio da se itav predmet preda u nadlenost Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a ovaj je predao stvar dalje u rad tadanjem kustosu botanikog odjelenja Karlu M a 1 y - u, Karlo M a l y je izradio opsean i detaljan popis vanijih prirodnih rijetkosti i predloio da se, osim ve ranije predloene predalpinske ume na Klekovai, stavi pod zatitu itav niz manjih i veih umskih sastojina, medu kojima jedna od sastojina P a n i e v e o m o r i k e i to po izboru izmeu sastojina Medna Luka i Smrevo Toilo sa Suhim Dolom na Seme Planini, Viogor Planine kod Ustiprae i Radomilje Planine pod Jelea. Nadalje, preloio je izdvajanje jedne sastojine m un i k e (Pinus Heldreichii Christ) ili u visokoplaninskoj zoni Prenj Planine, ili na Preslici Planini kod Brana, te stijene Hranisave blizu Opanaka kod Pazaria, (gdje bi bilo dovoljno da se izvri samo zabrana sjee i unitavanje ume). Osim toga predloio je izdvajanje po izboru jedne od sastojine c r n o g b o r a (Pinus nigricans Host.) i to: na Seme Planini kod Viegrada (na vapnencu); na Varda Planini kod Rudog (na prakamenju), i sastojine crnog bora izmeu Kupresa i Bugojna. Ovim se predlog nije zavravao, nego je traio, da se proglasi prirodnom rijetkou i j e d a n dio sastojine h r a s t o v a u Dubravama kod Stoca i Domanovia, zatim po izboru jedna sastojina pitomog k e s t e n a u Bosanskoj Krajini ili u okolici Konjica, sastojina o r a h a izmeu Jajca i rijeke Ugra. Takoer je bilo predloeno da se zabrani sjea (u najmanju ruku bar ogranienje) stabala medvjee lijeske (Corylus Colurna L.) na podruju srezova Konjic i Rogatica, zatim sjea stabala p l a n i n s k 0 g j av o r a (Acer Heldrichii Orph. in Boiss. = A. Visianii Nyman) na Ravnoj Planini, Jahorini i Kleku kod Sarajeva, stabala poljskog ili l u k o g ja s en a (Fraxinus angustifolia Vahl = F. oxycarpa Wild.) kod itomislia na Neretvi, stabala t i s e (Taxus baccata L.) osobito one poznate prastare tise u Bukovom Dolu, srez Kladanj, sa promjerom debla od 80100 cm. i onih dviju u selu Pepelarima, srez Zenica, te na kraju i sjea onih nekoliko rijetkih stabala u t e (bijele) k o e 1 e (Celtis Tournefortii Lam.) na Podgljivi kod Trebinja. Predlogu je naknadno pridodata i kraka uma (Ornus-Mischwald) Biina izmeu Mostara i Nevesinja i dio podruja uma zapadno od Trebinja. Ovaj predlog nije preao dalji put od puta administracije,, jer je nastupio Prvi svjetski rat i u njemu, ako nigdje drugdje, a ono u Beha provinciji vaila je poznata izreka: inter arma silent musae. U razdoblju izmeu dva rata bilo je takoer nekoliko dobronamjernih pokuaja i nastojanja da se pristupi zatiivanju brojnih prirodnih rijetkosti, koje su tada ve bile dobro poznate; na po-

40

Volujak Planina gledana iz praume Peruice. Foto Fukarek, 1935

druju Bosne i Hercegovine. Zemaljski muzej, njegova prirodnjaka odjeljenja, bila su jedina ustanova, koja je koliko toliko vodila rauna o zatiti prirodnih rijetkosti i to vie na taj nain, to je te prirodne rijetkosti nastojala prenijeti i sauvati u botanikom vrtu ili u zoolokim i geolokim zbirkama, nego to je mogla, raspolaui vrlo oskudnim sredstvima, sprovesti neku efikasnu zatitu prirodnih rijetkosti na terenu. Zatitom prirode i prirodnih rijetkosti bavila su se povremeno i naa planinarska drutva, nekad sa vie, nekad sa manje uspjeha. Ta zatita je bila vie propagandnog karaktera i ispoljavala se u odravanju predavanja i pisanju lanaka o prirodnim rijetkostima Bosne i Hercegovine u planinarskim asopisima. Najvie zasluge na tom radu imalo je planinarsko drutvo Prijatelj prirode, koje je izvjesno vrijeme imalo i speleoloku sekciju sa zadatkom da istrauje i sprovodi zatitu krakih pilja. Ta sekcija je, naalost, bila kratkog vijeka, jer je i samo drutvo, koje je tadanji reim gledao poprekim okom, oskudijevalo potrebnim materijalnim sretstvima, a nije ni nalazilo potrebne podrke u tome radu. U drutvenom glasilu Snaga objavljen je i jedan povei lanak Nedeljka K o a n i n a pod naslovom Zatita prirode u kojem su bile opisane sve vanije prirodne rijetkosti nae zemlje. Taj lanak bio je prenesen iz jednog broja predratne Borbe i po svojoj aktuelnosti mogao bi se i danas jo negdje objaviti. I titi nara vrti bilje. druga planinarska drutva radila su na zaprirodnih rijetkosti. Tako je Drutvo planiu BiH podiglo na Trebeviu mali planinski u kome se uzgajalo nae rijetko planinsko

rijetkosti, pa je tu takoer spomenuto pitanje zatite rijetkog drvea i nekih praumskih predjela u Bosni i Hercegovini, Referent Dr. Fran K u a n , nije mogao da ne istakne veliko bogatstvo prirodnih rijetkosti nae flore i faune,, koje se kod nas sauvalo kao moda nigdje drugdje na svijetu, pa da istovremeno ne ukae i na to, kako se sa tim dragocjenostima postupa neodgovorno i nepromiljeno. Za ovo razdoblje vrlo je znaajan lanak Karla M a 1 y-a koji je pod naslovom Znamenito drvee nae zemlje u rijei i slici izaao u prvoj svesci Glasnika Zemaljskog muzeja 1930 godine. U tom lanku opisane su i ilustrovane fotografijama sve vanije znamenitosti nae dendroflore, meu ostalim, naprijed spomenute prastare tise, carski hrast, bijela koela, medvjea lijeska i drugo rijetko drvee. Isti lanak, samo proiren brojnim botanikim podacima tampan je i u Godinjaku njemakog dendrolokog drutva i tamo naiao na prilino interesovanje. U naoj dnevnoj tampi izali su prikazi toga rada u kojima je isticano da se treba to prije pristupiti, odnosno, da su ve poduzete mjere da se pristupi zatiti navedenih prirodnih rijetkosti. Tako je sarajevska Veernja pota u broju od 2. V. 1931 objavila prikaz profesora R. Zaplate u kojem je reeno da ovaj apel . . . nije ostao nezapaen, jer je prije nekoliko dana, povodom ovog rada g. Malya, a na osnovu referata jednog odbornika, nae drutvo za zatitu ivotinja i rastinja zakljuilo da pored ostalih svojih zadataka uzme u zatitu i ono na to je g. Maly u spomenutom radu upozorio.*
* Drutvo za zatitu ivotinja i rastinja izgleda da je imalo glavni zadatak borbu za humaniji postupak sa domaim ivotinjama, za zatitu cvijea i drvea u parkovima. Ostala djelatnost toga drutva nije nam poznata, pa naravno, ni to, da li je neto konkretno uinjeno po pitanju zatite rijetkog drvea, onoga koje je K. Maly naveo u svojem lanku.

Prilikom Kongresa Saveza planinarskih drutava, koji je odran u Zagrebu 1936 g., odran je i jedan opiran referat o zatiti prirode i prirodnih

41

je reeno da e biti u Smrevom Toilu u rogatikom srezu sastojina nae rijetke i cijelom svijetu poznate Panieve omorike proglaena Nacionalnim parkom. To bi bio u glavnim crtama jedan letimian pregled svega onoga, ne ba mnogo plodnoga nastojanja oko zatite prirodnih rijetkosti u Bosni i Hercegovini do poetka rata i okupacije. Rat i okupacija poinili su ogromne tete cijeloj naoj prirodi,, pa i prirodnim rijetkostima. Mnoge ume su unitene, a meu njima i uma Biina izmeu Mostara i Nevesinja, koja se smatrala jedinstvenom umom listopadnog drvea na kru i koja je kao takva bila predlagana da se izdvoji kao prirodni rezervat. I u prvim poratnim godinama stradale su mnoge ume usljed sue i umskih poara. Na podruju oko rijeke Drine su tada stradale i nekolike lijepe sastojine Panieve omorike, meu njima i ona koja je bila predviena da se izdvoji kao nacionalni park. Te sastojine su izgorjele do temelja i u njima se nikad vie nee prirodnim putem povratiti ni Panieva omorika, ni ono ostalo rijetko endemno bilje koje je s njome raslo. Ve u prvim godinama poslije osloboenja pomiljalo se i u NR Bosni i Hercegovini na zatitu prirode i prirodnih rijetkosti. Bioloki institut, koji je osnovan 1947 godine i koji je preuzeo na upravu botanike i zooloke zbirke biveg Prirodoslovnog odjeljenja Zemaljskog muzeja i tako postao njegov nasljednik, namjeravao je privremeno, do osnutka Zavoda za zatitu prirodnih rijetkosti, osnovati poseban referat za zatitu prirode, ali u tome nije uspio zbog pomanjkanja kadrova. Po ugledu na druge republike pristupilo se zatim osnivanju Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti. Time je stvoren najpravilniji put kojim se moe i treba prii zatiti prirodnih rijetkosti na podruju Bosne i Hercegovine. Zavod, naalost, do danas nije imao strunjaka za zatitu prirodnih rijetkosti, ali je na putu da i to pitanje najpovoljnije rijei i da proiri i u tom pravcu svoju aktivnost. Institut za umarska nauna istraivanja u Sarajevu pokrenuo je pitanje izdvajanja iz redovne eksploatacije nekih praumskih rezervata u naune svrhe. Koristei se lanom 7. Opeg zakona o umama, u kojem je predvieno da se umski predjeli naroitih prirodnih ljepota, kao i oni povjesnog ili naunog znaaja, mogu zakonima proglasiti za nacionalne parkove, podnesen je predlog Izvrnom vijeu Republike i ono je donijelo zakonsko rjeenje o izdvajanju praumskog rezervata Peruica pod planinom Magli u foanskom srezu. Istovremeno Institut je uspio da izdvoji iz redovne umske eksploatacije nekoliko praumskih odjeljenja u umskim kompleksima Lom kod Drvara, i u gospodarskoj jedinici Janj kod Donjeg Vakufa i Duba-Ljenici kod Tenja. Ti praumski rezervati treba da poslue na prvom mjestu naunim istraivanjima, te se zbog toga u njima

Strme

litice Radomilje u Zelengori obrasle su endemnom Panievom omorikom. Foto Nikiforov, 1938

Izgleda, meutim, da se vie govorilo, nego to se inilo. Neke prirodne rijetkosti, koje je naveo Karlo M a 1 y u svome lanku, sauvale su se i bez iije intervencije. Stare tise u selu Pepelari i ona u Bukovom Dolu kod Kladnja bile su zatiene ve samim time, to je tamonji narod vjerovao, da e pasti neka nevolja na cijelo selo, ako se ta stabla posijeku. Vie linim nastojanjima samog Karla Maly-a i predusretljivou tadanjih efova umskih uprava u Podgrabu i Rogatici postavljene su ograde oko jednog stabla jele sa bradaviavom korom na Ravnoj Planini i oko stabla bukve sa hrastovom korom na prevoju Viteza kod Stambolia, a stara medvjea lijeska kod Opraia izmeu Rogatice i Borike dobila je betonsku blombu, na mjestu gdje joj se odlomila jedna velika grana. Postojala je zakonska zabrana sjee stabala Panieve omorike i munike (sa izuzetkom dozvole sjee u naune svrhe), ali se ona znala savreno izigrati ako su bili posrijedi kakvi podmazani interesi. Tako se sjekla munika na strmim padinama Prenja, da bi se njome snabdijevale male potoare u Idbru i Bijeloj. Stabla su jednostavno proglaena kao defektna i posjeena, a da nikoga za to nije zaboljela glava. i?red sam poetak okupacije donijela je sarajevska Jugoslavenska pota u broju od 25 XI. 1940, jednu noticu u kojoj

42

naelno ne bi smjele dopustiti nikakve sjee, niti bilo kakvi vei zahvati u tlu ili sastojim, da se time ne bi naruili postojei prirodni uslovi. Kao to se iz prednjeg izlaganja moglo vidjeti, pred Zemaljskim zavodom za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine stoje danas vrlo odgovorni, ali zahvalni zadaci. Organizovati i sprovesti jednu temeljitu zatitu prirodnih rijetkosti, na isti nain kao to je to Zavodu uspjelo da uini sa brojnim spomenicima kulture u NR Bosni i Hercegovini, svakako je zadatak od prvorazrednog kulturnog znaenja. U tom nastojanju Zemaljski zavod moe uvijek raunati na saradnju i pomo, kako pojedinaca biologa, umara i drugih, tako i nekih naunih ustanova koje ne treba posebno nabrajati. Da bi te prve ozbiljnije korake Zemaljskog zavoda olakali, izloiemo neke vanije objekte prirodnih rijetkosti o kojima e trebati povesti rauna ve u prvoj etapi rada. Ve je naprijed istaknuto, da se, u vezi sa prirodnim rijetkostima i njihovom zatitom na podruju NR Bosne i Hercegovine, treba prethodno pozabaviti i nekim naelnim pitanjima. S obzirom da u naoj Republici ne postoji nikakva dublja tradicija zatite prirode, nego moda neto upravo suprotno od toga, to se takva akcija, naravno, nee sprovesti ni brzo ni jednostavno. Svaka nepravilno usmjerena i nedovoljno pripremljena akcija moe pod takvim okolnostima u samom poetku prikazati cijelu stvar u pogrenom svjetlu. Nepravilno izabran objekt, ili nedovoljno objanjavanje potreba njegovog zatiivanja, moe u datom sluaju cijelu akciju oko zatite i ouvanja prirodnih rijetkosti u prilinoj mjeri kompromitovati. Prema tome, bie, dakle, potrebno sprovoditi primjenu zakonskih propisa o zatiti prirodnih rijekosti postupno i sa ozbiljnijom pripremom kroz dnevnu tampu i drutvene organizacije. Naroitu pa-

nju kod izbora objekata zatite treba posvetiti postavljanju prioriteta i izbjei time staru greku, da se trai zatita i onoga, to je ve bilo kojim drugim putem zatieno, ili emu nije potrebna nikakva zakonska zatita. Da bismo ovo posljednje bolje osvijetlili, posluiemo se jednim predlogom za zatitu prirodnih rijetkosti,, koji je bio objavljen u dnevnoj tampi. Predratni sarajevski dnevnik Veernja pota u broju od 7, jula 1924 g. donio je jedan povei lanak nekog Dr. M. M., u kojem se govorilo o zatiti prirodnih spomenika na podruju grada Sarajeva. Tu je opisana jedna, dodue vrlo zanimljiva, biljka koja raste u ozidanim kamenim obalama rijeke Miljacke. Pod klobui mislilo se na jednu vrlo lijepu biljku (Linaria Cymbalaria (L.) Mill.) sa ljubiastim cvjetovima i zanimljivim procesom sputanja sjemenki u pukotine meu kamenje. Iako vrlo zanimljiva, ta biljka nije bila niim ugroena, niti joj je prijetila neka opasnost od bilo kakvih, moda tehnikih zahvata regulacije u koritu rijeke Miljacke. O njoj se nikad niko, pa ni nakon ovog novinskog lanka, nije starao, a ona jo i danas bujno pokriva sunane kamenite obale rijeke Miljacke. Osim toga, ona ne pretstavlja nikakvu rijetkost u naim krajevima. U istom tom lanku spomenuti su i oni su spontani (poludivlji) grmovi smokve, koji su izrasli na dvatri mjesta na obali Miljacke i Koevskog Potoka. I o njima se nikad nije niko starao, oni su svake jae zime redovno premrzavali i jo danas, kao niski razgranjeni grmovi, rastu na istim mjestima gdje su bili ugroeni prije trideset godina! Na jednak nain predlagana je zatita nekih vrsta naeg drvea (naprimjer poljskog jasena) na osnovu toga to je u to vrijeme bilo poznato samo nekoliko primjeraka. Kasnije su detaljna istraivanja pokazala, da ta ista vrsta drvea nije nikakva rijetkost i da nije kao vrsta niim ugroena, osim moda na nekim stanitima, gdje joj treba pruiti

Rijetko bilje naih alpinskih panjaka (Bjelanica Planina). (Linum capitatum i Armeria sp.). Foto Fukarek, 1940

43

Meu kamenjem na planinskom panjaku sauvale su se od pae stoke pojedini buseni planinskog bilja. (Saxifraga prenja Bjelanica Pl.). Foto Fukarek, 1940

zatitu iz domene umskog uzgoja, a nikako, da ju zbog toga treba proglasiti prirodnom rijetkou. Kod nas postoji, naravno,, i niz objekata prirodnih rijetkosti takvog znaaja da se ne moe ni diskutovati, da li ih treba zatititi ili ne. To su, naprimjer, vodopad rijeke Plive u Jajcu, vodopad Kravica kod apljine, katarakti rijeke Une kod Martin Broda, vrelo Perutac u dolini Neretve kod Jablanice, te jo niz znaajnih krakih vrela, glacijalna jezera u planini Treskavici, Zelengori i na nekim drugim planinama, dolina Dive Grabovice i Bile u Hercegovini, Kazani na rijeci eljeznici kod sela Dujmovia, brojne krake pilje kao to je naprimjer Vjetrenica na rubu Popovog Polja, Kuvija na Hranisavi, Banja Stijena u dolini rijeke Prae, Biambarska pilja kod evljanovia* i niz drugih. Zatiti tih prirodnih rijetkosti prvog stepena treba prii bez oklijevanja, jer se neke od njih nalaze zaista u takvom poloaju da im je efikasna zatita neophodno potrebna. Nedavno se odlomio veliki blok sedre na vodopadu Plive u Jajcu, te tako potpuno izmijenio izgled ove prirodne znamenitosti Bosne i Hercegovine. Iako je mogue da je to dolo potpuno prirodnim putem, ipak se moe pretpostaviti da su neki zahvati na regulaciji gornjeg toka rijeke Plive, u najmanju ruku ubrzali ovaj proces. Ovaj i slini sluajevi govore nam jasno da se o takvim objektima prirodnih rijetkosti treba da brine jedna struna konzervatorska ustanova. Kod zatite ovih i ovakvih objekata treba uvijek imati pred oima i to da se tu ne radi o prostom postavljanju table sa natpisom o zatiti, nego o aktivnom i efikasnom intervenisanju protiv svih namjernih ili sluajnih pokuaja da se prirodni izgled, sastav ili okolina objekta izmijeni. Nepo* Prilikom nedavne posjete Biambarskoj pilji kod evljanovia mogli smo se uvjeriti o tome, kako i neki nai nesavjesni planinari znadu poiniti ogromne i nepopravljive tete na prirodnim rijetkostima. Nije se moglo utvrditi ko, ali svakako jedna povea grupa izletnika ula je u pilju i bacajui kamenje na strop polomila na velikim povrinama sav piljski nakit (stalagtite), koji su se tu stvarali kroz moda nekoliko stotina godina. Da bi donijeli kui neku uspomenu, polomili su toliko piljskog nakita, da ga ne bi ni kolima mogli odvui.

trebno je navaati primjere, gdje su neki beznaajni lokalni, ili ak usko privatni interesi u prolosti izazvali zahvate, kojim su neke prirodne rijetkosti prestale biti ono to su bile. esto e i danas jo biti potrebno da Zemaljski zavod intervenie tamo, gdje se kod raznih graevinskih, industrijskih i drugih radova ne vodi dovoljno rauna o nekom objektu prirodnih rijetkosti. Osim navedenih prirodnih rijetkosti, koje su manje-vie registrovane u svim spiskovima prirodnih ljepota Bosne i Hercegovine, bie potrebno, sporazumno sa geolozima, odabrati i zatititi nekoliko nalazita rijetkih fosila, moda hanbuloke amonite u dolini Mokranjske Miljacke, zatim tu i tamo sprijeiti osnivanje kamenoloma upravo na takvim mjestima, gdje su se geoloki slojevi pojavili u jedinstvenim i rijetkim formama. Za zatitu krakih pilja imamo danas ve izraen detaljan njihov popis (vidi literaturu pod br. 8.) na osnovu kojega moemo lako odabrati one, koje imaju neko vee znaenje i kojima doista treba neka zatita. U inostranstvu, a i kod nas u nekim republikama,, velika se panja posveuje zatiti rijetkog bilja i rijetkih ivotinjskih vrsta. To se ini naroito tamo gdje su pojedine vrste postale veoma rijetke, te postoji opasnost da nestanu iz domae flore ili faune. Kod toga treba razlikovati tri sluaja: 1. zatitu pojedinih primjeraka, 2. zatitu odreenih rijetkih vrsta, 3. zatitu cjelokupnih veih ili manjih biocenoza. Rijetki primjerci biljnih i ivotinjskih vrsta su kod nas manje-vie ve poznati. To je na prvom mjestu staro ili neobino razvijeno drvee o kojem je bilo ve ranije govora.* Od rijetkih primje* Neki primjerci starog drvea nisu kod nas samo prirodna rijetkost, nego katkada i spomenik nae kulturne prolosti. Tako bi se o starim krukama u okolici Sarajeva, (naroito o onoj na vrhu irokae), moglo govoriti i kao o spomenicima iz vremena robovanja naeg naroda pod feudalizmom. O debele grane tih kruaka, prema jednom putopisu O. M a u r e r a , vjeali su se pobunjeni i neposluni kmetovi, jo u vrijeme neposredno pred austro-ugairskom okupacijom.

44

Pokraj

gibivog toila bujno razvijen sag bijelih cvjetova. (Cerastium moesiacum Friv.) Bjelanica Planina. Foto Fukarek, 1940

Runolist

(Leontopodium alpinum var krasense) u Klapavicama nini u Hercegovini. Foto Fukarek, 1939

na vrsnici

Pla-

45

raka ivotinjskih vrsta zasada nemamo registrovan ni jedan sluaj, odnosno, nije nam poznato da li postoji u naim predjelima neki primjerak, moda kakav albino ili neto slino, to bi trebalo staviti pod zatitu. Tu treba svoju rije da dadu na prvom mjestu zoolozi i lovci. Izgleda, meutim, da e se efikasna zatita moi pruiti u prvom redu rijetkom starom drveu, pa emo neke zaista rijetke primjerke i nabrojiti. Tako bi trebalo uvrstiti meu prirodne spomenike: dvije stare tise (Taxus baccata L.) u selu Pepelari kod Begovog Hana, dvije neto mlae, ali ipak rijetke tise u selu Ljubovici kod Pazaria, staru tisu u Bukovom Dolu u srezu kladanjskom, carski hrast u selu Rankoviima kod Travnika, staru medvjeu lijesku (Corylus Colurna L.) kod sela Opraia (Rogatica), staro stablo ute koele (Celtis Tournefortii Lam.) na Podgljivi kod Trebinja, staru bijelu topolu (Populus alba L.) u Turbetu kod Travnika. stari crni bor (Pinus nigricans Host) kod damije u Pruscu, te debelo staro stablo obinog gloga, koje se nalazi tu u blizini, jelu sa bradaviavom korom (Abies alba Mill. lus. verrucosa) kod sela Begovine na Ravnoj Planini kod Sarajeva, stablo iste vrste u Papratnici, kod epa, bukvu sa hrastovom korom (Fagus silvatica L. lus. quercoides), ako jo postoji na prevoju Viteza kod Stambulia.* Ovom, svakako jo nepotpunom, spisku trebalo bi dodati i sve one primjerke naeg rijetkog drvea i grmlja, koje je dobilo naziv illyricus, bosniacus, varbossanium, ili slian, po kojemu se odmah moe zakljuiti da je ili rijetko ili ogranieno samo na nae krajeve. Tu se misli naravno samo na one primjerke, (naalost, u mnogo sluajeva i danas jo samo unikate), koji su posluili botaniarima kao materijal za prve opise. Tu bi spadali u prvom redu primjerci: bosanskog javora Acer obtusatum W. K. ex. Willd. var. bosniacum K. Maly sa Redeljevae ili Stupnika na Igman Planini kod Sarajeva, bosanskog klenia Acer marsicum Guss. var.
* Neke primjerke ovog rijetkog drvea, naroito one, na irem podruju oko Travnika zatitio je ve Zemaljski zavod za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti.

Gore: Tu i tamo jo po naim visokim planinama nalazi se ljekoviti revent ili sranik (Gentiana svmphyandra). (Bjelanica Planina). Foto Fukarek, 1940 Dolje: U niim planinskim predjelima ukrauju umske progaline brojne ljekovite pustikare (Digitalis sp.). Foto Fukarek, 1940

46

Vrh planine Magli ispod koga se prua prauma Peruica. Foto Fukarek, 1953

varbossanium (K. Maly), od kojeg imamo danas samo jedno stablo na Hridu kod Sarajeva. bosanske lipe Tilia illyrica K. Maly iz sela Nahoreva kod Sarajeva, te travnike lipe Tilia travnicensis K. Maly iz jednog drvoreda u Travniku. Veliku panju trebae posvetiti zatiti nekih veoma rijetkih naih endemnih grmova, a na prvom mjestu: hercegovakoj (ili orjenskoj) kurikovini Viburnum maculatum Pantocsek u Okolici Trebinja i Bilee, te hrvatskoj sibireji Sibirea croatica Deg. et Bald. na planinama vrsnici i abulji u Hercegovini. Time smo naveli ve dva primjerka rijetkih vrsta koje treba kao takve zatiivati. Poseban je sluaj sa takvim biljnim ili ivotinjskim vrstama, koje su kod nas postale toliko rijetke da su dole u opasnost potpunog izezavanja iz pojedinih predjela ili sa teritorije cijele Republike. Neke su od njih zatiene djelomino Zakonom o umama i Zakonom o lovu*, ali se katkada ne vodi dovoljno brige da se ta zakonska zatita i sprovede. U posljednje vrijeme postale su predmet rapidnog isezavanja mnoge nae ljekovite biljke. Ve smo naprijed naveli neke markantnije primjere, ali moemo kazati da to nisu samo usamljeni primjeri. Ljekovito bilje se kod nas sakuplja bez ikakvog reda i plana, tako da ono postaje u krajnjoj liniji jedno pravo pljakanje prirode. Sabiranje lipovog cvijeta vri se u nekim naim planinskim predjelima na taj nain, to se prvo posjeku sve cvjetne grane sa stabla i onda bere sam cvijet sjedei pod drvetom. Isto tako se radi i kod sabiranja ljekovitog med* Zakon o lovu tretira neke rijetke ptice koje su u izumiranju, na pr. sivog sokola, kao grabljivice, pa bi to trebalo revidirati. (Miljenje ing. R. Kneevia).

vjeeg uva (Arctostaphylos uva ursi L.), jednog puzavog grma, koji osim ljekovitog lia ima i ogromno znaenje kod smirivanja pokretnih kamenih toila, jer poput saga prekriva i vezuje velike i manje kamene blokove. Sabirai prvo naupaju velika bremena ove biljke zajedno sa korenjem i onda, sjedei negdje u hladovini, obiru sa grana lie koje jedino ima neku vrijednost u ljekarstvu. Ne samo sabiranje ljekovitog bilja, nego i pretjerani lov i unitavanje nekih rijetkih ivotinjskih vrsta dovelo je i ove u opasnost potpunog nestajanja. Zatitu ovako ugroenim vrstama nije uvijek lako pruiti. Svakako bi se moralo podvri veem nadzoru i ograniiti sabiranje ljekovitog bilja tamo, gdje je ono posljednjih godina neracionalno sabirano, a isto tako treba potpuno zabraniti lov na neke ugroene rijetke vrste ivotinja. Od biljnih vrsta, koje su na bilo koji nain ugroene pretjeranim sabiranjem ili su zbog svoje rijetkosti u nekim krajevima na putu da iseznu, trebae staviti pod zatitu meu ostalim sljedee: ravent ili sranik (Gentiana symphyandra Murb.), arniku (Arnica montana L.), boriku ili smilje (Daphne Blagayana Frey.), dinarsku iritaru (Gentiana (acaulis var.) dinarica G. Beck), boure (Paeonia corallina Retzd. i P. officinalis L.), gorku djetelinu (Menyanthes trifoliata L.), boikovinu (Ilex aquifolium L.), tisu (Taxus baccata L.), sominu (Juniperus sabina L.) medvjee uvo (Arctostaphylos uva ursi L. i A. alpina L.), te neke vrste kaunovki (Orchis sp.), koje se sabiraju u velikim koliinama zbog korijena iz kojeg se priprema salep.

47

Dio praume Peruice sa planinom Volujak u pozadini. Foto Fukarek, 1953

Na poseban nain trebae zatititi alpsku ruu (Rhododendron hirsutum L.), koju imamo samo na planini Vranici u srednjoj Bosni,, (pa i niz drugih vrsita koje dolaze jedino kod nas na toj planini), runolist (Leontopodium alpinum L.), koji nije ba toliko rijedak, ali je ogranien samo na neke nae planine (Klekovau, ator, Dinaru, vrsnicu i Prenj), zatim niz endemnih vrsta zeljastog bilja kao to su naprimjer: Symphyandra Hofmanni Pant., Halacsya Sendtneri (Bois.) Dorfler, Amphoricarpus Neumayeri Vis. i Heliosperma Retzdorffianum Maly, koje je jedino mogue zatiivati u kompleksnim prirodnim rezervatima. Zatitu rijetkog bilja od prekomjernog branja planinara ili botaniara-sakupljaa, izgleda da kod nas nije potrebno sprovoditi na isti nain i u istoj mjeri kao to se sprovodi, naprimjer, u NR Sloveniji. Nae rijetke planinske biljke vie su ugroene od stoke koja ih pase, nego od onih rijetkih planinara i botaniara-sabiraa koji dolaze u nae planine. Osim toga, za ovakvu zatitu potrebna je i organizacija, koja e spovoditi nadzor nad nekim ugroenim podrujima, pa se, prema tome, zatita naeg rijetkog planinskog bilja moe spovoditi samo preporukama. Ipak, zlu ne trebalo, trebalo bi donijeti propise o ogranienju ili zabrani sabiranja rijetkog bilja, naravno, sa izuzetkom sabiranja u naune svrhe, i tada samo u racionalnim koliinama i sa ogranienjem slanja u inostranstvo iz merkantilnih pobuda.*
* Ovakva bi se zabrana sabiranja trebala prije svega donijeti za one rijetke primjerke nae troglobiontske (piljske) faune, koji su se prije rata u velikim koliinama iznosili iz nae drave. Pojedini naunici u inostranstvu imali su kod nas ak i svoje plaene povjerenike, koji su im hvatali rijetke piljske ivotinje 1 slali potom ili na drugi nain. Tako su mnoge nae rijetke forme slijepih piljskih insekata i drugih beskimenjaka opisane od strane naunika, koji nisu moda ni koraknuli po naoj zemlji.

Osim p i l j s k e f a u n e , koju treba z a t it i t i u c j e l i n i , od ostalih ivotinjskih vrsta trebae obuhvatiti mjerama zatite u prvom redu neke ptice, koje su kod nas postale ve vrlo rijetke i to: kostobera (Gypaetus Barbatus)** orla zmijara (Circaetus gallicus), sipa starjeinu (Aequipius manachus), gavrana (Corvus corax), bjeloglavog strvinara (Gyps julvus), orla krstaa (Aquila heliaca), patuljastog orla (Hieraetus pennatus), karsnog sokola (Falco feldeggi), sivog sokola (Falco peregrinus), orla kliktaa (Aquila clanga pomarius), surog orla (Aquila chrisaetis) a od movarica: crnu rodu (Ciconia nigra), drala (Grus grus), malu bijelu aplju (Egreta querceta), veliku bijelu aplju (Ardea alba), i kaikaru (Plataleya leucoradia)*** Za movarice postavlja se na prvom mjestu pitanje stvaranja jednog ptijeg rezervata na Hutovom Blatu u dolini Neretve u Hercegovini. Od sisara koji su kod nas postali vrlo rijetki i koji bi mogli doivjeti sudbinu jelena, treba spomenuti samo medvjeda (Ursus arctus alpinus) i divlju maku (Felix silvestris), jer risova, dabrova i nekih drugih rijetkih ivotinja i nema vie kod nas. Sve su te ivotinje donekle zatiene i Zakonom o lovu, ali se u naem sluaju radi o prelasku sa pasivne zatite na aktivno pomaganje, tj. na stvaranje i popravljanje ivotnih uslova poje** Prema podacima ing. R. Kneevia kostober (Gypaetus Barbatus L.) je ve potpuno nestao sa podruja cijele Bosne i Hercegovine. *** Za ove podatke zahvaljujemo profesoru Ademu Buturoviu, asistentu Biolokog instituta u Sarajevu.

48

dinim ugroenim vrstama. Kod nekih rijetkih ptica nije lov jedini razlog njihovom nestajanju iz naih krajeva, nego moda i postepeno nestajanje povoljnih uslova za gnijeenje. S tim u vezi doli smo, na kraju, i do problema zatite veih ili manjih biocenoza. Ovakva vrsta zatite prirodnih rijetkosti je redovno kompleksna i zbog toga najefikasnija. Njome se najbolje rjeava zatita pojedinih rijetkih primjeraka i rijetkih vrsta ivotinja i biljaka, pa, ako se dobro odabere objekat, njome se mogu zatititi i pojedine rijetke prirodne tvorevine (neka pilja, vodopad, bizarni oblici formiranja stijenja i slino). Meutim, ova vrsta zatite nije uvijek lako sprovediva, jer se katkada sukobljava sa nekim lokalnim ili irim privrednim interesom. Ve se i ranije u praksi pokazalo neefikasnim zatiivanje pojedinih rijetkih vrsta biljaka i ivotinja, ako se istovremeno nisu odravali i zatiivali i osnovni prirodni uslovi potrebni za njihov opstanak. Tako je, naprimjer, naa rijetka, endemna Panieva omorika bila zatiena od sjee paragrafima umarskih propisa, ali istovemeno nije bila zabranjena sjea drugog drvea u njenim sastojinama, pa je nakon njihove sjee esto dolazilo i do suenja rasprostranjenja i odumiranja same Panieve omorike. Brojne vrste naeg endemnog zeljastog bilja (jednogodinjeg i viegodinjeg) nemogue je zatiivati i time sprijeiti njihovo nestajanje samim proglaavanjem nekog patronata nad njima. Tim vrstama treba zatititi prije svega onaj ambijent, bez kojega ne mogu ops'tajati. Isto tako efikasna zatita rijetkih ivotinjskih vrsta moe se sprovesti jedino odravanjem uvjeta za njihov mirni i nesmetani razvitak. To je na kraju krajeva iskustvo do kojeg su doli i u drugim zemljama, pa se i tamo danas postavlja teite zatite prirodnih rijetkosti na stvaranju prirodnih rezervata i na odravanju neporemeenih prirodnih uslova u njihovom podruju. Kod nas, u NR Bosni i Hercegovini, kao to smo ve naprijed istakli, postoje jo dosta prostrane povrine prauma kakvih sigurno nema nigdje vie u zapadnoj Evropi. Neke od njih trebae, svakako, zadrati u onom stanju u kojem se sada nalaze i tako ih prepustiti nauci da se stara o njima. Praume koje je ve izdvojio Institut za umarska nauna istraivanja odgovaraju potpuno svrsi stvaranja kompleksnih rezervata i njihovom definitivnom ogranienju treba pristupiti to prije. Meutim, tu se jo nailazi na smetnje, jer kod pojedinaca vlada miljenje, da te praume nisu definitivno izdvojene iz redovne umske eksploatacije i da se sa njihovim drvnim masama moe i dalje raunati kod perspektivnog snabdijevanja drvne industrije.

Gore: Unutranjost praume Peruice. Foto Ei, 1938 Dolje: Unutranjost praume Careva Gora. Foto Ei, 1938 4 Nae starine

49

U pogledu ve zakonski izdvojene praumske rezervacije u Peruici vodi se jo diskusija i nastoji osporiti svrsishodnost njenog cjelokupnog izdvajanja iz eksploatacije, pravdajui to znatnim koliinama drveta, koje e na taj nain ostati neiskoirieno. Ta prauma je, meutim, jedan jedinstveni prirodni objekat, kakvog rijetko jo gdje ima, koji je, usljed toga to je bio ogranien (bolje reku ograen) sa tri strane grebenima visokih planina, a sa etvrte okomitim stijenama jedne krenjake preage niz koju se slijeva vodopad Skakavci, ostao poteen od sjekire gotovo u cijeloj svojoj prostranosti. Koje e ogromne koristi dati nauna istraivanja prirodnog razvoja naih uma upravo na tom objektu, koji pretstavlja prosjek uslova razvoja naih bosanskih uma, ne treba ni govoriti. Kakve e rezultate ta istraivanja pruiti nauci ne moemo jo sagledati, ali je sasvim sigurno da e ti rezultati biti od neprocjenjive koristi i za nau drvnu industriju, koja mora voditi rauna ne samo o svojim dananjim i skoranjim potrebama, nego i o perspektivi u kojoj e se pristupiti boljem uzgoju i njegovanju naih uma. Istraivanja prirodnih tendencija razvoja naih uma na jednom praumskom objektu bie upravo ta nauna osnova, od koje e se moi pristupiti boljem uzgoju i njezi naih visokih uma. Drugim rijeima, treba neto dati da bi se kasnije dobilo natrag sa kamatama.* Osim praumskih rezervata postavlja se kod nas kao jedan od najhitnijih zadataka zatite i izdvajanje nekih sastojina naeg endemnog drvea. Na susjednom podruju NR Srbije, koje je osim
* Kod razmatranja ovog pitanja nije od male vanosti i neobino teak pristup ovoj praumi, koji je za svrhu rezervata vrlo povoljan, a za eksploataciju, neemo kazati nerjeiv, ali svakako toliko skup, da e progutati jedan dobar dio vrijednosti drvne mase.

toga manje stradalo od umskih poara u prvim poratnim godinama, izdvojene su ve s v e s a s t o j i n e P a n i e v e o m o r i k e i nad njima se vodi strogi nadzor u pogledu sjee ili bilo kakvog oteivanja sastojine ili tla. Kod nas u tom pravcu nije jo n i t a uinjeno, iako je od preko 20, to veih, to manjih sastojina, koliko ih je bilo prije rata, preostalo nakon poara svega deset. Tih deset sastojina treba t o p r i j e izdvojiti i proglasiti zatienim rezervatima, jer se moe dogoditi da jo koju od njih moramo izbrisati iz spiska. Svaka od tih sastojina,, izuzev one povee na Stocu kod Viegrada, obuhvata tek moda koju desetinu i manje hektara, tako da se njihovo iskljuivanje iz lokalnog korienja drveta i pae nee osjeati kao veliki nedostatak. Sa sastojinama nae endemne m u n i k e gotovo da je potpuno isti sluaj. Toga drveta ima neto vie po naim visokim planinama i ono nije samo ogranieno na Bosnu i Hercegovinu, nego ga nalazimo na mnogim visokim planinama Balkanskog Poluostrva, pa i na krajnjem jugu Italije. Meutim, kod nas se s tim drvetom postupalo vie nego maehinski, a i danas se jo tu i tamo sijee za potrebe brodogradnje, iako ga na crni bor moe odlino zamijeniti. U Bosni se nalaze najsjevernija njegova stanita koja emo morati svakako zatititi, jer su ona tu na udarcu i brzo se mogu nadomjestiti sa sastojinama drvea sposobnijeg u borbi za opstanak. Kako se kod ove vrste radi gotovo iskljuivo o zatiti sastojina na takvim terenima, koji su predodreeni za zatitne ume (bez diskusije), to ne bi bilo nikakve zapreke da se one i proglase i tretiraju kao takve. Te sastojine nalaze se u ogranienom broju na planinama Hranisavi, Preslici, Visoici i abulji, a neto ih vie ima na Prenju, vrsnici, Orijenu. U njima se osim munike, nalazi esto i velik broj ostalih balkanskih endem-

Strme i gotovo okomite stijene Dive Grabovice (vrsnica Planina) obrasle su grupama endemne munike (Pinus Heldreichii) obitavalite su divokoza. Foto Fukarek, 1939

50

Glacijalno Crno Jezero na Treskavici Planini. Foto Fukarek, 1935

nih biljnih vrsta, pa bi se zatitom postiglo istovremeno i zatiivanje jednog niza naih rijetkih planinskih biljnih oblika. Bez velikih potekoa moglo bi se, a i trebalo bi danas izdvojiti nekoliko odjeljenja u praumskim sastojinama naeg crnog bora u gospodarskoj jedinici Donja Krivaja kod Maoe. Danas, kada vie nije toliko velika potranja za borovom smolom, moglo bi se ostaviti bar nekoliko odjeljenja bez smolarskih zareza, jer kako e se inae nauno prouiti i rijeiti pitanje prirodne obnove naih borovih uma, koje toliko zabrinjuje nae umarske strunjake? Na isti nain trebae izdvojiti jednu manju sastojinu javorovo-jasenove ume, u kojoj raste i na endemni planinski javor (Acer Heldreichii). Moda bi najpovoljnija za ovu svrhu bila sastojina koja je svojevremeno predloena da se izdvoji na padinama Ozrena u Carevoj Gori kod Foe. Ovaj na rijetki endemni javor nema nikakve vee vrijednosti u kvalitetu drveta od obinog gorskog, pa bi ga bez tete po drvnu industriju trebalo staviti pod zabranu sjee. To bi se odnosilo naroito na sastojine u Ravnoj Planini, Jahorini, Treskavici i Bjelasici, jer je tu ta vrsta takoer i na svojim krajnjim granicama prirodnog rasprostranjenja. Nema nikakve sumnje da bi za nauna istraivanja u naim umama bila od velike vrijednosti jedna izdvojena i zatiena sastojina krakih liara. Te sastojine postaju iz dana u dan sve rjee i rjee, i moda bi se danas morali dobro zamisli-

ti, dok bismo nali jednu takvu, koja bi po svom sastavu odgovarala traenju. I upravo zbog toga to takvu sastojinu nije lako nai, i jer svaka pogodna pretstavlja istovremeno i prvorazredan gospodarska objekat, morae se to pitanje jo detaljnije razmotri.* Na kraju, moda e nekome izgledati ovaj prelog pretjeran i zbog toga neostvariv. Naalost, on nije takav, jer vodi rauna o procentu umovitosti i drugim karakteristikama Bosne i Hercegovine s jedne strane, a sa druge i o potrebama da se ta ista umovitost kvalitativno pobolja. U drugim zemljama manje bogatim umama procenat izdvojenih nacionalnih parkova i drugih prirodnih rezervata daleko je vei. Osim toga, ako se kod nas prie pravilnom izdvajanju prirodnih rezervata, istovremeno e se postii djelimino sprovoenje odredaba lanova 14 i 15 Opteg zakona o umama, koje govore o zatitnim umama, a to je zadatak od kojeg se nikako ne moe pobjei.
* U najnovije vrijeme postoji namjera, da se ostaci svojevrsnih hrastovih uma na visoravni Dubrave u Hercegovini, iskre i pretvore u poljoprivredno zemljite. U tim umama zadrali su se jo tu i tamo pojedina stabalca rijetkog makedonskog hrasta (Ouercus macedonica A. DC. = Q. Trojana Jaub.) sladuna (Q conferfa Kit. = 0. Farnetto Ten.) i niz jo neprouenih ili nedovoljno prouenih krianaca meu naim krakim hrastovima. Ove vrste, a osobito njihovi krianci pretstavljaju za nauku i praksu veliki interes, pa bi se kod sprovoenja plana pretvaranja Dubrava u poljoprivredne plantae, (plana, kome se u naelu ne moe nita prigovoriti), trebalo povesti rauna i o tome, da bi se izvjesne manje povrine, pod umom nabrojenih hrastova, izdvojile i stavile pod zatitu.

51

LITERATURA: 1. Maly K. Znamenito drvee nae zemlje u rijei i slici. Glasnik Zemaljskog muzeja u B. i H. XLII. Sv. I. Sarajevo 1930. Pag. 115132. (Sa 17 fotografija). 2. Isti Dendrologisches aus Illyrien. Mitteilungen der Deutschen Dendrologischen Gesellschaft. Nr. 42. 1930Pag. 127136. (Sa 3 fotografije). 3. Isti Beitrage zur Kenntnis der Picea omorika. Glasnik Zemalj. muzeja u B. i H. XLVII. Sveska za prirodne nauke. Sarajevo 1934. Pag. 3764. (Sa 5 fotografija i 2 karte rasprostranjenja). 4. Isti Fagus silvatica L. lus guercoides (Pers.) A. et G. in Jugoslavien. Glasnik Zemaljskog muzeja u B. i H. XLVI. Sveska za prirodne nauke Sarajevo 1934. Pag. 2936. (Sa 4 fotografije). 5. Isti Vorlaufige Mitteilung uber das Vorkommen einiger fur Jugoslavien neuer Geholze.Magyar botanika Lapok. H. 1/12 Budapest 1927. Pag. 7179. (Sa 2 fotografije). 6. Pevalek I. i Horvat I. Zatita prirode Zagreb 1938. Sv. 1. (Sa 7 fotografija). 7. Horvat I. Zatita Zelenjaka kod Klanjca. Ibidem. (Sa jednom fotografijom). 8. Buturovi A. Bibliografski podaci o peinama i o peinskoj fauni u Bosni i Hercegovini. Godinjak Biolokog instituta u Sarajevu IV. Fasc. 1. 1951. Pag. 95110. 9. uki D. Nacionalni park Plitvika Jezera. (Problematika i ureenje. umarski list. 76. Zagreb 1952 Sv. 12. Str. 4-35451. (Sa 10 fotografija i jednom geografskom kartom). 10. Fukarek P. Dananje rasprostranjenje Panieve omorike (Picea omorika Pan.) i neki podaci o njenim sastojinama. Glasnik Biolokog instituta u Sarajevu God. I I . (1950) Sv. 12. Pag. 141198. (Sa 6 foto grafija). 11. Isti Stanita Panieve omorike nakon umskih poara u 194647 godini. umarski list broj 12. Zagreb 1951. Pag. 6175. (Sa 6 fotografija i 2 geografske karte u tekstu). 12. Isti Podaci o rairenju planinskog javora (Acer Heldreichii Boiss.) u Bosni i Hercegovini i susjednim krajevima. Godinjak Biolokog instituta u Sarajevu God. L; 1948. Pag. 3240. (Sa 2 geografske karte u tekstu). 13. Isti Podaci o geografskom rairenju munike (Pinus Heldreichii Christ). Godinjak Biolokog instituta u Sarajevu. God. II. 1949. Sv. 1/2 Pag. 2141. (Sa 3 geografske karte u tekstu). 14. lanci u asopisu Zatita prirode, kojega izdaje Zavod za zatitu i nauno prouavanje prirodnih rijetkosti u N. R. Srbiji.

RSUM

L'auteur numre l'existence de beaucoup de sortes rares de plantes et d'animaux dans la Pninsule Balcanique et surtout en Bosnie et Herzgovine. Cette contre abonde, en outre, de bien rares formations de nature, comme des grottes et des sources carstiques, des chutes d'eau, des formations de travertins organognes, des lacs glacials etc. Beaucoup de ces rarets deviennent du jour au jour plus rares de la faon qu' il faut leur donner quelque protection. En numrant les essais ayant eu, dans le pass, pour le but de protger les rarets naturelles en Bosnie et Herzgovine essais qui restrent toujours infructueux l'auteur passe une numration concrte des rarets naturelles de Bosnie et Herzgovine qu' il faudrait le plus tt mettre sous la protection des lois de la mme faon comme on le fit pour

les nombreux monuments de culture. Sauf pour quelques monuments naturels connus comme la chute d'eau de Pliva Jajce, celle de Kravica prs de Capljina, les grottes carstiques Vjetrenica, Banja Stijena, Kuvija et autres, les lacs glaciaux sur les montagnes de Treskavica et de Zelen-Gora, il sera ncessaire de protger les quelques dernires forts vierges en les transformant en parcs nationaux; il faudra, en outre, sparer des endroits aux pins Picea Pancic et aux "Pinus Heldreichii" avec quelques autres encore. On numre encore des rares exemplaires de vieux arbres, des rares sortes de plantes et d'animaux qu' il faudra le plus tt mettre sous la garde des lois et dont devra avoir soin l'avenir l'Institut pour la protection des monuments de culture et de /a nature de Bosnie et de la Herzgovine.

52