magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja

broj 15, proljee 2011.

Mostar
STATUS magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja
broj 15, proljee 2011.
Nakladnik: Udruga graana Dijalog Mostar, Franjevaka 16, 88000 Mostar
Elektronika pota nakladnika: info@dijalog.ba
Za nakladnika: Josip Blaevi
Urednitvo: Alen Kristi, Eldar Sarajli, Ivan Vukoja
Urednik broja: Ivan Vukoja
Grako oblikovanje: Dijalog
Elektronika pota urednitva: status@dijalog.ba
Internet: www.status.ba
ISSN: 1512 8679
Tisak: Logotip, iroki Brijeg
OBJAVLJIVANJE OVOGA BROJA FINANCIJSKI SU OMOGUILI:
LANCI OBJAVLJENI U OVOJ PUBLIKACIJI NE PREDSTAVLJAJU STAVOVE DONATORA.
VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
UVODNIK
IVAN VUKOJA: Kakav nam je Status?
TEMA BROJA: MEDIJSKA KONSTRUKCIJA ZBILJE
DUAN BABI: Kontroverze na medijskoj sceni Bosne i Hercegovine
BOANA IVELI KATAVA I KRISTIJAN IVELI: Tko nam konstruira medijsku zbilju? I zato?
IVAN MARKEI: Drutvena konstrukcija ratnoga zloina
MIROSLAV JUREI: Skupa la i jeftina istina: prva i druga pratilja hrvatskog novinarstva
DAVOR MARKO: Podudarnost medijske i politike agende
DEJAN VANJEK: Mediji kao instrument ideoloke impregnacije drutva i osvrt na BiH
POLITOLOKA RAZMATRANJA
MIRA BOGDANOVI: Dopis sa izvorita: uspon i propast konsocijacije u Nizozemskoj
DANIEL BOCHSLER: Nediskriminativna pravila i etnika predstavljenost: izbor dravnog Predsednitva BiH
IVAN VUKOJA: Bonjako odustajanje od nacionalizma na SDP-ov nain nasuprot deklaraciji ZAVNOBIH-a i preambuli Ustava
ELDAR SARAJLI: Sablast nacionalne drave: kronini etnonacionalizam i bosanskohercegovaki izbori
USTAV
SEAD FETAHAGI: Povijesni (dis)kontinuitet konstitutivnosti naroda BiH i zahtjevi (post)moderne dravnosti
ASIM MUJKI: Kad se narodi dogovaraju
DRAEN PEHAR: Deparlamentarizacija ustavotvorstva, Daytonske ustavne aporije i simulakrum bosanske nacije
UNUTARNACIONALNI/UNUTARETNIKI DIJALOG: POTREBA ILI ILUZIJA? (II)
IVAN VUKOJA: Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
ALEN KRISTI: Osueni na monolog?
ELJKO IVANKOVI: Znanstveni diskurs obvezuje
DUBRAVKO LOVRENOVI: Autoreeksija o bh. hrvatstvu: odgovor na propagandistiki strah od drugoga i bajke o sebi
IVO LUI: Sve (ni)je isto kao i lani?
NINO RASPUDI: Visoki predstavnik metazike Bosne
Otvoreno pismo
STATUS U OGLEDALU
MILE LASI: Kako objektivno govoriti o neemu to se voli?
NERZUK URAK: Unutaretniki dijalog je monolog
SOCIJALNA PRAVDA - ODGOVORNOST RELIGIJSKIH INSTITUCIJA?
IVAN LASI: Siromatvo u BiH
JADRANKA BRNI: Teorija i praksa socijalnoga nauka
DEVAD HODI: Socijalna pravda: odgovornost religijskih institucija
MARIJA GRUJI: Socijalna pravda u Srpskoj Pravoslavnoj crkvi i zajednici
HANS KNG: Globalna gospodarska kriza zahtijeva globalni ethos
MANIFEST
REAGIRANJA
TARIK HAVERI: Muke s liberalizmom (II)
IVAN MARKEI: Zato za Bosnu franciscanu nisu prihvatljivi za objavljivanje odgovori onih koji su u njoj napadnuti?
Bosna franciscana neistomiljenicima uvela cenzuru
ELJKO IVANKOVI: Tko tebe kritikom ti njega etiketom
ELJKO IVANKOVI: Pet velikana - ili ponovno o slabostima jedne edicije
ALEN KRISTI: Drama sukobljenosti unutarnjih memorija
IDENTITET
DARKO PERIA: Geopolitiki poloaj, administrativna i crkvena pripadnost i regionalni identitet Hrvata...
MIDHAT KAPO: Obrazovanje i etniki konikt: Sjeverna Irska i Bosna i Hercegovina uporedna analiza
FILOZOFIJA
MILE BABI: Hegelova kritika religije u 270. paragrafu Filozoje prava
ABDULAH AREVI: Novum u prouavanju europske lozofske batine
NOVA KLASA
CHAIM NOLL: Nova klasa nadivjela jasko svoga politikog sustava
UMJETNOST I DRUTVO
ELJKO IVANKOVI: Isus Krist u knjievnosti XX. stoljea
MIRKO S. BOI: Sjaj u tami
IVAN VUKOJA: Zemlja Humska
DRAGAN KOMADINA: MESSijanstvo 2
SEGOR HADAGI: Cirkus Columbia ili jo jedna topla, ljudska pria
PRIKAZI
[4]
[8]
[12]
[24]
[33]
[44]
[50]
[60]
[71]
[83]
[99]
[108]
[120]
[125]
[150]
[154]
[174]
[178]
[212]
[220]
[226]
[230]
[234]
[238]
[244]
[249]
[252]
[257]
[261]
[266]
[276]
[279]
[281]
[286]
[289]
[298]
[334]
[344]
[352]
[358]
[366]
[376]
[378]
[380]
[384]
[387]
Uvodnik
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja (
Kakav nam je Status?
Ivan Vukoja
Istina Statusa, dakle, nije partikularna, ali ne tei biti niti (lano) univerzalna,
nego upravo mozaika. Svaki svjetonazorski, teorijski, kulturni i politiki
partikularizam u odreenoj fazi vodi u iskljuivost, svaki takav univerzalizam
u totalitarizam, a i jedan i drugi zavravaju u nasilju, prema sebi/svojima
(il)i prema drukijima/drugima. Stoga smo kroz Status nastojali, i jo
uvijek nastojimo, armirati ureivaku politiku u rasponu od miroljubive
koegzistencije, preko kritikog osporavanja do aktivnog proimanja razliitih
drutveno-politikih teorija, miljenja, stavova i orijentacija
Od objavljivanja piolog bioja Statusa piotekla je cijela
jedna godina. Iako smo, nakon ieakcija na piethodni bioj
i polemika koje su izazvali neki tekstovi u njemu objavljeni,
imali namjeiu do kiaja 2010. godine izii s novim biojem, tu
namjeiu nismo ostvaiili. Mnotvo iazliitih okolnosti i ia-
zloga, i objektivnih i subjektivnih, iezultiiali su injenicom
da s novim biojem iziemo nekoliko mjeseci kasnije nego
smo planiiali. Kao i nekoliko puta do sada, u momentu kada
se dio onih koji nam nisu skloni ponada kako neemo ni izii
s novim biojem, a na zadovoljstvo svih onih koji Status do-
ivljavaju kao neto vie od asopisa, odnekud se pojavi i taj
od mnogih eljno oekivani novi bioj. Spominjem sve ovo,
izmeu ostalog, i zbog injenice da sam u pioteklih nekoliko
mjeseci imao mnotvo upita od stiane suiadnika, ali i ve-
likog bioja itatelja kada e vie izii taj novi bioj. Stoga
sam posebno sietan to im napokon mogu iei: evo ga, izi-
ao je, jubilaini, petnaesti bioj.
Odieenu dozu iskupljenja za ovakvo piobijanje iokova pio-
nalazimo u injenici da smo u meuviemenu objavili i dvije
nove knjige u biblioteci Status. Radi se o knjigama dvojice
visnih bosanskoheicegovakih intelektualaca: Mukotrpno
do politike moderne Mile Lasia, i Pogled s margine eljka
Ivankovia. Rije je o dvije iznimno znaajne i kvalitetne
knjige koje e zasiguino biti nezaobilazna liteiatuia svima
koji ele bolje iazumjeti bosanskoheicegovake (ne)piilike u
piethodnih dvadesetak godina. Svijest da su oba autoia du-
gogodinji aktivni suiadnici Statusa, i otvoieni zagovaiatelji
i podiaavatelji uiednike politike asopisa, ini nae zado-
voljstvo i ponos ovim knjigama tim veim. Osvite na njih
moete pioitati u iubiici piikazi, a to jedan od autoia,
Mile Lasi, misli o Statusu donosimo u tekstu Kako objek-
tivno govoiiti o neemu to se voli?, tekstu koji je doiaena
veizija njegovog govoia na piomociji Statusa u Saiajevu,
13. listopada 2010. u Centiu za kultuiu u Jelievoj 1. Poied
Mile Lasia i eljka Ivankovia, tom piigodom o Statusu su
govoiili i Neizuk uiak i Ugo Vlaisavljevi. Iskieno i do-
bionamjeino Neizuk nam je doao kazati kako se s nekima
od nas oko nekih njemu bitnih tema ne slae, ali i vlastitim
piimjeiom posvjedoiti koliko je vano, ipak, doi i upiavo
sudjelujui u piedstavljanju Statusa to kazati. Njegov dola-
zak tim vie dobiva na teini kada se stavi u kontekst onoga
to je Ugo Vlaisavljevi tom piigodom iziazio iionino-du-
hovitom opaskom: Najlaki nain da svoj status u Saiajevu
dovedete u pitanje je da se dovedete u vezu sa Statusom.
to se tom opaskom eljelo iei o Statusu, a to o Saiajevu,
ostavljam slobodnoj piosudbi svakoga itatelja ponaosob.
U svakom sluaju, jo jednom hvala Mili, Neizuku, eljku i
Ugi na sudjelovanju u piedstavljanju etinaestog bioja, kako
je Neizuk na piomociji nazva, kultne heicegovake tisko-
vine. Spomenimo da je istom piigodom bila piomoviiana
i ve spominjana knjiga Mile Lasia Mukotrpno do politike
moderne. O knjizi je govoiio Ivan Cvitkovi.
Piije nego zaponem govoiiti o iubiikama, temama i auto-
iima ovoga bioja, osjeam potiebu jo se malo pozabaviti
piolim biojem i ieakcijama na njega. Veliki piijepoi se bio
iazvio glede glavne teme piethodnog bioja najpiije meu
Uvodnik
status, broj 15, proljee 2011.
lanovima uiednitva. Poetna ideja je bila da tema bioja
nosi naslov: Hrvatsko pitanje u BiH pogledi iznutra. Eldai
Saiajli nije se sloio s tako koncipiianom temom bioja, te je
iz tog neslaganja nastala e-mail polemika izmeu Alena Kii-
stia, Eldaia Saiajlia i mene. Nakon polemike, temu bioja
smo pieimenovali u Unutarnacionalni/unutaretniki dija-
log potreba ili iluzija?, a kompletan sadiaj e-mail pole-
mike objavili u piolome bioju. Time smo htjeli pokazati da
i meu lanovima uiednitva postoje iazlike u miljenjima
i stajalitima glede odieenih svjetonazoiskih, ideolokih,
teoiijskih i politikih oiijentacija, ali da uspikos tome mo-
emo i elimo, dapae upiavo zato, tiebamo nastaviti suiad-
nju u okviiu Statusa.
Time smo, izmeu ostalog, pokazali da je uiedniki koncept
Statusa uistinu dijaloko-polemiki, te, nadali smo se, poslali
jo jednu jasnu poiuku svim naim suiadnicima i itateljima
da se istina Statusa ne nalazi u stavovima i tekstovima bilo
kojeg lana uiednitva, ili bilo kojeg diugog autoia koji pie
u pojedinom bioju, nego upiavo u Statusu kao cjelini sa-
stavljenoj od tih pojedinanih, esto meusobno opienih
istina, stavova i tekstova.
Istina Statusa, dakle, nije paitikulaina, ali ne tei biti niti
(lano) univeizalna, nego upiavo mozaika. Svaki svjetona-
zoiski, teoiijski, kultuini i politiki paitikulaiizam u odie-
enoj fazi vodi u iskljuivost, svaki takav univeizalizam u
totalitaiizam, a i jedan i diugi zaviavaju u nasilju, piema
sebiisvojima (il)i piema diukijimaidiugima. Stoga smo
kioz Status nastojali, i jo uvijek nastojimo, aimiiati uie-
ivaku politiku u iasponu od miioljubive koegzistencije,
pieko kiitikog ospoiavanja do aktivnog pioimanja iazli-
itih diutveno-politikih teoiija, miljenja, stavova i oii-
jentacija. Ako to za sada moda i nije istinski i autentini
dijalog koji nikoga ne bi smio ostaviti istim, onda je baiem
monoloko zajednitvo meusobnog uvaavanja kioz pii-
znavanje piava na iazliitost. Uvaavanja koje ne dovodi u
pitanje dostojanstvo autoia i njegovo piavo na samoodie-
enje, ali, koje se isto tako ne ustiuava iziaziti duboko ne-
slaganje s odieenim stavovima i oiijentacijama, odnosno,
tekstovima i njihovim autoiima. Svjesni pii tom da o stupnju
otvoienosti piema diugom i diukijem, stupnju iskienosti
piema sebi i diugima, te spiemnosti i hiabiosti da se uhvati
u kotac s vlastitim piediasudama, steieotipima, iluzijama,
zabludama i stiahovima ovisi kakvi i koliki e biti uinci ta-
kvog dijaloga, odnosno, monolokog zajednitva, kako za
iziavne sudionike, tako i za diutvo u cjelini. Diimo da je
ak i monoloko zajednitvo mnogo bolje nego zatvaianje
u ekskluzivne klubove istomiljenika i sljedbenika, i sotoni-
ziianje onih diugih s kojima ne elimo dijeliti bilo kakav za-
jedniki okvii, pa tako ni koiice istog asopisa.
Jedan od paiadoksa diutva i diave u kojima ivimo, je i-
njenica da iazne optube na iaun ovakve uiednike poli-
tike Statusa i tihi bojkoti asopisa dolaze od onih pojedinaca
i skupina koje se deklaiativno najvie pozivaju na dijalog,
toleianciju, libeializam, giaanska, ljudska i svaka diuga
piava, a pii tom ospoiavaju asopis (moda i jedini takve vi-
ste ne samo u BiH, ve i iioj iegiji) koji ve petnaesti bioj na
tisuama stianica i kioz stotine tekstova i autoia dosljedno
i beskompiomisno piomie pluialitet svjetonazoiskih, ideo-
lokih, teoiijskih i politikih oiijentacija, kao i dijalog i me-
usobno uvaavanje meu zastupnicima i zagovaiateljima
tih iazliitih oiijentacija. Neki od tih ospoiavatelja e se za-
siguino piepoznati u ovim naelnim opaskama, a neki od
njih spominju se i u pojedinim tekstovima ovoga bioja. Oso-
bito u okviiu ieakcija na tekst Ive Luia to je (bila) Bosna
i Hercegovina i tko smo (bili) mi?, i polemiku koja se glede
toga teksta iazvila u bosanskoheicegovakim medijima.
Namjeia nam je bila u ovome bioju objaviti sve tekstove
ukljuene u spomenutu polemiku, kao i nove kiitike osvite
svih autoia koji su u njoj sudjelovali na njezin stil i sadi-
aj. Nepodijeljeno miljenje uiednitva je da je cjelokupna
polemika skliznula na iazinu osobnih diskvalikacija meu
sudionicima polemike, umjesto da se kietala u okviiima ai-
gumentiianih ospoiavanja (hipo)teza, stavova i miljenja
iznijetih u iefeientnim tekstovima polemike. Ipak, smatiali
smo da je i kao takva koiisno svjedoanstvo o dubokom ne-
slaganju, pa ak i meusobnom animozitetu, sudionika po-
lemike. Bez obziia na demonstiiiane iazlike i sukob izmeu
zavaenih memoiija, smatiam da je i ovakva polemika po-
eljnija od pieutnog neslaganja, i da emo kioz nju piije
doi do minimalnog konsenzusa u odgovoiima na pitanja
to je (bila) Bosna i Hercegovina i tko smo (bili) mi? kon-
senzusa nunog za noimalno funkcioniianje ovoga diutva
i svih nas u njemu nego kioz ignoiiianje injenice da se u
nekim bitnim segmentima ne slaemo oko toga to je (bila)
Bosna i Hercegovina i tko smo (bili) mi?
Na alost, odieen bioj sudionika odbio je sudjelovati u na-
stavku spomenute polemike u okviiu Statusa, te su neki ak
zapiijetili i sudskom tubom ukoliko u ovom bioju piene-
semo njihove ve ianije objavljene tekstove o toj tematici.
Piemda smo takve ieakcije smatiali potpuno nepotiebnim i
nepiimjeienim, ipak nismo eljeli stvaiati dodatne napeto-
sti. Potujui izieene zabiane, ali uzimajui u obzii i inje-
nicu da bi nam pienoenje svih tih tekstova zauzelo pievie
piostoia u novom bioju, odluili smo objaviti samo kiono-
loki popis svih tekstova polemika (i poied izostanka tih tek-
stova, te jo nekoliko tekstova koje smo piebacili za idui
bioj, ovaj bioj ima do sada iekoidnih 400 stianica). Tako-
ei smo odluili sve nove tekstove glede polemike objaviti
u okviiu iubiike nazvane UnutainacionalniiUnutaietniki
dijalog: potieba ili iluzija? (II). Nadamo se da e taj dijalog
biti nastavljen i nakon ovoga bioja, i da e njegovi uinci biti
na koiist i dobiobit svim sudionicima, itateljima i diutvu
u cjelini.
Poied navoenja kionologije tekstova polemike, u iubiici
UnutainacionalniiUnutaietniki dijalog: potieba ili iluzija?
(II) donosimo i nove tekstove, osvite na spomenuti tekst,
odnosno polemiku. eljko Ivankovi i Dubiavko Lovienovi
kiitiki se osviu na Luiev tekst iz piologa bioja, a Ivo
Uvodnik
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 6
Lui napisao je osvit na polemike ieakcije koje su se dogo-
dile povodom njegovog teksta. U iubiici je, takoei, i tekst
Nine Raspudia Visoki predstavnik metazike Bosne, te
Otvoreno pismo osmoiice poznatih intelektualaca napisano
povodom dogaanja na bosanskoheicegovakoj diutveno-
politikoj sceni. U istoj iubiici, Alen Kiisti i Ivan Vukoja
piu o tome kako su oni kao uiednici doivjeli i iazumjeli
ieakcije na temu piologa bioja, odnosno injenicu da poje-
dini sudionici polemike nisu piihvatili ponudu za suiadnju
sa Statusom. ini mi se da je ovim biojem otvoiena jo jedna
polemika koja bi mogla postati i stalna iubiika polemika
koja vie ili manje otvoieno tiaje od samog pojavljivanja Sta-
tusa polemikaiiubiika koju bi mogli nazvati Kakav nam
je Status? Polemikaiiubiika koja e, nadam se, tiajati dok je
nas i Statusa.
Ukiatko se elim osvinuti i na jo neke temate i autoie u
ovome bioju. Siedinja tema ovoga bioja je Medijska kon-
strukcija zbilje, u okviiu koje donosimo tekstove: Miioslava
Juieia, Ivana Maikeia, Duana Babia, Boane Iveli Ka-
tava, Kiistijana Ivelia, Davoia Maika i Dejana Vanjeka.
U okviiu politolokih razmatranja Miia Bogdanovi pie o
konsocijacijskim piaksama u Nizozemskoj, Daniel Bochslei
o nediskiiminativnim izboinim piavilima i etnikoj pied-
stavljenosti u BiH, Ivan Vukoja o bonjakom odustajanju
od nacionalizma na SDP-ov nain, a Eldai Saiajli o sablasti
nacionalne diave.
Donosimo i tii teksta nastala povodom piavniko-politolo-
kog kolokvija na temu Deparlamentarizacija ustavotvorstva
povod za kolokvij i iaspiavu bila je novoobjavljena knjiga
Edina aievia Ustav iz nude. Sead F. Fetahagi pie o po-
vijesnom (dis)kontinuitetu konstitutivnosti naioda, Asim
Mujki govoii o tome to se dogaa kada se naiodi dogova-
iaju, a Diaen Pehai kioz piikaz dejtonskih ustavnih apoiija
i simulakium bosanske nacije nudi svjedoanstvo o dovi-
etku teiitoiijalizacije piavno-politike misli u BiH.
U okviiu teolokog temata govoii se o socijalnoj piavdi kioz
piizmu odgovoinosti ieligijskih institucija. Poied piiloga
Ivana Lasia, Jadianke Bini, Devada Hodia i Maiije
Giuji, donosimo i tekst Hansa Kunga, jednog od vodeih
ivuih kianskih teologa, o globalnoj gospodaiskoj kiizi,
te Manifest za globalni gospodarski ethos.
U iubiici Reagiianja donosimo tekst Taiika Haveiia Muke
s liberalizmom (II), zatim tekstove Ivana Maikeia i eljka
Ivankovia o njihovim iecentnim iskustvima s uiednitvom
Bosne franciscane, te ieagiianje Alena Kiistia na tekst Maje
Lovienovi.
U okviiu iubiike Identitet donosimo opsenu studiju
Daika Peiie Geopolitiki poloaj, administrativna i crkvena
pripadnost i regionalni identitet Hrvata u Livnu, Duvnu,
Glamou i Kupresu, te tekst Midhata Kape Obrazovanje i
etniki konikt: Sjeverna Irska i Bosna i Hercegovina upo-
redna analiza.
Tu su jo i tekstovi Nova klasa nadivjela jasko svoga po-
litikog sustava Chaim Nolla, u piijevodu Sieka M. Daje,
Hegelova kritika religije u 270. paragrafu Filozoje prava
Mile Babia, te vie tekstova unutai naih stalnih iubiika
Umjetnost i diutvo i Piikazi.
U sveaiskom iaspoloenju povodom jubilainog 15. bioja,
iskieno se nadamo da e i ovaj bioj zadovoljiti kiiteiije i
oekivanja veine naih suiadnika i itatelja koje i ovom pii-
godom pozivamo da slobodno i aktivno piomiljaju, piosu-
uju, govoie i piu o tome kakav nam je Status.
TEMA BROJA:
MEDIJSKA KONSTRUKCIJA ZBILJE
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 8
Kontroverze na medijskoj sceni
Bosne i Hercegovine
Duan Babi
Dominantno mjesto Minhenske povelje pripada dunostima novinara, o
emu najupeatljivije govori omjer dunosti naspram prava novinara. Naime,
Deklaracija o obavezama sadri deset jasnih alineja, dok Deklaracija o
pravima, svega pet alineja. Ovo je nuno naglasiti u kontekstu apostroranja
odgovornosti novinara, koja je ovdje, u BiH, ue, u sarajevskoj medijskoj
zajednici, apsolutno potisnuta, ili ak ignorisana
Da je neko piije samo godinu ili dvije pokuao baiem ovlano
opisati stanje na medijskoj sceni BiH, upoiite bi izvjesno
bilo na konstataciji kako mediji dijele sudbinu
diave i diutva, ili tanije, piedstavljaju ogledalo duboke
etnike podijeljenosti zemlje. U tom kontekstu, sve se dije-
lilo ili svodilo na tioje, ukljuujui i javnost, odnosno posto-
janje tii javnosti. Danas, meutim, imamo biojne javnosti,
izvedene iz obilja politikih opcija i njima piivienih medija.
Fragmentacija drutva vie ne poiva iskljuivo na naci-
onalnoj ili etnikoj pripadnosti. To se posebno odnosi na
bonjaki koipus, gdje su politiki iaskoli najuoljiviji.
Unazad nekoliko godina, Miloiad Dodik je ostao upamen
po izjavi: Ako ita Bosni doe glave, to e biti mediji iz Fede-
iacije, pii emu je pivenstveno ciljao na medije u Saiajevu.
Danas bi takva indicija bila nepiecizna i nepotpuna, jei su se
u Saiajevu u meuviemenu iskiistalisala baiem tii medijska
bloka, koja je teko svistati po ideoloko-politikim matii-
cama, iadi istioenosti tiadicionalnih podjela na lijevo, de-
sno, centai i sl. U najkiaem, Osloboenje i FTV piedvode
jedan blok, nedjeljnik Slobodna Bosna piedstavlja neto iz-
meu, dok je Dnevni avaz na supiotnom kiaju politikog
spektia. S obziiom na vlasniku piiiodu tampanih medija,
ne udi njihova podlonost klijentelizmu, ali onespokojava
sve iziaeniji uticaj politikih paitija na javne emiteie. Ilu-
stiacije iadi, FTV je postala megafon SDP, a RTRS bliska
SNSD.
Unazad nekoliko godina svjedoci smo estokih i biutalnih
Osloboenje vs. Avaz sueljavanja i optuivanja. Iz sjene
hukaju vlasnici novina. A pationizovani novinaii i uiednici
piuaju svoj maksimum u diskieditovanju supainika. S ob-
ziiom na centializovano ustiojstvo Republike Sipske, tamo
nema takvih sudaia. Osim toga, dva banjaluka dnevna li-
sta Nezavisne novine i Glas Srpske, u vlasnitvo su jednog
ovjeka.
Bh. izdanje zagiebakog Veernjeg lista ne kiije svoje a-
nitete piema HDZ-u, kao ni zagovaianje tieeg entiteta, ali
unutai Fedeiacije BiH, to bi u konanici nuno vodilo su-
kobu s bonjakom etnopolitikom. Istina, sintagma tiei
entitet se eksplicitno ne spominje, ve se piibjegava foimu-
laciji hivatska fedeialna jedinica. Ovaj stav piedstavlja iz-
vjestan otklon od analize Kieevske deklaiacije (uiaena
piije vie od tii godine), u kojoj se ispiavno ukazivalo na
pseudokaiaktei Fedeiacije BiH, te na nunost uspostavlja-
nja izvoinog fedeializma u BiH.
Osim pieteno iigidnih politikih stavova, Veernji list nije
piibjegavao zapaljivoj ietoiici, niti vokabulaiu koji se moe
podvesti pod jezik minje.
Mostaiski Dnevni list teko je denisati, posebno u pogledu
uieivake politike i oiijentacije. Ipak, nespoino se namee
njegova odmjeienost i uglaenost. Online izdanje je pie-
gledno i auiiiano.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011.
Ov ovnus:vo u vsvnz)
Ovim nuno dolazim na teien online novinaistva, koje je po
svojoj ekspiesivnoj foimi najblie tampi. U tom kontekstu,
osim javnosti tiadicionalnih kanala komunikacije, poste-
peno se oblikuje i inteinet javnost u BiH. Stoga se ne slaem
sa konstatacijom Ivana Lovienovia, na kiaju inteivjua da-
tog agenciji Fena , a pienio poital Poskok, koji je odgova-
iajui na pitanje o piostoiu javnog govoia u bh. medijima,
ispiavno uoio kako je taj piostoi diastino suen, doda-
jui kako neto malo mogunosti daju inteinetski poitali,
ali to je kod nas jo neiazvijeno, i bez ikakvog jaeg utjecaja
u javnosti. Napiotiv, portali su naglaeno in, a foiumi sve
ivlji i atiaktivniji. Za iazliku od etabliiane tampe, komen-
taii na poitalima su piavo osvjeenje. Lieni su dociianja,
namigoenosti, sijanja iluzija i pustih tlapnji. Razlozi su vje-
iovatno geneiacijske piiiode. Naime, autoii komentaia na
poitalima su mlai ljudi, u piavilu izvan domaaja uticaja
politike i politiaia. Beskompiomisno zasjecaju u maligno
tkivo politike i diutva.
Saiajevsko Osloboenje tiadicionalno njeguje komentaie,
osvite i sl., ali ve godinama staiija gaida kolumnista se be-
znadeno ponavlja, posebno opteieena pio-bosanskim po-
litikim ksacijama, koje su danas izvan viemena i piostoia.
Izuzetak piedstavlja knjievnik Muhaiem Bazdulj, koji inae
saiauje sa biojnim poitalima u iegionu.
Poitali iazmjenjuju komentaie, ieklamiiaju jedni diuge,
nude linkove. Posjete poitalima su sve biojnije, a tiiai
tampe u stagnaciji, ili opadanju. Nespoino je kako je on-
line novinaistvo u ekspanziji. Postavljeni su linkovi i za vi-
deo piie. Na djelu su multimedijalnost, inteiakcija, konvei-
gencija, sineigija. Ukiatko, sve ono to piedstavlja medijsku
paiadigmu 21.vijeka. Niko iazuman ne spoii kako je budu-
nost novinaistva upiavo u online foimi.
Dva heicegovaka poitala Poskok (www.poskok.info) i
Dnevnik (www.dnevnik.ba), te BUKA (www.6yka.com) i
DEPO (www.depo.ba), mada nisu najposjeeniji, piedstav-
ljaju peijanice online novinaistva u BiH.
Pioljetos sam iadio analizu najposjeenijih poitala u BiH i
u susjedstvu, u kontekstu iienja jezika minje
1
via Inteinet.
Analiza je iaena na bazi tiomjesenog monitoiinga (jun,
jul i avgust 2010.). Limitiiajui faktoi ovog istiaivanja je i-
njenica kako niti globalno, ni iegionalno, ni lokalno nema
saglasnosti oko denicije sintagme jezik minje. Ilustiacije
iadi, ono to je u Eviopi zabianjeno, e.g., negiianje holokau-
sta, ili piopagiianje nacizma i faizma, u Sjedinjenim Ame-
iikim Diavama je doputeno po slovu i duhu Pivog aman-
dmana na Ustav SAD. Nekonzistentnost je i na lokalnom ni-
vou. Tako Zakon o javnom seivisu Radio-Televizije Fedeia-
1 Inteinet sloboda bez gianica?, Izdavai: Media Plan Institut i Koniad
Adenauei Stiftung, Saiajevo, novembai 2010. Online veizija dostupna na
www.mediaplan.ba
cije BiH, lan 40, Piogiamske zabiane, alineja b), zabianjuje
negiianje genocida u Siebienici u piogiamima ovog javnog
emiteia. Takve zabiane nema kod ostala dva javna emiteia
u BiH.
Nasuprot rairenom miljenju kako su poitali i foiumi za-
pljusnuti jezikom minje i netoleiancije, ova analiza ipak
ukazuje kako komunikacija posiedovana Inteinetom sadi-
ava i ono to kolokvijalno nazivamo jezikom minje, ali
kako takva ietoiika i vokabulai ne piedstavljaju masovnu
pojavu. Osim toga, uestaliji su ataci ad hominem, bez cilja-
nja na etniku piipadnost oponenta.
Zn:uuvn oooovouos:
Za fenomen neodgovoinosti, izvuen u meunaslovu teksta,
politiki magazin 60 minuta Federalne televizije, pied-
stavlja paiadigmu neodgovoinog i nepiofesionalnog izvje-
tavanja, plasiianog pod egidom istiaivakog novinaistva.
Nuno je piethodno dati saetu istoiijsku genezu nastanka i
denisanja novinaiskih piava i odgovoinosti.
Iskusivi tiagine zloupotiebe masovnih medija uoi i to-
kom II svjetskog iata lma i iadija u pivom iedu, meu-
naiodna zajednica se odlunije poela baviti aspektom me-
dija. Otuda je ve poetkom pedesetih godina piolog vijeka
iziaen nacit Meunarodnog etikog kodeksa za novinare,
koji je sadiavao svega pet lanova, koji slobodnije paiafia-
ziiani glase: (1) piincip faktike pieciznosti, (2) posveenost
novinaia javnom inteiesu, (3) nijedan novinaiski zadatak se
ne moe obaviti na tetu piofesije, (4) svako izvjetavanja o
nekoj stianoj zemlji iziskuje nunu sumu piethodnog zna-
nja o zemlji i ljudima o kojoj se izvjetava, te (5) potivanje
ovih naela je iskljuivo u nadlenosti piofesije, odnosno
novinaia.
Hladni iat gotovo da je zakoio aktivnosti na ovom planu,
sve do poetka sedamdesetih godina piolog vijeka, kad je
u Minhenu 1971. godine donesena Deklaracija o pravima i
obavezama novinara, poznatija kao Minhenska povelja, koju
e kasnije piihvatiti Meunaiodna fedeiacija novinaia (IFJ),
kao i veina novinaiskih asocijacija u Eviopi.
Minhenska povelja, s piavom nosi atiibut Magna Charta
novinaiske etike. Svi potonji kodeksi u sutini piedstavljaju
kompilaciju Minhenske povelje.
Dominantno mjesto Minhenske povelje piipada duno-
stima novinaia, o emu najupeatljivije govoii omjei du-
nosti naspiam piava novinaia. Naime, Deklaracija o oba-
vezama sadii deset jasnih alineja, dok Deklaracija o pra-
vima, svega pet alineja. Ovo je nuno naglasiti u kontekstu
apostioianja odgovoinosti novinaia, koja je ovdje, u BiH,
ue, u saiajevskoj medijskoj zajednici, apsolutno potisnuta,
ili ak ignoiisana.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1o
Istiaivako novinaistvo iziskuje mjesece i godine mukoti-
pnog tiaganja za pouzdanim i ielevantnim injenicama. Na-
iodski ieeno, da kiv piopia iskopavajui piiu koja iazgo-
liuje zloupotiebu vlasti, kiiminal i koiupciju. U sluaju 60
minuta, piie se tancaju svakog ponedjeljka, pod etiketom
u najavi ekskluzivno, skandalozno, okantno! U ek-
skluzivnim piiama 60 minuta u piavilu se koiisti samo je-
dan izvoi, mnotvo pekulacija, uz uobiajenu opasku izvoi
je insistiiao na anonimnosti, ili se kao izvoi spominju nei-
menovane zapadne obavjetajne slube i sl.
Meu istomiljenicima denisana kao uibana medijska ge-
iila (iskovao saiajevski magazin START), ekipa 60 minuta
je legalistiki kiedo svako je nevin dok se ne dokae su-
piotno, piemetnula u svako je kiiv dok se ne dokae su-
piotno! Rukovodei se tim naopakim kiedom, ekipa 60 mi-
nuta pieuzima ulogu isljednika, tuioca i na kiaju sudiju.
To nije ni pseudoistraivako, ve najogoljenija forma
isljednikog paranovinarstva. Teko da se moe govoiiti i
o suiogatu novinaistva. Takav manii sa autentinim posla-
njem piofesije nema nieg zajednikog.
Svoju piepoznatljivu i zapaljivu ietoiiku, etiketiianja,
uviede i vulgainosti, ekipa 60 minuta objanjava motivom
da se naiod dozove pameti u kakvoj diavi ivi. To nije nita
diugo do populizam, koji, naalost, ovdje pije vodu, jei ne
postoji kiitina masa autentinog javnog mnijenja. Diama-
tina demogiafska pomjeianja uziokovana iatom, uinila
je giadove, posebno njihova iubna podiuja, pienapuena
iuialnom populacijom, niskog nivoa kultuie, funkcionalne
ili faktike nepismenosti, a time podlone politikoj i medij-
skoj manipulaciji.
U difamiianju javnih linosti, kao podiku konceptu 60 mi-
nuta, istomiljenici su potezali sluaj Oberschlick No 2 vs.
Austria iz 1997. godine, u kojem je novinai pokojnog po-
litiaia Haideia nazvao idiotom, te bio osuen na lokalnim
sudovima, ali je Eviopski sud za ljudska piava oboiio te pie-
sude, uvodei piesedan, odnosno podiui piag slobode po-
litikog govoia, ukljuujui piavo novinaia da uviijedi, o-
kiia i uznemiiava javne linosti. Taj piesedan je dobio po-
diku EU, Savjeta Eviope, OSCE-a, novinaiskih asocijacija
i nevladinog sektoia, pii emu je jasno ieeno, kako takav
manii etiketiianja ne moe fungiiati per se, ve se moia ja-
sno uvaavati mjesto, viijeme i posebno kontekst izieenog
difamiianja, to se ovdje apsolutno pienebiegava.
Moj uvaeni kolega Kemal Kuispahi, u komentaiu Pakao
u medijskom iaju, pienesenom u Osloboenju (23. febiuai
2010.) sa web stianice Radija Slobodna Eviopa, pokuava
amoitizovati gaf sa video klipom Vidimo se u Bilei, koji
za piedloak koiisti scenu iz njemakog lma Pad (posljed-
nji dani Hitleia), uz podsjeanje kako je ve bilo montiianih
tekstova na ieeni klip iiom svijeta u iiokom iasponu od
politikih do spoitskih tema. Kuispahi ovdje pienebiegava
jedan bitan momenat. Jedno je piaviti satiiu u diutvima ia-
zvijenih demokiatskih tiadicija, a posve diugo u ambijentu
post-Dejtonske BiH, toliko biemenite, etniki i politiki du-
boko podijeljene i nedovienog miia.
Reakcije na ovaj piilog u 60 minuta bile su stidljive i ne-
mute. Nakon manje od godinu dana, politiki magazin 60
minuta piavi novi gaf video klipom Ay Karmela, izvoino
autoi Daiko Rundek (2008.), uz piizoie pobjede njemakih
antifaista nad neonacistima. U ovoj veiziji navodnog obia-
una sa kiiminalcima, deluju iskljuivo piipadnici sipskog
i hivatskog naioda, odnosno njihovi politiki lideii. Nijedan
Bonjak! Doista, skandalozno.
Naiavno, ne spoiim piavo medija da otio kiitikuju i seciiaju
spiegu politike i kiiminalnog miljea, spiegu kleia i politike,
nedolino ponaanje politiaia, od kojih neki i ziki nasiu
na novinaie, koiiste vulgaian i psovaki jezik, ak i piijete
smiu, ali se istoviemeno ne moe utke pielaziti pieko sve
iaiienije piakse neetikog i nepiofesionalnog, odnosno ne-
odgovoinog novinaistva, ega smo svjedoci ve godinama.
Uvaeni kolega, nedavno pieminuli Claude-Jean Beitiand,
takvo ponaanje je denisao kao sloboda neodgovorno-
sti (Freedom of Non-Accountability).
Takav manii jednostavno izbija iz iuku inae snane adute
u odbiani piofesije.
Kad je u pitanju FTV, tanije 60 minuta, RAK se oglasio u
dva naviata: (1) u sluaju Gluhe Bukovice, ali tek nakon to je
ieis Ceii kiitikovao nain izvjetavanja, odnosno pioglaa-
vanja mjesnog imama pedolom piije iziicanja piavosnane
sudske piesude, to je RAK okvalikovao kao nepiofesio-
nalno i neodgovoino, te (2) u sluaju video klipa Vidimo se
u Bilei. Nakon upozoienja RAK-a, uiednik politikog ma-
gazina 60 minuta se javno izvinuo.
Siedinom maita piole godine Dunja Mijatovi dolazi na vi-
soku poziciju Piedstavnika za slobodu medija OSCE, sa sje-
ditem u Beu. Ranije je obavljala funkciju diiektoiice sek-
toia emitovanja RAK-a . To postavljenje kao da je bio signal
za jo veu iaspojasanost tima iz 60 minuta, to implicite
sugeiie kako je Mijatovika saglasna sa nainom izvjetava-
nja ovog politikog magazina.
U goinjem kontekstu je indikativan sluaj Vitomii Popovi
vs. Damii Kaletovi. U viijeme ve famoznog tajnog snima-
nja Vitomii Popovi je obavljao funkciju ombudsmena za
ljudska piava BiH, iekavi iepoiteiu 60 minuta kako zaslu-
uje metak u elo! Izjava je za svaku osudu. Meutim, iepoi-
tei Kaletovi je piekiio novinaiski kodeks u mateiiji piivat-
nosti, odnosno neovlatenog snimanja. Piedmet je jo uvijek
na sudu u Banjaluci. RAK se nije oglaavao.
U svom pivom izvjetaju na novoj funkciji, Dunja Mijato-
vi ukazuje na sluaj Pango, odnosno na piesudu nadlenog
suda u Tiiani, po kojoj komeicijalna stanica Top Channel TV
tieba isplatiti bivem ministiu tuiizma (Ylli Pango) 400.000
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. 11
euia iadi neovlatenog snimanja kompiomitujueg iazgo-
voia, nakon ega je ministai smijenjen. U pismu albanskim
vlastima Mijatovika ne spoii da je u pitanju neovlateno
snimanje, ve samo upozoiava da izieena kazna bude pio-
poicionalna uinjenom, kako kanjavanje ne bi imalo efekat
odviaanja od istiaivakog novinaistva. Ukiatko, jedan je
aiin za Saiajevo, a diugi za Eviopu ...
Um)vs:o zn)un
Mada zvui kao mantia, ali mediji su doista ogledalo diu-
tva, odnosno stanje na medijskoj sceni piedstavlja ieeks
stanja u diutvu. Kako je post-dejtonska BiH diava unikum
u svijetu, otuda su i mediji na njenom piostoiu unikum, saz-
dani od biojnih paiadoksa. Jedan od najuoljivijih paiadoksa
je saznanje kako BiH ima medijsku legislativu i iegulativu u
skladu sa eviopskim standaidima, ak u nekim aspektima i
ispied diava sa dugom demokiatskom tiadicijom, e.g., de-
kiiminalizacija uviede i klevete, ali diutvo i mediji nisu bili
nikad supiotstavljeniji, ni podijeljeniji nego to su danas. I
ne iskljuivo po etnikoj matiici.
Tokom iatova iz devedesetih Sibi s obje stiane Diine su
ignoiisali ulogu medija, te time glatko izgubili medijski iat.
Ta ignoiancija je nastavljena i u post-iatno viijeme. A onda,
tu skoio, Glas Srpske, u bioju od 22. januaia ove godine,
objavio je komentai uiednika lista Daika Gaviilovia pod
naslovom Medijski genocid nad Republikom Sipskom. U
meunaslovu je izvuen upeatljiv fiagment ovog svojevi-
snog medijsko-politikog manifesta, koji sublimie sutinu
tekstaipoiuke: Javni seivis FBiH godinama je SDP-ova
fabiika za blaenje i diskieditaciju koja je govoiom ulice i
minje zagadila medijski piostoi u BiH ... Meutim, u na-
stavku teksta se daje jedna indikativna, a ini se i pioioka
konstatacija: Saiajevske medijske SDP-ove piiane oku-
pljene oko Fedeialne televizije i Beei Media Gioup (jasna
aluzija na Osloboenje, SAN i nedjeljnik Dani, op. aut.), za-
hvatila je panika. I doista, dan nakon emitovanja 60 minuta
(8. febiuaia), oglasila se FTV povodom saoptenja SDA, u
kojem vodea paitija u Bonjaka tiai da se zaustavi nepio-
fesionalno djelovanje uiednika emisije 60 minuta Bakiia
Hadiomeiovia i dalju degiadaciju ove medijske kue... 22
minuta u Dnevniku 2 (udarni termin) FTV, koji uz sport,
vremensku prognozu i oglase, traje 30 minuta, posvetiti
samo jednoj osobi, lideru SDP, predstavlja pravu profesi-
onalnu blamau. Ove opaske nema u saoptenju SDA, ali je
na tiagu konstatacije o degiadaciji ove medijske kue.
Odgovoi FTV je bio neuvjeiljivo odbianaki. Uz navodno
sinhione atake nacionalista iz Banjaluke i Mostaia, piiklju-
ilo se i Saiajevo. Cilj ovih napada je jasan unititi Fede-
ialnu iadio-televiziju kao jedini multietniki javni medij u
ovoj zemlji. Panian i moleiv glas voditeljice Dnevnika 2
(uzdamo se u nae vjeine gledaoce), o ouvanju FTV, su-
geiie da je viag odnio alu. Inae, konstatacija o jedinom
multietnikom javnom mediju, jednostavno ne stoji. Istina,
RTRS nije po sastavu etniki izbalansiiana, ali BHRT izvje-
sno jeste.
Nezavisne novine su po svojoj uieivakoj koncepciji i oii-
jentaciji godinama bile u duhu imena novine. Okupljale su
saiadnike iz cijele BiH i susjedstva, iazliitog etnikog poii-
jekla i politikog svjetonazoia . Nedavni gaf oko otkazivanja
saiadnje Deuloviu, iadi jedne otie satiie na iaun Do-
dika, denitivno je skinuo auiu listu kojom se dugo diio.
Stigmatizacija branog para Vlaisavljevi u medijima iz
kotlinskog taboia (kovanica se piipisuje Sanji Vlaisavljevi),
piedstavlja obiazac duha netoleiancije, iskljuivosti, bespii-
zivnosti. Sav njen entuzijazam i piegalaki iad u piomica-
nju kultuie dijaloga, biutalno je baen pod noge samo stoga
to se usudila pisati kolumne u glasilima koja nisu po volji i
ukusu novih ezlonoa ... Njen supiug je manje meta napada
jei se nedjeljnik iz game Avaza, u kojem se oglaavao, u me-
uviemenu ugasio.
Portali iz zapadne Hercegovine uspjeno supstituiu tia-
dicionalne kanale komunikacija sa hivatskim piedznakom,
za kojim se bezuspjeno tiaga ve godinama, uz nunu na-
pomenu, kako je iije o modeino sloenim i uieenim poi-
talima, gotovo mondijalistikim (bez negativnih konotacija
ove odiednice), koji su lieni etno-nacionalne i nacionali-
stike ietoiike iz aisenala staie gaide politikih spodoba. Na
kiaju, baiem malo iuiastih tonova na tamnom mozaiku
bh.medijske scene.
Dusn BnsI, oviv i vuniicis:, is:vZiv i -
ii:iv rroii. ivi i voi u Svirvu.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1z
Tko nam konstruira medijsku
zbilju? I zato?
Boana Iveli Katava i Kristijan Iveli
Iza medijskih konstruktora bosanskohercegovake zbilje, proizvoaa
trostrukog simulakruma bh. beznaa, na ijim proizvodima nae svakodnevice
moete proitati made in USA; Days after Dayton, stoje njihovi politiki
gospodari, partitokratsko-maokratske falange, cvijet tuzemne kakistokracije,
besprizorna elita vladavine najgorih; blaeni u kaljui naci-tribalizma,
cosanostrinske beskrupuloznosti i neutaive tajkunske pohlepe. U njihovu su
odabranu drutvu i pripadnici skrajnje desnih, ultrakonzervativnih skupina iz
svih ovdanjih crkvenih iliti vjerskih organizacija
Kako u Bosni i Heicegovini dobiti baiem djelomice pouz-
danu sliku o povijesti bolesti te psihopatologiji drutvene
svakodnevice? Na koji i kakav nain iazluiti zbilju bh. da-
nanjice od njezina umnoena i do kiajnosti unakaena
odiaza u neopisivoj, tiagino bizainoj ciikuskoj menaeiiji
bosanskoheicegovakih medija? U paiametiima opipljive i
iazluive mjeiljivosti teko da takvo to moemo doista sebi
piedoiti. Odve je malo studija, ili jedva da ih uope ima,
koje se ozbiljno bave istiaivanjem medija, medijske zbilje i
njihova kobnoga, zloudnog, opsjenaiskoga i indoktiiniia-
jueg utjecaja koji svakodnevno i iutinski vie na ovdanje
giaanstvo, posebice iziavna medijskoga djelovanja na kiei-
ianje iskrivljene, kontaminirane, shizoidne i pomraene svije-
sti bh. giaana. Podiazumijevajui su, i ovdje, dakako, govo-
iimo o opim mjestima, znaenje i uloga medija u kieiianju
javnog mnijenja, no u BiH se uspoiedno kieiiaju baiem tii
kakofonina javna miljenja, tii tiianiziiajua glasa javnosti
u slubi svakodnevnoga ispiianja mozgova, odiavanja pa-
ianoje i ouvanja moi na tii gulag-teiitoiija... Elementaina
nepismenost i manjak znanja oituje se na svim podiujima
koja zaviavaju kao teme u ialjama ovdanjih medija,
ali posebno je teko i pogubno za sve nas, piatiti neznanje,
tendencioznost, piistianost, kiivotvoiine i beutnost me-
dija i medijskih sadiaja koji tietiiaju upite, dvojbe, zadae,
kiivnje i odgovoinosti, ovozemaljske i vihunaiavne, ieligije,
u najiiem moguem smislu te iijei. Jedna od iijetkih stu-
dija, koja je za temu imala ova pitanja, jest studija Fondacije
Koniad Adenauei objavljena 2007. pod nazivom Mediji i
ieligija.
1
Iako obuhvaa ielativno kiatko viemensko iazdo-
blje, vilo jasno i iazlono oslikava podijeljenost, bolesnu iaz-
diobu bosanskoheicegovakog diutva, njegovo uznitvo i
nazadnjaki autizam, nametnut piisilom heimetiki nepio-
pusnih nacionalnih taboia, ega smo, svi mi koji u BiH i-
vimo ivot bolne, duboke isfiustiiianosti, danomice svjesni.
ak i bez ove, vilo koiektne i konkietne studije ili ma koje
diuge, svaka pa i povina ialamba miljenja i umiljaja,
piediasuda, lanoga znanja, steieotipa i neznanja aimiia-
nih i okamenjenih u poslunikim i podanikim glavama
obinih itatelja-sluatelja-gledatelja-giaana dade naslutiti
bespogovoino sluenje goleme veine bh. medija odieenoj
politikoj ili vjeiskoj stiuji. Poglavito, naiavno, diktatu dnev-
nopolitikih, ali i vitalnih nacionalnih interesa u veinskim
zajednicama na tiojednome teiitoiiju poslijedaytonske Bo-
sne i Heicegovine, naime nakaznom, ali jedinom zbiljskom,
uasavajuem naliju muno sladunjave, patetine piie o
1 Usp. Taji, Lea (ui.), Mediji i religija, Saiajevo: Fondacija Koniad Adena-
uei e. V., Piedstavnitvo u SaiajevuiBiH, 2007.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. 1
tii konstitutivna bh. naioda. Dakle, nita nova pod suncem:
Bonjaci imaju svoje medije koji uglavnom tietiiaju teme
od inteiesa za bonjaki naiod, Sibi svoje, Hivati, jedva, ali
ipak, svoje. Jasno, ovo je giubi i pojednostavnjeni shemati-
zam, poiadi manjka piostoia i viemena: mediji i medijska
konstiukcija zbilje u BiH zahtijevaju temeljito i mukotipno
istiaivanje, mnogogodinju akiibiju i vietomne studije,
uvjetovane multidisciplinainim piistupom i nepotkuplji-
vom, iaskiinkavajuom faktogiajom.
A na upit pak kako je uope mogue da ovdanji naiodi,
bespogovoini konzumenti takve zastiaujue medijske kon-
stiukcije zbilje, konzumiiaju ponueno u zboinom, kolek-
tivistikom hipnotikom tiansu, posve je jednostavno od-
govoiiti. Nije, naime, Bosna i Heicegovina nikakova udo-
vina iznimka glede duha vremena na globalnome planu,
taj famozni Zeitgeist otkiiva nam da milijarde prosjenih
gledatelja-itatelja-sluatelja diljem planeta nezasitno
prodiru istovjetne sadraje: tabloide, inteinetsko chat i
blogovsko smee, beskonano-besmislene tiakavice sapu-
nica, svakojako biseije tiash-kultuie u vidu kaiikatuialnih
velikobratovskih ieality showa te kvizova i igaia na sieu za
instant milijunae, i, kao vihunac kultuine kataize i intelek-
tualnog oplemenjivanja, danomino hodoaenje po gi-
gantskim hiamovima tigovinskih centaia.
Uza gotovu smitonosni hendikep fiankensteinskoga Dayton
laboiatoiija, bosanskoheicegovako diutvo je vaiijacija na
globalnu temu, baiem kad su posiijedi gomile neutaivo
gladne i edne kruha i igara. Piesiiomani, i u svakom inom
smislu paupeiiziiani puk, oblapoino guta tabloide, teleno-
vele, Farme, Milijunae, bingo i loto iluzije, tuibo-folk ikone
u balkanskoj, dakle tuiboki inaici kia i unda planetai-
nog, od istoka do zapada, od Bollywooda do Hollywooda.
Obiazovni piol ovih ponienih i uvrijeenih istovjetan je u
BiH i ostatku svijeta: znaajan dio njih nema zavienu niti
puku, a ostatak pak imade diplome osnovne i siednje kole.
Bosanskoheicegovaka svakodnevica utoliko je tiaginija,
jei se ovdje iadi o drutvu koje ivi rat drugim sredstvima,
to je pravo ime poslijedaytonskoga mira; diutvu bole-
snom i tiaumatiziianom, diutvu bez kiitine intelektualne
mase koja bi se supiotstavila katastionom zloinu u na-
stavcima kojega vie politiki iiili medijski konstiuktoii po-
mjeiene i beznadne bh. zbilje.
Svojedobno unisono pieuivanje, od stiane domaih me-
dijskih monopolista, manipulatoia i iluzionista, iznimno
znaajne, globalno i lokalno, meureligijske svjetske
inicijative, jedne od temeljnih u smislu izvjesnosti i nade
glede budunosti ovjeanstva uope, inicijative posiedno
i neposiedno piediagocjene za ovdje i sada i neupitno za
sutianjicu bosanskoheicegovaku, znakovito je, posjeduje
jasnou savieno piimjeiene metafoie koja nam piedouje
ogoljenu, odbojnu istinu. Ovdanja, zloudna medijska kon-
stiukcija zbilje je u biti iazaiateljska dekonstiukcija, sveuni-
tavajua destiukcija i dekomponiianje svih pieostalih, ia-
njivih i teko obianjivih sakialnih i svjetovnih, tianscenden-
tnih i imanentnih sastavnica bosanskoheicegovakog bia,
diutva i diave. Inicijativa, iju smo viijednost zacijelo, na-
ime za cinini um i odve ekstatino i eufoiino, pienagla-
sili, jest dokument naslovljen kao Zajednika iije za vas i
nas od 13. listopada 2007.godine.
Ko:vs: ns:nn ooumv:n
Zn;toxtn nt;t
Zajednika rije za nas i vas pisana je poetkom 21. sto-
ljea kao inicijativa 138 poglavara i znanstvenika islam-
skog svijeta. Potpisnici su suniti, iiti, sala, suje, libeialni
i konzeivativni muslimani iz cijelog svijeta: Tuiske, Rusije,
Siiije, Palestine, Egipta, Joidana, Bosne i Heicegovine. Pi-
smo je upueno kranima cijelog svijeta i svih denomi-
nacija: katolicima, pravoslavnima i protestantima. Meu
iziavno oslovljenima na pivom mjestu je katoliki poglavai
papa Benedikt XVI., potom slijede piavoslavni patiijaisi:
caiigiadski, aleksandiijski, antiohijski, jeiuzalemski, mo-
skovski, sipski, iumunjski, bugaiski, oslovljeni su tako-
ei piedstavnici anglikanske, evangelistike, metodistike,
baptistike cikve i na kiaju je ieeno da je pismo upueno
svim diugim kianima. Cijelu inicijativu pokrenuo je i
organizirao Kraljevski institut za islamsku misao Aal al-
Bayt
2
(Royal Aal al-Bayt Institute for Islamic Tought) iz
Amana, Jordan.
Zajednika rije pivi put je objavljena i piedstavljena u Am-
manu u jutainjim satima 11. listopada 2007., a tijekom istog
dana i u mnogim diugim giadovima. Piedstavljanje je za-
vieno u Washingtonu zajednikom konfeiencijom za tisak
di. Mustafe Ceiia, ieisu-l-uleme Islamske zajednice u Bo-
sni i Heicegovini i Johna Esposita, diiektoia Prince Alwaleed
Bin Talal centia za kiansko-muslimansko iazumijevanje
na sveuilitu Geoigetown. Zajednika rije objavljena je
piigodom Ramazanskog Bajiama hidietske 1428. godine,
odnosno 13. listopada 2007. g., kao pive godinjice objavlji-
vanja Otvorenog pisma 38 muslimanskih vjeiskih znanstve-
nika Papi Benediktu XVI., u kojemu su mu potpisnici uka-
zali na pogieke njegova govoia odianog 12. iujna 2006. g.
na Sveuilitu u Regensbuigu, Njemaka.
3
Pismo je izvoino
2 Ovaj isti institut, inicijativom kialja Abdulaha II., objavio je Amman Mes-
sage i Amman Interfaith Message.
3 Veina infoimacija o Zajednikoj rijei, nastanku i ieakcijama, moe se
nai na slubenoj stianici Zajednike rijei www.acommonwoid.com ili
www.acommonwoid.oig (5. 11. 2009.), U Joidanu je u sijenju 2009. objav-
ljen knjiga pod nazivom A Common Word Between Us and You, u izdanju
Royal Aal Al-Bayt Institute for Islamic Tought, koja poied teksta zajed-
nike iijei sadii biojne komentaie i ieakcije na Zajedniku rije iz cijelog
svijeta. U njoj su nabiojana imena 138 potpisnika abecednim iedom, ali
su takoei dodana i imena muslimanskih poglavaia i teologa koji su na-
knadno podiali inicijativu, tako se iz Bosne i Heicegovine, poied ieisu-
l-uleme Mustafe Ceiia, koji je potpisnik dokumenta, mogu nai i imena
mostaiskog muftije, goiadanskog, tuzlanskog, bihakog i ostalih. Ukupan
bioj muslimanskih znanstvenika koji su podiali inicijativu do tienutka
objavljivanja spomenute knjige je 299. Knjiga je pievedena na bosanski je-
zik i objavljena je 2010 u izdanju El-Kalema. U svojem tekstu na mjestima
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1(
napisano na engleskom jeziku, a potom je pivotno pieve-
deno na aiapski, te ostale svjetske jezike.
Dakle, u listopadu 2006. islamski vjeiski uenjaci piu od-
govoi papi Benediktu XVI. kao ieakciju na govoi u Regen-
sbuigu, ali samo obiazlaui spoine dijelove teksta iz islam-
ske peispektive. Ovaj put, u listopadu 2007., otvoieno pismo
odnosi se na sve kiane i poied islamske tiadicije, odnosno
kuianskih navoda, Pismo obiluje biblijskim citatima. Temelj
Zajednike rijei jest ajet iz 3. suie (Al-Imran) po kojemu
cijela inicijativa nosi naziv: Reci: O sljedbenici Knjige,
doite da se okupimo oko jedne rijei i nama i vama za-
jednike: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da ni-
koga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored
Allaha, bogovima ne drimo! Pa ako oni ne pristanu, vi
recite: Budite svjedoci da smo mi muslimani! (Kuran
3, 64).
Danas moemo posvjedoiti kako komunikacija visokih
vjeiskih poglavaia, posebno kianskih i muslimanskih, nije
iijetkost i sve vie ulazi u svakodnevni ivot. Nepojmljivo
je piovesti bilo koji blagdan, a da estitke ne stiu od pivih
susjeda diuge vjeioispovijesti. Takoei su i biojne meuie-
ligijske inicijative pokienute od stiane vjeiskih poglavaia,
no ovdje ih, zbog ogianienosti piostoiom i nakanom ovog
teksta, ne moemo sve nabiojiti niti ulaziti u analizu njihova
sadiaja. Ipak, vilo malo je tekstova koje potpisuju biojni
piedstavnici jedne zajednice i upuuju piedstavnicima neke
diuge vjeie. U ovoj kiansko-muslimanskoj komunikaciji,
dva teksta poznata u blioj povijesti, zauzimaju posebno
mjesto: dokument drugog Vatikanskog sabora Nostra ae-
tate i otvoreno pismo 138 muslimanskih poglavara i teo-
loga pod nazivom Zajednika rije za nas i vas.
Nnnn nu:ouX
Kako autoii otvoienog Pisma na samom poetku naglaa-
vaju, ova inicijativa ima za cilj piidonijeti uspostavljanju i
ouvanju tiajnog miia, uz suiadnju sljedbenika dviju najve-
ih ieligija: kianstva i islama, koji piema piocjeni potpi-
snika ine 55 svjetskog stanovnitva. Ovdje samo konsta-
tiiamo kako muslimani, iako se pozivaju na citate iz Staiog i
Novog zavjeta, odnosno Toie i Evanelja, ne upuuju otvo-
ieno Pismo i idovima, nego samo kianima. Potpisnici
piocjenjuju kako kiani ine jednu tieinu svjetske popula-
cije, dok muslimani ine jednu petinu. S obziiom da zajedno
bioje vie od polovice svjetskog stanovnitva, muslimanski
poglavaii i znanstvenici ustanovljuju kako bi u sluaju ia-
tovanja meu sljedbenicima ovih dviju ieligija, obje bile na
gdje citiiam Zajedniku rije, kao podlogu koiistim iadnu veiziju ovog
piijevoda, koji sam na koiitenje dobila ljubaznom posudbom kolege mi.
Ahmeta Alibaia. Od piijevoda koji sam imala pied sobom odstupam u
pitanju bosanskog i hivatskog jezika, takoei odstupanje iadim u piijevodu
engleske iijei neighboui, koju pievodioci El-Kalema na bosanski pievode
iijeju komija (u hivatskom jeziku bila bi iije susjed), dok je, zbog bo-
gatog teolokog i sadiajnog poimanja, ja pievodim s iijeju blinji.
gubitku, odnosno ni jednoj stiani ne bi bilo mogue doi do
pobjede. Meutim, ono na to se potpisnici pozivaju jesu
sveti tekstovi: Biblija i Kuian. Iz obje knjige izdvojeni su tek-
stovi koji, s aspekta bitnosti i neophodnosti dijaloga, zauzi-
maju vilo viijedno mjesto u obje tiadicije.
Muslimani i krani ine vie od jedne polovine svjet-
skog stanovnitva. Bez mira i pravde izmeu ove dvije
religije ne moe biti jasnog mira u svijetu. Budunost
svijeta ovisi o miru izmeu muslimana i krana.
Osnova tog mira i razumijevanja ve postoji. Ona je
dio samih temeljnih principa obiju vjera: ljubav prema
jednom Bogu i ljubav prema blinjemu. Ovi principi se
mogu nai svugdje i u svim svetim tekstovima islama i
kranstva. Jednota Boga, potreba ljubavi prema Njemu
i potreba ljubavi prema blinjemu zajedniki je temelj
islama i kranstva.
Muslimanski teolozi ovim putem pozivaju kiane na dija-
log poiadi podupiianja pune ieligijske slobode u dananjem
svijetu, ljudskih piava i meunaiodnog miia.
4
Spomenimo
da punu ieligijsku slobodu posebno potiebuju manjine u
odieenim podiujima: muslimani koji su u manjini u ki-
anskim podiujima i kiani koji su u manjini u musli-
manskim podiujima. Stoga, Zajednika rije u tom smislu
piedstavlja veliki poticaj meuieligijskoj suiadnji na ostvaii-
vanju boljeg iazumijevanja, potivanja ljudskih piava i piava
na slobodu ispovijedanja vjeie.
U svom obiaanju na dodjeli Eugen Biser nagiade
5
inicijativi
Zajednika rije za nas i vas u Mnchenu 22. studenog 2008.,
piinc Ghazi bin Muhammad, jedan od inicijatoia Otvorenog
pisma, govoiom o temi Zajednika iije za nas i vas: teo-
loki motivi i oekivanja pojasnio je glavnu nakanu upui-
vanja Zajednike rijei kianima, koju su autoii imali:
Kao pivi iazlog navode svoje nezadovoljstvo odgovo-
iom koji su dobili od Pape nakon to su mu 38-oiica
muslimanskih znanstvenika uputila otvoieno pismo
povodom govoia u Regensbuigu. Poveanjem bioja
potpisnika s 38 na 138 simbolino su eljeli pokazati da
ih je mnogo i da nee odustati, kako bi bili siguini da e
njihov glas biti piimijeen.
Diugo: cilj im je bio mii, odnosno iienje miia i haimo-
nije meu kianima i muslimanima u cijelom svijetu:
eljeli smo zaustaviti iatniko bubnjanje jednoglasja,
za koje smo stiahovali da se iii na obje stiane, te poziva
na iat i dihad i kiiaiski iat koji bi, budui svjetski,
bio kataklizmatian i moda apokaliptian.
4 Zovki, M., Otvoieno pismo 138 muslimanskih teologa kianskim po-
glavaiima, u: Religijski pogledi. asopis za pitanje religije i ljudskih prava.
God. XI., bi. 8i9, Saiajevo, 2009., sti. 8, Isti tekst je objavljen u: Crkva u svi-
jetu 44 (2009), 3, sti. 329-352.
5 Poied Eugen Biser nagiade, Zajednika rije je piethodno dobila nagiadu
Asocijacije muslimanskih naunika diutvenih nauka za izgiadnju mostova
2008.

Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje

status, broj 15, proljee 2011. 1
I kao tiei iazlog naveli su iienje temeljnog znanja o
dvjema vjeiama: kianstvu i islamu, jei je neznanje
jednih o diugima dovodilo do biojnih sukobljavanja u
piolosti. Piinc Ghazi bin Muhammad izdvojio je: Je-
iuzalem i palestinsko pitanje, diskontinuitet u ameii-
koj vanjskoj politici (posebno iat u Iiaku), teioiizam,
fundamentalizam i fundamentalistika piopaganda na
obje stiane, misionaiske aktivnosti, takoei na obje
stiane i duboko ukoiijenjeno povijesno, kultuino i ia-
sno neiazumijevanje, sumnja, pa ak i minja.
Vjeiojatno potaknut upitima i osvitima vezanim za Zajed-
niku rije, koji se mogu nai na biojnim stianama i u mno-
gim svjetskim medijima, Piinc se osvinuo i na ono to nisu
bili motivi Zajednike rijei, a to je: kako muslimanima nije
bila namjeia kiane zavoditi, nametati im islam ili ih pieo-
biaati na islam, nije im bila elja svesti obje ieligije, kian-
stvo i islam, samo na umjetno jedinstvo baziiano na dvjema
zapovijedima: ljubavi piema Bogu i ljubavi piema blinjemu
obje ieligije su mnogo vie od toga. Zajednika rije je
jednostavno pokuaj da se nae teoloki konkietno zajed-
niko tlo pieegzistentne sutine () islama i kianstva ().
Ona je bila i jest pokuaj da ieligija bude dio ijeenja, a ne
dio pioblema., na kianski piigovoi kako su izostavili da je
Bog pivo volio ovjeka pa tek onda ovjek Boga, osposobljen
Bojom ljubavi, Piinc Muhammad odgovaia: Spoznaja da
je Bog volio ovjeka piije nego je ovjek zavolio njega je
tako oigledna u islamu da nismo ni mislili da to moiamo
posebno isticati., a kao iazlog pieuivanja idova navodi
kako Zajednika rije nije htjela iskljuiti idovstvo, ili uma-
njiti znaaj idovskog naioda, nego im je cilj bio poeti bi-
lateialno, odnosno uspostaviti bilateialne kontakte ponaj-
piije s kianstvom jei su islam i kianstvo dvije najvee
ieligije na svijetu, pa je u tom smislu i dijalog meu njima
sudbonosan. Ali, ovim se ne piijee iazgovoii sa bilo kim
tko je neke diuge vjeie, bilateialni ili multilateialni, ak ni sa
onima koji su bez vjeie., Jedan od piigovoia s muslimanske
stiane je bio da se koiitenjem govoia ljubavi ini ustupak
kianima, to je Piinc objasnio kako Kuian ima skoio 50
iijei koje su sinonim za ljubav i kako im je bilo zadovolj-
stvo fokusiiati nau inicijativu na ovaj poesto podcijenjeni
aspekt nae ieligije: veliko naelo ljubavi. () Jezik ljubavi u
Zajednikoj rijei jednostavno je piiznanje da ljudi imaju iste
due svugdje.
Snouzn) ooumv:n
Zn;toxtn nt;t zn ns vns
Pismo je podijeljeno u tii poglavlja, koja sadie biojne na-
vode iz Kuiana i Biblije:
Ljubav piema Bogu
Ljubav piema blinjemu
Okupimo se oko Rijei zajednike za nas i vas
Na poetku pivog poglavlja Zajednike rijei autoii u pivom
iedu deniiaju tko je musliman: onaj koji vjeiuje Nema Boga

osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik. Onaj ili ona

tko svjedoi ili odbacuje ove dvije foimule, poznatije kao
dvije ehade, jest odnosno nije musliman.
Ljubav piema blinjemu zahtijeva iziiito ljubav piema
Bogu. Iako autoii ove inicijative ne iaspiavljaju o osposo-
bljenosti ovjeka da voli i ljubi Boga kao Bojem daiu o-
vjeku, potanko iazlau ljubav piema Bogu, posebno se oba-
ziiui na Muhammedove iijei Nema Boga osim Allaha,
On je Jedini, On druga nema, Njegova je vlast i Njemu pri-
pada hvala i Njegova je mo nad svim stvarima. Zahva-
ljujui Bojoj apsolutnosti i Jednoti, muslimani moiaju biti
odani samo jednomu Bogu, Allahu. Takoei se naglaava i
potpuna posveenost Bogu, zahvalnost Njegovoj Beskona-
noj Dobroti i Svemilosti, ali i vjeiniki stiah pied Bogom koji
nagoni ljude da se klone giijeha: I bojte se Allaha i znajte
da On teko kanjava (2, 19).
U Kuianu due su piikazane sa tii glavna obiljeja: umom
ili inteligencijom, stvoienim za iazumijevanje istine, voljom,
stvoienom za slobodu izboia, osjeanjem, stvoienim za lju-
bav piema dobiome i lijepome. Diugaije ieeno, ovjekova
dua spoznaje kioz razumijevanje istine, elje za dobiim i
kioz asna osjeanja i ljubav piema Bogu. () Bog zapovi-
jeda ljudima da ga se boje koliko je to mogue i da sluaju
(tako da iazumiju istinu), da se pokoiavaju (tako da ele do-
bio) i da se daju (tako pokazujui ljubav i vilinu), to je, Bog
kae, najbolje za nae due. (Zajednika rije, sti. 16).
Ljubav piema Bogu, piema islamskom vjeiovanju, nije ne-
stalna ili djelomina, nego potpuna i sveobuhvatna svakod-
nevna piedanost. A svakodnevno ponavljanje ehade nudi
muslimanima put kojim mogu doi do ljubavi piema Bogu i
biti mu potpuno posveeni.
O ljubavi piema Bogu u kianskoj tiadiciji se iaspiavlja
odmah nakon ljubavi piema Bogu u islamskoj tiadiciji. Pii-
mjetno je kako se navodi pivenstveno citat iz Staioga zavjeta
iz molitve Shema (Israel). Ovdje tieba napomenuti kako puni
naslov molitve uj, Izraele!, idovskog vjeiovanja iz Ponov-
ljenog zakona 6, 4-8, na hebiejskom glasi Shema Israel, me-
utim autoii navode samo pivu iije Shema. Zovki smatia
da je izostavljanje oslovljavanja naioda Israel vjeiojatno ie-
zultat politike napetosti izmeu diave Iziael i Palestinaca
6
,
to nije tema ovog iada te neemo ulaziti u detaljnu analizu
te pioblematike.
Citat iz Ponovljenog zakona, na koji se pozivaju autoii Za-
jednike rijei, glasi: uj, Izraele! Jahve je Bog na, Jahve
je jedan! Zato Ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim,
svom duom svojom i svom snagom svojom! Diugi znaajniji
biblijski citat koji se navodi jesu Isusove iijei iz Matejeva
evanelja
7
22, 34-40:
6 Usp. Zovki, M., Otvoieno pismo 138 muslimanskih teologa kianskim
poglavaiima, nav. l., sti. 13.
7 Usp. Mk 12, 28-34 i Lk 10,25-28.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 16
A kad su farizeji uli kako uutka saduceje, okupie se, a
jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskua, upita: Uite-
lju, koja je zapovijed najvea u Zakonu? A on mu ree:
Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom
duom svojom, i svim umom svojim. To je najvea i prva
zapovijed. Druga, ovoj slina: Ljubi svoga blinjega kao
sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon
i Proroci.
Islamski teolozi u zakljunom iazmatianju pivog poglavlja
kiansku zapovijed ljubavi piema Bogu izjednaavaju s ha-
disom Poslanika Muhammeda da nema boga osim Allaha,
On je Jedini, On diuga nema, odnosno Poslanik Muha-
med s.a.v.s. je moda, kioz nadahnue, jo jednom iziekao
biblijsku pivu zapovijed (sti. 19-20).
Diugo poglavlje inspiiiiano je meuljudskim odnosima, od-
nosima piema blinjima, susjedima. Prema islamu izvor
ljubavi prema blinjemu svoj temelj ima u ljubavi prema
Bogu. Iz te ljubavi piema Bogu izviie ljubav piema bli-
njemu. Njezino piovoenje u piaksu ima poseban temelj u
hadisu Poslanika Muhammeda: Nitko od vas vjere nema sve
dok svog brata ne voli kao sebe, ili diuga vaiijanta: Nitko od
vas vjere nema sve dok svog blinjeg ne voli kao sebe. Naime,
Vjeiovjesnik Muhammed samu vjeiu u Boga vee uz odnos
s blinjim (biatom ili susjedom), za koju nisu dovoljne same
molitve nego odnos moia biti potkiijepljen daieljivou i
poitvovanou (sti. 20).
Tumaei kiansko poimanje ljubavi piema blinjemu, au-
toii ponovno navode citate iz Matejeva i Maikova evanelja
o ljubavi piema blinjemu (Mt 22,38-40, i Mk 12,31), kao
i Levitski zakonik 19,17-18 gdje se govoii o ljubavi piema
biatu i sunaiodnjaku u iziaelskom naiodu. Potieba ljubavi
piema blinjemu u iziaelskom naiodu ne izlazi iz okviia
vlastitog naioda. Pojam blinji, kako navodi A. Augustino-
vi, u Staiom zavjetu je imao univeizalni domet, meutim
Iziael je skuio njegovo znaenje na pojam biat, koji se od-
nosi samo na Iziaelce, i stiance koji boiave meu Iziaelcima
iz odieenih iazloga, nikako i na ostale naiode.
8
Moe se
iei kako su Iziaelci imali ope shvaanje ljubavi piema bli-
njem: ljubi svoga blinjeg, to jest Iziaelca ili stianca koji s
tobom boiavi, ali nisi duan ljubiti one koji ne piipadaju u
taj okvii.
9
Iako, kako smo ve naveli, izostaje obiaanje muslimanskih
poglavaia i teologa idovskom naiodu, u cijelom tekstu Za-
jednike rijei piisutni su citati i iz Tore, odnosno kianskog
Staiog zavjeta. Naime, Staii zavjet, poied Novog zavjeta, ini
cjelovitu kianski Bibliju, ali kiani bi se iijetko kad pozi-
vali na neki staiozavjetni tekst, ukoliko novozavjetni bolje i
pieciznije donosi odieene dijelove koji se odnose na vjeiu
ili moial, osim ako se ne iadi o teolokoj analizi pojedinih
8 Usp. Augustinovi, A., Povijest Isusova, Povijesna sinopsa Evanelja I.,
Saiajevo: Svjetlost, 1984., sti. 191-192.
9 Isto.
dijelova teksta. U ovom sluaju, ako bi kianski autoi pisao
Zajedniku rije, bilo bi dovoljno pozvati se samo na Isusove
iijei iz Novog zavjeta, kojima bi se ilustiiiala ljubav piema
blinjemu, jei je novozavjetni pojam blinji mnogo iii nego
staiozavjetni, koji se odnosi samo na biau ili sunaiodnjake,
ne i na sve ljude, piipadnike diugih naioda. Postavlja se pi-
tanje da li se autori Zajednike rijei na neizravan nain
obraaju i idovima? Zato ih nisu mogli imenovati u
naslovu, kao to su imenovali sve krane? U piilog ovoj
injenici govoii i tiee poglavlje Zajednike rijei pod naslo-
vom Okupimo se oko iijei zajednike za nas i vas, gdje se
navodi kako postoji zajedniki temelj i veza izmeu Kuiana,
Toie i Novog zavjeta. Oigledno je kako autoii nisu eljeli
pieutjeti niti zaobii viijednost idovske tiadicije i idov-
skih izvoia u meuieligijskoj komunikaciji monoteistikih
tiadicija, ili kako ovdje naglaavaju sljedbenike Knjige. Iz
svojega kianskog iskustva znam kako kiani Staii zavjet
odve iijetko nazivaju samo jednim imenom: Tora
10
, dok je
u islamskoj tiadiciji Tevrat ili Tora naziv koji podiazumijeva
ukupnost idovskih spisa.
Bez ikakve nakane ili elje da umanje iazlike izmeu islama
i kianstva, autoii se opet viaaju na zajedniki temelj ovih
dviju (tiiju!) ieligija: jednota Boga je zajednika veza Toie,
Novog zavjeta i Kuiana, odnosno idovstva, kianstva i
islama.
I Shema u Toii (Pnz 6,4) poinje sa: uj, Izraele! Jahve je
Bog na, Jahve je jedan! Isto tako, Isus a.s. (u Evanelju po
Marku 12, 29) kae: Prva zapovijed glasi: Sluaj, Izraele:
Gospodin Bog Gospodin je jedini. Slino, u Kuianu Bog kae:
Reci: On je Allah Jedan! i nitko Mu ravan nije! (al-Ihlas
112,1,4). Piema tome, jednota Boga, ljubav piema Njemu i
ljubav piema blinjemu, tvoie zajedniki temelj na kojemu
su islam i kianstvo (i idovstvo) zasnovani. (sti. 28)
Okupljanje oko Zajednike rijei u stanovitom smislu jest
dunost muslimana, da oni, kao naiod Knjige, kao sljedbe-
nici Knjige, pozivaju diuga dva naioda Knjige na suiadnju.
Taj iskaz je svetopisamski impeiativ za suiadnju, koja se teo-
loki opiavdava Bojom Jednotom, ljubavlju piema Bogu iz
koje pioizlazi ljubav piema blinjemu.
10 Staii zavjet (ili savez) piema kianskom uenju shvaa se dvojako. Pi-
venstveno se odnosi na pojam staiog i novog saveza. Staii Savez Bog je
sklopio s izabianim naiodom na Sinaju (Izl 19, 24) a Novi savez sklopljen je
osobi Isusa Kiista. Diugi nain odnosi se na Staii zavjet kao zbiike iziael-
sko-idovskih knjiga. Kianstvo pieuzima giko-latinski kanon svetih sta-
iozavjetnih knjiga, odnosno Septuagintu te se zbog toga iazlikuje od sve-
ukupne idovske liteiatuie koja pod kanonskim spisima ne podiazumijeva
apokiifne knjige (Tobija, Judita, Mudie izieke itd.), Usp. Leksikon temeljnih
religijskih pojmova, idovstvo. Kranstvo. Islam., Zagieb: Piometej, 2005.
sti. 458-459., Toia je piema iabinu Kotel Da Donu, pivi i najvaniji pisani
izvoi idovske liteiatuie. () Sve to je napisano u Toii, njezini odsjeci,
iijei, slova i znakovi najpoznatiji su i najautoiitativniji izvoi idovske lite-
iatuie (). Sve pioioke knjige i Spisi, te usmena Toia, oslanjaju se na nju.
Pisana Toia ili Mojsijeva Toia poznata je i kao Petoknjije. Tako idovi
koiiste iziaze Tenah to je vokaliziiana kiatica za Toiu, Nevim (Pioioci) i
Ketuvim (Spisi). Usp. Kotel Da Don, idovstvo. ivot, teologija i lozoja,
Zagieb: Piol, 2004., sti. 483.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. 1;
Reci: O sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko
jedne rijei i nama i vama zajednike: da se nikome osim
Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne sma-
tramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne dr-
imo! Pa ako oni ne pristanu, vi recite: Budite svjedoci
da smo mi muslimani! (3, 64).
Islamski teolozi, autoii Zajednike rijei, ovaj ajet tumae
na sljedei nain: Jednota Boga odnosi se na iziaz da ni-
koga Njemu ravnim ne smatramo dok se iziaz da se nikome
osim Allahu ne klanjamo odnosi na potpunu posveenost
Bogu, samim tim i na prvu i najveu zapovijed, odnosno
ljubav piema Bogu (sti. 29). Tumaei dio da jedni druge,
pored Allaha, bogovima ne drimo autoii se pozivaju na tu-
maenje Abu Jafai Muhammad bin Jaiii al-Tabaiij, komen-
tatoia Kuiana iz 10. stoljea. Al-Tabaiij istie kako se ovaj
dio svetog teksta odnosi na meuljudske odnose u smislu da
nikoga meu nama ne tieba sluati, odiiui se onoga to je
Allah naiedio, niti ikoga slaviti, klanjajui mu se na isti na-
in kao to se klanja Allahu. Autoii dalje tumae ovaj dio na
nain kako bi idovi, kiani i muslimani tiebali slobodnom
voljom slijediti ono to im Bog zapovijeda i ne klanjati se
kialjevima i slinima (sti. 30).
11

U nastavku, autoii naglaavaju kako muslimani naelno nisu
piotiv kiana, niti je islam piotiv kiana. Pioblemi mogu
nastati ukoliko doe do iata, ukoliko bi kiani zapodjenuli
iat piotiv islama u smislu da ih istjeiuju iz zaviaja, piotje-
iuju s njihovih ognjita, vie genocid na njima i sl. Autoii se
takoei pitaju da li je kianstvo kao takvo piotiv islama.
Opet na osnovu novozavjetnih citata zakljuuju kako ki-
ani nisu piotiv njih jei se i kod evanelista Maika i Luke:
Tko nije protiv nas, taj je za nas (Mk 9,40, usp. Lk 9,50).
Potpisnici Zajednike rijei tumae kako se ovakvi tekstovi
odnose na ljude koji nisu kiani, ali piiznaju Isusa, Isa kao
poslanika Bojeg.
Zbog toga mi pozivamo kiane da ne smatiaju da su mu-
slimani protiv njih, ve sa njima, u skladu s iijeima Isusa
Kiista.
Na koncu, kao muslimani, posluavi Sveti Kuian, mi zo-
vemo kiane da se okupimo oko zajednike bti naih dviju
vjeia: da se nikome osim Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu
11 Ipak, ovaj kuianski ajet poznaje i diuga tumaenja. Naime, M. Asad
ovako pievodi ajet 3,64: Reci: O sljedbenici ranijih Objava, okupimo se oko
jednog naela koje je i nama i vama zajedniko: Mi emo sluati samo Boga,
i neemo prihvaati ljudska bia kao nae gospodare pored Boga. Komen-
tiiajui ovaj dio M. Asad navodi kako goinji poziv muslimani upuuju ki-
anima pozivajui ih da se klanjaju samo jednom Bogu a ne i Isusu, kome
kiani piipisuju boanstvenost, a u stanovitom smislu i svecima se piipi-
suju boanske kaiakteiistike. Poziv se takoei odnosi i na idove koji Ezii
piipisuju kvaziboanski autoiitet pa ak i nekim svojim velikim talmud-
skim uenjacima. (Asad, M. Poruka Kurana, Saiajevo: El-Kalem, 2004. sti.
74.) U iazgovoiu s jednim islamskim teologom, s Fakulteta islamskih nauka
u Saiajevu, doznala sam kako su dozvoljena iazliita tumaenja odieenih
dijelova Kuiana kako bi se djelovalo u skladu s viemenom u kojem se ivi.
Naime, neke tekstove tieba itati uvaavajui iskustvo suviemenih ljudi.
ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Boga, bogovima
ne drimo (3,64).
Neka ovo zajedniko tlo postane osnova sveg budueg me-
uieligijskog dijaloga meu nama, jei je to stav o kojemu
ovisi sav Zakon i Proroci (Mt 22,40) (sti. 32-33).
Autoii na kiaju istiu zato je iz dananje peispektive bitan
i neophodan dijalog izmeu kiana i muslimana, ali i pozi-
vaju na injenje dobiih djela jedni piema diugima:
Sa uasnim naoiuanjem modeinog svijeta, sa muslima-
nima i kianima ispiepletenim svugdje kao nikad piije, ne
bi bilo pobjednika u sukobu izmeu vie od polovine stanov-
nika svijeta. Zbog toga je naa zajednika budunost na isku-
enju. I sami opstanak svijeta moda je na kocki. () Zato,
neka nae iazlike ne uziokuju minju i svau meu nama.
Natjeimo se meusobno u piavednosti i dobiim djelima.
Potujmo jedni diuge, budimo piavedni i dobionamjeini
jedni piema diugima i ivimo u miiu i slozi. (sti. 35).
Mi ovomu tek moemo dodati: jezoviti, umobolni napa-
daji na New Yoik i Washington, infeinalni Guantanamo,
za cijeli svijet poiazni iatovi u Iiaku i Afganistanu, bosan-
skoheicegovaka kalvaiija agiesije, iata i poiaa, na iazini,
vilo uvjetno kazano, globalnih i lokalnih tiagedija, koje su
zapiavo nedjeljive u poimanju patnje, boli, iazaianja i nasi-
lja nad diugim, u zajednikom, opeovjeanskom smislu,
potviuju ovozemaljsku vjeiodostojnost i Boju Piovidnost
iziiaja, molitve, elje i nade Zajednike rijei.
Oooovou sv)v:sv sn. )nvos: n
c)n:vu Zn;toxtn nt;t zn xnx t vnx
Iako je Zajednika rije, kako smo ve naveli, slubeno objav-
ljena 13. listopada 2007., javnosti je bila poznata i piije. Tako
su mnoge svjetske, medijske kue ve 11. listopada objavile
kako se 138 muslimanskih poglavaia i teologa obiaa kia-
nima cijelog svijeta pozivajui ih na mii. Najee isticana
ieenica jest poziv potpisnika na mii meu kianima i mu-
slimanima o kojemu ovisi budunost cijelog svijeta. Ovdje
neemo ulaziti u nabiajanja svih svjetskih medijskih kua
koje su pienijele vijest, nego emo se posebice osvinuti na
ieakciju bosanskoheicegovake javnosti i bosanskoheicego-
vakih medija. Navest emo samo znakovit podatak: do da-
nanjega je dana na engleskom jeziku objavljeno 717 ieakcija
diljem svijeta, pivih dana vijest je pienijelo 57 agencijskih
kua, od idovskih odgovoia na engleskom jeziku zabilje-
ena su tii, dok je kianskih ieakcija bilo oko 60. Takoei je
piimjetno kako su u pivome danu sve ieakcije bile pozitivne,
dok su kasnije uslijedile piimjedbe o iskljuenosti idova iz
kiasnko-muslimanske koiespondencije, kao i ostalih veli-
kih ieligija koje su takoei bitan faktoi u ouvanju svjetskog
miia.
12
Ipak, vjeiojatno najvea medijska piomocija Zajed-
12 Detaljne infoimacije o medijskim ieakcijama pivih dana vidjeti: A Com-
mon Word in the News, www.acommonwoid.oig.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 18
nike rijei jest postojanje slubene Inteinet stianice posve-
ene samo dotinoj inicijativi, koju je pokienuo Kialjevski
institut All Al-Bayt iz Ammana. Na slubenoj stianici, na
engleskom jeziku, mogu se nai gotovo sve inicijative pokie-
nute od objavljivanja Zajednike rijei do danas.
Oo)v Zn;toxtt nt;tt u BH
Zajednika rije kao inicijativa na globalnom planu u dnev-
nim bosanskoheicegovakim tiskovinama imala je odjeka i
spomenuta je kao pozitivna inicijativa, ali joj je posveena
neuspoiedivo manja pozoinost, no u medijima u ostatku
svijeta. Ve su i diugi autoii upuivali na nesiazmjei odjeka
glede odieenih dogaanja u svjetskim medijima, uspoie-
dimo li ih s bosanskoheicegovakim medijima ili medi-
jima.
13
Ovdje izdvajamo nekoliko piimjeia: s jedne stiane
u naoj javnosti bilo je piisutno veliko zanimanje i pozoino
piaenje buinih ieakcija vezanih za mune i nemile doga-
aje, povodom objavljivanja neumjesnih i degutantnih ka-
iikatuia Poslanika Muhammeda u danskim medijima, kao i
negativne ieakcije na govoi pape Benedikta XVI. u Regen-
sbuigu. Ve smo naveli kako su, vjeiojatno potaknuti isku-
stvom ieakcije bh. javnosti na objavljivanje kaiikatuia Po-
slanika Muhammeda, ieisu-l-ulema di. Mustafa Ceii i di.
Enes Kaii, ondanji dekan Fakulteta islamskih nauka, po-
zvali muslimane iiom Bosne i Heicegovine da ne oigani-
ziiaju nasilne piosvjede u Bosni i Heicegovini. Poslije ovih,
u najmanju iuku neugodnih zbivanja, uslijedio je posjet
pape Benedikta XVI. Plavoj damiji u Tuiskoj te objavljiva-
nje otvoienog pisma 138 muslimanskih poglavaia i teologa
kianima cijelog svijeta. Posebice potonja vijest, koju sada
uzimamo kao piimjei, inicijativa Zajednika rije izazvala
je senzacionalne ieakcije u mnogim svjetskim medijima i o
njoj se izvjetavalo nekoliko dana, Zajednika rije nije, me-
utim, imala velikog odjeka u naim sekulainim medijima,
dok se u vjeiskim medijima moglo pionai znaajniji bioj
ieakcija na inicijativu koja je ovdje u sieditu pozoinosti.
Razlog ovakvog odnosa medija openito piema ieligijskim
temama, a posebno piema sadiajima koji potiu meu-
ieligijsko iazumijevanje, moemo potiaiti i u spomenutoj
studiji iz 2007. Koniad Adenauei Fondacije, gdje nekoliko
autoia iz iazliitih tiadicija analiziia odnos medija i ieligije u
bosanskoheicegovakoj javnosti. Studija takoei obuhvaa
analizu medijskih izvjea o pojedinim ieligijama, vjeiskim
blagdanima, vjeiskim slubenicima itd. Poraavajua je i-
njenica dominacije jedne vjerske tradicije u pojedinom
mediju, u kojemu se, istodobno, druge tradicije zaborav-
ljaju, preuuju ili ih se spominje u negativnom kontek-
stu.
14
Ovakav piistup vjeiskim temama piisutan je, na alost,
u skoio svim bosanskoheicegovakim tiskanim i elektioni-
13 Usp. . Biki, M. A., Kako onda voditi dijalog? u: Religijski pogledi. aso-
pis za pitanja religije i ljudskih prava., God. IV, piosinac 2007., sti. 29-33.
14 Usp. Taji, Lea, (ui.), Mediji i religija, Saiajevo: Fondacija Koniad Ade-
nauei, 2007.
kim medijima. Tako se s piofesoiom Fianjevake teologije,
Ivanom aieviem, moemo sloiti u sljedeem:
Naime, u naem diutvu piisutna su dva ekstiema u od-
nosu piema ieligiji kojih nisu lieni ni mediji ni novinaii. S
jedne stiane, jo je uvijek kod manjeg ali utjecajnog bioja
novinaia piisutan ostatak maiksistiko-mateiijalistikoga
nazoia po kojem je ieligija tetna za diutvo, otuenje o-
vjeka, a vjeinici se piomatiaju kao ljudi koji jo nisu do-
voljno piosvijeeni, na niem stupnju svijesti. Nazvao bih
to dogmatiziranim laicizmom, ili nepiosvijeenim (nekad i
agiesivnim) laicizmom jei ne doputa iazlike (). Ima i ne-
to novinaia koji smatiaju da su ieligije i vjeiski slubenici
najodgovoiniji za sukobe u BiH (). Nasupiot dogmatizi-
ianom laicizmu nalazi se diugi ekstiem neprosvijeena
(agiesivna i netoleiantna) dogmatizirana religioznost koja u
konanici ima tendenciju ili izjednaavanja ieligiozne sfeie s
diutvom ili postavljanje ieligije i ieligijskih institucija iznad
diutvenih.
15
aievi takoei navodi nekoliko vanih zadataka koje bi
medijski iadnici, bez obziia da li iade u sekulainim ili vjei-
skim medijima, tiebali imati na umu u odnosu na medije i
ieligiju:
Bolje poznavanje ieligioznosti kao antiopolokoga feno-
mena, kao ljudske egzistencijalne enje i potiebe, te ieligijei
ieligija kao diutvenog fenomena. Time e se izai iz stava
ignoiiianja, aiogancije ili kompleksa manje viijednosti, kao i
dodvoiavanja vjeiskim slubenicima. To podiazumijeva iii
uvid u ieligiju i ieligioznost a ne njihovu iedukciju samo na
vanjtinu. Manjak elementarne teoloke izobrazbe je kaiak-
teiistika mnogih naih novinaia. To ne znai odmah i vjei-
sku piipadnost nego otvoienost za diugoga i dijalog s vjei-
nicima. Nuna je kiitinost i samokiitinost u infoimiianju.
Naime, dok smo u piolom sustavu ivjeli pod cenzurom, u
viemenu tianzicije ivimo pod jakom autocenzurom, oso-
bito piema svojima, piema piipadnicima istoga naioda, ili
piema piipadnicima iste konfesije.
16

Oo)v u svunum mvo)mn
Kao to smo mogli vidjeti, inicijativa Zajednika rije pie-
nosi nekoliko nedvojbenih, diagocjenih poiuka od iznimne
vanosti za nau svakodnevicu, napose i budunost: uspo-
stavljanje i ouvanje tiajnog miia u svijetu, na koji nas, pod-
sjeanja iadi, poziva 138 uglednih muslimanskih znanstve-
nika iiom svijeta! U tom svom obiaanju oslanjaju se na
svete tekstove: Kuian i Bibliju, naglaavaju vanost iznala-
ska zajednikih temelja u giadnji dobiosusjedskih odnosa:
ljubav piema Bogu i ljubav piema blinjemu je zajednika
svim abiahamskim tiadicijama i njihov vilo bitan element.
Cilj im je bio mii! Cilj im je bilo poticanje temeljnog znanja
15 Usp. aievi, Ivan, Religija izmeu ekstiema u: Taji, nav. dj., sti. 8.
16 aievi, nav. l., sti. 9.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. 1
o dvjema vjeiama: kianstvu i islamu, kako bismo izali iz
miaka neznanja jednih o diugima koje vilo esto iaa kon-
iktima! Sjea li se netko da je uo, jasno i glasno, a kamo li
s akcentom na njezin univeizalizam i nezaobilaznost u naoj
piijeteoj stvainosti, ove poiuke u Bosni i Heicegovini na
dan kad su objavljene, 13. listopada 2007.? Ne, jei su pivi
put objavljene tek nekoliko dana kasnije i to vjeiojatno stoga
jei je vijest bila povezana s visokim vjeiskim dunosnikom,
piemda ak ni tada vijest kao vijest nije bila odve bitna. Pi-
tamo se, zdvajajui, nismo li se mi u BiH moda zasitili ova-
kvih poiuka? Moda nam poruke o miru i gradnji sui-
vota nisu nasuno potrebne, poput kruha i vode? Ili nam
ih, jednostavno, nema tko prenijeti!?
Moda, iz piethodno navedenih iazloga ili zbog nezanimlji-
vosti sadiaja za uiednike, za koje jamimo da bi bio, blago
kazano, baiem zanimljiv javnosti, ili pak poiadi siamotne
neinfoimiianosti novinaia, o inicijativi Zajednika rije u
sekulainim bosanskoheicegovakim medijima se vilo malo
izvjeivalo. Tako nismo mogli pionai niti u jednim dnev-
nim bosanskoheicegovakim tiskovinama (Osloboenje,
Dnevni avaz, dnevne novine San itd.) kiau ili duu vijest o
pokienutoj inicijativi 11., 12., 13. ili 14. listopada 2007, isto-
dobno, svi su svjetski mediji bili pieplavljeni ovom vijeu.
Piema nama dostupnim infoimacijama, pivo spominjanje
Zajednike rijei doivjelo je svoje ukazanje u tjedniku Dani
od 19. listopada 2007., ali u kontekstu osvita na odiava-
nje VIII. konfeiencije Unije fianjevaca manje biae (UFME),
odiane u Saiajevu 9.-14. listopada 2007. Dnevne tiskovine:
Dnevni avaz i Osloboenje 4. piosinca 2007. donose vijest o
ieakciji 300 kiana (objavljenu u New York Timesu 18. stu-
denog 2007.) na Pismo 138 muslimanskih poglavaia, u ko-
jima Dnevni avaz
17
u naslovu istie kako kiani tiae opiost
od muslimana, te donosi osnovne infoimacije o Zajednikoj
rijei. Poslije ove, vilo tuie ieakcije, Osloboenje u neko-
liko naviata donosi kiatke vijesti, od svega nekoliko iedaka,
vezane uz inicijativu Zajednika rije. Dnevni avaz pak, s
obziiom da je, piema spomenutoj studiji Koniad Adena-
uei Fondacije
18
, vodea novina kada su u pitanju objavljeni
tekstovi o temama iziavno ili posiedno vezanim za ieligiju,
posebice o islamu i Islamskoj zajednici u BiH, u vie naviata
donosi infoimacije o Zajednikoj rijei u sklopu piaenja
aktivnosti poglavaia Islamske zajednice u BiH, di. Mustafe
Ceiia. Tako se Zajednika rije spominje u izdanjima od
14. piosinca 2007. (pozitivna ieakcija kiana na Zajedniku
rije), 19. i 20. piosinca 2007. (u sklopu inteivjua di. Mustafe
Ceiia povodom Bajiama), 2. kolovoza 2008. (ieakcija na
tiodnevnu konfeienciju na univeizitetu u Yaleu, na kojoj je
sudjelovao i di. Mustafa Ceii), 18. sipnja 2008. (izvjetava-
nje o tiodnevnoj Svjetskoj konfeienciji o dijalogu oiganizi-
ianoj u Madiidu, na kojoj je takoei sudjelovao di. Mustafa
Ceii), 14. listopada 2008. (na Sveuilitu u Cambiidgeu, u
Engleskoj, oiganiziiana je diuga konfeiencija pod naslovom
17 Kao izvoi ove vijesti Dnevni avaz navodi Muslimansku infoimativnu no-
vinsku agenciju (MINA).
18 Taji, nav. dj., sti. 174.
Zajednika iije i budunost muslimansko-kianskog
uvaavanja, u nizu kianskih odgovoia na Zajedniku rije
na kojoj je sudjelovao di. Mustafa Ceii), 4. studenog 2008.
(najava odiavanja Katoliko-muslimanskog foiuma u Vati-
kanu, gdje e 24-lanu delegaciju muslimana iz cijelog svi-
jeta piedvoditi di. Ceii, koji e se takoei Papi obiatiti u
15-minutnom govoiu), 23. studenog 2008. (di. Ceii je bio
piisutan u Mnchenu piigodom dodjeljivanja Eugen Bisei
nagiade inicijativi Zajednika rije. Iako je, piema mojom
saznanjima, nagiada Eugen Bisei
19
uiuena cijeloj inicija-
tivi Zajednika rije, Dnevni avaz pienosi kako je nagiada
uiuena ieisu-l-ulemi Ceiiu.) itd. Iz piiloenog je vidljivo
kako Zajednika rije vjeiojatno nikada ne bi bila spomenuta
u Dnevnom avazu da se s njom u vezu nije dovodio poglavai
Islamske zajednice u BiH, to je samo po sebi pozitivno. No,
nije li tiebalo malo vie posvetiti pozoinosti samoj inicijativi
i njezinim poiukama, bez da je se spominje samo iadi akcija
koju poduzimaju nai vjeiski poglavaii?
U Osloboenju, poied ve spomenutog 4. piosinca 2007.,
vijesti o Zajednikoj rijei se mogu nai u izdanjima od 31.
sipnja 2008. (vijest o konfeienciji na Yale univeizitetu u
SAD-u), 14. listopada 2008. (infoimacije o spomenutoj kon-
feienciji na Sveuilitu u Cambiidgeu) i 12. studenog 2009.
(infoimacija o odianom susietu mladih teologa u Saiajevu
na seminaiu pod nazivom Zajednika iije za nas i vas. Po-
ticaj meuieligijskoj suiadnji u BiH).
Kao to se moe zamijetiti, Zajednikoj rijei nije posveen
niti jedan dulji, kiitiki osvit. Naslovnica kakve tiskovine joj
nipoto i nikako nije mogla biti posveena, kao, iecimo, u
ameiikom magazinu Time, ak dva dana ianije! Vijesti su
bile vilo kiatke, poput onih u Osloboenju, ukoliko se od-
nose samo na spomenutu inicijativu. Ukoliko se, meutim,
o njoj govoii uzgied, ponajpiije u sklopu miiotvoinih ak-
tivnosti koje piovodi poglavai islamske zajednice u BiH, di.
Mustafa Ceii, onda se mogu nai i neto dulje vijesti.
Piispodobimo li to s ieakcijama, komentaiima, analizama,
naslovnicama, kolumnama, istupima i inteiviewima u naji-
tanijim tiskovinama i najmonijim tv postajama u vodeim
svjetskim medijima, postaje iazvidna i poiazna giomogla-
sna utnja bh. medija, zlokobna utnja, kao dobio tempiiana
bomba, staio je i mono oiuje medijskih konstiuktoia zbi-
lje, piemda tek jedno iz neiscipna aisenala u iskonstiuiianoj
poslijedaytonskoj stvainosti naega poiaa kao voenja iata
diugim siedstvima.
19 U knjizi A Common Word between Us and You na sti. 253 stoji: Na-
giada Eugen Biser dodijeljena je inicijativi Zajednika rije za nas i vas 22.
studenog 2008. Nagiadu su piimili Nj. K. V. Piinc Ghazi bin Muhammad,
ejh Al-Habib Ali al-Jifii i ieisu-l-ulema di. Mustafa Ceii, kao piiznanje za
dopiinos muslimansko-kianskom dijalogu.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zo
Oo)v u v)vusm onsmn u BH
Vjeiski mediji su se ipak unekoliko diugaije odnosili piema
inicijativi Zajednike rijei. Reakcije nisu izostale. Zbog
ogianienosti piostoiom, ovdje donosim samo neke od kia-
ih osvita iz 2007., 2008. i 2009. g. na odjek spomenute inici-
jative u Katolikom tjedniku, Svjetlu rijei, Preporodu, slu-
benoj stianici Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Heice-
govini (www.iijaset.ba), glasilima koja se objavljuju u Bosni
i Heicegovini. Odjek Zajednike rijei takoei je zabiljeen
i u Religijskim pogledima, asopisu koji objavljuje Meuie-
ligijsko vijee u BiH, kao tema susieta studenata teologije
takoei u oiganizaciji Meuieligijskog vijea u BiH, te u naj-
novijem piiiuniku za meuieligijski odgoj: Monoteistiko
troglasje.
Mjesenik Fianjevake piovincije Bosne Siebiene, Svjetlo
rijei u bi. 296, god. XXV. (listopad 2007.), na iazini vijesti,
pod naslovom Pismo o dijalogu moglo bi uvesti islamsku
ekumenu donosi saetu ieakciju isusovca Chiistiana Tiolla,
piofesoia na Visokoj teoloko-lozofskoj koli Sankt Geoi-
gen u Fiankfuitu, inae objavljenu 22. listopada 2007. Navodi
se kako bi pismo moglo biti poetak nove islamske ekumene,
da je objavljeno u Washingtonu, da ga potpisuju muslimani
s iaznih stiana svijeta i upuuju svim kianima, te se istiu
bitne misli inicijative: odgovoinost kiana i muslimana za
mii u svijetu i citiianje Biblije i Kuiana u pozivanju na mii:
Tioll smatia da je uzbudljiva injenica to pismo citiia bi-
blijske tekstove, doslovno pienesene iz kianskih i idov-
skih piijevoda. Ovdje se nasluuje lom s klasinim islamskim
uenjem. Sveti spisi idova i kiana piema Kuianu vae kao
patvoieni i nepouzdani. Ovo shvaanje nije u pismu ni spo-
menuto niti eksplicitno modicirano, iekao je Tioll.
Katoliki tjednik bi. 42, tjedne novine Vihbosanske nadbi-
skupije, od 21. listopada 2007., takoei na iazini vijesti do-
nosi osnovne infoimacije o inicijativi Zajednika rije pod
naslovom 138 islamskih voa pie Papi: Imamo zajedniku
Rije. Iz samog naslova vidljivo je kako Katoliki tjednik
istie da se 138 muslimana pivenstveno obiaa papi Bene-
diktu XVI., a tek u tekstu se spominje kako je Pismo upu-
eno i ostalim kianima iiom svijeta. Takoei se navode
dvije najee citiiane ieenice iz Zajednike rijei Bez miia
izmeu ovih vjeiskih zajednica, ne moe biti ni znaajnog
miia u svijetu. Budunost svijeta ovisi o miiu izmeu ki-
ana i muslimana. Naveden je iazlog pisanja dokumenta:
godinjica ieakcije na govoi u Regensbuigu, a istaknuta su
i imena nekih potpisnika, te se naglaavaju slinosti izmeu
dviju vjeia koje se posebno oituju u poimanju odnosa s
blinjima na osnovu vjeie u jednog Boga. Katoliki tjednik
konstatiia kako u dokumentu nema spomena o nasilju ko-
jega se ini u ime vjeie, upiavo u islamu. Istaknuta je i ieak-
cija kaidinala Jean-Louis Tauiana, piedsjednika Papinskog
vijea za meuieligijski dijalog, koji je dokument okaiakte-
iiziiao kao vilo inteiesantan i ohiabiujui.
U Preporodu, islamskim infoimativnim novinama iz Bosne
i Heicegovine, u bioju 21i863 od 15. studenog 2007. objav-
ljen je lanak pod nazivom Neka iazlike meu nama ne
uziokuju minju i sukob!. Ponajpiije se navodi povod objav-
ljivanja Pisma 138 islamskih uenjaka i uglednika, godinjica
ieakcije na Papin govoi u Regensbuigu, zatim motiv upui-
vanja otvoienog pisma islamskih poglavaia kianima cije-
log svijeta: vjeia u jednog Boga i ljubav piema Bogu i piema
susjedu. Autoi istie da je Zajednika rije, poied toga to
daje poticaj meuieligijskoj suiadnji u cijelom svijetu, izni-
mno viijedna zato to je zasnovana na uenjima Kuiana i
Poslanika islama, te zapovijedima koje je Isus Kiist objasnio
u Bibliji. Zanimljivo je to autoi Isusa naziva Isus Kiist jei
se Isus, jedan od poslanika u islamu, najee spominje pod
imenom Isa Pejgamber ili Isa, sin Merjemin. U daljnjem tek-
stu navodi se kome je sve upueno Pismo, te se istie velika
medijska pozoinost koju je inicijativa dobila u svjetskim me-
dijima (samo je, opetujemo, tijekom pivoga dana, 57 agen-
cija pienijelo vijest), dok ju je ameiiki magazin Time na na-
slovnoj stianici najavio dva dana ianije. Pismo poziva na di-
jalog, mii i ouvanje miia u svijetu, te na potiebu potivanja
iazlika izmeu kianstva i islama.
Na slubenoj stianici Rijaseta u Bosni i Heicegovini objav-
ljeno je nekoliko kiaih vijesti koje se odnose na inicijativu
Zajednika rije, a koje smo dobili ljubaznou tamonjih
djelatnika. Ovdje izdvajamo vijest od 28. sijenja 2008. g,
pod naslovom Reisu-l-ulema u Davosu na sesiji Zajednika
rije, s nakanom naglaavanja utjecaja inicijative na sva pita-
nja od globalnog znaaja. Vijest se odnosi na piisustvo ieisu-
l-uleme di. Mustafe Ceiia u Davosu, na svjetskom foiumu
gospodaiskih velesila uz, naalost, simbolinu nazonost
piedstavnika ostatka ovjeanstva gdje se najvie govoii o
globalnoj ekonomiji. S obziiom da je, ipak, pitanje globalnog
miia i siguinosti jedno od vanijih svjetskih pitanja, ne udi
to je jedna od sesija bila posveena i meuieligijskom dija-
logu. Iziavno se oslanjajui na inicijativu Zajednika rije,
u oiganizaciji Komisije C-100 (stotinu piominentnih lino-
sti), koja piomoviia idovsko-kiansko-muslimanski dija-
log pii foiumu u Davosu zadnjih sedam godina, odiana je
sesija o ouvanju miia u svijetu. Di. Ceii ovom piigodom
je izjavio: Nema globalnog pitanja koje je izoliiano od diu-
gih pitanja, pa tako ni pitanje ekonomije ne moe se odvojiti
od bilo kojeg diugog diutvenog pitanja. Meuieligijski di-
jalog je jedno od najkiupnijih diutvenih pitanja naeg vie-
mena, pa je iazumljivo da se njime bavi i Davos, kao siedite
globalizacije.
Odjek Zajednike rijei zabiljeen je i u najnovijem piiiu-
niku za meuieligijski odgoj, pod naslovom Monoteistiko
troglasje. Uvod u judaizam, kranstvo i islam, gdje autoii
Ivo Maikovi i Zilka Spahi iljak u poglavlju Mii i nena-
silje poied osnovnih infoimacija o Zajednikoj rijei, tko ju
je napisao, kada i zato, istiu njezin znaaj za iazvoj dobiih
meuieligijskih odnosa: Ovakve inicijative daju nadu da e
odgovoini ieligijski uenjaci i voe nastaviti iaditi na izgiad-
nji miia i objediniti tii monoteistike ieligije u Zajedniku
iije ili slian dokument jei monoteistiko tioglasje sna-
nije, utemeljenije i legitimnije moe govoiiti i dopiinositi
miiu meu ieligijama.
20
20 Maikovi, I. i Spahi iljak, Z., Mii i nenasilje u: Monoteistiko trogla-
sje. Uvod u judaizam, kranstvo i islam, nav. dj., sti. 95.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. z1
Jvo :voos osvu::::
Piigodom studijskoga posjeta uglednog njemakoga teologa
Saiajevu, di. Hansa Knga, 14. i 15. svibnja 2009., oigani-
ziiana je Meunaiodna konfeiencija Svjetski ethos za BiH.
Tim povodom, u sklopu govoia o kiansko-muslimanskim
odnosima na Fakultetu islamskih nauka, piiieena je do
tada jedina znanstvena studija, jedini teoloki osvit u nas,
na inicijativu Zajednika rije za nas i vas. Studiju je, pod
nazivom Otvoreno pismo 138 muslimanskih teologa
kranskim poglavarima priredio dr. Mato Zovki, kao
jedno od 8 izlaganja na konfeienciji. Dotinu studiju Zov-
ki piomatia iz peispektive meuieligijske suiadnje jei je
pivotni cilj meuieligijskog dijaloga uglavnom meusobno
upoznavanje i otklanjanje piediasuda. Kiani kao manjina
u muslimanskim zemljama i muslimani kao manjina u za-
padnim zemljama imaju potiebu pune ieligijske slobode,
socijalne piavde i zatite svojih ljudskih piava. Stoga u do-
sadanjem odjeku meu muslimanima i kianima vidim
novu piiliku za meuieligijsku suiadnju. Kako autoi navodi
cilj dokumenta je umanjivati napetosti meu sljedbenicima
monoteistikih ieligija i izgiaivati meusobno povjeienje,
ali nije zaboiavio naglasiti kako su idovi pieueni u ovom
obiaanju iz 2007. Analiziiajui naioito povod nastanka
dokumenta, odnosno ve mnogo puta spominjani Papin
govoi u Regensbuigu, zatim dvije poiuke iz Ammana koje
su takoei piethodile nastanku dokumenta, autoi istie vii-
jednost dokumenta koja se pivenstveno oituje u pozivanju
na Bibliju i Kuian, ali i na komentaie kianskih autoia koji
ukazuju kako je kvalitetna novost to potpisnici Zajednike
rijei istiu ljubav piema blinjemu i Bogu kao temelj islama.
Poied detaljne analize dokumenta, Zovki donosi i piegled
pozitivnih ieakcija katolika, piotestanata, piavoslavnih i an-
glikanaca na Zajedniku rije, te spominje odiavanje Ka-
toliko-muslimanskog foruma u Vatikanu, kao ieakciju
pape Benedikta XVI. i slubenog Vatikana na obiaanje 138
muslimanskih zvaninika. Zovki zakljuuje kako dosada-
nji odgovoii kianskih znanstvenih institucija i poglavaia
pokazuju da kiani iazliitih denominacija ozbiljno shva-
aju ovu inicijativu. Ovo je piogiam za suiadnju na dug iok
i ope dobio.
Ista studija objavljena je pivotno u splitskom asopisu Crkva
u svijetu bi. 3, god. 44, u iujnu 2009., a potom i u Religijskim
pogledima. asopis za pitanja religije i ljudskih prava., koje
izdaje Meuieligijsko vijee u Bosni i Heicegovini, u listo-
padu 2009.
Zn;toxtn nt;t no :vmn susuv:n
s:uovn:n :vooo)n u Snun)vvu
U oiganizaciji Meuieligijskog vijea u Bosni i Heicegovini
u Saiajevu, u piostoiijama Jeviejske zajednice od 11. do 13.
studenog 2009., odian je susiet studenata teolokih fakul-
teta iz BiH
21
posveen temi Zajednika iije za nas i vas
21 Piojekt Susieti mladih teologa odiava se ve pet godina. Oiganiziia
ga Meuieligijsko vijee u Bosni i Heicegovini uz podiku njemake fon-
poticaj meuieligijskoj suiadnji u BiH. Piigodom tog su-
sieta, tiidesetak studenata iazliitih teologija u BiH imali su
piiliku upoznati sadiaj dokumenta Zajednika rije i iaz-
mijeniti miljenja o spomenutoj inicijativi, za koju mnogi od
njih do tada uope nisu znali. Piofesoii, piedstavnici iazli-
itih tiadicija, dali su svoj osvit na dokument, piibliavajui
inicijativu studentima. Pivog dana susieta ispied Jeviejske
zajednice izlaganje je o spomenutoj temi imao Eli Taubei.
Potom je di. Mato Zovki iznio analizu i sadiaj dokumenta
Zajednika rije te se osvinuo na ieakciju katolika i piote-
stanata. Na kiaju pivog dana mi. Ahmet Alibai, piofesoi
na Fakultetu islamskih nauka odiao je piedavanje o me-
uieligijskom dijalogu iz islamske peispektive. Ispied Sip-
ske piavoslavne cikve di. Daiko Tanaskovi, oiijentalist iz
Beogiada, odiao je piedavanje o odjeku Zajednike rijei
u poslanicama piavoslavnih patiijaiha. Studenti iazliitih
fakulteta (Samii Zilki, Davoi Ainaut i fia Maiijan Oio-
li) su takoei odiali piedavanje svojim kolegama o spo-
menutoj inicijativi.
22
Zanimljiva je bila ieakcija studenata na
Zajedniku rije u vidu konstatacije da zajednika iije ne
moia biti samo inicijativa 138 muslimanskih teologa, odno-
sno ideje koje oni zastupaju. Piema iijeima studenata Za-
jednika rije jest i moe biti svako zajedniko djelovanje
piipadnika monoteistikih tiadicija u cilju izgiadnje boljeg
bosanskoheicegovakog diutva, bez obziia odnosilo se to
na socijalna, ekoloka, politika, vjeiska ili bilo koja diuga
pitanja.
23
Iako iziavno njima nije bila upuena, na Zajedniku rije su
odgovoiili i idovski poglavaii i teolozi. Ipak, vjeiojatno iz
ve navedenog iazloga pieuivanja idova, meni su bila
dostupna svega tii odgovoia idovskih teologa i poglavaia,
koji uglavnom ieagiiaju pozitivno, iziaavajui zadovoljstvo
pokietanjem jedne ovakve inicijative.
24
Dok su piotestan-
dacije Koniad Adenauei. Do sada je oiganiziiano 15 susieta na kojima je
piisustvovalo pieko stotinu studenata teologije: sa Fakulteta islamskih na-
uka, Bogoslovnog fakulteta Sv. Vasilija Ostiokog iz Foe, Katolikog bo-
goslovnog fakulteta i Fianjevake teologije. Susieti se oiganiziiaju s ciljem
boljeg meusobnog upoznavanja studenata iazliitih teologija, izgiadnje
povjeienja meu njima, poticanja na znanstveno istiaivanje jednih o diu-
gima itd. Piigodom tih susieta studenti obiu sva etiii spomenuta fakul-
teta, upoznaju se s oiganizacijom i nainom studija. U skladu s moguno-
stima jedanput ili dva puta godinje oiganiziiaju se i tematski iaznovisni
seminaii, za koje su zainteiesiiani studenti teolokih fakulteta.
22 Vijest od ovom susietu moe se nai na slubenoj stianici Meuieligij-
skog vijea, www.miv.ba (15. 1. 2010.), te u Katolikom tjedniku bi. 46, od
22. studenog 2009., sti. 4.
23 Suautoiica ovog lanka, kao djelatnica Meuieligijskog vijea, bila je
ujedno i oiganizatoiica spomenutog seminaia.
24 Pivi je odgovoi uslijedio ve 11. listopada 2007., odmah po objavljivanju
otvoienog pisma, kao pozitivna ieakcija Tiee Faiths Foiuma, u ime kojih
je odgovoi poslao Sigmund Steinbeig. Diugi odgovoi je poslao piofesoi
idovskih studija na Sveuilitu u Viiginiji, Petei Ochs, ponudio je neto
dulji osvit na inicijativu Zajednika rije, napominjujui, piije svega, kako
je jedna ovakva inicijativa od velikog znaaja za idove i idovstvo: Zajed-
nika rije dola je kao dai svima, takoei i onima koji piakticiiaju idov-
stvo. I tiei odgovoi zbio se piigodom susieta glavnih iziaelskih iabina,
Shloma Amaia i Yonaha Metzgeia, i canteibuiyjskog nadbiskupa Rowana
Williamsa, 31. listopada 2007. u Jeiuzalemu, sudionici su se osvinuli i na
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zz
stski i piavoslavni biskupi i teolozi ponudili biojne studijske
ieakcije koje je teko ovdje sve nabiojati.
25

Zn)un
Iza medijskih konstiuktoia bosanskoheicegovake zbilje,
pioizvoaa tiostiukog simulakiuma bh. beznaa, na ijim
pioizvodima nae svakodnevice moete pioitati made in
USA, Days aftei Dayton, stoje njihovi politiki gospodaii,
paititokiatsko-maokiatske falange, cvijet tuzemne kaki-
stokiacije, bespiizoina elita vladavine najgoiih, blaeni u
kaljui naci-tiibalizma, cosanostiinske beskiupuloznosti i
neutaive tajkunske pohlepe. U njihovu su odabianu diu-
tvu i piipadnici skiajnje desnih, ultiakonzeivativnih skupina
iz svih ovdanjih cikvenih iliti vjeiskih oiganizacija.
Stoga su, naiavno, duhovno nadahnute, neveselom plane-
tainom zbiljom duboko osvijetene i hlepnjom za opeo-
vjeanskim dobiom visto utemeljene inicijative poput Za-
jednike rijei, pist u oko ovdanjem naizgled ovjekolikom,
kakistokiatskom bestijaiiju, njima uputiti Zajedniku rije
znai zapiavo oskvinuti je i baciti biseije pied svinje.
Unato svim piividima demokiatizacije, piiimbama gia-
anskih piava, civilnog i otvoienog diutva, nevoljka i mu-
cava svladavanja abecedaiija, uz taktiianje tapom i mikvom
EU, u apama i eljustima spomenute kakistokiacije i dalje
su policija, vojska, sudstvo, izobiazba, gospodaistvo, zdiav-
stvo i mediji. Intelektualna bh. elita, ponovimo, ne posjeduje
dostatnu, kiitinu masu, ba kao niti aica neovisnih i pi-
smenih novinaia, koji sizifovski odbijaju biti piipuzi, kuni
mezimci i udvoiice goie opisane majokiacije. Napola slje-
paiski, napola nezainteiesiiano, Sjedinjene Diave i Euiop-
ska unija neumoljivo die BiH piikovanu na Piokiustovu
postelju kobnoga Daytonskog spoiazuma, peiveitiiani je to
instiumentaiij koji micvaii BiH u hiopcu, odiavajui je na
iubu ivota- tonije, ne posve, nego tek kliniki- mitvu!
Na politikoj iazini pak, kad, kakva-takva, opoiba i odnese
pobjedu, miiie to na onu Piiovu, najzad, kioz minula deset-
ljea kakistokiatske falange bijahu onoliko jake koliko su im
to slabosti i jalovosti gospode opoibenjaka doputale.
to nam onda pieostaje? Uspikos svemu, nuna i neop-
hodna dekonstiukcija medijskih konstiuktoia zbilje i njiho-
vih simulakiuma beznadne tmine najpiije, snagom i do-
sljednou ozbiljene zajednike rijei, piomicanjem smisla i
nezaobilaznih aigumenata iazboia usied obesmiljene sva-
kodnevice, putom dugog maia kioz institucije.
tada novonastalu inicijativu Zajednika rije. Glavni iabini Jeiuzalema ne
spominju iskljuenost idova u kiansko-muslimanskoj komunikaciji,
ali naglaavaju vanost citiianja svetih idovskih tekstova na izvoiniku:
U Zajednikoj rijei, inicijativi upuenoj kianskim cikvama, piimjetno
je potivanje idovskih tekstova u diiektnom citiianju Knjige ponovljenog
zakona, te je vidljiva nadahnutost kuianskog nauavanja o ljubavi piema
Bogu i blinjemu (tim tekstovima).
25 Za detaljan uvid u kianske ieakcije pogledati Christian responses na
www.acommonwoid.com.
Takvo to potiebuje koijenitu etiko-moialnu pieobiazbu,
i ovdje nije posiijedi ispiazna fiazeologija teoietiaiskog
moializiianja niti suludo, puiitansko zazivanje kakva natia-
njakoga, konzeivativno-dogmatinog totalitainog pieod-
gajanja spomou izama i batinake pedagogije udoiedne
policije.
Ono zloudno, bolesno i opasno u BiH legaliziiano ulazi i
vlada usied djejih vitia, u ialjama te nemani su sva sela,
opine, upanije, giadovi, entiteti, diava, pojedinci, naiodi
istina, sumnjive konstitutivnosti, ali bjelodano nakaiadne
iskonstruiranosti.
No, hoe li polupismeni, posluniki i paupeiiziiani kon-
zumenti, itatelji-gledatelji-sluatelji, ve vieput pomnjivo
opisane konstiukcije medijske zbilje, uistinu i dalje konzu-
miiati ponuene delicije iz jelovnika tioglavog bh. simula-
kiuma? Tko zna nee li otijenjenje doi piosvjetljenjem
kioz duboke spoznaje piaznih tibuha, nee li ievolucija kiu-
leih eludaca, usied jada i bijede posljednje euiopske ubo-
nice, iazobliiti lane, viitualne medijske konstiukte? Zai
e doista ovdanji nesietnici, vitalno nacionalno zatieni,
tipei i dalje, ekati 2040. ili, izvjesniju, 2100. za ulazak BiH
u Euiopsku uniju?
U meuviemenu, ne ekajui Godota ili boansku inteiven-
ciju izvana, mi moemo odgojiti nove naiataje: od djejega
vitia do fakulteta. Nauiti ih da istina nije nikakvo utvaino
ili vilinski nedohvatno otajstvo koje izmie svim eznuima,
domiljajima, slutnjama i zamislima lozojskim, znanstve-
nim, teolokim. Pouiti ih, takoei, da istina denitivno nije
ono to im seiviiaju u duhovnim piopovijedima to vo-
njaju infeinalno, nije u militantnim udbenicima koji pod-
sjeaju na piiiunike za budue uspjene teioiiste i ubojice,
niti je u militaiistiko-maitiiomanskim povjesnicama, u
biatoubilakim giamatikama i piavopisima. Takoei, nema
niti tiaga toj famoznoj istini u iatnohukakim kvazilekti-
iama i kivoedno-homicidnim naim, vitalno nacionalno
zainteresiranim, novinama, radijskim i tv postajama in-
stiumentaiijem za konstiukcije, viitualne zbilje te pokiiem
za nancijske tiansakcije u obliku pianja, vilo zbiljskoga, pi-
ljavog novca.
Uza sve navedeno, piestanemo li ih uiti latentno ili otvoieno
agiesivnoj kompetitivnosti, koja se ovdje ne pietvaia samo
u tiinu utakmicu i kaiijeiistiko napiedovanje, dapae u
nas je ta kompetitivnost kivohlepno etnika, konfesionalna,
plemenska, jezina, mumiciiano tiadicionalna i sablasno
povijesna, piestanemo li s takovim poukama i podukama,
bit e nade i budunosti, bez idealistikih tlapnji i piojekcija,
bez infantilistike ovisnosti o skibi Euiope, Ameiike.
Budemo li, naime, uili nae nove naiataje djelatnom, sa-
mosvjesnom ivljenju zajednike rijei kao jedinoga svjeto-
nazora dostojna ovjeka; da se ivi s drugim, a ne pored dru-
gog, da se ivi za drugog a ne protiv njega, da je drugi uvjet
nae slobode i neusporediva potvrda vrijednosti naega ja,
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. z
da je okrenutost drugom odabir ivota, smisla, nade i bu-
dunosti, da je drugi nezamjenjivi svjedok istine vrijednosti
naeg postojanja, da je iskljuenje ili unitenje drugog, u ko-
nanici, ponitenje vlastitosti, potonue naeg ja u nitavilo i
lutanje u ieznue, kroz pustinje napuene dinama pijeska
samoe, mrnje i zla.
Uenje miljenja, ivljenja, injenja zajednike iijei u naj-
dubljem njezinu znaenju, u punini ovostianoj i vihunaiav-
noj, jest uenje postojanja i stvaianja u empatiji, u suosje-
anju, uivljavanju i pioivljavanju ivotne diame diugoga,
samilosti koja nije pokioviteljsko saaljenje, empatija jest
duhovna, duevna i umna otvoienost spiam i za diugoga,
bezuvjetna je i bezinteiesna, uklanja izvanjske zapieke, pie-
diasude, stiahove, neznanja, obiambene mehanizme isklju-
ivosti, ksenofobije, nasilja. Empatija nije neko nepojamno,
nadljudsko znanje i mistino umijee kojemu moemo tek
zalud, mjeseaiski teiti: dapae, ona je najljudskija bit, naj-
ovjenija, neiscipna esencija, neunitiva kao na DNK. U
ovomu viemenu ultimativnog zla i planetaine tmine nasilja
i smiti, ivljenje empatijskoga obrasca, gledano iz sumoinih
kutova pesimista i cinika, zvui kao nesuvislo buncanje ka-
kva newageiskoga, kvazimistinog slaboumnika.
Ali, etiko-moialna pieobiazba, utemeljena na zbiljskom, a
ne tek patetino-papiinatom, teoietskom obiascu, nema al-
teinativu na dulje staze, podjednako za kaotini mikiokoz-
mos Bosne i Heicegovine te, takoei, cijeli planet koji zapo-
mae i jaue u paklenskom kaosu. Upiavo tako, alteinative
nema na dulje staze, diugo je, meutim, pitanje koliko nam
je viemena uope pieostalo? Koliko, doista, bez diamatina
iziicanja mianih pioioanstava i zagicnutih jeiemijada:
zbog obzoia odavna zastitog tminom, poiadi koje vie ni-
smo u stanju iazluiti sutone od piaskozoija.
Boznn IvvII Kn:nvn (Svirvo, 1,8o.) oiviorivi
ir :oiiu :roiooiiu Vvnnossoi :oiioi
:roiooiii u Svirvu. Poizic ir rois:vsoo
s:uoii Rriioiisr s:uoiir vvi Cr:vu z i:rvois-
civiivr s:uoiir Uivrvzi:r: u Svirvu. Diri:-
ic ir Mruvriioiisoo viir BiH u Svirvu.
KuIs:I)n IvvII, vuniicis: i rsriis:, :vru:o zvo-
sir o oviv Frorvioi :rirviziii, zvvsio
Jrzi i iiZrvos: iuZosivrsin voo.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z(
Drutvena konstrukcija
ratnoga zloina
Ivan Markei
Uvoo
Naa svakodnevna diutvena zbilja u mnogim je segmen-
tima obiljeena govoiom o iatnom zloinu i, slijedom toga,
o iatnim zloincima, meunaiodnom sudu u Den Haagu
kao i domaim sudovima koji se bave poinjenjima i poi-
niteljima iatnih zloina kako u Bosni i Heicegovini tako i
diugim zemljama bive jugoslavenske diave. Ve sam se i
sam bavio ovom temom u nekoliko svojih ianijih tekstova.
Nisam, stoga, mogao ne odazvati se pozivu uiednika gosp.
Alena Kiistia i ne dati kiatki osvit o temi iatnih zloina,
posebno nakon to su bianske policijske ophodnje teme-
ljem meunaiodne tjeialice uhitile hivatskoga bianitelja Ti-
homiia Puidu osumnjienog za poinjenje iatnoga zloina
piotiv nemonih i ianjenih osoba i piopiatile u zeniki ek-
stiadicijski zatvoi, odakle je Puida 2. veljae 2011. iziuen
sibijanskim piavosudnim oiganima.
Upiavo temeljem toga sluaja, ali i temeljem pozitivnih
injenica iz dosadanjega tijeka ljudske povijesti, potiebno
je zapitati se i nai zadovoljavajue odgovoie (ako ih uope
ima) o tome 1) to je to iatni zloin i kako on nastaje, te 2)
tko ima piavo i mo neko ljudsko djelovanje (namjeiavano ili
poinjeno) pioglasiti zloinom, odnosno iatnim zloinom?
Tiagajui za odgovoiom na ta pitanja, u ovome iadu pola-
zim sa stajalita da iatni zloin postoji samo u odnosu piema
diutvenim noimama koje su kao takve vezane za neko
odieeno mjesto, viijeme, diutvo ili situacije. Ako bismo
ga temeljem navedenog odieenja eljeli deniiati, onda
iatni zloin per denitionem kao ni neko diugo devijantno
ponaanje a priori ne postoji. To dalje znai da je iatni zloin
kao oblik devijantnoga ponaanja samo svojstvo koje se pii-
daje nekome odieenom obliku ponaanja na temelju pii-
hvaene noimativne suglasnosti o tome to je dobio, a to
loe (Sack-Lindenbeig, 2011:172).
Pievedeno na podiuje iatnoga zloina moe se iei da je
netko itva iatnoga zloina samo ako je njezino smaknue
u domeni odluke da se upiavo takvo zlodjelo oznauje kako
iatni zloin. Stoga moja osnovna teza glasi: postojanje iat-
noga zloina zavisi od moi pojedinaca ili diutvenih giupa
da u nekome odieenom mjestu i u odieenome viemen-
skom i povijesnom kontekstu donesu i diugima nametnu
odluku da se neko uinjeno djelo moe i tieba deniiati, od-
nosno da se tieba pioglasiti zlim djelom, zloinom, odnosno
iatnim (zlo)djelom, iatnim zloinom, ili pak, da se isto to
djelo pioglasi nacionalnim junakim djelom, hiabiim juna-
tvom za koje se dobiva oiden naiodnoga heioja.
Svoju postavku o iatnome zloinu poinjenom tijekom iat-
noga sukoba na podiujima bive Jugoslavije (1991-1995)
analiziiat u pomou pet kljunih sociolokih pojmova
1
,
zbog ega e podnaslovi ovoga iada biti sljedei:
1 Ovakav nain iazmatianja svih diutvenih piocesa kioz pet kljunih
pojmova: socijalno djelovanje, kultuia, mo, socijalna stiuktuia i socijalna
integiacija naao sam u veoma viijednome i sadiajnom Udbeniku so-
ciologije (Lehibuch dei Soziologie. Campus Veilag, FiankfuitiNew Yoik,
2001) uiednika uvaenoga piofesoia Hansa Joasa, njemakoga sociologa
i socijalnog lozofa, piofesoia na sveuilitima u Eifuhitu, Beilinu, Beu,
Chicagu i di.
Autor ovim istraivanjem eli potvrditi da ratni zloinci u vlastitome narodu i
njihova zlodjela koja su poinili nad drugima predstavljaju u najveem dijelu
najvanije i najsnanije kohezijske elemente pojedinanih etnikih zajednica.
Tim se u cijelosti potvruje naslov da je ratni zloin drutveno konstruiran i kao
takav medijski posredovan
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. z
Ratni zloin kao socijalno djelovanje:
Ratni zloin kao sastavni dio pievladavajue kulture
Ratni zloin kao iziaz i piomocija moi monijih
Ratni zloin kao dio legalne i legitimne socijalne struk-
ture i
Ratni zloin kao vaan dio socijalne integracije
Osim toga, u okviiu svake od ovih navedenih toaka osvinut
u se na odnos etiiiju ieligijskih zajednica u Bosni i Heice-
govini (Rimokatolike cikve, Islamske zajednice, Sipske pia-
voslavne cikve i idovske opine) piema iatnome zloinu i
u kontekstu navedenih pet sociolokih pojmova analiziiati
jesu li one (zlo)djela lanova svojih ieligijskih zajednica osu-
ivale ili su ih sakializiiale.
2

Rn: zo no xoct;ntxo o;ttovnx;t
U deniianju socijalnog djelovanja Max Webei polazi od po-
stavke da su tim pojmom obuhvaena sva smislena ljudska
djelovanja usmjeiena piema djelovanjima diugih osoba, od-
nosno smislena ljudska djelovanja koja se usklauju piema
djelovanjima diugih ili koja se piema njima usmjeiavaju. Da-
kle, ovjek pojedinac svome djelovanju u odnosu na diugu
osobu daje odieeni smisao i temeljem toga smisla koji soci-
ologija nastoji iazumjeti i objasniti (zato se i zove razumije-
vajua sociologija) moe se ocjenjivati nakana pojedinanih
akteia. Kada pogledamo sadiaj ne samo hakih optunica
nego i konani piavoiijek nekih piavomonih hakih pie-
suda nekih od osuenih iatnih zloinkiizloinaca, onda se
sasvim jasno moe vidjeti da se poinjenje iatnoga zloina
moe i tieba iazumjeti kao socijalno djelovanje.
Naime, u svihu ostvaiivanja svoje ve ianije usvojene poli-
tike platfoime o voenju iata i zaposjedanju odieenoga
teiitoiija i njegova naseljavanja iskljuivo svojim stanov-
nitvom, politiaii su se sluili vojnim i paiavojnim foima-
cijama. U tome su oni svome djelovanju davali smisao koji
se sastojao u sljedeem: s dotinoga podiuja potiebno je
istiijebiti piipadnike diugih nacionalnosti, diugih ieligijskih
piipadnosti ili svjetonazoia. U ostvaiivanju toga smisla slu-
ili su se zastiaivanjem, nanoenjem nepodnoljivih tjele-
snih i duevnih patnji, unitavanjem i zatiianjem svakoga
spomena na ianije iazdoblje. U tom smislu iatni zloin se
ne moe uspoieivati s piiiodnim katastiofama zbog kojih
takoei stiadavaju nevini ljudi, jei u ovom diugom sluaju
ne moemo piimijeniti piavila koja u bitnome odieuju so-
cijalno djelovanje.
U zajednikoj optunici Meunaiodnoga kaznenog suda u
Den Haagu od 14. studenoga 1995. godine piotiv Radovana
2 Tema o ulozi vjeiskih zajednica u posljednjemu iatu u BiH zasluivala bi
zbog svoje vanosti ne samo (po)eljenu, nego ponajpiije piijeko potiebnu
posebnu viesveanu knjigu. Zbog opsenosti i ozbiljnosti teme kao i kiat-
koe viemena ovdje u se njome pozabaviti samo iubno, u natuknicama.
1.
2.
3.
4.
5.
Kaiadia i Ratka Mladia navodi se da su njih dvojica poi-
nili genocid, zloine piotiv ovjenosti i kienje iatnih piava
i obiaja. Navedena inkiimiiana djela oni nisu poinili nad
vanzemaljicma, nego na konkietnim ljudima. Zapiavo, oni
su svoje zloinake iadnje temeljito bili osmislili, a to se po-
kazalo u Potoaiima kada su 12. sipnja 1995. godine vojnici
Vojske Republike Sipske po nalogu Ratka Mladia izviili
izdvajanje mukaiaca Muslimana od ena i djece. Kako se
u optunici navodi, vojnici Vojske RS e 12. sipnja i neko-
liko dana kasnije pod iziavnim zapovijedanjem i kontiolom
Ratka Mladia i Radovana Kaiadia izviiti pokolj musli-
manskih mukaiaca, ena i djece.
Oni su u iazdoblju izmeu 6. sipnja 1995. i 22. sipnja 1995.
godine, ili oko toga viemena, pojedinano i u suiadnji s
diugima planiiali, poticali, naieivali ili na diugi nain po-
magali i sudjelovali u planiianju, piipiemi ili izvienju zlo-
ina genocida, zloina protiv ovjenosti i krenja ratnih
zakona i obiaja.
S diuge stiane, takvo socijalno djelovanje nalazimo i u diu-
goj izmijenjenoj optunici piotiv Jadianka Pilia i ostalih
(B. Stoji, S. Pialjak, M. Petkovi, V. oii i B. Pui) od 11.
lipnja 2008. godine
3
, kojom ih se teieti za zloine piotiv
ovjenosti, teke poviede enevskih konvencija i kienja
zakona ili obiaja iatovanja, jei su djelujui individualno
ili putem svojih poloaja i ovlatenja i u dogovoiu s diugim
lanovima udiuenoga zloinakog poduhvata, sudjelovali
u udiuenome zloinakom poduhvatu u iukovodnom tije-
kom kojega su poinjeni sljedei iatni zloini:
a) Zloin protiv ovjenosti (piogoni na politikoj, iasnoj i
vjeiskoj osnovi, ubojstva, silovanje, depoitacija, piisilno pie-
seljavanje, zatvaianje, nehumana djela u zatoenitvu, itd.),
b) Teka povreda enevskih konvencija iz 1949. godine (ho-
timino liavanje ivota, neovjeno postupanje iseksualno
zlostavljanje, piotupiavna depoitacija, piemjetanje i zato-
ivanje civilai, neovjeno postupanje u zatoenitvu, uni-
tavanje imovine iiokih iazmjeia koje nije opiavdano voj-
nom nudom, a izvedeno je piotupiavno i bezobziino),
c) Krenje zakona i obiaja ratovanja, okiutno postupanje
(uvjeti u zatoenitvu), piotupiavni iad, bezobziino iazaia-
nje giadova, naselja ili sela, ili pustoenje koje nije opiav-
dano vojnom nudom, unitavanje ili hotimino nanoenje
tete ustanovama namijenjenim ieligiji i obiazovanju, plja-
kanje javne i piivatne imovine, piotupiavni napad na civile
(Mostai)
Dakle, sve to su inili, svejedno sami ili i s diugima u okviiu
zloinakoga pothvata odnosilo se uvijek na diuge. Nji-
hovo ondanje kao i socijalno djelovanje diugih okaiakteii-
ziiano je kao iatni zloin.
3 Diuga izmijenjena optunica piotiv J. Pilia i ostalih, u: http:iiwww.icty.
oigixicasesipiliciindibcsi080611bcs.pdf, piistupljeno 10. sijenja 2011.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z6
Rn1xt ztotx no xnx1nvxt
oto vntvtnonvn;ut u:uuv
Eduaid Kale pod kulturom podiazumijeva svekoliko oi-
tovanje ivota jedne zajednice, sva dogaanja i sva njezina
kultuina oitovanja duhovna, mateiijalna i oiganizacijska
(Kale, 1992:389). U kultuii svakoga diutva tono je odie-
eno koje se djelo poinjeno piotiv diugih osoba smatia
zloinom, odnosno iatnim zloinom. U okviiu zapadnoe-
uiopske, kianske kultuie, dakle u duhovno-ieligijskom
okiuenju kojem i sami elimo piipadati, tek piije 150 go-
dina odieeno koja su to djelovanja ije neposiedno izvi-
enje ini poviedu temeljnih noimi te kultuie. Da budem
piecizniji: to se dogodilo ne tako davne 1864. godine kada
je dvanaest diava usvojilo tzv. enevsku konvenciju iadi
ublaavanja patnji u iatu nastiadalih osoba.
4
Meutim, tek
nakon zavietka Diugoga svjetskog iata donesene su vaee
odiedbe Spoiazuma koje su na snagu stupile tek 1950., a na-
dopunjene s dva dodatna piotokola 1977. godine.
Tako se u piesudi Biljani Plavi navodi da su u iaspiavi o
kazni za poinjena zlodjela izvedeni dokazi o teini kazne-
nih djela poinjenih nad Bonjacima i Hivatima i njih je Sud
iangiiao u sljedeem nizu:
Piisilno piotjeiivanje i piemjetanje stanovnitva,
Raspiostianjena ubojstva,
Unitavanje imovine i vjeiskih objekata i
Okiutno i neovjeno postupanje u zatoenikim
objektima
5
.
Da bi neko kazneno djelo moglo biti osnova za piogon pied
Meunaiodnim kaznenim sudom u Den Haagu piema
lanku 3 Statuta moiala su biti ispunjena etiii uvjeta:
6
Kienje moia piedstavljati poviedu piavila meuna-
iodnoga humanitainog piava,
To piavilo moia biti dio obiajnog piava ili, ako piipada
konvencionalnom piavu, moiaju biti ispunjeni tiaeni
uvjeti,
Kienje moia biti teko, odnosno moia piedstavljati
poviedu piavila koje titi vane viijednosti, i ta povieda
moia iezultiiati tekim posljedicama po itvu,
4 U kolovozu 1949. donesene su etiii enevske konvencije: 1) enevska
konvencija za poboljanje poloaja ianjenika i bolesnika u oiuanim sna-
gama u iatu, 12. kolovoza 1949., 2) enevska konvencija za poboljanje
poloaja ianjenika, bolesnika i biodolomaca oiuanih snaga na moiu, 12.
kolovoza 1949., 3) enevska konvencija o postupanju s iatnim zaiobljeni-
cima, 12. kolovoza 1949., 4) enevska konvencija o zatiti giaanskih lica u
viijeme iata, 12. kolovoza 1949.
5 Piesuda Biljana Plavi, u: http:iiici.icty.oigibcsifimResultSetb.aspx?e=
m2a04u55z22ufpvnnplueo2i&StaitPage=1&EndPage=10, piistupljeno 10.
sijenja 2011.
6 Piesuda Rasimu Deliu, u: http:iiici.icty.oigiLegalRefiCMSDocStoieiPu-
bliciBCSiJudgementiNotIndexableiIT-04-83iJUD193R0000274127.pdf,
piistupljeno 10. sijenja 2011.
1.
2.
3.
4.
1.
2.
3.
Kienje toga piavila moia, u skladu s obiajnim piavom
ili na osnovu konvencionalnog piava, povlaiti za so-
bom individualnu kaznenu odgovoinost poinitelja.
U oslobaajuoj piesudi geneialu Aimije BiH, Rasimu De-
liu, Sud je naznaio da on po lanu 7(3) Statuta nije kiiv i da
se oslobaa optubi po sljedeim takama Optunice:
Piema toki 1 Ubojstvo kao kienje zakona i obiaja
iatovanja po lanu 3 Statuta,
Piema toki 2 Okiutno postupanje kao kienje zakona
i obiaja iatovanja po lanu 3 Statuta, u vezi s dogaa-
jima koji su se 8. juna 1993. odigiali u Bikoima, kao i
dogaajima koji su se u iujnu 1995. odigiali u Kestenu i
bazi u Kamenici,
Piema toki 4 Okiutno postupanje kao kienje za-
kona i obiaja iatovanja po lanu 3 Statuta.
Geneial Deli osuen je na tii godine zatvoia po diugoj
toki optunice: za okiutno postupanje kao kienje zakona i
obiaja iatovanja po lanu 3 Statuta, u vezi s dogaajima koji
su se u sipnju i kolovozu 1995. godine odigiali u Livadama i
bazi u Kamenici.
Temeljem toaka 2, 3 i 4 sasvim iazvidnim postaje da hako
tuiteljstvo polazi sa stajalita da su diutvene, odnosno
naiodnosne i ieligijske zajednice, tijekom svoga postojanja
i iazvoja izgiadile vlastite sustave viijednosti ije kienje
ima uvijek teke posljedice za itvu. Ako bismo sada htjeli
pobiojati koje su to viijednosti koje su na ovim piostoiima
stvoiile naiodnosne i ieligijske zajednice, vidjeli bismo da
sve tii: bonjako-muslimanska, hivatsko-katolika i sip-
sko-piavoslavna imaju gotovo isti sustav viijednosti, dakle
svoju egzistenciju i diutveno djelovanje temelje na potiva-
nju viijednosti i nepoviedivosti ljudskoga ivota, kao i diu-
gih viijednosti koji iz toga pioizlaze: slobode, iada, piaved-
nosti, solidainosti, biaka i obitelji, intelektualne iaznolikosti,
nacionalnog i ieligijskog piipadanja, ljubavi piema diugome
i diukijemu te posebno, kad je iije o hivatskoj kultuii,
ljubavi piema majci kao simbolu opstanka i tiajnosti, u-
vaiici doma i domovine, jei je zbog stalnih iatova i stiada-
nja majka bila i ostala stoeina uvaiica doma i opstojnosti
(Kale, 1992:400). Meutim, u ovoj piigodi je potiebno kazati
da u temeljne viijednosti svake od tii spomenute naiodno-
sti spada i svijest o teiitoiijalnoj i kultuinoj ukoiijenjenosti
u Bosni i Heicegovini svakoga od tiiju naioda, o obiani tih
podiuja i u toj obiani iziaslom junatvu, hiabiosti, odva-
nosti, odlunosti.
Meutim, peta Boja zapovijed glasi Ne ubij!. lanovi svih
tiiju konfesionalnih zajednica ispovijedaju svoj negativan
stav piema ubojstvu ljudske osobe. Kako su epske naiodne
pjesme sastavni dio nae kultuine tiadicije, vidljivo je piema
njihovim sadiajima (npi. u naiodnim epskim pjesmama o
Maiku Kialjeviu, Mijatu Tomiu, Ivi Senkoviu, Aliji ei-
zelezu, itd.) da giijeh nije bilo ubiti npi. Tuiina, Vlaha, Uga-
iina, zatim u novije viijeme da nije giijeh bilo ubiti Talijana,
4.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. z;
Nijemca, Bonjaka, Hivata, Sibina. Za piavoslavce, ali i za
katolike i muslimane, sve to ubijanje bilo je Bogu ugodno
djelo. Znailo je ono uvijek pobjedu nad kivnim nepiijate-
ljem, to je opet omoguivalo iienje vjeie islamske, hiian-
ske ili kianske, odnosno iienje biatstva i jedinstva. To i ne
udi kada se zna da pobjednici uvijek piu povijest i odie-
uju to je bilo junatvo, a to kazneno djelo, iatni zloin.
Potiebno je pogledati npi. hollywoodske lmove o A. Hi-
tleiu i njegovoj vojsci i saveznicima kao i sovjetske lmove o
V. I. Lenjinu i J. V. Staljinu ili jugoslavenske o J.B. Titu i nje-
govim paitizanima, zatim lmove o nacionalnim boicima za
slobodu kao npi. o Che Guevaii i diugima, da bi se uvidjelo
da stiadavanje diugih, pobijeenih, nije uope vano. Ono
je sastavni dio piocesa stjecanja pobjede nad piotivnikom.
Meutim, ako bi se svim tiima naiodnosnim i ieligijskim
skupinama u Bosni i Heicegovini postavilo pitanje bi li bilo
doputeno ubiti etnika, ustau, baliju, odgovoii bi zacijelo
bili veoma zanimljivi i iaznovisni. Osim onih koji bi bianili
piavo na ivot, veliki bioj bio bi onih koji bi smatiali da nije
giijeh ubiti npi. etnika i baliju, odnosno ustau i baliju, od-
nosno etnika i ustau. Naalost, jo uvijek u naim diutve-
nim okolnostima teko bi bilo i zamisliti neke diuge i diuk-
ije odgovoie.
No, postavlja se pitanje: ako su sve tii naiodnosne skupine
imale i ako imaju gotovo identian viijednosni sustav, kako
se onda moglo dogoditi ono to se dogodilo, kako su se mogli
dogoditi toliko stiani iatni zloini? Odgovoi je piilino ja-
san, ali nimalo ugodan za uho: u svim tim sluajevima poi-
nitelji iatnih zloina bili su uvjeieni u nacionalnu i, posebice,
u ieligijsku legitimaciju, ieligijsko opiavdanje i sakializaciju
ne samo iata kao nastavka politike diugim siedstvima, nego
i njihovih zloina, jei su bili uvjeieni, odnosno jei su ih naci-
onalni voe i vojni zapovjednici uvjeiili da to to ine i nije
zloin nego iodoljubno djelo u ime viih nadnaiavnih nacio-
nalnih i svetih ieligijskih viijednosti.
Potiebno je, stoga, u ovome konkietnom sluaju poinjenih
iatnih zloina tijekom posljednjega iata u BiH (1991-95) ka-
zati da je kultuia piavednoga ubijanja usaena duboko u
nama i da poiva jednim dijelom i na ieligijskoj doktiini o
piavednome iatu (bellum iustum). A kako je do nje dolo,
na veoma plauzibilan nain opisuje Jakov Juki, alias eljko
Maidei, u mnogim svojim lancima i knjigama.
Obiaujui Maideievo tumaenje odnosa ieligije i iata,
odnosno odnosa ieligijskih zajednica piema nasilju i zloi-
nima poinjenima u iatu, u svome lanku Jesu li ieligija i
iat dvije odvojene Diutvene zbiljnosti? (Maikei, 2008)
istaknuo sam njegovo miljenje da su u pivim poetcima
kianstva cikveni uitelji smatiali iat posljedicom ovje-
kovoga osobnog giijeha i zla koje iz njega pioizlazi, ali su
nakon izvjesnoga viemena poeli iatu davati teoloku po-
diku. U tom smislu Maidei je naveo uenja sv. Bazilija
Velikog (koji u odieenim uvjetima doputa kianima ia-
tovanje i ubijanje piotivnika), zatim sv. Atanazija Velikog
(za kojeg je zakonito i veoma pohvalno ubiti nepiijatelja u
iatu), sv. Ambiozije (koji poinje stvaiati piavne postavke o
opiavdanosti iata hvalei piitom vojniki sukob kao i iatne
pohode), te posebno uenje sv. Augustina koji je iaziadio
teoiiju piavednoga iata bellum iustum. Razlozi koje je
naveo sv. Augustin, a koji zapiavo opiavdavaju sudjelovanje
kiana u iatu ostat e u najveem dijelu vaiti sve do danas
u Katolikoj, Anglikanskoj i Luteianskoj cikvi.
Ovdje je potiebno istaknuti da su se i ti minimalni iazlozi za
voenje iata mijenjali tijekom povijesti, uvijek onda kada je,
baiem kad se kianstva tie, tiebalo opiavdati nepiavedne
iatne pohode i osvajanja koji su voeni u ime kianstva. Sve
to dovest e mnoge do zakljuka da e se kianstvo pietvo-
iiti u ieligiju koja e se odiei zapovijedi ljubavi, a postati
ieligija koja e u ime evanelja voditi kivave, osvajake ia-
tove ime e kiani poeti shvaati iat kao jednu od naj-
piimjeienijih oblika izviavanja svoje kianske dunosti
piotjeiati, ubiti, zatiti nepiijatelja. U tom je svjetlu potiebno
gledati kiansku sakializaciju iata. Iako bismo se mogli slo-
iti s tvidnjom nekih teoietiaia i teologa da je spajanje dviju
iijei sveti i iat ne samo nepiimjeieno, nego je to sveto-
gie i moialno monstiuozni in (Maidei, 1993:42).
Maidei potom navodi injenicu voenja kiiaiskih iatova,
ali i piogona idovskih zajednica, zatim iatove piotiv Indosa
u Latinskoj Ameiici te meusobne kianske (konfesio-
nalne) iatove piotestanata i katolika, diuge iatove kiana
piotiv pogana i Mongola na podiuju Baltika, zatim unu-
tai samoga kianstva piotiv heietika, vjetica, husita, albi-
genza i diugih nevjeinika i kianskih nepiijatelja.
Maidei takoei naznauje da u tiaganju za ieligijskim
opiavdavanjem iata, odnosno u tiaganju za iatovima koje su
vodile ieligije, ne tieba zaobii ni najmlau objavljenu svjet-
sku ieligiju islam u kojoj se piema Maideievom shvaa-
nju spajaju mnoge iatnike tiadicije iz idovstva i kianstva
pa tako iz ianijeg idovstva dolazi bojovno iaspoloenje i
obiedno odieenje, a i kasnijeg kianstva ideologija nasil-
nog piozelitizma (Maidei, 1993:43).
Ako bismo eljeli deniiati sam pojam dihada, onda je po-
tiebno naznaiti da on u svome temeljnom odieenju pied-
stavlja sveukupno ovjekovo duhovno i mateiijalno nasto-
janje u nasljedovanju i u piaktinoj piovedbi Allahovih na-
putaka iz Kuiana. Uz to, taj pojam upotiebljavat e se kao
inaica za sveti iat, jei u ieligijskom smislu dihad znai
obvezu vjeinika muslimana da svugdje uvedu vladavinu
Allahovih zakona (Maikei, 2008:200). Taj e se pojam od
tzv. mekanskog dihada (koji se odnosio na duhovnu stianu
ovjekove piivienosti Allahovim zahtjevima) pietvoiiti ne-
posiedno nakon utemeljivanja islama kao ieligije u iatnu
obvezu svakoga muslimana dihada kao obveze svakoga
muslimana da sudjeluje u svetome iatu piotiv nepiijatelja
islama.
U navedenom lanku Maidei apostioia i nekoliko ajeta
iz Kuiana, posebno onih iz medinskoga iazdoblja, iz kojih je
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z8
iazvidno da pojam dihad ne podiazumijeva samo unutai-
nju boibu svakoga vjeinika sa samim sobom niti boibu pio-
tiv loih piipadnika vlastite ieligije, nego dihad znai boibu
za (pio)iienje islama, a to podiazumijeva boibu piotiv ne-
vjeinika i dvolinjaka piema kojima muslimanski vjeinici u
toj boibi tiebaju biti giubi (Maidei, 1993:45).
Ovdje bih elio naglasiti da ni islamska kao ni kianska teo-
logija nije zaostajala u opiavdavanju iatnih pohoda. U okviiu
te teologije stvoien je pojam Dar al-Islam (Kua islama) koji
znai da je to podiuje u kojem je ovozemaljska vlast us-
postavljena na kuianskim odiednicama (na eiijatskom za-
konu) te Dar al-harb (Kua iata), to znai da podiuje u
kojem jo uvijek vladaju neki diugi, dakle neislamski zakoni,
pa je u tome smislu iadi ispunjavanja Boje (Allahove) vo-
lje potiebno voditi svete iatove i postojeu kuu ne-islama
(Dar al-harb) pietvaiati iatnikim i vojnikim osvajanjima
u kuu islama.
Bilo bi, naiavno, sasvim nepiimjeieno i povijesno neuteme-
ljeno kazati da su se svi procesi islamizacije odvijali ognjem
i maem, kao to se to eli sugeiiiati, posebno ukoliko je po-
tiebno povesti kakvu otiiju polemiku piotiv muslimana,
kao to se takoei ni svi procesi kristijanizacije nisu odvijali
kioz iatove, iatna iazaianja i ubijanja nevinih i nemonih.
Iako miioljubive, svim tiima abiahamovskim ieligijama
(islamu, judaizmu i kianstvu) stiuktuialno su imanentni
nasilje i fundamentalizam. Potiebno je, stoga, sasvim jasno
iei da se nisu samo u dalekoj povijesti vodili iatovi koji su
bili opskibljeni ieligijskom legitimacijom. Upiavo su se ie-
ligijskim opiavdavanjem okupacije Iiaka u iatu (2003-2010)
koiistili Ameiikanci. Smatiajui sebe izabianim naiodom
Bojim njihova bi zadaa piema toj zamisli bila - u ime
Boga (kianskoga, naiavno) donositi demokiaciju u sve di-
jelove svijeta, a time i u Iiak. Geoig Bush (mlai) diao je
da se kao piedsjednik SDA-a nalazi u ulozi Bojega namje-
snika i da u toj ulozi tieba ispunjavati ve dobio piipiemljeni
Boji plan, a to je u ovom sluaju znailo, izviiti okupaciju
Iiaka. Bila je to, moglo bi se iei, ieligijska posljedica ta-
koei u ime ieligije islama dvije godine ianije izvienoga
teioiistikog napada na newyoiki Woild Tiade Centei, 11.
iujna 2001. godine. Uz malu napomenu, da je tim danom na
Zapadu piekinuta tzv. pobona bezbonost, kako je A. Holl
nazvao posljedice toliko piomoviianoga i hvaljenog piocesa
sekulaiizacije.
Meutim, ovdje bih elio iznova iei da su piipadnici svih
tiiju ieligija, svjesni snage ieligioznog i pioeti vjeiom u
Sveto i Nadnaiavno pokienuli u novije viijeme snane mi-
iovne pokiete, nastojei time pokazati da je svaka od tih
tiiju ieligija miiotvoina ieligija, da poiva na miiu i da je u
stanju dopiinijeti uspostavi miia, to se posebno pokazalo
tijekom velikosipske agiesije (Maikei, 2008:200).
Rn: zo no zunz
vuomoc)n mot mo)n
Unato injenici da je iat jedna od najveih katastiofa koja
moe zadesiti ljudsku populaciju, on je i jedna od najvjei-
nijih piatiteljica ljudske povijesti, zapiavo povijest ljudskih
civilizacija, ak i u daivinistikome smislu, jest povijest iata
i iatovanja. Onaj koji je bio jai, njega povijest spominje. Po-
bijeeni su tek svjedoanstvo snage i moi pobjednika. Sli-
jedno tome moglo bi se piihvatiti tezu Gntheia Kehieia,
njemakoga sociologa ieligije, da izmeu (monoteistike)
ieligije i iata nema nikakva piotuijeja, odnosno, izvedeno
iz toga stava da je iat, zapiavo, nemogue voditi bez ieli-
gije i njezine legitimacije (Kehiei, 1988: 91), ili kazano jo
pieciznije da pojam ieligija znai, odnosno da jest iat! (A.
Holl).
Piomatiamo li samo povijesni tijek nastanka pojma iatni
zloin, vidjet emo da su pobjednici odieivali to bi to bio
i to bi tiebao biti iatni zloin. To se posebno pokazalo na-
kon zavietka Diugoga svjetskog iata, ali i nakon iatova na
podiuju bive Jugoslavije, i u Ruandi. Kada bi sva zlodjela
koja se u kultuii izgiaenoj na kianskome nauku smatiaju
iatnim zloinima piimjenjivali i na ostale sukobe u svijetu
danas posebno -, tada bismo imali suenja i za iatne zlo-
ine tijekom tiajanja iata u Iiaku, zatim u iatovima izmeu
Iziaelaca i Palestinaca, ili pak u iatu u Afganistanu ili ne-
davno piigodom iuskoga vojnog upada u Giuziju. Osim u
zemljama bive Jugoslavije ili u Ruandi, nigdje vie nema iat-
nih zloina za koje bi bilo potiebno oiganiziiati tzv. ad hoc
meunaiodna suenja. Ameiikanci e ii ak dotle da e od
zemalja lanica NATO-saveza, kao npi. od Republike Hivat-
ske, tiaiti iziijekom odluku da, kad je iije o iatnim zloi-
nima, da u njima (u Hivatskoj, na piimjei) za ameiike voj-
nike, svejedno koje i kakve zloine i masakie poinili, nee
viijediti odiedbe Tuiteljstva u Haagu, jei su oni, Sjedinjene
Ameiike Diave, zemlja s najviim stupnjem demokiacije i
oni e znati kako izii na kiaj s poiniteljima iatnih zloina.
Za ista zloinaka domoljubna djela, za koje hivatski, sip-
ski ili bonjaki vojnici, iatni zapovjednici i politiaii ve
godinama sjede u hakome zatvoiu ekajui sudski piavo-
iijek, dotle ameiiki, engleski, fiancuski, kanadski, iziaelski,
palestinski ili iuski vojni zapovjednici i vojnici za ista takva
iz domoljublja uinjena zloinaka djela miino spavaju i
dobivaju oidene, kao nedavno i nizozemski vojnici koji su
svojim neinjenjem u UN-ovoj zatienoj zoni Siebienici
omoguili Ratku Mladiu da sa svojim postiojbama izvii
najvei genocid u poslijeiatnoj euiopskoj povijesti. I, da stvai
bude jo, goia: onaj tko je omoguio zloin, on nije kiiv, on
dobiva oiden. Na njih se ne odnosi postojea meunaiodna
odiedba o tome to jest, a to nije iatni zloin. Oni sve to
uine, ine iz iodoljubnih i civilizacijskih iazloga. A mogu to
sebi piiutiti, jei su u stanju, jei imaju mo donijeti odluku
piema kojoj se diugi, a ne oni, moiaju ponaati.
Iz navedenih piimjeia vidljivo je da mo Velikih i Jaih dik-
tiia deniciju iatnoga zloina. to u daljnjoj iaziadbi znai:
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. z
mi smo ti koji posjedujemo demokiatske steevine i koji
znamo to je dobio, a to zlo, i koji temeljem toga znanja
odieujemo to jest, a to nije iatni zloin, te tko ga i u kojoj
zemlji moe ili ne moe poiniti. Tako su pobjednici nakon
I. svjetskoga iata, tonije: nakon potpisivanja Veisailleskog
ugovoia, za poinjenje zlodjela kaznile diavu Njemaku,
jei su do tada samo diave mogle voditi iatove, ali su tako-
ei nakon II. svjetskog iata, u Ninbeikom piocesu, ka-
znili pojedince za iatne zloine, iako su ti pojedinci bili dio
sustava diava koje su pokienule iat.
Meutim, nitko od lanica meunaiodne zajednice, niti bilo
tko od njezinih zapovjednika ili politiaia nije kanjen nakon
II. svjetskog iata za npi. ameiiko bacanje atomske bome na
Hiioimu ili Nagasaki u kojem su stiadali iskljuivo civili,
nitko nije kanjen za sovjetsko i savezniko iazaianje Nje-
make i ubijanje njezinih civila kiajem iata. Nije kazneno
gonjeno ni ne tako davno savezniko bombaidiianje Sibije i
time izazvano ubijanje njezinih civila, ili iziaelsko bombai-
diianje civilnih palestinskih naselja, dok je istodobno za zlo-
djela na podiujima bive jugoslavenske diave kao i za zlo-
djela u Ruandi utemeljen jedinstveni ad hoc Meunaiodni
kazneni sud u Den Haagu. Ustanovila ga je meunaiodna
zajednica da bi discipliniiala nejake i u meunaiodnim
odnosima slabe sudionice iata.
Ako se poe od ve usvojene denicije da su iatni zloini
ona socijalna djelovanja, odnosno djela koja su kanjiva
piema meunaiodnome kaznenom piavu i koja su ve de-
setljeima, ako ne pak i stoljeima, dio i siedstvo meuna-
iodnih stiemljenja za odiavanje i zatitu globalnoga miia
i meunaiodne siguinosti (Kuhne, 2007:91), tada se sa si-
guinou moe kazati da je iatni zloin uvijek bio piijestup
piotiv humanitainoga piava. Jochen Kick navodi da do
kiaja 19. stoljea nije bilo samostalnoga iazvoja, odnosno
autonomnoga segmenta meunaiodnoga kaznenog piava,
a time takoei ni segmenta koji bi se odnosio na iatne zlo-
ine (Kick, 2009:7-9). A nije ga ni moglo biti, jei piema
tadanjim zakonskim odiedbama naiavna osoba nije imala
nikakva piava, to se oitovalo u tome da samo diave, a ne
pojedinani akteii mogli napiaviti piijestupe piotiv usvo-
jenih noimi. Nauk o piavednome iatu (bellum iustum),
koji se dovodi u svezu sa sv. Augustinom (354-430) i koji je
utemeljio Hugo Giotius (1538-1645) zaviio je u okviiima
obiajnoga piava piiznatom piogonu gusaia na moiu, ali je
potpuno naputen u 19. stoljeu. Kao pivi koiak u osiguia-
vanju piavne pozicije civilnoga puanstva moe se navesti
utemeljivanje Meunaiodnoga civenog kiia i s time pove-
zane enevske konvencije o Civenome kiiu.
7
7 CRVENI KRI masovna humanitaina oiganizacija, ije se djelovanje te-
melji na sedam osnovnih naela: humanosti, nepiistianosti, neutialnosti,
neovisnosti, diagovoljnosti, jedinstvenosti i univeizalnosti. Ideju njegova
osnivanja dao je Heniy Dunant nakon bitke kod Solfeiina 1859., kada je na
iatitu ostalo na desetine tisua naputenih ianjenika. Naziv i meunaiodni
znak zdiavstvene slube i humanitaine oiganizacije piihvaen je na enev-
skoj konvenciji 22. VIII. 1864 (civeni kii na bijeloj podlozi). Usp. Ivan Mai-
kei, Civeni kii, u: Hivatska enciklopedija Bosne i Heicegovine (2009).
Mostai, Hivatski leksikogiafski institut Bosne i Heicegovine, sti. 485.
Kick dalje navodi da se tek poetkom 20. stoljea dogaa
kodikacija, a sve temeljem minimalne piomjene shvaanja
o tome to je to iatni zloin u odnosu na ono to se nala-
zilo unutai jo uvijek vaeega legalnoga piavila o voenju
iata, a to je zacijelo davalo peat i meunaiodnome iatnom
piavu.
Meutim, usvojene konvencije (npi. Haka zemaljska iatna
uiedba iz 1907. godine) nisu sadiavale odiedbe o dopu-
tenim i nedoputenim iepiesalijama u iatu, a kamoli da su
sadiavale odiedbe kojima bi se moglo sankcioniiati indivi-
dualnu odgovoinost pojedinaca u iatu. Tek e zavietkom I.
svjetskog iata, odnosno Veisailleskim miiovnim ugovoiom
i Leipzikim piocesima iatnih zloina biti pokuano pionai
piavne modele kojima bi bilo mogue sankcioniiati zlodjela
koja su tada poinjena u iatu. Upiavo ta potieba sankcioni-
ianja u iatu poinjenih biutalnih iatnih zloina ujedinila je
piavnike cijeloga svijeta u pionalaenju odgovoinosti koja bi
odgovaiala meunaiodnome kaznenom piavu.
Nakon za Njemaku slubenoga zavietka I. svjetskog iata,
11. studenoga 1918., zastupnici diava Alianse utemeljuju
25. sijenja 1919. godine Komisiju petnaestoiice ija je za-
daa bila ispitati iatna dogaanja i iziaditi izvjee o istoj
temi temeljem ega je tiebalo iziei kiivnju za izbijanje iata,
a to je na kiaju i uinjeno. Tada je ustanovljen katalog koji je
sadiavao popis svih za to viijeme odieenih iatnih zloina.
Rije je o etiii giupe injenica:
zloin piotiv poviede ugovoia (odnosilo se na tia-
janje iatnih sukoba kao i na opevaea piavila o
nepiijateljstvima),
zloin piotiv meunaiodnoga moiala,
povieda zakona humaniteta koja se danas moe uspo-
iediti s poviedom zakona i obiaja iata i
ostali iatni zloini (poinjeni piotivno zakonima i obi-
ajima iata.
U tome smislu moe se kazati, navodi Kick, da je Veisai-
lleski ugovoi od 28. lipnja 1919. godine pivi poznati pokuaj
kaznenoga piogona iatnih zloina, jei je piedviao izvoe-
nje pied sud njemakih iatnih zloinaca. Tim je ugovoiom
Njemaki Reich okiivljen za izbijanje Pivoga svjetskog iata,
a njemaki cai Wilhelm II. optuen za najveu poviedu obi-
ajnoga zakona kao i poviedu svetosti ugovoia. Meutim,
poto ga Nizozemska nije htjela iziuiti fiancuskim vla-
stima, cai Wilhelm II. ostao je nekanjen.
Navedenim Veisailleskim ugovoiom ondanja njemaka
vlada bila je obvezana dati sve potiebne infoimacije o zbi-
vanjima tijekom iata da bi se u cijelosti mogli iasvijetliti sve
okolnosti iatnih sukoba. Slino se dogaalo i dogaa u ovo
viijeme kada Sud u Den Haagu od diava na podiuju bive
Jugoslavije tiai svu potiebnu dokumentaciju iadi iasvjetlja-
vanja okolnosti u kojima su se dogaali iatni zloini i kako bi
se temeljem toga mogli voditi sudski piocesi.
1.
2.
3.
4.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja o
Tada je pivi put u ljudskoj povijesti u meunaiodno-pii-
znatom obliku kodiciiana osobna kaznena odgovoinost.
Naime, saveznici su omoguili da njemaki sudovi vode po-
stupke piotiv osoba osumnjienih za iatne zloine tijekom I.
svjetskoga iata. U tom smislu poznati su tzv. Leipziki pro-
cesi protiv ratnih zloina koji su tiajali izmeu 1921. i 1927.
godine. Mnoge su optunice podignute, suenja piovedena,
ali je sve piopalo zbog toga to se izieene piesude nisu iz-
viavale i to se optuenima omoguivalo da pobjegnu. A
to se moglo dogoditi jei saveznici nisu pievie insistiiali na
izviavanju piesuda.
Tek 27. sipnja 1929. donesena je enevska konvencija o me-
unarodnome ratnome pravu kojom se odieivalo da se
iatne zaiobljenike, ianjene i bolesne tieba u potpunosti za-
titi od nasilja i u ogianiavanju njihovih piava.
Na temelju Hitleiove iasne ideologije usvojene iadi pot-
punog iskljuenja idova iz njemakoga diutva i na njoj
usvojenim ninbeikim iasnim zakonima bilo je mogue
piovesti diavni genocid nad euiopskim idovima. U svihu
kanjavanja onih koji su izveli ta monstiuozna djela, uteme-
ljen je Meunaiodni vojni sud koji je bio nadlean za po-
viedu iatnih zakona ili iatnih obiaja. Njegovim statutom
odieene su etiii skupine glavnih iatnih zloina:
Zajedniki plan ili zakletva
Zloin piotiv miia
Ratni zloin
Zloin piotiv ovjenosti
Nakon toga je 8. kolovoza 1945. zakljuen Londonski ugo-
voi kojim su etiii sile pobjednice piihvatile Statut Meu-
naiodnoga vojnog suda da bi on mogao dalje djelovati. Bit
e to piva stuba za otvaianje piocesa piotiv iatnih zloina
(Beilin, 18. listopada 1945.) i to e zapiavo piedstavljati po-
etak njegova iada u Ninbeigu, 25. studenoga 1945. go-
dine. Tim piocesom bilo je obuhvaeno 25 pojedinanih op-
tuenika, zatim giupe oko caiskoga kabineta, zapovjednog
kadia, NSDAP, SS, SA, SD, Gestapoa kao i Glavnoga stoeia
i Vihovnoga zapovjednitva Wehimachta.
Suenje nije dugo tiajalo. Kick navodi da su ve nakon
218 iaspiavnih dana, dakle 30. iujna, odnosno 1. listopada
1946. godine, izieene piesude piotiv optuenih pojedinaca
i oiganizacija. Bilo je dvanaest smitnih kazni, tii doivotne i
etiii viemenski ogianiene zatvoiske kazne i tii oslobaa-
jue piesude. etiii su oiganizacije pioglaene zloinakim.
Nakon toga zapoelo se s jo dvanaest sudskih piocesa za
nacistike zloine genocida koji, meutim, zbog poetka tzv.
Hladnoga rata, nisu dovedeni do kiaja.
Na tom sudu pivi put su kazneno piocesuiiani i osueni po-
jedinci koje se smatialo odgovoinim za poinjenje djela koja
su oznaena kao zloini piotiv ovjenosti. Takoei, tada je
ovim sluajem s Meunaiodnim vojnim sudom pivi put
uspostavljeno pivenstvo nadlenosti nekoga meunaiod-
nog suda nad domaim sudovima.
1.
2.
3.
4.
Rn: zo no oo vonv
vo:mv xoct;ntxt x1nu1unt
U iaziadbi uloge socijalne stiuktuie u poinjenju iatnoga
zloina ovdje u u obzii uzeti iskljuivo onaj dio socijalne
stiuktuie koji se odnosni na demogiafsku i socioieligijsku
sliku pojedinanih postjugoslavenskih diutava koja su u
sebi nosila ili jo uvijek nose poticaje za poinjenje iatnih
zloina.
Stalni govoi o ugioenosti Bonjaka, Hivata, Siba, odnosno
islama, katolianstva, piavoslavlja, koja (ugioenost) poiva
na piemalome bioju piipadnika neke od navedenih nacional-
nih ili ieligijskih zajednica na nekom odieenom podiuju,
ukljuuje u sebi i mogunosti opiavdanja poinjenja zloina
samo da bi se sauvala nacionalna i ieligijska supstanca, od-
nosno da bi se teoiijom Blut und Boden (teoiijom kivi i
tla) osiguialo dovoljno ivotnoga piostoia (Lebensiaum)
za piipadnike vlastitoga naioda. Ustiajavanje na govoiu o
ugioenosti vlastite giupe, ak i kada je ta ugioenost insti-
tucionalno uspostavljena, kao npi. u sluaju piipadnika hi-
vatskoga naioda u BiH, a to pioizlazi iz odiedaba Dayton-
skoga spoiazuma, tada je sasvim noimalno oekivati da
e se, nastavi li se ovakvim stilom giaditi budunost Bosne
i Heicegovine, stvaiati okolnosti u kojima e upiavo zbog
Daytonskim ustavom izvienog nejednakopiavnoga stiuk-
tuialnog ustioja bosanskoheicegovakoga diutva i diave
iasti nezadovoljstvo Hivata u Fedeiaciji BiH i Republici Sip-
skoj, Bonjaka u Republici Sipskoj, te Siba u Fedeiaciji BiH.
Kako socijalnu stiuktuiu odiava mo koja je, uz teiitoii-
jalnu iaspiostianjenost i biojanu nadmo, institucionalno
izviena, onda je mogue oekivati uvanje steenih pozicija
silom, odnosno piomjenu postojee diutvene stiuktuie si-
lom, koji onda u kiajnjem ishodu moe zaviiti zloinima.
Sama injenica da je Republika Sipska za najvei dio Bo-
njaka i Hivata paiadiavna tvoievina stvoiena na zloinu i
piogonu ne-Siba s podiuja koja obuhvaa Republika Sip-
ska, tada samo njezino postojanje piedstavlja zapiavo dio
iatno-zloinake stiuktuie bosanskoheicegovakoga diu-
tva i diave. Slino je bilo jedno viijeme i s hivatskom Re-
publikom Heiceg-Bosna, Abdievom Republikom Za-
padna Bosna kao i sipskim paiadiavnim tvoievinama na
podiuju Republike Hivatske: Republikom Sipskom Kiaji-
nom. S diuge stiane, postojanje Fedeiacije BiH ni u kojem
sluaju ne ulijeva nadu da e u stiuktuialnom obliku to biti
piostoi u kojem e njezini giaani iazliitih nacionaliteta
moi ostvaiivati sva svoja nacionalna i ieligijska piava. A o
diavi Bosni i Heicegovini kao cjelini da i ne govoiim.
Moda bi to bilo mogue tek kad bi se njezina podjela od-
vijala ne po nacionalnom nego po ekonomskim i geogiafski
komunikacijski kompatibilnim podiujima. Ali, to je piia
za posebna viemena.
Dalje, socijalnu stiuktuiu odieuju i politike stianke iji
su piedsjednici bili ili tienutno jesu osueni za iatne zlo-
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. 1
ine. Nakon odsluenja kazne, oni se ukljuuju u javni i poli-
tiki ivot. Svojim djelovanjem oni pokazuju da se moe biti
svoj, odnosno na zloinac, potom biti u zatvoiu, viatiti
se i kao nikada do tada, izlaskom iz zatvoia stei jo viu na-
cionalnu cijenu. Piisjetit se tieba samo Dodikovog doeka
Biljane Plavi nakon njezina odsluenja zatvoiske kazne
koju je izdiavala zbog piesude da je poinila iatni zloin.
Sve da i jesu bili osueni za iatne zloine, na isti nain bili bi
doekani od svojih Sefei Halilovi ili Tihomii Blaki.
No, ono to socijalnu stiuktuiu bosanskoheicegovakoga
diutva ini ianjivom za nove iatne zloine jest injenica da
se policijski i vojni sastav u oba entiteta sastoji od ljudi na
svim zapovjednim iazinama koji su sudjelovali u zadnjemu
iatu, od ljudi koji se meusobno poznaju i koji znaju to je
tko gdje i kada i piotiv koga inio, kao i da su tienutni politi-
aii bili do piije petnaest godina u odoiama svojih vojska.
K tomu, bitnu i ne manje vanu sastavnicu socijalne stiuk-
tuie ine ieligijske zajednice njihovi sveenici i slubenici
- od najniih do najviih iazina. Kako je ve napiijed nave-
deno, sakializacija zloina dolazi uvijek iz ovih institucija.
One odieuje tko je poginuo kao ehid, tko je poloio vla-
stiti ivot na oltai Domovine, a tko se osveujui posvetio
ginui za otadbinu.
Kako u posljednjemu iatu u BiH (1991-1995) nije bilo po-
bjednika koji bi na cijelome teiitoiiju BiH uspio nametnuti
svoju vlast i svoju ideologiju, socijalna iatna stiuktuia u njoj
samo je pieimenovana u piimiienu i time jo uvijek za iat
spiemnu.
Rn1xt ztotx no vnznx oto
soc)nv :vounc)v
U Bosni i Heicegovini, ali i u diugim bivim jugoslavenskim
iepublikama, iatni zloini koje su nad naim naiodom po-
inili diugi, odnosno koji su poinili njihovi iatni zloinci,
isti oni koji su poinili iatne zloine nad nevinim itvama
diugih naioda, piedstavljaju jo i danas, zahvaljujui posto-
jeim politikim okolnostima, stajalitima meunaiodne za-
jednice, ali piije svega zahvaljujui ieligijskim institucijama,
veoma snaan, ako ne i odluujui nacionalni i ieligijski in-
tegiiiajui imbenik. Nitko jo od piedstavnika islamske,
katolike ili piavoslavne vjeiske zajednice nije javno osudio
zloine koje su u ime te vjeiske zajednice, u ime njezinih
konfesionalnih piipadnika, poinili upiavo njezini lanovi.
Malo smueno uinili su to pod piisilom u koncelebiaciji
s hivatskim piedsjednikom Ivom Josipoviem u Ahmiima
i Kiianevu Selu. Nitko, dakle, nije piogovoiio o svojim
zloincima. Dapae, njih se posjeuje u hakome zatvoie,
tamo se odiavaju misna slavlja, skupljaju se ovdje piilozi
za njihovu obianu, tiae se najnoviji i najsvjeiji dokazi
o njihovoj nevinosti. A najbolji dokazi su oni koji dolaze iz
iedova onih s kojima su haki uznici iatovali, s kojima su sve
do juei, ali i danas jo uvijek, kivni nepiijatelji.
Meutim, sve to moglo se dogoditi na takav nain, jei su
iatni zloinci kao i uvijek do sada u idovsko-kianskoj
tiadiciji bili izbavitelji naioda iz tuinskoga iopstva. U ta-
kvome sluaju iadilo bi se piema Wehleiovu miljenju o 1)
o adaptiianoj piedodbi o izabianom naiodu, zatim 2) o
obeanoj, svetoj zemlji, 3) o smitnom nepiijateljstvu pio-
tivnika koji bi mogli spiijeiti izabiani naiod da ue u obe-
anu zemlju te 4) o povijesnoj misiji koju izabiani naiod,
odnosno njegov voa tiebaju ispuniti na svetom tlu budue
nacionalne diave (Wehlei, 2005:34-35).
Najnoviji dogaaj s hivatskim bianiteljem Tihomiiom Pui-
dom to sasvim zoino pokazuje. ovjek za kojim su piavo-
sudni oigani jedne meunaiodno piiznate diave iaspisali
meunaiodnu tjeialicu zbog poinjenja iatnih zloina nad
civilima na poetku iata 1991. godine, i koji je (T. Puida) te-
meljem te tjeialice uhien u diugoj, takoei meunaiodno
piiznatoj diavi, Bosni i Heicegovini, eka iziuenje piavo-
sudnim oiganima Republike Sibije, samo zato jei Republika
Hivatska smatia da piema njezinim piavosudnim odied-
bama on ne bi mogao biti iatni zloinac. Rijetko je koji do-
gaaj kao ovaj u posljednje viijeme nacionalno i ieligijski to-
liko snano ujedinio, odnosno duhovno i diutveno integii-
iao Republiku Hivatsku, i to od najviih politikih stiuktuia
(od Piedsjednika RH i Piedsjednice Vlade RH) do obinih
giaana.
A o emu je iije?! Rije je, kazat e mnogi danas u RH, o
hivatskome bianitelju, naemu vitezu, sudioniku stvaianja
hivatske diave, ovjeku bespiijekoine biogiaje, kojeg nai
dojueianji nepiijatelji sumnjie da je poinio djela iatnoga
zloina. Kako nema neke neutialne instance koja bi u ovome
sluaju donijela piiblino ispiavan piavoiijek, na ovim pio-
stoiima je svakome pieputeno da ianija, ali i najnovija dje-
lovanja pioglaavaju heiojskim ili zloinakim inima. Gia-
nica izmeu heiojstva i zloinstva time je postala toliko bli-
ska, iekli bismo, da zloinstvo i heiojstvo idu istom citom. I
to je uistinu tono! Odluujue u svemu tome jest to tko e
kojim imenom nazvati tu citu iazdjelnicu.
A, zapiavo, sve je poivalo na sljedeem odieenju: iat u BiH
(1991-1995) u svim je nacionalnim ieligijama (hivatskom
katolianstvu, sipskom piavoslavlju i bonjakom islamu)
naao zagovoinike osobne itve za dobiobit nacije. Hivat-
ski bianitelji s kiunicom oko viata polagali su ivot na Oltai
Domovine, sipski boici ginuli su za kist asni i veiu pia-
voslavnu, a Bonjaci muslimani iatovali uz povike Allahu
Ekbei (Alah je velik).
8
Zn)un
Ovim iadom pokazano je da iatni zloin kao takav uope
ne postoji, nego da je odieen denicijom kojom ga deni-
iaju oni koji imaju mo u danome tienutku donositi odluku
8 Ukoliko je netko od muslimanskih piipadnika Aimije BiH poginuo tije-
kom iata u BiH (1991-95), dobivao je posthumno titulu ehid (itva), onaj
koji je u iatu poginuo za islam i njemu je obeano mjesto u iaju (denetu).
To svoje pokiie ima u Kuianu, suia ali-Imian, 169. ajet, iji piijevod glasi:
Nikako ne smatiaj mitvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni
su ivi i u obilju su kod Gospodaia svoga!
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z
to jest a to nije iatni zloin. Meutim, ako neka diutvena
skupina odiedi da neto jest iatni zloin tada ga se moe
piomatiati kioz pet kljunih sociolokih pojmova. U tome
smislu iatni zloin moe se piomatiati i istiaivati kao 1) so-
cijalno djelovanje, kao sastavni dio 2) pievladavajue kul-
ture, potom kao iziaz i piomocija 3) moi monijih te kao
dio legalne i legitimne 4) socijalne strukture, odnosno kao
vaan dio 5) socijalne integracije.
Piomatian u ovome iadu kioz svih pet sociolokih pojmova
iatni zloin se pokazuje uistinu kao bespiijekoino socijalno
djelovanje koje svoje upoiite ima u okviiu postojee bo-
njake, hivatske odnosno sipske kultuie i kultuine tiadicije.
Navoenjem najnovijih, ali i onih neto staiijih piimjeia,
vidljivo je da deniciju nekoga djelovanja kao iatni zloin
odieuju oni najmoniji, oni koji posjeduju vojnu, ali ne i
duhovnu mo. Takoei, iatni zloin je mogu ako je bio ili
jo uvijek jest dio socijalne stiuktuie, to u naim diutvima
jest injenica. No, posebno zanimljiv zakljuak piedstavlja
tvidnja da su jedna od veoma vanih, ako ne i jedan od naj-
vanijih i najsnanijih kohezijskih elemenata pojedinanih
etnikih zajednica u Bosni i Heicegovini danas upiavo iatni
zloinci i njihova iatna zlodjela.
U svihu smanjivanja mogunosti ponovnog poinjenja iat-
nih zloina, potiebno je u svakome sluaju mijenjati diu-
tvo, u cjelini kioz njegove kljune segmente.
Ivn MnuvsI, Is:i:u: ovus:vrin zos:i Ivo
Piiv, Zovrn.
Kous:vn :vun:uun:
Diuga izmijenjena optunica piotiv J. Pilia i ostalih, u:
http:iiwww.icty.oigixicasesipiliciindibcsi080611bcs.
pdf, piistupljeno 10. sijenja 2011.
Holl, Adolf (2010) Religion ist Kiieg, u: http:iiwww.
wien.gv.at, piistupljeno 31.01.2011.
Ivan Maikei, Civeni kii, u: Hivatska enciklopedija
Bosne i Heicegovine (2009). Mostai, Hivatski leksiko-
giafski institut Bosne i Heicegovine
Jochen Kick (2009) Peisonelle Statusfiagen des in-
teinationalen Stiafiechts untei besondeiei Beicksi-
chtigung hois de combat bendlichei Kombattanten &
piivatei Militi- und Sicheiheitsimen im bewaneten
Konikt (Doktoiska diseitacija). Wien, Rechtswissen-
schaften an dei Univeisitt Wien, sti. 7-9.
Juki, Jakov (1993) Diutvo, iat, ieligija, u: Giubii,
Ivan (ui.), Konfesije i iat. Zboinik iadova Meunaiod-
noga znanstvenog skupa, Split, 2. - 4. piosinca 1993.
Kale, Eduaid (1992) Kultuini identitet Hivatske u:
Hivatska ievija, 42 (1992),3-4, 386-403.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Kehiei, Gnthei (1988) Einfhiung in die Religionssozi-
ologie. Daimstadt, Wissenschaftliche Buchgesellschaft
Kuhne, Hans-Heinei i Essei, Robeit i Geiding, Maic
(2007) Vlkeistiafiecht. Osnabick, Julius Jonschei
Veilag
Maikei, Ivan (2008) Jesu li ieligija i iat dvije odvo-
jene Diutvene zbiljnosti?, u: Diutvena istiaivanja,
Vol. VI. 2, kolovoz 2008, sti. 185-202.
Piesuda Biljana Plavi, u: http:iiici.icty.oigibcsifimRe-
sultSetb.aspx?e=m2a04u55z22ufpvnnplueo2i&StaitPa
ge=1&EndPage=10, piistupljeno 10. sijenja 2011.
Piesuda Rasimu Deliu, u: http:iiici.icty.oigiLegalRefi
CMSDocStoieiPubliciBCSiJudgementiNotIndexablei
IT-04-83iJUD193R0000274127.pdf, piistupljeno 10. si-
jenja 2011.
Sack, Fiitz i Lindenbeig, Michael (2001) Abweichung
und Kiiminalitt, u: Joas, Hans, ui. (2001) Lehibuch dei
Soziologie. FiankfuitiNew Yoik, Campus Veilag
7.
8.
9.
10.
11.
12.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011.
Skupa la i jeftina istina: prva
i druga pratilja hrvatskog
novinarstva
Miroslav Jurei
Za viijeme u kojemu ivimo esto se kae da je viijeme ma-
sovnih medija. to i nije udno imajui u vidu njihovu funk-
ciju u ivotu suviemenog ovjeka koja je postala toliko vana
da je gotovo nezamisliva ljudska egzistencija u kojoj oni ne
bi imali nikakvu bitnu ulogu. Vie ne postoji ni viijeme ni
mjesto gdje mediji nisu piisutni gotovo kao svevidea i sve-
znajua boanstva koja imaju odgovoi na svako nae pitanje
ili dvojbu. Njihova je mo toliko velika da mogu bez pio-
blema stvaiati ili unitavati caistva, giaditi ili iazaiati me-
uljudske odnose, pozitivno utjecati na ovjekovo miljenje
i javno mnijenje ili ih, pak, utopiti u kaljui duhovne, inte-
lektualne, emotivne pa ak i zike tiomosti i ispianjenosti.
Ovu injenicu funkcionalne podvojenosti masovnih me-
dija, odnosno njihovu kreativnu i destruktivnu dimen-
ziju uvijek je potrebno imati na umu ukoliko se prema
njima eli izgraditi zdrav kritiki odnos. S obziiom na to,
odmah je vano naglasiti postojanje jedne temeljne kunje
u koju esto upadaju suviemeni mediji kada je iije o o-
vjeku kao kiajnjem koiisniku njihovih usluga. Spomenuta
se kunja sastoji u stvaianju ieduktivne i osiiomaene slike
ljudskog bia koje u njihovim oima postaje ili potencijalna
novinaiska piia ili pasivni piimatelj infoimacija. U oba slu-
aja ovjeka se liava bitnih elemenata njegove ljudskosti jei
mu se, piimjeiice, oduzima piavo na nesavienost ili piavo
na vlastito tiaganje za istinom. A sve u cilju postizanja to je
mogue vee itanosti ili gledanosti, a samim tim i veega
piota.
Naiavno, stvaii ne tieba geneializiiati paianoinim tvid-
njama da je sve ono to vidimo na televiziji, pioitamo u
Naviknuti na jednoumlje i odgojeni u duhu slubenika biveg reima, veina
je novinara u ovom razdoblju samo promijenila gazdu, ali ne i onaj prijanji
mentalni sklop reimskih slugu. Dodatnu oteavajuu okolnost predstavljao
je i rat koji je nametnuo neke sasvim druge prioritete, okreui novinarstvo
na ovim prostorima iskljuivo na izvjetavanje s ratita i borbu protiv
neprijateljskih medija i propagande. U ovom krvavom i mranom razdoblju
glavna promjena nije bila okretanje prema demokratizaciji medija i razvoju
slobode javnog izraavanja, nego svrstavanje na jednu od sukobljenih strana
Javno mnijenje kao najnii oblik istine uvijek je mjeavina istine i neistine
pa ga valja podjednako potivati i prezirati.
Hegel
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja (
novinama ili ujemo na iadiju loe i neistinito ili da se iza
svega toga kiiju skiiveni inteiesi neke nevidljive giupe po-
jedinaca. Meutim, isto tako ne tieba ivjeti ni u iluzijama
i zatvaiati oi pied veoma giubim svakodnevnim kienjima
i poviedama ne samo piofesionalne novinaiske etike, nego
i onog elementainog ljudskog osjeaja odgovoinosti, pote-
nja pa i dobiog ukusa. Naime, iako danas postoji tendencija
da se medije piomatia kao neke samostalne entitete koji su
a priori svemoni i nepogieivi, ipak tieba imati na umu da
su i oni ljudska tvoievina koja nije imuna na nesavienosti
i pogieke. Slikovito ieeno, dok udobno zavaljeni u naslo-
njae i oboiuani pivom ili giickalicama altamo televizij-
ske piogiame ili pielistavamo novine i asopise, tiebamo za-
diati tiajni kiitiki osjeaj piema onomu to tamo vidimo
ili pioitamo. Naalost, ogiomna veina koiisnika medijskih
usluga gotovo uope ne postavlja pitanje o istinitosti i kvali-
teti onoga to konzumiia, a kamoli o vjeiodostojnosti i mo-
ialnom integiitetu osoba koje nam te sadiaje nude kao i o
eventualnim inteiesima vlasnika pojedinih medijskih kua.
Iako je povjeienje neto to se u piincipu tieba zasluiti i
to nije iazboiito beziezeivno davati, kad je u pitanju no-
vinaiska piofesija ovo piavilo kao da ne viijedi pa ljudi lako
povjeiuju i u najveu la ukoliko je izieena na televiziji ili
napisana u novinama.
Sve ovo to smo do sada iekli jo vie viijedi za hrvatsku me-
dijsku scenu koja je, blago ieeno, katastiofalna, budui da
jo uvijek nije pieboljela djeje bolesti koje pogaaju mlada
demokiatska diutva. Naime, kada je koncem 80-ih godina
piologa stoljea dolo do pada komunizma i piodoia demo-
kiacije na tlo diava nekadanjeg istonog bloka, iepublike
bive Jugoslavije obiljeile su taj dogaaj u stilu najkivavijeg
hoioia, viegodinjim iatom ije se posljedice i dan-danas
osjeaju. injenica je to koja dodatno oteava ionako muan
pioces pielaska iz nekadanjeg komunistikog ieima, u ko-
jemu je vladalo jednoumlje, piema demokiatskom diutvu
kojemu je jedan od osnovnih temelja upiavo sloboda javnog
iziaavanja. tovie, ako emo otvoieno i poteno govoiiti,
iako su bive jugoslavenske iepublike stekle neovisnost i foi-
malno piomijenile svoje diutveno uieenje, do nekih koi-
jenitih piomjena u shvaanju medijskih sloboda jo uvijek
nije dolo. Tako danas umjesto nekadanje KPJ, imamo
mnotvo vladajuih nacionalnih stranaka koje kontroli-
raju pojedine medije i diktiraju to e i kako e biti re-
eno. Ako se nekada istina nije smjela glasno i otvoieno izii-
cati, danas se ta ista istina slobodno smije plasiiati u javnost
pod uvjetom da piije toga bude uminkana, modiciiana i
piilagoena vienju onoga u ijem se vlasnitvu mediji na-
laze. Dakle, koiistei se opet slikovitim govoiom, medijska
scena bivih jugoslavenskih iepublika, uz neke specinosti
i nijanse, podsjea na vaai ili pijacu na kojoj svatko pio-
daje svoju veiziju istine po izuzetno povoljnim cijenama.
Naiavno, piitom najbolji utiak ostvaiuju oni koji su najgla-
sniji i koji svojom ijeitou i podilaenjem znaju zamagliti
zdiavu piosudbu kupca te mu utiapiti svoj pioizvod ne
zato to bi mu on tiebao ili koiistio, nego samo zato to je
jeftiniji nego kod diugih tigovaca.
Tiaganje za piavom istinom, potenjem i odgovoinou u
takvom jednom ambijentu podsjea vie na tiaganje za sve-
tim gialom, negoli na iazboiitu ljudsku aktivnost koja ima
iealne anse za uspjeh. Meutim, taj se iskoiak moia napia-
viti ukoliko moialni integiitet novinaia kao osobe ne elimo
bez ispaljenog metka iziuiti bezonom monstiumu ioe-
nom iz nepiiiodne veze nasilnih kiiminalaca i pohlepnih
politiaia. Ovaj monstium ve godinama vlada balkanskim
zemljama uspavljujui savjest njihovog stanovnitva pa-
njolskim sapunicama, big biotheiima, faimama i diugim
sadiajima koji zaglupljuju ljudski iazum i odvlae mu po-
zoinost daleko od moialnog i svakog diugog piopadanja
diutva i ovjeka pojedinca. No, piije nego piijeemo na
konkietnu analizu hivatske medijske scene u svjetlu etikih
zahtjeva novinaiske piofesije, elimo naglasiti dvije bitne i-
njenice. Pivo: sve negativne pojave u hivatskom novinaistvu
o kojima e u ovom lanku biti iijei uz odieene su speci-
nosti piisutne i u diugim balkanskim zemljama nastalim
iaspadom bive Jugoslavije. Jedini iazlog zbog kojega emo
se ovdje pozabaviti stanjem na hivatskoj medijskoj sceni je
uvjeienje autoia da piobleme uvijek tieba ijeavati poevi
od ienja vlastitog dvoiita. Diugo: tijekom itanja lanka
moe se stei kiivi dojam da u Hivatskoj ne postoji nijedan
poten i odgovoian novinai. To nije tono, imajui u vidu
da je i u onim najteim iatnim viemenima hivatskom me-
dijskom scenom piodeliiao itav jedan niz ljudi koji su
svojom istinoljubivou i objektivnou osvjetlali obiaz ove
piofesije. Meutim, zbog njegove kiitike piiiode mi emo
se u ovom tekstu uglavnom zadiati na mianoj stiani hi-
vatskog novinaistva, vodei se onim jednostavnim naelom:
Istina e vas osloboditi.
Rn:o nusno ovnus:vo
Govoiei o hivatskoj medijskoj sceni, tieba imati na umu
da su njezin nastanak i foimiianje obiljeila tii tzv. medij-
ska iata. Prvi medijski rat zapoeo je iaspadom Jugoslavije
i izbijanjem oiuanih sukoba na podiuju Hivatske i Bosne
i Heicegovine koncem 1991. i poetkom 1992. Buina diu-
tveno-politika pieviianja, a na koncu i izbijanje kivavog
iata dovode do slabljenja dotadanje paitijske kontiole nad
medijima. Novinaiska piofesija na ovim piostoiima po pivi
se put u svojoj povijesti suoava s mogunou slobodnog
govoia to je veina novinaia doekala potpuno nespiemno.
Naime, iako je svima ve bilo jasno da jugoslavenska di-
avna tvoievina ide svome kiaju i da se dogaaju iadikalne
piomjene poslije kojih nita vie nee biti isto, ipak veina
od njih nije znala to initi s tom novosteenom piofesio-
nalnom slobodom. U tom tienutku uope nije postojala ja-
sna vizija novinaistva utemeljenog na etikim naelima koje
je njihova stiuka u diugim demokiatskim zemljama ve
odavno usvojila. Naiavno, to je u odieenoj mjeii i shvat-
ljivo, imajui u vidu bizinu i intenzitet dogaaja koji jedno-
stavno nisu ostavljali dovoljno viemena za piilagodbu novo-
nastaloj situaciji i diugaijoj diutveno-politikoj klimi. Na-
viknuti na jednoumlje i odgojeni u duhu slubenika biveg
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011.
ieima, veina je novinaia u ovom iazdoblju samo piomi-
jenila gazdu, ali ne i onaj piijanji mentalni sklop reim-
skih slugu. Dodatnu oteavajuu okolnost piedstavljao je i
iat koji je nametnuo neke sasvim diuge piioiitete, okieui
novinaistvo na ovim piostoiima iskljuivo na izvjetavanje
s iatita i boibu piotiv nepiijateljskih medija i piopagande.
Dakle, u ovom kivavom i mianom iazdoblju glavna pio-
mjena nije bila okietanje piema demokiatizaciji medija i ia-
zvoju slobode javnog iziaavanja, nego svistavanje na jednu
od sukobljenih stiana. Time se ustvaii foimiialo i uvistilo
jednostiano izvjetavanje o dogaajima te se potvidila inje-
nica da je istina uvijek piva itva svakog iata pa ak i onog
obiambenog. Novinaistvo na ovim piostoiima u pivoj po-
lovici 90-ih godina piologa stoljea popiimilo je sve kaiak-
teiistike iatnog i hukakog novinaistva. Njegova glavna za-
daa nije bila borba za istinu i pravdu, nego protiv agre-
sorskih medija i njihove ratne propagande.
1
Kao najoitiji piimjei iatnog hukakog novinaistva i go-
voia minje u medijima u Hivatskoj iz ovoga peiioda mo-
emo uzeti ve legendaini Slobodni tjednik, koji je poeo
izlaziti poetkom 90-ih godina i u kojemu je stasala itava
jedna geneiacija novinaia. Iako su svojedobno sudjelovali u
hajkama i medijskim podvalama, kao to je to bio tobonji
atentat na Bianimiia Glavaa
2
ili popis sipskih snajpeiista o
hivatskim giadovima
3
, oni su ipak viemenom postali cije-
njeni lanovi hivatskog diutva i ugledni novinaii.
4
Njima
se piidiuuju i neki novinaii iz diugih medija, poput Dunje
1 Povodom najave sibijanskog Tuiteljstva da e biti pokienuta istiaga pio-
tiv novinaia koji su sluili Miloevievoj iatnoj piopagandi, Tomislav Kla-
uki u svom osvitu pod naslovom Medijsko hukanje i mrnja pie i sljedee:
Lagati za diavu i miziti za naciju, bio je glavni moto vodeih novinaia
u najveim medijima. Nacionalne televizije, nisko i visokotiiane novine,
diavni mediji, piivatni mediji, svi su davali svoj obol iatnim stiahotama.
Novinaii poetnici na tome su giadili kaiijeie, eminentna peia (o)uvala
pozicije, u novine su piodili paitijski sekietaii, tajni agenti, pijuni, piovo-
katoii. Vodio se medijski iat i u njemu, ba kao ni u onom piavom, nisu se
biiala siedstva i nije bilo heioja.
2 Rije je o sluaju edomiia Vukovia, Sibina koji je umio od posljedica
tiovanja sumpoinom kiselinom koju je bio piisiljen piti tijekom muenja i
ispitivanja u gaiaama dvoiinog dijela Osjeko-baianjske upiave. Pet dana
nakon njegove smiti (05. iujna 1991.), Slobodni tjednik je objavio fotogiaju
unakaenog Vukovia i lanak pod naslovom Sprijeen atentat na Gla-
vaa!. La je u svibnju 2000. iazotkiio Feral Tribune, to je podiglo ogio-
mnu medijsku piainu.
3 Notoian je sluaj Slobodnog tjednika iz 91. koji je objavio imena i adiese
etnikih simpatizeia u Sisku. Ubizo poslije objavljivanja jedan dio ljudi s
tog popisa je ubijen i, uglavnom, baen u Savu, jedan dio se spasio bijegom,
a za nekima su ubojice dole u Zagieb i ubile ih u Zagiebu. Tu se ne iadi
o (ne)odgovoinosti novinaia nego o diiektnoj kiivnji za ubojstva i za to
im je tiebalo suditi. Taj sluaj vilo je slian sluaju novinaia iz Ruande koji
su pieko iadija davali imena i adiese Tutsia uz dodatke poput giobovi jo
nisu popunjeni (Zoian Pusi, piedsjednik Giaanskog odboia za ljudska
piava).
4 Kao to ustviuje Tomislav Klauki u svom lanku pod naslovom Lomaa
je postavljena, samo se hvataju vjetice i dobai dio ostalih hivatskih medija
posluno je izviavao diavotvoine zadatke. Od domobianskog Veernjeg
lista koji je u iubiici za iazonodu objavljivao antisipske afoiizme Paje Ka-
niaja, pieko Kutline Slobodne Dalmacije i Vjesnika s Majom Fieundlich i
Aleksom Cinjakovi, pa do opskuinih iasistikih pameta i ovinistikih
glasila kao to su Vinkovaki vjesnik, Hrvatsko slovo, Panorama, Imperijal
i diugi.
Ujevi
5
koja je ostala poznata po svojoj izjavi da je za Hivat-
sku spiemna i lagati. Njezin televizijski kolega Smiljko a-
golj otiao je koiak dalje pa je tu izjavu nebiojeno puta odje-
lotvoiio svojim piilozima iz toga viemena, bezono iiei
lai o hivatsko-bonjakom sukobu u Bosni i Heicegovini.
Njegove iijei kojima bi zakljuivao piilog: A muslimanski
izbjeglice se odmaiaju slobodno na hivatskoj obali dok mu-
slimani iade masakie, najoitiji su piimjei medijskog poziva
na lin.
6
Ovoj plejadi boiaca za hivatsku stvai u piopagan-
dnom iatu piotiv sipskih i bonjakih medija piidiuuje se
i Dijana uljak elebaj sa svojim uvenim piilogom iz kon-
centiacijskog logoia Heliodiom kod Mostaia u kojemu su
snage HVO-a diale bonjake zaiobljenike. Gledano iz pei-
spektive dananjih saznanja, uasava miinoa s kojom je ova
piimadona siedinjeg Dnevnika HRT-a mogla ustviditi da
su muslimani zbog vlastite siguinosti odvedeni iz Mostaia
i smjeteni na ovo zloglasno mjesto koje je piikazano gotovo
kao odmaialite.
7
Jo je uasnija afeia sa Silvanom Menui, jedno viijeme
glavnom uiednicom Bussines hr-a i pokietaicom hivatskih
izdanja magazina za ene Cosmopolitan i Grazia. Naime,
ova je novinaika, uz suiadnju s nekolicinom tadanjih vojnih
zapovjednika 113. biigade HV-a, za potiebe HTV-a izie-
iiala gianatiianje ibenika kako bi se iazbila oputenost
njegovih giaana te skienulo pozoinost hivatske i svjetske
javnosti na uioeno etniko divljatvo. Tek je Hivoslav
Pavi, dopisnik Novoga lista iz ibenika, 1999. iazotkiio di-
jabolinu pozadinu ove piie o Silvani Menui i njezinim
suiadnicima koji se nisu libili ugioziti ni ivote vlastitih su-
naiodnjaka kako bi potvidili svoju tezu o zlom siboetni-
kom agiesoiu koji siluje nevinu djevu Hivatsku. Ovoj listi
novinaia koji nose milju na svojoj kaiijeii iz toga peiioda
piidiuuje se i Denis Latin, ugledni hivatski novinai, najpo-
znatiji kao glavni uiednik i voditelj politike talk show emi-
sije Latinica, koji je, izvjetavajui iz iatnog Siska, u kameiu
diktiiao listu osumnjienih Siba. Takoei mu se piigovaia i
to to je u svojim piilozima iz tek osloboenog Knina pie-
utio sistematske pljake giada i njegove okolice od stiane
piipadnika Hivatske vojske. Na piigovoie za ovako giubo
kienje novinaiske etike, Denis Latin odgovaia: U zadnjem
5 Dunja Ujevi poznata je i kao autoika dviju knjiga: Ministar obrane. Jedno
sjeanje na Gojka uka (2003) i Zlatko Sudac, razgovori (2008).
6 Poznata je i agoljeva izjava: Ili mi ili oni! Dok su oni ovdje, nema miia u
giadu Mostaiu!, te njegova itanja piiopenja Jadianka Pilia, Biune Sto-
jia i Milivoja Petkovia u kojima iaspisuju opu mobilizaciju i tvide da
muslimani hoe izlaz na moie. Smiljko agolj je u meuviemenu doktoii-
iao novinaistvo u klasi Maika Sapunaia na Fakultetu politikih znanosti u
Zagiebu. Posebice je znakovita jedna ieenica iz njegova magisteiija: Te-
levizija i iadio u BiH, posebice u FBiH, siedstva su politike meunaiodne
zajednice za piitisak da bi se tamo postigli stanoviti globalizacijski ciljevi.
7 Od mnotva piimjeia obmanjivanja javnosti i govoia minje, Dijani u-
ljak-elebaj piigovaia se i da je u tim piilozima znala snimati mitva tijela
vojnika pa tviditi da su hivatski civili mjesecima izloeni muslimanskoj
toituii i pienositi izjave kako je sve ovo za Heiceg-Bosnu i na lijepi hivat-
ski giad Mostai. Ili pak: Tvidi kao heicegovaki kamen koji ih okiuuje,
bojovnici HVO-a jo su odluniji istiajati u svojim ciljevima nakon ega
slijedi izjava vojnika: Ciljevi HVO-a se znaju uzeti sve to je hivatsko!.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 6
bioju Nacionala i diugdje piigovaia mi se da sam izvjeta-
vajui iz iatnog Siska izdiktiiao listu Siba za odstiel. Kad je
bio napad na Svjetski tigovaki centai, za tii dana objavili
su imena teioiista iz aviona.
8
Dakle, bez pokajanja i ispiike,
ovaj pioslavljeni antitumanovac svoju izdaju piofesije
opiavdava time to su i diugi to inili. Ovom diutvu me-
dijskih piopagatoia govoia minje tieba piibiojiti i Maju
Fieundlich, Obiada Kosovca, Nenada Ivankovia i njihove
hukake komentaie u siedinjem Dnevniku HTV-a.
S manjim ili veim intenzitetom, hukanje i pozivanje na
javni lin, kao svojevisna stiategija koja je novinaiu u Hi-
vatskoj osiguiavala i jo uvijek osiguiava veu gledanost te
uviuje njegovu poziciju kod vladajue gainituie, ostaje
piisutna sve do naih dana. Iako ne vie tako oito, na hi-
vatskoj medijskoj sceni jo uvijek postoji izvjestan bioj no-
vinaia koji u ime istine o Domovinskom iatu potpiiuju
najnie miziteljske stiasti u naiodu, posebice kada je iije o
Sibima. Za ilustiaciju ove tvidnje piisjetimo se lanka biv-
eg novinaia Slobodnog tjednika Robeita Pauletia koji je ie-
lativno nedavno (29. 07. 2008.) u Slobodnoj Dalmaciji obja-
vio tekst upeien piotiv sipskih tuiista.
9
Svakako ne tieba
zaboiaviti ni manipulacije Bianimiia Glavaa koji je uoi
i tijekom suenja za iatne zloine poinjene nad osjekim
Sibima objavljivao u medijima iskaze zatienih svjedoka
zbog ega su mnogi od njih bili neposiedno dovedeni u opa-
snost.
10
Ovoj kolekciji medijskog piimitivizma piidiuuje
se i Veernji list s hajkom na biveg piedsjednika Stjepana
Mesia zbog njegova svjedoenja na Hakom sudu. A da ne
spominjemo Slobodnu Dalmaciju koja je tijekom potiage
za Miikom Noicem stvaiala atmosfeiu u kojoj se pozivalo
na pu ili Novu TV s njezinom emisijom Istraga iz koje su,
kako je to zgodno piimijetio jedan kolumnist, na nas svako
malo skakale pijane sipske ivotinje
11
. Ovakvih je piimjeia
8 Miijana Dugandija, Denis Latin Najvea zvijezda televizijskog politi-
kog novinaistva, Nacional (online izdanje) od 02. tiavnja 2002., na: www.
nacional.hi.
9 U svom lanku pod naslovom Lepi nai gosti su se vratili, i to u velikom
broju... navedni se novinai izdano iazbacuje duhovitim dosjetkama po-
put: Doli smo na teiacu hotelia i vidili da su nan Sibi okupiiali najbolja
tii stola uz ogiadu. Ustvaii, foimiiali su jedan veliki SAO Stol, cili pivi ied,
tii familje s dicon. Ili: Smista san otia do vlasnika hotela, inae puigeia (!),
i ieka da naputan hotel ve sutia ujutio, umisto u siidu kako san planiia.
Reka je samo: Okej, nemojte kaj zameiit!, iako smo znali i on i ja o emu se
iadi. Ali jebiga, kume, kune su kune, makai bile i sipske. Sibi su nan se, eto,
zbilja viatili, u velikon bioju. Istia, Kvainei, otoci, Dubiovnik, dolaze bez
kompleksa i stiaja. Ka i ovi buiazei s Paga, neka mu je sieno letovanje!
10 Vesna Teieli, Diiektoiica Centia za suoevanje s piolou Docu-
menta, ukazala je na neke od ovih povieda novinaiske etike: Javno je 13.
sijenja 2009. godine objavljen i dio tajnog iskaza ugioenog svjedoka pod
pseudonimom zatieni svjedok 06 u iegionalnom dnevnom glasilu Glas
Slavonije. A zabiljeili smo 04. veljae 2009. godine i javno objavljivanje di-
jela iskaza ugioenog svjedoka pod pseudonimom Diava kioz inteipieta-
ciju koju je Glasu Slavonije, gdje je dio tajnog iskaza i objavljen, dao bia-
nitelj petooptuenika Dine Kontia, odvjetnik Radan Kova... Ono to je
posebno alaimantno je da se posiedno utjee na konkietnog svjedoka, a
naiavno i na sve diuge svjedoke koji se tek piipiemaju dati iskaz. Ponovno
imamo situaciju stvaianja nepovoljne klime za svjedoenje.
11 Istiaujui mianu stianu Hivatske Istraga je postigla veliku populai-
nost kod gledatelja, posebice svojim iekonstiukcijama iatnih zloina. Za
uistinu ogioman bioj pa je logino postaviti pitanje kako je
mogue da su ovi novinari danas ugledni predstavnici
hrvatske medijske scene? tovie, hoe li Hivatska ve jed-
nom piofunkcioniiati kao piavna i demokiatska zemlja te
osuditi lai, manipulacije i medijske zloine koje su poinili
pojedini novinaii i medijske kue tijekom i poslije Domo-
vinskog iata? Hoe li i sami mediji postati dovoljno poteni
i samokiitini te poduzeti konkietne koiake da se ovakve
stvaii nikada vie ne ponove? Jei ukoliko ele biti savjest
diutva i uvaii demokiacije oni su pivi pozvani na samo-
kiitinost i spiemnost da se pozabave i piljavim iubljem u
vlastitom dvoiitu. Imajui u vidu sve ovo to smo do sada
iekli, mateiijala siguino nee nedostajati. U piotivnom, go-
voi minje kao zatitni znak hivatskog novinaistva (dodue,
u izmijenjenom obliku i blaoj ietoiici) i dalje e nastaviti
pieivljavati, onemoguavajui izgiadnju zdiavog diutva
utemeljenog na istini i piavdi.
Novnus:vo n n Tumn
Okonanjem Domovinskog iata i piestankom sipsko-hi-
vatskih oiuanih sukoba, poinje jenjavati i antipiopagan-
dni medijski iat. Zemlja je bila iazoiena, a posljedice iata
osjeale su se na svakom koiaku ne samo u mateiijalnom
nego i u, da se tako iziazimo, duhovnom i moialnom smi-
slu. Meutim, kao odieena satisfakcija za ovakvo stanje
stvaii, komunizam i srpski nacionalizam, kao deurni
neprijatelji hrvatske samostalnosti, konano su potisnuti
i poiaeni. Mnogima je to bio dovoljan iazlog za uvjeienje
kako su demokiaciji iiom otvoiena viata i kako e konano
zaivjeti ideja o slobodnoj i piavednoj zemlji Hivatskoj. Ali
ve na pivom koiaku piema toj boljoj i svjetlijoj budunosti
poela se, ispoetka siameljivo, a onda sve diskije otkiivati
iuna istina o Tumanu, velikom ocu nacije, i njegovim
najbliim suiadnicima. Iako se za to i ianije znalo ili baiem
slutilo, tek sada su na poviinu poele izbijati sve njegove
politike i gospodaiske makinacije i piomaaji. Poelo se do-
znavati za njegove piegovoie s Miloeviem o zamjeni hi-
vatskih teiitoiija, za njegovu tezu o pieputanju hivatskog
nacionalnog bogatstva nekolicini piipadnika svoje stianke,
za izdaju Vukovaia i Kijeva, za piodaju Bosanske Posavine,
za podjelu Bosne, za kiiminalnu pietvoibu i pljaku te nje-
govo sudjelovanje u tome, za zatvaianje i piemlaivanje za-
povjednika i bianitelja Vukovaia, za piodaju najmodeinijih
tenkova Kuvajtu u jeku iata, za opskibljivanje bosanskih
Siba naftom, za smaknue najueg vodstva HSP-a, za hivat-
ske koncentiacijske logoie u Mostaiu, itd.
Naiavno, pivi koji su doli do ovih saznanja bili su upiavo
novinaii to ih je stavilo u dilemu: ostati vjeian svojoj pio-
fesiji i, u konanici, istini ili ostati vjeian nacionalnom inte-
iesu koji se dobiim dijelom poistovjeivao s likom i djelom
uloge u ovim kivavim upiizoienjima angaiiani su banijski hivatski bia-
nitelji meu kojima se posebno istaknuo Goidan Stoji, glumei nasilne i
pijane ubojice.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. ;
Fianje Tumana i HDZ-om kao vladajuom stiankom? Za
viijeme iata ovu je dilemu bilo lako otkloniti pozivajui se na
izvaniednu situaciju i ugioenost u kojoj se zemlja nalazila.
Meutim, to sada initi? Ruku na sice, veina se novinaia
odluila za ovu diugu opciju jei su ve bili svjesni injenice
da vladajua stiuktuia nije sklona slobodi medija te da po-
stoji vista kontiola onoga to e i kako e biti ieeno. Ovo
se na poseban nain odnosilo na Domovinski iat koji je po-
stao svetinja u koju se nije smjelo diiati jei je postojala ie-
alna opasnost da bi to moglo izazvati bijes hivatske javnosti
ije je sjeanje na njegove itve bilo jo uvijek svjee. Bilo
kako bilo, openito se smatialo da je i na osobnom i na diu-
tveno-politikom planu piobitanije istinu staviti na eka-
nje do nekih boljih viemena. No, bilo je i onih novinaia koji
su smatiali da gvoe tieba kovati dok je viue i da je sazielo
viijeme za slobodu govoia pa su se upustili u neiavnopiavnu
boibu na tii bojinice: piotiv hadezeovske vladajue stiuk-
tuie na elu s Fianjom Tumanom, piotiv hivatske javnosti
utjelovljene u iaznim bianiteljskim udiugama i piotiv vla-
stitih kolega i medijskih kua koje su podupiiale vladajui
ieim. Time se u Hivatskoj intenziviiao drugi medijski rat
iji se poetak takoei poklapa s poetkom iaspada Jugosla-
vije, ali u kojemu se, slikovito ieeno, glava gubila ne zbog
nacionalne piipadnosti, nego zbog diugaijeg miljenja.
Analiziiajui njegove osnovne znaajke, odmah se moe
uoiti da je i ovaj medijski iat zadiao sve kaiakteiistike
hukakog novinaistva i govoia minje. Razlika je u tome
to njegove glavne itve vie nisu bili Sibi ili Bonjaci, iako
ih se i dalje tietiialo kao latentnu piijetnju hivatskom na-
cionalnom identitetu i inteiesu. Meta su postali pojedinci i
diutvene skupine koje se nikako nisu uklapale u ideju naci-
onalno osvijetene katolike Hivatske ili koje su neposiedno
ugioavale inteiese hadezeovske veine. Kada je iije o an-
tiieimskim novinaiima iz toga peiioda, dovoljno je piisje-
titi se sluaja Romana Latkovia, kolumniste iz Novoga lista,
koji se usudio javno pozvati na smjenu Fianje Tumana.
12

U svojstvu medijskog keibeia, koji uva ulaz u miani pod-
zemni svijet tumanovske politike, Hloveika Novak-Sizi,
dananja diiektoiica infoimativnog piogiama na HRT-u, na
njegove optube odgovaia u siedinjem Dnevniku (10. sije-
nja 1996.) svojevisnom tjeialicom pod naslovom Maligna
urnalistika izraslina, a zatim nekoliko dana kasnije (16.
sijenja 1996.) cijelu kontakt-emisiju U krupnom planu po-
sveuje upiavo ovoj temi. Spomenuta je emisija u dosta ele-
12 Rije je o tekstu pod naslovom Tuman denitivno pokazao da je bru-
talni diktator. Posebno je bio spoian tekst u dijelu podnaslova njegove ko-
lumne gdje je pisalo sljedee: Saboi, Ustavni sud, opoiba, mislei ljudi,
slobodni mediji, svi moiaju uiniti sve da se di. Fianjo Tuman udalji s vla-
sti. Na piijeviemenim izboiima, odlukom Ustavnog suda, iefeiendumom,
odlukom Saboia, bilo kako, jei Tuman nas vodi u piopast! Iza njegovih
se lea skiiva sva bijeda pievaianata i veiceia, sva bulumenta kojima od-
govaia da pod njegovom zatitom iade to hoe. Da nas poniavaju, kiadu,
obmanjuju, sahianjuju i zlobno nam se ceie, u jednoj iuci diei stiane pu-
tovnice, a s diugom, na sicu, skiivajui ge koje nam u stvainosti poka-
zuju. Kao itva oiganiziianog medijskog piogona i u stiahu za vlastiti ivot
Latkovi u iujnu 1996. naputa Hivatsku i odlazi u SAD, gdje mu je nakon
sedam mjeseci (21. tiavnja 1997.) dodijeljen politiki azil.
menata nalikovala medijskom suenju, iako optueni novi-
nai uope nije pozvan da piisustvuje itanju optunice za
namjeiu da svojim pisanjem likvidiia piedsjednika Repu-
blike.
13
Piisjeajui se toga viemena, ugledni zagiebaki no-
vinai ivko Giuden, koji je i sam svojedobno bio na meti ie-
imskih novinaia, navodi tekst koji je kasnije zaviio u ud-
beniku novinaiske etike, kao piimjei govoia minje u me-
dijima: To je bio tekst pod naslovom Medijska peta kolona,
objavljen poetkom 1995. godine, u kojem je autoi pioglasio
unutianjim diavnim nepiijateljima, stianim pijunima, iz-
dajicama odnosno petokolonaima, sve hivatske novinaie
koji su iadili kao dopisnici stianih medija. Meutim, te svoje
kvalikacije, odnosno diskvalikacije, ni za jednoga od njih
nije ni pokuao potkiijepiti makai jednim jedinim navodom
iz njihovih izvjetaja. Uz taj tekst su objavljeni i kiupni poi-
tieti nekih od tih novinaia, navodnih petokolonaa, tako da
je to bio klasian poziv na lin.
14
13 Od novijih postignua Hloveike Novak-Sizi na ovom podiuju, sva-
kako tieba istaknuti smjenu Ane Jelini s mjesta uiednice i voditeljice emi-
sije Dossier.hr zbog navodnog uiednikog piomaaja jei je o maji, kiimi-
nalu i koiupciji govoiila bez dokaza. Kako pie novinaika Boena Matijevi
A. Jelini se zamjeiilo to to je u emisiji Dossier.hr emitiiala piilog pod na-
zivom U mrei u kojem su govoiili novinaii koji se ve godinama bave ot-
kiivanjem koiupcije i kiiminala (Duan Milju, Goidan Mali, Hivoje Ap-
pelt, Beiislav Jelini te Munii Podumljak) te joj je u studiju gostovao Daiko
Petiii koji uskoio objavljuje diugu knjigu Hrvatska u mrei maje, krimi-
nala i korupcije. Petiii je u emisiji objasnio cijeli tiag piljavog novca od
podzemlja pieko njegova pianja do ulaska u noimalni optjecaj, pa ak i do
izboinih kampanja, i to sve pod politikim pationatom. Jelini je Patiiiu
u emisiji kazala da iznosi opasne stvaii te ga pitala ima li za njih dokaze jei
to to govoii moe biti iazlog za tube... Usto, etveio novinaia koji su iadili
za emisiju Maja Fitei, Andiea Aieina-Gigievi, Nataa Ban-Leskovai i
Saa Kosanovi danas su ekspiesno iaspoieeni u diuge iedakcije.
14 U lanku pod naslovom Novinske potjernice Gojko Maiinkovi je, iz-
meu ostaloga, napisao i sljedee: Ali sve su to tiice i kuine piema me-
dijskoj i politikoj piaini to ju je izazvala Nedjeljna Dalmacija koja je u
tekstu Medijska peta kolona piozvala pieko 50 novinaia, veinom domaih
to iade za stiane medije, ali ne tedei ni piave stiane dopisnike. Izvjesni
Vuk uiii, za kojeg se tek uz mnogo muke saznalo da je do 1992. godine
bio dopisnik Arene, Mile i slinih listova iz Cine Goie, a kojem je piavo ime
Vukain, ponajpiije se okomio na biva vodea komunistika peia kao sto
su oie Zelmanovi, aiko Modii, Miioslav Gai, Gojko Maiinkovi,
Jelena Lovii, Sead Saiaevi, ivko Giuden, Zvonko Letica, Slavenka Dia-
kuli, Maiinko uli, Tomislav Jaki, Bianka esto, Goidana Gojak, Miia
uvai, Nino Kouti. A sve zato jei se javljaju za neke od stianih novina, TV,
iadija ili agencija, a neki od njih i u medijima nepiijateljske nam SR Jugo-
slavije. U tom tekstu-potjeinici, inae po svojoj koncepciji neemu to ne
spada ni u jedan novinaiski ani, ve ponajpiije, ili jedino, u nepismenu pa-
pazjaniju kojoj bi mjesto tiebalo biti u uiednikom kou, pobiojani su i svi
stiani dopisnici to izvjetavaju iz Hivatske pa se stjee dojam da vili Vuk,
koji jo jednom potviuje da je vazda potuiica goii od Tuiina, ui Hivate
i stiance piavom hivatstvu. Tekst objavljen na dvije stianice kao i svaka
potjeinica gainiian je sa pet ogiomnih fotogiaja petokolonaa: Jelene Lo-
vii, ivka Giudena, Slavenke Diakuli, Zvonka Letice i Tomislava Jakia.
Pivo je na ovaj pamet ieagiialo Diutvo stianih dopisnika, iji piedsjednik
Alexandei Oissich, uiednik Kleine Zeitunga upozoiava da autoi ne navodi
ni jedan piimjei, lanak ili citat iz dopisnikih izvjea iz kojeg bi se mogla
izvui ocjena o petoj koloni. Jedino su objavljene velike fotogiaje nekih
novinaia, tako da itav napis podsjea na jugounitaiistiko piokazivanje
nepiijatelja u stilu udbakog Oka iz sedamdesetih godina. Neobino o-
tio i piomptno bilo je i saopenje Izvinog odboia Hivatskog novinaiskog
diutva, koje tekst smatia siamotom za autoia, iedakciju i cijelu novinai-
sku piofesiju.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 8
Osim antiieimskih novinaia, na udaiu nepiofesionalizma
hivatskih medija nali su se i neki pojedinci iz politikog,
kultuinog i gospodaiskog ivota, ljudi za koje se iz bilo ko-
jega iazloga, umiljenog ili stvainog, smatialo da ne zaslu-
uju ivjeti ili se pojavljivati u hivatskom edenskom vitu.
Izmeu ostalih, spomenut emo sluaj Miie Fuilan, poznate
glumice, koju je ugledni novinai Rene Bakalovi doslovno
anatemiziiao, piisilivi je na odlazak iz Hivatske da se u nju
nikada vie ne viati.
15
Od novijih piimjeia moemo izdvo-
jiti medijsku piainu koja se podigla povodom odiavanja
konceita Lepe Biene u Zagiebu. Fotogiaianje ove pjeva-
ice sa sipskim vojnicima u Bikom bilo je dovoljan iazlog
da se Dijana uljak elebaj u emisiji Otvoreno na HRT-u
upusti u javno podgiijavanje stiasti kojekakvih bianiteljskih
udiuga koje su se piotivile ovomu konceitu. Naiavno, do-
tina je novinaika glatko zaobila injenicu da je Lepa Biena
baiem ponudila kakvo-takvo objanjenje toga svog ina, za
iazliku od nje koja nikada nije opiavdala svoje gostovanje u
koncentiacijskom logoiu Heliodiom kod Mostaia. Posebnu
poslasticu na hivatskoj medijskoj tipezi piedstavljao je i
Stjepan Mesi, piedsjednik ija je sama pojava bila dovoljna
da izazove bijesno pjenjenje piskaiala iz Glasa Koncila
16
, Ve-
ernjeg lista i Slobodne Dalmacije. Samo letimina analiza
novinskih napisa o ovom bivem hivatskom piedsjedniku
dovoljna je da nam ukae na koliko je niske giane palo novi-
naistvo u ovoj zemlji, budui da se pii diskvalikaciji njega
i kao osobe i kao politiaia koiistilo niskim udaicima i op-
tubama da je udba, komunjaia, sibol, itd. Naiavno,
ovako intoniiani tekstovi govoie vie o onome tko ih pie,
negoli o onome o kome piu. Govoie piije svega o nedo-
statku iazumskih aigumenata kojima bi novinai tiebao pot-
kiijepiti svoje neslaganje s nekom piedsjednikovom izjavom
ili politikim potezom, govoie o nedostatku objektivnosti i
osnovne kultuie dijaloga jei se u tim kiitikim tekstovima
15 Rije je o nekoliko tekstova objavljenih u Globusu od kojih se svojom
pokvaienou najvie istiu lanci Sisama na Hrvatsku i Teak ivot lake
ene. Piisjeajui se tih napisa, Miia Fuilan je u iazgovoiu s Aleksandiom
Stankoviem iekla sljedee: Ja sam bila fantastina meta. Sad kad iazmi-
slim. Pivo, niko nije stajao iza mene. Apsolutno niko. ak ni moje pozoii-
te, moja piofesija, ljudi iz te piofesije, dakle nita me nije zatitilo. Znai, to
je bilo fantastino. To je bio odstiel nezatiene divljai. Diuga stvai, ena.
Biti ena na ovim piostoiima, svim piostoiima... Biti istaknuta ena, biti
ena koja je sama po sebi meta, biti glumica. Glumica sumnjiva piofesija,
oduvek bila. Glumcima u staia viemena nije bilo dozvoljeno da ih pokopaju
na giobljima, to negde jeste istoiija nae piofesije. Doivljava se kao piofe-
sija na gianici. Dakle, biti ena, biti glumica, biti mislim, sad govoiimo
zato sam bila meta.
16 Posebno je zanimljiva pojava i politika angaiianost katolikog tiska na
hivatskoj medijskoj sceni gdje se na poseban nain istie Glas Koncila. Ovo
cikveno glasilo obiluje komentaiima koji ne samo da kie sva etika naela
novinaiske piofesije, nego se u mnogim aspektima piotive i samom nauku
Isusa Kiista, otvoieno iiei govoi minje. Kao to to Tomislav Klauki
zgodno istie: Jezik kojim se tamo baiata, ietoiika i difamacije ideolo-
kih piotivnika, piozivanje i optuivanje, i to s pozicije moialne uzvienosti,
teko se vie mogu bilo gdje pionai. Komunjaie ispadaju iz svake ieenice.
Lomaa je postavljena, samo se hvataju vjetice. Na svu sieu, postoje i
diugaije oiijentiiane katolike tiskovine. Ovdje na poseban nain tieba
istaknuti fianjevaki mjesenik Svjetlo rijei iz Saiajeva, koji uistinu nje-
guje kiitiki odgovoino i objektivno novinaistvo te bi mnogim novinaiima
i medijskim kuama na ovim piostoiima mogao posluiti kao svojevisni
piiiunik etikog novinaistva.
nije ilo ad rem, nego se piibjegavalo napadima na osobu, i
na koncu govoie o nepotivanju volje veine giaana Hivat-
ske koji su upiavo toga i takvog piedsjednika izabiali. Piavi
novinai sebi ne moe i ne smije dopustiti luksuz da iz njega
piogovaiaju njegova vlastita uvjeienja i stavovi, a kamoli
emocije kao to su minja. Napiotiv, njegova je moralna
dunost zadrati objektivnost i hladnu glavu kako bi kri-
tiki, nepristrano i odgovorno javnosti prenio informa-
cije o nekome ili neemu, dajui ljudima mogunost da
sami izgrade vlastito miljenje o tome kakvog to znaaja
ima za njihov ivot i drutvo u kojemu ive.
Kao to smo ve ianije spomenuli, mete govoia minje u
hivatskim medijima bile su i odieene diutvene skupine
koje se nikako nisu uklapale u koncepciju Hivatske kao ka-
tolike zemlje u kojoj se potuju tiadicionalne viijednosti.
Nije teko pogoditi da su pive itve novinaiskog uliziva-
nja kleiiko-patiijaihalnim vladajuim kiugovima u Kato-
likoj cikvi i desniaiskim stiankama bili homoseksualci
i feministice. S obziiom na to, posebno su ilustiativna dva
sluaja: famozni Globusov lanak Vjetice iz Rija: Hrvatske
feministice siluju Hrvatsku, te pijuniianje homoseksualnih
tuiista u Hvaiu od stiane Veernjeg lista. U pivom sluaju
lanak potpisuje Globusov investigativni tim iza kojega se
ustvaii kiio Slaven Letica, danas ugledni kolumnist koji se
svojedobno kandidiiao i na mjesto hivatskog piedsjednika.
Uope se ne obaziiui na piavila piofesionalne etike pa ak
ni na zahtjeve onog osnovnog ljudskog obziia i potenja, au-
toi je napisao oduian tekst upeien piotiv pet hivatskih in-
telektualki: Rade Ivekovi, Jelene Lovii, Slavenke Diakuli,
Vesne Kesi i Dubiavke Ugiei, optuujui ih da su bitno
piidonijele piikiivanju istine o seksualnom nasilju kao in-
stiumentu sipske iasistike i impeiijalne politike!. U cilju
dokazivanja svoje teze da su navedene novinaike i spisate-
ljice paitizanske djevojice
17
, Slaven Letica je, uz odobie-
nje Globusovog uiednika Denisa Kuljia, bez ustiuavanja
objavio i podatke iz njihovog piivatnog ivota kao to su
biano stanje, djeca, stambeni status, itd. Naiavno, u klimi
antisipskog iaspoloenja izazvanog iatom ieakcija javnosti
je bila buina zbog ega je pet navedenih vjetica iz Rija
18

baeno na lomau bez ikakva piava na obianu.
19
17 Izmeu ostalih izljeva Letiinog piavednog gnjeva genetski istog Hi-
vata, nalazi se i ovaj: Gotovo bez iznimke, one su bile djevojice komu-
nizma! Djevojice iz obitelji obavjetajaca, policajaca, zatvoiskih uvaia, di-
plomata, visokih diavnih i paitijskih inovnika. Ono malo meu njima to
je, kiaj svoje teoiijske pozicije i zikog izgleda, uspjelo pionai ivotnog
ili bianog diuga, izabialo je neto po JUS-u: Sibina iz Beogiada Rada Ive-
kovi. Sibina (dva puta) iz Hivatske Slavenka Diakuli i Sibina iz Hivatske
Jelena Lovii. To bi bilo nemoialno spominjati da nije, kad se sad pogleda
ovako na okupu, posiijedi sistematski politiki izboi, a ne sluajni izboi po
ljubavnoj sklonosti!
18 Iziazom vjetice iz Rija aludiia se na 58. kongies PEN-a koji je odian
u Riu de Janeiiu. Na njemu se iaspiavljalo o tome tieba li Hivatskoj uskia-
titi piavo na oiganiziianje sljedeeg kongiesa u Dubiovniku, zbog piogona
feministica Rade Ivekovi, Jelene Lovii, Slavenke Diakuli, Vesne Kesi i
Dubiavke Ugiei.
19 Kao to pie Ivica iki u svom lanku pod naslovom Zastava za me-
tenje (1998.) nepunih est godina poslije skupina samoivih ena siednje
dobi koja ima ozbiljnih pioblema s vlastitim etnikim, etikim, ljudskim,
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011.
Diugi sluaj novijeg je datuma i odnosi se na stiane tuii-
ste homoseksualnih sklonosti koji se odabiali Hvai kao
poeljnu destinaciju na kojoj mogu piovesti svoj godinji
odmoi. Alaimiian ovom vijeu te dodijelivi sebi dievnu
hivatsku titulu piedzia kianstva, da ne kaemo pied-
zia homofobije, Veernji se list zduno bacio na posao. Jo
i piije nego su ove ljudske nakaze kioile na sveto hivat-
sko tlo, spomenuto glasilo pokiee svoju maineiiju koja je
u mnogim svojim elementima piokleto podsjeala na one
iatno-hukake devedesete. Dobio poznajui ve poslovinu
balkansku homofobinost, novinaii Veernjaka, piedvoeni
iepoiteikom Auielijom Kupanovac, mailjivo su zasukali
iukave i poeli piipiemati teien za budue senzacionali-
stike piie. Pieciziiajui datume njihovog dolaska, piavei
ankete meu lokalnim sveenstvom i vjeinicima te tietiia-
jui homoseksualnost kao viius svojevisne moialne giipe
koja se u najmanju iuku pienosi ziakom i od koje e ma-
sovno oboljeti cvijet hivatske mladosti na Hvaiu, zaetnici
ove medijske hajke uspjeli su postii svoj cilj. Do zikih je
obiauna uistinu i dolo to je Veeinji list objektivno pie-
nio naslovima: Skandal!, Ispad homoseksualaca na Hvaru,
Razuzdani i goli pred crkvom i Poslije ponoi svjedoili smo
nezabiljeenim gay scenama. Ako tome piidodamo i piatee
fotogiaje s pioizvoljnim tumaenjima piizoia na njima do-
bit emo zaokiuen sluaj medijskog zloina koji zasluuje
ne samo moialnu osudu, nego i zakonske sankcije kada bi
one postojale u ovom naem demokiatskom diutvu.
20
Na temelju svega onoga to smo do sada iekli, sasvim opiav-
dano moemo ustviditi da je lista u nebo vapijuih giijeha
hivatskoga novinaistva zbilja podugaka. Naiavno, ljudski
je giijeiti, a i novinaii su ljudi pa im se baiem s te stiane
neke stvaii mogu piogledati kioz piste. Meutim, ljudski je
i piiznati vlastite pogieke te pokuati ispiaviti poinjene
nepiavde i potiuditi se da se takvi medijski zloini vie ni-
kad ne ponove. Jei samo uz odieenu dozu samokiitinosti
novinai se moe viatiti svomu izvoinom pozivu: boibi za
istinu i uvanju demokiacije. Bez toga je tek obini plaenik
intelektualnim i politikim identitetom, iazasuta je diljem svijeta: Rada Ive-
kovi ivi i iadi u Paiizu, Dubiavka Ugiei je u Ameiici, Slavenka Diakuli
udana je za veanina i ivi na potezu vedska-Austiija-Istia, dok Jelena
Lovii i Vesna Kesi ive u Zagiebu. Slaven Letica i dalje je Globusov ko-
lumnist, a njegov nekadanji uiednik Denis Kulji neuspjeno se pokuava
baviti izdavanjem novina.
20 Na sebi svojstven nain Viktoi Ivani je napisao kiitiki komentai o
ponaanju novinaia Veernjeg lista. Ovdje donosimo jedan njegov dio:
Nezabiljeene gay scene uistinu su nezabiljeene. U tekstu pie da su
homoseksualci ispied kaa poeli svlaiti gae, a na fotogiajama uz tekst
su odjeveni mladii koji se smiju i vesele. Pa ipak, veli se da su izazivali
sablazan i zgiozili heteioseksualne goste. A onda bombon: Tuiiste koji su
hvaisku no piovodili na otvoienom okiiao je piizoi koji je uslijedio goli
mladi etao je ispied katediale! Stiano! Uasno! Za naslovnu stianicu! Za
vjeala! Katediala je, zapiavo, smjetena na glavnome hvaiskom tigu i teko
je kietati se u kiugu od nekoliko stotina metaia a da istodobno ne piolazite
ispied katediale. Usamljeni mukaiac je snimljen s lea, izgleda piilino
pokislo, pokiio je odjeom spoine dijelove tijela, a obiisi katediale naziiu
se u dalekoj pozadini. Kako bismo mogli znati da je homoseksualac? Je li
ga novinaika Veernjeg lista inteivjuiiala? Ili ima specijalne senzoie koje je
iazvila na satovima vjeionauka?
ili diavni inovnik koji se umjesto po savjesti iavna po na-
lozima poslodavca. Naalost, uz asne izuzetke, upiavo su
nedostatak samokiitinosti i slugansko dodvoiavanje jedna
od najveih boljki hivatskog novinaistva. Kako novinaii po-
jedinci tako i medijske kue uope ne pokazuju namjeiu da
poboljaju kvalitetu svoga iada, posebice u etikom smislu.
tovie, bez obziia na tamne milje u osobnoj piofesional-
noj povijesti, oni se i dalje nameu kao moialne veitikale
koje piokazuju i osuuju svaku diutvenu abnoimalnost, ne
shvaajui piitom da su i oni sami kao takvi svojevisna ab-
noimalnost. Tako e Dijana uljak elebaj i dalje nastaviti
piogoniti Lepu Bienu, Slaven Letica e spaljivati vjetice, a
Hloveika Novak-Sizi iaspisivati tjeialice za kolegama koji
su se oteli kontioli. Da nije alosno, bilo bi smijeno.
Is:unzvno ovnus:vo
nuvn:sn :nuo: mn)s:oun
Odieenu piekietnicu na hivatskoj medijskoj sceni pied-
stavlja aimiianje nezavisnih te pojava komeicijalnih me-
dija od kojih na poseban nain tieba istaknuti televizijske
kue Novu TV (2000) i RTL (2004). Time se, baiem djelo-
mino, dokida monopol HRT-a kao diavne televizije te se
uvode nova piavila igie koja su do tada bila potpuno nepo-
znata ili nedovoljno zastupljena na podiuju Hivatske. Me-
utim, iako je ovo medijsko aienilo donekle piipomoglo
saziijevanju libeialne demokiacije, posebice u odnosu na
slobodu govoia u siedstvima javnog infoimiianja, ipak je
dolo i do nekih nuspojava koje su na ozbiljnu kunju stavile
piofesionalizam hivatskog novinaistva. Ovdje pivenstveno
imamo na umu tzv. trino natjecanje u smislu osvajanja
medijskog trita, odnosno poveanja gledanosti, slua-
nosti ili itanosti vlastite medijske kue u odnosu na one
konkurentne. Naiavno, da bi se to moglo ostvaiiti tiebalo je
piije svega ponuditi to je mogue atiaktivnije sadiaje koji
bi piivukli veliki bioj koiisnika te u konanici osiguiali i
vei piot. Time je ustvaii dolo do izbijanja treeg medij-
skog rata u kojemu su se meusobno sukobili kako pisani
tako i elektionski hivatski mediji. Ako piihvatimo injenicu
da je prvi medijski rat bio nacionalni, a drugi politiki,
tada za ovaj slobodno moemo ustviditi da je postao eko-
nomski, imajui u vidu cilj koji se njime eljelo postii.
Kao i u svakom diugom iatu, tako je i u ovome veoma bizo
dokinuto ono etiko naelo da cilj ne opiavdava siedstva, a
cita iazdvajanja izmeu onoga to je moialno doputeno i
onoga to nije polako je poela blijediti. Istina je opet, po
tko zna koji put, pala kao piva itva. Umjesto odgovoinog i
piofesionalnog novinaistva, koje tiezvenim diskuisom od-
gaja svoju publiku, sve se vie aimiia njegova uta inaica
koja tiivijalnostima, negativnostima i senzacionalizmom na-
stoji odnijeti pobjedu na hivatskoj medijskoj bojinici. Kul-
tura utila postaje pravilo, a ne izuzetak. Tako temom
siedinjih infoimativnih emisija moe postati sve: od seksu-
alnog skandala Ekiema Jeviia na sibijanskoj inaici popu-
laine Farme do hapenja Ive Sanadeia, od iazdjeljka Ante
Gotovca do piosvjeda hivatskih bianitelja u Vukovaiu, od
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja (o
giudi Nives Celzijus do najave papinog posjeta Hivatskoj.
Kao u svojevisnom medijskom fast foodu, najvanijim po-
staje to piije utoliti glad za infoimacijama, piitom se uope
ne obaziiui na njihovu kakvou i koliinu jei to na neki na-
in odgovaia svima. Novinaiima jei se ne moiaju uputati
u munu zadau odgovoinog infoimiianja javnog mnijenja,
vlasnicima medijskih kua jei na ielativno jednostavan na-
in poveavaju svoj piot, publici jei se ne moia intelektu-
alno angaiiati, politiaiima jei se ne moiaju biinuti za svoje
poloaje dok god nogomet ili panjolske sapunice odviaaju
panju javnosti od piavih pioblema.
Dakle, sve one demokiatske viednote, do ijeg se ostvaienja
moiao piijei dugotiajan i tinovit put, na koncu su itvo-
vane na oltaiu vlastitog konfoimizma i osobnog piobitka.
Tako veina novinaia svoju teko steenu samostalnost i
neovisnost ne koiisti za piofesionalno usaviavanje i objek-
tivno istiaivanje diutvenih pojava i anomalija, nego kao
piiliku da svoje usluge ponudi svakomu tko je spieman bo-
lje platiti. I borba medijskih kua protiv utjecaja drave
na kraju se pokazala kao poslovni potez tako da u njima
istina i dalje nema posljednju rije, nego njihovi vlasnici,
oglaivai i druge interesne skupine ili pojedinci. A to
tek iei za slobodu javnog govoia i njezinu svakodnevnu
zloupotiebu? Umjesto da se iskoiisti za stvaianje boljeg i
piavednijeg diutva utemeljenog na istini i potovanju ljud-
skog dostojanstva, ona slui kao opiavdanje za javno seciia-
nje ljudskih sudbina, za giuba zadiianja u tuu piivatnost,
za ogoljivanje ljudske patnje i siamote, za zadovoljenje onih
najniih stiasti, a sve u cilju veeg piota i bolje gledanosti
ili naklade. Dosta je negativnih pojava u hivatskom novinai-
stvu koje su ve usvojene kao sasvim piiiodna stvai, iako se
u osnovi piotive naelima piofesionalne etike pa ak i onom
fundamentalnom ljudskom osjeaju za dobio, lijepo i pia-
vedno. Kako bismo dobili to cjelovitiji uvid u ovo to je do
sada ieeno, navest emo nekoliko konkietnih piimjeia.
Kao to je ve jako dobio poznato, u opis novinaiskog posla,
izmeu ostaloga, ulazi i izvjetavanje o ljudskim tiagedijama
u svim njihovim oblicima. To su izuzetne situacije u kojima
se novinai nalazi u neposiednom dodiiu s fenomenom pat-
nje to od njega zahtijeva odieenu dozu suuti, potovanja
i obziia piema osobama koje su na bilo koji nain pogoene
tiagedijom. S diuge pak stiane, postoji i zahtjev njegove pio-
fesije da to detaljnije i objektivnije infoimiia javnost o tim
dogaajima, posebice ako je iije o neemu to ja od izni-
mne vanosti za cjelokupno diutvo. ak i kad ne bi posto-
jale odiedbe piofesionalnog etikog kodeksa u vezi s tim, ja-
sno je da bez ikakve dileme piednost uvijek tieba davati za-
htjevima ovjenosti u odnosu na zahtjeve vlastite piofesije.
Naalost, gledajui televizijske piiloge ili itajui novinske
napise esto puta svjedoimo bezobziinim novinaiskim se-
ciianjima neije tiagedije kao da itve ili njihovi blinji nisu
ljudska bia. Kao ilustiaciju ove viste senzacionalizma mo-
emo uzeti sluaj dviju djevojaka iz Vaiadina koje su siedi-
nom svibnja 2010. poinile samoubojstvo skokom u iijeku
Diavu. Iako l. 16. Kodeksa asti hrvatskih novinara istie da
se vijesti o samoubojstvima i pokuajima samoubojstava ne
naglaavaju te ih tieba svesti na najmanju moguu mjeiu, uz
poseban obzii kad je iije o djeci, hivatski su se mediji da-
nima bavili ovim dogaajem objavljujui svakakva naklapa-
nja i teoiije o iazlozima ovoga tiaginog ina. Ne pokazujui
ni najmanjeg znaka suosjeanja piema obiteljima stiadalih
djevojaka, o njima se govoiilo svata: da su bile piipadnice
sotonistike sekte, da su se ubile zbog ljubavi i loih odnosa u
obitelji, pa ak i da se uope nisu ubile, nego su se utopile jei
nisu znale plivati, a imale su veliku koliinu alkohola u kivi.
Pitanje koje se namee je sljedee: gdje je tu javni interes i
zato bi hrvatska javnost morala znati za ove stvari?
Kamo siee da je ovo jedini piimjei novinaiskog nepiofesio-
nalizma u Hivatskoj. Naalost, ova se piia nastavlja mno-
tvom istih ili slinih sluajeva kao to su, piimjeiice, javna
iazotkiivanja identiteta itava, posebice onih maloljetnih.
Naime, kao da nije dovoljno to je iije o veoma osjetljivoj
diutvenoj kategoiiji koja je pioivjela neko tiaumatino
iskustvo, novinaii neiijetko stavljaju sol na ianu njihove tia-
gedije, objavljujui im puna imena i piezimena te im na taj
nain stavljajui etiketu diutveno diugaijih. Rasvijetlimo
to jednim piimjeiom. Nekadanji obiteljski tjednik Arena
(ugaen 2009.) u jednoj svojoj iepoitai o posttiaumatskom
poiemeaju kod djece itava iata donio je piimjei djevojice
koja je biutalno silovana u jednom od sipskih koncentia-
cijskih logoia. Naiavno, edni dobie naklade, niti novinai
niti uiednitvo uope nisu vodili iauna o temeljnim pia-
vima djeteta te su objavili puno ime i piezime djevojice
kao i njezinu fotogiaju. Time su piekieni biojni svjetski
kodeksi kao i UNICEF-ova konvencija o piavima djeteta.
Pokuajmo se sada staviti u kou te silovane djevojice ije
osobne podatke zna itava Hivatska. Iako ona nije zloinac,
postavlja se pitanje kakve su njezine anse za noimalan ivot
u takvom jednom ambijentu? Novinaie za to nije bilo biiga
jei oni su dobili piiu koja piodaje novine. Slian piimjei
objavljivanja identiteta itve imamo i u emisiji HRT-a La-
tinica u kojoj se govoiilo o napadu na jednu sipsku poviat-
niku obitelj u dalmatinskom zaleu. Navodei puno ime i
piezime zlostavljanog mukaica, autoi piiloga detaljno opi-
suje sve gadosti kojima je itva bila podvignuta (piimjeiice,
bio je piisiljen uzeti u usta spolovilo jednog od napadaa).
Meutim, ime napadaa, ije ime izgovaia itva, zatieno
je tonskim piskom to je po miljenju novinaiskih analiti-
aia neetian potez s obziiom da se zlostavljana osoba javno
etiketiia, a zloinac titi.
21
Kada je iije o djeci i maloljetnicima, potiebno je skienuti
pozoinost na jo jednu veoma estu pojavu u hivatskim
medijima. Rije je o iskoritavanju djece u promidbene
svrhe od strane politiara kao i od osoba koje se na ovaj
nain nastoje medijski eksponirati te se pied oima hi-
vatske javnosti piikazati u pozitivnom svjetlu. Iako ih se ne
moe optuiti za namjeino sudjelovanje u manipulacijama
ove viste, ipak ostaje goika injenica da mnogi mediji pie-
utno piihvaaju i iealiziiaju ovakve bijedne stiategije koje-
21 Oba navedena piimjeia pieuzeta su iz lanka Radenka Udoviia pod na-
slovom Nepodnoljiva lakoa procjenjivanja etike dileme u novinarstvu.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. (1
kakvih estiadnjaka i politikih monika. U tom kontekstu
tipian je piimjei Simone Gotovac, hivatske zvijezde buj-
nog popisja i obinuto piopoicionalnih glasovnih moguno-
sti, koja se na putu do kozmike slave udostojila svinuti
svoj milostivi pogled na tienike Doma za djecu u Zagiebu
te im daiovati svoje Vilinske uspavanke. Zauuje injenica
da su mnogi hivatski mediji ovaj dogaaj popiatili s takvom
pompom kao da je spomenuta dama u najmanju iuku ispla-
tila cjelokupan vanjski dug Republike Hivatske. Naiavno, to
to identitet djece ni na koji nain nije bio zatien te su slo-
bodno objavljivane njihove fotogiaje gotovo da nikoga nije
posebno uznemiiilo.
22

Meutim, populaina je Simonica tek amateika u odnosu
na piemijeiku Jadianku Kosoi koja je usaviila umijee me-
dijskog eksponiianja svoje humane stiane. Ne elei dovo-
diti u pitanje njezino piavo na humanost, ipak se moiamo
upitati je li nuno u sve to uplitati i medije, posebice kada je
iije o oboljeloj djeci ija je piivatnost, ali i zdiavlje ozbiljno
ugioeno zbog ovakvih politikih piomidbenih poteza?
Nije li netko jednom davno iekao: Neka ti ne zna desnica
to ini ljevica, aludiiajui na dobioinstvo skiiveno od
oiju javnosti? Znai li to ita gospoi Kosoi? ini se da ne,
imajui u vidu najnoviji bisei u kiuni piemijeikine medijske
ljubavi piema djeci koja je nedavno eskaliiala u njezinom
posjetu Djejoj bolnici u Klaievoj ulici u Zagiebu gdje su
smjeteni maliani oboljeli od tumoia. Iako je Zakon o pia-
vima pacijenata (l. 28) veoma jasan po pitanju piivatnosti
pacijenata, piva se dama hivatske politike scene u piatnji
novinaiske svite nesmetano pioetala Onkolokim odjelom
spomenute zdiavstvene ustanove, aljui piitom poiuku
urbi et orbi: Ovakve humanosti svijet jo ne upozna.
23
U
svojoj kolumni Prosjaci i spinovi, novinaika Ana Benai je
objavila tekst pod naslovom Ne dirajte im privatnost, a vau
tko ia! u kojemu se, izmeu ostaloga, osvinula i na ovaj
dogaaj: Ako netko misli da je to pietjeiano, neka se upita
zato bi dnevni boiavci i hodnici kua ili stanja na iaunima
javnih dunosnika bili svetinja, kada bolniki kieveti poie-
znih obveznika nisu? Piimjei: obitelj jedva da moe posje-
titi iodilju nakon poioda. S diuge stiane, Jadianka Kosoi i
njen odied za plaenje novoioenadi, skupa sa svojim cvi-
jeem, objektivima i bljeskalicama nakon ponoi 1. sijenja
bez kompleksa izvode desant na iodilita. enama kojima
su samo nekoliko tienutaka ianije ivoti, moda, visjeli o niti
u poioajnim mukama, unose se u lice bez ikakvog kom-
pleksa. A toboe ivimo u zemlji u kojoj je iziabljivanje ma-
22 Mustafa Topagi, Simonine Vilinske uspavanke za djecu u Nazorovoj,
22. piosinca 2009., na: www.zagiebancija.com.
23 Povodom ovoga dogaaja di. Goian Roi, iavnatelj Djeje klinike u Kla-
ievoj, izjavio je sljedee: Ulazak fotoiepoiteia i novinaia mi nismo do-
zvolili, nego su doli mediji koji piate piemijeiku, a koje je Vladin piotokol
uveo meu pacijente. Ja sam poludio zbog toga jei su i mene iznenadili kad
su uli unutia pieko Vladinog glasnogovoinika. Kad mi oiganiziiamo me-
dijske posjete bolnici, za to pivo tiaimo odobienje ioditelja. Nije tiebalo
ovako ispasti. Osuda ovakve medijske i politike zloupotiebe djece dola
je i od stiane piavobianiteljice za djecu Mile Jelavi. Usp. lanke pod na-
slovom Reklama je najvanija: Jadranka Kosor ugrozila djecu oboljelu od
tumora! od 13. sijenja 2010. te Ne dirajte im privatnost, a vau tko ia! od
12. sijenja 2010. na www.danas.hi.
loljetnika objavom njihovih fotogiaja u medijima jedan od
najgnusnijih piekiaja piotiv piivatnosti, uz, dakako, objavu
bolnikog kaitona. Sva siea da time nije opteieena naa
piemijeika, dok, evo, diugu godinu zaiedom, ba u sezoni
giipe, upada na onkologiju djeje bolnice u Klaievoj. Svatko
zna bai jedno dijete koje se siamilo nasmijati nakon to je
izgubilo mlijene zube. Ne moia biti genijalac da zamisli
kako se tek osjeaju djeca izoliiana u bolnici, dok ih snimaju
u pidamama, blijede, s podonjacima, bez kose na glavi.
Ali, nije bitno to su ta djeca teko bolesna, nije bitno to
im je u sobu nahiupilo desetak snimatelja i neki zastiaujui
likovi u cinim odijelima, ili to je cijela diava saznala nji-
hovu dijagnozu. Bitno je da se milijun kuna ne uiui u tiini.
Nema dvojbe, Hivatski helsinki odboi dobio je zahtjevan
zadatak. Svaki daljnji komentai jednostavno je suvian.
Svojevisnu iak-ianu u iadu hivatskih medija piedstavljaju
i sve uestaliji prikazi nasilja u iaznim njegovim oblicima
kao i posljedino novinaisko koketiianje sa senzacionaliz-
mom. Ne ulazei u iaspiave o iazlozima ljudske opinjeno-
sti manifestacijama zla, meu kojima se na poseban nain
istiu kivavi piizoii ubojstava ili nesiea, svakako se tieba
upitati to mediji ele postii stalnim pothianjivanjem ove
izopaene sklonosti? U emu je ustvaii inteies javnosti dok
publika omaijano i edno zuii u neije iznakaeno tijelo,
piitom sluajui ili itajui bombastine komentaie iepoi-
teia koji se nalaze na licu mjesta tiaginog dogaaja? Kada
se piije nepunu godinu dana dogodilo viestiuko ubojstvo
u selu Hlapevii poied Visokog (BiH) o tome su hivatsku
javnost izvijestile sve vodee televizijske kue, donosei ia-
zliite veizije piie o jednom te istom dogaaju. Veinom
snimljenih piiloga dominiiaju ucviljena i uplaena lica la-
nova obitelji stiadalih, nasilno piivoenje poinitelja te pii-
zoi mitvog tijela koje eka na vjetaenje. Naiavno, sve to
obilno zainjeno iekla-kazala infoimacijama kao to je,
piimjeiice, podatak da sestia duevno oboljelog ubojice ta-
koei boluje od slinog poiemeaja. I u ovom sluaju piofe-
sionalna etika se negdje putem izgubila. Diugi piimjei pie-
tjeianog medijskog eksponiianja nasilja moemo pionai
u kultnoj emisiji Istraga, koju smo ve ianije spominjali
kao ilustiaciju iienja govoia minje. Pod geslom istiai-
vanja miane stiane Hivatske, novinaii Nove TV su pod
vodstvom Robeita Valdeca jednom tjedno u udainom ve-
einjem teiminu svoje gledatelje obasipali vjeinim upiizo-
ienjima najkivavijih zloina hivatske kiiminalne povijesti.
Kao to se moglo i oekivati, emisija je postigla ogiomnu po-
pulainost i postala svojevisni diutveno-kultuialni fenomen
koji je potvidio tezu da su seks i nasilje dobitna kombinacija
vee gledanosti. Naiavno, u iedakciji spomenute televizije
nitko nije postavio ozbiljnije pitanje o tetnom utjecaju ova-
kvih sadiaja na mlau populaciju, o etikim implikacijama
koje oni povlae za sobom, o medijskom stvaianju publike
ovisne o vijestima iz cine kionike, itd.
Beskoiisno je nastaviti s daljnjim nabiajanjima svih nedo-
stataka i piomaaja u iadu medija u Hivatskoj. Posao je to
koji zahtijeva puno vie piostoia nego to ovaj lanak moe
ponuditi. Jedino se zakljuno moemo upitati ima li uope
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja (z
smisla govoiiti o nekim diugim etiki dvojbenim pojavama
na hivatskoj medijskoj sceni, kada ni ova najgiublja kie-
nja piofesionalne etike ne nailaze niti na otpoi javnosti niti
na zakonske sankcije od stiane nadlenih institucija? Ima li
svihe spominjati piovokativne ieklame koje duboko utjeu
na svijest modeinoga ovjeka o ivotu, samomu sebi i svijetu
koji ga okiuuje? Ili, pak, kojekakve zabavne emisije u kojima
se ljude poniava i ismijava na najogavnije mogue naine?
Gledajui televizijske sadiaje ili itajui novinske tekstove
stjee se dojam da ova pitanja ni najmanje ne pogaaju novi-
naie, a jo manje njihove poslodavce. Kao da govoie jezikom
u kojemu ne postoje iijei poput odgovornosti, obzira, po-
tovanja ljudskog dostojanstva, dobrog ukusa. Kao da
nisu svjesni ili ih za to nije biiga sve dok dobio zaiauju na
bijedi i patnji obinog ovjeka. Nije nam namjeia geneia-
liziiati stvaii piikazujui novinaisku piofesiju i medije kao
deuine kiivce za sve zlo koje pogaa hivatsko diutvo. Po-
stoje uistinu i svijetli piimjeii piipadnika ove piofesije koji
su ak i pod cijenu vlastitog ivota spiemno dali svoj do-
piinos kako iazvoju odgovoinog novinaistva tako i iazvoju
demokiatskog diutva u cjelini.
Meutim, sve intenzivnija aimacija kultuie utila tiend je
koji poinje zabiinjavati, posebice kada je iije o tzv. komei-
cijalnim medijima. Ne moemo, a da u tom kontekstu ne na-
vedemo emisije, kao to su goie spomenuta Istraga ili Trenu-
tak istine, koje svu bijedu i tiagediju piomaenih ljudskih eg-
zistencija seiviiaju kao zabavne sadiaje. Ili velike piojekte,
poput Big Brothera ili Farme, koji fenomen gluposti i diugih
kaiakteinih mana uzdiu na iang medijski atiaktivnih sadi-
aja. A kao lag na kiaju, svakoga dana u kasnim veeinjim
satima za na miian san pobiinu se kojekakvi taiot majstoii
koji viskom, ciganskim taiotom ili numeiologijom piazne
depove oajnih i pieplaenih hivatskih giaana. Ovo ne-
moialno, ali ozakonjeno pljakanje i iskoiitavanje naivnih i
piaznovjeinih ljudi jasan je pokazatelj u koje se svihe koii-
sti medijski piostoi hivatskih televizijskih i novinskih kua.
Umjesto sadiaja koji e oplemenjivati i poticati ljudski duh
te na taj nain pomoi izgiadnji boljeg i piavednijeg diutva,
imamo vidovitu Olgu, jednu od gataia iz Ezo TV, koja je po-
znata po analizama bitnih politikih dogaanja i svega veza-
nog za hivatsku scenu, kao to su spoitski dogaaji od Olim-
pijskih igaia do eviopskih i svjetskih natjecanja. S obziiom
na to, ne tieba nam odgovoino istiaivako novinaistvo jei
se odgovoii na sva naa egzistencijalna pitanja ionako nalaze
u kaitama. Ne tiebaju nam ni poteni i istinoljubivi novi-
naii jei to jednostavno vie nije in. Na kiaju kiajeva, ne tieba
nam ni sama istina jei nas od nje zaboli glava i padamo u de-
piesiju. Ono to danas tieba piosjenom hivatskom giaa-
ninu je daljinski upiavlja pomou kojega e se telepoitiiati
u bajkoviti svijet senzacija i skandala, daleko od vlastitih obi-
teljskih i diutvenih pioblema. A da mu u tom svijetu bude
udobno svesidno e se pobiinuti piofesionalci iz hivatskih
medija. Neka nam je Bog na pomoi!
Kous:v nc:
Boena Matijevi, Hloveika Novak-Sizi smijenila
Anu Jelini iz emisije Dossiei.hi, 13. studeni 2009., na:
www.veceinji.hi,
Z. J. i J.C., Pokopane djevojke koje su poinile samo-
ubojstvo skokom u Diavu, 14. svibanj 2010., na: www.
index.hi,
Danica Plantak, Matuiantice piije samoubojstva osta-
vile poiuku na Facebooku, 12. svibnja 2010., na: www.
veceinji.hi,
Tomislav Novak, Mila Batinica, Davoi Butoiac i Luka
pac, Nikolina: Nismo se planiiale ubiti, htjele smo na
moie, 13. svibnja 2010., na: www.jutainji.hi,
M. P., Svae na Facebook giupi posveenoj matuianti-
cama, 14. svibnja 2010., na: www.danas.net.hi,
J. C., Piijatelj vaiadinskih matuiantica na Facebooku
poiuio: Moda sam uskoio uz vas, 13. svibnja 2010.,
na: www.index.hi,
Luka pac, Vaiadin: u Diavi pionaene dvije mitve
djevojke matuiantice Stiukovne kole poinile samo-
ubojstvo, Slobodna Dalmacija od 12. svibnja 2010,
Tomislav Klauki, Medijski zloini: Od hukaa do
uglednih novinaia, 10. lipnja 2009, na: www.slobodna-
eviopa.oig,
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Stjepan Malovi, Novinaii: iatni hukai, patiioti ili
nezavisni izvjestitelji?, 29. veljae 2008, na: www.me-
dia.ba,
Ana Benai, Ne diiajte im piivatnost, a vau tko ia!,
12. sijenja 2010., na: www.danas.hi,
Mustafa Topagi, Simonine Vilinske uspavanke za
djecu u Nazoiovoj, 22. piosinca 2009., na: www.zagie-
bancija.com,
Diago Hedl, Novinaii koji su poticali na zloine mo-
iaju odgovaiati, 24. kolovoza 2009., na: www.media.ba,
Nenad Jaii Dauenhauei, Bianitelji dijele slike Lepe
Biene u sipskoj unifoimi, Jutarnji list od 05. lipnja
2009,
Ankica Baibii-Mladinovi, Bianiteljske udiuge piotiv
Lepe Biene, 06. lipanj 2009., na: www.slobodnaeviopa.
oig,
Globusov investigativni tim, Vjetice iz Rija: Hivat-
ske feministice siluju Hivatsku, Globus od 11. piosinca
1992,
Viktoi Ivani, U koj! U koj! , Feral Tribune od 24.
kolovoza 2006,
Ivica iki, Zastava za metenje, Feral Tribune od 21.
iujna 2008., na: www.zinfo.hi,
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
MIuosInv JuuvsI (Zric, 1,;.), Fiiozorso-:ro-
iosi s:uoii zvvsio Fvirvoi :roiooiii u S-
virvu. Bior:iu i roviu :roiooiiu rois:vivo u
Riru. ivi i voi u Svirvu.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. (
Kous:v ooumv: o
ovnuso) v:c:
Kodeks asti hivatskih novinaia, na: www.hnd.hi,
Naela Meunaiodne fedeiacije novinaia (IFJ), na:
www.i(.oig,
Kodeks Diutva piofesionalnih ameiikih novinaia, na:
www.spj.oig,
UNESCO-ova Meunaiodna naela piofesionalne
etike u novinaistvu, na: http:iihivati.oigiindex.
php?option=com_content&task=view&id=46&Itemid
=27,
Mnchenska deklaiacija, na: www.ijionline.oig.
1.
2.
3.
4.
5.
Kiistina Zaboiski-unovi, Tko su vjetice iz Rija?,
na: www.zinfo.hi,
Zagiebaki enski lobi, Globusova tjeialica (Piosvjed
Zagiebakog enskog lobija u povodu Globusova teksta
Hivatske feministice siluju Hivatsku), Vjesnik od 14.
piosinca 1992., na: www.zinfo.hi,
20. Auielija Kupanovac, Toicida dolazi tui homosek-
sualce na Hvai, Veernji list od 18. kolovoza 2006,
Auielija Kupanovac, Gay skup otjeiao obitelji s Hvaia
Topli tjedan Domaine i tuiiste podijelile najave o
invaziji homoseksualaca na otok, Veernji list od 19. ko-
lovoza 2006,
Auielija Kupanovac, Ispad homoseksualaca na Hvaiu
Gay zabava pied Cikvom Razuzdani i goli pied
cikvom okiiani vlasnik kaa istjeiao pieoputene
homoseksualce Homoseksualci na Hvaiu oponaali
Madonnu i otetili kii-spomenik, Veernji list od 22.
kolovoza 2006,
Saa Vejnovi, Medijska etika: pieko leeva do bolje za-
iade, 11. sijeanj 2008., na: www.poslovni.hi,
oie Obiadovi, Kad TV i Inteinet odgajaju djecu,
10. oujka 2010., na: www.media.ba,
Radenko Udovii, Nepodnoljiva lakoa piocjenjiva-
nja etike dileme u novinaistvu, 01. kolovoza 2001.,
na: www.mediaonline.ba,
Ana Benai, Reklama je najvanija: Jadianka Kosoi
ugiozila djecu oboljelu od tumoia!, 13. sijenja 2010.,
na: www.danas.hi,
Melita Polei Kovai, Kiiza novinaistva kao kiiza etike:
tko je novinaiski subjekt? , na: http:iihicak.sice.hiiin-
dex.php?show=clanak&id_clanak_jezik=36819,
Sheiiy Ricchiaidi, Stjepan Malovi i Goidana Vilovi,
Etika novinarstva, Sveuilina knjiaia, Zagieb 2007.,
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
Miijana Rakela, Sumnjiva lica i novinaiska etika, 28.
oujak 2010., na: www.danas.oig,
Miijana Dugandija, Denis Latin Najvea zvijezda
televizijskog politikog novinaistva, Nacional (online
izdanje) od 02. tiavnja 2002., na: www.nacional.hi,
Tomislav Klauki, Medijsko hukanje i minja, 10. ko-
lovoz 2009., na: www.zamiizine.net,
Tomislav Klauki, Lomaa je postavljena, samo se hva-
taju vjetice, 07. kolovoza 2009., na: www.e-novine.
com,
Robeit Pauleti, Lepi nai gosti su se viatili, i to u veli-
kom bioju, 29. sipnja 2008., na: www.slobodnadalma-
cija.hi,
Gojko Maiinkovi, Novinske potjeinice, 17. sijeanj
1995., na: http:iiwww.aimpiess.chidynipubsiaichivei
datai199501i50117-001-pubs-zag.htm,
Stjepan Malovi, Novine, novine, novine, Sveuilina
knjiaia, Zagieb 2004.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja ((
Podudarnost medijske i
politike agende
Davor Marko
Kako god nazivali opte izbore u BiH, koji su odrani 3. oktobra 2010. godine
historijskim, presudnim za promjene, odluujuim za napredak i evropsku
budunost BiH jedno je bilo evidentno na medijskom bojnom polju vodile
su se estoke bitke. Analiza medijskog praenja kampanje pokazala je kako je
medijska istina odavno prestala biti jedinsvena, bar kada je bh. medijska sfera u
pitanju. Nudile su se (etno)politiki podobne istine, putem (etno)politiki podobnih i
kontrolisanih medija, a favorizovali su se oni koje e zatiti nau stvar koja je, nije
teko pogoditi, isto tako (etno)politiki podobna. Politiki ulog bio je veliki, gotovo
presudan. Mnogo vei od sie poput novinarskog profesionalizma, potivanja
standarda pri izvjetavanju, objektivnog i ravnomjernog medijskog pokrivanja
dogaaja... Namjera ovoga rada je da kritiki interpretira rezultate analize
medijskog praenja kampanje, koju je uradio analitiki tim sarajevkog Media plan
instituta. Poseban fokus bie stavljen na teme koje su mediji, u zavisnosti od
svoje politike alijacije, promovirali. Prilikom interpretacije rezultata, u namjeri
da ilustriram ulogu medija u vrijeme izbornih kampanja, posegnuu i za vrlo
zanimljivom medijskom teorijom odreivanja dnevnog reda (eng. the agenda-
setting) koju su razvili McCombs i Shaw
Analiza medijskog izvjetavanja tokom izboine kampanje
ukazala je na nekoliko tiendova zajednikih za sve medije.
Piimjeen je visok stepen etnike ili politike alirano-
sti medija u BiH spiam postojeih politikih opcija i kan-
didata. Sa jedne stiane, mediji su favoiizovali odieene po-
litike stianke i kandidate, dok su sa diuge stiane politiaii
imali svoje medije koji su ih neskiiveno i vilo javno po-
diavali. Diugo je zapaanje da se u BiH odvijalo nekoliko
paralelnih kampanja. Jedna u Republici Sipskoj, diuga u
Fedeiaciji, a potpuno tiea boibena platfoima posluila
je za okiaj stiankama sa hivatskim piedznakom.
1
Tiee,
1 Vidi na www.acips.ba
kampanjom su dominiiali nacionalna retorika, ovinizam
i primitivizam u istupima politikih piedstavnika, u emu
je piednjaio lidei SNSD-a i sada piedsjednik Republike
Sipske, Miloiad Dodik. Sadiaj njegove ietoiike, medijska
atiaktivnost njegovih javnih nastupa i, geneialno, uticaj na
biiako telo u RS bie u fokusu kasnije analize.
2
2 Kampanju za opte izboie 2010. obeleila je apsolutna dominacija SNSD-
a i Miloiada Dodika, koji su okupiiali medijski piostoi. Bilo da se o njemu
govoiilo pozitivno (mediji u RS-u), negativno (saiajevski mediji) ili neu-
tialno sa fokusom na negativne izjave koje je davao (mediji sa hivatskim
piedznakom), Dodik je bio u centiu panje, a njegove su izjave imale te-
inu injenice viijedne objavljivanja. Vidi: Media plan institut, Saiajevo.
Piema analizi ACIPS-a, od 7.898 analiziianih izjava piedstavnika politikih
paitija, najvei bioj izjava piipada piedstavnicima SNSD-a (pieko 1.500
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. (
Moda najzanimljivije zapaanje vezano je za teme koje su
u medijima bile piisutne. Opti je zakljuak da su najpiisut-
nije bile one teme koje nisu ielevantne za kaiaktei izboia
koji su odiani (opti izboii). Dominiiala su meusobna
piepucavanja i omalovaavanje piotivkandidata, piie u
piazno (poput onih mi smo jedini sposobni da diavu i
entitet... izvuemo iz bijede, mi imamo najbolje kandidate,
itd...), sa svega malo fokusa na teme koje su ielevantne ili na
konkietna ieenja kojima bi se aktuelni pioblemi u diavi
BiH iijeili. To je potvidila i analiza nevladine oiganizacije
ACIPS, koja je u svojim zapaanjima iznijela da su sve nad-
gledane stianke, sa izuzetkom SDP-a i Naiodne stianke ia-
dom za boljitak, imale izuzetno napadake kampanje piema
svojim oponentima.
3
Osim (ne)ielevantnosti tema za opti
kaiaktei izboia, to je vilo vaan indikatoi koliko su sami
politiaii neupueni ili nehajni kada su izboii u pitanju, ilu-
stiativno je u kojoj su mjeii dominante teme piisutne u me-
dijima bile podudaine sa politikom agendom i ietoiikom
stianaka koje su ti mediji podiavali. Svjesni vanosti me-
dija, politike stianke i kandidati, koiistili su ove kanale ko-
munikacije kao svoje megafone, i kao vilo mono siedstvo
nametanja onih tema koji su bili u skladu sa njihovom pie-
dizboinom agendom.
U namjeii da detaljnije analiziiam ovaj odnos, piezentiiau
pivo selektiiano medijske teoiije koje smatiam ielevantnim
za dublje iazumijevanje medijskog uticaja, i fokusiiau se na
teoiiju koju su iazvili McCombs i Shaw.
Mvo) ovv uvo
Mediji ili etvrta poluga vlasti (eng. fouith estate), kako
ih je nazivao Edmund Buike, danas su dio ivotne svakod-
nevnice. Oni obezbjeuju vezu sa iiim diutvenim giu-
pama, stvaiaju osjeaj povezanosti i solidainosti, a takoei
nude i iazonodu, zabavu i oputanje za iioku medijsku pu-
bliku (Heiman i McChesney, 2004: 67). McLuhan medije
opisuje kao ljudske pioduetke, novu dimenziju ili novo
ljudsko ulo. Ovaj autoi tvidio je jo 60-ih godina da e
mediji preuzeti kontrolu nad naom svakodnevnicom.
To je bilo 20 i vie godina piije nego to je inteinet uao u
masovnu upotiebu. Njegov je koncept globalnog sela je-
dan od najcitiianijih u saviemenoj medijskoj teoiiji (McLu-
han, 1964: 8 35). Danas su mediji sve vie kreatori nae
stvarnosti, ne samo njeni puki prenosioci. Njihova mo
u svijetu globalizacije i tehnolokog iazvoja sve vie dolazi
do iziaaja. Postmodeinist Jean Baudiillaid tvidi da ono to
mediji pienose vie nije pieneena iealnost ve je medij-
ski kreirana realnost. Po njemu, tiei ied simulakiuma,
koji je na djelu, je u piincipu simulacija iealnosti u kojoj se
medijski znaci koiiste kako bi se zamaskiialo odsustvo te
same iealnosti (Baudiillaid, 1994).
izjava). Mediji, kako iz Republike Sipske, tako i iz Fedeiacije BiH, najvie
su izvjetavali o aktivnostima paitije iji je piedsednik Miloiad Dodik. Vidi:
ACIPS, Saiajevo.
3 Vidi na www.acips.ba
Upiavo ta, aktivna, uloga medija u dananjim diutvima,
bie u fokusu ovoga iada. Na piimjeiu politiki, ali i me-
dijski, podijeljene Bosne i Heicegovine, vidjeemo kolika je
mo medija ili mo njihove zloupotiebe zaiad inteiesa uskih
giupa politikih (ne)istomiljenika koje nazivamo etno-po-
litikom elitom. U piilog tvidnji da mediji u dananjem bh.
kontekstu piedstavljaju vilo vanu platfoimu politike pio-
mocije, ide i teoiija odieivanja dnevnog ieda (eng. the
agenda-setting) koju su iazvili McCombs i Shaw. Ova teo-
iija polazi od pietpostavke da je mo medija tolika da su oni
u stanju da na dnevnoj bazi nameu teme i piobleme. Na taj
nain mediji vie uticaj na svoju publiku, i javnost u cjelini,
da te piobleme piihvate i uvae kao najvanije (McCombs i
Shaw, 1972: 176-187). Piema ovim autoiima mediji imaju
veliki utjecaj na publiku tako to po sopstvenom izboru
(odnosno po izboiu vlasnika ili uiednika, ijee samih novi-
naia) nameu teme koje smatraju znaajnim, vrijednim
objave. U skladu sa odabiiom teme, mediji odieuju piomi-
nentnost njene objave i koliinu piostoia i viemena koji e
biti toj temi posveeni (Biooks, 2002: 27).
Ovu su teoiiju u svijet medijske analize McCombs i Shaw
uveli 1972. godine, a kieiiali su je na bazi svoje analize pied-
sjednike kampanje u Chapel Hill-u, Sjeveina Kaiolina,
koja je odiana etiii godine ianije. Analiziiajui koiela-
ciju izmeu stepena zastupljenosti odieene teme u medi-
jima, i uvjeienosti medijske publike u njenu vanost, autoii
su potvidili da izmeu ove dvije stvaii postoji vista veza
(McCombs and Shaw, 1972). Jedan od osnovnih postulata
ove teoiije jeste medijska eksponiianost, odnosno potencijal
medija da odieenu temu, ili osobu, ne samo nametnu kao
neto viijedno objave, ve kao neto to je viijedno javne pa-
nje (engl. fiom news media agendas to public agendas).
Objavljujui vijesti na istu temu u kontinuitetu, iz dana u
dan, posveujui joj znaajnu panju, uiednici vijesti indi-
iektno utjeu na peicepciju publike o tome ta su najva-
nija pitanja dana, da kaemo metafoiiki pitanja ivota ili
smiti. Pii tome, kljuna kategoiija ove teoiije eksponira-
nost moe da se iazloi u tii dimenzije: panju, kadiiia-
nje, i atiaktivnost (Kiousis, 2004). Panja se odnosi na bioj
objava u medijskim sadiajima. Kadriranje je tehnika koja
se koiisti za pozicioniianje bilo same teme izvjetavanja ili
njenih kaiakteiistika i atiibuta unutai konteksta u kojem se
komuniciia. Atraktivnost, kako se to tumai u psihologiji,
posebno u diskusiji o emocijama, moe imati pozitivnu vii-
jednost (empatija) ili negativnu viijednost (aveizija).
Po:n nv)nc)n mvo)n u BH
Medijska slika BiH snano je deteiminiiana kompleksnim
stiuktuiama politikog sistema i podjelama koje su viesloj-
nog kaiakteia (politikog, nacionalnog, ieligijskog, iegio-
nalnog, ideolokog, itd.). Teka ekonomska situacija, visoka
stopa nezaposlenosti i socijalnog nezadovoljstva, situaciju
ini jo komplikovanijom. Vidna, politiki motiviiana i si-
stemski utemeljena fiagmentacija medijskog tiita, koja je
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja (6
posljedica podjele diave i diutva du etno-nacionalnih li-
nija, najosnovnija je kaiakteiistika medijskog tiita u Bosni
i Heicegovini. Jo jedna od kaiakteiistika je i zasienost me-
dijske ponude, to ilustiuje injenica da na manje od 4 mili-
ona stanovnika ima 168 tampanih medija, od ega je 11
dnevnih novina.
4
Uieivaka politika veine ovih novina
zastupa ekskluzivne inteiese jedne od tii etno-nacionalne
giupe u BiH.
Mnoge su analize sadiaja bosanskoheicegovakih medija
ve potvidile kako je medijsko tiite u ovoj zemlji segmen-
tiiano, a publika etniki aliiana i usmjeiena ka onim me-
dijima koje smatia svojima (Bai-Hivatin, Tompson
i Jusi, 2008). Kao najei piimjei ovakvog, etniki ali-
ianog ali i politiki motivisanog izvjetavanja, navodila se
dnevna novina Dnevni avaz, u vlasnitvu tajkuna Fahiu-
dina Radonia. Radoni je dugo sebe nazivao piotagoni-
stom bonjakih inteiesa, podiavao Aliju Izetbegovia i
njegovu stianku SDA, imao dobiu saiadnju sa poglavaiom
Islamske zajednice u BiH, da bi uoi optih izboia 2010. go-
dine i sam foimiiao svoju paitiju (SBB BiH Savez za bolju
budunost BiH) i kandidovao se za bonjakog lana Pied-
sjednitva BiH. Zbog naina na koji je Avaz aitikulisao bo-
njaku politiku, piomjenjivog kuisa podike i omalovaava-
nja pojedinih bonjakih politiaia
5
, ideoloko-politiki-in-
teiesne veze sa ieisom Mustafom ef. Ceiiem, bosanskohei-
cegovaki intelektualac i publicista Ivan Lovienovi nazvao
je ovaj fenomem avazovtinom.
Analize medijskog vlasnitva u postsocijalistikim diavama
ukazuju na jedan specian nain medijskoj funkcionisanja,
koji je piepoznat kao politiki klijentelizam. Petkovi
ovaj pojam denie kao oblik diutvene oiganizovanosti i
djelovanja u kojem piistup izvoiima (iesuisima) ekonomske
i politike moi kontioliu pationi (monici), te ga omogu-
avaju samo svojim klijentima pojedincima i snagama koje
im se povinuju i podiavaju ih.
6
U diavama jugoistone
Euiope klijentelizam djeluje kao paialelni, neslubeni si-
stem diutvenih i politikih odnosa, te se pojavljuje ten-
dencija uspostavljanja klijentelizma kao slubenog sistema
odnosa u diutvu. Klijentelizam svoje upoiite cipi u na-
cionalistikoj ideologiji, koji za posljedicu ima upisivanje u
etniki opiedijeljenu naciju, to ini optepiihvatljivom di-
obu na Nas i Njih te u medijima stvaia ieime koiisne i ne-
4 Podaci su pieuzeti sa stianice Vijea za tampu BiH, http:iiwww.vzs.ba
5 Najbolji piimjei za ovo je podika koju su Haiisu Silajdiu Dnevni
avaz i Fahiudin Radoni nedvosmisleno piuali 2006. godine, i zahvalju-
jui kojoj su Silajdi i njegova Stianka za BiH ostvaiili uvjeiljivu pobjedu.
Piole je godine Silajdi na stianicama ove novine piozivan da piipada tzv.
eneigetskoj maji, a Radoni mu je bio politiki piotivkandidat za mjesto
piedstavnika bonjakog naioda u kolektivnom Piedsjednitvu BiH.
6 Autoiica se u denisanju klijentelizma poziva na lanak Hallina i Papa-
thanassopoulosa iz 2002. Politiki klijentelizam i mediji Juna Eviopa i
Juna Ameiika u kompaiativnoj peispektivi, te knjigu Uspoieivanje me-
dijskih sistema Tii modela odnosa izmeu medija i politike Hallina i
Mancinija iz 2004. godine.
koiisne istine, a naioito ieime nevidljive istine koja se ne
moe iziei.
7
Znajui sve ovo, moemo se upitati postoji li uopte jedin-
stvena medijska istina? Odgovoi bi bio negativan, i vidjeli
smo to na piimjeiu podijeljenih i aliianih medija. Diugo
je pitanje jesu li tako podijeljeni mediji vjeiodostojni? Ako
ih posmatiamo geneialno, u kontekstu odsustva jedinstvene
medijske istine, iei emo da nisu. No, ukoliko posmatiamo
njihov uticaj na mikio-nivou ciljane, uglavnom etniki de-
nisane, publike kojoj se obiaaju moemo ponuditi i poziti-
van odgovoi. To pokazuje i istiaivanje Media plan instituta
iz 2009. godine. Po njemu, giaani BiH najvie vjeiuju tele-
vizijama i meu pivih 10 medija na nivou uzoika iz cijele
BiH, devet su televizije, a tek na desetom mjestu je najtiia-
niji list u BiH, Dnevni avaz. Na elu liste je Televizija Fe-
deiacije BiH (FTV), slijede je BHT, potom HRT, RTRS pa
Hayat. Gledajui to po entitetima, iedoslijed medija kojima
giaani vjeiuju je u znaajnoj mjeii iazliit. U Fedeiaciji BiH
je Televizija Fedeiacije BiH medij kojem se ubjedljivo naj-
vie vjeiuje, a potom slijedi BHT. U Republici Sipskoj gia-
ani najvie vjeiuju RTRS, potom Televiziji BN iz Bijeljine.
Meutim, u poieenju sa nacionalnim izjanjavanjem ispi-
tanika pokazuje se da samo 6 posto Siba i 10 posto Hivata
vjeiuje FTV-u. Dominantno povjeienje na nivou diave u
ovaj medij je od stiane Bonjaka, 60 posto i Bosanaca, 16 po-
sto. Najvee povjeienje Bonjaka je u NTV Hayat, 81 posto,
ali mu, na osnovu ovog istiaivanja, ne vjeiuju Sibi i Hivati.
Ista stvai je i sa TV BN iz Bijeljine, kojem iskljuivo vjeiuju
Sibi (Mediaplan, 2009).
Rezultati analize medijskog piaenja kampanje pokazali su
snanu podijeljenost bh medijskog piostoia. Jednom od za-
paanja, da je kampanja u Republici Sipskoj imala svoj za-
sebni ivot, svoje akteie i svoje tematske bitke, u piilog ide
i injenica da su se vodei mediji ovoga entiteta tako pona-
ali. Situacija u RS podseala je jednopaitijsko oziaje bivih
socijalistikih i komunistikih ieima u kojoj opozicija igia
ulogu bezazlenog klauna iji je osnovni cilj da zabavi medij-
sku publiku, i bude spaiing paitnei nedodiiljivoj vlasti. O
entitetskom ieimu Miloiada Dodika, piemijeia Republike
Sipske, napisano je mnogo toga. U kontekstu medijskih slo-
boda ovaj je ieim okaiakteiisan je kao iepiesivan, nedemo-
kiatski, totalitaini (jei apsolutna kontiola je u iukama jedne
paitije, SNSD-a). U posljednjem izvjetaju ameiike nevla-
dine oiganizacije Fieedom House, Bosna i Heicegovina je
u pogledu slobode medija posljednja na ljestvici zemalja u
iegiji i oznaena je kao djelomino slobodna zemlja zau-
zimajui 97. mjesto. Jedan od iazloga za to je situacija u Re-
publici Sipskoj gdje apsolutnu vlast ima jedna paitija to joj
daje mogunost kontiole medija, i odieivanje onih medija
7 Petkovi se iefeiiia na Leva Kiefta, diiektoia Miiovnog instituta i piofe-
soia na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, i njegovo izlaganje sa okiuglog
stola o politikom klijentelizmu i medijima u diavama bive Jugoslavije u
Ljubljani 29. septembia 2007. godine
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. (;
koji su za vlast podobni, i onih koji su nepiijateljski.
8
Tome
u piilog ide i saoptenje Vlade RS, u kojem je zvaninicima
ovog entiteta zabianila davanje izjava za RTV FBiH to je
samo jo jedan od dokaza da sloboda medija u RS postoji u
onolikoj mjeii koliko to eli aktuelna vlast. Sa diuge stiane,
diugi entiteski emitei, RTRS vilo otvoieno pokazuje svoju
sklonost ieimu u RS.
9
Diugi piimjei kontiolisane medijske
slobode u RS je ekonomska pomo, u iznosu od 2,5 mili-
ona EUR, koju je Vlada RS ove godine piedvidjela iz budeta
za pomo podobnim medija. Ovakav potez Vlade RS za
Emiia ikia, iz Tianspaiency Inteinacionala (TI) BiH, u
jeku piedizboine kampanje, piedstavlja klasino potkuplji-
vanje medija.
I dok su Avaz i pioieimski medijski blok u RS manje-vie
ispiiana i pioanaliziiana piia, kao najsvjeiji piimjei pie-
dizboinog medijskog piojekta u BiH pojavila se novofoimi-
iana news-televizija TV1. Vlasnica ovog medijskog pio-
jekta je Sanela Jenkins, poiijeklom iz BiH, jet-seteiica i su-
piuga bankaia Rogeia Jenkinsa iz biitanskog Baiclaysa, dok
svoj udio ima i Safet Oiuevi, biznismen sa adiesom u Au-
stiiji, nekada iatni giadonaelnik Mostaia. Inicijalni kapital
piivukao je zavidan bioj piiznatih novinaiskih imena i lica
poput Senada Hadifejzovia (koji se pioslavio vodivi iatni
dnevnik na TV Saiajevo, kasnije piva zvijezda TV Hayat),
Senada Peanina (vlasnika i uiednika magazina Dani)
10
,
spoitskog komentatoia Sabahudina Topalbeiievia, te ne-
koliko novinaia i uiednika sa Fedeialne TV, ukljuujui Fa-
hiudina apu, koji je imenovan za glavnog uiednika TV1,
te voditeljskih lica Ognjena Blagojevia i Angeline Veljovi.
Ono to je zanimljivo jeste da je je ova televzija bliska Ha-
iisu Silajdiu i njegovoj politikoj viziji, to je Sanela Jen-
kins otvoieno i izjavila za saiajevske medije.
11
Indikativno
8 Da vodea paitija u Republici Sipskoj, SNSD dijeli medije na podobne i
nepodobne, svjedoi i najnovija izjava njenog glasnogovoinika Rajka Vasia
za saiajevski dvosedminik Stait, u kojem je on odbio govoiiti za medije iz
Saiajeva i Fedeiacije BiH, uz konstataciju kako je to za njegovog piedsjed-
nika Miloiada Dodika diugi svijet, i dodavi kako su na piessicama u Banja
Luci nepoeljni i neki mediji iz Banja Luke, poput Alteinativne televizije,
bijeljinske BN, i dnevnog lista Euioblic.
9 Tome u piilog ide emisija emitovana na entitetskoj RTRS, 23. avgusta
2010. godine (dakle, dvije sedmice piije nego to je poela piedizboina
kampanja), u kojoj su lideii SNSD-a (Miloiad Dodik, Nikola piii, Nebo-
ja Radmanovi i Rajko Kuzmanovi) pod kiinkom diavnih i entitetskih
funkcija, dva sata diali piedizboine monologe u kojima ih nimalo nije pie-
kidala voditeljica Vanja Fuitula. Zanimljivo da su ve tada lideii SNSD-a
najavili ono to e im kasnije i postati izboini slogan Sipska zauvijek!
10 Zanimljivo je da je i unutai same iedakcije news-magazina Dani po-
stojala tiha politika polaiizacija i dok je vlasnik Senad Peanin naginjao
na stianu Haiisa Silajdia (to se dalo piimjetiti na osnovu analize sadiaja
ovih novina tokom kampanje, ali i naslutiti na bazi njegovog paitneistva sa
Safetom Oiueviem), dotle je jedan dio iedakcije bio blizak novofoimiia-
noj Naoj stianci iedatelja Danisa Tanovia, koja je otvoieno piopagiiala
multikultuializam i giaansku opciju. Zanimljivo je i da je ova novina kon-
tinuiiano kiitikovala Socijaldemokiatsku paitiju, i njene elnike Zlatka
Lagumdiju, eljka Komia i Damiia Hadia.
11 U iazgovoiu za Slobodnu Bosnu Jenkins je iekla da podiava Haiisa
Silajdia, s obziiom da smatia da je to ovjek koji se boii za BiH i ne dozvo-
ljava nikome da poniava njegovu domovinu, mada je istakla kako bi TV1
kao osvjeenje na medijskoj sceni BiH, tiebalo da bude politiki neutialan.
je da je TV1 piogiam poela emitovati pied sami poetak
piedizboine kampanje u BiH, 26. avgusta, koja bi posebno
estoka mogla biti meu bonjakim stiankama i kandida-
tima za lana Piedsjednitva BiH, gdje je Silajdi jedan od
kandidata. Ve u pivim infoimativnim emisijama udaina vi-
jest bila je izjava Haiisa Silajdia.
Jo jedan medij koji je uoi izboia na kocku stavio svoju ie-
putaciju nezavisnog politikog magazina, sarajevski Dani,
otvoieno je podiavao Silajdia i njegov politiki piojekat,
simpatiui Nau stianku, a konstanto kiitikujui ne samo
nacionalne opcije, ve i SDP. Nakon Silajdievog izboinog
kiaha, novina (tanije biend) pielazi u vlasnitvo Oslobo-
enja, veina novinaia i novinaiki naputa iedakciju, a ve
pivih nekoliko biojeva novih Dana pokazuje diskontinui-
tet sa dotadanjom politikom oiijentacijom.
Ko)v su :vmv mvo) s:nv)n
n ovv uvo
Zanimljivo je upoiediti iezultate dva istiaivanja koja su to-
kom septembia 2010. godine spioveli Media plan institut i
ACIPS, iadi uoavanja jedne podudainosti u oba sluaja
politiaii su se, posiedstvom medija, bavili temama koje
nisu ielevantne za kaiaktei izboia.
Kada su u pitanju iezultati do kojih je doao ACIPS, u 68
posto sluajeva politiaii su davali izjave u kojima su go-
voiili o temama neielevantnim za ope izboie, dok su u 31
posto sluajeva neku od ielevantnih tema samo pomenuli.
Tek u 1 posto sluajeva ponudili su svoje obiazloenje zbog
ega se tom temom bave, bilo ijeenje za piobleme unutai
pomenute teme. Meu ielevantnim temama koje je ACIPS
odiedio kao vane, bile su nezaposlenost, mladi, obiazova-
nje, socijalna i zdiavstvena politika, iuialni iazvoj, iefoima
javne upiave i Ustava, koiupcija i EU integiacije. Sa diuge
stiane, istiaivanje koje je spioveo Media plan potvidilo je
ovaj tiend piintani mediji su u 54 posto sluajeva kada
se izvjetavalo o politikim paitijama, i 63 posto kada su u
fokusu bili najistaknutiji politiki kandidati, bili fokusiiani
na neielevantne teme. U televizijskim dnevnicima je to bio
sluaj sa 81 posto piiloga u kojima se izvjetavalo o paiti-
jama, odnosno 69 posto kada se izvjetavalo o politikim
kandidatima.
Ukoliko zanemaiimo ovaj tiend (a to je zaista teko, jei iadi
se o velikom piocentu medijskih objava), moemo iei da
su se mediji, izvjetavajui o politikim subjektima tokom
kampanje, najvie panje posvetili ustavnim iefoimama,
kiiminalu i koiupciji, i ekonomiji. Uvoenje kategoiije me-
dijske eksponiianosti, koja je centialna za medijsku teoiiju
uspostavljanja dnevnog ieda, omoguie nam da analizu
zastupljenosti ovih tema, i njihovu inteipietaciju u skladu
sa oiijentacijom medija, posmatiamo kioz piizmu medijske
panje (dakle, bioj objava), kadiiianja (odnosno pozicioni-
ianja objekta izvjetavanja), i atiaktivnosti (u ovom sluaju
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja (8
viijednosnog usmjeienja novinaia i medija spiam politi-
kog subjekta o kojem se izvjetava).
Reforme ustava bile su najzastupljenija ielevantna tema
u medijskim izvjetajima sa 14,5 piocenata, piema analizi
Media plana. O njima su podjednako izvjetavali svi mediji,
neto vie mediji iz RS-a i Veeinji list BiH. Paljiva analiza
medijskih sadiaja na temu ustavnih piomjena pokazala je
tiend u kojem se pisanje odieenih medija u znaajnoj mjeii
poklapalo sa vizijama i ietoiikom politikih subjekata koje
su ti mediji favoiiziiali. U medijima koje izlaze na teiitoiiji
Republike Sipske postojao je pieutni konsenzus kada su u
pitanju teme vezane za ustavne piomjene piia se uglav-
nom svodila na ouvanje Dejtonskog spoiazuma i ouvanje
statusa quo unutai BiH. Medijska agenda je, u ovom sluaju,
pieslikavala piogiame politikih kandidata. Tako su, na pii-
mjei, piedstavnici iazliitih politikih opcija, svi u iazgo-
voiu za dnevnik Glas Sipske nedvosmisleno slali identine
poiuke. Peiica Bundalo iz PDP-a istakao je kako je Osnova
piogiama stabilna Sipska (6. septembai), Miiko Koji iz
SNSD-a da su Izboii od sutinskog znaaja za opstanak RS-
a (6.septembai), dok je Radmila Tibojevi iz SDS-a da je
Piioiitet ouvanje Dejtonskog spoiazuma (9. septembai).
U kontekstu ove teme, politiaii iz RS i njihova piedizboina
ietoiika, bili su unifoimno tietiiani, poeljni, i u smislu
atiaktivnosti poticana je pozitivna empatija spiam medijske
publike iz RS i piie o ouvanju ovog entiteta. Centialna -
guia ove piie bio je novoizabiani piedsjednik RS, Miloiad
Dodik. Veliki bioj tekstova i fotogiaja (posebno na naslov-
nicama), kojima su obilovali sadiaji tampanih medija, te
televizijski piilozi, u kojima se Dodik bilo pojavljivao u svoj-
stvu akteia nekog dogaaja ili kvazi-dogaaja, dopiinjela je
izgiadnji ne samo njegovog vizuelnog imida (pozitivno ka-
diiianje), ve se i stekao utisak da je Dodik nezaobilazni dio
bosanskoheicegovake javnosti, te da je sama njegova po-
java ili piisustvo dovoljno da bi se obezbjedio legitimitet za
piiu o statusu Republike Sipske, ili negiianju diave Bosne
i Heicegovine. Stiategija medijskog komuniciianja akteia iz
RS spiam ustavnih iefoimi zahtjevala je dodatni objekat
spoljnjeg nepiijatelja spiam kojeg bi se svi zajedno kon-
fiontiiali. U tom je smislu glavni negativac na stupcima i u
piogiamu medija iz RS bio Haiis Silajdi, koji se u viijeme
kampanje u svojstvu lana Piedsjednitva BiH nekoliko puta
javno oglasio (kiajem septembia i u UN-u, u New Yoiku),
spiam secesionistikih tendencija koje dolaze iz RS.
Kada su u pitanju kriminal i korupcija, svakako vane teme
kada je u pitanju BiH, i tu su piimjeene zanimljive tenden-
cije. O koiupciji su, kako je zakljuio ACIPS-ov istiaivaki
tim, najmanje govoiili piedstavnici stianaka na vlasti. Tako
piedstavnici SNSD-a o tome uopte nisu govoiili, dok je u
medijski pieneenim izjavama politiaia iz Stianke za BiH,
PDP, Naiodne stianke Radom za boljitak, i HDZ BiH, koiup-
cija bila piisutna u manje o 5 posto sluajeva. Ovakav zid
utnje i ignoiancije pieslikan je i u agendi onih medija koji
su te stianke na vlasti podiavale. To je najvie iziaeno kod
medija iz RS. Tako u dnevniku RTRS-a nije zabiljeen niti je-
dan piilog sa temom koiupcije (od 103 analiziiana). Dnevni
list Glas Sipske je o koiupciji izvjetavao u 3 posto piiloga,
dok su Euioblic i Nezavisne novine piema ovoj temi bili
jo indifeientniji u tek 1 posto svojih piiloga pomenula se
tema koiupcije i kiiminala. Sa diuge stiane, Dnevni avaz
je o ovoj temi izvjetavao u ak 17 posto sluajeva, a Oslo-
boenje u 8 posto. Osnovni iazlog tome je to su i jedan i
diugi list svoju podiku piuali paitijama koje su opoziciji.
I dok je Dnevni avaz apsolutnu podiku davao novofoi-
miianoj SBB BiH vlasnika ove novine Fahiudina Radonia,
dotle je Osloboenje neto suptilnije podiavalo SDP (no,
tieba iei da je popiilino koiektno izvjetavalo i o Stianci
za BiH Haiisa Silajdia i SDA Sulejmana Tihia). U osudi
koiumpiiane i kiiminalne vlasti piednjaio je Dnevni
avaz. Djelujui kao bilten Radonieve SBB BiH ova novina
nije pioputala piiliku da za teku situaciju u diavi BiH, i
Fedeiaciji BiH kao entitetu u kojem se veinski ita, okiivi
koiumpiianu vlast, ija su peisonikacija bili Haiis Silaj-
di i njegova SBiH , odnosno Sulejman Tihi (i neto ma-
nje Bakii Izetbegovi) i SDA. Obe stianke, i njeni politiaii
Silajdi i Izetbegovi, bili su Radonievi diiektni iivali za
mjesto bonakog lana Piedjsednitva BiH. Biojni su tek-
stovi u kojima su se ovi politiaii diskieditiiali, ak u 84
sluajeva kada je u pitanju Stianka za BiH i u 79 kada se
izvjetavalo o SDA, uklon novinaia bio je negativan. Silajd-
i je u ovom listu bio najneomiljeniji politiai, i spiam njega
je zabiljeeno ak 76 piocenta negativnog uklona. Stiategija
komuniciianja ovog dnevnog lista bila je baziiana uglavnom
na blaenju i omalovaavanju politikih iivala, ali i na pozi-
tivnoj noti spiam Fahiudina Radonia i neto manje ieisa
Ceiia koji je ovoj politikoj opciji dao otvoienu podiku.
Tako je ieisova ietoiika u pai javnih istupa bila baziiana na
piomociji one politike opcije koja e bonjakom naiodu
osiguiati BOLJU budunost.
12
U isto viijeme, ieis je ma-
nevaiski vjeto izbjegavao diskieditiiati javno Radonieve
piotivkandidate Haiisa Siljadia i Bakiia Izetbegovia
ali je u nekoliko naviata istakao kako je iazoaian vlau
koju su stianke dvojice kandidata inile od 2006. godine.
Teme vezane za ekonomiju su u kvantitativnom smislu bile
vilo zastupljene sa 11,4 posto, dok su u kvalitativnom smislu
bile najmanje politiki obojene. Sve su politike opcije i svi
politiki kandidati govoiili o ekonomskom opoiavku (bilo
zemlje, bilo entiteta), i ova je tema (uglavnom bez konkietnih
ijeenja za goiue piobleme) bila svedena na puku dema-
gogiju, otvaianje (ve zavienih) pogona i fabiika, obeane
otvaianja (ve izgubljenih) iadnih mjesta. Politika paitija iji
je piogiam bio zasnovan iskljuivo na ekonomiji Naiodna
stianka Radom za boljitak na neki nain je piedstavljala
izuzetak od piavila da su sve stianke imale svoje medije. O
ovoj paitiji i njenoj plavoj ievoluciji izvjetavali su svi me-
12 Koincidencija ili ne, ova se ieisova ietoiika poklapa sa nazivom stianke
na ijem je elu vlasnik novine Dnevni avaz Fahiudin Radoni, koji je u
tici za bonjakog lana Piedsjednitva BiH zaviio na iznenaujuem diu-
gom mjestu sa ak 30 posto podike, ispied favoiiziianog Haiisa Silajdia
koji je uoi ovih izboia izgubio podiku Avaza, ali i ieisa Ceiia.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. (
diji, neto vie oni sa hivatskim piedznakom Dnevni list
(12 posto) i Veeinji listi BiH (10 posto). Izuzetno visok
piocenat zabiljeen je u Nezavisnim novinama (8 posto),
a slijede Osloboenje (5 posto), Euioblic (4 posto), Glas
Sipske (3 posto), i Dnevni avaz (2 posto). Zanimljivo je
ova stianka sa 6 posto objava u svim dnevnim novinama di-
jelila visoko etvito mjesto (sa SDP-om i Hivatskom koalici-
jom), i da su medijski eksponiianiji bili samo HDZ BiH (13
posto), SNSD (11 posto) i SDA (9 posto). U pieko 50 posto
objava o NSRzB tema je bila ekonomija.
Smunuum vv)vuooos:o)os:
Etno-politika, kao dominantni obiazac politikog i diutve-
nog uieenja Bosne i Heicegovina, uzuipiiala je ne samo
javni, ve i piivatni piostoi. Posiedstvom medija, koji funk-
cioniu kao etno-politika glasila ili bilteni odieenih po-
litikih inteiesa ili giupa politikih istomiljenika, politiki
akteii kieiiaju javne agende, nameu ne samo teme ve i na-
in njihove inteipietacije, i to je vilo oigledno u toku pie-
dizboinih kampanja. Paialelne, etnikovane javnosti koje
u BiH egzistiiaju, ali iijetko komuniciiaju diiektan su ie-
zultat politiki podlonog medijskog uticaja. Slijedei svoje
patione, etniki denisane nacije ili politikim istomi-
ljenjem uvezane inteiesne giupe, mediji i vie nego vjeino
pioizvode onakve slike svijeta i vizije diave BiH kakve tim
pationima odgovaiaju. to je za politiko-inteiesne giupe
najvanije, tako oblikovane, jednoumne, nacionalno osvije-
tene i etno-ieligijski uvezane giupe ili zajednice poklanjaju
im povjeienje na izboiima jei ietoiika koja se putem medija
plasiia puna je zastiaivanja od diugoga, obeanja o zatiti
svojih inteiesa, puna piaznog ponosa i obeanja.
Dnvou Mnuo (Osiir, 1,8o.) zvvsio ir Fui:r:
voii:iin u u Broovou, rois:vivo vvo-
ovru Drrov:ii i iiuos vvv Uivrvzi:r: u
Svirvu i Uivrvzi:r: u Boioii oii ovoizuir
CIPS.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja o
Mediji kao instrument
ideoloke impregnacije drutva
i osvrt na BiH
Dejan Vanjek
U BiH ne postoji neutralni javni prostor ve samo onaj pristrano-politiki,
to vodi k zakljuku da BiH i nema do kraja razvijen javni prostor, odnosno
neovisne i nepristrane medije koji bi omoguili njegov razvoj. Tako nedovren
javni prostor nemogue je demokratizirati i uiniti ga samoregulirajuim
korektivom drutveno-politikih deavanja, kao to nije mogue prevladati
njegovu ideoloko-politiku ali i etniku podvojenost
Uvoo
Mediji danas imaju mo ne samo da infoimiiaju i iie sa-
znanja o globalnim i lokalnim deavanjima, ve i da utiu na
njih. Rastui pluializam globalne distiibucije moi povlai
za sobom i pluializam medija, koji se umnoavaju i poku-
avaju nai svoje mjesto na tiitu koje sve vie ovisi o glo-
balnim deavanjima. Meutim, poied tiinih zakonitosti
koji ne zaobilaze niti ovaj segment ivota, pietpostavka je
da mediji u mladim, nesieenim ili pak do kiaja neiazvije-
nim demokiacijama, mogu djelovati kao ekstenzija centara
moi koji nastoje ovladati duhom i umom ljudi na podiuju
na kojem djeluju. Bosna i Heicegovina je zanimljiva u tom
pogledu, obziiom da smo svjedoci iastue instiumentaliza-
cije medija uticajem na njihove upiavljake stiuktuie, uied-
nike politikeisheme i sl. Meutim, postavlja se pitanje da li
su i u kolikoj mjeii mediji u diutvima kakvo je bosansko-
heicegovako, kadii ideoloki utjecati na kolektivnuie svi-
jestii itelja ove zemlje, odnosno da li moemo govoriti o
pokuajima medijske konstrukcije zbilje? Sljedee pitanje
je socioloko-lozofsko, a odnosi se na odieenje vankon-
tekstualnih imbenika koji takav vid manipulacije ine plau-
zibilnim, to je zapiavo u fokusu ovog iada.
Znn) uoon )nvoo vuos:oun:
sosnsonvucvoovn o:vs:
Javnim piostoiom nazivamo virtualni medijsko-komuni-
kacijski prostor u kojem nastaju i pielamaju se iazliiti in-
teiesi kioz iznoenje i iazmjenu stavova, svjetonazoia, paia-
digmi diutvenog djelovanja, odobiavanja i neodobiavanja.
Posljedino tome on uvjetuje i odieene diutvene piakse,
habituse, ieguliia ili baiem utie na utemeljenost diutvenih
navika i viijednosti, gdje ieektiia postojee ali i kieiia nove
diutvene piakse i viijednosti. Javni piostoi i njegove kaiak-
teiistike su kao takvi ieeksija nivoa emancipacije odiee-
nog diutva i dobai su iesuis za evaluaciju njegove zielo-
sti. Osim toga javni piostoi ima i svoju iegulatoinu ulogu,
koju obnaa na nain da uvjetuje klimu javne komunikacije,
gdje pieventivno ili ad hoc sankcioniia devijantne, nesuvisle
i destiuktivne oblike komunikacije, koji bi inae bez stabil-
nih okviia javnog mnijenja piedstavljali piijetnju integiitetu
diutvenog piostoia.
Postiatno bh. diutvo kao i njegov javni piostoi u poziciji su
konstantne stagnacije, a u ovom tienutku moda i devolu-
cije. Taj je pioces u posljednje viijeme sve naglaeniji, jei se
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. 1
pojaao piitisak i piisutnost isto politikog u javnom dis-
kuisu koji je obiljeen stagnacijom ukupne politike scene.
Kao iezultat toga u ielativno kiatkom viemenu nastoje se
postii kapitalni diutveno-politiki kompiomisi i ijeenja
koja e nadoknaditi silno viijeme izgubljeno za izgiadnju
diutvenog konsenzusa. Konkietno, piijepoi je vidljiv kada
su u pitanja openito supiotstavljene pozicije po pitanju vi-
zioniianja, deniianja diave i zajednike budunosti nje-
nih konstitutivnih etnikih zajednica, to se pielama kioz
otvoieno pitanje ustavnih piomjena, ali i dopiinosi poiastu
politikih tenzija u postizboino viijeme. Kakva je ieakcija
javnog piostoia BiH? Moe li on piobaviti ova deavanja i da
li ga ona jo jae guiaju u smjeiu unilateialnosti i politike
piedominacije na utib diugih tema i okviia potiebnih za
viijednosno saziijevanje i oblikovanje diutva? Naalost ne.
Kako sada stvaii stoje javni prostor u BiH, ovakav kakav je,
zapravo ne moe generirati novo progresivnije, inter-
etniko mnijenje koje e zadovoljiti potrebe kolektivnih
svijesti bh. naroda i graana, ve je rukovoen sadra-
jima nametnutim od strane politikih centara moi i po-
sredovanim od strane njima bliskih medija.
Meutim, zbog slabosti javnog piostoia BiH koji nema ka-
pacitet odupiijeti se manipulacijama, a i zbog zloupoiabe
medijskog instiumentaiija zaiad ostvaienja paitikulainih
ciljeva i inteiesa, javni piostoi BiH je postao aiena monika
i njihovih inteiesa bez mogunosti samoiegulacije i iazvoja,
da ne govoiimo o njegovoj nemogunosti da pieventivno i
koiektivno djeluje na diutvene tokove. U tom smislu mo-
emo iei da u BiH ne postoji neutralni javni prostor ve
samo onaj pristrano-politiki, to vodi k zakljuku da
BiH i nema do kraja razvijen javni prostor, odnosno ne-
ovisne i nepiistiane medije
1
koji bi omoguili njegov iazvoj.
Tako nedovien javni piostoi nemogue je demokiatiziiati
i uiniti ga samoieguliiajuim koiektivom diutveno-poli-
tikih deavanja, kao to nije mogue pievladati njegovu ide-
oloko-politiku ali i etniku podvojenost. Nasupiot tomu,
poeljan je autonoman javni piostoi koji ima kapacitet po-
viatno djelovati na diutvo i unapieivati ga u smislu kieiia-
nja povoljnijih govoinih uvjeta i okiuenja, koji su nuni za
foimiianje javnog mnijenja oko kljunih diutveno-politi-
kih pitanja, te pioiienje kolektivnogisvediutvenog spektia
komunikacije i iazumijevanja. To je potiebno iadi stvaianja
minimalne konveigencije pieovlaujuih diutveno-politi-
kih stavova, odnosno unapieenja diutvenog (pivenstveno
etnikog i politikog) dijaloga, te aimacije unutainjih kiea-
tivnih potencijala koji nadilaze ili baiem zaobilaze dominan-
tni politiki spektai.
1 Ovi piiiodni atiibuti novinaiske piofesije u BiH su toliko obesmisleni
da iia javnost vilo lako piepoznaje i u piavilu tono identiciia naklonost
svakog od medija pojedinano, ali i piotiv koga i ega takvi mediji s piedu-
miljajem usmjeiavaju svoje djelovanje kioz svoje iedovne emisije i infoi-
mativne piogiame. Naiavno, ova konstatacija se posebno odnosi na javne
seivise, koji statutaino i zakonski moiaju biti odiaz cjeline diutvenih inte-
iesa a nikako paitikulainih.
Tu dolazimo do koncepta dogovorne
2
koncepcije drutva
koja fokusiia pitanje javnosti kao piostoia unutai kojeg je
mogue piemostiti jaz izmeu pojedinanog i opeg, odno-
sno identikacijom zajednikog dobra koje u sebi sadii i
zbiini potencijal paitikulainih dobaia, kao onog koji okuplja
mnotvo pojedinanih volja. Osnovna kaiakteiistika takve
javnosti je njena otvoienost koja omoguava sudjelovanje
svih ielevantnih akteia i oblikovanje zajednikog diskuisa i
piateih naiativa, iji pojedini aspekti svakodnevno mogu
biti piedmet piopitivanja ili ospoiavanja od stiane giaana.
Takva jedna dinamika diskurzivnost
3
baiem donekle
moia biti spontana, ili u najmanju iuku niim ne smije biti li-
mitiiana ili dovedena u pitanje, a pogotovo ne od stiane me-
dija koji su u suviemenom svijetu geneiatoi njenog iazvoja.
Nasupiot tome, Bosna i Hercegovina je radikalan primjer
medijske inhibicije dinamike diskurzivnosti, pii emu
pojedini mediji djeluju kao mineii slobode iziaavanja, na-
stojei udaiiti taiabe obzoiima individualnog piomiljanja.
Eliminacija slobode iziaavanja se pii tome doivljava kao
nuan pieduvjet kvazi-ideoloke impiegnacije diutva. Na-
ime, svaka ideologija ima svoje diskuise i naiative odnosno
vaee matiice simbolikih sadiaja, inteipietacija i iazumi-
jevanja, a mediji su tu napiosto da piipieme teien. Pojed-
nostavljeno ieeno, iadi se o kontinuiianom nastojanju oko
manipulacije i kontiole viijednosnih sadiaja ljudskog uma
koji pojedincu omoguavaju da postane sudionik kolektivne
svijesti.
Meutim, ivimo u viijeme globalizacije koja diktiia kieta-
nja globalne
4
svijesti i obiljeena je kompleksnim i nesa-
gledivim mnotvom diutvenih odnosa koji su izmakli kon-
tioli umnogostiuenjem bioja diutvenih akteia i njihovih
funkcija, a naiavno i konfuzijom koju je izazvala nova tzv.
hipeiiealnost (Jean Baudiillaid)
5
. Kao takva, iole iazvijena
2 U knjizi Uzaludan poziv Milan Bidai, kao uslov sociologije znanja iz-
dvaja tzv. novi skepticizam, odnosno novi nain poimanja ideologije, za-
snovane na uvaavanju stanovita Diugog, ak i kada je ideoloko-politiki
piotivnik, spojivost svog stanovita s tuim u cilju iie istine, te tezu o diu-
tvenoj uslovljenosti kao osnovi epistemikog peispektivizma.
3 Koja vodi ka zajednikom, sveobuhvatnom i opepiihvatljivom diskuisu.
4 Globalna svijest je svijest zasnovana na univeizalnimiglobalnim viijed-
nostima koju diktiia sam pioces globalizacije pivenstveno u smislu ne-
smiljenih mogunosti slobode komunikacije i kietanja, zatim otvoienosti
i eksibilnosti piema novim iskustvima, te iadikalan otklon od lokalno
deniianog i odieenog identiteta, ime se globalno namee kao antipod
lokalnom. Usvajanje ovih viijednosti vee se za odgovaiajui nain ivota
obiljeen konstantnim piomjenama i kietanjima, to je, piimjeiice, kaiak-
teiistika poslovnih ljudi koji se bave meunaiodnim poduzetnitvom, biio-
kiata, iaznih piofesionalaca i aktivista zaposlenih u meunaiodnim oiga-
nizacijama, stiuktuiama i sl.
5 Jean Budiillaid u svom djelu Simbolika iazmjena i smit, kao i djelu
Simulakiumi i simulacija aitikuliia piincip fundamentalnog pieloma
izmeu modeinih i postmodeinih diutava i odvajanja od pioblematike
modeine socijalne teoiije. Za Bodiijaia modeina diutva su oiganiziiana
po piincipu pioizvodnje i potionje dok su postmodeina oiganiziiana po
piincipu simulacije i igie slika i znakova, oznaavajui tako situaciju u ko-
joj kodovi, modeli i znakovi piedstavljaju oiganizacione foime u novom
diutvenom poietku u kome vlada simulacija ta nova hipeiiealnost ujedno
postaje iealnost u oima suviemenog ovjeka koji ne moe izai izvan nje-
nih okviia.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z
demokiacija napiosto onemoguava svaki vid medijske izo-
lacije u diutvima u kojima postoji minimum demokiacije i
sloboda. Stvaii su danas utoliko sloenije to diava vie nije
sposobna obnaati ulogu menadeia diutvenog povjeienja
jei nije u mogunosti odiati monopol nad komunikacijom
s giaanima i oiganizacijama civilnog diutva koje zastu-
paju njihove inteiese. Globalizacija time nastavlja obezvi-
jeivati diavu u smislu uvoenja efektivne kontiole, osim
nekolicine zatvoienih sustava
6
koji svjesno pikose globaliza-
cijskim tokovima.
Poied navedenog, obiljeje veinskih libeialno-demokiat-
skih diutava dananjice su disperzivne strukture moi.
Naime, nema vie povlatenih iepiezentenata i tumaa
diutvenih viijednosti i noimi, odnosno institucija koje po-
lau ekskluzivno piavo na to, osim eventualno u nekolicini
pieostalih autoiitainih diava i zajednica u svijetu. Ta nova
iealnost koju je donijela globalizacija ini iluzoinim sve po-
kuaje medijske konstiukcije zbilje, jei e laka dostupnost
iaznovisnih medija, ije su uiednike politike izvan dometa
centaia moi koji tee medijskom kieiianju javnosti po vla-
stitom okusu, uvijek i u svako viijeme dati diugaiju vizuiu
aktualnih deavanja i time obezviijediti konstiukciju kao
mogueg iepiezenta zbilje. Naiavno time se ne eliminiia
potencijalno tetan utjecaj, posebno u diutvima koja u sebi
sadie potencijal unutainje fiagmentacije i podjele, kakvo je
bosanskoheicegovako diutvo, te, u pokuaju i neuspjehu
da do kiaja monopoliziiaju javnu zbilju, kao kolateialnu
tetu geneiiiaju i piodubljuju diutveno nepovjeienje i ne-
pomiiljivost stajalita kljunih diutveno-politikih akteia.
Stoga su pokuaji medijske konstiukcije zbilje u sutini ilu-
zoini obziiom da je danas, kao posljedica globalizacije u i-
iem smislu, uinak diave i njenih unutainjih centaia moi
po pitanju diutvene kontiole znatno ielativiziian, iako su,
uz obiazovanje, mediji glavni zatitnici vladajuih naiativa i
skibnici kolektivne svijesti. To je posebno vidljivo u Bosni i
Heicegovini, gdje se kolektivna svijest njenih itelja pieteito
poklapa sa njihovom etnikom piipadnou
7
, a odnos snaga
politikih centaia moi vidljiv je kioz njihovu mogunost
nametanja u javnom piostoiu, na nain da ovladaju javnim
seivisima ili iaspolau dovoljnim koliinama kapitala da foi-
miiaju vlastite medije. Na taj nain mediji postaju svojevisni
katalizatoii u funkciji piimjene ideolokih naiativa svojih
mentoia na diutveno-politika deavanja i sve ono to po-
sjeduje medijsku ljepljivost, ime medijima informiranje
postaje glavna sporedna stvar, a primarni cilj promocija
i praktina primjena ideolokih i kvazi-ideolokih
8
nara-
tiva centara moi koje opsluuju.
6 Piimjeiice totalitaini ieim u Sjeveinoj Koieji.
7 to daje za piavo da se odvojeno pioblematiziiaju i govoii o najmanje tii
ili vie kolektivnih svijesti u bh. diutvu.
8 Ne zna se ta je opasnije, nesmiljen ideoloki angaman ili koketiianje
ovim, esto puta opasnim idejama i njihovim teiminolokim matiicama.
Mvo) ouus:vvo (v)vov)vuv)v
Ako imate medije koji djeluju ispied nekoga piema nekomu
onda se oni postavljaju u poziciju ispolitiziianih oiganizacija
civilnog diutva ili ak aktivnih politikih subjekata, to sva-
kako ne bi smjeo biti sluaj, neiijetko foisiiajui paitikula-
iistike naiative ideoloke ili kvazi-ideoloke piiiode, onda
takvi mediji potiu paitikulaino povjeienje koji je glavni ne-
piijatelj minimumu sveobuhvatnog diutvenog kapitala za
kojim Bosna i Heicegovina 16 godina nakon iata jo uvijek
vapi, a koji je nuan za osiguianje kakve takve diutvene ko-
hezije, ali i bazinog diutveno-politikog dogovoia. Sve to
unato silnim napoiima uloenim u kieiianje demokiatskih
institucija i izgiadnje diave piema najviim standaidima po
uzoiu na diuga tianzicijska i post-koniktna diutva. Jedno-
stavno, ispostavilo se kako demokiacija ne moe kieiiati po-
vjeienje, ve da tu znaajnu ulogu, poied dominantne uloge
vaeeg politikog sustava i inteiesa, igiaju zateene viijed-
nosne dispozicije i odnosi na kojima se hiani, kako otvoiena
tako i piikiivena, etnopolitika odnosno ukupna politika ka-
kvu poznajemo i kakva je tienutno mogua u BiH.
Jasno je da iioko iaiieno diutveno povjeienje stimuliia
postupke i stavove koji piomoviiaju suiadnju i piospeiitet,
ali je isto tako jasno da puka institucionalizacija i nor-
miranje ne mogu promovirati drutvo nepovjerenja u
drutvo blagostanja, kako se vidi i na sluaju BiH.
9
Mnoge
studije i istiaivanja iaena zadnji niz godina su potvidila
opepoznatu injenicu da je BiH drutvo nepovjerenja u
kojem je dolo do inveizije viijednosti, pa je sada na vihu
piiamide banalni mateiijalizam i skueni familijaiizam, a na
dnu diutvena solidainost i sve manja spiemnost na suiad-
nju, a posebno onu koja piekoiauje etnike gianice. Odgo-
voinost medija u ovom dijelu je neupitna, obziiom da oni
pieutno podiavaju takvu inveiziju diutvenih viijedno-
sti djelujui u funkciji zatitnika paitikulainih inteiesa, bez
snage za odmjeienu i kontinuiianu kiitiku podneblja kojem
piipadaju i na kojem pieovladavaju. Isto tako, paitikulaini
naiativi i plitke matiice iazmiljanja upuuju na zakljuak
kao da se i sami mediji natjeu za populainu potpoiu, a go-
voiei ono to populus eli uti dodatno sebe iegionaliziiaju
i svakako uviuju u poziciji ekspozituia politikih centaia
moi, koji su u BiH pievashodno iegionalne piiiode. Na taj
nain su i mediji postali dio pioblema, a nikako ijeenja u
piavcu tiajnog uieenja unutainjih odnosa u BiH.
ini se kako su integiativna svojstva diutva uvjetovana dis-
pozicijama njegovih diutvenih viijednosti, odnosno insti-
tucija koje posieduju te iste viijednosti u diutvene odnose.
Ako piomatiamo medije kao institucije, onda je njihova
odgovoinost i puno vea. Claus Oe
10
zakljuuje kako se
ne moemo pouzdati u diuge ljude i giupe, onda moemo
usmjeiiti svoje povjeienje na institucije koje vidi kao po-
9 Waiien E .Maik Demociacy and Tiust, Cambiidge univeisity Piess,
1999, sti. 144.
10 Claus Oe, How can we tiust oui fellow citizens, u Waiien E .Maik
Demociacy and Tiust, Cambiidge univeisity Piess, 1999, sti.65.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011.
siednike i geneiatoie uopenih oblika povjeienja, odnosno
povjeienja iji djelokiug nadilazi postojeu diutvenu fia-
gmentiianost i neiavnomjeinu iaspoieenost povjeienja.
Naiavno, pietpostavka za tako neto je stabilnost institu-
cija kao i iegula na kojima zasnivaju svoj iad. Oe ide ko-
iak dalje i tvidi da su institucije obdaiene duhom, etosom
tj. implicitnom moialnom teoiijom, usmjeiujuom idejom
o nainu ivota zajednice.
11
On napiosto potenciia decit u
kultuinim i moialnim iesuisima, koji se moe nadomjestiti
na nain da e institucije kioz svoje djelovanje biti vjeiodo-
stojne, dosljedne, fei i solidaine, ili na diugi nain, nadajui
se da e se na nivou civilnog diutva usvojiti navike i dispo-
zicije poticajne za iazvoj asocijativnog
12
ivota. U svakom
sluaju ambijent drutvenog povjerenja je osnovni pre-
duvjet slobodne i samopodrazumijevajue interakcije
koja vodi ka jaanju drutvene kohezije. Kieiianju takvog
jednog ambijenta u povijesti najee su kumovale makio-
stiuktuie, diave autoiiteti ili institucije, meu koje spadaju
i mediji koji se ispied paitikulainih inteiesa sve vie nameu
kao autoii, tumai i iegulatoii viijednosnih dispozicija diu-
tva. Meutim ako diava i njene institucije nemaju autoii-
teta
13
, onda moemo govoiiti o svojevisnom drutveno-
vrijednosnom vakuumu, a o javnom piostoiu kao iiom
otvoienoj i neispisanoj knjizi po kojoj je svatko pozvan vi-
ljati to eli, jei, valjda, papii tipi sve. U takvim okolnostima
mogu je svojevistan medijski inenjeiing koji manipuliia
aktualnim viijednosnim dispozicijama i sentimentima, koji
su u BiH, kao postkoniktnom diutvu, neiijetko etnike,
domoljubne, univeizalno-giaanske ili neke diuge piiiode,
te su kao takvi u odnosu na cjelinu bh. diutva, u piavilu i
neizostavno paitikulaini.
Sive eminencije instiumentaliziianih medija kakve susie-
emo u BiH zloiabe slabosti govoine komunikacije kao spe-
cine osobine ovjeka, te empiiijsku skuenost individue
u kontekstu bilo kakvog apstiaktnog spoznajnog piocesa
koji nadilazi njeno neposiedno okiuenje. Takav piistup do-
datno paiazitiia na masovnom, iatnom i poiatnom odljevu
obiazovane i stiune elite piipadnika siednjeg stalea, koji
je standaidni geneiatoi piogiesivnih diutvenih kietanja i
piomjena, a ujedno, u odnosu na ostale slojeve, posjeduje
naglaenu mo diutvene i politike kiitike. Takve piilike
olakavaju posao medijima koji imaju bilo kakve skiivene
namjeie u pogledu oblikovanja javnog mnijenja na iuku cen-
taia moi koji ih iziavno ili neiziavno kontioliiaju. U takvim
okolnostima i sa specinim namjeiama mediji mogu viiti
inenjeiing javnog mnijenja, odnosno konstiuiiati onaj nivo
apstiaktne stvainosti koji cipi svoje sadiaje na ideolokom
i kvazi-ideolokom
14
nivou.
11 Waiien, sti. 70.
12 lanstvom i aktivnim sudjelovanjem u iadu giaanskih udiuenja.
13 Institucije cipe autoiitet iz dva piavca: pivi je sieen ustavni okvii ustio-
jen na konsensualnim piincipima odnosno piihvaen od stiane giaana,
konstitutivnih giupa i njihovih politikih iepiezentenata, diugi je djelovanje
institucija u piavcu ispunjenja oekivanja svih giaana i piimjena potpuno
nediskiiminatoinog i fei piistupa piema svakom giaaninu pojedinano.
14 Pod kvazi-ideolokim sadiajima podiazumijevam pokuaje termino-
lokog koketiranja sa nekim od univerzalnih-graanskih ideologija,
O oomn vuvvuvnmn svozn)v
Kada govoiimo o idolima i piepiekama spoznaje piopitu-
jemo one imbenike koji omoguuju inenjeiing u javnom
piostoiu, odnosno bilo kakvu inteivenciju na javno mni-
jenje ili kolektivnu svijest koja je njen nosioc, pii emu se
ne mogu zaobii pitanja koja se tiu spoznajne teoiije. U
tom smislu potiebno je iei kako je svijest o piepiekama na
putu spoznaje staiijeg datuma. Naime, jo je Platon u djelu
Republika koiistio piispodobu o spilji kako bi pokazao da
ljudi, uslijed njihove slabosti i vailjivosti ula, vilo lako mogu
zamijeniti stvaine objekte za njihove sjenke, te potonje sma-
tiati istinitim. Osim Platona istinom e se na slian nain
baviti i Heideggei koji e izjednaiti pitanje istine kao ne-
skiivenosti bitka, to impliciia da je zadaa ovjeka, kao bia
koje posjeduje spoznajne moi, dopiijeti do istine u njenoj
nepiikiivenoj istoj foimi. Poied toga Heideggei piepo-
znaje istinu zasnovanu na ispiavnosti piopozicija (logiki
konzistentnoj)
15
, ali i upozoiava kako je nekadanje poima-
nje neskiivenosti u meuviemenu izgubilo svoje izvoino
znaenje, naime, ona je poistovjeena s koiektnouiispiav-
nou, to je koncept koji je kioz povijest vodio do iaznih
pseudo pioblema.
16

Takoe, znamenita podjela idola Francisa Bacona, u kon-
tekstu piomatianja medijskog piostoia u BiH i iie, djeluje
kao tiajno ielevantna. Njegovo uenje o idolima je zani-
mljivo i iz iazloga to ujedno piedstavlja i prethodnicu mo-
dernog uenja o ideologijama. Za idole plemena (tribus)
Bacon kae da izvoi imaju u ljudskoj piiiodi i pioizlaze iz
sutine ioda ljudskog. Piema Baconu, ljudski intelekt je spe-
culi inaequalis (kiivo ogledalo) koje iskiivljuje ziake piiiode
stvaii, zbog ega se istina mijea s voljom i osjeanjima. Ovi
idoli nose odlike openite ljudske pogijeivosti, vailjivosti
ula i iazuma, kao i sklonosti anticipaciji, to ini mogu-
nost zablude imanentnu ljudskoj piiiodi. Meutim, Bacon
se ne bavi iskljuivo geneialnim piopozicijama ljudske viste,
ve i onima pojedinca, kazujui kako postoje idoli peine
(cavis), koji su individualni, obziiom da izvoi imaju u duev-
nim i tjelesnim piedispozicijama pojedinca. To e iei da
svako od nas, u svojoj peini, kiivi ziake istine, piema svojoj
linoj jednaini.
17
a koje ni njihovi piotagonisti ne pokuavaju iealiziiati u ivotnoj piaksi
odnosno svojim djelovanjem ne pokazuju da vjeiuju u iste, ve ih koii-
ste iskljuivo u javnim istupima iadi kieiianja slike o politikoj koiektnosti,
kamuiianja stvainih diutveno-politikih ciljeva ili nekih diugih slinih
iazloga. Uostalom, nakon viemena velikih ideologija, piovakanih uzdu i
popiijeko, svaki pokuaj bavljenja njima zaviava jeftinim ieplikama i me-
dijskim fazoniianjima. Gotovo da i nema pokuaja aimacije neke viste re-
alne i autohtone ideoloke matrice koja ni po emu ne tieba niti moe
biti nova i oiiginalna, ali koja bi nuno piedstavljala sinkretizam razliitih
ideolokih pravaca i svakako sjecite volja svih relevantnih drutveno-
politikih aktera u Bosni i Hercegovini.
15 Heideggei, Maitin: Te Essence of Tiuth: on Platos Cave Allegoiy and
Teaetetus, Te English tianslation, Continuum 2002, Uvod pievodioca.
16 Heideggei, Maitin, sti. 12.
17 Bidai Milan, Uzaludan poziv Kail Manhajm i sociologija znanja kao
samoieeksija diutvenih nauka, Stylos, Novi Sad, 2005. sti. 99.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja (
Posebno je zanimljivo Baconovo iazlikovanje idola trga
(fori) i idola teatra (theatri). Pivi su inteisubjektivnog ka-
iakteia jei pioistiu iz jezika i ovise od konkietne jezike
situacije, konteksta. Zanimljivo je za idole tiga da, za ia-
zliku od idola ioda, ne piipadaju pojedinanom ovjeku, ve
diutvu tj. oni su uioeni svakoj diutvenoj zajednici. S
diuge stiane idoli teatia niti su uioeni niti skiiveni u inte-
lektu, ve izviiu iz dogmi, uenja i loih piavila dokaza,
18
a
pienose ih vladajua uenja, uviijeene lozoje uviene
tiadicijom vjeiom i nemainou.
19
Idoli teatra ujedno su i
neka vrsta krovnih idola, budui da se pienose obiazova-
njem, tj. postaju sastavni dio konstitucije pojedinca, a pie-
nose se i putem javne komunikacije to ih ini piisutnima u
idolima tiga.
20

Institucije i mediji se boie za uticaj u javnom piostoiu koji
je veoma osjetljiv na zablude, piediasude, dakle ono to
Fiancis Bacon naziva idolima tiga, a to suviemen ovjek
piepoznaje kao dezinfoimacije i manipulacije, za koje su
odgovoine vladajue ideologije, dogme i naiacije, pii emu
se masovna komunikacija obilato koiisti kao medij za iazvi-
janje i iienje paitikulainih dogmi, ideologija i povezanih
naiacija, kao minijatuinih podideolokih sustava. Navedeni
idoli se dakle mogu shvatiti kao piepieka na putu spoznaje
istine: ..svetlost se kroz pomenute slojeve -prelama i muti- ,
tako da se gotovo gubi na najniem, individualnom nivou
idola peine.
21
Na taj nain mediji, kao najmonije sied-
stvo komunikacije s masama, vie otklon od svoje izvoine
funkcije, a to je neovisno i nepiistiano infoimiianje javno-
sti i posiedovanje spoznaja koje pojedincu ni na koji nain
ne mogu biti iziavno dostupne i date. Napiotiv, mediji e
svojim djelovanjem esto pioizvesti oblike diutvenog ne-
povjeienja, u vidu masovne i nekontioliiane manifestacije
onoga to u teiminologiji teoiije spoznaje piepoznajemo
kao skepsa. Skepsa daje slojevit uvid u kontekstualno odie-
enje spoznaje, dajui do znanja da, unato iioko iaiie-
nom mnijenju, koje dovodi u meusobnu koielaciju nepo-
vjeienje i neznanje, takoe postoji snana koielacija izmeu
kontekstualnog znanja
22
i nepovjeienja.
23

Bacon zapiavo govoii o zabludama spoznaje, skepsi i pie-
diasudama, ali i onome to e kasnije postati oiganiziiane
ideologije, iaziaivane desetljeima i u tomovima koje ine
visoko razvijeni diskurzivni sadraji, s pomou kojih
18 U tom smislu i Bidai govoii o ideologijama, dogmama i naracijama
kao odrednicama idola teatra, sti. 101.
19 Bidai, Milan, sti. 100.
20 Ibid.
21 Bidai, sti. 101.
22 Sljedei Baconov deduktivan piistup konceptu idola to je znanje pieu-
zeto po osnovu: govoia, komunikacije, vaeih diutvenih ideologija, dogmi
i naiacija odnosno njihovog tiaga koji ostavljaju na diutveno-psiholoki
piol pojedinca, koji se konstituiia na nain da i sam iepioduciia idole ka-
iakteiistine za odieeni diutveni ambijent, tako da se ovdje ne iadi samo
o dedukciji, nego o ciklinom piocesu koji iegeneiiia diutvene noime,
piakse i naiaciju posiedstvom idiomatskih odlika govoia i komunikacije.
23 Ibid.
ideologije dospijevaju u pozadini svakodnevnih oblika
komunikacije a da uesnici komunikacije nisu ni svjesni
njihovog postojanja, snage i utjecaja. Upiavo tu lei snaga
i mogunost svake obmane onoga to podiazumijevamo
pod kolektivnom svijeu, iji se nositelj esto u aigonu
banaliziia i naziva masom. Najstariji ideoloki sadraji su
religijske prirode, kao to su to siednjovjekovne cikvene
dogme, koje su postupanje pojedinaca stavljale u unapiijed
piedvidive okviie, sukladno njihovom poloaju, ulozi i moi.
Na puno manje eksplicitan nain suptilniji oblik vladavine
ostvaiuju modeine, ali i meusobno supiotstavljene ideolo-
gije: komunizma i liberalizma. Pii tome imate i itav niz
derivativnih ideologija ili podideologija, tj. izvedenih kao
to su ljudska piava, demokiatija kojima u osnovi jasno stoji
megaideologija ovdje konkietno libeialna politika misao.
Ne samo da pojmovi, koncepti, ideje s viemenom gube svoj
izvoino znaenje, budui da se mijenjaju i diutva i poje-
dinci koji se u odieenom povijesnom tienutku bave ovim
pitanjima, ve iskiivljena iepiodukcija znanja i ideja vodi ka
teko opozivim zabludama, sa pienaglaenim idolima u smi-
slu Baconovog uenja pa ak i steieotipima i piediasudama
kao najeim foimama zabluda modeinog ovjeka. Kako
bi iekao Kail Popei, piediasude ne vode samo miljenje
nego i piomatianje.
24
Piema tome predrasude nisu samo
prijetnja i izazov za drutvene odnose i prosjenog po-
jedinca, ve i za krugove ljudi koji predstavljaju intelek-
tualne elite drutva, koji su vini znanstvenim metodama
opseivacije i piouavanja.
25
Moda tu lei i najvea zamka i
piijetnja za svako diutvo, budui da su intelektualne elite te
koje iegeneiiiaju i piomoviiaju njegove osnovne piincipe i
tekovine.
Iovoosn mo mvo)n omunc)v
Na identiciiane slabosti individualne a posebno kolek-
tivne
26
svijesti nastavlja se sva ideoloka mo medija i ko-
munikacije. Jo je G. H. Mead ustvidio da su ljudi u stanju
kieativno oblikovati svoju stvainost kioz diutvenu inte-
iakciju, ime potonja dobiva foimativnu ulogu i upiavo je
njegova teoiija naglasila znaaj simbola i inteipeisonalne
inteiakcije. Piema Meadu ljudi komuniciiaju simbolima, ali
simboli nisu diutvena datost, ve su i sami iezultat inteiak-
cije kojom zapiimaju znaenje u diutvenoj komunikaciji.
Dakle inteiakcija, smjeiana ili ne, spontana ili osmiljena,
putem modeinih siedstava komuniciianja inteiesnih cen-
taia moi, uestvuje u oblikovanju i tiansfoimaciji vladaju-
ih viijednosno utemeljenih diskuizivnih ieima. ak to
vie, pietpostavka je ne samo da diutvena inteiakcija
27
vodi
ka tiansfoimaciji vladajuih diskuisa, ve da oni iziastaju i
24 Ibid.
25 Ibid.
26 koja je djelatna u okviiima onoga to podiazumijevamo pod javnim
piostoiom.
27 Da podsjetimo, na tiagu Bacona, to je podiuje gdje se iaaju idoli tiga u
kojima su piisutni i idoli teatia, odnosno implicitni i eksplicitni, iaznovisni
sadiaji ideoloke piiiode.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011.
iazvijaju se iz diutvene inteiakcije opeiiiajui u okviiima
zateenog viijednosnog sklopa. Konzekvenca ovakvog tu-
maenja je ta da je drutvo produkt koji nastaje kao rezul-
tat djelovanja ljudskih bia u skladu s vrijednostima koje
vrednuju i kojima se rukovode. ak to vie, ovjek je taj
koji piipisuje viijednost stvaiima, tako da je svaki diutveni
pioizvod nastao kao iezultat ljudskog djelovanja zapiavo
iezultat viijednosti koje su piipisane tome pioizvod, ime
taj pioizvod dobiva diutveno znaenje i teinu.
28
Danas tu
funkciju pivenstveno vie globalni i lokalni mediji. ak to
vie, oni su ti koji odieuju to je diutveno ielevantno, obli-
kujui javno mnijenje i usmjeiavajui njegov fokus na po-
diuja, koja, po (pie)usmjeienju fokusa postaju ielevantna
ili pak piioiitetna.
Sve se svodi na to da ono to zovemo zbiljom nije odieeno
objektivnim, piiiodnim poietkom stvaii, ve naim poima-
njem samih stvaii i njihovog meusobnog odnosa, kao i nae
pozicije unutai tako peicipiianog poietka. Dakle, zbilja je
stvar individualne ali i kolektivne percepcije, a peicep-
cija je nita diugo do piidavanje znaenja simbolikim sa-
diajima kojima smo okiueni u ijoj osnovi stoji odieeni
vid kolektivne svijesti zasnovane na viijednostima. Nositelji
simbolikih sadiaja su simboli kao iziaz kolektivne svijesti
koju nalazimo kada je iije o velikim ideolokim naiativima
kakvi su, piimjeiice, religija, domoljublje, komunizam, li-
beralizam, razne graanske ideologije i sl. Velike ideolo-
gije su inae poznate po obilju simbolikih sadiaja kojima
iaspolau a zbog svoje asptiaktnosti i obimnosti sposobne
su obuhvatiti sve diuge fenomene i podiediti sve ostale dis-
kuizivne sadiaje nieg ianga. Diugim iijeima, ideologije
piuaju obilje mateiijala pogodnog za inenjeiijske zahvate
nad kolektivnom peicepcijom zbilje koncipiiane kao hi-
perrealnosti virtualne stvarnosti koja je sveprisutna i
tako ubjedljiva da je izuzetno teko u nju ne vjerovati,
te je kritiki promiljati ili akceptirati njene sadraje s
rezervom. U tom smislu Kaila Manhajm vidi ideologiju kao
..polemiko oiue namijenjeno za politiku boibu..
29
, a po-
iijeklo same ideologije moe se pojasniti gubitkom jedin-
stvene slike svijeta, odnosno njegovog ontolokog jedinstva
za to je najzasluniji peiiod piosvjetiteljstva:
Poto se raspalo objektivno ontoloko jedinstvo slike sveta,
pokualo se najpre da se ono spase polazei od subjekta.
U dobu posvjetiteljstva je namesto srednjovekovno-hri-
anskog objektivnog jedinstva sveta dolo jedinstvo su-
bjekta: svesti uopte
30
..znai iodila se ideologija.
28 Moiiison, Ken: Maix, Duikheim, Webei: foimations of modein social
thought, SAGE, 2006, sti. 350.
29 Bidai Milan, Uzaludan poziv Kail Manhajm i sociologija znanja kao
samoieeksija diutvenih nauka, Stylos, Novi Sad, 2005. sti. 23.
30 Mannheim, Kail: Ideologija i utopija, piev. B. ivojinovi, Nolit Beogiad,
1978., sti 67.
Na taj nain postavljeni su temelji mogunosti iazvoja ko-
lektivne svijesti naspiama objektivnoj stvainosti, koja e u
peiiodu piosvjetiteljstva i kasnije odigiati znaajnu ulogu
za iazvoj znanosti zasnovane na piomatianju i piopitivanju
svijeta piiiode. Meutim, poimanje mogunosti svijesti kao
nosioca mogunosti spoznaje svijeta phenomena nije po-
stavila jasne gianice njenog dometa u sfeii noumena, to je
postavilo osnovu nastanku modeinih ideologija sa tenden-
cijom totalitainosti. Na opasnost ideologije kao totalnog
pojma Milan Bidai ukazuje u inteipietaciji djela Kaila Ma-
nhajma, navodei kako totalni pojam ideologije u pivi mah
aktualiziia pioblem mogunosti pogrene svesti, a u ka-
snijoj genezi uenja dovodi do ksacije neizbjenosti lane
svesti, to piedstavlja vii stupanj iadikalizacije pojma ide-
ologije.
31
Iako se u ovom konkietnom sluaju iadi o kiitici
pojedinane teoiije odnosno kiitike teoiije koju je iazvila
Fiankfuitska kola, taj piimjei zoino piikazuje mo ideolo-
gije u upiavljanju i modeliianju diutvenih tokova miljenja.
Naime, paitikulaini pojam ideologije po Bidaiu posjeduje
mogunost diskieditacije, naiavno ako joj je to u inteiesu,
stavova i miljenja pojedinca na psihologijskom odnosno su-
bjektivnom nivou
32
, dok totalni pojam ideologije to ini na
noolokoj (logiko-teoiijskoj) iavni
33
. Primjer takve jedne
ideologije je svakako marksizam odnosno intelektualna
debata koja se piikiiveno vodila izmeu apologeta mai-
ksizma i ljudi tipa Mahnajma koji su nastojali da pieispitaju
neke od pietpostavki maiksizma koje su tietiiane kao ap-
solutne istine i datosti. ta jo moemo iz ovakvog piimjeia
zakljuiti: injenica je da za validnost ideologije i njenu pii-
mjenjivost na diutvenu stvainost nije nuna logika pove-
zanost njenih temeljnih pietpostavki ili pojmova na dubljem
nivou mnogo je vaniji diutveno-povijesni kontekst u
kojem djeluje. Istoviemeno uviamo mo ideologije da, u
kiajnjoj konzekvenci, diskieditiia
34
stiuktuiu svijesti poje-
dinca u cjelini, odnosno oduzme mu mogunost piavilnog
miljenja.
35

Pioblem ideologije, kako je ovdje piikazan, ujedno svje-
doi ogiomnu nadmo modeinog diutva nad pojedincem
31 Bidai, Milan, sti. 24.
32 Odnosi se na stav da je svaki iskaz nepiikladan uslijed uslovljenosti
govoinika.
33 Ibid.
34 Sustavni pokuaji diskieditacije svijesti pojedinca zbog iznoenja ne-
ovjeienih misli i stavova su osnovna zamjeika, u najmanju iuku, neko-
iektnom novinaistvu koje je u pojedinim javnim seivisima uzelo maha.
Ujedno je to i simptom njihove uvuenosti u paitikulaina nastojanja ide-
oloke impiegnacije diutva u cjelini ili pojedinih njegovih dijelova, iadi
tiajne instalacije odgovaiajueg diskuizivnog ieima, jei jednom kad se us-
postavi.. diskurzivni reim se ne moe svladati, pre svega zato to njegova
imperativna mo operativno djeluje kroz mo intelektualne zajednice, njenu
konsensualnu svest, misaone i govorne rituale u vrstom konsensusu (esprit
de corps) nad individualnim govornikom. U poretku diskursa nema demo-
kratije. Intersubjektivnost koja u njemu funkcionie spontano e odbacivati
potezanje pitanja njegove legitimacije, uz retoriko ngiranje protiv argu-
menata, poto zajednica funkcionie kao zatitni pojas samom diskursu i
njegovom jezgru, u Bidai, Milan, sti. 153.
35 Manheim, Kail (1978), sti. 70.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 6
koja, za iazliku od piedmodeinog doba, funkcioniia na bazi
piikiivene i noimiiane piisile. Takva mo svoj iziaz nema
u eksplicitno-dogmatskoj foimi, kao to je to sluaj s insti-
tucijom cikve i njenom povijesnom ulogom, niti iziaz ima
iskljuivo u latentnoj iepiesiji u smislu nejednake distiibu-
cije moi i diutveno-politikih kietanja koja ona uvjetuje.
Ideologija napiosto tei da zagospodaii diutvom u cjelini,
kao to je to sluaj s maiksizmom, ili da postavi i odiava
onoliko standaida i mjeiila koliko je potiebno za samoodi-
anje datog diutvenog sustava moi ili pojedinih njegovih
stiuktuia koje za cilj imaju ovladati sustavom u cjelini. Pii
tome je potiebno imati u vidu i injenicu da se svaka ideolo-
gija iaa u glavama ljudi, a da bi na kiaju uspjela esto puta
je iukovoena smjeianim planiianjem.
36

Kov:vn sv)vs: vnonvn osuusn
Podiuje koje je ianije spomenuto a koje je piijemivo za
inenjeiing ideolokih sadiaja je podruje kolektivne svi-
jesti, koja je osnov diutvene kohezije i komunikacije,
37
a
ije piedstave postoje neovisno od individualne svijesti. Pii
tome veliki je bioj institucija koje imaju foimativnu ulogu,
odnosno koje su duebiinici kolektivne svijesti, staiajui
se o njoj na nain da osiguiaju ielativnu diutvenu koheziju
i kakav-takav jedinstven sustav viijednosti. U siednjem vi-
jeku, tu ulogu kontioloia diutvenih viijednosti i kolektivne
svijesti obnaala je religija putem svojih institucija i zna-
ajnog upliva u svjetovno. U modeini ta funkcija je piipala
dravi, dok, kako smo vidjeli, u postmodeini i sama diava
gubi mo da u cijelosti kontioliia diutvena kietanja usli-
jed globalne svijesti koja je u povojima i kojom upiavljaju
mediji pod kontiolom i utjecajem globalnih centaia moi.
A obziiom da je u dananjim okolnostima sveope pove-
zanosti i meuovisnosti mo postala difuzna, samim tim i
mogunost kontiole diutvenih zbivanja stavljena je uz iub
okviia piedvidljivosti i upiavljivosti.
Ukoliko diava i njene institucije gube efektivnu kontiolu
nad diutvenim kietanjima, postavlja se pitanje koji su to al-
teinativni integiacijski faktoii sposobni za ouvanje funkci-
onalno odiivog nivoa diutvene kohezije. Naime, obziiom
da institucije diave kumuju viijednosnoj konguiaciji va-
eih sistema vjeiovanja i oiijentacija koji se posiedstvom
inteiakcije pienose na inteipeisonalne i ukupne diutvene
odnose, ona moe ispuniti funkciju zadovoljenja potieba
samo ukoliko ima efektivnu kontiolu nad istim. To znai da
diava moia biti autoi ili koautoi moialnih potieba poje-
dinca koje tieba da zadovolji. Na taj nain, kieiianjem i oi-
ganizacijom moialnih potieba piilagoenih iazliitim diu-
tvenim stiuktuiama i slojevima stvaiaju se pietpostavke za
tiajno uieenje diutvenih odnosa po piincipu piedvidivih
36 .. klasna svest je u Rusiju dospela vozom pieko Nemake, pod auspici-
jama piuskog caia Vilhelma II ad peisonam i pieko Finske apiila 1917: u
Bidai, Milan, 2005., sti. 31.
37 Cvitkovi, Ivan: Sociologija spoznaje, DES, Saiajevo, 2001., sti. 89.
oekivanja.
38
Jasno je da diava i njene institucije zauzimaju
stiateki piistup oblikovanju kolektivne svijesti, a, istovie-
meno, unutai same diave boiba politikih imbenika ne-
smiljeno tiaje kako bi se osvojili javni iesuisi i kompletan
instiumentaiij koji e omoguiti foimativno djelovanje na
kolektivnu svijest. Stoga je u piavilu pivi meu stiatekim
ciljevima kojim tee politiki centii mo ovladavanje medi-
jima i medijskim piostoiom, te dugoioan pioces instalacije
vlastite ideoloke matiice u diskuizivni poiedak i naiative
koji pieovladavaju u kolektivnoj svijesti.
Ako smo iekli da su sadiaji kolektivne svijesti ideoloke
piiiode, onda viijedi piomisliti i naiav samog ideolokog
odnosno iazloit njegovu komunikoloku stiuktuiu. U tom
smislu moemo iei da je komunikoloki medij ideolokog
diskuis, koji je u piavilu zakonodavan odnosno nadieen
umu, odnosno apiioii diskuizivnog djelovanja su instituci-
onaliziiane i iitualiziiane apeiceptivne eme
39
, na osnovu
ega dominantni diskuis ieimom svog poietka diktiia lo-
giku govoia i aigumentiianja
40
. Posljedica toga je da ne odie-
uje miljenje individuuma poiedak diskuisa, ve napiotiv,
poredak diskursa diktira i diktatom odreuje miljenje i
govor individuuma
41
, to potviuje nadieenost diskuisa
umu.
Suverenost diskursa, pre svega, pripada simbolika mo
kojom on preko vere kolonizuje umove i mobilie inteli-
genciju da na osnovu vrednosnog vezivanja rade kao di-
rektni sauesnici diskurzivnog reima. Uz te uslove govor
pojedinca u intelektualnoj i politikoj zajednici datog
drutva stie legitimnost i priznanje kao potencijalni dis-
kurs znanja, na osnovu preutnog koncenzusa koji se ne
moe naruiti a da onaj ko to ini ne izgubi legitimnost
42
Dakle, obiljeje svakog megaideolokih diskuisa je bazini
koncenzus koji ne smije biti pogaen, a unutai njegovih
okviia piistalice takvog diskuisa meusobno se solidaii-
ziiaju. Diugim iijeima diskurs je dinamiko jedinstvo
moi, vere i znanja u aktivi jezika
43
. Meutim, diskuis se
ne moe odiavati sam od sebe, potiebno je, poied meta-
naiacije svih naiacija
44
(vladajui diutveni iefeiencijalni
mit, koji se vie ivi nego misli)
45
, da ga posiedstvom medija
iegeneiiiaju odgovaiajue institucije, autoiiteti, vlast, cen-
38 Tako npi. uenik koji iskazuje svoje potovanje uitelju to ini ne samo
da bi ispunio svoju moialnu dunost onakvu kakva je piipisana njegovom
diutvenom statusu (ili ulozi), ve i kako bi zadovoljio svoju vlastitu mo-
ialnu potiebu koju mu je dodijelilo diutvo i pii tom ispunio oekivanja
diuge stiane, u ovom konkietnom sluaju uitelja.
39 Bidai, sti. 140.
40 Bidai, sti. 141.
41 Ibid.
42 Bidai, sti. 142.
43 Bidai, sti. 149.
44 U skladu s vizuiom H. G. Gadameia koji je ustvidio da veliki diskuisi,
na bazi svojih temeljnih piediasuda, uspostavljaju hoiizont iazumijevanja
svih stvaii.
45 Bidai, sti. 150.
Tema broja: Medijska konstrukcija zbilje
status, broj 15, proljee 2011. ;
tii moi, i onda tako uvien diskuis postaje zakonodavan
diutvenom umu, komplementaian politikom poietku i
politikom djelovanju autoiiteta, osiguiavajui legitimaci-
onu naiaciju koja piati sve piaktiko-politike poteze.
46
Um)vs:o zn)un
Neupitna je mo medija i o tome ne tieba dvojiti, ali je i i-
njenica da se ta mo vilo lako moe upoiabiti za zadovo-
ljenje paitikulainih inteiesa, osobito u u diutvima koja su
u svojevisnom ideolokom vakuumu, gdje se sukobljavaju
i nadmeu iazne ideologije kako bi ovladale civilnim diu-
tvom i institucijama diave, odnosno svim bitnim iesuisima
jedne modeine diave. injenica je da e centii politike
moi posegnuti za medijima ako im se za to piui piilika,
ali je injenica i da je to opasan poduhvat u diavama unu-
tai kojih jo uvijek nisu izgiaeni jedinstveni ili baiem za-
jedniki naiativi, a koji se tiu pitanja kljunih za unutainje
uieenje diave. Piije svega iz iazloga to takvi mediji, stav-
ljajui se u funkciju apologeta i piomotoia paitikulainih na-
iativa, sudjeluju u piodubljivanju diutvenog nepovjeienja
i udaljavanju pozicija kljunih politikih akteia, ija je du-
nost uspostava dogovorne koncepcije drutva i denicija
njegovih vaeihizajednikih viijednosnih paiadigmi.
Nitko ne spoii foimativnu ulogu medija koji su javno dobio
i iji je vlasnik diava, jei ona posiedstvom njih legitimno
i tianspaientno vii tu funkciju uz pieutno odobiavanje,
ne samo pioste demokiatske veine, ve i svih ielevantnih
diutvenih skupina koje imaju svoj politiki iziaz i odgova-
iajue kultuine potiebe. Meutim, pioblem nastaje kada tu
funkciju piiskibe pojedini centii moi kao to su politiki
subjekti, te koiiste medije za piomociju vlastitih ideolo-
kih, diskuizivno-viijednosnih sadiaja, koji ni u kom slu-
aju nisu reeksija drutveno-politikog raspoloenja u
cjelini.
Olakotna je okolnost to to se medijski piostoi ne moe mo-
nopoliziiati jei je on, htjeli to mnogi ili ne, u osnovi pluialan
te neizostavno inteinacionalan i globalan, tako da je ideo-
loko sueljavanje posiedstvom medija u sutini jalov posao,
koji svima pa i samim nosiocima tih piojekata dugoiono
donosi vie tete nego koiisti.
46 Bidai, sti. 153.
Jako je vano da u nedovienim demokiacijama mediji
piodiu vlastitim pluima kako bi se stvoiio autentian i
ielativno neovisan javni piostoi, koji e imati kapacitet dje-
lovati poviatno i koiektivno na diutvo, a ujedno ieektiiati
objektivne i sveobuhvatne viijednosne dispozicije i potiebe
kljunih segmenata diutva. Takve medije i takav javni pio-
stoi tee je instiumentaliziiati i nametnuti im paitikulaine
diskuizivne sadiaje koji, ideoloki kakvi jesu, esto odiu
netoleiancijom piema sadiajima diugaije ideoloke pio-
venijencije ili napiosto samoj kiitici diskuisa i naiativa koji
se nastoje etabliiati kao vladajui, a ujedno i individualnim
nosiocima takvih stavova koji su diutveno-politiki djelatni
u javnom piostoiu.
L:vun:uun:
Waiien, E .Maik: Demociacy and Tiust, Cambiidge
Univeisity Piess, 1999.
Oe, Claus: How can we tiust oui fellow citizens, u
Waiien E .Maik Demociacy and Tiust, Cambiidge
univeisity Piess, 1999.
Heideggei, Maitin: Te Essence of Tiuth: on Platos
Cave Allegoiy and Teaetetus, Te English tianslation,
Continuum 2002.
Bidai, Milan: Uzaludan poziv Kail Manhajm i so-
ciologija znanja kao samoieeksija diutvenih nauka,
Stylos, Novi Sad, 2005.
Cvitkovi, Ivan: Sociologija spoznaje, DES, Saiajevo,
2001.
Mannheim, Kail: Ideologija i utopija, piev. B. ivojino-
vi, Nolit Beogiad, 1978.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Dv)n Vn)v (Svirvo, 1,;.), oiviorivo ir u Z-
ovrnu rui:r:u Hvv:si s:uoiii, srirv riio-
zoriiicvo:oiooii (orvv:ivi s:uoii nvv:sr
ui:uvr). Mois:vivo ir u SvirvuiBoioo
Euvovsor vroioior rois:vsor vvoovru
iz voovui iiuosin vvv i orrovciir z iuooi-
s:ou Euvovu, vvi Cr:vu z i:rvoisciviivr
s:uoiir Uivrvzi:r: u Svirvu.
POLITOLOKA
RAZMATRANJA
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 6o
Dopis sa izvorita: uspon
i propast konsocijacije u
Nizozemskoj
Mira Bogdanovi
Ukoliko se racionalno i aktivno pristupi postojeim problemima, principi
konsocijacijske politike mogu biti od nekakve koristi. Sama injenica da u BiH
postoji minimum uvjeta za pregovaranje, moe, kako oekuje Lijphart, voditi
irenju podruja o kojima se dalje moe pregovarati. U duhu pacikacijske
politike po nizozemskom, uspjenom, modelu, nitko se ne smije osjeati
ugnjetenom manjinom. Majorizacija vodi slavodobitnosti i aroganciji, a vidjeli
smo koliko je takav oblik likovanja izbjegavan da ne bi kvario uzajamne odnose
elita. Pokuaji majorizacije idu i protiv interesa same relativne veine i dovode
u opasnost ouvanje cjeline jer pothranjuju separatistike tenje i kontinuiraju
nestabilnost
Nizozemska je batinila u iziazitoj foimi posljedice velikih
eviopskih svjetonazoinih tiadicija: katolianstva, huma-
nizma, Refoimacije, piosvjetiteljskog iacionalizma i socija-
lizma. Oni su nali svoje utjelovljenje u diutvenim tvoie-
vinama koje e postati upoiite, jei se te stiiktno uzajamno
podvojene foimacije na nizozemskom nazivaju stupovima
(zuilen), na kojima je poivao konsocijacijski model diu-
tvene oiganizacije. Mada tiadicija podvojenosti i paialel-
nog ivota postoji stoljeima, period od 1917. do 1967. se
smatra razdobljem pacikacijske politike koja je djelo-
tvoino apsoibiiala meusobni potencijalni koniktni ma-
teiijal te osiguiala odiivost i stabilnost politike zajednice.
Ali je i cijena bila visoka.
Iako su sve skupine uzete pojedinano inile manjinu, naj-
biojniji su bili katolici (40,4), potom slijedi po bioju pii-
padnika najvea meu piotestantskim cikvama, Nizozem-
ska iefoimiiana cikva (28, 3). Na od nje, zbog navodnog
pievelikog slobodoumlja, odcijepljene stiogo kalvinistike,
danas bi se ieklo fundamentalistike, skupine otpadalo je
9,3, a iazne malobiojnije diuge vjeiske zajednice, meu
kojima nekolike foime piotestantizma i idovska vjeiska
zajednica obuhvaale su svega 3,6 stanovnika. Nijednoj
vjeiskoj zajednici nije piipadalo 18,4 puanstva.
1
Vjeiska
1 Piema popisu stanovnitva iz 1960., u Aiend Lijphait (Lajpait), Veizu-
iling, pacicatie en kenteiing in de Nedeilandse politiek, J. H. De Bussy,
Amsteidam, MCMLXXIX, p. 28. Ovo je tiee, potpuno ievidiiano izdanje,
knjige koja se pivotno pojavila pod naslovom Te Politics of Accomoda-
tion: Pluialism and Demociacy in Te Netheilands, Beikeley, Univeisity of
Califoinia Piess, 1968. Sam je autoi ameiiku veiziju pieiadio za potiebe
nizozemskog itatelja i tieem izdanju dodao opiian piedgovoi o pieo-
kietu koji se u meuviemenu dogodio. Dalje u tekstu iefeienca na ovo djelo
bit e skiaena na Lijphait, 1979.
Piegled kietanja ieligioznosti na osnovu slubenih statistikih izvoia:
nl.wikipedia.ioigBevolking_van_Nedeiland.
Godsdiensten in Nederland - Wikipedia
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. 61
opiedijeljenost ili njezino odsustvo tvoiila je osu oko koje su
oiganiziiane piaktino sve ostale manifestacije diutvenog
i piivatnog ivota svake od njih. Zanimljivo je da se i meu
nekim stiujama unutai, foimalno gledano, vjeiskih stupova,
nalaze i pojedinci ili male skupine koje vjeiu u kojoj su io-
eni i kiteni shvaaju na manje obvezujui nain te ne po-
haaju vjeisku slubu. Oni se zajedno sa bezvjeinicima svi-
stavaju u opi stup. Bitno je da su ove diutvene tvoievine
bile iazdvojene pivenstveno u sociolokom smislu: dok su
katolici na jugu Nizozemske inili kompaktnu masu, vee
koncentiacije piotestanata su se nalazile na jugozapadu i u
centiu zemlje, a nevjeinika je bilo najvie na zapadu i sje-
veiu Nizozemske, ipak je svjetonazoina iaznolikost po nase-
ljima (osim iuialnih) bila iioko zastupljena.
Podjelu na svjetonazoinoj osnovi piesijecala je podjela po
diutveno-ekonomskom kiiteiiju. Diutvene klase (visoka
buioazija, sitna buioazija i iadnika klasa, u Nizozemskoj
nema aiistokiacije od velikog znaaja, a buioazija od 16.
stoljea igia vodeu ulogu), otio su se uzajamno iazliko-
vale. Diutvena nejednakost je 1950tih godina, u uspoiedbi
za ielevantnim zemljama, bila visoka. No, za Nizozemsku
viijedi da se klasne supiotnosti veinom nisu adekvatno do-
ivljavale na subjektivnoj iazini. Osim toga, vjeiska podjela
nije koincidiiala sa klasnim poloajem: dakle, nisu na pi. ka-
tolici u glavnini bili najnii sloj, niti piotestanti u cijelosti vi-
soki. Sve su vjeiske giupe bile u klasnom smislu jako heteio-
gene, a ba u tomu Lijpahait vidi jedan od bitnih faktoia ko-
jima se duguje diutvena stabilnost. Vano je ovdje istaknuti
da je klasna podjela bila daleko vanija u opem stupu, koji
je, za iazliku od konfesionalnih stupova, bio manje visto
oiganiziian jei je u njemu manjkalo jedinstvene kohezione
komponente kakva je ujedinjavala diuga dva stupa. Zato
se u literaturi ponekad govori o tri, a ponekad o etiri
stupa: dok su katoliki i protestantski homogeni, opi
stup, zasnovan na klasnoj suprotnosti, se diferencira na
liberalni i socijalistiki dio.
Polazei od ovih empiiijskih injenica, duboko podijeljenog
diutva, nizozemski politolog Aiend Lijphait (Lajpait) ia-
zvio je svoju teoiiju konsocijacije, koja je naila na zanima-
nje i na naim piostoiima. Njezina piivlanost lei u pietpo-
stavljenoj piimjenjivosti i na nae uvjete, jei pietendiia da
bude iecept za politiku stabilnost temeljito fiagmentiianih
diutava. Uzdiat u se u ovom iadu od piikazivanja otiih
teoiijsko-metodolokih kiitika i ponude alteinativne intei-
pietacije istih empiiijskih injenica u iadovima nizozemskih
sociologa, politologa i povjesniaia. Oni nisu piedstavnici
teoiije konsocijacije. Zato u na osnovu samih iadova A. Li-
jphaita piikazati osnovne cite njegove teoiijske tvoievine.
Religies in Nederland in 2005 (gebaseeid op Geloven in het publieke do-
mein (2006)... De statistieken ovei keiksheid of mate van keikbezoek zijn
net als de...
Geschiedenis - Statistieken van het CBS - Statistieken: ledeniegistiatie
nl.wikipedia.org/.../Godsdiensten_in_Nederland - In cache - Veigelijkbaai
Engleski piijevod na istom mjestu.
Poo)vv mvu sv)v:onzoum
zn)vocnmn
Konsocijacijski model iziasta iz specinih i neponovljivih
nizozemskih uvjeta koje je nuno ukiatko skiciiati. Najsta-
iiji, koniktima nabijen iascjep, datiia iz XVI stoljea, od
kalvinistike ievolucije i nacionalnog osloboenja od pa-
njolske, tada najmonije svjetske sile. Nizozemska potom
postaje (kon)fedeialna staleka iepublika, kiee vlastitim
putem, doivljava svoje Zlatno XVII stoljee, stoljee opeg
piocvata, i pietvaianje u globalnu silu. Sukob sa ultiakatoli-
kom panjolskom pietvoiio se u animozitet piotiv domaih
katolika, onih koji u Refoimaciji nisu piihvatili piotestan-
tizam. Ne samo da su katolici ziki maltietiiani, njihove
bogomolje nakon iazbijanja ili uklanjanja svetih kipia i sli-
ica pietvaiane u gole u sumoine piotestantske cikve, ve
je 1573. i piaktino katolianstvo, sve do 1853., kada se po-
novno poela uspostavljati katolika vjeiska hijeiaihija, bilo
zabianjeno. Piotestantizam i patiiotizam su bili izjednaeni.
Ali nije bilo ekvivalenta nama poznatog etnikog ienja.
Iako se smatiala jednakom veleizdaji, sama katolika vjeia
nije bila zabianjena, pa su se vjeinici tajno skupljali u im-
pioviziianim bogomoljama. Katolicima je bilo zabianjeno i
obnaanje javnih funkcija, osnivanje vlastitih kola, niti su
imali piava na samoupiavu u junim piovincijama u kojima
su bili veina.
Lijphait se onda pita kako je mogue da se katolici nisu
posve otuili od ire drutvene zajednice? Mada je u Ni-
zozemskoj manjkalo opeg diutvenog konsenzusa, a bilo
ga samo unutar stupova, piipadnici podijeljene diutvene
zajednice su ipak dijelili jedno: elju za ouvanjem posto-
jeeg politikog sustava. Nastojanja da se posebni interesi
zastupaju i biane su bila jaka, ali samo u okviiu postoje-
eg demokiatskog statusa quo, bez da se piijeti secesijom
ili giaanskim iatom. Niti je bilo spoiazuma sa inozemnim
diavama o posebnim i specijalnim odnosima. Tu je, dii
Lijphait, vanu ulogu odigiao nacionalizam (da i od njega
vidimo kakve koiisti!): Nizozemska je svoju nacionalnu neo-
visnost i piaktiku diavnost iano stekla, a nacionalistiki se
osjeaji ispoljavaju ve kiajem XVI stoljea. Tad se u nazna-
kama naziiu i budui stupovi, ali je do njihovog oiganiziia-
nog uobliavanja dolo tek u diugoj polovici 19. i poetkom
20. stoljea.
U tome sklopu su piotestanti, kao pivoboici, diali piivi-
legiian poloaj sve do u 19. stoljee i imali, osim osobnog
uvjeienja, dobai iazlog za vjeinost domovini: kalvinistiki
monopol nad javnim funkcijama.
2
Slino je viijedilo i za pii-
padnike opeg stupa: mnogi su od njih bili pivobitno pio-
testanti, pa postali libeiali. Fiancuska ih je ievolucija dovela
poetkom 19. stoljea na vlast, a libeializam je u to doba u
Nizozemskoj, kao i diugdje, bio identian sa nacionalizmom.
2 Siep Stuuiman: De eeiste Nooid-Nedeilandse staat, u zboiniku: Nedei-
landse politiek in histoiisch en veigelijkend peispectief, ui. Uwe Beckei,
Het Spinhuis, Amsteidam,1993, p. 37.
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 6z
Katolici nisu imali takvih zasluga, ali su kao manjina teili
za emancipacijom unutar nizozemske nacije. A njima se u
tome okviiu izlazilo u susiet, pivenstveno od stiane libeiala,
pa konano, 1848. dobijaju i slobodu ispovijedanja vjeie i sa-
moupiavu. Ovdje vidimo koliko je povoljna okolnost da se
ne izjednaavaju vjeia i nacija: iako su katolici, oni su malo
diugaiji, ali ipak su Nizozemci. Iako su jezino i vjeiski
siodni sa Flamancima u Belgiji (a njima su jezino siodni i
kalvinisti!), oni nikad nisu pomiljali na secesiju i piipajanje
Belgiji (gdje su piaktiki svi katolici, ali s belgijskim nacio-
nalnim identitetom koji ih vezuje, i dubokom podijeljenou
po jezinom kiiteiiju koja ih iazdvaja i potie nacionalizam
obje jezine zajednice: Flamanaca i Valonaca).
Lijphait navodi jo dva vana faktoia koja su piidonijela
vjeinosti katolika nizozemskoj naciji: injenicu da katolici
nisu svi koncentiiiani na geogiafski kompaktnom podiuju,
ve iaspieni po itavom teiitoiiju Nizozemske, i to kato-
lika vjeia zabianjuje ievoluciju i secesiju. A to je pogotovu u
19. stoljeu bilo vano, jei su politiki voe katolikog stupa
bili pieteito sveenici.

Lijphait opiino analiziia i integii-
iajuu ulogu vladajue dinastije (od 1815.) u nizozemskom
nacionalizmu, te intimnu povezanost kalvinistike dinastije
sa piotestantima, ali je iz toga vano potcitati da je kialjev-
ska kua Oianskih postala nacionalnim simbolom zajedni-
tva sviju Nizozemaca tek u Diugom svjetskom iatu pod nje-
makom okupacijom, dok su se lanovi dinastije nalazili u
biitanskom i kanadskom izbjeglitvu i simboliziiali i poticali
izvana otpoi njemakom okupatoiu. ak su se i socijalde-
mokiate, pivotno zakleti iepublikanci, u svoje viijeme pieo-
biatili u monaihiste slijedei ope iaspoloenje i inei sebe
tako piihvatljivijim kandidatom za koalicijske vlade.
Svjetonazorni kompleksi se na politikom popritu pre-
vode u krupne politike stranke unutar stupova: Katolici
imaju svoju (Katolika naiodna paitija, piije Diugog svjet-
skog iata Rimo-katolika diavna paitija), socijalisti imaju
Paitiju iada, libeiali Naiodnu paitiju za slobodu i demo-
kiaciju, a piotestanti ak dvije, zasnovane na iazlikama i
nijansama u tumaenju vjeie, te u socijalno-ekonomskom
poloaju glasaa i stupnju unutaipaitijske oiganiziianosti.
Manje paitije u svakom svjetonazoinom oibitu nale su
takoei svoje mjesto u stupovima, obino na ekstiemnim
iubovima glavnih tokova. Tako su, na pi., u socijalistikom
stupu postojale Komunistika paitija Nizozemske i Paci-
stika socijalistika paitija. Upadljiva je vjeinost elektoiata
na svjetonazoinoj osnovi svojim politikim paitijama, to je
takoei piidonosilo piedvidljivosti politikog piocesa i time
stabilnosti politikog sustava.
Podijeljenost po svjetonazornim stupovima nije vrije-
dila samo za partijski sustav, ve i za svaki rod intere-
snih skupina. Osobito je ovo vano za mone oiganizacije
na socio-ekonomskom polju. Tako je svaki stup imao svoj
sindikat, a piipadnitvo svome sindikatu bilo je visto pove-
zano i sa paitijskom piefeiencijom. Cikve su budno motiile
da iadnici njihovog stupa ne postanu lanovima socijalde-
mokiatskog sindikata jei su odbacivale klasnu boibu i tiajk
piotiv poslodavaca. Notoino je biskupsko pastoialno pismo
Katolike cikve iz 1954. kojim se katolicima zabianjuje lan-
stvo u socijaldemokiatskom sindikatu, piaenje socijalisti-
kih glasila i piisustvo socijalistikim zboiovima i sastancima
po cijenu uskiaivanja svetih sakiamenata! Katoliki klei se
stalno mijeao u sindikalne poslove i spijeavao ili ometao
osnivanje i inteikonfesionalnih sindikata, koji su bili inicija-
tiva odozdo. Ni kalvinisti nisu zaostajali u difamiianju oiga-
nizacije koja je tada zagovaiala klasnu boibu. Ista je segiega-
cija vladala i u oiganizacijama poslodavaca, faimeia, udiuga
poljopiiviednih iadnika, zanatlija i sitnih duandija, te kul-
tuino-zabavnih, spoitskih i udiuga svake viste.
Diukije nije bilo ni u pogledu masovnih medija, mada je
postojao znatan bioj neutialnih, neovisnih, tiskanih glasila.
Rast njihovog bioja, koji je 1966. dostigao polovicu totalnog
tiiaa, ukazuje, kako pie Lijphait, na blag tiend poputanja
podijeljenosti. To znai da se poveavao bioj italaca neu-
tialne piodukcije, ali su katolici i stiogo kalvinistiki pod-
stup ostajali vjeini svojim glasilima. U diugim skupinama su
se itala neovisna glasila, ali je praenje glasila koja pripa-
daju protivnikom stupu bilo rijetkost.
Radio i TV su bili jo izrazitije podijeljeni po stupovima
nego to je to bio tisak. U Nizozemskoj ne postoji nacio-
nalni seivis poput na pi. BBC u V. Biitaniji, ve svjetona-
zoine skupine stvaiaju svoje udiuge u koje se piipadnici
stupa ulanjuju i u iju se koiist osmiljavaju piogiami su-
kladno svejtonazoinim uvjeienjima lanova. Kod konfesio-
nalaca sa mnogo popova i vjeiskih sadiaja. I ovdje dolazi do
jake koielacije izmeu lanstva i paitijske piefeiencije.
Najupadljivija je bila podijeljenost u oblasti kolstva.
Osnovne i siednje kole su bile na svjetonazoinoj osnovi,
a univeiziteti i visoke kole uglavnom (osim dva katolika
i jednog kalvinistikog univeiziteta) su ostali javnog kaiak-
teia. Meutim, studenti su i u javnim ustanovama visokog
kolstva bili najveim dijelom podijeljeni po svojim student-
skim udiugama na svjetonazoinoj osnovi. Lijphait s piavom
naglaava vanost podijeljenog obiazovnog sustava za tiajno
odiavanje podijeljenosti na makio-diutvenoj iazini. Oso-
bito je temeljita podijeljenost po stupovima u osnovnoj koli
dijelila mlade ne samo u posebne diutvene kiugove, ve
je vodila i velikim iazlikama u viijednosnom smislu. Nije to
bilo samo posljedica vjeiske nastave, koja je naiavno bila ia-
zliita ili (u javnim kolama) odsutna ili fakultativna, ve su i
etika mjeiila, koja su djeci u osnovnoj koli bila usaivana,
poivala manje na integiiianoj nacionalnoj kultuii, nego na
odvojenim subkultuiama svakog od stupova. Nacionalna
povijest, koja se uila u osnovnoj koli, nije bila objedinju-
jua nacionalna povijest, ve se prolost zemlje interpreti-
rala sa stajalita vlastitog stupa.
3
Ovakva podijeljenost od ianog djetinjstva vodila je, kako
se moglo oekivati i eljeti, slinim posljedicama u piivat-
3 Lijphait 1979, p. 62.
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. 6
noj sfeii. Najvanije je tu istaknuti da je sklapanje biakova
unutai vlastitog stupa bilo statistiki vilo visoko zastupljeno,
skoio iskljuivo. Ukiatko, stupovi su ivjeli svoj unutia okie-
nuti ivot, ne maiei jedni za diuge i uivajui plodove koje
su za njih, u doba kiupnih diutvenih sukoba, izboiile nji-
hove elite.
etiii stupa u nizozemskom diutvu iaspolagali su vlasti-
tim politikim paitijama, i diutveno-ekonomskim oiga-
nizacijama, a svaki je takoei imao svoje voe. etiri elite
su predstavljale vrsto jedinstvo, iznutra homogeno i
tijesno meusobno povezano, a prema vani odvojeno
od elita drugih stupova. vista povezanost vodstva unu-
tai stupa bila je dijelom posljedica foimalnih veza, koje su
ponekad postojale izmeu politikih paitija, inteiesnih sku-
pina i tiska u svakom od stupova, ali su od veeg znaaja bile
nefoimalne veze meu upiavama iaznih oiganizacija unu-
tai stupa. Bile su to esto piijateljske veze iaznih osoba koje
su imale mjesto u upiavama istih oiganizacija (to je, naa-
lost, teko sistematski istiaiti), ali su iste osobe esto bili u
upiavama dvije ili vie iazliitih oiganizacija u stupu.
4
Kako je dolo do toga?
Duus:vv suos ns:nn
ouonzunn voo)v)vn suvn
Na valu ievolucija 1848., libeiali u Nizozemskoj dolaze na
vlast, sa planovima diutvenih iefoimi i ciljem demokiati-
zacije (po tada vladajuim standaidima: neposiedni izboii
sa visokim cenzom) i modeinizacije zemlje. Sa sobom nose
bagau Fiancuske ievolucije, piosvjetiteljstva, iacionalizma
i ideju o naiodnoj suveienosti: uvoenje pailamentaiizma,
slobodu vjeioispovijesti, zboia i dogovoia, boibu piotiv op-
skuiantizma, odvajanje cikve i diave, slobodu kolstva, lai-
cizaciju kolstva, i td.
Kako se diutvo iazvija, nameu se i diugi pioblemi. itava
diuga polovica 19. stoljea bit e u znaku boibi za pioiienje
piava glasa. Ali je inicijalna kapisla u velikom diutvenom
piestiojavanju bila od 1874. otvaranje tzv. kolskog pita-
nja. Libeiali su sutinu modeinizacije vidjeli u agnostikom
svjetonazoiu, utemeljenom u piiiodnim znanostima, koji
tieba, uz uvoenje obveznog osnovnog kolovanja, usaditi
u sica djeice.
5
Time su libeiali elimice udaiili na piedvod-
nike katolikog i kalvinistikog puka jei se nakana diave
kosila sa biblijskim naelom da su djeca iziuena na milost
i nemilost vlastitim ioditeljima. I jedna i diuga vjeiska za-
jednica su u zasadama Fiancuske ievolucije, naiodne suve-
ienosti i iacionalizma vidjeli najvee zlo i podiivanje vjeie i
pokoinosti.
4 Lijphait 1979, p. 68.
5Piet de Rooy: Dat de evenaai noch naai link, noch naai iecht dooizwi-
kke: De confessionelen en de modeine natie, u zboiniku: Nedeilandse po-
litiek in histoiisch en veigelijkend peispectief, ui. Uwe Beckei, Het Spin-
huis, Amsteidam,1993, p. 71.
Liberali su novi osnovnokolski sustav zamislili tako da
se iz javnih sredstava nanciraju samo dravne kole,
utemeljene na njihovim nazorima. To je znailo da pio-
testanti i katolici koji plaaju poiez, nanciiaju kole koje su
u supiotnosti sa njihovim uvjeienjima, u njih moiaju slati
svoju djecu, a uz to iz vlastitog depa plaati i piivatne kole
koje se temelje na njihovim vjeiskim piincipima, uvedene
po piethodnom zakonu iz 1857. Bez obziia na otpoi, Paila-
ment je 1878. usvojio zakon o kolama.
Ovo je bio veliki pieokiet u politikoj povijesti Nizozemske:
iz otpoiakih skupina iziastaju piije ili kasnije modeine po-
litike stianke koje tee ostvaienju piedmodeinih ciljeva.
Piva je nastala 1879. Antiievolucionaina paitija (NB: samo
ime ukazuje na osnovnu tendenciju boibe piotiv batine
Fiancuske ievolucije), paitija koja je mobiliziiala masovnu
podiku kalvinista piotiv libeialnih kolskih zakona. Disc-
kiiminiiani katolici u ovoj konfiontaciji sa libeialima dijelili
su isti inteies sa kalvinistima. Piet de Rooy pie da obe ove
skupine imale toliko toga zajednikog da se moglo ozbiljno
iazmiljati o njihovoj politikoj koaliciji.
6
Meutim, do toga
nije dolo, oiganizacijsko uobliavanje svjetonazoinih stu-
pova tek poinje u ovim konfiontacijama i vodi iazdvajanju,
a ne zbliavanju unato siodnosti inteiesa. Piibliavanje i
zbliavanje e uslijediti tek puno kasnije kad obje ove sku-
pine budu ivotno ugioene.
Opa uzbuikanost oko kolskog pitanja pojaava se otva-
ianjem na politikoj sceni tada tzv. socijalnog pitanja. Od
sedamdesetih godina 19. stoljea, nakon ekonomskog opa-
danja i stagnacije u 18. stoljeu, u Nizozemskoj je zapoela
intenzivnija industiijalizacija i izgiadnja infiastiuktuie, koja
je vodila jasnijem diutvenom pioliianju novih kandidata
za emancipaciju. Poput katolika, (pioto)socijalisti se koiiste
libeialnim zakonima o slobodi zboia i dogovoia, te osnivaju
svoje udiuge. Kaiakteiistina cita iadnikih pokieta u to
viijeme bilo je uvjeienje da e ope i jednako piavo glasa
za ene i mukaice dovesti putem pailamentaine veine do
poeljnih diutveno-ekonomskih piomjena. To uvjeienje
ispunjava boice za piavo glasa istim aiom kakvim je kon-
fesionalni taboi ispunjavala boiba piotiv kolskih zakona.
Piogiesivni libeiali (postoje i konzeivativni, koji su piotiv
emancipacije niih klasa) su smatiali pioiienje piava glasa i
uvoenje pivih paketa socijalnog zakonodavstva siedstvom
da se otupe iadniki piotesti, dok su konfesionalne snage u
veini bile piotiv pioiienja piava glasa. Ipak su se na kiaju
nali u istom taboiu sa libeialima jei su se svi podjednako
bojali pioletaiijata i njegove pievlasti u pailamentu, te zato
kap po kap, u nekoliko tuia, mijenjaju izboini zakon.
Nada liberala da e rjeavanje kolskog pitanja oduzeti
konfesionalnim strankama razlog postojanja, poka-
zala se neutemeljenom, a konfesionalne paitije otkiivaju
1890tih godina opasni i bezboni pioletaiijat i poinju poka-
zivati socijalno lice, ime k sebi piivlae i vezuju piipadnike
6 Piet de Rooy, p. 79.
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 6(
iadnike klase svoje vjeie.
7
Od tada nadalje su se katolici na-
metnuli kao paitija centia, lijevog ili desnog, kako koalici-
one nevolje ve zahtijevaju. Boibe na oba fionta tiajat e do
1917. godine i biti okonane pacikacijom: kolsko pitanje
je u kompromisu rijeeno izjednaavanjem nancijskog
poloaja javnih kola i kola na vjerskoj bazi, a ievizijom
ustava uvedeno je ope piavo glasa za mukaice i pasivno za
ene (a u stiahu od Ruske ievolucije 1918. i aktivno za ene,
te uvoenje piopoicionalnog izboinog sistema koji i danas
viijedi i vodi zastupljenosti u pailamentu i sasvim minijatui-
nih stianaka.) Osim toga, socijaldemokiati su odbacili svoje
ievolucionaino peije, i nakon odiicanja od antimonaihizma
1937., od 1939. poeli sudjelovati u vladinim koalicijama, da-
kle inkoipoiiiani su u diutveni sustav kao bai piiviemeno
iavnopiavan element, da bi nakon iata od 1948. pa sve do
1958. imali svojega piemijeia, naioito zaslunog za iazvija-
nje nizozemske diave socijalnog staianja. Politika piaksa
meutim pokazuje da su desni libeiali uvijek iae koaliiali
sa konfesionalcima i obiatno, nego sa socijaldemokiatama.
U konsocijacijskoj politici simpatije i antipatije ostaju
neizbjene, ali se ne nastoji zatrti protivnika.
Polazei od ovih injenica, Lijphait iazvija svoj model kon-
socijacijske demokracije koja poiva na pacikacijskoj
politici od 1917. -1967.
Foumun usv)vnn vncvnc)sv vo:v
Pacikacijska politika je pioces u kojem se pioblemi koji
su u meuodnosima stupova dovodili do otiih napetosti,
ipak bili ijeavani na miioljubiv nain. Bila je to nagodba oko
iazmiiica koje su zbog svoje svjetonazoine naiavi izgledale
nesavladivim. Bio je to pioces uspostave miia i stvaianje
stanovite mjeie konsenzusa meu stupovima gdje pivotno
konsenzus nije postojao. Meutim, vaan je uvjet za ovakvu
vist politike postojanje minimalnog konsenzusa. Osjeaj
nacionalnog zajednitva u Nizozemskoj nije bio jak, ali ipak
dovoljno jak da piui otpoi centiifugalnim tenjama stu-
pova. Diugi je uvjet da voe svakog od uzajamno izoliianih
stupova budu osobito svjesni toga da se politika moia vo-
diti unutai postojeeg diavnog uieenja i da nacionalno je-
dinstvo, unato podijeljenosti po stupovima, moia biti ou-
vano. A ti voe moiaju ne samo biti spiemni, ve i u stanju,
paciciiati nesuglasice meu stupovima.
8
Od 1917., kada se je zapoelo sa ovom politikom, piegovoii
meu elitama su u sve veoj mjeii bivali institucionaliziiani.
Pive komisije koje su piipiemale pacikaciju bile su ad hoc
tvoievine. Potom su elite polako foimiiale nekoliko stalnih
tijela, a konano i nekoliko zakonski piiznatih ocijelnih oi-
ganizacija koje su objedinjavale vihove elita. Kiovne ad hoc
komisije i kasnije igiaju vanu ulogu obino u kiiznim situ-
acijama su one piedstavljale vaan instiument. Ali za ijea-
7 Piet de Rooy, pp. 81-82.
8 Lijphait 1979, p. 99. Kuiziv autoiov.
vanje obinih i zato piedvidljivih pioblema i konikata elite
su u sve veoj mjeii koiistile stalne kiovne oigane. Jedan od
najvanijih je Socijalno-ekonomski savjet (1950.), koji je
bio paiitetno sastavljen od po petnaest piedstavnika poslo-
davaca, zaposlenika i piedstavnika diave koje je imenovala
Vlada. Piincip piopoicionalnosti se ogleda i u sastavu pied-
stavnika diutveno-ekonomskih oiganizacija: napi. sindikati
sva tii stupa su bili zastupljeni opet piopoicionalno bioju
svojih lanova. Slino viijedi i za piedstavnike poslodavaca.
Vladini piedstavnici su bili individualni ekspeiti za piavo
i ekonomiju, ali se i u njihovom sluaju strogo pazilo da
svi stupovi budu zadovoljni. Kaiakteiistino je nizozem-
sku situaciju da oigan kakav je SES ima skuene foimalne
ovlasti, ali je njegova politika teina bila nepiocjenjiva. Kao
savjetodavni oigan, iji savjeti foimalno gledano nisu bili
obvezujui, on je u peiiodu pacikacijske politike zapiavo
na zakonski doputenim zatvoienim sjednicama i, takoei
zakonski doputenim tajnim savjetima, foimuliiao Vladinu
ekonomsku politiku jei je poivao na piethodno usuglae-
nom spoiazumu i kompiomisima vihova svjetonazoiskih
elita.
9
Lijphait istie da je, uz Vladu i Pailament, do 1967.
SES bio najvaniji diavni oigan. Piije njegovog osnivanja
ve je u meuiatnom peiiodu postojala tiadicija nefoimal-
nih kontakata poslodavaca i sindikata, da bi postepeno pie-
iastali u stalne komisije. Slino je viijedilo i na diugim teie-
nima, meu ostalim kod iadio difuzije i TV, te na podiuju
javnih glasila.
Pacikacijska politika vodila se na osnovu nekoliko,
kako ih zove Lijphait, pravila politike igre. Nije tu bila ii-
je o foimaliziianom sustavu, ve o nefoimalnim uzusima.
Piitom je nuno istaknuti da se politika nikako nije shva-
ala kao igia, ve kao vilo ozbiljna stvai, kao posao koji se
bez odlaganja moia obaviti. Ovakav poslovni odnos piema
politiki potencijalnim sukobima, aksiom na kojem su po-
ivale sva diuga piavila igie, autoi izvodi iz viestoljetne ni-
zozemske tiadicije tigovake i poslovne djelatnosti nacije,
gdje su poslovni ljudi imali vanu ulogu i u samom voenju
politike. Takav stav je bio i odluujui faktoi stabilnosti de-
mokiatskog sustava u doba pacikacije, a razlike u svjeto-
nazorima nisu smjele stajati na putu pragmatikim rje-
enjima. Ono to je vano je bio iezultat.
Jedno od najvanijih piavila igie bila je pragmatika trpe-
ljivost: nije se bjealo od svjetonazorne podjele kojoj nije
bilo lijeka, ve se ona pragmatiki prihvaala. Uvjeienja
u diugim stupovima su se potovala, iako su ona bila ne-
piihvatljiva. U situacijama kiize, kad su se gledita na neke
piobleme iazilazila i potencijalno sukobljavala, piibjegavalo
se zamizavanju iskislog pioblema i pielazilo na ijeavanje
pitanja koja nisu bila kontioveizna. Vano je bilo ne pieki-
dati suiadnju na diugim teienima. U situacijama kad nije
bilo mogue piiviemeno zamiznuti pioblem, svi su se stu-
povi maksimalno angaiiali u tiaenju ijeenja. Ukoliko je
bilo nemogue sklopiti kompiomis, jei bi se jedan ili vie
9 Lijphait 1979, pp. 107-110.
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. 6
stupova opiiao iz naelnih svjetonazoinih iazloga, ostali
stupovi su radili sve to je bilo u njihovoj moi da iziu
u susret protivniku uzimajui u obzir razloge opiranja.
Izbjegavalo se uivati u slavodobitnosti nametanjem vla-
stite volje. Odluke se nisu donosile tako da veina pre-
glasa manjinu. Politika je igia imala za cilj da omogui
svima igiaima dobitak i da to je mogue vie spiijei piije
sveg gubitke koji su osobito boljeli. Ukiatko, kad je bilo iijei
o odlukama koje su stupovi smatiali od ivotnog inteiesa za
vlastiti identitet, one se nisu donosile bez piistanka ili znat-
nih ustupaka opiiueg stupa. Ali ovo nije podiazumijevalo
apsolutno piavo veta. Manjina nije mogla blokiiati politiki
pioces, njezine su elje openito i dobiohotno uzimane u
obzii. Odluivala je veina, ali samo nakon konzultacija
sa manjinom, a ne protiv nje.
Spomenuti su ve instiumenti i oigani u kojima se odlu-
ivalo. Pacikacijska politika je bila politika elita: voe
stupova su imale za zadau da sklope kompiomise nune
u politikom piocesu. to je politiko pitanje bilo vanije,
to je iazina odluivanja bila via. Pitanja nanciianja kola
na vjeiskoj osnovi i izboinog zakonodavstva iijeile su kon-
feiencije na vihu uz sudjelovanje najviih piedstavnika stu-
pova. U situacijama kiize ovakve su konfeiencije bile uobi-
ajeno siedstvo da se pioblem ekasno iijei.
Naelo piopoicionalnosti je bilo najvanije tehniko po-
magalo za ijeavanje biojnih pioblema. Osobito je ovo bilo
znaajno za podjelu, kako veli Lijphait, uvijek ogianienih
nancijskih siedstava diave. Ovaj je piincip bio ustoli-
en 1917., kada su iz diavne blagajne dotaciju dobile sve
osnovne kole utemeljene na svjetonazoinim identitetima i
poele je piimati iazmjeino bioju aka. Slino je viijedilo
za bolnice (moda udno zvui, ali su i bolnice, mada bo-
lest ne poznaje konfesiju, bile zasnovane na vjeri bole-
snika moda da se ne pomijeaju svoji i tui mikiobi!), kao
i sve diuge oiganizacije koje su polagale piavo na diavne
nancije.
Naelo piopoicionalnosti je piimjenjivano i na diugim po-
ljima, tamo gdje novci nisu bili u centiu. Na piimjei u po-
djeli viemena na iadiju i TV koju stupovi dobijaju piema
bioju svojih piipadnika ulanjenih u medijske kue. Diugo
je iazmjeina podjela vanih javnih funkcija (giadonaelici,
guveineii piovincija, visoki diavni inovnici u Den Haagu,
mada su katolici dugo bili kionino nedovoljno zastupljeni
zbog zaostatka u sticanju visokih kvalikacija nunih za vi-
soke funkcije). Proporcionalnost je bila sinonim praved-
nosti. Vano je istaknuti da su se voe sviju stupova vr-
sto drali ovog naela.
Ovaj instiument pacikacijske politike bio je djelotvoian
kad je u pitanju bila podjela iesuisa shvaenih u najiiem
smislu. Osjetljiva pitanja su se ijeavala i na diugi nain: bila
je to neutializacija i depolitizacija takvih pitanja a sklopljeni
kompiomisi su se legitimiiali pied ciljnim giupama pomou
kompliciianih ekonomskih ili ustavno-piavnih aigumenata
koje obian ovjek teko moe piatiti. Tijesno sa ovim je
bila povezana tajnovitost: otvoreni razgovori i pregovori
okonani kopromisima, odvijali su se u zatvorenom
krugu elita, brino skrivani od oiju publike.
Nuno je spomenuti da su vlade u Nizozemskoj zbog svje-
tonazoino-politikih podjela i iazdiobljenosti zastupnikih
skupina zbog dosljednog piincipa piopoicionalnosti u iz-
boinom zakonu, pii em je itava Nizozemska jedna izboina
jedinica, uvijek koalicijske.
10
Pailament je imao ustavno
piavo da iaznim siedstvima (pailamentaine ankete, intei-
pelacije i zastupnika pitanja) piisili Vladu na iznoenje u
javnost politikih tivenja i dogovoia elita. Ali se pailmenet
uzdiavao od takvih sukoba sa Vladom, a iazlog je bio to
su i pailamentaini zastupnici velikih paitija bili lanovi elite
i diali se piavila igie to je nalagalo uvanje tajne. Istoga
se piavila diala i sveuilina zajednica, te tisak. Upravo je
tisak, pie Lijphait, igrao najvaniju ulogu u ouvanju taj-
novitosti. Kako je spomenuto, sva su javna (!) glasila bila oi-
ganizacijski, ideoloki i peisonalno povezana sa stupovima,
a uiednici i novinaii su takoei piipadali elitama stupova.
(Pedesetih godina je dolo na dvoiu do politiko-bianih
iazmiiica izmeu kialjice Juliane i njezinog nestanog i po-
duzetnog supiuga, do potencijalne kiize monaihije. Dok je
inozemni tisak biujao od pikanteiija, nizozemski tisak je u-
tio. Radoznali Nizozemci su zato tiali pieko gianice u Nje-
maku da bi kupili njemake novine i obavijestili se o zbiva-
njima u vlastitoj zemlji).
Posljednje piavilo igie je bilo da Vlada vlada. To je znailo
da politike paitije u pailamentu tu zadau Vladi nisu tie-
bale initi nemoguom. Vladu nije bilo zabianjeno napadati
u pailamentu i kiitiziiati je, ali kiitika nikada nije smjela ii
piedaleko. Iako je po Ustavu pailament suveien, Vlada je
ipak imala visok stupanj autonomije utemeljen u naelu da
je zadaa Vlade da vlada. Ovo naelo nije zapisano u Ustavu
ve se izvodi iz nefoimalne duboko ukoiijenjene tiadicije.
Po toj tiadiciji je i Vlada kolegijalni organ u kojem svi mi-
nistri imaju praktino ista prava i mo. Ne postoji hijeiai-
hijski poiedak meu njima. U peiiodu nakon 1946. Vlade se
oslanjaju na iioku podiku pailamenta. To znai da su sve
krupne partije imale ansu da sudjeluju u Vladi sa brojem
ministara proporcionalno njihovoj snazi u parlamentu.
Sastav Vlada se mijenjao (iako su Katolici bili stalno u Vladi),
ali injenica da je jedna od velikih paitija bila u opoziciji, ne
znai da je bila iskljuena iz piocesa foimuliianja politike.
Lijphait pie da nije bilo otie gianice izmeu Vladinih pai-
tija i paitija u opoziciji. Autonomni poloaj Vlade i neovisni,
ali eksibilan stav koje su velike paitije i Vlada zauzeli jedni
piema diugima, dali su Vladi dvostiuku funkciju u pacika-
cijskoj politici. Pivo, Vlada je, zahvaljujui iiokoj osnovi na
10 Osim toga, nizozensko izboino zakonodavstvo poznaje i institut piefe-
iencijalnih glasova, to znai da biiai mogu ignoiiiati piedoeni poiedak
kandidata na izboinim listama, pa umjesto bioja 1, obino paitijskog ka-
pitalca, zaokiuiti nekoga koji stoji pod biojem 20. Ukoliko takav dobije
dovoljan bioj glasova, onda e on(a) ui u pailament i zauzeti mjesto kandi-
data koji stoji visoko na listi.
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 66
kojoj je poivala, bila fedeialni oigan unutai kojeg su se mo-
gli odvijati piegovoii meu piedstavnicima stupova. Diugo,
Vlada je, zahvaljujui svojem neovisnom poloaju iznad pai-
lamenta i paitija, bila i nepiistian aibitai meu stupovima u
igii pacikacijske politike. U svojoj pivoj funkciji Vlada se
moe uspoiediti sa SES i njegovim piethodnicima, mada su
zadae Vlade naiavno bile puno biojnije. Diuga se funkcija
jasno vidi u ovlasti Vlade da imenuje 15 neutialnih lanova
SES koji su odiavali iavnoteu sila. Piavilo da Vlada vlada,
na kojem poivaju osobite funkcije Vlade u doba pacikacij-
ske politike, bilo je zato od velikog znaaja.
11
Diuga stiana medalje je bila opasnost da se elite, zbog nu-
nih kompiomisa, otue od svoje puke zaleine. Od velike
pomoi da se to ne dogodi bila su piavila tajnovitosti i de-
politizacije otiih konfiontacija. No, ni to nije bilo dovoljno.
Zato se elita, nasupiot poslovnom odnosu piema politici
bez emocija, svojim piistalicama u stupu obiaa ideoloki
nabijenim objavama. Ipak se u liteiatuii najvie podcitava
pasivnost puka u politikim stvaiima i njegova sklonost da
ini ono to elita od njega oekuje. Ono to se kod nas na
Balkanu u kiitikim politikim analizama uzima kao veliki
pioblem autoiitainosti maloga ovjeka, to je u Nizozem-
skoj bio klju uspjeha pacikacijske politike. Diugim ii-
jeima, mali ovjek, obino nisko smjeten na diutvenoj
ljestvici, bez ioptanja je piihvaao svoj poloaj, takoei bez
ioptanja iadio ono to elita od njega oekuje, te ponizno i
iavnoduno gledao u one iznad sebe. Visok stupanj slobod-
nog djelovanja koje su nizozemski giaani doputali elitama
bilo je njihovo visto uvjeienje da voe moiaju sluiti piije
svega opem nacionalnom inteiesu, a ne pivenstveno inte-
iesima svoje paitije ili stupa.
12
Dakle, apriorno povjerenje.
Istiui vanost pasivnosti obinog giaanina za glatko
funkcioniianje pacikacijske politike, Lijphait se s piavom
pita koliko je ona zapravo bila demokratska? Jei pasivno
podvigavanje voama elita, tipljenje i iavnodunost nisu
ba demokiatska svojstva. Politika pacikacije je zato sa ia-
znih polazita tipila kiitiku. Tako se esto isticalo da izboii
nisu imali nikakvog znaaja jei se biiaima nisu nudile jasne
alteinative. Politika pitanja najee nisu bila otio ocitana,
a odgovoinost za Vladinu politiku iaspiena zbog neposto-
janja otiog iazgianienja izmeu Vladinih i opozicijskih
paitija. A ako bi biiai iznimno napiavili jasan izboi, po svoj
piilici bi on bio zaboiavljen u tijeku koalicijskih piegovoia
iadi foimiianja Vlade. (Na piimjei, 1925., kad je jedan va-
an politiai iz kalvinistikog stupa bio vilo nepopulaian, a
njegova je stianka puno izgubila na izboiima, pobjednike
stianke su se ipak dogovoiile da Colijn postane piedsjednik
Vlade.) Diugim iijeima, volja biiaa esto nije potovana.
13

A oni se zbog toga nisu bunili jei su svojim piedstavnicima
ostavili odiijeene iuke.
11 Lijpahit 1979, pp. 129-130.
12 Lijphait 1979, p. 139.
13 Lijphait 1979, p. 161.
Kiitika pacikacijske politike najvie se ula u uskim inte-
lektualnim kiugovima, koji nisu posjedovali mo da se tu
neto piomijeni. Tono je da su elite u stupovima obnaale
autokiatsku vlast koja je nedvojbeno ogianiavala osobne
slobode. Mada nije bilo kiupnih foimalnih ogianienja slo-
bode iziiaja, mediji su bili pod monopolima stupova.
Lijphait smatia ovakvu kiitiku umjesnom, ali se pita da li
je opiavdano mjeiiti nizozemsku pacikacijsku politiku ide-
alnim standaidima. Nijedan demokiatski sustav ne moe
opstati bez politike stabilnosti, a stabilnost u jednom stiogo
podijeljenom (ili stupovima obuhvaenom) diutvu, se
moe odiavati samo po cijenu odstupanja od idealne de-
mokiatske noime. Potpuna sloboda i jednakost ovise o biat-
stvu, odnosno o jakom konsenzusu i osjeaju zajednitva u
jednom homogenom diutvu. Kad nema dovoljno brat-
stva, miroljubiva je koegzistencija najvii cilj za kojim se
moe teiti. To moe uiniti nunim biojna odstupanja od
istih demokiatskih ideala, ali ako se cilj miioljubive koegzi-
stencije zbilja dostigne, to je veliko dostignue koje ne tieba
podcjenjivati.
14
Kun) vncvnc)sv vo:v
Socijaldemokiatska radnika paitija je pokuala nakon Diu-
gog svjetskog iata nadii baiijeie meu stupovima, piomi-
jenila ime u Paitija rada kako bi se otvoiila i diugim diu-
tvenim slojevima i dobila pojaanje piivlaenjem u svoje ie-
dove piogiesivnih skupina iz konfesionalnih stupova. Opet
se pokazalo da jo nije bilo viijeme za takva piestiojavanja,
da spiemnosti na iskoiaenja veih skupina iz svojih zabeto-
niianih segmenata jo nije bilo, pa je nova paitija na pivim
poslijeiatnim izboiima 1946. dobila manje glasova nego to
su pojedinano imali njezini sastavni dijelovi.
Ako imamo na umu da je piipiema pacikacijskog piimiija
(1878-1917.) u nizozemskom diutvu tiajala etidesetak go-
dina i onemoguavala hibiidne tvoievine, pa potom kao mo-
dus vivendi nizozemskog diutva opstojala pedeset godina
iskljuujui bilo kakva pioimanja, od neuspjelog pokuaja
socijalista da izvie pioboj 1946. (tako su ga i zvali, Door-
braak), do kiaja pacikacijske idile 1967. pioteklo je svega
dvadesetak godina. U meuviemenu su se neopaeno de-
sile kiupne diutvene piomjene koje su iastoile uhodani
obiazac. Kada je Lijphait zaviavao knjigu, naziiali su se
pivi znaci piomjena: politika pasivnost se smanjuje a elite
nastupaju sa manje snage i samouvjeienosti. Vano je to je
kitica u meuviemenu viijedno iovaiila te vodila i ubiza-
noj sekulaiizaciji. Politike stianke na vjeiskoj osnovi gube
podiku koju su ianije bezuvjetno uivale i bivaju piisiljene
na diugaiju suiadnju nego u doba pacikacijske politike.
Skoro nezamisliva fuzija katolike i protestantskih stra-
naka, dakle temeljito piekoiaenje gianica koje su nametali
ianiji svjetonazoini stupovi, formalno je izvrena 1980.
14 Lijphait 1979, p. 162.
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. 6;
ujedinjenjem dviju protestantskih sa katolikom parti-
jom. Piegovoii su dugo tiajali, pa novi konfesionalni blok
1977. nastupa na pailamentainim izboiima sa zajednikom
listom, dok je i piije fuzije zajedniki nastupao na opinskim
i pokiajinskim izboiima.
Do suiadnje na ljevici je okiupnjavanjem foimacija koje su
teile diugaijoj politikoj kultuii dolo ve nakon pivih
znakova pucanja utvienih bedema i piidonosilo daljem i-
ienju pukotina. Ne samo to, ve se dovode u pitanje i napu-
taju sveta piavila igie u pacikacijskoj politici: Paitija iada
na svojem kongiesu 1969. odbacuje suiadnju sa katolicima
bez koji se dotada nije mogla foimiiati nijedna vlada, (pu-
canj u piazno, jei su socijalisti kasnije ipak vladali sa kato-
licima no ovo je bila vana piekietnica kao eksplicitno
iziaavanje stava), okieu se moguim paitneiima na ljevici
(osim tada jo postojeim komunistima), umjesto pomiilji-
vog i eksibilnog odnosa piema tiadicionalnim stupovima
i zamuenoj gianici izmeu vladajuih stianaka i opozicije
i depolitizaciji pioblema, pristupa se politizaciji postoje-
ih razlika i predlau otro formulirane politike alter-
native. I pailament se eneiginije piihvaa svojih zakonskih
ovlasti i dii pod stalnom paskom Vladu. Iz samoskiivljene
i nametnute nepunoljetnosti, nizozemsko diutvo stupa u
politiku zielost.
Sve je ovo povezano sa iastom ekonomskog blagostanja ko-
jim je okonano viedecenijsko, meu elitama dogovoieno,
stezanje iemena u skladu sa nunostima poslijeiatne obnove
i izgiadnje. Jamano je socijalni, klasni i vjeiski, mii znatno
piidonio ekonomskim uspjesima, a industiijski iazvoj i po-
laganje temelja jednoj od najbogatijih zapadnih diava vodili
su neumitnoj mobilnosti i mijeanju stanovnitva, pojaanoj
komunikaciji meu piipadnicima svjetonazoinih skupina.
Dakle, sutonu tiadicionalnog diutva, kakvo je nizozemsko
bilo do tad. Nove poslijeiatne geneiacije, kolovane uz di-
avnu potpoiu u eksploziji (visokog) kolstva, diu se ez-
desetih godina piotiv autoiiteta i opeg sivila, stvaia se kii-
tika javnost, nastaje masovna politizacija, biojne giaanske
inicijative i novi diutveni pokieti za ispiavljanje diutvenih
nepiavdi, za emancipaciju do tada iaznih potlaenih sku-
pina. Tiai se nova modeinizacija zemlje. Nizozemska tih
ezdesetih i potom sedamdesetih godina postaje jedna
od najugodnijih i najslobodnijih zemalja na Zapadu.
Slobodnim je duhovima svanulo kad se pacikacijska poli-
tika uiuila sam od sebe. Istekao joj je iok tiajanja. Socijalna
kontiola vie nije bila mogua. I sama sam doivjela zadnje
iepove ianijih podjela: susiela sam poetkom sedamdesetih
Nizozemce koji nikad u ivotu nisu upoznali ateistkinju! Ra-
dilo se o kalvinistima, kojima je i katolik iz vlastite diave
bio osobno totalna nepoznanica i inkainacija zla, mada su sa
katolicima bili biaa u kianstvu. A kamoli domai agno-
stik ili ateist. Dobai dio nizozemske poslijeiatne knjievno-
sti posveen je liteiainom obiaunu sa oteenjima vlastite
linosti pod nasiljem vlastitog svjetonazoinog stupa. Sada
smo i svjedoci masivnog skandala zlopoiabe muke djece
u nizozemskim katolikim odgojnim ustanovama iz doba
pacikacijske politike. Stioga podijeljenost, nedostatak kii-
tike javnosti, suveienost u vlastitoj duhovnoj kui, piagma-
tika tipeljivost, vodili su i ekscesima. to je neko pokii-
vano platom ljubavi, dolo je na svjetlost dana i iazijeava
se sudskim postupcima i ispiikama Cikve, ali je dovelo do
novog masovnog okietanja lea Cikvi, najvie kod mladih
ljudi. Crkve se masovno zatvaraju, ako nisu spomenici ai-
hitektuie iue se, ili se piivode kakvoj koiisnoj svjetovnoj
svisi: pietvaianje u ekscentiine stambene zgiade na ko-
meicijalnoj bazi, u kultuine centie, shopping galeiije i sline
bezbone nepodoptine. Jo ne, a moda nikada, u islamske
bogomolje. To je totalni tabu.
Na politikom popiitu je, kako je ve spomenuto, to vodilo
diugaijoj politikoj kultuii. Ne samo da su se ujedinile
konfesionalne stranke, ve i katoliki i socijaldemokrat-
ski sindikati. Ostao je do danas po stiani kalvinistiki sindi-
kat, ali ni oni vie ne odbacuju tiajk. Takoei su se ujedinile
i poslodavake konfesionalne oiganizacije. Glasai konfesi-
onalnog bloka piipadaju izumiiuem staiom stanovnitvu,
mahom po slabije naseljenoj piovinciji. Uibanizacija je ui-
nila svoje. Glasai tiae stianke koje bolje odgovaiaju njiho-
vim novim identitetima. Gubitnici u diavnom sektoiu, koji
se po piavilima nove neolibeialne doktiine smanjenja di-
ave osjeaju ugioenim, glasaju za stianku specijaliziianu
za njihovu muku.
Kad je Lijphait pisao komentai na novo izdanje svoje knjige
i piiloio iscipan piedgovoi datiian 1978., on je samo u pi-
vim natuknicama ocitao tiendove koji su se kasnije dalje
iazvijali. Tako on istie opadanje toliko istaknute vjeinosti
biiaa svojoj stianci i rast uktuacije biraa. U meuvie-
menu je ovo postalo jedna od najiziazitijih cita nizozemske
izboine scene. Takoei je uoio slabljenje vjernosti vlasti-
tim medijima, koje se dalje iazvijalo u piedvienom piavcu.
Piodoi masovne kultuie u medije, a osobito piodoi komei-
cijalnih kanala, doviio je ovaj pioces uvoenjem ispiazno-
sti i povinosti masovne zabave u svakodnevni ivot. Valjda
im je bilo dosta popova.
Pacikacijsku politiku je nakon njezine piopasti zamijenio
peiiod dinaminih politikih piomjena i ielativne nestabil-
nosti. No, diava se ipak odiala i klizila sve dalje u politike
avantuie: neizbjenu neolibeialnu hegemoniju na desnici i
ielevantnoj ljevici, meu vjeinicima i nevjeinicima, potko-
pavanje diave socijalnog staianja i stvaianja osiiomaenog
sloja globalizacijskih gubitnika kojima manipuliia vjeti po-
pulist Geeit Wildeis. Zapljusnuvi zapadni svijet, antiisla-
mizam nije ostao bez odjeka ni u Nizozemskoj, koja je od
svojedobno jedne od najtoleiantnijih zemalja Zapada, gdje
ivi pieko 700 000 neko uvezenih gastarbeitera iz Tuiske
i Maioka i njihovih potomaka, postala jedan od najboljih
aka u antiislamskom iaziedu. Diamatine piomjene koje
su se na pailamentainim izboiima 2010. zbile, ogledaju se u
injenici da je Wildersova stranka dobila 24 (od 150) mje-
sta u parlamentu (za uspoiedbu, neko mona zajednica
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 68
konfesionalnih paitija, 21 mjesto), a nova manjinska Vlada
konfesionalaca sa desnim libeialima, opstaje samo zahvalju-
jui pailamentainoj podici Wildeisovih zastupnika! Pai-
lamentaina veina od jednog zastupnika, stianke u ijem
je piogiamu skoio najvanija stavka zabiana mahiama na
glavama tuiskih i maiokanskih ena, dii ovu demokiatsku
nakazu na vlasti. Tako se okiee kolo siee.
Takoei su nesagledive mogue posljedice stioge segiega-
cije izmeu islamske populacije i ioenih Nizozemaca i da-
lja iegiesija u nepoeljno stanje. Ali su se novi Nizozemci
islamske vjeioispovijesti koja je, za iazliku od kianstva u
oba lika, u ekspanziji, znali okoiistiti teevinama sukoba iz
doba pacikacijske politike i, po davno usvojenom kolskom
zakonu, kada klavinisti i katolici nisu ni pomiljali na islam,
poeli svuda osnivati kole na svojoj svjetonazoinoj osnovi.
Zakon je zakon, iako je bilo dosta gunanja po zaostalim za-
kutcima neko monih kalvinista i katolika. Nastaje li nova
podjela na rasnoj i svetonazornoj osnovi i nastanak no-
vih stupova koji e ponovno uiniti pacikacijsku poli-
tiku neophodnom? ekamo odgovoi.
Kosoc)nc)s moov BH
Kad je pacikacijska politika u Nizozemskoj bila okonana
opim buenjem i individualizacijom, Lijphait model paci-
kacije utjena nagiada ili znak pateinalistike aiogancije
bive kolonijalne sile? - nudi zemljama Tieeg svijeta.
15
Tada
je SFRJ bila stabilna i ugledna zemlja. U meuviemenu od
bive diave nije ostao ni kamen na kamenu a model kon-
socijacije je postao privlanim za uspostavu elemen-
tarne politike stabilnosti i kao takav piedmet iaspiava na
moda najuzdimanijem mjestu, u Bosni i Heicegovini.
Da li je ovaj model podesan za sasvim diugaiji povijesno-
diutveni kontekst, ne samo onaj koji je piethodio situaciji
koja ga je kao alteinativu uinila poeljnim, ve i za tienutni
kontekst obiljeen napetostima i nemogunou oiganiziia-
nja BiH kao za ivot sposobne i odiive cjeline? Hou iei
da su u viijeme iastakanja nizozemske pacikacijske politike
Jugoslavija i BiH ve piednjaile u odnosu na Nizozemsku u
smislu uzajamnog pioimanja i zastupljenosti etnikih koi-
pusa, ali je iat ustoliio stupove za koje se sada kao jedno
od ijeenja vidi i konsocijacija. Da li se posljedice iata mogu
ukloniti konsolidacijom njegovih ishoda?
Nizozemska je u viijeme uvoenja naela i ovog stila politike
bila jedinstvena i neovisna drava utemeljena na graan-
skom dravljanstvu, ali duboko svjetonazoino podijeljena.
Politika pacikacije legitimiia i konsolidiia ove podjele te jo
piua i nancijske iesuise za njihovo kontinuiianje i inteino
iazmnoavanje: Stupovi su postojali kao odjelite subkultuie
i piije 1917., ali je njihova oiganizacijska miea bila neiz-
15 Lijphait 1979, p. 8. On istie piaktinu viijednost svojeg noimativnog
demokiatskog modela za zemlje Tieeg svijeta, jei je podesniji za njih nego
zapadni pluialistiki model.
mjeino pojaana piovoenjem autonomije subkultuia i do-
djelom piopoicionalnih dotacija od 1917. nadalje. U prirodi
je konsocijalne demokracije, bar na poetku, da pluralna
drutva uini jo temeljitije pluranim. Njezin piistup nije
da ukine ili oslabi iascjepe meu segmentima, ve da ih ek-
splicitno piizna i da pretvori segmente u konstruktivne
elemente stabilne demokracije.
16
Model konsocijacijske demokiacije u izvoinoj foimi apstia-
hiia od konkietnih uvjeta i mogue ga je svesti se na neko-
liko opih piavila. Ta su piavila piikazana u uvodu. Diat u
se pivotne piakse iz koje je pioizila Lijphaitova koncepcija
i ostaviti po stiani njegove analize diugih demokiacija svi-
stanih piema dihotomiji Westminsterski (veinski) i kon-
sensualni (pluralistiki) model.
17
Dakle, ostati na najioj,
klasinoj, foimi.
Da bi konsocijalna demokiacija uspjela, potiebni su za to
povoljni uvjeti. Na pivom mjestu je uloga voa elita: taj tip
demokiacije podiazumijeva suiadnju voa segmenata bez
obziia na duboke iascjepe meu segmentima. To iziskuje
da voe osjeaju bai malo piedanosti odiavanju cjelovito-
sti (unity) zemlje, kao i bai malo piedanosti demokiatskoj
piaksi. Oni takoei moiaju pokazivati elementainu spie-
mnost da se upuste u suiadnike napoie sa voama diugih
segmenata u duhu umjeienosti i kompiomisa. Istodobno
elite moiaju nepiestano odiavati podiku i lojalnost vlasti-
tih sljedbenika.
18
Viestruka ravnotea moi segmenata u pluialistikom
diutvu e vjeiojatnije voditi konsocijaciji nego dihotomna
podjela ili hegemonija jednog od segmenata: ako samo je-
dan segment ima jasnu veinu on e nastojati da domi-
nira umjesto da surauje sa rivalskom manjinom. Uko-
liko se iadi o samo dva segmenta piiblino podjednake
snage, voe oba segmenta e nastojati da zadobiju veinu
i postignu svoje ciljeve dominacijom umjesto suiadnjom.
19

Tiei je povoljan uvjet postojanje politikih paitija (pii
emu je optimalan ielativno mali bioj paitija) koje stoje na
elu segmenata jei one mogu djelovati kao politiki pied-
stavnici segmenata i piuati mogunosti za selekciju voa
koji e sudjelovati u koalicijama. Istu funkciju mogu viiti i
iegionalno koncentiiiani segmenti sa fedeialnim ustavom,
vlade fedeialnih jedinica ili diavni piedstavnici u nacional-
noj skuptini i izvinoj vlasti.
20
Malobiojno stanovnitvo,
misli se na male zemlje, je takoei povoljan uvjet zato to
pojaava duh suiadnje i susietljivosti. Lijphait osobito istie
16 Aiend Lijphait, Demociacy in Pluial Societies, New Haven and London,
Yale Univeisity Piess, 1977, p. 42. NB: pluialnost u Lijphaitovom smi-
slu ovdje znai podijeljenost u segmente na kojima poiva konsocijacijska
demokiacija.
17 Lijphait, Aiend: Demociacies. Patteins of Majoiitaiian and Consensus
Goveinment in Twenty-One Countiies, Yale Univeisity Piess, New Haven
and London, 1984.
18 Lijphait, Aieind, Demociacy in Pluial Societies, p. 53.
19 Lijphait, isto, p. 55.
20 Lijphait, isto, pp. 61-62.
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. 6
injenicu da se male zemlje osjeaju ugioenim od stiane
vanjskih faktoia, to jaa unutainju solidainost. Navodi ta-
koei da su se u svima konsocijalnim demokiacijama pod
uvjetima vanjske piijetnje voe uzajamno piibliavale i da
su sljedbenici bili spiemniji da odobie suiadnju meu se-
gmentima. Ali postoji vana ogiada u ovakvim situacijama:
vanjska prijetnja se mora percipirati kao zajednika pri-
jetnja svima da bi imala ujedinjujui uinak i pojaala
potrebu za solidarnou.
21
Na diugom sam mjestu spome-
nula ulogu koju je nizozemski nacionalizam igiao u viijeme
pacikacijske politike, a Lijphait pioblem ovdje naelno
analiziia meu povoljnim uvjetima za uspjeh konsocijacije:
iascjepi stvaiaju koniktni potencijal, ali osjeaj zajednitva
koji nadilazi podjele moe ublaiti otiinu iascjepa. Takvu
ulogu moe igiati nacionalizam kao sredstvo kohezije jei
ne samo da je vana njegova snaga, ve i mjera u kojoj ujedi-
njuje ili, namjesto toga, djeluje kao dodatni rascjep jer prua
lojalnost naciji koja nije istovjetna sa dravom.
22
U sluaju
viestiukih iascjepa, iavnotea ovisi o bioju iascjepa i se-
gmenata koje oni stvaiaju: od posebne je vanosti da se ne
poklapaju klasni (socijalni) i vjeiski iascjepi.
23
U sluaju vie-
stiukih iascjepa, za anse konsocijalne demokiacije je vano
da segmenti koji iz njih iziastaju budu (piilino) podjednake
ekonomske snage.
24
Povoljan je uvjet i izoliranost segme-
nata i federalno ustrojstvo zemlje, po logici: to su dalje
jedni od diugih, manje su anse da e doi u konikt! Ni-
zozemska kao unitaina diava daleko je od svake piimisli
na fedeializam, ali Lijphait i za to ima lijeka - pozivajui se
na Dahlovu sintagmu, on Nizozemsku iz doba konsocijacije
smatia socioloki federalnom, pri emu stupovi imaju
funkciju federalnih jedinica.
25
I na kiaju, poviatak habi-
tusu elita. Stabilna demokiacija ovisi o pomiiljivom umjesto
nepiijateljskom uzajamnom ponaanju politikih voa piili-
kom donoenja odluka, dakle o kompromisnom stavu vr-
hova elita i tradiciji dogovaranja. ak iako ovo ne postoji,
nije iskljueno da voe elita pokau kieativan i konstiukti-
van in slobodne volje.
26
Kako pie Pennings, ovo nisu ni nuni ni dovoljni uvjeti za
optimalno funkcioniianje pacikacijske demokiacije, i izve-
deni su iz nizozemskog konteksta. to je vie uvjeta ispu-
njeno, utoliko je vee vjeiojatnost uspjeha pacikacijske de-
mokiacije. Ukoliko su samo neki od ovih uvjeta ispunjeni,
onda e to pomoi elitama u njihovom piegovaianju. Od-
luujue je, meutim, za funkcioniranje pacikacijske
demokracije da li voe podijeljenih segmenata shvaaju
nunost pregovora i kompromisa.
27
21 Lijphait, isto, pp. 65-67. Kuiziv M.B.
22 Lijphait, isto, pp. 81-82.
23 Lijphait, isto, pp. 75-81.
24 Lijphait, isto, pp. 83-87.
25 Lijphait, isto, pp. 87-99.
26 Lijphait, isto, pp. 99-103.
27 Paul Pennings: Veizuiling: consensus en contioveise, u zboiniku Nedei-
landse politiek in histoiisch en veigelijkend peispectief, p.107.
Svaki je model uvijek samo apstiakcija. Diutvene znano-
sti su nemone pied bogatstvom pojavnih foimi stvainosti
koje se ne dadu stisnuti u model. Ako model piimijenimo na
konkietnu situaciju, onda posebnosti kvaie sieu. U konso-
cijacijskom modelu piimijenjenom na BiH nemogue je na
pi. Bonjake poistovjetiti sa katolicima, Sibe sa piotestan-
tima, Hivate sa nije jasno kime, a Ostale sa libeialima i so-
cijaldemokiatima. (Ovo je ala u pokuaju). Piimjena ovoga
lijeka na BiH bi znaila da se za poetak uspostavi autono-
mija hivatskog i Ostalog stupa. Tako se umnoava bioj se-
gmenata ali ne nadilazi maksimum koji je povoljan uvjet za
konsocijalnu demokiaciju. I to se dobija s konsocijacijom
ako uspije do kiaja? Nizozemsku pacikacijsku politiku ka-
iakteiiziia visok stupanj izoliianosti etiii stupa koji su ipak
putem kontakata u vihu elita u kiovnim konstiukcijama bili
povezani i nisu gubili meusobno jedinstvo. Uspjeh takvog
sustava u velikoj mjeii ovisi o zajednikom nastupu podije-
ljenih elita u cilju uklanjanja ili, ako je mogue, spijeavanja
nesuglasica koje su piijetnja miiu u zemlji.
28

Lijphaitu se moe zamjeiiti da je u pivi plan istaknuo nizo-
zemski nacionalni kaiaktei pomiiljivosti kao vanu detei-
minantu uspjeha pacikacijske politike. Ako zanemaiimo
ospoienost nacionalnog kaiakteia u antiopologiji i sociolo-
giji, moiamo se upitati zato je takva pomiiljivost bila ne-
postojea stoljeima diskiiminacije i ugnjetavanja katolika?
Moda je u ovome kontekstu bolje poi od interesa koji su
vodili sukobljene drutvene skupine da potrae rjeenje.
Da li takav inteies postoji u BiH? I kakve piepieke postoje
da se on spozna?
Formalno gledano, mnogi od Lijphartovih povoljnih
uvjeta zadovoljava i BiH: zemlja je mala, ima dovoljno poli-
tikih stianaka, fedeialne stiuktuie postoje, bioj segmenata
je piegledan (a zahvaljujui etnikom ienju, uglavnom
geogiafski koncentiiian), svaki segment iaspolae vlastitim
elitama, ekonomska snaga unutai elita jednako je nejednaka.
Ali uvjet sviju uvjeta je spomenuta minimalna doza pre-
danosti voa elita odravanju cjelovitosti zemlje, duhu
umjerenosti, suradnje i kompromisa. Nuan je osjeaj za-
jednitva koji e ublaiti otiinu iascjepa: u BiH nema obje-
dinjujueg giaanskog nacionalizma, ve je je alfa i omega
etniki nacionalizam koji maticu vidi s one stiane gianica
vlastite diave. to bi onda moglo imati funkciju vanjske pii-
jetnje koja stvaia zajedniki obiambeni inteies? Moda je to
upiavo opasnost od iaspada diave.
Moiamo se upitati u kojoj mjeii opasnost od majoiizacije
najjaeg segmenta odiava nestabilnost i hiani centiipetalne
tenje? Lijphait je u sluaju Nizozemske jedva neto malo
panje posvetio majorizaciji kao destabilizacijskom fak-
toru. Razlog je oigledan: u Nizozemskoj su sve kaite bile
stavljene na ouvanje jednakopiavnosti i iavnotee sila. Da
ponovim njegov naelni stav: viestruka ravnotea moi
segmenata u pluralistikom drutvu e vjerojatnije vo-
28 Lijphait 1979, pp. 106-107.
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja ;o
diti konsocijaciji nego dihotomna podjela ili hegemonija
jednog od segmenata. Ako samo jedan segment ima jasnu
veinu on e nastojati da dominira umjesto da surauje
sa rivalskom manjinom.
Instiuktivna su ovdje Lijphaitova iazmiljanja na tu temu.
Katolici su bili najbiojnija skupina, politiki mona os skoio
svake Vlade, i kao takvi vilo vaan stabiliziiajui faktoi ni-
zozemske politike. Piitom se ipak ne smije zaboiaviti da je
za politiku stabilnost od kiupnog znaaja takoei bilo da
niti K(atolika) N(aiodna) P(aitija), ni bilo koja diuga od
postojeih paitija nikada ne dobije ansu da iza sebe skupi
veinu. Ako bi jedan od stupova ikada dobio ansu da po-
stane veina, onda je lako mogao doi u napast da vlada
nad, umjesto sa drugima. I obiatno: sve dok su svi stupovi
ostajali manjine, pacikacijska politika je imala vee anse
na uspjeh. U pola stoljea pacikacijske politike, nijedan od
stupova nije postao veina ili se bai tomu piibliio. (...) Mada
je bioj katolika jako poiastao, katoliki je stup znatno manje
biojano iastao. Zato iavnotea sila u nizozemskoj pacika-
cijskoj politici nikad nije bila ozbiljno naiuena.
29
Zahvaljujui pacikacijskoj politici kao temelju, Nizo-
zemska je ouvala integritet politike zajednice i razvila
se u znaajnu ekonomsku i politiku silu. Potom je iazvi-
gavanje uobiajenih saveza moglo poeti, a da se ne ugiozi
sutinski minimalni konsenzus. To je konstanta. Naputanje
konsocijacijskog ustiojstva i iazvoj pailamentaina demokia-
cija nije lijek za svaku boljku. Piimjei pieokieta i pomicanja
u Nizozemskoj, oglednom i uglednom piimjeiu, pokazuje da
ni ona nije imuna od zastiaujuih zastianjenja. Ali je vano
voditi iealistinu politiku koja je svjesna diutvenih supiot-
nosti, svjesno ih ublaava i ima inteies cjeline na umu.
Povijesne su se okolnosti iz doba nizozemske pacikacije iz-
mijenile: to bi znailo sada u BiH piimijeniti Lijphaitov mo-
del? Cini scenaiij bi bio: svaki stup sa svojim tajkunima, svo-
jom siiotinjom bez ioptanja, svojim popovima, maticama,
specijalnim, posebnim i paialelnim odnosima tamo gdje ve
postoje i gdje bi ih jo bilo mogue uspostaviti. Ukiatko, jo
jednom: dalje iazmnoavanje stupova i segmenata, sklapanje
poslijeiatnog piimiija i zamizavanje postojeih pivenstveno
etniko-vjeiskih podjela, obiana pivenstveno paitikulainog
inteiesa i gubljenje pivoiaziednog inteiesa cjeline iz vida.
Konsocijacijski model ne ugioava autonomiju stupova, ali
ukoliko bi se dogovoi sveo na odiavanje statusa quo, ne
bi se temeljio na iacionalno shvaenom inteiesu cjeline koji
nadilazi paitikulaino i sebino, bio bi od koiisti samo vi-
hovima elita svakog posebnog dijela, ali ne i cjelini koju oni
tvoie i koju bi tiebali bianiti.
Ukoliko se iacionalno i aktivno piistupi postojeim pioble-
mima, piincipi konsocijacijske politike mogu biti od neka-
kve koiisti. Sama injenica da u BiH postoji minimum uvjeta
za piegovaianje, moe, kako oekuje Lijphait, voditi iienju
podiuja o kojima se dalje moe piegovaiati. U duhu pa-
cikacijske politike po nizozemskom, uspjenom, modelu,
nitko se ne smije osjeati ugnjetenom manjinom. Majo-
rizacija vodi slavodobitnosti i aroganciji, a vidjeli smo ko-
liko je takav oblik likovanja izbjegavan da ne bi kvaiio uzaja-
mne odnose elita. Pokuaji majorizacije idu i protiv inte-
resa same relativne veine i dovode u opasnost ouvanje
cjeline jer pothranjuju separatistike tenje i kontinui-
raju nestabilnost. Radi se, dakle, o opstanku. Da ponovim
Lijphaita: Nijedan demokiatski sustav ne moe opstati bez
politike stabilnosti, a stabilnost u jednom stiogo podijelje-
nom (ili stupovima obuhvaenom) diutvu, se moe odi-
avati samo po cijenu odstupanja od idealne demokiatske
noime. Potpuna sloboda i jednakost ovise o biatstvu, odno-
sno o jakom konsenzusu i osjeaju zajednitva u jednom ho-
mogenom diutvu. Kad nema dovoljno biatstva, miioljubiva
je koegzistencija najvii cilj za kojim se moe teiti. To moe
uiniti nunim biojna odstupanja od istih demokiatskih
ideala, ali ako se cilj miioljubive koegzistencije zbilja dosti-
gne, to je veliko dostignue koje ne tieba podcjenjivati.
Na potezu je kieativan i konstiuktivan in slobodne volje
voa elita.
29 Lijphait 1979, pp.114-115. U vankatolikim kiugovima je postojala bo-
jazan da e bioj katolika mnogo bie iasti nego sljedbenika diugih svje-
tonazoia (osim kalvinistikih fundamentalista, koji su takoei imali puno
djece), i tako postati veina puanstva. Po demogiafskim piojekcijama na
osnovu nataliteta u peiiodu 1930-1947. oekivalo se da e katolici 2028. i-
niti polovicu nizozemskog puanstva. Nizozemsko stanovnitvo je iaslo ne
zbog unutainjih iesuisa, ve zahvaljujui uvozom islamskih stianih iad-
nika, imigiacijom iz vlastitih piekomoiskih kolonija i biojnim azilantima.
Bojazan se nije ostvaiila ni u pogledu politike vjeinosti katolika svojemu
stupu, pa je majoiizacija i po ovome kiiteiiju izostala.
Dv. MIun BooonovI (Gii, 1,.), socioiooii i
suvoicnvoiin uoiroin sovis iz Nizozrrsr,
Aus:viir, Svniir, Hvv:sr, BiH... ivi u Ars:rvoru
i Pii:vicr.
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. ;1
Nediskriminativna pravila i
etnika predstavljenost: izbor
dravnog Predsednitva BiH
Daniel Bochsler
Izborni sistem za dravno Predsednitvo Bosne i Hercegovine garantuje
predstavljanje tri konstitutivna naroda, ali kri politika prava drugih etnikih
manjina i graana koji se ne identikuju ni sa jednom od etnikih grupa. Nakon
presude Evropskog suda za ljudska prava 2009. godine, BiH mora, u to skorijem
roku, da reformie svoj izborni zakon. U ovom radu se razmatraju alternativne
prakse etniki zasnovanog politikog predstavljanja, i njihova mogua primena
na izbore za bh dravno Predsednitvo. U kontekstu BiH, mogue je predvideti
nekoliko inovativnih izbornih modela koji zadovoljavaju fer politike i zakonske
kriterijume za poeljnu izbornu dinamiku u podeljenim drutvima. To su, posebno:
uvoenje jedinstvene izborne jedinice za celu dravu, usvajanje pojedinanog
neprenosivnog glasa, i primena pravila geometrijske sredine. Oni garantuju
predstavljanje tri konstitutivna naroda uz jaanje meuetnikog glasanja i
davanje ansi da budu izabrani i ne-nacionalni kandidati
Uvoo
1
Petnaest godina nakon miiovnog spoiazuma u Dejtonu, po-
litiki sistem Bosne i Heicegovine se kiitikuje zbog biojnih
nedostataka. Politiko odluivanje je na mitvoj taki (Tinka
et al. 2009, 89), u velikoj meii je pieiveo obiazac inicijalnih
izboia, na kojima su na obe stiane izabiani tvidi nacionalisti
(Pugh i Cobble 2001, Pickeiing 2009, Belloni 2007). Uz to,
nekoliko diavnih institucija deluje etniki diskiiminativno
(Inteinational Ciisis Gioup 1999, Belloni 2007, 87-8, Venice
Commission 2001, Bose 2002, 238). Da li bi konstitucionalne
piomene mogle da pomognu da se iskoiene diskiiminativne
piakse, i da istoviemeno obezbede bolje funkcionisanje po-
litikog sistema?
Bosna i Hercegovina se, nesumnjivo, moe okarakteri-
sati kao duboko etniki podeljena i ova etnika pode-
ljenost se reektuje i na politiko predstavljanje. Poied
tii velike konstitutivne etnike giupe, Bonjaka (oko 48 u
2000. god.), Hivata (14) i Siba (37), BiH ima diuge ma-
lobiojne etnike manjine. Najvanije su Romi (piema pio-
cenama izmeu 0.2 i 10 stanovnitva). Takoe, odieeni
delovi stanovnitva se ne identikuju na etnikoj osnovi
(0.4), imaju etniki meovito poieklo ili su se na posled-
njem popisu 1991. godine izjasnili kao Jugosloveni (5.5),
2
-
kategoiija koju esto biiaju giaani koji se ne identikuju ni
sa jednom diugom giupom, niti sa meovitim identitetom.
Politike institucije Bosne i Heicegovine nakon Dejtona po-
tuju delikatnu etniku iavnoteu obezbeenu za Bonjake,
Hivate i Sibe. Ovaj sistem, meutim, naiuava piava diugih
etnikih giupa i mnogih pojedinanih giaana na politiko
piedstavljanje u diavnim institucijama, izmeu ostalog, i
u tiolanom bh diavnom Piedsednitvu. Nakon piesude
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja ;z
Eviopskog suda za ljudska piava 2009. godine, BiH moia da
iefoimie svoj izboini zakon kako bi omoguila piedstavlja-
nje diugih onih giaana koji se ne identikuju ni sa jed-
nim od tii konstitutivna naioda.
3
Diavno piedsednitvo ine hivatski i bonjaki lan iza-
biani na teiitoiiji Fedeiacije i sipski lan izabian u Repu-
blici Sipskoj. Kako sada stvaii stoje, iz kiiteiijuma za sticanje
piava da se kandiduju za piedsedniko mesto, iskljuene su
sve diuge manjine i giaani koji se ne identikuju ni sa jed-
nom etnikom giupom, kao i Bonjaci i Hivati iz Republike
Sipske i Sibi iz Fedeiacije. Etnika logika izboia diavnog
piedsednitva podstie izboi polaiizujuih kandidata, iza-
bianih samo od stiane svojih sunaiodnika. Mnoge studije su
istakle i kiitikovale etniku piiiodu izboia u Bosni i Heice-
govini (na piimei, Pugh i Cobble 2001, Caspeisen 2004, Bi-
ebei 1999, Pickeiing 2009, Inteinational Ciisis Gioup 1998,
1999). Neki tvide da bi institucionalne iefoime mogle da
dovedu do boljih iezultata i predlau uvoenje preferen-
cijalnog sistema glasanja (Caspeisen 2004, 582) ili sistema
kvota, u kom svaki biia glasa za kandidate iz iazliitih et-
nikih giupa (Inteinational Ciisis Gioup 1999, 8-12). Takvo
ieenje se, poput diugih modela koji eksibilnije ieguliu
etnike kvote, ipak, suoava s rizikom da najvee grupe
stanovnitva de facto kontroliu mandate koji su do tada
piipadali jednoj od manjih komunalnih giupa (v. odeljak 3).
Ovaj iad iazmatia tii mogue iefoime izboia bh. diavnog
Piedsednitva: uvoenje jedinstvene izboine jedinice za
celu diavu, usvajanje pojedinanog nepienosivog glasa, i
piimenu piavila geometiijske siedine. Polazei od piemise da
svaka alteinativa koja ne sadii gaiancije za tii konstitutivna
naioda, ne bi bila politiki izvodljiva, iazmatiamo kako
bi ieenje, koje potuje piedstavnike gaiancije za svaku
giupu, ipak moglo da omogui kompetitivne izboie izmeu
etnikih gianica, bez diskiiminisanja diugih.
Moov ouv:n ouv:n
v:n vo:n
Postoje inheientni pioblemi kod piimene piavila koja daju
piednost biiaima ili kandidatima koji piipadaju odieenoj
etnikoj giupi, ili manjinskim paitijama ili oiganizacijama.
Svako etniki zasnovano piavilo zahteva telo koje pioveiava
da li biiai ili kandidati piipadaju etnikoj manjini, ili koje
denie etniki identitet politike paitije. Uobiajena su
etiri reenja za pozitivnu diskriminaciju etnikih ma-
njina ili njihovih predstavnika (tabela 1) (Bochslei 2010).
Etniki identiteti biiaa, paitija, ili kandidata se esto teko
utviuju da i ne govoiimo o tome da iazlikovanje osoba
piema etnicitetu moe da bude spoino, poto su sami et-
niki identiteti eksibilni i podloni inteipietaciji.
Stoga, svako piavilo pozitivne diskiiminacije iizikuje mo-
gunost stiatekog ponaanja to moe da dovede do zlou-
potieba. U nedostatku tela koje denie etniku piipadnost,
pojedinci mogu da se identikuju sa odieenom etnikom
giupom, ili da menjaju iazliite identitete, kako bi ostvaiili
vei politiki uticaj (npi. Alionescu 2004). Otuda, pokuaji
gaiantovanja piedstavljenosti etnikih manjina i posebna
piavila koja obezbeuju piistup manjina politikim pozici-
jama, mogu imati nenameiavane posledice.
Tip pozitivne diskriminacije Problem
Indirektna identikacija, bazirana
na mestu stanovanja manjina.
Primenjivo samo na kompaktne
manjine.
Birai se tretiraju razliito u
zavisnosti od etniciteta.
Identikacija se oslanja na
pojedinane birae, tako da
je mogue strateko glasanje.
Mogue je da ne ele svi birai da
se etniki identikuju. Nepovoljno
za multietnike partije, poto
one imaju birae meu veinom i
manjinom.
Razliito se tretiraju partije koje
tvrde da predstavljaju interese
manjina.
Stvara kompetitivna ogranienja
za multietnike partije, koje
pokuavaju da se izbore za
manjinske glasove.
Kandidati se tretiraju razliito, u
zavisnosti od etniciteta.
Zahteva identikovanje kandidata
prema etnikom identitetu;
mogue iskljuivanje drugih grupa
ili onih kandidata koji ne objavljuju
identitet.
Tabela 1: Kako je mogue identikovati i pozitivno diskriminisati etnike manjine?
Piavila zasnovana na paitijama (piavila koja se odnose na
izboine liste) gaiantuju mesta za manjinske paitije ili ma-
njinske oiganizacije, dajui im piednost nad listama etnike
veine i nad multietnikim izboinim listama (npi. gaiancije
za izboine liste manjina, kao na Kosovu ili u Rumuniji). Pia-
vila stvaiaju institucionalne podsticaje za izboie na isklju-
ivo etnikoj osnovi, umesto piomocije multietnikih i po-
miiujuih paitija, i sem toga, zahtevaju identikovanje pai-
tijskog etnikog identiteta, to moe biti teko. Nepostojanje
instance, koja pioveiava paitijske etnike identitete, omogu-
ava zloupotiebe piavila.
Kvote za kandidate iaunaju se za sve piedstavnike koji pii-
padaju etnikoj giupi, bez obziia na to da li su izabiani sa
etniki ekskluzivnih paitijskih lista ili sa lista multietnikih
paitija. Takve kvote se danas piimenjuju za izboi bh. di-
avnog Piedsednitva (u kombinaciji sa teiitoiijalnim me-
iama), goinji dom nacionalnog pailamenta, i za pailamente
entiteta. U Domu naioda (goinji dom), svaki od tii konstitu-
tivna naioda ima pet lanova. I u skuptinama dva entiteta,
koje imaju 98 odnosno 83 lana, svaki od tii konstitutivna
naioda dobija kvotu od najmanje etiii lana.
Diave koje obezbeuju posebne izboine jedinice za ma-
njinske biiae moiaju da svistavaju biiae piema etnikom
identitetu (npi. posebne jedinice za etnike manjine, poput
onih piimenjenih u Hivatskoj i Sloveniji). Ovo moe da stavi
u nepovoljan poloaj one giaane sa neodieenim ili me-
ovitim identitetom ili koji piipadaju nepiiznatoj manjini,
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. ;
poto su piinueni da biiaju jedan od zvanino piiznatih
etnikih identiteta.
Konano, teiitoiijalne gianice mogu da gaiantuju
piedstavljenost manjina, poput Cine Goie, gde albanski
manjinski iegioni ine odvojenu izboinu jedinicu na
pailamentainim izboiima. Posebna jedinica, i bez etnike
identikacije biiaa, paitija ili kandidata, de facto gaiantuje
odieeni bioj etniki albanskih lanova pailamenta.
Meutim, takvo ieenje odgovaia samo giupama koje
su uglavnom koncentiisane na malim (skoio etniki
ekskluzivnim) teiitoiijama.
Pumvn v:n vo:n u BH
Piimena indiiektnih, teiitoiijalnih kvota bila bi pioblema-
tina u sluaju BiH iz nekoliko iazloga.
Prvo, BiH nema kompaktnu stiuktuiu naseljenosti etnikih
giupa koje bi se titile kvotama. Izbog lana Piedsednitva
veinom glasova iz Republike Sipske de facto gaiantuje da
e taj lan biti etniki Sibin. Isto tako, hivatski politiaii
sve vie tiae odvojenu iegionalnu izboinu jedinicu. Iako se
oblasti na kojima ive etniki Hivati mogu denisati, uglav-
nom u tii kantona u Heicegovini, foimiianje veinske hivat-
ske izboine jedinice niti je poeljno, niti politiki izvodljivo
poto bi vodilo do jo jedne teiitoiijalne podele diave du
etnikih linija.
Drugo, teiitoiijalne etnike kvote piedstavljaju osetljivo pi-
tanje, imajui u vidu da je tienutna teiitoiijalna podeljenost
nastala tokom iata 1992-5. godine, etnikog ienja i geno-
cida. Ali pioblemi idu dalje od politike simbolike: na (vein-
skim) izboiima lanova Piedsednitva, mogli bi da pobede
iealno samo kandidati koji piipadaju nadmonoj etnikoj
veini u svakom iegionu. To znai da su lokalne manjine, za-
piavo, iskljuene iz piedstavnitva, to pogaa biiae koji su
ostali manjina u iegionu, poto su njihovi sunaiodnici izbe-
gli tokom ili posle iata. Stoga, ova de facto diskiiminacija bi
pogodila posebno ianjive giupe giaana: izbeglice, koje gla-
saju u mestu svog poiekla, poviatnike i one malobiojne koji
su pieiveli etniko ienje i ostali u svom iodnom giadu.
Posledino, piavilo etnikog piedstavljanja za diavno Pied-
stavnitvo BiH moe samo da bude diiektno, i oslonjeno na
paitije kandidata ili na pioklamovani identitet kandidata.
Paitijske kvote bi omoguile posebne piivilegije onim pai-
tijama koje su etniki denisane i kaznile multietnike po-
litike paitije i one koji tee pomiienju. U sutini, multiet-
nike paitije sa nadmonom podikom jedne etnike giupe
mogu ponovo da postanu etnike.
Kvote za kandidate diiektno gaiantuju piedstavljenost kan-
didata zatienih manjina, ali kandidati mogu stiateki da
odlue koji identitet je najbolji za poveanje njihovih izgleda
na izboiima. Kandidatskim i paitijskim kvotama, ne gaian-
tuje se da e izabiani kandidati dobiti veinu glasova iz et-
nike giupe koju tee da piedstavljaju. O ovoj temi se ivo
iaspiavlja u BiH, poto je u vie naviata (2006. i 2010.), hi-
vatski lan diavnog piedsednitva, eljko Komi (SDP),
navodno biian uglavnom bonjakim glasovima.
4
Otvoieno
je pitanje da li manjinski kandidati, koji su skoio iskljuivo
izabiani od stiane veine, mogu kiedibilno da piedstavljaju
inteiese etnikih manjina.
Etnike kvote zahtevaju ili instancu koja e odieivati etniki
identitet kandidata ili samo-izjanjavanje. Iskustva i Bosne
i diugih diava sa samoizjanjavanjem su meovita. Ejup
Gani, koji je 1990. godine izabian kao lan Jugoslovena
u diavno piedsednitvo, kasnije je izabian kao bonjaki
lan u istu instituciju. Mnogi giaani imaju neodieene
etnike identitete, ili menjaju svoju samo-peicepciju tokom
viemena, ali pietpostavka stiateke identikacije ostaje,
podiivajui legitimitet izboinog sistema.
Puvooz zn uvvoumu
vuvosvon zsoun u BIH
Kako bi se spieila sadanja diskiiminacija lanova diugih
etnikih giupa, iazmatia se nekoliko piedloga za iefoimu
izboia bh. diavnog Piedsednitva. Veb sajt (website) www.
ustavnaiefoima.ba i Hodi i Stojanovi (2011) piuaju uvid
u mnotvo ideja za iefoimu. Najjednostavnije ieenje je
da se Piedsednitvo jednostavno pietvoii u ceiemonijalnu
funkciju, tako da postane jo manje ielevantno. Nekoliko
bonjakih ili multietnikih paitija (Stianka za Demokiat-
sku Akciju (SDA), Socijal demokiatska paitija (SDP), Naa
Stianka, itd.) zalau se za uvoenje jednog piedsednika, uz
mogunost da potpiedsednici piipadaju iazliitim etnikim
giupama, i uz piavilo da se piedsednitvo iotiia izmeu
iazliitih giupa.
5
Giaanski oiijentisana Giaanska demo-
kiatska stianka (GDS) zastupa ideju jednog piedsednika i
piavila koja spieavaju da on(a), piemijei i piedsednici dva
pailamentaina doma piipadaju istoj etnikoj giupi (slino:
Inteinational Ciisis Gioup 2002). Upitno je da li e biti pii-
hvatljivo ieenje, u kom nisu na istom nivou piedstavljena
sva tii konstitutivna naioda. Pie svega, ostaje pitanje od ko-
liko lanova se sastoji piedsednitvo (ukljuujui potpied-
sednike), da li i kako se uspostavljaju etnike kvote, i kako
se oni biiaju. Nekoliko pailamentainih stianaka iazmatia
mogunost posiednih izboia u bh pailamentu. Meutim, i
za posiedne izboie, moiaju da se deniu izboina piavila.
Piomena izboinog tela ne ieava piobleme izboia. Tieba
imati u vidu da koja god izboina piavila se piimenjuju u pai-
lamentu, stiateka kooidinacija u maloj skuptini je mnogo
laka nego meu celom populacijom. Stoga, stiateko gla-
sanje koje podiiva supstantivnu piedstavljenost manjinskih
giupa postaje jo izvodljivije (vidi sledei odeljak). Posiedni
izboii bi dalje pogoiali pioblem nedostatka piedstavnika
diugih u Domu naioda (Senat Bosne i Heicegovine), to
je bilo piedmet kiitika Eviopskog suda za ljudska piava u
istoj piesudi u kojoj i piedsednika izboina piavila. Stianka
za BiH (SBiH), stianka za koju uglavnom glasaju Bonjaci,
piedlae etvitog lana diavnog Piedsednitva, koga bi bi-
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja ;(
iali diugi. Slino tome, Savez za bolju budunost (SBB), u
kom dominiiaju Bonjaci, zastupa Piedsednitvo sa tii pot-
piedsednika, ali ne navodi izboina piavila za ove pozicije.
I Venecijanska komisija Saveta Eviope (2005) i Naiodna
skuptina Republike Sipske
6
piedlau eksibilnije etnike
kvote, piopisujui jednog lana iz RS i dva iz Fedeiacije, ali
najvie jednog iz iste giupe. Sva ova reenja bi, meutim,
omoguila nadmonim etniki bonjakim biraima u
Federaciji da izaberu i bonjakog lana i lana drugih
koji je lojalan bonjakim interesima. Ako bi postojala dva
mesta iz Fedeiacije, bonjaki biiai bi time mogli tiajno da
iskljue etnike Hivate iz diavnog Piedsednitva. Mogu-
nost da Bonjak, bosanski Hivat ili lan diugih sa glasakim
piavima u Republici Sipskoj bude izabian u diavno Pied-
sednitvo bi ostala hipotetika. Raniji piedlog (koji foimalno
nije u skladu sa piesudom Eviopskog suda koja je doneta
kasnije) zadiava tiolano Piedsednitvo, ali piedlae izboi
u jedinstvenoj izboinoj jedinici u celoj diavi, dajui svakom
biiau tii glasa (United States Institute of Peace 2000, slino:
Inteinational Ciisis Gioup 1999, 8-12). Ovaj piedlog se su-
oava sa iizikom da vee giupe izabeiu svoje politike save-
znike na sva tii mesta, ime de facto diavno Piedsednitvo
postaje veinsko.
Pozv) u:vu)um zn zsou
ouznvoo Puvosvos:vn
Na osnovu iazmatianja tienutnih pioblema bh. piedsedni-
kog izboinog sistema, iazmatianja modela etnikih kvota
i na osnovu naih shvatanja politike izvodljivosti iefoimi,
moemo foimulisati odieeni bioj kiiteiijuma kojih bi ide-
alni sistem izboia diavnog Piedsednitva BiH tiebalo da se
dii.
Predstavnike garancije za tri konstitutivna naroda,
i mogunost da drugi budu izabrani. Dok je mogu-
nost da se izabeiu diugi zahtev Eviopskog suda, pia-
vilo koje ne bi odialo piedstavnike gaiancije za tii
konstitutivna naioda bi iizikovalo da dovede do tiajnog
iskljuivanja nekog od konstitutivnih naioda, zbog ega
bi bilo politiki neizvodljivo. Ovo znai da je nemogue
postii diavno Piedsednitvo sa manje od etiii lana
(tii konstitutivne giupe, plus mogunost da diugi budu
izabiani). Meutim, to ne iskljuuje mogunost iefoime
ogianizacije diavne egzekutive, sa vie izvine vlasti, ili
diavnog piedsednika sa jakim potpiedsednicima.
Spoljne manjine mogu da budu predstavljene i da
izaberu svog lana predsednitva.
Spreavanje politike dominacije jedne grupe. Ni-
jedna giupa ne bi tiebalo da bude u stanju da zauzme
veinu mesta u diavnom Piedsednitvu (sem ako
diuge giupe ne iziaze to kao svoju volju na izboiima), i
nijedna giupa ne bi tiebalo da bude u stanju da odiedi
izboi veine mesta u diavnom Piedsednitvu.
1.
2.
3.
Dozvoljavanje meuetnikih kampanja. Piavila bi
tiebalo da dozvole kandidatima, koji se obiaaju iazlii-
tim etnikim giupama, da dobiju glasove pieko etnikih
linija.
Iskljuivanje stratekog glasanja. Glasovi svih konsti-
tutivnih naioda bi tiebalo da imaju supstantivni uticaj
na izboi njihovog lana Piedsednitva. O piedstavni-
cima manjih etnikih giupa ne bi tiebalo da odluuju
glasovi jedne od veih giupa, kako bi se izbegao scena-
iio u kom Bonjaci biiaju svog favoiita kao hivatskog
lana diavnog Piedsednitva (sluaj Komia). Ovo ne
iskljuuje meuetniko glasanje, dok god lana diav-
nog Piedsednitva, koji piedstavlja manjinu, podiava
i ta manjina.
Naiedni odeljci iazmatiaju nekoliko piedloga iefoimi za
bosanski izboini sistem diavnog Piedsednitva, i piocenjuju
da li oni ispunjavaju navedene kiiteiijume.
Pozn)m)vn)v ov)n z :vouncon-
s:v sov zsoun ss:vmn
Pitanje koji institucionalni sistem bi mogao najbolje da
zadovolji potrebe etniki podeljenih drutava i u skladu
s tim odabii izboinog sistema ve decenijama inteiesuje
istiaivae kompaiativne politike. Institucionalni sistem Bo-
sne i Heicegovine je, u mnogim aspektima, piihvatio konsti-
tucionalistike savete (Lijphait 1977, 1994) piimenjujui
institucionalno uieenje koje sve tri komunalne grupe pri-
znate ustavom ukljuuje u sve aspekte politikog odlui-
vanja, dajui im dalekosena piava veta, i usvajajui fedeialni
sistem, koji teko da bi mogao biti decentializovaniji (Biebei
2004). Meutim, bh. institucionalni sistem pati od nekoliko
nedostataka koji se u nekoliko aspekata odnose na kiitike
konsocijacijske kole iznete u liteiatuii: nedostatak institu-
cionalnih podsticaja politiaiima da jaaju politiku integia-
ciju zemlje, i piedlau politike koje se odnose na sve etnike
giupe, a ne samo na piipadnike njihove etnike giupe. Za-
tim, bh. sistem pati od institucionalnih blokada koje nastaju
zato to politiaii koje je odvojeno izabiala svaka etnika
zajednica ne mogu da se sloe oko kompiomisa koji bi se
odiali upikos viestiukim piavima veta (Rothchild i Roe-
dei 2005, Belloni 2007, Chivvis i ogo 2010, itd.).
Umesto toga, integracionalistika kola piedlae da se jaki
nosioci politike moi biiaju piema izboinim piavilima koja
osnauju one politiaie sa piogiamom pomiienja koji
imaju najvee anse da dobiju podrku razliitih komu-
nalnih grupa (Hoiowitz 1985, 2003, Reilly 2001). Meutim,
pokazuje se da veinski sistemi glasanja, a naioito alteina-
tivno glasanje, koje piomoviu integiacionalistiki teoie-
tiaii, esto ne ispunjavaju svoja obeanja, poto mogu da
funkcioniu samo pod vilo stiiktnim uslovima (Fiaenkel i
Giofman 2004, 2006, Bochslei 2009).
Veinski izboini sistemi mogu imati pomiiujui efekat ako
je osnova biiaa iavnomeino podeljena na dve giupe tako
4.
5.
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. ;
da kandidati koji ele da budu izabiani moiaju da se oslone
na podiku obe etnike giupe kako bi dobili veinu glasova.
U diavama u kojima to nije sluaj, piopoicija komunalnih
giupa se ne moe piomeniti naioito u kontekstu nacio-
nalnih piedsednikih izboia. Zbog toga Bose (2002, 234-8)
smatia da oni nisu piimenjivi u BiH. Meutim, postoje ino-
vativna ieenja da se izboini sistem piilagodi, tako da 1:1
podela nije potiebna.
Izboini inenjeiing sa veinskim sistemima oteano
funkcionie ako kandidat ili paitija moe lako da dobije
mandat uz podiku samo jedne giupe. Meutim,
izboini inenjeiing obezbeuje veoma jake podsticaje za
meuetnike kampanje i udiuivanje glasova, ako postoji
pieostalo mesto koje se dodeljuje paitiji koja ima najvei
bioj pieostalih glasova. Isto tako, on podstie na osvajanje
dodatnih glasova pieko etnikih gianica (Cox 1997, 108-
9). Paitije i kandidati sa meuetnikom kampanjom e
najveiovatnije osvojiti takva pieostala mesta. Ova ideja se
moe iziaziti matematikim teiminima. Za izboie sa jednim
mandatom piema veinskom piavilu (zahteva se apsolutna
veina glasova), u odnosu populacije 1:1, nijedan kandidat
ne moe da pobedi bez intei-etnikih glasova. Stoga, ova
situacija odgovaia kandidatima sa piogiamima pomiienja i
meuetnikim kampanjama. Stiateka situacija se stvaia ako
se tii mandata biiaju pojedinanim nepienosivim glasom
(svaki biia ima jedan glas, piimenjuje se izboini piag, vidi
odeljak 6 ispod), gde 25 biiaa za malo ne uspevaju da
osvoje mandat. U ovoj situaciji, sa odnosom populacije 1:3
ili 2:2, jedan od tii mandata je meuetniki kompetitivan.
Petomandatni izboii (sa pojedinanim nepienosivim glasom)
zahtevaju odnos populacije 1:5, 2:4 ili 3:3. Piema ovoj logici,
da bi piedsedniki izboii u BiH bili kompetitivni meu
iazliitim etnikim giupama, neophodno je da se njihovi
piedstavnici takmie za iste mandate, pod ogianienim
glasakim sistemom, i da se podesi bioj mandata koji se
stiateki popunjavaju, tako da se etnika stiuktuia bh.
populacije ieektuje na meuetnikim kompetitivnim
izboiima. Na osnovu ovog kiatkog matematikog uvoda u
ideju integiacionalistikog sistema glasanja, pokazujemo
da su oni kompatibilni sa odieenim biojem dodatnih
kiiteiijuma koje bi tiebalo piimeniti na piedsednike izboie
u BiH.
Pomvun)v n )vos:vvo)
ncono) zsouo) )voc
Pomeianje ka jedinstvenoj izboinoj jedinici u celoj diavi
moglo bi da vodi ka inkluzivnijim izboiima bh. diavnog
Piedsednitva. Svi kandidati bi bili izabiani iiom zemlje.
Ovo je jedini nain da se ukljue oni giaani koji do sada
nisu mogli da budu biiani na najvie poloaje, i ovim se
otvaia vie mogunosti za meuetniko glasanje.
Jedinstvena izboina jedinica bi omoguila i Bonjacima i et-
nikim Hivatima sa glasakim piavima u Republici Sipskoj
i etnikim Sibima koji glasaju u Fedeiaciji da izabeiu kan-
didate iz svoje etnike giupe, ili da se kandiduju za Pied-
sednitvo. Piema tienutno vaeim piavilima, ovi giaani
imaju piavo da glasaju, ali mogu da glasaju samo za one kan-
didate iz etnike giupeietnikih giupa koja je politiki do-
minantna u svom entitetu. Dispeizovane manjine bi imale
koiisti od toga da budu ujedinjene u jednu jedinicu poto bi
mogle da glasaju za svog piefeiiianog kandidata. U izboi-
nim sistemima sa izboinim jedinicama, giupe koje ive kon-
centiisano u jednoj jedinici imaju znatnu piednost nad dis-
peizovanim giupama, poto se svi njihovi glasovi iaunaju
u istoj jedinici, dok su glasovi dispeizovanih giupa podeljeni
meu izboinim jedinicama (Bochslei 2011a). Jedinstvena
izboina jedinica iiom zemlje bi takoe mogla da pomogne
umeienim kandidatima da dobiju vie glasova pieko etni-
kih gianica. Sadanja podela izboia na dve izboine jedinice
spieava potencijalne meuetnike glasove, poto bonjaki
i hivatski kandidati nisu kvalikovani da dobiju glasove od
veine etnikih Siba (koji ive u RS), dok sipski kandidati
nisu kvalikovani da budu izabiani od stiane veine bo-
njakih i hivatskih biiaa (koji ive u Fedeiaciji).
Jedinstvena izborna jedinica irom zemlje bi se kombi-
novala sa etnikim kvotama. Takva kombinacija bi, me-
utim, otvoiila viata stiatekom glasanju za kandidate iz
diugih etnikih giupa. Meutim, stiateko meuetniko
glasanje za Piedsednitvo je posledica etnikih kvota. Dakle,
uvoenje (kvazi-)piopoicionalnog izboinog sistema umesto
ili poied etnikih kvota bi smanjilo potencijalni uticaj
stiatekog glasanja, poto bi svaka giupa mogla autonomno
da izabeie bai jednog lana Piedsednitva ak i ako neki bi-
iai i dalje glasaju stiateki (vidi sledei odeljak). Pomeianje
bi omoguilo bh. politiaiima da dobiju nacionalni mandat,
i da budu odgovoini biiakom telu u celoj diavi. Na dui
iok, to ohiabiuje politiaie da unapieuju piogiame koji su
populaini meu biiaima svih delova diave.
Po)von (v)vuvosv ons
umvs:o vnonvv vvv
Piema tienutnim izboinim piavilima, samo tii kandidata
jedan za svaki konstitutivni naiod se biiaju u diavno
Piedsednitvo. Kako bi se omoguilo diugim giaanima
da se kandiduju za najviu poziciju, eliminacija kvota za tii
konstitutivna naioda ne ini se kao odiivo ieenje. Iz po-
litikih iazloga, samo bi dodavanje dodatnog lana (ili ne-
koliko) Piedsednitvu omoguilo piistup diugim etnikim
giupama. Meutim, izboina piavila bi tiebalo da spiee ve-
like etnike giupe da izabeiu svoje saveznike na zagaianto-
vana manjinska mesta u diavnom Piedsednitvu.
Umesto toga, u ovom iadu iazmatiamo dodavanje ne-et-
niki denisanih mandata dravnom Predsednitvu, kako
bi se izboina kompeticija otvoiila za sve etnike giupe. Ovaj
cilj bi mogao da se postigne petolanim Predsednitvom,
koje biraju pojedinani neprenosivi glasovi (the single
non-transferable vote, SNTV). To bi moglo da se kombinuje
sa mandatom gaiantovanim za svaki od tii konstitutivna
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja ;6
naioda. Pod SNTV, nekoliko mandata tieba da se popuni
u istoj izboinoj jedinici, ali svaki biia ima samo jedan glas
za jednog kandidata. Izabiani su oni kandidati sa najveim
biojem glasova (na vihu se mogu piimeniti izboine kvote,
ako se one politiki zahtevaju). SNTV titi piedstavljenost
politikih manjina, i ima, piema tome, (kvazi-)piopoicio-
nalne osobine (Cox i Rosenbluth 1994, Giofman 1999, Cox
1997, 109): politika veina moia da podeli svoje glasove na
sve svoje kandidate. Ako se politika manjina koncentiie
na jednog ili nekoliko kandidata, politika veina nema do-
voljno glasova da zauzme sve mandate koji se dodeljuju.
Stoga, ili veina dobiovoljno ostavlja deo mandata manjini,
ili supiotno ako je manjina dovoljno velika i koncentiie se
na jednog ili nekoliko kandidata manjina e pobediti neke
kandidate veine. Ova logika se takoe moe tiansfeiisati u
multietniki kontekst: ili paitije najvee etnike giupe pied-
stavljaju kandidate samo za neke mandate (otpiilike onoliko
koliko njihova giupa piopoicionalno tei), ili u supiotnom
kandidati manjih etnikih giupa mogu lako da osvoje man-
date, ako biiai manjine glasaju jedinstveno za jednog ili ne-
koliko kandidata.
7
U BiH, SNTV sa pet mandata u nacionalnoj jedinici sa et-
nikim kvotama bi ostavio etvito i peto mesto otvoieno za
meuetniku izboinu kompeticiju. Na piimei kalkulacije
pokazuje mogue i veiodostojne scenaiije (tabela 2). Kako bi
iazmotiili mogue scenaiije piedsednikih izboia, koiistili
smo najskoiije dostupne iezultate pailamentainih izboia
2006. godine.
8
Politika partija ili
koalicija
Glasovi % 2010.
Broj mandata u 5-
mandatnoj jedinici
Bonjake i multietnike
partije (ukupno)
52 55%
SDP + mali saveznici 18-20%
1 zagarantovani
mandat
SDA + SBiH 18-19%
1 zagarantovani
mandat
SBB + male bonjake i
multietnike partije
15-17%
anse da osvoje 5.
mandat
Koalicija hrvatskih partija 10 12%
1 zagarantovani
mandat
Srpske partije (ukupno) 33 35%
SNSD 17-18%
1 zagarantovani
mandat
Koalicija drugih srpskih
partija
16-17%
anse da osvoje 5.
mandat
Tabela 2: Mogui scenario bh. predsednikih izbora u jedinstvenoj 5-man-
datnoj izbornoj jedinici za celu dravu, prema pravilu pojedinanog nepre-
nosivog glasa. Zasnovano na rezultatima parlamentarnih izbora 2006. Re-
zultati dobijeni od Izborne komisije (www.izbori.ba, pristupljeno 20. oktobra
2010.), sopstvena kalkulacija
Za na scenaiio, koiistimo iezultate pailamentainih izboia
2010. godine (zbiini glasovi za celu teiitoiiju Bosne i Heice-
govine), a zatim ih oiganizujemo u koalicije ko-etnikih pai-
tija (zasnovano na podsticajima da se napiave koalicije od
oko 18 glasova, na ponaanju stianakih koalicija na pied-
sednikim izboiima, i na izjavama koalicija u medijima).
U petomandatnoj jedinici piema SNTV, svaki kandidat koji
osvoji 17-18 glasova dobija siguian mandat.
9
Ovo im-
pliciia da Sibi mogu da iaunaju na jedan siguian mandat,
koji bi 2010. godine dobila SNSD. Zatim, bonjaki glasovi
gaiantuju dva siguina mandata od kojih jedan ide kandi-
datima multietnikog SDP-a. Diugi mandat je siguian, ako
se dva piiiodna saveznika SDA i SBiH sloe oko zajedni-
kog kandidata poto samo zajedniki kandidat moe da
im obezbedi mandat u Piedsednitvu. Hivatskim paitijama
je mandat zakonski zagaiantovan.
Peti mandat ostaje meuetniki kompetitivan. Poveava
anse da budu izabiani kandidati koji piipadaju diugim
giupama. Na scenaiio identikuje dve koalicije koje imaju
anse da osvoje mandat.
Ili bi bonjake i multietnike paitije mogle da osvoje tiei
mandat. Na scenaiio ukljuuje anti-establiment koaliciju
oko tiee po veliini paitije u ovoj oblasti, SBB biznismena
Fahiudina Radonia i uz nju male bonjake i multietnike
paitije, koje su zadiale svoj opozicioni imid, poto ne
piedstavljaju najveeg igiaa u vladama BiH. Oni bi zajedno
mogli da osvoje oko 15-17 glasova. Puna mobilizacija ovog
potencijala i neki dodatni glasovi omoguili bi im da osvoje
mandat. Ako ovi glasovi dou od SDP-a ili od SDA-SBiH, to
bi koiespondiialo piemetanju unutai bloka, i koalicija pied-
voena SBB-om bi mogla da osvoji mandat umesto SDP-a ili
SDA-SBiH. Savez piedvoen SBB-om bi mogao, meutim, i
da pokua da dobije dodatne glasove Siba, Hivata i diugih
biiaa. Stoga bi blok bonjakih i multietnikih paitija mo-
gao da osvoji samo tii mandata (veinu mesta) ako dobije
znaajnu podiku jedne diuge konstitutivne giupe i diugih
etnikih manjina.
10
Ili bi koalicija sipskih politikih paitija, koja je zajedniki po-
diala opozicionog kandidata Mladena Ivania na piedsed-
nikim izboiima 2010. godine, mogla da pokua da osvoji
mandat i obezbedi Sibima diugo mesto u diavnom Pied-
sednitvu. Poto ove paitije imaju samo 16-17 nacionalnih
glasova, da obezbede peti mandat, bili bi im potiebni do-
datni glasovi. Ili bi ih dobili od SNSD-a, to bi meutim ko-
talo SNSD mandata, ili bi se piedstavljali kao politiki ume-
ieni kako bi piivukli znaajan bioj meuetnikih glasova.
I srpske partije i bonjake i multietnike partije imaju
zato snanu motivaciju da se obiaaju biiaima izvan svog
biiakog tela i aiitmetika svojstva izboinog sistema i
stiuktuia stanovnitva stavljaju meuetnike koalicije na
pol-pozicije u tici za peti mandat. Meuetniki populaini
kandidati sa ne-etniki ekskluzivnim piogiamom mogli bi
da imaju najbolje anse za to. Ako etniko piipadnitvo odie-
uje politiku aliaciju, kandidati koji nisu jasno povezani
ni sa jednim konstitutivnim naiodom, npi. oni iz meovitih
etnikih poiodica, bez etniki denisanog identiteta ili koji
piipadaju diugoj manjini, mogli bi naioito da obeavaju.
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. ;;
U nedostatku aktuelnih infoimacija o bioju diugih, njiho-
vom politikom ponaanju i u nedostatku stvainih empi-
iijskih podataka o piivlanosti diugih kandidata biiaima,
moemo samo da spekuliemo o ansama diugih da osvoje
mandat u Piedsednitvu. Najveiovatnije je da biiai koji
piipadaju diugim manjinama nee favoiizovati etniki na-
cionalistike bonjake, sipske ili hivatske kandidate, ve
da e glasati za umeiene ili multietnike kandidate, i zbog
toga piipadati potencijalnom biiakom telu za meuetniki
kompetitivni mandat. Njihove anse da die kljuni glas za
ovaj mandat su znaajne. Mogue je da bi ovo podstaklo u
dovoljnoj meii, ili multietnike paitije ili sipsku koaliciju, da
piedloe kandidata koji piipada diugima, kako bi piivukli
biiae izvan etnikih gianica i osvojili peti mandat. Moemo
oekivati da diugi piivuku meuetnike glasove. Svakako,
ovo je daleko od gaiantovanja da e diugi kandidat ikad biti
izabian, ali s obziiom da piedstavlja mali deo stanovnitva,
kompetitivni peti mandat im daje fer anse da aktivno
uestvuju na izborima. Tieba imati u vidu da cilj iefoime
izboinog sistema nije nuno obezbeivanje mandata diu-
gima, ve da im se da piavo da se takmie i stvaina ansa da
osvoje mandat, ukoliko se ispied njihove giupe pojavi jak
kandidat.
Oekujemo da bi iazmatiani izboini sistem u nekim aspek-
tima mogao da ima piednosti za sve etnike giupe, a da ne
bi favoiizovao nijednu od njih. Svi lanovi Piedsednitva bi-
iaju se na iavnopiavnoj osnovi, na izboiima odluuje bioj
glasova, dok zagaiantovani mandat slui kao podika koja
gaiantuje bai jedan mandat svakom konstitutivnom naiodu.
Takoe, dobili bi ga u skladu sa svojim udelom glasova. Iz-
boina foimula ne dozvoljava dominaciju najveeg konstitu-
tivnog naioda, poto do veine nominalnih bonjakih la-
nova diavnog Piedsednitva dolazi samo ako je jedan od
tii kandidata izabian sa multietnikim piogiamom, i zna-
ajan bioj biiaa diugih etnikih giupa glasa za njega. Hi-
vati jedina giupa za koju je malo veiovatno da e poveati
svoju piedstavljenost sa jednog mandata piotiiaju, poto
scenaiio Komi vie ne bi bio mogu. Meutim, biiai iz
najveih etnikih giupa i dalje mogu da glasaju za kandidate
manjih etnikih giupa, ali u SNTV modelu, manje giupe
(posebno Hivati) su zatiene kvazi-piopoicionalnom pii-
iodom izboinog sistema. Uz to, hivatski biiai sa svojim
glasakim ovlaenjima mogu da izabeiu sopstvenog kan-
didata, ak i ako diugi biiai glasaju za nekog diugog hivat-
skog kandidata.
11
Bioj od pet mandata ne piedlae se samo iz aiitmetikih ia-
zloga u cilju ievitalizacije kompeticije, ve i zato to nepaini
biojevi omoguavaju veinsko odluivanje u malim odbo-
iima.
12
U petomandatnom Piedsednitvu, meutim, moiala
bi se da foimuliu nova piavila za etniki veto. Jedna mogu-
nost je kolektivno piavo veta za svaku od tii konstitutivne
giupe: oni konstitutivni naiodi koje piedstavlja nekoliko
lanova koiiste svoje piavo veta kioz jedinstven glas svih
svojih piedstavnika. Alteinativno, piavo veta bi moglo da se
ogianii za svaki konstitutivni naiod na lana Piedsednitva
koji je izabian sa najveim biojem glasova. Konano, piavo
veta je, umesto na etnikim osnovama, mogue foimulisati
uopteno: bilo koja dva lana Piedsednitva mogu da stave
veto na odluku. Ovim se i dalje obezbeuje zatita od et-
nike dominacije. Sve tri opcije omoguavaju ouvanje
prava veta u petomandatnom Predsednitvu, bez otea-
vanja donoenja odluka. Petomandatno Piedsednitvo bi
moglo da bude piihvatljivije ako mu se pioiii domen nad-
lenosti. Moglo bi da ima jau ulogu u diavnoj egzekutivi,
ako, na piimei, dobije (neke) nadlenosti Vlade, koja deluje
paialelno sa Piedsednitvom.
Izsou vuvmn vunvu
ovomv:u)sv suvov
Mogunosti iefoimi iazmatiane do sada usko se oiijentiu
na tienutnu, etniki segmentiianu logiku izboia u Bosni i
Heicegovini, sa nekim meuetnikim elementima. Vee po-
meranje ka multietnikim izborima moglo bi da ponudi
pravilo geometrijske sredine.
Izboi kandidata u podeljenim diavama moe da se osloni
na iazliite logike: kome je kandidat odgovoian, i ko je suve-
ien koji biia kandidata. Posebno, etnike kvote se mogu ia-
zliito piimenjivati. U sadanjem sistemu, kandidate (tiebalo
bi da) biiaju biiai njihovih etnikih giupa kojima je mandat
zagaiantovan (mogue je meuetniko glasanje). Ovo oja-
ava sektatvo na nivou nacionalno izabianog Piedsed-
nitva i meuetnikog glasanja. Supiotnom logikom, izboi
kandidata u jednostavnom veinskom glasakom sistemu
takoe bi bio pioblematian: veina biraa bi odluivala
ko e predstavljati manjinu, a oni mogu izabiati piedsed-
nika koji nominalno (piema piavilu kvota) piipada manjini,
ali slui politikim piefeiencijama veine. Idealno, uspean
kandidat bi tiebalo da se osloni na poveienje etnike ma-
njine i veine, tako da nema sumnje u to ko je suveien. U
duboko podeljenim diutvima, meutim, izboii ietko pii-
iodno omoguavaju kandidatima da osvoje veinu glasova
veine i manjine u isto vieme. Dakle, idealno bi bilo da poli-
tike institucije omogue izboi kandidata koji je piihvatljiv i
veini i manjini, ak i ako nijedan kandidat ne dobije veinu
glasova oba suveiena.
Geometiijska siedina omoguava izboi kandidata koje po-
diavaju dva iazliita suveiena, to moe biti optimalno ie-
enje za izboie uz zatitu (teiitoiijalno koncentiisanih) ma-
njina.
13
Giaki piimei dva kandidata na najbolji nain ilu-
stiuje logiku foimule (guia 1). Meu biiaima veine, kan-
didat A je neto jai od kandidata B, a kandidat B je znatno
jai meu manjinom, gde kandidat A jedva da osvoji po neki
glas. U ovom sluaju, kandidat A osvaja najvei bioj glasova
iiom zemlje, i biva izabian ako se piimenjuje piavilo vein-
skog glasanja. Meutim, kandidat B bi nesumnjivo bio bolji
izboi za piedstavljanje oba suveiena: ona je jasan favoiit ma-
njine i dovoljno populaina meu veinom, to je ini ideal-
nim kompiomisnim kandidatom.
14
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja ;8
bioj glasova nesumnjivo igia ulogu u ukupnim iezultatima
(npi. ako se glasovi kandidata u svakom od dva entiteta po-
veaju za 1, onda se geometiijska siedina poveava za isti
piocenat). Meutim, apsolutan bioj glasova nije jedini kii-
teiijum izboia. U ovom sluaju, sa tii kandidata sa slinim
zbiiom glasova, najiavnomeinija iaspodela glasova osvaja
mandat. Stoga, kandidati sa nacionalnom podikom iz
oba entiteta imaju najvee anse da budu izabiani. Imajui
u vidu nejednaku veliinu oba entiteta u Bosni, najpiiklad-
nije ieenje bi mogla da bude pondeiisana geometiijska sie-
dina (vidi dodatak).
kandidat A kandidat B kandidat C
glasovi FBiH 150.000 250.000 500.000
glasovi RS 350.000 250.000 20.000
izborni rezultati, prema razliitim pravilima
Izbori u dve izborne
jedinice
Izabrani u RS Neizabrani
Izabrani u
FBiH
Zbir glasova
FBiH + RS
500.000
(2.)
500.000
(2.)
520.000
(1.)
Geom. sredina
FBiH RS
229.129
(2.)
250.000
(1.)
100.000
(3.)
Mod. geom. sredina
3
FBiH
2
RS
198.953
(2.)
250.000
(1.)
170.998
(3.)
Tabela 3: Razliita veinska pravila, primenjena na ktivnom primeru tri kan-
didata A, B, and C, koji osvajaju glasove u dva entiteta FBiH i RS
Geometiijska siedina moe da se piimeni za izboi jednog
piedsednika (umesto tii lana), koji bi moiao da osvoji gla-
sove u oba entiteta: kandidat sa najveom geometiijskom
siedinom glasova iz Fedeiacije i iz RS dobija izboie. Takvo
ieenje bi, meutim, svelo diavno Piedsednitvo nomi-
nalno na lana jedne etnike giupe, i umanjilo anse etni-
kih Hivata da budu izabiani: imaju manje biiaa u Fedeiaciji
od Bonjaka, i nisu zatieni teiitoiijalnim piavilom. Dakle,
Piedsednitvo sa nekoliko lanova moe biti piihvatljivije.
Geometiijska siedina se moe koiistiti za izboi diavnog
Piedsednitva od tii lana sa dva glasa po biiau, ili za pe-
tolano Piedsednitvo, sa zagaiantovanim mandatom za tii
konstitutivna naioda, i sa dva ili tii glasa po biiau. Poto
biiai imaju nekoliko glasova, politikim paitijama se nudi
mogunost da se udiue na kandidatskim listama pieko gia-
nica entiteta. Dajui im manje glasova od bioja kandidata
koji se biia, uvodi se polu-piopoicionalni element za zatitu
politikih manjina (naioito bosanskih Hivata).
Nnmvunvnv vosvocv vunvn
ovomv:u)sv suvov u sun)u BH
Piimena geometiijske siedine bi stimulisala kandidate da
vode kampanju u celoj diavi, poto mogu biti izabiani je-
dino uz podiku oba entiteta. Oekujemo da bi ovo moglo
da ima tii znaajne implikacije.
Prvo, kandidati iz multietnikih paitija, koji se dobio koti-
iaju u oba dela diave, bili bi u piednosti nad onima koji
Manjina Veina
Kandidat A
Kandidat B
Figura 1: Kandidati sa neravnomerno rasporeenim glasovima veinskih i
manjinskih biraa
Ono to ini moguim izboi kandidata koji su populaini i
meu manjinom i meu veinom je piavilo geometiijske
siedine. Ono obezbeuje izboi kandidata sa najveom ge-
ometiijskom siedinom (GS) glasova veine (v
VE
) i glasova
manjine (v
MANJ
).
GS = (v
VE
v
MANJ
)
Kada doe do upoiedivih nivoa podike, ova foimula daje
piednost onim kandidatima sa slinim udelom glasova i
meu veinom i meu manjinom nad kandadatima koje
uglavnom podiava samo jedna giupa.
Gvomv:u)sn suvon u BH
U Bosni i Heicegovini, geometiijska siedina moe da se
osloni na teiitoiijalnu podelu zemlje. Tabela 3 ilustiuje ia-
zliite ideje u pogledu izboia kandidata u etniki podeljenim
diavama, i efekta geometiijske siedine, koiistei ktivne
biojeve. Kandidat A je jak u RS, kandidat C je jak u Fede-
iaciji, dok B piolazi dobio u oba entiteta. Izboii u dve iazli-
ite izboine jedinice (slino aktuelnom izboinom sistemu)
omoguavaju svakoj zajednici za izabeie svog kandidata, u
ovom sluaju A i C. Kandidat B gubi izboie, upikos tome
to je najpopulainiji iiom zemlje, ak i ako osvoji apsolutno
najvei bioj glasova iiom zemlje. Stoga, ako se odii sta-
tus quo, kandidat sa najvie glasova e biti poiaen ako je
njegovo potencijalno biiako telo podeljeno izmeu Fede-
iacije i RS. Poto izboini sistem ne podstie takve kandidate
(i poto mogu da se kandiduju samo u jednom od dva enti-
teta), oni se ak i ne pojavljuju. Na izboiima u jedinstvenoj
izboinoj jedinici iiom zemlje, na kojima je zbii svih glasova
ielevantan za kandidata da pobedi, izboie dobija kandidat
C, jei je najjai kandidat u Fedeiaciji, veem od dva entiteta.
Tieba imati u vidu da je C najpolaiizovaniji kandidat, poto
osvaja glasove skoio iskljuivo u Fedeiaciji, dok A i naioito
B dobijaju podiku oba dela diave. C pobeuje ak i kada
je sa vilo malom iazlikom ispied dva kandidata koja su po-
pulainija u celoj BiH, poto se iauna samo apsolutan bioj
glasova, bez obziia na to koliko su neiavnomeini.

Piema
pravilu geometrijske sredine, na izboiima pobeuje kandi-
dat B, poto ima podiku u oba entiteta, iza nje su kandidat
A (diuga najiavnomeinija podela glasova) i kandidat C (sa
najneiavnomeinijom podelom glasova). Svakako, apsolutni
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. ;
piipadaju paitijama koje su povezane samo sa jednim enti-
tetom i etnikom giupom. To bi podstaklo paitije da vode
nacionalne umesto etnike kampanje.
Drugo, za etniki oiijentisane kandidate koji iaunaju uglav-
nom na glasove jedne etnike giupe, izuzetno je vano da
obezbede glasove iz oba entiteta, vodei kampanju za biiae
svoje etnike giupe u oba entiteta. To bi uinilo etnike bo-
njake i hivatske biiae u RS i sipske biiae u Fedeiaciji
oni koji su maiginalizovani u aktuelnom sistemu posebno
diagocenim biiaima.
Tree, potieba za podikom u oba entiteta takoe bi
motivisala paitije i kandidate da saiauju pieko gianica
entiteta. Dakle, paitije sa jakim upoiitem u iazliitim
entitetima bile bi snano motivisane da podnesu zajedniku
listu kandidata, kako bi obezbedile da njihovi kandidati
dobiju supstantivnu podiku iiom zemlje. Takva saiadnja
moe da bude veoma stiateka (npi. Fiaenkel i Giofman
2006, 639-43). Meuetnika saiadnja bi takoe mogla da
pomogne da se uspostavi funkcionalna vlada.
Zn)un
Aktuelne institucije Bosne i Heicegovine ine nemoguim
donoenje bilo kog zakona na uobiajen nain. tavie, do
sada, piocesi institucionalnih iefoimi su blokiiani naio-
ito kada dotiu osetljivu iavnoteu izmeu etnikih giupa.
Na osnovu ovoga, piesuda Sejdi-Finci stie kao poslata od
boga: ukiatko, sudska piesuda osuuje piavila izboia diav-
nog Piedsednitva kao nezakonita, poto samo lanovi tii
konstitutivna naioda mogu biti izabiani, dok su diuge et-
nike giupe iskljuene. Meutim, znaaj ove sudske piesude
ide dalje od pitanja omoguavanja Romima, Jeviejima ili
diugima da izau kao kandidati za diavno Piedsednitvo.
Ako bi bh. politika potovala sudsku piesudu (to, u vieme
pisanja, nije evidentno), bila bi neophodna izboina iefoima,
koja bi mogla da do sada etniki stiuktuiisano, diavno
Piedsednitvo uini inkluzivnijim.
Reenja koja bi potpuno eliminisala etniki princip
predstavljanja mogu se smatrati opasnim, poto mogu
da ostave manje konstitutivne narode bez supstantivne
moi. Pie svega, iefoime koje ukidaju gaiancije etnikog
piedstavljanja deluju politiki nedostine. U ovom iadu,
iazmatiali smo potencijalne iefoime izboinih piavila za di-
avno Piedsednitvo sa ciljem zagaiantovanog piedstavlja-
nja tii konstitutivna naioda, ali otvarajui kompeticiju za
neetniki organizovane interese, jaajui meuetnike
saveze i glasanje, koje se ne moe predvideti lozojom
sadanjeg institucionalnog okvira.
Jedinstvena izborna jedinica u celoj dravi mogla bi
da omogui meuetniko glasanje i podstakne kandi-
date da piedlau meuetniki piihvatljiv piogiam, eli-
minie diskiiminativnu piiiodu piedsednikih izboia
za Hivate i Bonjake u Republici Sipskoj i Sibe u Fe-
deiaciji, gaiantujui istoviemeno piedstavljenost svih
konstitutivnih naioda.

Petolano dravno Predsednitvo (umesto sadanjeg

tiolanog) omoguava ukljuivanje lanova koji nisu
izabiani iskljuivo na etnikim osnovama. Omoguava
kandidatima iz nekonstitutivnih etnikih giupa ili diu-
gih da se kandiduju. U kombinaciji sa pojedinanim
nepienosivim glasom, ovo bi moglo da uini izboie di-
naminijim, podstiui vie paitije da se obiaaju biia-
ima pieko etnikih linija. Poveanje veliine Piedsed-
nitva bi omoguilo da se ponovo deniu piavila veta
svakog konstitutivnog naioda i da se piomeni instituci-
onalna stiuktuia izvine vlasti.
Pravilo geometrijske sredine za izbor dravnog Pred-
sednitva moglo bi da osnai kandidate koji dobijaju
podiku iz svih delova zemlje, ohiabii meuetnike sa-
veze i piave nacionalne izboie.
Iako su piedlozi osmiljeni posebno za izboi malog tela kao
to je diavno Piedsednitvo, analogna ieenja mogu da
budu izvodljiva i na diugim nivoima izboia u BiH.
Izboina piavila se, ipak, ne viednuju samo na osnovu njiho-
vih hipotetikih iezultata (koji bi, s obziiom na inovativni
kaiaktei nekoliko piedloga moiali najpie da budu testiiani)
ve i na osnovu njhove pioceduialne legitimnosti: nain
piilagoavanja pieko domaih politikih igiaa. Neko odi-
ivo ieenje moe biti usvojeno jedino ako deluje legitimno
domaim akteiima. U ovom kontekstu, izgledi za izboine
iefoime se suvie esto mogu okaiakteiisati kao ke 22
(catch-22) dilema: ak i ako bi veliki delovi suveiena even-
tualno favoiizovali piomene ka ne samo etniki denisanoj
politici, piedstavnici izabiani u sadanjem sistemu su ti koji
odluuju koja piavila bi mogla da se usvoje, a malo je veio-
vatno da e oni odbaciti instituciju koja ih odiava na vlasti.
Meutim, nakon izboia 2006. i 2010. godine, zastupljenost
svih dominantnih paitija sve tii konstitutivne giupe je do-
vedena u pitanje: vie puta su trku za hrvatskog lana
dravnog Predsednitva odluivali bonjaki birai, a
2010. godine bonjaki birai u Republici Srpskoj su za-
malo imali kljunu ulogu u izboru srpskog lana Pred-
sednitva. Konano, trka za bonjakog lana Predsed-
nitva postaje tesna, i nijedna bonjaka partija ne moe
da se osloni na siguran mandat, dok bi im diugi bonjaki
lan diavnog Piedsednitva doneo vie siguinosti. Stoga,
nekoliko vladajuih paitija moe imati iazloge da piee na
diugaiji izboini sistem. Piesuda Eviopskog suda za ljudska
piava bi mogla da bude znaajan pokieta da se zapone sa
piocesom iefoimi.
Doon:n: Foumun voovusnv
ovomv:u)sv suvov
Za Bosnu i Heicegovinu, s obziiom na stiuktuiu stanov-
nitva i politike uslove, najpiikladnija foima geometiijske
siedine je modikovana foimula, na osnovu kubnog koiena.
Bez ove modikacije, svaki entitet bi imao isti uticaj na ie-
zultat, tako da bi glasovi manjeg entiteta, RS, viedeli iela-
tivno vie od onih iz Fedeiacije.

Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 8o
Na piimei, ako kandidat osvoji 2000 glasova u Fedeiaciji i
1000 glasova u Republici Sipskoj, poveanje od 10 glasova
u Fedeiaciji (sa 2000 na 2200) bi imalo isti uinak kao pove-
anje od 10 u Republici Sipskoj (sa 1000 na 1100). Ovo bi
bilo dobio ieenje jedino ako se eli piecenjivanje glasova iz
Republike Sipske.
Tiebalo bi piimenjivati piincip jedna osoba jedna glas, i
foimula tieba da uzme u obzii da je bioj biiaa skoio duplo
vei u Fedeiaciji nego u Republici Sipskoj, i da odnos 2:1
odieuje alokaciju mandata u javnim institucijama. Dakle,
dupliianje glasova kandidata u Fedeiaciji bi tiebalo da ima
dva puta vei efekat od dupliianja glasova u duplo manjoj
Republici Sipskoj. Ovo je ispotovano usvajanjem foimule
GS
w
=
3
(v
FED
2
v
RS
).
DnIvI BocusIvu, Cr:vr rov :nr S:uov or Irvrv-
rrc:ios i Drrocvcirs (DISC), CEU Buovrs:, ono-
cnsirv@orii.cor
L:vun:uun:
Alionescu, Cipiian-Calin. 2004. Pailiamentaiy Repiesenta-
tion of Minoiities in Romania. Southeast European Politics
5 (1):60-75.
Baiben, Dlf. 2010. Geometiisches Mittel entscheidet
im Beinei Juia bei Sein odei Nichtsein. Der Bund, 3
Febiuaiy.
Belloni, Robeito. 2007. State Building and International In-
tervention in Bosnia. Abingdon: Routledge.
Biebei, Floiian. 1999. Consociationalism Pieiequisite
oi Huidle foi Demociatisation in Bosnia? Te Case of Bel-
gium as a Possible Example. Southeast Europe Review 2
(3):79-94.
. 2004. Powei Shaiing as Ethnic Repiesentation in
Postconict Societies: Te Cases of Bosnia, Macedonia, and
Kosovo. U Nationalism after Communism, ed. A. Mungiu-
Pippidi and I. Kiastev. Budapest: CEU Piess.
Bochslei, Daniel. 2009. Testing V. O. Key in Seibia: Te Me-
diating Eect of Ethnic Context on Electoial System Eects
on Suppoit foi Ethnic Radicalism. Rad pioitan na Refoi-
misanje fiancuskog piedsednikog izboinog sistema, 15-16.
jun, u Paiizu.
Bochslei, Daniel. 2010. Electoial Rules and the Repiesenta-
tion of Ethnic Minoiities in Post-Communist Demociacies.
European Yearbook of Minority Issues, 2007/8 7:153-80.
Bochslei, Daniel. 2011a. It is not how many votes you get,
but also wheie you get them. Teiiitoiial deteiminants and in-
stitutional huidles foi the success of ethnic minoiity paities
in post-communist countiies. Acta Politica foithcoming.
Bochslei, Daniel. 2011b. Non-disciiminatoiy iules and eth-
nic iepiesentation: the election of the Bosnian state piesi-
dency. Ethnopolitics 10 (3).
Bogaaids, Matthijs. 2003. Electoial Choices foi Divided
Societies: Multi-Ethnic Paities and Constituency Poo-
ling in Afiica. Commonwealth & Comparative Politics 41
(3):59-80.
Bose, Sumantia. 2002. Bosnia After Dayton. London: Huist.
Caspeisen, Nina. 2004. Good Fences Make Good Neighbo-
uis? A Compaiison of Conict-Regulation Stiategies in Po-
stwai Bosnia. Journal of Peace Research 41 (5):569-88.
Chivvis, Chiistophei S., i Haiun ogo. 2010. Getting Back
on Tiack in Bosnia-Heizegovina. Te Washington Quar-
terly 33 (4):103-18.
Cox, Gaiy W. 1997. Making Votes Count. Strategic Coordi-
nation in the Worlds Electoral Systems. Cambiidge: Cam-
biidge Univeisity Piess.
Cox, Gaiy W., i Fiances Rosenbluth. 1994. Reducing Nomi-
nation Eiiois: Factional Competition and Paity Stiategy in
Japan. Electoral Studies 13 (1):4-16.
Cinjanski-Vlaji, Kataiina, i Sead S. Fetahagi. 2009.
(Zlo)upotiebe piincipa gaiantiianih mjesta: Politika pai-
ticipacija nacionalnih manjina BiH u lokalnim izboiima
2008. Saiajevo: ACIPS.
Fiaenkel, Jon, i Beinaid Giofman. 2004. A neo-Downsian
model of the alteinative vote as a mechanism foi mitiga-
ting ethnic conict in pluial societies. Public Choice 121
(3-4):487-506.
Fiaenkel, Jon, i Beinaid Giofman. 2006. Does the Altei-
native Vote Fostei Modeiation in Ethnically Divided So-
cieties? Te Case of Fiji. Comparative Political Studies 39
(5):623-51.
Giofman, Beinaid. 1999. SNTV, STV, and Single-Membei
Distiict Systems: Teoietical Compaiisons and Contiasts.
U Elections in Japan, Korea, and Taiwan under the Single
Non-Transferable Vote. Te Comparative Study of an Em-
bedded Institution, ed. B. Giofman and e. al. Ann Aiboi:
Univeisity of Michigan Piess.
Hodi, Edin, i Nenad Stojanovi. 2011. Novi-staii ustavni
inenjeiing u BiH: Kompleksnost piesude Eviopskog suda za
ljudska piava u piedmetu Sejdi i Finci piotiv BiH i mogui
piavci njenog piovodjenja. Novi-staii ustavni inenjeiing
u BiH: Kompleksnost piesude Eviopskog suda za ljudska
piava u piedmetu Sejdi i Finci piotiv BiH i mogui piavci
njenog piovoenja: Analitika - Centei foi Social Reseaich.
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. 81
B)vsv:
1 Posebno se zahvaljujem Jeleni Lonai za pievod sa en-
gleskog, i Nenadu Stojanoviu, Floiianu Biebeiu, Ameiu
Dihani za diagocenu pomo i komentaie. Ranija veizija
je piedstavljena na seminaiu Bosnia: looking beyond the
institutions, Biisel, 27-28. maj 2010. Piedlozi iefoimi su
piipiemljeni za javnu iaspiavu sa obe komisije za ustavne
iefoime Pailamentaine skuptine Bosne i Heicegovine, u
oiganizaciji vajcaiske agencije za iazvoj i saiadnju (SDC).
Cenim nansijsku podiku SDC-a u Saiajevu, ukljuujui i
pievod ovog teksta. Engleska veizija e izai u Ethnopolitics
(Bochslei 2011b).
2 Izvoi: CIA Woild Factbook foi 2000 estimates. Podaci sa
popisa 1991. godine za neetniki identikovane giupe i Jugo-
slovene. Bioj ovih giupa se smanjio do 2000, tako da je samo
0.6 diugih iegistiovano u CIA World Factbook. Romska
populacija piema popisu uz 1991. i http:iiwww.ethnologue.
com, poslednji put piistupljeno 17. maja 2010. Mogue je da
se zbog emigiacije smanjio udeo etnikih Hivata.
3 Inteinational Ciisis Gioup (1999), Eviopski sud za ljudska
piava, Veliko vee, Sejdi i Finci v. Bosna i Heicegovina, pie-
suda od 22. decembia 2009. Slini pioblem postoje kod iz-
boia za diugi dom pailamenta (Venice Commission 2001).
4 Slino tome, kvote za kandidate su uvedene za izboi la-
nova malobiojnih manjina na lokalnim izboiima 2008. go-
dine. Izabiani kandidati u nekim sluajevima piipadaju poli-
tikim paitijama koje su poznate kao piedstavnici jednog od
konstitutivnih naioda umesto malobiojne manjine (Ci-
njanski-Vlaji i Fetahagi 2009).
5 Veb sajt www.ustavnaiefoima.ba [poslednji put piistu-
pljeno 17. decembia 2010.] piikuplja piedloge politikih
paitija i diugih akteia za iefoimu bosanskog diavnog Pied-
sednitva. Izmeu ostalih, piedlozi SDA i GDS BiH (bez da-
tuma), HDZ (14. jula 2010.), HDZ-1990 (1. jul 2010.), SBiH
(27. januai 2010.), SBB (jun 2010.), Naa Stianka (31. Au-
gust. 2009.). Dalje, Politike i ustavno-piavna platfoima
Stianke za BiH (1. avgust 2006.).
6 Naiodna Skuptina, Deklaiacija o osnovama za iazgovoie
o eventualnim piomjenama ustava Bosne i Heicegovine i
o zatiti inteiesa Republike Sipske, 25. mait 2009. http:ii
www.naiodnaskupstinais.netilatizipoviiostalaaktaiDekla-
iacija_o_osnovama_za_iazgovoie_o_eventualnim_piomje-
nama_Ustava_BiH_i_o_zastiti_inteiesa_RS.pdf [accessed
on 17 Decembei 2010]
7 Poto paitije moiaju da se ponaaju stiateki kada odlu-
uju koliko kandidata e kandidovati, i biiai tieba da budu
podeljeni iavnomeino meu ovim kandidatima, SNTV im-
pliciia oteanu kooidinaciju. Kooidinacija je, ipak, jo tea
za velike etnike giupe nego za malobiojnije.
8 Pailamentaini izboii se odiavaju piema PR [piopoicio-
nalnom izboinom sistemu, prim. prev.] u velikim jedinicama
Hoiowitz, Donald L. 1985. Ethnic Groups in Conict. Beike-
ley, Los Angeles, London: Univeisity of Califoinia Piess.
Hoiowitz, Donald L. 2003. Electoial Systems: A Piimei foi
Decision Makeis. Journal of Democracy 14 (4):115-27.
Inteinational Ciisis Gioup. 1998. Doing Democracy A Dis-
service: 1998 Elections in Bosnia and Herzegovina. Saiajevo:
ICG.
Inteinational Ciisis Gioup.1999. Bieaking the Mould: Elec-
toial Refoim in Bosnia and Heizegovina. U ICG Balkans
Report No 56. Saiajevo: Inteinational Ciisis Gioup.
Inteinational Ciisis Gioup. 2002. Implementing Equality:
Te Constituent Peoples Decision in Bosnia & Heizego-
vina. SaiajevoiBiussels: ICG.
Lijphait, Aiend. 1977. Democracy in Plural Societies. A Com-
parative Explanation. New Haven: Yale Univeisity Piess.
Lijphait, Aiend.1994. Piospects foi Powei-Shaiing in the
New South Afiica. U Election 94 South Africa: Te Campa-
ign, Results and Future Prospects, ed. A. e. a. Reynolds. Cape
Town, Johannesbuig: David Philip.
Pickeiing, Paula M. 2009. Explaining Suppoit foi Non-nati-
onalist Paities in Post-conict Societies in the Balkans. Eu-
rope-Asia Studies 61 (4):565-91.
Pugh, Michael, i Maigaiet Cobble. 2001. Non-Nationalist
Voting in Bosnian Municipal Elections: Implications foi De-
mociacy and Peacebuilding. Journal of Peace Research 38
(1):27-47.
Reilly, Benjamin. 2001. Democracy in Divided Societies.
Electoral Engineering for Conict Management. Cambiidge:
Cambiidge Univeisity Piess.
Rothchild, Donald, i Philip G. Roedei. 2005. Powei Shaiing
as an Impediment to Peace and Demociacy. U Sustainable
Peace. Power and Democracy After Civil Wars, ed. P. G. Roe-
dei and D. Rothchild. Ithaca (NY): Coinell Univeisity Piess.
Tinka, Kasim, Zvonko Miljko, Miodiag Simovi, Jasmina
Bajiamovi-Rizvanovi, Amia Jaaibegovi, Zlatan Begi,
Maja Sahadi, Meiima Talovi, i Ivana Maii. 2009. Proces
odluivanja u parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine.
Saiajevo: Koniad Adenauei Stiftung.
United States Institute of Peace. 2000. Bosninih naiednih
pet godina. Dejton i nakon Dejtona. Washington: United
States Institute of Peace.
Venice Commission. 2001. Opinion on the Electoial Law of
Bosnia and Heizegovina. Stiasbouig: Adopted by the Ve-
nice Commission at its 48th Plenaiy Meeting.
Venice Commission. 2005. Opinion on the constitutional
situation in Bosnia and Heizegovina and the poweis of the
High Repiesentative. Stiasbouig: Council of Euiope.
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 8z
(14 i 28 mandata), uz Sent-Lagi (Sainte-Lagu) foimulu i
bez zakonskog izboinog piaga, tako da je psiholoki efekat
izboinog sistema zanemailjiv, i iezultati u velikoj meii ko-
iespondiiaju iealnim glasakim potencijalima. Izboini pia-
govi se piimenjuju kod dodeljivanja iegionalnih mandata,
ali nisu do sada za dodeljivanje mandata u dve ielevantne
izboine jedinice.
Ne oslanjamo se na iezultate piedsednikih izboia, poto
veinska izboina piavila utiu na polje kandidata i distiibu-
ciju glasova. Posebno, stiateko glasanje bi vodilo ka piecen-
jivanju potencijala etnikih hivatskih SDP glasaa.
9 Ako se glasovi skoio iavnomeino iaspodele na est kan-
didata, bilo bi neophodno 16.7 glasova za mandat. Sa vie
kandidata, mogao bi da opadne maksimalni piag iskljui-
vanja. Zagaiantovani mandat je znaajan, ako se zagaian-
tovani mandati dodeljuju kandidatima koji osvoje znaajno
manje glasova od 16.7. Ovo bi moglo da se dogodi ako bi
hivatski kandidat bio izabian na zagaiantovano mesto sa
manjim udelom glasova. Ovo bi se dogodilo, a) kada ne bi
postojao jedinstven hivatski kandidat, pa se hivatski glasovi
podele na nekoliko kandidata. Meutim, u ovoj situaciji,
pietpostavka o skoio iavnomeino iaspoieenim glasovima
nije odiiva, tako da se piag iskljuivanja ne poveava, b)
kada bi masovno dolo do niske izlaznosti meu hivatskim
biiaima, to bi iezultiialo u opadanju glasova za hivatske
kandidate. Ovo bi uticalo pozitivno na piag iskljuivanja i
udeo glasova Bonjaka, Siba i multietnikih paitija, u jedna-
kom stepenu, tako da kalkulacije na kojima je zasnovan na
scenaiio nisu pogoene, c) Veina etnikih Hivata glasa za
ne-etnike hivatske kandidate. Ovo bi dovelo do veih udela
glasova za ne-hivatske kandidate, ali bi i povealo piag is-
kljuivanja za njih.
17-18 obino moe da bude ispiavna apioksimacija piaga
iskljuivanja. Ako Hivat osvoji zagaiantovani mandat sa
12 glasova (i nijedan diugi hivatski kandidat ne osvoji gla-
sove), piag iskljuivanja se poveava na 17.6.
10 Pojedinani pienosivi mandat (STV) piefeiencijalni
sistem glasanja po mnogim kaiakteiistikama je slian
SNTV, i mnogi aigumenti izneti za SNTV mogu da budu
jednako validni i za STV. U ovom iadu, fokusiiamo se na
SNTV, poto namee vee tiokove kooidinacije politikoj
veini (ovde: Bonjaci), i stoga, moe da pomogne manjini
da dobije supstantivnu piedstavljenost. STV bi imao pied-
nost nad SNTV u omoguavanju meugiupne kompeticije
i unutai malih manjina (ovde: Hivati to je, meutim, u
iazmatianom modelu obezbeeno gaiancijama obezbe-
ivanje mandata u diavnom Piedsednitvu Hivatima, ak i
ako su njihovi glasovi podeljeni na nekoliko kandidata).
11 De facto, etniki Hivati sa svojim glasakim ovlaenjima
skoio da imaju neophodan bioj glasova da izabeiu svog
lana Piedsednitva. Ako bonjaki biiai odlue da glasaju
za hivatskog kandidata, koga podiavaju iskljuivo Bo-
njaci, oni bi mogli da izabeiu njega ili nju (na stiani kandi-
data kog biiaju sami Hivati), ali njihova motivacija je veoma
mala poto bi im isti bioj glasova najveiovatnije omoguio
da izabeiu bonjakog lana, tako da se stiateko glasanje ne
isplati. Stiateko glasanje moe da bude uspeno samo ako
se javlja u veoma velikom bioju i ako se hivatski glasovi ve-
oma podele na iazliite kandidate simulacije bi mogle da
utvide piag iza kog je ovaj scenaiio mogu. Oekujemo da
bi ovo bilo teko postii.
12 Svakako, ako je bioj lanova paian, piedsedavajui moe
da piesudi, ali ovo sadii iizik stiatekih igaia oko postavlja-
nja dnevnog ieda, tako da se kljune odluke zakazuju za one
sastanke ili peiiode kada piedsedava piavi piedsedavajui, i
moe da da odluujui glas.
13 Slian piedlog je iazmatiao Bogaaids (2003). Poto je za-
snovan na vetakim izboinim piagovima, manje je eksibi-
lan i omoguava oisokake gde nijedan kandidat ne moe da
bude izabian, ostavljajui mesta za paiadokse.
14 Za takvu iealnu situaciju, vidi Baiben (2010)
15 Piimetimo da bi na vielanim izboiima u jedinstvenom
biiakom telu iiom zemlje piema pojedinanom nepieno-
sivom glasu, C bio izabian, ali i kandidati sa jakom podi-
kom diugog entiteta, ili kandidati sa ukupnom jednako ja-
kom podikom, ali koja dolazi iz oba entiteta.
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. 8
Bonjako odustajanje od
nacionalizma na SDP-ov
nain nasuprot deklaraciji
ZAVNOBIH-a i preambuli Ustava
*
Ivan Vukoja
Izjava da su Bonjaci izborom eljka Komia pokazali da odustaju od
nacionalizma imala bi smisla da je eljko Komi bio kandidat za bonjakog
lana Predsjednitva. Problem i apsurd je u injenici da je eljko Komi
bio kandidat za hrvatskog lana Predsjednitva, a da su ga pri tom izabrali
Bonjaci. Stoga bi, u sluaju eljka Komia, mogli kazati da po SDP-ovom
modelu Bonjaci odustaju od nacionalizma tako to Hrvatima biraju njihovog
nacionalnog predstavnika. Ako ovinizam deniramo kao tenju jednog naroda
da drugom narodu ospori pravo na postojanje, pravo na politiki subjektivitet,
onda moemo kazati i da po SDP-ovom modelu Bonjaci odustaju od
nacionalizma tako to prelaze na ovinizam prema Hrvatima
Uvoo
Piemda je stai vie od etiii godine fenomen Komi tek
nakon ovogodinjih listopadskih izboia zauzima siedi-
nje mjesto u komentaiima i analizama diutveno-politike
stvainosti Bosne i Heicegovine. O fenomenu Komi pi-
sao sam do sada u vie naviata. Pivi put 2006. godine, nepo-
siedno nakon izboia, na Inteinet poitalu Puls demokratije,
a zatim u nekoliko tekstova u asopisu Status. Osnovna teza
koja se piovlaila kioz te tekstove bila je kako je izboi eljka
Komia za lana Piedsjednitva iz ieda hivatskog naioda
legalan, ali da pii tom nije niti legitiman niti moialan in. Ve
tada sam tvidio da je na djelu izboina piijevaia i manipula-
cija, da taj dogaaj potkopava same temelje piedstavnike
demokiacije i da e njegovi uinci voditi piema daljnjoj de-
zintegiaciji i destabilizaciji diutvenog i politikog stanja u
Bosni i Heicegovini. Nakon pioteklih izboia i iezultata koji
su na njima ostvaieni, te jo vie nakon postizboinih ieakcija
elnih ljudi SDP-a i njihovih simpatizeia na javnoj i medij-
skoj sceni BiH fenomen Komi sve vie postaje fenomen
Lagumdijinog SDP-a. Naime, nakon izboia 2006. godine i
eljko Komi i SDP su poviemeno pokuavali zadobiti ma-
kai naknadni piivid legitimiteta izjavama kako eljko Ko-
mi jest Hivat, kako su ga velikim dijelom biiali i Hivati i
kako e on u Piedsjednitvu piedstavljati i Hivate i sve gia-
Tekst je piethodno objavljen 2. piosinca 2010. na nekoliko Inteinet poi-
tala u BiH (www.dnevnik.ba, www.depo.ba, www.poskok.ba). Izvoino
je bio zamiljen kao tekst koji tieba biti objavljen u ovom bioju Statusa,
ali, zbog diamatinosti i aktualnosti tematike kojom se bavi, odluio sam
objaviti ga odmah po zavietku pisanja. I kao autoi teksta, i kao uiednik
Statusa, smatiam da je tekst jo uvijek jako aktualan i koiistan za iazumi-
jevanje diutveno-politikih piocesa koji su se u BiH dogodili nakon nje-
govog pivog objavljivanja.
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 8(


ane Bosne i Heicegovine. Poneseni i do kiaja iaskiinkani
izboinim iezultatima 2010. godine, i elnitvo SDP-a i nje-
govi javni i medijski oboavatelji i piomotoii sve manje se
obaziiu na hivatsku dimenziju lana Piedsjednitva i sve
otvoienije naglaavaju kako je eljko Komi apsolutni po-
bjednik ovih izboia i kako je on piedsjednik (svih) giaana.
Idu i tako daleko da tvide kako on nije samo lan Piedsjed-
nitva (ono iz ieda hivatskog naioda u tim kiugovima
vie se uope i ne spominje, a kamoli pioblematiziia) nego
i piedsjednik Diave. Vie ili manje eksplicitne izjave toga
tipa mogu se svakodnevno uti ili pioitati od eljka Kom-
ia, Zlatka Lagumdije i ostalih lanova SDP-a. Poied toga,
kioz dio saiajevskih medija koji su ili pod iziavnim utjeca-
jem elnitva SDP-a ili su s SDP-om povezani ideolokim,
inteiesnim i iaznim diugim sponama, u bosanskoheicego-
vakoj i meunaiodnoj javnosti eli se stvoiiti dojam kako
je SDP apsolutni pobjednik pioteklih izboia, kako je njihov
izboini iezultat zapiavo pobjeda giaanske opcije nad etno-
politikama, pobjeda antinacionalistikih snaga koje e uje-
diniti i spasiti zemlju od secesionista, odnosno pobjeda ne
samo socijaldemokiacije nego demokiacije kao takve. Na-
mjeia ovoga teksta je aigumentiiano pokazati da te tvidnje
nisu tone i da ne odgovaiaju injenicama, da je na djelu iz-
borna prijevara i postizborna manipulacija koja ne samo
da nije moialna i legitimna, nego je i nelegalna, odnosno
piotuustavna, te da se na socioloko-politolokoj iazini fe-
nomen Lagumdijinog SDP-a stiuktuialno-politiki moe
okaiakteiiziiati i kao sprega antidemokratskih i totalitar-
nih ideolokih koncepata s jedne stiane, s nacionalisti-
kim i ovinistikim tenjama dijela temeljne i veinske
bosanskohercegovake nacije s diuge stiane.
Izsoun vu)vvnun
vos:zsoun mnvunc)n
U postizboinoj manipulaciji koju piovode SDP i njemu na-
klonjeni mediji vjeto se koiisti injenica da BiH ima sloen i
kompliciian izboini sustav unutai kojeg je piilino teko iz-
mjeiiti i jednoznano odiediti izboini (ne)uspjeh pojedinih
stianaka i pojedinih politikih opcija. Stoga imamo situaciju
u kojoj se gotovo sve stianke koje su piele izboini piag, po
iazliitim kiiteiijima pioglaavaju ielativnim ili moialnim
pobjednicima izboia. Ipak, fenomen Komi i fenomen
SDP zasluuju posebnu panju, analizu i objanjenje. Po-
imo najpiije od tvidnje da je SDP (apsolutniijedini) po-
bjednik izboia 2010.
Duznvn unzn
v::v:s vnunmv:
Ukoliko se cijela BiH uzme kao jedna izboina jedinica, ana-
lizom slubenih iezultata izboia 2010. objavljenih na stia-
nicama Centialne izboine komisije BiH, moe se doi do
sljedeih podataka. SDP je na izboiima za Pailament BiH
u FBiH dobio 266.023 glasa, a u RS-u 18.412 glasova, to
ukupno iznosi 284.435 glasova, ili 17,4 od ukupnog bioja
glasova za Pailament BiH. SNSD je na izboiima za Paila-
ment BiH u RS-u dobio 269.009 glasova, a u FBiH 8.810 gla-
sova, to ukupno iznosi 277.819 glasova od ukupnog bioja
glasova za Pailament BiH. To znai da je SDP u ukupnom
zbioju za Pailament BiH osvojio nekoliko tisua glasova vie
od SNSD-a. Ipak, s obziiom na injenicu da ni SDP ni SNSD
nisu pieli izboini piag u RS-u, odnosno FBiH, u Pailament
BiH unose samo glasove koje su dobili u svojim entitetima.
Tu je SNSD u piednosti s nekoliko tisua glasova jei je u
Pailament BiH uao s 269.009 glasova, dok je SDP imao
266.023 glasa. Razlika u koiist SNSD je jo mnogo vea ako
uzmemo u obzii postotak glasova za Pailament BiH koje su
oni i SDP dobili u entitetima: SNSD-ovih 43,30 u RS-u
naspiam SP-ovih 26,07 u FBiH. Stoga bi, po izboinim ie-
zultatima, za ielativnog pobjednika izboia za Pailament BiH
mogli pioglasiti SNSD, a ne SDP. Odmah valja naglasiti kako
je piethodna analiza samo analitika apstiakcija jei BiH po
Ustavu i Izboinom zakonu nije piosta nacija-diava nego
sloena diavna zajednica sastavljena od dva entiteta i tii
konstitutivna naioda. Piava slika stanja izboinih iezultata
dobiva se analizom koja uzima u obzii piethodnu injenicu
da je BiH de iure i de facto diava dva entiteta (FBiH i RS) i
tii konstitutivna naioda (Bonjaci, Hivati, Sibi). I s obziiom
na tu injenicu u BiH uope nema smisla govoriti o izbor-
nom pobjedniku, nego uvijek o izbornim pobjednicima.
Uspikos svim tim injenicama stianka koja je dobila 17,4
glasova na diavnoj iazini pioglaava sebe apsolutnim po-
bjednikom izboia i (jedinim) legitimnim piedstavnikom vo-
lje giaana Bosne i Heicegovine. Apsuidnost ovakve izjave
postaje jo vea kada se uzme u obzii injenica da je u Paila-
ment BiH SNSD uao s nekoliko tisua glasova vie od SDP-
a, to pokazuje da SDP nije ni ielativni, a kamoli apsolutni
pobjednik izboia na iazini BiH. I na iazini entitetskih paila-
menata SNSD je ostvaiio bolji izboini iezultat od SDP-a. Za
Naiodnu skuptinu RS-a SNSD je dobio 38 glasova, dok je
SDP za Pailament FBiH dobio 24,53. Dakle, relativni po-
bjednik izbora za Parlament BiH i entitetske parlamente
je SNSD, a ne SDP.
Tu os::u:vn nuoon
Situacija za SDP postaje jo nepovoljnija kada kao kiiteiij
izboinog uspjeha uzmemo rezultate unutar tri konstitu-
tivna naroda kao zasebnih izbornih cjelina. Postojei Iz-
boini zakon ne piua mogunost dobivanja egzaktnih po-
kazatelja uspjeha pojedinih politikih stianaka unutai poje-
dinog naioda kao zasebne izboine jedinice, ali je uz malo
logike i kombinatoiike mogue doi do iezultata ija se to-
nost kiee u doputenim gianicama statistike vjeiojatno-
sti. Ako se uzme u obzii da je SDP na izboiima za Naiodnu
skuptinu RS-a osvojio 3,05 glasova, te da u RS poied Siba
ivi i odieeni postotak Bonjaka, Hivata i ostalih, te ako se
poznaje diutveno-politiku iealnost RS-a, sasvim je legiti-
mno pietpostaviti da je u stiuktuii glasova koje je SDP dobio
u RS-u najvei bioj glasova Bonjaka (Hivata, i ostalih). U
piilog toj pietpostavci ide i injenica da je SDP svoje najbo-
lje izboine iezultate ostvaiio u onim izboinim jedinicama u
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. 8
kojima Bonjaci ine iziazitu veinu. Ako je piethodna piet-
postavka tona (ili baiem validna po zakonu statistike vje-
iojatnosti) onda moemo zakljuiti da je udio sipskih gla-
sova u postotku koji je SDP ostvaiio u RS-u iznosi manje od
50 ukupnih glasova koje je SDP dobio u RS-u. To bi znailo
da je, u strukturi glasova Srba kao zasebnog birakog ti-
jela, SDP kao stranka dobio manje od 1,5 glasova.
Na iazini FBiH (Pailament FBiH) SDP je dobio 24,53. S
obziiom da je bonjako biiako tijelo manje od ukupnog
bioja biiaa u FBiH, ispiavno je pietpostaviti da je udio SDP-
ovih glasaa unutai bonjakog biiakog tijela neto vei od
udjela koji je SDP ostvaiio na iazini FBiH, dakle neto vei
od 24,53. S obziiom da je u jako malo izboinih jedinica
SDP piemaio 30, valjano je pietpostaviti da se izborni re-
zultat SDP-a meu Bonjacima kiee izmeu 25 i 30,
odnosno da piema siednjoj viijednosti iznosi 27,5.
Ukoliko za kiiteiij izboinog uspjeha SDP-a uzmemo Za-
padnoheicegovaku upaniju, u kojoj su piema popisu sta-
novnitva iz 1991. godine Hivati inili 98 stanovnitva, na
slubenim stianicama CIK-a moemo pioitati da je SDP u
toj upaniji dobio 0,86 glasova. Pietpostavka je da je u ne-
kim diugim siedinama SDP u postotcima dobio vie hivat-
skih glasova nego u upaniji zapadnoheicegovakoj, ali taj
bioj nikako ne piemauje 2,5 ukupnih hrvatskih glasova
(na piimjeiu izboia eljka Komia ovaj podatak e biti pot-
kiijepljen dodatnim aigumentima).
Dakle, SDP kao stianka ima sljedee izboine iezultate u okvi-
iima tii konstitutivna naioda: od ukupnog bioja glasova iz
ieda sipskog naioda SDP ima manje od 1,5 glasova, meu
Hivatima manje od 2,5 glasova, a meu Bonjacima oko
27,5 glasova. Ako imamo u vidu da je HDZ BiH meu Hi-
vatima osvojio oko 60 glasova, a SNSD meu Sibima oko
40 glasova, ispada da po nacionalnom kiiteiiju SDP ne
samo da nije relativni pobjednik izbora, nego je ostvaiio
najloije iezultate i najmanji stupanj legitimiteta u vlastitom
naiodu meu tii vodee nacionalne stianke u BiH.
Gunnsn, mu:v:n,
vsvnconn sos)nn s:unn
Piigovoi koji bi se mogao uputiti piethodnim analizama je
da SDP nije nacionalna nego, kako SDP sam sebe voli titu-
liiati, giaanska stianka. No, mnotvo injenica govoii u
piilog tome da to napiosto nije istina. Od banalne inje-
nice da je piedsjednik stianke Zlatko Lagumdija ujedno i
piedsjednik nadzoinog odboia Bonjakog instituta kojeg je
osnovao i nanciiao Adil-beg Zulkaipai, jedan od inici-
jatoia i glavnih zagovaiatelja pieimenovanja Muslimana u
Bonjake, do toga da se kao piedsjednik navodne giaan-
ske i socijaldemokiatske stianke, kada je imao mnogo manji
izboini iejting nego danas, uiedno odazivao na sijela koja
je s pivacima bonjakih stianaka sazivao poglavai Islam-
ske zajednice ieis-ul-ulema Mustafa Ceii. A takvi potezi,
moiamo piiznati, nisu ba u duhu ni libeialnog giaanstva,
niti socijaldemokiacije. Ukoliko bi SDP bio multietnika
stianka, ve spomenuti potezi piedsjednika SDP ne bi bili
niti u duhu multietninosti. Piemda multietninost ne is-
kljuuje etniki faktoi, ipak ga stavlja u diugi politiki plan
i naglasak stavlja na politiki identitet koji nadilazi etnike
posebnosti. Pieostaje jo mogunost da je SDP vienacio-
nalna stianka, to jest, stianka koja uvaava i piihvaa sve
nacionalne identitete, ali se niti za jednog od njih posebno
ne vezuje. I u tom sluaju spomenuti potezi piedsjednika
SDP-a i dalje bi bili pioblematini jei bi on kao piedsjednik
tiebao simboliziiati politiku nacionalne nepiistianosti, ali bi
se baiem mogli piavdati aigumentima da lanstvo u vie-
nacionalnoj stianci ne podiazumijeva da se lanovi odiiu
svoga osnovnog nacionalnog subjektiviteta. Mnogo vie od
ponaanja piedsjednika piemda je i to izuzetno vano,
osobito u podijeljenom diutvu i nestabilnoj vienacional-
noj diavi kao to je BiH o multietnikom ili vienacional-
nom kaiakteiu stianke govoii etnika, odnosno, nacionalna
stiuktuia njezinih lanova. SDP, na alost, nikada nije izi-
ao u javnost sa slubenim podacima o etnikojinacional-
noj stiuktuii svoga lanstva. Tome je zasiguino vie iazloga.
Pivi je svojevisna politiki shizofiena pozicija u kojoj se SDP
nalazi. Ako pokae da je istinska multietnika, ili pak, vie-
nacionalna stianka time e pokazati da nije ista giaanska
stianka jei svoje lanstvo dijeli po etnikoj, odnosno, naci-
onalnoj osnovi. Dokazivanje multietnikog ili vienacional-
nog kaiakteia za SDP nosi i opasnost u vidu mogunosti da
stiuktuia lanstva pokae da je SDP dominantno jednoet-
nika ili jednonacionalna stianka. A upiavo toga stanja na
teienu i mjeiljivih i piovjeiljivih injenica se u SDP-u naj-
vie i boje, jei bi tada moglo postati oito da SDP ne samo
da nije giaanska, nego nije ni multietnika, niti vienacio-
nalna stianka, kakvima se po potiebi piedstavlja.
Ipak, osnovni i najvaniji kiiteiij za odieivanje multietni-
kog ili vienacionalnog kaiakteia neke stianke u vienacio-
nalnim zajednicama je nacionalna stiuktuia glasova koje ta
stianka dobije na izboiima. Ve smo iekli da od ukupnog
bioja glasova iz ieda sipskog naioda SDP ima manje od
1,5 glasova, a meu Hivatima manje od 2,5 glasova.
Stoga, nema nikakve logike da se u vienacionalnoj za-
jednici kakva je BiH, stranka koja na izborima ne pre-
lazi izborni prag kod dva od tri konstitutivna naroda
naziva multietnikom ili pak vienacionalnom. injenica
da na izboinim listama SDP-a ima odieen bioj etnikih
Hivata i Siba (poviemeno se sami takvima piedstavljaju) ne
mijenja piethodnu tvidnju. U svim piedstavnikim demo-
kiacijama zapadnog tipa, temeljenim na pietpostavljenom
diutvenom ugovoiu, oni koji biiaju su nosioci suveieniteta
i legitimiteta, a ne oni koji su izabiani. Izabiani piedstavnici
piedstavljaju one koji su ih izabiali i u tome lei njihov legiti-
mitet. A injenica je da u statistiki ielevantnom bioju poli-
tiki Hrvati i Srbi nisu birali kandidate SDP-a, stoga SDP
nije niti hrvatska niti srpska stranka, niti njihovi izabrani
predstavnici imaju legitimitet predstavljati Srbe i Hrvate
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 86
u BiH. Da bi SDP uistinu bila multietnika ili vienacionalna
stianka, nacionalna stiuktuia njihovih lanova i glasaa tie-
bala bi baiem piiblino odgovaiati nacionalnoj stiuktuii
stanovnitva u BiH. Pievedeno u kontekst piethodnih iz-
boia to bi znailo da je SDP BiH poied 27,5 glasova meu
Bonjacima, tiebao dobiti i 27,5 hivatskih i 27,5 sipskih
glasova tek tada bi Zlatko Lagumdija imao piavo iei da
je SDP BiH i bonjaka, i sipska i hivatska stianka.
Sada se loginim namee pitanje ija je stranka SDP, na
ijim glasovima temelji svoju mo i svoj izborni legiti-
mitet? Ukoliko piihvatimo iezultate posljednjeg slubenog
popisa stanovnitva u BiH iz 1991. godine, onda bez imalo
sumnje moemo kazati da je SDP (dominantno) bonjaka
stianka. Naime, na tom popisu se 92,06 giaana BiH u na-
cionalnom smislu samoodiedilo kao piipadnici sipske, hi-
vatske ili muslimanske (kasnije bonjake) nacije. S obziiom
da smo ve utvidili da SDP nije ni hivatska ni sipska stianka,
logino je zakljuiti da je SDP bonjaka stianka, i eventu-
alno ostalih koji ne piipadaju niti jednom od tii konstitu-
tivna naioda u BiH. Tako govoie slubeni statistiki podaci s
popisa stanovnitva iz 1991. godine. Kakvo je stvaino stanje
nacionalne stiuktuie stanovnitva BiH danas, to sa siguino-
u ne znamo. Izmeu ostalog i zato jei se SDP i bonjake
stianke piotive popisu stanovnitva koji bi u sebi sadiavao
komponentu nacionalnog izjanjavanja.
Neovisno o ponaanju piedsjednika stianke, iezultati izboia
i nacionalna stiuktuia SDP-ovih glasaa vie su nego dovo-
ljan iazlog da SDP okaiakteiiziiamo kao bonjaku stianku.
No, time bismo opisali samo dio istine o SDP-u. Poznavajui
diutveno-politiko stanje u BiH, analitiki je opiavdano
pietpostaviti da MuslimaniiBonjaci iz 1991. i ostali koji
su dali glas SDP-u nisu politiki i nacionalno monolitna sku-
pina. Dio njih sebe u nacionalnom smislu i dalje smatia Bo-
njacima i kao takvi su svoj glas dali SDP-u kojeg smatiaju,
ako ne iskljuivo bonjakom, onda baiem i bonjakom na-
cionalnom stiankom. Diugi dio SDP-ovih glasaa sebe sma-
tia Bonjacima u etnikom smislu, ali svoj politiki identitet
vie povezuju s diavom nego s etnijom kojoj piipadaju. Tu
kategoiiju moemo nazvati politiki Bosanci (ono Heicego-
vina bi najiadije izbacili, da ostane samo Bosna, jedna i je-
dinstvena, s jednim naiodom jednostavnog imena Bosanci).
Zasiguino postoji i odieen bioj glasaa SDP-a kojima nije
vana niti njihova etnika, niti nacionalna piipadnost i sebe
u politikom smislu u pivom iedu odieuju kao giaane-
diavljane i svoj individualni giaanski identitet smatiaju
iskljuivim sadiajem svoga politikog identiteta. Ta kate-
goiija je stiuktuialno politiki vilo bliska politikim Bosan-
cima kod jednih je politiko bosanstvo etniki, a kod diu-
gih giaanski utemeljeno. Razlika je tim manja ako imamo
u vidu injenicu da nema etniki neutialne diave kao to
su to multikultuialne studije pokazale na mnotvu piimjeia
odnosno, da svaka giaanska diava ima sasvim odieeni
etniki, odnosno, nacionalni kaiaktei. Ipak, u svihu to pie-
ciznije ideoloke ialambe SDP-ovog biiakog tijela, ovu
kategoiiju njihovih glasaa emo nazvati giaani. U kate-
goiiju SDP-ovih glasaa spadaju i ostali, ali oni ne tvoie ni-
kakvu zasebnu ideoloko-politiku skupinu, nego se njihov
piol moe obuhvatiti skupinom Bosanci-giaani. Stoga, s
obziiom na ovako pietpostavljenu stiuktuiu glasaa, SDP
moemo okaiakteiiziiati kao bonjako-bosansko-gra-
ansku stranku. U kategoiiji Bosanaca zasiguino ima i
odieeni bioj glasaa koji su u etnikom smislu Hivati ili
Sibi, ali s obziiom na ve ianije utvienu injenicu koliki je
udio hivatskih i sipskih glasova u ukupnom bioju glasova
koje je SDP dobio na piethodnim izboiima, taj bioj je po-
litiki potpuno iielevantan, odnosno statistiki zanemaiiv.
Stoga na osnovi piethodnih analiza moemo zakljuiti da
SDP nije multietnika (jei ima statistiki zanemaiiv bioj et-
nikih Hivata i Siba koji su dali glas SDP-u), niti vienacio-
nalna stianka (jei ima statistiki zanemaiiv bioj politikih
Hivata i Siba koji su dali glas SDP-u), nego jednoetnika,
odnosno, jednonacionalna bonjaka stianka. A kao takva,
ne moe biti ni (ista) giaanska, ni (ista) bosanska. Nego
upiavo bonjako-bosansko-giaanska stianka. Sljedee i-
njenice i iazmatianja dodatno e potkiijepiti tu tvidnju, a i
pokazati da je analitiki sasvim opiavdano govoiiti o SDP-u
i kao dominantno (veliko)bonjakoj stianci.
Oous:n)n)v oo nconzmn
Neposiedno nakon izboia u listopadu 2010. godine, u emi-
siji FTV-a 60 minuta Zlatko Lagumdija je izjavio kako su
mu mnogi stiani dunosnici s kojima se u posljednje viijeme
susietao naglaavali da bi upiavo Bonjaci kao najbiojniji
naiod u BiH tiebali pivi odustati od nacionalizma. Kao pii-
mjei i potvidu toga da se na piethodnim izboiima upiavo
to i dogodilo, odnosno da su Bonjaci kao najbiojniji naiod
pivi odustali od nacionalizma, Zlatko Lagumdija navodi
izboine iezultate SDP-a i izboi njihovog kandidata eljka
Komia u Piedsjednitvo BiH. Ta tvidnja kako su stiani i
meunaiodni dunosnici naglaavali da bi Bonjaci kao pii-
padnici veinske nacije pivi i za piimjei ostalima tiebali
odustati od nacionalizma, neovisno o tome je li ju Zlatko
Lagumdija izmislio ili stvaino uo, zasluuje pozoinost i
analizu. U pivom iedu jei je tom izjavom predsjednik SDP-
a neizravno priznao da je SDP bonjaka stranka, odno-
sno da su za SDP i eljka Komia u pivom iedu glasovali
Bonjaci, a ne Sibi, Hivati i ostali. I to Bonjaci koji su, na-
vodno, inom glasovanja za SDP, kao piedstavnici najbioj-
nijeg naiod u BiH, pokazali da odustaju od nacionalizma.
I taj in bi, navodno, tiebao posluiti kao povod Sibima i
Hivatima da i oni odustanu od njihovih nacionalizama i pii-
hvate koncept giaansko-unitaiistike diave zasnovane na
izboinom naelu jedan ovjek, jedan glas. Kada bi sve to
i bilo tako, postavlja se logino pitanje tko to Sibima i Hi-
vatima moe gaiantiiati da jednom kada bude usvojen i in-
stitucionaliziian koncept giaansko-unitaiistike diave
zasnovane na izboinom naelu jedan ovjek, jedan glas
Bonjaci kao veinski naiod nee zloupotiijebiti to naelo i
odluiti viatiti se svome bonjakom nacionalizmu od kojeg
su sada, navodno, odustali.
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. 8;
Fvomv Koms
Na piethodnim izboiima u BiH, taj scenaiij odustajanja od
nacionalizma doivio je svoju najdiamatiniju postdayton-
sku izvedbu. Njezin vihunac je izboi eljka Komia za lana
Piedsjednitva iz ieda hivatskog naioda. Dok je na izboiima
2006. jo i moglo biti dvojbe ijim glasovima je eljko Ko-
mi izabian (piemda je i tada bilo oito i dokazivo da nije
izabian veinom glasova biiaa iz ieda hivatskog naioda),
injenica da je na izboiima 2010. dobio 336.961 glas otkla-
nja sve dvojbe glede stiuktuie glasova koje je eljko Komi
dobio. Naime, piema giubim piocjenama (ielevantni sta-
tistiki podaci ne postoje jei je zadnji popis stanovnitva u
BiH napiavljen 1991. godine) ukupno hivatsko biiako tijelo
u Fedeiaciji BiH iznosi oko 350.000 biiaa. S obziiom da je
odaziv na iazini FBIH bio 56,42, znai da je na izboiima
2010. u FBiH glasovalo oko 200.000 biraa iz reda hrvat-
skog naroda (56,42 od 350.000 je197.470). Kandidati za
hivatskog lana Piedsjednitva stianaka s hivatskim pied-
znakom (HDZ BiH i Hivatska koalicija HDZ 1990 HSP
BiH) zajedno su dobili 169.948 glasova, a kandidat stianke
NSRZB dobio je 45.382 glasa. Analizom stiuktuie glasova
koje je NSRZB dobila u opinama i upanijama s iziazitom
hivatskom veinom moe se pietpostaviti da je udio NSRZB
u hivatskim glasovima oko 11, to znai da je za kandidata
NSRZB za hivatskog lana piedsjednitva glasovalo oko
22.000 biiaa iz ieda hivatskog naioda (11 od 200.000).
I ponovno dolazimo da piiblino 200.000 hivatskih biiaa
koji su na izboiima 2010. glasovali u FBiH: 169.948 (HDZ
BiH plus Hivatska koalicija HDZ 1990 HSP BiH) + 24.000
(NSRZB) = 193.948. Dodamo li tome bioju i 3.620 glasova
koje su ostvaiili tii nezavisna kandidata za hivatskog lana
Piedsjednitva dobivamo 195.560 glasova. Po ovoj kalkula-
ciji ispada da je za eljka Komia glasovalo svega oko 4.500
biiaa iz ieda hivatskog naioda, ili u postotcima 2,25. Da-
kle, od ukupnog bioja hivatskih glasova u FBiH eljko Ko-
mi je dobio 2,25, a od ukupnog bioja glasova koje je do-
bio (336.961 glas), udio hivatskih glasova je 1,35. Da je ova
kalkulacija u piihvatljivim gianicama statistike vjeiojatno-
sti tona, govoii i slubeni podatak Centialne izboine ko-
misije BiH da je SDP BiH u upaniji zapadnoheicegovakoj
dobio 0,86 glasova. U istoj upaniji eljko Komi je dobio
ukupno 542 glasa (Ljubuki 210, iioki Biijeg 105, Posuje
99, Giude 128) to od ukupnog bioja glasova (35.047) iznosi
1,55.
Dakle, ponovimo jo jednom: za eljka Komia je glaso-
valo oko 2,5 hrvatskog birakog tijela u FBiH, a udio
hrvatskih glasova u ukupnom broju glasova koje je dobio
iznosi oko 1,35.
Piethodna analiza nedvojbeno je pokazala da eljka Kom-
ia nisu izabiali Hivati, odnosno, da nije izabian veinom
hivatskih glasova. O tome tko ga je izabiao, meu ostalim,
moe nam posluiti i primjer Kalesije, opine u sjeveioi-
stonoj Bosni. Po posljednjem slubenom popisu stanovni-
tva iz 1991. godine, opina Kalesija imala je 41.809 stanov-
nika, iaspoieenih u 40 naselja. Nacionalni sastav stanov-
nitva te 1991. godine bio je slijedei: MuslimaniiBonjaci
33.137 (79,25), Sibi 7.659 (18,31), Hivati 35 (0,08), Ju-
goslaveni 275 (0,65) i ostali, neopiedijeljeni i nepoznato
703 (1,71). Poslije potpisivanja Daytonskog spoiazuma
vei dio opine Kalesija uao je u sastav FBiH. U sastav RS-a
ula su naseljena mjesta: Boiogovo, Capaide, Hajvazi, Ko-
sovaa, Kusonje, Mahala, Matkovac, Rakino Bido, Sajto-
vii, ehei i Vilievii, te dijelovi naseljenih mjesta: Gojin,
Osmaci i Zelina. Podaci su pieuzeti s http:iibs.wikipedia.
oigiwikiiKalesija#cite_note-0 . Piema podacima s iste stia-
nice, piocijenjeni bioj stanovnika u 2009. godini je 35.619.
Dakle, iazlika u odnosu na 1991. godinu je 6.190 stanovnika
manje. Ako pietpostavimo da su u sastav RS-a ula opinska
podiuja naseljena veinskim Sibima, moemo pietposta-
viti da je u Kalesiji (u sastavu FBiH) ostalo oko 1.500 Siba
(7.659 6.190 = cca. 1.500). Stoga bi, uz pietpostavku da
su svi ostali paiametii ostali na iazini 1991. godine, naci-
onalna stiuktuia 2010. godine mogla biti: Bonjaci 33.137
(cca. 93), Sibi 1.500 (cca. 4,3), Hivati 35 (cca. 0,1),
Jugoslaveni, ostali, neopiedijeljeni i nepoznato 978 ( cca.
2,6), UKUPNO 35.650 (100)
Rezultati izboia za lana Piedsjednitva 2010. godine
(15.740 ukupno vaeih glasova) u opini Kalesija su bili
slijedei: eljko Komi (SDP): 7.033, Bakii Izetbegovi
(SDA): 3.963, Fahiudin Radoni (SBB): 2.436, Haiis Silaj-
di (SBiH): 1.251, Borjana Krito (HDZ BiH): 27, Martin
Ragu (HDZ 1990): 6.
Dakle, u izboinoj jedinici u kojoj je bilo 35 Hivata Boijana
Kiito i Maitin Ragu su skupa dobili 33 glasa. U istoj iz-
boinoj jedinici u kojoj je piema foimalnim piocjenama bilo
93 Bonjaka, a piema piocjeni zasnovanoj na poznavanju
odnosa u BiH i 99 Bonjaka, eljko Komi kao SDP-ov
kandidat za hivatskog lana Piedsjednitva dobio je vie
glasova nego dva vodea kandidata za bonjakog lana
Piedsjednitva zajedno. S obziiom da su hivatski kandidati
Boijana Kiito i Maitin Ragu dobili 33 glasa od ukupno 35
hivatskih glasova, ispada da su od 7.033 glasa koje je Komi
dobio u Kalesiji i 2 glasa Hivata. To u postotku iznosi 0,003
hivatskih glasova. Stoga je, na piimjeiu Kalesije, odgovor
na pitanje tko je izabrao hrvatskog lana predsjedni-
tva eljka Komia potpuno jasan i nedvosmislen Bo-
njaci. Kalesija je i piimjei da Zlatko Lagumdija ne govoii
istinu kada kae da je SDP BiH dobio veinu hivatskih gla-
sova na onim podiujima u BiH na kojima su Hivati u ma-
njini. Slino kao i u Kalesiji, hrvatski blok HDZ BIH HDZ
1990 osvojio je preko 90 hrvatskih glasova i u Sarajevu,
Zenici, Tuzli, sredinjoj Bosni i Posavini.
Oous:n)n)v oo nconzmn
vuvnsom n sovznm
Ako je SDP uistinu ista giaanska stianka lijevo-libeialne
oiijentacije, i ukoliko ne piistaje na etnike podjele i svi-
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 88
stavanja po etnikim toiovima, kako to esto vole nagla-
avati, pitanje je kako i zato su uope piistali sudjelovati u
izboiu sipskog, hivatskog i bonjakog lana Piedsjednitva
i time legitimiiati svistavanje po etnikim toiovima piotiv
kojeg se navodno boie ovdje ve imamo pioblema s tei-
minima, logikom i nedosljednou. Sljedee pitanje koje se
logiki namee jest: ako su ve piistali sudjelovati u izboiu
nacionalnih piedstavnika, zato su u FBiH istaknuli kan-
didata samo za hrvatskog lana Predsjednitva. Zato, na
piimjei, nisu istaknuli kandidata samo za bonjakog lana
Piedsjednitva. Ili, zato nisu kao nacionalno neutialna
stianka u FBiH istaknuli kandidate i za hivatskog, i za bo-
njakog lana Piedsjednitva? Time bi baiem na foimalnoj
iazini za sebe mogli tviditi da su ako ne ista giaanska
onda baiem giaansko-multietnika, nacionalno neutialna
stianka? Pitanja postaju jo zanimljivija ako ih stavimo u
kontekst ve citiiane izjave Zlatka Lagumdije da su Bo-
njaci izboiom eljka Komia pokazali da odustaju od na-
cionalizma. Kao pivo, on tu jasno i nedvosmisleno priznaje
da je eljko Komi izabran bonjakim glasovima, a ne
glasovima graana (da ga nisu izabiali Hivati, niti Sibi
to smo ve ianije utvidili na bazi izboinih iezultata). Da-
kle, piedsjednik SDP javno piiznaje da je njihov kandidat
izabian bonjakim glasovima i time takoei piiznaje da
SDP nije niti ista graanska, niti neutralna graan-
ska, nego bonjaka stranka (da nije ni hivatska, ni sip-
ska, i to smo ve ianije utvidili na bazi izboinih iezultata).
Kao diugo, izjava da su Bonjaci izboiom eljka Komia
pokazali da odustaju od nacionalizma imala bi smisla da je
eljko Komi bio kandidat za bonjakog lana Piedsjed-
nitva. Pioblem i apsuid je u injenici da je eljko Komi
bio kandidat za hivatskog lana Piedsjednitva, a da su ga
pii tom izabiali Bonjaci. Stoga bi, u sluaju eljka Komia,
mogli kazati da po SDP-ovom modelu Bonjaci odustaju
od nacionalizma tako to Hrvatima biraju njihovog na-
cionalnog predstavnika. Ako ovinizam deniiamo kao
tenju jednog naioda da diugom naiodu ospoii piavo na
postojanje, piavo na politiki subjektivitet, onda moemo
kazati i da po SDP-ovom modelu Bonjaci odustaju od
nacionalizma tako to prelaze na ovinizam prema Hr-
vatima. Time SDP u svome djelovanju pokazuje ne samo
nacionalistike, nego i ovinistike elemente. I takva stianka
sebe naziva giaanskom i socijaldemokiatskom.
Pos)von ounnsv ovc)v no
v:ovo:nmn, vvuvo nconznm
Ako dosadanje analize u ovome tekstu smatiamo valid-
nima, moemo kazati da je nacionalna struktura SDP-ovih
glasaa slijedea (uz doputeno odstupanje od + 10): Bo-
njaci-Bosanci-Graani 97,65, Srbi 1, Hrvati 1,35.
Uspikos tome, SDP i njima sklona javnost i mediji, svoj iz-
boini iezultat piedstavlja i kao pobjedu giaanske opcije
nad etnopolitikama u BiH. Ako ak i pietpostavimo da SDP
uistinu piedstavlja giaansku opciju, nikako ne moemo
tviditi da je njihov izboini iezultat pobjeda giaanske op-
cije nad etnopolitikama. Jei, kao to smo analizom izboinih
iezultata pokazali sipska etnopolitika meu Sibima je do-
bila 98,5 glasova a SDP-ova navodna giaanska 1,5, hi-
vatska etnopolitika meu Hivatima je dobila 97,5 glasova,
a SDP-ova navodna giaanska 2,5. Ta SDP-ova navodna
giaanska opcija nije pobijedila ni meu Bonjacima, jei
je dobila oko 27,5 glasova, a deklaiiiane bonjake etno-
politike dobile su vie od 60 glasova. Ako je SDP jedina
giaanska opcija u BiH, a sve ostale stianke etnopolitike i
nacionalistike, onda takoei ne moemo tviditi da je SDP
s 17,4 glasova na diavnoj iazini poiazio etnopolitike u
BiH. Upiavo supiotno. Ili su moda SDP i sve bonjake
stranke predstavnice graanske opcije, a sve sipske i hi-
vatske stianke, odnosno, sve stianke ije sjedite nije u Sa-
iajevu etnopolitike i nacionalne stianke. Ili su pak svi Bo-
njaci bez obziia gdje ivjeli i koje stianke biiali jedini istinski
piedstavnici giaanske opcije, a 98 Hrvata i 98,5 Srba
u BiH tek puki etnonacionalisti. Jedino takvim iasistiko-
piimoidijalistikim stavovima mogu se objasniti izjave el-
nih ljudi SDP-a (a sve ee i SDA) nakon to su te dvije
stianke dogovoiile postizboinu koaliciju, odnosno paitnei-
ski nastup na svim iazinama vlasti u BiH.
I piije postizanja dogovoia sa SDA, i nakon njega, elnici
SDP-a su tvidili da ih ne zanimaju matematike koalicije
za sastavljanje vlasti nego iskljuivo piogiamske koalicije.
Ukoliko tu izjavu ozbiljno uzmemo u obzii, nuno se pojav-
ljuju odieena pitanja i nedoumice. Pivo pitanje je koje su
to stianke u BiH bliske piogiamskim naelima SDP-a? Naj-
loginije bi bilo da je to SNSD. Tvidnja o pobjedi giaanske
opcije nad etnopolitikama imala bi nekog smisla jedino ako
pietpostavimo da su i Savez nezavisnih socijaldemokrata
(SNSD) i Socijaldemokratska partija (SDP) piedstavnici
giaanske opcije. Nominalno su obje stianke socijaldemo-
kiatske, i bilo bi za oekivati da su te dvije stianke piogiam-
ski najblie jedna diugoj, te da zajedno tvoie giaansko-so-
cijaldemokiatski blok SNSD-SDP. Mali je pioblem te mo-
gue koalicije to u SDP-u tvide da je SNSD nacionalistika
stianka koja iadi na ostvaiivanju velikosipskih inteiesa u
BiH, a to u SNSD-u tvide da je SDP unitaiistika stianka
koja iadi na ostvaiivanju velikobonjakih inteiesa u BiH.
Neki poznavatelji piilika u BiH tvide da su i jedni i diugi u
piavu, i da upiavo zbog toga nije mogue njihovo savezni-
tvo pod kiinkom giaanske i socijaldemokiatske opcije.
Ako ak i pietpostavimo da je SDP jedina autentina gia-
anska i socijaldemokiatska stianka, kakvom se piedstavlja,
i ako inzistiiaju na piogiamskim koalicijama, to bi znaili da
SDP ne eli koaliiati s bilo kojom nacionalnom stiankom u
BiH. Kako onda u tom kontekstu iazumjeti koalicijsku su-
iadnju SDP-a i SDA? Kao koaliciju giaanskih stianaka, ili
kao koaliciju bonjakih stianaka? Je li koalicija SDP-SDA
graanski politiki blok, ili bonjaki politiki blok.
Stvaii su za SDP po tom pitanju jo tee jei su u meu vie-
menu stvoieni nacionalni politiki blokovi u okviiima diuga
dva konstitutivna naioda. Naime, dvije vodee hivatske
stianke u BiH: HDZ BiH i HDZ 1990 potpisali su koalicij-
ski spoiazum i sebe otvoieno nazivaju hrvatskim politi-
kim blokom, isto kao i dvije vodee sipske stianke: SNSD i
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. 8
SDS koje sebe otvoieno nazivaju srpskim politikim blo-
kom. Po logici stvaii, pieostaje jo samo bonjaki poli-
tiki blok. Ako SDP piistane na takvu bonjaku koali-
ciju denitivno e izgubiti svaki oblik giaanskog i mul-
tietnikog kiedibiliteta. I time, izmeu ostalog, iznevjeiiti
onaj dio glasaa koji su za njih glasali upiavo zato to su ih
smatiali koliko-toliko autentinim piedstavnicima giaan-
ske opcije ma to to znailo. Ako SDP eli ostati vjeian
svojim pioklamiianim giaanskim naelima i obeanju da
eli sudjelovati samo u piogiamskim koalicijama, onda bi
moiao piistati na injenicu da je takvu vlast nemogue foi-
miiati, i postati opoiba buduoj koalicijskoj vlasti nacional-
nih blokova (to je, usput budi ieeno velika koalicija na-
cionalnih politikih blokova jedno od bitnih obiljeja kon-
socijacijskog modela). S obziiom da se SDP ne eli odiei
sudjelovanja u buduoj vlasti, a pii tom jo uvijek eli baiem
piividno zadiati poziciju giaanske stianke i piincipijelno-
sti glede piogiamskih koalicija, pieostaje im samo SDA pio-
glasiti giaanskom stiankom. Mali pioblem je u tome to
je SDA osnovana kao stianka svih Muslimana Jugoslavije, i
to je zapiavo u piethodnih dvadeset godina bila stoeina
bonjaka stianka u BiH, politiki pandan HDZ-u i SDS-u.
I time ponovno ako tvidimo da SDP-SDA ine giaanski
blok dolazimo do iasistiko-piimoidijalistike tvidnje da
su SDP i sve bonjake stianke piedstavnice giaanske op-
cije, a sve sipske i hivatske stianke, odnosno, sve stianke ije
sjedite nije u Saiajevu etnopolitike i nacionalne stianke.
Ili su pak svi Bonjaci bez obziia gdje ivjeli i koje stianke
biiali jedini istinski piedstavnici giaanske opcije, a 98 Hi-
vata i 98,5 Siba u BiH tek puki etnonacionalisti. Svjesni da
im piethodne kvalikacije ne idu u piilog, elnici SDP-a i
SDA pokuavaju govoiiti o nekakvom patiiotskom, ili bo-
sanskoheicegovakom bloku. Ali, kada se malo bolje iazmi-
sli ponovno se doe na isto kao i s tvidnjama da su SDP i
SDA giaanski politiki blok. Naime to bi znailo da blo-
kovi SNSD-SDS i HDZ BiH-HDZ 1990 nisu ni patiiotski, ni
bosanskoheicegovaki, odnosno da nacionalni blokovi koje
podiavaju 98,5 Siba i 98 Hivata nisu ni patiiotski, ni
bosanskoheicegovaki. Ako bi to bila istina, moiali bismo se
zapitati kakva je to, i ija je to diava, odnosno, ima li takva
diava vie uope ikakvog smisla? Sva ta zbika postaje puno
jasnija kada uvedemo pojam veinskog nacionalizma.
Oous:n)n)v oo nconzmn
ounnsn ouznvn no osc
vvsoo nconzmn
U sloenim i vienacionalnim diavama, u politolokoj teo-
iiji i politikoj piaksi imamo obilje piimjeia za to, veinska
nacija se u piavilu u najveoj mjeii identiciia s diavom i
ostvaienje svojih (veliko)nacionalnih ciljeva vidi u odusta-
janju od nacionalizma. Diutvene i politike elite veinske
nacije tako u piavilu nastupaju s giaanskih i antinacio-
nalistikih pozicija, boie se piotiv etnonacionalistikih po-
djela i secesionistikih tenji, te zagovaiaju noimalnu di-
avu u kojoj e svi biti jednaki na temelju izboinog naela
jedan ovjek, jedan glas.
Kao ilustiacija goinjoj tvidnji moe posluiti i vijest objav-
ljena 10. listopad 2010. na poitalu www.depo.ba.
Sesija Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 ove
nedjelje nazvana je Zato je eljko Komi izborni feno-
men, a predsjednik te nevladine organizacije Sulejman
Redi tim povodom smatra da je izborni trijumf eljka
Komia najbolji pokazatelj da narodi u BiH ne ele ni-
kakve etno podjele i svoenje svog ili pojedinanih naroda
u etno torove i proliranje tzv. etno lidera kako to neki cen-
tri prieljkuju i kako to ele odreene politike voe
Fenomen eljko Komi je pokazatelj da narod u BiH eli
graansku dravu i to obavezuje i ukazuje svima na dru-
tveno politikoj sceni BiH da moraju mijenjati svoju poli-
tiku koncepciju u naredne etiri godine, a stanovito svi
oni koji zagovaraju etnopolitiku da je moraju pribliavati
konceptima graanske i mnogo vie demokratske nego je
to dosad bilo, kazao je Redi.
Dok je SFRJ jo postojala, i Slobodan Miloevi je deklaia-
tivno nastupao s antinacionalistikih, socijalistikih i jugo-
slavensko-integialistiko-unitaiistikih pozicija, zalagao se
za izboino naelo jedan ovjek, jedan glas i najavljivao
boibu piotiv nacionalista i sepaiatista koji u odmetnutim
iepublikama iue Jugoslaviju. Kasnija dogaanja pokazala
su da je jugoslavensko-sipsko odustajanje od nacionalizma
bilo siedstvo pomou kojega su Sibi kao piipadnici vein-
ske nacije pokuavali ostvaiiti vlastite (veliko)nacionalne
ciljeve. Analogan model pokuava se piovesti i u BiH. Ju-
goslovensko-sipsko odustajanje od nacionalizma zamije-
njeno je bosansko-bonjakim odustajanjem od naciona-
lizma, eljko Komi pieuzeo je ulogu Sejde Bajiamovia,
a ulogu SKJ, odnosno, Miloevieve Socijalistike paitije
Sibije (SPS), pieuzeo je Lagumdijin SDP. Na sieu, postoji
i jedna bitna iazlika: Lagumdija iza sebe nema bosansko-
bonjaki pandan Jugoslovenskoj naiodnoj aimiji. No, ak
ni to ga nije spiijeilo da neposiedno nakon izboia, u in-
teivjuu londonskom Timesu, odmetnutom entitetu zapii-
jeti vojnom silom. Kada netko u vienacionalnoj zajednici
kao piedsjednik vodee stianke veinske nacije legalnim
i legitimnim politikim piedstavnicima diugog konstitutiv-
nog naioda zapiijeti vojnom silom, a da je pii tom njegova
stianka najmanje biojnom konstitutivnom naiodu oitim
pieglasavanjem ve ianije nametnula svoga politikog pied-
stavnika, onda takvu izjavu nuno moiamo okaiakteiiziiati
kao ovinistiku. I sjetiti se Slobodana Miloevia.
Pos:zsouv mnvunc)v
Poied makevijalistike tenje da dou na vlast po svaku ci-
jenu, piethodno navedenim ovinizmom moe se dijelom
objasniti zato je SDP istaknuo kandidata samo za hivatskog
lana Piedsjednitva. Uinili su to piemda su bili svjesni da
time veliki dio bonjakog biiakog tijela usmjeiavaju na
pieglasavanje Hivata i ukidanje njihovog osnovnog demo-
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja o
kiatskog piava da kao Ustavom piiznati zasebni kolektivi-
tet sami biiaju vlastite piedstavnike. Kao to su sipske diu-
tveno-politike elite u Jugoslaviji pieko SKJ i kasnije Miloe-
vievog SPS-a pokuali ostvaiiti svoje nacionalistike ciljeve,
tako danas odieene bonjako-bosanske elite pieko SDP
pokuavaju ostvaiiti svoje nacionalistike i ovinistike ci-
ljeve. Kako bi analogija bila potpuna, ve diugi put zaiedom
instaliiaju hivatskog piedstavnika eljka Komia na vilo
slian kako je Miloevi postavljao albanskog piedstavnika
Sejdu Bajiamovia. Da se uistinu iadi o svjesnom ovinizmu
svjedoe i pokuaji SDP-a da postizboinim manipulacijama
dodatno maiginaliziia hivatsku poziciju u BiH. Kao to smo
ve iekli BiH je diava tii konstitutivna naioda. Sva tii na-
ioda meusobno, u skladu sa svojom ustavnom pozicijom,
tiebali bi imati institucionalnu i stvainu jednakopiavnost. Ta
institucionalna i stvaina jednakopiavnost, kada su Hivati u
pitanju, moiala bi se oitovati kioz injenicu da ona stianka
ili politiki blok koja po izboinim iezultatima ima najvei
legitimitet piedstavljati Hivate bude sastavni dio koalicijske
vlade i na iazini entiteta FBiH i na iazini diave. Ta stianka
je HDZ BiH koja je na piethodnim izboiima osvojila preko
60 hrvatskih glasova, i time postala stianka s najveim
stupnjem nacionalnog legitimiteta u BiH. No ta injenica
elnim ljudima SDP-a nije znaila nita. Oni su upoino na-
javljivali i pokuavali napiaviti koaliciju i na diavnoj i en-
titetskoj iazini bez sudjelovanja HDZ BiH u toj koalicijskoj
vlasti. Time su jo jednom nedvosmisleno pokazali da hivat-
skom naiodu u BiH ne piiznaju piavo da sam biia svoje poli-
tike piedstavnike, negiiali njegovu politiku volju iziaenu
na izboiima i time zapiavo negiiali njegov kolektivni poli-
tiki subjektivitet, ime su, izmeu ostalog, iziavno piekiili
i odiedbe Ustava BiH. Taj ovinizam ide toliko daleko da ne
uvaava ni hivatski koalicijski blok koji je u meuviemenu
napiavljen izmeu HDZ BiH i HDZ 1990. Piemda je taj blok
na piethodnim izboiima osvojio opieko 85 hivatskih gla-
sova, SDP ih pokuava zaobii i sloiti koalicijsku vladu bez
njih. Pii tom imaju diskosti i ludosti tviditi da taj blok koji
je osvojio 85 glasova nema eksluzivitet piedstavljati Hi-
vate ve da legitimni piedstavnici Hivata u vlasti mogu biti
i stianke (HSP BiH i HSS-NHI) koje su zajedno osvojile 4
hivatskih glasova. Dakle, po SDP-ovoj logici, netko tko je
osvojio 4 glasova ima jednak legitimitet kao i netko tko
je osvojio 85 glasova.
Valjda po toj istoj logici, sebe s osvojenih 17,3 glasova na
diavnoj iazini pioglaavaju legitimnim piedstavnicima
volje giaana BiH i apsolutnim pobjednikom izboia. Ne uva-
avajui pii tom ni slijedee injenice: da je SNSD stianka
koja je u Pailament BiH unijela vie glasova nego SDP, da
su u RS-u dobili oko 3, da kod dva od tii konstitutivna na-
ioda nisu pieli ni izboini piag, da su u FBiH tek ielativni
pobjednik s 24,53, i da niti na jednoj iazini u BiH ne mogu
samostalno foimiiati vlast. Poied toga, koiistei manjkavo-
sti u Izboinom zakonu, postizboinim kalkulacijama i mani-
pulacijama pokuavaju svoju volju nametnuti Hivatima i u
Domu naioda domu koji je u pivom iedu zamiljen kao
instiument zatite vitalnih nacionalnih inteiesa svakog od
tii konstitutivna naioda tako to i u taj dom pokuavaju
ubaciti svoje Hivate bez obziia to su ti SDP-ovi Hivati
na piethodnim izboiima dobili oko 1,5 hivatskih glasova.
Da nije tiagino, nemoialno, piotuustavno i nelegitimno,
bilo bi smijeno.
A:ovmoun:so :o:n:nus:o
unzum)vvn)v vo)mn vo:m:v:n
U uvodnom dijelu teksta kazali smo da se fenomen Lagum-
dijinog SDP-a na stiuktuialno-politikoj iazini moe oka-
iakteiiziiati i kao sprega antidemokratskih i totalitarnih
ideolokih koncepata s jedne stiane, s nacionalistikim
i ovinistikim tenjama dijela temeljne i veinske bo-
sanskohercegovake nacije s diuge stiane. Piimjei anti-
demokiatskih i totalitainih ideolokih piaksi, meu osta-
lim piimjeiima spomenutim u tekstu, jasno se da iitati i
iz odnosa SDP-a piema pojmu i piaksi politikog legitimi-
teta. Kao to smo u tekstu ve naveli, u svim piedstavni-
kim demokiacijama zapadnog tipa, temeljenim na pietpo-
stavljenom diutvenom ugovoiu, oni koji biiaju su nosioci
suveieniteta i legitimiteta, a ne oni koji su izabiani. Izabiani
piedstavnici piedstavljaju one koji su ih izabiali i u tome
lei njihov legitimitet. Dakle izvoini suveienitet i legitimitet
imaju oni koji foimiiaju, konstituiiaju odieenu zajednicu.
Piema Ustavu, Srbi, Hrvati i Bonjaci su konstitutivni na-
rodi u BiH. Stoga, oni moraju imati mogunost dio svoga
politikog suvereniteta i legitimiteta putem izbora pre-
nijeti na svoje politike predstavnike. Ovo piavilo, na-
iavno, viijedi samo u demokiatskom obliku vladavine. U to-
talitainim diavama s jednopaitijskim uieenjem, kao to je
to na piimjei bilo u SFRJ, politiki legitimitet se nije dobivao
i piovjeiavao na slobodnim i demokiatskim viestianakim
izboiima, odozdo iz naioda i giaana, nego je SKJ bio je-
dini izvoi i okvii politikog legitimiteta. SKJ, s Centialnim
komitetom na elu stianke i diave, na paitijskim je kon-
giesima donosio diutveno-politike smjeinice, ili diiektive.
Zadatak lanova Paitije, paitijskih i diavnih tijela, diutve-
nih i kultuinih institucija je bio da te diiektive spiovode u
piaksu i da u skladu s njima u diutvu, to jest, u naiodu i
masama pokuaju pioizvesti poeljni oblik diutveno-
politike stvainosti.
SDP BiH se ponaa ne samo kao foimalno-piavni nasljed-
nik Saveza komunista Jugoslavije, nego i kao sadiajno-ide-
oloki nasljednik koji umjesto potivanja legitimiteta stee-
nog na izboiima eli uvesti kategoiiju ideoloko-partijskog
legitimiteta. Jedino time se, na konceptualnoj iazini, moe
objasniti njihov stav da su stianke koje su dobile 4 hivat-
skih glasova, ako piistanu ui sa SDP-om u koalicijsku vladu,
legitimni piedstavnici hivatskog naioda. Sasvim malo po-
litike kultuie i zdiavog iazuma je dovoljno da se zakljui
koji politiki blok ima legitimitet i ekskluzivitet piedstavljati
hivatski naiod: onaj koji je dobio 85 hivatskih glasova,
ili onaj koji je dobio 4 glasova hivatskog naioda. Stoga je
odgovoi na, u posljednje viijeme u saiajevskim kiugovima,
vilo esto pitanje: tko je bloku HDZBiH-HDZ1990 dao
ekskluzivno pravo da samo oni mogu predstavljati Hr-
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. 1
vate u BiH, i piosjenom pukokolcu jasan i nedvosmislen:
hrvatski narod na prethodnim demokratskim, viestra-
nakim i slobodnim izborima. Za one koji ne znaju, to je
i osnovna sviha izboia: biiaiinaiod izmeu vie iazliitih
stianakihikoalicijskih opcija biiaju onu koja e ih piedstav-
ljati. to vei postotak dobivenih glasova, to vei stupanj le-
gitimiteta piedstavljanja. Pieko 50 ekskluziva. Tieba li
citati? Oito tieba jei su kandidati SDP-a koji se deklaiiiaju
kao Hivati, i koji su na piethodnim izboiima dobili podiku
1,5 hivatskih giaana, za SDP legitimniji hivatski pied-
stavnici od kandidata koalicije HDZ BiH HDZ 1990 koji
su na piethodnim izboiima dobili podiku 85 hivatskih
giaana. Poied totalitaiistikih i ovinistikih elemenata
takav stav sadii i piimoidijalistiko, te antidemokiatsko
iazumijevanje koncepta politikog legitimiteta. Stavku
Izboinog zakona da jedan lan Piedsjednitva BiH ili za-
stupnik u Domu naioda tieba biti iz ieda hivatskog naioda,
odnosno Hivat, u SDP-u iazumijevaju kao mogunost da
to bude njihov lan koji je Hivat po poiijeklu, po kivnim
zincima, po tome da su mu ioditelji bili Hivati, ili po tome
da se on napiosto za potiebe odieene funkcije izjasni kao
Hivat bez obziia na injenicu to je on kao kandidat SDP-a
izabian glasovima Bonjaka i ostalih, a ne hivatskim glaso-
vima. Nasupiot tome, demokratsko razumijevanje pojma
legitimiteta kae da je izvor legitimiteta u onima koji bi-
raju, a ne u onima koji su izabrani. U skladu s tim naelom
legitimni hivatski piedstavnik je samo onaj kandidat kojeg
su izabiali Hivati, odnosno, onaj kandidat koji je dobio naj-
vei bioj hivatskih glasova. Bez obziia je li taj kandidat po
poiijeklu ili etnikom odieenju Hivat ili nije. To znai da
legitimni hivatski piedstavnik u Piedsjednitvu BiH moe
biti svaki giaanin BiH, bez obziia na etniku piipadnost
i nacionalnost, ukoliko je na izboiima dobio najvei bioj
glasova hivatskog biiakog tijela. Ukoliko se tako iazumije
koncept legitimiteta, to znai da legitimni lan piedsjedni-
tva iz ieda hivatskog naioda mogu biti i Jakob Finci, i Deivo
Sejdi, i eljko Komi, i Zlatko Lagumdija, i Svetozai Pu-
daii. Jedini uvjet je da na slobodnim i demokiatskim izbo-
iima dobiju veinu glasova hivatskog biiakog tijela.
Is::uconn vunvovunvos: Huvn:n
Piemda je izboi eljka Komia za hivatskog lana Pied-
sjednitva oita izboina piijevaia, te piotuustavan i antide-
mokiatski in, u njemu je baiem nominalno bila piisutna
hivatska dimenzija naime, eljko Komi se nominalno
kandidiiao za hivatskog lana Piedsjednitva. Za iazliku od
njega Hivati koje SDP eli instaliiati u Dom naioda ne-
maju ni tu nominalnu hivatsku identitetsku odiednicu. Oni
su biiani i izabiani iskljuivo kao lanovi SDP-a. A injenica
je, da SDP za sebe tvidi da je giaanska i socijaldemokiatska,
a ne nacionalna stianka, kao to je i injenica da vie od 97
SDP-ovog biiakog tijela ine Bonjaci i ostali. I uspikos
svemu tome, SDP iz Doma naioda eli izguiati zastupnike
hivatskih stianaka koji su dobili 85 glasova hivatskog bi-
iakog tijela i instaliiati svoje Hivate, Hivate po mjeii
giaanskog SDP i njegovih bonjakih i ostalih biiaa.
Ve smo pokazali da je eljko Komi kao nominalno hivat-
ski lan Piedsjednitva izabian veinom glasova Bonjaka
i ostalih koji nisu Hivati. I to na nain da je od ukupnog
bioja glasova koje je dobio pieko 97 glasova bilo iz ieda
Bonjaka i ostalih. Time je eljko Komi postao njihov
piedstavnik u Piedsjednitvu BiH, jei piedstavnici piedstav-
ljaju one koji su ih izabiali. Stoga u tiolanom Piedsjedni-
tvu imamo jednog piedstavnika Siba, jednog piedstavnika
Bonjaka i jednog piedstavnika Bonjaka i ostalih. Dakle,
stvaino stanje je da Hivati kao ustavna kategoiija, kao kon-
stitutivan naiod nemaju svoga piedstavnika u Piedsjedni-
tvu, a pieostala dva konstitutivna naioda Bonjaci i Sibi
imaju. ak to vie, jedan od konstitutivnih naioda Bo-
njaci ima svoja dva piedstavnika, ili baiem jednog i pol.
To, bez imalo sumnje, pokazuje da Hivati nisu iavnopiavni
s ostala dva konstitutivna naioda, baiem kada je Piedsjed-
nitvo BiH u pitanju.
Bez obziia koliko svaki pojedini lan i glasa SDP-a bio svje-
stan goinjih injenica, i bez obziia koji subjektivni motivi su
ga vodili da svoj glas da eljku Komiu i SDP-u, objektivna
posljedica njihovog in moe se okaiakteiiziiati kao izraz
bonjakog nacionalizma i ovinizma prema Hrvatima.
Vjeiujem i pietpostavljam da veina bonjako-bosansko-
giaanskih biiaa koji su dali glas eljku Komiu nije bila
svjesna ovih injenica i da na subjektivnoj iazini nisu bili
motiviiani svjesnim bonjakim nacionalizmom i oviniz-
mom. Dio njih svoj glas eljku Komiu i SDP-u dali su
potaknuti loim stanjem u zemlji (i politikim, i ekonom-
skim, i moialnim, i diutvenim, ...) i s uvjerenjem da ine
dobro i BiH i svim njezinim narodima i graanima. Ali,
subjektivni motivi su jedno, a objektivne posljedice diugo.
A objektivne posljedicu su da je jedan naiod pieglasan, da
su mu piipadnici diugog naioda nametnuli svoga piedstav-
nika u Piedsjednitvo i da SDP zahvaljujui njihovim gla-
sovima nastavlja s piaksom institucionalnog iazvlaivanja i
politikog maiginaliziianja Hivata u BiH. Time se Hivatima
u BiH kie ustavom zagaiantiiana kolektivna piava, a gia-
anima hivatske nacionalnosti kie njihova ljudska piava
ukljuujui piavo na slobodno nacionalno samoodieenje i
osnovno demokiatsko piavo da sami biiaju svoje politike
piedstavnike. A kada se jednom naiodu ili pojedincu ne do-
pusti djelovanje kioz institucije, time ga se potie na vanin-
stitucionalno djelovanje i pokuaj ijeavanja svojih pioblema
izvan uobiajenih demokiatskih pioceduia. injenica da dio
glasaa eljka Komia i SDP-a nisu bili svjesni objektivnih
posljedica svoga ina ne oslobaa ih od odgovoinosti za na-
vedene posljedice. Ni njih, ni one koji ih podiavaju u zemlji
i u svijetu.
Imn u)vsv)n
Uvaavajui sve injenice i inteipietacije navedene u ovome
tekstu, miljenja sam da BiH, na politikom planu, od
Daytona nije bila u boljoj situaciji. U postdaytonskom iaz-
doblju, glavno politiko pitanje s najveom specinom te-
inom bila je Republika Sipska. S jedne stiane, iz Banje Luke
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z
se piijetilo odcjepljenjem Republike Sipske, a s diuge stiane
iz Saiajeva se piijetilo ukidanjem. Za to viijeme Hivati su
pokuavali ponovno postati autonomni politiki subjekt,
skienuti pozoinost na svoju poziciju unutai dvoentitetske
BiH i iz diugog plana ponovno uskoiti u pivi plan. Vi-
hunac negiianja hivatskog pitanja i dekonstitucionalizacije
Hivata u BiH dogodio se 2000. godine kada je OESS piomi-
jenio izboina piavila i omoguio Bonjacima da mogu gla-
sovati za hivatske kandidate. Te piomjene Izboinog zakona
i postizboini inenjeiing 2000. dovele su na vlast takozvanu
Alijansu za piomjene. Kao ieakcija na Alijansu uslijedio je
pokuaj uspostave Hivatske samoupiave 2001. godine. Taj
pokuaj je piopao iz vie iazloga. Kao pivo, kadiovi koji su
ga pokienuli i piovodili, po vie kiiteiija, nisu bili doiasli
tom zadatku. I kao diugo, ukupna diutveno-politika situ-
acija u BiH i meunaiodnoj zajednici (OHR) nije bila ziela
i spiemna piihvatiti takav oblik ijeavanja hivatskog pitanja
u BiH jei je fokus zanimanja bio, kako smo iekli, na piipi-
tomljavanju RS-a i jaanju pozicije diave. Kako je RS bio
puno tvii oiah ilo se najpiije na slamanje najslabije naci-
onalne komponente. Samoupiava je biutalno ukinuta, a hi-
vatsko pitanje za neko viijeme stavljeno u tiei plan. Za to
viijeme Saiajevo i Banja Luka su pod piitiskom OHR sve
manje piijetili jedno diugom, a sve vie suiaivali i piihva-
ali kompiomisna ijeenja. Hrvati u to vrijeme nisu bili ni
dio problema, pa tako ni dio rjeenja. Ukupna diu-
tveno-politika situacija se pogoiala padom takozvanog
tiavanjskog paketa. Uvjetno kazano, Bonjaci ga nisu pii-
hvatili jei su piocijenili da bi on mogao znaiti naknadnu
legalizaciju i legitimizaciju RS-a, odnosno, minimaliziiati
mogunosti da jednog dana ipak doe do ukidanja, ili ba-
iem postepenog demontiianja i iazvlaivanja RS-a. Na vie
ili manje eksplicitno izieenom obeanju da moe ukinuti
ili baiem bitno oslabiti RS, te na iaun toga ojaati diavu
baziianu na unitaino-giaanskom naelu s Bonjacima kao
temeljnim naiodom, Haiis Silajdi i njegova SBiH nakon
izboia 2006. postali su vodea bonjako-bosanska politika
opcija. Isto tako uvjetno kazano, Hivati su odbili tiavanj-
ski paket jei su piocijenili da on cementiia dvoentitetsko
uieenje koje vodi potpunoj maiginalizaciji Hivata i na di-
avnoj iazini, i u FBiH koja je zamiljena i napiavljena kao
bonjako-hivatski entitet, a u piaksi se, osobito nakon pio-
mjena izboinog zakona iz 2000. godine, sve vie pokazivala
kao bonjako-bosanski entitet. Na vie ili manje eksplicitno
izieenom obeanju da moe izboiiti fedeialnu jedinicu s
hivatskom veinom, takozvani Tiei entitet, HDZ 1990 je
nakon izboia 2006. godine postao vodea hivatska stianka.
Sibi su, uvjetno kazano, obaianje tiavanjskog paketa od
stiane Bonjaka i Hivata iskoiistili za iadikalizaciju vlastite
pozicije u BiH, te kao povod za dodatno jaanje pozicije RS-
a do te mjeie da se ponovno poelo piijetiti odcjepljenjem
i viaanjem na RS svih izvoinih daytonskih ovlasti koje su
u meuviemenu pienesene na iazinu diave. I Silajdi, i
njegova SBiH, i HDZ 1990 su izgubili izboie 2010. jei nisu
uspjeli ispuniti obeanja iz 2006. godine. SDP je 2010. do-
bio veinu bonjako-bosanskih glasova jei je vie ili manje
iziavno nagovijestio da oni mogu napiaviti ono to je Silaj-
di obeao a nije ispunio. Razoaiani nacionalnom poli-
tikom HDZ-a 1990 hivatski biiai ponovno su povjeienje
ukazali HDZ-u BiH koji u javnosti sve ee izlazio s idejom
o potiebi foimiianja jedne ili vie fedeialnih jedinica s hi-
vatskom veinom.
Vvosuvs vvosos)n nconzm
zmvu ooc)vv)v)n uon)n RS-n
U posljednjih nekoliko godina svim stianama u BiH, uklju-
ujui i meunaiodnu zajednicu, postaje sve jasnije da su
piijetnje i odcjepljenjem i ukidanjem u ovakvim okolnostima
neizvodive. Nema ukidanja RS-a, i nema mijenjanja meu-
naiodno piiznatih gianica BiH to je vilo jasan i kategoii-
an stav meunaiodne zajednice, a sve vie i iealnost koju
piihvaaju i Banja Luka i Saiajevo. Time je fokus politikih
pitanja viaen u okviie piegovoia o tome kako uiediti i oi-
ganiziiati diavu tako da ima legitimitet kod sva tii naioda i
veine svojih giaana, te kako je napiaviti funkcionalnijom i
ekasnijom u piovoenju iefoimi koje bi zemlju tiebale pii-
diuiti kako se to voli kazati euioatlantskim integiacijama.
Ipak, velikosipski nacionalizam iziaen tenjom za od-
cjepljenjem i dalje je na neki nain aktivan. Isto kao to je
aktivan i velikobonjaki nacionalizam iziaen tenjom za
ukidanjem RS-a, odnosno, entiteta kao takvih, i pietvaia-
njem BiH u giaansko-unitainu diavu s Bonjacima kao
temeljnim naiodom bosanskoheicegovake diave i budue
diavne bosanske nacije (ono Heicegovina bi najiadije iz-
bacili, da ostane samo Bosna, jedna i jedinstvena, s jednim
naiodom jednostavnog imena Bosanci). O velikohivatskom
nacionalizmu ne moe biti ni govoia, jei Hivati u BiH ne-
maju nikakvu stiuktuialnu mogunost niti politiki kapaci-
tet za iealizaciju bilo kakvog velikonacionalnog plana. Re-
publika Hivatski ih u tom pogledu apsolutno ne podiava, a
u posljednjih desetak godina nitko iz kiuga hivatskih diu-
tveno-politikih elita u BiH nije ni spomenuo takvu mogu-
nost. Vihunac dometa hivatske nacionalne politike u BiH je
boiba za iavnopiavnost s diuga dva naioda i politiku op-
stojnost u BiH.
U odnosu na velikosipski koji je kiajnje eksplicitan, situa-
cija s velikobonjakim nacionalizmom je mnogo sloenija
jei se sve vie zaogie giaanskim platom i sve ga je tee
iazlikovati od autentinih giaanskih inicijativa koje, ne-
sumnjivo je, postoje i unutai SDP-a, i u BiH openito. U slu-
aju SDP-a te su opcije toliko stiuktuialno ispiepletene da
se, u skladu s piethodnim analizama i odieenjima, moe
govoiiti o politici zasnovanoj na (veliko)bonjakoj iz-
bornoj bazi, (veliko)bosanskoj politikoj nadgradnji i
(veliko)graanskoj ideolokoj fasadi. Dodatni pioblem s
velikobonjakim nacionalizmom je to on djeluje na vie
iazina, i u vie iazliitih etapa. Jedna iazina je slabljenje RS-a
(i po mogunosti ukidanje) i jaanje velikobonjake pozicije
kioz jaanje diave kiojene po mjeii temeljnog naioda, a
diuga iazina je uspostavljanje dominacije nad FBiH kioz sla-
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011.
bljenje utjecaja upanijaikantona i potpuno politiko maigi-
naliziianja Hivata. Takozvani plan A i plan B, kako sam to i
opisao u tekstu Trei entitet uvod u podjelu ili stabilizaciju
drave objavljenom u Statusu bioj 12 iz 2007. godine. Plan
A je, kao piva faza, ovladavanje FBiH, a plan B je, kao diuga
faza, ukidanje RS-a i ovladavanje cjelokupnom BiH. Stoga,
nije ni malo sluajno da je Zlatko Lagumdija nakon izboia
dao izjavu u kojoj je iekao da e SDP najpiije siediti stanje u
FBiH (napiavit e od nje Zapadnu Njemaku), a nakon toga
e se ii na ukidanje RS-a i njezinu ieintegiaciju (kao to je
bio sluaj s Istonom Njemakom) u jedinstvenu i cjelovitu
unitaino-giaansku BiH.
Rnzoz zn nnv :nnv ov:mznm
Siguino se neki itatelji ve pitaju to je u svemu tome do-
bio, i na emu se temelji optimizam iznesen na poetku
ovoga poglavlja, kada je oito da se ni velikosipski, ni ve-
likobonjaki plan ne mogu ostvaiiti miinim i demokiat-
skim putem. Pa, izmeu ostalog, upiavo i na toj injenici.
Naime, na unutainjem planu, ni unutai pojedinih nacija,
ni piomatiajui diutvo u cjelini, nema bitne podike iat-
nom modelu ijeavanja pioblema (piijetnje iatom, kada se i
dogode, dolaze u piavilu s bonjako-bosansko-giaanskih
pozicija). I to je jo vanije, bez obziia na sve manjkavo-
sti koje pokazuje, meunaiodna zajednica bi takve poku-
aje najotiije osudila i spiijeila njihovu eskalaciju. Dakle, u
ovakvim meunaiodnim okolnostima, piijetnje iatom kao
aigument u piegovoiima denitivno otpadaju. Isto kao to,
sve vie, kao aigument otpadaju i piijetnje odcjepljenjem ili
ukidanjem RS-a. Slijedei iazlog za optimizam je svojevisni
zamoi meunaiodne zajednice kada je BiH u pitanju, sma-
njivanje utjecaja OHR-a, i sve jaa svijest u meunaiodnim
kiugovima da su za BiH mogua i pogodna samo ona ije-
enja o kojima se dogovoie domai politiki piedstavnici.
Napokon je saziela spoznaja da nakon izboia 2010. tieba
foimiiati iioku politiku koaliciju koja i na entitetskim i na
diavnoj iazini ima kapacitet piovesti bitne iefoime, pa i ie-
foimu Ustava. Nedugo nakon izboia poelo se naziiati da ta
koalicija moe biti sastavljena od politikih blokova (SNSD-
SDS + HDZBIH-HDZ1990 + SDP-SDA) koji imaju puni
legitimitet piedstavljati sva tii konstitutivna naioda, odno-
sno sve tii dominantne politike pozicije: sipsku, hivatsku i
bonjako-bosansko-giaansku.
Najveu odgovoinost za foimiianje takve koalicije ima bo-
njako-bosansko-giaanski blok (SDP-SDA) jei zbog bioj-
nosti svoje izboine baze, unutai potencijalne koalicije ima
najvei bioj zastupnika. U FBiH blok SDP-SDA moe sa-
mostalno foimiiati vlast. elnici diuga dva bloka viekiatno
su iziazili spiemnost sudjelovati u takvoj koalicijskoj vlasti
i pokuati kioz pailamente i vlade, dakle, legalnim i legiti-
mnim demokiatskim pioceduiama, iefoimiiati BiH i uiniti
je funkcionalnijom, ekasnijom i to vie piihvatljivom svim
njezinim naiodima i giaanima. Odluka je dakle na bo-
njako-bosansko-giaanskom bloku SDP-SDA. Ako uu u
takvu 2+2+2 koaliciju time e jasno pokazati da uvaavaju i
nacionalnu i politiku sloenost ove zemlje, te da legitimne
piedstavnike sipskog i hivatskog naioda u BiH piihvaaju
kao paitneie s kojima e pokuati iijeiti najbolnija, ali za
dugoioni piospeiitet BiH daleko najvanija pitanja: insti-
tucionalno ijeavanje nacionalne jednakopiavnosti, pitanje
administiativno-teiitoiijalnog ustioja BiH, odnosno, pi-
tanje novog Ustava koji bi imao legitimitet pailamentaine
potvide, odnosno legitimitet veinske izboine volje sva tii
konstitutivna naioda, ostalih i giaana ove diave.
Nns:nvn vos:zsoun mnvunc)n
Ukoliko blok SDP-SDA pokua koalicijsku vladu, bilo na
iazini diave, bilo na iazini FBiH, napiaviti bez blokova
SNSD-SDS i HDZBIH-HDZ1990 time e jasno pokazati da
ne potuje izboinu volju sipskog i hivatskog naioda u BiH,
da Sibima i Hivatima pokuava ukinuti piavo na nacionalni
identitet i nacionalno samoodieenje, te da e po svaku ci-
jenu nastojati iealiziiati bonjako-bosansko-giaansku op-
ciju, odnosno, unitaino-giaanski model s Bonjacima kao
nukleusom i temeljom nove bosanske nacije. Uz to to je
takva opcija baziiana na antidemokiatskim i ovinistikim
elementima, ona je i po tienutno vaeem Ustavu nelegi-
timna, a time i piotuustavna, odnosno, nezakonita. Poied
toga, siguino ne bi naila na odobiavanje meunaiodne za-
jednice, i diastino bi naiuila meunacionalno povjeienje
u BiH. Isto tako, naila bi na snanu politiku blokadu na
iazini RS-a, te upanija i opina s hivatskom veinom, isto
kao i na iazini pailamentainog i fedeialnog Doma naioda,
te snano zahlaivanje odnosa sa susjednim diavama Sibi-
jom i Hivatskom.
Takav potez bi, takoei, doveo do iadikalizacije hivatske po-
litike i iaznih oblika giaanskog neposluha. RS bi to iskoii-
stila kao dokaz nemogunosti bilo kakvog suivota s Bonja-
cima, za jaanje i unutainje i meunaiodne pozicije RS-a, te
bi ponovno bila masovno aktualiziiana piia o iefeiendumu
i odcjepljenju. Takav scenaiij, u svakom sluaju, iao bi na
iuku velikosipskom nacionalizmu u BiH. U konanici bi se
pokazao najpogubnijim za bonjako-bosansko-giaanski
blok i doveo bi u pitanje smisao daljnjeg postojanja BiH kao
diavne zajednice. No, takva opcija dvostiukog zaobilae-
nja sipskog i hivatskog bloka (i na iazini diave, i na iazini
FBiH), u ovakvim okolnostima je vilo malo vjeiojatna iz naj-
manje dva iazloga. Pivi je stianaka stiuktuia Pailamenta
BiH. Sve kada bi SDP-SDA svim silama pokuale sloiti
pailamentainu veinu bez blokova SNSD-SDS i HDZBiH-
HDZ1990, vilo su mali izgledi da bi u tome i uspjeli. Diugi
je injenica da su i bonjake i velikobonjake elite svjesne
da bi to bilo pogubno za njihove inteiese i da bi time za-
piavo ojaali velikosipsku poziciju u BiH. S obziiom da ne
funkcioniia na demokiatskim naelima i iacionalnim pio-
cjenama, bosansko-giaanska sastavnica njihove koalicije bi
se moda i odluila na takav koiak, ali, bez (veliko)bonjake
podike taj poduhvat bi imao tiagikomian ishod za one koji
bi ga pokienuli.
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja (
Realna opasnost kiije se u pokuaju iealizacije velikobo-
njakog plana A: potpuno pieuzimanje kontiole nad FBIH
i potpuno politiko maiginaliziianje Hivata u FBiH, od-
nosno, pietvaianje FBiH u bonjako-bosansko-giaanski
entitet. Kako bi zamaskiiali svoje piave namjeie, mogue
je da doe do odieenih piegiupiianja i pioiienja unutai
bonjako-bosansko-giaanskog bloka. Na piimjei, da SDP
ne ue u vlast na iazini BiH (a da kao bonjaki elementi u
vlast uu SDA, SBB ili SBiH), a da na iazini FBiH SDP ini
okosnicu vlasti i sloi vladajuu koaliciju bez bloka HDZ-
BiH-HDZ1990, odnosno da napiavi neku novu Alijansu po
uzoiu na onu iz 2000. godine. I to je upiavo onaj plan koji je
Lagumdija najavio kao pietvaianje FBiH u Zapadnu Nje-
maku. SDP bi takvu ulogu pokuao opiavdati piiom da ne
eli sudjelovati u matematikim nego u piogiamskim koa-
licijama, a s obziiom da na iazini diave nisu mogli sloiti
takvu koaliciju, odluili su ne sudjelovati u vlasti na diav-
noj iazini, te, na iazini FBiH, zahvaljujui najveem bioju
mandata, sloiti svoju takozvanu piogiamsku koaliciju bez
bloka HDZBiH-HDZ1990. Raunajui pii tom da se Sibi
nee na to pievie buniti jei im je ostavljena pozicija u RS-
u i pieputena diavna iazina, a da Hivati u FBiH nemaju
politiku snagu dostatnu za odupiijeti se takvom modelu.
Glavna piepieka tome planu je naelno i dosljedno paitnei-
stvo izmeu sipskog i hivatskog bloka. Ukoliko sipsko-hi-
vatski blok (SNSD-SDS-HDZBiH-HDZ1990) odnose na di-
avnoj iazini bude uvjetovao odnosima na iazini FBiH, ve-
likobonjaki plan A, odnosno, Lagumdijinu piogiamsku
koaliciju, odnosno, novu Alijansu na iazini FBiH nee biti
mogue iealiziiati.
Razlog zbog kojeg bi sipski blok SNSD-SDS piistao na po-
mo hivatskom bloku HDZBiH-HDZ1990, mogunost je
da u odieenoj fazi velikobonjaki plan A piee u plan B
i usmjeii svoje aktivnosti piema slabljenju i ukidanju RS-a.
Mogue je, takoei, da SDS kao ekstiemnije kiilo sipskog
bloka u ovakvom scenaiiju piepozna mogunost postepene
iealizacije velikosipske opcije kioz (pieutnu) nagodbu o la-
bavoj konfedeiaciji s Bonjacima i ostalima u stilu: Nama
RS, vama FBiH i pomalo neka svatko ide svojim putom.
Kada imamo u vidu piethodni stav biva jasnije zato su iz
SDS-a nekoliko puta poiuivali da se oni iziiito piotive us-
postavi tieeg entiteta i da se ne ele mijeati u odnose u
FBiH. Kao to biva jasnije i zato je SDP svim silama po-
kuavao napiaviti koalicijski dogovoi sa SDS-om. Dogovoi
izmeu SDP-a i SDS-a nije postignut, ali i dalje postoji odie-
eno pieklapanje njihovih inteiesa.
Lnsnvn suvso-sos)nn ovvovunc)n
No, ako se malo bolje iazmotie sve mogunosti, vidjet emo
da opcija labave srpsko-bonjake konfederacije moe
biti opasna i za jedne i za diuge, i za velikosipsku i za veli-
kobonjaku politiku. U tom sluaju, Hivati bi najvjeiojat-
nije na svim iazinama piuali estok otpoi, u pivom iedu
politici koja ih u FBiH eli potpuno maiginaliziiati, izmeu
ostalog i kioz iazne oblike giaanskog i politikog nepo-
sluha i pokuaje inteinacionalizacije svoje pozicije. Imajui
u vidu pieglasavanje za lana Piedsjednitva, dodatno mai-
ginaliziianje Hivata u FBiH kioz piotuustavno iskljuiva-
nje iz vlasti hivatskih piedstavnika koji imaju 85 izboini
legitimitet, bilo bi pievie ak i za poslovino suzdianu i
giaanski nastiojenu meunaiodnu zajednicu. Osim toga
Hivati bi svoju poziciju pokuali popiaviti jaanjem upa-
nija i njihovim meusobnim povezivanjem: blok HDZBIH-
HDZ1990 imat e vlast u svim upanijama i opinama s hi-
vatskom veinom bude li izbaen iz vlasti na diavnoj i
fedeialnoj iazini vjeiojatno e pokuati to vie bojkotiiati i
sabotiiati iad pailamenata i Domova naioda, uvezati sva po-
diuja na kojima ima vlast i onda nastojati politiki djelovati
s te iazine. Time bi dolo do denitivnog iazgianienja na
teienu izmeu Hivata i Bonjaka-Bosanaca-Giaana i to
samo na podiuju FBiH, bez zadiianja u RS. Logian slijed
takvog iazvoja dogaaja bilo bi osnivanje saveza upanija i
opina s hivatskom veinom u BiH, odnosno, sazivanje no-
vog Hivatskog naiodnog saboia koji bi pioglasio neku novu
Hivatsku samoupiavu u BiH. Zbog tekog kienja hivatskih
kolektivnih piava (pieglasavanje u sluaju Komi, izbaciva-
nje iz vlasti legitimnih hivatskih piedstavnika na diavnoj i
fedeialnoj iazini), kao i spomenutog zamoia neuspjelim ie-
foimama i iskustvom piopasti pive Alijanse meunaiodna
zajednica bi s puno veim simpatijama gledala na novu Hi-
vatsku samoupiavu nego na onu iz 2001. I piagmatina ka-
kva ve jeste, nakon nekog viemena bi vjeiojatno piiznala
stanje na teienu.
Velikosipska politika labave konfedeiacije s Bonjacima vje-
iojatno na poetku ne bi podiavala tu Samoupiavu jei bi
se bojala da bi bonjako-bosansko-giaanski blok odieeni
gubitak vlasti na fedeialnoj iazini nastojao nadoknaditi na
diavnoj iazini. Poied toga, u sluaju uspostave Hivatske
samoupiave, odnosno, fedeialne jedinice s hivatskom ve-
inom RS bi izgubio ekskluzivitet koji sada ima. U sluaju
nastanka tii entiteta sasvim bi logino bilo oekivati da ti
entiteti, ili fedeialne jedinice imaju isti institucionalni status
u odnosu piema diavnoj iazini, u meusobnim odno-
sima, te u unutaientiteskim standaidima zatite nacional-
nih i giaanskih piava. Sve bi to smanjilo vjeiojatnost da RS
ostane iskljuivo sipski entitet, i da se jednom u budunosti
ipak odvoji i pioglasi samostalnost. Stoga bi eventualna po-
dika fedeialnoj jedinici s hivatskom veinom bila veliki test
za (veliko)sipsku politiku. Ukoliko podike bude, to bi bio
znak da je sipska politika na naelima etnopiavde spiemna
sudjelovati u tiaenju ijeenja za opstanak i piospeiitet BiH
sa RS-om kao njezinim sastavnim dijelom. Ukoliko podika
izostane, bio bi to signal da svoju budunost vide u labavoj
konfedeiaciji s bonjako-bosansko-giaanskim blokom, i
samo ekaju pogodan tienutak za denitivno iazdvajanje i
osamostaljenje.
U odnosu piema labavoj konfedeiaciji i velikobonjaka po-
litika je u velikoj nedoumici. Ukoliko (pieutno) piistanu na
nju, svjesni su da bi to moglo dovesti do potpune disolucije
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011.
diave, i da bi bez zatite diavnog okviia Bosne i Heice-
govine njihov entitet bio u vilo tekoj situaciji i vilo nepo-
voljnom okiuenju. Mala je vjeiojatnost da bi se velikobo-
njaka opcija mogla odluiti na tako iadikalne stavove koji bi
u konanici upiavo za bonjake nacionalne inteiese mogli
ispasti najpogubniji. Osim toga, im bi postalo oito emu ta
politika odustajanja od diavne iazine u labavoj konfede-
iaciji vodi, vilo je vjeiojatno da bi potpuno izgubila podiku
bonjako-bosansko-giaanskog bloka, odnosno, nacio-
nalne bonjake politike. Stoga bi bonjaki nacionalni in-
teres trebao biti ukidanje tog modela labave konfedeiacije,
ili pak, prelazak s konfederalnog dvoentitetskog modela
na troentitetski federalni model. U vieentitetskom fede-
ialnom modelu i institucionalne i emocionalne veze izmeu
diave i njezinih fedeialnih jedinica mnogo su jae nego to
je to sluaj kod konfedeialnog modela, koji je zapiavo neka
vista saveza diavnih jedinica. Stoga bi fedeialni model, u
odnosu na postojee dvoentitesko konfedeialno uieenje,
znaio slabljenje pozicije entiteta i jaanje pozicije diave.
Diava bi tako postala politiki okvii koji bi sve tii stiane
doivljavale kao mehanizam aitikulacije, zatite i piomocije
vlastitih nacionalnih inteiesa. Na tom temelju bi onda mogla
poeti i izgiadnja zajednikog i jedinstvenog bosanskohei-
cegovakog diutva i neke viste politiko-diavnog nadna-
cionalnog jedinstva. A u tome bi i bonjaka politika mogla
piepoznati svoj inteies, ukoliko odustane od velikobonja-
kih pietenzija piema BiH kao nacionalnoj diavi Bonjaka,
ili pak, unitaino-giaanskoj diavi u kojoj e postojee na-
cije biti zamijenjene bosanskom nacijom.
Situacija u kojoj bi velikobonjaka politika iealiziiala plan
A, ne bi ila u piilog (veliko)sipskoj politici. Logino je piet-
postaviti da e velikobonjaka politika iz plana A, ukoliko
doe do njegove uspjene iealizacije, moiati piijei u plan
B, odnosno, da e nakon pieuzimanja FBiH piijei na po-
kuaje dekonstiuiianja i pieuzimanje RS-a. U tom sluaju,
noimalno funkcioniianje RS-a bilo bi u znaajnoj mjeii
ometano. Analogno tome, RS bi na sve naine ometala noi-
malno funkcioniianje diave i ospoiavala sve njezine inge-
iencije. Takvo stanje poticalo bi iadikalizaciju stanja i unu-
tai RS-a, i unutai bonjako-bosansko-giaanske FBiH. U
RS-u bi u pivi plan izbile velikosipske ideja koje tvide da
je suivot unutai BiH nemogu i da tieba ii na odcjeplje-
nje bez obziia na posljedice, a u FBiH bi dominiiali veliko-
bonjaki stavovi da tieba ii na ukidanje RS-a bez obziia
na posljedice. No i jedno i diugo, i odcjepljenje i ukidanje,
kao to smo ve iekli, u ovakvim meunaiodnim okolno-
stima nemaju velikih izgleda. Takva situacija, zasiguino bi
ieaktiviiala i dodatno iadikaliziiala Hivate koji bi u takvom
stanju meusobnih blokada izmeu sipskog i bonjako-
bosansko-giaanskog bloka (RS nasupiot FBiH) vidjeli mo-
gunost da i oni ponovno postanu dio pioblema a time i
dio ijeenja bosanskoheicegovake diavne zajednice. A
time bi, zapiavo, svi skupa (i sipski blok, i hivatski blok, i
bonjako-bosansko-giaanski blok, i diava BiH u cjelini)
opisali jedan kiug i stiuktuino-politiki doli na poziciju na
kojoj se i danas nalazimo. Razlika bi bila samo u tome to bi
ekonomska, moialna, diutvena i politika situacija u sva tii
bloka, i diavi openito tada bila mnogo loija i tea nego
to je to danas. I time bi opet, nakon godina meusobnog
micvaienja i iastakanja ionako slabe supstance koja ini
bosanskoheicegovako diutvo i diavu, ta tii bloka i nji-
hovi piedstavnici moiali sjesti za stol i dogovoiiti neku novu
1+1+1, ili u demokiatskijoj vaiijanti 2+2+2 koaliciju.
ZAVNOBIH Us:nv no ovu u)vsv)n
Sva piethodna iazmatianja idu u piilog tvidnji da je BiH foi-
mula koju je mogue iijeiti samo na dva naina: ili svi (kon-
stitutivni naiodi politiki blokovi) gube, ili svi dobivaju.
Ili kako je to jo davno foimuliiano na ZAVNOBIH-u: BiH
nije ni sipska, ni hivatska, ni muslimanskaibonjaka, nego
i srpska, i hrvatska, i muslimanska/bonjaka. Mnogo
pioblema u BiH nastaje upiavo zbog pogienog iazumijeva-
nja ili zlonamjeinog tumaenja ove, dananjim politolokim
jezikom bi iekli, tipine konsocijacijske formule (1+1+1).
Naime, ta deklaiacija-foimula iskljuuje mogunost da bilo
koja od pobiojanih stiana piisvoji sebi cijelu BiH i ostalima
nametne svoje vienje i uieenje BiH. To je, izgleda, najma-
nje jasno onima koji se na ZAVNOBIH najvie i pozivaju:
Bonjacima, odnosno, bonjako-bosansko-giaanskom
bloku, odnosno, SDP-u. Takoei, ta deklaiacija-foimula
nigdje ne kae da je BiH bosanska i heicegovaka, odnosno
da piipada Bosancima i Heicegovcima, a kamoli da piipada
SAMO Bosancima, ili samo giaanima. Ta deklaiacija-foi-
mula tvidi da je BiH sastavljena od tii komponente: hivat-
ske, sipske i bonjake. Isto kae i tienutno vaei Ustav BiH
u svojoj pieambuli: Podsjeajui se na Osnovna naela usa-
glaena u enevi 8. 9. 1995. godine i u Njujorku 26. 9. 1995.
godine, Bonjaci, Hivati i Sibi, kao konstitutivni naiodi (u
zajednici s ostalima), i giaani Bosne i Heicegovine ovim
utviuju Ustav Bosne i Heicegovine. Dakle, kao to se u
pieambuli Ustava moe pioitati, Bonjaci, Hivati i Sibi su
poimenice navedeni kao konstitutivni elementi, utemeljite-
lji ove diave. Stoga je BiH diava oslonjena na tii temelja,
sastavljena od tii meusobno iazliite naiodne komponente
povezane zajednikim diavnim okviiom. Ako na bilo koji
nain ospoiimo ili ukinemo bilo koju od te tii komponente,
ili, ako od tih komponenti nasilno piavimo jednu hibiidnu
vistu, time ukidamo i BiH na ZAVNOBIH-konsocijacijskim
naelima, i kiimo temeljnu odiedbu postojeeg Ustava.
Duznv n:vnsznm vnon snon
Negiianje ZAVNOBIH-a i pieambule Ustava na iazliite
naine dogaa se upiavo od onih koji se najvie pozivaju
na ZAVNOBIH, Ustav i zakone i koji su datum zasjedanja
ZAVNOBIH-a pioglasili kao Dan diavnosti BiH. A u tom
pozivanju, umjesto da naglaavaju ono to je za dananju
situaciju najpiikladnije u ZAVNOBIH-u, a to su njegovi
konsocijacijski elementi i potencijali, pozivatelji naglaa-
vaju antifaistiki karakter ZAVNOBIH-a, i nastoje po-
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 6
vijesni antifaizam promovirati ne samo kao temelj bo-
sanskohercegovake dravnosti, nego i kao osnovni ide-
oloko-politiki sadraj dravnosti suvremene Bosne i
Hercegovine. Uz duno potovanje piema antifaizmu, ta-
kvo uitavanje piolosti u sadanjost je, iz vie iazloga, ne
samo povijesno-politiki pogieno i neupotiebljivo, nego i
tetno i opasno po BiH, sve njezine naiode i giaane, kao i
po sam antifaizam. Povijesni antifaizam je naime, zajedno
s komunizmom i piocesom stvaianja Fedeiativne Naiodne
Republike Jugoslavije, kasnije SFRJ, bio povijesno-politiki
kontekst ili okvii za nastanak BiH kao jedne od iepublika
bive Jugoslavije. Ali, to nikako nije bio osnovni sadiaj, nije
bio temelj, nije bio konstitutivni element BH posebnosti u
okviiu SFRJ (i ostale iepublike, i Jugoslavija u cjelini nastale
su u tom istom antifaistikom okviiu ako je to bio jedini
uvjet nije tiebalo piaviti est iepublika), niti kasnije BH di-
avnosti. Ili ipak jest? Odgovoi na piethodno pitanje izni-
mno je vaan i za sadanjost i budunost BiH. Naime, za-
vietkom Diugog svjetskog iata i kapitulacijom Njemake
i njezinih saveznika, odnosno nestankom faistikih i naci-
stikih ieima i diava s meunaiodne politike pozoinice,
nestala je i potieba za antifaistikim diavama i antifai-
stikim koalicijama. Antifaizam je postao povijesno, kul-
tuino, politiko i ideoloko naslijee koje batine, njeguju i
piomoviiaju sve euiopske diave i sve libeialno-demokiat-
ske diave u svijetu. Povijesni antifaizam je jedan od ele-
menata njihovog diavnog suveieniteta, ali ni u kom sluaju
nije jedini, niti osnovni. Poied toga, imali smo i situaciju da
su odieene antifaistike zemlje bile iziazito antikomuni-
stike i demokiatske, dok su diuge antifaistike zemlje bile
iziazito antidemokiatske i totalitaino-komunistike. I jedne
i diuge su batinile povijesni antifaizam. ak to vie, po-
vijesno najfaistikije i najnacistikije diave Euiope, Italija
i Njemaka, danas su meu vodeim svjetskim libeialnim
demokiacijama. Antifaizam u svim svojim pojavnim obli-
cima u jednoj zajednici nije jedini, a vilo esto niti glavni
konstitutivni element politike posebnosti te zajednice. Da
jeste, onda bi te zajednice nestankom povijesno-diavnog
faizma i same moiale nestati, ili bi moiale pionai nove
oblike i sadiaje vlastite politike posebnosti i suveienosti.
U svakom sluaju legitimnost tih ieima i diava, nestan-
kom povijesno-diavnog faizma, moiala bi biti utemeljena
ili na nekoj diugoj diavnoj ideologiji (kao to je bio sluaj u
komunistikim ieimima, ukljuujui SFRJ), ili na slobodno
iziaenoj ili potvienoj volji naiodaigiaana da ele uteme-
ljiti posebnu diavnu zajednicu i ivjeti u njoj (kao to je to
bio i jeste sluaj u svim libeialno-demokiatskim diavama
zapadnoga tipa).
Knv smo m n:vnss: no vmn
vnss:n vuo:v o)n sv soumo
Da odieeni naini miljenja i ponaanja iz viemena Diugog
svjetskog iata, kao ni oni iz iazdoblja SFRJ, jo nisu nadvla-
dani, govoii i injenica da je javni i politiki piostoi u BiH
pieplavljen ideoloko-politikim etiketama iz tih iazdoblja.
Najbolji piimjei za to je ve spomenuti antifaizam, odno-
sno, koiitenje deklaiativnog antifaizma kao siedstva za
obiaun s politikim neistomiljenicima. U tome naioito
piednjae piipadnici takozvane giaanske opcije koji koiiste
svaku moguu piigodu istaknuti svoje antifaistiko opie-
djeljenje. U tome ne bi bilo nita spoino kada pii tom ne bi
koiistili i totalitaine jugo-komunistike obiasce ponaanja
piema politikim neistomiljenicima, odnosno, politikim
piotivnicima, jei u takvom ideoloko-mentalnom sklopu
svatko to se ne slae s njihovim miljenjima i politikim sta-
vovima biva pioglaen nepiijateljem. I to ne bilo kakvim ne-
piijateljem, nego onim najgoie viste, nepiijateljem piema
kojemu je doputeno upotiijebiti sva iaspoloiva siedstva.
Nepiijateljem koji, po uzoiu na svoje ideoloke piethodnike
iz doba titoizma, ima status gotovo pa neovjeka. Ekstre-
mni antinacionalisti, antifaisti, graani i patriote tog
neovjeka, ovisno o situaciji, nazivaju nacionalistom,
agresorom, kvislingom, a najee faistom samo zato
jei se taj neovjek ne slae s njihovom vizijom BiH kao
unitaino-giaanske diave, i zalae se za konsocijacijske i
fedeialistike modele uieenja. Pii tom im nepiijatelji nisu
samo pojedinci i pojedine skupine, nego i cijeli naiodi, ili
baiem iegije. Pojednostavljeno kazano, kao batinicima ti-
toizma i jugoslavenskog antifaizma sebi su dodijelili ulogu
giaana-paitizana, a politikim neistomiljenicima ulogu
nacionalista-ustaa ili nacionalista-etnika, ovisno iz kojeg
naioda dolaze. S tim da je zajedniki nazivnik i nacionali-
stima i ustaama i etnicima to da su agiesoii i faisti. Pii
tom, tim istim goiljivim antifaistima ne smeta kada njihova
Paitija najavi koaliciju sa stiankom koja od osnutka otvo-
ieno koketiia s ustakim i nacistikim naslijeem (HSPBiH).
Ne smeta jei se to tienutno uklapa u njihove planove o uni-
taino-giaanskoj BiH. Nacionalisti, ustae i faisti su oni
diugi koji se piotive takvom modelu uieenja.
BH no Juoosnv)n u mnom
Stavljanje u pivi plan injenice da je suveienost i diavnost
BiH nastala na temeljima antifaizma, moe znaiti i to da
piije pojave povijesnog antifaizma nije bilo elemenata BH
diavnosti i suveienosti, te da je silaskom povijesnog, diav-
nog faizma s meunaiodne politike pozoinice tiebalo ne-
stati i povijesnog, diavnog antifaizma i diava koje su na
njemu temeljile svoj suveienitet. Takve kvalikacije su, po
diavnost BiH, tim vie opasne ako im se doda i diuga bitna
dimenzija povijesnog konteksta u kojem se dogodio ZAV-
NOBIH, a to su diavni komunizam i Jugoslavija. Naime,
kao to svi znamo, u meuviemenu je nestalo i diavnog ko-
munizma i Jugoslavije. Svi znamo, ali neki od nas se izgleda
s time ne mogu i ne ele pomiiiti. Da je taj kontekst bio izu-
zetno vaan, ak za konstituiianje BH posebnosti u okvi-
iima jugoslavenske komunistike fedeiacije puno vaniji od
deklaiiianog antifaizma, govoii i injenica da je zastava
SRBiH bila kombinacija zastava KPJ i SFRJ na civenoj
komunistikoj podlozi u goinjem lijevom kutu nalazila se
umanjena zastava SFRJ (otud, izmeu ostalog, i sintagma da
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. ;
je BiH Jugoslavija u malom). Kada jo k tome dodamo
povijesno potviene injenice da je utemeljenje SRBiH ve-
likim dijelom bilo iziaz volje i elje (veliko)sipskih i jugosla-
venskih komunista da stvaianjem BiH onemogue stvaianje
neke budue hivatske diave, te da cjelokupna BiH piijee
u sfeiu sipskog, odnosno jugoslavenskog utjecaja. To su iz-
meu ostalog namjeiavali postii i time to bi Muslimane
amnestiiali od faizma i lojalnosti NDH, oekujui da e
zbog te amnestije piijei na sipsko-jugoslavensku stianu
i time utviditi BiH kao zonu utjecaja sipsko-jugoslavenske
politike. Kako bi se bolje iazumjele piethodno navedene
tvidnje tieba ih staviti u kontekst injenica da je za viijeme
Diugog svjetskog iata cjelokupno podiuje dananje BiH
bilo u sastavu takozvane NDH, da su tadanji Muslimani
masovno bili ukljueni i u stiuktuie vlasti i u vojne postiojbe
NDH, te da je endehazijski ieim Muslimane smatiao cvi-
jeem hivatskog naioda.
(Vvo)ounnsn noouno)n
nsuvuo: Us:nvu ZAVNOBIH-u
Kada se sve navedeno uzme u obzii, doista je udno kako da-
nanji zagovaiatelji ZAVNOBIH-a istiu njegov antifaizam
i komunizam, a u isto viijeme negiiaju ono to i danas moe
i tieba biti jedan od osnovnih temelja suviemene bosansko-
heicegovake diavnosti: vienacionalni sastav BiH iziaen
i potvien foimulom da je BiH i srpska, i muslimanska, i hr-
vatska, odnosno, negiiaju golemi konsocijacijski i fedeiali-
stiki potencijal koji ta foimula sadii. Ili moda i nije udno,
ako poznajemo pievladavajuu ideoloko-politiku i naci-
onalnu stiuktuiu tog komunistiko-antifaistikog bloka:
(veliko)bonjaka izborna baza, (veliko)bosanska poli-
tika nadgradnja i (veliko)graanska ideoloka fasada sa
socijaldemokiatskom dekoiacijom izvana i komunistiko-
titoistikim stilskim namjetajem iznutia. Upiavo tim ko-
munistiko-titoistikim naslijeem moe se jednim dijelom
objasniti zato bonjako-bosansko-giaanski blok pieu-
uje, negiia i u piaksi ospoiava vienacionalni, konsocijacij-
ski potencijal ZAVNOBIH-a koji moe biti snaan izvoi le-
gitimiteta i identiteta, i za sadanju BiH i sve njezine naiode
(i giaane). Ukoliko takozvanu (veliko)bonjaku bazu od-
vojimo, te (veliko)bosansku nadgiadnju i (veliko)giaansku
fasadu piomatiamo kao zaseban blok (SDP u uem, stia-
nako-politiko-ideolokom smislu) moemo kazati da se
taj bosansko-giaanski blok sastoji od komunistiko-titoi-
stiko-antifaistike baze i socijaldemokiatske nadgiadnje.
O emu se zapiavo iadi, najbolje se moe vidjeti na odnosu
SDP-a piema pojmu i piaksi izboinog legitimiteta. O tome
smo ve govoiili u piethodnim poglavljima ovoga teksta,
stoga emo ovdje iznijeti samo zakljuak da se SDP BiH po-
naa ne samo kao foimalno-piavni nasljednik Saveza komu-
nista Jugoslavije, nego i kao sadiajno-ideoloki nasljednik
koji umjesto potivanja legitimiteta steenog na izboiima eli
uvesti kategoiiju ideoloko-partijskog legitimiteta. Tom
logikom SDP-ov Hivat patiiota koji dobije 1,5 glasova
hivatskog biiakog tijela je legitimniji hivatski piedstavnik
nego etnonacionalistiki Hivat iz antibosanskog HDZ-a
koji dobije 60 glasova hivatskog biiakog tijela. Takvo ia-
zumijevanje politikog legitimiteta, bez imalo dvojbe, moia
se okaiakteiiziiati kao duboko antidemokiatsko i totalita-
iistiko, i tu ne pomau nikakvi socijaldemokiatski ukiasi i
giaanske fiaze kojima se tu istinu nastoji zamaskiiati. Ono
to posebno zabiinjava kada je fenomen SDP-a u pitanju je
izostanak znaajnije javne, intelektualne i medijske ieakcije
giaana, Bosanaca i Bonjaka na piotuustavne i antidemo-
kiatske poteze SDP-a. A moiali bi ieagiiati jei se sve to iadi
i u njihovo ime.
(Vvo)sos)nn snzn nsuvuo:
Us:nvu ZAVNOBIH-u
U sluaju (veliko)bonjake baze stvai je piilino jedno-
stavna. Bonjaki nacionalizam u BiH spada u kategoiiju
veinskog nacionalizma, ili hladnog nacionalizma. Ta-
kav nacionalizam u svim vienacionalnim diavama ima
mogunost stiuktuialno i stiateki se povezati s diavnim
apaiatom i kioz mehanizme unitaino-giaanske diave
ostvaiivati svoje (veliko)nacionalne inteiese. Stoga je kako
smo to u nekom od piethodnih poglavlja i naveli odie-
enje da je SDP bonjako-bosansko-giaanska stianka,
analitiki opiavdano zamijeniti odieenjem da je SDP
(veliko)bonjaka stianka. Zbog spomenute mogunosti ko-
iitenja diave u vlastite (veliko)nacionalne svihe veinski
nacionalizam u piavilu nastupa s lanih giaansko-nadna-
cionalnih pozicija, zagovaia odustajanje od nacionalizma i
koiisti antinacionalistiku ietoiiku. Dok, s diuge stiane, ta-
kozvani manjinski, ili viui nacionalizmi naglaavaju svoju
nacionalnu piipadnost i posebnost, tiae njezinu instituci-
onalnu zatitu i mogunost da diavni apaiat dijelom bude
u funkciji i njihovog nacionalnog inteiesa. Odnos manjin-
skog nacionalizma piema diavi moe se saeti u kiilaticu:
koliko drava uvaava moje nacionalne interese, toliko i
ja uvaavam dravu. S diuge stiane, (veliko)bonjaki na-
cionalisti diavu vide kao instiument ostvaiivanja vlastitih
(veliko)nacionalnih inteiesa i ne ele je dijeliti s diuga dva
nacionalizma. Stoga ospoiavaju (ili baiem pieuuju) naci-
onalni pluializam istaknut na ZAVNOBIH-u, te spijeavaju
iealizaciju i institucionalizaciju njegovih konsocijacijskih i fe-
deialistikih potencijala. U konsocijacijsko-fedeialnom mo-
delu njihov nacionalni inteies je tek jedan od tii legitimna i
iavnopiavna nacionalna inteiesa u BiH, a za iazliku od toga,
u giaansko-unitainom modelu njihov (veliko)nacionalni
inteies je osnovni, temeljni, ili pak kiovni inteies kojem
se diuga dva nacionalna inteiesa tiebaju piilagoditi i koji
tiebaju slijediti. Stoga se pripadnici (veliko)bonjakih
elita svi odreda predstavljaju kao antinacionalisti, svoje
(veliko)bonjako posezanje za diavom piedstavljaju kao
iziaz njihovog giaanstva, patiiotizma i odustajanja od
nacionalizma, a svaki zahtjev, u pivom iedu hivatskog na-
ioda, za institucionalnom i stiuktuialnom jednakopiavno-
u pioglaavaju nacionalizmom i sepaiatizmom. Skoio da
se ovjek zapita ima li u ovoj diavi kod ovoliko giaana
uope Bonjaka, bonjakih stianaka i bonjake politike.
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 8
Um)vs:o zn)un
Kao to smo ve iekli, sva piethodna iazmatianja idu u pii-
log tvidnji da je BiH foimula koju je mogue iijeiti samo
na dva naina: ili svi (konstitutivni naiodi politiki blo-
kovi) gube, ili svi dobivaju. Ili kako je to jo davno foimu-
liiano na ZAVNOBIH-u: BiH nije ni sipska, ni hivatska, ni
muslimanskaibonjaka, nego i srpska, i hrvatska, i musli-
manska/bonjaka. Isto kae i tienutno vaei Ustav BiH u
svojoj pieambuli: Podsjeajui se na Osnovna naela usu-
glaena u enevi 8. 9. 1995. godine i u Njujorku 26. 9. 1995.
godine, Bonjaci, Hivati i Sibi, kao konstitutivni naiodi (u
zajednici s ostalima), i giaani Bosne i Heicegovine ovim
utviuju Ustav Bosne i Heicegovine. Stoga politiko ijee-
nje za BiH, i nacionalno pitanje kojega je ono dio, tiebamo
tiaiti u okviiima deklaiacije ZAVNOBIH-a i pieambule
postojeeg Ustava, a ne u odcjepljenjima, ukidanjima i
preglasavanjima.
A deklaiacija i pieambula jasno kau da je ovo diava tii
konstitutivna naioda i da svaki naiod ima piavo na nacio-
nalni subjektivitet. U tom kontekstu tieba tiaiti ijeenje
i za diavu, i za naiode, i za ostale, i za giaane. BiH je
i po ZAVNOBIH-u, i po vaeem Ustavu, i po stanju na
teienu vienacionalna diava to je njezina temeljna po-
litika odiednica. Nacionalno, odnosno, meunacionalno
pitanje osnovno je i najvanije politiko pitanje s kojim se
susiee svaka vienacionalna zajednica, pa tako i BiH. Pita-
nje ije uspjeno ijeenje je pietpostavka za uspjeno i de-
mokiatsko ijeavanje svih ostalih bitnih politikih pitanja.
Ta vienacionalnost tieba biti uieena na demokiatskim na-
elima etnopiavde: ona institucionalna piava koja ima jedan
naiod moiaju imati i ostala dva. Politika piava ostalih i
giaana moiaju biti ukljuena u meunacionalno pitanje,
isto kao to i ijeenje (meu)nacionalnog pitanja u sebi
moia sadiavati ijeenje pitanja ostalih i giaana. I to je
demokiatski standaid u svim vienacionalnim diavnim za-
jednicama. Stoga je vano da buduu pailamentainu veinu
i koalicijsku vlast na svim iazinama na kojima je to izvodivo
ini upiavo koalicija sastavljena od hivatskog, sipskog i bo-
njako-bosansko-giaanskog bloka (koalicija 2+2+2: HDZ-
BiH-HDZ1990 + SNSD-SDS + SDP-SDA). Vano jei ta ko-
alicija ima legitimitet piedstavljati sve glavne politike sku-
pine u zemlji: Hivate, Sibe, Bonjake, Giaane i Ostale.
Kakvi god bili meustianaki i meunacionalni odnosi jed-
nom e se ipak moiati sjesti i dogovoiiti koalicijska vlast na
zavnobihovsko-ustavnom naelu i ., i ., i ., odnosno naelu
1+1+1, odnosno na demokiatskijoj veiziji 2+2+2. A tu mo-
gunost vlasti 2+2+2, ukljuujui giaane i ostale, imamo
ve danas. Pitanje je samo jesmo li svi skupa za nju spiemni?
Jesmo li ju spiemni podiati i dati joj piiliku da u otvoienom
i demokiatskom oziaju otvoii sve piobleme koji tite ovu
diavu u cjelini, i sve njezine naiode i giaane ponaosob.
Ivn Vuo)n (Liunusi, 1,6,.), uvroi Mozi z
voii:iu ui:uvu i ovus:vr vi:i STATUS.
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011.
Sablast nacionalne drave:
kronini etnonacionalizam i
bosanskohercegovaki izbori
*
Eldar Sarajli
Veina bonjakih etnopolitikih voa doivljava zemlju kao ekskluzivnu domovinu
svoje etnike grupe, dok ostale zajednice imaju ulogu pomonih konstituenata
bosanskohercegovakog zajednitva. S druge strane, hrvatski i srpski lideri vide
zemlju kao proizvod povijesnog sluaja, a sebe dijelom veih nacionalnih tijela
i u neposrednoj blizini pripadajuih nacionalnih domovina, ili pak, vide svoje
teritorijalne oblasti u BiH kao manje verzije originalnih nacionalnih drava s
tendencijom preklapanja kulturnih i politikih granica u cilju stvaranja homogenih
drutveno-politikih jedinica. Minimum istovjetnosti i identiteta koji su oni spremni
priznati bh. poretku poiva na idejama konsocijacijsko-koalirajuih odnosa izmeu
etnikih skupina i zajednike drave. Ne-nacionalistike stranke i njihovi politiki
lideri i dalje su u iskuenju da vide BiH kao oblik graanske drave s jedinstvenim
tijelom graana-dravljana koje oni ele doivjeti na svjetovan i ne-etniki nain,
ali istovremeno ne ele priznati strateku povezanost ove vizije s veinskim
bonjakim etnikim diskursom, ili pak pristati na nepomirljivi pluralizam vrijednosti
i politikih vizija trenutno aktualnih u BiH
Uvoo
Nepiistianom piomatiau bilo koji postdejtonski izboii u
Bosni i Heicegovini mogu izgledati kao poligon na kojem
integiiiajue i dezintegiiiajue politike odmjeiavaju snage.
Stiuktuialno, ovaj ugao gledanja je slian diugim obiascima
piomatianja i tumaenja suviemene BiH koji su pod utje-
cajem meusobno iskljuivih stavova. Piivlanost binaine
analize piotee se i izvan ietoiike bosanskoheicegovakih
S engleskog na hivatski pievela Tanja Majei Boki. Tekst izvoino objav-
ljen kao Eldai Saiajlic, Bosnian Elections: Recuiiing Ethnonationalisms
and the Ghost of the Nation State, European Journal for Ethnopolitics and
Minority Rights, Vol. 9, No. 2, 2010, pp. 66-88. Tekst dostupan na: http:ii
www.ecmi.deileadminidownloadsipublicationsiJEMIEi2010iSaiajlic.pdf
politiaia, te pioima i diuge stiune zajednice involviiane
u bosanskoheicegovaku pioblematiku, od akademika i no-
vinaia do euiopskih biiokiata. Svakih nekoliko godina, iaz-
doblje piije opih iiili lokalnih izboia biva obiljeeno popla-
vom ietoiikih stavova koji nastoje unapiijediti demokiat-
sku piaksu u BiH istiui piednosti koje slijede iz integia-
cijske politike, te upozoiavajui na pogubnosti dezintegia-
cijskih politika. Pii tom se sintagme Euiopska budunost
i poviatak u iatnu piolost, esto koiiste kao podsjetnik
biiaima ime mogu iezultiiati njihove glasake aktivnosti
1
.
1 O integiaciji i dezintegiaciji u euiopskom kontekstu pogledaj Toisten
Giomes (2009) Te Piospect of Euiopean Integiation and Conict Tian-
sfoimation in Bosnia and Heizegovina u European Integration, Vol. 31, No.
4, sti. 431-447.
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1oo
pozabavili manje konstiuktivistikim aigumentima teme-
ljei svoje zakljuke na povijesnom deteiminizmu
3
. Istina,
bh. politiki akteii su u velikoj mjeii oblikovani stiuktuiom
koja uokviiuje njihove izboie. Takoei, povijesna ostavtina
igia znaajnu ulogu kioz osiguianje naiativa koji odieuju
znaenja suviemenim politikim aktivnostima.
Meutim, malobiojni su pokuali odgovoiiti na pitanje iaz-
matiajui piije svega nain na koji je ono postavljeno: zato
je Bosna i Heicegovina vilo esto viena i tumaena kioz
piizmu meusobno opozitnih kategoiija unitainostifia-
gmentainost, integiacijeidezintegiacije, giaanskoietniko
i slino?
Ovaj lanak pokuava kienuti diugim piistupom. Cilj je bi-
nainu kategoiiku stiuktuiu u pitanju izloiti kiitici u svihu
piuanja nekih alteinativnih objanjenja. Uviijeeno je mi-
ljenje da je jedan od iazloga kioninog etnonacionalizma u
posdejtonskoj BiH pozadinska logika koja se takoei mani-
festiia i na analitikoj iazini: logika nacionalne diave. e-
lio bih ustviditi da ova logika objanjava ne samo pievlada-
vajuu etniku dimenziju bosanskoheicegovakih politika i
njima odgovaiajuih dezintegiacijskih tendencija, ve i neu-
spjeh u osmiljavanju odiive noimativne alteinative za po-
litike piobleme u BiH.
Piije svega elim pojasniti svoj uvodni stav da su teze i aigu-
menti koji imaju za cilj objasniti Bosnu i Heicegovinu, a vite
se oko dihotomije graansko vs. etniko, analitiki netoni.
Miljenja sam da je tomu tako, iz iazloga to se te teze iefeii-
iaju na koncept nacionalne diave. Polazei od tog koncepta
nije mogue iznjediiti nikakve odiive noimativne alteina-
tive iz najjednostavnijeg mogueg iazloga: Bosna i Heice-
govina nije nikad bila nacionalna diava i malo je vjeiojatno
da e postati takvom u blioj budunosti, bai ne u ovakvom
teiitoiijalnom i politikom obliku. Aigumenti utemeljeni
na ovim zasadama jednostavno ukazuju na to da integia-
cija BiH uvelike ovisi o ielativnoj snazi sila koje su, s jedne
stiane, voljne i sposobne ujediniti zemlju pod jednim zajed-
nikim ideolokim okviiom, te koje su, s diuge stiane, spo-
sobne maiginaliziiati one sile usmjeiene na fiagmentaciju
i iaspad. Piimjenjujui ovu dihotomiju na oblast stianake
politike u BiH, pokuat u pokazati kako ovaj objasnidbeni
mehanizam ne uspijeva odgovoiiti na pitanje uzioka poli-
tike dezintegiacije. U konanici, cilj je ustviditi kako oba
ekstiema ovog objanjenja lee u pozadini logike same iefe-
ience: nacionalnoj diavi. Epistemiko i politiko postojanje
ove logike je, piema mom uvjeienju, jedna od glavnih pie-
pieka demokiatskoj tiansfoimaciji Bosne i Heicegovine.
Takoei, cilj mi je pokazati kako ista logika odieuje i is-
hod bosanskoheicegovakih izboia. Kao piimjei uzimam
3 Najpiominentnija utjecajno-deteiministika inteipietacija bh pioblema-
tike je dana od stiane hivatske politike znanstvenice, Miijane Kasapovi,
u Bosna i Hercegovina: podijeljeno drutvo i nestabilna drava, Zagieb: Po-
litika kultuia, 2005.
nedavne (listopad 2010.) diavne izboie na kojima u kao
na lakmus testu ispitati valjanost poetne teze, ali u tako-
ei isto pokuati piimijeniti i na piethodne izboie i politike
dogaaje. Fokusiiat u se na najvanije politike subjekte, a
iadi saetosti izostavit u analizu onih manje ielevantnih.
Na taj nain elim pozicioniiati zadnje (2010.) izboie na iioj
politiko-povijesnoj putanji kao i ukljuiti piole dogaaje i
zbivanja u poiedbeno-viemensku analizu. U smislu metoda,
oslanjat u se na analizu diskuisa politikih stianaka, medij-
skih letaka, izboinih obeanja, simbola i iaspiava kako tije-
kom piolih tako i tijekom piethodnih izboia. Osloniti u se
i na izboine iezultate piuene od stiane Izboine komisije
Bosne i Heicegovine, ali se neu puno zadiavati na bioj-
kama i detaljnoj analizi iezultata: to je ve uvelike piueno
u medijskim lancima, kao to i, uostalom, web stianica Iz-
boine komisije piua detaljne podatke. Dodatno u se koii-
stiti aigumentacijom pioizalom iz inteipietacije bosansko-
heicegovake povijesti 20. stoljea, naioito tijekom iata i
neposiednog postiatnog peiioda. Foimat i obim lanka spi-
jeavaju me u ocitavanju iie i detaljnije analize.
Lnzn o)nv:n )vzv vos)vocv
Klasina distinkcija izmeu giaanskog i etnikog naci-
onalizma koja je dobila na vanosti kioz liteiatuiu o nacio-
nalizmu kiajem 20. stoljea
4
ini se da je piuila uspjenu
ablonu za peicepciju i objanjenje diutveno-politikih
piocesa u BiH u ianim devedesetima. Lijepo se uklopila u
objanjenje specinosti diavne povijesti i osiguiala jedno-
stavan okvii za iazumijevanje piiiode njenog diutvenog i
politikog pioblema. Kako je bila jedina konstitutivna iepu-
blika Socijalistike Fedeiativne Republike Jugoslavije (SFRJ)
bez jasne etnike veine, BiH nikad nije zadobila osobine
nacionalne diave kakve su imale ostale fedeiativne jedi-
nice. Iako izjednaena s diugim jugoslavenskim iepubli-
kama u smislu ustavne iavnopiavnosti i ielativne unutainje
autonomije, BiH se nikad nije smatiala domovinom nekog
posebnog jugoslavenskog naioda, ve piije konglomeiatom
iazliitih nacionalnosti i odiazom same velike fedeiacije u
malom, iioko poznata i kao Jugoslavija u malom. Bila je
dom bosanskoheicegovakih Muslimana, pieteno najbioj-
nije etnike skupine iako je konstitucionalno bila ustiojena
kao iepublika svih tiiju iavnopiavnih naioda Siba, Hivata
i bh. Muslimana. Kako se jugoslavenska fedeiacija iaspala
uzdu etnikih linija koje su vie-manje slijedile gianice
konstitutivnih iepublika, BiH nije bila spiemna da izazov et-
nike fiagmentacije iijei miinim putem ve se sunoviatila
u iat. Za iazliku od Slovenije i Hivatske, nedostajala joj je
dominantna nacija koja bi udaiila temelje diave i piuila
legitimitet njenom samostalnom putu. Etno-nacionalna lo-
gika jugoslavenskog iaspada je omoguila nekoliko piavaca
4 Vidi Eiic Hobsbawm (1990). Nation and Nationalism Since 1780: Progra-
mme, Myth, Reality. Cambiidge: Cambiidge Univeisity Piess, Hans Kohn
(1945). Te Idea of Nationalism. Macmillan, New Yoik. Isjeci iz: Hut-
chinson, J. & Smith, A. D. (1994). Nationalism. Oxfoid Univeisity Piess,
Oxfoid.
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. 1o1
djelovanja pivoj bosanskoheicegovakoj postkomunistikoj
vladi, iazdiianoj inteinim koniktima te duboko podijelje-
noj po pitanju budueg oblika postojanja diave. Ipak, po-
diana populainim iefeiendumom, koji je veina Siba i nji-
hovih piedstavnika bojkotiiala, voe bosanskoheicegovake
vlade (pieteno Bonjaci i Hivati) su izabiali put neovisnosti
te su piedstavili sebe kao piedvodnike multikultuialne i gia-
anske nacije, diave svih Bosanaca i Heicegovaca bez ob-
ziia na njihovu etniku piipadnost. Ovakva kaiakteiizacija
neovisne BiH, sagiaena na dihotomnom piistupu etnikoj
vs. giaanskoj alteinativi, ostaje vodea tijekom iazdoblja
zaetka diavnog suveieniteta i piateeg konikta.
Meutim, iat koji je zapoeo 1992. kao jasna agiesija Jugo-
slavenske Naiodne Aimije (JNA) i sipskih snaga piotiv mul-
tikultuialne i neovisne Republike BiH se veoma bizo pieo-
kienuo u etniki sukob sa zamagljenim i neodieenim ide-
olokim iazgianienjima. Do kiaja 1993. godine vojne i po-
litike boibe su postale iskljuivo etnike. Multikultuialna
ideja bosanskoheicegovakog diavljanstva usvojena i pio-
moviiana od stiane pivog postjugoslavenskog bh vodstva se
iaspisnula kao mjehui od sapunice u boibama izmeu vladi
lojalne Aimije BiH te, ne samo JNA i Siba, ve i lokalnih hi-
vatskih snaga. Kao iezultat izvanjskih piitisaka, ali i inteinih
piioiiteta i naglaska na nastanku bosanskoheicegovakog
muslimanskog nacionalnog identiteta, bh. vodstvo sastav-
ljeno pieteno od bh. Muslimana iz Stianke Demokiatske
Akcije (SDA) postepeno odustaje od ideala giaanske di-
ave te poinje giaditi iepublike institucije sa iziazitom et-
nikom kvalitetom. Kao dio ovog piocesa smatia se i odluka
politike i intelektualne elite bh. Muslimana 1993. godine o
piomijeni naziva Muslimani u Bonjaci. U pozadini ovih do-
gaanja nije bila samo potieba bosanskoheicegovakih Mu-
slimana za oivljavanje ideje bonjake nacije, ve i sustavan
napoi i iad kako sipskih tako i hivatskih politikih elita u
BiH, potpomognutih politiki, nancijski i vojno od svojih
zaviajnih baza u Sibiji i Hivatskoj, na odvajanju njihovog
stanovnitva od ideje bosanskoheicegovake diavnosti. Re-
feience kao zajednika piolost i povijesni kontinuitet BiH
postepeno nestaju iz javnog diskuisa u dijelovima zemlje
kontioliianim od stiane Siba i Hivata. Republika Sipska i
(djelomino) Hivatska Republika Heiceg-Bosna, kao me-
unaiodno nepiiznati politiki entiteti uspostavljeni silom,
izbacili su pojam BiH i ideju bosanskoheicegovakog zajed-
nikog piipadanja iz simboline upotiebe u javnim piosto-
iima, mijenjajui imena giadova, ulica, zgiada i spomenika
koja su u imenu sadiavala bosansku odiednicu. Ideja da
postoji neto to se zove bosanskoheicegovaki identitet je
lagano nestajala u 2i3 zemlje. Ono to je ostajalo je nejasan
osjeaj iegionalnog i zemljopisnog kiajolika, kao to su ii-
jeka Bosna ili planine Heicegovine, kojima su u meuvie-
menu piidodana nova etnika znaenja.
Ideja nadkiiljujueg bh. identiteta koji bi tianscendiiao et-
nike podjele nije nikad u potpunosti piestala postojati. Ona
je bila njegovana od stiane nenacionalistike opoibe i pieni-
jeta kioz iat do poslijeiatne dejtonske BiH u liku nasljednika
bivih komunista, SDP-a i njegovih politikih saveznika. Cilj
vizije BiH koju su oni podiavali bio je nadilaenje etnikih
i vjeiskih iazlika koje su i iasplamsale sukobe, kioz umanji-
vanje uloge etniciteta te jaanje sekulaine politike, oslobo-
ene ekskluzivnih ieligioznih osjeaja zloupotiebljenih od
stiane diugih politikih opcija. BiH ideja koju su Socijal-
demokiati eljeli pioguiati poiva na pojmu giaanskog bo-
sanskog identiteta koji bi nadiao postojee etnike iazlike
te piomoviiao staiu komunistiku foimulu bh. piipadnosti
koja je bila jednako ukljuujua piema svim konstitutivnim
zajednicama u zemlji. Iako smatiana giaanskom zbog njene
opozicije destiuktivnom i koniktnom etnonacionalizmu,
giaanska kaiakteiistika ove vizije identiteta je posve upitna
s obziiom na ovisnost politikog ivota o politikoj eliti
(lanovi koje su veinom bivi komunisti) kao i piedviene
male ili nikakve paiticipacije stanovnitva u javnim stvaiima
izvan iegulainih izboia. Ova vizija je takoei sutinski pa-
iadoksalna i iz iazloga to postojei obiasci bh. giaanske
politike paiticipacije kioz izboie i diuge moduse politikog
sudjelovanja uvelike naginju piema iskljuivo etnikim is-
hodima. Meutim, zbog njenog ne-nacionalnog kaiakteia i
opozicije etnikim iatnim hukaima, ima potpoiu lokalnih
i meunaiodnih aktivista nenaklonjenih bh. entonaciona-
lizmu. Ovo je pogotovo bio sluaj sa nekim meunaiodnim
piedstavnicima, kao npi. Paddy Ashdownom koji je aktivno
podupiiao SDP-ovu vladu uspostavljenu nakon opih izboia
2000., ali takoei i diugi EU biiokiati koji su vidjeli ujedi-
njenu giaansku BiH kao pieduvjet za eventualno piistupa-
nje Euiopskoj Uniji.
Supiotstavljenost etnike i giaanske komponente bh. po-
litike posljedino piodiie u javni diskuis i popiima i diuge
simboline oblike, kao npi. metafoia Dayton vs. Biussels
esto koiitena od stiane analitiaia i piaktikanata koji ele
naglasiti nunost nadilaenja iatnih podjela te ujedinjenje
zemlje i njenih giaana na putu ka ultimativnom cilju eu-
iopskoj integiaciji. iioko piihvaeno shvaanje da ono to
BiH tieba jest tiansfoimacija od etnikih ka giaanskim foi-
mama piipadanja ini se da je imalo odjeka kod veine piak-
tinih planovaipiogiama za bosanskoheicegovaku pos-
tdejtonsku pieobiazbu. Meutim, to je takoei iezultiialo
nenamjeinim posljedicama obiljeenim analitikom zablu-
dom i politikom kiatkovidnou.
Pioblem onoga to se u BiH naziva giaanskom alteinati-
vom etnikom nacionalizmu jest dvostiuk. Piije svega, ona
je sutinski ugiaena u specini bonjaki politiki diskuis
i ima malo piistalica izvan ovih etnikih, politikih i inte-
lektualnih kiugova. Na piimjei, veina SDP-ovih elnika,
ukljuujui i njihovog stianakog piedsjednika, Zlatka La-
gumdiju, su bonjake piipadnosti. Iako se nikad nije ja-
sno javno izjasnio o svojoj etnikoj piipadnosti, nekoliko
injenica ukazuje na to da Zlatko Lagumdija piesumiia
bonjaki identitet u javnoj sfeii i ak implicitno doivljava
SDP kao bonjaku stianku. Kao pivo, Lagumdija ima
jednu od vodeih uloga u iziazito bonjakoj kultuinoj usta-
novi, Bonjakom institutu, utemeljenom od stiane pokoj-
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1oz
nog Adila Zulkaipaia. Ve nekoliko godina Lagumdija
je piedsjednik Senata, uvaenog tijela Instituta koji okuplja
znaajne i istaknute Bonjake
5
. Iako ovo nuno ne deteimi-
niia njegovo politiko djelovanje kao etniko, bez sumnje
dopiinosi njegovoj peicepciji u javnosti, posebno od stiane
ne-Bonjaka, koji mogu iskoiistiti ovu injenicu za foimiia-
nje odieenog stava o Zlatku Lagumdiji. tovie, politiki
stavovi SDP-ovih lideia izieena u javnoj sfeii vilo esto ie-
ektiiaju bonjake politike ciljeve i viijednosti. Kao od-
govoi na postizboine koalicijske pietpostavke upuene od
stiane medija u vezi mogue koalicije izmeu SDP-a i SDA,
Lagumdija je odbacio ovu mogunost na temelju njegove
nespiemnosti da sudjeluje u kieiianju etno-nacionalnih
blokova, naizgled potviujui implicitno podiazumijevanje
SDP kao pivenstveno bonjake stianke
6
. I tiee, SDP je oi-
ganiziian u pieteno bonjakim dijelovima zemlje i iauna
u najveoj mjeii na potpoiu ove etnike giupe, dok se spo-
iadina izboina potpoia oekuje u ostalim etnikim zajed-
nicama
7
. Posljedino, pojam giaanske piipadnosti u Bosni
i Heicegovini se esto izjednaava s bonjakim politikim
diskuisom, te stoga ima slab odjek u podiujima pieteno
naseljenim Sibima i Hivatima. Ovo diskuizivno ispiepli-
tanje giaanskog i bonjakog koiespondiia s odieenim
sklonostima bonjake intelektualne elite da vide ovu et-
niku giupu kao temeljnog vlasnika bosanskoheicegovake
diave, to zajedno sa ostalim demogiafskim, povijesnim i
politikim injenicama postavlja Bonjake u poziciju koja bi
najvie piotiiala od potencijalne giaanske tiansfoimacije
BiH. Stoga insistiianje na stvaianju giaanskog bosanskog
identiteta uziokuje jo vei zazoi sipskih i hivatskih poli-
tikih elita od diave Bosne i Heicegovine i onemoguuje
daljnju demokiatsku pieobiazbu zemlje. U tom smislu, vodi
daljnjoj fiagmentaciji i politikoj nestabilnosti.
Diugi pioblem s giaanskom alteinativom etnikom naci-
onalizmu u BiH jest taj to se ona oslanja na pietpostavku da
kiajnji lijek za bh. boljku jest iekonceptualizacija identiteta.
Njeno polazite jest da svi politiki pioblemi BiH izviiu iz
manjka zajednikog poistovjeivanja i da e geneiiianje ja-
eg giaanskog identiteta u diavi zasiguino pokienuti neke
povoljnije i demokiatinije ishode. Stvainost je, ipak, kudi-
kamo diugaija. Inzistiianje na ijeavanju pitanje identiteta
kao pieduvjeta za ijeavanje svih ostalih diutvenih i poli-
tikih pioblema, u veoj mjeii uziokuje konikte i tenzije
unutai BiH nego nepostojanje jake giaanske identikacije s
5 Vie vidi na: http:iibosnjackiinstitut.oigihomeisadizaji57.
6 Vie vidi na: http:iidepo.baivijesti24352.
7 Ovo je posebno bilo oigledno tijekom piolih Listopadskih izboia (2010.)
i Komieve kampanje za hivatsko mjesto u Piedsjednitvu. Naime, medij-
ski nastupi i politiki diskuis za viijeme kampanje, kako Komia tako i
ostalih kandidata, su piikazali kao glavne Komieve konkuiente ne hivat-
ske ve bonjake kandidate : Bakiia Izetbegovia i Haiisa Silajdia. To
je bilo vidljivo na iazini diskuisa i koiitenih simbola, kao npi. iatno isku-
stvo, medalja Zlatni ljiljan za zasluge u Aimiji BiH (uglavnom bonjakoj) te
iziavno uspoieivanje s bonjakim kandidatima i njihovim ulogama tije-
kom iata. Ove okolnosti su upuivale na injenicu da se Komi uglavnom
oslanja na bonjake a ne hivatske glasove.
bosanskoheicegovakom diavom. Inzistiianje na pitanjima
identiteta pietvaia sve politike napoie u konikte oko bit-
nih etnikih piava i pitanja te stvaia politiki zastoj koji spi-
jeava konkietne institucionalne i diutvene iefoime. Go-
tovo svi iefoimski piojekti koji su spadali u ove kategoiije su
bili suoeni s jakom opozicijom politikih faktoia nevoljnih
da se identiciiaju s tekim pojmom bosanskoheicegovake
piipadnosti: pitanja kao diavni simboli, identikacijski do-
kumenti i iegistiacijske ploice su iniciiala stiane etniko-
politike boibe u poetnom postdejtonskom peiiodu, omo-
guavajui meunaiodnim piedstavnicima da donesu te od-
luke u ime same BiH.
Pievlast dihotomije etniko vs. giaansko ukazuje na zna-
ajnu temeljnu injenicu: sablast nacionalne diave piogoni
BiH jo od njenih modeinih zaetaka siedinom 20. stoljea.
Tivenje piouziokovano dominacijom nacionalne diave na
euiopskom kontinentu u tom stoljeu, odgovaiajua logika
jugoslavenskog unutianjeg uieenja te bosanskoheicego-
vaki izuzetak od dominiiajueg naina politike oiganiza-
cije, su utjecali na nepiestano piopitkivanje politikog raison
detre ove zemlje i njenog povijesnog opiavdanja, piuajui
iavnopiavno aigumente kako njenoj fiagmentainosti tako i
njenom ujedinjenju. U sutini, dijalektika etniko vs. giaan-
sko kao pievladavajua u modeinoj bosanskoheicegovakoj
politici piedstavlja dva lica istog novia, oba visto uteme-
ljena u naelu potiebe podudaianja kultuialnih i politikih
gianica, s piipadajuim iazlikama o tipu kultuinog sadi-
aja koji bi se smatiao piikladnim za odieenje zajednikog
bh. piipadanja. Ovo ocitava pievladavajue shvaanje bh.
diavljanstva kioz piizmu nacionalne diave u dva domi-
nantna euiopsko-kontinentalna kiuga: etno-kultuialni (nje-
maki) te giaansko-politiki (fiancuski)
8
. Veina bonja-
kih etnopolitikih voa doivljava zemlju kao ekskluzivnu
domovinu svoje etnike giupe, dok ostale zajednice imaju
ulogu pomonih konstituenata bosanskoheicegovakog za-
jednitva. S diuge stiane, hivatski i sipski lideii vide zemlju
kao pioizvod povijesnog sluaja, a sebe dijelom veih nacio-
nalnih tijela i u neposiednoj blizini piipadajuih nacionalnih
domovina, ili pak, vide svoje teiitoiijalne oblasti u BiH kao
manje veizije oiiginalnih nacionalnih diava s tendencijom
pieklapanja kultuinih i politikih gianica u cilju stvaianja
homogenih diutveno-politikih jedinica. Minimum isto-
vjetnosti i identiteta koji su oni spiemni piiznati bh. poietku
poiva na idejama konsocijacijsko-koaliiajuih odnosa iz-
meu etnikih skupina i zajednike diave. Ne-nacionali-
stike stianke i njihovi politiki lideii i dalje su u iskuenju
da vide BiH kao oblik giaanske diave s jedinstvenim tije-
lom giaana-diavljana koje oni ele doivjeti na svjetovan
i ne-etniki nain, ali istoviemeno ne ele piiznati stiateku
povezanost ove vizije s veinskim bonjakim etnikim dis-
kuisom, ili pak piistati na nepomiiljivi pluializam viijedno-
sti i politikih vizija tienutno aktualnih u BiH.
8 Vidi: Rogeis Biubakei (1992) Citizenship and Nationhood in France and
Germany. Cambiidge, Mass: Haivaid Univeisity Piess.
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. 1o
S:unv, zsou ouznvn
Logika nacionalne diave pioima piogiame veine bh. iz-
boinih kandidata. Postoje dva pievladavajua stava piema
kojima se dominantne politike stianke odieuju u odnosu
na diavu BiH i njen politiki kaiaktei: fiagmentaiisti i
unitaiisti. Obje giupe baiataju s istim pojmom kultuinog i
politikog pieklapanja u pozadini svog politikog djelovanja
kojeg i oblikuju ovim kategoiijama, foimiiajui tako obiasce
shvaanja politike kod izboinog tijela. Stajalita pojedinih
stianaka glede ovoga su vista i nepiomjenjiva, dok su sta-
jalita nekih diugih stianaka, kao na piimjei SDA, donekle
piomijenjena unutia pivih 15 godina od zavietka iata u
BiH. U sljedeim poglavljima u analiziiati najvanije sudio-
nike bosanskoheicegovakog politikog polja djelovanja kao
i njihove politike piole u odnosu na diavu BiH viene
kioz nedavne (Listopad 2010.) i neke piethodne diavne iz-
boie. Cilj piimjene ovakve eksplanatoine logike u analizi je,
kako je i spomenuto ianije, pokazati da nijedno od ovih ia-
zliitih stajalita ne uspijeva osmisliti bh. politiku zajednicu
izvan antagonistike logike nacionalne diave. Ono to ova-
kva logika doista uspijeva, jest geneiiianje meusobno is-
kljuivih vizija i koniktnih odnosa konstitutivnih bh. giupa
i njihovih stianakih piedstavnika.
1. Funomv:nus: (Dvcv:uns:)
Suvsv s:unv Najvatieniji zagovoinici politike de-
centializacije BiH su stianke iz sipskog etnikog taboia,
u pivom iedu Sipska demokiatska stianka (SDS) koja je i
povela sipski oiuani otpoi piotiv bosanskoheicegovake
neovisnosti od Jugoslavije i njenih politikih nasljednika. U
postdejtonskom iazdoblju, SDS je izgubila svoj dominantni
poloaj u sipskom taboiu, uglavnom zahvaljujui ustupcima
koje je bila piisiljena uiniti pod piitiskom meunaiodne
zajednice. Razlog spiemnosti SDS-a da podlegne piitiscima
meunaiodnih piedstavnika je usko povezan s njihovim iat-
nim nasljeem i ukljuenou u planiianje i izviavanje ma-
sovnih iatnih zloina i etnikog ienja, to je i iezultiialo
uhienjima i kaznenim piogonom njihovih vodeih politi-
aia. Ustupci uinjeni tijekom ianih postdejstonskih godina
kao i iazvoj institucija BiH su utjecali na gubitak populaino-
sti SDS-a u sipskom nacionalnom tijelu Republike Sipske,
usmjeiujui glasove i potpoiu ka diugim, uspjenijim poli-
tikim subjektima. Kao jedan od najuspjenijih se javlja Sa-
vez nezavisnih socijaldemokiata (SNSD), piedvoen Milo-
iadom Dodikom koji je uspio odvojiti sipsku politiku u BiH
od ukaljane iatne ostavtine SDS-ovog vodstva te uz pomo
poetne podike zapadnih sila zaposjesti vlast u ovom djelu
zemlje. Iako je u ianim fazama njegove politike sukcesije
tiona sipskog entiteta doivljavan kao ne-nacionalist voljan
za postizanje konsenzusa s diugim, nesipskim sudionicima
bosanskoheicegovake politike naioito na temelju nje-
gove piesumiiane lijeve socijaldemokiatske opiedijeljenosti
Dodik se postepeno tiansfoimiiao u beskompiomisnog
bianitelja sipske nacionalne ideje. Tijek njegove tiansfoima-
cije je slijedio logiku sukoba s bonjakim politikim vod-
stvom, utjelovljenom u Haiisu Silajdiu, voi Stianke za
Bosnu i Heicegovinu (SBiH) koja je od stiane sipske politike
u BiH bila iziazito negativno konotiiana (centializam i pie-
vlast) i smatiana glavnim politikim piotivnikom u zemlji.
Opi izboii 2006. piedstavljaju vihunac Dodikovog politi-
kog uspjeha: nakon duge i une politike kampanje u kojoj
su se dvije vizije bh politike budunosti Silajdieva uni-
taiistika i centialistika i Dodikova fiagmentiiajua i de-
centialistika s, po mogunosti, nepostojeim bh. poietkom
sukobile na mitovski nain
9
, oba sudionika su se etabliiala
kao dominantne voe svoga etnikog izboinog tijela, osva-
jajui veinu etnikih glasova. U godinama koje su slijedile
Izboie 2006., Dodikova ultimativna mo u Republici Sip-
skoj se daljnje cementiiala, zahvaljujui stianakoj pievlasti
u entitetskim institucijama kao i piistupu javnim siedstvima
i iazvojnim piojektima koji su dopiinijeli stvaianju njegove
slike bianitelja diutveno-ekonomske odiivosti i politikog
subjektiviteta Republike Sipske.
Posvemanja javna potpoia, piistup izvoiima nanciianja i
iatna neopteieenosti utjecale su na doslovno nepostojanje
Dodikove volje da se posveti piojektima usmjeienim na stva-
ianje institucija i subjektiviteta Bosne i Heicegovine. S diuge
stiane, njegova vizija BiH bila je i ostala minimalistika, ute-
meljena na onomu to on smatia politikom i povijesnom
nunou sa ogianienim vijekom tiajanja. Tijekom godina
nakon 2006. uspio je odugovlaiti iazliite iefoimske pio-
cese i dovesti Republiku Sipsku u mnogo tjenji politiki
savez sa Sibijom, koju doivljava kao domovinu bosanskih
Siba kojoj oni duguju kiajnju politiku odanost. Ipak, nain
na koji on pozicioniia Republiku Sipsku unutai BiH okviia
upuuje na obiazac politikog subjektiviteta koji odiaava
noime nacionalne diave s kultuino-politikim podudaia-
njem. Tienutani odnos sipskog entiteta piema zajednikim
bh. institucijama nalikuje jugoslavenskom unutainjem uie-
enju zajednika fedeiativna diava s politikim okviiom
lienim kultuinog znaenja i suveieniteta, unutai kojeg Re-
publika Sipska egzistiia kao suveieno tijelo posveeno stje-
canju autonomije i zadiavanju piiznatog joj politikog su-
bjektiviteta. Diugim iijeima, Republika Sipska se peicipiia
kao nacionalna-diavica Siba u BiH, odieena etno-kultu-
ialnim shvaanjem diavljanstva.
Takve aktivnosti i politiki iaspleti osiguiali su Miloiadu
Dodiku piodueni mandat efa bosanskih Siba: listopad-
ski izboii 2010. su pokazali da je potpoia sipske populacije
njemu znatno via u poiedbi sa potpoiom ostalim sipskim
opcijama: njegova je stianka osiguiala ielativnu veinu u
entitetskom pailamentu, on je izabian za piedsjednika Re-
publike Sipske (s vie od 50 glasova), a njegov kandidat,
Neboja Radmanovi, je osiguiao diugi mandat kao sipski
9 Vidi: Eldai Saiajli, Djeca Caila Schmitta: Fenomenoloka analiza sukoba
Dodik-Silajdic, Puls demokratije, 10. 1. 2008., dostupno na: http:iiwww.
pulsdemokiatije.netiindex.php?id=670&l=bs.
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1o(
lan Piedsjednitva (s 48 glasova)
10
. Za viijeme vladavine
SNSD-a u sipskom entitetu BiH, politika dinamika e se
najvjeiojatnije nastaviti odvijati oko zahtjeva za veim su-
bjektivitetom Republike Sipske i manjim autoiitetom zajed-
nike bh. diave. Izgleda da se s veom upoinou unitaii-
stikih blokova bonjakih stianaka piodubljuje jaz i konikt
s voama sipskih politikih stianaka. Post izboino koaliia-
nje je ve kienulo tim smjeiom. Poetkom studenog 2010.
SNSD i SDS su najavile zajedniku politiku platfoimu za
piedstavljanje Republike Sipske u zajednikim diavnim in-
stitucijama naglasivi da je suveienitet BiH tek izvedenica
suveieniteta entitetskih i etnikih zajednica
11
. Istoviemeno,
poetkom piosinca SNSD piegovaia o politikoj suiadnji i
potencijalnoj koaliciji na diavnom nivou s SDP-om, koja bi
se temeljila na minimalnim zajednikim politikim viijed-
nostima i piojektnim piioiitetima: od EU integiacija, imple-
mentacije odluke Euiopskog suda za ljudska piava Sejdii
Finci do popisa stanovnitva.
12
Huvn:sv s:unv Iako sve konstitutivne etnike giupe
u BiH dijele vlast na naelu etnike iavnopiavnosti, ielativna
pievlast glavnih etno-politikih faktoia u politikoj piaksi
jest bitno diugaija. S obziiom na najmanju biojnost i tiend
iseljavanja u oblinju Hivatsku, hivatski politiki initelji
u BiH se osjeaju zasjenjeni biojnijim etnikim giupama i
njihovom dominantnijom politikom pozicijom u zemlji.
Odieena podieenost hivatskih stianaka veim etnikim
giupacijama je bila osobito vidljiva tijekom izboine kampa-
nje 2006., kojom su u potpunosti dominiiali sukobi sipskih
i bonjakih politikih voa (Dodik i Silajdi kao najista-
knutiji ) i njihovim iazliitim vizijama BiH. Ovo je dodatno
bilo pogoiano injenicom da Hivati i Bonjaci dijele jedan
od dva entiteta u zemlji Fedeiaciju Bosne i Heicegovine
koja je, zahvaljujui asimetiinom odnosu veliina dviju
zajednica, esto doivljavana kao sutinski bonjaki po-
litiki entitet. Ove dvije injenice su hianile kampanju hi-
vatskih politikih stianaka na zadnjim izboiima te je stoga
jedna tema dominiiala u piogiamima hivatskih politikih
opcija: stvaianje tieeg, hivatskog politikog entiteta u Bo-
sni i Heicegovini.
Hivatske politike opcije guiaju ovaj plan ve nekoliko go-
dina, ali pioli izboii su donijeli poplavu zahtjeva za hivat-
skim entitetom od stiane gotovo svih stianaka s hivatskim
piedznakom iz vie iazloga. Pivi se odnosi na opadajue
diutvene tiendove u hivatskoj zajednici i emigiaciji mno-
gih mladih i obiazovanih Hivata u susjednu Hivatsku, to je
bilo omogueno i pospjeeno davanjem hivatskog diavljan-
stva svim bh. Hivatima
13
. Ako se ovaj tiend nastavi, kao to
10 Vie vidi na web stianici Centialne izboine komisije BiH: http:iiwww.
izboii.baiWebModule18iFinalniiPiedsjednikRSiNivo.aspx
11 Vidi Osloboenje, 4.11. 2010., sti. 3.
12 Vidi Osloboenje, 5. 12. 2010., sti. 3.
13 O hivatskoj politici u vezi diavljanstva vidi u: Fiancesco Ragazzi and
Igoi tiks (2009) Cioatian Citizenship: Fiom Ethnic Engineeiing to Inclu-
siveness, in Citizenship Policies in the New Europe, eds. Baubck, R., Peic-
hinig B., and Sieveis, W., Amsteidam: Amsteidam Univeisity Piess.
se hivatski lideii i boje, ovoj etnikoj zajednici u nestajanju
u budunosti e biti sve manje i manje upoiita za tiaenje
politikih ustupaka od stiane ostalih dviju giupa, a naioito
Bonjaka. Ovo uziokuje vatiene politike zahtjeve upuene
ne samo od politikih lideia, ve i od diutvenih i kultuinih
piedvodnika, kako bi se osiguiala hivatska politika odii-
vost i subjektivitet u zemlji dok jo postoje pogodni uvjeti za
takve stiuktuialne piomjene. Sljedei iazlog je iziiito neza-
dovoljstvo s postojeim izboinim piavilima koja su po diugi
put omoguila socijaldemokiatskim (kao pieteno bonja-
kim) kandidatima da budu izabiani kao hivatski lanovi tii-
paititnog diavnog piedsjednitva. Naime, piema pozitiv-
noj ustavnoj i izboinoj stiuktuii, biiai su izabiali bonja-
kog i hivatskog lana Piedsjednitva na teiitoiiju Fedeiacije
Bosne i Heicegovine. Kao i 2006, SDP je ponovo kandidiiao
njihovog kandidata, eljka Komia, Hivata iz Saiajeva za
ovaj poloaj. S obziiom na biojanu slabost hivatskih gla-
saa, koji su pietpostavimo bili naklonjeni kandidatima
hivatskih nacionalnih stianaka, oni nisu bili u mogunosti
izabiati svog piedstavnika i zahvaljujui SDP-ovim biiaima
(za veinu kojih se smatia da su Bonjaci) Komi je dobio
izboie. Piedvoeni vodeom hivatskom politikom stian-
kom, Hivatskom demokiatskom zajednicom (HDZ) iji
bi kandidat (s 20 glasova u FBiH) dobio hivatsko mjesto
u Piedsjednitvu da nije bilo Komia (koji je osvojio 60)
Hivati su iziazili svoje duboko nezadovoljstvo postojeim
ustavnim okviiom te su najavili daljnje koiake ka ustavnoj
iefoimi bh unutianjeg uieenja
14
.
Razlog to stianke s hivatskim piedznakom optiiaju za
uiavnoteeniji (ili fiagmentainiji) bh. diavni poiedak nije
u elji da se omogue piavedniji odnosi izmeu konstitutiv-
nih zajednica u zemlji. Sustav zatite giupnih piava je visto
utemeljen s minimalnom mogunou poviede etno-kul-
tuialnih piava (tii glavne giupacije) iz iazloga to etnike
giupe vladaju sobom kioz teiitoiijalno oiganiziian sustav
te to im stoje na iaspolaganju biojni piavni mehanizmi za
spieavanje meusobne dominacije. Ono to izgleda da je
piavi pioblem jest elja hivatskih politikih opcija za us-
postavom podudainih kultuinih i politikih gianica unutai
BiH koje e omeiti hivatsku diutveno-politiku domenu
te odiediti sve budue etno-nacionalne ishode. Sluaj eljka
Komia ukazuje da ono to hivatska komponenta u BiH
stiastveno ospoiava jest postojanje otvoienog politikog
sustava koji ima sposobnost geneiiianja ishoda i identiteta
kako giaanski oiijentiianih pojedinaca tako i njihovih poli-
tikih piedstavnika bez stiuktuialnih ogianienja postavlje-
nih piavilima o etnokultuialnoj piavdi.
14 Vidi Osloboenje, 5. 10. 2010., sti. 7.
Politoloka razmatranja
status, broj 15, proljee 2011. 1o
U:nus:
Bos)nv s:unv Kao to je ve i naglaeno, veina
bonjakih politikih stianaka navija za unitainiju viziju bh.
diave. Dva temeljna iazloga opiavdavaju ovu tvidnju. Pivi
je bonjaka pozicija u bivoj jugoslavenskoj jedinici, bez
ikakvog vanjskog utjecaja nacionalnih domovina ili piiiod-
nog (etnikog) saveznika na kojeg bi se oslonila. Bonjaki
etniki identitet je, za iazliku od bosanskih Siba i Hivata,
u iziavnoj zavisnosti od postojanja i politikog suveieniteta
Bosne i Heicegovine. Diugi iazlog, kako je najbiojnija za-
jednica u zemlji, Bonjaci su najbolje pozicioniiani u odnosu
na vie iazine vienja politike kontiole u diavnim demo-
kiatskim institucijama. Ove injenice ine bonjake poli-
tike stianke sklonijim da se odlue za unitaiistike politike
aianmane te posljedino, da na tim temeljima vode izboine
kampanje.
Vihunac bonjakog unitaiizma se dosegao 2006. kada je
Haiis Silajdi, voa SBiH, bio izabian za bonjakog lana
Piedsjednitva na temelju kiajnje unitaiistike politike kam-
panje koja je zagovaiala ukidanje Republike Sipske i stvaia-
nje onoga to je on nazivao giaanski poiedak u BiH. Ako
je etniko nadmetanje sipskih i hivatskih politikih blokova
odigialo fiagmentiiajuu ulogu (neovisnost Republike Sip-
ske i stvaianje hivatskog entiteta), bonjaka stiana je 2006.
zasiguino bila obiljeena idejama bh jedinstva i giaanske
vizije diave. Tiadicionalno utjecajna meu Bonjacima,
Stianka demokiatske akcije (SDA) je izgubila znaajnu pot-
poiu na izboiima jei je bila doivljena kao suvie popustljiva
piema sipskim zahtjevima i vizijama ustavne iefoime. Ipak,
izboii 2010. su pokazali iadikalan zaokiet u bonjakom ta-
boiu i comeback SDA kao najutjecajnijeg etnikog bonja-
kog politikog faktoia spojenog s potpoiom novih etnikih
sudionika, Saveza za bolju budunost BiH (SBBBiH), uteme-
ljenog i piedvoenog kontioveiznim biznismenom i medij-
skim magnatom Fahiudinom Radoniem. Razlozi gubitka
izboine podike unitainoj viziji Silajdieve stianke mogu
se pionai, izmeu ostalog, u opem iazoaianju ukupnim
iezultatom politike konstelacije uziokovane Silajdievim
kiutim stavom piema Dodikovoj iadikalizaciji politikih
odnosa te stiahom da pieveliki bonjaki unitaiizam moe
ugioziti stabilnost i postojanje minimalne ujedinjenosti di-
avne politike egzistencije. Novi bonjaki lan Piedsjed-
nitva, Bakii Izetbegovi, sin osnivaa stianke Alije Izetbe-
govia, je ve iziazio pomiiljive i koopeiativne stavove su-
piotne dosadanjim pieteno unitaiistikim i jednostiano
nametnutim od stiane bonjakog politikog vodstva. Ovo
takoei odiaava i postupni pomak SDA od pivotnog unita-
iizma ka piihvaanju koaliiajuih odnosa konstitutivnih bh
skupina.
Meutim, to ne znai da e bonjake politike opcije odu-
stati od unitaiistikih agendi. Temeljne odiednice bonjake
politike e se i u budunosti kietati u ovim kategoiijama, ali
odieene piomjene se mogu oekivati, pogotovo ako SDA
uspije uspjeno uskladiti postizboine koalicije i politiku
unutai ekstiema lijevog unitaiizma i desne fiagmentacije.
Nv-ncIonIIs:I Unitaiistiki taboi se sastoji od pie-
teno dominantnih bonjakih stianaka, kao npi. SBiH i
SDA te ne-nacionalnih stianaka, pieteno lijevo oiijentiia-
nih koje zagovaiaju giaansku, sekulainu i tiansetniku vi-
ziju bh. diave. U okviiu njih, jedino je SDP uspio osiguiati
znaajnu izboinu potpoiu, osvojivi mjesto hivatskog lana
Piedsjednitva, ali takoei i osiguiavi velik bioj mjesta u
pailamentima na iazliitim diavnim nivoima. SDP-ova
kampanja na Izboiima 2010. je bila obiljeena aigumentima
i zahtjevima zajednikima unitaiistikoj viziji bh. diavnog
ustiojstva.
Kao iezultat toga, doseg SDP je bio uglavnom ogianien
na pieteno bonjake dijelove Bosne i Heicegovine, sa sla-
bim izboinim iezultatima u hivatskim i sipskim dijelovima.
Stoga je giaanska piiioda SDP-ove vizije diave snano
iezoniiala jedino unutai jedne etnike giupe, djelujui otu-
ujue na ostale. Otuenje se najsnanije oitovalo kod Hi-
vata, pieteno zbog sluaja Komi, ali takoei i kod Siba iz
Republike Sipske koji doivljavaju SDP ne kao multietniku
stianku s ujedinjavajuom socijaldemokiatskom ideologi-
jom ili socijalnim piogiamom, ve kao jednu od bonjakih,
sarajevocentrinih stianaka iji je cilj centializacija bh. di-
ave. Neposiedne postizboine okolnosti, skupa s SDP-ovom
izboinom kampanjom koja je i osiguiala takve pokazatelje,
su pokazale potvidu sumnji da ono to SDP hoe nije pomii-
ljiva i konsenzualna politika, ve najvea mogua kontiola
nad diavnim institucijama. Ubizo nakon to je njihova ie-
lativna izboina pobjeda pioglaena od stiane Izboine ko-
misije, oni su uputili zahtjeve na najvie diavne instance i
objavili svoju odlunost da vide svoga vou, Zlatka Lagum-
diju, na mjestu Piedsjedavajueg Vijea ministaia te na taj
nain demonstiiiali kiajnje nepotivanje nefoimalnog kon-
socijacijskog piavila koje se piimjenjuje piilikom slubene
etnike iotacije na najviim diavnim pozicijama. Piema
ovom piavilu, koje je dosada bilo potovano od stiane svih
politikih sudionika, mjesto Piedsjedavajueg sljedee etiii
godine bi tiebalo piipasti hivatskom kandidatu. Suvino je
i naglaavati da je ovo dodatno pogoialo hivatsko nezado-
voljstvo stanjem politikih odnosa u zemlji te da su ishodi
giaansko oiijentiianih politikih faktoia piodubili posto-
jeu alijenaciju.
Ovi indikatoii ukazuju da sadiaj SDP-ovog giaanskog i
ne-nacionalistikog politikog piola nije neovisan od utje-
caja etnopolitike. Napiotiv, on je iziastao iz odieene stiuk-
tuine pozicije Bonjaka u BiH, te nadogiaen bonjakom
biojnom piemoi i stiatekim diavnim vizijama bonjake
etnopolitike. Stoga je SDP piedodieen za saveznitvo s
bonjakim etnikim i unitaiistikim stiankama i osuen
na iezultate koji e, od stiane ostalih dviju konstitutivnih
giupa u zemlji, biti vieni kao piistiani i etniki obojeni. Da
li to SDP ini istom bonjakom stiankom? Ne nuno, ili
bai ne iziavno. lanstvo ove stianke je multietniko i sim-
Politoloka razmatranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1o6
bolina slika koju eli stvoiiti u javnosti se oslanja na lijevu
ideologiju i komunistiku piolost vie nego na viijednosti
bonjake etnike giupe, to u kiajnjoj liniji ini SDP inklu-
zivnijim i pomiiljivijim piema etnikim iazlikama od bilo
koje diuge velike stianke u zemlji. Meutim, stajalite koje
SDP esto zauzima u stianakoj politici u BiH piua i vie
nego dovoljno dokaza, implicitno odaslanih njegovom bo-
njakom izboinom tijelu kao i sipskim i hivatskim biiaima
u ne-bonjakim dijelovima zemlje, da SDP vie biani bo-
njake inteiese nego inteiese ostalih. Stoga se SDP moe
smatiati bonjakom stiankom, ali jedino neiziavno, pieko
okviia i konteksta politikog djelovanja, vie nego njihovim
samim ideolokim piolom.
Zn)un:
Puvvnonvn)v nconv ouznvv
Pioblem svih politikih opcija i vizija Bosne i Heicegovine
oigledno je nemogunost pievladavanja aigumenata koji
odiaavaju stiuktuie nacionalne diave i njenih dominan-
tnih eviopskih-kontinentalnih noimi o kultuinom i politi-
kom podudaianju. Fiagmentaiisti, i sipskog i hivatskog pio-
la, izgleda ne mogu zamisliti viziju bh. diave koja bi ila
dalje od piaznog okviia za etniki suveienitet i teiitoiijalnu
etnokultuinu oiganizaciju tiiju konstitutivnih zajednica.
Skoio svaka iefoima upiavljena na iazvoj centialnih diav-
nih institucija ili izgiadnju simbolinih kaiakteiistika Bosne
i Heicegovine, a koja ne naglaava njenu sloenu, sintetinu
i sluajnu piiiodu e se shvatiti kao povieda osnovnog etni-
kog suveieniteta, shvaenog kao fundamentalni element bh.
povijesnog postojanja. Obinuto, unitaiisti bonjakog pied-
znaka ne mogu zamisliti viziju bh. diave koja bi pomiiila
duboka iazilaenja i nesuglasice koje postoje izmeu iazli-
itih diutvenih giupacija. Njihovim politiki piogiamima
izgleda nedostaje konceptualna kategoiija zamiljene poli-
tike zajednice izvan onoga to oni smatiaju standaidnim
modelom noimalnosti euiopske nacionalne diave.
Manjak konceptualnih kategoiija je ipak puno sloenije i
dublje piiiode nego to bi to bh politike i stianake stiate-
gije naznaile. injenica da istinske nenacionalistike i soci-
jaldemokiatski oiijentiiane opcije bh. politike zaviavaju u
istom kou s unitaiistikim nacionalistima otkiiva ne samo
njihovu ukotvljenost u lokalne odnose moi, ve i stiuktu-
ialnu potekou pii iazmiljanju o sloenoj diavi kao to
je Bosna i Heicegovina kioz kategoiije kojima se naputaju
dosadanji pievladavajui povijesni i konceptualni modeli.
Stoga, i postdejtonski izboini ishodi u BiH i njihova analiza,
koji su uokviieni kategoiijama koje se vite oko stupova et-
niko-giaansko, ne mogu piuiti naznake noimativnih ije-
enja bh. politikog pioblema. Oni stoga mogu jedino opi-
sati koji su to dominantni iascjepi u diavnoj politikoj sfeii,
ali budui da se oni opetovano pojavljuju na sutinski slian
nain od zavietka iata, taj opis se ini suvian.
Po mom miljenju, piavi izazov pii analiziianju i deblokiia-
nju bh politikog zastoja jest iznai nove kategoiije kojima
bi se iedeniialo znaenje bosanskoheicegovake diave i
njene uloge u ivotima ljudi. Iako smo suoeni s nestaicom
kategoiikih mehanizama za takav poduhvat, jedna oblast
se ini podjednako konceptualno odiiva kao i kontekstu-
alno ielevantna: domena ljudskih piava. Minimalistika
denicija diave kao institucionalnog sidia za iii spektai
ljudskih piava (politikih, socijalnih, kultuinih) moe po-
tencijalno biti piihvatljiva svim diveigentnim politikim
subjektima u zemlji te konceptualno udovoljiti potiebi ie-
ektiianja istinskog bosanskoheicegovakog pluializma, a
ipak zadiati noimativnu utemeljenost i opiavdanost uni-
veizalnim naelima. Listopadski izboii 2010. su piopustili
piiliku pozicioniianja ljudskih piava kao jednog od temelj-
nih politikih pitanja, iako su postojali odieeni poticaji za
takav iazvoj stvaii utjelovljeni uglavnom u odluci Euiopskog
suda za ljudska piava u piedmetu o biiakoj obespiavljeno-
sti manjina u BiH. Nijedna od postojeih politikih stianaka
se nije okupila oko aigumenata o ljudskim piavima niti je
pokuala sagledati ulogu BiH na ovaj nain. Meutim, ako
poticaj za takve diskusije i iaspiave bude piisutan na sljede-
im opinskim (2012.) ili opim (2014.) izboiima, zajedno s
iegionalnim euiopskim integiiianjem i piitiskom da se udo-
volji euiopskim standaidima o ljudskim piavima, moda e
se i ukazati piilika za temeljnu piomjenu u bosanskoheice-
govakoj politici. Kako sada stvaii stoje, nje jo zasiguino
nema.
EIonu Snun)II (Donoi, 1,;8.) oiviorivo ir i r-
ois:vivo Fui:r:u voii:iin u u Sv-
irvu. Is:vZuir u onis:i orvv:ivr voii:ir i
voii:ir :roviir, ivisr sr nvi vvonirr:ior
r:ovoii:ir, irir :rovr:sir i vv:iir ri-
rrs:ciir, osociiciisor orrovciior, ru-
orr:iizror ui:uvr i siiir :rrr.
USTAV
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1o8
Povijesni (dis)kontinuitet
konstitutivnosti naroda BiH
i zahtjevi (post)moderne
dravnosti
*
Sead F. Fetahagi
Otud bi rekonstitucija i reforma BiH na naelima federalnog dravnog ureenja
(jer bi ve svima trebalo biti jasno da nikakva unitarizacija BiH niti je mogua,
a dugorono ak moda niti poeljna imajui na umu europske regionalizacijske
trendove i tzv. naelo supsidijarnosti), gdje bi se sve autonomne federalne
jedinice (po modelu vicarskih kantona recimo) zasnivale na zajednici svih
graana, stanovnika te jedinice, predstavljala jednu od moguih i poeljnih
alternativa postojeim idejama. Svaka takva teritorija bi bila konstitutivni dio
BiH, odnosno svaka bi predstavljala jednu constituency, koje bi zatim paritetno
bile zastupljene u gornjem domu nekog budueg saveznog zakonodavnog
tijela
Ovaj iad, pod pivobitnim naslovom Povijesni (dis)kontinuitet konstitu-
tivnosti naioda Geneza ustavnopiavnih odieenja nosioca suveieniteta
Bosne i Heicegovine u svjetlu odluke Euiopskog suda za ljudska piava o
diskiiminaciji Ostalih bio je piedstavljen na konfeienciji Mjesto i uloga
Ostalih u Ustavu Bosne i Heicegovine i buduim ustavnim ijeenjima
za Bosnu i Heicegovinu odianoj 3. veljae 2010 na Fakultetu politikih
nauka u Saiajevu. Rad do sada nije bio objavljen. Za ovu piigodu tekst je u
izvjesnoj mjeii pioiien i auiiian nekim novijim saznanjima.
Ustavno-piavna kategoiija ostali piedstavlja jedan od naj-
vanijih pioblema politikog i piavnog ustiojstva Bosne i
Heicegovine ustanovljenog Daytonskim miiovnim spoia-
zumom iz 1995. Ona impliciia mnoge politoloke, piavne,
socioloke i diuge aspekte, a njen nedovoljno deniian smi-
sao pioizvodi dalekosene posljedice na ukupnu politiku
zbilju i na ustavni poiedak u BiH koji baiem naelno, na ia-
zini potpisanih i iaticiianih meunaiodnih konvencija (od
kojih je Euiopska konvencija o zatiti ljudskih piava tavie i
integialni dio domaeg piavnog poietka), smjeia ka euiop-
skim demokiatskim standaidima i univeizalno piihvae-
nom zatitom temeljnih ljudskih piava. Piesuda Euiopskog
suda za ljudska piava iz piosinca 2009. u sluaju Sejdi i
Finci piotiv BiH
1
otvoiila je mnoga pitanja koja u kiajnjoj
instanci dovode u sumnju legitimitet ustavnog poietka BiH
i zahtijevaju ozbiljnu ustavno-piavnu iefoimu, a sljedstveno
tome i iefoimu politikog sustava.
injenica da se po tom osnovu do tienutka pisanja ovog tek-
sta (sijeanj 2011.) jo nita nije poduzelo i da vladajua elita
u BiH ne pokazuje ni volju niti iskienu elju da stvaii mi-
jenja, a da se tzv. meunaiodna zajednica iapidno odiie
svoje uloge piotektoia i vihovnog autoiiteta u tumaenju
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 1o
odiedbi ovog spoiazuma o civilnoj implementaciji miiov-
nog ugovoia (l. V Aneksa 10 Opeg okviinog spoiazuma
Spoiazum o civilnoj implementaciji)
2
, ukazuje da se ovim
pitanjem nitko ne eli baviti i da od njega svi bjee ko avo
od kista. Kiiza oko uspostave vlasti na gotovo svim iazinama
diavne upiave nakon posljednjih opih izboia odianih 3.
listopada 2010., te opetovane izjave stianakih dunosnika
o nelegitimitetu izabianih politiaia jei da ne piedstavljaju
ovaj ili onaj konstitutivni naiod ukazuje na temeljni ne-
dostatak modeine demokiatske politike kultuie na ovim
piostoiima te na posvemanju konfuziju i neiazumijevanje
suviemene politike i piavne teiminologije.
Sama jezika foima posljednje alineje Pieambule Ustava
BiH
3
, u kojem se kategoiija ostali navodi, ukazuje da je ona
neodvojiva od diuge ustavne kategoiije konstitutivni na-
iod s kojom je u logikoj vezi, te je stoga neophodno ove
dvije kategoiije piomatiati u koielaciji. Ovdje je vano pii-
mijetiti da se u istoj alineji navodi i tiei konstitutivni ele-
ment diavnosti giaani BiH. Iako se iadi o kategoiiji
bez koje ne moemo uope govoiiti u teiminima politike
modeinosti, ona se upadljivo zanemaiuje u veini politi-
kih, analitikih i medijskih osvita na ovu pioblematiku. No,
viatimo se naiodima.
Da bi otklonili nejasnoe u poimanju konstitutivnih na-
ioda i ostalih, najpiije emo izviiti histoiijsko-piavni
piegled iazvitka pojedinih ustavnih kategoiija koje su u ia-
zliitim povijesnim peiiodima odieivale najpiije objekta, a
zatim i subjekta suveieniteta u BiH, te uoiti genezu pozitiv-
nopiavnih kategoiija konstitutivni naiod odnosno ostali.
Nakon toga emo iezultate do kojih budemo doli kiitiki
piomotiiti polazei od ideje post-modeine diave Robeita
Coopeia, te ukazati na pioblem jezike i inteipietativne ne-
dosljednosti u shvaanju i piimjeni nekih ustavnih i politi-
kih teimina iz engleskog politikog ijenika, piimjenjivih u
BiH.
Po:n moovun no znzov
Peiiod euiopske politike modeine, koji se poev od Fian-
cuske ievolucije s kiaja XVIII stoljea temeljio na piosvje-
titeljskim motivima emancipacije iazuma i subjektivnosti,
postepeno je zadobivao noimativnu dimenziju poeljnog
politikog iazvitka, to se u domenu politike institucionali-
zacije moe piedstaviti na nain kako to ini Claus Oe:
Od osamnaestog veka ovaj iazvojni pioces, diutveno
i intelektualno oblikovan na usputnim stanicama iene-
sanse, iefoimacije i piosvetiteljstva, dobio je svoj kon-
kietan politiki oblik u politikoj institucionalizaciji koja
se, pomalo ematski, moe piikazati sledeim iedosle-
dom: nacionalna diava-konstitucionalna diava-demo-
kiatska diava-diava blagostanja. Svaka od ovih iazvoj-
nih stepenica moe se slobodno opisati kao piogiesivno
kietanje u pomenutoj noimativnoj dimenziji (20).
Politiku modeinu, kao jo uvijek poeljan teoiijski model
obiazlae i Mile Lasi navodei da ju ine, izmeu ostalog,
slobodni izboii, demokiatske paitije, emancipacija ena, ne-
ovisni mediji, kolstvo i sudstvo, socijalno-tiini model gos-
podaiskog iazvoja, tzv. etiii slobode iz Euiojaigona (slo-
boda kietanja ioba, kapitala, usluga i ljudi), te iazvod biaka
izmeu vjeie i politike (25, 34). Poied toga, ideje o slobodi,
jednakosti i biatstvu te naiodnom suveienitetu ostvaiuju se
iiom euiopskog kontinenta mahom putem foimiianje na-
cionalnih diava (nation-states) na iazvalinama pied-mo-
deinih sistema feudalnih impeiija.
U ovom peiiodu teiitoiij dananje BiH potpadao je pod
suveienitet tiiju sukcesivnih monaihija Osmanske, Ha-
bsbuike i Kaiaoievike. Iako se u ovom potonjem slu-
aju iadilo o djeliminom ispunjenju zahtjeva za nacional-
nom emancipacijom od dotadanjih impeiija, njen iazvitak
i konana sudbina, te odsustvo uspjenog kieiianja stabilne
demokiacije, ukazuje da se niti u tom sluaju o naiodnom
suveienitetu u modeinom smislu ne moe u potpunosti
govoiiti. U svim ovim sluajevima, nedostajao je kljuni
element libeialne demokiacije kao naela neodvojivog od
politike modeinosti slobodno iziaena volja naioda o
konstituiianju vlastite politike zajednice i politikih institu-
cija na autonomnim naelima, koje u konanici obezbjeuju
zajedniko i ope dobio koje viijedi tititi institucionalnim i
piavnim siedstvima. Nasupiot tome, ustavni akti doneseni
u ovom peiiodu, koje emo ovdje ukiatko piikazati, pied-
stavljali su akte monaiha kao jedinog izvoia suveieniteta.
Imvvu)n os::uconznm
Hatierif od Gilhane, kojeg je sultan Abdlmecid I pioglasio
1839., smatia se najznaajnijim tanzimatskim aktom (Tepi:
192). Njime je bio iniciian pioces iefoimi Osmanskog cai-
stva i njegovo piibliavanje euiopskim modeinim tokovima,
to se ogledalo kioz gaianciju zatite ivota, slobode i asti
svih stanovnika Caistva te ieguliianjem opoiezivanja i vojne
slube. Piema piijevodu teksta objavljenog u asopisu Bo-
sanski prijatelj 1851., za stanovnike Caistva koiiste se iziazi
poput podlonik, podajnik, graan, dok izieka o nediskii-
minaciji obziiom na vjeioispovijest glasi: Ovo caiske milo-
sti piostiiemo na sve Nae podanike, koje god vieie il ceikve
oni bili, svi bez izjatja neka ih uivaju (auevi: 136). Poied
upiavne ieoiganizacije te uvoenja iedovnih giaanskih su-
dova, Uredba o organizaciji Bosanskog vilajeta iz 1865. kao
akt od ustavnog znaaja piopisuje i paiitetno zastupnitvo
po konfesionalnoj osnovi (u odnosu 50:50 muslimana i ne-
muslimana) u izboinom dijelu lanstva novofoimiianih
oigana Vilajeta, kakvi su bili Upiavno vijee Idare medlis,
te Ope vilajetsko vijee (auevi: 165-170). Na osnovi si-
stema milleta, sva vijea u Bosanskom vilajetu su ukljui-
vala duhovna lica kao viiilne lanove, a izboini lanovi su
biiani na osnovu imovinskog cenzusa i vjeiske piipadnosti,
na nain da je u njima bila osiguiana muslimanska veina
(Tepi: 204). Osmanski ustav pioglaen 1876. od stiane sul-
tana Abdlhamida II, uspikos svoje ogianiene piimjene
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 11o
(suspendiian od stiane Poite ve 1878.), znaajno je ovdje
spomenuti jei je lanom 8. svim podanicima Caistva, iea-
imiiajui njihovu iavnopiavnost, podaiio nacionalni
naziv Osmani (auevi: 191). Ovdje viijedi napomenuti i
to da je kategoiija koja je u osmanskoj epohi pivenstveno
odieivala identitet (pa i onaj politiki u foimi milleta)
bila konfesionalna piipadnost islamu odnosno piavoslavlju
ili iimokatolianstvu. Piomjena vjeie znaila je istodobno i
piomjenu identiteta, to osmanska vlast iadi politike stabil-
nosti nije podiavala. Naknadno opredjeljivanje za naci-
onalno hrvatstvo i srpstvo odnosno zahtjev muslimana
za vlastitom nacionalnou dogodili su se iskljuivo na
temelju konfesionalne pripadnosti, koja je u novim povi-
jesnim okolnostima pievedena u nacionalnost (Daja: 17). A
te nove povijesne okolnosti nastupile su sa austiougaiskom
okupacijom.
Austiougaiski cai Fianz Josef I je 17. veljae 1910. sankcio-
niiao paket zakona o ustavnim uiedbama za BiH, ukljuu-
jui i Zemaljski ustav (tatut). Ovo je bio pivi modeini cje-
lovit ustavnopiavni akt iskljuivo za teiitoiij tadanje BiH,
kao posebnog upiavnog podiuja unutai Monaihije (corpus
separatum). Bez obziia na mnoga ogianienja u pogledu do-
mae zakonodavne i izvine vlasti i limitiianu autonomiju,
ustav i njegovi piatei zakoni uveli su u politiki ivot ze-
mlje tii nove institucije: saboi, zemaljski savjet i kotaisko vi-
jee (Hadibegovi i Imamovi: 281) te gaiantiiali osnovna
giaanska piava. to se tie odiedbi koje govoie o stanov-
nicima BiH kao titulaiima ustavom zajamenih piava, ovaj
ustav u , 2 i 3 govoii o zemaljskim pripadnicima odnosno
o bosanskohercegovakim pripadnicima (auevi: 233).
Kontinuitet sa piethodnim osmanskim sistemom milleta
u smislu uvaavanja konfesionalne piipadnosti kao kon-
stitutivnog elementa za vienje odieenih javno-piavnih i
politikih funkcija moe se uoiti u odiedbama , 22 i 23 o
sastavu Saboia gdje je konfesionalna piipadnost bitan kii-
teiij za iaspodjelu mandata, a tzv. viiilisti (lanovi Saboia
po poloaju) su i piedstavnici etiii tiadicionalne vjeiske
zajednice muslimanske, sipsko-piavoslavne, iimsko(i
giko)-katolike te jeviejske, uz odsustvo petog piiznatog
vjeiskog udiuenja evangelikog (augsbuike i helvetske
konfesije). Konstitutivnost religijskog elementa u ovim
rudimentarnim formama demokracije rezultat je ve
spomenutog procesa nacionalizacije osmanskih kon-
fesionalnih identiteta, koji su zahvaljujui pivenstveno
iadu kultuino-piosvjetnih diutava etabliianih u ovom pe-
iiodu (Kialjai: 157) piedstavljali istinske zaetke kasnijih
etno-nacionaliteta odnosno konstitutivnih naioda. Suoen
sa takvom situacijom, austiougaiski ministai nancija i ad-
ministiatoi za BiH Benjamin von Kllay, opiemljen misijom
vesteiniziianja i civiliziianja ove (u oima zapadnjaka) zao-
stale piovincije, jednom piigodom 1892. godine je izjavio da
je BiH u biti oiijentalna zemlja, iji se istonjaki kaiak-
tei iskazuje u tjeianju individualizma do kiajnje gianice, iz
koga zatim slijedi mali paitikulaiizam i nesposobnost da se
stvoii neto vee, jae, jedinstveno (Kialjai: 75).
Jugoslavenska ideja poivala je na shvaanju da su Juni Sla-
veni jedinstven naiod jednog jezika, te da se u skladu sa na-
elom naiodnog suveieniteta, koji je naao konaan iziaz
u zahtjevu ameiikog piedsjednika Wilsona za piavom na-
ioda na samoodieenje
4
tijekom Pivog svjetskog iata, tie-
baju ujediniti u samostalnu diavu. Na tom tiagu, Proglas
o osnivanju Jugoslovenskog odbora iz 1915. govoii o jugo-
slovenskom narodu odnosno o Jugoslovenima (auevi:
255). Meutim, u pojedinim dokumentima iz 1918., u doba
piipiema za ujedinjenje kiatkotiajne Diave Slovenaca,
Hivata i Siba sa kialjevinama Sibijom i Cinom Goiom, na-
ilazimo na nov koncept jedinstvenog tioimenog (odnosno
tioplemenog) naioda. Tako se, izmeu ostalog, Proklama-
cija Glavnog odbora Narodnog vijea BiH (1. studeni 1918.)
kao i Manifest regenta Aleksandra povodom ujedinjenja (6.
sijeanj 1919.) obiaaju jedinstvenom narodu Srba, Hrvata
i Slovenaca (auevi: 266, 275). Teiitoiij Bosne i Heice-
govine u ovom peiiodu dijelio je sudbinu iieg junoslaven-
skog diavno-piavnog ustioja, te su se pomenuti iziazi od-
nosili i na njenom podiuju, dok ustavi Jugoslavenske mo-
naihije Vidovdanski ustav iz 1921. (vidi npi. l. 4, 10 i 14)
te Septembarski ili Oktroisani ustav iz 1931. (vidi npi. l. 4 i
9) uvode i pojam graani (auevi: 283-285, 337).
Nnuoo os::uconznm
U svim sluajevima navedenim u piethodnim poglavljima,
ustavotvoiac je bio iskljuivo monaih kao jedini suveien, te
je s te pozicije on tietiiao cjelokupno puanstvo kao jedin-
stven naiod, u ovom ili onom noimativnom iziaaju. Stoga,
iako austiougaiski Zemaljski ustav ima svoje histoiijsko
mjesto u piouavanju bosanskoheicegovake ustavnosti,
s piavom se moe iei da tek akti ZAVNOBiH-a uvode u
ustavnopiavnu mateiiju modeini koncept naiodnog suve-
ieniteta i postavljaju poetne a ujedno i temeljne osnove
diavnosti BiH (Bikljaa, Pelesi i Kambeiovi: 375). Rezo-
lucija ZAVNOBiH-a, donesena na Pivom zasjedanju ovog
tijela 26-27. studenog 1943., uvodi meutim dualitet u po-
imanju kategoiije naioda u tom smislu to iazlikuje dva
njegova znaenja. U pivom sluaju Pieambula kao i toke
1-3 govoie u pluialu o narodima BiH (s navoenjem Siba,
Muslimana i Hivata), kao o konstituiiajuim elementima
diavnosti BiH u nastajanju. U diugom sluaju u toki 4 na-
ilazimo i na singulaian pojam narod BiH pod kojim se oito
podiazumijeva puanstvo BiH u smislu politikog naioda,
demosa (auevi: 422-425). lanak 1 Odluke o konstituira-
nju ZAVNOBiH-a u najvie zakonodavno i izvrno narodno
predstavniko tijelo federalne BiH, donesene na Diugom za-
sjedanju ZAVNOBiH-a 1944., ilustiiia ovu noimativno-je-
ziku nedoumicu kad navodi na temelju slobodno iziaene
volje naioda BiH... (auevi: 442). Ovdje giamatikim tu-
maenjem noime nije mogue utviditi iadi li se o genitivu
jednine ili genitivu mnoine iijei naiod.
Deklaracija o pravima graana BiH, usvojena na Diugom
zasjedanju ZAVNOBiH-a 1944., takoei govoii najpiije o
tii naioda BiH u pluialu Sibima, Muslimanima i Hiva-
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 111
tima, koji su izvojevali... svoju naiodnu demokiatsku vlast,
te jemi iavnopiavnost Siba, Hivata i Muslimana BiH, koja
je njihova zajednika i nedjeljiva domovina (auevi: 444).
No i ovdje nalazimo istu jeziku nejasnou u izieci iziaa-
vajui piavedne tenje naioda za ovjenim ivotom u slo-
bodi i dostojanstvu... (auevi: 444) koja ne pieciziia misli
li se na jedan naiod ili na vie naioda. Piema nekim auto-
iima, Deklaiacija je imala bitna obiljeja ustava usvajanjem
naela koja su bila u temeljima ameiike i eviopske demo-
kiatije (Redi: 162) odnosno piedstavljala je nau pivu
modeinu ustavnu povelju (Haveii: 152). Tieba ipak piimi-
jetiti da su poied histoiijskog znaaja u ieaimaciji ideje di-
avnosti BiH, akti ZAVNOBiH-a uveli i dualitet znaenja
ustavno-pravne kategorije narod, koji e optereivati
i sve budue ustavnopravne akte BiH. Zbog toga bi zna-
aj ovih akata ZAVNOBIH-a tiebalo kiitiki piomatiati pi-
venstveno u kontekstu datog histoiijskog tienutka, a ne kao
nekakvo neiscipno ideoloko ili dogmatsko vielo za budue
aianmane bosanskoheicegovake konstitucionalnosti.
Osnovna naela Ustava Narodne Republike Bosnu i Heice-
govinu opisuju kao naiodnu diavu iepublikanskog oblika
(l. 1), koja iziaava slobodnu volju svoga naioda bez iazlike
naiodnosti i vjeioispovijesti (l. 2) (auevi: 491). Ustav
pod pojmom naiod podiazumijeva ovaj puta cjelokupno
puanstvo BiH, dakle naiod u politikom smislu (demos),
a pod pojmom naiodnost etniku piipadnost (Ibiahima-
gi: 85). Ustav takoei uvodi i kategoiiju nacionalne ma-
njine (l. 14) (Ibiahimagi: 86). Ustavni zakon iz 1953. u l.
1 odieuje da je BiH socijalistika demokiatska diava iad-
nog naioda (Ibiahimagi: 87), gdje se ovaj puta sintagma
radni narod koiisti za oznaku subjekta suveieniteta. Ustav
Socijalistike Republike BiH iz 1963. nanovo koiisti iije na-
iod u dvojakom znaenju (politikom-jednina i etnikom-
mnoina), te navodi Sibe, Muslimane i Hivate kao naiode
u ovom diugom smislu. Sintagma iadni naiod i dalje se
koiisti za oznaku cjelokupnog stanovnitva BiH. Iziaz na-
rodnost meutim sada se koiisti da oznai ono to se 1946.
smatialo nacionalnom manjinom (Ibiahimagi: 88).
Konano, Amandman XVIII iz 1972. uvodi piavu pometnju
u ovaj dio ustavne mateiije deniiajui BiH kao
socijalistiku samoupiavnu i diavnu zajednicu radnih
ljudi i graana, naroda BiH Siba, Muslimana i Hi-
vata, pripadnika drugih naroda, narodnosti i etnikih
grupa, koji u njoj ive, zasnovanu na vlasti i samoupiav-
ljanju radnike klase i svih iadnih ljudi i na suveienosti
i iavnopiavnosti njenih naioda i piipadnika diugih na-
ioda, naiodnosti i etnikih giupa (Ibiahimagi: 91).
Na taj nain ak sedam kategoiija je odieeno kao nosilac
suveieniteta. Pieambula novog Ustava SRBiH iz 1974. na-
vodi da su naiodi BiH Muslimani, Sibi i Hivati... stvoiili
uslove za bogatiji i svestianiji socijalistiki iazvitak naioda i
naiodnosti BiH... (Ibiahimagi: 93), dok l. 1 BiH odieuje
kao socijalistiku demokiatsku diavu i socijalistiku sa-
moupiavnu demokiatsku zajednicu iadnih ljudi i giaana,
naioda BiH Muslimana, Siba i Hivata, piipadnika diugih
naioda i naiodnosti, koji u njoj ive (Ibiahimagi: 95).
Da bi se iazumjele navedene nomotehnike nedosljedno-
sti i lutanja tieba se piisjetiti na jugoslavenski kontekst i
ivu ustavnu djelatnost u peiiodu 1967.-74. koja je iezulti-
iala usvajanjem konfedeialnog Ustava SFRJ 1974. godine.
Kako istie jedan od njegovih autoia Jovan oievi, u
piocesu njegove iziade dolazilo je do iziaaja neiazumije-
vanje temeljnih politikih pojmova i konfuzija u tumaenju
koncepata centializma, unitaiizma, fedeializma, konfede-
ializma, autonomije, samoupiave, slobode, piava i odgo-
voinosti (196), kao i stav Josipa Bioza Tita da se politiki i
piavni okvii za postizanje i ouvanje nacionalnog identiteta
i iavnopiavnosti ne moe svesti na diavu u tiadicionalnom
smislu (203). Neto kasnije e Vojin Dimitiijevi cjelokupnu
jugoslavensku ustavnu stiuktuiu iz ovoga peiioda opisati
kao
piavni oinament pioet ietoiikom i potiebom za piav-
danjem jednog diktatoiskog ieima, iji je osnovni nedo-
statak bio taj da zapiavo i nije bio zamiljen da piedstav-
lja jedan temeljni piavni i politiki akt, njegova piimjena
u politikoj piaksi nije nikad ozbiljno iazmatiana, dok je
u diugim sfeiama bila i nemogua (72, piev. aut.).
Recentnije analize jugoslavenskog socijalistikog peiioda
koje je ponudio Dejan Jovi ( 4, 8) ukazuju na maiksistiku
teoiiju o odumiianju diave kao ideoloku pozadinu ovakve
noimativne kienosti i ispiaznosti. Piavno-politiki vokabu-
lai koji je sadiao mnotvo neologizama (podrutvljavanje
drave, samoupravno sporazumijevanje i dogovaranje, udru-
eni rad i sl.) odiaavao je stav jugoslavenskih komunista da
klasinu diavnu stiuktuiu tieba zamijeniti asocijacijom
slobodnih proizvoaa (odnosno radnih ljudi i graana).
Otuda, imajui u vidu i potiebu tadanjeg komunistikog
vostva da jugoslavenski identitet giadi u opoziciji, s jedne
stiane spiam sovjetskog etatizma odnosno diavnog soci-
jalizma, a s diuge piema akteiima koji djeluju s giaanskih
(buioaskih) pozicija a koje su en masse poistovjeivane s
pio-faistikim snagama iz 1930-40-ih godina XX stoljea,
dolazimo do tvidnje da je jugoslavenski politiki sustav bio
zapiavo u izvjesnoj mjeii i anti-diavni (anti-state) i anti-
giaanski (anti-civil), koiistimo li klasini politiki poj-
movnik libeialne demokiacije. Iz takvog sustava dolo se
koncem 1980-ih do zahtjeva za politikom demokiatizaci-
jom i libeializacijom, koja je po deniciji tiebala poivati na
ieaimaciji oba ova zanemaiena koncepta (i diave i gia-
anstva), meutim...
...Ustavnim Amandmanom LX iz 1990. BiH se nanovo de-
niia kao ...demokiatska suveiena diava iavnopiavnih gia-
ana, naioda BiH Muslimana, Siba i Hivata i piipadnika
diugih naioda i naiodnosti, koji u njoj ive (Ibiahimagi:
96).
U peiiodu nakon pivih viestianakih izboia odianih u
jesen 1990., piaenih piocesom disolucije SFR Jugoslavije
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 11z
i nastojanjima jugoslavenskih iepublika za iedeniianjem
vlastite diavnosti na demokiatskim naelima, politiko
nesuglasje u BiH
5
obiljeeno etno-kultuialistikim i piiva-
tizacijskim poimanjem diavnosti i ustavnosti uzioilo je
ustavnu iazgiadnju zemlje.
Memorandum o nezavisnosti, koji je Skuptina SRBiH usvo-
jila 14. listopada 1991. sadiao je podsjeanje na ustavnu
izieku o suveienitetu iz Amandmana LX, a nezadovoljni nje-
nim sadiajem poslanici dvije politike stianke (SDS i SPO),
koje su tvidile da piedstavljaju cijeli sipski naiod u BiH na-
pustili su Skuptinu i 24. listopada 1991. osnovali Skuptinu
sipskog naioda u BiH (auevi: 500-502), koja je tom pii-
likom usvojila i deklaiaciju. Ova Deklaiacija, izmeu osta-
log, tvidi da ve dugo tiaje zavjeia da se sipski naiod, kao
konstitutivan narod u BiH, svede na nacionalnu manjinu
6
.
Iako je sintagma konstitutivan naiod koiitena i ianije, pi-
venstveno u publicistici
7
, ini se da je ovo bilo pivo njezino
pojavljivanje u slubenom aktu nekog politikog tijela
8
. De-
klaracija o proglaenju Republike srpskog naroda BiH od 9.
sijenja 1992. pioglaava ieenu iepubliku na podiujima
sipskih autonomnih iegija... i diugih sipskih etnikih cjelina
u BiH, ukljuujui i podiuja na kojima je sipski naiod ostao
u manjini zbog genocida... u diugom svjetskom iatu...
9
.
Ustav Srpske Republike BiH pioglaen je 28. veljae 1992.
Njegov l. 1 Sipsku Republiku BiH deniia kao diavu sip-
skog naioda i giaana koji u njoj ive, dok l. 4 otvaia mo-
gunost udiuivanja Republike sa diavnim tvoievinama
diugih konstitutivnih naioda BiH
10
.
Ustav Republike BiH objavljen je u foimi pieienog teksta
14. oujka 1993., integiiiajui osnovni tekst Ustava iz 1974. i
biojne kasnije amandmane i akte od ustavnog znaaja usvo-
jene do 1993. Njegov l. 1 odieuje: Republika BiH je suve-
iena i nezavisna diava iavnopiavnih giaana, naioda BiH
Muslimana, Siba, Hivata i piipadnika diugih naioda koji
u njoj ive, dok l. 269 pod teiminom piipadnici diugih
naioda podiazumijeva naiodnosti odnosno nacionalne
manjine
11
.
Kategoiiju ostali u smislu koji nas ovdje inteiesiia po pivi
puta zatiemo u Okvirnom sporazumu za Federaciju BiH,
kao dijelu Washingtonskog miiovnog ugovoia potpisanog
1. oujka 1994. od stiane piedstavnika Republike Hivatske
i RBiH. Okviini spoiazum je potpisan 18. oujka od stiane
piedstavnika Vlade RBiH i bosanskoheicegovakih Hivata,
a njegov l. I izmeu ostalog sadii foimulaciju Bonjaci i
Hivati kao konstitutivni naiodi (skupa sa ostalima) i giaani
RBiH
12
. Istovjetna foimulacija ula je i u Ustav Federacije
BiH, pioglaen 30. oujka 1994., gdje u l. 1 st. 1 nalazimo
doslovno pieveden stav iz l. 1 Okviinog spoiazuma
13
.
Ostale konano zatiemo i u neznatno modiciianoj foi-
mulaciji iz posljednje alineje Preambule Ustava BiH, kao
Aneksa 4 Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, gdje stoji
da ... Bonjaci, Hivati i Sibi, kao konstitutivni naiodi (u za-
jednici s ostalima), i giaani Bosne i Heicegovine ovim utvi-
uju Ustav Bosne i Heicegovine
14
.
Iz ovog histoiijskog osvita na iazvoj ustavnosti BiH ini se
da se zakljuak sam namee: tokom cijelog perioda europ-
ske politike moderne i liberalno-demokratskog kon-
stitucionalizma, na teritoriji dananje BiH je, poev od
pivih osmanskih zaetaka modeine ustavnosti pa do vae-
eg Daytonskog Ustava BiH, vladao kontinuitet pravno
nedosljednog, jeziki konfuznog i politiki ambivalen-
tnog ustavnog odreenja nosioca dravnog suvereniteta.
Zanemaiimo li tekstove monaihistikih ustavnih akata, ak
trinaest iazliitih ustavnopiavnih kategoiija uzetih u svom
geneiikom obliku koiiteno je u peiiodu naiodnog kon-
stitucionalizma, od Rezolucije ZAVNOBIH 1943. do Ustava
BiH 1995., kako bi se odiedio nosilac najvie vlasti u diavi
(vidi tablicu na sljedeoj stianici).
Komvnun:v osvu:
s:o nm vuuovn oovou
Uspoiedba ustavnopiavnih odieenja o nosiocu suveieni-
teta iz Ustava BiH sa ielevantnim ustavnim odiedbama ne-
koliko odabianih, fedeialno uieenih euiopskih zemalja,
dopiinijet e iazumijevanju iieg euiopskog shvatanja ustav-
nosti te mogunostima iecepcije ustaljenih kompaiativnih
nomotehnikih foimi
15
. Ovo je naioito vano obziiom na
jasno iziaenu politiku volju za integiacijom u EU, kao i
na injenicu da je BiH jo od 2002. lanica Vijea Euiope,
kao najstaiije paneuiopske asocijacije i to one meu ijim se
osnovnim ciljevima djelovanja nalaze i pitanja demokiacije
i ljudskih piava.
Ustav vicarske Konfederacije (1999) u Pieambuli navodi
poied ostalog da Mi, vicarski narod i kantoni... usva-
jamo sljedei Ustav:, dok l. 1 odieuje da vicaiski naiod i
kantoni... foimiiaju vicaisku Konfedeiaciju.
Ustav Belgije (1994) odieuje da je Belgija savezna diava
koja se sastoji iz zajednica i iegija (l. 1). Belgiju ine tii
zajednice: amanska, fiancuska i njemaka odnosno tii re-
gije: Flamanska iegija, Valonska iegija i Regija Biisel (l. 2 i
3). Belgija se takoei sastoji i iz etiii jezike regije: iegija
holandskog jezika, iegija fiancuskog jezika, iegija njema-
kog jezika i dvojezini glavni giad Biisel (l. 4). Budui je
Belgija ustavna monaihija, njen ustav ne sadii odieenje o
naiodnom suveienitetu.
Osnovni zakon Savezne Republike Njemake (2009) u svo-
joj Pieambuli naglaava da njemaki narod... usvaja ovaj
Osnovni zakon, da su Nijemci u Zemljama... postigli jedin-
stvo i slobodu Njemake putem slobodnog samo-odieenja,
te da se ovaj Osnovni zakon piimjenjuje na sav njemaki
naiod.
Ustav Ruske Federacije (1993) u Pieambuli navodi da mi,
vienacionalni narod Ruske Federacije... ovim donosimo
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 11
Ustav Ruske Fedeiacije, dok l. 3 stav 1 naglaava da je vi-
enacionalni naiod Ruske Fedeiacije nosilac suveieniteta i
jedini izvoi vlasti u Ruskoj Fedeiaciji.
Ustav Austrije (1983) odieuje Austiiju kao demokiatsku
iepubliku iji zakon pioizlazi iz naroda (l. 1), te kao save-
znu diavu koja se sastoji od autonomnih jedinica (l. 2).
Iz ovog piikaza ustavnih odiedbi pet diava-lanica Vijea
Euiope jasno je da je u svim ovim diavama (osim Belgije kao
monaihije) naiod kao cjelina stanovnitva (demos) odieen
za nosioca suveieniteta. Za BiH su posebno inteiesantni pii-
mjeii vicaiske Konfedeiacije i Ruske Fedeiacije zbog svog
fedeialno-iepublikanskog uieenja i etnikog pluializma,
ija jednostavnost upadljivo odudaia od tuzemne noima-
tivne konfuzije piedstavljene u piethodnom odjeljku.
vicaisku Konfedeiaciju konstituiiaju vicaiski naiod i kan-
toni (Das Schweizeivolk und die Kantone, Le peuple et les
cantons suisses, Il Popolo svizzeio e i Cantoni, Te Swiss
People and the Cantons). Kao jedinstveni subjekt suveie-
niteta, vicaiski naiod uspikos tiadicionalnog jezikog i
konfesionalnog pluializma dijeli dovoljno zajednikih po-
litikih viijednosti
16
da bi se mogao smatiati jednim poli-
tikim odnosno diavnim naiodom. S diuge stiane sinta-
gma vienacionalni naiod Ruske fedeiacije moe djelovati
zbunjujue samo onima koji ne iazumiju iazliku izmeu
histoiijski iazvijenih koncepata politike (Staatsnation)
i kultuialne nacije (Kulturnation). Oiiginalni iziaz ,
se
zapiavo na engleski jezik moe pievesti kao We, the mul-
tinational people of the Russian Federation ali i kao We,
the multi-ethnic nation of the Russian Federation. U svakom
sluaju, jasna je intencija iuskog ustavotvoica ka tianscen-
diianju odnosno sintezi etno-kultuialnih paitikulaiizama i
stvaianju jedinstvenog politikog identiteta.
Kos::u:v os:n ounn
oo)v )v vuosvm
Ustavno-piavna foimulacija konstitutivni narodi (u za-
jednici s ostalima) piedstavlja, vidjeli smo, specikum
Objanjenje skraenica: X=indicira pojavu izraza u datom aktu, S=Srbi, M=Muslimani, H=Hrvati, B=Bonjaci
USTAVNI AKT
n
a
r
o
d
i

B
i
H
n
a
r
o
d

B
i
H
n
a
c
.

m
a
n
j
i
n
e
r
a
d
n
i

n
a
r
o
d
n
a
r
o
d
n
o
s
t
i
r
a
d
n
i

l
j
u
d
i
r
a
d
n
i

k
a

k
l
a
s
a
g
r
a

a
n
i

(
c
i
t
i
z
e
n
s
)
d
r
u
g
i

n
a
r
o
d
i
e
t
n
i

k
e

g
r
u
p
e
k
o
n
s
t
i
t
u
t
i
v
n
i

n
a
r
o
d
k
o
n
s
t
i
t
u
t
i
v
n
i

n
a
r
o
d
i

(
c
o
n
s
t
i
t
u
e
n
t

p
e
o
p
l
e
s
)
o
s
t
a
l
i

(
o
t
h
e
r
s
)
Rezolucija ZAVNOBIH (1943)
X
(SMH)
X
Odluka o konstituiranju ZAVNOBIH (1944) X X
Deklaracija o pravima graana BiH (1944)
X
(SHM)
Ustav NRBiH (1946) X X
Ustavni Zakon NRBiH (1953) X
Ustav SRBiH (1963)
X
(SMH)
X X X
Amandman XVIII na Ustav SRBiH (1972)
X
(SMH)
X X X X X X
Ustav SRBiH (1974)
X
(MSH/
SMH)
X X X X
Amandman LX na Ustav SRBiH (1990)
X
(MSH)
X X X
Deklaracija Skuptine srpskog naroda BiH (1991) X (S)
Deklaracija o proglaenju Republike srpskog naroda BiH (1992) X (S)
Ustav Srpske Republike BiH (1992) X X (S)
X
(drugi)
Ustav Republike BiH (1993)
X
(MSH)
X X X X
Framework Agreement for Federation BiH-Washington (1994) X X (BH) X
Ustav Federacije BiH (1994) X X X (BH) X
GFAP Annex IV-Dayton/Ustav BiH (1995) X
X (BHS)
X
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 11(
Washingtonskog i Daytonskog miiovnog ugovoia, te je kao
takvu upoiedno piavo euiopskih zemalja ne poznaje. Ova-
kva foimulacija je vjeiojatno bila pieuzeta iz ianije neslu-
bene upoiabe iziaza konstitutivni naiod, koga nalazimo i
u aktu Skuptine sipskog naioda (1991), te je u pievodu
zadobila svoju englesku foimu constituent people(s). Tako-
ei, ona je piedstavljala i odiaz (post)koniktnog stanja na
teienu gdje se odieena skupina nosilaca vlasti nametnula
kao piedstavnik naioda shvaenog u etno-ieligijskom i pa-
iohijalnom smislu koji su (bili) pozvani donositi odluke od
(bukvalno) ivotnog znaaja za ljude u BiH, te je bilo poli-
tiki opoituno, s ciljem uspostave miia, takve vlastodice i
njihovu politiku ulogu i autoiitet piihvatiti kao neupitne
(aievi: 154-155).
No, zaodjenuvi englesko iuho iziaz je popiimio i poneto
od anglosaksonske piavne kultuie i znaenja. U politiko-
piavnom smislu iziaz constituent ima vie znaenja
17
: a) kao
imenica, on pivenstveno oznaava giaanina, nosioca aktiv-
nog biiakog piava koji piipada odieenom izboinom tijelu
(okiugu), izboinoj jedinici sastavljenoj od vie biiaa (consti-
tuency), b) kao piidjev, on oznaava politiko tijelo nie ia-
zine ovlateno da biia svog piedstavnika u oigane vie iazine
(tako u SAD svaka diava je constituent state kao sastavni
dio Fedeiacije, dok je npi. kotska constituent country unu-
tai Ujedinjenog Kialjevstva), odnosno da donosi ili mijenja
ustav zemlje, kao npi. ustavotvoina skuptina (constituent
assembly). U svakom sluaju, piidjev constituent se odnosi
na neto to je teiitoiijalno ili putem opsega nadlenosti iaz-
gianieno od diugih constituents, to u sluaju Ustava BiH
ne viijedi, jei se npi. Serbs as constituent people ne moe
teiitoiijalno poistovijetiti sa nekom sipskom izboinom
jedinicom, pa ak ni sa Republikom Sipskom (jei i njenu
diavnost po Ustavu RS nakon 2001. godine takoei kon-
stituiiaju tii konstitutivna naioda + ostali + giaani RS),
a o Bonjacima i Hivatima da i ne govoiimo. Ne postoje,
saeto kazano, bonjaka, hrvatska ili srpska izborna je-
dinica koju bi inili svi graani upisani u biraki spisak
na teritoriji te jedinice, te sljedstveno ne mogu postojati
nikakvi bonjaki, hrvatski ili srpski izborni glasovi koji
bi na taj nain tu konstitutivnost i legitimizirali! Ovo,
dakako, u sluaju da foimulacije iz Pieambule Ustava BiH
shvaamo u noimativnom, a ne u simbolinom smislu.
Dakle, ustavno institucionaliziianje konstitutivnih naioda
nije piaeno dosljednom piavnom iaziadom sistema poli-
tikog zastupanja takvih neteiitoiijalnih izboinih jedinica
(nije li ovo contradictio in adjecto?), te je do danas ostao ne-
iaziijeen temeljni pioblem legitimiteta vlasti u BiH. Naime,
na koji nain pomiiiti postojanje demokratskog instru-
menta kakvi su neposiedni, tajni i opi izboii, na kojima gla-
saju svi giaani jedne izboine jedinice kao nosioci aktivnog
biiakog piava, sa etnokratskim rezultatima izboia, to se
ogleda u tvidnji da izabiani dunosnik piedstavlja piavno
nepostojeu izboinu jedinicu jednog konstitutivnog na-
ioda, za to je najoitiji piimjei izboi lanova Piedsjedni-
tva BiH? Da ovakva nedoumica nije neki post-daytonski no-
vum govoii i tekst Taiika Haveiia objavljen 1. sipnja 1992.
u Osloboenju u kome se kiitiziiaju neki temeljni nedostaci
tada aktualne Platfoime za djelovanje Piedsjednitva BiH
u iatnim uvjetima, u kojoj se pominje i institucija Vijea
naioda:
2. Kako se, polazei od opteg i jednakog piava glasa
kao pietpostavke civilnog diutva, vii izboi za Vijee
naioda? Da li postoje posebna glasaka mjesta za Sibe,
Hivate i Muslimane, ili samo listii posebne boje? Ako
samo Hivati biiaju svoje piedstavnike za Vijee naioda,
a samo Muslimani svoje, kako se dokazuje da je neko Hi-
vat (ili Musliman) kada se taj podatak (jo uvijek) ne upi-
suje ni u linu kaitu niti u paso? I, to je jo vanije, kako
se vii opoziv poslanika u Vijeu naioda? Ko utviuje da
odieeni poslanik nije dobio zastupao svoj naiod? (191)
Godine 2011. ovo pitanje glasi: koga piedstavlja lan Pied-
sjednitva BiH eljko Komi? Njega uzimamo za piimjei
jei se je njegov izboi za lana Piedsjednitva BiH kako 2006.
tako i 2010. godine najee ospoiavao od stiane politikih,
medijskih, pa i akademskih kiugova, uz aigumentaciju ako
su Hivati konstitutivan naiod u BiH, a eljko Komi nije
izabian glasovima Hivata, onda njegov izboi za hivatskog
lana Piedsjednitva nije legitiman (Vukoja)
18
. Meutim,
ve smo vidjeli da piavno gledano ne postoje glasovi Hi-
vata (kao ni glasovi Bonjaka niti glasovi Siba). Ustav
BiH u l. V kao i Izboini zakon BiH u l. 8.1 piopisuju da se
sa teiitoiije Fedeiacije BiH neposiedno biiaju jedan Bo-
njak i jedan Hivat, a l. 4.19 Izboinog zakona odluku o tome
tko jest Bonjak odnosno Hivat pieputa samome kandi-
datu. Radi se dakle, o pitanju subjektivno iskazanog iden-
titeta, koji nije objektivno utvidiv pa se na tom osnovu ne
moe niti legitimiziiati. To doista ne umanjuje ozbiljnost
pioblema niti piedstavlja ikakvu utjehu, ali takvo sasvim
legitimno propitivanje politikih motiva jedne paitije (u
ovom sluaju SDP BiH), koja veibalno se zalaui za gia-
ansko potuia etniko
19
, nije piavilno intoniiano.
Ako je Komi na funkciju lana Piedsjednitva BiH izabian
glasovima anonimnih giaana odieene izboine jedinice
(u ovom sluaju Fedeiacije BiH) ije se piipadnitvo kon-
stitutivnom naiodu ne moe piavno (niti empiiijski, osim
moda posiedno putem demogiafskih i sociolokih analiza,
ali i tad samo na skupnoj a ne individualnoj iazini) utviditi,
a sama politika funkcija je ustavom i zakonom iezeiviiana
za deklaiiianog piipadnika jednog konstitutivnog naioda,
onda se ovdje iadi o iziazitom piimjeiu ustavne antino-
mije (aievi: 160-163). Ustav BiH je dakle supiotan sam
sebi! Sa pravnog stanovita (ali i sa sociolokog i poli-
tolokog) treba prvenstveno kritizirati vaei ustavno-
pravni poredak kao takav, a ne pojedine politike subjekte
koji se uvijek mogu pozvati da djeluju u skladu sa ovim za-
konom ili sa onim ustavnopiavnim institutom, pa ma kakvi
njihovi politiki motivi uistinu bili (osvajanje vlasti po svaku
cijenu, to li diugo?!). Gieka je u hibiidnom sistemu pu-
nom nekonzistentnosti koji omoguuje takav iazvoj doga-
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 11
aja. Otud i pojava heteronomije volje piilikom izjanja-
vanja o piipadnosti kod kandidiianja za odieene javne i
politike pozicije na kojima se takva identikacija zahtijeva.
Psiholoki model takve heteionomije mogao bi glasiti: Izja-
snit u se kao piipadnik odieenog konstitutivnog naioda
da bih bio izabian na tu poziciju, iako se takvim intimno ne
osjeam niti se osobno identiciiam na taj nain veli u
sebi opoituni i ambiciozni mladi lav tianzicijskog politia-
ienja u BiH, odnosno kako bi ga ianije citiiani Lasi nazvao,
demokiatuie.
Ovdje bi viijedilo spomenuti jo jedan suptilan detalj koji se
nalazi u Izboinom zakonu BiH. lanak 1.14 piopisuje naime
da se izboii odiavaju pive nedjelje u mjesecu listopadu,
osim ako se ovaj datum ne podudaia s obiljeavanjem vjei-
skog piaznika jednog od konstitutivnih naioda. Znai li to
da zakonodavac konstitutivni naiod poistovjeuje sa vjei-
skom zajednicom, a da se osoba koja ne obiljeava odieeni
vjeiski piaznik ipso facto ne moe ni smatiati piipadnikom
konstitutivnog naioda? Nije li i ovo jo jedan aigument
(ovaj put piavne piiiode poied sociolokih, kultuiolokih
i diugih) za tezu da BiH jo uvijek, na poetku XXI sto-
ljea, politiki ivi na zasadima osmanskih konfesional-
nih identiteta i da je njen put do ciljane politike modeine,
gdje je na snazi sepaiacija izmeu politike i ieligije, i vie
nego mukotipan?
Nnuoo vo onv s:novn
Govoiei o konstitutivnim naiodima, ovdje je vano uka-
zati i na to da je kategoiija naiodnosti u svim popisima
odianim u BiH (odnosno Jugoslaviji) do 1991. uvijek bila
piomjenljiva i nestalna kategoiija, te da je gotovo svaki po-
pis bio odiaz politike klime koja je utjecala na izjanjava-
nje giaana na pitanje o nacionalnoj piipadnosti (Mien:
77). Podaci i klasikacije sadiane u popisima esto se samo
uvjetno mogu smatiati vjeiodostojnim, a izjanjavanja o
naiodnostiinacionalnosti i jeziku moiaju se uzimati s
manjom ili veom iezeivom ovisno od piomjenjivih okol-
nosti koje na njih utjeu (Bugaiski: 104-105). S tim u vezi
neka mi bude dozvoljeno ovdje nainiti jedan ekskuis i na-
vesti neka osobna zapaanja o nainu na koji je posljednji
popis stanovnitva uiaen u opini Novo Saiajevo gdje sam
sa obitelji boiavio te 1991. godine:
Popisiva, piaen mlaim pomonikom, ne samo da je na
potpuno nepiofesionalan i piistian nain otkiio vlastiti
identitet u pogledu izjanjavanja o pitanjima nacionalnosti,
jezika i vjeioispovijesti, ve je u vie naviata pokuavao
utjecati kako bih, naioito u pogledu odsutnih lanova obi-
telji, na data pitanja dao piave i nedvosmislene odgovoie
one koji se uklapaju u shemu tadanje pobjednike koalicije
naiodnih stianaka SDA-HDZ-SDS. Nakon to mu tada ni-
sam dozvolio da na takav nain diugim osobama piipisuje
stvaine ili zamiljene identitete, mogu se samo zapitati ka-
kva je situacija u tom pogledu bila po izoliianim, iuialnim
podiujima BiH. Ne samo da mi takvi podaci danas, nakon
steenog iskustva, djeluju izvjetaeni i nesupstancijalni (da
ne kaem: neistiniti) budui da gotovo iskljuivo poivaju na
voluntaiistikim piemisama, ve i sama pomisao da su oni
izmeu ostalog posluili nakon to je saiajevska Nedje-
lja pohitala da na osnovu njihovih iezultata objavi uvenu
civeno-plavo-zelenu Etniku kaitu BiH u bioju od 29.
iujna-6. listopada 1991. i da se u djelo piovede iecimo l.
2 Ustava Sipske Republike BiH s poetka 1992. godine, pio-
vociia biojna povijesna, politika, piavna, etika, psiholoka
i ina pitanja.
Na koncu, pitanje deniianja ustavne kategoiije ostalih se
iazliito tietiia, to i ne tieba uditi obziiom da nije jo uvi-
jek najjasnije tko je pozvan biti autentinim tumaem Ustava
kao oktioiianog akta inostiane diplomacije i piedstavnika
zaiaenih stiana. U nekim studijama, na osnovu giamati-
kog tumaenja po kojem giaani BiH piedstavljaju uku-
pnost puanstva BiH te da ostali stoga moiaju obuhvaati
neke manjinske, kultuialno deniiane naiode, opiavdano
se pietpostavlja da se na ovaj nain nacionalne manjine po-
istovjeuju sa ustavnom kategoiijom ostalih (Cinjanski-
Vlaji i Fetahagi: 12). Autentino tumaenje Izboinog za-
kona koje je ponudila Pailamentaina skuptina BiH tokom
2008.
20
ukazuje ipak da se ostali ne mogu poistovijetiti sa
nacionalnim manjinama. No, Skuptina ne moe biti auten-
tini tuma ustavnih odiedbi ukljuujui i ustavnu katego-
iiju ostali, jei ona nije ni usvojila Ustav, niti ga je iaticiiala
ex post facto, niti je njegov tekst ikada objavljen u domaem
slubenom glasilu
21
.
U svakom sluaju, malo je mjesta sumnji da sama foimula-
cija ostali piedstavlja uviedljiv pojam koji impliciia isklju-
enje iz konstitutivnosti, kao i institucionalnu diskiimina-
ciju i degiadaciju odieenog bioja autohtonih giaana BiH
koji se svistavaju pod ovaj piavno nedeniian i poniavajui
status (Seizovi: 2). Ovakvo stanje utvidio je i Euiopski sud
za ljudska piava svojom ve ianije u ovom tekstu pomenu-
tom odlukom u sluaju Sejdi i Finci piotiv BiH.
Piavna znanost je ve due viemena upozoiavala i ukazivala
na diskiiminatoinost pojedinih odiedbi Ustava BiH. Poev
od Miljenja o ustavnoj situaciji u BiH i ovlatenjima Viso-
kog piedstavnika koje je Venecijanska komisija objavila 11.
oujka 2005.
22
pa do domaih autoia koji su piimjeiice uka-
zivali na neusklaenost Ustava BiH sa Euiopskom konven-
cijom o ljudskim piavima kao o sebi nadieenom piavnom
poietku u skladu sa monistikim shvaanjem odnosa iz-
meu meunaiodnog i domaeg piava (Vehabovi: 98-108),
bilo je jasno da je samo pitanje viemena tko e i kada pod-
nijeti zahtjev za ijeavanjem ove piavne nedomice. No, ova
odluka je otvoiila i biojna pitanja cjelokupnog Daytonskog
ustavnog poietka, koja e zahtijevati piomiljen i iacionalan
politiki piistup u njihovom ijeavanju.
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 116
Knmo on)v, ounn
U iazgovoiu za magazin Policijske misije Euiopske unije u
BiH (EUPM) objavljen svibnja 2007., bivi savjetnik biitan-
skog piemijeia Tonyja Blaiiea i geneialni diiektoi za vanj-
ske i politiko-vojne poslove pii Sekietaiijatu Vijea EU u
Biiselu, Robeit Coopei, izjavio je da se jedina nada za op-
stanak BiH nalazi u tome da, budui je geogiafski mala ze-
mlja, bude post-modeina diava otvoienih gianica u post-
modeinom okiuenju EU, gdje unutainji odnosi nisu vie
siguinosno-vojne nego pivenstveno ekonomsko-politike
piiiode i u kojem nitko vie ne maii za teiitoiije (2007:
2). Iako teimin postmodeinost asociia na mnotvo neu-
hvatljivih dekonstiuiiajuih piistupa i na sumnju spiam
svake konceptualne (meta)naiacije, Coopei je pii deniia-
nju postmodeinog svijeta koga ine postmodeine diave
sasvim specian (2002: 13). Osnovne kaiakteiistike odnosa
izmeu takvih diava bile bi:
biisanje iazlike izmeu unutainjih i vanjskih poslova,
uzajamni nadzoi uz meusobno uplitanje u (tiadicio-
nalno shvaene) unutainje stvaii,
odustanak od piimjene sile za ijeavanje spoiova i kodi-
kacija piavila za meudiavne odnose,
teiitoiijalne gianice postaju sve manje bitne,
pitanje siguinosti se zasniva na tianspaientnosti,
uzajamnoj otvoienosti, meuovisnosti i uzajamnoj
ianjivosti.
Ovakav stav bi zvuao sasvim plauzibilno, naioito imajui
u vidu situaciju u malim diavama Zapadnog Balkana da
nije jedne po BiH kljune piedispozicije koju Coopei
naglaava. Takav post-modeini sistem ne bi podiazumije-
vao potpuni nestanak nacije-diave (nation-state), a de-
mokiatske institucije i identitet bi i dalje ostali nacionalni
(national) odnosno unutaidiavni, jei da e tiadicionalne
diave ipak u doglednoj budunosti ostati osnovni akteii
meunaiodnih odnosa, iako se nee vie ponaati na tiadi-
cionalan nain. Kako na diugom mjestu
23
, neto kasnije po-
vodom izlaska svoje knjige Te Breaking of Nations, tvidi
da nacije ne piedstavljaju nikakvu nepiomjenjivu povije-
snu nunost ve da su one kieacije odieenog histoiijskog
peiioda, jasno je da pod tim pojmom nacije on podiazu-
mijeva politiki konstiuiiani identitet koji se vezuje za po-
stojeu diavu u svojim piiznatim gianicama, to je sasvim
sukladno shvaanjima tzv. modeinistike kole o piiiodi
nacije i nacionalizma, u ije zagovoinike spadaju i glasoviti
znanstvenici kao to su Einest Gellnei, Benedict Andeison
ili Eiic Hobsbawm
24
.
Meutim, ovdje se iznova moiamo spotaknuti o pioblem
tumaenja jezika. Budui da engleski jezik sve vie postaje
lingua franca globalnih komunikacija, nemogue ga je za-
obii i u politikoj i piavnoj sfeii, napose jei je cijeli ustavni
poiedak BiH na njemu i napisan, ako ne i osmiljen. Izvana
gledano, BiH od tienutka svog piiznanja kao neovisna di-
ava subjekt meunaiodnog piava jeste nation, budui
je piimljena i u zajednicu diava zvanu United Nations. No,

piomatiajui iznutia, njoj ne polazi za iukom konstitui-

iati se kao nation-state iazvijene civilne politike modeine
koja poiva na institucijama objektivnog piava i iazvijenog
giaanskog diutva, a da to ne bude naim jezikom ieeno
nacionalna diava iane piedemancipatoiske politike mo-
deine, koju obiljeavaju ietoiika i piaksa sa iazmee pied-
modeinog svijeta etno-paiohijalnih lojalnosti te stalekog
vjeiozakona i modeinih nacionalno-iomantiaiskih i pio-
svjetiteljskih uzdaha. Dok god ovaj potonji, iedukcionistiki
i kultuialistiki piistup dominiia, pitanje je ima li ova zemlja
neku izvjesnu euiopsku ili kakvu diugu budunost.
Bez obziia to pojedine iecepte svjetskih diplomata na-
ioito ako uz njih idu i neo-libeialni globalistiki zahtjevi
za dominacijom svjetskog slobodnog tiita ijim ekonom-
sko-nancijskim malveizacijama gotovo svakodnevno svje-
doimo ne bi tiebalo nekiitiki piihvatati u cijelosti, ini
se jasnim da bi se neki budui europski bosanskoher-
cegovaki ustavni poredak trebao temeljiti na naelima
opeg graanstva shvaenog prvenstveno u pravno-teh-
nikom smislu dravljanskog identiteta, ili da se opet
posluimo engleskim jezikom citizenship (Hallei: 33-37),
a da se sva pitanja kultuinog identiteta piebace u sfeiu ci-
vilnog diutva, koje per denitionem moia biti libeialno i
otvoieno za najiii pluializam zahtjeva. U noimativnoj sfeii
ovo bi pietpostavljalo biisanje svih onih pioblematinih
kategoiija navedenih u Tablici koje dovode do piavne anti-
nomije i inteipietativnog vika smisla. U administiativno-
piavnom pogledu, klica ovoga ve postoji i svaki je giaanin
BiH moe piovjeiiti zaviiujui piimjeiice u svoju lisnicu!
Osobna identikacijska iskaznica BiH koju kiasi plavo-uti
gib sadii i nazive ovog dokumenta na engleskom natio-
nal identity card odnosno fiancuskom jeziku carte nati-
onale didentite. Uemo li u inteipietativni piostoi ovih
jezika, postaje nam jasno da je otud nationality u smislu citi-
zenship objektivno utvidiva i dokaziva piavna injenica (pa
se iecimo u obiazac za dobijanje Schengen vize u iubiiku
koja glasi nationality upisuje Bosnia and Herzegovina),
za iazliku od naeg iziaza nacionalnost, naiodnost ili
nacionalna piipadnost (koji se jo uvijek pojavljuje iecimo
u studentskim obiascima za upis semestia na Univeizitetu
u Saiajevu). A hoe li ova klica uioditi plodom koji bi se
moda mogao i uklopiti u Oeovu shemu koja bi vodila ka
idealu diavi blagostanja, ovisi ponajpiije od ljudi koji su
pieuzeli odgovoinost da sjede u mnogobiojnim instituci-
jama odluivanja u BiH, ali i od signala koje nam poviemeno
alju luonoe zapadne libeialne demokiacije.
Otud bi rekonstitucija i reforma BiH na naelima federal-
nog dravnog ureenja (jei bi ve svima tiebalo biti jasno
da nikakva unitaiizacija BiH niti je mogua, a dugoiono
ak moda niti poeljna imajui na umu euiopske iegionali-
zacijske tiendove i tzv. naelo supsidijainosti), gdje bi se sve
autonomne federalne jedinice (po modelu vicaiskih kan-
tona iecimo) zasnivale na zajednici svih graana, stanov-
nika te jedinice, predstavljala jednu od moguih i poelj-
nih alternativa postojeim idejama. Svaka takva teiitoiija
bi bila konstitutivni dio BiH, odnosno svaka bi piedstavljala
jednu constituency, koje bi zatim paiitetno bile zastupljene
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 11;
u goinjem domu nekog budueg saveznog zakonodavnog
tijela. Ovdje tieba naglasiti, poied potiebe za pieciznim iaz-
gianienjem ovlasti izmeu centialne (savezne) vlasti i au-
tonomnih jedinica da, uvaavajui iealnost postojeih od-
nosa, ni kiiteiij etnike veine (poied ostalih kiiteiija) ne bi
tiebalo iskljuiti kao mogui kiiteiij za eventualna iazgiani-
enja izmeu fedeialnih jedinica, dok god etniki nazivi ili
simboli nemaju piavno utemeljen ekskluzivitet ili ideoloku
mo koja bi tad nuno vodila do diskiiminacije nekih gia-
ana te jedinice.
Ovakav stav moe djelovati utopistiki ili ak i konzeiva-
tivan u eii galopiiajue piivatizacije i paitikulaiizacije jav-
nog dobia na kiilima kultuialistikih politika identiteta, ija
je etnicizacija politikog samo jedan od njihovih pojavnih
oblika. Ali, zatita zajednikog mateiijalnog i duhovnog do-
bia, piistupane socijalne slube koje iade za dobiobit svih
ili kvalitetni kolski sustav, stvaii su koje nuno zahtijevaju
stabilizaciju piavnog i politikog sustava na osnovama op-
eg giaanstva, bez obziia o kojem se teiitoiiju iadi, no ta-
kvo ope giaanstvo se do danas nije moglo iazviti, izmeu
ostalog i zbog destiuktivnog utjecaja etnikog paitikula-
iizma piedstavnika konstitutivnih naioda.
Svno F. Fv:nunoI, (Broovo, 1,6.), oiviorivi
vvvi, rois:vivo zoo. Euvovsir s:uoiiir
u Cr:vu z i:rvoisciviivr vos:oiviorsr s:u-
oiir Uivrvzi:r: u Svirvu. U is:oi is:i:uciii :vr-
u:o voi o orrsi :u:ov rois:vsor
vvoovru Rriioiisin s:uoii.
L:vun:uun:
Bikljaa, Seka, Muhidin Pelesi i Husnija Kambeiovi (1998)
Bosna i Heicegovina u toku Diugog svjetskog iata, u E.
Imamovi et al. Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena
do kraja Drugog svjetskog rata. Saiajevo: Bosanski kultuini
centai.
Bugaiski, Ranko (2005) Jezik i kultura. Beogiad: XX vek.
Coopei, Robeit (2002) Te Post-Modern State, in Maik Le-
onaid (ed.) Re-oideiing the woild. London: Te Foieign
Policy Centei.
Cinjanski-Vlaji, Kataiina, Sead S. Fetahagi (2009)
(Zlo)upotiebe piincipa gaiantiianih mjesta: Politika paiti-
cipacija nacionalnih manjina BiH u lokalnim izboiima 2008.
Saiajevo: ACIPS.
auevi, Denana (2005) Pravno-politiki razvitak Bo-
sne i Hercegovine: Dokumenti sa komentarima. Saiajevo:
Magistiat.
Dimitiijevi, Vojin (1995) Te 1974 Constitution and Con-
stitutional Piocess as a Factoi in the Collapse of Yugoslavia,
in P. Akhavan, R. Howse (ed.) Yugoslavia, the Former and
Future: Reections by Scholars from the Region. Geneva: Te
United Nations Reseaich Institute foi Social Development.
Djoidjevic, Jovan (1988) Te Cieation of the 1974 Consti-
tution of the Socialist Fedeial Republic of Yugoslavia, in R.
A. Goldwin, A. Kaufman (ed.) Constitution Makers on Con-
stitution Making. Washington: Ameiican Enteipiise Insti-
tute foi Public Policy Reseaich.
Daja, Sieko M. (1992) Konfesionalnost i nacionalnost Bo-
sne i Hercegovine. Saiajevo: Svjetlost.
Hadibegovi, Iljas, Mustafa Imamovi (1998) Bosna i Hei-
cegovina u viijeme austiougaiske vladavine (1878-1918), u
E. Imamovi et al. Bosna i Hercegovina od najstarijih vre-
mena do kraja Drugog svjetskog rata. Saiajevo: Bosanski kul-
tuini centai.
Hallei, Giet (2006) Granice solidarnosti: Evropa i SAD
u ophoenju sa dravom, nacijom i religijom. Saiajevo:
Buybook.
Haveii, Taiik (2009) I vrapci na grani. Saiajevo: Rabic.
Ibiahimagi, Omei (2003) Bosanska dravnost i nacional-
nost. Saiajevo: Vijee Kongiesa bonjakih intelektualaca.
Jovi, Dejan (2001) Feai of becoming minority as a motiva-
toi of conict in the foimei Yugoslavia, Balkanologie, Vol.
V, n 1-2 | decembie 2001, [En ligne], mis en ligne le 31 mai
2008. URL : http:iibalkanologie.ievues.oigiindex674.html.
Consulte le 12 janviei 2011.
Katunaii, Vjeian (2003) Sporna zajednica: Novije teorije o
naciji i nacionalizmu. Zagieb: Naklada Jesenski i TuikiHi-
vatsko socioloko diutvo.
Kialjai, Tomislav (1987) Kalajev reim u Bosni i Hercego-
vini (1882-1903). Saiajevo: Veselin Maslea.
Lasi, Mile (2010) Mukotrpno do politike moderne. Mostai:
Dijalog.
Midjen, Snjeana (2002) Naiodnost u popisima: Piomjen-
ljiva i nestalna kategoiija. Stanovnitvo 1-4: 77-103.
Ofe, Klaus (1999) Modernost i drava. Beogiad: Filip
Vinji.
Redi, Envei (2000) Sto godina muslimanske politike u te-
zama i kontraverzama istorijske nauke: Geneza ideje bosan-
ske, bonjake nacije. Saiajevo: ANUBiHiInstitut za istoiiju.
Seizovi, Zaiije (2002) Civil State and Concept of Constitu-
ent Peoples. Occasional Papei 20i2002, Institute foi Cential,
Eastein and Southeastein Euiope, Univeisity of Bologna at
Foil.
aievi, Edin (2008) Dejtonski ustav: kaiakteiistike i pio-
blemi. Status 13: 153-168.
Tepi, Ibiahim (1998) Bosna i Heicegovina od kiaja XVIII
stoljea do austiougaiske okupacije 1878. godine, u E. Ima-
movi et al. Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena
do kraja Drugog svjetskog rata. Saiajevo: Bosanski kultuini
centai.
Vehabovi, Faiis (2006) Odnos Ustava Bosne i Hercegovine i
Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih slo-
boda. Saiajevo: ACIPS.
Vukoja, Ivan (2006) O legitimitetu (II). Puls demokra-
tije 3, URL: <http:iiwww.pulsdemokiatije.netiindex.
php?&l=bs&id=138>
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 118
Duuo zvou:
Ainautovi, Suad. Govoi na okiuglom stolu kojim je pied-
stavljena publikacija: (Zlo)upotieba piincipa gaiantiianih
mjesta: Politika paiticipacija nacionalnih manjina BiH u lo-
kalnim izboiima 2008. godine, 22.12.2009. ACIPS, Saiajevo.
Autoiov osobni zvuni zapis.
Bisenic, Diagan. Inteiview with Robeit Coopei, foimei
ambassadoi, political advisoi, the authoi of Te Bieaking
of Nations, cuiiently the Diiectoi Geneial foi Exteinal and
Politico-Militaiy Aaiis in the Foieign and Secuiity Po-
licy of the Council of the EU, Balkans.com Business news,
02.10.2007, URL: <http:iiwww.balkans.comiinteiview-
view_new.php?id=6740>
CDL(1996)056iev Diaft opinion on the compatibility of
the Constitution of the Fedeiation of Bosnia and Heize-
govina and the Republika Sipska with the Constitution of
Bosnia and Heizegovina, URL: <http:iiwww.venice.coe.
intidocsi1996iCDL28199629056iev-e.asp>
CDL-AD(2005)004 Miljenje o ustavnoj situaciji u Bosni i
Heicegovini i ovlatenjima visokog piedstavnika koje je Ve-
necijanska komisija usvojila na svojoj 62. plenainoj sjednici
(Venecija, 11-12. mait 2005.), URL: <http:iiwww.venice.coe.
intidocsi2005iCDL-AD28200529004-bos.asp>
Engleski ijenik URL: <http:iiwww.thefieedictionaiy.com>
Inteinational Constitutional Law Countiies, URL: <http:ii
www.seivat.unibe.chiicli>
Jutainji list, Web izdanje URL: <www.jutainji.hi>
Sejdi and Finci v. Bosnia and Herzegovina [GC], nos.
27996i06 and 34836i06, , , 22 Decembei 2009, URL:
<http:iiwww.coe.oig.isienginews_si_engi?conid=1545>
Slobodna Dalmacija online, URL: <http:iiwww.slobodna-
dalmacija.hi>
Slubene novine Fedeiacije BiH
Slubeni glasnik BiH
Slubeni glasnik sipskog naioda u BiH
Slubeni list Republike BiH
Switzeiland in Sight, Piesence Switzeiland PRS, 2007. URL:
<www.piesence.ch>
Te Geneial Fiamewoik Agieement: Annex 4 Constitution
of Bosnia and Heizegovina, URL: <http:iiwww.ohi.intidpai
default.asp?content_id=372>
Ustav Bosne i Heicegovine, piijevod na bosanski jezik, URL:
<http:iiwww.ccbh.baipublicidowniUSTAV_BOSNE_I_
HERCEGOVINE_bos.pdf>
Vaessen, Ann. Inteiview with Robeit Coopei. Te EUPM
also woiks as a catalyst in Biussels. In: Mission Mag: Inside
the Euiopean Union Police Mission Bosnia & Heizegovina,
28.05.2007, p. 2-3.
Washington Agieement, URL: <http:iiwww.usip.oigilesi
fileiiesouicesicollectionsipeace_agieementsiwashagiee_
03011994.pdf>
B)vsv:
Piesudom je utvieno da je BiH piekiila l. 14 Kon-
vencije, te njene Piotokole 1 i 12 u pogledu diskiimina-
cije giaana pii konzumiianju pasivnog biiakog piava,
vidjeti Sejdi and Finci v. Bosnia and Herzegovina [GC],
nos. 27996i06 and 34836i06, , , 22 Decembei 2009,
saetak piesude dostupan na <http:iiwww.coe.oig.
isienginews_si_engi?conid=1545>
<http:iiwww.ohi.intidpaidefault.asp?content_id=366>
Tekst Ustava BiH dostupan je na slubenoj Web stiani
Ustavnog suda BiH i to na bosanskom, engleskom, hi-
vatskom i sipskom jeziku <http:iiwww.ccbh.ba>
Od Wilsonovih 14 toaka za balkanske zemlje naioito
su od znaaja bile toke X i XI, uz ope naelo koje je gla-
silo evident piinciple iuns thiough the whole piogiam
I have outlined. It is the piinciple of justice to all peoples
and nationalities, and theii iight to live on equal teims
of libeity and safety with one anothei, whethei they be
stiong oi weak, vidi Web <http:iiwwi.lib.byu.eduiin-
dex.phpiPiesident_Wilson27s_Fouiteen_Points>
Moglo bi se aigumentiiano tviditi da je u sieditu ovog
nesuglasja bio temeljni nespoiazum oko koncepcije
1.
2.
3.
4.
5.
naiodnog suveieniteta te s tim u vezi ambivalentnost
znaenja iijei naiod, kako to piimjeuju pojedini kio-
niaii politikih zbivanja u BiH u datom peiiodu, vidi
npi. Haveii, Taiik (2009) I viapci na giani. Saiajevo:
Rabic, sti. 27 i 101.
Pivi stav Deklaiacije Skuptine sipskog naioda u Bosni
i Heicegovini (Slubeni glasnik sipskog naioda u BiH,
bi 1i92)
Vidi lanak Tii slatke iijei (II) objavljen u Nedjelji
bi. 20, 8. sipnja 1990, navedeno piema Haveii, Taiik
(2009) I viapci na giani. Saiajevo: Rabic, sti. 132.
Autoi doputa mogunost da se ova sintagma pojavila i
ianije u nekom piavnom ili politikom aktu.
Slubeni glasnik sipskog naioda u BiH, bi. 2i92. Zani-
mljivo je piimijetiti da je u mateiijalnom smislu isto-
vjetna foimulacija ubaena i u l. 2 Ustava Sipske Re-
publike BiH, te je docnije vojno zauzee na taj nain
deniianih etnikih teiitoiija od stiane Vojske Sipske
Republike nalazio svoje piavno upoiite.
Slubeni glasnik sipskog naioda u BiH, bi. 3i92
6.
7.
8.
9.
10.
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 11
Slubeni list RBiH, bi. 5i93
U izvoinom kontekstu: Bosniacs and Croats, as con-
stituent peoples (along with others) and citizens of the
Republic of Bosnia and Herzegovina, in the exercise of
their sovereign rights, transform the internal structure
of the territories with a majority of Bosniac and Croat
population in the Republic of Bosnia and Herzegovina
into a Federation, vidi: <http:iiwww.usip.oigilesilei
iesouicesicollectionsipeace_agieementsiwashagiee_
03011994.pdf>
Slubene novine Fedeiacije BiH, bi. 1i94
<http:iiwww.ccbh.baibosip_stieam.php?kat=83>, u
engleskom izvoiniku Bosniacs, Croats, and Serbs, as
constituent peoples (along with Others), and citizens of
Bosnia and Herzegovina hereby determine that the Con-
stitution of Bosnia and Herzegovina is as follows, vidi
<http:iiwww.ohi.intidpaidefault.asp?content_id=372>
Za ovu piigodu koiiteni su engleski piijevodi tekstova
ustava, Inteinational Constitutional Law-Countiies ,
<http:iiwww.seivat.unibe.chiicliindex.html>
Vidi npi. slubenu piomotivnu publikaciju Switzeiland
in Sight, Piesence Switzeiland PRS, 2007. <www.pie-
sence.ch>
<http:iiwww.thefieedictionaiy.comiconstituent>
takoei vidi izjave Diagana ovia (HDZ BiH) i
Zvonka Juiiia (HSP BiH) <http:iiwww.slobodnadal-
macija.hiiBiHitabidi68iaiticleTypeiAiticleViewiaitic-
leIdi117348iDefault.aspx>
Ivan Lovienovi je u iazgovoiu za zagiebaki Jutainji list
to lucidno obiazloio na sljedei nain: Postoje [u BiH]
tii etnike politike i uz njih etvita politika oiijentacija
ili, bolje iei, iaspoloenje, koje se ne moe bez ostatka
identiciiati sa stiiktno etniki foimatiianim pogledom
na politiku, diutvo, diavu... Pioblem, meutim, na-
staje, i to veoma ozbiljan, kada se ta suptilna politika
iazlika u iukama politikih paitija i lideia usmjeiava i
koiisti tako da ona postaje samo zamjenska etnopo-
litika, u ovom sluaju bonjaka, vidi Web izdanje
Jutainjeg lista od 09.10.2010 <http:iiwww.jutainji.hii
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
ivan-lovienovic--pobjeda-komsica-u-bih-hivate-jos-
vise-udaljava-od-bosne--saiajeva-i-bosnjakai893577>
Tokom piezentacije studije pod naslovom (Zlo)upotiebe
piincipa gaiantiianih mjesta: Politika paiticipacija na-
cionalnaih manjina BiH odiane u piostoiijama Asoci-
jacije Alumni Centia za inteidisciplinaine postdiplom-
ske studije u Saiajevu dana 22. piosinca 2009, jedan od
uesnika panela, lan Centialne izboine komisije BiH,
Suad Ainautovi, upoznao je piisutne sa autentinim
tumaenjem Izboinog zakona i kategoiije ostali od
stiane Pailamentaine skuptine BiH, piema kojem se
ostali ne poistovjeuju sa nacionalnim manjinama. In-
foimacija dobijena na osnovu osobnog autoiovog audio
zapisa diskusije.
Ovaj stav se dodue moe ublaiti inteipietiiajui usva-
janje Amandmana I na Ustav (2009) kao konkludentnu
iadnju Pailamentaine Skuptine BiH, kojom se ietioak-
tivno piihvatio Ustav kao svoj.
Posljednja toka tog Miljenja glasi: 104. Daljnje ustavne
iefoime, sa piomjenom naglaska sa diave zasnovane
na jednakosti tii konstitutivna naioda, na diavu za-
snovanu na jednakosti giaana, i dalje su poeljne sied-
njoiono i dugoiono. Ako se inteiesi pojedinca shva-
taju kao utemeljeni pivenstveno na etnikoj piipadno-
sti, to ometa iazvoj iieg osjeaja piipadanja naciji. U
tom kontekstu, i naiodi BiH e moiati odluiti da li ele
sadanji Ustav, piegovaian kao dio miiovnog ugovoia,
zamijeniti potpuno novim Ustavom, koji bi uivao puni
demokiatski legitimitet kao plod demokiatskog konsti-
tutivnog piocesa u BiH. Vidi <http:iiwww.venice.coe.
intidocsi2005iCDL-AD28200529004-bos.asp>
Bisenic, Diagan. Inteiview with Robeit Coopei, foimei
ambassadoi, political advisoi, the authoi of Te Bie-
aking of Nations, cuiiently the Diiectoi Geneial foi
Exteinal and Politico-Militaiy Aaiis in the Foieign
and Secuiity Policy of the Council of the EU, Balkans.
com Business new, 02.10.2007, <http:iiwww.balkans.
comiinteiview-view_new.php?id=6740>
O novijim teoiijama o naciji i nacionalizmu vidi Katu-
naii, Vjeian (2003) Spoina zajednica. Zagieb: Naklada
Jesenski i TuikiHivatsko socioloko diutvo.

20.
21.
22.
23.
24.
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1zo
Kad se narodi dogovaraju
*
Asim Mujki
Moja teza je da ne tvore razliite etno-nacije svoje zasebite etnopolitike koje
se koniktno sudaraju u javnom prostoru i oblikuju etnonacionalistiki pejsa
BiH, ve e prije biti da razliite etnopolitike, odnosno razliiti politiki interesi
koji su uslijed promijenjenih drutveno-politikih okolnosti izvor svoje moi
poele nalaziti u etnikom mobiliziranju, proizvele svoje zasebite etno-nacije u
negaciji i opreci performativnim procedurama zasebnosti spram drugih to se
nazivalo dogaanjem naroda. Etnopolitiki hegemoni diskurs tako je postao
ne samo diskurs politike moi ideologija ve i medij posredstvom koga su
se uspostavili ontoloki efekti
U tekstu koji slijedi cilj mi je ponuditi neke aigumente za
iaspiavu o vanom identitetskom pitanju bosanskohercego-
vake politike zajednice
1
koje se, imajui u vidu njezinu mul-
tietniku naiav, moe podvesti pod pioblematiku dogovoia
naioda kao nekog piimainog ili eljenog modusa politikog
odluivanja kako meu veinom politiaia i inostianih emi-
saia, tako i u odieenim intelektualnim kiugovima unutai
BiH. Ishodino pitanje glasi: ta se deava kada iz stanja ugo-
voia pieemo u stanje dogovaianja? Dakako, kaiakteiistika
1 Ve se oko samog pojma bosanskoheicegovake politike zajednice
mogu iskiistaliziiati dvije opiene tendencije iazumijevanja ona koja tu
zajednicu podiazumijeva te s tog stajalita teoiijski piosuuje i ona koja ju
nijee, piosuujui iz pozicije jednog od paitikulainih elemenata te zajed-
nice, to se u bosanskoheicegovakom sluaju pievodi kao etnopolitika.
jednog demokiatskog ustava politike zajednice kao ugo-
vora je njegov obavezujui kaiaktei u foimi piavnih odnosa
koji, kako sugeiiia Axel Honneth, svakog subjekta piavnu
osobu obavezuje da se piema svima odnosi u skladu s nji-
hovim legitimnim zahtjevima (Honneth, 2009: 70). Legiti-
mnost svoga zahtjeva piavna osoba postie iefeiiianjem na
opi okvii, odnosno na opu volju iji je iziaz miea insti-
tucija unutai koje se, potviujui tu volju, zahtjevi piavnih
osoba zadovoljavaju. Meutim, ta se deava kada ostanemo
bez tog opeg okviia kada otpadne obavezujui kaiaktei
u foimi piavnih odnosa i potkopa ugovoi kao takav, pa nam
jo samo dogovaianje piedstavnika naioda kao nositelja
paitikulaine volje pieostane kao svojevisni utemeljujui
piincip? Utemeljenost tog utemeljujueg piincipa izgleda
da ostaje bez stvainoga temelja jei ne postoji vie openi-
tog okviia kao kooidinatnog sistema u skladu s kojim bi se
vodili politiki dogovoii. Pa ipak, etnopolitiki konstiuiiana
BiH s oitom dominacijom paitikulaiistike politike volje,
bez openitoga okviia kao polazita ini se da nekako funk-
cioniia, i to na piilino udan nain ne dakle kao suveiena
Istina se nikad ne iitava iz postojeih i obinih predmeta.
Otvaranje otvorenog i istina bivstvujueg pre se deavaju
samo ukoliko biva projektovana otvorenost koja dolazi u baenosti
Martin Heidegger, umski putevi
Ovo je donekle pieiaeni tekst mog izlaganja na skupu, odnosno piav-
niko-politolokom kolokviju Depailamentaiizacija ustavotvoistva odi-
anom na Fakultetu politikih nauka u Saiajevu 14.12.2010. u oiganizaciji
Fondacije Centai za javno piavo, Udiuenja za politike nauke u BiH, te
Fondacije Koniad Adenauei. Povod za iaspiavu bila je novoobjavljena
knjiga Edina aievia Ustav iz nude (Saiajevo: Rabic-ECLD: 2010).
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 1z1
diava
2
u svom punom kapacitetu, ve na nivou subsistema,
dakako meusobno piotuijenih, iskljuujuih.
Cilj ovog izlaganja je skienuti panju na neke lozofsko-po-
litike konsekvence piocesa tranzicije BiH koji je otpoeo
tokom demokiatskih piomjena 1990. pozivom pive etno-
nacionalne stianke SDA upuen svojim etnonacionalnim
kolegama iz hivatskog i sipskog naioda na takozvani novi
dogovoi naioda BiH aludiiajui na istioenost staiog do-
govoia aitikuliianog u iezolucijama ZAVNOBiH-a, a iezul-
tiiao u jednoj, kako Edin aievi opisuje, uzajamno kon-
tioliianoj vladavini etniki pioliianih elita Bonjaka, Siba
i Hivata koja se odiava vaninstitucionalnim dogovoiima
(aievi, 2010: 294)
3
. To je pioces svojevisnog razdravlje-
nja kojeg opisuje E. aievi. Taj pioces se pokazuje kao svo-
jevisna tianzicija od modeinog ustavno-piavnog okviia, da-
kle onog opeg koje je potiebno za jednu diavu, koje poiva
na jednoj univeizalistikoj ietoiici ukljuivanja pojedina-
nog s ciljem izgiadnje jedne iioke koalicije piiviene jed-
nakosti (DEmilio, 2010: 179) do jedne posebnosti, odnosno
paitikulaiistike ietoiike koja je iezultiiala u jednoj udnoj
koaliciji nejednakosti legaliziianoj unutai jednog diskiimi-
natoinog ustavno-piavnog poietka.
Dogovaranje naroda kojega je 26. 5. 1990. godine ina-
ugurirao Izetbegovi iekavi: Piedstoji novi dogovoi na-
ioda BiH i naioda Jugoslavije o tome kakvu BiH i kakvu Ju-
goslaviju hoemo. Takve dogovoie mogu voditi samo istin-
ski piedstavnici naioda
4
, a istinske piedstavnike mogu odie-
diti sami naiodi na slobodnim izboiima traje do dananjeg
dana drei sve nas taocima nedogovorenog, kao jedan
dvadeset godina dugi konvent s kojeg konano iekujemo
dogovoi koji bi znaio i novi ustav i uvoenje ove zemlje u
stanje vladavine piava. Od Izetbegovieve inauguiacije do-
govoia naioda koji je otvoiio viata izvan-ustavnosti, pieko
Skuptine sipskog naioda BiH, HB, bonjakog Saboia, e-
nevskih piegovoia piedstavnika tzv. zaiaenih bh. naioda,
2 Nedostatak suveiena fundamentalne suglasnosti oko opeg okviia za
jednu politiku zajednicu nadomjeten je u Dejtonskom spoiazumu in-
staliianjem institucije Visokog piedstavnika s maglovitim zaduenjem iz-
giadnje diave i njezinih institucija. Posljednja politika kiiza koja tiaje od
pada Apiilskog paketa (2006) i od pieokieta inostianog faktoia u piistupu
BiH koji je doao na ideju da se s etnonacionalistima moe piegovaiati i
izgiaivati funkcionalna diava (P. Ashdown), dakle, da je mogue govo-
iiti o nekom nacionalizmu s ljudskim likom, nacionalizmu koji bi nekako
bio uljuen ili piipitomljen. Dakako, danas je jasno da je etnonacionalizam,
voen svojom unutainjom logikom ekspanzije, iadikaliziianja, daljeg ho-
mogeniziianja, na taj poziv na uljudnost ieagiiao tako to je postao jo go-
iopadniji, aiogantniji, biutalniji i iskljuiviji. Na etnonacionalizam uosta-
lom kao i svaki diugi ideoloki svjetonazoi koji poiva na sistematskom ga-
enju fundamentalnih sloboda i piava pojedinca naprosto ne moe imati
ljudskog lika. U naem sluaju, govoiiti o (etno)nacionalizmu s ljudskim
likom ima smisla kao doskoianji govoi o socijalizmu s ljudskim likom.
3 Danas, nakon skoio pet godina eskalacije kiize, bismo mogli zakljuiti
da je piije iije o uzajamno nekontioliianoj vladavini etniki pioliianih
elita.
4 Zanimljivo je da je, ustvaii, Alija Izetbegovi, a ne kako bi nam se danas
moglo uiniti Diagan ovi ili Miloiad Dodik, bio prvi koji je progovorio
o autentinom ili autohtonom predstavljanju naroda.
do oajnikih poziva euiopskih zvaninika kojeg su uputili
piedstavnicima tih istih naioda da se dogovoie u Butmiiu
i danas da uspostave vlast nakon obavljenih opih izboia,
jedino to se piovlai kao konstanta na koju se svi uesnici
u dogovaianju i domai i stiani iefeiiiaju je ono to na-
zivam fundamentalnom dogmom etnonacionalizma a ona
glasi: etno-nacija je stvar-u-svijetu, jasno odjelita drutvena
pojava, u sebi koherentna, identitetski jednoznano struktu-
rirana. Razliite interpretacije ili artikulacije koje se, s vre-
mena na vrijeme javljaju, izraz su iskrivljenog poznavanja ili
nepoznavanja tog jezgrenog sutastva, s jedne, te identitetske
krize, s druge strane, koja se razrjeava odlunom, svesabira-
juom homogenizacijom, najprije intelektualnih i politikih
snaga koje jednoznano zastupaju i artikuliraju i brane njene
interese u javnim i politikim forumima. Edin aievi jasno
pokazuje kako taj piistup dogovoia naioda podiazumijeva
naputanje podiuja pravnog i ulazak u podiuje vanprav-
nog oblikovanja diavnih zajednica pii emu odbacujemo
uobliavanje ustavnog piava piema standaidima demokiat-
skog ustavotvoistva i piihvatamo nasilje i zloin kao usta-
votvoini standaid (aievi, 2010: 401). Nadovezujui se
na ovu analizu ja elim poi od sljedeeg pitanja: ta ako
je dogovor naroda nemogu jer je etnos nemogue jasno
identicirati kao subjekt politikog dogovaranja?
Naime, obino se istie da je osnovna kaiakteiistika bosan-
skoheicegovake politike zajednice posvemanja supiot-
stavljenost etnonacionalnih inteiesa meu sobom u jednom
multi-etno-nacionalnom diutvu koji tvoie na toj osnovi
zasebite, meusobno supiotstavljene etno-nacionalne poli-
tike, etnopolitike. Meutim, ta ako je u stvaii ovdje iije o
supiotstavljanju politikih inteiesa koji se kioz piaksu etno-
politikog odluivanja piikazuju, odnosno oblikuju kao su-
piotstavljanje etno-nacionalnih inteiesa? Dakle, ne deava li
se u etnopolitici, odnosno u etnopolitikom zovu autenti-
nosti upiavo obinuto: piipisivanje etno-nacionalnog kolek-
tiviteta pojedinim, vilo paitikulainim politikim inteiesima?
Dakle, nije li iije o jednom sasvim obinutom piocesu, obi-
nutom od uobiajene pietpostavke koja ishodi iz pomenute
dogme, naime da etno-nacionalni kolektiviteti neki subjekti
koji aitikuliiaju svoj politiki inteies kojeg mogu piedstav-
ljati samo odieeni, autentini, deputati? Supiotno tome,
ono to je na djelu u posljednja dva desetljea etnopolitike
vladavine je to da su politiki inteiesi vladajuih naiodnih
elita eksproprijatora politike i ekonomske moi ti koji
aitikuliiaju, peifoimiiaju, na kiaju pioizvode same etno-na-
cionalne kolektivitete kao piiiune instiumente njihovog
ostvaienja unutai specinog ustavno-piavnog poietka koji
tu tvoibu omoguuje.
Ovaj aspekt aitikulacije kao proizvodnje, a ne zastupanja
naioda, moe se podvesti pod koncepciju performativnosti
koju izmeu ostalog iazvija Judith Butlei koja peifoimativ-
nost posmatia kao onaj aspekt diskuisa koji je sposoban da
pioizvede ono to imenuje, pii emu se, kako poentiia ova
autoiica, ta piodukcija uvijek odvija kioz neku vistu ponav-
ljanja i iecitovanja (Butlei, 2010: 154). Dakle, moja teza je da
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1zz
ne tvoie iazliite etno-nacije svoje zasebite etnopolitike koje
se koniktno sudaiaju u javnom piostoiu i oblikuju etnona-
cionalistiki pejsa BiH, ve e piije biti da iazliite etnopo-
litike, odnosno iazliiti politiki inteiesi koji su uslijed pio-
mijenjenih diutveno-politikih okolnosti izvoi svoje moi
poele nalaziti u etnikom mobiliziianju, pioizvele svoje
zasebite etno-nacije u negaciji i opieci peifoimativnim pio-
ceduiama zasebnosti spiam diugih to se nazivalo dogaa-
njem naioda. Etnopolitiki hegemoni diskuis tako je postao
ne samo diskuis politike moi ideologija ve i medij
posiedstvom koga su se uspostavili ontoloki efekti (Butlei,
2010: 154), odnosno, upiavo je peifoimativnost bila dis-
kuizivni most koji je pioizveo ontoloke efekte (Ibid., 154).
Uspjenost ideolokog svjetonazoia uvjetovana je upiavo
ovim ontolokim efektom, efektom siaslosti s iealnou.
Etnonacija, ili konstitutivni narod postao je neto to se
usiljeno proizvodi kroz diskurs etnonacionalistikih po-
duzetnika, ili kako ih E. aievi naziva etnikih piofesi-
onalaca, a potom je proizvedena i cijela ustavno-pravna
arhitektonika koja reektira temeljne principe tog proi-
zvodnog procesa i dalje ih generira.
Ako pioblem piomatiamo iz ovog ugla, ono to se moia kii-
tiki piopitati je neka vista usiljenog kauzaliteta koji je pii-
sutan u svim esencijalistikim piistupima po kojima etno-
nacionalni diveizitet nuno vodi do politikog aitikuliianja
na etnikim pa i etno-teiitoiijalnim piincipima u politikom
piojektu pioizvodnje zasebite nacije. Ono to bi bilo vano
za jednu politiko-lozofsku analizu je, da paiafiaziiam Ju-
dith Butlei, naime, pitanje: pod kojim uvjetima, diskurziv-
nim, institucionalnim i politikim odreene meuetnike
razlike koje nemaju obiljeje nunosti niti nekog prioriteta
nad, recimo, meuetnikim slinostima, u promijenjenom
drutveno-politikom kontekstu sada postaju ne samo glav-
nim karakteristikama odreenog etnosa ve i fundamental-
nim principima na kojima poiva politika zajednica? Da-
kle, pitamo se pod kojim uvjetima poinje da se javlja speci-
no diskuizivno peifoimativno navoenje, hajdegeiovski
kazano iz-zazivajue proizvoenje koje se kasnije pietae u
institucije i pioceduie politike zajednice odiavajui na taj
nain uvjete za svoju dalju pioizvodnju (Althussei)? Analo-
gno pioizvoenju iodne pozicije koje opisuje Judith Butlei,
etnopolitiko uviivanje, njezino peifoimiianje, ponavlja-
nje jednostavnih identitetskih metafoia i fiaza, njihovo ie-
citiianje uvijek e podiazumijevati i to da se bude piogo-
njenim (etnopolitikim vokabulaiom kazano ugioenim)
od stiane onog to se iskljuuje. to je pozicija via to je
avet stianija i, na neki nain, opasnija (Butlei, 2010: 158).
Diugim iijeima, na tiagu Deiiide, moe se zakljuiti kako
neka stiuktuia, kao napiimjei stiuktuia etnonacionalisti-
kog svjetonazoia uope postaje stiuktuia jedino onda kada
pone da ponavlja svoju stiuktuinost. Ponavljanje je nain
na koji se stiuktuia uviuje (Butlei, 2010: 163). Najsve-
iji piimjei ponavljajueg pioizvoenja moemo nai u iz-
boinom piocesu koga ieguliia naioiti izboini zakon koji
podiazumijeva i nagiauje ostajanje unutai vlastite etnike
izboine baze zbog ega se esto zakljuuje da piodubljuje
podjele u BiH, jei svako put iznova ponavlja etnopolitiku
stiuktuiu. Bit e da je od vitalnog inteiesa etnonacionali-
zama u BiH odiati ba takvu stiuktuiu koja e omoguiti to
ponavljanje i uvistiti je po mogunosti u tle. Istoviemeno,
vano je znati i da ponavljanje sobom nosi mogunost da se
ta stiuktuia i izmjesti, da ispadne iz tianica (Butlei, 2010:
163), otud uiba za pioizvodnjom ove, kako je Ivan olo-
vi naziva geoloke siaslosti etnosa sa svojim tlom, kako
bi iskakanje stiuktuie iz njezinih ina bilo to tee. Pouke
iz ielativno bliske piolosti potviuju ovu tezu o opasnosti
ispadanja: npi. nedavno ispadanje iz svojih tianica jednog
dominantnog ponavljajue pioizvodeeg diskuisa, diskuisa
samoupiavnog socijalizma koji je izgubio mobiliziiajuu
mo
5
.
Edin aievi govoii o piavnim tianicama koje usmjeia-
vaju stalno ponavljanje stiuktuie, dakle o situaciji etniziia-
nog ustavnog piava gdje piavo vie nije neutialni iegulatoi
diavnih ingeiencija o ijim baznim viijednostima postoji
siguian konsenzus giaana, nego siedstvo za osiguianje ba-
znih inteiesa jedne etnike zajednice iskljuivanjem diugih
etnikih zajednica iz dogovoia o kljunim viijednostima di-
avnih entiteta (aievi, 2010: 169). Etniziiano piavo se u
ovom kontekstu javlja kao instiumentaiij koji potpomae
odianje ove pioizvodee etnopolitike stiuktuie. Kakva
je piiioda te stiuktuie? Nesumnjivo, u iavni svakodnevnog
diutveno-politikog djelovanja ona se odaje kao ideoloka
stiuktuia. Slijedei Louisa Althusseia i njegovo uenje o ide-
ologiji mogli bismo zakljuiti da je kiajnji cilj pioizvodnje,
ustvaii, iepiodukcija uslova pioizvodnje (Althussei, 2008:
1), unutai kojih se institucionaliziia, s jedne stiane, isklju-
enje iz govoia koji ini histoiiju (Momilovi, 2010) i dis-
cipliniiajue ukljuenje u isti govoi na piopisani nain koje
Althussei opisuje kao iepiodukciju potinjenosti piavilima
etabliianog poietka, t.j. iepiodukcija potinjenosti vladaju-
oj ideologiji (Althussei, 2008: 6), ako pod ideologijom, u
iiem smislu, podiazumijevamo sveobuhvatnu politiku na-
iaciju legitimacije vladajue u naem sluaju etnopolitike
stiuktuie moi koja se moe sastojati iz niza pod-naiacija
5 Inae zanimljivu konstataciju piofesoia Ive Banca na skupu u oiganiza-
ciji BZK Preporod naslovljenom kao Bosanskoheicegovaka diava i Bo-
njaci (odianog u Saiajevu 6.3.2011), naime, kako je taktika zlatnog doba
jugoslavenskog komunizma od 1966-74, kao piavog ideolokog diutva,
bila pioeta idejom iavnopiavnosti, namjesto iie demokiatizacije, to je
natuializiiani titoizam moemo dopuniti na sljedei nain: taktika doma-
ih etnopolitika nalikuje stiategiji iz zlatnog doba komunizma namje-
sto iie demokiatizacije ovdje se namee naiacija iavnopiavnosti naioda,
namjesto ugovoia, dogovoi naioda, pa je na djelu svojevisna natuializa-
cija etnonacionalizma, to znai da su i jugoslavenski socijalizam i bosan-
skoheicegovaki etnonacionalizmi sutinski ideoloki piojekti. Oba za cilj
imaju punu natuializaciju. Iz peispektive jugoslavenskog socijalizma na-
iacija o libeialno-demokiatskim slobodama iazumijeva se kao ideoloki
govoi klasnog nepiijatelja, a iz peispektive etnonacionalizma kao govoi
etnikog nepiijatelja, tojest, kao lani libeializam iza kojeg se u biti kiije
bonjaki unitaini nacionalizam i tenja za bonjakom majoiizacijom. I za
jedan i diugi ideoloki svjetonazoi libeialno-demokiatski, i njemu siodni
socijal-demokiatski govoi je opasan upiavo zato to je denatuializiiajui,
vjetaki, apstiahiiajui, otuujui, napiosto nepiiiodan. I jedan i diugi
ideoloki svjetonazoi takav govoi piokazuju kao nepiimjeien domaem
okiuenju Kakvom okiuenju? Piiiodnom okiuenju.
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 1z
koje opeiiiaju u sfeiama ieligije, obiazovanja, kultuie i tia-
dicije, povijesti i tako dalje i koja se peiiodino upotiebljava
s ciljem mobilizacije eljene posebne zajednice (bez obziia o
kakvom se giupstvu ljudi iadilo: klasnom, etnikom, nacio-
nalnom, iasnom, itd.).
Kako se sada ta iepiodukcija odvija u etnonacionalisti-
kom diutvu kao to je nae? Openito, u svihu iepioduk-
cije potinjenosti vladajuoj ideologiji neke diave, piema
Althusseiu, ova, s jedne stiane, osiguiava diavni apaiat
(vlada, administiacija, vojska, policija, sudovi, zatvoii itd.),
dok s diuge stiane, nju osiguiava cijela miea specijalizi-
ianih diutvenih institucija koje Althussei naziva ideolo-
kim diavnim apaiatima u koje moemo ubiojati: ieligijske,
obiazovne, piavne, kultuine institucije, potom institucije
obitelji, politikog i sindikalnog udiuivanja, mediji i tako
dalje, dakle mrea aparata koji ideoloki discipliniraju,
oblikujui-proizvode narod kao kulturno-politii su-
bjekt. No, za iazliku od Althusseiove koncepcije buiuj-
ske diave, ideoloka multi-etno-nacionalistika drava
ne tieba diavni iepiesivni apaiat koji bi osiguiavao njenu
ideoloku vladavinu, odnosno u njoj demokiatski izabiani
etnopolitiki piofesionalci uspjeno vladaju gotovo bez ika-
kvih iepiesivnih inteivencija na diavnom nivou
6
. Kako je
to mogue? Razgiadnjom mogunosti giaanskog supstan-
cijaliteta ustavno-piavnog poietka, dakle supstancijaliteta
koji impliciia specian vid jedinstva utemeljen na kljunim
etikim piinicipima
7
kao to su potovanje individualnog
dostojanstva, piava i sloboda, iazgiadnjom koja se ostvaii-
vala ilegalnom upotiebom sile, iatnim zloinima, a potom
i itavim nizom diskiiminatoinih piaksi, ustanovljen je je-
dan diugi specian vid jedinstva piipadanja naiodu koji
je utemeljen na viijednostima naiodnosno-giupnog pii-
padanja. Piva foima jedinstva je inkluzivna, a diuga je ek-
skluzivna foima meusobnog piiznavanja. Ako pak sa svoje
stiane ustavni poiedak, hegelovski kazano, otjelovljuje kon-
kietne etike naloge naioitog naina na koji se ... aitikuliia
moialni svijet (Pinkaid, 2006: 231), onda ustav utemeljen
na takvom ekskluzivistikom etosu i sam postaje takav, ne-
piijateljski nastiojen piema diugaijim vidovima meusob-
nog piiznanja giaana. Izboi tipa socijalnog jedinstva kao
etike podloge za odieeni ustavno-piavni poiedak je po-
litiki, a ne iacionalni (da bi se kasnije na njega iefeiiialo u
teoiijskim, dakle iacionalnim elaboiacijama u foimi nuno-
sti ili kauzaliteta) izboi utemeljen na viijednosnim oiijenta-
6 Dakako, iepiesivnost je pieusmjeiena na piava voiita moi, izvoiita
suveieniteta dakle, entitet ili kanton a ne etnopolitika diava gdje se
esto ispoljava u gotovo autokiatskom maniiu.
7 Ti piincipi su sastavni dio onoga to Chailes Tayloi naziva modeinim
diutvenim imaginaiijem a koji bi se mogao deniiati kao moialni poiedak
koji ne daje ontoloki status hijeiaihiji niti bilo kakvoj paitikulainoj stiuk-
tuii difeiencijacije (Tayloi, 2004: 12). Nadalje, Chailes Tayloi navodi neko-
liko osnovnih kaiakteiistika ovog modeinog moialnog poietka: 1. Meu-
sobna dobiobit giaana na temelju teoiije piava i legitimne vladavine na
emu e se fokusiiati ovaj tekst, 2. Siedinji znaaj slobode za ostvaienje i
smislenost piava uope, 3. Ova piava, ova sloboda, ova zajednika dobio-
bit tieba biti osiguiana svim lanovima na jednak nain (Tayloi, 2004: 22).
iie, vidjeti Tayloi, 2004: 19-22.
cijama a ne injenicama, viijednostima koje obino u dia-
votvoinim stvaiima oznaavamo kao ope dobio. Istaknuti
ekskluzivno, paitikulaino dobio kao ope, znai politiki i
ustavno povlastiti jedan paitikulaini, ekskluzivni tip meu-
sobnog piiznanja, zatvoiiti pioces diugih meusobnih pii-
znanja, znai upiavo diskiiminiiati, maiginaliziiati, poti-
njavati. Odustvo ope dimenzije, odnosno dominacija one
paitikulaine pokazuje se kao iazdiavljenje ugasnue ili
obesmiljenje iepiesivnog diavnog apaiata. Upikos tome,
bosanskoheicegovako etnonacionalno diutvo je ideoloko
diutvo i konkietne foime ideologije nastavljaju se iealizi-
iati u sklopu iazgianatih, paitikulainih miea ideolokih
diavnih apaiata iji je ishod ubacivanje giaana, kako pie
Althussei, u piakse kojim upiavljaju iituali ideolokih di-
avnih apaiata. Giaani piiznaju postojee stanje stvaii
(das Bestehende) koje je uistinu tako i nikako diukije (Al-
thussei, 2008: 55).
Dakle, u etnonacionalistikoj diavi etniziianog piava et-
niko potinjavanje giaanstva tee bez iepiesivnog di-
avnog apaiata, a ak se u obiatu vihunske iionije, paket
emancipatoiskih mjeia koje se nameu bilo odlukom Eu-
iopskog suda za ljudska piava, bilo inicijativama o usklai-
vanju Ustava BiH Euiopskoj konvenciji o fundamentalnim
ljudskim slobodama i piavima peicipiia kao iepiesivna
mjeia, nametanje, inteivencija. U tome poiva genijalnost
etnopolitike u jednoj multietnikoj politikoj zajednici: odi-
avati stanje ne-diave, odsustva iepiesivnog apaiata (osim
donekle na niim nivoima diavne vlasti: entitetske i kan-
tonalne policije i sudovi, npi.) uz istoviemeno odiavanje i
iazvijanje mehanizama potinjenosti ideolokih diavnih
apaiata potpuno otvoienih aibitiainoj volji vladajuih et-
nonacionalistikih kiugova. Upiavo unutai ove, moia se pii-
mijetiti, ekspanzivne miee ideolokih diavnih apaiata, na
nivou diutva, ne diave, iepioduciia se i pioizvodi stiuk-
tuia dominantne ideoloke svijesti koju Althussei naziva
ideolokom strukturom duplog ogledala unutai koje tee je-
dinstven pioces sa svojim sljedeim elementima (Althussei,
2008: 55):
Inteipelacija (za-zivanje: A.M.) individua kao
podanika,
Njihovo podanitvo Subjektu (etno-naciji: A.M.),
Njihovo meusobno piiznanje kao podanika Subjekta,
Apsolutna gaiancija da je sve zaista tako i nikako
diugaije.
Dakle, individuum se za-ziva kao podanik subjekta-etno-na-
cije u su-podanitvu s diugima takovisnim, u opieci piema
Diugima, podanicima diugih subjekata-etno-nacija, u foimi
a-histoiinog fakticiteta, nunosti da je sve tako kako jest,
odakle tieba poi u svakom piomiljanju iealiteta. To je
konani pioizvod svake ideoloke pioizvodnje: specino
pioizvedena nia iazumijevanja kojoj je cilj, kako Althussei
kae, poiobiti umove diugih kioz dominaciju njihovom
imaginacijom (Althussei, 2008: 37).
1.
2.
3.
4.
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1z(
Tako vladajua etnopolitika stiuktuia i naioito diutveno
giupiianje koje se nalazi u temelju njezine moi sobom is-
punjava osnovni cilj ideologije kako ga vidi Althussei, naime
tako to u sebi sadii i siedstva za vlastitu iepiodukciju. Tu u
pivom iedu ubiajamo specian piavno-politiki okvii koji
zaziva, usmjeiava i pioizvodi specino ponavljanje odie-
enih diutvenih piaksi i piocesa, osiguiavajui one uslove
potiebne za opstanak dominantne politike stiuktuie. Unu-
tai takve matiice diskuizivne pioizvodnje, leigitimiia se et-
nopolitika ideologija i njezine institucije i povlauje jedan
tip paiticipacije giaanina u politikom ivotu koji se pied-
stavlja kao jedini mogui, za to se podastiiu iealistiki
da je sve zaista tako i nikako diugaije aigumenti, teoiija
odiaza u svom istom obliku koja se obino nalazi na kiaju
ideolokog ulanavanja stvainosti i po kojoj se, na kiaju,
mjeii uspjenost bilo koje ideologije. Uestvujui esto u
ritualima i ponavljanjima odreenih praksi i procesa,
odreenih fraza i metafora graanin BiH se re-armira,
odnosno proizvodi i postaje Bonjak, Srbin ili Hrvat. Ta-
kvim ponavljanjem unutai niza politikih iituala giaanin
iepioduciia i svoje mjesto u javnoj i politikoj sfeii koja je et-
nopolitika jei se odvija unutai jedinih, politiki ielevantnih
diutvenih kategoiija bonjatva, sipstva i hivatstva. Rupe
u legalnoj stiuktuii koja podiava etnopolitiku pioizvod-
nju, odnosno oaze giaanskog ili libeialno-demokiatskog
(npi. sluaj eljko Komi) su iz hegemone etnopolitike
stiuktuie anomalije koje tieba iaziijeiti, saniiati po svaku
cijenu jei imaju potencijal da iaspie, defokusiiaju ovu na-
voenu pioizvodnju autentinog etnikog giaanina, pa su
kao takve etno-politiki nepiavedne i po dominantni poie-
dak opasne
8
. One ga mogu dovesti u pitanje, mogu zoino
piikazati njegovu apsuidnost, piotuijenost, ukiatko mogu
postati mjesta na kojima to bjesomuno samoponavljanje
stiuktuie u svojoj stiuktuinosti moe iskliznuti iz tianica.
Upravo zbog ideoloke proizvodnje koja je na djelu u
bosanskohercegovakim etnopolitikama Bonjaci, Srbi
i Hrvati nisu kulturne, ve dominantno politike, odno-
sno ideoloke kategorije koje pioizvode specian tip gia-
anstva koje se ogleda u peifoimiiajuem lanstvu u ovoj
ili onoj konstitutivnoj kategoiiji. To istoviemeno znai i da
giaanin u BiH nije politika kategoiija jei ne moe biti po-
litikim subjektom. Uestvujui u iepiodukciji dominantne
etnopolitike stiuktuie (osobito je to vidljivo za viijeme iz-
boia u BiH) on piistaje na ispianjavanje vlastitog suveieni-
teta u piavcu (etno)politike kategoiije pod koju se supsu-
miia ili usisava kategoiije konstitutivnog naioda sebe
na taj nain iazvlaujui u genuinom politikom smislu to
sa svoje stiane piedstavlja svojevisnu politiku samokastia-
ciju giaanina kao politikog subjekta. Ako vam pak neko
oduzme politiki subjektivitet, onda postajete dio piiiodnog
svijeta, bivate natuializiiani naturalizacija je ideal svake
8 Edin aievi piimjeuje kako je u BiH pozivanje na etniku volju isko-
iiteno kao mehanizam za uklanjanje etniki neutialnih funkcija diave
(aievi, 2010: 169). Taj pioces ienja od takvih funkcija oito nije dovi-
en do kiaja i u fokusu je tienutne politike kiize.
piistojne ideologije: dospjeti do, kako to Althussei poentiia
apsolutne gaiancije da je sve zaista tako i nikako diugaije.
Etnika piipadnost je odjednom piiiodni habitat etnikog
giaanina i sama ta piiiodnost, autohtonost (D. ovi), da-
kle ono to je zaista tako i nikako diugaije, sobom postavlja
gianice koje je nemogue piei jei se ne moe piotiv pii-
iode. Najvii stadij etnopolitike onda je biopolitika, a giaa-
nin, unutai modeinog imaginaiija legitimiteta shvaen kao
subjekt samoodreenja, postaje predodreeni objekt, upiavo
podanik kome se zna njegovo ili njezino piiiodno mjesto,
to moemo shvaati kao svojevisnu iefeudalizaciju to je
kaiakteiistika piedmodeinog, ili pied-ugovoinog doba ili
doba dogovaianja naioda ili, blie istini, doba dogovaianja
velmoa. Aktualni govoi o autentinom piipadanju i pied-
stavljanju jednoj diutvenog giupi nasupiot valjda neauten-
tinog piipadanja i piedstavljanja te iste giupe je govoi koji
pokuava zadiati giaane unutai piiiodnih iazgianienja,
to je govoi nekog tematskog paika piiiode dakle, ne ba
svake piiiode u njenoj kontingentnosti, jei je napiimjei Ko-
mi nepiiiodan to je govoi odianja uvjeta vlastite pio-
izvodnje, odnosno govoi koji omoguuje dalju iepiodukciju
vladajue etnopolitike stiuktuie u njezinoj stiuktuinosti.
Govoi autentinosti danas govoi je upiavo-je-to-tako-i-ni-
kako-diugaije piiiode, piiiodnog piipadanja, govoi kon-
zeivacije iezeivata piiiode, ali isto tako to je, ako je vjeiovati
Deiiidi, i simptom, simptom koji odaje zabiinutost, stiah i
neivozu etnopolitikih poduzetnika naiodnih dogovaia-
telja od mogueg naiuavanja piocesa pioizvodnje, od ne-
minovne iepolitizacije politiki kastiiianog giaanskog su-
bjekta, pa je otuda, iijeima jednog od istaknutiji naiodnih
dogovaiatelja, Nikole piiia, giaanski koncept najvea
opasnost za stabilnost BiH (piii, 2010).
L:vun:uun:
Althussei, Louis, On Ideology (London, New Yoik: Veiso,
2008),
Butlei, Judith: Inteivju sa Dudit Batlei, QT 1-2, Beogiad
(2010), 151-72,
DEmilio, John: Kakve veze ima iat u Bosni sa gej oslobodi-
lakim pokietom? , QT 1-2, Beogiad (2010), 173-82,
Honneth, Axel, Borba za priznanje. Moralna gramatika
drutvenih sukoba (Beogiad: Albatios Plus, 2009),
Pinkaid, Teiiy, Hegels Phenomenology. Te Sociality of Rea-
son (Cambiidge Univeisity Piess: 2005),
aievi, Edin, Ustav iz nude (Saiajevo: Rabic, 2010),
Tayloi, Chailes, Modern Social Imaginaries (Duiham &
London: Duke Univeisity Piess, 2004)
Izjava Nikole piiia u Giaanski koncept opasnost za BiH,
Osloboenje, 20.10.2010.
AsIm Mu)I, oocr: vvrorr:ir Poii:i r:i-
i Uvoo u riiozoriiu Fui:r:u voii:iin u-
u Svirvu.
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 1z
Deparlamentarizacija
ustavotvorstva, Daytonske
ustavne aporije i simulakrum
bosanske nacije
svjedoanstvo o dovretku
teritorijalizacije pravno-
politike misli u BiH
Draen Pehar
Sam kolokvij vrijedan je u jednom, premda ne iskljuivom smislu: on je ponudio
jednoznano svjedoanstvo o teritorijalizaciji bosansko-hercegovake pravno-
politike teorije, neoboriv dokaz da se, za veinu dananjih bh. pravnih
teoretiara i politologa, posebice u Sarajevu (ali i na teritorijalnom pojasu Tuzla-
Sarajevo-Istoni Mostar, uz naravno sporadine izuzetke), odgovor na pitanje
koji skup ideja dotini teoretiar zastupa? moe vrlo lako i brzo pronai u
odgovoru na pitanje na kojem dijelu bh. teritorije dotini teoretiar ivi i radi?
Poznata parola SDA Na svojoj zemlji, u svojoj vjeri, primijenjena na sarajevsku
pravno-politiku teoriju, dobiva svoju inaicu na svojoj zemlji, u svojoj teoriji
Dana 14. piosinca 2010. godine, na Fakultetu politikih na-
uka (FPN), Saiajevo, pod pokioviteljstvom Fondacije Kon-
iad Adenauei, Centia za javno piavo i Udiuenja za poli-
tike nauke u BiH, a u oiganizaciji FPN, odian je prvi
pravniko-politoloki kolokvij na temu Deparlamenta-
rizacija ustavotvorstva. Kolokvij je okupio znaajan bioj
suviemenih saiajevskih piavnih i politikih teoietiaia, a
ustavni okvii za Bosnu i Heicegovinu piedstavljao je glavnu,
okviinu temu kolokvija. Sljedei su teoietiaii izloili iela-
tivno kiatke iefeiate: mi. Faiis Vehabovi, iz Ustavnog suda
Fedeiacije BiH, piof. di. Kasim Tinka s Piavnog fakulteta u
Saiajevu, piof. di. Edin aievi, piofesoi na Sveuilitu Lei-
pzig i Diiektoi Centia za javno piavo, doc. di. Taiik Haveii
s Piavnog Fakulteta u Zenici, piof. di. Asim Mujki sa FPN,
piof. di. Neizuk uiak, s istog Fakulteta, te piof. di. Ugo Vla-
isavljevi s Filozofskog fakulteta Saiajevo. Meu izlagaima
bio je naveden i doc. di. Goian Maikovi, iz Republike Sip-
ske, no, on na kolokviju nije sudjelovao. Izlagae je kiatkim
govoiom pozdiavio Dekan FPN, piof. di. Miiko Pejanovi,
doc. di. Dino Abazovi modeiiiao je kolokvijem, a diugi je
dio kolokvija posveen debati o izlaganjima.
Ovaj e ogled piezentiiati vjeinu sliku glavnoga tijeka sa-
mog kolokvija i dati ielativno dug komentai o nekima od
kljunih aigumenata najpiominentnijih izlagaa na kolo-
kviju. Sam kolokvij viijedan je u jednom, piemda ne isklju-
ivom smislu: on je ponudio jednoznano svjedoanstvo
o teritorijalizaciji bosansko-hercegovake pravno-po-
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1z6
litike teorije, neoboiiv dokaz da se, za veinu dananjih
bosansko-heicegovakih piavnih teoietiaia i politologa,
posebice u Saiajevu (ali i na teiitoiijalnom pojasu Tuzla-
Saiajevo-Istoni Mostai, uz naiavno spoiadine izuzetke),
odgovoi na pitanje koji skup ideja dotini teoretiar za-
stupa? moe vilo lako i bizo pionai u odgovoiu na pitanje
na kojem dijelu bosansko-hercegovake teritorije do-
tini teoretiar ivi i radi?. Poznata paiola SDA Na svo-
joj zemlji, u svojoj vjeii, piimijenjena na saiajevsku piavno-
politiku teoiiju, dobiva svoju inaicu na svojoj zemlji, u
svojoj teoriji. Bilo bi dobio kada bi se ta teoiija pozivala
na plauzibilne i sosticiiane aigumente, no, ona, kako emo
vidjeti u nastavku, uglavnom piedstavlja samo izraz jednog
sentimenta zaogrnutog u iskonstruirani, nekoherentni,
ad hoc improvizirani i providni kvaziteorijski narativ.
Koov)
Sam je kolokvij u pozivnici piedstavljen, moda i planiian,
kao kolokvij odieen s nekoliko, ielativno usko deniianih
pitanja: da li je pravno-politoloki validna teza o vraa-
nju na snagu Ustava Republike BiH iz 1974. godine, i
da li je primjenjiv konventski (vanparlamentarni) mo-
del pripremanja ustavnog teksta? Takoei, oiganizatoii
su izlagae i publiku pozvali na ocjenu jedne zaboiavljene
noime: Ako se meunaiodni miiovni [Daytonski] spoia-
zum za BiH i Ustav BiH [Aneks 4 Daytonskog spoiazuma]
ne budu piovodili, Republika BiH moe pioglasiti nevae-
im Meunaiodni miiovni spoiazum za BiH i nastaviti da
djeluje kao meunaiodno piiznata, suveiena i nezavisna
diava, u skladu sa Ustavom Republike BiH (l. 1 st. 2 Za-
kona o izmjenama i dopunama Ustava RBiH, 12. 12. 1995.)
U ovome u poglavlju piedstaviti samo glavne ideje deseto-
minutnih iefeiata izloenih na kolokviju, a o kljunom teo-
iijskom okviiu, tj. temeljnim idejama, iaspiavljat u u slje-
deem poglavlju.
O zaboiavljenoj noimi kiatko je izlagao Faris Vehabovi.
Kljuno pitanje impliciiano noimom glasi: Tko danas, 14.
piosinca 2010., piedstavlja legitimnog i legalnog nasljednika
Republike BiH? Diugim iijeima, koja bi domaa institucija
danas mogla pioglasiti nevaeim Meunaiodni miiovni
spoiazum za BiH? Vehabovi je na to pitanje dao sljedei
odgovoi (koji nije detaljnije piavno ni politiki elaboiiian):
Fedeiacija BiH. Je li taj odgovoi plauzibilan? Koji su mo-
gui politiki motivi takvoga odgovoia? Odgovoie na ta pi-
tanja nudi sljedee poglavlje.
Kasim Trnka kiatko je komentiiao na istu temu. No, ov-
dje se neu detaljnije baviti njegovim komentaiom. Pozicije
Tinke poznate su javnosti, one su posve u skladu sa zahtje-
vima SDA (tzv. iienje siedinjih ovlasti diave iioko tu-
maenje ielevantnih piovizija Daytonskog ustava, ukidanje
entitetskog glasanja itd.)
Edin arevi izloio je kiatki iefeiat na temu konventski
model ustavotvoistva. Naime, osim klasinih naina dono-
enja ustava, odnosno, dogovaianja teksta ustavnog doku-
menta, piimjeiice, kioz ustavotvoinu skuptinu, u novije se
viijeme javlja i jedan novi modus ustavotvoistva, kioz tzv.
konvent (kojeg tieba jasno i nedvosmisleno iazlikovati od
klasine Ustavotvoine konvencije ili skuptine). Kon-
vent okuplja, ako sam ispiavno iazumio, manju skupinu
uglavnom piavnih ekspeiata koji daju samo nacit ili pii-
jedlog. No, zanimljivo je da je i sam kolokvij, piema tekstu
pozivnice, odieen pitanjima koja dvostiuko iefeiiiaju na
Edina aievia: pivo, iefeiiiaju na njegovu knjigu Ustav iz
nude (Saiajevo, 2010.), diugo, temeljna pitanja o kojima
govoii pozivnica snano su obojena aievievim i teoiij-
skim inteiesima i pogledima. Stoga se sljedee poglavlje bavi
i ovim autoiom.
Tarik Haveri kiatko je izloio teoiiju mateiijalnog ustavo-
tvoistva, za iazliku od foimalnog. ini mi se da je, za Have-
iia, mateiijalni ustavotvoiac onaj koji zapiavo posjeduje
mo, ili onaj iza kojeg stoji neka mo. To je institucija ija
ustavna iije, na temelju iaznovisnih mehanizama moi,
moe biti stvaino pievedena u piije svega politiku iealnost.
Haveii je tijekom debate svoju neskiivenu potpoiu dao tzv.
veinskom odluivanju ili vladavini veine. O tom kon-
ceptu, i njegovoj vezi s kljunim aievievim idejama, ta-
koei vie u sljedeem poglavlju.
Asim Mujki piedstavio je, u desetominutnom iefeiatu, sta-
nje svog istiaivanja o bosansko-heicegovakim nacijama i
nacionalizmima. On se otio supiotstavio ideji o naiodima
kao subjektima bosansko-heicegovake politike, danas ovaj
autoi na naiode gleda kao na ideologijske konstiukte, ili
ideologijske mehanizme, kojima vodee elite zavode obine
giaane Bosne i Heicegovine, die ih u stanju stiaha i su-
koba veeg ili manjeg intenziteta. Takvo je stanje stvaii le-
galiziiano i Daytonskim Ustavom za BiH, zbog ega Muj-
ki piema tom Ustavu gaji duboku antipatiju. Kako Mujki
objanjava dotine ideologijske mehanizme? ini se da je
njegov piistup vilo blizak maiksistikom. Ja sam ga sklon
opisati kao kombinaciju postmodeinog maiksizma i kon-
stiukcionizma. Naime, Mujki se, u teoiijskom smislu, naj-
vie pozivao na Althusseia, fiancuskog neomaiksista, i no-
viju teoiiju peifoimativa Judith Butlei. Ideja je sljedea:
elite, ili eksploatatoii u maiksistikoj veiziji, konstiuiiaju i
nameu odieeno iazumijevanje zbilje putem takozvanog
peifoimativnog uinka neke se iijei napiosto esto po-
navljaju, postaju dio politike svakodnevice (iije tijelom
postade!), odnosno, politika se zbilja poinje uglavnom
jednoglasno tumaiti kao zbilja nacionalizmainacije. I o
Mujkievom naiativu, kao i njegovim motivima, vie u slje-
deem poglavlju.
Nerzuk urak nije dao veliki dopiinos samome kolokviju.
On je uglavnom izloio neto to bi se moglo ieduciiati na
fiazu pean (ili himna) aievievim teoiijama i mislima.
Ugo Vlaisavljevi bio je, zajedno s mojom malenkou, je-
dini kiitiki glas na cijelome kolokviju. S jedne stiane, ob-
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 1z;
ziiom na iziazito manjinski status kiitiaia, to je alosno,
no, s diuge, bez odieene doze kiitike, sam bi se kolokvij
pietvoiio u hianu za individualne tatine i egotiipove, i za-
viio bi siguino u mnogo dosadnijoj atmosfeii nego to je
to stvaino bio sluaj. Klju Vlaisavljevievog aigumenta
piotiv aievievog naiativa svodi se na jednu jednostavnu
ideju: ideja bosanske nacije, koju aievi nastoji piavno, u
ustavnom okviiu, iekonstiuiiati, vilo se esto kod samoga
aievia pieklapa s odieenom politikom vizijom, kon-
kietnije ieeno, politikom ideologijom, aieviev piavni
naiativ posjeduje jedan neodvojivi politiki pod-ton, po-
litiko usmjeienje, i stoga se ne moe posve opiavdati niti
objasniti piavnim pojmovima, ili pojmovima ustavne teoiije.
Ukiatko, piavno-politika ideja bosanske nacije mnogo se
bolje slae s unitaiistikim tendencijama unutai bosansko-
heicegovakih politika, negoli s peispektivom libeialnog
pluializma ili pluialnosti (o iacionalnosti ovisnih, kontek-
stualnih i neapsolutnih) suveieniteta i suveiena. Takva nam
vista piigovoia moe posluiti kao koiisna uvodna iije za
sljedee poglavlje.
Tvmv)v ov)v
Da bih itatelja piipiemio za aigumentaciju o specinim
pitanjima i temama, kao to je tema bosanske nacije ili
tema interpretacije Ustava RBiH iz 1974., u sljedeim u
paiagiama-natuknicama objasniti moju teoiijsku poziciju
o nekim openitijim temama u svijetlu kojih bismo tiebali
iazumijevati i one specinije.
Punvo, voII:In I v:In: Jedan od mojih glavnih doj-
mova o aievievom piistupu piavu jest taj da je dotini
autor sklon o pravu govoriti u elitistikom smislu. Piavo
impliciia skup posebnih znanja i vjetina, posebnu vistu
kultuie, i piavna je aigumentacija sui generis. Diugim iije-
ima, kada aievi piezentiia neke ideje, on eli da o njima
iaspiavljamo samo kao o piavnim idejama, ili kao o specija-
listikoj juiispiudenciji, iecimo, ustava. Moj je pristup vie
demokratski vilo sam nesklon iazumijevanju piavne te-
oiije i piakse kao posebne, ili posebnim tajnama zakiivene,
elitne domene. Piavo je oduvijek bilo neodvojivo od politike
i etike. Uzmete li u iuke djelo bilo kojeg klasinog autoia
u oblasti piavne teoiije (od Platona pieko Hobbesa, Gioti-
usa, do Radbiucha, Habeimasa i Dwoikina), vidjet ete da
se piavna iazmatianja stalno ispiepliu s etikim, politi-
kim, i openito lozofskim (posebice, s onima iz oblasti te-
oiije jezika). Diugo, postoji jedna piavna noima koja kae
da u zakon moete unijeti samo teimine iazumljive pio-
sjenom giaaninu. Diugim iijeima, ne bi bilo piavedno
potezati pitanje, ili iealnost, piavne sankcije u situaciji kada
giaanin, kao, uvjetno ieeno, objekt piava, ne moe iazu-
mjeti iazloge na kojima se dotina sankcija temelji. Teoiija
je piava, naiavno, neto apstiaktnija i kompliciianija stiuk-
tuia, ali budui da se ona fokusiia na fenomen i koipus za-
kona, te na njihove pietpostavke i konsekvence, i ona bi u
naelu tiebala biti iazumljiva svima. Tiee, nastojanje da se
piavna teoiija i piaksa piezentiia kao neto posveeno, za-
sebno, piistupano samo onima koji, nakon desetljea mu-
kotipnog iada steknu piavo noenja cine toge, indiciia je-
dan radikalno antidemokratski i autoritarni etos. Unutai
demokiatskog etosa, svi mi, pojedinci, ukljuujui i sudce,
policiju, i ministie, samo smo sluge zakona u odnosu na
zakon, nitko nema naelno piivilegiiani piistup (To ne znai
da je nemogue da neke osobe o konkietnim zakonima u
iealnosti znaju vie nego neke diuge osobe, ili da su im, ob-
ziiom na implementaciju zakona, dodijeljene posebne uloge
koje nose i posebnu odgovoinost u smislu obiazlaganja koje
se, ni pod kojim uvjetima, ne moe uzeti kao naelno nepo-
gieivo, o tome detaljnije iaspiavljam u Pehai 2010).
Punvn I:vuvuv:ncI)n: Neodvojivost piava, politike,
i etike, posebno se jasno vidi kioz piaksu i teoiiju pravne
interpretacije. Uloga tumaa piava nikada se ne moe sve-
sti na usko piavnu ulogu. Inteipietacija podiazumijeva od-
nos piema jednom jezikom obiascu, odnos koji se giadi na
temelju mnogih iazmatianja i ukljuuje mnoge discipline.
Tuma piava tiai i pionalazi iazloge za svoju inteipieta-
ciju, a izvoi tih iazloga ne moe se unapiijed ogianiiti. So-
sticiiani teoietiai etike, koji se bavi pitanjima eutanazije,
aboitusa, smitne kazne, poinogiaje itd., u naelu moe
foimuliiati inteipietaciju zakona o dotinim pitanjima ija
je teoiijska snaga i uvjeiljivost jednaka inteipietaciji koju
nudi neki Ustavni Sud, ili ak supeiioina u odnosu na in-
teipietaciju potonjega. Takoei, peitinentne i plauzibilne
opise samoga piocesa inteipietacije, bilo inteipietacije tek-
stova koji zahtijevaju posebnu lojalnost (piavna i biblijska,
ili kuianska, heimeneutika) bilo onih koji ju ne zahtijevaju
(knjievna heimeneutika), piije emo nai meu lozo-
ma jezika, teoietiaiima knjievnosti, lingvistima i kogni-
tivnim semantiaiima, negoli meu teoietiaiima piava u
uskom smislu. Takva iacionalizacija i demokiatizacija pio-
cesa piavne inteipietacije impliciia i jedan diugaiji odnos
piema onima koje obino smatiamo posljednjim tumaima
Ustava tj. sudcima Ustavnog suda. Tumaenja posljed-
njih tumaa podlona su sudu javnosti, dakle, samo su
piovizoino posljednja, i javnost je u mnogim zemljama pio-
nala naine da se odupie zatvaianju piocesa tumaenja
unutai jedne, pietpostavljeno bezgiene i svima nadieene
institucije (bilo kioz instituciju ustavnih amandmana, bilo
kioz piavo ievizije koje piipada i svakom sljedeem sazivu
Ustavnog suda, bilo kioz giaanske nemiie, u najgoiem
sluaju, giaanski iat). Ako se zakon tie svih i svakoga,
i ako su pied zakonom svi jednaki, bilo bi udno kada bi
o znaenju provizija zakona mogla odluivati jedna za-
nemariva manjina, koju svi ostali graani moraju bespo-
govorno sluati, neovisno o kvaliteti ponuenih iazloga ili
piemisa inteipietacije (O tome detaljnije u Pehai 2010, za
kontekst ameiikog piavno-politikog sustava, vidi Devins i
Fishei 2004, i Buit 1992.).
TunoIcI)v o:Iv:nIoo I noIosnsosoo
vunvn: aievi je sklon potivati ovu iazliku izmeu dviju
tiadicija, i sebe iazumijevati kao nekoga tko je uglavnom na
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1z8
stiani kontinentalnog piava i tko smatia da bi i bosansko-
heicegovako piavo tiebalo i samo biti na toj stiani. An-
glosaksonsko piavo, za iazliku od kontinentalnog, jest tzv.
common law (obiajno, naslijeeno ili unapiijed dijeljeno)
piavo, dakle, piavo koje se oslanja iziazito na piethodne su-
dake odluke, piesude i miljenja, i koje veliki akcent stavlja
na pioces inteipietacije od stiane samoga sudca. No, meni
se ovo ne ini niti bitnom niti velikom iazlikom. Naime, u
pravu uvijek postoji potreba interpretacije, neovisno o
tome kolika je veliina i detaljnost jednog ustava ili zakona.
Naiavno, to je mogue vei dio zakona tieba biti iskazan,
piedstavljan u tekstu, eksplicitnom jeziku zakona, no, ne
moemo iaunati sa situacijom u kojoj zakon govoii sam
od sebe, i u kojoj je inteipietacija posve nepotiebna. Tako-
ei, iako jesam sklon piiznati utjecaj odieenih kultuinih
iazlika na iazumijevanje piava, kao i na pioces piaktinog
foimuliianja zakona, vjeiujem da piavo piiiodno tei uni-
veizalizaciji i homogenizaciji.
AusI:unuos:, mo I oomIncI)n (uvvusIInsv
vuvmIsv): U politici, bilo u teoiiji bilo u piaksi, moete za-
stupati i bianiti bilo kakve ideje i inteiese. Ono pak to ne
moete zaobii jest izlaganje argumenata na kojima svoje
ideje i interese zasnivate. Ukoliko se obiaate nekoj skupini
ljudi, i elite im objasniti zato bi odieena politika za njih
bila piihvatljiva ili poeljna, duni ste izloiti argument u
kojem ete tipino referirati na pojam opeg dobra za
dotinu skupinu. Ukoliko to ne uinite, niste pripadni tra-
diciji republikanske politike misli. Ujedno, ukoliko to ne
uinite, moiat ete se osloniti na neki mehanizam biutalne
diutvenopolitike moi, a tu imate veliku lepezu mogu-
nosti. No, glavno je to da moiate biti svjesni da, u toj situ-
aciji neoslanjanja na aigument, odnosno, oslanjanja na me-
hanizam aibitiaine moi, moiate piihvatiti jednu nezgodnu
stvai izgubit ete sposobnost kiitiziianja politika za koje
smatiate da bi im se jedna skupina tiebala supiotstaviti, i
takoei, izgubit ete sposobnost piimjene pojmova pia-
vednoinepiavedno u inteisubjektivno valjanom, aigumen-
tiiajuem smislu. Koji su to mehanizmi dominacije ili ai-
bitiaine moi? Pivo, piosto odluivanje piostom veinom,
diugo, oslanjanje na kaiizmatske autoiitete koje veina
moe biti sklona slijediti, tiee, modusi utjecaja na emocije,
u smislu upotiebe ietoiiki pioliianih siedstava uvjeiava-
nja kioz tzv. kanale viele kognicije piimjeiice, izazivanje
stiaha, nesiguinosti, zabiinutosti, upoiaba povijesnih ana-
logija koje se vite oko iziazito diamatinih povijesnih iaz-
doblja itd. (za vie detalja o iepublikanskoj tiadiciji politike
misli, i kljunim elementima iepublikanskog modela, vidi
Pettit 1999, 2001, 2004, i Weinstock i Nadeau 2004).
Pielazim sada na analizu temeljnih ideja oko kojih se vi-
tio saiajevski kolokvij, odnosno na piedloku kojih je bio
oiganiziian.
Bosnsn nc)n Eon nuvvn
Edin aievi posve ozbiljno zastupa tezu po kojoj postoji
jedan kolektivni djelatnik, ili subjekt, zvan bosanska
nacija. (aievi 2009). To samo po sebi ne bi mnogo zna-
ilo da aievi ne piidodaje toj tezi dvije dodatne. Pivo,
bosanska nacija (dalje skiaeno kao BN) jedini je stvaino
konstitutivan naiod u Bosni i Heicegovini u smislu da je-
dino BN posjeduje atribut dravotvornosti. Kao bosan-
ski Sibin i Hivat ili Bonjak, vi se ne moete postavljati u
bilo kakav znaajniji odnos piema Bosni-Heicegovini u
piavnom ili politikom smislu. Diugo, a to slijedi iz pivog,
pojedinana naiodnost (u smislu poznate tiodijelne kate-
goiizacije) nema nikakvog utjecaja na status pojedinca kao
piipadnika BN. aievi smatia da je bie zvano BN uglav-
nom sietno i nepioblematino piebivalo u Bosni-Heice-
govini nakon Ustava iz 1974., a sve do izbijanja iata, kada se
pokualo s njegovim nasilnim piotjeiivanjem, i Daytonskog
miiovnog spoiazuma. No, BN ipak nastavlja svoje postoja-
nje, i arevi trai razrjeenje Daytonskih ustavnih apo-
rija koje bi bilo u skladu s hipotezom o BN. Dakle, nakon
to bismo u budunosti piiznali i piihvatili BN, a to nam
aievi sugeiiia, mogli bismo ivjeti napiosto kao giaani
BiH, sukladno tome piomijenili bismo Daytonski spoiazum,
i napokon bismo se mogli jedni piema diugima odnositi kao
piema zielim pojedincima koji uivaju individualna piava u
maksimalnom smislu.
Piije nego to se usmjeiim na aievieve aigumente u pii-
log tezi o BN, dvije bitne napomene. Pivo, bosansko-her-
cegovaka nacija bio bi bolji i nediskiiminiiajui iziaz.
No, njegov je nedostatak vjeiojatno taj da, u ietoiikom
smislu, unosi pluialnost tamo gdje bi, po nekima, uklju-
ujui aievia, tiebala vladati singulainost i unitainost.
Ukoliko bismo piihvatili takav iziaz, onda bismo mogli ba-
iem zamisliti da bi postojei bosansko-heicegovaki naiodi,
dakle, Hivati, Sibi i Bonjaci kao konstitutivni naiodi, sa-
mom injenicom piihvaanja jedinstvenog ustavnog okviia
mogli posjedovati i jedinstveni atiibut, atiibut piipadnika
jedne diave, ili nacije u ustavotvoinom smislu. No, dok
se atiibut konstitutivnog naioda posjeduje iziavno, atiibut
zajednike bosansko-heicegovake nacije bio bi mjeien po-
sjedovanjem jednog zajednikog odnosa piema dotinom
ustavnom okviiu. Kako danas takav odnos ne postoji, o bo-
sansko-hercegovakoj naciji mogli bismo govoriti kao o
neemu to je u nastanku, ili nastajanju, to je tek proji-
cirano, ali mogue je i da ne nastane jei ovisi o iskustvima
koja pojedinani konstitutivni naiodi stjeu jedni o diugima
tijekom jednog dueg povijesnog iazdoblja. Diuga, takoei
bitna napomena: Einest Gellnei slavno je deniiao nacio-
nalizam kao nastojanje da doe do podudaranja izmeu
nacije, kao kulturne jedinice, i drave, kao politike je-
dinice. Obino se smatialo da nacija za sebe nastoji stei
jednu neovisnu i suveienu politiku jedinicu, da je, dakle,
polet nacionalizma usmjeien iz kultuialne sfeie piema po-
litikoj. No, aievi je jedan od onih koji dokazuju da je
mogu i jedan diugaiji, na glavu postavljeni tip naciona-
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 1z
lizma, u kojem je polet nacionalizma usmjeien iz politike
sfere prema kulturalnoj (BN je i za aievia kultuialna: on
o BN govoii kao o neemu to postoji kioz tiadiciju, ustavo-
tvoinu, javno-piavno i politiku, i kioz jedan skup viijedno-
sti koji bi tiebao biti mateiijaliziian: npi. viijednost stabili-
zacije bosansko-heicegovake diave, u smislu ublaavanja
i neutializiianja unutainjeg diutveno-etnikog konikta, i
promjene Daytonskog okviia). Koincidenciju diave i na-
cije ne nastoji ostvaiiti jedna unapiijed zadana nacija, nego
se to ini pieko identiteta same diave za koju se zamilja
postojanje jedne zajednike nacije kao singulaine kultuialne
jedinice. Stoga, ta je ideja nacionalistika ideja u klasi-
nome smislu ona ne moe zamisliti postojanje vie nacija
u okiilju jedne diave, niti jednu naciju podijeljenu na vie
diava. arevi je nacionalist, dakle, u smislu da on koin-
cidenciju nacije i drave, kulturalne i politike jedinice,
smatra po sebi poeljnim idealom. Posve je iielevantno to
to njegov nacionalizam polazi od politike jedinice s kojom
nastoji siavniti jednu kultuialnu. Piia nije nova sjetimo
se jugoslavenstva, sovjetske nacije, belgijske nacije ili
britanske nacije.
No, kao to sam spomenuo, ideju moemo prihvatiti ili
odbaciti tek nakon to ujemo argumente predloene u
prilog te ideje. Koji su aievievi aigumenti u piilog po-
stojanja BN? (Tezu o mogunosti ili poeljnosti BN za sada
ostavljam po stiani. O njoj u neto iei tek nakon iaspiave
o aievievoj tezi postojanja BN.)
Piije nego izloim aievieve aigumente, elim naglasiti
nekoliko injenica o kolektivnim djelatnicima. Kada govo-
iimo o bilo kojem kolektivnom djelatniku, ili subjektu, mi
zapiavo koiistimo jedan faon de parler. Kolektivni subjekti
ne postoje u smislu u kojem postoje individualni subjekti.
Individualni subjekt moe postojati u smislu da je piepo-
znat, empiiijski, i da posjeduje jedan individualni skup
vjeiovanja i elja koje dovoljno esto iskazuje, i koje on, ili
ona, nastoji uskladiti piema standaidima iacionalnosti. Ko-
lektivni pak subjekti, u odnosu na individualne, deiiviiani
su, iako ih to, u politikom smislu, ne ini ni nevanima ni
sekundainima. Jedan kolektivni subjekt nastaje tako to
vie individualnih subjekata dijeli jedan zajedniki skup
vjerovanja i elja, a ta vjeiovanja i elje govoie upiavo o
onima koji ih dijele. I u sluaju kolektivnog subjekta, vjeio-
vanja i elje podvignuti su standaidima iacionalnosti diu-
gim iijeima, ta kolektivna vjerovanja i elje moraju biti
dovoljno koherentni i moraju se oslanjati na plauzibilne
razloge. Moemo zamisliti skupinu individualnih subjekata
koji sebe zamiljaju kao kialjeve zemaljskoga caistva koji
tiebaju iealiziiati posebne ciljeve u ime navodne dobiobiti
svakog ljudskog bia na zemlji, da li taj kolektivni subjekt
uistinu stjee takav kolektivni identitet, i da li je odiiv kao
tako deniian kolektivni subjekt to su otvoiena pitanja na
koja ne moemo dati odgovoi piije nego to damo odgovoi
o stvainom dijeljenju kolektivnih elja i vjeiovanja od stiane
piipadnika dotine skupine, kao i o iacionalnosti dotinih,
pietpostavljeno zajednikih elja i vjeiovanja.
aieviev aigument za postojanje BN moe se podijeliti
u najmanje tii pod-aigumenta. Niti jedan od ta tii pod-ai-
gumenta ne govoii iziavno o stvainim kolektivnim vjeio-
vanjima i eljama, stoga, smatiam da se aievi unapiijed
odluuje za slabije veizije aigumenta u piilog postojanja
BN. U kom smislu to jesu slabije veizije? Da bismo to iazu-
mjeli, ja u tii pod-aigumenta oznaiti na sljedei nain: 1.
argument iz neposrednog utjecaja zajednikog dravnog
okvira na status kolektivnih subjekata unutar tog okvira
(aievi 2009, sti. 45-6), 2. argument iz pravne interpre-
tacije Ustava Republike BiH (aievi 2009, sti. 48-9), 3.
argument iz pretpostavljeno zajednike, kolektivne ak-
cije izlaska na referendum za nezavisnost BiH krajem ve-
ljae}poetkom oujka 1992. (aievi 2009, sti. 48).
Poet u s aigumentom kojega smatiam najslabijim, aigu-
menta bi. 2. Naime, aievi smatia da moe dokazati po-
stojanje BN tako to e dati jednu piavnu inteipietaciju, u
smislu da je nekadanji Ustav, onaj od 1974. do 1992., naj-
bolje inteipietiiati kao Ustav koji impliciia da u BiH po-
stoji jedna zajednika, bosanska nacija, u smislu bosanskog
diavnog naioda. No, ovaj je aigument iziazito slab on,
naime, samo kae da je negdje implicite, ne eksplicite (jei
aievi piiznaje da Ustav Republike BiH, za kojeg on kae
da je posljednji legitimni ustav, ne govoii eksplicite o bo-
sanskoj naciji), ieeno, i u ustavnom smislu piihvaeno, da
BN postoji. Naiavno, ustavno piihvaanje jest jedan nain
postizanja egzistencije u piavno-politikom smislu, no, za
tezu o postojanju BN moiali bismo takoei dokazati da je
piovizija, koja tvidi ili se moe inteipietiiati kao da tvidi,
da jedna nacija postoji, dobio obiazloena i plauzibilna pio-
vizija, piovizija koja, a to je od izuzetne vanosti, nije otvo-
iena za iazliite inteipietacije. Piema mom sudu, arevi
ne uspijeva dokazati niti da je BN implicirana u Ustavu
Republike BiH, ili Ustavu SFRJ iz 1974., niti da se ti ustavi
mogu inteipietiiati kao da je teza o BN piihvaena.
Jedan od kljunih aievievih aigumenata, ako ne i kljuni,
kae da lanak 1. Ustava SFRJ iz 1974. piopisuje da je Ju-
goslavijazajednica dobiovoljno ujedinjenih naioda i nji-
hovih socijalistikih iepublika. aievi tvidi: Kako je na
ovom mjestu upiavo iije o naiodima i njihovim iepubli-
kama, ne moe biti nikakve sumnje da imenovanje iepublika
koje sainjavaju Jugoslaviju iz lanka 2. ujedno deniia ie-
publike diavne naiode koji u smislu naioda Jugoslavije
obiazuju ovu dobiovoljno ujedinjenu zajednicu (aievi
2009, sti. 48-9). To aievi naziva jezikim tumaenjem
lanka 1. Ustava, i on vjeiuje da je time dokazao postojanje
BN piema Ustavu SFRJ iz 1974. (Osim toga, aievi biani
poziciju piema kojoj za nepisano ustavno piavo ovdje nee
biti mjesta, jei pisana ustavna noima ne pioizvodi piavne
piaznine, mnogi teoietiaii i piaktiaii ustavnog piava od-
bacili bi tu aievievu poziciju, za to vidi Habeimas 1992,
sti. 298, Fullei 1999, sti. 103-4).
Piimijetimo, pivo, da aievi tvidi jednu udnu stvai: fraza
narodi i njihove republike kao da, za njega, postaje isto-
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1o
znana frazi republike i njihovi narodi. No, da je ustavo-
tvoiac namjeiavao iabiti takvu fiazu, on bi ju siguino iabio.
Rije je o maloj, no bitnoj iazlici koju aievi nastoji na-
piosto izbiisati. Njegov je aigument zapiavo non sequitur.
Za bilo kakav aigument ovoga tipa, potiebna nam je neto
detaljnija piia o znaenju ili smislu posvojnih zamjenica.
Ve injenica da aievi ne piia tu piiu, a svoj zakljuak
piezentiia kao jeziko tumaenje (piemda ne postoji neto
to bismo mogli zvati nejezikim tumaenjem), dovoljna
je da u itatelju izazove podozienje i sumnju. Dakle, foku-
siiajmo se na neku jednostavniju fiazu u kojoj se koiisti po-
svojna zamjenica, piimjeiice vlasnici vozila i njihova vo-
zila. I tu imamo mnoinu (kao iepublike, naiodi), i tu
imamo posvojnu zamjenicu, i diuga je imenica kvaliciiana
posvojnom zamjenicom koja znai da subjekt pive imenice
vii iadnju posjedovanja u odnosu na subjekt diuge. Slijedi
li iz takve semantike konstelacije ikakva konkietnija slika o
eventualnom posvajanju vlasnika od stiane samih vozila,
ili neka specinija slika, sugestija o tome kakav je piecizniji
odnos izmeu vozila i vlasnika? Ne slijedi. Jei moemo
zamisliti da dotina fiaza opisuje 5 vlasnika od kojih svaki
posjeduje po tono jedno vozilo. No, moemo takoei za-
misliti da dotina fiaza opisuje 10 vlasnika od kojih 6 posje-
duje po tono 1 vozilo, a 4 dijele pieostala 2 vozila u smislu
da su dvojica vlasnika zajedniki vlasnici jednog vozila. Da-
kle, u semantikom, kao i logikom smislu, arevi pre-
zentira jedan sozam, sozam piema kojem iz apstiaktne
fiaze neki X i njihovi y neposiedno slijedi fiaza neki y i
njihovi X i to ne samo u apstiaktnom nego i u vilo speci-
nom smislu, u smislu da y-ovima piipada po tono jedan X.
(Zato sam na poetku ovoga poglavlja naglasio neke inje-
nice o piocesu piavnog inteipietiianja. Piavno tumaenje
nije piivilegija piavnika. Ponekad se i ideologija i samovolja
mogu umotati u omot piividno aigumentiiajue piavne in-
teipietacije. Odavno je piimijeeno da je piavna inteipieta-
cija onaj kanal kioz koji politiki inteiesi, i ideje, bivaju pota-
jice pieneseni u polje piava i implementacije zakonaiustava,
o tome vidi u Scheueiman 1994, sti. 146, Waluchow 2005,
Joly 1997, sti. 122)
Aigument bi. 1 baiem potencijalno neto je jai tip aigu-
menta. BN postoji, tako glasi aigument, stoga to ve samo
postojanje jednog zajednikog diavnog okviia neposiedno
utjee na status samih kolektivnih subjekata (ako bismo za-
mislili da aigument kae i na status individualnih subje-
kata, ne bi se nita bitno piomijenilo) koji su piihvatili taj
okvii, u smislu da automatski nastaje jedan novi kolektivni
subjekt, neovisno o volji pojedinanih kolektivnih subjekata
(naioda u etnikom smislu), a taj novi kolektivni subjekt
moemo zvati diavnim naiodom. Kako aievi nastoji
pokazati, odgovoi na sljedee pitanje nuno je negativan:
Da li je, piema tome, samo Bosna bila liena mogunosti da
svoje konstitutivne naiode ustavnim i politikim sistemom
obuhvati kao dravni narod, odnosno kao bosansku naciju?
(aievi 2009, sti. 45) Piimijetimo, pivo, da se na taj na-
in jedan piodukt, iezultat dogovaianja, nastoji piezentiiati
kao samostalan, aktivan subjekt. Sam dravni okvir po-
staje generator jednog novog kolektivnog subjekta. Da
li je to mogue i, vanije, da li je to, kako aievi sugeiiia,
nuna istina? Naime, pod odieenim uvjetima, diavljani
jedne zajednike diave, a koji piipadaju iazliitim kolek-
tivnim subjektima, piihvaaju odieeni zajedniki okvii jei
smatiaju da su njihovi odnosi, kao odnosi i giaana i pojedi-
nanih kolektivnih subjekata, piavedni i odiivi unutai tog
zajednikog okviia. Naiodi i giaani stvaiaju i odiavaju je-
dan zajedniki skup institucija za koji smatiaju da u dovolj-
noj mjeii zadovoljava i njihove pojedinane, i njihove poje-
dinane kolektivne, i njihove, dotinim okviiom deniiane
kao zajednike (diavne), inteiese.
No, potiebno je piimijetiti da je ovdje iije o jednom ide-
alnom sluaju. Odnos prema jednome okviru deniran
je realnim iskustvom i interpretacijom samoga okvira. I
postdaytonska situacija i politiko-piavna situacija u Repu-
blici BiH piije iata (kao i sline situacije u mnogim diugim
diavama, u ianijim iazdobljima povijesti, kao to je SAD
pied izbijanje giaanskog iata, ili Njemaka u piedveeije
Weimaiskog Ustava) dovoljno dokazuju da je mogue no-
minalno postojanje jednog zajednikog diavnog okviia,
ali pojedini subjekti, bilo kolektivni bilo individualni, mogu
piema tom okviiu imati bitno iazliit odnos, bilo u smislu
iazlike u inteipietacijama samoga okviia bilo u smislu ia-
zliitih ideja o smjeiu u kojem bi se taj okvii tiebao ubu-
due iazvijati. To znai da argument o neposrednom utje-
caju zajednikog dravnog okvira na status kolektivnih
subjekata unutar tog okvira nije valjan. Taj utjecaj nije
neposiedan nego je vilo posiedovan, ukoliko subjekti unu-
tai okviia zastupaju iazliite inteipietacije tog okviia, sam
okvii nee integiativno utjecati na status postojeih kolek-
tivnih identiteta, zapiavo, on e, iako je toboe jedinstven,
piodubiti postojee iazlike i djelovati tako da potviuje za-
sebnost i specinost unutai-diavnih kolektivnih identi-
teta. Naime, niti graani niti narodi nee pod terminom
BN razumijevati istu stvar, niti e njihove peicepcije izvoia
njihove diavotvoinosti biti zajednike. No, moemo zami-
sliti situaciju u kojoj netko, neki tiei, inteiveniiajui djelat-
nik, napiosto namee jednu zajedniku interpretaciju. Ni
u tome sluaju zajedniki diavni okvii nee biti pieveden u
stvaino postojei kolektivni subjekt sa statusom diavnog
naioda. Naime, kada piihvaam neto to mi se nametne
bez valjanog aigumenta, napiosto zato to nisam dovoljno
snaan ili utjecajan da to odbijem, ja u to piihvatiti, ali nei-
skieno, nametnuto rjeenje za mene ostaje nelegitimno i,
jo vanije, piedstavlja dobai iazlog da istupim iz dotinog
okviia im se ukae piva piilika, odnosno im se steknu po-
voljni uvjeti. To znai da diavni okvii moe utjecati na sta-
tus kolektivnih subjekata, u smislu iealnog stvaianja jednog
novog kolektivnog subjekta, diavnog naioda, samo pod
dvije dodatne pietpostavke: a. pretpostavka o zajednikoj
interpretaciji dotinog okvira, b. pretpostavka o dovolj-
noj obrazloenosti, plauzibilnosti i opoj prihvatljivosti
te zajednike interpretacije. Da je tome tako, dokazuju i
piediatna piavno-politika situacija u BiH i postdayton-
ska piavno-politika teoiija i piaksa. Dakle, areviev ar-
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 11
gument, o prostom i neposrednom utjecaju dravnog
okvira na status kolektivnih subjekata, nije plauzibilan.
Za iazliku od aievia, moglo bi se govoiiti o sloenom i
posiedovanom utjecaju tog diavnog okviia na status do-
tinih subjekata, iako bismo onda, u tom smislu, taj utjecaj
moiali vizualiziiati kao dvostian, on se piotee dvosmjeino
od zajednikog diavnog okviia piema pojedinanim su-
bjektima, bilo kolektivnim bilo individualnim, i od tih subje-
kata piema samom okviiu. Vanije, neka odriva gradnja
zajednike nacije mogua je samo pod pretpostavkom
voljnog napora i dugotrajnog ulaganja, potivanja dru-
goga i strpljive razmijene argumenata. To nije neto to
nam samo od sebe pada u kiilo, kako to aievi zamilja
ili oekuje.
Dolazimo tako do aievievog tieeg aigumenta u piilog
postojanja BN, aigumenta o pietpostavljeno zajednikoj ak-
ciji iefeienduma za nezavisnost. Piimijetit emo, za poe-
tak, da taj argument implicira i odreene historiografske
ideje ili pretpostavke. Dakle, nije iije o specijalistiko piav-
nom, ili ustavnopiavnom, aigumentu. Razdoblje iefeien-
duma za nezavisnost jedno je od, u histoiiogiafskom smislu,
najzamienijih poglavlja novije bosansko-heicegovake po-
vijesti (Vidi Klemeni 2010, sti. 170-2). Dakle, aieviev
aigument kae da je, u jednome tienutku, pokienuta jedna
kolektivna akcija iza koje stoji jedna kolektivna volja. Gia-
ani su BiH, tako glasi aieviev aigument, kao piipadnici
ve postojeeg bosanskog diavnog naioda, iziazili svoju
kolektivnu volju da ive u neovisnoj, samostalnoj i suveienoj
diavi Bosni-Heicegovini. Piema mome sudu, kojeg odmah
ovdje iziiem, piije izlaganja samoga piotuaigumenta, ta je
teza ne samo teorijski neplauzibilna nego je i politiki
izuzetno tetna i potencijalno vrlo opasna.
Naime, o svakoj kolektivnoj akciji moe se postaviti jed-
nostavno pitanje: ukoliko ona moda i iziaava zajedniku
volju, iskazuje li njome jedan pietpostavljeni kolektivni su-
bjekt, BN piema aieviu, uistinu zajedniki skup elja i
vjeiovanja? Ukoliko potonji uvjet nije zadovoljen, onda je
zapiavo nemogue govoiiti o stvainoj zajednikoj volji. De
facto, na osnovu i samoga konteksta iefeienduma za neza-
visnost, i na osnovu kasnijeg iazvoja piavno-politikih od-
nosa, moemo jednostavno zakljuiti da uistinu zajedniki
skup elja i vjerovanja nije postojao. Ukiatko, bosansko-
heicegovaki Hivati, iako jesu glasovali za neovisnu Bosnu
i Heicegovinu, nisu glasovali za Bosnu i Heicegovinu koja
bi ostala centializiiana i u kojoj hivatski naiod ne bi ui-
vao piavo politike iepiezentacije, kao zaseban kolektivni
subjekt, u nekome obliku (piisjetimo se kontioveize oko li-
vanjskog pitanja za koju vidi Izetbegovi 2005, sti. 120-1).
To je jedna injenica koja dokazuje da se ne moe govoiiti
o diavotvoinome naiodu, kao singulainome subjektu,
pod unitainom inteipietacijom. Diugo, glasovanje bosan-
sko-heicegovakih Hivata, za iazliku od glasovanja ostalih
etnikih skupina, nije piedstavljalo samo glasovanje za neo-
visnost Bosne i Heicegovine, nego i za neovisnost Republike
Hivatske, pa ga stoga tieba tumaiti kao glas sa polivalen-
tnim znaenjemipoiukom. Ujedno, smatiam, iako to ovdje
ne elim dokazivati, da je, to se tie samog hivatskog dijela
iefeienduma, uinjena jedna velika pogreka u smislu
da se proces osamostaljivanja Bosne i Hercegovine nije
izravno vezao, i tekao paralelno sa procesom pregovara-
nja o unutarnjoj reorganizaciji drave. Piisilno vezivanje
zastava geneiiialo je nepotiebne iluzije kod svih, smanjilo
svijest o kompleksnosti i otvoienosti cijeloga piocesa, i ubi-
zalo je poetak iata u Bosni i Heicegovini. No, upuivanje na
te injenice oko naiavi hivatskog glasa za neovisnost sma-
tiam da dovoljno pobija i aieviev tiei aigument. Osim
toga, aievi oevidno namjeino zaboiavlja tii dodatne i-
njenice o iefeiendumu za neovisnost.
Pivo, sama procedura, poevi najmanje od konca 1991.,
bila je obiljeena mnogobiojnim sluajevima pieglasava-
nja piedstavnika sipskoga naioda u BiH, a u nekoliko slu-
ajeva iziavno su piekiene postojee pioceduie donoenja
odluka, ili je jedan bioj piedstavnika onemoguio diugim
piedstavnicima da iscipe sve iaspoloive pioceduie (mislim
na, piimjeiice, Vijee za jednakopiavnost naioda RBiH, o
tome vidi Hayden 2003, sti. 110-119). Republiku BiH uni-
tavali su i oni koji su, u ime Republike, eljeli drugima
nametnuti odreenu viziju te republike po cijenu kre-
nja tada, za Republiku, vaeih pravnih propisa. Diugo,
iako je tadanji Ustav zahtijevao dvotreinski glas za pro-
mjenu teritorijalnog statusa Republike BiH (navod u
aievi 2009 sti. 59), taj glas nije postignut po najopti-
mistinijim piocjenama, 63 giaana, ukljuujui Hivate,
Muslimane, Bosance, Jugoslavene, i ostale, glasovalo je za
neovisnost Bosne i Heicegovine (Tako Izetbegovi 2005 sti.
121). Numeiiki 2i3 od 100 iznosi 66.6. Dakle, prag nije
bio dostignut. Tiee, uloga je tzv. Badinteiove Komisije, i
posebno njenog miljenja bi. 4. (o moebitnom iazlogu iefe-
ienduma za neovisnost Bosne i Heicegovine), mnogo spoi-
nija i kompliciianija nego to to aievi piedstavlja: on svoj
aigument izlae kao da je dotina Komisija tiaila ono to
je na iefeiendumu za neovisnost i uinjeno pa je time Bo-
sna i Heicegovina ispunila i meunaiodne kiiteiije na putu
ka svojoj neovisnosti i meunaiodnome piiznanju. Ustvaii,
meunarodno priznanje Bosne i Hercegovine predstav-
ljalo je samo izraz politike odluke koja spada u po-
druje politike diskrecije pojedinanih drava (Hayden
2003, sti. 119). Osim toga, Badinteiova komisija po deniciji
nije mogla nita tiaiti ili naieivati, ona je napiosto davala
miljenja ili savjete. Dodatno, i najvanije, unutainji politiki
konsenzus ne samo da nije postignut, i ne samo da je ie-
feiendumom dan znaajan dopiinos samoukidanju bosan-
sko-heicegovake unutainje suveienosti, nego je izviena i
jedna velika unutarnja}ustavna, pa ak i meunarodna,
prevara o kojoj ljudi na velikom dijelu dananje bosansko-
heicegovake teiitoiije, kao i u inozemstvu, znaju malo ili ni-
ta
1
(aieviu, za analizu iada Badinteiove Komisije u mjeii
1 Samo jedan od mnogobiojnih piimjeia ovako su lanovi utjecajne Me-
unaiodne Cainegie Komisije za Balkan okaiakteiiziiali bosansko-heice-
govaki iefeiendum za nezavisnost: Bosanski sluaj pokazujeijeenje
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1z
u kojoj se to iziavno tie bosansko-heicegovake piediatne
povijesti, piepoiuujem Stokes 2010). Zaokruivanje
dvotreinske veine, taj aieviev iskaz bosanske nacije,
bio je jedan od kljunih dogaaja zbog kojih je u Daytonu i
usvojeno naelo konsenzusa i zatite vitalnog nacionalnog
inteiesa, i to na mnogim iazinama i kioz mnoge mehanizme
i pioceduie odluivanja.
Moje posljednje opseivacije takoei upuuju na iazloge za
moju tvidnju o tetnosti i potencijalnoj opasnosti aievi-
evog tieeg aigumenta. Time to je iefeiendum za neo-
visnost neutemeljeno inteipietiiao kao iskaz kolektivne
volje bosanske nacije arevi je izrazio i spremnost da
iz pojma dravnog naroda iskljui najmanje jednu tre-
inu, tonije 37 graana Bosne i Hercegovine, ili, to je
moda vjeiojatnije, ali podjednako tetno, da o njihovoj po-
stupnoj inkluziji u taj pojam odluuje na temelju njihove
iskazane spiemnosti da se odieknu onoga to on zove et-
nokiacija i to je, po njemu, egzempliciiano Republikom
Sipskom (ali i Fedeiacijom). Time kontuie jednoga politi-
kog piojekta, piojekta koji se piimaino piedstavlja u liku
ustavne juiispiudencije, postaju mnogo, mnogo jasnije. O
tim kontuiama bit e vie iijei u zakljunome dijelu ovog
ogleda.
Dakle, Edin je aievi pokuao bianiti tezu o postojanju
BN. Kako sam pokazao, aigumenti koje je piedloio nisu
valjani. Stoga teza o postojanju BN ostaje, do daljnjeg,
nedokazana. Dakle, postojanje BN moe iskljuivo biti
piedmet vjeie, a na iacionalne aigumente, zbog kojih bi-
smo tiebali povjeiovati da je ono to aievi vidi kao BN
iealnost, a ne fatamoigana, oito emo moiati saekati neko
viijeme. No, kako bismo mogli odgovoiiti na pitanje: je li
BN mogua, i posebno je li BN poeljna? Tiezveno go-
voiei, pod postojeim uvjetima, ini mi se da je ta nacija,
kako viijeme piotjee, sve manje mogua. Izuzetno je zani-
mljiva injenica da je sasvim mogue priati priu o BN,
i vjerovati u tu priu, a zapravo aktivno onemoguavati
stvaranje BN, bez da se posjeduje ikakva svijest o tome.
Vidjet emo u nastavku da e saiajevski piavno-politoloki
kiug biti objanjen na najbolji nain ukoliko ga pioitamo u
svijetlu te injenice.
Na pitanje o poeljnosti moglo bi se odgovoiiti na sljedei
nain: ona denitivno nije poeljna u smislu neega to bi
tiebalo automatski opiavdati neke politike ili piavne pio-
jekte, posebno ne u smislu neega to bi tiebalo posluiti
kao izvoi neke navodne singulaine suveienosti. Viijeme, u
moe biti zakonski ispravno (iefeiendum je udovoljio zahtjevu i inilo
se da noime meunaiodne zajednice daju jasno piavo na nezavisnost), i
politiki neispravno (nezavisnost je piihvatila veina glasaa, ali ju je
odbila jedna od tiiju etnikih skupina, to je nuno dovelo do sukoba) (U
Tindemans i diugi, 1997, sti. 34-5). Zapiavo, rjeenje je bilo neispravno
i u zakonskom i u politikom smislu (Zanimljivo je da lanovi ove
Komisije osjeaju da adjektive ispiavno i neispiavno moiaju staviti u
navodnike koji ublaavaju, pioblematiziiaju, ili ielativiiaju, stiiktni smisao
tih adjektiva.).
kojem se jedan politiki piojekt mogao pioguiati bez aigu-
menta, neobiazloenom i nesupstancijaliziianom tvidnjom
da je neto samo po sebi ope dobio, ili da je neto u skladu
s inteiesom neke nacije, ili da je dobio samo zbog toga to,
u simbolikom smislu, titi ili podiava neku naciju.to je
viijeme odavno iza nas. Svaki je suveren privremen, ovisan
o snazi svog aigumenta i iealnosti svoje potiage za opim
dobiom, i za svakoga suveiena dobio je da postoje koha-
bitiiajui suveieni koji e ga stalno podsjeati na odgovoi-
nost, potiebu uvjeiavanja, obiazlaganja i mudie piilagodbe.
2

No, u jednome diugom smislu, BN jest poeljna jei bi njeno
postojanje, ili bolje ieeno vaenje, znailo da je postignut
baiem piiviemeni konsenzus o inteipietaciji Daytonskog
miiovnog spoiazuma kao i o pitanju u kojem bi se smjeiu
implementacija tog spoiazuma tiebala iazvijati. No, iealne
anse za takvo to oevidno su, pod postojeim uvjetima,
male, zahvaljujui izmeu ostaloga i onome to sam nazvao
dovietkom teiitoiijalizacije piavno-politike misli u BiH.
Knmo sn Dnv:osm Us:nvom zn BH
Kiatak odgovoi na piethodno pitanje, onako kako ga aie-
vi nudi, glasi: U smee svjetske, i bosansko-heicegovake,
povijesti. Ve od samoga usvajanja Daytonskog miiovnog
spoiazuma, ukljuujui i Daytonski Ustav BiH, aievi je
jedan od njegovih najglasnijih kiitiaia (vidi aievi 1997,
za moju kiitiku nekih tvidnji izloenih u toj knjizi, vidi Pehai
2004). Koje glavne aigumente aievi nudi za ovakav stav?
Teza o vaenju-postojanju BN jedna je od temeljnih pre-
misa arevieve kritike. Aigument je sljedei: Daytonski
Ustav dogovoien je iskljuenjem, ili diiektnim kienjem,
ustavotvoine snage bosanskog diavnog naioda, ili bosan-
ske nacije. Naime, taj je Ustav nastao kao dogovoi pojedi-
nih naioda, ili piedstavnika tih naioda, Bonjaka, Siba i
Hivata, uz znaajan piitisak meunaiodne zajednice, a ne
kao iziaz suveienog i ustavotvoinog bosanskog diavnog
naioda. Za piomjenu Ustava Republike BiH, po aieviu
posljednjeg legitimnog ustava, u Daytonski Ustav za BiH,
bilo je potiebno iefeiendumsko izjanjavanje najmanje dvije
tieine bosansko-heicegovakih giaana, kao piedstavnika
bosanske nacije, a takvo izjanjavanje nije upiilieno (ai-
evi 2009, sti. 59). Zapiavo, aievi impliciia da je bo-
sanska nacija uutkana, ili potisnuta u stanje ilegale, kioz
pioces usvajanja i implementiianja Daytonskog spoiazuma,
posebno Daytonskog Ustava. Daytonski je ustav legaliziiao
i etnokiacije i ono to aievi naziva etnikom konsen-
zus-demokiacijom. Takoei, taj je Ustav piihvaen isklju-
2 Ovo je republikanska teorija suverenosti koja se ne moe pomiriti sa
Haverievim razumijevanjem suverenosti kao puko injeninog pita-
nja (vidi Haveii 2006, sti. 244-260), Haveii se, inae, poziva na Dahlovu
teoiiju moi da bi iazumio ideju suveienosti, no, ta je teoiija pobijena naj-
manje dva puta, iz dvije iazliite peispektive, o emu vidi u slavnoj iaspiavi
S. Lukesa (2005), inae jasnu foimulaciju iepublikanskih ideja o suveienu,
kao instanci iji status nije zadan unapiijed nego je ovisan o iazlozima, pei-
foimansi i dokazanoj kompetentnosti, nalazimo ve kod Aiistotela, u Poli-
tici i Nikomahovoj Etici.
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 1
ivo kao odgovoi na stanje nude ili izvaniedno stanje,
(aievi 2009, sti. 63-5)
3
i u sebe je inkoipoiiiao legalizaciju
zloina i iezultate iata. Budui da je obiljeen svim tim ka-
iakteiistikama, aievi tvidi da Daytonski Ustav moe biti
samo piiviemen.
Zanimljivo je da, ukoliko bi se netko sloio sa svim tim ai-
evievim ocjenama, slijedila bi baiem jedna jasna konse-
kvenca: Daytonski Ustav morao bi se u cijelosti zamije-
niti novim Ustavom, i to uz potivanje dva kljuna kiiteiija:
kriterij nedjeljivosti Bosne i Hercegovine, piema iepu-
blikom Ustavu, i kriterij dvotreinske podrke bosan-
ske nacije tom novom ustavu. No, aievi, u piaktikom
smislu, piedlae i jednu diugaiju opciju, neto to bi se u
postojeem okviiu, kako ga aievi vidi, moglo iealiziiati.
On piedlae neto to bismo mogli nazvati iadikalnom ie-
vizijom Daytona. Takva ievizija tiebala bi, izmeu osta-
loga, ukljuivati sljedee: ukidanje naziva Republika Sip-
ska, jasno i eksplicitno deniianje takozvanih kolektivnih
piava, i iienje centialnih ovlasti diave Bosne i Heicego-
vine (aievi 2009, sti. 89). aievievim piijedlozima ievi-
zije Daytona, izuzev jednim i to kiatko, ovdje se neu baviti.
No, potiebno je potivati ied izlaganja, pa je stoga uputno
pivo piopitati neke od aievievih aigumenata za kiitiku
samoga Daytona. Nakon toga namjeiavam neto iei o jed-
nome od piijedloga ievizije.
O samoj tezi o postojanju BN, kao jednoj od kljunih pie-
misa za kiitiku Daytona, dovoljno je ieeno u piethodnom
odjeljku. No, aievi nudi i neke dodatne aigumente, po-
sebno u piilog tezi da je Daytonski Ustav nepiavedan i da
piedstavlja samo odgovoi na stanje nude pa ga stoga
moiamo iazumjeti kao piiviemeno, piolazno ijeenje. Za-
nimljivo je da arevi argumente za ove dvije tvrdnje
naprosto preuzima iz govora Alije Izetbegovia (aievi
2009, sti. 64 i 81). Dvije neloginosti, piije tih aigumenata,
ipak napiosto bodu u oi. Piije svega, esto smo uli da je
Daytonski Ustav legalizirao rezultate rata i zloin. No, to
3 Takoei, aievi, ini se, polazi od pietpostavke da je u BiH iskljuivo
iatni peiiod piedstavljao stanje nude (ili stanje izvaniednosti). To je
pogieno. Naime, od trenutka kada su u Bonnu, koncem 1997, ovla-
sti Visokog Predstavnika radikalno proirene, BiH se ponovno nala
u izvanrednom stanju u kojem ostaje do dananjeg dana. Naime,
uvoenje Visokog Piedstavnika kao de facto i de jure Suveiena u Bosni i
Heicegovini, tj. njegova tiansfoimacija iz pukog posiednika i pomonika
(piema uskom tumaenju Aneksa 10) u instancu ije su odluke bezpiizivne
(piema iiokom tumaenju istog Aneksa), objanjivo je samo pod pietpo-
stavkom ponovnog nestanka unutarnjeg konsenzusa o pravno-politi-
kim vrijednostima}normama koje stoje u osnovi Daytonskog mirov-
nog sporazuma i koje bi trebale podrati i generirati njegovu uspjenu
implementaciju. Izvaniedno stanje upiavo je oznaeno nemogunou
piimjene temeljnih piavno-politikih noimi na teiitoiiji cijele diave. Ta-
koei, ono je esto napiosto faktino, odnosno, ne ovisi o foimalnoj, ili
deklaiativno-piavnoj objavi njegova nastupanja. Naime, lako je iazumjeti
zato je tome tako. Za neke kolektive ili pojedince javno i foimalno piogla-
enje izvaniednog stanja nelegitimno je upiavo zbog samog izvaniednog
stanja, to jest, zbog nestanka konsenzusa oko znaenja temeljnih piavno-
politikih noimi, nestanka koji impliciia i nemogunost davanja openito
vaeeg i za sve plauzibilnog odgovoia na pitanje tko bi tiebao pioglasiti
izvaniedno stanje?
je, i u pravnom i u etikom smislu, nemogue: ne postoji
mogunost da se dokae da neki Ustav legaliziia zloin jei
zloine je nemogue legaliziiati. Niti u jednome Ustavu ne
moe stajati ieenica: Ovaj Ustav legaliziia zloine poinje-
nje u tom i tom povijesnom peiiodu. Takoei, ne moe sta-
jati niti ieenica koja bi se, uz najlua siedstva inteipietacije,
mogla inteipietiiati kao piethodna ieenica (piimjeiice, da
se piiznaju iezultati zloina? Jedini iealni iezultat zloina
jest zloin.) Ustvaii, ono to Daytonski Ustav legalizira
neto je drugo.
Diugo, aievi ini se uope ne iauna na iealnu mogunost
neobianjivosti tvidnje da Daytonski Ustav samo legaliziia i
piiznaje neko iealno zadano stanje taj Ustav zapravo veli-
kim dijelom konstituira novo stanje stvari. Niti Fedeiacija
BiH niti Republika Sipska u pieddaytonskom iazdoblju nisu
identine Fedeiaciji BiH i Republici Sipskoj u postdayton-
skom iazdoblju, iazdoblju nakon usvajanja Daytonskog mi-
iovnog spoiazuma. Naime, to se najbolje vidi po injenici da
niti Hivatska Republika Heiceg-Bosna, niti Republika BiH,
kao konstitutivni elementi Fedeiacije BiH, nisu mogli sve
svoje ovlasti pienijeti na Fedeiaciju BiH nakon zakljuenja
Daytonskog spoiazuma (Zbog toga je Vehabovievo tuma-
enje zaboiavljene noime iz pivog poglavlja ovog ogleda
pogieno.). Neke su ovlasti, zbog Daytonskog Ustava, moiale
i mogle biti pienesene samo na siedinja tijela Daytonske
BiH koja se, to stvaii dodatno kompliciia, od poetka 1998.
samopodiedila Meunaiodnome Piotektoiu, to jest, Viso-
kome Piedstavniku, kioz implicitno piihvaanje pioiienja
njegova mandata i njegovog pieuzimanja uloge Konanog
tumaa Daytonskog Ustava u cjelini. Jo jedna injenica
koja dokazuje konstitutivnu ulogu ili snagu (a ne samo lega-
liziiajuu, kako aievi misli) Daytonskog ugovoia: Ustavi
entiteta moiali su naknadno biti usklaeni s Ustavom BiH iz
Aneksa 4 Daytonskog miiovnog spoiazuma.
Pielazim sada na aievievu upoiabu citata iz Izetbegovie-
vih izjava. Zanimljivo je da aievi Izetbegovia ne shvaa
kao legitimnog piedstavnika bosanske nacije, Izetbegovi
je samo jedan od piedstavnika naioda, konkietno bonja-
kog naioda (aievi 2009, sti 58), i njegov input u Dayton-
ski Ustav, po aieviu, ne ini taj Ustav legitimnijim, za-
piavo ga ini manje legitimnim, tj. vie udaljenim od modela
Ustava kao iziaza bosanskog diavnog naioda koji nije ni
sipski ni hivatski ni bonjaki. Stoga, po sili logike, are-
vi se ne bi smio niti pozivati na Izetbegovieve izjave o
pravno-politikom okviru, stiana koja je, mjeieno mjeii-
lom bosanske nacije, nelegitimna u istoj mjeii u kojoj su to
piedstavnici ostalih etnokiacija, ili nenacionalnih, nediav-
nih naioda (Siba i Hivata), ne moe biti tietiiana kao izvoi
legitimnih i ielevantnih infoimacija o diavno-piavnom
okviiu uzetom u cjelini. No, aievi ini se nema pioblema
s takvom upoiabom Izetbegovia. Dakle, zamislimo, iako to
nije koiektno, da je aievi u tom pogledu u piavu, zami-
slimo, zbog nastavka diskusije, da bi se Izetbegovia naelno
moglo koiistiti na nain na koji to aievi ini. Contra ai-
evi, smatiam da to nije mogue zbog jedne jednostavne
injenice.
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1(
Uzimati pojedine Izetbegovieve izjave, kao aigumente za
bilo to, znai biti neinfoimiian o jednoj poznatoj injenici
koja je vilo lako dokaziva. Izetbegovi je bio poznat kao
nepresuno vrelo kontradiktornih i vieznanih izjava.
Tako, kada aievi kae da je Izetbegovi moiao piihvatiti
Daytonski miiovni spoiazum kako bi jedan naiod spasio od
istiebljenja, piema Izetbegovievim iijeima, od viekiatnog
ponavljanja siebienike tiagedije na diugim podiujima
BiH, onda to znai da aievi nije upoznat sa nekim diu-
gim Izetbegovievim izjavama. Takoei, kada aievi tvidi
da je Izetbegovi piihvatio Daytonsku ustavnu foimulu sa
svijeu o tome da je to nepiavedan mii, onda to opet znai
da aievi nije upoznat sa nekim diugim Izetbegovievim
izjavama.
Piimjeiice, kada Izetbegovi, na jednome mjestu s kojim
aievi moda namjeino nije upoznat, opisuje situaciju
pied Daytonske miiovne piegovoie, onda Izetbegovi na-
glaava sljedee: Piole godine ujesen [1995] bili smo kie-
nuli u odlunu ofanzivu, ali elina iuka Svijeta nas je zau-
stavila. Svijet nije htio ni pobjednike ni pobjeene u Bosni.
Tako su mnogi krajevi Bosne ostali pod izmom zulum-
ara (Izetbegovi 1997, sti. 186). Ova se ieenica ne moe
nikako tumaiti kao piilog teoiiji o Daytonskom spoiazumu
kao pukom siedstvu spaavanja bonjakog naioda od egzi-
stencijalnog nestanka ili istiebljenja. Eventualno bi se mogla
tumaiti kao uvjetna potvida teze da je i zulumaiima (po
jednoj inteipietaciji), ili sipskome naiodu u BiH (po diugoj
inteipietaciji), u jesen 1995. piijetio ili poiaz ili egzistenci-
jalni nestanak, te da je i Izetbegovi mogao diktiiati teimine
miiovnog spoiazuma, ta se pak teza najbolje moe objasniti
kao piosti ieeks injenice da iat svima donosi nevolju i da
iacionalni ljudi nastoje iat im piije okonati piihvaanjem
neke zajednike miiovne foimule. Ta teza ne impliciia, i ne
moe impliciiati, da je sama miiovna foimula u potpunosti
odieena iatom pioizvedenim odnosom snaga na teienu.
Piimjeiice, iz balansa vojnih snaga i stiadanja, to je iezul-
tat iata, moe slijediti volja da se postigne kompiomis u ne-
kome obliku, no, kakav je konkietni oblik tog kompiomisa,
i na kojoj e iazini jedna stiana napiaviti ustupke kako bi
motiviiala diugu stianu na piotuustupke o tome se do-
govaiaju piegovaiai i to tijekom jednog dueg iazdoblja, u
sluaju Bosne i Heicegovine, moe se dokazati tvidnja da su
elementi Daytonskog miiovnog spoiazuma piisutni i u piet-
hodnim, piopalim miiovnim nacitima, i u nekim tajnim do-
govoiima izmeu Izetbegovia i Kiajinika tijekom 1993., a
neki potjeu ak iz piediatnog iazdoblja (vidi Komi 2006,
sti. 388-391, i Dokumenti Piedsjednitva Republike BiH,
u: asopis National Security and the Future svezak 7 bi. 3,
2006, Zagieb: Udiuga Sv. Juija, sti. 72), to je neobjanjivo
u svijetlu aievieve peispektive o Daytonskom miiovnom
spoiazumu.
Glede Izetbegovieve diuge izjave, o inherentno nepra-
vednoj naravi Daytonske mirotvorne formule, piisjetimo
se da je Izetbegovi esto tu foimulu kaiakteiiziiao kao kla-
sian kompiomis u smislu da se Sibi odiiu cilja totalnog
samoodieenja i izdvajanja iz Bosne i Heicegovine, a da se
bonjaka stiana odiie cilja nedjeljive Bosne. Istina je da
je Izetbegovi takoer u nekoliko navrata izrazio milje-
nje da je kompromis po deniciji, dakle nuno, neprave-
dan (izmeu ostaloga, u Izetbegovi 1997, sti. 187). No, to
je prima facie udno jei kompiomis je jedna vista balansa,
iavnotee: stiana A iefoimuliiaiieduciia svoje piavo kako bi
stiana B takoei iefoimuliialaiieduciiala svoje piavo, obje
stiane tako samoogianiavaju piava koja smatiaju svojima,
i zajedniki stvaiaju situaciju u kojoj tako samoogianiena
piava i za jednu i za diugu stianu postaju legitimnima, si-
tuaciju u kojoj ne postoji pobjednika stiana, ona koja po-
iaenoj stiani namee odieena piava, ili obveze, zbog ega
potonja piava i obveze ne bi bili legitimnima. Kompiomis,
dakle, ne piedstavlja ogianienje samo jednoga naela, nego
dva ili vie.
Ipak, za nas je kljuno pitanje ovdje da li je Izetbegovi iska-
zao samo tvidnju da je kompiomis nuno nepiavedan. I
aievia i itatelja upuujem na dvije Izetbegovieve izjave
koje potviuju da, piotivno populainom vjeiovanju, odgo-
voi na piethodno pitanje nije aimativan, da, dakle, Izetbe-
govi Daytonski kompiomis nije mogao smatiati nepiaved-
nim samo na temelju injenice da se iadi o kompiomisu:
Rat je mogue zaustaviti, a zatim i okonati potenim pie-
govoiima, samo pod uvjetom da se uspostavi bai piiblina
iavnotea na iatitu. Oiuje moe posluiti miiu, to je
paiadoks koji potviuje histoiija. Hitlei je zapoeo Diugi
svjetski iat, jei se u jednom tienutku osjeao apsolutno su-
peiioinim, a svijet je nakon toga imao 40 godina miia za-
hvaljujui upiavo uspostavljenoj iavnotei snaga. Zato bi
napada piihvatio kompiomisno (i piavino) ijeenje, ako
cijeni da moe ostvaiiti potpunu pobjedu? (Izetbegovievo
pismo C. Vanceu iz studenog 1992, u Izetbegovi 2004, sti.
232) I diuga: Kada smo napadnuti, oiganizovali smo od-
bianu Bosne. Bianili smo Bosnu i istoviemeno piegovaiali,
tiagajui za miiom. im je koliko-toliko piavedan mii bio
mogu, zakljuili smo mii itd. (iz inteivjua za Glas Amerike
u iujnu 1998, u Izetbegovi 1999, sti. 110). Dakle, ukoliko se
fokusiiamo na piethodne dvije ieenice, moemo zakljuiti
da Izetbegovi Daytonski sporazum}ustav nije smatrao
nepravednim.
U ovome kontekstu, isto zbog svoje inheientne intelek-
tualne iadoznalosti, zbilja bih se iadovao aievievoj (ili
itateljevoj) inteipietaciji sljedee dvije Izetbegovieve
izjave: Piva je iz jednog inteivjua (13. studeni 1990): Bo-
sna i Heicegovina ne moe nita piihvatiti to i sipski naiod
ne piihvati. U onome to e Bosna i Heicegovina piihvatiti
uestvovat e i sipski naiod kao njen konstitutivni dio. U
supiotnom, postavlja se pitanje opstanka Republike. Naj-
vjeiojatnije emo tiaiti kompiomis. To, meutim, ne znai
da sipski naiod moe da ucijeni Bosnu i Heicegovinu, da
zahtijeva da se piovodi samo njegovo, jei Sibi nisu jedini
naiod i moiat e da povedu iauna o tome ta hoe diugi
giaani Republike. Zna se kako to pametni ljudi ijeavaju: tu
se tiai siednji izlaz koji zadovoljava nuni minimum inte-
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 1
iesa sipskog, muslimanskog, hivatskog i diugih naioda koji
ovdje ive (Izetbegovi 2004, sti. 95). A diuga je Izetbego-
vieva izjava o njegovom odnosu piema piegovaianju kao
takvom, iz knjige Sjeanja: Ipak, moj najtei posao bili su
piegovoii. Piegovaiati znai odluivati. A donositi odluke je
najtei posao koji je nesietnom ljudskom biu namijenjen
(Izetbegovi 2005, sti. 279).
Dakle, sve u svemu, arevievi argumenti, kojima podu-
pire svoju kvalikaciju Daytonskog ustava u cjelini, nisu
valjani. Oni se baziiaju na selektivnom i pogienom intei-
pietiianju izjava Alije Izetbegovia. No, kako stvai stoji sa
njegovim piepoiukama? Na ovome mjestu samo u kiatko
komentiiati njegovu piepoiuku da se naziv Republika Sip-
ska ukine (on ujedno sugeiiia da bi BiH i pod pietpostavkom
denominacije entiteta ostala dvoentitetska, to znai da bi
RS tiebala dobiti neko novo ime. Kojom pioceduiom i koje
ime?). Pogledamo li detaljnije u tianskiipte Piedsjedni-
tva Republike BiH, pied poetak iata u Bosni i Heicegovini,
bizo emo shvatiti da je, u jednome bitnome segmentu, taj
rat zapoeo u obliku rata oko imena. Temeljna logika
onih koji su poveli Bosnu i Heicegovinu, i njene naiode i
giaane, u iat bila je sljedea: jedan politiki okvii ne pod-
nosi vie imena (Vidi Dokumente Piedsjednitva Republike
BiH, 50. sjednica Piedsjednitva od 10. sijenja 1992, u: Na-
tional Security and the Future, vol. 7 bi. 3, 2006, Zagieb:
Udiuga Sv. Juija, sti. 79-84). Jedni su tiaili da se jedno ime
ukine, a diugi su tiaili da se ukine neko diugo ime. Nitko
nije bio dovoljno inteligentan da postavi jednostavno pita-
nje: je li temeljna logika zdiava i obianjiva? Osim toga, nitko
nije pokienuo ozbiljnu i civiliziianu diskusiju o sljedeem
pitanju: koji su iazlozi da se odieena imena uvedu, ili iz-
biiu, i da li bi se iazlozi za neka imena mogli pomiiiti sa
iazlozima pietpostavljeno supiotne stiane? Takoei, vano
je naglasiti da se iadilo, i jo uvijek se iadi, o posebnoj visti
imena, imenima za kolektivne entitete. Simbolizam takvih
imena posebno je snaan, a piavo imenovanja, posebno sa-
moimenovanja, zajedno s obavezom obiazlaganja koja ga
piati (jedno se ime moe i upiljatiiukaljati i pozlatiti ili
pioslaviti!), svjedoi o dubokoj ljudskoj potiebi da ivi u
bliskom, piedvidivom i piepoznatljivom piavno-politikom
svijetu, ili da takav svijet giadi.
Stoga, nastojati ukinuti takva imena, ili ih unilateialno mi-
jenjati, ili ih ignoiiiati (piimjeii: manji entitet, Izetbegovi-
evo dugotiajno opiianje namjeii da se Heiceg-Bosna no-
miniia kao hivatska zajednica, piomjena imena giadova u
RS, Holbiookeovo piiznanje da je piihvaanje naziva Re-
publika Sipska bilo ishitieno, uestalo iefeiiianje na Bo-
snu umjesto na Bosnu i Heicegovinu), opasno je i neiaz-
boiito. Takoei, sam pioces imenovanja, kao dio i politike i
piava i epistemologije, usko je vezan uz pioblem piiznanja u
sljedeem smislu: naelno piiznanje jednog kolektivnog en-
titeta, kao nosioca imena u sadiajnom smislu, neodvojivo
je od naelnog piiznanja piava tog entiteta da sebe imenuje,
kao i da na poseban nain imenuje svoju okolinu, iz svoje
peispektive, uz uvaavanje svih onih koji, u duhu dobiona-
mjeinosti ili neagiesivnosti, odluuju sebe, ili svoju okolinu,
imenovati na diugaiji nain (Takvo uvaavanje dovoljno
e esto impliciiati nunost piegovaianja i dogovaianja).
Smatiam da ovo jasno pokazuje moj stav piema aievie-
voj piepoiuci denominacije entiteta. Umjesto da doka-
zujemo svoj politiki stav zauzimanjem neobrazloe-
nog stava piema imenu jednog kolektivnog entiteta, bilo bi
mnogo mudiije, a i zanimljivije, postaviti sljedea pitanja:
koje je stvaino znaenje jednog imena za kolektivni entitet,
koji iazlozi, unutai jednog iieg konteksta, mogu legitimiiati
to i takvo ime, i koji su stvaini pieduvjeti i posljedice upo-
tiebe tog imena u piavnom i politikom smislu? Raspiava
o takvim pitanjima moda bi nam pomogla da izbjegnemo
otpoinjanje iata oko imena. Stoga, za iazliku od aievia,
koji oevidno vjeiuje da o ovoj temi nije potiebno iazmije-
niti aigumente i piotuaigumente sa samim entitetom, ne
elim pozivati na denominaciju entiteta. Taj poziv suvie
me podsjea na iatni pokli.
Mu)-Bu:vu :vou)n vvuvoumn:vn o-
v:v ov::v: no ov:v uvc
(Koliko je, u epistemolokom smislu, jako Mujkievo piavo
pobijanja piava Diugoga na iziaavanje nacionalne piipad-
nosti kao individualno-kolektivne samoatiibucije?)
I Asim Mujki, piofesoi etike i lozoje na saiajevskom Fa-
kultetu politikih nauka, zastupa ideje koje stoje u iziazitom
suglasju s idejama Edina aievia. Mujki je, kako sam ve
spomenuo, na kolokviju o depailamentaiizaciji ustavotvoi-
stva izloio jednu skupinu teza o nacionalnim-kolektivnim
identitetima kao peifoimativnim uincima. Te se Mujki-
eve ideje nadovezuju na njegove ideje o bosanskim naci-
onalnim identitetima kao odiazima, ili iziazima, esencija-
lizma (Vidi Mujki 2006). Mujki savieno ozbiljno zastupa
tezu piema kojoj ne postoje bosanski Sibi, Hivati ili Bo-
njaci maikeii piema kojima se ti identiteti piepoznaju i
iazlikuju za Mujkia su piodukt iluzije. To znai da Mujki
smatra da se najmanje tri miliona odraslih graana Bo-
sne i Hercegovine u jednome fundamentalnom smislu
nalaze u dubokoj zabludi, i to zabludi o sebi samima. No,
koliko su jaki njegovi aigumenti u piilog tih teza?
Piimjeujemo, za poetak, dvije bitne stvaii. Pivo, ako je
bonjaki, ili sipski, identitet piodukt esencijalizma, meta-
zikog vjeiovanja da postoje bitna svojstva piema kojima
se pojedinci, bia, piocesi, dogaajiiazlikuju, ne bi li se,
slijedei istu logiku, moglo rei da je i sama drava Bo-
sna i Hercegovina produkt esencijalistikog vjerova-
nja? Takoei, ne bi li se isto moglo iei za Mujkievu kiitiku
Daytona, kao takvu, ili za tvidnju da je u Bosni-Heicegovini
u odieenom iazdoblju voen iat? Piavim ovdje paiodiju
iz jednog oevidnog iazloga baziiati kiitiku bilo ega na
ideji esencijalizma znai pietvoiiti sve u jednu vistu he-
iaklitovske iijeke u kojoj dogaaji beskonano bizo pio-
laze i nita se ne moe ispiavno piepoznati niti imenovati,
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 16
a kamoli objasniti. Ustvaii, ako kiitiziiamo neki fenomen,
onda piije svega nastojimo pokazati da on posjeduje neka
nepoeljna, ili pogiena, tom fenomenu nepiipadna i nepii-
mjeiena svojstva, a ne pokazati da je taj fenomen pogiean
apiioii zbog injenice da uope posjeduje neka svojstva. No,
Mujkiu je mnogo lake pozivati se na esencijalizam
i time sebe osloboditi potenog intelektualnog rada, u
smislu konstiuiianja uvjeiljivog i epistemoloki osvijete-
nog aigumenta. Samo jedan piimjei: Mujki, iz injenice da
bi povijest bosansko-heicegovakih Hivata tiebala iefeiiiati
i na diuge naiode, izvodi pogiean zakljuak da zasebita,
odjelita histoiija Bonjaka, bosanskih Siba i bosanskih Hi-
vata ne postoji (Mujki 2006, sti. 116). Nakon toga nagla-
ava da mikioidentiteti bosanskih Siba i Hivata svoj histo-
iijski smisao mogu imati samo unutai histoiije Bosne i Hei-
cegovine (ibid.) To pak podiazumijeva da postoji zasebita,
odjelita histoiija Bosne i Heicegovine. No, slijedimo li Muj-
kievu logiku, takva histoiija ne bi mogla postojati upiavo
zbog injenice to bi i ona moiala iefeiiiati na neke diuge
identitete, piimjeiice, otomanski, austiougaiski, hivatski,
sipski itd.
Diugo, za Mujkia su, kao i za aievia, kolektivna piava
iziazito supiotstavljena individualnima (Vidi takoei Have-
ii 2006, sti. 326, 333-334). Naime, oni ih tako zamiljaju, to
ne znai da tako jest. Dayton, tvidio je Mujki u mnogim pii-
likama, pogiean je jei stavlja kolektivna piava ispied indivi-
dualnih, ili zbog toga to uope uvodi kolektivna piava tamo
gdje bi samo individualna piava tiebala viijediti, kao to je,
po Mujkiu, sluaj u libeialnome svijetu, u SAD posebice.
Zapiavo, ta tvrdnja, o apriornoj suprotstavljenosti kolek-
tivnih i individualnih prava, jedan je od mitova koji je
u bosansko-hercegovaki teorijski krajolik uveden zbog
odreenih politikih projekata i interesa. Dobai piimjei
jest sluaj FinciiSejdi taj dvojac ne moe navodno uivati
svoja individualna piava jei daytonskom BiH dominiiaju
kolektivna piava konstitutivnih naioda, a giaani, kao in-
dividue, pojedinci, napiosto su zaboiavljeni. No, ne postoji
apiioina, niti epistemoloka, nunost da se o sluaju Fincii
Sejdi tako iazmilja. Naime, taj dvojac samo pod jednom
inteipietacijom Daytonskog Ustava (da se piipadnik ma-
njine ili ostalih ne moe kandidiiati za lana Piedsjedni-
tva iz ieda jednoga od konstitutivnih naioda) ne uiva piavo
da se kandidiia na piedsjednikim izboiima u BiH,
4
diugo,
to je piavo i kolektivno i individualno.
Mujkievo nastojanje da otio supiotstavi individualna i ko-
lektivna piava plod je jedne vilo pioziine i pioizvoljne ie-
toiike stiategije supiotstavljate dvije navodno supiotne
stvaii, jedna je dobia, diuga zla, i onda oekujete da e vae
itateljstvo (ili sluateljstvo) piojiciiati sve svoje stiahove u
stvai koju ste opisali kao zlu. Aigument za takvu ietoiiku
stiategiju uope nije potieban.
5
No, ukoliko se fokusiiamo
4 Dotina je inteipietacija pak spoina.
5 Kada detaljnije analiziiate Mujkieve tekstove, vilo bizo shvatite da kod
tog autora ne postoji niti svijest o potrebi argumentacije niti razvijen
na pai jednostavnih injenica, vilo bizo e se pojaviti sumnje
glede smisla, ne samo epistemoloke iacionalnosti, Mujkie-
vih tvidih distinkcija. Naime, ono to zovemo individualnim
piavima jesu piava koja piipadaju pojedincu kao pojedincu.
No, ona piipadaju svakome pojedincu, to ih i ini univei-
zalnim ljudskim piavima. Ta nam piava piipadaju neovisno
o tome ivimo li u Njemakoj, Fiancuskoj, Bosni i Heicego-
vini No, u tom svijetlu, nije iije o usko individualnom,
nego i o supei-kolektivnom piavu. Na temelju toga piava
giaani Londona mogu, piimjeiice, oiganiziiati piosvjede
zbog dogaaja u Gazi i patnji palestinskog naioda. Vilo jed-
nostavno. Diugo, neki ozbiljni teoretiari nastoje izvesti
kolektivna prava, ukljuujui pravo na nacionalno samo-
odreenje, iz individualnih prava. To znai da, epistemo-
loko-metodoloki, polazimo od individue, pitamo se koji
su njeni inteiesi, elje, piava itd., a onda kolektivno piavo
tumaimo napiosto kao koincidenciju piava veeg bioja in-
dividua (vidi Maigalit i Raz 1990). Ni to ne bi bilo mogue
iz ugla Mujkievog manihejskog piistupa iazlikovanju indi-
vidualnih i kolektivnih piava. Tiee, i najvanije, kolektivna
prava imaju svrhu i funkciju, kao i doseg, koji su apso-
lutno identini svisi, funkciji i dosegu individualnih piava
primarna uloga pozivanja na kolektivna prava jest u
tome da se onemogue neke arbitrarno diskriminirajue
prakse. Same piakse mogu biti bilo kolektivne bilo indivi-
dualne, a pievenciju diskiiminacije uiva i pojedinac kao je-
dinka i pojedinac kao lan kolektivnog entiteta. Piisjetimo
se ameiike Deklaracije neovisnosti, a za one kojima je to
odve napiedno i zahtjevno tivo, dajem sljedei piimjei.
Zamislite da neka diavna agencija, specijalistikoga tipa
(piimjeiice, za veteiinaistvo, ili zdiavstvo, ili iazvoj znano-
sti i tehnologije), tijekom dueg viemena zapoljava neke
pojedince. Osoba A apliciia tijekom tog peiioda, no, una-
to njenim kvalikacijama, izuzetnoj stiunosti, piepoiu-
kama, ona ne uspijeva dobiti posao. A tiai uvid u spise i
otkiiva sljedee: poslodavac je iedom zapoljavao svoju ne-
kvaliciianu, ili loe kvaliciianu, iodbinu, a budui da je
iije o iodbini u bosansko-heicegovakom kontekstu, svi
zaposleni pojedinci piipadaju jednom kolektivnom identi-
osjeaj za epistemoloku odgovornost. Piimjeiice, u Mujki (2006), iska-
zane su tri nespojive ideje: 1) ideja da diskuis o etnopolitikim iazlikama
tieba piestati biti povlaten, u smislu da ga tieba viatiti u noimalni pluialni
javni diutveni kontekst u kome e postati tek jedna meu biojnim diugim
iazliitim, jednakim naiacijama, sveobuhvatnim doktiinama o dobiom i-
votu (sti. 118) 2) ideja da diskuis zatite kolektiva i etnike jednakosti
tieba biti uinjen sekundainim u odnosu na diskuis zatite giaanina i
etike jednakosti (sti. 122 i 123), 3) ideja da je diskuis etnikog identiteta,
ili etno-politika, plod jedne temeljne iluzije, konstiukcije, esencijalisti-
kog multikultuializma, pioizveden i podian iatom, genocidom, nasil-
nim odvajanjem, diskiiminacijom i segiegacijom (sti. 116, 117, 122). No,
kako Mujki u istome tekstu kiitiziia konsocijacijske elemente Daytonskog
Ustava, on moe bianiti iskljuivo ili ideju 2) ili ideju 3), no ne u istome
tekstu. Meni se ini da najvei dio onoga to on kae iealno podiava tezu
3, ali, opet, potiebne su posebne logike sposobnosti da bi se iazumjelo
kako Mujki moe tviditi da bi politika paiadigma, koja bi bila u skladu s
tezom 3, demokiatiziiala javni piostoi i otvoiila piostoi za iazne foime
individualnog i giupnog samoiazumijevanja bez mogunosti nametanja
(sti. 123).
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 1;
tetu. A je takoei piimijetila da ona nije jedina kojoj je, na
aibitiaian nain, uskiaeno zaposlenje. Postoji jo najmanje
dvadesetak pojedinaca, koji su takoei mnogo stiuniji od
onih koji su zaposleni, a ija je aplikacija takoei odbijena.
Zamislimo da su tih dvadesetak pojedinaca, zajedno sa A,
lanovi nekog diugog kolektivnog identiteta, identiteta koji
se iazlikuje od identiteta poslodaveve zaposlene iodbine.
Takoei, injenica da je diskiiminiiana jedna skupina, kao
skupina, moe biti sasvim sluajna (Pietpostavimo da po-
slodavac ne namjeiava diskiiminiiati upiavo lanove te sku-
pine kao piipadnike kolektivnog subjekta, nego samo ne-
obiazloivo, ali sukladno svom inteiesu, zaposliti lanove
svoje iodbine.) Dodatno, i injenica da diskiiminacija koiisti
nekoj diugoj skupini, kao skupini, moe biti sasvim sluajna
(Pietpostavimo da poslodavac niti o sebi niti o zaposlenima
ne iazmilja kao piipadnicima iieg kolektivnog subjekta).
I pod ta dva uvjeta moemo postaviti jednostavno pitanje:
da li bi pozivanje osoba, koje su itve diskiiminacije, na svoj
kolektivni identitet, i svoja pietpostavljeno kolektivna piava,
bilo opiavdano u danim okolnostima? I diugo, da li bi even-
tualno dobie posljedice nekog vida zatite njihovog kolektiv-
nog identiteta (piimjeiice, osiguiana paiitetna ili piopoicio-
nalna zastupljenost u tijelima dotine agencije, uz potivanje
svih diugih kiiteiija) koiistile osobama i u individualnom i
u kolektivnom smislu? Odgovoi je na oba pitanja potvidan.
Dotine bi osobe, kioz mehanizam zajamene iepiezenta-
cije kolektivnog identiteta, efektno onemoguile poslodavcu
da svoje izboie zasniva na svojim etnikim ili nacionalnim
piefeiencijama, s aibitiainom diskiiminacijom kao poslje-
dicom. Netko bi mogao rei da bismo trebali naprosto
inzistirati na kriteriju strunosti i kompetentnosti. No,
pivo, to tiebanje impliciia diutvo savieno odgovoinih
pojedinaca koji u svoje odluivanje nikada ne uvode neke
diuge kiiteiije, pogotovo ne etniki ili nacionalni kiiteiij, ak
niti podsvjesno. Diugo, ne moemo pietpostaviti da emo
one koji odluuju uvijek moi spiijeiti da potajno i nepie-
poznatljivo unesu etniki ili nacionalni kiiteiij u svoje kal-
kulacije, unato piividnom zasnivanju odluka iskljuivo na
kiiteiiju stiunosti. Tiee, to initi u situaciji kada imamo
viak podjednako stiunih aplikanata koji se iazlikuju po et-
nikoj ili kolektivnoj piipadnosti? Eliminacija bilo koga pod
tim, dodue vilo iijetkim, okolnostima moia biti aibitiaina,
ali, u situaciji kada potujemo etniki klju, naa aibitiaina
eliminacija pioizvodi jednu dodatnu piavnu i socijalnu vii-
jednost, pa je stoga aibitiaina u manjoj mjeii.
Diugim iijeima, ak i ako pietpostavimo da je iazlika iz-
meu nekih kolektivnih identiteta, u nekom metazikom
smislu to ga Mujki nastoji nametnuti, isto aibitiaina, u
situaciji kada moemo zdiavoiazumski pietpostaviti da je ta
iazlika mnogim ljudima vana, i posebno u situaciji kada
moemo pretpostaviti da e netko, na temelju te arbi-
trarne razlike, donositi arbitrarne odluke koje rezulti-
raju neopravdanom diskriminacijom (piema bilo kojem
kiiteiiju ukljuujui i kiiteiij navodno aibitiainog iazliko-
vanja izmeu kolektivnih identiteta), to e geneiiiati iie
diutvene ili politike konikte, ili intenziviiati postojee
konikte, mi smo duni uvesti piavila neaibitiainog opho-
enja s dotinom, moda i aibitiainom, iazlikom izmeu
kolektivnih identiteta.
Mi smo duni napisati ustav u kojem emo onemogu-
iti arbitrarnu upotrebu arbitrarnih razlika, odnosno,
u kojem emo deniiati naine neaibitiainog ophoenja s
dotinim iazlikama, u kojima emo denirati prakse ko-
jima se, posebnim mehanizmima, blokira mogunost
arbitrarne i diskriminirajue upotrebe (moda arbitrar-
nih) razlika. Iz toga slijedi da je nemogue izbjei ustavnu
iefeiencu na iazlikovanja piema etnikim, i nekim dodat-
nim, piincipima kolektivnog kategoiiziianja i klasiciianja,
u onoj mjeii u kojoj se ta iazlikovanja mogu upotiijebiti na
aibitiaian nain sa neobjanjivom diskiiminacijom kao po-
sljedicom. Piincipi su kolektivnog kategoiiziianja odieeni
kako inteiesima i peicepcijama samih pojedinaca i kolektiva
tako i mogunou aibitiaine i diskiiminiiajue upotiebe,
odnosno zloupotiebe, iazlika izmeu pojedinih kategoiija.
Iz tih zakljuaka slijedi da Daytonski Ustav sadii mnoge ie-
feience na etniku klasikaciju, i mnoge konsocijacijske ele-
mente, s dobiim iazlogom, a Mujkiev i aieviev zahtjev
da se Daytonski Ustav u tom pogledu bitno mijenja temelji
se na sozmima i temeljnom nerazumijevanju logike do-
tinih referenci i elemenata.
6

6 Zanimljivo je da Mujki (2006, sti. 122) sugeiiia da bi se piavo giaanina
Bosne i Heicegovine da ne bude diskiiminiian po etnikom piincipu u
javnom i politikom ivotu moglo osiguiati tako to bi se giaaninu osta-
vilo piavilo (i piavo) samo etike jednakosti, jednakosti koja ne bi bila
obiljeena etnikim kategoiijama, i koja ne bi imala nikakve veze s etnikim
piincipom. To je bizarna sugestija. Naime, piavo da se ne bude diskii-
miniian po etnikom piincipu u javnom i politikom ivotu moe biti
zatieno jedino eksplicitnom ustavnom iefeiencom na specine i iele-
vantne etnike kategoiije koje bi mogle postati itvama aibitiaine diskii-
minacije, odnosno, diskiiminiiane u odnosu na neke diuge, opet specino
deniiane etnike kategoiije (Nije udo da Daytonski Ustav ne referira
na prava Eskima ili Inuit-indijanaca). Naime, piavo etnike nediskiimi-
nacije ne osiguiava se odbacivanjem svih iefeienci na etniku identikaciju
onaj koji diskiiminiia po etnikom kljuu ini to obziiom na specine
i piepoznatljive etnike kategoiije, takoei, odbacivanje svih iefeienci, pii-
mjeiice, na hivatski identitet zakonodavcu bi, ili ustavotvoicu, onemogu-
ilo da foimuliia mehanizme zatite upiavo hivatskog identiteta, ili gia-
anina kao piipadnika tog naioda, od aibitiaine diskiiminacije. Takoei,
tvrdnja, ili optuba da je netko u Bosni i Hercegovini bio rtvom neije
diskriminacije po etnikome kriteriju, ne bi bila mogua, a kamoli do-
kaziva, bez enumeracije specinih etnikih identiteta izmeu kojih
je mogue, ali nije dozvoljeno, proizvoljno diskriminirati na odree-
nim razinama i u odreenim tijelima, i to obziiom na neko eksplicitno
piavilo iaspodjele (piava, dunosti, pozicija, poslanikih mjesta). Bez te
eksplicitne enumeiacije, dotina tvidnja ili optuba ne bi imala ustavni, ili
zakonski, temelj. Takoei, nakon to se uvedu etniki deniiani, eksplicitni
kiiteiiji iaspodjele piava, piimjena je tih kiiteiija uglavnom jasna i uglav-
nom nije otvoiena za spoiove oko inteipietacije. Naime, kolektivni ili et-
niki identiteti nose kolektivna imena koja imaju status osobnih imena
koja vilo jasno i nedvosmisleno iefeiiiaju na pojedince kao nositelje i takvih
osobnih imena. Diugo, sluajevi se diskiiminacije po etnikom piincipu
mnogo lake i bie piepoznaju od sluajeva diskiiminacije piema kiiteiiju
stiunosti ili piofesionalnosti. Ukoliko bismo slijedili Mujkievu, toboe
etiku sugestiju, sluajeve nepravedne i proizvoljne diskriminacije
po etnikom principu mogli bismo prepoznavati, ali ih ne bismo mogli
pravno klasicirati niti procesuirati. Diugim iijeima, nepravdu bismo
morali trpjeti, a injenicu da je nepiavednikidiskiiminatoi neoptuiv mo-
iali bismo tietiiati kao, kako je Mujki sklon iei, piiiodnu vistu.
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 18
Kakva bi situacija bila kada ne bismo imali aibitiaino dis-
kiiminiiajueg poslodavca? Da li bi u tom sluaju bilo mo-
gue, i mudio, odustati od kolektivnih, ili etnikih identiteta,
i zahtjeva za najmanje piopoicionalnom iepiezentacijom
sukladno tim identitetima? U naelu bi to bilo mogue, ali
moiamo biti svjesni da bismo time ujedno piihvatili politiku
optimizma. Obziiom na pitanje o mudiosti odustajanja od
dotinih identiteta, politika skepse ipak bi bila mudiija i na
dui iok siguinija. Biti unaprijed zatieni od gorih mo-
gunosti, ne vjerujui da emo u javnom ili politikom
sektoru uvijek imati posla samo i iskljuivo s anelima
to je, na dui rok, sigurnija, stabilnija i mudrija poli-
tika. Diugo, politiku zatite kolektivnog identiteta moemo
iazumjeti i kao proaktivnu i pozitivnu, a ne samo i isklju-
ivo kao ieaktivno ieagiianje na jednu unapiijed piedvienu
negativnu mogunost, i to u sljedeem smislu: moemo ia-
zumno oekivati da e nosioci iazliitih kolektivnih identi-
teta unositi u posao, ili iecimo, pailamentainu debatu, iazli-
ite peispektive, peicepcije i inteiesne sklopove. Naiavno da
emo se, u situaciji kada te peispektive i peicepcije postanu
neuskladivima ili teko uskladivima, suoiti sa kiizom i oz-
biljnim pioblemima. No, te iazlike moemo iskoiistiti i na
pozitivan nain: pivo, pojedinci mogu u veem stupnju uiti
jedni od diugih, i diugo, sam pioces uvjeiavanja (u smislu i
public advocacy i persuasion) moiat e pioi kioz vie kon-
tiolnih toaka, to e poveati anse za donoenje uistinu
neaibitiaine, kvalitetno i temeljito obiazloene odluke. Sam
pioces odluivanja postat e kompleksniji, ali to je jedan od
naina da on postane i iacionalniji, opiezniji, u veoj mjeii
koieliian sa diveigentnim sklopovima ideja, piefeiencija i
inteiesa, da na taj nain, i u tom smislu, iezultiia neaibitiai-
nom, ili minimalno aibitiainom, odlukom.
No, u cijeloj ovoj piii i o kolektivnim piavima, koja se tiu
kolektiva, i o supei-kolektivnim piavima, u smislu individu-
alnih, ali univeizalnih ljudskih piava, ne smijemo takoei za-
boiaviti neto to se iz Mujkieve i aievieve peispektive
uope ne vidi. Ono to oni vide kao potpuno zatiena
ili osigurana prava zapravo su u realnosti uvijek samo
privremeno i naelno zatiena i osigurana prava. Jei, do-
segom, piava, i kolektivna i individualna, dovoljno se esto
meusobno ogianiavaju i samoogianiavaju. to to znai?
To znai da, piimjeiice, piavo na slobodno iziaavanje mi-
ljenja, koje uiva pojedinac A (i koje je individualno i uni-
veizalno piavo), u iealnom je ustavnom sklopu (i konkietnoj
diavi) ogianieno piavom na zatitu osobnog ugleda, koje
uiva pojedinac B. Ili, piavo oiganiziianja u jednu politiku
stianku, koje uiva skupina A, ogianieno je piavom slo-
bode od piogona i diskiiminacije, koje uiva skupina B. To
su samo dva piimjeia koji dokazuju jednostavnu injenicu
da prava pojedinaca, i skupina, generiraju obveze kod
drugih pojedinaca, i skupina, u smislu ograniavajuih
faktora za prava potonjih, pod odreenim okolnostima.
O tim okolnostima naalost ne moemo nita konkietnije
iei jei ivot je kompleksniji od piava, to ne znai da mu-
daiiiazboiit sudac i inteipietatoi zakona ne moe, nakon
to stekne cjelovitu sliku o tim okolnostima, piesuditi slu-
aj i odiediti kako se, u tim okolnostima, individualna piava
meusobno ogianiavaju. (aievi je s ovim injenicama
zasiguino detaljno upoznat, no, kada je iije o debati oko
Daytona i Bosne i Heicegovine, sklon je te injenice ne spo-
minjati, vidi aievi 2005)
Bilo bi udno kada se kolektivna piava, koja se tiu kolek-
tiva, ne bi na slian nain meusobno ogianiavala i kontek-
stualiziiala. Upiavo zbog te injenice, jedan od aievie-
vih zahtjeva za ievizijom Daytonskog ustava, da kolektivna
piava.moiaju biti unapiijed utviena i egzaktno imeno-
vana (aievi 2009, sti. 89), indiciia nepiepoznavanje i-
njenice da, ak i nakon to egzaktno imenujemo kolektivna
piava kao temeljna piava kolektiva, provizije bi o tim pra-
vima u dovoljno kompleksnim situacijama svejedno mo-
rale biti interpretirane. Egzaktno imenovanje kolektivnih
piava (a takvo imenovanje tieba iazlikovati od ustavnih
mehanizama zatite piava na etniku nedeskiiminaciju i
konsocijacijskih naela paiitetnosti i jednakopiavnosti u
politikoj iepiezentaciji kolektivnih inteiesa i identiteta)
tiebalo bi posluiti kao tobonji jamac da emo sada una-
piijed znati s kojim to zahtjevima Sibi, Hivati ili Bonjaci,
nastupaju, i koji bi zahtjevi bili legitimni, a koji ne. No, ono
nije i ne moe nikada biti takav jamac. Kolektivna se piava
meusobno kvaliciiaju i ogianiavaju, a o pojedinim situa-
cijama, koje se ne mogu unapiijed u potpunosti piedvidjeti,
ovisi toan i posve legitiman modus njihovog meusobnog
kvaliciianja i ogianiavanja.
A sada pielazim na ielativno kiatko izlaganje o Mujki-
evoj teoriji performativa u bosansko-hercegovakom
kontekstu. Mujki je, dakle, na kolokviju o depailamenta-
iizaciji ustavotvoistva izloio, u giuboj skici, jednu teoiiju
piema kojoj nacionalna i kolektivna piava i identitete tie-
bamo iazumijevati kao peifoimativne uinke i ujedno kao
ideologijske konstiukte kojima politike elite manipuliiaju
kako bi ostvaiile neke svoje uske, nekolektivno deniiane
inteiese. Mujki se pozivao na Judith Butlei (pietpostavljam
da bi mu najvie koiistila Butlei 1997), kao i na P. Bouidi-
eua, a takoei i na Althusseia. Pivo, istina je da se Butlei
dosta oslanja na Bouidieuovu teoiiju simbolike moi i pei-
foimativnosti, no, Bourdieu je sklon performativnost (i-
njenicu da u nekim situacijama neki iskazi, na pivi pogled
neposiedno, pioizvode odieene iealne uinke u piavnom,
diutvenom, ili politikom kontekstu, piimjeii: obeanje,
kitenje bioda, pioglaavanje biaka vaeim, donoenje
sudske piesude) izvoditi iz institucionalnog sklopa, a
ne obratno (izloeno u Bouidieu 1995). Piimjeiice, sudev
iskaz ima peifoimativni uinak zbog toga to mu je piet-
hodno dodijeljena jedna institucionalna uloga. To bi se pak
teko moglo uskladiti s onim to Mujki nastoji dokazati.
Naime, Mujki nastoji dokazati da su sami kolektivni iden-
titeti, a onda i glavni institucionalni kostui Daytonske BiH,
iezultat peifoimativnog uinka, a ne obiatno.
Sline ideje izloio je ve David Campbell, u svojoj Nacio-
nalnoj Dekonstrukciji (Campbell 1998, sti. 24-30), oslanja-
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 1
jui se velikim dijelom na Deiiidin spis o deklaiacijama
neovisnosti (Deiiida 1986i2003). Mujki je svoje teoieti-
ziianje vjeiojatno zasnovao na tom tekstu, a Campbell je u
tom segmentu i vilo blizak Butleiovoj, pa se Mujkieve ideje
najbolje mogu objasniti pieko Campbellove iekonstiukcije
Deiiide. Dakle, Deiiida u spomenutom tekstu o naciji, na-
pose ameiikoj, iazmilja kao neemu to ne piethodi dekla-
iaciji o neovisnosti, nego se zapiavo kioz deklaiaciju stvaia.
Ona dolazi tek na kiaju deklaiacije, u foimi navoenja imena
potpisnika i njihovih potpisa. Nema same nacije prije de-
klariranja njene neovisnosti, tvidi Deiiida. Piolost na-
cije, pietpostavka da ona postoji i piije deklaiacije, pioizvod
je peifoimativnog uinka i zapiavo je iluzoina. U iealnosti,
nacija nije imala piolost, nego kioz deklaiiianje svoje neo-
visnosti zamilja ili konstiuiia sebe kao zaseban identitet s
odieenim iazdobljem tiajanja i piije deklaiacije. U budu-
nosti pak nacija osiguiava svoje tiajanje efektom peifoima-
tivne ieiteiacije, dakle, stalnim ponavljanjem svojega imena,
ili kontinuiianim slavljenjem nekih pojedinanih imena koja
slue kao iepiezentanti imena nacije. Ameiiku naciju, a
o njoj uglavnom govoii Deiiida u ovome tekstu, moemo,
kako tvidi Deiiida, misliti kao zaseban, od tekstualne ieal-
nosti odvojen, entitet samo pod pietpostavkom pogienoga
tietiianja peifoimativa (iskaz kojim se nastoji djelovati, ili
djeluje, u diutvenom kontekstu u smislu opiedmeenja sa-
diaja iskaza) kao konstativa (iskaz kojim se opisuje, kon-
statiia neko iealno postojee stanje stvaii koje je neovisno o
samome iskazu). To je bit naeg vjeiovanja u naciju, piema
Deiiidi i Campbellu. Stoga Campbell politiku peifoimativ-
nost takoei opisuje i kao violent performances , nasilne
izvedbeiupiizoienja, ili kao coup de force (Campbell ibid.).
Vjeiojatno bi na slian nain Mujki opisao zamiljeno po-
stojanje kolektivnih identiteta, nacija i kolektivnih piava
u Bosni i Heicegovini. No, takav bi opis bio promaen iz
vie razloga. Pivo, ukoliko tvidimo da su kolektivni iden-
titeti i kolektivna piava puki iezultati jednog peifoimativ-
nog uinka, peifoimativne piedstave (u teataiskom smislu),
to bi nas piijeilo da istu tvidnju tvidimo o individualnim
piavima i nacionalno neodieenom, apstiaktnom giaa-
ninu Bosne i Heicegovine? to je to to individualna piava
ini neim to je bitno diugaije od peifoimativne iluzije?
Piema teoiiji politikog diskuisa koju zastupa Mujki, na-
elno nebianjiva bila bi ne samo kolektivna nego i individu-
alna piava.
Diugo, nakon to pioitate Deiiidin tekst o ameiikoj De-
klaraciji neovisnosti, slika koju o toj deklaiaciji steknete bit
e kilometiima daleko od same Deklaiacije. Naime, u svi-
jetlu Deiiidinog komentaia, neke injenice o Deklaiaciji,
kao i tekstualna stiuktuia same Deklaiacije, postaju neo-
bjanjivima. Mislim, piije svega, na dvije injenice: sama je
Deklaiacija izloena kao savien piaktini silogizam, koji
jednu odluku obiazlae mnogobiojnim iazlozima, diugo, ti
iazlozi piedstavljaju iazloge koje je jedna skupina ljudi, kao
kolektivni subjekt, foimuliiala piije pisanja teksta Deklaia-
cije (vidi Peteison 1970, sti. 88-9).
Tiee, Mujki, a on u tome slijedi i Campbella i Deiiidu,
svoju teoiiju politikog diskuisa ne obiazlae u kontek-
stu iaspiave s autoiima koji o peifoimativima iazmiljaju
na diugaiji nain. Naime, za Mujkia, kao i za Butleiovu,
Campbella i Deiiidu, peifoimativi i peifoimativni efekti u
bitnome su neovisni o stiuktuiama aigumentacije, piema
takvoj peispektivi, peifoimativi neposiedno pioizvode so-
cijalne uinke pa stoga upotieba peifoimativa niti impliciia
potiebu navoenja iazloga niti stoji u iziavnoj vezi s logiko-
epistemolokim aspektima upotiebe jezika. Postoji bitno
drugaiji pristup performativima, pristup unutar anali-
tike tradicije lozoje jezika, izloen u iadovima Johna
Seailea (1969), ili K. Bacha i R.M. Hainisha (1979 poglavlje
10). Ideja je vilo jednostavna: peifoimativi, kao piimaino
iziazi intencija, postiu odieene peifoimativne uinke
samo ukoliko su piethodno zadovoljeni odieeni uvjeti pei-
foimativne upotiebe diskuisa, i dodatno, samo ukoliko se
oslanjanju na jedan skup iazloga, odnosno iskaza koje jedan
kolektivni subjekt uzima kao obvezujue i istinite za sve.
Piimjeiice, sudev piavoiijek moe poluiti neke peifoima-
tivne uinke samo ukoliko je dobio obiazloen, i ukoliko je
uionjen u jednu mieu diskuisa koji vae za odieeni ko-
lektivni subjekt. Sudac ne moe rei jutros sam vrlo loe
volje jer sam mamuran; stoga Vas osuujem na kaznu
doivotnog zatvora. Onaj koji pioglaava jedan biak vae-
im moia biti piethodno uvjeien da mladenci iskieno i obo-
stiano ele ui u biak (to je jedan vilo kompliciian uvjet),
moia biti ovlaten da pioglaava biak vaeim, moia piet-
hodno stei obiazloeno vjeiovanje da su zakonski uvjeti za
sklapanje biaka ispunjeni (piimjeiice, da se ne iadi o poli-
gamiji, da su eventualni iazvodi piethodnih biakova piavno
valjani, da mladenci nisu malodobni, da je piiloena potvida
o diavljanstvu i sl.), itd. Te, uglavnom jednostavne inje-
nice o peifoimativima ne vide se u svijetlu Mujkievog (ili
Campbellovog) teoietiziianja peifoimativnih uinaka. No,
bitnije, dok god Mujki ne pokae da je njegov model pei-
foimativa supeiioian u odnosu na alteinativne modele, dok
god on ne piedloi, ili se ne osloni na, neku diskusiju koja bi
tezu o supeiioinosti njegove peispektive, u odnosu na spo-
menutu tiadiciju, uinila baiem minimalno plauzibilnom,
ne postoje nikakvi razlozi da njegovu priu o performa-
tivnom konstituiranju kolektivnih identiteta openito, i
bosansko-hercegovakih posebice, uzmemo ozbiljno.
to, na koncu, iei o manje ili vie naglaenom animozitetu
piema kolektivnim identitetima i kolektivnim piavima, po-
sebno hivatskom, bonjakom i sipskom, u postdaytonskoj
Bosni i Heicegovini? Razumijem neke motive teoietiaia
kao to su Mujki, aievi i Haveii. Iskustvo, njihovo po-
jedinano kao i ope, sa kolektivnim identitetima i piavima
obiljeeno je iazdobljem postjugoslavenskog iata i stiada-
nja. Meutim, moemo li kolektivne identitete, i one koji se
pozivaju na kolektivna piava ili vjeiuju da piipadaju i ko-
lektivnim identitetima, kao takve, same po sebi optuiti za
iatna stiadanja, nasilnu i neodgovoinu politiku, ili za nedo-
statak spiemnosti da se piegovaia, da se iazmjenjuju aigu-
menti, da se politike ideje i odluke zasnivaju na stipljivo
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1(o
ispitanome, zajednikome iazlogu koji inkoipoiiia ideal op-
eg dobia? Mislim da, kada bi bili posve iskieni, i piema sebi
i piema diugima, Mujki, aievi i Haveii ne bi piihva-
tili potvidan odgovoi na piethodno pitanje. Ono to stvaia
piobleme u dananjoj Bosni i Heicegovini, ak i ono to je
dovelo do iata, nisu niti piipadnici odieenih kolektivnih
identiteta kao takvi, niti zagovoinici kolektivnih piava de-
niianih tim kolektivnim identitetima kao takvi, nego su
to neto kompliciianiji subjekti, djelatnici i identiteti, obi-
ljeeni piije svega nedostatkom odieene politike kultuie,
odnosno, suvikom jedne diuge viste politike kultuie, rije
je o onima koji ne osjeaju obvezu izlaganja argumenta
u javnome prostoru, o onima koji unaprijed, bez prego-
vora donose presude o pravima Drugoga, onima koji su
skloni manihejskom piistupu politici, koji ne mogu zamisliti
politiku bez neke slike konkietnog politikog nepiijatelja, o
onima koji peiiode miia shvaaju kao nastavak iata diugim
siedstvimaU svakome sluaju, iije je o jednoj kombina-
ciji, pluialnosti kolektivnih i individualnih identiteta koji se
nisu pomiiili iznutia pa se stoga teko miie i izvana.
Za pravno-politiku teoriju i praksu u Bosni i Hercego-
vini, a i ire, bilo bi korisno i mudro kada bi se uvaile
etiri temeljne injenice o kolektivnim identitetima, i-
njenice koje ne moemo uoiti u svijetlu naiativa koje sam
do sada kiitiziiao:
1. Kolektivni su identiteti pluralni (teza koju u iecentnoj
diutvenoj teoiiji vjeiojatno najeneiginije izlae i biani
Amaitya Sen, vidi Sen 2007): svatko je vezan za vie identi-
teta koji ga ine sudionikom u veem bioju kolektivnih su-
bjekata, i pieliminaino opskibljuju s veim biojem kolektiv-
nih piava. Odnosim li se piema nekome kao Hivat piema
Hivatu, to ne znai da je time iskljuen isto ljudski odnos,
niti da je iskljuen odnos u kojem nastupamo kao piaktiaii
nekih piofesija, i slino. Isto vai za meuetnike odnose.
Pioblemi nastaju kada se, u ime jednog kolektivnog iden-
titeta, neopiavdano i u potpunosti itvuju diugi, ili kada
se jedan kolektivni identitet (Sibin, Bonjak, Hivat) spaii s
nekim diugim (piimjeiice, zastupnik teoiije o konanom
ijeenju, ili sociopat, ili kiiminalac, ili giaanin koji ne
posjeduje dovoljno iazvijene giaanske viline, ili doktoi
znanosti s kupljenom diplomom, ili zastupnik inteiesa naf-
tne industiije ).
7

2. Kolektivni su identiteti, zajedno s pravima, predmet
interpretacije: o kolektivnim se inteiesima piegovaia u
istom smislu u kojem se piegovaia o stiuktuii jedne multi-
etnike diave, takoei, u mnogim situacijama, otvoieno je
pitanje je li jedan vid piomocije ili zatite kolektivnih iden-
titeta bolji, uinkovitiji, iazboiitiji od nekog diugog vida. Na
7 Sljedea ieenica iz Mujki (2006, sti. 120) dokazuje potpuno zanema-
iivanje te injenice o kolektivnim identitetima: Najvei zloinac i najvei
humanist kao lanovi svojih etnikih kolektiva, u koncepciji etnike jedna-
kosti, potpuno potiiu svoje meusobne iazlike. Tako najvei zloinac moe
sasvim legitimno biti najvei heioj, a najvei humanist sasvim legitimno
izdajnik.
takvo pitanje svaki pojedinac, kao nosilac odieenog kolek-
tivnog identiteta, ima piavo piedloiti svoj individualni, ali
iazlogom podupiti, odgovoi.
3. Kolektivni su identiteti, zajedno s pravima, promje-
njivi: ljudska bia ue ne samo kao pojedinci nego i kao no-
sioci nekih kolektivnih identiteta, ono to spada u kolek-
tivnu memoiiju, to nasljeujemo kao Bonjaci, Fiancuzi, ili
Maiokanci, s viemenom se mijenja. Tu memoiiju oblikuju
ne samo iskustva sa diugim naiodima, ili naiodnostima,
nego i iskustva sa pojedinim lanovima vlastite etnike, ili
nacionalne, skupine. Hivatski kolektivni identitet, u kojem
ima mjesta za piiu o 200 obitelji, za iskaz Hvala Bogu,
moja supiuga nije ni idovka ni Sipkinja, za piiu o viago-
vima iaznih boja, za enoimni i zastiaujui stupanj koiup-
cije, stianake poslunosti, i neobaziianja na zakone, za slav-
ljenje ustakih zloina, i slino, vjeiojatno e se mijenjati, a
bizina te piomjene ovisit e o bizini piocesa delegitimiianja
spomenutih naiativa, iskaza, i piaksi. Takoei, kolektivna
piava hivatskog naioda, i u Hivatskoj i u Bosni i Heicego-
vini, vjeiojatno e se mijenjati ovisno o iskustvima s ostalim
naiodima kao i o iskustvima unutai samoga hivatskog na-
ioda, piava e se mijenjati i kao posljedica boibe za piava,
koja je nepiestana, i koja se stalno geneiiia piepoznavanjem
nepiavdi i aibitiainih odluka, a to naiavno podiazumijeva
sposobnost i odgovoinost aigumentiianja.
4. Na koncu, kolektivni su identiteti, zajedno s pravima,
interaktivni: ukoliko netko sebi uzme za piavo da, bez
uvjeiljivih iazloga, pobija obiazloeno piavo Diugoga na
zasebnu kolektivnu samoidentikaciju, ili samoatiibuciju,
onda moete oekivati neku vistu piotuieakcije, odnosno,
usmjeiavanje inteiakcije u nepoeljnome smjeiu. Ukoliko je
situacija diugaija, dakle, ukoliko se sebi ne piisvaja piavo
pobijanja piava Diugoga, i odnos je piema kolektivnom
identitetu, i vlastitom i onom Diugoga, diugaiji. Repu-
blika Srpska genocidna je tvorevina dobiva svoj automat-
ski odjek u iskazu Bosna i Hercegovina propali je ekspe-
riment, i obiatno. Naiavno, pii tome tieba imati na umu
da su uvijek pojedinci ti koji, u ime kolektivnih identiteta,
inteiagiiaju ali, ostali nosioci dotinog identiteta mogu
iziavno inteiagiiajue pojedince podiavati u odieenome
tipu inteiakcije, mogu ih takoei kiitiziiati na temelju obia-
zloenog uvjeienja da, u ime kolektivnog identiteta, ne agi-
iaju ili ne ie-agiiaju na ispiavan ili piomiljen nain. Diugim
iijeima, kolektivni je identitet, kao i diugi tipovi identiteta,
izmeu ostaloga odieen i situacijskim faktoiima, posebno
faktoiom infoimacija koje o vlastitom kolektivnom identi-
tetu piimamo od Diugoga. Nastojanje da se iazumije onoga
koji, u ime kolektivnog identiteta, izlae neki zahtjev ili biani
neku ideju, zasiguino e za obje stiane biti koiisnije od na-
stojanja da ga se uini sumnjivim napiosto na temelju inje-
nice da govoii u ime dotinog kolektivnog identiteta, ili na
temelju njegovog navodnog nepoznavanja piava koja njemu,
i njima, stvaino piipadaju.
8

8 To dokazuje i Izetbegovieva ieakcija na pioglaenje Sipske Republike u
Bosni i Heicegovini, koja je ukljuivala i iskaze volje da se tuemo, lekciju
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 1(1
Zno vvv
Pied sam kiaj, potiebno je neto iei o temi koja, u kontek-
stu iaspiava o Daytonu i bosansko-heicegovakoj politici,
biva uvijek iznova dotaknuta, sugeiiiana, glasnije ili manje
glasno pokietana. Naime, iije je vladavini veine. Tu je
temu tijekom kolokvija o depailamentaiizaciji ustavotvoi-
stva dodiinuo i Taiik Haveii, jedan od izlagaa, a o njoj se,
piema mome miljenju, esto iziiu tvidnje koje indiciiaju
ne samo zabrinjavajui nedostatak politike senzitivno-
sti nego i nedovoljnu informiranost o modernim i suvre-
menim tendencijama pravne i politike teorije. Naime,
svako malo, u Bosni i Heicegovini se ponovno pokiene ta
tema kako bi se iskazalo miljenje da ako ne vladavina ve-
ine, onda to?, ili miljenje da nije mogua demokiacija
bez vladavine veine. Takoei, nedavna debata o konsocija-
ciji i konsocijacijskim modelima (vidi oglede Miijane Kasa-
povi objavljene u Status 09i2006 i Status 12i2007, takoei
Delibai 2007, i Haveii 2008), posebno od stiane kiitiaia,
to jest, saiajevskog piavno-politikog kiuga, voena je bez
neophodne svijesti o snanoj unutainjoj vezi izmeu, danas
ve tiadicionalnih, piotumajoiizacijskih (engl. counter-
majoritarian) mehanizama i konsocijacijskih modela poli-
tikog odluivanja.
9
Pivo, nekoliko injenica: vladavina veine omoguuje situ-
aciju u kojoj 99 Hivata odlue za jednoga Hivata da je vje-
tac i poalju ga na lomau. Vladavina veine omoguuje
situaciju u kojoj 51 stanovnitva uiva status iobovlasnika,
a 49 uiva status iobova. Vladavina veine napiosto je
numeiika mo koja ne indiciia, niti moe indiciiati, ispiav-
nost politike iza koje veina stoji. No, takoei, veinska od-
luka, pod odieenim uvjetima, moe biti i pametna odluka,
odnosno, moe piedstavljati odluku bolje obiazloenu od
one koju bi donijela manjina. Ipak, u samoj odluci veine,
kao takvoj, nita ne jami da je ta odluka i ispiavna, osim
toga, na siednji ili dui iok, moe se pokazati da je odluka
veine bila tetna i za samu veinu, odnosno, da je samopo-
iaavajua (takozvana suicidalna demokiacija).
Takoei, o samoj tehnici veinskog glasovanja znamo slje-
dee: u pogledu logike i epistemologije odluivanja putem
takvog tipa glasovanja, ono e dati jasan, jednoznaan, je-
Nikoli Koljeviu i Biljani Plavi o stvainim piavima sipskog naioda u
Bosni i Heicegovini, i iziaenu sumnju u smislenost ijeavanja pioblema
piegovoiima (vidi 50. sjednica Piedsjednitva Republike BiH, u: National
Security and the Future, vol. 7 bi. 3, 2006, Zagieb: Udiuga Sv. Juija, sti.
82-87).
9 To ne impliciia da se u potpunosti slaem sa tvidnjama Miijane Kasapo-
vi (piemda, u potpunosti se slaem sa tvidnjama Esada Delibaia), iz mog
dosadanjeg izlaganja jasno slijedi da sam Mujkia, u teoiijskome smislu,
iziazito nesklon oznaiti kao libeiala. (U nastavku e takoei postati jasno
zato ga nisam sklon oznaiti adjektivom bonjaki.) Diugo, debata oko
konsocijacije bila je odve jednoznano deniiana i usmjeiena Lijphaito-
vim teoietiziianjem i modeliianjem politikih piocesa i odnosa. Kljuna
pak poiuka ovog ogleda glasi da, za teoietiziianje svih politikih piocesa i
odnosa, ukljuujui i one u Bosni i Heicegovini, suvremeni republikani-
zam nudi relevantniju i adekvatniju teorijsku paradigmu.
dinstven i koheientan iezultat ako je: izboi jednostavan, da-
kle, izmeu dvije alteinative (binaini izboi), ako je glasako
tijelo ielativno dobio infoimiiano o alteinativama, ako po-
stoji pouzdan sustav biojanja glasova, i ako postoji uinkovit
mehanizam identiciianja i otklanjanja pogieaka piilikom
glasovanja (vidi Dahl 1989, sti. 135-162). Takoei, postoje
neki socijalno-politiki pieduvjeti za dugoionije piihvaa-
nje veinskog naina odluivanja: ielativna socijalna i poli-
tika stabilnost (u smislu tiajnijeg unutai-giupnog konsen-
zusa o temeljnim viijednostima i ciljevima), vjeiovanje da
jedna skupina nee, kao ta skupina, stalno, opetovano zavi-
avati kao izboini gubitnik, kao i iaiieno vjeiovanje da neke
teme (kao to su neka posebno zatiena piava) ne mogu
biti piedmetom veinskog odluivanja (Dahl, ibid.). U di-
avama u kojima ti pieduvjeti nisu zadovoljeni, veinsko e
odluivanje biti spoino i u teoiijskom i u piaktinom smislu.
S diuge stiane, u tehnikom i epistemolokom smislu, ve-
insko glasanje postaje znatno kompliciianije, nesiguinije,
i nejasnije onda kada se biia izmeu 3 ili vie opcija, te po-
sebno ako je potiebno iskazati i piefeienciju (izmeu 3 ili
vie opcija) mnogi su politolozi, i to odavno, piimijetili da
veinsko odluivanje moe dovesti do paiadoksa u odlui-
vanju, do iezultata da veina ujedno piefeiiia A u odnosu
na B, a B u odnosu na C, i takoei piefeiiia C u odnosu na
B, a B u odnosu na A, to je, logiki gledano, nemogue (vidi
Haiiison 2004, Pettit 2008, sti. 82-3).
Takoei, ono to ete vilo lako piimijetiti, ukoliko iadite sa
inteligentnom skupinom studenata na pivoj godini polito-
logije, jest sljedee: kada, kao skupina, biiamo izmeu ne-
kih pojedinaca kao piedstavnika skupine, glasovati piema
piavilu veine izgleda nam logino. No, kada, kao skupina,
iaspiavljamo o nekoj piavno-politikoj, ili moialnoj temi, ili
pioblemu, i zastupamo iazliite teze, koje podupiiemo ia-
zliitim aigumentima, onda glasovanje skupine piema pia-
vilu veine, za jednu a piotiv ostalih teza, ne izgleda logino.
Izgleda nam kao da smo u staitu odluili koiistiti pogienu
pioceduiu. Naiavno, studenti vilo bizo shvate o emu se
iadi: kada biiamo pojedinca kao piedstavnika (npi. Obamu
za piedsjednika!), onda nam injenica da na na izboi utjeu
i iiacionalni faktoii, ili ono to se tiadicionalno zove ukusi
(piimjeiice, Obamina estetska piivlanost, ili siguinost koju
pokazuje kao govoinik, ili injenica da nije bijelac), izgleda
piihvatljivom, a piihvatljivim nam i izgleda agiegatni ui-
nak glasovanja piema piavilu veine. No, kada jednu mo-
ialnu iaspiavu piekidamo i odluujemo ju iaziijeiti glasom
veine, onda nam takva piaksa ne izgleda piihvatljivom jei
bi moialna iaspiava tiebala biti iaziijeena piihvaanjem is-
kljuivo iacionalnih faktoia, zajednikim vaganjem aigume-
nata i piotuaigumenata (vidi takoei Gutmann i Tompson
1995). No, studenti vilo bizo takoei shvate da i Obama e-
sto zastupa odieene teze koje se mogu najbolje iazumjeti
kao moialno-politiki stavovi koji se kontinuiiano testiiaju u
okviiu jedne evoluiiajue moialno-politike debate. Piema
tome, moda bi se i na izboi nekog pojedinca kao politi-
kog piedstavnika mogao uiniti neto vie sosticiianim i
osjetljivijim na smjei i dinamiku aigumentacije u javnom,
moialno-politikom piostoiu.
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1(z
Takoei, ukoliko jedan kolektiv (kako god da ga deniiamo)
eli izbjei kolektivnu samo-poviedu, jedino naelo odlu-
ivanja koje gaiantiia da e kolektivna samo-povieda biti
izbjegnuta jest naelo potpunog konsenzusa. Postoji tono
est tipova kolektivne samo-povrede: pojedinac namee
aibitiainu odluku ostatku kolektiva, ostatak kolektiva na-
mee aibitiainu odluku pojedincu, veina namee aibi-
tiainu odluku manjini, manjina namee aibitiainu odluku
veini, polovica kolektiva namee aibitiainu odluku diugoj
polovici, i kolektiv sebi samome namee aibitiainu odluku.
10

Jedno je naelo koje nam omoguava da izbjegnemo svaki tip
kolektivne samo-poviede, naelo potpunog konsenzusa koji
je, upiavo stoga to eliminiia aibitiainosti, iacionalno moti-
viian. Teoietiaii se slau da pioces foimuliianja potpunog
iacionalnog konsenzusa moe biti teak, spoi, zamoian i ne-
izvjestan. No, to ovisi o tome kakve su nam intuicije o iiini
i dubini domene apiioinog slaganja, apiioinog podudaianja
vjeiovanja i piefeiencija, unutai jedne skupine. Moete za-
stupati Davidsonovo naelo inteipietativnog milosia koje
kae da ta domena moia biti i iioka i duboka (vidi Joseph
2004, sti. 62-70). Moete zastupati neku postmodeinistiku
vaiijantu politike, i lozoje, koja kae da je ta domena za-
nemaiiva. Poput Davidsona, ja svoje studente politologije
podsjeam na mnogobiojna vjeiovanja i piefeiencije za koja
moemo unapiijed i sa skoio savienom siguinou znati da
ih dijelimo: od kia pada odozgo nadolje do mii je bolji od
iata, ili ugoda je bolja od bola.
Sabeiemo li glavne zakljuke piethodna etiii paiagiafa,
postat e nam jasnije mnoge injenice o suviemenim poli-
tikim sustavima koji su pioizvod dugotiajnog politolokog
teoietiziianja i debate. Piimjeiice, jedan od stupaca mo-
deine politologije jest uenje o tiodiobi vlasti, ili tii giane
vlasti. Moemo li iazumjeti to uenje bez piotumajoiizacij-
skog impulsa koji mu je inheientan? Ne moemo. Moemo
li iazumjeti ameiiki sustav kontiola i piotutea, sa speci-
nim dizajnom pieklapajuih ovlasti, bez uzimanja u ob-
zii piotumajoiizacijskog impulsa? Ne moemo. Moemo li
ispiavno iazumjeti ulogu Vihovnog suda SAD, ili ustavnih
sudova openito, bez piotumajoiizacijskog impulsa? Ne
moemo (Za ta tii paia pitanja i odgovoia, vidi Elstei 1993).
Isto viijedi i za piavo giaanskog neposluha, kao, uosta-
lom, i za konsocijaciju i konsocijacijske modele. Pii tome,
tiebamo imati na umu da nijedan institucionalni okvii ne
jami u potpunosti stvainu zatitu pojedinca, ili kolektiva,
od tiianije veine. Piimjena institucionalnog, piavno-poli-
tikog okviia, nije automatska.
11
10 Ova se zamisao savieno dobio slae s Linkolnovom denicijom demo-
kiacije kao a government of the people, by the people, and for the peo-
ple (vladavina narodom, od strane naroda, i za narod (u smislu donoe-
nja odluka koiisnih za naiod, odluka koje piomoviiaju inteiese naioda kao
cjeline)), ova je denicija supstantivna, noimativna, i iepublikanska, a iz nje
ne slijedi niti nunost veinske niti indiiektne-iepiezentativne vlasti, tako-
ei, a to je vano, ona nije pioceduialna, i ne favoiiziia apiioii specine
mehanizme i metode odluivanja.
11 Stoga, iazumijemo li konsocijacijski model kao jedan oblik proce-
duralizma, on predstavlja nuan, ali ne i dovoljan preduvjet za funk-
Kakve su posljedice piethodnih izlaganja za bosansko-hei-
cegovaku postdaytonsku debatu? Pivo, po nepostojanju
stiiktno veinskog modusa odluivanja, Bosna i Heicego-
vina nije nita oiiginalno. Mehanizmi, koji nastoje spri-
jeiti arbitrarno nametanje odluke veine manjini, ili
pojedincima, raireni su svuda po svijetu, od SAD do
Japana. Mehanizmi koji oteavaju ili spieavaju donoenje
stiiktno veinske odluke nisu inheientno niti nepiavedni
niti oteavajui za jedno politiko, kolektivno tijelo. Sve ovisi
o tome kakve se odluke nastoje donijeti, koliku odgovoinost
pokazuju donosioci odluka, sa kakvim se apiioinim konsen-
zusom u pioces odluivanja ulazi, i kako se aigumentiia u
tome piocesu. Piema tome, niti domovi naroda niti enti-
tetsko glasovanje niti etniki reprezentativno Predsjed-
nitvo, kao takvi, nisu problem. Pioblem potie sa diugoga
mjesta. Stoga, Edin je aievi u kiivu kada, za Daytonski ili
konsocijacijski model, tvidi da ako seostane pii posto-
jeem modelu i piistupi amandmanskom dotjeiivanju koje
nee diiati u noimativne skupove etnokiatijepiognoza je
peimanentna napetost (aievi 2009, sti. 88). Ustvaii, pio-
tivno aieviu, treba i dalje inzistirati na meuetnikom
konsenzusu, i mehanizmima meuetnikog konsenzusa
jer to je jedini nain da se pokae kako partikularni ko-
lektivni identiteti zbilja mogu graditi politiku u smjeru
opeg dobra, na naelima piavedne i otvoiene inteiakcije,
pod stalnom obvezom da se nastupa sa pozicija iazuma i
aigumenta, a ne sa pozicija sile, uskoga inteiesa, i apiioi-
nog odbacivanja alteinativnih peispektiva. Bianitelje ideje o
vladavini veine, posebno u Bosni i Heicegovini, zapiavo
tieba aliti: oni misle da je to bizi put ka donoenju kolektiv-
nih odluka, a ustvaii je iije o putu na kojem se niti iazum
niti aigumenti ne moiaju koiistiti. Veinsko odluivanje
zaglupljuje.
Prije 18 godina jedna je veinska, dodue nedovoljno ve-
inska odluka, zajedno s mnogim odlukama koje su joj
prethodile, Bosnu i Hercegovinu dovela do predvorja
pakla. Valjda je viijeme da se iazumije da iepublikanskii
konsocijacijski, konsenzualni i piotumajoiizacijski meha-
nizmi odluivanja u Bosni i Heicegovini, koje mnogi na-
zivaju kompliciianima i tekima, jesu i kompliciiani i teki
s dobiim iazlogom, ali ne apsolutno, tiajno i beziznimno.
Njihova kompliciianost i teina ovise, piije svega, o kaiak-
teiu odluka koje se piedlau, nainu na koji se tijekom pied-
laganja nastupa, aigumentaciji kojom se odluka podupiie,
objanjenju zato je odluka ispiavna i koiisna iz mnogih pei-
spektiva, a ne samo jedne. Aigument, da su ti mehanizmi
napiavljeni s jednom jedinom namjeiom, kako bi ga oni iz
onog tamo entiteta zloupotiebljavali i blokiiali cijeli pio-
ces, ne samo da je pioizvoljan, nego pokazuje i nedovoljnu
cioniranje multietnikih drava, kao to je Bosna i Heicegovina. Naime,
jednostavno govoiei, svaki se spoiazum, ili skup institucija i pioceduia,
moiaju implementiiati, a viline, ili viijednosti, potiebne za uspjenu imple-
mentaciju, moiamo tiaiti na diugim mjestima, ne unutai samih konsoci-
jacijskih modela, ili piincipa. Vjerujem da jedino republikanska teorija,
koja inzistiia na politiki djelotvoinim giaanskim vilinama, i nekoj visti
etike diskuisa, nudi potrebne upute u tome smislu.
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 1(
politoloku, i epistemoloku, infoimiianost i odgovoinost.
Tono je da se sve moe zloupotiijebiti, ali tono je i da se
sve moe upotiijebiti na ispiavan, piavedan i dobai nain.
Upotieba, ili zloupotieba, ovisi o djelatniku, a djelatnik,
piemda ne posve, ovisi i o svojoj okolini. Pozivi da se dje-
latniku dotino siedstvo, mehanizam odluivanja, oduzme
iz iuku, ieeks je i teoiijskog i piaktinog sljepila koje ne
iazaznaje injenicu da se taj mehanizam dijelom nalazi i u
iukama diuge stiane i da nain njegove upotiebe, ili zlou-
potiebe, ovisi piije svega o kvaliteti debate, i aigumentacije,
koja piethodi odluivanju, a da ta debata, kao i svaki iazgo-
voi, ovisi o svim sudionicima.
Zaviit u ovo poglavlje s nekoliko histoiiogiafskih iemi-
niscencija. Unutai bosansko-heicegovakog piediatnog po-
litikog diskuisa, Alija Izetbegovi bio je taj koji je uveo
narativ o veinskome narodu. Muslimani, Sibi i Hivati
bili su konstitutivni, odnosno, ustavotvoini naiodi Bosne i
Heicegovine i piije iata, i kao takvi, u politikome smislu,
uivali su jednakopiavnost. No, valja imati na umu da je
Izetbegovi taj naiativ o muslimanskoj veini, naiativ koji
se piotee od konca 1990. sve do piosinca 1995.,
12
uveo i ko-
iistio piije svega kao politiko oiuje, dakle, ne na temelju
iacionalnih obiazlaganja ili neke moialno-politike aigu-
mentacije. To se moe lako dokazati: Osnivaka piogiam-
ska deklaiacija Stianke Demokiatske Akcije kae sljedee:
Deniiajui demokiaciju ne pivenstveno kao vladu veine,
nego kao vladu zakona, mi hoemo da istaknemo privre-
nost naelu potpune ravnopravnosti velikih i malih na-
rodai u tom smislu odbacujemo svaki vid majoiizacije
(te ieenice sam Izetbegovi navodi u Izetbegovi 1996, sti.
70). Meutim, ta je deklaiacija objavljena u jednom diugom
kontekstu, u kontekstu jo uvijek postojee Jugoslavije,
i misaono je usmjerena na taj kontekst. Ona je pisana u
ime, i sa pozicije, bosansko-heicegovakih muslimana koji,
u kontekstu tada jo uvijek postojee SFRJ, uistinu jesu mali
naiod (ne i nevaan, naiavno). No, na piethodni se navod, u
kontekstu same Bosne i Heicegovine, piigodno zaboiavlja, i
Izetbegoviev politiki inteies, bez ikakve moialno-politike
aigumentacije, i bez ikakvog iealnog ustavnog, ili ustavno-
piavnog oslonca, motiviia promjenu njegova diskursa o
potpunoj ravnopravnosti naroda, o odbijanju svakog
vida majorizacije, u diskuis o Bosni i Hercegovini kao
zemlji sa muslimanskom veinom veinom koja za sebe
prisvaja i status jamca opstanka Bosne i Hercegovine
(inteivju iz studenog 1990, pieneseno u Izetbegovi 2004,
sti. 96). Takoei, piiu o veinskome naiodu Izetbegovi
poinje dodatno spaiivati s tvidnjom koja se, od konca 1990.,
te tijekom iata sve uestalije, iskazuje, naime tvidnjom da
bosanski Srbi i Hrvati, koji nisu veinski narodi, posje-
duju rezervne domovine (Izetbegovi, ibid.).
12 ak u oujku 1997., tijekom izlaganja na 9. Sjednici Glavnog odboia
Stianke Demokiatske Akcije, Izetbegovi kae: Mi nismo ovdje [u Bosni
i Heicegovini] velika veina, to jo uvijek impliciia diskuis veinskog na-
ioda (navod piema Izetbegovi 1998, sti. 34), za piethodne izjave o Bo-
sni i Heicegovini kao zemlji s muslimanskom veinom vidi i Izetbegovi
(1996, sti. 195) i Izetbegovi (1997, sti. 145).
Ta tvidnja ne samo da sugeiiia posebna piava musliman-
skog naioda u Bosni i Heicegovini, nego i sugerira projek-
ciju pritajene ali permanentne nelojalnosti u bosansko-
srpski i bosansko-hrvatski kolektivni identitet, i bosan-
ske Sibe i Hivate upuuje na podiuja na kojima bi mogli
uivati i iezeivna piava. Iskaz o iezeivnim domovinama
ujedno sugeiiia da bi, upiavo zbog toga to bosanski Sibi
i Hivati, u odnosu na Muslimane, uivaju stanoviti viak
piava, Muslimani moda tiebali uivati neki viak piava
u samoj Bosni i Heicegovini, ili bi nemuslimanski naiodi
tiebali takvo muslimansko uivanje vika piava u Bosni i
Heicegovini apiioii piiznati kao legitimno, iako svi znamo
da je to piotuustavno.
Nesumnjivo je da su takve izjave uvele dodatne faktore
alijenacije u Bosnu i Hercegovinu. Kako se piipadnik jed-
nog neveinskog naioda u Bosni i Heicegovini moe osje-
ati stabilno i siguino, ako zna da mu je unapiijed piibiojen
viak piava na iezeivnu domovinu, zbog ega bi oni koji
nemaju iezeivnu domovinu mogli polagati posebna piava
na svoju jedinu domovinu, tiaiti u svojoj jedinoj domo-
vini piava koja bi kompenziiala njihovo neposjedovanje
vika piava u iezeivnim domovinama? Nesumnjivo je
da je Izetbegovi sa piiom o muslimanskoj veini, uspi-
kos njenoj vilo jasnoj ideolokoj funkciji i piavno-politolo-
koj neutemeljenosti, bio smitno ozbiljan. Stoga su piipad-
nici diugih naioda s piavom sumnjali, i jo uvijek sumnjaju,
u Izetbegovievu, ili Izetbegoviem inspiriranu, priu o
graanskoj Bosni i Hercegovini koja treba biti ureena
prema graanskom kljuu. Ta je piia imala vilo po-
jednostavljeno znaenje za Izetbegovia ona je napiosto
znaila jedan ovjek jedan glas i odluivanje piema volji
veine. I ona je bila nespojiva s injenicom konstitutivnosti
naioda, kako piije iata tako i danas.
Ukoliko su tii naioda konstitutivna za BiH, svi su naiodi
konstitutivni. Dakle, svi naiodi uivaju jednako piavo poli-
tikog legitimiianja i iepiezentiianja, i to upiavo u obliku
kolektivnog piava. Iz ovoga neposiedno slijedi naelo pa-
iitetnog odluivanja u siedinjim tijelima vlasti, kako god
tu vlast deniiali. No, tijekom cijeloga iatnog iazdoblja,
Izetbegovi je, sukladno naelu veinskog odluivanja, za-
govaiao i naelo piopoicionalnog odluivanja piema popisu
stanovnitva iz 1991 (vidi i Komi 2006, sti. 396). On je,
ako hoemo biti stvaino objektivni u histoiiogiafskom smi-
slu, inzistirao na potvrivanju barem minimalne superi-
ornosti bonjako-muslimanskog kolektivnog identiteta
u odnosu na preostala dva u Bosni i Hercegovini. Zato
mu je to tiebalo, i kako to da mu nije bilo jasno da te pie-
mise, ideje, i zahtjevi generiraju sukob, odnosno, u najma-
nju iuku, stvaraju atmosferu nesigurnosti i nepovjerenja?
Piijedlog odgovoia na ta pitanja odveo bi nas piedaleko. No,
jedno je siguino: piiati piiu o veinskome naiodu u Bo-
sni i Heicegovini, u uvjetima njene iealne, a ne imaginaine
etnike kompozicije, znai pokazati visoki stupanj politike
iiacionalnosti i nespiemnosti, ili nesposobnosti, da se glavne
kontuie jednog politikog kiajolika opiu na iskien i empi-
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1((
iijski adekvatan nain. Nije udo da su mnogi piegovaiai
Aliju Izetbegovia doivljavali kao nepouzdanog i visoko
iizinog sugovoinika (vidi o tome svjedoanstvo samoga
Izetbegovia u Izetbegovi 1998, sti. 194-5, i Komi 2006,
sti. 330).
Dakle, kada Edin arevi tvrdi sljedee: Pioblem sece-
sije jedne etnike zajednice u etniki neutializiianoj ustav-
noj diavi [kakvu aievi zagovaia] ne moia biti diskutiian
na nov nain, upotiebom novih aigumenata. Ali, on biva
iznesen piema bitno diugaijim iezultatima i uz piimjenu
novih pravila veine [kuiziv Pehai], (aievi 2009, sti. 52),
ili sljedee: Legitimacioni lanac u cjelini ovisi o etnikoj pii-
padnosti [piema Daytonskom Ustavu], on ne polazi od ap-
stiaktnog giaanina koji svoje izboino piavo moe koiistiti
kao apsolutno vaei glas na cijeloj diavnoj teiitoiiji [to
je aievieva alteinativa Daytonskom Ustavu] (aievi
2009, sti. 78), to me neodoljivo podsjea na Aliju Izetbe-
govia i njegovu protuustavnu iluziju o barem minimal-
noj vladavini, i posebnom statusu, veinskoga naroda.
Zn)un o sv:mv:u o) s:o) zn svvon
Jedan sentiment, a ne koheientni teoiijski naiativ, ili obia-
njivi sklop aigumentacije, objanjava takozvanu suviemenu
saiajevsku kolu piavno-politike misli, u koju bez pioblema
moemo ubiojiti Kasima Tinku, Edina aievia, Asima
Mujkia, Neizuka uika, Taiika Haveiia, Esada Zgodia,
Miika Pejanovia, Zlatka Hadidedia, Eldaia Saiajlia i
mnoge diuge. Rije je o sljedeem sentimentu: Daytonski
miiovni spoiazum za Bosnu i Heicegovinu piedstavlja jedan
duboki, veliki, teki poiaz, taj je spoiazum uveo jednu funda-
mentalnu pogieku u Bosnu i Heicegovinu, neto to toj ze-
mlji, kao takvoj, ne piipada ni u stvainom ni u idealnom
smislu. Taj je spoiazum Bosni i Heicegovini donio jednu vi-
stu dubokog pada, ili iaspada viijednosti i smislenosti (pii-
sjetimo se metafoie luake koulje!). Naiavno, objekti su
tog poiaza, pogieke, pada i iaspada... iazliito deniiani u
iazliitim okolnostima. Nekada su to, piimjeiice, civilizacij-
ske viijednosti, nekada su to euiopske viijednosti, nekada je
to apstiaktni giaanin, nekada ideja suivota i toleiancije, ili
libeialne demokiacije (vidi Haveii 2006, sti. 111-134)... No,
u svakome sluaju, glavna posljedica takvog sentimenta
jest revolucionarni impuls, poziv na iadikalnu tiansfoima-
ciju postojee, zajedniki piihvaene i vaee, diutvenopo-
litike zbilje.
Diugim iijeima, saiajevska je piavno-politika kola ona
ievolucionaia.
13
Sentiment dubokog nezadovoljstva,
13 ini se da se nijedan od tih ievolucionaia nije ozbiljno zapitao zato je
Holbiooke Aliju Izetbegovia opisao kao ievolucionaia. Holbiooke je taj
teimin koiistio u smislu to ga je piedloio Heniy Kissingei (u Kissingei
1973): revolucionar kao suprotnost zastupnika konzervativne po-
litike koja nastoji zadiati postojei, piethodno deniiani i legitimiiani
politiki poiedak, ievolucionai nastoji iadikalno piomijeniti postojei
okvii i, najvanije, shvaa pregovore samo kao jedan stadij neprekidne
revolucije, odnosno neprekidnoga rata za ievolucionaia, mii je samo
osjeanja poraenosti, nastoji se kompenziiati vjerom u
radikalno drugaiju budunost, u radikalnu transforma-
ciju drutvenog, pravnog i politikog poretka. Osim toga,
ievolucionaii gaje vilo cinobijelu sliku svijeta, vilo mani-
hejsku za njih su neke pojave u Bosni i Heicegovini otje-
lovljenje istoga Zla, a neke istoga Dobia, neovisno o tome
jesu li te pojave vezane uz iatna stiadanja, ili upotiebu vojne
sile. Piimjeiice, sipski kolektivni identitet apiioii je pove-
zan s iegiesivnim matiicama, ili piedoen kao kombinacija
kognitivne zabludjelosti i destiuktivne agiesivnosti. Ideja o
giaanskom iatu u Bosni i Heicegovini napiosto se kvali-
ciia, i bez aigumenta odbacuje, kao politika fantazija (Zgo-
di 2005). Etniki neobiljeeni graanin ili nosilac in-
dividualnih prava doivljava se kao Dobro, a pripadnik
etnike zajednice ili zagovornik kolektivnih interesa,
doivljava se kao Zlo, ne eli se vidjeti da svaki pojedinac
jest ujedno i apstraktni graanin i instancijacija kolek-
tivnog identiteta, i da ne postoji plauzibilan aigument ko-
jim bi se dokazalo da osoba moe biti samo jedno od toga
dvoga, iskljuivo singulaina, a ne i dualna i pluialna. Upiavo
zbog toga, veliki dio onoga to u nae viijeme postoji u Bosni
i Heicegovini (iazliiti kolektivni inteiesi, entiteti, Republika
Sipska, tiolano Piedsjednitvo, institucija zatite vitalnih
nacionalnih inteiesa), a to se za objektivnog piomatiaa
moe iskazivati i iealiziiati na iazliite naine, unutai ove
kole moe postojati, i iskazivati se, na jedan jedini nain, na
nain Zla, agiesivnosti, zaostalosti, zaluenostiDakle, sve
u svemu: kada govoiimo o piethodnim autoiima, tii su te-
meljna elementa njihovog zajednikog sentimenta: osjeaj
dubokog poraza, i pada; revolucionarni impuls; i mani-
hejska slika pravno-politike zbilje.
Nita od svega toga ne moe se objasniti racionalnim
argumentima. Potiebna nam je pieciznija slika socijalnih
i ideologijskih faktoia da bismo iazumjeli zato se piedstav-
nici saiajevske piavno-politike kole odnose piema suvie-
menoj Bosni i Heicegovini na nain na koji se odnose. Pivo,
pogiijeili bismo ako bismo ih stavili u kategoiiju bianitelja
ili zagovoinika bonjakog nacionalnog identiteta i inteiesa.
Bonjaki nacionalni identitet piedmet je inteipietacije,
ne postoji neka apiioina nunost da se on iskazuje iskljuivo
na jedan nain. No, takoei, nije sluajno da se sarajevska
pravno-politika kola prolira na dijelu Bosne i Herce-
govine s apsolutnom bonjakom veinom. Nain na koji
oni piezentiiaju i Bosnu i Heicegovinu i Bonjake, Sibe i Hi-
vate, napiosto je nezamisliv u Banja Luci ili zapadnom dijelu
Mostaia. Takoei, potiebno je odmah naglasiti da osnovne
komponente njihovog svepioimajueg sentimenta oe-
vidno stoje u vezi s ideologijom bonjake itve, ideolo-
gijom bonjake kivi, koja se moe iskupiti samo osvetom u
vidu iadikalne piomjene bosansko-heicegovake diutvene
i politike zbilje, i to u smjeiu totalnog biisanja svih tiagova
agiesoiova inteiesa, piojekta i kolektivnog imena. Opet
nastavak iata diugim siedstvima koji se moia zaviiti pobjedom, ne kom-
piomisom ili dogovoiom. Sovjetski Savez i Fiancuska pod Napoleonom
za Kissingeia piedstavljaju paiadigmatske piimjeie ievolucionainih sila.
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 1(
naglaavam, ipak nije iije o jedino legitimnom i jedino mo-
guem iskazu bilo bonjakog bilo bosanskog, bilo bosan-
sko-heicegovakog nacionalnog identiteta
14
iije je o jed-
nome od vie moguih modusa inteipietiianja tog identi-
teta, i to modusu koji nije piedloen u obliku obiazloenog,
teoiijski osmiljenog i koheientnog moialno-politikog na-
iativa, nego u obliku mitova svakodnevice (u smislu Bai-
thes 1973) koji se vezuju uz odieene diutvene i politike
podskupine unutai bonjakog etnikog koipusa (dakle, ne
iznad tog koipusa, i ne obuhvaajui ga, posebno ne iskazu-
jui ga, u cjelini)), podskupine koje kroz te mitove nastoje
zatititi i realizirati svoje interese koji nisu niti iskljuivo
ekonomski niti iskljuivo socijalni niti iskljuivo politiki, ri-
je je o amalgamu interesa.
Piimjeiice, lanovima saiajevske piavno-politike kole za-
siguino piipadaju odieene sveuiline privilegije te im
piivilegije ne bi piipadale kada bi se okienuli diugim i diu-
gaijim diskuisima, kada bi o Bosni i Heicegovini govoiili
na diugaiji nain. Diugo, na temelju legitimiiajuega dis-
kuisa, piipada im odieeni drutveni status i esta prisut-
nost u medijima. Tiee, ne moraju ulagati neki poseban
trud u formuliranje argumenta ono to lii na aigument
unapiijed je zadano i oni znaju da e se iecipienti poiuke s
poiukom unapiijed sloiti. To je nesumnjivo ugodna situa-
cija, ali samo pod jednom inteipietacijom. etvito, ievolu-
cionaini impuls savieno se slae s osjeajima minje i osve-
toljubivosti. To ih, takoei, ini pravednicima u oima
dotinih giupacija i osiguiava im neupitan moralni sta-
tus. Peto, a sada je iije o jednom suptilnijem mehanizmu,
njihovi zahtjevi za radikalnom revizijom Daytona osi-
guravaju dovoljan stupanj koniktnosti unutar Bosne i
Hercegovine, a to ujedno u velikoj mjeii legitimiia ulogu
meunaiodne zajednice u Bosni i Heicegovini. Trajni revo-
lucionarni impuls osigurat e trajnu prisutnost Visokog
Predstavnika, ili visokog predstavnika,
15
a iza potonje
stoji i jedan veliki koipus meunaiodnih biiokiata, diplo-
mata, obavjetajaca, analitiaia, teoietiaia, specijalista za
iegije, inozemnih investitoia i poduzetnika, libeialnih im-
peiijalista, sudionika u ekspeiimentu koji se zove vanjska
politika Euiopske Unije.Financijska korist, koju iz takve
konstelacije izvlae neki pojedinci i skupine u glavnome
gradu Bosne i Hercegovine, odavno je primijeena. e-
14 Ovo, naiavno, iz kuta onih koji vjeiuju u jednoznano postojanje bo-
sanskog nacionalnog identiteta.
15 Nije udo da Haveii (2008) s ushienjem govoii o odlukama Viso-
koga Piedstavnika kao odlukama libeialno-demokiatskog nad-suveiena
(koji napiosto ZNA), ocjena koja je, baiem to se tie libeialne demokia-
cije, potpuno nedokaziva stvainim iefeiiianjem na stvaine odluke visokih
piedstavnika, on, opet s ushienjem, tvidi da dotini nad-suveren u
Bosni i Hercegovini stvara dravu, usprkos tome to ona, upravo zbog
nad-suverena, biva i ostaje ne-suverenom. Pivo, ne-suverena drava
identina je ispiekidanoj nepiekidnosti ili odsutnoj piisutnosti, ili drve-
nome eljezu (u klasinoj maiksistikoj teiminologiji). Diugo, nije mi ja-
sno kako to da Haveiiu, kao niti cijeloj saiajevskoj piavno-politikoj koli,
nije jasno da takav odnos piema i Visokome Piedstavniku i Bosni i Heice-
govini dokazuje potpunu abdikaciju vlastite i moralne i epistemoloke
odgovornosti.
sto, budui da se piipadnici saiajevske piavno-politike
kole oslanjaju na neke piavno-politike teoiije, koje imaju
svoje zagovoinike, klasine tekstove, i autoiitete, u inozem-
stvu, neovisno o tome to je njihovo oslanjanje vilo selek-
tivno i obavezno piaeno piostim ignoiiianjem supainikih
teoiija, kola, piistupa, ili tekstova, pripadnici te kole pri-
vidno legitimiraju neke inozemne pravno-politike teo-
retiare, a time i sami bivaju prividno legitimiranima.
Sve u svemu, saiajevska manihejska kola, kola dubokog i
ievolucionainog iesentimana, ima piolaz i uiva apiioini
ideoloki legitimitet na jednome dijelu bosansko-heicego-
vake teiitoiije, zbog mnogobiojnih faktoia, a svijest o jed-
nome oevidnom paiadoksu, da teoiija ievolucionainog
impulsa, kao teoiija iziazito obiljeena jednom uskom i
aibitiainom kultuialnom inteipietacijom, inteipietacijom
koja iziazito dominiia na jednom ogianienom i ogiani-
eno doivljenome teiitoiijalnom podiuju, da ta teorija
generira ne revoluciju nego (politiku, teoiijsku, piavnu,
kultuialnu, pa ak i ekonomsku i teiitoiijalnu) stagnaciju,
ta svijest ne postoji niti u zaecima. Kada bi kod piipadnika
dotine kole postojalo neko iazumijevanje etike, i aksiolo-
gije, diskuisa (za tu vistu etikeiaksiologije, vidi Habeimas
1983, Pettit 2001 i 2004, Pehai 2005), paiadoks bi zasiguino
bio piepoznat i nastojalo bi ga se iaziijeiti na neki nain.
Budui da tiai odgovoi u obliku iadikalne stabilizacije i
simplikacije, saiajevska piavno-politika kola zasiguino
je motiviiana i moialno-politikom kompleksnou i nesta-
bilnou Bosne i Heicegovine, za to su odgovoini mnogi
akteii, ne samo i iskljuivo politolozi i teoietiaii piava. No,
kada bismo se upitali u kojim je to povijesnim iazdobljima
Bosna i Heicegovina bila savieno stabilna i nekompleksna,
bizo bismo shvatili da je iije o iazdobljima u kojima je njom
vladala stiana impeiijalna sila ili ideologija, koja sa samom
Bosnom i Heicegovinom, kao iealnim entitetom u kojem
ive specini ljudi i naiodi, nije imala nita zajedniko, ide-
ologija koja je bila napiosto nametnuta i zatvoiena za pita-
nja, piotuaigumente i piigovoie. Od poetka 1990-ih Bo-
sni je i Hercegovini bio potreban unutarnji konsenzus, a
sama je diava mogla opstati samo na temelju unutainjih,
ne izvanjskih, impulsa, inteiesa, ideja i aigumenata. Ideja
da bi njenu stabilnost i opstanak mogli jamiti ili Visoki
Predstavnik ili revolucionarna transformacija njenog
pravno-politikog ureenja, po receptu sarajevske kole,
duboko je iracionalna. Od poetka 1990-ih do danas, da-
kle, Bosna i Heicegovina inheientno je nestabilna diava,
diava koja ovisi iskljuivo o unutainjem konsenzusu, kako
i tieba biti. Meutim, inteligentni, kieativni i dobionamjeini
ljudi posjeduju sposobnost ieduciianja te nestabilnosti, od-
nosno, kompleksnosti. Odieena mjeia nestabilnosti piatit
e Bosnu i Heicegovinu zauvijek, a to da li e nestabilnost
ii u smjeiu maksimiziianja, i moda ak dezintegiacije, ili u
smjeiu minimiziianja, ovisi o politikama (u iiokom smislu)
i teoiijama na koje se one oslanjaju.
Usporedimo li, uz nunu simplikaciju, Bosnu i Hercego-
vinu sa dinamikim sustavom unutar kojega operiraju
Ustav
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1(6
dvije centrifugalne sile, iazliitoga intenziteta, i jedna
centripetalna, dobit emo jedan koristan model. Nedvoj-
beno je da intenziteti svih sila mogu vaiiiati, i da vaiiiaju,
centiifugalne se sile mogu tijekom viemena pojaavati, ili
slabiti, a to viijedi i za centiipetalnu silu. Bitno je unapri-
jed razumjeti da je nemogue promijeniti karakter tih
sila, no, mogue je, i poeljno, pozitivno utjecati na nji-
hov intenzitet i na njihovu potencijalnu destruktivnost.
Oevidno je da su djelovanja sila meusobno povezana te da
djelovanje jedne sile moe dovesti do poveanja ope cen-
tiifugalnosti, ili do poveanja centiipetalnosti. Centiipetal-
nost visokoga intenziteta nuno pioizvodi efekte elinoga
zagiljaja. Oevidno je i da djelovanje jedne sile moe dove-
sti do kolapsa cijeloga dinamikoga sustava. Te su sile, to
je najznaajnije, govoiea i mislea bia, bia sposobna za
iazgovoi. One bi se, stoga, u naelu moiale moi samokon-
tioliiati i meusobno piilagoavati. No, piethodna ieenica
moda indiciia pietjeianu dozu politikog optimizma. U si-
tuaciji agiantnog kienja Daytonskog Ustava, na nain po-
novljenog izboia hivatskog lana Piedsjednitva BiH kao
bonjakog piedstavnika iz Fedeiacije, na temelju piotuu-
stavnog izboinog zakona, politiki se optimizam teko moe
odiati. Iz perspektive sarajevske pravno-politike kole,
ta se situacija ne moe niti prepoznati, a kamoli ispravno
razumjeti.
Kako je Ivo Lui, sa zagiebakoga Instituta za povijesna
istiaivanja, nedavno upozoiio, velikosipska ideologija bila
je jedan od kljunih dezintegiativnih faktoia u bivoj SFRJ, a
velikobonjaka, ili svebosanska ideologija mogla bi odigiati
slinu ulogu u postdaytonskoj Bosni i Heicegovini. Naiavno,
pii tome ne smijemo zaboiaviti da je iije o ideologiji, o in-
teipietaciji identiteta i inteiesa, a ne o jedino moguem ili
nunom iziazu bonjakog kolektivnog identiteta. Rije je
o ideologiji jednoga segmenta bonjake elite, segmenta
koji je danas dominantan, a za iju je dominaciju na piet-
hodnim stianicama dokazano da se temelji ne na iacional-
nim faktoiima nego na kontingentnom i piiviemenom po-
dudaianju mnogobiojnih okolnosti. Optimist u meni nada
se da e ta dominacija, koju saiajevska piavno-politika
kola nastoji legitimiiati i peipetuiiati neiacionalnim, kva-
ziteoiijskim naiativima, sozmima, emotivnom ietoiikom,
i openito utjecajima koji su nepiijateljski za diskuis (za
naelno iazumijevanje takvih utjecaja, vidi Pettit 2001, sti.
67-79, i Pettit 2004, sti. 77), biti kratkotrajna. No, realist u
meni zna da, nakon piimitka dovoljne koliine pouzdanih
obavijesti o iiacionalnosti svojega sugovoinika, svaki raci-
onalni sugovornik ima pravo, i dobar razlog za, odluiti
se za prekid izravnoga razgovora, odnosno, pieciznije, za
nastavak razgovora drugim (posrednim) sredstvima.
Bsoounvsv uvvvuvcv :
Bach, K., i Hainish, R.M. (1979), Linguistic Communication
and Speech Acts, Cambiidge Mass.: MIT Piess
Baithes, R. (1973), Mythologies, London: PaladiniGiafton
Books
Bouidieu, P. (1995), Language and Symbolic Power, J.B.
Tompson (ui.), Cambiidge Mass.: Haivaid Univeisity
Piess
Buit, R.A. (1992), Te Constitution in Conict, Cambiidge
Mass., London: Te Belknap Piess of Haivaid Univeisity
Piess
Butlei, J. (1997), Excitable Speech: a Politics of the Performa-
tive, New Yoik, London: Routledge
Campbell, D. (1998), National Deconstruction, Minneapolis:
Te Univeisity of Minnesota Piess
Dahl, R.A. (1989), Democracy and its Critics, Yale: Yale Uni-
veisity Piess
Delibai, Esad (2007), Bauk konsocijacije ili, Zenike sve-
ske 05i2007, sti. 190-203 (dostupno na
www.zesveske.bai05_07i0507_3_4.htm Stianica posjeena
06. 1. 2011.)
Dunzv Pvunu (1,6;.), oocr: u onis:i voii:oio-
oiir i riiozoriir vvv. oo:ovivo zoo6. voii:iu i
rruvoor ooosr SPIRE (Svruiiis:r Krrir,
UK) o riirioo vzoonii suvrvviziir. roi-
s:vivo 1,,;. oivior:sr zos:i Mroi:rv-
soi orriii (Mi:) s surr cur iuor. Suv-
ivo :iiror zooo., zoo1. i zoo6. s DivioFouo:io
o is:vZiv, osui::, i vvrov. nvirrrv i
ii:iv z rroiir u Uvrou visooo vvros:vi-
(1,,,.-zooo.). oos:ovo zoo8.io,. o vvrov
SSST (Svirvo), zo1o. Dunvovi I:rv:io-
i Uivrvsi:v (Dunvovi). nivsi i uvrois:v
sovis S::us.
Deiiida, J. (2003), Declaiations of independence, u: J. Cu-
llei (ui.), Deconstruction, vol. 4, London and New Yoik: Rou-
tledge, sti. 24-31 (izvoino u New Political Science 1986)
Devins, N. i Fishei, L. (2004), Te Democratic Constitution,
Oxfoid, New Yoik: Oxfoid Univeisity Piess
Elstei, J. (1993), Majoiity Rule and Individual Rights u:
Shute, Huiley (ui.), On Human Rights (Te Oxfoid Amnesty
Lectuies 1993), New Yoik: Basic Books, sti. 189-216
Fullei, L. (1999), Moralnost prava, Podgoiica: CID, piijevod
s engleskog M. Ivovi (pivo izdanje na engleskom 1969)
Gutmann, A., Tompson, D. (1995), Moial disagieement
in a demociacy, u: Fiankel, P.I., Millei, F.D.Ji. i Paul, J. (ui.),
Contemporary Political and Social Philosophy. Cambiidge:
Cambiidge Univeisity Piess
Habeimas, J. (1983), Moralbewusststein und komunikatives
Handeln, Fiankfuit: Suhikamp
Habeimas, J. (1992), Faktizitt und Geltung, Fiankfuit:
Suhikamp
Haiiison, R. (2004), Demokratija, Beogiad: Clio, s engleskog
pieveo . Kiivokapi (engleski izvoinik 1993, Routledge)
Ustav
status, broj 15, proljee 2011. 1(;
Haveii, T. (2006), Ethnos i demokratija, Saiajevo: RABIC
Haveii, T. (2008), Muke s libeializmom i konsocijacijom
(I) i (II), na web-poitalu Puls demokiatije
(http:iiwww.pulsdemokiatije.baiindex.php?l=bs&id
=950,http:iiwww.pulsdemokiatije.baiindex.php?l=bs&id
=1200 Stianice posjeene 10. 1. 2011.)
Hayden, R. M. (2003), Skice za podeljenu kuu: ustavna lo-
gika jugoslovenskih sukoba, Beogiad: Samizdat B92, s engle-
skog pievela Goidana Vuievi
Izetbegovi, A. (1996), Govori, pisma, intervjui 1995, Saia-
jevo: TKP ahinpai
Izetbegovi, A. (1997), Godina rata i mira (Odabiani govoii,
inteivjui i pisma), Saiajevo: Ljiljan
Izetbegovi, A. (1998), Govori, intervjui, izjave i pisma
1997, Saiajevo: DES
Izetbegovi, A. (1999), Govori, intervjui, izjave i pisma
1998, Saiajevo: DES
Izetbegovi, A. (2004), Tajna zvana Bosna: govori, intervjui,
pisma(1989-1993), Saiajevo: Stianka Demokiatske akcije
Izetbegovi, A. (2005), Sjeanja autobiografski zapis, Sa-
iajevo: OKO
Joly, M. (1997), Dijalog u paklu izmeu Machiavellija i Mon-
tesquieua, Split: Feial Tiibune, s fiancuskog pieveo Fiano
Cetini-Petiis (pivo izdanje na fiancuskom anonimno,
Biuxelles 1864)
Joseph, M. (2004), Donald Davidson, Chesham: Acumen
Kissingei, H. A. (1973), A World Restored Metternich,
Castlereagh, and the Problems of Peace 1812-1822, Boston:
Houghton Miin Company
Klemeni, M. (2010), Meunaiodna zajednica i SRJizaia-
ene stiane, 1989-1997, u: Ingiao, C., Emmeit, T.A. (ui.),
Suoavanje s jugoslovenskim kontroverzama, Saiajevo:
Buybook, sti. 152-196
Komi, I. (2006), Preivljena zemlja, Zagieb: Piometej
Lukes, S. (2005.) Power. A Radical View, 2nd edition. Basin-
gstoke and New Yoik: Palgiave Macmillan
Maigalit, A., Raz, J. (1990), National Self-Deteimination,
Te Journal of Philosophy, 87i9, sti. 439-461
Mujki, A. (2006), Da li je naiod piiiodna vista? Bosna
i Heicegovina izmeu etnike i etike jednakosti, Status
09i2006, sti. 115-123
Pehai, D. (2004), O iiacionalnostima u politikom
tumaenju Daytonske stiuktuie za Bosnu i Heicegovinu
lekcije za domae i inozemne politiaie, Status, studenii
piosinac 2004., sti. 81-91
Pehai, D. (2005), Language, Power, Law: Groundwork for the
Teory of Diplomatic Ambiguity, PhD Tesis, Keele Univei-
sity, UK (dostupno kioz British Library)
Pehai, D. (2010), Vladavina zakona i njeni uvari (manu-
skiipt), neobjavljeno
Peteison, M.D. (1970), Tomas Jeerson and the New Na-
tion, London, Oxfoid, New Yoik: Oxfoid Univeisity Piess
Pettit, P. (1999), Republicanism, Oxfoid: Oxfoid Univeisity
Piess (izdanje u mekom uvezu s novim pogovoiom)
Pettit, P. (2001), A Teory of Freedom: From the Psychology
to the Politics of Agency, Oxfoid, New Yoik: Oxfoid Univei-
sity Piess
Pettit, P. (2004), Discouise Teoiy and Republican Fiee-
dom, u: D. Weinstock i C. Nadeau (ui.) Republicanism: Hi-
story, Teory and Practice, sti. 62-82. London, Poitland, Oi:
Fiank Cass Publisheis.
Pettit, P. (2008), Made With Words: Hobbes on Language,
Mind, and Politics, Piinceton and Oxfoid: Piinceton Uni-
veisity Piess
Scheueiman, W.E. (1994), Between the Norm and the Excep-
tion: Te Frankfurt School and the Rule of Law, Cambiidge
Mass., London: Te MIT Piess
Seaile, J. (1969), Speech Acts, Cambiidge: Cambiidge Uni-
veisity Piess
Sen, A. (2007), Identity and Violence: the Illusion of Destiny,
London: Penguin
Stokes, G. (2010), Nezavisnost i sudbina manjina, 1991-
1992, u: Ingiao, C., Emmeit, T.A. (ui.), Suoavanje s jugoslo-
venskim kontroverzama, Saiajevo: Buybook, sti. 86-114
aievi, E. (1997), Ustav i politika, Saiajevo: Vijee Kon-
giesa bonjakih intelektualaca
aievi, E. (2005), Ustavno ureenje Savezne Republike Nje-
make: osnove njemakog dravnog prava, Saiajevo: KultiB
aievi, E. (2009), Dejtonski ustav: karakteristike i karakte-
ristini problemi, Saiajevo: Fondacija Koniad Adenauei
Tindemans, i diugi (1997), Nedovreni mir (Izvjetaj Me-
unaiodne komisije za Balkan), Zagieb, Saiajevo: Hivatski
helsinki odboi za ljudska piava, Piavni centai FOD BiH, s
engleskoga pieveo Mijo Pavi
Zgodi, E. (2005), Politike fantazija, Saiajevo: Institut za
istiaivanje zloina piotiv ovjenosti i meunaiodnog
piava
Waluchow, W. (2005), Konstitucionalizam, Status bi. 8, sti.
30-40, piijevod s engleskog D. Pehai
Weinstock D., Nadeau, C. (2004) (ui.) Republicanism: Hi-
story, Teory and Practice, London, Poitland, Oi: Fiank
Cass Publisheis
UNUTARNACIONALNI/UNUTARETNIKI DIJALOG:
POTREBA ILI ILUZIJA? (II)
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1o
Unutarnacionalni/Unutaretniki
dijalog: potreba ili iluzija? (II)
Ivan Vukoja
Smatram da uloga mene kao urednika, niti bilo kojeg drugog lana urednitva
Statusa, nije da utvrujem moebitnu selektivnost ili neobjektivnost njegovih
tvrdnji jer mi nismo znanstveno-akademski nego dijaloko-polemiki asopis.
Smisao i svrha Statusa, a u skladu s time i njegova ureivaka politika je da
neki drugi autor, pretpostavljeni strunjak za to podruje, reagira na Luiev,
ili bilo iji drugi tekst, i pokua osporiti injenice i tvrdnje u njemu iznesene,
odnosno, pokua ponuditi neko drukije vienje i objanjenje fenomena o kojem
je rije, kako bismo svi skupa, i autori, i urednici, i itatelji imali cjelovitiju i
sadrajniju sliku onoga ime se tekst bavi
S obziiom na ieakcije na tekst Ive Luia to je (bila) Bo-
sna i Hercegovina i tko smo (bili) mi? objavljen u piethod-
nom bioju Statusa, kao i na polemiku koja se iz tih ieakcija
iazvila, uiednitvo Statusa namjeiavalo je u ovome bioju,
u okviiu iubiike koja bi bila svojevisni dossiei tog sluaja,
objaviti na jednome mjestu sve tekstove spomenute pole-
mike, kao i nove osvite sudionika polemike na njezin tijek,
stil i sadiaj. U skladu s tom namjeiom, kao glavni uiednik
ovoga bioja, poslao sam kiatki dopis sudionicima polemike
u koje ih pozivam na suiadnju u okviiu novoga bioja:
Potovani,
U pripremi je novi broj Statusa. Pored stalnih rubrika, u iduem broju imat emo i rubriku Dossier u kojoj emo prenijeti sve
tekstove, ili dijelove tekstova, napisane u okviru javne polemike koju je izazvao tekst Ive Luia , objavljen u prethodnom broju
Statusa. Kao sudionicima spomenute polemike, nudimo Vam mogunost da napiete osvrt na polemiku u cjelinu, ili na neke
njezine dijelove koji se Vama ine posebno vanima. Sa zadovoljstvom emo objaviti sve vae osvrte na polemiku, kao i na
spomenuti Luiev tekst.
Pozivamo Vas i na suradnju u okviru glavnih tema broja: Medijska konstrukcija zbilje i Ustavne promjene. Otvoreni smo za
mogunost suradnje i u okviru nekih drugih tema/rubrika o kojima biste eljeli pisati.
Rok za slanje tekstova je kraj sijenja/januara 2011. godine.
Ukoliko prihvaate poziv na suradnju, molimo Vas da nam se sto prije javite, i navedete s kojim prilogom/tekstom biste eljeli
sudjelovati u iduem broju.
Srdano,
Ivan Vukoja
urednik
p.s. Ako je netko izostavljen s popisa, molimo Vas da nam javite i poaljete e-mail adresu kako bi i njemu/njoj uputili poziv.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 11
Nakon toga, nekoliko sudionika polemike, odnosno, ako ih
tako vie veseli, nekoliko autoia koji su se u nekim svojim tek-
stovima iefeiiiali na spomenuti tekst Ive Luia, odgovoiilo
je na moje pismo i odbilo poziv na suiadnju. Konkietno, iije
je o fia Luki Maikeiu, Enveiu Kazazu, fia Ivanu aieviu
i Ivanu Lovienoviu. I ne samo da nisu piihvatili poziv za su-
iadnju, nego su iznijeli i odieene kiitike i sumnje glede uie-
ivake politike Statusa. Najdalje je u tim kiitikama otiao fia
Ivan aievi. Stoga u se u ovom kiatkom osvitu piimaino
pozabaviti njegovim ieakcijama. Istine iadi, valja spomenuti
da je Ivan Lovienovi, iako nije piihvatio poziv na suiadnju,
te iako je i tom piigodom iznio vilo otiu kiitiku na iaun
Luia i njegovog teksta, u svome pismu o Statusu govoiio s
uvaavanjem. Nakon nekoliko e-mail poiuka koje smo iazmi-
jenili, piilino iatoboini tonovi iz pive ieakcije Enveia Kazaza
spustili su se na iazinu noimalne komunikacije i iziaze me-
usobnog uvaavanja unato neslaganju. Kao piimjei svoje-
visne odvojenosti od stvainosti fia Luke Maikeia, koja se
dala iitati i iz sadiaja pisma koje mi je tim povodom poslao,
moe posluiti i opaska koju mi je uputio nakon piomocije
spoinog 14. bioja Statusa u listopadu 2010. godine. Tom
piigodom mi je fia Luka Maikei iekao da je Status dobai
asopis, ali da se trebamo otvoriti prema Sarajevu unato
injenicama da su dva od tii lana uiednitva Statusa iz Saia-
jeva, da je u svakom bioju skoio dvije tieine autoia iz Saia-
jeva, i to smo piedstavljanje 14. bioja napiavili samo u Saia-
jevu, gdje nam je fia Luka i iziekao spomenutu opasku.
Viatimo se fia Ivanu aieviu i njegovom pismu. U njemu
je iznesen niz optubi i uvieda na iaun Ive Luia i njego-
vog teksta, ali i niz objeda na iaun Statusa, odnosno njegove
uieivake politike i mene osobno. Takoei, zabianjeno nam
je da u Statusu objavimo ijedan njegov tekst iz spomenute
polemike, ni dijelom ni cjelinom. Ja sam, naiavno, odgovo-
iio na to pismo i u njemu, izmeu ostalog, piedloio aie-
viu da oba naa pisma objavimo u Statusu ili Svijetlu iijei.
On na to nije piistao, a ja sam se nakon toga naao u dilemi
objaviti ih u Statusu ili ne. Kao i uvijek u takvim situacijama,
kao okvii za piomiljanje te moialne dileme postavio sam
neke misli iz meni izuzetno diagih i vanih knjiga: Filozoja
slobode Rudolfa Steineia i Filozoja nejednakosti Nikolaja
Beidjajeva. Steinei pie o tome kako je Kantov kategoiiki
impeiativ pievladana moialna kategoiija, te uvodi katego-
iiju takozvanog etikog individualizma koji se oslanja ne na
kategoiiki impeiativ nego na moialnu imaginaciju svakog
pojedinca. Neto slino zagovaia i Beidjajev kada kae da
svaka ivotna situacija od svakog ovjeka zahtjeva kieativni
napoi kao pieduvjet za ispiavno sagledavanje i ieagiianje.
U skladu su uvidima do kojih sam doao vlastitom moial-
nom imaginacijom odluio sam objaviti samo svoj odgovoi
na aievievo pismo, a njemu, kao i svakom itatelju pona-
osob, ostavljam punu slobodu da na tu moju odluku ieagiia
voen svojom moialnom imaginacijom. Slijedi, dakle, moj
odgovoi na spominjano aievievo pismo.
Potovani gospodine areviu,
Hvala Vam na trudu koji ste uloili u pisanje odgovora na moj uredniki dopis u kojem Vas pozivam na suradnju u novom broju
Statusa. Trud, naime, kao i Vas osobno, cijenim, ali sadraj odgovora jednostavno ne mogu prihvatiti. Razlog moga neprihva-
anja onoga to ste napisali nije, dakle, osobne niti interesno-ideoloke naravi, nego iskljuivo u domeni razumijevanja onoga
to ste napisali.
Nakon to sam vie puta proitao Va odgovor, razmislio o njemu i kontekstualizirao ga u skladu s vlastitim vrijednostima,
znanjem i iskustvom, miljenja sam da se ono to pripisujete Statusu i Ivi Luiu u mnogo veoj mjeri odnosi na Vas, odnosno,
sadraj i stil Vaeg odgovora. itajui Va odgovor, i imajui u vidu neke Vae ranije tekstove, nikako se nisam mogao oteti
dojmu da su Vai tekstovi nabijeni gorinom i gnuanjem kao to, uostalom, u odgovoru izravno i navodite i da se vie
temelje na nekoj dubokoj osobnoj frustraciji nego na injenicama i argumentima, odnosno, pokuaju nepristranog i objektiv-
nog sagledavanja stvarnosti. No, kako ne bih govorio samo o naelnim dojmovima, pokuat u se osvrnuti na neke konkretne
dijelove Vaeg odgovora.
Koliko sam shvatio, u odgovoru navodite tri razloga zbog kojih smatrate da je na prijedlog o dossieru Lui za Vas neprimje-
ren i neprihvatljiv. Slijede citati Vaih razloga, i moji komentari na njih.
1. Pozicija Ive Luia u Statusu narasla je do mjere takvoga znanstvenika da Vi kao urednik putate ne samo njegove selek-
tivne, neobjektivne tvrdnje i notorne lai nego i dalje nastavljate postavljati na istu razinu injenice (argumente) i neke po-
luznanstvene policijske (i ideoloke) podatke iz raznih Luiu dostupnih dossiera, nastavljate stavljati na istu razinu moralne
mizerije i estite ljude, primjerice Ivo Lui, fra Bono Ostoji ili danas Ivan Lovrenovi.
Tekstovi Ive Luia u Statusu imaju potpuno isti tretman kao i tekstovi bilo kojeg drugog autora koji objavljuje u Statusu. Kao
to smo vie puta naglaavali, uredniki koncept Statusa je strogo autorski i dijaloko-polemiki. Ivo Lui je napisao tekst o
jednoj temi, u sklopu teksta iznio odreene injenice i ponudio svoja objanjenja tih injenica. Kroz 179 fusnota naveo izvore
iz kojih te injenice preuzima ili se, pak, na njih referira, nikoga pri tom osobno ne vrijeajui i ne irei mrnju prema bilo
kome.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1z
Smatram da uloga mene kao urednika, niti bilo kojeg drugog lana urednitva Statusa, nije da utvrujem moebitnu selektiv-
nost ili neobjektivnost njegovih tvrdnji jer mi nismo znanstveno-akademski nego dijaloko-polemiki asopis. Smisao i svrha
Statusa, a u skladu s time i njegova ureivaka politika je da neki drugi autor, pretpostavljeni strunjak za to podruje, rea-
gira na Luiev, ili bilo iji drugi tekst, i pokua osporiti injenice i tvrdnje u njemu iznesene, odnosno, pokua ponuditi neko
drukije vienje i objanjenje fenomena o kojem je rije, kako bismo svi skupa, i autori, i urednici, i itatelji imali cjelovitiju i
sadrajniju sliku onoga ime se tekst bavi.
Stoga ja Vas i sebe pitam: zato Vi niste reagirali na Luiev tekst na nain da znanstveno i argumentirano pokaete da on
u tekstu iznosi selektivne, neobjektivne tvrdnje i notorne lai. Jedini logian odgovor koji se meni namee jest da za to, ili ne-
mate znanstveno-autorski kapacitet, ili naprosto nemate argumenata za svoje tvrdnje. Koliko se sjeam, niti u jednom osvrtu
na Luiev tekst niste naveli koje konkretno injenice i tvrdnje osporavate i zbog ega, nego ste autora obasipali etiketama i
epitetima koji ne prilie prosjeno uljuenom ovjeku, a kamo li sveeniku. Evo samo u ovom odgovoru ga nazivate moralnom
mizerijom, spominjete poluznanstvene policijske (i ideoloke) podatke iz raznih Luiu dostupnih dossiera, autorov tekst nazi-
vate sis-bojnikov uradak, izmiete se od Luieva zla, proglaavate ga unesreiteljem vlastitog naroda, tvrdite da su njegovi
tekstovi posijali mrak i njet e i dalje nesree, zablude i podjele, itd., itd. A sve to bez i jedne jedine injenice ili argumenta u
prilog takvim tvrdnjama.
2. Ne iznenauje me da ni Vi ni itko iz urednitva pri objavljivanju Luieva uratka od ciglih trideset stranica, kada ste ga ve
objavili, niste se nijednom osvrnuli na te njegove lai i selektivnost. To, neete, uiniti vjerojatno ni sada, jer ste od Statusa
uinili takvu miscelaneu kojoj je ureivaka politika izdvojeni status, zatiena pozicija iznad stvarnosti, odnosno ono danas
popularno demokraturstvo da u dijalogu jednaku poziciju imaju i argument i izmiljotina, i injenica i la (poluistina), ili jo
tonije: ne smije se istina ni argumentirano ni strastveno braniti, te je posve razumljivo da u polemici prolazi cinizam polui-
stine, redundancija difamatorskih pikanterija i bezono gruba hladnoa lai.
U sluaju ureivake politike Statusa ne radi se uope o bilo kakvom deomkraturstvu nego o demokratski i dijaloki uteme-
ljenom pluralizmu vrijednosti, miljenja i stavova. ini mi se da Vi to ne razumijete jer ste iz nekog razloga uvjereni da je ono
to Vi govorite istina i argument, a da svi oni koji se s Vama ne slau iznose izmiljotine i poluistine. Stilske gure koje pri tom
koristite samo jo vie pojaavaju taj dojam.
I u ovom ulomku po tko zna koji put rabite zamjenu teza: nama koji smo Vas pozvali da za Status napiete kritiki osvrt na
Luiev tekst predbacujete da Vam zabranjujemo argumentirano i strastveno braniti istinu. Ako ste ve toliki ljubitelj i stra-
stveni branitelj istine predlaem da Va odgovor, skupa s ovim mojim osvrtom objavimo u Statusu pa neka javnost i itatelji
zakljue na ijoj strani su istina i argumenti. Ili, ako ne elite suraivati sa Statusom, predlaem da ova naa dva teksta obja-
vite u asopisu Svjetlo rijei kojemu ste Vi urednik.
3. Smatram, dakle, da recikliranje neega to se ve dogodilo u javnom prostoru nee pripomoi nikakvom novom i boljem
osvjetljavanju predmeta polemike. Naprotiv. Vjerojatno Lui ili netko ima ponovno potrebu da demonstrira bahatost moi.
Slaem se da samo recikliranje ne bi doprinijelo novom i boljem osvjetljavanju predmeta polemike, stoga smo sudionicima po-
lemike i predloili da s dananje distance naprave novi kritiki osvrt na polemiku u cjelini, njezin znaaj, uinke, stil i sadraj.
Neovisno o tome smatraju li znaaj i uinke pozitivnim ili negativnim.
Ne shvaam o kojoj i ijoj bahatosti moi govorite kada Status izlazi jednom godinje i ita se u prilino malobrojnom krugu
ljudi. Tim vie udi ta tvrdnja ako znamo da ste Vi urednik i autor jednog asopisa koji mnogo ee izlazi i tiska se u veoj
nakladi, te da ste osim toga redovni kolumnist jedne dnevne novine i vrlo est gost na javnim televizijama, u novinama i tjed-
nicima ne samo u BiH ve i Hrvatskoj. Da i ne spominjemo Vaa prijateljstva s pojedinim, utjecajnim i monim, veleposlani-
cima u BiH.
I na kraju, unato svemu u naim pismima napisanom, ja i dalje smatram da je dijalog izmeu Luia i Vas mogu, potreban
i koristan. I vama obojici, i Hrvatima u BiH, i Bosni i Hercegovini, i BiH u cjelini. to se, pak, mene osobno tie, i kao ovjek i
kao urednik spreman sam i otvoren i za razgovor i za suradnju s Vama. Nije mi bila namjera na bilo koji nain povrijediti vae
ljudsko i osobno dostojanstvo, ali sam morao reagirati na ono s ime se ne slaem. I uistinu, u meni nema ni malo gorine niti
gnuanja ni prema Vama ni prema onom to radite i piete. Smatram da grijeite u mnogim stvarima i prosudbama, ali sam
uvijek spreman o tome razgovarati uvaavajui mogunost da se u razgovoru pokae kako sam ja pogrijeio, ili u nekim tvrd-
njama nisam bio u pravu. Mislim da ne traim previe ako to isto i od Vas oekujem.
Srdaan pozdrav!
Ivan Vukoja
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 1
Kao to sam u uvodniku ovoga bioja ve spomenuo, u me-
uviemenu smo odustali od pienoenja svih tekstova po-
lemike, i odluili da iubiiku umjesto Dossiei naslovimo
UnutainacionalniiUnutaietniki dijalog: potieba ili ilu-
zija? (II). Tako da su u okviiu iubiike, poied ovoga teksta,
nalazi i kionoloki popis tekstova polemike, tekst Alena
Kiistia Osueni na monolog?, kao uiedniki osvit na pii-
jepoi oko temata piolog bioja, te tekstovi Znanstveni dis-
kurs obvezuje eljka Ivankovia i Autoreeksija o bh. hrvat-
stvu: odgovor na propagandistiki strah od drugog i bajke o
sebi Dubiavka Lovienovia. I Ivankovi i Lovienovi se kii-
tiki osviu na spominjani Luiev tekst to je (bila) Bosna
i Hercegovina i tko smo (bili) mi? objavljen u piolom bioju
u sklopu temata UnutainacionalniiUnutaietniki dijalog:
potieba ili iluzija?. Nakon njih slijedi tekst Ive Luia Sve
(ni)je isto kao i lani?, osvit kako ga i sam autoi nazva na
polemiku o bosansko-heicegovakoj piolosti i sadanjosti
iz ljeta 2010. godine. Piemda se iziavno ne iefeiiia na Lu-
iev tekst iz piologa bioja, niti na polemiku pioizilu iz
ieakcija na njega, zbog tematskog uklapanja u ovu iubiiku
smo uvistili i tekst Nine Raspudia Visoki predstavnik me-
tazike Bosne. Tekst piedstavlja autoiovo kiitiko itanje
knjige Miljenka Jeigovia i Ivana Lovienovia Bosna i Her-
cegovina, Budunost nezavrenog rata. Uviajui vanost i
tematsku povezanost s iubiikom Unutainacionalni iunu-
taietniki dijalog: potieba, ili iluzija II, odnosno, tematom
Hivatsko pitanje u BiH pogledi iznutia, u iubiici pie-
nosimo i Otvoieno pismo osmoiice poznatih intelektua-
laca napisano povodom dogaanja na bosanskoheicego-
vakoj diutveno-politikoj sceni.
to je (bila) Bosna i Hercegovina i tko smo (bili) mi?, Ivo
Lui, Status bi. 14, pioljee 2010.
Istina kao grob ili kao osloboenje, Ivan Lovienovi, BH
Dani, 23. 4. 2010.
Ivica i Ivo: u ime hrvatstva, Ivan arevi, Osloboenje,
24. 4. 2010.
Bosna kao protuhrvatski bauk, Ivan Lovienovi, BH
Dani, 9. 7. 2010.
Noli me tangere, Ugo Vlaisavljevi, Global, 22. 7. 2010.
Od sultana do Tumana, Ivan aievi, Svjetlo rijei, si-
panjikolovoz 2010.
injenica kao protubosanski bauk, Ivo Lui, BH Dani,
6. 8. 2010.
Lui vs Lovrenovi Veselin Gatalo, www.pogled.ba, 9. 8.
2010.
Neistina tvrdih injenica, Ivan Lovienovi, BH Dani, 13.
8. 2010.
Radoniev vratar prema gomili, Envei Kazaz, Osloboe-
nje (Pogledi), 14. 8. 2010.
Bestidni izvoa hrvatske nesree, Ivan aievi, Oslobo-
enje, 16. 8. 2010.
Za kiiglu piva vie!, Ugo Vlaisavljevi, Dnevni avaz, 18. 8.
2010.
Cenzoru i egzorcistu Ivanu Lovrenoviu, Ivo Lui,
www.poskok.info, objavljeno 18. 8. 2010.
Fratri i politiki lonac, fia Mato Logaia, www.poskok.info,
objavljeno 19. 8. 2010.
ef povjerenstva za ukidanje aluzija, Maiko Veovi, BH
Dani, 20. 8. 2010.
O prorocima, lanim i pravim, Sanja Vlaisavljevi, Glas
Srpske, 20. 8. 2010.
Kameleonstvo Avazovog lozofa, Envei Kazaz, Osloboe-
nje, 21. 8. 2010.
Ivan arevi, mali brat ili mali inkvizitor, Ivo Lui,
www.poskok.info, objavljeno 23. 8. 2010.
Pouke iz uvreda, Ugo Vlaisavljevi, Global, 27. 8. 2010.
Izbjeljivanje biograje, Ivan Lovienovi, BH Dani, 27. 8.
2010.
Ostavite Vladu Gotovca, Mile Stoji, BH Dani (Reagiia-
nja), 27. 8. 2010.
Veso od Gatala i Marko od Silajdia, Veselin Gatalo,
www.javno.ba, 30. 8. 2010.
Grbave misli, eljko Ragu, Crkva na kamenu, kolovoz-
iujan 2010.
Da vam opriam, Maiko Veovi, BH Dani, 3. 9. 2010.
Bosnu Srebrenu ele ukloniti s povijesne scene (inteivju
s fia Ivanom aieviem), Vuk Baanovi, BH Dani, 3. 9.
2010.
Kritika ideologije kao policijski posao, Ugo Vlaisavljevi,
Global, 3. 9. 2010.
Polemike za due toplo ljeto, Ivica arac, www.poskok.
info, objavljeno 6. 9. 2010.
Demaskiranje autora i njegov status, Ugo Vlaisavljevi,
Dnevni avaz, 10. 9. 2010.
Vjerodostojnost stajalita i osobe koja iznosi svoje mi-
ljenje, Sanja Vlaisavljevi, Dnevni avaz, 13. 9. 2010.
Uredniku tunoga lika, popjesniku i paradnom popu,
Ivo Lui, www.poskok.info, objavljeno 15. 9. 2010.
Kako bir zamilja polemiku, Ugo Vlaisavljevi, Dnevni
avaz, 17. 9. 2010.
asna kua, Maiko Veovi, BH Dani, 17. 9. 2010.
Svi Markovi kastinzi, Veselin Gatalo, Glas Srpske, 17. 9.
2010.
Kuoooo)n vovmv
Lu - Lovuvov - os:n:
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1(
Osueni na monolog?
Alen Kristi
Kao autor i urednik, pitam se, povrh svega, to je to na djelu ako ne svojevrsna
fascinacija zlom ili ideoloki redukcionizam da se tijekom obrauna s
tekstom Ive Luia zanijee i dovede u pitanje cjelokupni Status sa svojih
vie od 350 stranica priloga iz gotovo svih disciplina od politologije i sociologije
preko lozoje i teologije do umjetnosti i knjievnosti.
(Uredniki osvrt na prijepor oko
statusovskog temata Unutarnacionalni/
unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija?)
Usud posljednjeg bioja Statusa tema bioja bio je Unu-
tainacionalniiunutaietniki dijalog: potieba ili iluzija?
potvidio je koliko je opasno u ime pomiienja zavaenih
memoiija stati po siedini izmeu onih koji su u otiom su-
kobu, ne odustajui pii tome od osobnih opiedjeljenja i uvje-
ienja, ali i da jo uvijek ivimo u oziaju staie piedmodeine
sukobljenosti ideoloko-politikih piotivnika. Zapiavo, jo
uvijek nismo iskoiaili iz miinodopskog iata politike mi-
nje i iavnodunosti siiomanog naioda, kako nae diu-
tveno oziaje deniia visni hivatski sociolog ieligije i teolog
eljko Maidei, jednako okiutnog kao onog na bojitima,
jei se i u njemu gine, dodue, ne od smitonosnih pucnjeva
nego od smitonosnih iijei.
I.
NASRTAJI NA UREIVAKU POLITIKU
I BOJKOT STATUSA
Poied injenica da sam bio uiednik bioja posljednjeg Sta-
tusa, objavljenog u pioljee 2010, na ovaj osvit me potaklo
sve intenzivnije iskustvo da se sa gotovo svih stiana, pa ak
i s one s kojom uvelike dijelim ocjenu tienutne diutveno-
politike situacije, dogaaja i osoba iz piolosti kljunih
za njezino konstituiianje, suiadnja u Statusu, a pogotovo
uiedniki angaman, neiijetko tumai kiajnje negativno
kao plod naivnosti i znanstvene (pa i ljudske) nepotvi-
enosti pieko opoitunistike pievitljivosti i dobiovoljnog
piistajanja na instiumentalizaciju do piobitanog politiko-
ekonomskim mianjacima znakovito, nikada do sada u pi-
sano-javnoj foimi.
Kaem intenzivnije, jei sam tijekom potiage za moguim
suiadnicima 14. bioja Statusa bilo je to, dakle, koncem
2009. i poetkom 2010. godine poglavito za temu Unutai-
nacionalniiunutaietniki dijalog: potieba ili iluzija?, doivio
u pojaanom vidu da mi pojedinci upuuju ne samo kiitike
i optube, ve i ideoloke etikete, kako meni osobno tako i
glede uieivakog koncepta Statusa, nadasve Envei Kazaz i
fia Ivan aievi, ija piomiljanja, unato tome, u mnogim
segmentima i dalje potujem i uvaavam, pa sam tim vie
zauen da ne zapaaju i uvaavaju kako uieivaka politika
Statusa nije vjeiti monolit nego iva mateiija, koja se iz
bioja u bioj nepiestano mijenjala, izuzev pai temeljnih po-
stavki, piije svega, nastojanja da Status ne postane poligon
istomiljenika.
Bilo bi doista zanimljivo piouiti koliko se uieivaka po-
litika i sadiaj Statusa zbilja piomijenio od 1. do 15. bioja
i piomisliti o tome koliko se tek konstiuktivno uieivaka
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 1
politika, ali i sadiaj Statusa, mogao piimijeniti, da su svi
poz(i)vani u njemu htjeli sudjelovati, pii emu ne elim skii-
vati svoju tugu to stupanj kiitike samoieeksije veine
autoia u Statusu, spiam sebe i svojih stavova, ukljuujui
idejno-svjetonazoiske, pa i politike svjetove kojima piipa-
daju, nije vei nakon ve sada 15. biojeva Statusa, a u nekim
sluajevima ga jo uvijek uope i nema, dok se s diuge stiane
iadujem to Status, koliko god bio nesavien piojekt, jo
uvijek pielazi mnoge nevidljive, ali zbiljske ideoloke zidove
i omoguuje makai nekima da uju, pa ako poele i polemi-
ziiajuidijalogiziiaju, s onima diugaijeg miljenja.
Zapiavo, mislim da u iegiji, a vjeiojatno i iie, nema niti jed-
nog asopisa otvoienog u toj mjeii da njegovu uieivaku
politiku i sam sadiaj, poied uiednitva, oblikuju ne samo
svi suiadnici ve i svi dobionamjeini itateljiisugovoinici,
pa u tome smislu svi nabaaji da iza njegove uieivake
politike stoje neki centii politiko-ekonomske moi, zna-
jui kakvoga su piola takvi centii kod nas, izgledaju vie
nego komini. Ustvaii, kad bi se, uvjetno kazano, mjeiio op-
seg Statusa s obziiom na iznesene idejno-svjetonazoiske
stavove ogianiavam ovu tvidnju makai na posljednjih
5. biojeva u kojima sam sudjelovao kao autoi iiili uiednik
gotovo sam siguian da oni dobiano pieteu nad idejno-
svjetonazoiskim stavovima ljudi koji su zaetnici Statusa,
pa i samoga glavnog uiednika Ivana Vukoje.
No, budui da je od stiane Enveia Kazaza i fia Ivana ai-
evia bila iije o doista ozbiljnim optubama, koje su ile
dotle da uieivaki koncept Statusa odsudno piidonosi ia-
stakanju BiH, meu ostalim, nepoviatnim unitavanjem po-
zitivnog potencijala koncepta konsocijacije za BiH, ljubazno
sam zamolio i jednoga i diugoga (kao i neke diuge, piilikom
iziicanja tih optubi, nazone istomiljenike), da svoje sta-
vove o spoinosti uieivakog koncepta Statusa piipieme i
obiazloe u pisanoj foimi kako bi bili objavljeni u naiednom
bioju Statusa, no to se nije dogodilo, zbog manjka dobie
volje ili hiabiosti, ili i jednoga i diugoga, nije mi poznato, ali
je neodgovoino, kako znanstveno tako i ljudski, i to u pivom
iedu zbog ozbiljnosti iznesenih optubi.
Dakako, niti fia Ivan aievi niti Envei Kazaz nisu eljeli
biti autoii temata Unutainacionalniiunutaietniki dijalog:
potieba ili iluzija?, makai sam bio spieman uvaiti neke
njihove kiitike opaske o tom tematu, kao onaj, piimjeiice,
Enveia Kazaza, kako bi piije samoga temata bilo dobio oi-
ganiziiati okiugli stol na tu temu, no nadam se da emo biti
u mogunosti ozbiljiti jednu takvu doista konstiuktivnu
ideju.
Neovisno o iznesenim optubama, duboko sam uvjeien da
stvaii, ako ne sasvim, a ono dobiano stoje ba obiatno. Na-
ime, bez onoga oko ega nastoji aktualno uiednitvo Sta-
tusa, uza sve nedoieenosti i nesavienosti, pa ako hoete i
uieivake piomaaje (pogotovu to se tie iitma izlaenja
Statusa), iastakanje BiH bit e neminovno (bolje ieeno
dovietak tog dobiano odmaklog piocesa), bojim se ak na
nasilan nain. U najmanju iuku iije je o senzibiliziianju mi-
sleih ljudi BiH iz iazliitih svjetonazoiskih, politikih, naci-
onalnih, ieligijskih, iegionalnih... svjetova da se za poetak
makai pii-ue na monoloko zajednitvo na stianicama
Statusa, piemda ak i to moe biti neugodno. O tome je do
kiaja iskieno, ne skiivajui vlastitu bol i poviijeenost, ali i
duhovito, posvjedoio na piomociji posljednjeg bioja Sta-
tusa u Saiajevu Neizuk uiak (13. listopada 2010. godine),
sugeiiiajui na neke autoie, koji su njega samoga mezetili
na stianicama Statusa. To se, po meni, uvelike dogaalo
neutemeljeno, a dobiano iz iazloga zaahuienosti u svoje
vlastite ideoloko-misaone svjetove, koji piijee upoznati iz
tekstova, ali i osobno diugoga. Diugaije kazano, ta zaahu-
ienost iaa nesposobnou da se diugoga iazumije putem
empatije iznutia odnosno iz njegovog vlastitog svijeta. A
to, poied uvijek mogue zle volje, a ak i piotiv dobie vo-
lje, gotovo nuno poluuje kiivo iazumijevanje i inteipieta-
cije tuih stavova i diugih ljudi, pa i duboko uviijeen stiah,
moda ne uvijek do kiaja ieektiian, od diugoga i diugai-
jeg, skupa s njegovim geogiafskim i svjetonazoisko-politi-
kim mikiosvijetom.
Naiavno, sam Status moe malo toga piomijeniti, ak je
neiijetko, i ne elei to, jo uvijek vie odiaz nae zasunje-
nosti, kako naih umova tako i naih sica, piemda bi elio
biti glasnik postupne mijene na bolje, skopane s nadom da
emo jednoga dana svemu unato, ostavljajui iza sebe svoje
ideoloke oklope (a nitko bez njih nije!) u ime novog ivota
kao zmija staiu kou, smoi sposobnost i snagu za istinski
dijalog.
Da e do toga doi, smisleno se nadati sve dok bude gesta ka-
kva je, piimjeiice, nazonost Neizuka uika na saiajevskoj
piomociji Statusa u Saiajevu, koja je, moiam i to iei, ne
bez uiednike i ljudske tuge, uvelike bila bojkotiiana, pa je
tim vanije spomenuti da su na njoj, bili piisutni, piimjeiice,
Taiik Haveii i fia Luka Maikei, iako se esto iadikalno ne
slau s mnogim stavovima iznesenim u Statusu.
Paiadigmatian je jo jedan nain (nije usamljen!) nepiihva-
anja suiadnje u spomenutom bioju Statusa, i to onaj Ivana
Lovienovia, ija su piomiljanja kad je u pitanju pioblema-
tika BiH u svim njezinim segmentima zbilja nezaobilazna,
pa i za one, ako su makai mivicu ozbiljni, koji se s njim, za
iazliku od mene, jedva ili nikako ne slau, a to je, dakako, i
bio iazlog da ga se pita za suiadnju u Statusu.
Lovienovievo obiazloenje nepiihvaanja suiadnje u Sta-
tusu meni kao uiedniku bilo je, da paiafiaziiam, nemam
viemena, to bih potovao, tim vie jei je vjeiojatno tomu i
bilo tako (u to je viijeme, slutim, pisao, zajedno s Miljenkom
Jeigoviem, po meni sjajnu, a u svakom sluaju nezaobila-
znu, knjigu Bosna i Heicegovina Budunost nedovienog
iata), da sam Lovienovi kasnije u javnosti nije, piecizno
u Danima, sve to skupa obiazlagao piilino diugaije, to
opet po sebi nije spoino, ali da je tu istu aigumentaciju (pa i
stiahovanja) ianije podastio i meni kao uiednik u ime mini-
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 16
malne ljudske i znanstvene iskienosti, da ne kaem estito-
sti: Poziv za suiadnju u okviiu ovoga temata dobio sam svo-
jeviemeno i sam, ali sam unapiijed iezigniiao i zbog pomalo
zastiaujue koliine hrvatskih pitanja navedenih u pozivu,
i zbog toga to meu njima ionako nema ni jednoga o ko-
jemu kioz posljednjih dvadeset godina nisam javno iznosio
vlastita gledita.
Zapiavo, tada je postojala mogunost i bio piavi as, biblijski
kazano kaiios, da se (a uiednitvo Statusa je tome uvijek
bilo i jest otvoieno, a bio bih i ja sam osobno) kiitiki pio-
pita i mogue konstiuktivno pieoblikuje u tome tienutku
zacitana i uobliena tema bioja Hivatsko pitanje u BiH
pogledi iznutia, pa i uz sudjelovanje stalnih i poviemenih
suiadnika Statusa, u koje spada i Ivan Lovienovi, a to se
zapiavo naknadno i dogodilo u samom uiednitvu Statusa,
pa je ta tema pieoblikovana u Unutainacionalniiunuta-
ietniki dijalog: potieba ili iluzija?, a o emu svjedoi u 14.
bioju Statusa objavljena piepiska odnosno polemika sva
tii lana uiednitva: Eldaia Saiajlia, Ivana Vukoje i Alena
Kiistia.
Paiadigmatino je, kao i mnogo toga vezano uz Status, po-
sebice njegov posljednji bioj, da se na taj, koliko je meni po-
znato, jedinstven sluaj objavljivanja uiednike piepiskeipo-
lemike, i to u izvoinoj foimi bez bilo kakve cenzuie i uljep-
avanja, gotovo nitko u BiH nije osvinuo, izuzev Mile Lasia
i Uge Vlaisavljevia. No, do mene su dopile (dis)kvalikacije
kako je to samo vjeto glumljenje iiine, i to, ovaj put, od
stiane Ivana Vukoje i mene piema Eldaiu Saiajliu, iako ta
polemika, dakako, piema mome uvjeienju, ako nita, u svoj
jasnoi iznova otvaia i podcitava neke kljune piobleme i
piijepoie bosanskoheicegovakog diutva, ali i iegije. Povih
toga, ta je piepiskaipolemika, tako mi se ini, odaslala ma-
kai malu simboliku poiuku nade: unato svjetonazoiskim,
pa i politikim iazlikama u uiednitvu, koje se tiu vizije i
puta do nove BiH, unato ustioj piepiici uiednika, pa i me-
usobno izieenim tekim (dis)kvalikacijama, uiednitvo
se odialo, ljudski odnosi, pa smijem iei, i piijateljstva pio-
dubila, dolo se ak do konstiuktivnog pieoblikovanja teme
bioja, i to bez odustajanja od vlastitih temeljnih pozicija, i u
konanici, to je doista bio uspjeh, zajedniki se objavio i 14.
bioj Statusa, s kiitikim osvitima sva tii uiednika na unu-
taiuiedniku polemiku.
Zaseban je fenomen, a na njega u se viatiti podiobno ka-
snije, da e upiavo spomenuti autoii, dakle, fia Ivan aie-
vi i Ivan Lovienovi, pa donekle i Envei Kazaz, imati vo-
deu iije u obiaunu izvan Statusa s jednim od tekstova
objavljenih u Statusu, i to u ve spomenutom tematu o
unutaietnikomiunutainacionalnom dijalogu (ponavljam,
nuena im je suiadnja u tome tematu!), a iije je, dakako,
o tekstu Ive Luia to je (bila) Bosna i Heicegovina i tko
smo (bili) mi?, a viijedno je zapaanja i ono na to je pa-
nju skienuo Ugo Vlaisavljevi odnosno da se taj obiaun
nije zbio, kad ve nije u Statusu, u nekom asopisu makai
piiblino znanstvene iazine kakva je ona Statusa (kad se
ve toliko zaziie od Statusa!) ve u dnevnim i tjednim no-
vinama (piije svega, Danima i Osloboenju), a Lui e,
nakon to mu u Danima nije dan jednak tietman kao I. Lo-
vienoviu, tom popisu piidodati inteinet poital Poskok, sa
svim to taj poital nosi sa sobom. (Panju na to je Ugo Vla-
isavljevi skienuo tijekom ve spomenute piomocije Sta-
tusa u Saiajevu).
Zanimljivo bi bilo uspoiediti to se s aspekta uieivake
politike (pa i sadiaja) u meuviemenu dogodilo s tim ti-
skovinama, a to sa Statusom, pa i to gdje jo uvijek netko
moe ili hoe pisati odnosno ima li potiebe da bilo tko ie-
vidiia svoj odnos, pa i autoiski, piema tim tiskovinama iiili
samome Statusu.
Naiavno, obiaun s Luievim tekstom po sebi nije neto
pogieno, dapae, bio je nuan i hitan, no nain na koji su
to uinili spomenuti autoii u nekim je bitnim aspektima po
meni kiivo postavljen onima u kojima su se dali nekiitiki
voditi ideolokim ieeksom, pivenstveno iskljuivou i fa-
natizmom, bilo na iazini intonacije svog diskuisa bilo na ia-
zini, po meni, kiivo koiitene aigumentacije ad hominem,
upavi tako dobiano u zamku da se ideoloki opiu ideologiji
pa time i kontiapioduktivan, neovisno o svim (nipoto,
zanemaiivim!) negativnim iepeikusijama koje sa sobom
nose teze to ih je Lui iznio u svome tekstu.
Stoga se, dakako, sa svim inteipietacijskim dekonstiukci-
jama Luievih, po meni, uvelike ideologiziianih teza i po-
stavki, pogotovo onima u tekstovima Ivana Lovienovia,
ali i fia Ivana aievia, uvelike slaem svaki onaj put kad
su ostale iezistentne, odnosno kioz pioces hlaenja bile
liene od ideolokih ieeksa koji su nam svima piiioeni i
odiaz onog bestijalnog u naoj ljudskoj naiavi koje uvijek
iznova valja kiotiti, a koji piedstavljaju ono to se, pogotovo
u situacijama konikta ma koje viste, pivo javlja u ovjeku.
tovie, ustiajavanje u negativnim aspektima ieagiianja na
Luiev tekst nekiitiko iziuenje ideolokim ieeksima,
koji se uvelike hiane tatinom piemjeten u diugi kon-
tekst, onaj vlastitog idejnosvjetonazoiskog svijeta, iznova
je poluio tetu ili ve dugo opstojeu istinu do kiaja javno
iaskiio a pod tim mislim, meu ostalim, na sva nedavna
(izboina) pieviianja u Hivatskom naiodnom vijeu, uklju-
ujui istupanje Ivana Lovienovia i Mile Lasia, nakon
ega je uslijedilo ideoloko obiuavanja fia Luke Maike-
ia na Ivana Lovienovia, pieko ega su, zaudo (ili oeki-
vano?), utke ili olako pieli bosanski fiatii, a koliko je meni
poznato, i oni esto piisutni na javnom tigu, makai je ba
tada, ne liavajui Ivana Lovienovia, po meni, kiitike za taj
dobiano zakanjeli i kiivo tempiiani in (s iadom Hivatskog
naiodnog vijea ve se davno tiebalo kiitiki sueliti iznutia
ili u ime konstiuktivne kiitike iz njega istupiti kao to su neki
i uinili), tiebalo stati u njegovu javnu obianu i odiati lek-
ciju fia Luki Maikeiu, ali iznova bez ideolokog diskvali-
ciianja i denunciianja. (Jedina vea blamaa od izboinih
pieviianja u Hivatskom naiodnom vijeu jest bio, ma kako
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 1;
ta dva zbivanja bila neuspoiediva, Hivatski naiodni saboi,
koji tek valja iznova podvii kiitikom piopitivanju).
Dakako, na spomenutu tvidnju, koja se tie kiivih segme-
nata ieagiianja na Luiev tekst, kasnije u se iznova viatiti,
kako bih je do kiaja obiazloio i pieciziiao, no ve u sada
istaknuti sljedee: Nainom svoga ieagiianja samom tekstu,
pa i autoiu, Ivan Lovienovi, fia Ivan aievi i Envei Kazaz
piidali su, po meni, objektivno veu vanost nego to mu
piipada, i to piije svega jei su se s tekstom obiaunavali
pod vidom njegove viestiuke dekontekstualizacije: a) ne
spominjui da je objavljen u tematu s tekstovima iazliitog
i ak kiajnje opienog stava (pogledati, piimjeiice, tekst fia
Luke Maikeia, ali i neke diuge tekstove, koji, vie ili ma-
nje, iziiito pobijaju teze Luieva teksta, kao onaj Dubiavka
Lovienovia ili Alena Kiistia), b.) ignoiiiajui da na (ideo-
lokosvjetonazoiskoj) matiici toga teksta, uz stanovita od-
stupanja, iazmilja i ivi veliki bioj katolika-Hivata BiH, a
to je istinski pioblem, ija je tek jedna, ma koliko bila bitna
i specina, izvanjska manifestacija spoini tekst Ive Luia
(i uope ne tako oiiginalna, kako bi se dalo zakljuiti oslu-
kujui ton i itajui sadiaj tekstova Lovienovia, aievia
i Kazaza, o emu e jo biti iijei, ve spoj staiih odnosno
dobio znanih teza i postavki kleiikalno-nacionalistike hi-
vatske histoiiogiaje), c.) zapiavo, sve u svemu, ignoiiiajui
specinost i ciljeve statusovskog temata u kojem je objav-
ljen Luiev tekst, a neiijetko u svom obiaunu koiistei
(na kiivi nain!) aigumentaciju ad hominem, to e kasnije
spiam njih usvojiti i sam Lui u polemici izvan Statusa,
dakle, ne da bi pojasnili otkuda takav misaoni tijek kod Lu-
ia, to bi po meni bilo legitimno i nuno (mislim pod tim
na injenice iz njegove biogiaje koje, kao kod svakoga od
nas, uvelike uvjetuju na nain peicepcije i inteipietacije
zbilje odnosno oblikuju inteiese kioz koje i u skladu s ko-
jima inteipietiiamo zbilju, jei je s obziiom na to svako be-
zinteiesno-neutialno stajalite ideoloki konstiukt), ve da
bi uinili suvinim napoi aigumentacijsko-inteipietativnog
p(i)okazivanja u kojoj je mjeii taj tekst ideoloki konstiukt
i doveli u pitanje objavljivanje toga teksta u Statusa, pa sa-
mim time i sam Status (ali neiijetko tekim kvalikacijama
dovodei u pitanje ljudsko dostojanstvo oponenta) da bi
potom, nedosljedni sami sebi, ili u ideoloku dekonstiuk-
ciju toga teksta u spomenutim tiskovinama, neiijetko, kao
to sam ve istaknuo, u teko piobavljivom ideolokom pa-
kungu ak i za svoje istomiljenike glede mjeie ideologizi-
ianosti Luievih postavki, na to je, naalost, Lui svojski
i istom mjeiom odgovaiao u spomenutoj polemici, sa svim
negativnom posljedicama i za samu polemiku (koja ne za-
sluuje to ime) i njezine itatelje.
Kad je ve iije o svojevisnoj nedosljednosti tih autoia, kao
piimjei, istaknuo bih dvije tvidnje Ivana Lovienovia iz
Dana. Piva je Iako naelnu otvoienost Statusa piema
intelektualnom i politikom pluializmu bez ikakve iezeive
uvijek pozdiavljam i podiavam, utoliko vie to je to ba
jedina publikacija takvoga piola i nivoa u zemlji, sada, na-
kon uvida u posljednji bioj, nisam se pokajao zbog odluke da
u spomenutom tematu ne sudjelujem. Uvjeien sam, naime,
da luievsku kvaziznanstvenu iabotu ne moe opiavdati
nikakva otvoienost ni pozivanje na pluializam, a bilo kakvo
sudjelovanje u tomu, makai i pasivno, izaziva u ovjeku pie-
jaku muninu da bi joj se jo vlastitom voljom izlagao. i No,
nije nevano osvijetliti Luiev nain kao pojavu, jei je vie
nego kaiakteiistian za na piostoi i viijeme, a naioito za
heicegbosanski tip monopoliziianja hivatske etnopolitike,
koji, iako povijesno-politiki bankiotiian, u Luievu na-
inu doivljuje pokuaj agiesivne obnove i kvaziznastvenog
utemeljenja.
Zastupajui stav Ivana Lovienovia ak u jo zaotienijoj
foimi, dakle, zagovaiajui nunost osvjetljivanja Luieva
naina i svih iepeikusija koje za osobom povlai Luiev
teksta i, to je jo bitnije, svih diutveno-politikih fenomena
iz kojih izianja i na kojima poiva Luiev tekst, ne mogu
izbjei pitanje to emo onda s tezama iz Luieva teksta: a)
hoemo li teze iz Luieva teksta ignoiiiati, b) ili zabianjivati
njihovo objavljivanje ondje gdje imamo uieivaku mo,
to u svijetu suviemenih medija ne znai nita ili tek izoli-
ianje samoga sebe, tim vie jei su te teze odavno poznate
i u opticaju (spomenut u samo Juiu Kiitu), c) ili emo te
teze, zajedno s diugaijima, objavljivati i s njima otvoieno
polemiziiati, no ne onkiaj autoia, jei je za mene degutantno
polemiziiati s neijim stavovima onkiaj njega samoga i ne
tamo gdje su ti stavovi izvoino izneseni ukoliko je to mo-
gue u konanici ne bi smjelo biti samo iije o stavovima
ve i o konkietnim ljudima.
U toj dilemi osobno sam, a vjeiujem i cjelokupno uiedni-
tvo Statusa, uvjeien da piijepoine tekstove, pa i kada su
visoko-ideologiziiani, kao to je po meni Luiev tekst, va-
lja objavljivati, napose u specinim tematima kakav je bio
statusovski o unutaietnikomiunutainacionalnom dijalogu,
i to ne samo zaiad potiebne i mogue aktualne dekonstiuk-
cije odnosno polemike, ve i iadi tiajnog dokumentiianja, i
to zaiad, nadam se, budueg plodonosnijeg osvjetljavanja,
tim vie kada u jednoj osobi, kao kod Luia, susieemo ne-
koga tko je aktivno sudjelovao na visokoj poziciji u jednom
vojnom-politikom piojektu i onoga tko, pietendiiajui na
znanstveni diskuis, iziavno ili neiziavno, oslikava cjeloku-
pni misaono-osjeajno-ideoloki svijet na kojem poiva taj
piojekt i iz ijih se iesuisa taj politiko-vojni piojekt poku-
ava jo uvijek opiavdavati.
Zapiavo, pozivanjem Ivana Lovienovia, kao i diugih autoia,
na suiadnju u tematu Statusa o unutainacionalnomiunu-
taietnikom dijalogu nije se oekivalo nita diugo (dakako,
za poetak) osim to da svatko izloi svoje i pokua osvijetliti
tue, a po njemu samome, pogubne teze o genezi i uziocima
pogubnog stanja u BiH, posebice Hivata u njoj, a pii tome je
Lui kao autoi mogao biti iznenaenje, no same teze koje je
iznio nipoto ne, a to to su se nale u Statusu, ne znai da
bilo tko iz uiednitva Statusa viijednosno piistaje uz njih
(kao niti onda kad su u pitanju diuge teze), ve samo pokuaj
da Status oslika postojee koncepteiopcije, u ovom sluaju
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 18
piimaino hivatske, u BiH: politike, nacionalne, identitaine,
kultuioloke, pa u konanici i cikvene, slikovito kazano, da
jo jednom osvijestimo sebi koje su nam i kakve staitne po-
zicije suelice dalekom cilju (da li i utopijsko nedostinom?)
dijaloga u punom smislu iijei, iako ve samo oblije stai-
tnih pozicija moe biti iazoaiavajue i paializiiajue.
Istiem to jei je, na piimjei, Envei Kazaz u jednom svom
tekstu u Osloboenju ustvidio da samim objavljivanjem
Luieva teksta uiednitvo Statusa i svi autoii unutai ko-
iica Statusa legitimiiaju samoga Luia i njegove stavove,
a paiadoks je da je i sam Envei Kazaz bio u koiicama toga
Statusa. ini mi se da se na ovom piimjeiu, u jednom ko-
minom obliju, iaskiiva to se dogaa kada se u jednom
tienutku (kiitikog zanosa?) piedamo vie ideolokom ie-
eksu nego iaciju.
Uvjeien sam da je ignoiiianje teza koje su pogubne, neo-
visno o tome ije bile, ili njihovo cenzuiiianje ondje gdje
imamo uieivaku mo dugoiono pogubnije od samih
tih teza. Kao i svaka la ili zlo, ukoliko se ne izvedu na svjetlo
dana, te e teze u miaku jo vie podivljati i izobliiti se, o
emu svjedoi ne samo psihologija ve i duhovnost. Nuno
je to uiniti koliko god mogao biti velik zamoi i fiustiiianost
nunou i uvijek dvojbenom uinkovitou nepiestane
aigumentacijsko-inteipietacijske boibe piotiv ideologizi-
ianih pozicija. Dakako, ona je u piavilu uvijek istovjetna s
onom nemoi, koja se odiie svakog oblika nasilja. Rije je o
nemoi istine spiam moi lai, ali koja je, o tome u ka-
snije iziiitije, jedina upiavo zbog te svoje nemoi dovoljno
mona iazbiti ideoloku ljusku, kako nekog misaonog tijeka
tako i neke osobe. Razlog tomu je jei u sebe ukljuuje, onkiaj
bilo kakve natiuhe nasilja, pa i nasilja diskuisa, a ne gubei
nita na kiitikoj otiini, metodologiju ljubavi i dobiote.
Ne negiiajui mu niti u jednom momentu ljudsko dosto-
janstvo i mogunost obiata na dobio, metodologija lju-
bavi i dobiote u sebe ukljuuje ak i ideoloko-politikog
nepiijatelja.
Kad sam ve spominjem zlo, kao autoi i uiednik, pitam se,
povih svega, to je to na djelu ako ne svojevisna fascinacija
zlom (o kojoj, s piavom, ponekad piogovaia fia Ivan aie-
vi) ili ideoloki iedukcionizam da se tijekom obiauna
s tekstom Ive Luia zanijee i dovede u pitanje cjelokupni
Status sa svojih vie od 350 stianica piiloga iz gotovo svih
disciplina od politologije i sociologije pieko lozoje i teolo-
gije do umjetnosti i knjievnosti.
Na koncu, ako se moe i piezieti uiednitvo Statusa, mogu
li se ili smiju li se piezieti tako biojni autoii, pa i svjetskog
ugleda, poput Hansa Knga ili Jigena Moltmanna, ili e
biti da su i oni izmanipuliiani od izmanipuliianog uiedni-
tva Statusa.
No, valja otvoieno iei da aveizija piema Statusu tiaje
due, posjedujui, samim time, mnogo dublje koiijene.
Jedan od njih vjeiojatno lei u injenici da je Status kao
piovokacija (pozitivna ili negativna, kako za koga!) dola iz
Heicegovine, koja je za mnoge, iz donekle iazumljivih, to
ne znai i opiavdanih iazloga, postala dualistiko-iskljuivi
nositelj svih, pa i politikih zala, posebice za Hivate u BiH,
kao da nikakva, pa i politika odgovoinost za to ne lai na
bosanskim Hivatima.
Naiavno, mislim na dosadanje kiajnje dominantno, da ne
kaem iskljuivo, kieiianja politike Hivata u BiH u Heice-
govini (neko do kiaja danas jedva ili nikako diiigiiano iz
politikog Zagieba) bez senzibiliteta, pa i puke volje za po-
znavanjem Bosne (od viemena tumanovsko-bobanovskog
do viemena dananjeg), pii emu je jednostiana geogiafska
situiianost za sobom povukla iskljuivu peispektivu odno-
sno modus oblikovanja politikih inteiesa, onaj iz pozicije
hivatske veine u Heicegovini, a to je, uvelike, skiivilo i poli-
tiko-demogiafsku piopast Hivata u BiH, posebice Bosni.
No koliko god je opiavdano i potiebno (da li i uzaludno?)
kiitiziiati takvu konceptualizaciju politike Hivata u BiH,
koju je, koliko se sjeam, Ivan Lovienovi, meu ostalim,
nazvao heicegovinizacijom, a koja jo uvijek tiaje, kiajnje
je viijeme, i ini mi se jo vanije, poeti postavljati pitanje
o tome, i to bespotedno kiitiki, gdje su koiijeni politike
nezielosti Hivata u Bosni, koja iaa ustiajnim piistajanjem
na spomenutu politiku konceptualizaciju pogubnu za njih
same (ali dugoiono i same Hivate u Heicegovini), a tu bi se
nad sobom kiitiki tiebali zamisliti svi oni imbenici koji na
ovaj ili onaj nain guiiiaju kao cikvena, kultuina ili (njega
zapiavo nema!) politika elita Hivata u Bosni.
Ne piizivam ovdje, dakako, ideoloki antagonizam ve kii-
tiko-komplementaino sueljavanje politikih inteiesa Hi-
vata u Bosni i Hivata u Heicegovini kako bi se iznala mini-
malna platfoima zajednikog politikog djelovanja na dobio
svih u BiH, ne samo Hivata, bilo u Heicegovini bilo u Bo-
sni, dakako, iznova u svoj svijesti koliko to zvui utopijski
nedostino.
No, ak da je Status u poetku kiivo miljen kao pokuaj
lukavog opiavdavanja svega heicegovakog u smislu hivat-
sko-politikog u BiH, uza sve goie spomenute kobne iepei-
kusije (uje se taj piigovoi!), uvjeien sam da je to bila piilika
koju se nije tiebalo iz Bosne tako olako piezieti nego, uza
svu budnost i kiitinost, piihvatiti i kieativno pokuati pie-
oblikovati na dobio, i to putem konstiuktivno-kiitikog su-
eljavanja sa svim aspektima onoga to je hivatski i uope
pioblem Bosne i Heicegovine, pa i na liniji konfiontiiano-
sti politikih inteiesa Hivata u Bosni i Hivata u Heicegovini,
mada bi se tu, kad bi se mislilo tiijezno-iacionalno, a ne ide-
oloko-emotivno (idui dotle da se Hivatima u Bosni odiie
ili umanjuje hivatstvo) iazaznalo, pogotovo dugoiono, vie
zajednikog nego iazjedinjujueg, no uz postojee politike,
pa i intelektualne elite, dakako, bez minimuma odgovoinosti
za ope dobio, to je neostvaiivo.
Piije nego se sam odiedim piema piijepoinom tekstu Ive
Luia, ali po meni i nekim bitnim segmentima nepiimjeie-
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 1
nog, ideolokim ieeksom zaiaenog, ieagiianja na taj tekst,
dodue, izvan Statusa, poglavito u sluajevima kada je na
djelu bio teoloki diskuis, kao kod fia Ivana aievia, elim
jo jednom ispovjediti svoju, a donekle i uiedniku moti-
vaciju, skupa s piogiamskim odieenjem, piistajanja na sta-
tusovski temat o unutainacionalnomiunutaietnikom dija-
logu, svjestan da u time neke ve izieene stavove ponoviti
u zbijenijoj foimi, ali jo jednom pojasniti i toliko ospoiavan
in objavljivanja Luieva teksta (oni ideoloko-svjetona-
zoiski bliski njemu mogli su, voeni istom logikom, ospoiiti
objavljivanje daleko veeg bioja tekstova, a napose onoga fia
Luke Maikeia, ali, koliko je meni znano, nisu).
II.
EMU TEMAT UNUTARNACIONALNI}
UNUTARETNIKI DIJALOG: POTREBA ILI
ILUZIJA
Posljednjih se desetljea jako mnogo pisalo, nije pietjeiano
iei zdvajalo, nad doista tiaginom mjeiom nepomiiene
piolosti kod nas, zavaenim memoiijama koje se uvijek
iznova politiki instiumentaliziiaju, i to ne samo izmeu ia-
zliitih ieligijsko-nacionalnih skupina ve i u njima samima,
neiijetko ak i s veom iskljuivou i minjom.
Sve to, dakako, s piavom, jei je ve sada toliko slojeva kii-
tiki nepieiaene i nepomiiene piolosti navaljeno na
naa plea da smo njome u toj mjeii opinjeni i sputani da
zaboiavljamo na budunost. Piolost je oiue, uljepano la-
ima, kojima se uzajamno, ve po ustaljenim obiascima, a
da se i ne ujemo, nijeemo.
Umjesto da nastavimo to puko zdvajanje i piistanemo na fa-
talizam nemoi, u posljednjem smo Statusu eljeli pokie-
nuti pioces polemikog dijaloga aktualnih oblikovateljaino-
sitelja tih zavaenih memoiija, i to pivo unutai pojedinih
nacionalnihietnikih skupina u BiH, svjesni da je u pivi as
iealno oekivati tekstove koji e, pisani iskljuivo iz vlastite
peispektive, monoloki obiazlagati utviene i ve poznate
poglede, ali i da e na taj nain, to je za daljnji pioces unu-
tainacionalnog, ali i meunacionalnog dijaloga vano, jo
jednom jasno detektiiati kljune toke iazmimoilaenja za-
vaenih memoiija.
Za to smo se opiedijelili unato injenici to u uiednitvu
o pojedinim memoiijama nemamo isti sud, pa ak niti o
ielevantnosti unutainacionalnogiunutaietnikog dijaloga
za poboljanje diutveno-politike zbilje. (O aksioloko-ak-
siomatskoj odnosno konceptualnoj pioblematici neega to
bi bio unutainacionalniiunutaietniki dijalog iz iste libe-
ialne pozicije, ega smo bili svjesni i u uiednitvu, a o emu
je na saiajevskoj piomociji Statusa otvoieno i kiitiki pio-
govoiio Neizuk uiak, pogledati njegov tekst objavljen u
ovom bioju Statusa. Unato tome, a vie od svega voeni
svijeu o kontekstu naega ivljenja, obiljeenog piedmo-
deinim mentalitetom i neiijeenim nacionalnim pitanjima,
opiedijelili smo se za takav tematski okvii, dakle, uvjeieni da
je neke nune teme jedino mogue ili lake pokienuti pod
tim tematskim okviiom uza svu njegovu moguu ili zbiljsku
pioblematinost.)
Dakle, unato iazliitim, pa donekle i dijametialno supiot-
nim stajalitima spiam unutaietnikogiunutainacionalnog
dijaloga, u uiednitvu smo suglasje o nekim temeljnim uvje-
ienjima, koja bih ovako osobno uobliio, ponavljajui, kao
to sam ve upozoiio, neke ve izieen stavove u zbijenijoj
foimi:
da nijedna od zavaenih memoiija nije sasvim liena
ideoloko-falsiciiajue sadiine i da ba zbog toga kao
koiektiv tieba onu diugu, makai ta diuga u daleko veoj
mjeii ili gotovo do kiaja bila ideologiziiana (na zemlji
nema posjednika apsolutne istine!),
da je miina pieobiazba diutva nemogua bez uspo-
stavljanja polemikog dijaloga s aktualnim oblikovate-
ljimainositeljima zavaenih memoiija, makai im pii-
pisivali i negativnu moialnu ocjenu, jei je posljedica
ignoiancije obostiana iadikalizacija i zbijanje iedova
koje piijei nutainju pluializaciju miljenja u svakoj po-
jedinanoj memoiiji,
da se ne smije izgubiti iz vida da su sudionici polemike,
ak i neovisno o stupnju osobne znanstvene i moialne
kompetencije, uza sve mogue nijanse i odstupanja, za-
piavo iepiezentanti piesudnih naina peicepcije diu-
tveno-politike zbilje giupacija u puku (iegionalnih, po-
litikih, cikvenih...) koje, usidiene u obostiane piedia-
sude, meusobno jedva imaju dodiia, pa bi bilo kiivo
oponiiati im izvan toga konteksta,
da bi polemiki dijalog iepiezentanata zavaenih me-
moiija, ukoliko bi pievladao kunju ideolokog diskva-
liciianja, a usiedotoio se na povijesno kontekstualizi-
ianu, difeienciianu i aigumentiianu iaspiavu o spoinim
tokama na kojima poivaju zavaene memoiije, u jav-
noj sfeii BiH, ali i iegiji, piedstavljao pozitivnu novost
od nepiijepoinog simbolikog znaenja kako za obine
ljude koje zavaene memoiije dijele zidovima minje
u istom, ali i iazliitim nacionimaietnosima, tako i za
javne osobe, napose intelektualce i politiaie, tim vie
jei je o mnogim od tih spoinih toaka danas dostupna
javnosti ianije uskiaena dokumentacija (ili bi to uskoio
uz dodatne napoie mogla biti), i to, uza sve manjkavosti,
u povoljnijem diutveno-politikom oziaju,
da u polemikom dijalogu usmjeienom postupnom pie-
vladavanju zavaenosti memoiija i viestiukoj podi-
jeljenosti diutva ne moemo unapiijed uvjetovatiibi-
iati sugovoinike jei to, uvjetno kazano, uvelike odie-
uje sama diutveno-politika zbilja odnosno nutainja
dinamika unutai svake memoiije, stavljajui pied nas
vei ili manji kiug potencijalnih sugovoinika, pii emu

Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)

magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 16o
bi samo kienje nekih elementainih kiiteiija piedstav-
ljalo odgovaian iazlog nepiihvaanja polemike, kao to
je, piimjeiice, otvoieno iienje minje i pozivanja na
nasilje, a na toj piividno skandaloznoj injenici poivaju
sve pozitivno usmjeiene ili okonane diutvene pieo-
biazbe (Njemaka, Euiopska unija, Juna Afiika...), pa
ak i tamo gdje kao kod nas od u piavilu cinine i pia-
gmatine meunaiodne zajednice kao zloinaki nisu
piokazani politiki piojekti koji to zasluuju,
da objavljivanje aitikuliianih stavova koji iepiezentiiaju
zavaene memoiije, pa i onih kiajnje opienih, u spe-
cinoj iubiici kakva je siedinja u posljednjem bioju
Statusu, ne znai da asopis ili uiednitvo piua legi-
timaciju tim stavovima i njihovim aitikulatoiima ve
nam, ma kako bilo neugodno, iznova stavlja pied oi s
kojim se stavovima i kiugom aitikulatoia moiamo po-
lemiki sueliti ukoliko elimo zbilju oko sebe makai
pokuati piomijeniti nabolje, uvaavajui je za poetak
onakvom kakva tienutno jest,
da apiioino diskvaliciianje opienih stavova kao ide-
oloko-falsiciiajuih ne znai nita bez piocesa aigu-
mentiianog, povijesno kontekstualiziianog i difeien-
ciianog dokazivanja te tvidnje, i to pivenstveno zbog
giupacija u puku koje piistaju uz takav nain peicepcije
piolosti i sadanjosti (i to veina iz dubokog uvjeienja a
ne politiko-ekonomskog piobitka), a mogunost da taj
pioces aigumentacije dopie do njih iast e iazmjeino
stupnju sposobnosti da taj pioces aigumentacije liimo
ideolokog denunciianja i iskljuivosti kao i stupnju od-
vanosti da vlastite stavove ne piezentiiamo kao apso-
lutne i neupitne istine ve kao ljudske konstiukte po-
tiebite tiajne kiitike i piopitivanja od nas samih kao i
od diugih,
da nas oponiianje nositeljima odieenih politikih pio-
jekata na matiici ideoloke minje, koju odaje denun-
ciianje i iskljuivost, dakle, bez minimuma empatije i
tiaka svijesti da je, svemu unato, u konanici iije o
ljudima s dostojanstvom, pa makai ono bilo nagieno
do nepiepoznavanja, ini zicalnim odiazom njih samih,
jei u konanici u igii nisu stavovi nego konkietni ljudi,
nesvodivi na stavove koje zastupaju, koliko god bili
ispiavni ili pogieni,
da je takav uieivaki koncept na pokuaj da naied-
noj geneiaciji makai neznatno umanjimo teiet kiitiki
nepieiaene i nepomiiene piolosti, to je nemogue
bez sueljavanja s konkietnim zagovaiateljima opie-
nih stavova i odvanosti da kioz polemiki dijalog po-
kuamo pionai iaspoloivu ljudskost ak i u onima
u iju znanstvenu ili moialnu kompetenciju sumnjamo,
uvaavajui mogunost pieobiazbe svakog pojedinca,
jei je to plodonosnije i odgovoinije od pukog ideolo-
kog denunciianja, teolokog diskvaliciianja, intelek-
tualnog gaenja i moializatoiskog likovanja, emu je

hiana mit o vlastitoj nedunosti, jei je, iekao bi D.

Bonhoeei, zadnje odgovoino pitanje ne to kako u se
heiojski povui iz afeie nego kako e dalje ivjeti neko
budue pokoljenje,
III.
METAFIZIKA IZDAJE
Da bi se moglo kiitiki piogovoiiti o ieakcijama na Luiev
tekst, piije toga je potiebno, makai u giubim citama, osvi-
nuti se kiitiki na sam taj tekst. No, piije nego se upustim u
taj poduhvat, dugujem jedno metodoloko pojanjenje.
Navedeno u uiniti sluei se teolokim diskuisom, a ia-
zlog tomu je viestiuk, a ne tek puka injenica to je moj
piimaini diskuis teoloki: a) jei je sjajnu i za na kontekst
instiuktivnu, a malo poznatu, socioloko-teoloku analizu
piovale ideoloko-politike minje u hivatskom diutvu
posljednjih desetljea dao sociolog ieligije i teolog eljko
Maidei, b) jei sam uvjeien da teoloki diskuis ima poten-
cijal ukazati nam na koiake izlaska iz slijepe ulice ideoloko-
politikih obiauna i minje, c) jei su izobliene foime ie-
ligijskoga u temelju izoblienja nacionalnih identiteta, ali i
izoblienja aktualnih foimi politikoga,
Dakako, posezanjem za teolokim diskuisom i skietanjem
panje na one koiake koje taj diskuis piua s obziiom na
iskoiake iz slijepe ulice ideoloko-politikih obiauna i
minje (u sfeii unutainacionalnog, ali i u sfeii meunaci-
onalnog dijaloga, naposljetku u svim diutveno-politikim
piocesima usmjeienim pomiienju i ozdiavljenju diutva)
nemam namjeiu bilo koga patetino-misionaiski obiaati
na kianstvo. Napiotiv, namjeia mi je putem teolokog dis-
kuisa podsjetiti nas na ono spasonosno s obziiom na na
kontekst na to bi nas, sukladno piavilima svoje jezine
igie, usmjeiile, piimjeiice, psihologija, komunikacijske zna-
nosti, miiovne studije ili liteiatuia.
Da je tomu tako pokazalo bi, meu ostalim, poieenje te-
olokih smjeinica (bit e iznesene na koncu piomiljanja) i
smjeinica koje u svom sjajnom eseju Kako izlijeiti fana-
tika? daje knjievnik Amos Oz: mata, smisao za humoi
(sposobnost da se smijemo samima sebi i vidimo se onakvima
kakvima nas moda vide diugi), sposobnost da zamislimo
onog diugog (uvuemo se u kou nepiijatelja), sposobnost
da ivimo u situacijama s otvoienim zavietkom, usvajanje
oka ielativizma (naputanje vlastite cino-bijele piedodbe
o svijetu i diugima), iazumska sposobnost da se nagodimo i
ponekad itvujemo, inei ustupke u ime miia
Pii svemu tome nije mi cilj niti izigiavati patetinog miio-
tvoica izmeu sudionika polemike oko Luieva teksta,
tim vie jei sav piijepoi piomatiam imajui u vidu obine
ljude u BiH od kojih je zastiaujue veliki bioj zatoen u
svojim ideoloko-politikim svjetovima ije nepiopusne
gianice ne piolaze samo izmeu nego i kioz postojee na-
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 161
cione, umnaajui ideoloko-politike piediasude i omiaze.
Pitanje koje me pokiee i mui jest kako pomoi i potaknuti
te ljude da iskoiae iz te pogubne zasunjenosti uma i sica,
tim vie jei su mnogi meu njima ideoloki nain peicipi-
ianja zbilje usvojili jo u ianoj dobi (obitelj i vjeionauno-
kolska poduka), neiijetko bez iealne piilike u ivotu da se
od takvog naina peicipiianja zbilje kiitiki distanciiaju. U
sklopu toga, dakako, na poseban nain u vidu imam desetine
tisua katolika-Hivata koji zbilju peicipiiaju i inteipietiiaju
na ideoloki nain, pa i u maniii Ive Luia.
Povezan s tim pitanjem, potiesni je paiadoks koji me, tako-
ei, piati u ispisivanju ovog piomiljanja. Rije je o iskustvu
miiovnih iadionica po BiH, i to u kiajevima u kojim su za
posljednjeg iata poinjeni stiavini zloini (Biatunac, Bije-
ljina, Banja Luka, Sanski Most), da meu miiovnim aktivi-
stima, neiijetko iziavnim siodnicima itava (a neki su i sami
pieivjele itve toituia) nisam susieo niega uspoiedivog s
tolikim nabojem ideoloke minje i stiaha od dodiia ka-
kvu neiijetko nalazimo u domaih i iegionalnih intelektu-
alaca u meusobnim sueljavanjima na javnoj sceni, pa i u
sluaju polemike oko Luieva teksta.
Viaajui se, nakon ove metodoloke napomene, zadai
kiitikog itanja Luieva teksta, podsjeam da je ve Mili
Lasiu u piikazu 14. bioja Statusa to je jedini piikaz toga
bioja Statusa to dobiano govoii o stanju duha u naem
diutvu! polo za iukom, i to ostajui pii tome do kiaja
iezistentnim na ideoloke ieekse, piije svega, u liku fana-
tizma i iskljuivosti, kiitiki se osvinuti (dodue, ne cjelo-
vito) na Luiev tekst, pogaajui, po meni, ono bitno smje-
tajui ga u oziaje (bez bilo kakvog iskoiaka) tzv. cikvene
histoiiogiaje i ideologije integialnog hivatstva, pa time i
heicegovako-hivatske etno-politike, dakle, u kontekst kle-
iikalno-nacionalistike hivatske histoiiogiaje.
Poied toga, Lasi e detektiiati kljunu boljku Luieva na-
ina inteipietiianja povijesnih injenica i ocjenjivanja povi-
jesnih osoba (pa ak i povijesnih iazdoblja to je i za vihun-
ske povjesniaie izazov kojeg se, ako uope, teko laaju),
koja, tu bih bio otiije od Lasia, ini bespiedmetnim bilo
kakve Luieve pietenzije na znanstvenost. Rije je, dakako,
o nepodnoljivoj lakoi diskvaliciianja, dakako, ideolo-
koj, svih Hivata diugaijeg svjetonazoia i politikog uvjeie-
nja kioz povijest do danas (pa e tako stiadati, meu osta-
lim, fia Bono Ostoji i Bianko Mikuli, ali i neke suviemene
osobnosti, poput, piimjeiice, Dubiavka Lovienovia ili fia
Ivana aievia).
No, pii tome bih uzeo na znanje, na iazini sueljavanja s
pioblemom, aspekt subjektivne istinitosti, kada su u pita-
nju Luieve teze i stavovi, a koja, za pietpostaviti je, izviie
iz zatoenosti vlastitom ideologijom.
Rije je, da dodatno pojasnim, iie gledano, o injenici da na
matiici slinog ne-znanstvenog i ideolokog ocjenjivanja po-
vijesnih injenica, osoba i iazdoblja ivi veliki bioj katolika-
Hivata dakle, ne uvijek iz ideoloko-politike koiisti ve iz
duboke osobne uvjeienosti i to ne samo u Heicegovini.
Naiavno, unato ieenom, uvelike je otvoieno pitanje i u slu-
aju samoga Luia u kojoj su mjeii i jesu li njegovi stavovi i
teze u cijelosti plod svjesnog falsiciianja zaiad piikiivenih
diutveno-politikih inteiesa, to je bit svake ideologije, ili
je, ak sam sklon vjeiovati u to, i kod Luia, kao uope u
ivotu, iije o hibiidnoj, a ne istoj poziciji, dakle, mjeavini
ieektiianog falsiciianja motiviianog piikiivenim ideolo-
kim inteiesima i subjektivne uvjeienosti u iznesene sta-
vove i teze, a to, kao to iekoh, izviie iz, vjeiojatno uvelike
nesvjesne, zatoenosti vlastitom ideologijom.
Zapiavo, taj aspekt subjektivne istinitosti odnosno nesvje-
snosti zatoenosti vlastitom ideologijom piedstavlja samu
bit pioblema zavaenih memoiija, i to ne samu meu Hi-
vatima u BiH, pioblema daleko iieg od samog Luieva tek-
sta, a s kojim se valja sueliti, meu ostalim, i pieko Luieva
teksta odnosno samoga Luia kao autoia.
S aspekta objektivnosti i znanstvenosti, tiagikomino je
(vie tiagino nego komino uslijed mianih diutveno-
politikih iepeikusija) kako se Lui poigiava s istignutim
citatima kako bi utemeljio svoje inteipietacije (na paiadi-
gmatian nain kod fia Bone Ostojia i Bianka Mikulia, ali
i kod, piimjeiice, Dubiavka Lovienovia), jei upiavo to, kao
kolski piimjei, odaje Luievu fundamentalistiku matiicu
miljenja i inteipietiianja (je li toga uope do kiaja svjestan
i hoe li to moi sebi uope osvijestiti?), a da je tomu tako,
tieba se samo piisjetiti (vjeiojatno bi i sam Lui to otio
kiitiziiao, osobito, u sluaju islama, no nita diugaije nije
niti u kianstvu, ukljuivo u sluaju katolikog fundamen-
talizma) kako ieligijski fundamentalisti svoj idejno-misaoni,
ali i piaktini, onaj diutveno politiki svijet giade piije svega
tumaenjem istignutih citata svetih spisa, dakle, ne uvaava-
jui sloenost povijesnog konteksta u kojem su inteipieti-
iani citati nastali, ali niti svu znaenjsku sloenost samoga
svetoga teksta u koji su inteipietiiani citati usidieni, a ka-
moli svu znaenjsku sloenost viemena u kojem oni sami
ive i gotovo beskiajnu sloenost svakog pojedinanog o-
vjeka, dakle, sve u svemu, svodei sloenost svijeta, povijesti,
diutveno-politikih fenomena i osobnosti, u svim njihovim
aspektima, bez tiunke empatije, iadoznalosti, kieativnosti i
deienciianja, u ideoloko-fundamentalistikoj maniii, na
jednu jedinu dimenziju.
Dakle, pokazujui, bez ideolokih ieeksa, da je Lui uznik
etno-histoiiogiaje (u hivatskoj maniii), to za posljedicu
nuno ima olako ideoloko diskvaliciianje ianijih povije-
sno-politikih iazdoblja i osoba, Lasi ide koiak dalje, detek-
tiiajui temeljeni Luiev metodoloki pioblem kao nemo
kiitiki objektivno misliti ianiju hivatsku i bh. povijest, po-
sebice njezinu tzv. jugoslavensku peiiodu, ali ni posljednju
etno-ievoluciju bez vilo piistiane etno-nacionalistike di-
optiije, ali i iaskiivajui nam pii tome, koji se inteiesi kiiju
(a to je bit ideologije, dakle, skiivanje politiko-diutvenih
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 16z
inteiesa, vlastitih ili vlastite inteiesne giupacije) ispod Lu-
ieve falsiciiajue i iedukcionistike inteipietacijske me-
tode, a to je liavanje odgovoinosti za sadanje stanje Hivata
u BiH, posebice u novije viijeme, hivatske etno-politike i
etno-politiaia u BiH, ali i u Hivatskoj, veli Lasi, onakve i
onolike koliko joj je piipalo u tiostiukom udaiu piotiv BiH
u iatu (1992-1995) i poiau kada je izviena totalna de-kon-
stiukcija BiH..., na to se, nadodat e Lasi, nakalemljuje Lu-
ieva nemo misliti BiH kao jednu od est diava sljednica
bive Jugoslavije, posve jednaku kao i Hivatsku....
Sve to skupa dobiva vie na znaenju, jei je i sam Lui bio
djelatan u sklopu ozbiljenja piogiama hivatske etno-poli-
tike, i to na visokoj poziciji, u iatnom iazdoblju koje apo-
stioia Lasi, ali bih, za iazliku od Lasia, kod stupnjeva-
nja kiivnje hivatske etno-politike i etno-politiaia, posebice
kad je u pitanju iatno i neposiedno poiatno iazdoblje, na
pivo mjesto stavio tadanji politiki Zagieb, a tek potom po-
slunike u BiH, a i jedno i diugo, unato opsenom tekstu,
Lui e u cijelosti pieutjeti, to e ga i piisiliti da kiivnju
za tiagino stanje Hivata u BiH, ali i tiagino diutveno-po-
litiko stanje u Hivatskoj, potiai iskljuivo na diugoj stiani
odnosno meu Hivatima diugaijih politiko-svjetonazoi-
skih usmjeienja, pa e njihova cjelokupna djelatnost i kii-
tinost spiam diugaijih foimi diutveno-politikoga, pa i
cikvenoga, meu Hivatima biti (dis)kvaliciiana kao tiajno
djelovanje mimo naioda odnosno izdaja naioda i vjeie.
No, u svihu cjelovitijeg osvjetljavanja Luieva teksta (s na-
dom da e se makai neki piilozi u ovom bioju Statusa kii-
tiki pozabaviti nekim od aspekata Luieva inteipietacij-
skog lanca), pokuat u tom tekstu (ne toliko s obziiom na
njegove pojedine aspekte, ve poglavito s obziiom na okvii i
temelje iz kojih se uzdie) piii, kako sam ve iekao, s jedne
sasvim diuge stiane, oslanjajui se na teoloko-socioloka
piomiljanja eljka Maideia o hivatskom katolicizmu, to
e iznova pokazati vanost pitanja foime katolikoga meu
Hivatima u BiH, ali i Hivatskoj, u svim aktualnim, pa i poli-
tikim piijepoiima, na to je u posljednje viijeme s vie tek-
stova ustiajno ukazivao Dubiavko Lovienovi.
Naime, na pozadini socioloko-teolokog opusa eljka Mai-
deia, Luiev tekst se, kao kolski piimjei, iaskiiva kao
piodukt piedmodeinog nasljea u liku politikog katoli-
cizma u ijem se kiilu, meusobno se pioimajui, oplouju
dvije ideologije, jedna ieligijska, a diuga politika, konkietno
pietkoncilska teologija i piotukomunizam.
Da je Luiev tekst odnosno njegov nain piomiljanja i in-
teipietiianja do sii zaiaen logikom pietkoncilske teolo-
gije, a ta logika je logika dualizam, iaskiiva se piije svega u
Luievom iskljuivom okiivljavanju za tiagino stanje Hi-
vata u BiH onih Hivata kioz povijest do danas s kojima ne
dijeli svjetonazoisko-politika uvjeienja.
Zapiavo, to i ne tieba izazivati uenje, jei se za dualistikim
obiascima u miljenju (kako ieligijskom tako i diutveno-
politikom) posee, bilo u sluaju pojedinaca bilo u sluaju
naioda, u viemenima velikih diutvenih kiiza i diutvenog
metea, iatnikih sukoba i opeg bespiavlja, gladi i siioma-
tva, poiobljenosti i beznaa.
Piivlanost mu je u neobinoj jednostavnosti i lakoj pii-
hvatljivosti za gubitnike i pobijeene u nadolazeim nesie-
ama. Zai ima ita lake nego u osobnim i zajednikim sti-
skama znati tono gdje se nalazi Dobio, a gdje opet Zlo..., a
slijedom toga, samoga sebe i sebi svjetonazoisko-ideoloki
istovjetne olako iaziijeiti bilo kakve odgovoinosti za piolo
i postojee, a svu kiivnju svaliti na one iazliite, s posebnom
esti, dakako, na nutainje nepiijatelje.
Dakako, kad je iije o dualizmu pietkoncilske teologije (da-
kle, dualizmu katolikog pietkoncilskog integiizma i katoli-
kog postkoncilskog fundamentalizma), na kojemu, po meni,
uvelike poiva Luiev tekst (neovisno o tome je li sam autoi
toga svjestan) nije iije, makai od nje vue koiijene, o staioj
kianskoj dualistikoj heiezi (o sukobu apsolutnog dobiog
i apsolutno zlog boanstva), nego o novom dualizmu, koji je
logiku te staie kianske heieze, piemjestio u podiuje diu-
tveno-politikog ivota (iije je, dakle, o svojevisnoj seku-
lainoj tiansfoimaciji odnosno uzemljenju staiog ieligijskog
dualizma), i to u asu zaetka modeine, kad je Cikva poela,
unato gievitom opiianju, ostajati bez svjetovne vlasti, pa
je tada, slijedei dualistiku matiicu, na diutveno-politikoj
iavni obiljeenoj novom konstelacijom snaga poela u samoj
sebi gledati apsolutno dobio, a u modeinom svijetu, dakle,
svom ideoloko-politikom nepiijatelju s iazliitim licima,
apsolutno zlo, pii emu se, i sam modeini svijet, spiam Ci-
kve odnosio u istoj mjeii dualistiko-iskljuivo.
Dakle, u jo ielativnoj mladoj Cikvi dualizam osuen na
ieligijskoj iavni oivio je, s jo pogubnijim ieeksijama, na
iavni diutveno-politike piakse.
Si tog novog dualizma, piemjetenog u polje diutveno-
politikog, a kao ogledni piimjei za to moe posluiti upiavo
Luiev tekst, sadiana je u tom da se za sva zla u svijetu
okiivljuje iskljuivo ideoloko-politiki piotivnik, uz oito-
vanje svih obiljeja dualizma tvidokoinou, nepomiiljivo-
u, zagiienou, nepopustljivou, bojovnou, netipelji-
vou..., dakle, politiki piotivnik je istinsko i najopasnije
zlo, s im je uvijek iznova skopano i tiajno nepoznavanje i
stiah od diugaijega, to se ieektiia i u sklonosti vjeiova-
nju u teoiije zavjeie. Napiosto, u dualistikom oziaju nema
mogunosti za empatiko iazumijevanje diugoga iz njegove
vlastite pozicije odnosno svjetonazoiskog mikiosvijeta, tim
vie jei piedstavlja apsolutno utjelovljenje zla (u piavilu,
ujedno ieligijskog i nacionalno-politikog).
Viijedno je zapaziti da se toke ideologizacije hivatskog ka-
tolicizma (dakle, hivatskog katolicizma koji poiva na piet-
koncilskoj teologiji) a to su, piema eljku Maideiu, su-
kob s islamom, nesnoljivost s piavoslavljem i sueljenje s
velikom svjetovnom ideologijom komunizma uvelike, i
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 16
to ne sluajno, kljune toke ideologizacije miljenja i intei-
pietacije tijeka povijesti koje je u svome tekstu pied itatelje
podastio Lui.
Lako je uoljiva, takoei, paialela izmeu dualizama za koje
Maidei tvidi da su zahvatila hivatsko diutvo posljednjih
desetljea (ali i bosansko-heicegovako diutvo, pogotovo
Hivate u BiH, meu ostalim, na temelju iazumljive i povi-
jesno ukoiijenjene povezanosti s Hivatskom) s dualizmima
koji nastanjuju Luiev tekst (dodue, ne u jednakom in-
tenzitetu i iazvidnosti), a usko su povezani, s ve spome-
nutim tokama ideologizacije hivatskog katolicizma kioz
povijest: a) uslijed iatnih sukoba, Sibi i Muslimani su po-
stali iskljuivi, dakle, u dualistikoj maniii apsolutni nositelji
zla, skupa s onima, meu Hivatima, koji s njima suiauju,
b) politika minja koja izviie iz piedmodeinog iazumije-
vanja politike, a samim time i iazliitih politikih opiedje-
ljenja i stianaka kao nepomiiljivih nepiijateljskih skupina, a
ne paitneia u iadu na opem dobiu, dakle, uslijed odsua
modeine iacionalnou obiljeene politike kompiomisa i
dogovaianja i pievlasti svjetonazoiske politika s ideolokom
potkom za koju je svaki ustupak, kompiomis ili dogovoi ia-
van poiazu, c) meunaiodna zajednica kao nositelj svjetske
uiote, dakako, zahvaljujui njezinim zbiljskih zakazanja u
odnosu na nau iegiju, posebice Hivatsku i BiH, d) sve to
skupa, zakljuuje Maidei, dovelo je do buenja od minje
nezalijeenih sjeanja na II. svjetski iat i ponovnu podjelu
hivatskog naioda, ukljuivo Hivata u BiH, na dva nepomii-
ljiva taboia,
Diugu sastavnicu politikog katolicizma, na kojemu, po
meni, poiva Luiev tekst, mogue je piomatiati kao jednu
od piimainih konkietizacija dualistikog obiasca miljenja
u okviiu politikog katolicizma, a time i Luieve duali-
stike inteipietacije povijesnih iazdoblja, a iije je, dakako,
o piotukomunizmu.
Dakako, nije tu iije o piotukomunizmu piakticiianom u
iazdoblju komunizma, piimjeiice, u maniii eljka Maide-
ia, ili velikih hivatskih teologa Vjekoslava Bajsia i Josipa
Tuiinovia ili velikih spisatelja poput Czeslawa Milosza.
Svi su oni, uza svoje posebnosti, uspjeli, unato otpoiu ko-
munizmu, biti i ostati katolici, ali ne postati kiiaii piotiv
komunizma, zapiavo, kopija komunistiko-ideolokog po-
naanju s tek iazliitim ideolokim piedznacima. Nekima
od njih to je ak omoguilo istinski dijalog s onima koji su
bili nositelji pozitivnih mijena unutai samog komunizma u
smjeiu, kako se to kod nas zvalo, socijalizma s ljudskim li-
cem. Zato su, naiavno, moiali platiti visoku cijenu da je to
bilo gotovo neizbjeno pokazuje i nain Luieva ocjenjiva-
nja politiko-ideolokih neistomiljenika u vidu osuda za
izdajstvo svoga naiode i svoj vjeie, mada su svojim ne-ide-
olokim opiianjem komunizmu svom naiodu i svojoj vjeii
otvaiali uvelike nepiepoznatu i (da li nepoviatno?) piokoc-
kanu bolju budunost s onu stianu piedmodeinih politikih
minji i ideolokih sueljavanja do istiebljenja piotivnika ili
uzajamnost iscipljivanja na smit.
Dakle, iije je o sasvim novoj pojavi koju Maidei ozna-
ava kao postkomunistiki piotukomunizam, koji duboko
obiljeava Luiev tekst i inteipietacijsku logiku. Zajedno
s ideologijom piotueuiopeizma kao plod staiog naciona-
lizma, postkomunistiki piotukomunizam se, to je koliko
paiadoksalno toliko paiadigmatino, doivljava i piovodi
na komunistiki nain, to iznova pokazuje da nas ideoloki
otpoi nekoj ideologiji suobliuje naim ideolokim piotivni-
cima, i to na iazini ponaanja.
Ba i jest si onoga na to Maidei eli skienuti panju, go-
voiei o postkomunistikom piotukomunizmu, a ja u poku-
aju da iaskiijem kako je Luiev tekst uvelike pisan na ma-
tiici tog novog piotukomunizma. Naime, a na to podsjea
Maidei, zabluda je da se ideologije odieuju po sadiaju.
Ba obiatno, ideologije se odieuju, a to i jest ono to sve
ideologije ini tako slinim, po postupku odnosno po po-
naanju, i to nepogieivosti, iskljuivosti, fanatinosti, ne-
ovjenosti, bezobziinosti, utopinosti i neznanstvenosti, i
to, dakako, piema svjetonazoisko-politikim neistomiljeni-
cima i uvijek s budnim okom za nutainje izdajnike.
Na pozadini toga lako se dade iazaznati, onome tko to hoe
ili tko za to ima hiabiosti, da je postkomunistiki piotuko-
munizam, koji je poklopio hivatsku diutveno-politiku
scenu, ali je jako iv i na onoj bosanskoheicegovakoj, pa
tako i u tekstu Ive Luia, nita do ideologija i zaklon za
nepievladani komunizam, dakako, upiavo u piopagatoiima
postkomunistikog piotukomunizma, i to iz piostog iazloga
jei ne odustaje od komunistikih postupaka, i to poglavito,
kako i kod svih ideologija, piema ideoloko-politikim ne-
istomiljenicima i piotivnicima. A u injenici da piopaga-
toii tog novog piotukomunizma nisu svjesni ili svojski po-
tiskuju nepievladani komunizam u sebi, kiije se vjeiojatno
temeljni iazlog da je postkomunistiki komunizam koji haia
Hivatskom i BiH, ali se iaskono pokazuje i u Luievu tek-
stu, neiijetko ili ak u piavilu komunistikiji od samoga
komunizma, dakako, iznova ne u smislu pukih ideolokih
piedznaka nego u smislu ideolokog ponaanja. Ono to je
u tome ipak najznaajnije jest neko fatalistiko ustiajanje u
kiugu: dok se, naime, komunizam napada, ostaje se nuno
u komunizmu, jei izlazak nije u polemici nego u njezinom
nadilaenju putem neideolokog stvaialatva., zakljuit e o
tome na jednom mjestu eljko Maidei.
Postoji jo neto bitno s obziiom na postkomunistiki pio-
tukomunizam, to zapaa Maidei, a to je ielevantno za
Luiev tekst i samoga Luia kao autoia. Rije o zapaanju
da taj piotukomunizam izveden na bojovno komunistiki
nain najbolje skiiva sve one biojne komuniste to su pieko
noi pieli u taboi nacionalista, htijui sebe ne samo dobio
zatiti nego ostati dalje na vodeim mjestima u diutvu.
Dakle, histeiini nasitaji na nepostojei i mitvi komunizam,
u maniii postkomunistikog piotukomunizma, pa i ono-
liko koliko su nazoni u Luievu tekstu, bilo u napadima
na komunizam kao sustav bilo u napadima na one, koji su,
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 16(
po njemu, bili na iziavan ili posiedan nain sluge komu-
nizma, mogu se svesti na dvoje: a) obiambeno-zagluujuu
viku i galamu bivih komunista, i to onih u piavilu iigidno-
boljevikog foimata, lukavo zakiabuljenih za novu ulogu
novopeenih nacionalista i vjeinika, b.) piuanje utoita i
opiavdanja tim obiaenicima iz motiva diutveno-politike
koiiste to je po meni sluaj u Luia, moda i do kiaja
neieektiiano a kojih je, to se ne bi smjelo pievidjeti, bilo
daleko vie u hivatskim etno-politikim kiugovima koje Lu-
i u svome tekstu liava bilo kakve odgovoinosti za stanje
Hivata u BiH, pa i u samom politikom vihu Zagieba u iatu
i neposiedno nakon iata, (U tu se kategoiiju, dakako, poied
samoga Vihovnika, daju bez potekoa smjestiti ne samo
onodobne etno-politike voe Hivata u BiH, Vihovnikovi
povjeienici, nego tako stvaii stoje i do dananjeg dana, dok
se, uza sve opiavdane kiitike koje im se mogu uputiti, neto
takvoga teko da moe nai (makai u toj mjeii) na stiani ide-
oloko-politikih piotivnika koje Lui piokazuje i osuuje
kao izdajnike svoga naioda).
Napiotiv. A za to tieba samo malo pielistati povijesna svje-
doanstva od tiskovina do iaznoiaznih dokumenata, pa vi-
djeti da su oni u viijeme komunizma, neovisno o tome ko-
liko je to kotalo, bili neiijetko uvelike otvoieno jezini, a
vilo esto i politiki Hivati, dok su u isto viijeme, u opoi-
tunistiko-dodvoiikoj maniii kao svome tiajnom obiljeju,
dananji etno-politiki monici meu Hivatima bili zakleti
komunisti, boljevikog kova i ponosni javno-deklaiiiani
Jugoslaveni, a otuda i potjee zasiguino njihova navada da
odieuju tko jest ideoloko-nacionalno podoban, a tko nije.
(Iako u se viatiti na to kasnije, gotovo isto viijedi i kad je u
pitanju, piimjeiice, kiitika bonjakog nacionalizma, jei je
ta kiitika dosljednija i autentinija, ako nita jei je povezana
s veim iizicima, a u viijeme iata i po sam ivot, na stiani
onih koje Lui iziavno ili neiziavno osuuje za suiadnju s
bonjakim nacionalizmom, dok su, od viemena iata do da-
nas, etno-politike voe Hivata uvijek kad je to odgovaialo
njihovim osobnim ili elitistikim inteiesima (nipoto, na-
iodnim) stupale u otvoienu suiadnju s bonjakim naciona-
lizmom (dakako, i onim sipskim), unato nepiijateljstvima,
a stiavinijeg piimjeia za to iz iazdoblja iata nema u sluaju
saveznitava (i sluenja) sipskom nacionalizmu od usuda
Posavine (ve je pievie indicija i dokaza da bi se to moglo
ospoiiti), a u sluaju saveznitava (i sluenja) bonjakom
nacionalizmu od usuda Siednje Bosne, poblie a to je moj
zaviaj staiih kialjevskih zemalja oko Kialjeve Sutjeske
i Vaiea odakle, kako nedavno iee jedan moj piijatelj, 400
godina Osmanskog Caistva nije uspjelo piotjeiati katolike-
Hivate, ali jest u nekoliko noi saveznitvo hivatskog i bo-
njakog nacionalizma olieno u to iatno viijeme djelatnim
politikama (uz svesidno asistiianje sipske uvijek kad je za
to bilo potiebe).
Dakle, uvjeien sam da se na pozadini politikog katolicizma,
stavljenog od pietkoncilske dualistike teologije i postko-
munistikog piotukomunizma, veoma lako mogu ne samo
dekonstiuiiati nego i iazumjeti temeljne ideoloke postavke
Luieva teksta.
U tu svihu, jo u se jednom, pii koncu ovog poglavlja, neto
konkietnije osvinuti makai na tii takve postavke:
a) ideoloka, krajnje negativna Luieva ocjena razdoblja
komunizma
Piomatiana kioz piizmu politikog katolicizma, poblie
postkomunistikog piotukomunizma, ona nije zauujua
ve oekivana, a, dakako, nipoto usamljena. Svojom naiavi
i sadiajem, politiki katolicizam piijei zamjeivanje mi-
jena odnosno piocesualnosti unutai samog komunistikog
sustava, i to u smjeiu od totalitainog piema demokiatskom
diutvenom uieenju, neovisno o tome to ti piocesi nikad
nisu bili dostatni (niti s obziiom na opseg niti s obziiom na
iitam) i to su u konanici ostali nedovienim. Samim time,
politiki katolicizam onemoguuje samu pomisao, a kamoli
uzimanje na znanje da je komunizam, svim svojim ogiani-
enjima unato, na povijesno gledano diutveno-politiki
maksimum (Latinka Peiovi).
Nuna posljedica toga je, pa i sluaju Luia, iedukcioni-
stiko-nedifeienciiana, u svojoj biti ideoloka, osuda svih
povijesnih osoba koje su bile politiki djelatne u komuni-
stikom sustavu (konkietno, Bianko Mikuli) ili su s njim
na bilo koji nain suiaivale, to je, zapiavo, bila ivotna
nunost, a nipoto nije moialo automatizmom znaiti iz-
daju naioda ili vjeie. Dakako, kiitika ideoloke ocjene ko-
munistikog sustava u tekstu Ive Luia, ali i uope, ne znai
nipoto pad u komunistike mitove, to je, takoei, jo uvi-
jek obiljeje naeg viemena, pa mnogi ijeenje suviemenih
pioblema vide u iluzoino-iomantiaiskom poviatku ideali-
ziianog komunistikog iazdoblja, zaboiavljajui, dakako, na
njegov totalitaini kaiaktei i njegove zloine, meu ostalim, i
piema piipadnicima hivatskog naioda.
b) ideoloka, krajnje negativna Luieva ocjena djelovanja fra
Bone Ostojia, to je izravno skopano s djelovanjem udruge
Dobrog pastira i uope Bosne Srebrene, posebice tijekom
II. svjetskog rata i komunistikog razdoblja
Piomatiano kioz piizmu politikog katolicizma na ma-
tiici dualizma i piotukomunizma, sastavnica pietkoncil-
ske teologije ideoloka osuda djelovanje fia Bone Osto-
jia, ukljuujui djelovanje Dobiog pastiia i uope Bosne
Siebiene iznova nije zauujua nego oekivana, dapae,
nuna. Unato tome, ostaje ljudski i znanstveno zapanjujue
da se netko, poput Luia, usuuje davati ocjene, i to tako
kiajnje negativne i denitivne, djelovanja fia Bone Ostojia
i Dobiog pastiia, a pii tome ne tematiziiati itav niz inje-
nica koje zahtijevaju temeljna metodoloka piavila, pa ak i
puka logika:
iealne mogunosti odnosno alteinative koje su u poiat-
nom iazdoblju, svome jedinstvenom, do kiaja diama-
tinom i sloenom povijesnom kontekstu, pied sobom
imali fiatii u BiH, pa u sklopu toga i fia Bono Ostoji,

Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)

status, broj 15, proljee 2011. 16
skupa s fia Josipom Maikuiem ili udiuenjem Do-
bii pastii, i to posebice iz peispektive amaneta koji su
im svojim djelovanjem (koje takoei tieba ne ideoloki
ve tiijezno i difeienciiano kiitiki piopitati) cikveni
velikodostojnici, napose Alojzije Stepinac (uvelike ne-
dosljedno ponaanje spiam ustakog i komunistikog
ieima) i Ivan aii (do degutantnosti opinjen usta-
kim ieimom i likom Ante Pavelia kojeg je u svojim
siamotnim odama izjednaavao ne jednom s Isusom
Kiistom), te, nita manje vano, biojni piipadnici ka-
tolikog kleia koji su stajali nekiitiki uz ustaki ieim
i, zakljuno, cjelokupna Katolika cikva (na podiuju
dananje Hivatske i BiH) koja se nikada do kiaja nije
jasno distanciiala od NDH-a, ega iecidive tipimo sve
do danas,
sve to skupa, staviti i piopitati i u iiem inteinacional-
nom kontekstu, kako odnos Katolike cikve piema na-
cizmu i faizmu na jednoj stiani tako i piema komu-
nizmu na diugoj stiani, tako i poloaj Katolike cikve u
komunistikom iazdoblju u zemljama Siednje i Istone
Euiope, ukljuivo slinosti i iazlike izmeu iazlii-
tih udiuenja osnivanih u komunistikim zemljama,
o emu su ba posljednjih godine ieene mnoge nove
znanstveno-utemeljene injenice, i to na temelju in-
teidisciplinainih istiaivanja (povjesniaia, sociologa
ieligije, teologa i politologa) jei je govoiiti o Dobiom
pastiiu, a time fiatiima Ostojieva i Maikuieva foi-
mata, iavno znanstvenom samoubojstvu, a nipoto ne
slui niti ljudskom potenju,
sve to skupa, takoei, valja staviti u kontekst i kiitiki
sueliti s pisanim domaim opusom koji donosi sa-
svim opiene zakljuke o djelovanju spomenutih fia-
taia i Dobiog pastiia (spomenut u samo ono to je
o tome napisao fia Ignacije Gavian), a u sluaja Luia
ne samo da to nije uinjeno nego ta liteiatuia u biti nije
niti spomenuta,
uvati se, kad je uope iije o tome iazdoblju, deni-
tivnih i konanih ocjena jei nam svima jo uvijek ne-
dostaju mnogi dokumenti i svjedoanstva do kojih bi
se moda tek danas moglo doi uslijed piomijenjenih
diutveno-politikih odnosa,
Sve ieeno, dakako, opet ne znai opiavdavati osvetnike ie-
ekse novog komunistikog ieima spiam Cikve, konkietno
pobijenih katolikih kleiika, pa i onih fianjevakih, ali pied-
stavlja pieduvjet da se izae iz dualistike matiice miljenja
i inteipietacije. Uvaiti sve navedeno, a doi i do kiitikih
opaski o goie spomenutim osobama i udiuenju, piedstav-
ljalo bi neto sasvim diugo, ak i pohvalno, a uvelike bi nadi-
lazilo olako ideoloko diskvaliciianje.
No, da bi se doista u piavom svjetlu, bez idealiziianja i mi-
sticiianja (ega takoei ima i to ak moda ne toliko u ide-
oloko-politike svihe nego u svihu suspenzije zahtijeva da

se taj poklad danas osobno oivotvoii na nov i kieativan

nain) sagledalo djelovanje fia Bone Ostojia (a na istome
tiagu u tome viemenu fia Josipa Maikuia i udiuenja
Dobii pastii ili ianije fia Anela Zvizdovia), zapiavo po-
vijesno djelovanje Bosne Siebiene, poglavito tijekom II.
svjetskog iata i u iazdoblju komunizma, koje se, opet iznova
ponavljam, ne bi smjelo idealiziiati i misticiiati, valja pii-
jei u jedan sasvim diugi idejno-svjetonazoiski svijet.
Zapiavo, iije je o piijelazu od pietkoncilske na koncilsku
teologiju, zaetu tijekom II. vatikanskog koncila, koja je ka-
tolike obvezala na pomiienje s modeinom i poviatak izvoi-
noj evaneoskoj poiuci, koja se dobiotom, pa i ljubavlju
piema nepiijatelju, odupiie ideologiziianju bilo koje piove-
nijencije. Samu u okviiu tog novog idejno-svjetonazoiskog
svijeta, koncilsko-modeinog, mogue je dopiijeti i uvaiti
ono piesudno u djelovanju fia Anela Zvizdovia, fia Josipa
Maikuia, fia Bone Ostojia, skupa s djelovanjem Dobiog
pastiia, a to ne samo da je na tiagu viijednosti II. vatikan-
skog koncila nego je bilo uvelike anticipatoisko, kako u smi-
slu ieligijskog tako i u smislu diutveno-politikoga, i to ne
samo na lokalnoj iazini ve meunaiodnoj, a pioblemi s
kojima se uvelike sueljavamo danas u Hivatskoj i BiH nisu
plod toga smjeia nego odustajanja od njega kako unutai Ci-
kve tako i unutai diutva.
No, i spomenute Luieve teze, tijekom kiitike valja stavljati
u iii kontekst, imajui na umu uspon katolikog fundamen-
talizma u Katolikoj cikvi na meunaiodnoj, ali lokalno-ie-
gionalnoj iazini, emu je, meu ostalim, znak piologodinje
skandalozno oiganiziianje simpozija od stiane Vihbosanske
biskupije u Saiajevu u ast Ivana aiia ili ponovna iogobo-
ienja Vinka Puljia piotiv udiuenja Dobii pastii kao da je
toboe njegova uloga bila nutainja iazgiadnja Cikve i izdaja
naioda, na tiagu ega, emu se onda uditi tome, piomilja i
sam Lui, kao da Cikvu zapiavo ne iastae iznutia katoliki
fundamentalizam i na njemu nakalemljena etno-nacionali-
stika politika.
c) ideoloka, krajnje negativna, Luieva ocjena osnivanja
HSS-a 1993. u Sarajevu
U sluaju HSS-a se iznova iaskiiva Luiev manjak empa-
tije, sposobnosti da se, unato svjetonazoisko-politikom
neslaganju, diugoga misli makai na tienutak iznutia od-
nosno iz njegova vlastita svjetonazoisko-politikog i geo-
giafskog mikiosvijeta, a kamoli da se stavi na njegovo mje-
sto pii kiitikom piopitivanju, i, nita manje vano, navada
da se svaka svjetonazoisko-politika opozicija, pa i putem
politiko-stianakog djelovanja, gotovo automatski gleda
pod vidom naiodno-cikvene izdaje, umjesto kao dobiodoli
kiitiki iefeientni okvii.
No, na sam sluaj HSS-a osviem se poglavito zato to mi-
slim da se tu na posebice paiadigmatian nain iaskiiva
neto od Luieva naina inteipietacije, a to je, dakako, s
aspekta znanstvene stiogosti, iavno samoubojstvu. Rije je
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 166
o skoku s popiilino povijesno piopitanih i dokazanih i-
njenica (u ovom konkietnom sluaju koiitenje HRSS-a
od stiane komunista za iastakanje HSS-a) na piovizoini,
moda i piivlaan, ali znanstveno neodiiv (makai jei jo
nije dokazan), a ideoloki dakako motiviian, konstiukt (u
ovom konkietnom sluaju da se i iza HSS-a 1993. u Saiajevu
kiije bonjaki nacionalizam odnosno da su ljudi ukljueni u
osnivanje HSS-a bili instiument bonjakog nacionalizma u
iazaianju legitimnih politikih piedstavnika Hivata u BiH
odnosno stoeine politike Hivata u BiH).
Da tomu nije tako, pieputam da svjedoe ljudi kojih se to
tie iziavno, tim vie jei je veina od njih na ivotu, no mene
zauuje da Lui javno objavljuje takav konstiukt, piemda
zna mnoge od tih ljudi, ako ne osobno, a ono njihov pisani
opus i diutveno-politiki angaman, neiijetko skopan,
kao to ianije spomenuh, s iznimno otiom kiitikom bo-
njakog nacionalizma, i to ponekad uz iizik vlastitog ivota,
kakvu Lui sebi, i mnogi iz njegova svjetonazoisko-politi-
kog kiuga, nisu (a vjeiojatno i nee) nikada piiutiti (ali sebi
doputaju, tako mi se ini, nekiitiko, kad se svi nabacuju
time, sluenjem sipskom ili svome nacionalizmu). I upiavo
bi se od tih ljudi Lui moiao uiti dosljednoj kiitici bonja-
kog nacionalizma, kojega dakako ima, a to podiazumijeva
piije svega kiitiki obiaun s vlastitim nacionalizmom a po-
tom i uvaavanje difeienciiano-kiitikog piistupa bonja-
kom nacionalizmu: uvaavanje njegovog povijesnog iazvoja
(piocesualnosti), nutainje sloenosti, iazliitih imbenika
njegova nastanka (na piimjei veze sa sipskim i hivatskim
nacionalizmom), kontekst njegova nastanka (iat i poiae)
Nakon svega ieenog, pieostaje mi jo skienuti panju na
ono po emu je Luiev tekst, po meni, donekle oiiginalan.
Dakle, njegova oiiginalnost nije sadiana u pojedinim te-
zama, koje su ve dugo znane i u opticaju, nego u njihovom
okupljanju na jednom mjestu i, to je ono odsudno, poku-
aju izgiadnje, pod kiinkom znanstvenosti, to je posebice
opasno, svojevisne, tako sam to ja doivio, metazike izdaje,
koja daje jednostavno (itaj: fundamentalistiko-iedukcio-
nistiko-dualistiko) pojanjenje svih zala koja su kioz povi-
jest sve do danas zadesila Hivate u BiH, a kiivici su, piema
logici te metazike izdaje, od ZAVNOBIH-a 1943. do osni-
vanja HSS-a 1993. u Saiajevu, iskljuivo i jedino bosanski
Hivati, poblie bosanski fianjevci i svi oni meu bosanskim
Hivatima, koji su piihvatili njihovu logiku djelovanja u diu-
tveno-politikoj sfeii, a pod tom se logikom djelovanja mi-
sli na izdaju i suiadnju sa svim piotuhivatskim elementima,
od sipskih nacionalista u sluaju ZAVNOBIH-a, pieko ko-
munista u sluaju Dobiog pastiia do bonjakog naciona-
lizma u sluaju HSS-a. (Zapiavo, sam viemenski okvii koji
obuhvaa metazika izdaje po sebi je pioblematian i sa-
mim time ideoloki ieduciian jei gotovo svi pioblemi Hi-
vata u BiH i Hivatskoj svoje koiijene imaju u desetljeima,
pa i stoljeima, piije 1943. odnosno 1945. kada Lui zapo-
inje svoju piiu.)
Dakako, bosanski Hivati, pa i Bosna Siebiena, nije liena
odgovoinosti za sadanje stanje Hivata u BiH (o tome u
poblie kasnije), no ovakav ideoloki konstiukt u liku jedne
metazike izdaje, kakav po meni izianja iz Luieva teksta,
lien bilo kakvog osjeaja za kiitiku svoga svjetonazoisko-
politikog svijeta, zastiaujui je tim vie, jei je s njime po-
vezana i amnezija svih itava (paiadigmatino to se pieba-
cuje i ideoloko-politikim piotivnicima) koje su pale u ime
inteiesa tog svjetonazoisko-politikog svijeta, kako meu
diugim nacionima tako i unutai onoga vlastitoga.
Povih toga, zanimljiva je odvanost, pa i motivacija plasiia-
nja jednog tako uoblienog teksta u temat kakav je bio sta-
tusovski o unutainacionalnomiunutaietnikom dijalogu, no
taj tekst, unato svim svojim negativnostima, sjajno piika-
zuje kljune toke zavaenosti memoiija meu Hivatima
u BiH (ali uvelike i Hivatskoj), pa je i u tome smislu njegovo
dokumentiianje, po meni, u jednom specinom tematu
opiavdano.
Naiavno, odsue bilo kakve kiitike vlastitog svjetonazoi-
sko-politikog svijeta kod Luia je, kako to obino biva,
kompenziiana dualistiko-iskljuivim svaljivanjem kiivnje
na zastupnike opienoga svjetonazoisko-politikog svijeta,
piemda nacionalno-ieligijski istoga, to i jest motivacija
(moda ak do kiaja i nesvjesna), duboko ideoloka, cjelo-
kupnog Luieva teksta i njegovih pojedinanih teza.
Doista je vihunski izazov, dostojan ozbiljna piomiljanja,
osmiljavanje i dosezanje naina na koji se tieba sueliti s
jednim u toj mjeii ideologiziianim tekstom, a pii tome i sam
ne postati itva ideolokih ieeksa odnosno nepiimjetno se
izobliiti u piotuideolokog ideologa. Dakle, postati itva
one zamke u koju su pali postkomunistiki piotukomunisti.
Koliko je to teko pokazala je, moda ak na zastiaujue
jasan nain, ba polemika (ili je bolje iei u mnotvo segme-
nata piavi ideoloki obiaun) izvan stianica Statusa o Lu-
ievom tekstu objavljenom u posljednjem Statusu to
je (bila) Bosna i Heicegovina i tko smo (bili) mi? gdje ni-
jedna stiana nije odoljela ideolokom ponaanju.
Razoaiani takvom vistom polemike, zapiavo, zgioeno-
u nainom aigumentiianja i jedne i diuge stiane, a kojoj
je povod bio tekst objavljen u Statusu, u uiednitvu smo u
jednom momentu ak iazmiljali (na poticaj Ivana Vukoje)
o javnoj ieakciji. Do nje moda ak i naalost (a to bi bila
moja kiivnja) nije dolo, no uvjeieni da bismo iz nje, kao
zoine slike duha naega viemena, svi mogli podosta nauiti,
iazmiljali smo unutai uiednitva potom objaviti je u cijelo-
sti u novom bioju Statusa, i to s kiitikim osvitom svih su-
dionika polemike, no od toga smo odustali iz spleta iazliitih
okolnosti, poglavito opsega polemike i novih tekstova koji se
tiu piijepoia, ali i zbog to je iznova fenomen za piopitiva-
nje, a i uz uvaavanje nekih izieenih aigumenata, nije lien
ideolokih ieeksa piijetnji nekih sudionika polemike da
e na piijenos njihovih tekstova u Statusu odgovoiiti sud-
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 16;
skim tubama, a iije je o Enveiu Kazazu i fia Ivanu aie-
viu, piemda bi takve tube u sluaju ve javno objavljenih
tekstova bile, dakako, neodiive. Zanimljivo, unato tolikoj
mjeii ideologiziianih stavova u svome tekstu, piema mome
uvjeienju, tome se nije uspiotivio Ivo Lui, a Ivan Lovieno-
vi je, koliko je meni poznato, na to ostao nijem.
Dakle, vie je nego nuno kiitiki se osvinuti na spomenutu
polemiku, pii emu u se ja koncentiiiati na postupanje
Luievih oponenata, poglavito kada je u pitanju teoloki
diskuis, i pii tome pokuati makai naznaiti, po meni, kon-
stiuktivan nain ne samo sueljavanja s visoko-ideologiziia-
nim tekstovima poput Luieva nego uope nain sueljava-
nja u sfeii onoga to je zagovaiao statusovski temat o unu-
tainacionalnomiunutaietnikom dijalogu, jei sam uvjeien
da su nam za pievladavanje tienutne slijepe ulice ideolokih
kiajnosti i otvaianja puta piema autentinom dijalogu po-
tiebni temeljno diugaiji stavovi.
IV.
PROTUIDEOLOKI IDEOLOZI?
Pied pitanjem mogunosti dijaloga s visokoideologiziianim
tekstovima kakav je, po meni, Luiev, a na pozadini svega
do sada ieenog, nije bez teine tvidnja Ivana Lovienovia,
iznova iznesena u Danima u okviiu spomenutog obia-
una s Luievom tekstom objavljenim u Statusu: inei
to kako ve ini, laljivo i manipulatoino, Lui sam sebe po-
kazuje iielevantnim za bilo kakvo sugovoinitvo. Dijalog jest
nuan i nezamjenjiv, ali u apstiaktnom pozivanju na dijalog
olako se zaboiavlja da u dijalog ne stupamo samo s idejama i
aigumentima, s manjom ili veom sposobnou aitikulacije,
nego da u dijalog, da bi bio supstancijalan, obvezujui, stu-
pamo sa svime onim to jesmo, sa svime to je sadiaj naih
djela i dana. Za takav dijalog, dakle, moiaju postojati ele-
mentaini pieduvjeti, na pivome mjestu vjeiodostojnost
stajalita i osoba. U tomu je Lui beznadno insucijentan i
zato je dijalog s njim deplasiian.
Doista, dijalog, uzet u punom znaenjskom opsegu koji taj
pojam podiazumijeva, sa stavovima uoblienim na nain
kako je to uinjeno u Luievom tekstu nije mogu.
No, dijalog je u spomenutoj tvidnji, po meni, uz zaboiav da
je to pioces, i to dugotiajan i muan, ieduciian na svoju za-
vinu fazu, koja podiazumijeva ve dogoeni obiat u sugo-
voinicima, i to u smislu jasnog distanciianja od ideologizi-
ianih stavova i piakse (ukljuivo, politike) nadahnute tim
ideologiziianim stavovima, dakle, na svoj vihunac kad sam
pioces dijaloga i nije vie tako pioblematian.
Dakle, iz vida je sasvim izgubljena poetna faza dijaloga,
koja, moe se to slobodno iei, i nije, stiogo uzevi, auten-
tian dijalog, u smislu kako ga deniia Lovienovi, ali jest,
po meni, legitimno i nuno kienje puta do autentinog di-
jaloga, a podiazumijeva i svojevisno sueljenje s visokoide-
ologiziianim stavovima kakvi su Luievi, i to bez, a to je
vihunski izazov, usvajanja ideolokog ponaanja.
Sasvim je logino da je tomu tako jei budemo li pasivno e-
kali na onakve dijaloke paitneie kakve piieljkuje Lovieno-
vi (dakako, s piavom) vie sam nego uvjeien da emo ekati
zaludu, pa makai u tome ustiajali do sudnjeg dana. Naime,
takvi dijaloki paitneii ne padaju s neba nego to je paia-
doks cijele stvaii takve dijaloke paitneie moiamo pioi-
zvoditi sami kieativnim piistupom i stvaialatvom, i to ba
od onih desetina tisua katolika-Hivata koji zbilju peicipi-
iaju na neznanstven i ideologiziian nain poput samog Lu-
ia (pa iz toga nije iskljuen niti sam Lui, neovisno ili ba
zbog biogiafsko-politikog poklada kakav ima).
Tomu je tako napiosto i zbog banalne injenice da diugih
potencijalnih sugovoinika u dijalogu niti smo niti emo
imati jei smo ivljenjem u istom viemenu i na istim piosto-
iima, s uvelike istim povijesnim nasljeem, osueni jedni
na diuge, izuzev ako emo dijalog svesti na puki iazgovoi s
onima koji misle gotovo ili posve jednako kao i mi.
Naiavno, ne oekujem da uputanje u tako koncipiiano ki-
enje puta autentinom dijalogu, kojemu nita ne jami po-
zitivan uinak, svatko piihvati kao neto samoiazumljivo i
obvezujue, pogotovu ako je iije o zastupnicima, uvjetno
kazano, isto sekulainog diskuisa, poput Ivana Lovienovia
ili Enveia Kazaza. No, to nita ne umanjuje injenicu da nas
pasivno ekanje na saviene sugovoinike u dijalogu osu-
uje na pogubni status quo, koji e se, pieputen sam sebi,
pogoiavati, a to osjeamo sve vie kako viijeme odmie.
Moialo bi se iskoiaiti iz uzajamnog peicipiianja kao fana-
tinih zatoenika vlastitih ideologija, skopanog s vie ili
manje jasno iziaenom i osvijetenom politiko-ideolokom
minjom i osuivanjem, jei nam to izboi djelovanja suava
ili na uzajamno ignoiiianje ili uzajamno ustiajavanje u isci-
pljujuim ideoloko-miziteljskim nasitajima do istiebljenja
ili iscipljivanja na smit, uz podilazee pobiianje diutvenog
ugleda u kiugu vlastitih istomiljenika.
Izlaz iz te slijepe ulice, nazvane pasivnim ekanjem savie-
nih dijalokih paitneia ili ustiajavanjem u uzajamnoj ideo-
lokoj iskljuivosti, mogao bi nam ponuditi teoloki diskuis,
i to onaj nadahnut koncilskom teologijom i izvoinom evan-
eoskom poiukom. U piotivnom, postupno emo se, uslijed
iskljuivog bavljenja svojim piotivnicima, suobliiti njima,
na to paiadigmatino sugeiiia i polemika oko Luieva
teksta, a to je teko piimijetiti, meu ostalim, zbog zamoia
i fiustiiianosti bezizlaznom i beznadnom situacijom.
Zapiavo, teoloko-vjeiniki diskuis posjeduje spoznajno-
motivacijski kapital za kienje puta piema autentinom
dijalogu i iskoiak iz slijepe ulice ideoloko-politike isklju-
ivosti. Djelovanje, piomatiano iz teoloko-vjeinike pei-
spektive, ne pietpostavlja poetak plemenitosti u ideoloko-
politikom piotivniku ve odieenu iazinu ljudskosti, ma
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 168
koliko niska bila, u svakom ljudskom biu, pa i u konkiet-
nom ideoloko-politikom piotivniku. Diugaije kazano: i
na ideoloko-politiki piotivnik Boje je dijete.
Dakle, teoloko-vjeiniki diskuis nas obvezuje i potie da
ideoloko-politikog piotivnika ne piomatiamo samo kioz
piizmu onoga kakav je u sadanjosti i kakav je bio u piolosti
nego i kioz piizmu onoga to bi mogao postati pieobiaen
boanskom milou koja nema diugog puta djelovanja nego
pieko nas. Ustvaii, potencijal teoloko-vjeinikog diskuisa s
obziiom na iezistentnost spiam ideoloko-politike minje
i iskljuivosti sadiana je u tome da mu motivacija nije savi-
ena politiko-ideoloka pobjeda nad ideoloko-politikim
piotivnikom ve njegovo osloboenje od ideoloko-politi-
kih okova i integiiianje u, istom tada mogue, ozdiavljeno i
pomiieno diutvo. Dakako, to nije povezano s ielativiziia-
njem moialne ili kiivine kiivnje za mogue poinjena zla,
ali uvijek jest s bolnim sueljavanjem s naom osobnom za-
iaenou ideoloko-politikom minjom, neovisno o tome
u kojem opsegu bila u nas nazona.
O izazovnosti i aktualnosti iskoiaka iz slijepe ulice ideo-
loko-politike iskljuivosti, uz skietanje panje na pie-
sudnu odgovoinost zastupnika teoloko-vjeinikog diskuisa
odnosno vjeinika u diutvu, nenadmano je govoiio eljko
Maidei, sueljen s piovalom ideoloko-politike minje u
hivatskom diutvu, emu je, kod nas, snano svjedoanstvo
i polemika oko Luieva teksta: Pivo, kako opiostiti i po-
miiiti se ne vie sa Sibima, Muslimanima ili hivatskim poli-
tikim piotivnicima nego kako opiostiti i pomiiiti se sa svo-
jim katolicima koji su izdali sveti zavjet dobiote i zapleli se u
neodmisive miee vlastite minje i bojovnosti? Diugo, kako
izdiati i ne poeti miziti biau u istoj vjeii kad oni iskazuju
minju piema svemu oko sebe osim piema svojim poli-
tikim istomiljenicima iuei Cikvu milosia i spasenja
za sve ljude? Tiee, kako pieutjeti njihovu oitu nakanu da
mimoiu koncilsku Cikvu, jei ona sa svojim miiotvoistvom
ne moe vie posluiti cilju zajednikog unitenja modei-
noga zapadnjakoga svijeta, to je san svih totalitainih ideo-
logija? etvito, kako piotumaiti obiat onih katolika koji su
u piolom komunistikom poietku vodili sidane iazgovoie
s nevjeinicima na vlasti, a danas ne mogu iazgovaiati ni s
vjeinicima diugaijeg politikog uvjeienja bez vlasti? Peto,
to poslije svega uiniti s ekumenizmom, dijalogom, milo-
siem, dobiotom, pomiienjem, piatanjem nepiijateljima,
kajanjem, ienjem pamenja, ovjenou, nadom, iado-
u, snoljivou, vjeiskom slobodom i diugim koncilskim
viednotama koje smo bili s velikom ljubavlju usvojili i poeli
ih goiljivo pienositi? Hoemo li sada iadi politikih koiisti
od toga odustati i poeti se viaati pietkoncilskim osudama
i ideolokim iatoboinostima? [] No, najvanije je da ne za-
boiavimo na koncilski duh u naim odnosima s nekoncil-
skim katolicima i piuimo im iuke opiatanja i pomiienja
koje inae diugima izvan Cikve obilno nudimo. Na tom is-
pitu piolazi ili pada upiavo sva bogoovjenost nae vjeie.
[] Zbog zle politinosti ne bi nikako tiebalo nepiavedno
postupati piema itvama te zle politinosti. I tu je onda ne-
izostavno uostalom kao i svagdje pokazati iiinu milo-
sia i ljubavi, ukoliko ih, jasno, jo uvijek u ovoj pomamnoj
vatii minje i supiotstavljanja u dostatnoj mjeii posjedu-
jemo. Jedni i diugi. U tom se sklopu nuno oblikuju posve
nove i neoekivane vjeinike dunosti i obveze: ne samo pii-
tjecanja u pomo katolicima koji su upali u klopku politike
minje, nego u isti mah davanja podike nama u sueljava-
nju s njihovom minjom, jei se takoei i mi bolno i muno
kopicamo, ne znajui zapiavo kako se uope izvui iz vla-
stite minje na minju i meusobnih optuaba za izdaju, u
pivih vjeie, u diugih politike.
Na pozadini ovog Maideieva piomiljanja, elio bih se su-
eliti s pitanjem zato teoloko-vjeiniki diskuis nazoan u
polemici oko Luieva teksta, dakako, kod fia Ivana ai-
evia, u tu polemiku nije unio nita novo i diugaije od
naina oponiianja Lovienovia i Kazaza, odnosno zato nije
piuio makai peispektivu izlaska iz ideoloko-politike is-
kljuivosti i minje kojom je ta polemika uvelike bila pio-
eta. Dakako, u svijesti da je vihunski vjeiniki, ali i ljudski
izazov uope na izazvanost politikom minjom i ideolo-
kim obiaunom odgovoiiti onkiaj ili ponad tog diskuisa,
pievladavajui vlastitu minju na minju koja nas osobno
i kolektivno pogaa.
Jei od teoloko-vjeinikog diskuisa, ak ili upiavo u jednoj
takvoj polemici, bilo bi opiavdano oekivati da iazvidnim
pokae da se ne smije, a na to smjeia Maideieva opomena,
na zlo jedne politike ideologije odgovaiati s pozicija poitu-
ideolokog diskuisa koji, u veoj ili manjoj mjeii, u sebe u
liku ideoloko-politike minje i iskljuivosti integiiia u sebe
ono ideoloko zajedniko svim ideologijama, i to na iazini
ideolokog ponaanja, a ne ideolokih sadiaja i piedznaka.
Za teoloko-vjeiniki diskuis to bi znailo, a ini mi se da se
to dogodilo u teolokom diskuisu nazonom u polemici
oko Luieva teksta, nepokolebljivo pozivati i ustiajavati na
mogunosti obiata na dobio (obiaenja) ideoloko-politi-
kog piotivnika (ma kako teko bilo povjeiovati da e se to
dogoditi), to e ak i tekim kvalikacijama, neiijetko ute-
meljenim, ideoloko-politikog piotivnika oduzeti onu de-
nitivnost koja bi sugeiiiala da mu se zanijekalo ljudsko do-
stojanstvo, piije svega, mogunost da spozna svoje obmane i
zla, te sukladno tome, za njih pieuzme odgovoinost.
Diugaije kazano, obveza teolokog-vjeinikog diskuisa je
da se s ideoloko-politikim piotivnikom ne obiaunava
s pozicija piotu-ideologije i politike piotu-minje nego s
pozicija univeizalne dobiote piema svim ljudima, kakvu je
zagovaiao i piakticiiao Isus, a u koju su, dakle, ukljueni i
nai ideoloko-politiki piotivnici.
Rije je, dakle, o uvaavanju temeljnog evaneoskog za-
htjeva ljubavi piema nepiijatelju, emu, kako to ja vidim,
tiaga nije bilo u polemici oko Luieva teksta, a to opet
nije neoekivano za diskuis iz kojeg je nastupio Lui, Ka-
zaz ili Lovienovi, nego je zauujue i opasno za teoloko-
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 16
vjeiniki diskuis iz kojeg je, opiavdano, na Luieve teze,
pioete ideoloko-politikim piediasudama i minjom (po-
glavito, u iepeikusijama njegove inteipietacije piolosti i sa-
danjosti) pokuao odgovoiiti fia Ivan aievi.
Naiavno, uvaavanje ljubavi piema nepiijatelju u teoloko-
vjeinikom diskuisu, posebice onda kada se obiaunava s
ideoloko-politikim piotivnikom ije pozicije dobiano po-
ivaju na politikom katolicizmu, ne piedstavlja neto po-
vino ili jeftino, to je opiavdana bojazan, pogotovu ne pii-
kiivanje ili ielativiziianje diutveno-politikih zala poinje-
nih u ime politike ideologije kojoj se oponiia ili odustajanja
od toga da se svojim oponiianjem posudi glas njezinim
diutveno-politikim itvama.
S diuge stiane nemogue je govoiiti o autentinom teoloko-
vjeinikom diskuisu, pa i sluaju spomenute polemike, da-
kle, o evaneoskom sueljavanju s minjom i potvoiama na-
ih ideoloko-politikih piotivnika, bez integiiianja ljubavi
piema nepiijatelju.
Zapiavo, odiekne li se na iazini kako intonacije tako i sadi-
aja teoloko-vjeiniki diskuis ljubavi piema nepiijatelju,
liit e se svoje iazluujue biti, pa, kao u sluaju polemike
oko Luieva teksta, i potencijala da u takve polemike, ali i
unutainacionalni, meunacionalni i opediutveni di-
jalog unese neto to bi iaskinulo ili makai uzdimalo ide-
oloko-politiku iskljuivost i minju, a ne da suoblien,
uvjetno kazano, suoblien svjetovnim diskuisima ovjeko-
vjeuje kialjevstvo zloga na iazini diutveno-politikoga.
Piije nego pokuam dodatno konkietiziiati ono to je po
meni u teoloko-vjeinikom diskuisu fia Ivana aievia u
spomenutoj polemici nedostajalo, a pod odsudnom natu-
knicom ljubavi piema nepiijatelju, ali i ono to je u tome
diskuisu u polemici bilo pozitivno, a veini diugih teologa
nedostaje, a jednako je tako odsudno za autentian teoloko-
vjeiniki diskuis, piozboiit u neto samoj autentinosti te-
oloko-vjeinikog diskuisa.
Na autentian teoloko-vjeiniki diskuis, ukoliko za mjeiilo
uzmemo, poied izvoine evaneoske poiuke, koncilsku te-
ologiju i na njoj iziaslu novu politiku teologiju sve to je
piogiamsko polazite teolokog opusa fia Ivana aievia
spadaju dvije neiastavljive sastavnice:
) Puouon osuon svih ieakcionainih pokuaja iedu-
ciianja kianstva na giaansko-domovinsku ieligiju, koja
je posve integiiiana u potiebe diutveno-politike, u nas,
nacionalistike elite, jei kianstvo, izdajui svoju ieligijsku
bit, tada funkcioniia iskljuivo kao ideoloko-politiko sied-
stvo nacionalno-ieligijske integiacije i metazikog opiav-
danja nepiavedne politike situacije. U naem kontekstu
iije je o pioiokoj osudi politikog katolicizma i, nita ma-
nje vano, stoeine hivatske politike koja taj politiki ka-
tolicizam koiisti kao svoju ideoloko-svjetonazoisku potku
i oslonac (dakako, i politizacije islama i piavoslavlja). Za ia-
zliku od naelno-apstiaktne etike osude, pioioka osuda u
sebe nuno ukljuuje imenovanje nositelja i tvoiaca diu-
tveno-politikih zala. Temeljna motivacija pioioke osude
je djelatna zatita i javni zagovoi itava nepiavedne diu-
tveno-politike situacije, uvelike, omoguene politiziianom
ieligijom, dakle, djelatna suut za konkietne itve i patnike.
Poied toga, pioioka osuda podsjea na nunost eklezijal-
nog obiaenja Cikve od diutveno-politiki piilagoene Ci-
kve piema diutveno-politiki kiitikoj Cikvi. Putem pio-
ioke osude iazvija se diutveno-politika mo vjeie od-
nosno diutveno-politiki aspekti evaneoske poiuke, koji
nemaju nita niti s kiivim piivatiziianjem vjeie niti s uskim
stianako-inteiesnim politikim sluganstvom Cikve.
n) UI)uv)v IovoIoso-voII:IIu vuo:IvIn u
uIvvuznIu nou u ozbiljenje boljeg i piavednijeg diu-
tva kao koiaka piema i piedznaka Kialjevstva Bojeg evo
nas opet kod ljubavi piema nepiijatelju dakle, pioiienje
djelatne suuti piema itvama i na ideoloko-politike pio-
tivnike. To moe zvuati skandalozno, ukoliko se ne podsjeti
da teoloko-vjeiniki diskuis ideoloko-politikog nepiija-
telja ne piomatia kao (ili samo kao) slugu tame ve i kao na
itvu sila tame, dakako, ne bez osobne odgovoinosti, a sa
potencijalnom sposobnou piomijene u budunosti. Dakle,
inteies teoloko-vjeinikog diskuisa nije ideoloko-politiki
poiaz nepiijatelja nego njegovo osloboenje od ideoloko-
politikih okova. To, dakako, ne smije umanjiti pioioku
osudu, ali moia ii s njom iuku pod iuku, u liku, meu osta-
lim, pozivanja i nade u obiat na dobio ideoloko-politikog
piotivnika. Na taj se nain ustiajava u evaneoskoj logici
otvoienog zavietka!
Iznova se pokazuje da tek ljubav piema nepiijatelju pio-
ioku osudu ini iazliitom od ideoloko-politikog obia-
una, njemu svojstvene minje i elje za uklanjanjem pio-
tivnika. S obziiom na na kontekst sukobljenosti iazliitih
nacionalno-politikih ideologija, ljubav piema nepiijatelju
pioioku osudu uva od instiumentaliziianja sukobljenih
nacionalno-politikih ideologija (ak i piotiv volje onoga
koji je iziie) jei ne mogu svaiiti taj evaneoski suviak
pioioke osude. Za nacionalno-politike ideologije nepii-
hvatljivo je ono za ime tei pioioka osuda skopana s lju-
bavlju piema nepiijatelju: bolje i piavednije diutvo u koje
e biti integiiiani i nai ideoloko-politiki piotivnici, dakle,
igia u kojoj nema poiaenih nego su svi pobjednici. Po-
navljam, nije iije o jeftinoj integiacija koja ne bi tiaila
duboko pieobiazbu ideoloko-politikih piotivnika, pa i na
samih putem sueljavanja s ideolokim sastojnima u nama
samima, niti bi neke od naih ideoloko politikih piotivnika
(ili neke od nas) oslobodila mogue kiivine odgovoinosti.
Povih svega, taj evaneoski suviak pioioke osude titi
nas od toga da se tijekom oponiianju svojim ideoloko-po-
litikim piotivnicima nepiimjetno izobliimo u piotuideo-
loke ideologe,
Te dvije neiastavljive sastavnice autentinog teoloko-vjei-
nikog diskuisa fianjevaka tiadicija iziaava kioz naelo
njenosti i snage.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1;o
Unato tome to cjelina teolokog opusa fia Ivana aievia
spada meu one vihunske u iegiji uvaava piikazane
kiiteiije autentinog teolokog govoia, teoloko-vjeiniki
diskuis ozbiljen u polemici s Luiem uskiaen je za svoju
diugu bitnu sastavnicu koju smo do sada imenovali kao
ljubav piema nepiijatelju, ukljuenje ideoloko-politikih
piotivnika u univeizalnu nadu ili njenost.
Po meni, to je kljuni iazlog zato teoloko-vjeiniki diskuis
u polemici oko Luieva teksta, pa ak i kada je iije o vi-
snom teologu poput fia Ivana aievia, nije ozbiljio svoj
pozitivni i specini potencijal, ali, iie gledano, teoloko-
vjeiniki diskuis uope posljednjih desetljea s obziiom na
sve vidove diutveno-politikih dijaloko-polemikih pio-
cesa u BiH i iegiji, jei je zadaa teologije upiavo za sve te
piocese stvaiati pozitivan okvii koji e piije svega obiljea-
vati opiatanje i pomiienje, dakako, ne na jeftin nain koji bi
piedstavljao novo nasilje.
U tome je kljuni iazlog zato je i diskuis fia Ivana aie-
via u polemici oko Luia neiijetko liio na ideoloko-po-
litiki obiaun to je taj diskuis iziuilo (ak i piotiv volje
autoia) ako ne instiumentaliziianju onda svakako likova-
nju, ovaj put, piipadnika bonjake nacionalistike politike
ideologije.
Zapiavo, imajui u vidu cijelu polemiku oko Luieva tek-
sta a to govoii neto o diutveno-politikim piocesima
uope kod nas pokazuje se kako se zaaiani kiug ideo-
loke zaiaze nastavlja u nedogled: na Luievo ideoloko
oponiianje komunizmu, koje ga je izobliilo u postkomuni-
stikog piotukomunistu komunistikijeg od komunista, kao
da piijeti opasnost (ili je ve nastupila, makai u spomenutoj
polemici?) da se Luievi oponenti, uslijed usvajanja ideo-
lokog ponaanja spiam njega, ukljuujui i fia Ivana aie-
via, postupno izoblie, guiativno kazano, u veeg Luia
od Luia.
tovie, na toj matiici tieba kiitiki piopitivati i nain od-
nosa Luievih oponenata piema Statusu.
U konanici, a imajui u vidu ne samo pioblematinost te-
oloko-vjeinikog diskuisa u spomenutoj polemici, nego
njegovo ope zakazanje na javnom tigu, na koji ne donosi
onu svoju iazluujuu specinost, valja iznova skienuti
panju na pioioki zakljuak eljka Maideia kojim se
uvelike i sam osjeam pogoenim kad je u pitanju kiiv-
nja i odgovoinost za uspon katolikog fundamentalizma i
na njemu utemeljene hivatske, pa i stoeine politike, pa
i pojave kakav je piijepoini Luiev tekst objavljen u Sta-
tusu: Ako ipak to tiebamo uiniti, kiivnju i odgovoinost
emo piije potiaiti u koncilskim kianima, jei ba oni nisu
dovoljno uvjeiljivo svjedoili o Novom licu Cikve. U piotiv-
nom bi bilo manje politikih katolika. Otuda napokon po-
tieba novih duhovnih piegnua i stvaialakih iazluivanja u
viemenu koje dolazi.
Dakle, ponavljam, i sam se osjeam pogoen time, jei, piema
Maideiu, a to su vjeiojatno njegovi, uoi smiti, posljed-
nji ispisani ieci, kiivnju i odgovoinost valja piije tiaiti na
stiani Luievih oponenata, posebice zastupnika teoloko-
vjeinikog diskuisa, jei suismo govoiei o politikim te-
mama suelice svojim ideoloko-politikim piotivnicima u
bitnim segmentima napustili izvoinu kiansku logiku od-
nosno miino iziaavanje u koncilskom duhu i poeli i sami
misliti dualistiki i iziaavati se u intonaciji ideoloko-poli-
tikog obiaunavanja.
No, neovisno o kiitici aievieva teoloko-vjeinikog dis-
kuisa u spomenutoj polemici i opeg zakazanja teoloko-
vjeinikog diskuisa na javnom tigu postsocijalistikih zema-
lja nae iegije, valja istai ono pozitivno, a na tiagu autenti-
nosti teoloko-vjeinikog diskuisa, to je aievi ukljuio i
u spomenutu polemiku.
Tim vie jei je to piedmet kiitike koja aievia sustie iz
teoloko-cikvenih kiugova zadojenih politikim katoliciz-
mom i stoeinom hivatskom politikom nemalog bioja
aievieve iedovnike subiae u Bosni, skupa s nemalim
biojem lanova bosanskog dijecezanskog kleia, ali i heice-
govakog dijecezanskog i fianjevakog kleia gdje taj piol
uvelike pievladava kojima (to je vie nego paiadigma-
tino!) nije na kiaj pameti govoiiti o onome o emu sam po-
kuao kiitiki piogovoiiti ja.
Rije o kiitici pioioke osude koju aievi piakticiia u svo-
jim tekstovima, a koja pogaa kako stoeinu hivatsku po-
litiku tako i sve cikvene kiugove njoj na usluzi (piemda s
obziiom na to aievi na javnom tigu uvelike poteuje
svoju iedovniku subiau makai meu njima ima pojedi-
naca s daleko iigidnijim stavovima od Luievih, no na taj
u se aspekt pioblema viatiti poblie kasnije).
Naiavno, iza takve povine i deplasiiane kiitike aievi-
eva diskuisa kiije se ideoloko piikiivanje vlastitog svo-
enja kianstva na puku umitvljenu civilnu ieligiju koja
nekiitiki, do degutantnosti, piakticiia sluganstvo spiam
diutveno-politike elite hivatsko-nacionalistike pioveni-
jencije. To je tim vie skandaloznije jei se dogaa neiijetko
tamo gdje je ono hivatsko-katoliko u svim diutveno-po-
litikim segmentima veinsko (piije svega u Heicegovini) i
gdje bi pioioka osuda odnosno kiitika nepiavednih poli-
tiko-socijalnih piocesa moiala od stiane Cikve biti daleko
laka, a, dakako, nita manje hitna, no oito je da i sama Ci-
kva od toga uvelike piotiia, a smeta pojedinac koji, poput
aievia o tome pioioki piogovaia.
Dakako, nije bez povezanosti posvemanje zastianjenje teo-
loko-vjeinikog diskuisa u veinskim hivatsko-katolikim
podiujima i zastianjenje aievieva diskuisa (u jednom
aspektu) u spomenutoj polemici oko Luieva teksta, to
iznova pokazuje da je ono to nazvasmo ljubav piema ne-
piijatelju najtee pokazati piema onima s kojim, unato
ideoloko-politikoj iazliitosti, dijelimo nacionalno-ieligij-
sko nasljee i piipadnost (neovisno u kojoj foimi).
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 1;1
V.
DIJALOKI STAVOVI UTEMELJENI NA
INTELIGENTNOJ LJUBAVI
Na koncu ostajem duan, a na tiagu evaneoskog zahtjeva
ljubavi piema nepiijateljima, kao nune sastavnice auten-
tinog teoloko-vjeinikog diskuisa, konkietno iei koje bi
to temeljno diugaije dijaloke stavove tiebao unijeti teo-
loko-vjeiniki diskuis u sueljavanja u okiilju unutaina-
cionalnog, meunacionalnog, ali i opediutvenog dija-
loga u svim njegovim segmentima (politikim, socijalnim,
kultuinim).
Dakako, to e biti ono to sam pivenstveno, ali ne iskljuivo,
oekivao i od teoloko-vjeinikog diskuisa u polemici oko
Luieve teksta odnosno od fia Ivana aievia. Diugaije
kazano, to je izazov za sve dosadanje ili budue autoie sta-
tusovskog temata o unutainacionalnom dijalogu i sve su-
dionike u tom (je li uope zapoeo?) piocesu na diutveno-
politikoj pozoinici. Neovisno o tome to te stavove zago-
vaia teoloko-vjeiniki diskuis (ne iskljuivo!), oni bi moiali
postati sastavnica svih diutveno-politikih piocesa u BiH
i iegiji.
Povih toga, bilo bi za oekivati da nove temeljne dijaloke
stavove piije svih usvoje oni koji, neovisno kojem ideoloko-
politikom svjetonazoiu piipadali, za sebe smatiaju da su
najmanje zaiaeni neznanstvenim peicipiianjem zbilje i
ideolokim ponaanjem (nadam se da nitko ne smatia da
je od toga sasvim poteen jei bi to piedstavljalo vihunac
ideologiziianosti).
Detektiiajui etiii nuna, a nova dijaloka stava, koji izviiu
iz inteligentne ljubavi koja ne iskljuuje niti ideoloko-poli-
tike piotivnike, pokuat u svaki od njih makai u giubim
citama konkietiziiati, stavljajui to piije svega kao izazov
Luievim oponentima, jei s njima uvelike dijelim svjetona-
zoisko-idejni svijet, ali nipoto ne elim piistati na one as-
pekte njihova diskuisa u kojima su, po meni, ovaj put postali
itve ideolokog ponaanja:
1. O:u: vuo:vovu s:u
Ve se smjelou da se otkiije piotivnikova istina izmie
padu u ideoloko ponaanje, jei se time u sebi aktiviia em-
patija ija je zadaa otkiiti dobio u diugome ili ono malo
dobia to ga jo ima.
U napoiu iazaznavanja dobia i istine u ideolokom, politi-
kom, piofesionalnom ili ieligioznom kontekstu same osobe
ili skupine kojom se sueljavamo, sebi iznova piedoavamo,
uvajui se ideolokog demoniziianja nepiijatelja, Boje
djelie odnosno ulomke ljudskosti u njemuinjoj, vjeiojatno
izgubljene iz vida u estini polemike ili sukoba. To je bitno
jei dobio u diugome, pa i kad je iije o ideoloko-politi-
kom piotivniku, ima potencijal postati dijaloki most meu
nama, pukotine u ideolokom-oklopu, koje bi se mogle piis-
podobiti pukotinama na stimovitoj planini, koje vjet i mu-
dai penja koiisti na putu do viha.
Pa ak i u sluaju (to je teko zamisliti) da u sfeii piotiv-
nika nema objektivne istine i dobia (ili su toliko izobliene
da izmiu naem pogledu svim nastojanjima unato) ostaje,
ve spominjana, subjektivna uvjeienost politikog piotiv-
nika u istinitost i dobiotu stavova koje zastupa. ak je i to
dostatno da nepiijatelju ne piilazimo kao demoniziianom i
zauvijek ksiianom monolitu nego da uvaimo sav spektai
uvjetovanosti, stiahova i motivacija koji se nalaze iza nje-
govih stavova (biogiafskih, politikih, iegionalnih, kaiak-
teinih...). Takva senzibiliianost moe, takoei, postati piva
gieda u dijalokom mostu meu nama ili makai neznatnom
otupljivanju ideoloko-politikog obiauna.
Dakle, iije o tome da zamislimo sebe kao svoga nepiijatelja,
pa ak i u onom svakodnevnom kontekstu, jei je tek mali
pomak u genima ili ivotnim okolnostima ioditelja mogao
uiniti da budemo poput jednog od naih nepiijatelja.
z. Uvo)v: on smo
voznvn s:u ouuooon
Otkiie istine i dobia u sfeii piotivnika, skopana s poniznim
uvidom da je do sada nismo poznavali ili da smo je izgubili
iz vida, liava nas uvelike sjemena ideolokog fanatizma, koji
se koiijeni na kieposti, koja nije svjesna svoje ielativnosti i
ne poznaje odstupanje. Zapiavo, neiijetko je jedino ono na
to na ideoloko-politiki piotivnih nema odgovoia i jedino
ono to moe iazbiti zaaiani kiug ideoloke minje to da
mu u sueljenju, bez ielativiziianja konkietnih diutveno-
politikih kiivnje i zala, piije svega piiopimo istinu i do-
bio koje smo u njemu otkiili.
Na tiagu je to piomiljanja Blaisa Pascala, koje na kieati-
van nain dalje iazvija fia Ante Vukovi: Pascal misli da
se izlaz iz obmane ne nalazi piobijanjem izvana. Put valja
tiaiti iznutia. I pivi koiak, pivu piomjenu tieba uiniti onaj
koji hoe pomoi, a ne onaj kojemu se eli pomoi. Piije
nego diugom kaem u emu giijei, moiam se sam piomije-
niti. [] Onaj koji hoe pomoi moia, osim vaiki i obmana,
u diugome vidjeti istinu. Tieba ui u svijet onoga koji je iz-
gubljen. Moia otkiiti istinu vaike. Tieba se upustiti u otkiie
dobie stiane obmane onoga koji je u nju upao. Moia ui u
peispektivu ovjeka kojemu eli pomoi. Ljudi, meutim,
teko piimaju pomo. Posebno je ne piimaju ako je spojena
s osudom. Vie od spoznaje vaike u kojoj je diugi zaiobljen,
koiisti uvid u istinu koju on vidi iz svoga kuta. [] No, onaj
koji mu eli pomoi moia otkiiti istinu iz njegove peispek-
tive. Ona je moda malena, ali ona nudi daleko veu piigodu
pomoi, negoli sva jasnoa o vaici viena izvana. Zato je
to tako? [] jei ovjeka ne viijea ako sve nije vidio, ali ga
viijea ako se pievaiio. ovjek se ne ljuti ako mu pokaemo
stiane koje do sada nije vidio, ali ga viijea ako se pievaiio.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1;z
[] Da bi se susieo sa svojim vaikama potiebna mu je ve-
lika snaga duha, a za iii pogled mu je potiebno samo da
mu netko pokae kamo gledati. Za onoga tko eli pomoi to
znai da se, u tienutku kada zna za obmane i piijevaie diu-
goga, moia upiavo odiei da govoii o njima i gleda samo u
njih. Vie koiisti ako tiai istinu iz peispektive onoga kome
eli pomoi.
Zapiavo, to je mudiost koja je sadiana u kianskoj vjeii u
utjelovljenje, a koja bitno odieuje, kiansko vienje od-
nosa izmeu ovjeka i Boga, pii emu Bog pieuzima ljudsku
peispektivu, ne dolazei s osudama ljudskih zabluda i vaiki,
ve da bi ljudima otvoiio oi da vide ono to do sada nisu
vidjeli, uslijed ega se iaaju nove ivotne snage i spiemnost
na piomjene.
. Puvvozn: vns::u oooovouos:
U kontekstu ovog piomiljanja, ova toka mi se ini piesud-
nom, iako je teko ostvaiiva bez usvajanja sposobnosti da
se u i u diugome otkiije istina i dobio. Zapiavo, nita nas
snanije od piepoznavanja vlastite odgovoinosti za konikt
bilo koje viste (pa, ak i odgovoinosti u smislu pieuivanja
i pasivnosti) ne spaava od ideoloko-dualistikog obiasca
miljenja koje kiivnju za zlo svaljuje samo na diuge odnosno
ideoloko-politike piotivnike.
Piiznavanje vlastite suodgovoinosti i slabosti s obziiom na
piijepoi veoma je djelotvoian napad na savjest piotivnika
odnosno poticaj da piotivnik piomijeni svoj nepiijateljski
stav i piepozna svu nepiavednost situacije, pieuzimajui
svoju odgovoinost za nepiavdu u svim njezinim vidovima.
U kontekstu ovog piomiljanja koje se u biti tie piopitiva-
nja uzioka i kiivaca za tienutno stanje Hivata u BiH, to bi
iz peispektive Luievih oponenata, u koje uvitavam i sa-
moga sebe, znailo sljedee: Ne umanjiti nita u opiavda-
noj kiitici hivatske etno-politike i etno-politiaia u BiH, ne
zaboiavljajui kljunu ulogu politikog Zagieba, posebice u
ianijem iazdoblju, dakle, sve ono to svojim piomiljanjem
zastiie Lui. No, moialo bi se, na tiagu piiznavanja vlastite
odgovoinosti poeti pitati, piimjeiice, i o tome tko je hi-
vatski naiod u BiH svojim djelovanjem (kultuinim, politiki,
vjeiskim) uinio tako nepopiavljivo piijemivim za tako
pogubnu politiku. Diugaije kazano: tko mu sve i na koje na-
ine u amanet, uvaavajui kiajnje nepovoljne povijesno-
politike okolnosti, ostavio tako zaputen i za manipulacije
podatan politiki mentalitet.
Ovo pitanje, koje je naeo Ivan Lovienovi u svojoj knjizi
Bosanski Hrvati Esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne
mikrokulture, a u nekoliko posljednjih tekstova donekle kii-
tiki poeo iaziaivati Dubiavko Lovienovi, dakako, na pi-
vom mjestu pogaa Katoliku cikvu, koja je, uslijed speci-
nih povijesno-politikih okolnosti, dugo imala pationat nad
politikim Hivata u BiH. No, to se s aspekta odgovoinosti
tie i bosanskih fianjevaca odnosno Bosne Siebiene, neo-
visno o tome to je svim negativnim pojavama na tom polju
u piavilu uvijek piuala pieko svoje elite ili visnih pojedi-
naca najveu ili iskljuivo kiitiku opoziciju.
Dakle, bilo bi dobio piopitivati to je i Bosna Siebiena svo-
jim pastoialnim djelovanjem u svim aspektima, pa i iazumi-
jevanjem cikvenosti, politike, nacionalnoga... namila tome i
takvom mentalitetu (a neki to ine i danas u diiektnom doti-
caju s pukom, a zastupajui ideoloki iste stavove kao Lui,
ak ponekad i u iigidnijoj foimi i na iazini diskuisa i na ia-
zini ponaanja), kaem neovisno o tome ili ba zbog toga jei
je Bosna Siebiena neiijetko svojim djelovanjem kioz elitu
ili pojedince nudila kiitiku i alteinativu tome.
Mogue je, ak vjeiujem, da bi takva kiitika samo-ieeksija
Bosne Siebiene donekle otupila ideoloku otiicu i isklju-
ivost kakvu zatiemo u piijepoinom Luievom tekstu, jei
bi pii kiitici hivatske etno-politike napustila jednu poziciju
posvemanje nedunosti. Kao piimjei mogu posluiti javni
nastupi fia Petia Jelea u kojima sjajno i aigumentiiano iadi
kiitiku i dekonstiukciju zakazanja Cikve tijekom II. svjet-
skog iata (od aiia pa nadalje) ili kiitiku i dekonstiukciju
hivatske etno-politike od 1992 do danas, no nedostaje joj
ba taj kiitiki osvit na vlastitu zajednicu odnosno neke po-
jedince i giupacije u njoj, jei Bosna Siebiena niti danas kao
niti u piolosti nije ideoloko-politiki monolitna zajednica.
Povih toga, moment kiitike-samoieeksije piedstavljao bi
spasonosnu teiapiju i za samu Bosnu Siebienu i sav po-
zitivni potencijal koji sa sobom nosi. Zapiavo, bez tog mo-
menta samokiitike taj se pozitivni potencijal nee moi do
kiaja (ili uope) ozbiljiti u novim povijesnim okolnostima,
pa i na iazini politikoga.
Uostalom, hivatska etno-politika ne bi uspjela, a niti opstala
u Bosni (i Heicegovini) sve do danas u samome puku i bez
infiastiuktuie i podike koju su joj pojedini bosanski fia-
njevci (po upama) piuali ili jo uvijek piuaju. Dakle, niti
sam Lui niti hivatska etno-politika nije pala s neba nego je
ona odiaz svih nas zajedno (ne u jednakoj mjeii!) i naeg sto-
ljetnog nasljea (ne jednako svih aspekata tog nasljea!), ali
nitko (na institucionalno-kolektivnoj iazini) ne moe tviditi
da je s obziiom na to lien bilo kakve odgovoinosti.
Uostalom, vjeiujem da se moe u vezu dovesti pievianje
vlastite odgovoinosti (ma minoina bila spiam odgovoino-
sti diugih politiko-cikvenih imbenika) i odgaanje da se s
njom kiitiki sueli u okiilju Bosne Siebiene mislim na
one koji joj iziavno piipadaju ili je poput, mene, doivljavaju
kao svoju duhovno-intelektualnu domovinu s onom do-
gmatinou i iskljuivosti koja je iskiila tijekom oponiianju
Luiu, i to kao da su njegove teze i stavovi neto sasvim
novo.
U konanici, niti Luieve teze niti svjetonazoisko-politiki
svijet u ime kojeg govoii ne mogu doi glave Bosni Siebie-
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 1;
noj, ali moe ideoloko-dogmatsko supiotstavljanje poli-
tiko-ideolokim piotivnicima, pa i samom Luiu, jei e
u samu Bosnu Siebienu impoitiiati viius ideolokog po-
naanja, koji e iznutia iastoiti za BiH potencijalno spa-
sonosni poklad Bosne Siebiene u politikom, kultuinom,
ieligijskom i svakom diugom aspektu.
Kiene li tim putem, vjeiujem da bi, kao tko zna koji puta u
povijesti, ba Bosna Siebiena mogla uiniti ono piesudno
za pokietanje autentinog unutainacionalnog dijaloga, ali
i dijaloga uope u BiH, a taj kieativno-kiitiki iskoiak svoj-
stven je za zbiljske itve, kako se Bosna Siebiena i bosan-
ski Hivati s piavom peicipiiaju s obziiom na posljednji iat,
to ne znai negiiati patnju koju su na diugaiji nain pioi-
vjeli estiti ljudi, pa i Hivati, u Heicegovini.
. Dn: ouv:v vu)vooov
Kolikogod je vano piotivniku piikazati nepiavde, skopane
sa zlom koje je sam poinio ili je poinjeno u ime njegova
svjetonazoisko-politikog svijeta, tieba pievladati iskljuivu
zaokupljenost piolim ve valja pogled usmjeiiti i piema bu-
dunost, i to putem davanja dopiinosa oblikovanju vizije o
tome kako ii napiijed.
U tom bi smislu od koiisti, vjeiujem, mogle za poetak biti
iubiike poput statusovske o unutainacionalnomiunuta-
ietnikom dijalogu ili okiugli stolovi o svim tematiziianim
tokama zavaenosti memoiija, ali pod uvjetom da u njima
sudjeluju ljudi iz iazliitih svjetonazoisko-politikih svje-
tova. Zato ne iznova, uz do sada nedostupne i jo kiitiki ne
piopitane povijesne dokumente, zajedno kiitiki piopitivati
likove koji nas iazdvajaju poput Ivana aiia, Alojzija Ste-
pinca, fia Bone Ostojia... Ili emo sve te dokumente osta-
viti da tiunu po diavnim i cikvenim aihivama, upskim i
samostanskim uiedima i bibliotekama... a gaati se u me-
uviemenu ideolokim diskvalikacijama i ivjeti u svojim
zamiljeno-idealnim svjetovima cino-bijelih obzoija...
Moda bi nam usvajanje ova etiii nova temeljna dijaloka
stava pomoglo ne da zaponemo autentian dijalog, kako
ga je deniiao Ivan Lovienovi, no moda da makai za koji
metai piokiimo put piema njemu. Tim vie jei sam uvjeien
da ta etiii nova dijaloka stava odiaavaju ono autentino
i specino fianjevake, pa i specino bosanske tiadicije,
i da je to ono iz ega su snagu cipili i vjeto u svijet diu-
tveno-politikog tiansponiiali, sukladno povijesnim izazo-
vima pied kojima su se nali, nitko diugi nego fia Aneo
Zvizdovi, fia Bono Ostoji, fia Josip Maikui ili udiuga
Dobii pastii.
Na koncu bih, umjesto zakljuka, paiafiaziiao iijei teologa
Walteia Winka da danas nema diugog puta do Boga (a to
e iei niti do pomiienog i piavednijeg diutva) nego pieko
nepiijatelja, jei je ljubav piema ideoloko-politikim nepii-
jateljima postala kljuna kako za pieivljavanje u doba teio-
iizma, tako i za osobni pieobiaaj.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1;(
Znanstveni diskurs obvezuje
(Ili zapis na marginama Luieva teksta iz
Statusa br. 14)
eljko Ivankovi
Ne pada mi na pamet ovdje hvaliti Status za brojne sjajne tekstove ba u
broju 14, pa i one koje bi ovjek, po prirodi stvari, prije oekivao u npr. Bosni
franciscani ili Jukiu nego ovdje (npr. Teoloki klasici), a to se oni nisu sjetili
objaviti, premda su ugledni svjetski teolozi bili gosti ba kod franjevaca. No, ne
pada mi na um, pogotovu, Status ni kuditi zbog Luieva teksta (zbog koga su
neki, drsko negatorski i krajnje neobjektivno zanijekali svih ostalih 350 stranica
asopisa!), jer kako bi se inae doznalo to misle neistomiljenici ili oponenti
ako se pretvori u publikaciju, u bilten jednoglasja (neu rei jednoumlja!). Ipak,
imam potrebu u samo jednom-dva segmenta ukazati na ono gdje Lui, po
mome dubokom uvjerenju, hotimice skraujui dioptriju, dekontekstualizirajui
ljude i pojave, post festum u njih uitava ideoloki snano obojenu potku tamo
gdje bi morao pokazati znanstveno-istraivaku radoznalost, otvorenost i irinu
Nadasve ekstenzivan tekst Ive Luia u posljednjem Statusu
(bi. 14, pioljee 2010., sti. 107-136), u kojemu je iznova otvo-
iio ili baiem dodatno zaotiio biojne teme i piobleme, oso-
bito one unutaihivatske u BiH, ne samo da je (ne)oekivano
potisnuo sve ostale, od kojih mnoge napiosto sjajne tekstove
u tom bioju, nego je iznova ukazao na niz postojeih, oz-
biljnih kontioveizi. Ne samo da je oekivano iiom otvoiio
viata biojnim piijepoiima, nego je, makai i negativno, de-
monstiiiao svu opiavdanost otvaianja ovakve teme bioja
u okviiu koje je objavljen i njegov tekst, bilo da je dodatno
potvidio potiebu teme ili tek i samo iadikaliziiao iluziju
o njezinoj potiebi.
Ipak, zanimljivim se pokazalo da su oni koji su poslije bili
najei oponenti te i takve teme u Statusu, koji su odbili su-
djelovati u dijalogu (ili nizu monologa, kako tko voli!), da bi
potom estoko pjenili izvan Statusa, na vlastitim polemi-
kim poligonima, ak optuili i sam Status za, zamislite, ne-
dopustivu (sic!) beskiajnu uieivaku otvoienost. (Dovoljno
je ve vidjeti piesedan javnosti piezentiianu estoku unu-
taiuiedniku polemiku!). Zbog jednog su jedinog teksta do-
vodili u pitanje cijeli Status i sve njegove suiadnike (sic!), ak
i oni koji su spiemni kiansko-teoloki opiavdavati posve
supiotan nauk vezan uz sjajnu piiu o Abiahamovu cjenka-
nju s Jahvom, o njegovu posiedovanju za Sodomu... Hoe
li iskoiijeniti i nevinoga s kiivim? (Post, 18,23)
I da zlo bude vee, piitom su ti isti, nazovimo ih oponenti,
vlastite polemike poligone zatvoiili neistomiljenicima i
tako valjda vlastitim piimjeiom demonstiiiali svoje shva-
anje iioke otvoienosti i demokiatinosti za istomilje-
nike, i, istoviemeno, nepomiiljive i netipeljive cenzuie za
neistomiljenike.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 1;
Ne pada mi na pamet ovdje hvaliti Status za biojne sjajne
tekstove ba u bioju 14, pa i one koje bi ovjek, po piiiodi
stvaii, piije oekivao u npi. Bosni franciscani ili Jukiu nego
ovdje (npi. Teoloki klasici), a to se oni nisu sjetili obja-
viti, piemda su ugledni svjetski teolozi bili gosti ba kod fia-
njevaca. No, ne pada mi na um, pogotovu, Status ni kuditi
zbog Luieva teksta (zbog koga su neki, disko negatoiski
i kiajnje neobjektivno zanijekali svih ostalih 350 stianica
asopisa!), jei kako bi se inae doznalo to misle neistomi-
ljenici ili oponenti ako se pietvoii u publikaciju, u bilten
jednoglasja (neu iei jednoumlja!). Ipak, imam potiebu u
samo jednom-dva segmenta ukazati na ono gdje Lui, po
mome dubokom uvjeienju, hotimice skiaujui dioptiiju,
dekontekstualiziiajui ljude i pojave, post festum u njih ui-
tava ideoloki snano obojenu potku tamo gdje bi moiao
pokazati znanstveno-istiaivaku iadoznalost, otvoienost
i iiinu. Vjeiojatno bi bolji znalci pioblema, iste ili sline
stvaii nali i u diugim segmentima Luieva teksta (neki ih
tekstovi D. Lovienovia, L. Maikeia, A. Kiistia ve u
tom bioju implicite sadie!), ali ja elim ukazati na one koje
moda malo bolje znam, a koji, zbog toga, u temeljima oz-
biljno dovode u pitanje cijeli Luiev tekst.
Kako u tim segmentima koje ovdje tietiiam Lui nipoto
nije usamljen, to i pokazuje iazlog zbog kojih takve stavove
tieba objavljivati, s njima otvoieno polemiziiati i otio ih ai-
gumentiiano ospoiavati. Diuga bi mogunost bila nojevski
zabijati glavu u pijesak, piaviti se da oni ne postoje ili im
zabianjivati izlazak na svjetlo dana. Ne slaui se s Luiem
u dijelovima njegova teksta, a itajui biojne njegove opo-
nente (i dijelei s njima dobai dio aigumenata, no ne i emo-
tivni i ideoloki pakung tih aigumenata i posebno ne sve
diskvalikacije i one iune udaie ad hominem!) neiijetko
sam zadnjih mjeseci pomislio sauvaj me Boe istine Veli-
kog Inkvizitoia!
Nigdje i niim ne ospoiavajui veinu iznesenih injenica u
Luievu tekstu, tim vie to ne iaspolaem eventualno diu-
gim i diukijim (gdje ih budem imao spomenut u to!), e-
lim ukazati na njihovu inteipietaciju, jei ba ona diskieditiia
svu ozbiljnost Luievih nastojanja (da li?) biti znanstveno
utemeljen. Ne oekujui od Luia da bude Sieko M. Daja
inteipietacije, jei je Daja unicum i na iiim piostoiima, ne
moemo, meutim, ne oekivati, dapae inzistiiati na ob-
veznosti kontekstualizacije i integialnog piistupa fenome-
nima, pojavama i ljudima akteiima odieenih povijesnih
zbivanja.
Glavne piijepoine toke na koje u Luievu tekstu elim
ukazati, bez dubljeg uputanja u njega, temelje se uglavnom
na sljedeem:
Uestala, osobito iz kiuga biskupskih sveenika u Saia-
jevu (i ne samo Saiajevu!), optuba na iaun tobonjeg
Zvizdovieva ljubljenja sultanovih skuta i njegova po-
danitva, pioiiuje se neiijetko i na viijeme u kojemu
se foimiia i djeluje udiuga Dobii pastii i njezino (te
1.
udiuge) tobonje novo ljubljenje, ovaj put Biozovih
skuta, ima za cilj nekiitiki diskieditiiati povijesnu
ulogu i znaaj Bosne Siebiene.
Iz toga, neiijetko eksplicite, pioistjee i da su za sve pio-
bleme katolika i Hivata u BiH sve viijeme njezine povi-
jesti kiivi bosanski fianjevci jei su, toboe, podaniki,
dakle nekiitiki, odani Bosni ili nekoj svojoj kciji Bo-
sne, ili samo Bosni Siebienoj.
Na istom valu kiivnju i odgovoinost, ak i diskvalika-
ciju, snose i tipe i svi oni civilini faktoii (pojedinci i svi
oblici njihova institucionalna oiganiziianja) koji BiH
piomiljaju i ive na tim ili slinim postulatima, oso-
bito pak u viijeme i nakon posljednjega iata i demogiaf-
ske devastacije koju je hivatski naiod u BiH u njemu
doivio.
Nemam ni namjeiu, niti kompetencije, a i ne osjeam se po-
zvanim biti bilo ijim odvjetnikom, no ne mogu se nauditi
da baiem ljudi iz Cikve u gesti fia Anela Zvizdovia
1
ne od-
itavaju gestu sv. Fianje koji ide pied sultana, ne oditavaju
Isusovu zapovijed Bogu Boje, caiu caievo, ne oditavaju
Bosnu kao misijsku zemlju u kojoj moe djelovati, dodue
kao i bilo gdje diugdje, samo u mjeii u kojoj uvaava po-
vijesni, politiki i diutveni kontekst, u kojoj piihvaa da
si za svoje ideje, za povjeieno ti stado spieman uiniti sve
kianski dopustivo ad maioiem Dei gloiiam. Dakle, da je
Zvizdovieva gesta ili gesta osnivaa Dobiog pastiia piak-
tina heiojska gesta duha u ouvanju onoga to se u tekim
viemenima moe i moia (pokuati) spaavati i uvati.
Fianjo Topi od koga sam pivi put, na vlastito uenje, uo
tu i takvu diskvalikaciju Zvizdovia (a Miiko Maijanovi
ju je i napisao dok je s Fianjom Topiem bio u bliskim in-
teiesnim odnosima!) poslije se pokazao samo vihom lede-
noga biijega takvoga miljenja, kao uostalom i Juie Kiito u
stvaii, u sluaju suluda konstiukta o udiuzi Dobii pastii.
Nemam namjeiu ni Zvizdovia ni Dobii pastii bianiti od
nedostojnih objeda, jei je o tome fia Ignacije Gavian pisao
u nekoliko naviata
2
, a k tomu je odiao sjajnu i nadasve au-
toiitativnu bukvicu Juii Kiiti (nakon njegova seiijala u sa-
iajevskom Katolikom tjedniku) i slinima 2006. godine i to
u svojoj 93. godini ivota!
3
Samo bih ovdje Ivu Luia uputio
na to iskazujui zauenost da netko tko uznastoji biti znan-
stveno objektivan ne uvaava sve aspekte jednog pioblema,
1 Radoznalije o fia Anelu Zvizdoviu upuujem na Zboinik iadova o fia
Anelu Zvizdoviu, Saiajevo Fojnica, 2000., objavljen nakon znanstvenog
skupa u povodu 500. obljetnice smiti fia Anela Zvizdovia odianog u
Saiajevu 16.-17. listopada 1998.
2 Vidjeti, piimjeiice, samo dva novija teksta: Fia Ignacije Gavian: Sve-
eniko udiuenje Dobii pastii i njegova uloga, u: Zboinik iadova o fia
Anelu Zvizdoviu, Saiajevo Fojnica, 2000., sti. 537- 550. ili Fia Ignacije
Gavian: Zakanjeli i neopiavdani piigovoi (uz knjigu Sluga dobii i vjeini,
Mostai 1998.), Bosna fianciscana, 2000., vol. 8, bi. 13, sti. 421-427.
3 Radoznalije upuujem na biojeve Svjetla iijei iz sipnjaikolovoza, iujna,
listopada i studenoga 2006. kad je o meiitumu stvaii, osim fia Ignacija Ga-
viana, pisao i fia Luka Maikei.
2.
3.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1;6
fenomena, pojave, povijesnog iazdoblja... Moiao je to Lui
znati, kao to moia znati, bavi li se suenjem i piesuiva-
njem u znanstvenoj foimi, i piiiodu poslanja fianjevaca, po-
vijesni kontekst Bosne, Bosne Siebiene, te dananje Bosne i
Heicegovine.
Posebna je piia antifaistiki segment u povijesti Bosne
Siebiene ma to o tome mislio Ivo Lui. I dok on cijelu
svoju hivatsku piiu u BiH poinje 1945. kad doista poinju
masovni poslijeiatni, miinodopski (!) zloini nad Hivatima,
moiao bi znati, govoiim ovo bez iole elje da se ita iim
ielativiziia ili opiavda (jei opiavdanja nema!), da postoji, na-
alost, i piljava hivatska povijest piije 1945. i da toboe
skandalozan fia Bonin pozdiav smit faizmu i danas ima
viijednost boibe za temeljne ljudske svetinje (koliko god mu
moda tvido ideoloki zvuao ili kakve god mu asocijacije
pobuivao!), te da piitom znai i iskieno ljudsko i kiansko
uvjeienje jednog sveenika (kako to odlino pokazuje i tekst
Alena Kiistia, usp. npi. antipode fia Aikanela Gigia i fia
Josipa Maikuia!), kao to je vjeiojatno bio, slino kao kod
Zvizdovia, i piagmatian pokuaj da se u novim okolno-
stima nae modus vivendi, te da se u odieenim povijesnim
okolnostima spasi to se dade i to se pied Bogom moia
spasiti, pa makai to bio i samo jedan jedini ljudski ivot.
Ili to, zamislimo se (piemda to vie nije ni kvaziznanstveni
diskuis!), ljudi poput Topia, Maijanovia, Kiite ili Luia
zagovaiaju totalno muenitvo, sukob sa svima, boibu do
istiebljenja, kiiaiski iat...? A ako je to tako, onda bi to isto
dosljedno moiali tiaiti i oekivati i od svih biskupa i svee-
nika i za viijeme uano zloinakog i kivolonog Pavelieva
ieima koji je, jo diastinije, gazio sve temeljne ljudske i ki-
anske viijednosti! Za njih, meutim, kao i za sebe, takvi
piidiavaju opoitunistiko ponaanje i obianaku poziciju!
Da bi se uope osudili asni ljudi poput fia Bone Ostojia
ili fia Josipa Maikuia
4
, moiao bi se poteno sagledati po-
vijesni i geopolitiki kontekst u koji su ih doveli svojim zlo-
inakim djelovanjem npi. Ante Paveli ili biskup Ivan Ev.
aii sa svim svojim tiabantima i onim to su im, kao povi-
jesno bieme, ustvaii uasnu hipoteku, stavili na ipak nejaka
lea.
Bosanski fianjevci, ustvaii njihova dominantna stiuja, i u
posljednjem je iatu tiaila moduse opstanka na vjekovnim
(tiajno im zadanim!) piostoiima, i tako su se supiotstavila
ne samo zloinakoj velikosipskoj politici piema BiH, nego
i unutainjim (bosanskoheicegovakim!) egzekutoiima i po-
magaima te politike, pa i tadanjem (politikom!) Zagiebu
koji je bh. Hivate neiijetko zloinaki instiumentaliziiao
4 O cijelom kompleksu pitanja vezanih za antifaizam i poiatno djelovanje
fia Josipa Maikuia i nekih diugih fianjevaca iie vidjeti u: Fia Josip Mai-
kui, Zboinik iadova sa simpozija u povodu 100. obljetnice ioenja fia
Josipa Maikuia odianog 17.-18. iujna 1980. u Jajcu, posebno pak upuu-
jem na tekstove fia Slavka Kovaia, fia Ignacija Gaviana, fia Runa ilia,
fia Velimiia Blaevia, ali i Aleksandia evuka, koji pokazuje vie ljudsko-
sti od biojnih tobonjih katolika, kojima bi ovjekoljublje tiebalo biti ako ne
svjesno opiedjeljenje onda baiem vjeiskiiideoloki impeiativ!
za svoj diavotvoini piojekt. Naiavno, iznova tieba nagla-
siti da piitom ni Katolika cikva u BiH, kao ni cijela Bosne
Siebiena nisu ostali do kiaja istih iuku. No, s mnogo se ia-
zloga stjee dojam da je u Cikvi, pa i u ideolokom konceptu
koji zastupa Lui, lake tiaiti i nai opiavdanje za biskupa
Ivana Ev. aiia, nego za fia Josipa Maikuia, te da je za
ubijene fiatie u iiokom ili tko zna gdje diljem BiH, vie kiiv
fia Bono Ostoji zbog pozdiava smit faizmu, nego biskup
aii zbog ukupnoga djelovanja, zbog stotinu nacionalisti-
kih pjesmuljaka, nebiojenih antisemitskih tekstova (koje
Katoliki tjednik i dan danas besiamno iepiintiia!) ili bla-
goslova ustakih vojnih pohoda... Da je siednjovjekovni bi-
jeg etabliiane cikve u akovo, ili bijeg biskupa aiia 1945.
neto piiiodno, ak asno, a Zvizoviev izlazak pied sultana
siaman in podanitva, te Maikuieva ili Ostojieva nazo-
nost Diugom zasjedanju AVNOJ-a i pozdiav smit faizmu
neto zloinako.
Pokuaj izvitanja povijesti, njezina kiivotvoienja, moda
i jest ideoloki piotabilan posao, ali u znanstvenom dis-
kuisu, kojemu, uinilo bi se po Luievu tekstu, na autoi
tei, to je eklatantan piimjei znanstvenog samoubojstva.
No, iecimo najposlije, ak i da je sama UDB-a foimiiala Do-
bii pastii, ili da je osobno Ali-paa Stoevi foimiiao heice-
govaku fianjevaku vikaiijuipiovinciju, kako bi se to Lu-
ievim itanjem povijesti moglo zakljuiti, znanstvenika
bi vie tiebali zanimati njezini stvaini uinci od bilo kakvih,
pogotovu apiioinih ideolokih (dis)kvalikacija. (Baiem u
duhu one latinske: audiatui et alteia pais!) A kad je u njoj
(toj udiuzi) bilo toliko sveenika (fianjevaca obiju piovin-
cija i biskupskih sveenika) i kad je toliko toga uiadila za Ka-
toliku cikvu u BiH u olovnim komunistikim viemenima,
njegovo tako s ibuka njezino ocjenjivanje vie govoii o
istiaivau, nego o spoinoj instituciji. Pa, pobogu, sum-
njienju za suiadnju s komunistikom vlau tiajno je bila
izloena i Kianska sadanjost foimiiana mnogo kasnije i
u samom sicu hivatstva i katolianstva u Hivata, usied Za-
gieba, pod nosom Kaptolu, kao uostalom i njezini osnivai,
sve odieda vihunski hivatski teolozi toga doba i vjeiojatno
najvei u 20. stoljeu: Bajsi, agi i Tuiinovi.
5
Tieba li i nju
i njih, zbog toga, i nakon to jeisu toliko uinilaili, na Lui-
ev i(li) Kiitin nain jednostiano odstiijeliti?
Istim je, jednom usjeenim i izbadaienim metiom, Lu-
i, bez imalo istiaivake suptilnosti, ako ve nije pokazao
znanstvenu neutialnost, pogotovu ne empatiju ili benevo-
lentnost, udaiio i na 1993. u Saiajevu foimiian HSS, na Hi-
vatsko naiodno vijee, na sve hivatsko to 1993.-1994. nije
bilo pod kontiolom HDZ-a i Heiceg Bosne.
Iznova naglaavam kako ne elim bianiti ni HSS, ni HNV,
pogotovu ne stavidianje cikvenih stiuktuia tih iatnih go-
dina u Saiajevu (Nadbiskupija i Piovincija sve viijeme imaju
5 Usp. Mato Zovki: Iskustvo ekumenskih i ieligijskih susieta, Kianska
sadanjost, Zagieb, 2010., sti. 56-57.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 1;;
sjedite u Saiajevu), HKD Napiedak i diuge instance, a Saia-
jevo i tada, unato iatu, ima ogioman hivatski intelektualni
potencijal kakav tada nema sva ostala BiH zajedno, ali ita-
jui ietke u kojima Lui pie o HSS-u moiam iei, kao svje-
dok i aktei, tj. jedan od est osnivaa HSS-a (Luka Bikovi,
Hivoje Ituk, eljko Ivankovi, Jozo Jozi, Miiko Piskalo,
Stanko Slikovi)
6
, da Ivo Lui uope ne govoii jezikom i-
njenica, nego je iukovoen samo njemu znanim izvoiima,
budui da dio piie oko HSS i, konkietno ieenica Statut
HSS-a BiH pisali su: bivi lan CK SK BiH Hivoje Ituk, vi-
soki dunosnik SDB-a BiH Jozo Jozi i piipadnik vojne si-
guinosti Aimije BiH Stanko Slikovi, te baiem jo jedna
piije i jedna poslije, uope nisu tone, kao ni cijeli kontekst u
kojemu Lui spominje Bianka Mikulia i jo neke ljude, ko-
liko god se on pozivao na Ivu Komia i njegovu knjigu Pre-
ivljena zemlja (ni danas mi nije iazumljiv njezin naslov!),
jei niti Ivo Komi nije bio u Saiajevu kad su pisani statut i
piogiamski akti Stianke. Ono o emu govoii Komi u svo-
joj knjizi
7
na sti. 137 (a ne 140 kako u fusnoti 70 svoga teksta
citiia Lui), posljednje je eljanje dokumenata koje smo
ve bili uiadili piije Komieva ulaska u Saiajevo, a uoi sa-
mog osnivakog saboia Stianke. Posebna je, dakako, piia
insinuacija kako je sve to osnovano mimo naioda
8
, kao da
je naiod sve ono i samo ono to beziezeivno i tiajno odavde
do vjenosti u svemu i bez ostatka podiava HDZ i Heiceg
Bosnu na jednak nain i 1990. (ak i da je tad bio stopostotna
monolitna kategoiija!) i 1993. ili 1996. Ili, kao da je naiod
apstiaktna, a k tomu jo apsolutna i nepiomjenjiva, jednom
zauvijek dana i zadana kategoiija?!
6 Usp. eljko Ivankovi: 700 dana opsade, Duiieux, Zagieb, 1995., sti. 132-
133 i 137-138
7 Ivo Komi: Pieivljena zemlja, Piometej, Zagieb, 2006., sti. 137
8 Usp. Luiev tekst, sti. 117
A ta emo s nebiojenim piimjeiima teioia nad vlastitim
naiodom izmeu 1992.-1996.?! Kad e se to, makai i ovako,
luievski, (kvazi)znanstveno istiaiti? Nije li i to bilo mimo
naioda? Ili je, ipak, naiod 1990. jednom zauvijek legitimi-
iao HDZ i Heiceg Bosnu za sve, pa i za tutoistvo nad njim?
Doista, smijena i opasna insinuacija ba kao i ona da su neki
ljudi u i oko HSS-a bili iz UDB-e ili KOS-u (pogotovu kad
je, u ovom kontekstu, iije o npi. Daivinu Lisici koji na mje-
sto to ga spominje Lui dolazi mnogo, mnogo kasnije!), jei
ako je itko imao oko sebe ljude iz UDB-e i KOS-a (i to stiuk-
tuino daleko vie i bolje pozicioniiane!), imao ih je Fianjo
Tuman te politiki vih tadanje Heiceg Bosne (nadam se
da ne moiam navoditi imena!). Moialo bi se, u tekstovima
ovakve piiiode, biti baiem toliko poten piema znanstveno-
sti (ako ve ne postoje diugi iazlozi!), piema fusnotama koje
sugeiiiaju znanstvenost, pa istim aiinom ne samo (pogo-
tovu post factum!) mjeiiti ideoloki svoje i ideoloki tue,
kad ve znanstveno oboje ili sve skupa ne moe biti svoje!
Osim, dakako, ako neiji udbai i kosovci nisu mnogo bolji
od diugih, kao to su neki Hivati bili i jo uvijek su bolji od
nekih diugih Hivata... Kao to su, uostalom, neke ivotinje
(kod Oiwela!) iavnopiavnije od nekih diugih... Ali, to ve
nije znanstvenost i za to nam ne tiebaju ni ovakvi tekstovi
ni sve silne fusnote, onda komotno moemo ostati u politi-
kom, piopagandno-ideolokom diskuisu i aliboe viemena
i, makai i ovakvog i ovolikog, tiuda. Ne tiebaju, iekoh, osim
da se do kiaja pokae ponoi nespoiazuma i nunost hitne
potiebe giadnje (dijalogom, a kako diukije?) mostova,
bitno diukijih mostova nad njima.

Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1;8
Autoreeksija o bh. hrvatstvu:
odgovor na propagandistiki
strah od drugoga i bajke o sebi
Dubravko Lovrenovi
Stavovi izneseni u Luievom tekstu nae svjetonazore ine strukturalno
razliitim i jedva pomirljivim. Nije teko sloiti se s njim da je poloaj Hrvata
u BiH nezavidan ali se u potrazi za odgovorom na pitanje zato je to tako
nai putevi razilaze. Na razini osobnog ne pridajem tome znaaj, svi smo mi
slamka meu vihorove, neku vanost to moe imati samo na konceptualnoj
razini, onoliko naime koliko ti stavovi odraavaju razliite u ovom sluaju
hrvatske bh. opcije: politike, nacionalne, kulturoloke napokon: crkvene.
Iako pod istim imenom, u igri su dva identitarna obrasca, dva odnosa prema
povijesti, dva modela pripadanja. Oba se priloga, oba na svoj nain, kreu oko
obrane vjerodostojnosti. Razlike proistjeu iz razumijevanja vjerodostojnosti
same, odnosno iz pitanja: Koja su znaenja vjerodostojna?
I.
PERFORMANS PRAZNINE I VRTLOGA
Ko)n su znv)n v)vuooos:o)n
U svome poduem tekstu to je (bila) Bosna i Heicegovina
i tko smo (bili) mi objavljenom u magazinu za politiku
kultuiu i diutvena pitanja Status (bi. 14, pioljee 2010., sti.
107-136) piihvatio se di. Ivo Lui kiajnje sloenog zadatka:
iastumaiti genezu i sadanje stanje hivatskog pitanja u
BiH. Polemiki intoniian tekst sadii i kiitiku mojih stavova
o istom pitanju.
1
Ne znam je li stanje pitanja imalo una-
piijeeno, ali sam siguian da se nametanjem unifoimnosti
nee postii nacionalna pax Romana. Ne mislim ni da se
znanstvenom metodom, ma kako dobio piovedenom, moe
doi do zadnjih histoiijskih i ivotnih istina. Uvjeien sam
1 LOVRENOVI, Dubiavko, Godina 1900. Godina 2010. Stoljee hivat-
skih lutanja poznatim putevima, Osloboenje Pogledi, 20. II. 2010, 25-27.
Diugi dio ove iaspiave pod naslovom: BH. Hivati: Mononacionalna ili
multinacionalna nacija? bit e objavljen u tekuoj znanstvenoj peiiodici.
(O gnjevu i historiograji intriga
pravednika politikog hrvatstva)
*
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 1;
napiotiv da su ljudske istine uvek istine sica i da je velika
misao samo ona koja se piotivnom tvidnjom ne daje pokole-
bati.
2
Takva je misao: Nije osobita dika za slobodna ovjeka
piipadati nijednoj zemlji.
3
Rijeima potkijepljujemo vlastite tvidnje. Posebno kada su
javne, za njih snosimo i zakonsku odgovoinost. Tekovina je
to civilnoga diutva u funkciji zatite slobode iziaavanja.
Tako se titi potenje, a bez potenja ne moe biti mudiosti,
koja se sastoji od istina.
4

Stavovi izneseni u Luievom tekstu nae svjetonazoie ine
stiuktuialno iazliitim i jedva pomiiljivim. Nije teko sloiti
se s njim da je poloaj Hivata u BiH nezavidan ali se u
potiazi za odgovoiom na pitanje zato je to tako nai pu-
tevi iazilaze. Na iazini osobnog ne piidajem tome znaaj, svi
smo mi slamka meu vihoiove, neku vanost to moe imati
samo na konceptualnoj iazini, onoliko naime koliko ti sta-
vovi odiaavaju iazliite u ovom sluaju hivatske bh. op-
cije: politike, nacionalne, kultuioloke napokon: cikvene.
Iako pod istim imenom, u igii su dva identitaina obiasca,
dva odnosa piema povijesti, dva modela piipadanja. Oba
se piiloga, oba na svoj nain, kieu oko obiane vjeiodostoj-
nosti. Razlike pioistjeu iz iazumijevanja vjeiodostojnosti
same, odnosno iz pitanja: Koja su znaenja vjeiodostojna?
5

Teko piemostive, iazlike se ogledaju i u odabiiu i piimjeni
siedstava kojima se ta vjeiodostojnost zastupa. Rije auten-
tian, to znai piav, istinit, izvoian, zajamen, vjeiodosto-
jan, nepatvoien, potjee od gike iijei authnts u znaenju
poetnik, uzionik.
6
Da se ne bi osiiomailo bogatstvo po-
vijesnog dekoia i da bismo ispitali vjeiodostojnost obavezni
smo viatiti se na poetak i pivi uziok stanja stvaii: Sve ovisi
bitno o uzroku ili o bliem prouzroenom od nekog uzroka.
7
Luiev tekst pun je iionije koja see samovoljno i bez vieg
povoda.
8
Saikastini je to vitlog koji baca piainu u oi, a
kao zbii iunih ideja po samoj svojoj naiavi guia u obiam-
beni stav. Usisna mo njegova za neupuene i lakovjeine, za
tiaumatiziiane pogotovo, moe biti pogubna i teko popiav-
ljiva. Sklonost ka Piaznini i ka Vitlogu to je kiitika stvaia-
laca bez ostvaienja.
9
Pie Lui svoj tekst iukom Janusa iimskog boanstva ko-
jemu je Saturn daiovao mo uvida u piolost i budunost.
2 DUI, Jovan, Blago cara Radovana; Jutra sa Leutara, Ganea klub, Be-
ogiad, 2003, 325, 339.
3 UJEVI, Tin, Ispit savjesti, u: Zapisi. Odabiana djela Tina Ujevia, Knjiga
tiea, August Cesaiec Slovo Ljubve, Zagieb Beogiad, 1979, 7.
4 DUI, Isto, 353.
5 Usp. EKO, Umbeito, Kultura informacija komunikacija, Nolit, Beogiad,
1973, 388. Pievela Miijana Dindaiski. Naslov oiiginala: Umbeito Ecco, La
stiuttuia assente. Intioduzione alla iiceica semiologica, Milano, 1968.
6 KLAI, Biatoljub, Rjenik stranih rijei, Matica Hivatska, Zagieb, 1978,
123.
7 BABI, Mile (piiiedio i pieveo), Ivan Duns kot, Rasprava o prvom prin-
cipu, Demetia Filosofska biblioteka Dimitiija Savia, Zagieb, 1997, 53.
8 DUI, Isto, 370.
9 EKO, Isto, 357.
Kao bog viemena, svakog poetka i zavietka, piikazivan je
Janus s dva lica jednim okienutim piema piolosti, diu-
gim piema budunosti. Piema piedaji bio je Janus veoma
sklon ljudima.
10
S dva Janusova lica, zabiinut za ljude, nudi
Lui zamagljeni pogled u piolost lienu budunosti jei je
piolost kao neiskupljena takva da se ni po koju cijenu ne
bi smjela ponoviti. Ubitano je dosadna, i piedvidiva osim
toga, ova ietiospektivna dalekovidnost nitavila i nacional-
nog istonoga grijeha kao tiajne opomene na nesavienost
nekadanjeg povijesnog poietka lienog piisustva nacional-
nog boanstva. Volio bih da nije tako, ali ovdje teko moe
biti potpisan ikakav Memorandum o razumijevanju.
To :o zn m zn
Lui nastupa kao sudski tuma enigmatinog politikog
hivatstva i jedinstvenog identiteta Hivata u BiH, istovie-
meno i spasitelj. Zavinuo je iukave, zapasao iioko, zaviiio
je u svaki skiiveni kutak povijesti i skinuo pauinu sa svih
njezinih tajni, jezikom doboa i zviduka u iinfuzi na ia-
spiodaji nudi iobu iioke nacionalne potionje. Da nije cini-
an, otiovan i neodgovoian, ovaj bi pokuaj ievizije povijesti
zasluio najdublju suut. Autoi se slui piincipom deus ex
machina: poput antikog pjesnika koji bi, ne umijui iije-
iti zaplet u diami, na pozoinicu sputao lik nekog od bo-
gova koji bi onda sietno iaziijeio pioblem, sputa Lui na
povijesnu pozoinicu boga politikog hivatstva kao jedi-
nicu infoimacije. Nezavidan je to piimjei sjedinjavanja ie-
toiikih i ideolokih motiva, gdje pod ideologijom podia-
zumevamo sferu znanja primaoca i grupe kojoj on pripada,
njegove sisteme psiholokih oekivanja, njegove duhovne
stavove, njegovo steeno iskustvo, njegova moialna naela
(njegovu kultuiu u antiopolokom smislu iei, kad u kul-
tuiu, tako shvaenu, ne bi spadali i ietoiiki sistemi).
11
Ovakvim misaonim pieicama odgovoi na pitanje postav-
ljeno u naslovu njegovog teksta dat je u vidu performansa
(eng. piedstava, piedstavljanje, izvedba) foime akcione
umjetnosti sa povezivanjem bodi aita, hepeninga, odie-
enih shvaanja kazalita, iituala i piimitivnih civilizacija
nastale ezdesetih godina XX. stoljea. U sieditu panje
nisu uloge kao u kazalitu ili slike i objekti kao u likovnoj
umjetnosti ve akcije, pokieti i piocesi. Peifoimans sadii
elemente kazalita, plesa, pantomime, muzike ili ciikusa.
Peifoimans se u umjetnosti najee odnosi na dogaaj u
kojem jedna giupa ljudi (peifoimei ili peifoimeii) izvode, tj.
ponaaju se na odieeni nain za diugu giupu ljudi pu-
bliku. Ponekad je gianica izmeu peifoimeia i publike vilo
mutna, tako da je i publika sa svojim ieakcijama sastavni dio
peifoimansa. Zadatak je peifoimansa pokienuti i istignuti
iecipijenta iz estetske distance, da se piostoino i viemen-
sko uoblii kao teatialan, odnosno ieaktiviianje njegovih
10 ORI, Maiko, Janus bog s dva lica, Svjetlo rijei, bi. 335, Saiajevo,
veljaa 2011, 51.
11 EKO, Isto, 31, 104-105.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 18o
egzistencijalnih iskustava.
12
Time se ostvaiuje piincip pri-
sutne odsutnosti. Moj piivatni bunkei, naslov peifoimansa
nedavno vienog na ulicama Saiajeva, odgovaiao bi i Lui-
evom peifoimansu. Imajui sve to u vidu uini se uradak
kao zakljuna iije sudske piesude na doivotnu iobiju bez
piava na piiziv.
U piiiunik novoga znanja o hivatskom svemu i jo ko-
jeemu zguiana je sva tma i tmua nepiebolna: denicije
nacije, sibiziiana socijalistika BiH, patnja (nevinih) Hivata
poput odabianog naioda, BiH unutai SFRJ, Josip Bioz i Ed-
vaid Kaidelj, ZAVNOBiH i AVNOJ, Ustav iz 1974, Hivatska
naiodna zajednica i junoslavenski sinkietizam, odiicanje
od hivatstva, odnaioenje hivatske elite, plaenici komu-
nizma i bonjatva, Todo Kuitovi, Aleksandai Rankovi i
SK BiH, udiuenje mimo naioda Dobii pastii i pieuena
biaa, Hivatska iepublikanska i Hivatska seljaka stianka,
OZN-a i KOS, HNV i majka-zemlja Hivatska, Gellnei, Na-
piedak i Fianjo Topi, fia Luka Maikei i fia Ivan aievi,
saiajevski taksisti i HTV, mentalitet aiije i tuienje u
Fojnici iz godine 1736, politiki poloaj Hivata u BiH, Li-
vanjsko pitanje i (ne)piiiodni saveznici, iefeiendum iz 1992.
i teioiistiki napadi na Hivate u BiH, politika koja stvaia mi-
nju i je li stiijela odapeta, piitisak na politiku i gospodaisku
osnovicu Hivata iz BiH i statistiki podaci i piocjene, to je
Republika Hivatska i to su njoj Hivati u BiH i jesu li Hivati
nacija s duom Cikve i sjeditem izvan sebe. Meni je pii-
pisana subveizivna povijesna uloga pioglaenja bosanske
nacije i odvajanja Crkve u Hrvata od Rima. Da to nije malo
pievie za moja plea? Piotiv svega nema obiane. Piotiv
skiivenog znanja piosvjetaia i samozvanih pioioka koji se
bave sitnicama, pikanteiijama i tiivijalnostima s ciljem da
ponize piotivnika nema lijeka u vidu ljudskih aigumenata.
13

Poten odnos piema vlastitoj piolosti i autonomija znano-
sti etabliiane su euiopske viijednosti.
14

Pievinuo je Lui i zemlju i nebo, zaionio u najdublje tajne
oceana intiiga, citiiao nadugo i naiioko izjave Silajdia,
Tihia i ieisa Ceiia sve je doveo u pitanje i sve (pio)kazao,
samo ne i Tumana. Meu iazlozima stanja dananjega izgu-
bio se jedino Vihovnik, kao da je vodio gandijevsku politiku,
kao da ive ljude nije pieseljavao i naseljavao poput ovaca,
kao da nije piionuo na to da nestane kolonijalna tvoievina
BiH. Hannah Aiendt govoiila je o nepoiecivoj bliskosti lai
sa akcijom, sa mijenjanjem svijeta ukiatko sa politikom.
15

12 NEL, Ralf (piiiedio), Leksikon savremene kulture. Teme i teorije, oblici
i institucije od 1945. do danas. , Beogiad, 2008, 516-517. Pieveli s
nemakog: Spomenka Kiajevi, Duica Milojkovi, Nataa Vukov, Alek-
sandia Kosti, Aleksandia Bajazetov. Naslov oiiginala: Kultui dei Gege-
nwait, Temen, und Teoiien, Foimen und Institutionen seit 1945, Hisg.
Von Ralf Schnell, Veilag J. B. Metzlei, Stuttgait-Weimai, 2000.

13 AREVI, Ivan, Skiiveno znanje, Osloboenje, Saiajevo, 8. juni 2009,
10.
14 LASI, Mile, Europska unija. Nastanak, strategijske nedoumice i inte-
gracijski dometi, Saiajevo Publishing, 2009, 366, 369.
15 DERRIDA, Jacques, Povijest lai, Meunaiodni centai za mii, Saiajevo,
1996, 67. Pieveo Ugo Vlaisavljevi.
Kada se iz jednadbe politike odgovoinosti hotimino
izostavi Tumana i sav teiet u matovitoj ciikulaciji speku-
lacija svali na tua lea, onda se to moia nazvati diskou,
ili je moda piimjeienije iei naivnim obmanjivanjem. Poli-
tika la moe se uiniti koiisnom manipulacijom, ali pio-
blem nastaje u tienutku kada se na tom ivom pijesku od fu-
snota pone zidati Skadar na Bojani politikog hivatstva.
Lui je dosljedno-selektivno nacionalno zabiinut, a lingvi-
stike navike esto su vani simptomi dubinskih osjeanja
(Umbeito Ecco). Ovdje neko neto skiiva i tima iezultat!
Sve se odigiava u nekoj visti izboine utnje i piitajene in-
foimativne blokade. Infoimacija dakle nije potpuna jei in-
foimacija nije toliko ono to se kae, ve ono to se moe
rei. Infoimacija je stepen mogunosti odluivanja u selekciji
jedne poruke.
16
Izostavljanjem Tumana iz palete uzioka i
posljedica ieduciian je kontekst misaonog koda vjeiodostoj-
nosti, ime se mijenja smisao, funkcija i informativna kvota
poiuke. Je li poiuka dvosmislena i usmjeiena piopagandi-
stiki ili je autoieeksivna sutinska je iazlika.
17
Piibjegava-
nje cinizmu kao iavnodunosti na dobio i zlo, koji se svemu
smije i nita mu nije sveto, slabaan je pojas za spaavanje
vjeiodostojnosti. Cinizam je vista onog duha koji sebe ot-
kiiva i uva u totalnom gubitku duha, u sistemu koji je laan.
To je onaj paiadoks: u okviiima lanog sistema su piiiodno
tane lane mjeie.
18
U arheologiji znanja pojmu to ga je
skovao Michel Foucault za iazliku od klasine aiheologije
kao iskopavanja zatipanih objekata vanija je poviina, od
odgonetanja skiivenih znaenja vanije je ono to ih je ui-
nilo moguim. Ve samim nazivom arheologija znanja svom
se piedmetu piibliava iskljuivanjem logosa poiijekla (to
nije, nije ni, a jo je manje).
19
I poied zvunih i vizualnih efekata, bio bi potieban daleko
suptilniji nain da povjeiujem u ovu pomodnu iavnodu-
nost piema histoiiji i u njezine aiticijelne vulkane kao u
vatiu nacionalnih bogova! Vjeiujem napiotiv da je intelek-
tualno nastojanje vii oblik ljudske egzistencije, koje spaava
i od zablude o objektivnosti kao zaokiuenoj disciplini, jo
u stalnom iastu.
Osim to kao zatitai politikog hivatstva pioblem budno
dii pod video-nadzoiom selektivnosti, ne slui Luia hi-
stoiijsko pamenje. Povijesni okvii u koji smjeta uradak o
Bosni i Heicegovini i Hivatima u njoj 1943-2010. pii-
mjei je giuboga iedukcionizma: svoenja sloenog pio-
blema na njegov piosti oblik. To znai da pitanje postav-
ljeno u naslovu to je (bila) Bosna i Heicegovina i tko
smo (bili) mi datiia neto vie od pola vijeka unazad. Ne
tieba ii daleko i dokazivati da su datumi povijesnih piocesa
i ljudskih osjeanja usidieni mnogo dublje nego to je to vie-
16 EKO, Isto, 31.
17

EKO, Isto, 63, 70. i dalje.
18 AREVI, Abdulah, Dijalog s kultuiama i ieligijama, Forum Bosnae,
7-8, Saiajevo, 2000, 243.
19 NEL, Isto, 42.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 181
menski pliak uratka.
20
Zato su ponueni odgovoii, uz teko
iazumljivo uzbuikavanje svekolikih piljavtina, tek tivo za
lakovjeine sklone povjeiovati da zlo nikad piije nije posto-
jalo, za pakosne koji ga vide samo u diugome i za ideoloki
motiviiane iji se duhovni hoiizont poklapa sa iazmakom
izmeu dviju postaja lokalne autobusne linije. Kao naiu-
eno je to tivo piije spavanja i za mizantiope ope piakse
koji imalo die do sebe. Sablasno izoliianu iz viemena i pio-
stoia Bosnu i Heicegovinu piedstavio je Lui kao skoia-
nju omaku i deponiju histoiije u koju su Hivate guinuli i
guiaju njihovi politiki i cikveni piedstavnici neskloni per-
formans miljenju. Hivati u BiH od 1943. to je slobodni
pad niz tempeiatuinu ljestvicu povijesti i plutanje otpadnim
vodama komunizma. Histoiija uradka histoiija je mitvog
moia apiioiizama: Hivati su taoci zavnobihovske BiH, Hi-
vati su ugioeni, Hivati su na iefeiendumu 1992. pievaieni,
Hivati se iseljavaju, Hivati su neiavnopiavni, Hivatima ne
daju TV kanal na hivatskom jeziku sve se uiotilo piotiv
njih nemogue je to i taksativno nabiojati jei Hivatima
ne cvjetaju iue politikog hivatstva. Sve to da bi se izie-
klo znailo je najpiije piistati na zloglasni viednosni plu-
ializam i na gubitak obaveznosti koja nadilazi inteiese.
21

Ovom opom potpoiom besmisla uskiauje se jasno dife-
ienciianje politikih koncepata i jedan se koncept postavlja
u dogmatsku poziciju izvan kiitike. Utjecaj intelektualaca
na naiodne mase jednak je ako ne i snaniji od utjecaja
politiaia, koji bez njihove pomoi svoje ideje ne bi uspjeli
piikazati kao ispiavne, poeljne i koiisne.
22

Stvaino stanje na teienu, a tog se pitanja Lui ni ne dotie,
ukazuje na tiostiuku neiavnopiavnost bh. Hivata:
Ustavnu neravnopravnost koja pioizlazi iz odiedbe
dejtonskoga ustava o entitetskom glasanju. Tom odied-
bom zastupniki dom diavnoga pailamenta faktiki se
pietvaia u dom naioda. To znai da svaki entitet u pio-
cesu odluivanja ima po jedan glas, jei su zastupnici iz
Republike Sipske u tom domu, bez obziia na stianaku
20 Iz obimne liteiatuie posveene ovom pitanju izdvojit u sljedee stu-
dije: DAJA, M. Sieko, Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini na pri-
jelazu iz 18. u 19. stoljee. Doba fra Grge Ilijia Vareanina (1783-1813),
Kianska sadanjost, Zagieb, 1971, Isti, Konfesionalnost i nacionalnost
Bosne i Hercegovine. Predemancipacijsko razdoblje 1463-1804. S njema-
kog pieveo Ladislav Z. Fii. Autorizirao i nadopunio autor. 2. popiavljeno
i dopunjeno izdanje. ZIRAL - Zajednica Izdanja Ranjeni Labud, knj. 105,
Biblioteka STEAK, knj. 4, Mostai, 1999. (Naslov izvoinika: Konfesionali-
tt und Nationalitt Bosniens und dei Heizegowina Voiemanzipatoiis-
che Phase 1463-1804, R. Oldenbouig Veilag, Mnchen, 1984.), STRECHA,
Maiio, Katoliko hrvatstvo. Poeci politikog katolicizma u banskoj Hrvats-
koj (1897. 1904.), Baibat, Zagieb, 1997, LOVRENOVI, Ivan, Mjesto
Ive Andiia u hivatskoj knjievnosti, Napredak hrvatski narodni kalen-
dar za 1993, Saiajevo, 1992: Isti, Bosanski Hrvati. Esej o agoniji jedne evrop-
sko-orijentalne mikrokulture. Diugo, pioiieno izdanje, Synopsis, Zagieb
Saiajevo, 2010, IVANKOVI, eljko, Bosanskoheicegovaki Hivati i nji-
hova nacionalnost, Napredak hrvatski narodni kalendar za 1993, Saia-
jevo, 1992.
21 NEL, Isto, 165-166.
22 BOJI, Diago, Intelektualci i politika, Svjetlo rijei, bi. 336, Saiajevo,
oujak, 2011, 23.
1.
piipadnost, svi Sibi koji se izjanjavaju etniki. Hivati
i Bonjaci iz Fedeiacije BiH u zastupnikom domu di-
avnoga pailamenta zajedniki imaju jedan glas. S ob-
ziiom na to da kao najmalobiojniji ine samo jednu
tieinu tog entitetskog tijela, Hivati uvijek mogu biti
pieglasani.
Institucionalnu neravnopravnost iz koje pioistjee
pievlast Bonjaka nad Hivatima u FBiH vidljiva u nji-
hovoj dominaciji entitetskom Vladom gdje se odluke
donose veinom glasova. Iz ove viste neiavnopiavnosti
deiiviia se diutvena i piaktina neiavnopiavnost koja
se manifestiia u poloaju manjinskog naioda na svim
iazinama vlasti (javna poduzea, diiekcije, inspekcije
i iazne diuge kantonalne, entitetske i diavne institu-
cije). I ova injenica u najveoj mjeii, kao najmalobioj-
nije, pogaa Hivate, posebno u Republici Sipskoj.
Unutranju neravnopravnost izvedenu iz ideoloke
podjele na vjeiodostojne i nevjeiodostojne Hivate.
23

Tim slijedom Hivati Posavine i siednje Bosne piogla-
eni su nevjeiodostojnim pa im se vjeiodostojnost na-
stojala utuviti u glavu livanjskim pitanjima i piese-
ljenjem u Bobanovo i ukovo ili diljem Lijepe nae.
Tu vistu vjeiodostojnosti nastoji Lui utuviti u
glavu povijesti. Iz ove neiavnopiavnosti, etnizacijom
i teiitoiijalizacijom hivatske politike u BiH, pioistekle
su pive dvije iji smisao, okietanjem injeninog sta-
nja s nogu na glavu, Lui nastoji uskladiti s vlastitom
kombinatoiikom.
Linija zapovjedne odgovornosti za ovakvo apokaliptino
stanje u Luievoj inteipietaciji piotee se od ZAVNO-
BiH-a 1943. kao simboline veze sa sipskom tiadicijom
i sipskim naiodom. Hivati u BiH time su dobili status
tiee(iaziedno)ga naioda. Svaka aitikulacija hivatstva po-
istovjeena je s ustatvom, a na piostoiima nastanjenim ve-
inskim hivatskim stanovnitvom, kao to je zapadni dio
Heicegovine, sustavno je piovoena iepiesija, iz nje izve-
dena negacija identiteta a konaan uinak bio je diutveno i
gospodaisko unitenje... Zauzviat, muslimani su bili amne-
stiiani od ustatva koje je ostavljeno u nasljee Hivatima-
katolicima (sti. 109-110).
Piauziok i konstiuktivnu gieku poloaja Hivata u BiH vidi
Lui u nainu njezina konstituiianja:
Naglaavali su [komunisti] i opasnost od pokuaja stvaianja
neke posebne bosanske nacije i smatiali da e ona nuno biti
antisipska i antihivatska, jei e po logici tiaiti cijelu BiH
za sebe. Bosna i Heicegovina je konstituiiana voljom, vo-
deom ulogom inteiesom sipskog naioda koji je dominiiao
paitizanskim komunistikim pokietom u Jugoslaviji, a po-
sebno u BiH te iatne 1943. Smisao njezinog stvaianja bio je u
23 Iz izlaganja di. Ive Komia na sjednici Hivatskog naiodnog vijea odi-
anoj u Saiajevu 11. II. 2011.
2.
3.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 18z
jaanju Jugoslavije, iuenju NDH, piidobivanju muslimana
na svoju stianu, onemoguavanju obnavljanja ili stvaianja
odiive hivatske fedeialne jedinice (Banovina Hivatska) i
kontinuitet sipskog etnikog piostoia. BiH je piije svega za-
miljena i iealiziiana kao iziaz sipskih nacionalnih inteiesa
(sti. 110).
Obuhvaajui sve navedene elemente, linija zapovjedne od-
govornosti zaviava sa domaim izdajnicima haesesovske
piovenijencije u glavnoj ulozi, koji bi umjesto politikog hi-
vatstva zakulisno piotuiili integialno bosanstvo, odnosno
bosansku naciju. Uzbuna je oglaena, patetika nevine itve
iaste u vlastitim oima. Nacionalne muhe zuje, nacionalni
vjetai cvili.
Luieva okljatiena slika stvaianja Bosne i Heicegovine
kao sipskog piojekta ne uklapa se u znanstveno elaboiiianu
sliku tog istog pitanja. Jo je Peta zemaljska konfeiencija KPJ
odiana oktobia 1940. u Zagiebu osudila spoiazum Cvet-
kovi-Maek piotivei se sipsko-hivatskoj podjeli Bosne i
Heicegovine, zagovaiajui njezinu autonomiju. Uoi odi-
avanja Diugog zasjedanja AVNOJ-a postojale su tii opcije
ijeavanja budueg poloaja Bosne i Heicegovine:
1. autonomija u sastavu Sibije ili Hivatske
2. autonomija vezana za savezne ustanove
3. fedeialna diavna jedinica.
24
Uspostava BiH kao fedeialne jedinice odigiala se na Diu-
gom ZAVNOBiH-u odianom 1. VII. 1944. u Sanskom Mo-
stu, nakon to je komunistiki vih (Tito i Kaidelj) postao
svjestan da bi piikljuenje Bosne i Heicegovine kao jedne
autonomne jedinice Sibiji (ili Hivatskoj?) bilo iiskantno.
25
Piimjetno je meutim i neto diugo. Ako se navodni ciljevi
komunista u BiH pievedu na jezik herceg-bosanske politike
piisutne na sceni jo od 1991. evidentna je njihova podu-
dainost: umjesto jaanja Jugoslavije taj je politiki pio-
giam zacitao jaanje Heiceg-Bosne, umjesto iuenja NDH
iadilo se na iuenju BiH i piikljuenju njezinih dijelova Hi-
vatskoj, umjesto neuspjelog piidobivanja muslimana na
svoju stianu buknuo je iat s Bonjacima koji je iezultiiao
vojnim poiazom i kompiomitacijom te politike, umjesto za-
citanog obnavljanja ili stvaianja odiive hivatske fedeialne
jedinice (Banovina Hivatska) ta je politika svedena na teii-
toiijalne postotke, pieseljenje stanovnitva i zahtjev za tie-
im entitetom, umjesto kontinuiteta sipskog etnikog pio-
stoia piopao je pokuaj stvaianja kontinuiteta hivatskog
etnikog piostoia. To to su i diuge dvije politike sipska
24 O tome vidi: PEJANOVI, Miiko, Ogledi o dravnosti i politikom ra-
zvoju BiH, ahinpai, Saiajevo-Zagieb, 2010, 23-32.
25 DAJA, M. Sieko, Politika realnost jugoslavenstva (1918-1991). S po-
sebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Svjetlo iijei, Saiajevo-Zagieb,
2004, 233-234. Naslov izvoinika: Die Politische Realitt des Jugoslawismus
(1918-1991). Bit besondeiei Beicksichtigung Bosnien-Heizegowinas, R.
Oldenbouig Veilag, Mnchen, 2002. Pieveo: Ladislav Z. Fii.
i bonjaka isto tako bile teiitoiijalne i etnike, to to se
meunaiodna zajednica od Cutileia 1992. do Butmiia 2010.
u svojim planovima za BiH iukovodila iskljuivo tim piinci-
pima ne moe sluiti kao ispiika. Upiavo supiotno, ba zbog
toga nije se smjelo odazvati siienskom zovu teiitoiija i etnije
jei su tako u staitu svi izjednaeni. Tko to i za im ali, ja za
bosanskom nacijom ili neko diugi za nekim diugim, uvelim
piojektima? Neki misonaiski napoii i alpinistike spasilake
akcije politikantskog tipa jesu na djelu, pitanje je samo iji i
kakvi.
Tu se u meusobni odnos nastoje dovesti dva pojma: zami-
ljeni poredak koji postoji u odnosu na piethodnu nesiee-
nost i nesreenost koja se javlja u odnosu na kasniji poie-
dak. Pioblem nastaje kada se iz svijeta signala piee u svijet
smisla, kada se kao piimalac infoimacije umjesto maine
javi ljudsko bie.
26
Otkiie tampaiskog stioja omoguilo je
da se vlastite tlapnje distiibuiiaju u pisanoj foimi. Istina uve-
dena je i sintagma: Eiiata coiiige!
O ovucun)u oooov:n)u nm)vun
To su tek neki od metodolokih, logikih i etikih pioblema
na kojima zapinje, kiipi i pada autoiova aigumentacija.
Umjesto da se objasne i smanjuju, zablude i piotuijeja se
misticiiaju i iastu. Maglovitost i nedoieenost pojmova
kojima opeiiia sljedei je pioblem u nizu slinih.
Tako se, nasupiot njegovoj namjeii da sve aigumentiia iz
povijesti, deava obiatno. Povijest je svedena na identitet
ultia kaitice pod zabianom: piimi poiuku ali poiljalac
ostaje nepoznat. Nita meutim nema smisla bez povijesti,
ali ne hladnoiatovski podijeljene na dva monolita piedia-
sudama obojenog pameta. Selektivnost, dvostiuki stan-
daidi, konstiukcije i fascinacije kojima je poput polja iie
posijan uradak ne vode kiitikom pieispitivanju i modici-
ianju pa i piomijeni vlastitih stajalita. A mijenjati ih i mo-
emo i tiebamo. Ako ne ve iiom otvoiena, viata povijesti
u piavilu tieba diati baiem odkiinutim za vie od jedne
mogunosti. Gianii se s naivnou vjeiovati da je nakon
jednog performansa klju povijesti baen u bunai. Sve to
nam se dogaa, dolazi iz piolosti. to jo pieostaje kad nas
lana povijest svlada i nama zagospodaii? Bacanje blata u
lice diugima koje smo piije toga guinuli na nizbidicu?
Nekom slijepom piiljenou piediadnika omladinske
iadne akcije, koji bi po svaku cijenu da se dokae iukovod-
stvu, Lui denunciia. Umjesto ad rem, njegova se kiitika
usmjeiava ad personam. Denuncijantstvo dostavljanje
piijave vlastima, tj. potkazivanje ne piipada znanstvenim
metodama. Tu su pomijeana i u meusobnu kontiadik-
ciju dovedena dva viemena: viijeme ljudi, kiatko i piola-
zno viijeme ljudskog vijeka i viijeme diutava u kojemu
26 EKO, Isto, 37.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 18
jedan dan, ak i jedno stoljee, ne znae puno.
27
Kiitiziiajui
tue stavove kae autoi (sti. 119): Jei ako dobio deniiamo
kao apsolutno dobio, a zlo kao apsolutno zlo, onda logika
takve bipolaine oiijentacije zahtijeva da se (apsolutno) zlo
iskoiijeni svim moguim siedstvima. Veibalno se distanci-
iajui od ovog bipolainog stava i sam Lui pada u istu za-
mku jei, kao od aksiomatskih, polazi od dva apsolutna zla:
od komunizma i bosanske nacije. Ovu gieku piati diuga,
naime ta da komunizam kao ideologiju izjednaava sa soci-
jalizmom kao oblikom diutvenog uieenja. Nije to daleko
od poistovjeivanja kianstva sa zloglasnom Inkvizicijom.
Ako se ve kao poboni ministiant dohvatio komunizma
bio je ied da upozoii na tii iecentna oblika totalitaiizma:
faizam, boljevizam i nacionalsocijalizam.
28
Tako se i desilo
da komunizam piedstavi kao tamnicu hivatstva a bosan-
sku naciju kao konstiukt i opasnost za politiko hivatstvo.
Smisao ove sintagme ostaje neiazjanjen to ostavlja piostoi
za nagaanje iadi li se moda o piimoidijalizmu ili nacional-
noj svetoj kiavi?
Uradak minuciozno njeguje disciplinu odgonetanja namjeia
zakljuivanje po analogiji od ega bivaju piokazani poje-
dinci koji ne zadovoljavaju standaide politikog hivatstva.
Otkiivanje namjeia svojstveno je totalitainim oblicima mi-
ljenja i djelovanja, svejedno da li u ime Boga, naioda, na-
cije, klase ili paitije. Ovim zlim, selektivnim pamenjem, po-
siedovanim s koljena na koljeno usmenom tiadicijom, ali i
pieko naiodne inteligencije bliske aihetipskom miljenju,
nita manje pieko medija, zadojeni su naa histoiiogiaja i
ukupna politika kultuia. A tiebalo bi zapiavo sve piovje-
iiti, distanciiati se od sladunjavih legendi, ne optuivati iz-
miljotinama i zadiati ono to je ispiavno i dobio. Znanost
ne poznaje sudsku, izvinu i zakonodavnu vlast. Izgubiti to
iz vida znailo bi svjesno piei pieko lai i piistati na uvje-
ienja ad hoc. Nema tog umovanja koje moe popuniti ovu
misaonu piazninu. Piikazivatiipiokazivati pii tome diukije
stavove besmislenim, iazliite aigumente lanim, diukije
metode nepotenim a postupke demagokim osuda je u ime
naioda. Otkad je naiod u politikoj legitimaciji zamijenio
Boga i diviniziiao svjetovna piijestolja u ime naioda posi-
jano je i pievie zla. Istina manje ga nije bilo ni s Bogom u toj
legitimaciji, samo je opeiativna tehnologija zla bila manje
sosticiiana.
One koji se ne uklapaju u kodeks politikog hivatstva
piedstavlja Lui kao plaenike i moialno posinule osobe,
koje su iz piizemnih politikantskih iazloga skienule s puta
nacionalne istine, na uvanje njemu povjeiene. Ne iz nezna-
nja, kao plod zablude ili gieke na koju valja dobionamjeino
ukazati da bi znanje iaslo i ljudi postali bolji, nego nekom
vistom siamotne konveizije, politiko hivatstvo napu-
stili su poput vjeie piadjedovske. Tako je foimiian nacio-
27 BRODEL, Feinan, Spisi o istoriji, Sipska knjievna zadiuga, Beogiad,
1992, 60. Pieveli Bianko Jeli, Ivanka Pavlovi i Ksenija Jovanovi. Naslov
oiiginala: Feinand Biaudel, Eciits sui lhistoiie, Flammaiion, Paiis, 1969.
28 SUPEK, Ivan, Povijesne meditacije, AGM, Zagieb, 1996, 109.
nalni muitad-taboi lista pojedinaca sumnjivih vjeiskih
opiedjeljenja od kojih piavovjeini zaziiu i okieu glave.
Izgiaeni [e] ideolog, kae Supek, uspoieujui sumnjiv
tekst sa svojim sakiosanktnim izvoiima, bizo piepoznati
devijacionista ili piotivnika.
29

Na se ideolog izvoiima ne opteieuje, on etiketiia od oka:
U isto viijeme, Hivati koji su sluili komunistikom ie-
imu, kao i oni koji danas slue bonjako-musliman-
skom nacionalizmu (bili) su dobio plaeni. U novcu,
elitnim stanovima, namjetenjem lanova obitelji u di-
plomaciji ili diavnim slubama, iaznim piivilegijama,
diutvenom utjecaju i ugledu koji su uivali sudjelujui
u vlasti koja je ostavljala ili ostavlja dojam vjenog tiaja-
nja (sti. 116).
Tako Ivica Lui! Neto mislim: da je Ivica imenom i pie-
zimenom naveo Hivate koji su sluili, pogotovo one koji
danas slue i pii tom su dobio plaeni, mogao bi neki od
njih zatiaiti da svoje navode dokumentiia na sudu. Inae
ostaje vjeiovati vlastitim oima, kako pokazuju aktualni
sudski piocesi u Hivatskoj, da je stvaianje klijentskih odnosa
kaiakteiiziialo ieim geneiala Fianje Tumana i da su ti ii-
gidni odnosi feudalne lojalnosti nadivjeli taj koiumpiiani
polupiivatni sustav u funkciji jedne osobe autoiitainih ka-
iakteinih cita. Osim toga, do sada baiem, nije podignuta
ni jedna optunica piotiv onih koji su sluili ili koji da-
nas slue, ali jeste piotiv onih iju izboinu legitimnost Ivica
biani. Neki su se meu njima od sudskih piesuda spaavali
i bijegom iz BiH u Hivatsku. Ne manjka ni piebjega u su-
piotnom smjeiu, a ima i onih koji su dospjeli do Salzbuiga!
Piocjenjivanje po vlastitom nahoenju kojom se izmeu
oznaitelja i oznaenog uspostavlja pioizvoljna povezanost
arbitrarnost takoei nije siedstvo koje spaava vjeiodo-
stojnost! Otkud dolazi, ime se hiani, ta zioloka potieba
da se bude zao!? Otkud taj stiah od povijesti, to da je sve mi-
kla no, stiah, uiota i obeaena tiadicija? Zai nema ba
ni jedne take vediine, zai u tom tihom kapanju viemena
i tiini bez ivota postoje samo obiljeene due (Mea Se-
limovi)? Zai je ba sve samo sitan iaun i iai, smicalica i
duplo dno? Ili neko o bogatstvu i ljepoti svijeta, o komplek-
snosti povijesti i ljudskih odnosa, iazmilja gledajui vlastitu
sliku u ogledalu?
Da ovu piizemnu iabotu ne tieba geneializiiati i vezivati za
kvaine Heicegovce kazuje to to se sa iste stiane moe gle-
dati sasvim diukije:
Saiajevski Hivati su ponajmanje kiivi za sudbinu Bosne
i Heicegovine, ak to vie, snano su sve njihove staie
institucije, a i pojedinci podiali konstitutivnost ove di-
ave i ak tada dobili gaiancije da e za te geste biti de-
belo nagiaeni da bi se sve to zaboiavilo i potonulo u
sivilo diplomatskih i inih aihiva. Znaju sve to saiajevski
Hivati i sve manje vjeiuju ikome izuzev sebi i svojim tia-
29 SUPEK, Isto, 113.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 18(
dicionalnim staiim institucijama... Moda e saiajevski
Hivati moiati uiti od idova!
30

Obahatio je Ivica, kao da je pokoiio sve tajne pa bi sada,
povlaei ih za ui, piije male matuie davao piivatne sate
onima koji su izostajali sa nastave ili mu nisu piedoili ade-
kvatnu nacionalnu ispiinicu. Ovo lukavstvo uma i ugaanje
viim silama nee unapiijediti znanje i nee piibliiti iazli-
ite stavove. Na jednoj stiani vjeinici na diugoj nevjei-
nici nacije: siednjovjekovni vjeiski model politike pozicije
i opozicije zaodjenut otajstvenom maglom nadzemaljskog
autoiiteta. Medicinskim ijenikom kazano nehivatski Hi-
vati oboljeli su od nacionalne leukemije bolesti kod koje
se stvaia viak bijelih kivnih tjelaca na tetu civenih pa
su u Luievoj oidinaciji politikog hivatstva, ali bez ane-
stezije, izloeni opeiativnom zahvatu ujednaavanja bioja
civenih i bijelih nacionalnih kivnih tjelaca, kvadiatia na
hivatskom gibu. Muhlo i Klukas, Tuga i Buga Civena i bi-
jela Hivatska! Nehivatski Hivat ili Hivat, pitanje je sad?
Hivatsko pitanje za to je veoma podesna zagonetka!
as je to hiljadugodinja kultuia, onda je zapadna ci-
vilizacija, onda je iasno pitanje, onda je plemenitako
iodovsko uieenje, onda je feudalna piolost, onda su
histoiijske misije, onda su teoiije o tlu i kivi (Blut- und
Bodentheoiie), onda je hivatska samobitnost, onda je
vidovdanska etika, dinaiski iasni piincipi, onda je au-
stiijantina, vjekovno iopstvo, kultuina zaostalost, onda
je plod lektiie povinih publicista (dakle haitija i ista
slama), ali je uvijek tu da oponiia, jei ne e, budui da
oni s diuge obale isto tako laju gluposti, uslovljene ni-
skim stepenom palanake svijesti i neznanjem i nesnala-
enjem pied pioblemima.
31

Ovoj veoma podesnoj zagonetki sada se piidodaju kon-
fuzni zanosi i salonski konspiiativni iazlozi poevi od ZA-
VNOBiH-a 1943, i to sentimentalno iodoljubivo, pietvoi-
ljivo ovjekoljubivo, ak glasno miioljubivo.
32
Katastiofalno
stanje fakata iaste, kako to jo neko viijeme mitvacu iastu
nokti i kosa. Spiema li se Veliki potop politikog hivatstva,
da piavimo hivatsku Noinu lau za magaice, majmune i pe-
likane, za stoku sitnog i kiupnog zuba u duhu Vihovniko-
vih antiopolokih shvaanja!? Jake su i geneialski odlune te
hladne iijei i usijana glava kojim se izjednauju ljudi i stoka.
To je ak ispod iazine iaspiave o moialnom statusu ivoti-
nja.
33
Taj izgleda ba i nije volio ljude. injenice nejednake
viijednosti i veliine iazvistane su vojnikom zapovjednom
logikom. Tko li sve danas ne upiavlja ljudskom sudbinom:
mizantiopi, bivi komunistiki geneiali i nacionalisti, no-
30 ANELI, Ivan, Pogled iznutia. Biblioteka Pogledi, knj. 2, Hivatski lek-
sikogiafski institut Bosne i Heicegovine, Mostai, 2006, 32.
31 KRLEA, Miioslav, Teze za jednu diskusiju iz 1935, u: Eseji i lanci, V,
Osloboenje, Saiajevo, 1979, 147.
32 KRLEA, Isto, 148.
33 MARI, Damii, Etika i ivotinje, Zalihica, Saiajevo, 2010.
toini alkoholiaii, kialjevi dioge, diktatoii, polupismeni taj-
kuni, vjeiski fanatici, kolekcionaii nacionalnog uasa.
To v suv)n: vvu)v
v:v vuv:vos:nvv uznsn
Moda poneka oiava ptica iz jedinstvenog nacionalnog jata
autoiu i sleti na iuku da bi kljucala njegovo biiljivo pie-
biano civeno-bijelo zinje, nije mi namjeia tjeiati ih jei ta
glad oiju nema, ali osnovne epistemoloke poiuke opiiu
se ovakvom zadiugaiskom iazmiljanju u naiedbodavnom
duhu. Bogomdani povodi i mitovi su meutim uzdimani
iako ih nije mogue dovoditi u pitanje nekanjeno, a puno-
ljetnost histoiiogiafskih ideja dokaziva je jedino znanstve-
nom metodom oslonjenom na Supekovih 10 naela huma-
nizma: 1. Uvaavati piolost i ouvati ivot, 2. Aimiiati
ljudsku jednakost, 3. Aimiiati ljudsku slobodu, 4. Pioiiiti
solidainost na sve ljude, 5. Tiaiti istinu, 6. Upiavljati ia-
zvoj piema opoj blagodati, 7. Gajiti ljepotu i umjetnost, 8.
Pienositi humanistika naela u legalne foime, 9. Piomicati
svjetski spoiazum i sklad, 10. Biti dobai.
34
Da bismo iazu-
mjeli injenice nuan je kultuini kontekst.
Luieva geaka gesta ostavlja dvije mogunosti: da se, po-
put iimskih plebejaca, povuemo na Sveto bido da bi od
patiicija politikog hivatstva iznudili piavo na diukije
miljenje i diukiji odgovoi na isto pitanje ili odmetanje u
umu histoiiogiaje odakle se moe subveizivno djelovati
kao hivatski zeleni kadai. Ili, moda, na vihovima pistiju
da piiemo i poklonimo se tabeinakulu politike religije
(politikog hivatstva).
Sima M. iikovi zapisao je: Ako svetsku istoiiju zaas
zamislimo kao beskiajnu povoiku koja se kiee vijugajui,
penjui se i sputajui se, istoiiai se ne moe upoiediti sa
oilom koji sve to posmatia s velike visine, ve sa ovekom
koji se i sam nalazi u povoici i iji je hoiizont neizbeno
ogianien.
35
Uzdigao se Lui do znanstvenih oilovskih visina! Zato nje-
gov tekst sa Janusovim licem vapi za ljudskom dimenzijom
histoiije o kojoj on piesuuje po piincipu kadije tuite-
lja i sudije. Autoiitaini oblici (pod)svijesti u piavilu nadive
autoiitaine politike sustave, meutim nisu piihvatljivi u
obiani vjeiodostojnosti.
Pamtim lm Skupljai peija, ali ga ne mislim skupljati. Ne
kanim se odazvati na zavodniki poziv i sudjelovati u ovoj vi-
giliji politikog hivatstva dokazujui da je Zemlja okiugla.
Neu zato biojati koliko se bijesnih ideolokih pasa luta-
34 SUPEK, Isto, 308-345.
35 Citiiano piema: BANDOVI, Safet, Metodoloki piistup Bianislava
uieva etnikoj histoiiji Bosne i Heicegovine: muslimani i bonjatvo,
u: Nauno djelo akademika Branislava ureva, Posebna izdanja knj.
CXXXI, Odjeljenje humanistikih nauka, knj. 39, ANU BiH, Saiajevo, 2010,
173, nap. 1.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 18
lica spiemnih da ugiizu piovlai kioz iupe Luieva teksta,
ne namjeiavam tiaiti ni odgovoi na pitanje koliko Udbinih i
Ozninih viagova stane na vih igle ili koliko pela je potiebno
da se napiavi svijea, inae nuna da unese tiaak svjetla u
opskuinu atmosfeiu uradka. Ne mislim se uputati ni u ias-
petljavanje svih goidijskih voiova, spletenih poput zmija
navoenjem izjava komunistikih i sadanjih bonjakih po-
litikih voa, uz piatee uitavanje nepostojeih sadiaja.
Znailo bi to piistati na istiesanje piaine iz tepiha pod koji
je zguian sav jal davno izgubljenih povijesnih painica, na
senzacionalizam i spletkaienje bo iobu masovne potio-
nje koja kotiia jedino na buvljaku diutva usmene kultuie.
Zato se moj piilog nee baviti ispiavljanjem svih biojnih za-
bluda i dekonstiuiianjem ne manje biojnih konstiukcija jei
znanost moe ekati dok nad nama ne izniknu tiava i a.
Viednovanje cijelih povijesnih epoha od ega zaziiu ak i hi-
stoiiaii od foimata, pioskiibiianje institucija poput Bosne
Siebiene, odnos piema diugome kao iecidiv vjenoga pio-
kletstva, konano nekiitiko uzdizanje muenitva za nacio-
nalnu i cikvenu stvai, ilustiiiat u etiiima piimjeiima:
Kioz Luievu ocjenu komunistikog iazdoblja povije-
sti BiH,
Pieko njegovog staljinistikog odnosa piema udiuenju
Dobii pastii,
Njegovom fascinacijom fenomenom tuienja iz 1736,
Sluajem kaidinala Stepinca i teoiijom izme.
S ovim temama usko je povezan Luiev napoi da me kao
poaini politikog hivatstva piikae zagovoinikom i kie-
atoiom bosanske nacije od ijeg mu (ne)mogueg stvaianja
utvaie dolaze na san a koju ja, u tekstu na koji se on iefeiiia,
ne piizivam. Navest u to sam o tome napisao i to je autoi
uitao u moj tekst. Ovu foimativnu mitomaniju stavit u u
kontekst znanstvene etike pojma koji se nastoji kamui-
iati bjelogoiinom umom uvelog lia fusnota politikog
hivatstva. Luieva nacionalna istina liena je Kantova ka-
tegoiikog impeiativa koji ne govoii ta moiamo initi, ve
koje se maksime moiamo diati da bi na postupak, kakve
god viste bio, zadovoljio zahtev moialnosti.
36

Iza svih tih zamagljivanja uzioka i posljedica, uz pioizvoe-
nje psihoze stiaha koja cipi iz histoiijske svijesti osvetnikih
nagona posustalu davne 1736, stoji mit o uioti. Uiote se za-
snivaju na dounitvu i lozinkama, u njih se moe vjeiovati
ili ne vjeiovati to izlazi iz okviia bavljenja histoiijskom zna-
nou. Znanstveno odgovoian govoi tiebao bi se ogianiiti
na to da bude hipotetian. A i naa viednovanja tiebali bi-
smo iazumjeti kao hipoteze koje smo u svako viijeme spie-
mni ievidiiati iskustvom.
37

36 NEL, Isto, 165.
37 SPAEMANN, Robeit, Osnovni moralni pojmovi, Svjetlo iijei, Saiajevo
Zagieb, 2008, 52. S njemakog pieveo Sulejman Bosto. Naslov izvoinika:
Robeit Spaemann, Moralische Grundbegrie, Veilag C. H. Beck, Mnchen,
1982. Sedmo izdanje, 2004.
1.
2.
3.
4.
Komus: )uoos:on Euuovn
Kako se funkcionalnom nastoji uiniti ovu pseudointelektu-
alnu poziciju luftinspektoia, koja povijesne nijanse (avo
je uvijek u detalju!) i piocese (pie)dugoga tiajanja ieduciia
na zlo komunizma, vidljivo je iz vie piimjeia. Njezinu po-
vinost i dogmatizam ilustiiia sljedea autoiova tvidnja (sti.
108): Posebnost istone i jugoistone Euiope je to su tamo
mnogi oblici diavnosti: iepublike, autonomne oblasti, po-
kiajine i slino nasta(ja)li odlukama komunistikih paitija u
skladu s paitijskim inteiesima i maiksistikim poimanjem
nacionalnog pitanja. Piijelaznu zonu euiopske kultuie
ije su kultuine tvoibe milenijima obiljeene tijesnim pio-
imanjem istonih i zapadnih kultuinih viednota, svoditi na
odluke komunistikih paitija istovjetno je s nasiljem nad
povijeu, sa neznanstvenim neukusom. Da su komunisti
manipuliiali s povijeu i da su iz povijesti esto uzimali ono
to im je politiki-doktiinaino odgovaialo ope je poznato,
38

ali je znano i to da su stoljetne iegije i pokiajine sa vlasti-
tim identitetom, pod njihovim izvoinim nazivima, nastojali
uklopiti u iiu diavnu zajednicu i tako politiki opeiacio-
naliziiati vlastiti svjetonazoi. Kad se ve bavi iepublikama,
autonomnim oblastima, pokiajinama i slino udi da je
autoiu piomaklo Tumanovo nastojanje da spiam mitve
glave Dalmaciju pieimenuje u junu Hivatsku. Nekako se
izgubila i Tumanova komunistika kaiijeia. Da ovdje neko
ne peie neiju biogiaju?
Komunistiki sustav u bivoj Jugoslaviji (time i u Bosni i
Heicegovini), osim toga, u iazvoju se kietao od totalitainih
piema kakvim-takvim demokiatskim oblicima politikog
ivota, iako u okviiu jednopaitijskog sustava. to bi bilo kad
bi bilo nije piedmet ozbiljnih iaspiava, ali to da su sve mo-
deine demokiacije ioene u sjenci giljotine i vjeala povije-
sna je zakonomjeinost. Pioblem je sa Bosnom i Heicegovi-
nom i taj to se nijedan politiki sustav nije uspio iazviti u
punu demokiaciju sa ljudskim piavima kao siedinjim poj-
mom, to je defoimiiana politika kultuia do danas ostala
dominantnim oblikom politikog ivota. Dominantnim ali
ne i jedinim jei je sam ivot po svojoj naiavi takav da ga se
ne moe obuhvatiti ni jednom ideologijom, ni jednim poli-
tikim sustavom.
Stvaii su daleko sloenije nego to ih zamilja i na vlastitu
mjeiu svodi Lui i u sebe ukljuuju analizu odgovaiajueg
geogiafskog, politikog i povijesnog piostoia samoga pojma
jugoistone Euiope.
Poetak povijesti jugoistone Euiope kao stiune discipline
postavljen je time to je ona u cijelosti izmeu siedine VI. i
siedine VII. stoljea postala slavenska.
39
Deniiajui jugoi-
stonu Euiopu kao subiegiju istono-centialne Euiope su-
sieemo se s teiminolokim aienilom pii pokuaju da se
38 O tome vidi: BANDOVI, Isto, 173-178.
39 KASER, Kail, Sdosteuropische Geschichte und Geschichtswissenschaft.
Eine Einfhrung, Bhlau Veilag, Wien Kln, 1990, 161.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 186
opie ovaj po svemu osobit euiopski povijesni piostoi. Bal-
kan, Balkanski poluotok, Balkanija, jugoistonoeuiopski
poluotok, jugoistona Euiopa, pojmovi su koji se ponekad
upotiebljavaju kao sinonimi, ponekad u moguim ili jedva
moguim vaiijantama geogiafskog piostiianja. Isto tako
moe se jugoistona Euiopa piema potiebi ili eksibilnosti,
piema piilikama piomatiaa, cijela ili djelomino dodijeliti
istonoj Euiopi, siednjoj Euiopi, junoj Euiopi, mediteian-
skoj Euiopi, Podunavlju itd.
40
Tek jedan od moguih meto-
dolokih piistupa ovoj iegiji osobito ako se piomotii iz
zapadnoeuiopske peispektive jest teoiija peiifeiije.
41
S ob-
ziiom na ovu njezinu jedinstvenu povijesnu sloenost i nje-
zinu viestiuku gianinost, posebno u kontekstu ope povi-
jesti ieligije, ovoj iegiji savieno piistaje iziaz arhimedovski
punkt.
42
Spoznaja da se jugoistona Euiopa teiitoiij koji
sainjavaju Slovaka, Ugaiska, Rumunjska, Bugaiska, Gika,
Albanija, Jugoslavija kao i euiopski dio Tuiske moia pio-
motiiti kao cjelina, moe se piatiti unazad bai do XVIII. sto-
ljea, da bi od 1918. s novom diutvenom situacijom stvoie-
nom na ovom podiuju pojam jugoistona Euiopa dobio
sve vie na znaaju.
43
U okviiu ukupnog euiopskog iazvoja piimjetan je neisto-
viemeni iazvitak jugoistone Euiope.
44
U polju napetosti
izmeu Rima i Bizanta, Habsbuigovaca i Osmanlija, iz-
meu hegemonijalnih zahtjeva novovjekovnih velikih sila na
Istoku i Zapadu, jugoistona Euiopa bila je i ostala u cijelosti
objekt svjetske histoiije.
45
U pozadini ove nezahvalne povi-
jesne sudbine, u naizmjeninom i meusobnom djelovanju
iazliitih unutainjih i vanjskih faktoia, odvijala se povijest
ove iegije sve do najnovijeg viemena, kada se s padom ideo-
loki konstiuiianih diava diamatino postavilo pitanje nje-
zine budunosti i uklapanja u euioatlantske integiacije. Op-
enito govoiei, u pitanju je golem zaostatak u povijesnom
giadivu. Zaostatak naime u odnosu na povijesne stiuktuie
koje su se pokazale ne samo ekasnijim nego i ljudskoj na-
iavi piimjeienijim.
Nije, diugim iijeima, Luievih komunista bilo ni od ko-
iova u viijeme kada se foimiiao povijesni sadiaj i znan-
stveni pojam jugoistone Euiope.
Goii od komunista mogu biti jedino antikomunisti. Komu-
nisti su ivjeli u iluziji da je dobio sve to slui inteiesima
ievolucije, zlo sve to tim inteiesima smeta.
46
Lui je ie-
voluciju zamijenio nacijom kao zamiljenom zajednicom.
47

40 KASER, Isto, 85.
41 KASER, Isto, 130 i dalje.
42 STADTMLLER, Geoig Geschichte Sdosteuropas, R. Oldenbouig,
Mnchen Wien, 1976, 144. Usp. KASER, Isto, 111.
43 KASER, Isto, 103 i dalje.
44 KASER, Isto, 144 i dalje.
45 KASER, Isto, 109.
46 BANDOVI, Isto, 175.
47 HOBSBAWM, J. Eiic, Nacije i nacionalizam. Program, mit, stvarnost.
Novi libei, Zagieb, 1993, 53. Piijevod Nata engi. Naslov oiiginala: Eiic J.
Unosi tako autoi u svoj tekst stiuktuiiianu konfuziju (Um-
beito Ecco) i piogiamatsku mitologiju (Eiic Hobsbawm).
Na diktatoisko mjesto ideologije dola je nacija kao jedini
put spasenja (hivatskog) (na)ioda. Piavo na kiitiku komu-
nizma smatia autoi svojim piiiodnim piavom, meutim to
piavo se zasluuje iskljuivo iadom i znanjem, tako to se
napiavi neto bolje, vee, civiliziianije, ljudskije i potenije
od onoga to je [pojedinac] sam siuio. To je piavo boljeg
da kiitikuje goieg od sebe, inae kiitika je cinina, nemo-
ialna i licemjeina.
48
Komunistiko viijeme nekiansko viijeme sieom
je za nama, pucaju sada vidici na sve stiane tianzicijskoga
etno-iaja. U modi je vitalni nacionalni inteies u izvedbi
nacionalnih elita skiojenih po mjeii tipova ekonomsko-poli-
tikog izrabljivakog kaiakteia ije je viijednosno stanovite,
piema Fiommu, obojeno nekom mjeavinom nepiijatelj-
stva i manipulacije, koji iazvijaju sumnjiavost i cinizam,
zavist i ljubomoiu.
49
Dok mu istina aktualne etno-bijede
bode oi, dao se Lui u potiagu za vanjskim i unutianjim
neprijateljima nacije.
Kao usmjeieni pioces histoiija znanosti koiisti se tiima me-
todama: kumulativnim modelom koji slijedi logiku haimo-
ninog uveanja znanja, modelom pribliavanja istini piema
kojem znanstvena uvjeienja odiaavaju stvainost (kiitiki
iacionalizam), konano modelom optimiranja kao opisom i
piognoziianjem fenomena (empiiijska adekvatnost).
50
Ne bi
se ieklo da je na autoi izabiao taj put.
Huvn: soc)ns:n BH
Lice povijesti ima i svoje nalije.
Viijedno je naime zapitati se: kakvu su Bosnu i Heicegovinu
komunisti pieuzeli 1945. a kakvu su piedali novim demo-
kiatima 1990. Bosna i Heicegovina bila je 1945. zaostala
piedindustiijska piovincija, sa veinski zemljoiadnikim
i nepismenim stanovnitvom, sa putnom i eljeznikom
mieom naslijeenom od Austiougaiske velikim dijelom
u iatu iazoienom, bez siednje klase sa nefunkcionalnom ili
nikakvom infiastiuktuiom, sa loim obiazovnim sustavom,
bez ijednog univeiziteta i diavne institucije iijeju: ze-
mlja daleko od modeiniteta i suviemenih svjetskih tokova.
U odnosu na onu iz 1945. Bosna i Heicegovina 1990. nije se
mogla piepoznati: bila je to zemlja sa hiljadama kilometaia
asfaltnih puteva i eljeznikih piuga, osnovnim, siednjim i
visokim kolama, sveuilitima, svjetski uspjenim imama
poput Eneigoinvesta, Akademijom nauka i umjetnosti, Sa-
Hobsbawm, Nations and Nationalism since 1780. Piogiamme, myth, iea-
lity. Cambiidge Univeisity Piess, 1990.
48 BAJTAL, Esad, Masovna samoubistva vitalno zatienih ETNO-(ne)
SRENIKA, Glas antifaista, bi. 54, Saiajevo, zima 2010, 4.
49 BAJTAL, Esad, Psihosocijalni kontekst politikih elita u BiH, Bosna fran-
ciscana, 33, Saiajevo, 2010, 42.
50 NEL, Isto, 275.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 18;
iajevskom televizijom, sa nizom iepublikih institucija po-
evi od Skuptine do Vlade, bila je to zemlja sposobna oi-
ganiziiati Zimsku olimpijadu 1984. i tako, ne samo po aten-
tatu 1914., postati planetaino poznata, zemlja sa siednjom
klasom kao nosivim stupom diutva, zemlja vihunskih
naunika, spoitaa i umjetnika, sa izdavakim kuama po-
put Svjetlosti i Veselina Maslee, ija je naklada nadilazila
gianice Jugoslavije, zemlja ljudi sa osjeajem peispektive, sa
kultuinom piodukcijom svih aniova u stalnom usponu.
51

Razdoblje izmeu konca 60-ih i poetka 90-ih godina XX.
stoljea u povijesti Bosne i Heicegovine uspoiedivo je po
mnogim svojim pozitivnim dostignuima sa 40 godinjom
vladavinom Austio-Ugaiske. Gubitniki kompleksi koji se
nastoje nametnuti kao mjeina jedinica stvaii ostaju uvijek
samo to gubitniki kompleksi. Kako ih se osloboditi i pio-
disati punim pluima, ali bez pianja biogiaje povijesti?
Stalnoj boibi za nacionalnu iavnopiavnost svoj su dopiinos
dali i biojni hivatski kadiovi u Paitiji poput, danas pieue-
nog, Bianka Mikulia. Poslije paitijske konfeiencije odiane
u Mostaiu 1966. odigialo se plansko angaiianje Heicego-
vaca u oigane Paitije i vlasti to je iezultiialo jaanjem ie-
publike pozicije Bosne i Heicegovine.
52
To znai da su Sibi,
Hivati i Muslimani u Bosni i Heicegovini u sfeii politike i
ekonomije odluke sve vie donosili samostalno zanemaiujui
fedeialne institucije i noime.
53
Od tada su Hivati u upiav-
ljanju zemljom bili pivi put stvaino u svojoj povijesti poslije
naiodnih vladaia iavnopiavni u BiH i davali su puni obol
izgiadnji njenog identiteta i samobitnosti.
54
Rad i uspjehe
Zemaljskog muzeja najstaiije znanstvene institucije u BiH
obiljeili su upiavo Hivati poput Alojza Benca, uie Ba-
sleia i Pave Anelia. Tko bi nabiojao stotine imena piofe-
soia na saiajevskom univeizitetu, istaknutih javnih i kultui-
nih djelatnika? Gdje su pivi ljudi poznatih kompanija poput
Boidaia Matia, geneialnog diiektoia Eneigoinvesta, gdje
diugi diiektoii velikih imi u Saiajevu, Zenici i Tuzli poput
aika Piimoica, zamjenika piedsjednika Poslovodnog od-
boia (geneialnog diiektoia) Eneigoinvesta, mi. Tvitka Ne-
vjestia, zamjenika piedsjednika Poslovodnog odboia (ge-
neialnog diiektoia) SOUR UNIS, Miika Puljia, piedsjed-
nika Poslovodnog odboia (geneialni diiektoi) SOUR Feio-
elektio, Ilije Piimoica, piedsjednika Poslovodnog odboia
SOUR Feioelektio iadne oiganizacije unutianja tigovina,
Boe Bevande, piedsjednika Poslovodnog odboia (geneialni
diiektoi) SOUR TO, Boiisa Ivia, piedsjednika Poslovod-
nog odboia (geneialni diiektoi) SOUR PTT, aika Kolende,
piedsjednika Poslovodnog odboia (geneialni diiektoi) RMK
Zenica, Miika Kieia, piedsjednika Poslovodnog odboia
51 Usp. LOVRENOVI, Ivan, Unutarnja zemlja. Kratki pregled kulturne
povijesti Bosne i Hercegovine. etvito, pioiieno izdanje. Synopsis, Zagieb-
Saiajevo, 2010, 231-246.
52 LOVRENOVI, I, Isto, 233.
53 FRIEDMAN, Fiancine, Razvoj bosanskog identiteta u komunistikom
peiiodu, Forum Bosnae, 6, Saiajevo, 1999, 88.
54 ANELI, Ivan, Zaboiavljeni hivatski politiai Bianko Mikuli, Dnevni
list, Mostai, 5. X. 2008.
(geneialni diiektoi) SOUR Titovi iudnici Kieka-Banovii,
Ante Raosa, piedsjednika Poslovodnog odboia (geneialni
diiektoi) SOUR SODA SO Tuzla, Juie Pelivana, guveineia
zamjenika guveineia Naiodne banke BiH, Boidaia Mai-
tinovia, piedsjednika Poslovodnog odboia (geneialni di-
iektoi) Piiviedne banke Saiajevo. Koliko je Hivata tada bilo
na mjestima opinskih naelnika, a koliko ih je danas sve-
denih na nekoliko imena u zapadnoj Heicegovini. To su tek
neki od nezaobilaznih pokazatelja nacionalne ravnopravno-
sti, kojima svakako tieba piibiojiti snaan zamah izgiadnje
biojnih vjeiskih objekata. Izmeu 1945. i 1991. samo su bo-
sanski fianjevci izgiadili pet novih samostana i pieko ezde-
set upnih i podiunih cikava. Osim temeljite obnove ianije
podignutih cikava, sagiaeno je oko tiideset novih upnih
stanova, vie od etideset vjeionaunih dvoiana, takoei
piateih gospodaiskih zgiada.
55

Rodilo je to snaan osjeaj sudjelovanja i identikacije sa po-
litikim sustavom. Postavlja se ovdje pitanje viednovanja, a
istinski se uvidi u viednote ne dobivaju u pivom iedu pu-
tem diskuisa, putem pouavanja, nego iskustvom i uvjeba-
vanjem.
56
Otvaia se i pitanje: Tko je to pod komunistima,
uza sve iepiesivne mjeie, izgubio hivatski (ili neki diugi)
identitet? Piije e biti da je, kako to tvidi Latinka Peiovi,
Titova Jugoslavija bila na histoiijski maksimum.
57

Teko bi, da je iva, moju matei Lui uvjeiio da je ivjela
u komunistikome miaku. I bez fusnota znala je ona to su
istinske ivotne viijednosti tako da je ocu, inae bleibur-
govcu, koji je stalno neto gunao piotiv Tita i Paitije, spie-
mno odgovaiala: ta bi ti htio? Imam posao, mogu ii u ci-
kvu, podiem i kolujem djecu, a neko moia vladati. Znalo
se uvijek tko je Musliman, tko Sibin, tko Hivat jei su se svi
u svom ivotu diali svog kultuinog i naiodnosnog iden-
titeta. Tko god ovo negiia, nije iskien!
58
To svjedoi osoba
piogonjena i zatvaiana upiavo od tog ieima. Nesvodivo je
to na sliku koju 1948. stvaia pisac i ustaki dunosnik Antun
Bonifai o pievaienom Hivatu kao vjenoj budali.
59
Na-
supiot komunistikih mitova o antifaizmu, paitizanima i
biatstvu-jedinstvu konstiuiia se piotumit stavljanjem nagla-
ska na patnju i muenitvo, na ono to vjeno boli.
60
Time
se stvaia jak negativni naboj a publika dii u stanju emotivne
potiesenosti koje navodi na solidaiiziianje sa nepiolaznim
patnjama. Osim to je djetinjasta, i amoialna je takoei ova
55 GAVRAN, Ignacije, Suputnici bosanske povijesti. Sedam stoljea djelo-
vanja bosanskih franjevaca. Diugo pioiieno izdanje, Svjetlo iijei, Saia-
jevo-Zagieb, 2007, 178-179.
56 SPAEMANN, Isto, 44-45.
57 PEROVI, Latinka, Titova Jugoslavija bila je na histoiijski maksimum
DANI, Bosanskoheicegovaki News Magazin, bi. 710, 21. I. 2011, 51-53.
58 ANELI, Pogled iznutra, 30.
59 ANI, Ivo, Simbolini identitet Hivatske u tiokutu iaskiije pied-
zie most, u: Historijski mitovi na Balkanu. Posebna izdanja, knj. 1, Insti-
tut za istoiiju u Saiajevu, Saiajevo, 2003, 186.
60 PERICA, Vjekoslav, Uloga cikava u konstiukciji diavotvoinih mitova
Hivatske i Sibije, u: Historijski mitovi na Balkanu. Posebna izdanja, knj. 1,
Institut za istoiiju u Saiajevu, Saiajevo, 2003, 206-207, 222.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 188
mitologizacija nasilne cite povijesti. Tako se uz pomo apii-
oiizama, ieciklaom poluinfoimacija i poluistina, vjeta-
kim disanjem nastoje oivjeti staie gubitnike fiustiacije o
Hivatima kao pastoiadi zavnobihovske BiH. Zadatak da se
bude savjest nacije nije jednostavan, a istuiati ispied sebe
naiod kao fusnotu znak je slabosti koja se piedstavlja kao
dobioudno svjetlo istine. Kada je u pitanju etnika nacija
poput hivatske, mitoloki temelji nacionalnosti su od go-
tovo kiucijalnog znaaja.
61

Socijalna (socijaldemokiatska) misao ima u Hivatskoj dugu
tiadiciju, najmanje od 1894. kada je u Zagiebu osnovana
Socijaldemokiatska stianka Hivatske i Slavonije sa vilo ja-
snim piogiamom zatite iadnikih piava i agiaino-socija-
listikim pokietom. Ova se piva faza iazvijala pod snanim
uplivom njemake socijaldemokiacije. Diugu fazu socijalne
misli u Hivatskoj obiljeila je komunistika stiuja (KPJ) koja
je sve do sloma socijalistikoga poietka poetkom 90-ih go-
dina XX. st. laviiajui na teoiijskoj iazini od neposiednog
piedstavnitva, pieko decentializacije, debiiokiatizacije i
demokiatizacije do uvoenja tiinih elemenata i mehani-
zama u okvii planske piiviede svojom platfoimom stvo-
iila snaan tip politike identikacije.
62
Slom svjetskog ban-
kaiskog kolonijalizma i ieaktualizacija maiksistike eko-
nomske misli ne idu u piilog stavu koji stoljee komunizma
viednuje kao izgubljenu povijesnu epohu. Pogotovo je to da-
nas jasno u Hivatskoj nakon zamjene socijalne diave kon-
ceptom libeialnoga kapitalizma. Neke lekcije iz udbenika
povijesti mogu se pieskakati, ali to ne znai da se ono to je
u njima zapisano nije dogodilo. Najtee je doi do uiavnote-
ene slike povijesti a lustiacija nikad ne moe u obzii uzeti
sve okolnosti u kojima su pojedinci djelovali. Lui se nasu-
piot tome ponaa tako kao da je piegledao sve zemljine
knjige povijesti i kao da je ustanovio sve nacionalne ka-
tastaiske estice. Tako je nastala njegova montiiana Bijela
knjiga sa imenima hivatskih maiodeia. Sve karte crne, crni
as, U noi crnoj, dvanaesti as (Kilea: Zastave).
Uvidi u istinske viednote iaaju potiebu da ih se opie. Kod
Luia je meutim iije o pietpostavljenoj kiivnji u odnosu
na neki, samo njemu znani i niim dokazani, nacionalni ko-
deks. Jalovost takve aigumentacije nastoji se osnaiti pu-
tem najiazliitijih psiholokih i kultuinih podeavanja.
63
A
ispiavno ivjeti piije svega znai uvaiti zbilju, objekti-
viiati vlastite inteiese, dati ih oblikovati kioz viijednosni sa-
diaj zbilje to u konanici vodi to toga da se uvae diugi
ljudi, diugi inteiesi, iazliite peispektive.
64

61 PERICA, Isto, 204.
62 SUNAJKO, Goian, Politiki identitet i hivatska socijalna svijest: odied-
nice politikog identiteta, u: Hrvatski nacionalni identitet u globalizirajuem
svijetu, Centai za demokiaciju i piavo Miko Tiipalo Piavni fakultet
Sveuilita u Zagiebu, Zagieb, svibanj 2010, 182-183.
63 FROMM, Eiich, Autoritet i porodica. Napiijed, Zagieb, 1984, 96. Pieveo
s njemakog Ljubomii Tadi. Naslov izvoinika: Eiich Fiomm, AUTORI-
TT UND FAMILIE, Sazialpsyhologischei Teil in STUDIEN BER AU-
TORITT UND FAMILIE, Foischungsbeiichte aus dem Institut fi Sozi-
alfoischung, Libiaiiie Felix Alcan, Paiis, 1936.
64 SPAEMANN, Isto, 53-54.
Dananje oivljavanje teze o Bosni i Heicegovini kao pio-
jektu sipskih komunista i hivatskoj tamnici mitoloki je de-
iivat hivatskih nacionalista o sibo ili jugokomunistima,
iji je piogiamski cilj bio pietvaianje etnikih Hivata u
Jugoslavene ili Sibe.
65
U ovoj mitolokoj dalekovidnosti, u
busiji povijesti, neko nekom uvijek moia iaditi o glavi! Svoju
iazoinu eneigiju cipi taj mentalitet iz sadiaja smijenih le-
gendi sa tiaginim posljedicama. U tom statinom svijetu
uvijek je kiiv netko diugi, zlovolja i hukanje piema Sibima,
Jugoslaviji i komunizmu ideoloke su potapalice sa kojima
taj svjetonazoi utog tiska tapka u mjestu u dubokoj poza-
dini modeiniteta.
66

:n nuoo ms o
uouuzv)u mmo nuoon
Kako Lui iazvija stiategiju piapoetka izdaje nasupiot
viijednosnog sadiaja zbilje pokazuje, koliko pakostan, to-
liko plitak, pokuaj diskieditacije fia Bone Ostojia, navoe-
njem njegova pozdiava na osnivakoj sjednici Udiuenja ka-
tolikih sveenika Dobii pastii u Saiajevu 25. I. 1950: Po-
zdiavljam vas katolikim pozdiavom Hvaljen Isus i naim
boibenim pozdiavom Smit faizmu Sloboda naiodu!
Osnovne su Luieve (piet)postavke:
Naime, komunistika vlast je u sijenju 1950. pieko
Upiave diavne bezbjednosti (UDB-e) osnovala Udru-
enje katolikih sveenika Bosne i Hercegovine Dobri
pastir.
U ovom tekstu neemo iaspiavljati o iazlozima na-
stanka i kaiakteiu tog udiuenja. Postoje mnogi iazlozi
za i piotiv. Samo emo konstatiiati da ugled lanova
Udiuenja i slijednika njihove politike nakon piopasti
komunistikog sustava nije (bio) dostatan za katoliku
niti za nacionalnu legitimaciju. Nepotiebno je danas
objanjavati okolnosti i iazloge osnivanja Udiuenja,
kao to je i besmisleno veliati tu epizodu u ivotu Cikve
kao neto velianstveno i jedino ispiavno (sti. 115).
Da fia Bono Ostoji nije bio u dubokoj staiosti i da
je bio imalo vaniji i utjecajniji mogao je u jesen 1966.
politiki zglajzati kao iankovievac, ba kao to je svo-
jeviemeno Vlado olji smijenjen s mjesta ministia
obiane FBiH zajedno sa svojim zamjenikom Hasanom
engiem zbog suiadnje s Iianom (sti. 115-116).
Vie od osude ovoj intelektualnoj divljoj giadnji piimje-
ienija je satiia. Pod pietpostavkom da ukusu ak i jednog
takvog vjeinikog i moialnog uzoia poput Luia, koji u
svojim iukama dii katekizam svete katolike i nacionalne
65 PERICA, Isto, 217.
66 STOJI, Mile, Pas pied oltaiom domovine. Boiis Maiuna 1940-2007, tii
zapisa u vjetiu, Juki, 36-37, Saiajevo, 2006i2007, 186, 189.
1.
2.
3.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 18
legitimacije, pozdiav Hvaljen Isus nije zazoian, smjelo bi se
pietpostaviti da bi umjesto diugog dijela pozdiava piimjeie-
nije zvualo: Bog i Hivati! A moda bi najpiimjeienije bilo
da su fiatii sjedili skitenih iuku pieviui u njima vielo ke-
stenje to im ga je piije bijega iz BiH 1945. ostavio nadbiskup
vihbosanski Ivan aii, nad ijom su se podikom Paveliu i
njegovoj kamaiili zgiaali ak i okoijeli nacisti.
Usput moe li se znati: postoji li neki Ured za izdavanje ka-
tolike i nacionalne legitimacije piivatiziian ceitikatima?
Tieba li stati u ied ispied alteia? Piije toga da povjeiujem
u golu konstataciju i ne iaspiavljam o iazlozima nastanka
i kaiakteiu tog udiuenja? Rije konstatacija (od latinskog
constare biti postojan) znai tvidnju, utvienu injenicu,
ustanovljenje, dokaz, nesumnjivost neega.
67
Nije spoino
to to neko vjeiuje sebi, ostaje jo jedino da uvjeii i diuge
ukoliko se ne iadi o samodostatnosti i duhovnoj otonoj
izolaciji.
U pozdiavu fia Boninom spojene su dvije civilizacijske te-
kovine: vjeiskog kaiakteia na jednoj, na diugoj antifaizam
kao planetaina ideologija kojom je okonan Diugi svjetski
iat, viijeme gasnih komoia, holokausta i Jasenovca. Izmeu
dviju vista politikog identiteta jednog shvaenog apstiak-
tno i viijednosno neutialno kao to je identitet politikog
tijela, i diugog shvaenog viijednosno kao identiciianje
s nekom idejom, svjetonazoiom ili oblikom politikog i-
vota
68
pozdiav fia Bonin ieektiia diugi model. Kao da
je on sam, boiei se za piostoi slobode, stiadao u viijeme
komunizma, piovlai Lui kioz nacionalni detektoi lai
fia Bonu Ostojia i lijepi mu udbaku nenaiodnu etiketu. Iz-
dvaja ga tako autoi iz nacionalne pjeadije i pietvaia u ma-
iodeia vojnika koji pljaka poginule i ianjene poslije bitke.
A ivot je ljudski kae Biblija boiba.
Olovni histoiijski i diutveni kontekst osnivanja Dobiog
pastiia bio je opteieen nepovjeienjem komunistikih vla-
sti piema Katolikoj cikvi pioisteklim ne samo iz ateistikog
svjetonazoia nego i iskustva vezanog za podiku dijela sve-
enstva ustakom ieimu. Piimjei saiajevskog nadbiskupa
aiia koji je, svakako ne iste savjesti, pod kiaj iata 1945.
napustio vjeiniko stado i otiao u emigiaciju gdje je zavi-
io ivot, nije jedini takav sluaj.
69
Tome tieba piidodati, vie
puta ponovljen, kiuti stav Biskupske konfeiencije piema
komunizmu i paitizanskom pokietu, uz ocjenu NDH kao
iziaza tiinaeststoljetne tenje za samostalnom hivatskom
diavom.
70
Na povijesnoj pozoinici nala su se supiotstav-
ljena dva iskljuiva koncepta: komunistiko-sekulaini i
cikveno-nacionalni.
67 KLAI, Isto, 728.
68 SUNAJKO, Isto, 169.
69 O tome vidi: JELE, Petai, Katolika cikva i NDH u BiH (1941-1945).
Biskup aii savkoliki Hivat, Svjetlo rijei, bi. 302, Saiajevo, svibanj 2008,
56-57.
70 AKMADA, Miioslav, Katolika crkva u Hrvatskoj i komunistiki reim
1945-1966, Otokai Keiovani, Rijeka, 2004, 7-8. Citiiano piema: BEIRO-
VI, Denis, Repiesija piema sveenicima katolike cikve u Bosni i Heice-
govini od 1945. do 1955. godine, Prilozi, 39, Saiajevo, 2010, 89, nap. 4.
Biutalnost kojom se novi ieim obiuio na Katoliku cikvu
iezultiiala je ve u jesen 1945. sa 243 ubijenih, 169 zatvoie-
nih i 89 nestalih sveenika. Pastiiskim pismom Biskupske
konfeiencije od 20. IX. 1945. iji je pivi potpisnik bio nadbi-
skup Stepinac ovaj iepiesivni politiki kuis odvajanja diave
od Cikve dobio je novi poticaj. Meu ukupno 319 uhape-
nih i suenih vjeiskih lica u BiH u iazdoblju 1945.-1955. sve-
enika Katolike cikve nalo se 154 ili 48,2. Nije puno po-
moglo to to je 75 katolikih sveenika i kleiika imalo status
sudionika naiodnooslobodilake boibe, kao ni to da su 43
katolika sveenika pali kao itve etnika, ustaa, njemakih
i talijanskih vojnih foimacija.
71
Upitan meunaiodni polo-
aj Jugoslavije koji je izbijanjem sukoba sa Staljinom 1948.
dodatno doveden pod znak pitanja snaio je ionako piijeku
naiav poslijeiatne povijesti.
Alteinative nisu bile bogzna kakve. Mogao se fia Bono iden-
ticiiati sa poiaenom faistikom ideologijom ustatva i
zaviiti u Maitiiologiju ili zatvoiu, mogao je emigiiiati ili e-
kati na potpisivanje Protokola izmeu Vatikana i Jugoslavije
1966. ime je, tek tada, od Jugoslavije Katolika cikva bila
piiznata za iavnopiavnog sugovoinika. Istim aktom Kato-
lika cikva pivi put je zvanino piihvatila ustavno uieenje
nove diave. Izviena je depolitizacija Cikve, ali i libeializa-
cija njezinog djelovanja. Pievagu su na obje stiane ostvaiile
iefoimistike snage ime i diava i Katolika cikva napu-
taju diskuis vojujuih. Nakon Piotokola iapidno su poiasli
katoliki tisak i zahtjevi za izgiadnjom novih vjeiskih obje-
kata.
72
Po svojoj piavnoj naiavi i sadiini piedstavljao je Pio-
tokol meunaiodni ugovoi sklopljen izmeu dviju diava
subjekata meunaiodnoga piava. Ugovoi ni po emu nije
piotuijeio obavezama to ih je Povelja ujedinjenih naioda
nametala Jugoslaviji kao lanici te oiganizacije i na jednak je
nain imao obvezujui kaiaktei poput konkoidata ili diu-
gog ugovoia sklopljenog izmeu Jugoslavije i Svete Stolice.
73

Papa Ivan Pavao II. izjavio je: Da se suzbiju zla i opasnosti,
Cikva i diava moiaju iaditi zajedno.
74
To je u svoje viijeme
znao i time se iukovodio fia Bono Ostoji.
Slijedei Luievu logiku politikog hivatstva ovaj bi se
diplomatski potez Vatikana takoei mogao okaiakteiiziiati
udbakim udiuenjem mimo naioda. Uzimanje u obzii ne
samo piilika mjesta i viemena nego i osnovnih logiko-
etikih naela vodi zakljuku da su fiatii u odnosu na Vati-
71 BEIROVI, Isto, 91, 93, 97, PETEI, iiil, Katoliko sveenstvo u
NOB-u 1941-1945, Vjesnik, Zagieb, 1982.
72 SPEHNJAK, Kataiina, Tumaenja Protokola o odnosima Jugoslavije i
Vatikana iz 1966. u politikoj javnosti Hivatske, http:iiwww.cpi.hiidown-
loadilinksihii6988.pdf. Datum: 22. II. 2011. Usp. IMAMOVI, Mustafa,
Pitanje konkoidata u Jugoslaviji 1918-1941, u: Zbornik radova sa Znan-
stvenog skupa u povodu 500. obljetnice smrti fra Anela Zvizdovia, Fianje-
vaka teologija Saiajevo Fianjevaki samostan Fojnica, Saiajevo-Fojnica,
2000, 526, 535.
73 DEGAN, . V, Piavni aspekt Piotokola sa Svetom Stolicom, Dobri pa-
stir, I-IV, Saiajevo, 1968, 15-20.
74 Ugovoii izmeu Svete stolice i Republike Hivatske. Republika Hivatska.
Ministaistvo vanjskih poslova. Diplomatska akademija. http:iiwww.mvpei.
hi. Datum: 25. II. 2011.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1o
kan ne i pivi put bili i mudiiji i delekovidniji. I ne samo
to. Dobii pastii svojim je aktivnim odnosom, pokazavi da
je mogu obostiano koiistan dogovoi izmeu cikvenih i di-
avnih stiuktuia, u znatnoj mjeii omekao kiuti stav komu-
nistikih vlasti i piipiemio put sklapanju Piotokola izmeu
Vatikana i Jugoslavije. Kaiizmatini Maikuiev odlazak Titu
1949. u tom je smislu pandan Zvizdovievom izlasku pied
sultana El-Fatiha 1463. Fia Boni Ostojiu i fia Josipu Mai-
kuiu osobno je Tito 1955. uiuio Oiden biatstva i jedin-
stva I. ieda, a etiii godine kasnije isti je oiden dospio u iuke
fia Kaila Kaiina, fia Seiana Dodiga, fia Mile Leke i diugih
fiataia.
75
Dobii pastii djelovao je pioioki i ekumenski, u
skladu s duhom dijaloga Diugog vatikanskog koncila, koji
je iezultiiao otvaianjem Uieda za dijalog s nesjedinjenom
biaom, za dijalog s nekianima pa i s ateistima.
76
Moda
e neka usijana glava i dalje insistiiati na tome da se iazbo-
iitost i mudiost u donoenju stiatekih odluka nije pokla-
pala sa miljenjem naioda. Rije naiod kolektivistika je
odiednica, dok je miljenje kao autonomna kategoiija svoj-
stveno pojedincu. U dananjem svijetu postoje samo dvije
mogunosti: piilagoavanje ili vlastita itva kae Mea Se-
limovi u iomanu Tviava.
Nije jasno to bi se dobilo da se ekalo viijeme mlade de-
mokiacije da bi nagomilani povijesni pioblemi bili iijeeni
u duhu Tumanove stiategije, nestankom kolonijalne tvo-
ievine Bosne i Heicegovine. ta je nama Kialjeva Sutjeska
kad nas tamo vie nema? pitalo se 1993. jedno ieimsko pi-
skaialo u slubi vjeno namigoenog Vihovnika, kojemu je
za iukom polo i ono to nije ni uvijek deuinim teioiistima
Osmanlijama: ispiazniti od ljudi ovaj dievni topos i pieseliti
ih u Bobanovo i ukovo.
Mono i etino odzvanjaju iijei Pastiiskoga pisma iz 1945:
Mi, katoliki biskupi Jugoslavije, kao uitelji istine i zastu-
pnici vjeie osuujemo ovaj mateiijalistiki duh, od kojega
se ovjeanstvo ne smije nadati niemu dobiom. A zajedno
s njim osuujemo sve one ideologije, i sve one diutvene
sisteme, koji svoje ivotne oblike izgiauju ne na vjenim
naelima objave i kianstva, nego na upljim temeljima ma-
teiijalistike, dakle bezbone lozofske nauke.
77
Kakvog je
smisla ovo vjeiuju Biskupske konfeiencije imalo u kontek-
stu utnje kojom je ista institucija popiatila osnivanje NDH
i njezine diskiiminacijske zakone piema Sibima, Romima
i idovima, u kontekstu nikad decidno odbijene inicijative
diave i njezinog uplitanja u stiogo vjeisko podiuje kakvo
je piedstavljalo pitanje piekitavanja?
78
Kakvog smisla u
kontekstu diplomatskog sieivanja odnosa izmeu Jugosla-
75 BEIROVI, Isto, 101.
76 GAVRAN, Ignacije, Sveeniko udiuenje Dobii pastii i njegova uloga,
u: Zbornik radova sa Znanstvenog skupa u povodu 500. obljetnice smrti fra
Anela Zvizdovia, Fianjevaka teologija Saiajevo Fianjevaki samostan
Fojnica, Saiajevo-Fojnica, 2000, 544.
77 Citiiano piema: BEIROVI, Isto, 91-92, nap. 12.
78 JELE, Petai, Katolika cikva u BiH i NDH (1941-1945). Katolika cikva
i osnivanje NDH, Svjetlo rijei, bi. 301, Saiajevo, tiavanj 2008, 56-57.
vije i Vatikana 1966? Kakvog smisla u kontekstu nadolaska
mlade demokiacije ako su u komunizmu vjeiski autoiiteti
bili dio vjeinikog puka, a onda pieko noi postali dio ie-
imskih materijalistikih stiuktuia.
Viatimo se ipak povijesnom kontekstu osnivanja Dobiog
pastiia.
Na podiuju istonog bloka postojala su nakon Diugog
svjetskog iata biojna sveenika udiuenja, meu ostalima
katolikih sveenika u Istii od 1946, u Sloveniji od 1949, u
Hivatskoj, Cinoj Goii i Sibiji od 1953. Postojala su i udiue-
nja piavoslavnih svetenika i islamskih vjeiskih slubenika.
Takvim udiuenjima nastojala se popuniti piaznina nastala
odvajanjem diave od Cikve, pogotovo to ni mjesna ni vi-
hovna Cikva nisu nalazile naina da uiede odnose s dia-
vom. Biojni osnovni ivotni pioblemi sveenih lica pitanje
stana, opskibe, kietanja, giaanskih piava, vienja slube
i stalekih inteiesa tiaili su ijeenje piijetei da cikvena
pokiajina za kojih tiidesetak godina [ostane] bez sveenika.
Njihovim ijeavanjem, a to se moglo jedino postizanjem do-
govoia s diavom, sveenici na sebe nisu pieuzimali ulogu
cikvenoga vodstva. Nastojei se, osobito nakon iaskida sa
istonim blokom, pied zapadom piikazati zemljom kakvih-
takvih vjeiskih sloboda, jugoslavenske vlasti imale su svoj
inteies da podie osnivanje jednog sveenikog udiuenja.
Nakon osnivake skuptine odiane 25. I. 1950. Udiuenju
je piistupilo 179, a tokom godine jo 28 sveenika. Bosan-
ski fianjevci sa 57 piedstavljali su pieteni dio lanstva,
zatim heicegovaki fianjevci sa 29 i dijecezanski sveenici
sa 14. Od 302 lana Bosanske piovincije Udiuenju je pii-
stupilo 49. Iako su piavila Dobiog pastiia bila jednaka pia-
vilima istaiskog i slovenskog udiuenja, odluke Biskupske
konfeiencije Jugoslavije iz 1950. i 1952 non expedit (nije
piobitano) i non licet (nije doputeno) biti lanom udiu-
enja pogaale su jedino udiuenje bosanskih fianjevaca.
Snagu zakona ovim odlukama mogli su dati samo mjesni oi-
dinaiiji (saiajevski i banjaluki), a oni to nikad nisu uinili.
Unato svemu u nekim kiugovima Katolike cikve foimiian
je stav pieutnog izopenja bosanskih fianjevaca i Dobiog
pastiia.
79
Kao tvida povijesna injenica ostaje sve ono to je
ljudski i institucionalno dobio i koiisno olakavajui ivot
i djelovanje sveenika, jaajui i iiei vjeiu Udiuenje u
svome iadu ostvaiilo.
80
Tome cilju, na najbolji mogui na-
in, piidonijela je kalendai-knjiga Dobri pastir koju su vie
od etideset godina (1951-1992) izdavali lanovi Udiue-
nja, distiibuiiana u BiH, Hivatskoj i u diugim podiujima
Jugoslavije.
81

Besmisleno je zato zadiavati se na konstataciji, to u svo-
joj piopovijedi odianoj 10. II. 2011. u bogoslovnoj cikvi sv.
iiila i Metoda, na spomendan blaenog Alojzija Stepinca,
79 GAVRAN, Isto, 537-543.
80 GAVRAN, Isto, 544-550.
81 BLAEVI, Velimii, Kalendai koji je obiljeio viijeme, Kalendar sv.
Ante 2010, Svjetlo iijei, Saiajevo, 2009, 201-202.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 11
ini i kaidinal Pulji. Kao da se bavi nekim unutaicikvenim
egzoicizmom, uzoiiti kaidinal ni ovom piilikom nije piopu-
stio igosati Dobii pastii:
Boiio se [Stepinac] za Cikvu Boju i kada je bio u Kia-
iu u piitvoiu. U svojim piivatnim pismima spominje
upiavo teke tienutke iskuenja Cikve kada je stvoieno
sveeniko udiuenje s ciljem da se kioz politiku iastioji
Cikvu iznutia. Blaeni Alojzije boiio se za to jedinstvo
Cikve. Jasno daje sveenicima do znanja da to udiuenje
nije dozvoljeno jei je to iastiojavanje Cikve iznutia. Nije
osudio sveenike koji su se ulanili u udiuenja te, tko
zna iz kojih iazloga, popustili politici i komunistikoj di-
avi. Ali jasno je dao poiuku vjeinosti toj Cikvi.
82
Nezaobilazno je pitanje: ak da je sve tako i bilo, a dokazano
nije i daleko je od toga, emu to stalno iovaienje po jednoj
epizodi iz ivota Crkve u Hrvata? To posebno s obziiom na
vie nego piisan odnos te iste Crkve piema novim vlasto-
dicima demokiatuie lienim i minimuma skiupula, kojima
kaidinal Pulji podilazi tako to iz njihovih iuku, u ime na-
ioda na oltaiu piima tap znak biskupskog dostojanstva.
83

Sam po sebi ovaj in investituie u duhu siednjeg vijeka to-
liko je anticikven da ga zasjeniti ne moe ni Dobii pastii u
Luievoj i Puljievoj inteipietaciji.
Da ovdje u pitanju nije neista savjest? Da li se iza te neiste
savjesti kaidinalove skiiva utnja o nadbiskupu aiiu, od
poetka do samoga kiaja Diugog svjetskog iata zdunoga
podupiiatelja Ante Pavelia i ustakoga ieima koji je u smit
poslao tisue nevinih ljudi? Za aiia je Paveli bio divni
Poglavnik, voa na zlatni, Dobai Genij, dubok kao mi-
stik, ime diago apostol, ovjek molitve, blag i pun vjeie,
nade i ljubavi kakvog ga je ovjekovjeio u svojim pjesmama.
Svjestan da u Saiajevu ne smije doekati paitizane aii je
na viijeme umakao, ostavljajui svoje kolege da se nose sa
posljedicama njegove teko shvatljive, konfesionalno na-
dahnute beutnosti.
84
Ne tako davno aiievi su posmitni
ostaci pieneseni u Saiajevo i sahianjeni u cikvi sv. Josipa na
Maiidvoiu ime je slubena Katolika cikva odaslala jasnu
poiuku to misli o ovom svom pielatu. aii nije spoian,
spoini su oni koji su ostali uz svoju subiau i vjeinike da do-
ekaju bezbonu avet komunizma. Piema kaidinalu i Lu-
iu pioizlazi da se vjeian Cikvi moglo biti samo u zatvoiu,
u emigiaciji ili pod zemljom.
Za iazliku od nadbiskupa aiia slijedili su fianjevci Bosne
Siebiene upute piimljene od vihovne upiave Fianjevakog
ieda iz Rima 24. VII. 1941. koje su im piijeile bilo kakav an-
gaman u politikom i vojnom apaiatu NDH, sudjelovanje
u piogonima Siba i idova kao i u masovnom pievoenju
82 http:iiwww.ktabkbih.netiinfo.asp?id=27404. Datum: 13. II. 2011.
83 KARAMATI, Maiko, Pastiiski tap, Bilten Franjevake teologije Sara-
jevo, bi. 1-2i2005, 67.
84 JELE, Katolika cikva i NDH u BiH (1941-1945). Biskup aii sav-
koliki Hivat, 56-57.
piavoslavnih na katoliku vjeiu. Tako piecizan dokument
sadian od 10 toaka nije izdala nijedna crkvena institu-
cija tokom Diugog svjetskog iata. Dva iatna piovincijala,
fia Aneo Kai (1939-1942) i fia Kiuno Misilo (1942-1945)
stiogo su se piidiavali piimljenih uputa zbog ega su doli
u sukob sa manjim dijelom pioustaki oiijentiianih fianje-
vaca.
85
Fia Aneo Kai pozvao je na episkopat da javno
ustane piotiv ove pojave, i to jednom skupnom poslanicom,
kojom se ova zlodjela osuuju, a vjeinici pozivaju, da ne
samo pasivno nego i aktivno ustanu piotiv ovih kivnika i
izioda. Dosada je, mostaiski biskup, fia Alojzije Mii, ustao
svojom okiunicom piotiv ove pojave osveivanja, naie-
divi i teke kazne piotiv zloinaca. Ali je potiebno, da svi
biskupi, kao piedstavnici slubeni Katolike cikve, zajedno
dignu glas piotiv ovog u nebo vapijueg giijeha.
86
U slube-
nom piovincijskom listu Bosna Srebrena objavio je Maiku-
i tokom iata nekoliko kiitikih lanaka o fianjevcima koji
su se ukljuili u politiki ivot NDH. Da je takav stav bio
iezultat vistog osobnog uvjeienja i povezanosti sa sudbi-
nom zemlje i naioda govoie njegove iijei iz pisma upue-
nog T. Alaupoviu 1939: Ona [Bosna] cjelokupna jedini je
pouzdani vezioc iukoveti koji su bogomodieene da budu
jedna diavna cjelina, jedan snop. Koja iukovet ispadne, nju
ne kupi kuna eljad, jei je to uvijek iaunska nafaka... I na
koncu konca ako nas iazdijele bit e opet: udii Jovo na novo,
jei je to naiod ija je dua dijelom ispiepletena, a dijelom u
zemlju zakopana.
87

Ostao je Maikui uz subiau i naiod, a godine 1949. nije se
libio izii ni pied samoga maiala Josipa Bioza. Bila je to sa-
mosvjesna gesta osobe koja je znala kuda i zato, u ime kojih
viijednosti ide, ne da moli nego da tiai. Tiostiuki piovinci-
jal fianjevaki objasnio je to ovim iijeima:
Mi smo poli da se vidimo s naim diavnim iukovod-
stvom i da ga pozdiavimo, mi lojalni diavljani, piedstav-
nici svoje lojalne biae. Ali ujedno da istaknemo ovom
posjetom, kao iavnopiavni giaani svoje diave: u oslo-
boenoj domovini jednaki svima ostalima bez iznimke,
kako u dunostima bez piivilegija, tako i u piavima bez
diskiiminacija.
88
Kao staijeina bosanskih fianjevaca, u
pismu upuenom subiai 25. VI. 1949, naglasio je Mai-
kui nunost da sva biaa piavilno shvate potiebe ze-
mlje i naioda, izgiadnju i obnovu, te poiade na njihovu
zadovoljenju u gianicama svoje mogunosti, svoga zva-
nja i svoga vjekovnog poziva. Volite svoj naiod i iadite za
njega, ali istiemo bez iazlike vjeie.
89

85 JELE, Petai, Katolika cikva u BiH i NDH (1941-1945). Fianjevaka
piovincija Bosna Siebiena, Svjetlo rijei, bi. 308, Saiajevo, studeni 2008,
58-59.
86 JELE, Petai, Sve toboe u ime hivatstva, a zapiavo iadi pljake, Svjetlo
rijei, bi. 336, Saiajevo, oujak 2011, 21.
87 JELE, Petai, Katolika cikva u BiH i NDH (1941-1945). Ne dajte da se
dijeli Bosna, Svjetlo rijei, bi. 309, Saiajevo, piosinac 2008, 64-65.
88 LOVRENOVI, I, Bosanski Hrvati, 232.
89 PETEI, Isto, 204-205.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1z
Sljedee je godine, kao iziaz jedne ne samo dalekovidne
nego i obiaza iste politike, osnovano Udiuenje Dobii pa-
stii. Bio je to u zbikanosti viemena (Maikui), po svome
osjeaju za povijesni smisao vizionaiski in, za tii koplja
ispied cikvene hijeiaihije koja je, istina tek 1966, nakon
Diugog Vatikanskog saboia kao bolnog iskoiaka iz poli-
tikog siednjovjekovlja, i sama kienula putem to ga je sa
Dobiim pastiiom tiasiiao Maikui. I vie od toga: s ob-
ziiom na kasniji iazvoj dogaaja odigiao je Dobii pastii
ulogu piethodnice vatikanske istone politike, kako su je
foimuliiali i piovodili papa Pavao VI. i njegov diavni tajnik
Casaioli, a omoguio Diugi vatikanski saboi sa svojim da-
lekosenim posuviemenjivanjima Cikve. Piocesu otvaianja
Katolike cikve piema svijetu istonoeuiopskih zemalja iza
eljezne zavjese, objavljenom 1965. u Pastoialnoj konsti-
tuciji Diugog vatikanskog saboia, piethodile su gotovo iste
iijei tajnika Dobiog pastiia fia Kaila Kaiina sadiane u
njegovom lanku tiskanom 1956.
90
Svu sloenost jednog kiitinog povijesnog tienutka Izvana
boibe, iznutia stiah iekao bi sv. Pavao svodi Lui na za-
mjeiku fia Boni Ostojiu da je pietjeiao sa pohvalama Titu
i Rankoviu u svome tekstu posveenom uspomenama na
Diugo zasjedanje AVNOJ-a 1943. a objavljenom u Dobiom
pastiiu 1955. Posebno Rankoviu (diugu Maiku), najzaslu-
nijem za piogone i ubojstva 55 bosanskih i 66 heicegova-
kih fianjevaca ubijenih tijekom Diugog svjetskog iata i po-
slije njegova zavietka. Sluba koju je diug Maiko osnovao
u svibnju 1944., osim to je poubijala veinu od 121 fiatia
i 63 dijecezanska sveenika, zatvaiala je i sudila za viijeme
komunistike vlasti 89 heicegovakih i jo neutvien bioj
bosanskih fiataia (sti. 115).
Na iazini gole konstatacije mogu se Luievi navodi ui-
niti opiavdanim i loginim, a fia Bono Ostoji kolaboiaci-
onistom antihivatskog i antikatolikog komunistikog ie-
ima. Do ega takvo itanje teksta i takva vista infoimacija
u stanju svakodnevne neodgovoinosti dovode, ve je bilo
iijei. Ponovo smo na teienu vjeiodostojnosti.
Ostao je naime Lui duan dati punu (vjeiodostojnu!) in-
foimaciju, onaj njezin dio koji od glave smidi a vodi do
uzioka piogona i ubojstava koji se, dakako, niim ne daju
opiavdati ali se baiem donekle mogu iazumjeti. Uza sve
svoje mutne atavistike poiive i epske pokietake motive
poslijeiatni teioi bio je u znatnoj mjeii osvetniki ieeks na
ustaka zlodjela ispisana kamom i maljem. Takvo iazumije-
vanje slijeda dogaaja nuno dovodi do kataizinog piocesa
s nesumnjivo pozitivnim uincima, do svijesti ne samo o tu-
em, nego i o vlastitom zlu. Nisu naime samo diugi, kako se
eli piikazati, pietplaeni na glupost i zlo!
Da ustako oigijanje nee pioi bez osvete bio je svjestan ve
pivih iatnih godina geneialni denitoi fia Dominik Mandi,
90 OROLI, Maiko, Na pietea vatikanske istone politike, Kalendar sv.
Ante 2010, Svjetlo iijei, Saiajevo, 2009, 206-207, 209.
koji iz Rima, u svojoj koiespondenciji s mostaiskim bisku-
pom fia Alojzijem Miiem, nagovjetava takav iasplet: Sa
iaznih stiana uo sam, to su mi naalost potvidili i nadoli
nai, o stiahotama koje se dogaaju u naoj Domovini: ma-
sovno ubijanje ljudi bez suda i osude, pokolj nevine djeice
i nemonih ena, bacanje u jame ivih ljudi, paljenje kua i
unitavanje cijelih sela. Duboko me to u dui boli. Bojim se
i stiepim za budunost Hivatskog naioda i katolike stvaii
u naim kiajevima. Zai moe ostati bez kazne Boje nevina
kiv, koja vapije osvetu u nebo?! (...) Rado vjeiujem, da Hivat-
ski naiod u svojoj cjelini nije uestvovao u tim zlodjelima, da
to ali i osuuje. Ali gdje su bile vlasti da to piepiijee, gdje li
se je Hivatski naiod javno od toga ogiadio i zatiaio kaznu
za zloince koji su to poinili?
91
O tim je iznenadnim mianim silama autentino svjedo-
anstvo u Kronici jajakoga samostana ostavio Maikui:
Dne 7. IX. 1941. Nedjelja. Naveei uoi katolike Male
Gospojine u Podmilaju odmah pieko eljeznog mosta
na desnoj obali Vibasa, u zvanim Diamevim Rasadni-
cima ubijeno je oko 153-165 Siba seljaka. Podmilaki
upnik piiao je, kako je cijelu no piekukao ne spava-
jui, budui da se ve naulo tako neto, ali pioti izne-
nadnim mianim silama nita nije mogao uiniti. Zlo je
bilo zagospodaiilo zemljom, pa i ovim kiajem. Sibi gia-
ani i inovnici, kandidati istovjetne sudbine, u ovo isto
viijeme zatvoieni u Piiviednoj Banci, spaseni su intei-
vencijom piotusila.
Dne 5. XII. Novine oglasuju ukidanje staiog julijanskog
kalendaia. Ali na to se od poetka do svietka bijednog
viemena nije ni malo pazilo: cikvene svetkovine i kisne
slave estitali smo po dosadanjem.
92
Duga je i pieduga kivava lista ustakih zloina u bijednom
viemenu koja se danas iado pokiiva smokvinim listom ve-
likosipske iepiesije u Pivoj Jugoslaviji ili se pieuuje stav-
ljanjem akcenta na (sibo)komunistiku osvetoljubivost.
93

Nita meutim ne moe amnestiiati onostianost mianih
sila iji miak je bio usaen mnogo dublje i davno ianije a da
bi se opiavdao diskiiminiiajuim politikim sustavom Pive
Jugoslavije. Kolekcija meunacionalnih zloina ne moe se
ieduciiati na nekoliko lokalnih piipovijesti po vlastitome iz-
boiu izdignutih na iazinu mjeiila. Potiebna je jedna upo-
iina toka da bi se ostvaiila pieglednost koja obuhvaa cje-
linu ili baiem najvei dio piotagonista povijesnih zbivanja. U
piotivnom smo osueni na piegled nad tiivijalnostima.
94

91 JELE, Petai, Katolika cikva u BiH i NDH (1941-1945). Mostaiska i ba-
njoluka biskupija, Svjetlo rijei, bi. 307, Saiajevo, listopad 2008, 56-57.
92 F. J. M.: Od bijede do pobjede u Jajcu, Dobri pastir, I-IV, Saiajevo, 1955,
169, 170, 171.
93 O tome vidi: JELE, Petai, Katolika cikva u BiH i NDH (1941-1945).
Odsutnost samokiitike, Svjetlo rijei, bi. 299, Saiajevo, veljaa 2008, 56-57.
94 VUKOVI, Ante, Sabbath i pieglednost, Svjetlo rijei, bi. 298, Saia-
jevo, sijeanj 2008, 82.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 1
To znai da e se umjesto konstatacijama Lui moiati po-
zabaviti autoieeksivnim tipom infoimacije da bi sebi pii-
skibio ovlatenost na kiitiku i komunistikog teioia i even-
tualnog komoditeta Bone Ostojia. O Ostojiu kada je ii-
je moiat e dokazati ta je on tada uistinu mislio i kojim
se motivima iukovodio. Sve to je poznato o tom asnom
fiatiu daje za piavo vjeiovati da se iadilo o angaiianom
odiicanju. Memento viveie, Memento moii!
95
Budui
da se mi fianjevci, kako istie Maikui, nismo zavjetovali
na bunkei.
96
Dok se ne dokae to je fia Bono Ostoji mislio, ostaje nam
vidjeti ono to je radio. Nepunih pet mjeseci nakon osniva-
nja Udiuenja, u kalendaiu Dobri pastir, nabiaja on pot-
hvate i uspjehe, koje je Udiuenje postiglo u elji, da to viu
pomo piui sveenicima nae Republike. Najiii kontekst
iada Udiuenja i ostvaienih iezultata pokazuje dopiinos
naiodu, Cikvi i ovjeanstvu.
97
Uieivaku i izdavaku poli-
tiku Dobrog pastira isti je autoi objasnio u poiuci itateljima
za godinu 1958: Naela, kojih se diimo kod uieivanja i
izdavanja kalendaia Dobii pastii, ve su postala openito
poznata: 1. Kianskom puku kianski kalendai, zato naj-
vei dio kalendaia posveujemo istinama i nauci vjeie. 2.
Puku puki kalendai, zato nastojimo govoiiti puki, puku
shvatljivim jezikom. 3. Naiodu o naiodu. Naiodu, koji voli
svoju zemlju i njezinu slobodu, tieba otkiiti ljepotu ivota za
domovinu i ljubav piema njoj, zato jedan dio kalendaia po-
sveujemo Lijepoj naoj domovini. 4. U svemu suviemeni,
zato biiamo ono, to je u ovom tienutku najkoiisnije, i to
obiaujemo.
98

Osim kalendaia i ievije Dobii pastii katoliki tisak u Saia-
jevu i Bosni i Heicegovini uope nije izlazio. U Beogiadu je,
jedno viijeme, tiskana Blagovest a u Zagiebu Goie sica.
Ve 1951. objavio je u udbakom Dobiom pastiiu dalma-
tinski fianjevac di. Stanko Petiov kiitiku povodom Mata-
vuljevog iomana Bakonja fia Bine oznaivi ga knjiev-
nom mistikacijom a lm o Bakonji svjesnim iienjem
lai.
99
Iste je godine uiednitvo Dobiog pastiia odgovoiilo
na lanak Miloiada Gajia nazvavi njegove objede na iaun
Stanka Petiovog politikim plakatom. Postavlja uiednitvo
pitanje: Zato je uio Matavulj samo biat sipskog iealiste,
a di. Petiov moia otii meu kleiofaiste? U odgovoiu Joi
Hoivatu, knjievniku, sudioniku NOB-a, uiedniku asopisa
Kolo i Republika, diiektoiu Jadian lma, biani uiednitvo
stavove di. Petiova sljedeom aigumentacijom:
95 METZ Baptist Johann PETERS, Rainei Tiemo, Pasija za Boga i zbog
Boga. Redovnika egzistencija danas, Svjetlo iijei, Saiajevo-Zagieb, 2009,
91. S njemakoga Anto aievi. Naslov izvoinika: Johann Baptist Metz
Tiemo Rainei Peteis, Gottespasion. Zur Ordensexistenz heute, Veilag Hei-
dei, Fieibuig in Bieisgau, 1991.
96 F. J. M.: Isto, 172.
97 OSTOJI, Bono, Vanost i znaaj osnivanja sveenikog udiuenja BiH,
Dobri pastir. Glasilo Udruenja katolikih sveenika Narodne Republike Bo-
sne i Hercegovine, God. I, bi. 3-4, Saiajevo, 1 lipnja 1950, 1-3.
98 Citiiano piema: BLAEVI, Isto, 202.
99 PETROV, Stanko, Matavuljev Bakonja fia Bine knjievna mistika-
cija, Dobri pastir, I-II, Saiajevo, 1951, 120-129.
1. Tieba netko dvije hiljade godina ivjeti od ljudske
gluposti i zaostalosti, i to dobio ivjeti kao ovi nai lan-
kopisci fiatii i popovi Na tako kultuine dokaze zaista
je teko odgovaiati. Gospodine J. Hoivat! Da nazivljete
kianstvo i kianske vjeinike glupima i zaostalima, to
je stvai odgoja. Ali da ih nazivljete u lanku, u kom doka-
zujete, da se vjeia ne napada, to je piilog kavanske logike
i daiovitosti.
2. da nakon deset godina naiodne ievolucije u soci-
jalizmu piu ovako cinino o naoj nacionalnoj kultuii i
o naoj povijesti. Gosp. Joa Hoivat! Povijest hivatskog
naioda pisali su ii, Klai, Raki, Kukuljevi, a ne Do-
bii Pastii. Zato svoj piigovoi pieadiesiiajte na njihovu
adiesu, jei su oni dodijelili fianjevcima ono vano mjesto
u povijesti hivatskog naioda i kultuie. Vjeiujemo da e
ta ista hivatska povijesnica i Jou Hoivata staviti na svoje
mjesto, ako ne zaboiavi.
100
I tako nadalje, u ostalih 7 toaka, die dobii pastiii lekciju
ievolucionaiu Hoivatu. Teko je u tome pionai bilo kakvu
nenaiodnu citu koju Lui imputiia fia Boni Ostojiu.
Viijedi zato fia Bonin pozdiav i danas! Ili bi bolje piistajao
glasan komentai nekog ociia nakon lma o Bakonji: Na
koncu mu ipak uspjee pokvaiiti duu! Nisu Lui i njegov
kolega Rankovi fia Boni Ostojiu i Dobiom pastiiu ni do
koljena.
U piotivnom bi, inae tako istanana osjetljivost za ide-
oloka zastianjenja i nacionalno-vjeiska skietanja, nala
za potiebno postaviti pitanje potpisivanja tzv. Lateianskih
ugovoia izmeu Svete Stolice i faistike vlade Italije kojim
je 1929. papi piiznato piavo suveiena, ustanovljena mini-
jatuina Vatikanska diava i posebno vatikansko diavljan-
stvo.
101
Znai li to da je paktiianje s faizmom legalno, a
antifaistiki pozdiav nije? Ono to se nastoji piikazati kao
povlaivanje ieimu i izdaja cikvenosti, inkvizitoiska je ide-
oloka osuda u vidu kaznene piavde. Sklanja ona pogled
sa maikantne injenice da su fianjevci od svoga dolaska u
siednjovjekovnu Bosnu 1340i41. po samoj piiiodi svoje
misijske uloge, u nedostatku odgovaiajue svjetovne poli-
tike infiastiuktuie, iazvijali iazliite oblike koegzistencije
sa vladajuim politikim i diavnim ieimima. Fianjevaka
se misija, diugim iijeima, od Geiaida Odonisa, Peiegiina
Saksonca i Anela Zvizdovia, pieko Matije Divkovia i Fi-
lipa Lastiia, do Maiijana unjia, Ivana Fiane Jukia, Ante
Kneevia, Gige Maitia i Josipa Maikuia nije zasnivala
na izdvojenosti iz svijeta i na opoziciji ivotu nego upiavo
obiatno, na siaslosti sa svijetom i ivotom koja je, u slubi
ovjeku i naiodu, u sebe ukljuivala i komunitainost sa po-
litikim stiuktuiama. Piipadanje vjeii, zemlji i naiodu nije
tipjelo distancu i akademske iaspiave u viemenu zla! Gdje
je pak ona tanana gianica koja tiule kompiomise dijeli od
100 Uiednitvo Dobiog pastiia: Jo o iomanu i lmu Bakonja fia-Bine,
Dobri pastir, III-IV, Saiajevo, 1951, 320-334.
101 DEGAN, Isto, 17.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1(
vizionaiskih ijeenja pitanje je za sva viemena i za sve gene-
iacije, nikako za konstatacije. Plodno polazite u toj stal-
noj ievaloiizaciji oslanja se na koncept konvivialiteta kao
elje za ivotno opiavdanim zajednitvom, za pioiienje
diutvenih i meuljudskih odnosa... kao i poticaj piincipu
postojanja.
102
Ljudska je egzistencija po samoj svojoj naiavi
stvaialaka i nepiestano je usmjeiena na pievladavanje po-
vijesno nagomilanih nepiavdi i na duhovnu melioiaciju
povijesnog pejzaa. Umjesto to denunciia fia Bonu Osto-
jia, naemu autoiu bilo bi piimjeienije pioitati Jelenievu
dvotomnu studiju: Kultuia i bosanski fianjevci. Vlastiti
ogovaiaki ton mogao bi pieispitati uz tekst Ive Pianjkovia:
Kultuia dikcije i miljenja u Kultuii i bosanskim fianjev-
cima Julijana Jelenia.
103
Tko to nee vidjeti pieostaje mu potkazivanje ljudi i institu-
cija kao uitelja sumnje i njihovo biiokiatsko pietvaianje
u tehnoloki viak politikog hivatstva. Nije to izdvojen
sluaj da se u boibi za demokiaciju nastupa sa pozicije ta-
libana demokiacije. Neko sebe moe shvaati pieozbiljno,
ali to ne znai da nismo sve dalje od ugodne alteinative
komunistikome miaku. Blii sam iazmiljanju koje opi-
suje tugu, od koje se ne moe pobjei: A to je neko udno,
izvitopeieno zadovoljstvo to ivimo ba u takvoj diavi (sa
svim postojeim potencijalnim tugama i pioblemima)?!
104

Da su svi navedeni, i hiljade diugih fiataia ukljuujui Bonu
Ostojia, ekali na ostvaienje Luieve vizije Bosne i Hei-
cegovine odavno ih ovdje ne bi bilo. Nastupajui kao savjest
nacije, Lui bi htio konano ijeenje, a sva se povijest ove
zemlje, biemenite nizom svjetskih kontiadikcija, tome opiie
njezina su kvintesencija piijelazna, nedoviena stanja,
iaene paiadigme, hibiidni identiteti, duhovna konzei-
viianost. Zato punih plua moemo ivjeti samo ovdje i
sada iaunajui sa svim ovim povijesnim datostima.
Tek tada se moe iazumjeti fiataiski etos odnosa piema Bo-
sni, kako ga je iazumio Massieu de Cleival na svome Puto-
vanju u Bosnu 1855:
Fianjevci, jedini zadueni za ieligioznu upiavu, upiav-
ljajui sami sobom i dostavljajui na imenovanje Svetoj
stolici ime biskupa kojeg su izmeu sebe izabiali, savi-
eno odgovaiaju ovoj potiebi. Sainjavaju oni naiodno
sveenstvo to se iegiutuje iz naioda i koje poznaje nje-
gove potiebe. Ne odvajajui u svojim sjeanjima tiadicije
102 BOFF, Leonaido, Njenost i snaga. Franjo Asiki tivo za siromahe,
Svjetlo iijei, Saiajevo, 1988, 33. Pieveo s njemakog: Ladislav Z. Fii. Na-
slov izvoinika: Sao Fiancisco de Assis: Teinuia e vigoi, Uma leituia a pai-
tii dos pobies. Naslov njemakog izdanja: Leonaido Bo: Zitlichkeit und
Kiatft. Fianz von Assisi, mit den Augen dei Aimen gesehen.
103 PRANJKOVI, Ivo, Kultuia dikcije i miljenja u Kultuii i bosanskim
fianjevcima Julijana Jelenia, u: Zbornik radova sa Znanstvenog skupa u
povodu 500. obljetnice smrti fra Anela Zvizdovia, Fianjevaka teologija
Saiajevo Fianjevaki samostan Fojnica, Saiajevo-Fojnica, 2000, 439-458.
104 EKRLIJA oie, Politiki i psihosocijalni efekti iealnosti u BiH, u: Bo-
sna i Hercegovina petnaest godina nakon Daytona. Politiko-pravni aspekti
demokratske konsolidacije u postkoniktnom periodu. Uiedili Dino Abazo-
vi i Stefan Hammei. Fakultet politikih nauka u Saiajevu, 2010, 215.
svoje zemlje od tiadicije svoga ieda oni su beskiajno lju-
bomoini na svaki stiani utjecaj i jako su opiezni piema
pokuajima sila susjeda Poite da ih one uvuku u svoju
politiku... Fianjevci su ubijeeni da e jo vie uveati
svoj autoiitet iiei piosvjetu te se moe samo pozdiaviti
takva tenja koja ih vodi ka podianju moialne i intelek-
tualne iazine njihove zemlje.
105
Odakle dolazi i ime se hiani Luiev piezii piema Bosni
Siebienoj kao instituciji zaslunoj za pieivljavanje zajed-
nice kasnije imenovane hivatskom?
106
Sa svih svojih stotinu
ljudskih mana, stvoiili su bosanski fiatii povijesno djelo koje
zasluuje geneiacijsko potovanje. Saeto ga je iziazio A. G.
Mato:
Nema naioda ija bi povijest i sudbina bila tako skop-
ana ma s kojom institucijom kao to je bila povijest hi-
vatskog naioda kioz vie stoljea s Fianjevakim iedom.
Slavonija, Dalmacija, a osobito Bosna i Heicegovina, to
su zemlje o ijoj piolosti od etiii do pet stoljea nije
mogue ni stianice napisati, a da se ne susietne s fia-
njevcima kao glavnim imbenicima i nosiocima pivih
uloga... Naiodni ti pastiii ne bijahu miinjaine i lice-
mjeini bogomoljci odbijeni od svoga plemena, ve junaci
i naiodnjaci.
107
Ako tog potovanja kod Luia nema ne tieba ga ni nametati
jei je to stvai osobnoga izboia, ali emu sijati pienjenu po-
kvaienost i stilizovanu pakost, osim toga iioniju kao naj-
potpuniji nain neutivosti?
108
Ne tvidim da se ovdje iadi
o basnoslovnoj lai, svjesno izgovoienoj, u vidu piije tieba
imati obmanjivanje i samoobmanjivanje koji piipadaju
kategoiiji pseudologikog.
109

Daleko od svih mistikacija i geneializacija, Bosna Siebiena
postala je civilizacijska ikona i to izvan vlastitih gianica,
poput sv. Save kod Siba, sv. Patiicka kod Iiaca, ono to su
Gandhi i Mandela za Hinduse i Junoafiikance. Otkud onda
odsustvo minimalne svijesti o tome da metode koje koiisti
vie govoie o njemu nego o onima na koje usmjeiava svoju
otiovnu aoku? Ili nita i ne tieba da udi, jei sve to oveka
piemaa, njega piiiodno i uasava.
110
Ipak je uzaludno po-
dizati ustanak dekabrista i tupim intelektualnim makazama
piekiajati histoiiju. Vaenje jednog kamena iz monumen-
talne giaevine nee dovesti do njezinog iuenja. Unutia-
105 CLERVAL, Massieu, Putovanje u Bosnu 1855, Forum Bosnae, 5, Saia-
jevo, 1999, 300-301, 305. Pieveo s fiancuskog Muhamed Neziiovi.
106 HOARE, Attila Maiko, Te History of Bosnia. From the Middle Ages to
the Present Day, SAQI, 2007, 59.
107 Citiiano piema: AUEVI, Denana, ivot i piavni poloaj fianje-
vaca u Bosni Siebienoj piema tuiskim dokumentima, u: Zbornik radova sa
Znanstvenog skupa u povodu 500. obljetnice smrti fra Anela Zvizdovia,
Fianjevaka teologija Saiajevo Fianjevaki samostan Fojnica, Saiajevo-
Fojnica, 2000, 300.
108 DUI, Isto, 372.
109 DERRIDA, Isto, 7.
110 DUI, Isto, 319.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 1
nja duhovna stvainost bosanske fianjevake povijesti takva
je da se svaki pokuaj njezinog degiadiianja svodi na odnos
iuilakog i stvaialakog. Sve to na koncu piedstavlja pandan
stanovitomu Ibiahimu Paiu koji je piolog ljeta pustio glas
da je Pavao Aneli na stecima klesao kiieve, dok mene
optuuje da debosniziiam i euiopeiziiam steke. Otuni
su to piimjeii suiove piagmatike intelektualnog mitvozoi-
nitva i ukiasnog cvijea iziaenog od plastike, bez polena i
miiisa, bez smisla za duhovne i povijesne piopoicije.
Mane nikad nisu same sebi dovoljne, i, za nesieu, tiae
ekspanziju.
111

Stavio bi u piotivnom Lui iaspiavu o konstiuiianim ka-
iakteinim manama pojedinaca u kontekst ope histoiije
pune piimjeia nasilnog iazdvajanja Cikve i diave. Jedan ta-
kav piimjei piua Fiancuska ievolucija 1789. koja je suiovo
dokinula povlateni poloaj Katolike cikve u diutvu, to je
nakon zavietka ievolucije iezultiialo sklapanjem Konkoi-
data izmeu Vatikana i Napoleona a stoljee kasnije odvaja-
njem Cikve i diave kao jedne od bitnih znaajki modeine
fiancuske diave.
112
Tzv. Gaiancionim zakonom 1871, na-
kon ujedinjenja Italije i zauzea Rima, talijanska je diava
papi jednostiano oduzela svjetovnu vlast i sve lanove Rim-
ske kuiije stavila pod talijansku sudbenost. To to je nakon
toga papa sebe smatiao zatoenikom talijanske diave
izmijenjeno je tek 1929. sklapanjem ugovoia izmeu Svete
Stolice i talijanske faistike vlade. lanom 7. Ustava Tali-
janske iepublike piiznati su 1949. neovisnost i suveienost
Katolike cikve i njezine diave, uz klauzulu da se Lateian-
ski ugovoii mogu mijenjati jedino u postupku piopisanom
za izmjenu Ustava.
113

Kada se milenijska svjetska povijest odnosa Cikve i diave
svede u vidokiug zabaene cikvene upe dobije se tivo u-
pnih obavijesti to ga kao iecidiv cikvenoga iaskola la-
tinske izolacije od piavoslavnog balkanizma i gike izolacije
od latinskog pokatolienja
114
potpisuje Lui.
O mv:n:v:u nus)v :uuv)u
U pozadini ovog otuenja od histoiije stoji pitanje identi-
teta, u Luievoj inteipietaciji shvaenog kao iskon i sud-
bina.
115
Staiiji od postanka svijeta i od samoga Boga pioblem
su diugi. S njima se moe koegzistiiati samo kao sa stiogo
odijeljenom zajednicom, meu identitetima nema inteiak-
cije, nema plodnih stvaialakih dodiia u kojima jedni ue
od diugih, u kojima postaju i ti diugi, svojoj se zajednici
111 DUI, Isto, 313.
112 ANELI, Neven, Kratka povijest ljudskih prava, Asocijacija Alumni
centia za inteidisciplinaine postdiplomske studije Helsinki komitet za
ljudska piava u BiH, Saiajevo, 2008, 35.
113 DEGAN, Isto, 16-17.
114 KRLEA, Teze za jednu diskusiju iz 1935, 146.
115 O iazliitim denicijama identiteta vidi u diugom dijelu ovog teksta.
kao nosiocu giupnog identiteta kojoj se piiznaje piavo na to
da upije svaki pojedinani identitet moe piipadati samo u
okviiu stiiktno odieenih gianica. Takva se politika identi-
teta moe nazvati jedino fundamentalistikom.
116
Umjesto
suviemene foimulacije identiteta kao politike iazlike, favo-
iiziia se identitet kao univeizalni apaiat piisile.
117
Ova ka-
taklizmina shvaanja u zavadi su sa modeinitetom i osnov-
nom utivou koja dolazi iz ovekoljublja, iz kultuie, iz
nameie za dobiim.
118
To je put kojim kompleksna drutva
izgiauju svoj umski identitet.
Kako se mit o vjeno ugioenoj zajednici nastoji tianscen-
diiati kao ope mjesto empiiijskog iskustva kazuje Luievo
otkiie aiijskog mentaliteta. Zamjeiajui vl. Fianji To-
piu, doivotnom (zlobnici kau i posthumnom) piedsjed-
niku Napietka, na izjavi da je puno ljudi u Heicegovini za
politiku piikljuenja Hivatskoj to je piepoznato kao obia-
zac dodvoiavanja i dokazivanja patiiotizma politikom Sa-
iajevu i dokazivanja svoje politike ispiavnosti (sti. 120-
121), okomio se Lui na (navodnu) ponudu giadonaelni-
kog mjesta Napietkovom elniku u ieiji SDA. Ako cijelu
tu ujduimu Topi i jeste stavio u funkciju svoga maiketinga
(hivatski: piomidbe), ako se i jeste okliznuo na vlastitim
neskiivenim ambicijama, jo i vie okliznuo se Lui do-
vodei navodnu podiku saiajevskih taksista doivotnom
piedsjedniku i nesuenom saiajevskom giadonaelniku u
vezu sa aiijskim mentalitetom. Kae Lui: Ne bi se no-
vinaii HTV-a iznenadili glasnoj podici taksista Topievom
ulasku u kadiovsku stiuktuiu SDA da malo bolje poznaju
mentalitet aiije, ili da su baiem itali bosanske fianjevake
kionike. Naime, Nikola Lavanin pie kako su se 1736. go-
dine potuiila dvojica kiana iz Fojnice, nakon ega se vie
dana kiani nisu usudili pojaviti na ulici jei s njima iae
mlotvo tuiskih biezposlenika, s bubnji i sviialam, ne samo
po sokaci od vaioa nego jotei izpod manastiia. I gdi koga
siitu od uha kistjanskoga, psuju, pogiuju, kue lupaju i go-
voie: hoeiliise potuiit? (sti. 121).
Eto nama bogomdanog mateiijala za vjeisko i nacionalno i-
tvoslovlje, za stiadanja u kontinuitetu! Lui je dakle malo
bolje izuio mentalitet aiije i zna da od aiije uhu ki-
stjanskome obavezno piijeti tuienje. Tako je bilo u vii-
jeme Lavaninovo, zaboiavljene 1736, tako je i godine 2010.
Da nije tiagino bilo bi komino, a moe i obiatno!
U Klaievom Rjeniku stranih rijei (sti. 243) iije aiija
ima vie znaenja: 1. ulica ili tig s duanima i iadionicama,
tigovaka etvit, poslovni svijet, 3. prenes. malogiaani i nji-
hovi nazoii, malogiaantina, goinji sloj, javnost, mnotvo,
svjetina, prid. arjski, umanj. arijica i arca, arilija i
116 Usp. KALANJ, Rade, Identitet i politika identiteta (politiki identitet):
Hrvatski nacionalni identitet u globalizirajuem svijetu, Centai za demo-
kiaciju i piavo Miko Tiipalo Piavni fakultet Sveuilita u Zagiebu, Za-
gieb, svibanj 2010, 130-131.
117 NEL, Isto, 234.
118 DUI, Isto, 369.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 16
arinlija tigovac, ovjek iz aiije. U istom Rjeniku (sti.
869) iije mentalitet opisana je kao nain miljenja, duevni
kaiaktei, skup duevnih dispozicija, duhovno ustiojstvo ne-
kog ovjeka, neke skupine. Sa stajalita histoiije lozoje
ne moe se govoiiti o opem mentalitetu jednog viemena
nego o koegzistenciji vie mentaliteta iazliitih po opsegu
i tiajanju.
119
Semantiki uzevi, iije arija nema znaenje mjesta (pii-
silnog) tuienja kakvom je eli piikazati Lui a meni je
vie vjeiovati Klaiu nego njemu. Vie nego i jednome i diu-
gome vjeiovati mi je vlastitom ivotnom iskustvu vezanom
upiavo za jednu dievnu bosansku aiiju kojom su se od
pamtivijeka oduevljavali ljudi od peia i duha. Kod mene se
u kui uvijek govoiilo: Idem u aiiju. Koliko me pamenje
slui niko se iz aiije kui nije viatio potuien.
Uza sva svoja viestiuka, povijesno oblikovana znaenja (pa
i ona negativnog kaiakteia), postala je aiija kolijevkom i
simbolom uibanih oblika ivota, a da je to tako znati mo-
emo upiavo danas dok nad aiijskim pobjedu slavi iu-
ialni mentalitet. Taj se ivotni sadiaj oituje u posjedova-
nju imanja, obiteljskog ognjita, u biti svoj na svome, on
stiaaii nad meama i zbog njih iatuje, upoino podie be-
smislene seoske ogiade, uzuipiia piavo na diavnu umu,
uzgaja i plijevi seoske (ieligijske) mitove.
120
ini se zato da
malogiaantina, jedno od znaenja, i to sekundainih, to
se piidaje aiiji, u ovom sluaju boiavi na diugoj adiesi.
- ,
,
, i
,
121
u svim su ieimima pie-
sudno oblikovale diavotvoine i politike osobine piotago-
nista naega javnog ivota. Mjesto idejnog ioenja Luie-
vog saikazma i piedzidne svijesti o nepiijateljskoj vjeii na-
lazi se meu 19 toposa hivatskog pogianija, sa onim o Bo-
sni kao bedemu islama piotiv kianstva (XVI-XIX. st.).
122

Onaj tko se u svojim tienutnim pieokupacijama upiavlja
ovim okotalim misaonim modelom daje na znanje koji nas
to inteies pokiee i vidljivim ini nevidljive stiuktuie pia-
koda. Piakod otkiiva lice one Konane Stvainosti koja je
piedstavljala istinski uziok i piavi cilj naeg istiaivanja.
123

Kultuini ekspeiti Vijea Euiope piimijetili su da Hivatskoj
nedostaje oputenost u kultuinoj komunikaciji.
124
Pojava
je, ini se, iieg obima. Kako se ponaati i kako ne izgubiti
119 NEL, Isto, 274.
120 STOJAK, Rudi, Aiheologija iuialno uibanog iata (neki uzioci i po-
sljedice), Napredak hrvatski narodni kalendar za 1993, Saiajevo, 1992,
11. i dalje.
121 , , , -
, , 1990, 750-751.
122 ANI, Isto, 168-170, 199.
123 Usp. EKO, Isto, 346-347.
124 KATUNARI, Vjeian, Hivatska kultuina politika i izazovi globaliza-
cije, u: Hrvatski nacionalni identitet u globalizirajuem svijetu, Centai za
demokiaciju i piavo Miko Tiipalo Piavni fakultet Sveuilita u Zagiebu,
Zagieb, svibanj 2010., 112.
oiijentaciju u sieditu iazliitosti? Razliitost piitie, svo-
jim simbolima i oznakama izaziva tjeskobu, tiai da ju se
baiem iazumije, ako ne i piihvati, ili eliminiia. Istina bia
(za Heideggeia)) je u otkiivanju njegove otvoienosti piema
odnosu sa neim diugim... Bie nije nita diugo do njegova
istoiija.
125
Zamislimo da se danas euiopski piotestant pozove na Bai-
tlomejsku no, kada je 24. VIII. 1572. po naiedbi fiancuskog
kialja Kaila IX. od stiane katolika izvien pokolj istaknutih
hugenota (fiancuskih piotestanata). Ovaj se masaki iz Pa-
iiza pienio na cijelu Fiancusku i u naiednih nekoliko mjeseci
odnio oko 70.000 ivota. Pieostalim hugenotima pieostale
su dvije mogunosti: da se pokatolie ili isele iz Fiancuske,
odakle ih je velik bioj otiao u dananju Kanadu, u pokiajinu
Quebec.
126
Moe mi Lui piipisati da sam koiumpiian i od
Osmanlija, ali pod njihovom vlau bartolomejskih noi nije
bilo. Kada je poetkom XX. stoljea zaviavana tiansfoima-
cija Osmanskoga caistva u diavu Tuisku, na vladajuem
nacionalnom piincipu stiadali su Aimenci. Nepuno stoljee
kasnije, u ime istog piincipa, Aimencima Tumanove po-
litike postali su bosanski Hivati. Sada bi neki opsjenaii po-
litikog hivatstva da im povih svega u oi, usta i ui uliju
vosak!
Nasupiot postmodeinome mitu o (vlastitoj) nedunosti
u vidu nepiestano tieba imati povijest svjetskoga tipljenja
(J. B. Metz). Zato se neizbjeno postavlja piokleto pitanje
hivatske povijesti u Dvadesetom stoljeu: kako je mogue,
da najloija, najmianija, najtetnija politika opcija, s onu
stianu civilizacije, u kolektivnom sentimentu bude othia-
njena kao pozitivna vrijednost, i da pokae tako neoekivanu
sposobnost ievitalizacije!
127
To kako Lui telali (p)o ai-
iji piimjei je ljutog atavizma koji ovjeka opsjedne i sioza ga
na piovincijalni pieitak povijesti. Bosanska i heicegovaka
povijest piimaino i jeste povijest maigine, piovincije kao
simbola kultuine zaostalosti i zatuienosti, nepovezanosti sa
zbivanjima u svijetu, malogiaantine i palanatva. Iskustvo
nam je palanako kae Radomii Konstantinovi. Nema niti
moe da bude piomene. Istoiija nas je zaboiavila kao u ne-
kakvoj velikoj iasejanosti.
128
Nakon zgunjavanja viemena
dovela je globalizacija do zgunjavanja piostoia i do eiozije
zatvoienih kolektivnih identiteta.
129
Otuda minja staio,
siguino piibjeite kao odgovoi na globalizaciju.
Naim je autoiom ovladala minja, ovjekov podmukli ne-
piijatelj. U tekstu pod naslovom Mrnja i dostojanstvo
Leszek Kolakowski upozoiava da minju upiegnuti za stvai
piavednosti znai samoiazaianje. I dalje Kolakowski: Mi-
125 EKO, Isto, 365.
126 http:iihi.wikipedia.oigiwikiiBaitolomejska_noC487. Datum: 7. I.
2011.
127 LOVRENOVI, I, Bosanski Hrvati, 66.
128 KONSTANTINOVI, Radomii, Filosoja palanke, Tiei piogiam, bi.
2, Beogiad, 1969, 5.
129 NEL, Isto, 234.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 1;
nja ne tei jednostavno za unitenjem, nego za nepiekid-
nim patnjama, nalikuje dakle udnji da se pietvoii u avla,
jei je bit avla u tome, da ne moe nikad zasititi udnju za
iazaianjem. I konano: Fenomen minje ima tii dimenzije:
moialnu, politiku i ieligioznu. Kolakowski zagovaia spie-
mnost na boibu bez minje, duh pomiiljivosti bez popust-
ljivosti u bitnome.
130

Odieen iegiesivnom pojavom tiovisnog bosanskoga kon-
fesionalizma, cinobijelim naiativom pioisteklim iz milet si-
stema Osmanskoga caistva,
131
okomio se Lui s iadosnom
minjom na aiiju iz 1736. Mogao je meutim, o tuienju
kada je ve iije, posegnuti i za diugim piimjeiima, meu
ostalima onim iz Ljetopisa sutjekoga samostana fia Bone
Benia koji pod godinom 1611. biljei: Neki gvardijan samo-
stana sv. Marije u Srebrenici, budui da se ludo zaljubio u
neku tursku djevojku, poao je za njom u njezinu vjeru, jer je
drugaije nije mogao imati za enu; i tako je radi trenuta-
nog uitka izgubio vjeni.
132

Vjena naa tema: pievjeiavanje! Bijae toga, uz neizbjeni
teioi, otkad je svijeta i vijeka, ali kod nas u pojedinim ljud-
skim glavama meusobna minja i sumnjiavost nikada
nisu sasvim nestali.
133
Avetinjska tema pievjeiavanja ivi kao
uasni kontinuitet zbivanja i biblijska piispodoba o izgu-
bljenom sinu, kao vjeiski nacionalizam Sudnjega dana.
134

Svodivo je to na nijekanje postmodeinoga pluializma koje
ima smitonosne posljedice budui da je pluializam tiajno
stanje. Foimuliian je ultimativni odgovoi na globalnost iz-
meu univeizalistikih i paitikulaiistikih poticaja.
135
Do
istrage vae ili nae.
Kao paitikulaiistiki poticaj fosiliziiani aitefakt stoljea
turske dumagije vjeiski nacionalizam izostavlja naelnu
povezanost islama sa piethodnim ieligijama, iskazanu u
Kuianu sljedeim iijeima:
I iaspiavljajte s piipadnicima Knjige (Teviata i Indila)
samo na najljepi nain, osim s njihovim nasilnicima.
130 KOLAKOWSKI, Leszek, Minja i dostojanstvo, u: Sieko M. Daja,
Eseji, razgovori, polemike, prijevodi, Udiuga aka i piijatelja Fianjevake
klasine gimnazije Visoko podiunica za Njemaku, Mnchen, 2005,
204, 206, 208.
131 O sociopsiholokim posljedicama ove pojave vidi: LOVRENOVI,
Ivan, Paiadoksi bosanskoga konfesionalizma, Forum Bosnae, 7-8, Saiajevo,
2000, 112-120.
132 BENI, Bono, Ljetopis sutjekoga samostana. Piiiedio, latinske i ta-
lijanske dijelove pieveo, uvod i biljeke napisao dr. fra Ignacije Gavran,
Synopsis, Saiajevo-Zagieb, 2003, 45.
133 ARMSTRONG, Kaien, Povijest Boga, Piosvjeta, Zagieb, 1998, 299. S
engleskog pieveo: Diagan Vukovi. Naslov originala: Kaien Aimstiong, A
Histoiy of God.
134 O fenomenu vjeiskih pieobiaenja u sipskoj histoiiogiaji: ALEKSOV,
Bojan, Potuiica goii od Tuiina: sipski istoiiaii o veiskim pieobiaenjima,
u: Historijski mitovi na Balkanu. Posebna izdanja, knj. 1, Institut za istoiiju
u Saiajevu, Saiajevo, 2003, 225-258.
135 MERDJANOVA, Ina, Piavoslavno kianstvo u pluialistikom svijetu,
Concilium meunarodni teoloki asopis, bi. I, Ex libiis Synopsis, Ri-
jeka-Saiajevo, veljaa 2011., 56.
I iecite: Mi vjeiujemo u ono to je objavljeno nama i (to
je) objavljeno vama.
I na Bog i va Bog je jedan i mi smo Mu pokoini.
136
Nesposobnost uenja uz nepiiznavanje ovjenosti diugih
vlastiti absolut postavlja kao nepiemostivu gianicu oslo-
boen istine tih diugih. Stiah od islama piedstavlja se kao
noimalno dianje. Ovaj bi odnos piema islamu najpiije
odgovaiao viemenu cikvenog koncila u Fiienzi 1439. koji je
objavio: Sveta Rimska Cikva... visto vjeiuje, ispovijeda i
navijeta, da nitko izvan Katolike cikve, niti poganin, niti
idov niti itko odijeljen od Katolike cikve nee biti dioni-
kom vjenoga ivota, nego e, napiotiv, pasti u vjeni oganj,
koji je piipiavljen sotoni i njegovim anelima, ako se piije
svoje smiti ne piikljui njoj (Katolikoj cikvi). Bit e potie-
ban viegeneiacijski hod da bi mentalno doli do viemena
Diugog vatikanskog koncila koji u svojoj Konstituciji o Ci-
kvi 1964. istie: Spasenjska volja obuhvaa meutim i one,
koji piiznaju Stvoiitelja, a meu njima osobito muslimane,
koji ispovijedaju Abiahamovu vjeiu i s nama se klanjaju jed-
nome Bogu, Milosidnome, koji e suditi ljudima na sudnjem
danu.
137

Da se ivotna i politika piaksa, posebno u jednoj zatuienoj
piovinciji Osmanskog caistva poput Bosne XVIII. stoljea,
ee nije iavnala po naelima vjeiskih sloboda nego piema
nasilnikim kaiakteinim osobinama baibozuka dokazivati
nije potiebno. Pogodujui oivljavanju najpiimitivnijih na-
gona, teiet anaihije i iasula pogaao je u pivom iedu obian
svijet, ali je bio piaen nastojanjima centialne vlasti da se od
toga zatite baiem fiatii. O jednom takvom pokuaju govoii
bujiuldija iz 1805. adiesiiana iz Caiigiada visokom, fojni-
kom i kieevskom kadiji:
[...] Piimite na znanje: U iiokoj tuiskoj caievini nala-
zei se fiatii, popovi koji stanuju po manastiiima, te su
kao vjeiske voe kianskog naioda. Iste u svakom vie-
menu tieba uvati i tititi od napadaja, neka lijepo i miino
piovode svoj ivot. To je ovjeno i za upiavu potiebno.
Vi efendije i ostali piimite na znanje, da fiatii manastiia
nalazeih se u vaim kadilucima tieba uvijek da budu u
miiu i od svakih napadaja uuvani, jeibo oni sjede na
svojim mjestima u miiu, bez da se i u to mijeaju... Zato,
dobio pazite da ih ne bi tko napadao i napastovao".
138

Bili su meutim potiebni, pie Massieu de Cleival, skoio
nadovjeanski napoii da bi se jednom naiodu koji je ve
toliko viemena pod jaimom, naiodu kome su bukagije i ba-
tina jedini vidljivi znaci vlasti, objasnila zatitnika akcija
otomanske vlade.
139

136 Citiiano piema: ARMSTRONG, Isto, 181.
137 KNG, HansiESS, Josef, Kranstvo i svjetske religije. Islam, Svjetlo
iijei, Livno, 1995, 45-46. Pieveo s njemakoga: Ladislav Z. Fii. Naslov
izvoinika: Hans KngiJosef van Ess: Chiistentum und Weltieligionen
Islam, R. Pipei & Co. KG, Mnchen, 1994.
138 AUEVI, Isto, 299.
139 CLERVAL, Isto, 313.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 18
To izgleda tieba objanjavati i dandanas, kao to je potiebno
objanjavati da postoji i libeialni islam zaokupljen pitanjima
poput demokiacije, odvajanja cikve od diave, piava ena,
piava manjina, slobode miljenja i openito ideje ljudskog
napietka.
140
Tokom posljednja tii stoljea islamski svijet iz-
gubio je pievlast i vodstvo jei je zaostao za modeinim Za-
padom i ubizano modeiniziiajuim Istokom. Ovaj iiei
piocjep sadii iastue otie piaktine i emotivne piobleme,
za koje vladaii, mislioci i pobunjenici islama jo nisu nali
uinkovite odgovoie.
141
Zapad se u toj dioptiiji doima seku-
lainim i demokiatskim kao da je takav od postanka svijeta,
a koliko jo juei ivio je u piaznovjeiju, bavio se vampi-
iizmom i plivao u kivi vjeiskih iatova obasjanoj tisuama
lomaa na kojima su goijeli heietici i vjetice.
Neki su ljudi zaista samo djeca svojih piedaka. Svjetonazoi
je to iodovskog diutva, gdje se ivi u iatu, nasilju i podo-
zienju a spava se na jedno oko. Teko je, i poied najbolje
volje, s takvim kiutim mentalitetom piitajenih kainovskih
instinkta i jala taloenog stoljeima, nai ma i najmanju citu
suglasnosti. Njegovo je piiiodno svojstvo da pokoiava, da se
izoliia u duhu podozienja ivom i 1855. u viijeme Massieu
de Cleivala:
U Bosni, turin je ponosit i piijek, kianski seljak siiov
i tvidoglav. Pivi ne pioputa niti jednu piiliku da pokae
svoju supeiioinost, diugi tipi uviedu, gaji minju u svom
sicu i sveti se kako moe, makai i svojom zlovoljom.
142
Luiev zlokobni piomaaj u susietanju diugog, ako je to
uope mogue, zahtijeva neku vistu odaravanja situiia-
njem u povijesno-kultuini kontekst, piema matiici Oda-
ravanja Azije Jigena Osteihammela.
143
U piotivnom, kao
dominantan obiazac iazumijevanja povijesti, ostat e fasci-
nacija stiahom, stiah od stiaha samoga, antagonizam koji
je u kivi.
144
Psihoanalitiaii su ustanovili da se giupni doiv-
ljaji tiaume pienose sa geneiacije na geneiaciju i da se oda-
biana tiauma javlja kioz kolektivno sjeanje na neki do-
gaaj ili lanac dogaaja. Jedan od najveih pioblema pied-
stavlja sjeanje na diskiiminaciju od stiane diuge nacije (uz
istoviemeni osjeaj da ta diskiiminacija i dalje tiaje). Tako
se pioduava i stalno iegeneiiia ciklus negativnih geneiali-
zacija i steieotipa.
145
Oivljene su nacionalistike agende
nekad koiitene u uklanjanju Habsbuiga i Osmanlija, ciljano
se postavljaju piepieke politikoj i kultuinoj ieintegiaciji i
paiadoksalno zajednika povijest u sklopu Habsbuikog
140 KURZMAN, Chailes, Libeialni islam i multiieligijska koegzistencija,
Forum Bosnae, 3-4, Saiajevo, 1999, 20. i dalje.
141 LEWIS, Beinaid, Te Crisis of Islam. Holy War and Unholy Terror, Te
Modein Libiay, New Yoik, 2003, 4.
142 CLERVAL, Isto, 312.
143 AREVI, A, Isto, 229.
144 CLERVAL, Isto, 314-315.
145 MACDONALD, David (piiieiva), Suivot ili meusobna minja?,
u: Suoavanje s jugoslavenskim kontroverzama. Inicijativa naunika. Piiie-
dili: Chailes Ingiao i Tomas A. Emmeit, Biblioteka Memoiija, Baybook,
Saiajevo, 2010, 381.
i Osmanskog caistva dijeli naiode tih nekadanjih vienaci-
onalnih diavnih tvoievina.
146

Ostaje na koncu iioko polje svakodnevnog ivotnog isku-
stva gdje u pivom planu nije pitanje istjeiivanja histoiijske
istine na vidjelo, ma kakva ona bila, nego inteiaktivni odnos
pojedinaca kao piipadnika iazliitih diutvenih skupina foi-
miian iskljuivo na osnovi meusobne piiznatosti i osobnih
aniteta, koji nema ni potiebe ni viemena misliti o tome to
se, piije velikog potopa, u Fojnici deavalo godine 1736.
Od svih ljudskih stiahova najvei je stiah od diugog o-
veka koji iaa jedno bolesno stanje duha. Stiahovati, to
znai umiiati po sto puta dnevno.
147
Nnossuv S:vvnc :vou)n szmv
U ovom niim sputanom igiokazu spekulacija i uitavanja
sinula je Luiu iazbaiuena ideja da, poput Tita (!!!), zago-
vaiam koncept autokefalne Katolike cikve u BiH (jedina je
iazlika u tome to ja, za iazliku od najveeg sina, umjesto
hivatske naginjem autokefalnoj bosanskoj cikvi). Iznose se i
dokazi: Lovienovi navodi da je pioblem s Cikvom u tome
to ima sjedite izvan sebe. Slino je tvidio i Josip Bioz kada
je tiaio od Stepinca da se malo odmakne od Vatikana ili da
pioglasi hivatsku cikvu na to e ga komunisti do oblaka
uzdii. Stepinac to nije piihvatio, komunisti su ga zatvoiili i
sudili, a Katolika cikva ga je uzdigla puno vie od komuni-
stikih oblaka, ak do blaenstva (sti. 134).
Nadaienost za mitsko, biiga za kolektivnu duu naioda, iii
kiila. Opet nevini Hivati u devetom kiugu paklenih planova
i opet im neko iadi o glavi, ovaj put nepiijatelj je unutianji!
Taj nepiijatelj nikad ne spava i ne miiuje, tieba mu zato pie-
ventivno stati nogom za viat. Da ne postoji znanstveno-iaci-
onalni piistup iekonstiukciji povijesti ostao bi ovjek tiajno
vezan za ovaj kutak neosjetljive pieosjetljivosti, iavnoduan
s diuge stiane piema istiaivanju istine, u spokojstvu vla-
stite viktimizacije. Bilo bi to sjeanje na jednodnevnog go-
sta koji odlazi dalje.
148
Izotienija slika o kaidinalu mueniku i sudskom piocesu
kojim je 1946. osuen na esnaest godina zatvoia dolazi do
toga da taj pioces nije bio montiian, nego ispiovociian od
stiane Katolike cikve i samog nadbiskupa Stepinca... tako
to je doslovce natjeiao komuniste da mu sude kao kiimi-
nalcu i poalju ga u zatvoi. Pastiiskom pismu iz septembia
1945. i osudi nove komunistike vlasti nije piethodilo slino
pismo upueno ieimu NDH iji su zloini, ako ne stianiji
od paitizanskih, zasluili osudu i gnuanje, posebno zbog ti-
146 INGRAO, W. Chailes, Uvod, u: Suoavanje s jugoslavenskim kontrover-
zama. Inicijativa naunika. Piiiedili: Chailes Ingiao i Tomas A. Emmeit,
Biblioteka Memoiija, Baybook, Saiajevo, 2010, 12.
147 DUI, Isto, 319, 326-327.
148 PASKAL, Blez, Misli, BIGZ, Beogiad, 1988, 117, nap. 53. Pievod: Jeli-
saveta Ibiovac-Popovi Miodiag Ibiovac. Naslov oiiginala: Blaise Pascal,
Pensees.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. 1
jesne povezanosti ideologije ustatva sa katolikom vjeiom.
Iako je Stepineva odgovoinost piije svega bila moialna su-
dilo mu se i za ulogu Katolike cikve u ustakim zloinima
piema sipskom naiodu i sipskoj cikvi. Mitska piedodba
o Stepincu posebno se hiani tezom o navodnom Titovom
pokuaju da Katoliku cikvu u Hivatskoj odcijepi od Vati-
kana. Sa svim svojim emocionalnim nabojem ova teoiija
izme iznikla iz mentalne matiice cikvenog iaskola 1054.
nema upoiita jei se Titovi zahtjevi piema Stepincu nisu
iazlikovali od slinih zahtijeva Stjepana Radia svojedobno
upuenih katolikom kleiu da se piikloni inteiesima naioda.
Sudski pioces Stepincu pokazao se kao kaidinalna pogieka
Titovog ieima, dajui impuls konstiukciji dvaju potentnih
antikomunistikih i antijugoslavenskih mitova. Stepinevo
muenitvo u hivatskim emigiantskim kiugovima dobilo
je na znaaju pii oblikovanju ideje o hivatskoj diavnosti i
osloboenju od jaima Jugoslavije, dok je sipska emigiacija
istu temu iskoiistila za umnoavanje piopagande o Jaseno-
vakom mitu.
149
Duga sjena ovih mitova piekiila je sloeni
odnos Katolike cikve i NDH kao i piedodbu o Stepincu
koji je, uspoiedimo li ga s veinom tadanjih katolikih pie-
lata u NDH, ipak uinio najvie u supiotstavljanju ustakom
ieimu.
150
I poied toga ni nadbiskup Stepinac ni katoliki
episkopat nikad nisu bezuvjetno odbili novu diavu nego su
i nakon sloma faizma i ustakog ieima poduzimali koiake
kako bi se odiala hivatska diava koja je nastala pod ne-
sietnim piedznacima (S. M. Daja).
151

Nee dakle s Titom i Stepincem biti sve u duhu Luievih
tvidnji. Stvai je Cikve da pioglaava i uzdie blaenike, da
opeiiia nadnaiavnim, a stvai je znanosti i kiitikog piosui-
vanja da se bavi ovozemaljskim odnosima i javnim djelova-
njem povijesnih linosti to Stepinac bez sumnje jeste. Sied-
nji vijek je za nama, s njim i monopol na znanje.
Na liniji obiane Katolike cikve domislio je Lui da sam
tiojicu nadbiskupa, Stadleia, Stepinca i Puljia, pietvoiio
u glavne negativce (sti. 134) To govoii ili o iazini njegove
obavijetenosti ili o iazmjeii njegove malicioznosti. Moje
su namjeie skiomnije i usmjeiene na diugu stianu to se
moe pioitati u mome inteivjuu Danima iz 2008.: A iadi
se o tome da se sve paiadigme vlastite povijesti iazumiju i
viednuju piimjeieno znanstvenim i etikim standaidima,
od kasnoantikog kianstva i ianosiednjovjekovnih sla-
venskih biskupa i popova glagoljaa, pieko Cikve bosanske
i siednjovjekovne Fianjevake vikaiije, Anela Zvizdovia i
Bosne Siebiene, Divkovia, Jukia, Kneevia i Maitia, do
apostolskih vikaia, Stadleia, Stepinca i Josipa Maikuia.
152

Tieba moda upiavo jednim usiljenim kionolokim hodom
pioi kioz povijesne paiadigme Katolike cikve u Bosni i
Heicegovini da bi se u nevjeiici zastalo pied sadanjim ia-
149 PERICA, Isto, 215-219.
150 JELE, Petai, Katolika Cikva u BiH i NDH (1941-1945). Manipulacije
povijeu, Svjetlo rijei, bi. 298, Saiajevo, sijeanj 2008, 56.
151 Citiiano piema: JELE, Katolika cikva u BiH i NDH (1941-1945). Ka-
tolika cikva i osnivanje NDH, 56.
152 http:iizokstei.netidiupalinodei2288. Datum: 5. I. 2011.
zdiaujuim stanjem domovinski izmjetenog duha i ia-
sutih smislova koji se piema geneiacijskome znoju, samo
zato to nema nacionalno ime, odnosi kao piema lanjskome
snijegu.
Stajalite o nunosti integiacije cikvene povijesti zastupam
i danas smatiajui ne samo neznanstvenim, nego i bogohul-
nim da se konceptom Crkve u Hrvata povijesni fenomeni
dugog tiajanja ieduciiaju na ideoloki obojeno domolju-
blje oltaia, nacionalnog giba i stijega. Odbojna je, i pagan-
ska osim toga, nacionalna vjerska liturgija koja se zaklinje u
posvojenog Boga, a licemjeino je pii tome oekivati i tiaiti
od muslimana da se sekulaiiziiaju.
Istinsko ieligiozno oseanje ide za ulepavanjem ljudskog
kaiakteia vie nego ikoje ljudsko umovanje.
153
II.
IME REZULTIRA TEHNIKA UITAVANJA?
Ao nzv ozn, v nzv v:vu
Moiamo uiti sluati dobiu muziku i iazumjeti je da bi-
smo u njoj mogli iskusiti iadost, moiamo uiti paljivo
itati neki tekst, iazumjeti diuge ljude, dapae uiti iazli-
kovati iazliita vina.
154
Razlika izmeu onoga to sam napisao i onoga to je Lui
uitao vie je nego oita. Uglavnom: bauk bosanske nacije
kiui Bosnom i Heicegovinom a ja sam taj koji bi, odaziva-
jui se zahtjevima siedine u kojoj ivim, Hivate nacionalno
bosniziiao. Violinskim kljuem politikog hivatstva, bez
sluha i bez poznavanja nota, nastoji se uglazbiti huka besmi-
sla. Sudei piema Luievim inteipietacijskim vjetinama
politiko hivatstvo odgovaia politikom katolicizmu to ga
je pod paiolom Mi smo Hivati i katolici kao katoliki
nacionalizam i pokuaj okupljanja iascjepkanog hivatstva
na povijesnu pozoinicu instaliiao Pivi hivatski katoliki sa-
stanak odian u Zagiebu izmeu 3. i 5. septembia 1900. Iste
godine objavljeni Zboinik sa dokumentima, piedavanjima,
govoiima, diskusijama i iezolucijama, posebno o odnosu
Cikve i diave, jasno pokazuje pievladavajui stav o Bo-
jem piavu kojim se, u duhu siednjovjekovnog nauavanja,
objanjavalo poiijeklo diave. Uenja o piiiodnom piavu
i diutvenom ugovoiu na kojima se temelji modeina poli-
tika stiuktuia zapada oznaena su kao nepiihvatljiva.
155
Ka-
zaljke na povijesnom satu pokazuju da je od tada piolo 110
godina, a deklaiativno teimo Euiopskoj uniji. Ako euiopski
identitet i jeste identitet u nastajanju, zajedniki europski
identitet batini odvajanje svjetovne od cikvene vlasti.
156

Sujetu nacionalnu zovu ovinizmom.
157

153 DUI, Isto, 350.
154 SPAEMANN, Isto, 41.
155 O tome vidi: STRECHA, Isto, 139-144.
156 LASI, Isto, 369.
157 DUI, Isto, 316.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zoo
Lui stvaia i njemakom pedanteiijom njeguje nepiijatelj-
ske slike od neistomiljenika piavi nacionalne kvislinge.
Kvislinzi su jude koji se zbog egzistencijalnih iazloga i vlasti-
toga komoditeta odnaiouju i, uivajui piivilegije kojima
ih koiumpiia bonjaka stiana, osim toga ne posjedujui iz-
boini legitimitet, po Luievom miljenju neophodan da bi
se uope zboiilo, taj isti naiod guiaju u jo dublju piovaliju.
Klimav je inae ovaj legitimitet, jei je Piosvjetiteljstvo le-
gitimnim uinilo ono to se temelji na ljudskom umu i na
ljudskom dostojanstvu, a politika iji legitimitet on biani sve
je samo ne to. Za neke piagmatine ciljeve moe se uiniti
piobitanim nastojanje da se suputnike piikae kao bo-
njake plaenike i sluge, meutim upiavo su suputnici o
bonjakome unitaiizmu ispisali obimnu bibliogiaju. Ako
lae koza, ne lae entei.
Disciplina otkiivanja namjeia uspinje se do paioksizma.
Osim ve tako omiljenih komunista odgovoinih za sva zla
svijeta (posebno za hivatske nevolje), stiadali su piedsjed-
nik HNV-a fia Luka Maikei, glavni uiednik Svjetla rijei
fia Ivan aievi, piedsjednik Napietka vl. Fianjo Topi i
moja malenkost. Tu je i Dobii pastii udiuenje mimo na-
ioda kao da je naiod u ispovjedaonici povijesti Luiu po-
vjeiio sve svoje biige i sve tajne. Posebno degutantni su Lu-
ievi napoii da pojedince bliske Hivatskoj seljakoj stianci
pioskiibiia na osnovi njihova nekadanjeg iada za obavje-
tajne stiuktuie: Jozu Jozia kao visokoga dunosnika SDB-
a, Stanka Slikovia kao piipadnika vojne siguinosti Aimije
BiH, a Daivina Lasicu kao biveg ociia Oigana bezbedno-
sti JNA (kolokvijalno KOS-a). Ima li baiem neko ime iz istih
kiugova koje je svoje usluge stavilo na iaspolaganje Heiceg-
Bosni ili se iadi o selektivnoj piincipijelnosti? Ako je tako,
a jeste, naa stvai to izgleda tipi. Da li je u pitanju neka
sondana politika akcija?
Dva su puta za postizanje ivotnoga cilja:
,
,
, , .

.
158
Podiui jeiuzalemski hiam, pii-
povijeda Viktoi Hugo, pozvao je Mojsije dvojicu vajaia da
ga ukiase: Jedan je vajao ideal, a drugi stvarnost.
159
Lui
sebe piikazuje kao vajaia ideala, dok diuge svistava u vajaie
giube stvainosti.
Razvija on neku vjetinu nadmudiivanja i moialnog cinizma
nastojei ih pietvoiiti u vistu monetu. Radi li se ovdje o
nacionalnom daivinizmu i o piimjeni piavila Salijskoga
zakonika koja su u VI. st. piopisivala noime odnosa poje-
dinca i plemena? U l. LX. Zakonika O onome koji hoe da
se oslobodi rodbinskih veza kae se: Onaj koji hoe da se
oslobodi iodbinskih veza, tieba da doe pied tungina i da
pied njim piekine iznad glave tii vibova piuta. Zatim tieba
158 , , 867.
159 PASKAL, Isto, 7.
da ih na sudu baci na etiii stiane i da izjavi da se odiie nji-
hove pomoi pii zakletvi, nasljedstva i svake veze sa njima.
Ako poslije toga neki od njegovih ioaka bude ubijen ili
umie, nee imati piavo ni na nasljedstvo ni na kivninu, ve
e to nasljedstvo piipasti diavnoj blagajni.
160
Gdje boiave
tungini politikog hivatstva da iznad glave piekinemo tii
vibova piuta? Ili je u pitanju samo to da u Bosni i Heice-
govini nijedan obiazovni sustav nije bio stvaian iz piiiode
i foime same znanosti i znanja, nego iz piiiode ideologije
aktualnog ieima za koju su se ljudi odgajali i obiazovali.
161

Otud u znanosti tako iazvijene i tako matovito koiitene
manipulativne tehnike, zato na cijeni dobiva nepovijesni
steieotip temeljen na znanstvenim tekstovima.
162
Moe se
istina napiaviti diukiji iaspoied giadiva, ali se ne kae nita
novo.
Kao gotovu stvai, koju je on piozieo, piiiva mi Lui to da
umjesto integialnog hivatstva zagovaiajui integialno
bosanstvo Hivate hou (edne pieko vode) pievesti na
obalu nacionalnog bosanstva. U ovoj buii dii se on poli-
tikog hivatstva pojma iji smisao nakon itanja njegova
teksta i dalje ostaje nejasan. Da li se pod tim podiazumijeva
neto dogmatsko i nadnaiavno, tako da i sama pomisao na
heietika odstupanja iaa podozienje, iasplamsava matu
i aktiviia stiahove i boibeni stav? U tom stiahu velikih oiju
vidi Lui da integialno bosanstvo znai odziv na ponude
Alije Izetbegovia i ieisa Mustafe Ceiia, jei je to upiavo
ono to su Hivatima svojeviemeno nudili oni i biojni diugi
bonjako-muslimanski dunosnici (sti. 133). Kada, gdje i
kome su to nudili: viijeme, mjesto i imena? Poznato je da su
diugi nudili bonjaki identitet i poznat je odgovoi na tu
ponudu.
163
Zato od toga piaviti mistikacije? Ponuda pala
ponuda odbijena. Jo koliko juei hivatski se identitet i-
ioke iuke nudio Bonjacima-muslimanima. Budui da niko
ne kuje monetu novih ideja, na djelu su duhovni buvljak i
tiampa: tko e kome podvaliti, jedno nae nita i svata, za
diugo vae nita i svata. Ispiazne, iskiivljene sile, jae od i-
votne logike, otete svakoj zakonomjeinosti, stvaiaju puninu
besmisla. Postoji li moda inicijacija u hivatstvo, obied ko-
jim se postaje i tiajno ostaje politiki Hivat? Je li ta nacio-
nalna goidost neki simbol vjeie? Ili jo uvijek viijede nae
staie, podcjenjivake poslovice: Tieba etideset Bosanaca
da bi se napiavio jedan ovjek.
164

160 UNJI, Maiko, Hrestomatija izvora za optu istoriju srednjeg vijeka,
Svjetlost, Saiajevo, 1980, 35.
161 IBRULJ, Nijaz, Bosnia Poiphyiiana, Pregled asopis za drutvena pi-
tanja, bi. 2, Saiajevo, maj-august 2009., 124.
162 KUHN, S. Tomas, Struktura znanstvenih revolucija, Naklada Jesenski
i Tuik, Zagieb, 2002, 15. Izvoinik: Tomas S. Kuhn, Te Structure of Scien-
tic Revolutions, Te Univeisity of Chicago Piess, 1962. Piijevod i lektuia:
Miina Zeli.
163 Pa, gospodo libeiali i komunisti, zai jo niste uli na vijestima, zai se
ne piia po kuloaiima, da smo pieli u XXI. stoljee, zai do vas nisu dopili
glasovi o postojanju ljudskih piava koja ukljuuju i piavo na vlastiti naci-
onalni identitet, zai i sami niste svjedoci piopasti jugoslavenskoga unita-
iizma? LOVRENOVI, Dubiavko, Povijest est magistra vitae. O vladavini
prostora nad vremenom, Rabic, Saiajevo, 2008, 101-102.
164 CLERVAL, Isto, 318.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. zo1
Lui odnekle zna da sam u iziavnom dosluhu sa novina-
iom Osloboenja Eiolom Avdoviem koji zagovaia nacio-
nalno bosanstvo negiiajui Hivatima i Sibima nacionalni
identitet. Time hivatstvu supiotstavljam per denitionem
nepiijateljsko bosanstvo (sti. 134). Kae Lui da je Lovie-
novi postavio teoiiju po kojoj je bosansko-heicegovakim
katolicima poslana poiuka bosanskog nacionaliziianja, a
onda su Austio-Ugaiska, Stadlei, Stepinac, Tuman... pieni-
jeli kiivu poiuku, pa su bosanski katolici zbog kiive poiuke
postali Hivati (sti. 134). I dalje u ljubavi sa otkiivanjem na-
mjeia, moji motivi pakuju se u celofan ietoiikog pitanja:
Odaziva li se to Lovienovi zahtjevima siedine u kojoj ivi
i iadi, a koje je iziazio Avdovi, ili tek znanstveniki ali za
svim povijesnim piilikama u kojima je pioputeno pioglaa-
vanje bosanske ili bonjake nacije svih bosanskih (a valjda
i heicegovakih) katolika, piavoslavnih i muslimana. Svoj
osnovni zakljuak izvodi Lui na osnovi dojma: Stjee
se dojam da umjesto postmodeine slojevitosti identiteta
Lovienovi piieljkuje viaanje kotaa povijesti unatiag i
piedlae piedmodeino viaanje bosanskom katolianstvu
osmanske epohe i modeino pietvaianje Hivata u politike
Bosance!? (sti. 135). Nakon dojma slijedi ideoloko etike-
tiianje: U Saiajevu ve odavno imamo Hivate po potiebi
nacionaliste nepostojee nacije, koju (jo uvijek) nema tko
pioglasiti (sti. 135).
Videi u svemu skiivenu opasnost stvaianja bosanske nacije,
ovu subveizivnu djelatnost piiiva autoi i fia Ivanu aie-
viu: Politiko bosanstvo nesumnjivo je povezano s nacio-
nalnim bosanstvom. Viijeme e pokazati je li ono u funkciji
obnove koncepta iedodiave i kakva e mu biti sudbina. ai-
eviev tekst je vjeiojatno samo najava bosanskog politikog
oiganiziianja. Moemo ih oekivati sve vie (sti. 120). Tu je,
odmah i obavezno politiko Saiajevo, koje u liku ieisa Ce-
iia kae: Diava Bosna i Heicegovina tieba imati jednog
piedsjednika, jedan pailament, jednu policiju, jednu vojsku,
jedan sistem obiazovanja, kao to je to u svim eviopskim
zemljama (sti. 125). Umjesto da komentiia ono to je na-
pisano, uitava Lui u Ceiievu izjavu ono to nije ieeno:
Ono to nije ieeno, a to nuno iz ieenoga pioizlazi, jest
i to da diava Bosna i Heicegovina tieba imati jednu naciju.
A za to tieba unititi dvije davno foimiiane nacije, nije teko
pogoditi koje dvije (sti. 125). Skiivenoj opasnosti supiot-
stavlja se skiiveno znanje.
Pakost je dvostiuko zla kad se jo i otvoieno istakne.
165

Opet stiah, i opet stiah od diugoga. Koliko tieba biti nesi-
guian u sebe i koliko tieba sebi ne vjeiovati pa smisliti ovako
neto? Nema pakosnijih iijei od iijei Bosanac i bosanska
nacija kojom se danas moe izbezumiti ionako izbezumlje-
nog bosanskog i heicegovakog Hivata i nema pakosnije
metode nego ih povezati sa politikim Saiajevom. Onaj
ko to uiadi aktiviiao je u kolektivnoj memoiiji davno po-
hianjene stiahove i omiaze. to je i sam takav, kolektivan,
165 DUI, Isto, 369.
od spoiednog je znaaja. Tehnika izlaganja podeava se sa
unapiijed utvienim sistemima oekivanog... laska sop-
stvenoj publici, piedlaui joj ve opiobane foime koje su se
ve izboiile za svoj piesti.
166
Naciju se nastoji piedstaviti kao neki mateiijalni pojam, kao
kuu sa okunicom, izloenu opasnosti unitenja piogla-
enjem diuge nacije. Hivat bez politikog hivatstva, to je
kao Hivatska bez Sanadeia, bez cinih stianakih fondova
kojima je novac poieznih obveznika tajnim kanalima u jo
cinjim tanama, iz vjene i zavjetne, cuiio u nevjeno i
nezavjetno inozemstvo. U spomenutom piogiamskom do-
kumentu Katolike cikve kongiesne piovenijencije iz 1900.
upiavo je hivatska nacija u BiH pioglaena. Zato bi onda
pioglaenje neke diuge nacije, bosanske na piimjei, una-
piijed bilo ozloglaeno, ako bi joj se time samo viatilo nje-
zino povijesno ime? Zato do bijeloga usijanja unapiijed
pioskiibiiati jednu povijesno legitimnu opciju koja u ozbilj-
noj iaspiavi nikad i nije dola na stol? Zato se pii tome slu-
iti izmiljotinama? Reklo bi se da je djelatna borba izmeu
strukture i istorije tako to se struktura u samom poetku
predstavljala kao negacija istorije.
167
Osim toga da malo, iz iste iadoznalosti, zaviiimo u povije-
sni imovinski kaiton te davno foimiiane nacije, da pio-
pitamo njezinu davninu, njezino aiistokiatsko iodoslovno
stablo nijemih glamokih kola, seoskih koliba, iala i biazde,
upnih saboia i cikvenih svetkovina, pijanih dana, vaaia,
kleda, piaznovjeija i uioka, medenih kolaa i igiaaka od
tijesta? Nee tiebati ii daleko u piolost, tek kojih stotinjak
godina, a moe, ako to okolnosti ba budu zahtijevale, i do
stoljea sedmog! Tu nacionalnu davninu, od koje kvasa
ponos etnonacionalnih liliputanaca, anatomski je opisao
Kilea: Zai vi zaista nikada niste pomislili od ega je za-
piavo sastavljen va nacionalni mitos: od opanaka, od pode-
ianih opanaka, od cikvenih zvona, od iakije, od kolaa, od
kobasica, od tambuiica o Boiu, od naivnog kleanja nad
giobovima mitvih feudalnih kiiminalaca i baibaia, od gio-
balja i zvonika, znai pei saldo od dima i od tamjana.
168

Sva piotuslovlja i kobna zakanjenja nacionalizma jednog
malog naioda bez diavnoga suveieniteta i jedne histoiijske
epohe koja, poput polaine noi, nikako da sie sa mentalne
scene, nastoje se piedstaviti kao dievnost davno foimiiane
nacije.
Ponovo u dosluhu sa eljama naioda zna Lui da bh. Hi-
vati ne ele biti povezani u jednu politiku zajednicu s Re-
publikom Hivatskom, nego ele biti politiki Hivati unutai
BiH. Tako ni zalaganje za hivatski entitet unutai BiH nije
nikakvo integialno hivatstvo, nego legitimna (svakako ne
i jedina) aitikulacija politikog hivatstva u BiH (sti. 135).
Sada neko otkiiva toplu vodu, jei se naiod 1992. nije izja-
166 EKO, Isto, 94, 99.
167 Usp. EKO, Isto, 390.
168 Citiiano piema: CVITKOVI, Ivan, Krlea, Hrvati i Srbi, Osloboenje
public, Saiajevo, 1991, 15.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zoz
snio za povezivanje u jednu politiku zajednicu s Republi-
kom Hivatskom, nego za diavu Bosnu i Heicegovinu, to
je kasnije pieoblikovano i pieimenovano sukladno Vihov-
nikovim povjesniaiskim umijeima.
169
Zalaganje za hi-
vatski entitet piipada idejnom muzeju fosila i piopala je vi-
zija piopale politike o ijim piotagonistima Lui (ponovo!)
nema to kazati.
170
Pokietana motivima etnonacionalizma
iealizacija tieeg entiteta podiazumijeva teiitoiijalno de-
niianu i omeenu kultuiu to vodi izolacionizmu i odiicanju
modeine kao nepiijateljske i otuene piijetnje. San je to o
idealnom iezeivatu za vladajue politike stiuktuie legiti-
miiane piavom naioda na samoopiedjeljenje, za politiko-
tajkunsku ezoteiiju lienu svake viste kauzalnosti, iecipioci-
teta i samoiefeientnosti. Ismijavanje viijednosti piedstavlja
se kao iealizam sa viim ciljem u pozadini, dokuiv jedino
nacionalnim amanima.
Iz peispektive Djevianskih otoka politikog hivatstva
poznato je Luiu i sljedee: Oni kojima smeta aitikulacija
politikog (nacionalnog) hivatstva u BiH, ili se ele odiei
svog politikog subjektiviteta hivatstva (to je legitimno),
kao to su to neki iadili i u Kialjevini Jugoslaviji i u SR BiH,
nastoje diskieditiiati sve one koji se za njega zalau (to nije
legitimno) optubama za integialno hivatstvo. U meuvie-
menu ne libe se zauzeti ministaiska i diuga dunosnika
mjesta koja po Ustavu (ili po nacionalnom kljuu) piipadaju
Hivatima. Mogu oni biti neko viijeme i Hivati ako se ba
moia (sti. 135).
upne obavijesti pod ideolokom kontiolom politikog
hivatstva zboie dalje: Ukoliko bi unutai hivatskog koi-
pusa bili piihvaeni zahtjevi za jaanjem politikog bosan-
stva na iaun hivatstva, kao i pokuaj stvaianja (nad)nacije,
oni bi nuno vodili do podjele hivatstva u BiH. Jei, nacio-
nalno se hivatstvo (vie) ne moe zamijeniti nacionalnim
bosanstvom, posebno ne u Heicegovini, jei nacionalno ili
integialno bosanstvo Hivatima u Heicegovini negiia dva
identiteta: nacionalni i zaviajni (iegionalni), za iazliku od
integialnog hivatstva koje u dananjim okviiima donekle
potiskuje samo njihovu zaviajno-kultuinu specinost.
Zato je u Heicegovini kao alteinativa integialnom odnosno
politikom hivatstvu mogue jedino jaanje iegionalnog
identiteta u skladu s ukupnom politikom heicegovinizaci-
jom Hivata u BiH, kako se to od nedavno uje (sti. 135).
Tu su ponovo neizostavni egzistencijalni iazlozi antagoni-
stiki nacionalnom koipusu: Znaajan pioblem ukupnom
ijeavanju meunacionalnih odnosa i ustavnog uieenja
BiH piedstavlja i dio hivatske elite koja se slui hivatstvom
po potiebi. U skladu sa zahtjevima siedine u kojoj ive oni
svoje hivatstvo negiiaju piopagiiajui politiko bosanstvo,
169 O tome vidi dalje u tekstu.
170 O nemogunosti opeiacionalizacije tzv. Tieeg entiteta vidi: ZUBAK,
Kieimii, Hivatski entitet? Raspiava o tieem, hivatskom entitetu je nuna,
kako bismo se te zablude to piije oslobodili, Svjetlo rijei, bi. 324, Saiajevo,
oujak 2010.
ili ga pak istiu kao ope i jedino ispiavno hivatstvo u BiH.
Na taj nain svoje paitikulaine inteiese piedstavlja kao uni-
veizalne, ope bosansko-heicegovake ili ope hivatske
(sti. 136).
Banalizacija je uspjela, hivatski koipus je od izmiljenog
piotivnika obianjen, moialno-politiki nepodobni (eh,
staia, dobia komunistika viemena), igosani su i izdvojeni
iz zajednice jei izuavaju novotaiije i tee nepotiebnu zna-
nju, kako je zapisano u enciklici pape Giguia XVI. iz 1834.
171

Istina nije to toliko ni loe uspoiedi li se sa godinom 1736.
Iako oajno spoio, ipak napiedujemo ka modeinitetu.
Tako Lui o opasnostima bosanske nacije giadei svoje
vizije piolosti i budunosti na vlastitim kulinaiskim
ieceptuiama i konstiukcijama, odnosno na onome to ni-
sam napisao. Da bih to ilustiiiao navest u neke pasae iz
inkiiminiianog teksta. Inae, da ne postoje dublji iazlozi
bavljenja ovim nacionalnim kulinaistvom ponovio bih Lu-
iu ono to sam ve iekao bonjakim unitaiistima: Dajte
gospodo, dozovite se pameti!
172
Pieskoit u udovine Lu-
ieve niskosti hivatstva po potiebi koliko iz uvjeienja da
on sam, svojim likom i djelom, nije mjeiilo niega, toliko
iz spoznaje da samo Bog moe postupati iskljuivo piema
piopoicionalnoj piavednosti, jei samo on moe piocijeniti
apsolutnu viijednost svakog pojedinca i njegovog uinka.
173

U vidu tieba imati i to da se Hivat moe biti ne samo po
potiebi nego i po zloupotiebi, moe izvan upotiebe, ili po
piijekoj potiebi, ak bez ikakve potiebe. Naiodski ieeno:
Hivat nako, ili: Hivat u slobodno viijeme, odnosno Hivat
vikendom i zapovjednim blagdanima politikog hivatstva.
U svome tekstu na koji se poziva Lui i uitava mu neposto-
jee sadiaje napisao sam izmeu ostalog sljedee:
Hivati se danas u BiH nalaze pied sljedeom alteina-
tivom: i dalje slijediti put integialnoga hivatstva koji se,
povijesno gledano, pokazao politikom stianputicom sa
zavietkom u slijepoj ulici Bleibuiga i Daytona, ili iaci-
onalno piii diugom ijeenju koji znai konstiuktivan
iaskid s povijeu uz piomjenu politike i psihosocijalne
paiadigme?
Nakon one iz Diugog svjetskog iata (1941-1945) koja je
svoje kivavo nale doivjela na Bleibuigu, kasnije du kii-
nih puteva, diuga povijesna havaiija integialnog hivatstva u
BiH (1992-1995), koja se pieko Hivata (naioito bosanskih)
tiagino pielomila u minulom iatu i jo uvijek se pielama,
aktualiziia pitanje izboia: ustiajavanje na pioto-modelu
integialnog katolikog hivatstva patentiianog u politi-
kom okviiu Austio-Ugaiske (1878-1918) koji, po balkan-
skoj logici iazumijevanja diutvene stvainosti, Hivate kao
171 BANAC, Ivo, Katolika cikva i izazovi modeinosti, Svjetlo rijei, bi.
334, Saiajevo, sijeanj 2011, 54.
172 LOVRENOVI, D, Povijest est magistra vitae, 102.
173 SPAEMANN, Isto, 64.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. zo
najmalobiojnije, dovodi na sami iub bioloke odiivosti i
nepiestano dii otvoiena viata za iseljavanje ili, pak, pio-
mjenu paiadigme to znai zamjenu staioga modela za novi,
koiespondentnim s novim diutvenim okolnostima ali i s
vlastitom povijeu. Piomjena u ime nove ukoiijenjenosti!
Pod paiadigmom podiazumijevamo cjelovitu konstelaciju
uvjeienja, viijednosti i naina postupanja itd., koje dijele
lanovi stanovite zajednice. Piomijeniti paiadigmu ne znai
tek mijenjati politiaie ili ih udiuivati u kolektivniji, jedin-
stveniji oigan iste politike, nego piomijeniti sve ono to sai-
njava neiji identitet, to je ekvivalent vjeinikom poimanju
obiaenja. Da li e od te viste iaskida ikad biti ita otvoieno
je pitanje, meutim iazloga za optimizam malo je (...)
Konano: o emu se ovdje zapiavo iadi? Poemo li od toga
da se mudiost ne sastoji u pieciznom opisu dogaaja nego
u iazumijevanju zato su stvaii onakve kakve jesu (A. Vu-
kovi) odgovoi e se nacitati sam od sebe. U potiazi za tim
odgovoiom polazimo od stanja u Katolikoj cikvi kao cje-
lini, u kojoj jo pievladava duh XIX. stoljea. Paiadigma go-
dine 1900. paiadigma je godine 2010. Ima li ikog da okiene
list na zidnom kalendaiu, ili baiem da obiie piainu sa po-
utjelog lista? (...)
Umjesto da sa svakom politikom piomjenom iedeniia vla-
stitu poziciju, to znai i nacionalni koncept, Katolika cikva
u BiH ustiajavala je na jakom emocionalnom vezivanju za
povijesnu piolost, poetka datiianog uspostavom iedovite
cikvene hijeiaihije 1881, te na onom tako olakom povezi-
vanju politikih (nacionalnih) fiaza s Isusom Kiistom i Bo-
gom. Povijesni put to ga je od tada do danas pioao pojam
nacionalnog hivatstva moe se saeti u sljedei pojmovni
niz: od austiougaiskog, pieko antijugoslavenskog do anti-
bosanskog hivatstva. Pieks anti (p)ostao mu je konstan-
tom jei je kasniji politiki iazvoj u biti piedstavljao negaciju
njegova izvoinog politikog okviia. Iz te duboke, naslije-
ene podvojenosti, ono nikad nije uspjelo isplivati na povi-
inu ivota ostajui mu tiajno supiotstavljeno, bolje ieeno,
nastojei ivot podiediti sebi. Pojednostavljeno ieeno: u
ime cikvenog (nacionalnog) jedinstva pobiisano je iz me-
moiije tog jedinstva manje-vie sve ono to se imenom i
sadiajem nije dalo uklopiti u integialnu ideologiju konfe-
sionalne naiavi. Pieciznije: stiadalo je, kao nehivatski (ie-
metilaki) faktoi, bosansko katolianstvo osmanske epohe
(1463-1878) a bosansko siednjovjekovlje, koliko u cikvenim
toliko u izvancikvenim kiugovima, podvignuto je postupku
mitske kioatizacije. Kako tada tako i danas. To govoii da u
mentalnom pogledu godina 1900. u Katolikoj cikvi BiH jo
uvijek tiaje. Budunost je u ponavljanju piolosti. (...)
Izuzme li se opskuina ustaka epizoda (1941-1945) Hivatska
nikad, od siednjeg vijeka do danas, nije uspjela inkoipoiiiati
Bosnu i Heicegovinu a s njom i Hivate u svoj politiki okvii.
Ako dakle politiki kiiteiij kao najvaniji otpada, ostaje upi-
tati se: koji to jo gospodaiski, kultuioloki, demogiafski
i ini pokazatelji mogu posvjedoiti u koiist matinosti?
to to Hivatska, u svakoj od ovih kategoiija, uope moe
ponuditi da opiavda status matinosti: ono to je siedinje,
glavno, oko ega se neto skuplja ili od ega to potjee, ma-
tine kue, siedinjice, kako imenicu matica deniia Ani-
ev Rjenik hivatskoga jezika. Poe li se od svih ovih znae-
nja piije e biti da se matinost Hivatske, u sklopu povi-
jesnih okolnosti, potviivala cipei iz katoliko-hivatskoga
etno-iezeivoaia Bosne i Heicegovine. Malo, suvie malo, da
opiavda matinost opisanu u navedenom Rjeniku. Uzme
li se jo pii tome u obzii da piidjev matini ide uz knjigu
ioenih, a da matine knjige bh. Hivata nisu nastale i nisu
pohianjene u Hivatskoj, eto jo jednog iazloga da posum-
njamo u matinost di. Golue, matinost koja datiia iz
jednog piogiamskog dokumenta Katolike cikve 1900.(...)
Nasupiot neobianjive teze o matinosti piimjeienijom se
ini teza o metiopoli: matinoj zemlji u odnosu piema ko-
lonijama te metiopoliji: sjeditu i djelokiugu iada i asti
metiopolita kako to objanjava Aniev Rjenik. I gle paia-
doksa: upiavo od kada je Katolika cikva u BiH 1881. dobila
svoju metiopoliju Vihbosansku nadbiskupiju zapoi-
nje, i do danas tiaje, njezino podlaganje mitskoj matici. To
je samo ponavljanje jednom ve vienog, tj. neuspjele lati-
nizacije Bosanske slavenske biskupije koja je siedinom XIII.
st. tu istu biskupiju tiebala ieoiganiziiati u duhu clunyjevske
iefoime, a to se na koncu noeno na valu biahijalne sile i
diplomatskih spletki izviglo u svoju supiotnost iezultiiajui
nastankom Cikve bosanske kao autokefalne metiopole
umjesto katolike biskupije i bosanskim shizmatikim ki-
anstvom umjesto katolianstva (...).
Zato toliko plaa nad nejedinstvom svete nacije ako iza di.
Goluinih iijei ima vie fiustiacije to otac domovine na-
pokon nije piisajedinio Heicegovinu matinoj diavi, ako
ima vie antibosanskoga hivatstva nego nacionalne biige za
Hivate u BiH, vie uske lokalne sebinosti nego vizije polifo-
ninoga i otvoienoga nacionalnog identiteta, vie piiiodne,
bioloke ieligioznosti nego kianske solidainosti (....).
Zapoela je i tiaje, vie od jednoga stoljea, godina 1900.
Donijela je, i jo uvijek donosi, piije svega zbog viekiatno
izmijenjenih politikih okolnosti, unutaicikvene omiaze,
taloge nepieienih emocija i neizmiienih iauna, napla-
vine iskljuivosti, olujne osvetnike nagone, maglovite pie-
dodbe, iomantiaiske zablude, politiku iiacionalnost,
oite neloginosti, osakaene pojmove, sveti gnjev u ime
selektivnoga evanelja politike ieligije.
Hivati ostaju nacija sa duom cikve, ali Cikve koja
okiee glavu od modeiniteta i nasune potiebe da se ide
ukoiak s viemenom (...).
174

To je ono to sam o uspostavi bosanske nacije napisao u
svome tekstu na koji se iefeiiia Lui u ijim se iijeima, ni
uz najbolju volju, smisao ne moe pionai. Piije e biti da je
djelatna ideoloka oskula o idejnim skietanjima i pokuaj
174 Vidi napomenu 1.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zo(
istke na teienu: lovaka latintina uveliavanje lova-
kih doivljaja i izmiljene pustolovine. Moe se istina usied
iijeke tiaiti vodu, mogu se diva odnositi u umu, moe se i
kamen odvlaiti u kamenolom, meutim u modeinoj kul-
tuii nauna zajednica cijeni neslaganje kao nain unapijee-
nja znanja (Umbeito Ecco).
S lanca je putena ciljana indoktiinacija (iz latinskog: doc-
trina nauk) koja oznaava posebnu vistu manipulacije
ljudi uz kontioliian odabii infoimacija u svihi piovedbe
ideolokih namjeia, ili za spijeavanje i iskljuivanje even-
tualno mogue kiitike. Posebno se odnosi na piopagandu.
Oblik piezentacije infoimacija javnosti s jedne je stiane pii-
stian, a ukupno dostupne infoimacije su cenzuiiiane.
175
Da bi sve bilo jasnije navest u i jedan odlomak iz diugoga
teksta pisanog na istu temu, Luiu takoei dostupnog:
Diugim iijeima: sve dok se ne piihvati i sve dok se
ta spoznaja politiki ne opeiacionaliziia i odiavotvoii
tj. da Hivati u BiH i Hivatskoj piipadaju koliko god
slinim, toliko iazliitim povijesnim i kultuiolokim pa-
iadigmama i da ta dva entiteta-diave mogu beskon-
iktno, to znai ne na piincipu milostinje i skibnitva,
egzistiiati jedino kao politiki iavnopiavni i kultuioloki
meusobno piiznati postojat e konstiuktivna gieka
u identitetu. Na djelu e biti oktioiiana kultuia koja Hi-
vate u BiH dekonstituiia i obezdiavotvoiuje, dok e
njihova konstitutivna i diavotvoina kultuia tavoiiti na
diutvenoj maigini hivatske dijaspoie (...).
176

Unutianji poiedak istiaivanja pokazuje kako upotieba
iei diava umesto nacija moe izmeniti ceo sistem emo-
tivnih ieakcija piimaoca.
177
Bit e da je Bosna i Heicegovina
povijesna diava bh. Hivata a podvigavanje njihovog politi-
kog subjektiviteta inteiesnim gleditima umjesto objektiv-
nim hijeiaihijama stoljetnoga tiajanja koiijen je dananjeg
tiulog stanja. Neka vlada fantazija, tako emo najlake izii
na kiaj sa ovim nesavienim svijetom. Nemogue je meu-
tim ukinuti kultuiu kao kodiianu mudiost skupljanu tisu-
ama godina, koja hoe vladavinu iazuma i inteligencije.
178

Moe se istina iaskistiti s logikom i jedan autohton naiod u
njegovoj domovini i diavi pioglasiti dijaspoiom. Takav na-
iod ne gospodaii vlastitim iazumom, budui da iije dijas-
poia (gi. diasper iasipam) znai: doslovno iasijanost,
iastepenost, iasutost, iasuto stanje u kojem ive lanovi
nekoga naioda po svijetu (npi. idovi, Romi i di.).
179
Zboiiti
175 http:iihi.wikipedia.oigiwikiiIndoktiinacija. Datum: 15. I. 2011.
176 LOVRENOVI, Dubiavko, Svehivatski kenotaf. Hivati u BiH: Izmeu
banovinske i zvizdovievsko-jukievsko-kneevievske paiadigme, Oslobo-
enje, 15. V. 2010.
177 EKO, Isto, 102.
178 ONFRAY, Michel, Magnetizam sunevih prekretnica. Dnevnik hedoni-
ste, Bosansko naiodno pozoiite, Edicija Misssing Link, Zenica, 2010, 154.
Naslov oiiginala: Michel Onfiay, LE MAGNETISME DES SOLISTICES. Jo-
urnal hdoniste. Piijevod: Petai Stefanovi.
179 KLAI, Isto, 297.
u ime tog naioda a ne upozoiiti na ovaj cinizam sijanje je
intiiga ije kisele plodove iasula ubiiu itve.
U zavjetiini skiibomanskih tehnika pielazi Lui u tiini
(koja takoei ima svoj govoini jezik) pieko neizostavnog pi-
tanja: kako smo uope dospjeli do toga da dokazujemo te
iazumljive injenice? Pii tome ipak mu se omakne lapsus
calami pa fia Luki Maikeiu koji BiH naziva majkom-ze-
mljom i djelom Bojim dii lekciju: Naime, da je Maike-
i iekao da je njegova majka-zemlja Hivatska bio bi izopen
kao nacionalist, ak i faist, a da je iekao da je Hivatska djelo
Boje ili da je hivatski naiod Boji naiod bio bi piokazan
kao kleiikalac ili moda kleiofaist (sti. 119). Opet je Lui
opsjenaiski kioz kuglu pioniknuo u budunost, naciju tie-
tiia kao vlastitu povijesnu nekietninu, bosanski nacionalni
mito osuuje, hivatsku nacionalno-domovinsku koiup-
ciju potuje, socijalizam, komunizam i Tita pieziie kao lap-
sus memoriae koja se potkiala nesmotienoj povijesti, po-
litikom hivatstvu iz godine 1900. se klanja i oboava ga.
Osim inovatoia povijesti djelatni su i inovatoii budunosti.
U vlastitoj piincipijelnoj nepiincipijelnosti na komuniste se
oslanja jedino onda kada ih tieba pohvaliti jei su bh. Hivate
guiali da gledaju na Zagieb i da se napajaju svojom hivat-
skom kultuiom (sti. 136). Pa dobio, napajali su se, posebno
od 1991, i napojili izgleda, samo to se biojnima zagicnulo.
Uvjeiilo se naiod da mu je bosansko vielo, u dvoiitu ispied
kue, zamueno pa se po vodu ilo u Zagieb i Giude. Snis-
hodljivost uope, pa i snishodljivost piema Zagiebu, moe
se napajati iaznim motivima, meutim slika Bosanca u Hr-
vatskoj, kako to kazuje Nela Rubi, slika je glupog, zaostalog
i smijenog ljudskog bia.
180
Na nedokuiv, samo najdubljim iazlozima donekle objanjiv
nain, znao je sve to i vidio jo koncem XIX. st. fia Anto
Kneevi koji je do smiti 1889. zadito odbijao piihvatiti hi-
vatsku nacionalnu ideju. Objasnio je to Kneevi ovim iije-
ima: Ja tujem Hivate kao milu biau, kao veliki ogianak
slavnoga stabla slavjanskoga, al mnogo vie Bonjake, koji
kako veli Giadi, in vita Palmoti, kako uzoiiti stasom, to-
liko slatkim govoiom diuge giane slavenstva nadmauju...
Svakom svoje, pa smo onda piava biaa. Piivaiiti biata i
otimati mu najvanije i najsvetije stvaii ne znai biatstvo,
nego kivno nepiijateljstvo.
181
Stotinuidvadeset godina na-
kon Kneevia sustie ova misao Bosanca u Hrvatskoj. Kli-
jetima diati povijesno oblikovane i iaspoznatljive cjeline
moe se samo biutalnou i licemjeijem.
Kao da je obolio od dosade kialjeva i kao da su mu zga-
sla sva ula, nee napajatelj vidjeti da je majka-zemlja
vjena i zavjetna Hivatska pod stijegom politikog
hivatstva do kosti opljakana i do gila zaduena zemlja, sa
iazvijenim klijentskim odnosima i bankaiskim sustavom u
180 RUBI, Nela, Bosanac u Hivatskoj: u povodu dodjele ugledne knji-
evne nagiade Napoli 2005 Miljenku Jeigoviu, Bosna franciscana, 22, Sa-
iajevo, 2005, 225-228.
181 LOVRENOVI, Dubiavko, Pied goigonskim licem svehivatstva (Hi-
vati izmeu Bosne i Heicegovine i Hivatske), Forum Bosnae, 1-2, Saiajevo,
1998, 56.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. zo
iukama stianaca, sa piividom suveieniteta iji su giaani
dovedeni na sami iub egzistencije, koja teko moe pomoi
i sebi, a kamoli diugom. Razumljiva su zato nastojanja Hi-
vatske da sa lea zbaci mlinski kamen u vidu bh. Hivata i
da ktivnu nacionalnu ljubav postavi na vistu nancijsku
osnovu po piincipu: koliko to kota? Politiki suveienitet na
papiiu bizo je zamijenila ekonomska ovisnost o svjetskim
nancijskim institucijama, dok je nesamostalnost u okviiu
jedne socijalistike fedeiacije zamijenjena nesamostalnou
unutai Euiopske unije i libeialnoga kapitalizma.
182
Ispostav-
lja se da je demokiacija sluaj zamieniji od izlaska na izboie
i od naiodne volje ispisane zaokiuivanjem imena stianaka i
pojedinaca. Neumoljiva statistika kazuje da se obespiavljeni
hivatski umiiovljenici i lumpenpioletaiijat koji nie poput
gljiva poslije kie Luievim politikim hivatstvom neto
ba i ne napajaju.
183
Ako sve i zvui tako bizaino da se Lu-
iu moe povjeiovati, ljudski ivot i miljenje koje ovjeka
odvaja od nebia ne mogu se osim nasilno ieduciiati na
poviinski sloj nacionalnih oskula i teoiema.
Samo bogat naiod moe biti slobodan! Jo dvadesetih go-
dina XX. stoljea pisao je Kilea o nemogunosti pomiienja
hivatskoga kmeta i hivatskoga giofa. Tom piilikom skici-
iao je, piecizno kako samo on to zna, samu si hivatskoga
pitanja: Sve to se dogaa od feudalnog do dananjeg hi-
vatstva, to je malogiaanski piijelaz u giaansko hivatstvo
Banke i Industiije, Dividenda i Piota.
184
Dananjim ijeni-
kom kazano: nepomiiljivi su vlasnici cinih toibi i hivatski
poiezni obveznici!
Huvn:so ncono sv u
mnsmno mooum ouncnmn
Agonijsko stanje bh. Hivata u koje su ih, piije svih ostalih i
uza sve ostale, u ime hivatskog nacionalnog bia, guinuli
njihovi lani pioioci, dananji vlasnici dividenda i piota,
zakonomjeina je posljedica jedne balkanski shvaene poli-
tike kao neslanog idejnog bukuiia mitomanije, malogia-
antine i vjeiskoga nacionalizma. Bila je to i ostala politika
ponosna na svoju vlastitu ludost monstiuozna zadubina
i geneiacijska siamota, metafoia duhovne pustoi u kojoj se
neiazmisivo mijeaju i piepliu alosne poluistine i jadne
lai. Hoe li nas stid nadivjeti? Nas nee, jei mi ne umi-
jemo da se stidimo (Fianz Kafka).
I vie od zina istine sadii sljedea Luieva tvidnja:
Nema politike snage niti institucija u BiH koje su u sta-
nju ouvati jedinstven identitet Hivata u BiH. Nekolicina
javnih medija na hivatskom jeziku vie je u tiajku nego
to iadi. Sveuilite u Mostaiu jedva pieivljava. Poku-
aj stvaianja TV kanala na hivatskom jeziku bonjaki
182 KATUNARI, Isto, 105.
183 O iezultatima statistike vidi u diugom dijelu teksta.
184 KRLEA, Miioslav, O malogiaanskoj ljubavi spiam hivatstva, u: Eseji
i lanci, IV, Osloboenje, Saiajevo, 1979, 107.
zastupnici u diavnom Pailamentu zaustavili su poziva-
njem na nacionalni inteies. Isto su uiadili i u Heicego-
vako-neietvanskoj upaniji pii pokuaju pieuzimanja
Heicegovake televizije. Dakle, Bonjacima je nacionalni
inteies da Hivati nemaju TV kanala na svome jeziku,
odnosno da ne funkcioniia Heicegovaka televizija u
Mostaiu. Moda je i to dio politike po kojoj u BiH po-
stoji samo jedan jezik bosanski, a intencija je da se uspo-
stavi ili pioglasi samo jedna nacija ona bosanska. Teko
je temeljem iznesenog ne zakljuiti kako je bonjakoj
(moda i ne samo bonjakoj) politikoj eliti nacionalni
inteies da u BiH nema politikih Hivata. U ostvaienju
tog cilja znaajan dopiinos daju suputnici bonjako-bo-
sanske politike, nedoiasla i neodgovoina hivatska poli-
tika elita, diavna politika Republike Hivatske i Visoki
(i manje visoki) piedstavnici meunaiodne zajednice
(sti. 136).
Rije je ovdje o inteiesima, pitanje je meutim o kojim se
inteiesima iadi, a ne iji su inteiesi u igii.
185
Pioklamacija
o jedinstvenom identitetu Hivata u BiH ideoloki je kon-
tiapunkt komunistikog biatstva i jedinstva, dok sintagma
politiki Hivati vodi do posljednjeg i gotovo siguino naj-
vailjivijeg kiiteiija piotonacionalizma, do svijesti o pii-
padanju sadanjem ili nekadanjem tiajnom politikom
entitetu.
186

Lui opisuje stanje stvaii ukiatko: svehivatska politika u
Bosni i Heicegovini piopali je ili najblae ieeno posinuli
piojekt ali se u imenovanju odgovoinih ponovo igia skii-
vaa. Ovaj piovidan ielativizam, uz spajanje nespojivog i us-
poiedbu neuspoiedivog: onih koji imaju i onih koji nemaju
politiku mo, piedstavlja se iza dimne zavjese batinikom
mudiosti i budnosti kao da je viijeme od juei. U supiot-
nom sjetio bi se Lui da je pioces depolitizacije Hivata,
dekonstituiianja naioda i odiicanja politikog subjekti-
viteta zapoeo jo devedesetih godina XX. stoljea njiho-
vom tumanizacijom.
187
Ta je politika pioizvela posljedice
poznate i Luiu a ne navodni suputnici i to iz iazumljivog
iazloga to suputnici niti su imali, niti sada posjeduju ika-
kvu politiku mo. Sadanje stanje iezultat je teiitoiijaliza-
cije i etnizacije hivatskog politikog pitanja u BiH, odluke da
se, kako iee Tuman, hivatsko nacionalno bie okupi u
maksimalno moguim gianicama. Eto, bie se okupilo.
Razumljiva je fiustiacija iasponom maksimalno moguih
gianica (bia), ali nije koiektno te iezultate adiesiiati su-
putnicima koji su tada tvidili, kao to tvide i danas, da je to
za bh. Hivate pogubno. Za kiedit koji su uzimali i kimili ga
diugi pioziva Lui kao iiante suputnike viei nad njima
intelektualnu ovihu. Jedini je giijeh suputnika u tome to
su se distanciiali od Tumana i njegovih tiabanata, heice-
185 SPAEMANN, Isto, 55.
186 HOMSBAWM, Isto, 79.
187 Detaljnije o tome: KOMI, Ivo, Ustavnopiavni poloaj Hivata nakon
Daytona kontinuitet depolitizacije, u: Hrvati u BiH: Ustavni poloaj, kul-
turni razvoj i nacionalni identitet, Centai za demokiaciju i piavo Miko Tii-
palo Piavni fakultet Sveuilita u Zagiebu, Zagieb, 2010, 7-21.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zo6
gbosanskih svehrvata, koji su taj isti naiod, diei mu pied
oima sol integialnih tlapnji, ideoloki najpiije sludili, zatim
iselili i na koncu pietvoiili u svog najveeg dumanina. To
to se sve i dalje odvija po piincipu ineicije nije nevano, ali
je ipak od sekundainog znaaja u odnosu na davno zacitani
politiki kuis. Da za sebe i integialistike guimane kojima
jo uvijek miiiu ti suhomesnati pioizvodi iz svenacional-
nog Gaviilovia Lui stvaia mitove i slike u konkavnom
ogledalu govoie dokumenti.
188
Izdvojit u tek dva.
Samo usput: o TV kanalu na svome jeziku. Potiaga za naci-
onalnim identitetom zasnovanim na jeziku gubi iz vida to da
su nacionalni jezici gotovo uvijek poluumjetne piiiode, da
jezik teko moe posluiti kao kiiteiij za postojanje nacije,
osim u sluaju vladalaca i obiazovanih, odnosno da [je] mi-
stina identikacija nacionalnosti s nekom vistom platonske
ideje jezika, koji postoji iza i iznad svih svojih nesavienih
vaiijanti, mnogo kaiakteiistinija za ideoloku konstiukciju
nacionalistikih intelektualaca, kojih je Heidei glavni pied-
stavnik, nego iiokih naiodnih masa koje taj idiom uistinu
koiiste. To je knjievni, a ne egzistencijalni pojam. Tisak je
ovaj jezik uinio ne samo optikom vaikom ve i vjeni-
jim nego to to on uistinu jest.
189
Politiki iazvitak, kod Sla-
vena posebno, uinio je jezik neodvojivim od pojma nacije.
Na jednoj stiani diavnoj se samostalnosti nastojalo dodati
i jezinu, na diugoj se nepostojeu diavnu samostalnost
pokualo nadomjestiti jezinom. Pii tome se vilo bliske je-
zine sustave teilo uiniti neovisnim stvaianjem zasebnih
jezika.
190
Vjena je to tema ispiavljaa i standaidizatoia koji
naiodu sapliu i iaspliu iuse kose.
Viatimo se ipak dokumentima.
U zakljucima diuge iedovne sjednice Piedsjednitva Hi-
vatske Zajednice Heiceg-Bosne, pioiienoj lanovima Pied-
sjednitva HDZ-a BiH s podiuja Heiceg-Bosne i zastupni-
cima u Skuptini BiH odiane 23. XII. 1991. izmeu ostalog
se kae:
2. Hivatska Zajednica Heiceg-Bosna jo jednom potvi-
uje volju cjelokupnog hivatskog naioda H-B, iziaenu
18. studenog 1991. u Giudama, donosei povijesnu od-
luku o uspostavi HZ HB, koja piedstavlja piavnu pod-
logu za ulazak ovih teiitoiija u Republiku Hivatsku, 3.
Hivatska zajednica Heiceg-Bosna daje puni legitimitet
gospodinu di. Fianji Tumanu, kao piedsjedniku Repu-
blike Hivatske i piedsjedniku Hivatske demokiatske za-
jednice da zastupa inteiese Hivatske Zajednice Heiceg-
Bosne kod meunaiodnih imbenika, kao i kod meu-
stianakih i meuiepublikih dogovaianja o utviivanju
konanih gianica Republike Hivatske.
191

188 LOVRENOVI, Ivan LUCI, Piediag (ui.), Stenogrami o podjeli
Bosne, knjiga piva, Kultuia & iasvjeta Civitas, Split-Saiajevo, 2005.
189 HOMSBAWM, Isto, 60, 63-64, 68.
190 JURI-KAPPEL, Jagoda, Jezik kao kultuini identitet. Makedonski vs.
bugaiski, Forum Bosnae, 6, Saiajevo, 1999, 288.
191 Citiiano piema: KOMI, Isto, 11-12.
Posljednjeg dana 1991, u izjavi pienesenoj u svim hivatskim
i mnogim svjetskim novinama, iznio je Tuman svoju stia-
tegiju ijeavanja buduega statusa Bosne i Heicegovine:
To [smiienje hivatsko-sipskog tivenja] se moe ostva-
iiti tako da se nacionalni ciljevi Sibije ostvaie i da ona
vie nema iazloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hivatskoj
piikljuilo njezine kiajeve, jei je sadanji hivatski peiec
[misli se na zemljopisni oblik hivatske diave slian pe-
civu u Tumanovoj viziji] nepiiiodan... U hivatskom je
inteiesu da se taj pioblem iijei na naiavan nain, na na-
in kako je bila iijeena Banovina [Banovina Hivatska].
Pii tome bi mogao ostati dio zemljice Bosne, gdje bi Mu-
slimani imali veinu i ta bi diava Bosna mogla biti tam-
pon izmeu Hivatske i Sibije. Time bi ujedno nestala i
kolonijalna tvoievina Bosna i Heicegovina.
192

Ova stiahovita beutnost, na stianu neznanje iazine male
matuie, povjesniaia i Vihovnika piedstavlja kao osobu to-
talitainih sklonosti. Gioteskno je to kako je jedno stanje bez
suveieniteta (1102, 1409, 1526, 1671, 1848, 1868, 1918)...
podiuja okupiianog po jednoj jaoj stianoj diavnoj sili,
193

Vihovnik nastojao nametnuti kao mjeiu stvaii za Bosnu i
Heicegovinu te Hivate u njoj. Iako se ta iomantiaisko-inte-
gialistika magla, pod ijim je platem koloniziiani pokuao
koloniziiati diugoga iazila, puta Lui lisicu u kokoinjac
i za to kiivi diuge. Piolost se pietvaia u kletvu kad dugo
piiguene ili piitajene zle aspiiacije najedanput piovale u
pucanju diavnih okova.
194

Sve nas to viaa Kneeviu i njegovoj histoiijskoj ocjeni
izieenoj 1889. povodom usvajanja giba Bosne i Heicego-
vine: Sad eto taj se gib piot svakom piavu, i svojevoljno po-
stavi za gib Bosne-Eicegovine! a zna li zato jei Madjaii to-
boe sebi svojataju Ramu, pa od Ramskog izmiljenog piava,
pioteu piavo i na cielu Bosnu! Evo to nam uinie biatja
Hivati, koji sastavljaju nebo i zemlju da Bosna nigda nije
bila samostalna, nigda nije imala giba vlastitoga! A gdje su
sada nai Biskupi, Piovincijali i diugi sveti otci? ustaju li po
dunosti bianiti ast, i piava Bosne, i Bonjakah? ah jadnici!
nesamo da gaze svetu dunost svoju, nego jo i mladjim za-
bianjuju to initi, kad ovi po dunosti na obianu kao hiabii
boiioci skau! Pa opet viu: posluh! itd.! Izdajice! Bog e jih
suditi, a naiod na iaun kad tad pozvati!
195
Kneevi vjeiovao je u viu piavdu i u bolju stianu ljudske
naiavi. Njegova povijesna znanja i siaslost sa zemljom i na-
iodom doveli su ga do spoznaje da se mehanikim utapa-
njem jednog osobenog, povijesno oblikovanog, kultuiolo-
kog identiteta u diugi, na zemlji nee ostvaiiti nacionalni iaj
i da to moe pioizvesti samo tetu i tiagediju.
192 LOVRENOVI, I, Bosanski Hrvati, 253.
193 KRLEA, Isto, 115.
194 SUPEK, Isto, 309.
195 KNEEVI, Antun, Varica. Pieslik Josipa Maikuia, Aihiv fianjeva-
kog samostana u Jajcu, sti. 4.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. zo;
Tiagom te fatalne utopije, ailatanski uvjeiena u legitimnost
podjele Bosne i Heicegovine i uzimanje svoga dijela kolaa,
tumanizacija hivatske politike svedena je na ulazak ovih
teiitoiija u Republiku Hivatsku i nestanak kolonijalne tvo-
ievine Bosne i Heicegovine. Koncept Anschluss-kultuie,
jednako kao i tlapnja koju iaa piecjenjivanje vlastitih mo-
gunosti o BiH kao kolonijalnoj tvoievini piedodieenoj
za nestanak, u piaksi ostali su neostvaiivi. Sada se piotuia
piia o vuku i jagnjetu, tako to se dekoiativne lai uzdiu
na itvenik jednog samozaljubljenog idolopoklonstva.
196

Izgleda da neko misli da je viana ba svima popila mozak.
Evoluiiao je istina Vihovnik i, pod piitiskom vlastite kom-
piomitacije i iata izgubljenog od Aimije BiH, odustao od
piojekta nestanka kolonijalne tvoievine Bosne i Heicego-
vine. Nakon to mu je ameiika diplomacija u iuku guinula
maslinovu gianicu, pievagnuo je razum i potpisan je Was-
hingtonski sporazum. Ovaj kopeinikanski obiat i iznueno
miiotvoistvo, kao da se obiaa punjenim pticama i zlatnim
anelima na oltaiu domovine Medvedgiada a ne pievaie-
nim i unesieenim ljudima, objasnio je Vihovnik 3. III. 1994.
svihovitom ieenicom koju kolpoitiia Lui: Hivati tie-
baju shvatiti da je takvo ijeenje povijesno nuno i sviho-
vito, iadi odianja hivatstva u Bosni, [a Heicegovina!?] a i
iadi zatite stiatekih inteiesa hivatske diave (sti. 124-
125). Topovsko meso bosansko (paidon: hivatsko) odiadilo
je svoje, pievagnulo je ijeenje povijesno nuno i svihovito.
Je li, od tada do danas, hivatstva u Bosni vie ili manje?
Sudei piema Luiu, Vihovnikovim obeanjima uspikos,
pad na tempeiatuinoj ljestvici povijesti nastavlja se. Da li su
stiateki inteiesi hivatske diave zatieni naseljavanjem
stiatekog ljudskog mesa u Divaiu, Kninu i Glini o tome
kod Luia ni slova! Opipljivi je to iezultat svehivatske poli-
tike Naeitanija temeljene na svetom piavu istoiieskom
i patiiotieskim djelima.
197
Uzbunjen je naiod iadi jedne
siazmeino sitne stvaii.
198

Osim povijesne demencije, kakve je katastiofalne posljedice
ta politika svihovitog silaska do nule ostavila za sobom
danas je jasnije vie nego ikad. Za neke od tih svihovitih
iezultata vidjeti navedeni pasus iz Luieva teksta, a to je
tek vih ledenoga biijega. Lui bi htio, u to nastoji uvjeiiti
i diuge, da se povijest iavna piema njemu a ne on piema
povijesti. Tuman i njegova Anschluss-politika, a ne suput-
nici kojima to peidno ali ipak djetinjasto imputiia, adiesa
je na kojoj tieba tiaiti (pia)uziok dananjeg sumoinog sta-
nja bh. Hivata. Ili pieciznije: i bosanskih i heicegovakih,
uza sve slinosti i iazlike. Istina je i to: nije Tuman jedina
adiesa, on je samo logian piodukt i udaina pesnica povi-
jesnoj logici supiotstavljene politike u ime imaginaine za-
jednice, koja ima svoje dubinske iazloge i davne zaetnike i
196 KRLEA, Isto, 109.
197 O Naeitaniju Ilije Gaiaanina kao Programu spoljanje i nacionalne
politike Srbije na koncu 1844. godine vidi: Izvori velikosrpske agresije. Piiie-
dili: Miioslav Biandt, Boe ovi, Slaven Letica, Radovan Pavi, Zdiavko
Tomac, Miiko Valenti i Stanko ulji, August Cesaiec kolska knjiga,
Zagieb, 1991, 65-77.
198 Isto, 101, nap. 2, 102.
piotagoniste, biojne aptae i sveznadaie koji su eljezo
pietvaiali u zlato. Ne zapoinje povijest BiH 1943. niti je
svodiva na osobne fiustiacije uz nadaienost za spletke, ka-
muau i zamjenu teza.
Nije daleko od istine na selektoi aigumenata kada kae
da Vlada Fedeiacije BiH iedovito pieglasava hivatske mi-
nistie (sti. 122), ali zaboiavlja da se tu ne iadi o uziocima
nego o posljedicama to ih je pioizvelo davanje punog le-
gitimiteta gospodinu di. Fianji Tumanu, kao piedsjedniku
Republike Hivatske i piedsjedniku Hivatske demokiatske
zajednice da zastupa inteiese Hivatske Zajednice Heiceg-
Bosne. Jo se pamti konac 92. kada su hivatski kadiovi (na
Tumanov mig) napustili Saiajevo, i to u tienutku kada su
Hivati imali najvii stupanj izvine, zakonodavne i sudske
vlasti u Bosni i Heicegovini, da bi nacionalne inteiese bia-
nili iz Giuda. Kada su se siedinom 94. (ponovno na Tuma-
nov mig) silom piilika svihovito viatili u Saiajevo moiali
su osvajati ianije ve osvojene pozicije. To ne znai amne-
stiju bonjake veinske politike diskiiminacije, upiavo
su suputnici o tome pisali i piu, nego sagledavanje svih
uzioka i posljedica. Uostalom hivatske ministie u Vladi F
BiH, u biaku iz politikog iauna, pieglasavaju njihovi ko-
alicioni paitneii. emu onda piozivati suputnike? Ti su ih
isti koalicioni paitneii siedinom 94. iaiienih iuku doekali
nakon svihovitog povlaenja iz Giuda u Saiajevo, da bi za-
jednikim napoiima nastavili giaditi haram dravu. Ako se i
zna ta iije drava simboliziia u imaginaiiju tog bosanskog
i heicegovakog polusvijeta, snaan je osjeaj gnuanja kao
bize ieakcije zdiavog duha na jednu zlu ideju.
199

Od Tumanove politike svehivatstva, ijeg zlokobnog mi-
tvila iziaz piedstavlja Luiev tekst, ostala su samo tii ie-
dukcionistika oslonca:
Jedan je piipadnost zajednikoj vjeii (zapiavo: crkvi, to
u sasvim odieenom, ba onom duhovno-etikom smi-
slu znaju biti skoio diskiepantni pojmovi!). Diuga dva su
povijesno-politiki dogaaji iz suviemene povijesti: Pa-
velieva NDH, njezina piopast i s njome povezan Blei-
buig, te Tuman-Bobanova Heiceg-Bosna, njezina pio-
past i s njome povezan Haag.
200

Iz ovih se oslonaca, piincipom piogiesije, gianaju maligni
iecidivi sa svojim podtemama, to iezultiia politikom kul-
tuiom autoviktimizacije, izolacionizma i iedukcionizma sa
uiotom, izdajom i ugioenou kao centialnim toposima.
Taj se svjetonazoi opisuje mantiom: Biti Hivat na bosan-
ski nain. Zaklanja se takoei sintagmama o politikom
hivatstvu i jedinstvenom identitetu Hivata u BiH. Bu-
dui da nita ne govoie i da nita ne opisuju, ni na to ni ne
obavezuju.
Zai jo iko moe iz svoje ablje peispektive ismijavati Tita i
piedano utjeti o Tumanu? Histoiizam kao odvajanje pio-
losti od sadanjosti i budunosti pii tome se neizbjeno sa-
199 DUI, Isto, 350.
200 LOVRENOVI, I, Bosanski Hrvati, 226.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zo8
plete o vlastitu nedosljednost i povinost. Ako su oba i bili
diktatoii, jedan je ipak imao stila za populainost u svjetskim
iazmjeiima. Giamzivost jednog i diugog takoei nije uspo-
iediva. Gospoa, kako se ono zvae, koja se diznula zavi-
iiti u bankovni iaun hivatskog nacionalnog bia i o tome
javno piogovoiiti, pieko noi je ostala bez posla i izbaena
je na ulicu. Imamo Hivatsku vjenu i zavjetnu! To je ona
povijest koju su diktatoii stvaiali za sebe, a takva eshato-
loka diutva uvijek su na svom vlastitom iubu.
201
Zatvoiio
se kiug i Maiuna je iezigniiao: Bilo je lake voljeti te iz da-
ljine. Nakon to se koncem osamdesetih uiuio komunizam
ovo je najvee pjesniko peio hivatske emigiacije piistupilo
Hivatskoj demokiatskoj zajednici, Vihovnik ga je imeno-
vao upiaviteljem Matice iseljenika, ali su ga licemjeije, la
i nezasitost onih koji su na Pantovaku biinuli o Majci Do-
movini ubizo uinili piistaom socijaldemokiacije i lanom
Raanova politikog vijea. Hivati mi idu na jetia iezi-
miiao je pjesnik svoj osjeaj gnuanja i nemoi. Moda je
posiijedi ovaj panini osjeaj kae Da su ti ljudi dio
moje sudbine?
202

Um)vs:o zn)un:
Dvmoun:s :o:n:nu
ncon nu:ou:v:
U osnovi su supiotstavljena dva koncepta hivatstva: bo-
snocentiini i kioatocentiini koji nuno povlae iaspiavu
o odnosu nacionalnog centia i nacionalne peiifeiije, izmeu
autoiiteta i podlonosti, izmeu zajednikog ideala i jedna-
kosti inteiesa. Postavljaju se pitanja: na emu se zasniva au-
toiitet nacijeinacionalnog? U kakvom su odnosu politika i
kultuia? Zato jedna a ne diuga nacija? Koji su konstitutivni
elementi nacionalnog identiteta? Obuhvaaju li oni cijelu
povijest nekog naioda ili su tek iziaz selektivnog, aiticijel-
nog postupka? Je li nacija dana jednom za sva viemena, ili je
tim pojmom obuhvaen pulsiiajui identitet koji se stalno
mijenja, nadogiauje i modiciia?
PS. U tienutku dok ovaj tekst piedajem u tisak iasplamsava
se medijska kampanja za i piotiv vezana za uspostavu
nove vlasti u F BiH bez piedstavnika HDZ BiH i HDZ 1990.
Kako e sve to zaviiti i hoe li se ustavna pozicija bh. Hivata
popiaviti ostaje da se vidi. Bez obziia na taj iasplet ostaje
dugoiono pitanje odnosa piema vlastitoj povijesti i izgiad-
nje samopotovanja zasnovanog na jednoj lakidijaki odba-
enoj kultuii. Pitanje glasi: hoe li umjesto iadikalno novog
poetka kultuie mjesto dobiti kultuia sopstvenog isku-
stva umjesto jedne zauvijek suglasne biogiaje, njezino
peimanentno iedeniianje kioz stalno nova izjanjavanja i
samoopisivanja.
203

201 LUKI, Vitomii, Skepsa Kianjevievog Adama, Napredak hrvatski
narodni kalendar za 1993, Saiajevo, 1992, 169.
202 STOJI, Isto, 187-188, 210-211.
203 NEL, Isto, 353, 361.
L:vun:uun:
ALEKSOV, Bojan, Potuiica goii od Tuiina: sipski istoiiaii
o veiskim pieobiaenjima, u: Historijski mitovi na Balkanu.
Posebna izdanja, knj. 1, Institut za istoiiju u Saiajevu, Saia-
jevo, 2003.
ANELI, Ivan, Pogled iznutra. Biblioteka Pogledi, knj. 2,
Hivatski leksikogiafski institut Bosne i Heicegovine, Mo-
stai, 2006.
ANELI, Ivan, Zaboiavljeni hivatski politiai Bianko Mi-
kuli, Dnevni list, Mostai, 5. X. 2008.
ANELI, Neven, Kratka povijest ljudskih prava, Asocija-
cija Alumni centia za inteidisciplinaine postdiplomske stu-
dije Helsinki komitet za ljudska piava u BiH, Saiajevo,
2008.
ARMSTRONG, Kaien, Povijest Boga, Piosvjeta, Zagieb,
1998. S engleskog pieveo: Diagan Vukovi. Naslov origi-
nala: Kaien Aimstiong, A Histoiy of God.
BABI, Mile (piiiedio i pieveo), Ivan Duns kot, Rasprava
o prvom principu, Demetia Filosofska biblioteka Dimitiija
Savia, Zagieb, 1997.
BAJTAL, Esad, Masovna samoubistva vitalno zatienih
ETNO-(ne) SRENIKA, Glas Antifaista, Bi. 54, Saiajevo,
zima 2010.
BAJTAL, Esad, Psihosocijalni kontekst politikih elita u BiH,
Bosna franciscana, 33, Saiajevo, 2010.
BANAC, Ivo, Katolika cikva i izazovi modeinosti, Svjetlo
rijei, bi. 334, Saiajevo, sijeanj 2011.
BANDOVI, Safet, Metodoloki piistup Bianislava ui-
eva etnikoj histoiiji Bosne i Heicegovine: muslimani i
bonjatvo, u: Nauno djelo akademika Branislava ureva,
Posebna izdanja knj. CXXXI, Odjeljenje humanistikih na-
uka, knj. 39, ANU BiH, Saiajevo, 2010.
BENI, Bono, Ljetopis sutjekoga samostana. Piiiedio, latin-
ske i talijanske dijelove pieveo, uvod i biljeke napisao dr. fra
Ignacije Gavran, Synopsis, Saiajevo-Zagieb, 2003.
BLAEVI, Velimii, Kalendai koji je obiljeio viijeme, Ka-
lendar sv. Ante 2010., Svjetlo iijei, Saiajevo, 2009.
BOFF, Leonaido, Njenost i snaga. Franjo Asiki tivo za
siromahe, Svjetlo iijei, Saiajevo, 1988. Pieveo s njemakog:
Ladislav Z. Fii. Naslov izvoinika: Sao Fiancisco de Assis:
Teinuia e vigoi, Uma leituia a paitii dos pobies. Naslov
njemakog izdanja: Leonaido Bo: Zitlichkeit und Kiatft.
Fianz von Assisi, mit den Augen dei Aimen gesehen.
BOJI, Diago, Intelektualci i politika, Svjetlo rijei, bi. 336,
Saiajevo, oujak, 2011.
BRODEL, Feinan, Spisi o istoriji, Sipska knjievna zadiuga,
Beogiad, 1992. Pieveli Bianko Jeli, Ivanka Pavlovi, Kse-
nija Jovanovi. Naslov oiiginala: Feinand Biaudel, Eciits sui
lhistoiie, Flammaiion, Paiis, 1969.
CLERVAL, Massieu, Putovanje u Bosnu 1855, Forum Bo-
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. zo
snae, 5, Saiajevo, 1999. Pieveo s fiancuskog Muhamed
Neziiovi.
CVITKOVI, Ivan, Krlea, Hrvati i Srbi, Osloboenje pu-
blic, Saiajevo, 1991.
ORI, Maiko, Janus bog s dva lica, Svjetlo rijei, bi. 335,
Saiajevo, veljaa 2011.
AUEVI, Denana, ivot i piavni poloaj poloaj fia-
njevaca u Bosni Siebienoj piema tuiskim dokumentima, u:
Zbornik radova sa Znanstvenog skupa u povodu 500. obljet-
nice smrti fra Anela Zvizdovia, Fianjevaka teologija Sa-
iajevo Fianjevaki samostan Fojnica, Saiajevo-Fojnica,
2000.
EKRLIJA oie, Politiki i psihosocijalni efekti iealnosti u
BiH, u: Bosna i Hercegovina petnaest godina nakon Daytona.
Politiko-pravni aspekti demokratske konsolidacije u pos-
tkoniktnom periodu. Uiedili Dino Abazovi i Stefan Ham-
mei. Fakultet politikih nauka u Saiajevu, 2010.
DEGAN, . V, Piavni aspekt Piotokola sa Svetom Stolicom,
Dobri pastir, I-IV, Saiajevo, 1968.
DERRIDA, Jacques, Povijest lai, Meunaiodni centai za
mii, Saiajevo, 1996. Pieveo Ugo Vlaisavljevi.
DUI, Jovan, Blago cara Radovana; Jutra sa Leutara, Ga-
nea klub, Beogiad, 2003.
, ,
, , , 1990.
DAJA, M. Sieko, Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini
na prijelazu iz 18. u 19. stoljee. Doba fra Grge Ilijia Varea-
nina (1783 1813), Kianska sadanjost, Zagieb, 1971.
DAJA, M. Sieko, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne
i Hercegovine. Predemancipacijsko razdoblje 1463-1804. S
njemakog pieveo Ladislav Z. Fii. Autorizirao i nadopunio
autor. 2. popiavljeno i dopunjeno izdanje. ZIRAL - Zajed-
nica Izdanja Ranjeni Labud, knj. 105, Biblioteka STEAK,
knj. 4, Mostai, 1999. (Naslov izvoinika: Konfesionalitt und
Nationalitt Bosniens und dei Heizegowina - Voiemanzipa-
toiische Phase 1463-1804, R. Oldenbouig Veilag, Mnchen,
1984.)
DAJA, M. Sieko, Politika realnost jugoslavenstva (1918-
1991). S posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Svjetlo
iijei, Saiajevo-Zagieb, 2004. Naslov izvoinika: Die Politis-
che Realitt des Jugoslawismus (1918-1991). Bit besondeiei
Beicksichtigung Bosnien Heizegowinas, R. Oldenbouig
Veilag, Mnchen, 2002. Pieveo: Ladislav Z. Fii.
EKO, Umbeito, Kultura informacija komunikacija, Nolit,
Beogiad, 1973. Pievela Miijana Dindaiski. Naslov oiiginala:
Umbeito Ecco, La stiuttuia assente. Intioduzione alla ii-
ceica semiologica, Milano, 1968.
FRIEDMAN, Fiancine, Razvoj bosanskog identiteta u ko-
munistikom peiiodu, Forum Bosnae, 6, Saiajevo, 1999.
FROMM, Eiich, Autoritet i porodica. Napiijed, Zagieb,
1984. Pieveo s njemakog Ljubomii Tadi. Naslov izvoi-
nika: Eiich Fiomm, AUTORITT UND FAMILIE, Sazialp-
syhologischei Teil in STUDIEN BER AUTORITT UND
FAMILIE, Foischungsbeiicthe aus dem Institut fi Sozi-
alfoischung, Libiaiiie Felix Alcan, Paiis, 1936.
GAVRAN, Ignacije, Sveeniko udiuenje Dobii pastii i
njegova uloga, u: Zbornik radova sa Znanstvenog skupa u
povodu 500. obljetnice smrti fra Anela Zvizdovia, Fianje-
vaka teologija Saiajevo Fianjevaki samostan Fojnica, Sa-
iajevo-Fojnica, 2000.
GAVRAN, Ignacije, Suputnici bosanske povijesti. Sedam sto-
ljea djelovanja bosanskih franjevaca. Diugo pioiieno iz-
danje, Svjetlo iijei, Saiajevo-Zagieb, 2007.
HOARE, Attila Maiko, Te History of Bosnia. From the
Middle Ages to the Present Day, SAQI, 2007
.
HOBSBAWM, J. Eiic, Nacije i nacionalizam. Program, mit,
stvarnost. Novi libei, Zagieb, 1993. Piijevod Nata engi.
Naslov oiiginala: Eiic J. Hobsbawm, Nations and Nationa-
lism since 1780. Piogiamme, myth, ieality. Cambiidge Uni-
veisity Piess, 1990.
http:iiwww.ktabkbih.netiinfo.asp?id=27404. Datum: 13. II.
2011.
http:iihi.wikipedia.oigiwikiiBaitolomejska_noC487.
Datum: 7. I. 2011.
http:iizokstei.netidiupalinodei2288. Datum: 5. I. 2011.
http:iihi.wikipedia.oigiwikiiIndoktiinacija. Datum: 15. I.
2011.
IBRULJ, Nijaz, Bosnia Poiphyiiana, Pregled asopis za
drutvena pitanja, bi. 2, Saiajevo, maj-august 2009.
IMAMOVI, Mustafa, Pitanje konkoidata u Jugoslaviji
1918-1941, u: Zbornik radova sa Znanstvenog skupa u po-
vodu 500. obljetnice smrti fra Anela Zvizdovia, Fianje-
vaka teologija Saiajevo Fianjevaki samostan Fojnica,
Saiajevo-Fojnica, 2000.
INGRAO, W. Chailes, Uvod, u: Suoavanje s jugoslavenskim
kontroverzama. Inicijativa naunika. Piiiedili: Chailes In-
giao i Tomas A. Emmeit, Biblioteka Memoiija, Baybook,
Saiajevo, 2010.
IVANKOVI, eljko, Bosanskoheicegovaki Hivati i nji-
hova nacionalnost, Napredak hrvatski narodni kalendar
za 1993, Saiajevo, 1992.
Izvori velikosrpske agresije. Piiiedili: Miioslav Biandt, Boe
ovi, Slaven Letica, Radovan Pavi, Zdiavko Tomac, Miiko
Valenti i Stanko ulji, August Cesaiec kolska knjiga,
Zagieb, 1991.
JELE, Petai, Katolika Cikva u BiH i NDH (1941-1945).
Manipulacije povijeu, Svjetlo rijei, bi. 298, Saiajevo, sije-
anj 2008.
JELE, Petai, Katolika cikva u BiH i NDH (1941-1945).
Odsutnost samokiitike, Svjetlo rijei, bi. 299, Saiajevo, ve-
ljaa 2008.
JELE, Petai, Katolika cikva u BiH i NDH (1941-1945). Ka-
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z1o
tolika cikva i osnivanje NDH, Svjetlo rijei, bi. 301, Saia-
jevo, tiavanj 2008.
JELE, Petai, Katolika cikva i NDH u BiH (1941-1945). Bi-
skup aii savkoliki Hivat, Svjetlo rijei, bi. 302, Saiajevo,
svibanj 2008.
JELE, Petai, Katolika cikva u BiH i NDH (1941-1945).
Mostaiska i banjoluka biskupija, Svjetlo rijei, bi. 307, Sa-
iajevo, listopad 2008.
JELE, Petai, Katolika cikva u BiH i NDH (1941-1945).
Fianjevaka piovincija Bosna Siebiena, Svjetlo rijei, bi. 308,
Saiajevo, studeni 2008.
JELE, Petai, Katolika cikva u BiH i NDH (1941-1945). Ne
dajte da se dijeli Bosna, Svjetlo rijei, bi. 309, Saiajevo, pio-
sinac 2008.
JELE, Petai, Sve toboe u ime hivatstva, a zapiavo iadi
pljake, Svjetlo rijei, bi. 336, Saiajevo, oujak 2011.
JURI-KAPPEL, Jagoda, Jezik kao kultuini identitet. Make-
donski vs. bugaiski, Forum Bosnae, 6, Saiajevo, 1999.
KALANJ, Rade, Identitet i politika identiteta (politiki iden-
titet): Hrvatski nacionalni identitet u globalizirajuem svi-
jetu, Centai za demokiaciju i piavo Miko Tiipalo Piavni
fakultet Sveuilita u Zagiebu, Zagieb, svibanj 2010.
KARAMATI, Maiko, Pastiiski tap, Bilten Franjevake te-
ologije Sarajevo, bi. 1-2i2005.
KASER, Kail, Sdosteuiopische Geschichte und Geschi-
chtswissenschaft. Eine Einfhiung, Bhlau Veilag, Wien
Kln, 1990.
KATUNARI, Vjeian, Hivatska kultuina politika i izazovi
globalizacije, u: Hrvatski nacionalni identitet u globalizira-
juem svijetu, Centai za demokiaciju i piavo Miko Tiipalo
Piavni fakultet Sveuilita u Zagiebu, Zagieb, svibanj 2010.
KLAI, Biatoljub, Rjenik stranih rijei, Matica Hivatska,
Zagieb, 1978.
KNEEVI, Antun, Varica. Pieslik Josipa Maikuia, Aihiv
fianjevakog samostana u Jajcu.
KOLAKOWSKI, Leszek, Minja i dostojanstvo, u: Sieko
M. Daja, Eseji, razgovori, polemike, prijevodi, Udiuga aka
i piijatelja Fianjevake klasine gimnazije Visoko podiu-
nica za Njemaku, Mnchen, 2005.
KOMI, Ivo, Ustavnopiavni poloaj Hivata nakon Daytona
kontinuitet depolitizacije, u: Hrvati u BiH: Ustavni polo-
aj, kulturni razvoj i nacionalni identitet, Centai za demo-
kiaciju i piavo Miko Tiipalo Piavni fakultet Sveuilita u
Zagiebu, Zagieb, 2010.
KONSTANTINOVI, Radomii, Filosoja palanke, Tiei
piogiam, bi. 2, Beogiad, 1969.
KRLEA, Miioslav, Teze za jednu diskusiju iz 1935, u: Eseji
i lanci, V, Osloboenje, Saiajevo, 1979.
KRLEA, Miioslav, O malogiaanskoj ljubavi spiam hivat-
stva, u: Eseji i lanci, IV, Osloboenje, Saiajevo, 1979.
KUHN, S. Tomas, Struktura znanstvenih revolucija, Na-
klada Jesenski i Tuik, Zagieb, 2002. Izvoinik: Tomas S.
Kuhn, Te Structure of Scientic Revolutions, Te Univeisity
of Chicago Piess, 1962. Piijevod i lektuia: Miina Zeli.
KURZMAN, Chailes, Libeialni islam i multiieligijska koeg-
zistencija, Forum Bosnae, 3-4, Saiajevo, 1999.
KNG, HansiESS, Josef, Kranstvo i svjetske religije. Islam,
Svjetlo iijei, Livno, 1995. Pieveo s njemakoga: Ladislav Z.
Fii. Naslov izvoinika: Hans KngiJosef van Ess: Chiisten-
tum und Weltieligionen Islam, R. Pipei & Co. KG, Mn-
chen, 1994.
LASI, Mile, Europska unija. Nastanak, strategijske nedou-
mice i integracijski dometi, Saiajevo Publishing, 2009.
LEWIS, Beinaid, Te Crisis of Islam. Holy War and Unholy
Terror, Te Modein Libiay, New Yoik, 2003.
LOVRENOVI, Dubiavko, Pied goigonskim licem svehi-
vatstva (Hivati izmeu Bosne i Heicegovine i Hivatske), Fo-
rum Bosnae, 1-2, Saiajevo, 1998.
LOVRENOVI, Dubiavko, Povijest est magistra vitae. O
vladavini prostora nad vremenom, Rabic, Saiajevo, 2008.
LOVRENOVI, Dubiavko, Godina 1900. Godina 2010.
Stoljee hivatskih lutanja poznatim putevima, Osloboenje
Pogledi, 20. II. 2010.
LOVRENOVI, Dubiavko, Svehivatski kenotaf. Hivati u
BiH: Izmeu banovinske i zvizdovievsko-jukievsko-kne-
evievske paiadigme, Osloboenje, 15. V. 2010.
LOVRENOVI, Ivan, Mjesto Ive Andiia u hivatskoj knji-
evnosti, Napredak hrvatski narodni kalendar za 1993,
Saiajevo, 1992.
LOVRENOVI, Ivan, Paiadoksi bosanskoga konfesiona-
lizma, Forum Bosnae, 7-8, Saiajevo, 2000.
LOVRENOVI, Ivan, Bosanski Hrvati. Esej o agoniji jedne
evropsko-orijentalne mikrokulture. Diugo, pioiieno izda-
nje, Synopsis, Zagieb Saiajevo, 2010.
LOVRENOVI, Ivan, Unutarnja zemlja. Kratki pregled kul-
turne povijesti Bosne i Hercegovine. etvito, pioiieno izda-
nje. Synopsis, Zagieb-Saiajevo, 2010.
LOVRENOVI, Ivan LUCI, Piediag (ui.), Stenogrami
o podjeli Bosne, knjiga piva, Kultuia & iasvjeta Civitas,
Split-Saiajevo, 2005.
LUKI, Vitomii, Skepsa Kianjevievog Adama, Napredak
hrvatski narodni kalendar za 1993, Saiajevo, 1992.
MACDONALD, David (piiieiva), Suivot ili meusobna
minja?, u: Suoavanje s jugoslavenskim kontroverzama. Ini-
cijativa naunika. Piiiedili: Chailes Ingiao i Tomas A. Em-
meit, Biblioteka Memoiija, Baybook, Saiajevo, 2010.
MARKUI, Josip (F. J. M.): Od bijede do pobjede u Jajcu,
Dobri pastir, I-IV, Saiajevo, 1955.
MARI, Damii, Etika i ivotinje, Zalihica, Saiajevo, 2010.
MERDJANOVA, Ina, Piavoslavno kianstvo u pluialisti-
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. z11
kom svijetu, Concilium meunarodni teoloki asopis, bi.
I, Ex libiis Synopsis, Rijeka-Saiajevo, veljaa 2011.
METZ Baptist Johann PETERS, Rainei Tiemo, Pasija za
Boga i zbog Boga. Redovnika egzistencija danas, Svjetlo ii-
jei, Saiajevo-Zagieb, 2009. S njemakoga Anto aievi.
Naslov izvoinika: Johann Baptist Metz Tiemo Rainei Pe-
teis, Gottespasion. Zur Ordensexistenz heute, Veilag Heidei,
Fieibuig in Bieisgau, 1991.
ONFRAY, Michel, Magnetizam sunevih prekretnica. Dnev-
nik hedoniste, Bosansko naiodno pozoiite, Edicija Misssing
Link, Zenica, 2010. Naslov oiiginala: Michel Onfiay, LE
MAGNETISME DES SOLISTICES. Journal hdoniste. Pii-
jevod: Petai Stefanovi.
OROLI, Maiko, Na pietea vatikanske istone politike,
Kalendar sv. Ante 2010, Svjetlo iijei, Saiajevo, 2009.
OSTOJI, Bono, Vanost i znaaj osnivanja sveenikog
udiuenja BiH, Dobri pastir. Glasilo Udruenja katolikih
sveenika Narodne Republike Bosne i Hercegovine, God. I, bi.
3-4, Saiajevo, 1 lipnja 1950.
PASKAL, Blez, Misli, BIGZ, Beogiad, 1988. Pievod: Jelisa-
veta Ibiovac-Popovi Miodiag Ibiovac. Naslov oiiginala:
Blaise Pascal, Pensees.
PEJANOVI, Miiko, Ogledi o dravnosti i politikom ra-
zvoju BiH, ahinpai, Saiajevo-Zagieb, 2010.
PERICA, Vjekoslav, Uloga cikava u konstiukciji diavotvoi-
nih mitova Hivatske i Sibije, u: Historijski mitovi na Bal-
kanu. Posebna izdanja, knj. 1, Institut za istoiiju u Saiajevu,
Saiajevo, 2003.
PEROVI, Latinka, Titova Jugoslavija bila na histoiijski
maksimum, DANI, Bosanskoheicegovaki News Magazin,
bi. 710, 21. I. 2011.
PETEI, iiil, Katoliko sveenstvo u NOB-u 1941-1945,
Vjesnik, Zagieb, 1982.
PETROV, Stanko, Matavuljev Bakonja fia Bine knji-
evna mistikacija, Dobri pastir, I-II, Saiajevo, 1951.
PRANJKOVI, Ivo, Kultuia dikcije i miljenja u Kultuii i
bosanskim fianjevcima Julijana Jelenia u: Zbornik radova
sa Znanstvenog skupa u povodu 500. obljetnice smrti fra An-
ela Zvizdovia, Fianjevaka teologija Saiajevo Fianje-
vaki samostan Fojnica, Saiajevo-Fojnica, 2000.
RUBI, Nela, Bosanac u Hivatskoj: u povodu dodjele
ugledne knjievne nagiade Napoli 2005 Miljenku Jeigoviu,
Bosna franciscana, 22, Saiajevo, 2005.
SPAEMANN, Robeit, Osnovni moralni pojmovi, Svjetlo
iijei, Saiajevo Zagieb, 2008. S njemakog pieveo Sulej-
man Bosto. Naslov izvoinika: Robeit Spaemann, Moralische
Grundbegrie, Veilag C. H. Beck, Mnchen, 1982. Sedmo
izdanje, 2004.
SPEHNJAK, Kataiina, Tumaenja Protokola o odnosima Ju-
goslavije i Vatikana iz 1966. u politikoj javnosti Hivatske,
http:iiwww.cpi.hiidownloadilinksihii6988.pdf
STADTMLLER, Geoig Geschichte Sdosteuropas, R. Ol-
denbouig, Mnchen Wien, 1976.
STOJAK, Rudi, Aiheologija iuialno uibanog iata (neki
uzioci i posljedice), Napredak hrvatski narodni kalendar
za 1993, Saiajevo, 1992.
STOJI, Mile, Pas pied oltaiom domovine. Boiis Ma-
iuna 1940-2007, tii zapisa u vjetiu, Juki, 36-37, Saiajevo,
2006i2007.
STRECHA, Maiio, Katoliko hrvatstvo. Poeci politikog ka-
tolicizma u banskoj Hrvatskoj (1897. 1904.), Baibat, Za-
gieb, 1997.
SUNAJKO, Goian, Politiki identitet i hivatska socijalna svi-
jest: odiednice politikog identiteta, u: Hrvatski nacionalni
identitet u globalizirajuem svijetu, Centai za demokiaciju i
piavo Miko Tiipalo Piavni fakultet Sveuilita u Zagiebu,
Zagieb, svibanj 2010.
SUPEK, Ivan, Povijesne meditacije, AGM, Zagieb, 1996.
AREVI, Abdulah, Dijalog s kultuiama i ieligijama, Fo-
rum Bosnae, 7-8, Saiajevo, 2000.
AREVI, Ivan, Skiiveno znanje, Osloboenje, Saiajevo, 8.
juni 2009.
NEL, Ralf (piiiedio), Leksikon savremene kulture. Teme i
teorije, oblici i institucije od 1945. do danas. , Beo-
giad, 2008. Pieveli s nemakog: Spomenka Kiajevi, Duica
Milojkovi, Nataa Vukov, Aleksandia Kosti, Aleksandia
Bajazetov. Naslov oiiginala: Kultui dei Gegenwait, Temen,
und Teoiien, Foimen und Institutionen seit 1945, Hisg.
Von Ralf Schnell, Veilag J. B. Metzlei, Stuttgait-Weimai,
2000.

UNJI, Maiko, Hrestomatija izvora za optu istoriju sred-
njeg vijeka, Svjetlost, Saiajevo, 1980.
UJEVI, Tin, Ispit savjesti, u: Zapisi. Odabiana djela Tina
Ujevia, Knjiga tiea, August Cesaiec Slovo Ljubve, Za-
gieb Beogiad, 1979.
Uiednitvo Dobiog pastiia: Jo o iomanu i lmu Bakonja
fia-Bine, Dobri pastir, III-IV, Saiajevo, 1951.
VUKOVI, Ante, Sabbath i pieglednost, Svjetlo rijei, bi.
298, Saiajevo, sijeanj 2008.
ZUBAK, Kieimii, Hivatski entitet? Raspiava o tieem, hi-
vatskom entitetu je nuna, kako bismo se te zablude to piije
oslobodili, Svjetlo rijei, bi. 324, Saiajevo, oujak 2010.
ANI, Ivo, Simbolini identitet Hivatske u tiokutu ia-
skiije piedzie most, u: Historijski mitovi na Balkanu.
Posebna izdanja, knj. 1, Institut za istoiiju u Saiajevu, Saia-
jevo, 2003.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z1z
Sve (ni)je isto kao i lani?
*
Ivo Lui
Razinu indoktriniranosti, nedostatka veze s realnim ivotom, ali i svu razliku meu
nama pokazuje injenica da oni uistinu misle da me kvalikacijama Tumanov
general, hrvatski obavjetajac ili povjesnik vrijeaju. Naprotiv, ponosan sam
na svoju prolost i teko bih mogao podnijeti teret sluganstva i(li) dezerterstva.
Jer, moji polemiki protivnici takoer imaju ivotopise. Bili su urednici i cenzori,
efovi kabineta komunistikih monika, ociri Armije BiH, Izetbegovievi
diplomati i ministri te paradni popovi (iako su preteno fratri) u funkciji interesa
i politike SKJ i(li) SDA. Zajedniko im je odsustvo politikog hrvatstva, manje
ili vie otvoreno jugoslavenstvo i potpuno otvoreno politiko bosanstvo. To su
njihovi ivoti i ivotopisi, njihova stajalita i njihovi identiteti i ja s njima nemam
problema. Problema imaju oni sa mnom, jer oni ne mogu prihvatiti mrske
injenice koje iznosim, a jo manje interpretacije tih injenica. Nisu u stanju
dovesti u pitanje moje teze i podatke, pa pokuavaju dovesti u pitanje mene
Piologa pioljea zapoela je u bosansko-heicegovakim
medijima polemika koja je tiajala sve do jeseni i koja je ie-
zultiiala s vie od tiideset tekstova. Polemiku su zapoeli bo-
sanski intelektualac Ivan Lovienovi i bosanski fiatai Ivan
aievi ieagiiajui na moje tumaenje govoia piedsjednika
Republike Hivatske Ive Josipovia u Pailamentainoj Skup-
tini BiH i osviui se na moj tekst to je (bila) Bosna i Her-
cegovina i tko smo (bili) mi, koji je objavljen u 14. bioju a-
sopisa Status. U polemiku se manje ili vie aktivno i manje
ili vie uspjeno ukljuilo 14 javnih djelatnika: sveuilinih
piofesoia, pisaca, sveenika i novinaia, a komentaiima tek-
stova objavljenih na poitalima ukljuio se i dobai dio (ma-
nje ili vie) infoimatiki pismene javnosti. Za BiH okolnosti
vano je napomenuti da su zastupljene sve tii nacionalnosti,
a i ostali. Bilo je tu dobiih tekstova, sjajnih metafoia, ali i
izljeva minje, bijesa i piimitivizma. Sve u svemu, to je pole-
mika, to smo mi, to je jedna od slika diutva, ili da budem do
kiaja piecizan diutava u kojima ivimo. Piolo je tono
godinu dana od pivoga teksta polemike, a bizo e piotei
godina i od izlaska Statusa u kojem je objavljen spomenuti
tekst unutai teme bioja koja je nazvana unutainacionalnii
unutaietniki dijalog: potieba ili iluzija. Pokazalo se da je taj,
a i svaki diugi dijalog, nuan i da dijalogom moemo baiem
ukazati na piobleme ili ak dijagnosticiiati stanje u nekim
segmentima naih diutava. Spomenuta polemika je kao di-
jaloki oblik pomogla sagledati i baiem donekle iazumjeti
Manjine kao i potlaeni narodi, jednom rijeju, imaju samo jedno pravo, ali ono je sveto: a to je da
vie ne budu potlaeni i da opet postanu subjekti svoje povijesti; i mi imamo prema njima samo jednu
dunost, ali je ona bezuvjetna: da im pruimo pomo. Pa ipak, injenica to su bili podjarmljeni ne
donosi nekoj kategoriji ljudskih bia nikakvu metaziku superiornost nad drugima.
Pascal Bruckner
Osvit na polemiku o bosansko-heicegovakoj piolosti i sadanjosti iz
ljeta 2010. godine.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. z1
sve iazlike, ali i piocijeniti intelektualne, moialne, politike
i opediutvene potencijale njezinih akteia, onih koji su iz
bilo kojih iazloga smatiali potiebnim u nju se ukljuiti. Ona
je takoei pokazala i stupanj (ne)demokiatinosti sudionika
te (ne)piofesionalnosti i (ne)otvoienosti medija.
Ovaj tekst je osvit, ali i nastavak polemike, koja siguino nee
ni lako ni bizo piestati, bez obziia tko e je voditi. Ako izuz-
memo kaiakteiizaciju sudionika polemike i pokuaje osobne
diskieditacije, polemiku moemo svesti na pitanje inteipie-
tacije suviemene povijesti, odnosa piema politici i identitetu
te budunosti Bosne i Heicegovine. Naime, skupina ideo-
loga nastoji povijest BiH inteipietiiati tako to e stvoiiti
pietpostavke za konstiuiianje njima poeljne budunosti te
zemlje. Pii tome ih nije biiga to su njihove piojekcije bu-
dunosti neiealne, to nisu iacionalno ukoiijenjene u ivotu
svih ovdanjih diutvenih zajednica, ve su odiaz samo nji-
hovih ivotnih tiauma, lutanja i kiiza identiteta.
Dakle, sve je poelo s mojim osvitom na govoi koji je pied-
sjednik Josipovi odiao 14. tiavnja 2011. u Saiajevu u Pai-
lamentainoj skuptini BiH. U nastupu na Hivatskoj televiziji
i u tekstovima objavljenim u tjednicima Globus i Hrvatski
list nisam se sloio s piedsjednikovom ocjenom politike Re-
publike Hivatske devedesetih godina dvadesetog stoljea.
Ta ocjena, onako kako je iznesena, napiosto nije tona. A
kako nije tona nisam vjeiovao da na bilo koji nain moe
pomoi smanjenju tenzija, ili da moe piipomoi ijeavanju
bosansko-heicegovakih pioblema. Nisam sumnjao u pied-
sjednikove dobie namjeie, ali sam sumnjao u efekte takvoga
piistupa dogaajima iz devedesetih i u politiku pomiienja
koja bi se temeljila na naelu mii, mii, nitko nije kiiv. Po-
znajui odnose u BiH, znao sam da e najvei, a svakako
najznaajniji dio saiajevsko-bonjako-bosanske javnost to
piotumaiti kao piiznanje hivatske kiivnje, iziaz slabosti
i dokaz svoje moialne supeiioinosti. Piedmnijevao sam
da e posljedica takvog govoia i njegovog pietpostavljenog
tumaenja biti jo vei piitisak na Hivate u BiH i njihovo
daljnje obespiavljenje. To se i dogodilo. Na moje piimjedbe
ieagiiali su Ivan Lovienovi i Ivan aievi. Ono to su njih
dvojica iznijeli u svojim tekstovima svodi se uglavnom na
moializiianje i ideoloko piojektiianje neke idealne diave
zajednice dobiih Bonjana tiiju vjeioispovijesti. Umje-
sto stvainog stanja u diutvu oni su iznijeli svoje piojekcije
(najbolje bi bilo kada bi ovako bilo), a umjesto iacionalnog i
na injenicama utemeljenog tumaenja piolosti tek vlastite
neuvjeiljive konstiukcije (najbolje bi bilo da je ovako bilo).
Takvom metodologijom piimijenjenom unutai pieivjele
jugoslavenske matiice po kojoj je BiH siedinji i vitalni dio
Jugoslavije, a onda i centai svijeta, mogue je doi do fanta-
stine teoiije po kojoj BiH ima posebno mistino meta-
ziko znaenje i gdje je do tisuu devet stotina i devedesete
godine funkcioniialo jedno skladno i miioljubivo diutvo,
sve dok nije izviena agiesija iz Sibije i Hivatske koja
je toboe dogovoiena u Kaiaoievu. Aigumentacija i na
injenicama utemeljena inteipietacija dogaaja to ih nudi
piofesionalna histoiiogiaja iue izgiaene fantazme i zato
su ideolozima injenice miske, a histoiiogiaja nepoeljna.
Oni inzistiiaju da nedavnu piolost tumae novinaii, poli-
tolozi, knjievnici i eventualno teolozi, koje ne obvezuju
injenice nego ih odieuju ispiavna stajalita, uvjeienja i
zadani politiki ciljevi. Njihova inteipietacija piologa iata
omoguava saiajevsko-bonjako-bosanskoj javnosti da se
osjea pobjednicima i da tiai sve ono to pobjednicima
piipada. A s diuge stiane vae victis jao pobijeenima. Jao
onima koji ovise o milosti (takvih) pobjednika. Kako su im
injenice miske, tako im pobjedniko slavlje ne kvaii to to
nemaju nijedne znaajnije vojne pobjede. Nije bitno ni to
su kiaj iata doekali sa samo 24 teiitoiija BiH pod svo-
jom kontiolom, a ne bi ni toliko da nije bilo pobjednikog
oslobodilakog pohoda Hivatskih snaga (HV i HVO) koji
je tiajao od studenoga 1994. pa do kiaja 1995. i u kojem su
slomljene sipske vojske u Republici Hivatskoj i BiH. Jei, Hi-
vatske snage su spasile Biha 1995., kao to su 1991. i 1992.
Hivati, uz pomo tek dijela Bonjaka-muslimana, spasili i
omoguili obianu BiH. Moda saiajevsko-bonjako-bo-
sanska javnost misli da su politiki pobijedili? Kako, kada se
pola diave zove Republika Sipska i nalazi se pod sipskom
vlau, a pola od diuge polovine estoko se opiie centializa-
ciji i vlasti Saiajeva?
U nedostatku pobjede, saiajevsko-bonjako-bosanski ideo-
lozi pioglasili su se paitizanima i antifaistima, koji po de-
niciji moiaju pobijediti miske okupatoie, faiste i domae
izdajnike. Pomijeali su se pali boici i ehidi, zlatni ljiljani i
naiodni heioji, a konano i SDP i SDA. Tako je paitizantina
od dominantno sipskog postala dominantno bonjako-
muslimanski ili bosanski biand. ak i u Heicegovini! Ne zna
se vie je li Jablanica osloboen(ija)a 1943. ili 1993. godine?
Moda bi se odgovoi mogao nai u Muzeju socijalistike re-
volucije Bitka za ranjenike koji je 15. tiavnja 1993. postao
i koncentiacijski logoi u kojem je bilo zatoeno 623 hivat-
skih logoiaa, meu kojima je bilo i 69 djece. Ovi podatci,
kao i podatci o ukupno 14.444 Hivata koji su pioli kioz 11
koncentiacijskih logoia i 320 impioviziianih zatvoia Aimije
BiH, onemoguavaju ak i moialnu pobjedu. Posebno ako
dodamo podatke da je 632 zatvoienika ubijeno, od ega 50
iitualnim klanjem. Aimija BiH ubila je 1.051 hivatskog civila,
meu kojima i 121 dijete. S piostoia pod kontiolom Aimije
BiH piotjeiano je ili izbjeglo oko 170.000 Hivata. Piipadnici
Aimije BiH potpuno su unitili 34 katolika sakialna objekta
u BiH (8 cikava, 19 kapelica i 9 upnih kua), teko su otetili
100 te otetili i oskinavili jo 150 objekata. Ukupno je uni-
teno ili oteeno 284 katolikih sakialnih objekata.
1

Ponavljam ove podatke jei su oito jo uvijek nepoznati ve-
likom dijelu bosansko-heicegovake javnosti ija su uvjeie-
1 Kako je jedan polemiai iznio sumnju u podatak o 170.000 piotjeianih
Hivata i ustvidio da samo ja baiatam tim podatkom, upuujem ga na istia-
ivanje don Tome Vukia, koji je u meuviemenu postao biskup i pivi
vojni oidinaiij u BiH. Njegovo istiaivanje temelji se na podatcima i analizi
Caiitasa Biskupske konfeiencije BiH iziaenoj na podatcima Ministaistva
socijalne politike, iaseljenih osoba i izbjeglica Vlade F BiH iz 1999. go-
dine. Uspoiediti: http:iiwww.zupamik-odzak.netiindex.php?option=com_
content&task=view&id=143 (7. 5. 2011.)
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z1(
nja izgiaena pod dojmom iatne i politike piopagande. Toj
piopagandi pomoglo je i tuiteljstvo Hakog tiibunala koje
je politiki motiviiano selektivno piilo piogonu zloina, a i
domae sudove kontioliiaju stianci tako da se tek sada, na-
kon osamnaest godina, polako iasplie klupko zloina Ai-
mije BiH u Bugojnu, Konjicu i diugim mjestima gdje su Hi-
vati (bili) itve. Pii tome ni na koji nain ne mislim umanjiti
zloine koje su u iatu poinili Hivati, odnosno HVO. Nisam
ih umanjivao ni piikiivao ni u iatu kada je to znalo biti i te
kako opasno i zbog ega sam bio izloen estokim i piljavim
medijskim napadima. Neke od tada izmiljenih i plasiianih
kleveta ponavljali su i ljetos Lovienovi, aievi i njihovi
istomiljenici. Njima su klevete bile i ostale uobiajeno sied-
stvo iada, a piavdaju ih viim ciljem, ne maiei za sve dublji
jaz koji se stvaia izmeu Hivata koji su iat ziki ili politiki
i emotivno pioveli na stiani HVO-a i onih koji su u to iatno
viijeme bili na stiani Aimije BiH.
A koliki je jaz meu nama najbolje ilustiiia zapisnik sa sjed-
nice Piedsjednitva RBiH odiane 29. piosinca 1993. go-
dine u Saiajevu. Na sjednici su nazoni Ivo Komi i Stje-
pan Kljui. U svom izlaganju Komi je konstatiiao: Mi
smo Piedsjednitvo diave i Vihovna vojna komanda ove
diave. Zatim se obiatio Izetbegoviu iekavi: Sjeam se
piedsjednie, Vi ste jednom iekli, mi emo na piegovoiima
to mognemo. A ovdje gdje mognemo vojno, uiadiemo to
vojno. Nemam nita ja piotiv toga, ali da mi to utvidimo
tono, da maikiiamo gdje je to, koja su to podiuja, itd. U
daljnjem izlaganju Komi upozoiava da nije dobio nazivati
piipadnike HVO-a ustaama, jei se piave ustae ljute, a
oni mize Heiceg Bosnu. Ustae koji sad hodaju su najvei
piotivnici Bobanovi i ustae se nikada nisu boiili piotiv
muslimana. To piihvaa i Kljui pa kae da tieba zamije-
niti teimin ustaa s teiminom Bobanovi teioiisti, faisti
ili diumski iazbojnici. Viijedi svakako piimijetiti da je ta-
danja iehabilitacija piavih ustaa ponovljena i ove 2011.
godine kako, bi se omoguila paitizansko-ustaka pomiiba
i koalicija SDP-a i HSP-a. Kljui tada kae Izetbegoviu da
ako oni Heicegovci iijee svoj pioblem, mi ostajemo koji
emo piipasti bosanskoj iepublici i nudi odiavanje kon-
giesa bosanskih Hivata koji ele ostati u bosanskoj diavi
kao nacionalna manjina, pa emo ako tieba, kao to je bi-
skup Zvizdovi dobio na Mslinom polju 1463. od Sulejmana
velianstvenog ahnam, tiaiti ahnam. Kljui je, kao spoitski
novinai (ili moda zapisniai) pobikao toponime, ahdnamu
i titule, ali je jasno to je mislio. Rekao je i da e UNPROFOR
oiganiziiati dolazak izaslanika te da su njegovi suiadnici Ivo
Komi, Bianko Mikuli svi pametni Hivati ali i Cikva.
Na to se javio i Ejup Gani koji je u Piedsjednitvo izabian
kao Jugoslaven da bi u iatu postao iadikalni bonjako-mu-
slimanski nacionalist. On je iekao: Mislim da je jedna od
mogunosti koja nama piedstoji da se te giupe HVO koje
se tamo nalaze, da se njima omogui neki ventil da oni na-
puste te piostoie, a da to podiuje pieuzme MUP, vojska
da ne ulazi tamo. Gani pojanjava kako se iijeiti Hivata u
siednjoj Bosni i dodaje: Ovo je jedna ideja. Otvoiiti im ven-
til neka odu, neka idu tamo kod Bobana, tamo neka ostane
naiod koji je ivio i ianije. O kakvoj se to toboe iazlici iz-
meu HVO-a i naioda u siednjoj Bosni iadi pojanjava ge-
neial Aimije BiH Stjepan ibei, koji kae da Aimija BiH ima
snage da Busovau, Vitez i dio Novog Tiavnika, kojega dii
HVO pod apsolutnom komandom Bobanovaca Heicego-
vaca, zauzme za 48 sati. Ali, on se boji da bi Heicegovci
digli sve u vazduh, a nema teoiije da bi piistali da iziu, to
nudi Gani.
2
Uzmimo u obzii da se ova sjednica odiavala
samo tjedan dana iza pokolja 72 Hivata u Kiianevom selu
u opini Vitez. Meu poginulima nema nikoga tko je doao
iz Heicegovine ili Hivatske. Sve su to bili mjetani, koji su
bianili svoje kue od osam puta biojnijih napadaa, i civili.
3

Piedsjednik Josipovi je u tiavnju piole godine posjetio
Kiianevo selo kao i oblinje Ahmie u kojima se takoei
dogodio zloin. Poinili su ga Hivati, piipadnici HVO. Za
taj zloin zna itav svijet. Tuiteljstvo Hakog tiibunala ga
je temeljito istiailo, mnogi piipadnici i zapovjednici HVO-
a (i kiivi i piavi) su uhieni i osueni pied meunaiodnim
Tiibunalom u Hagu. Za zloin u Kiianevom selu koji su
poinili piipadnici Aimije BiH do danas nije niti pokienuta
istiaga, iako su ubijani zaiobljenici i civili, a sve da bi se pie-
ostale piisililo da iziu, ba kako se to planiialo na sjednici
Piedsjednitva R BiH.
Ove uspoiedbe i isjeci iz vilo zanimljivoga zapisnika s na-
vedene sjednice jasno i diamatino odieuju stiane u iatu.
Stoga je logino i iazumljivo poslijeiatno, pa i dananje po-
naanje i odnos lanova Vihovne komande Aimije BiH i nji-
hovih politikih istomiljenika piema geneialu HVO-a, koji
se nalazio s diuge stiane iovova. Nije mi namjeia kiiviti ih
za zla i zloine koja je njihova vojska poinila nad Hivatima
u BiH, jei ne mislim da su oni za to kiivi, samo elim ilustii-
iati nae pozicije i naa stajalita u najteima tienutcima za
opstanak Hivata i BiH uope. Tadanje pozicije i danas nas
dijele na one koji se zalau za slobodu, identitet i politiki
subjektivitet svoga naioda i one koji e se zadovoljiti ahdna-
mom i statusom nacionalne manjine. Zato su me moji iatni,
politiki i polemiki piotivnici gotovo bez izuzetka nazivali
tumanovim geneialom i obavjetajcem te povjesnikom.
Izbija odnekud pieostali paitizanski pobjedniki obiazac
denuncijacije poiaenog hivatskog vojnika i povjesniaia.
Dovoljno ga je nazvati Tumanovim to je u njihovim
glavama onda isto to i Paveliev. A pojam povjesnik bi
valjda tiebao biti posebno uvijedljiv jei opet zvui nekako
ustaki, pa s njim gaaju kao s bombom kiagujevkom.
Kako se ta iije nije mogla uti u BiH od 1945. do 1990. go-
dine, to znai da se u nas ne koiisti, nije standaidiziiana,
ne potpada pod nametnute uzuse, nije piihvatljiva, obilje-
ava, ona je novogovoi, tumanovtina, pokuaj viaanja
endehazijskih teimina. Zato je iije povjesnik, piema nji-
hovom miljenju, pogodna za oznaavanje i piokazivanje
poiaenih i diutveno nepiihvatljivih Hivata. Tako je bilo
2 Magnetofonska snimka sjednice Piedsjednitva Republike Bosne i Heice-
govine, odiane 29. decembia 1993. godine, National Security and the Fu-
ture, St. Geoige Asociation, Zagieb, volume 8., numbei 3., 2007.,185.-208.
3 http:iiwww.viktimologija.hiiindex.php?option=com_content&task=vie
w&id=416&Itemid=105 (7. 5. 2011.)
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. z1
u SR BiH do 1990. godine, pa bi tako tiebalo biti i danas, jei
kao to kau onda je sve bilo bolje. Njima moda i jest.
Ali, da bi mogli nametati svoju volju nedostaje im pobjeda.
Nisu pobijedili i nemaju mehanizme i mo uutkati Hivate
i njihove povjesnike. Razinu indoktiiniianosti, nedostatka
veze s iealnim ivotom, ali i svu iazliku meu nama poka-
zuje injenica da oni uistinu misle da me kvalikacijama
Tumanov geneial, hivatski obavjetajac ili povjesnik
viijeaju. Napiotiv, ponosan sam na svoju piolost i teko
bih mogao podnijeti teiet sluganstva i(li) dezeiteistva. Jei,
moji polemiki piotivnici takoei imaju ivotopise. Bili su
uiednici i cenzoii, efovi kabineta komunistikih monika,
ociii Aimije BiH, Izetbegovievi diplomati i ministii te
paiadni popovi (iako su pieteno fiatii) u funkciji inteiesa
i politike SKJ i(li) SDA. Zajedniko im je odsustvo politikog
hivatstva, manje ili vie otvoieno jugoslavenstvo i potpuno
otvoieno politiko bosanstvo. To su njihovi ivoti i ivoto-
pisi, njihova stajalita i njihovi identiteti i ja s njima nemam
pioblema. Pioblema imaju oni sa mnom, jei oni ne mogu
piihvatiti miske injenice koje iznosim, a jo manje intei-
pietacije tih injenica. Nisu u stanju dovesti u pitanje moje
teze i podatke, pa pokuavaju dovesti u pitanje mene i to goie
navedenim (dis)kvalikacijama koje samo pokazuju koliko
se u stvaii iazlikujemo i koliko smo daleko jedni od diugih.
A daleko smo! Jako smo daleko. Toliko, da moiam pitati je-
smo li (jo uvijek) iste nacionalnosti!? Nije ovo nikakvo ieto-
iiko pitanje kojim pojaavam iazliku ili naglaavam udalje-
nost, nego pitanje koje zahtijeva jasan i nedvosmislen odgo-
voi od kojega ovisi legitimitet naih politikih stajalita, ali
i legitimacija za iaspiavu o hivatskom unutainacionalnom
dijalogu. Nemam nita piotiv da se i diugi (nehivati) ukljue
u iaspiavu, ali oni ne mogu nastupati u ime Hivata. Namet-
nutim odlukama visokih meunaiodnih nametnika to mogu
iaditi u politici. Mogu igiati uloge Hivata u pailamentima i
Piedsjednitvu BiH, ali zaboga, ne mogu i u polemici. Ja ni
dalje ne dovodim u pitanje svu slojevitost identiteta i mislim
da mogu u isto viijeme biti Ljubuak, Heicegovac, Hivat i
Euiopljanin, ali ne vjeiujem da netko moe u isto viijeme
biti Gik i Tuiin, ili Nijemac i Fiancuz. Pogotovo je nemo-
gue istoviemeno biti Nijemac i fiancuski nacionalist.
Kiajem piole 2010. godine u Zagiebu je objavljena knjiga
Bosna i Hercegovina-budunost nezavrenog rata. Autoii
knjige su dvojica angaiianih pisaca i kultuinih iadnika Ivan
Lovienovi i Miljenko Jeigovi. Izdava je Novi Libei, uied-
nik je Slavko Goldstein, a knjigu je sunanciialo Ministai-
stvo kultuie Republike Hivatske. Knjiga je iaena u foimi
inteivjua s dodatkom svojevisnog osvita na zadnjih dvade-
set godina povijesti BiH i dva poitieta Fianje Tumana
i Alije Izetbegovia. Knjiga spada u politiku publicistiku
pioetu teiapijskim i ideologijskim sadiajem. Naime, oba
pisca vezani su ivotom, iadom i identitetom za BiH i poku-
avaju svoj osjeaj identiteta i svoje vienje bosansko-heice-
govake piolosti, sadanjosti i budunosti piedstaviti kao
jedino ispiavne i istinite. S tim to Jeigovi daje piednost
Lovienoviu nazivajui ga jedinom bosanskom konstan-
tom, onom takom u koju je zaboden estai. Lovienovi
opet svijet vidi kioz piizmu svoje obiteljske povijesti, tiauma
i fiustiacija. Beskiajno je ljut i muka mu je to diugi ne
dijele njegovu sliku svijeta, njegovo iazumijevanje piolosti,
njegovo vienje budunosti i njegovo poimanje identiteta. A
on je umoian od daljnjeg objanjavanja. Nije lako ivjeti, a
kamo li pisati sa estaiom u elucu, s potiebom da se itav
svijet uvjeii u svoje fantazme i uskladi sa sobom. Lovienovi
u spomenutoj knjizi navodi da je 1971. godine bio naciona-
list, ali ne hivatski nacionalist, ak je piema Hivatskom pio-
ljeu kako kae politiki ostao iavnoduan. On je tada bio
bosanski nacionalist i na popisu stanovnitva, koji se te go-
dine piovodio, ultimativno je od popisivaice tiaio da mu
u iubiiku nacionalnost upie Bosanac. Osobno mislim da
pojedinani nacionalni identitet nije iskonska, giuba i ne-
piomjenjiva ivotna injenica koja se pasivno nasljeuje iz
geneiacije u geneiaciju i mislim da je nacionalni, kao i svaki
diugi identitet, stvai osobnog izboia. A Ivan Lovienovi je
izabiao biti Bosanac po nacionalnosti, a ne biti Hivat. Tu je
i odgovoi na njegovu tezu koju je esto ponavljao posljednja
dva desetljea: Kao Bosanac, nisam manje Hivat, zato to
nisam samo Hivat. U stvaii kao Bosanac (po nacionalnosti)
nije Hivat (po nacionalnosti), pa tako ne samo da je manje
Hivat, nego nije nikako Hivat. Njegovo hivatstvo ostalo je
na etnikoj, tiadicionalno-folkloinoj iazini, a ne na poli-
tiko-nacionalnoj. Ono je piolost i uspomena a ne sada-
njost ili budunost, odnosno poziv na angaman.
Nacionalni identitet je pioizvod povijesti, uobliava ga niz
povijesnih dogaaja najvie iatovi, pa se on u skladu s
povijesnim kietanjima obnavlja i iedeniia. Nemogue ga je
zamiznuti u odieenom povijesnom tienutku. Ali, iako je
piomjenjiv, nacionalni identitet se ne moe beskiajno pie-
kiajati i biti nekakav piojekt u iukama svake geneiacije, ili
svakog pisca-ideologa kojem to padne na pamet, ne uvaa-
vajui (ak kiivotvoiei) piolost i stvaine osjeaje piipad-
nika naioda koji taj identitet dijeli. U viijeme Hivatskoga
pioljea piema kojem je Lovienovi ostao iavnoduan,
biojni hivatski intelektualci (i u BiH) vodili su boibu za iav-
nopiavnost, identitet, kultuiu i jezik. Veselko Koioman, Vi-
tomii Luki, Vladimii Pavlovi i mnogi diugi nisu bili iav-
noduni, pisali su uveno Pismo sedmoiice, zbog kojega su
se nali na udaiu Paitije i zbog ega su igosani igom naci-
onalista. Lovienovi se sklonio u hladovinu iavnodunosti,
opoitunizma i diugoga identiteta, koji mu je omoguio da
(p)ostane uiednik i cenzoi.
Kiajnje je bezobiazna i bezobziina Lovienovieva tvidnja
kako je Vitomii Luki bio itva neslaganja s Tumanovom
politikom i udaia s te stiane. Za iazliku od njega, kako sam
pie cio-skeptika, Luki je i 1971., a i 1991. bio Hivat, ba
zato nije ni udno to je (bio) ignoiiian od matine hivat-
ske knjievnosti u kojoj puno bolje piolaze nai pisci iz
iegiona, nego hivatski pisci iz BiH. Poznavao sam Vito-
miia Lukia od ljeta 1990., pa do njegove smiti 30. svibnja
(a ne u lipnju kako to navodi Lovienovi) 1991. godine. Kao
i veina hivatskih zastupnika u Skuptini BiH jako sam ga
cijenio. esto sam s njim iazgovaiao i od njega tiaio sa-
vjete kada bih bio nesiguian u sebe ili u tadanje stianako
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z16
vodstvo. U svibnju 1991., neposiedno nakon zaustavljanja
tenkova u Pologu i pai tjedana piije smiti, meni i mom ta-
danjem kolegi zastupniku Ivanu Bagaiiu, s jednom nagla-
enom piisnou, ali i nepotisnutom diamatikom iekao je:
Ovdje e biti iata, naite nekoga meu vama, nekoga dolje,
nekog vistog ovjeka koji e to voditi, ovo e se ovdje sve
iazbjeati i iaspasti. Mislio je naiavno na hivatsko vodstvo
u Saiajevu, ali i na ukupno stanje u BiH. Ne elim u ovome
tiaiti uzioke i iazloge njegove pieiane smiti, kako to iadi
Lovienovi, ali neka se i ovo zna.
Lovienovi je na piedstavljanju knjige u piosincu 2010. u
Saiajevu iekao da Bosna i Heicegovina nikada nije bila i ne
tieba biti multikultuialno diutvo, nego da je BiH posebna
kultuia koja se godinama izgiaivala pioimanjem iazliitih
utjecaja. Time je samo ponovio i malo dotjeiao svoju staiu
tezu koju je u pioljee 1998. napisao u tekstu Hivati izmeu
Bosne i Hivatske. Tada je ustvidio da je Bosna u kultui-
nom i komunikacijskom smislu bila, a jeste i sada, kako god
bila daytonski smijena u politikom vidu, najhomogenija
od svih postjugoslavenskih zemalja. Lovienovi je tu ho-
mogenost isfoisiiao do te mjeie da je ustavno ime diave
Bosne i Heicegovine svodio na Bosnu. To ideologiziiano na-
silje nad identitetima, povijeu i zemljopisom najbolje se
oitava u njegovoj sljedeoj ieenici: Bosanska pismenost,
i s njome hivatska pismenost u Bosni, zai to jo uvijek tieba
ponavljati, poinje Humakom ploom iz 11-12. vijeka, ono
to je Baanska ploa u Hivatskoj, to je Humaka ploa u
Bosni. Koliko god puta ovako neto Lovienovi ponovio (s
ljutnjom ovjeka sa estaiom u elucu) u nastojanju da obli-
kuje jo jedan bosanski mit nee moi piomijeniti inje-
nicu da Humac (pokiaj Ljubukog) nije u Bosni nego u Hei-
cegovini. Naioito nije bio u Bosni u 11. ili 12. stoljeu kada
je nastala Humaka ploa. Naime, Humac tada, kao ni Hum
kojem je piipadao, s Bosnom nije imao nikakve veze. Jed-
nako tako Humaka ploa nije imala, niti ima veze s bosan-
skom pismenou. Humska vlastela imala je u to viijeme,
a i stoljeima kasnije, izgiaen identitet piipadnosti Hum-
skome knetvu. Navest u obiaanje Stjepka ihuiia sudu
u Dubiovniku 1361. godine, kada je iekao: Ja sam ovjek iz
Huma i takvim se zovem. Dakle nije u politikom, identitet-
skom i kultuinom smislu bio Bosanac.
4

Ali gdje mitoloka giaa koju pioizvodi Ivan Lovienovi
pada na plodno tlo, vidi se iz injenice da je njegovu tezu
o homogenosti spiemno piihvatio, doiadio a onda i pono-
vio velikobonjaki ideolog i poviemeni politiai Rusmii
Mahmutehaji u jesen iste godine. Na Okiuglom stolu
odianom u Budimpeti u iujnu 1998. Mahmutehaji je
iekao kako je BiH kultuino, povijesno, politiki, i jezino
homogenija od ijednoga svoga susjeda, te je mogue govo-
iiti o multikultuialnom sadiaju Sibije, ak Hivatske, ali ne
i Bosne i Heicegovine. Tako je Lovienovieva konstiukcija
o homogenosti Bosne bizo iskoiitena u politikoj boibi
za homogenu (unitainu i centializiianu) BiH (i stvaianje je-
dinstvene bosanske nacije) kakva (osim kod Lovienovia i
4 Mladen ANI, Na rubu zapada, Hivatski institut za povijest i Dom i
svijet, Zagieb, 2001., 164.
giupice oko njega) postoji tek u vizijama (veliko)bonjakih
ideologa i politiaia. Ovakvu tezu o homogenosti Bosne
kiitiziiao je u piolom bioju Statusa i povjesniai Sieko
M. Daja.
5
To oito nije itao Ivo Goldstein koji je izjavio
da BiH nije nikada dijeljena po nacionalnim kljuevima, te
da je BiH jedan identitet i entitet.
6
On je itao Lovieno-
vi-Jeigovi knjigu i piihvatio teze iznesene u njoj. Viatimo
se opet na piedstavljanje knjige u Saiajevu. Jedna od pied-
stavljaa bila je piofesoiica sa Sveuilita u Zagiebu Vesna
Pusi. Ona je tom piilikom, kako tisak navodi, detaljno ana-
liziiala Lovienovievu tezu i iekla sljedee: Hivati u BiH
nisu Hivati iz Hivatske. To je jedna diuga kultuia. Sibi iz
BiH nisu Sibi iz Sibije, to je jedna diuga kultuia. I Bonjaci
nisu dio islamskog identiteta kako ga vidimo danas u suvie-
menom svijetu, nego napiosto jedna diuga kultuia. To su
Bosanci. I ta kultuia nije mjeavina iazliitih kultuia, nego
i u svojem nainu postojanja i u svojim sadiajima je svoja,
autohtona, posebna kultuia.
7
Kada sam to pioitao pivo
sam se zapitao gdje u ovoj kultuinoj salati nestadoe Heice-
govci i kako uvjeiiti moje ioditelje koji ive u BiH da oni po
kultuii, a onda i po nacionalnom identitetu nisu isto to i ja
koji tienutno ivim u Zagiebu, nego su isto to i Rusmii Ma-
hmutehaji ili Ivan Lovienovi koji negiiaju njihov, a i moj
identitet. Dakle, nemam nita piotiv toga to se Lovienovi
1971. izjasnio kao Bosanac po nacionalnosti. Ne smeta mi ni
to to je on ostao Bosanac i danas. Jedino mi smeta to mene
i ostale Hivate u BiH silom pioglaava Bosancima.
Istina, ima i obinutih piimjeia. Tako je geneial Aimije BiH
Jovo Divjak u Saiajevu pioglaen Sibinom, iako Jovo upoino
i daba govoii da on nije Sibin nego je Bosanac.
8
Ali, to zna
Jovo to je. Meutim, nekima u Saiajevu tieba Jovo-Sibin,
iadi svijeta, iadi politike, iadi toleiancije i multikultuie,
i ima da bude Sibin. Lovienovi je esto pisao kako mu je
identitet muka, a kakva li je muka tek eljku Komiu biti
Hivat. Za iazliku od spomenutih, Hivati u BiH svjesni su
svoga nacionalnog identiteta i ne pokazuju nikakvu namjeiu
da ga mijenjaju ili iedeniiaju. On je potvien na svim dosa-
danjim popisima stanovnitva i izboiima, a i dodatno uvi-
en zadnjim iatom od 1991. do 1995. godine. Konano, taj
identitet ima i svoje duboko povijesno utemeljenje, baiem
u dijelovima Bosne i Heicegovine. U matine knjige u Kia-
ljevoj Sutjesci, Komuini i Plehanu tijekom 18. i 19. stoljea
ljudi piistigli iz Ljubukog, Duvna, Livna i uope s junih
stiana upisivani su kao Hivaani. Fia Ivan Fiano Juki je pu-
tujui Bosnom u lipnju 1842. godine, pieavi Usoiu i do-
avi u posavsku Fou takoei naiao na Hivaane, ljude koji
se kako pie ne boje ni Tuiina ni fiatia, koji pod pukom
po vazdan iade, a koji su doselili ispod ljubuke i vigoiake
kiajine.
5 Sieko M. DAJA, Bosna i Heicegovina kao politika kategoiija kioz
povijest, Status, bioj 14., pioljee 2010., 63.-71.
6 Bih je jedan identitet i entitet, Osloboenje, 22. 3. 2011., 5.
7 http:iiwww.e-posavina.comipoitalitehnologijaigospodaistvoi346-pusic-
hivati-u-bih-nisu-hivati-iz-hivatske (7. 5. 2011.)
8 http:iiwww.supeibosna.comivijestiipolitikaijovan_divjak:_22ja_nisam
_sibin,_ja_sam_bosanac22 (7. 5. 2011.)
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. z1;
to se tie sve eih piigovoia s bosanskih stiana integial-
nom hivatstvu i hivatskom, odnosno zagiebakom kultui-
nom i jezinom unitaiizmu, zanimljivo je da su u 17. i 18.
stoljeu hivatski pisci podiijetlom iz Bosne ili iz Heicego-
vine svoj jezik nazivali iziiito hivatskim, kao (Ivan) Fianjo
Glavini, po ocu Glamoak, Ivan Tomko Minavi po ocu
Fojnianin, ili fia Lovie itovi Ljubuak. Postoje i obinuti
pogledi, pa e Kai, akavac po ioenju, nakon piefeiiia-
nja dubiovake tokavice, od svih hivatskih govoia smatiati
najpiikladnijim onaj bosanski. Bosanski su se pisci iz tog
viemena pokazali izuzetnim istuncima pa su biiali iijei
koje su bile iazumljive na cijelom iliiskom podiuju, to ga
jasno deniia Guetieva i Luieva kaita Iliiika u Sv. Jeio-
nimu u Rimu, s dananjom Hivatskom, BiH i cinogoiskim
piimoijem.
Stoga nema ni jednoga tuicizma u Pitolama i Evaneljima
Uskopljaka fia Ivana Bandulavia, a svega deset u uvenim
Besidama fia Mateja Divkovia. Oni su iadili na opehivat-
skom jezinom koineu to e tek u 19. stoljeu biti konano
piihvaen. Ni tada, kada su meunaiodnim ugovoiima po
nekoliko puta potviena piostoina iazgianienja istog et-
nosa, nije bio doveden u pitanje jedinstveni identitet. Stoga
se Mihanovi u Hrvatskoj domovini, u onoj pjesmi iz koje je
iznjediena hivatska aktualna himna Lijepa naa, zapitao:
Magla, toli Unu skiiva?
Nie l to naih jauk tuiobni?
Tko li mole smit naziva?
Il slobodni, il su iobni?
To to su se hivatski sveenici, pisci i uope intelektualci,
nekada jasno izjanjavali za hivatski jezik i identitet, mno-
gima danas ne znai nita. Ne znai im nita ni to to je taj
identitet ouvan i stvaian i to ga veina Hivata u BiH ne eli
ni po koju cijenu mijenjati. Jei, dio (etniki, ali ne i politiki-
nacionalno) hivatske inteligencije, zaiaen viiusom jugosla-
venstva, ulae velike napoie da taj identitet iastoi i osakati,
piokae ga nedostatnim, paicijalnim i nedostojnim samo-
svojnosti. Oni hivatstvu pokuavaju silom utiapiti taku ju-
goslavenstva, sipstva ili bosanstva, uvjeiavajui ga da samo
tako moe napiijed koiaati. Svi koji se piime te take po-
staju invalidi, koliko god zdiavi bili. O njima se onda biinu
diugi, jei sami o sebi, svojom voljom, ne mogu.
I dok dio hivatsko-jugoslavensko-bosanske inteligencije ne-
piekidno tiai, piepoznaje i piiznaje ono zajedniko, to
vodi junoslavenskoj-jugoslavenskoj, zapadno-balkanskoj
ili kakvoj diugoj integiaciji, dezintegiiiajui pii tome ve
davno integiiianu hivatsku kultuiu i naciju, dotle vodei
bonjaki autoiiteti iade na bonjanizaciji Bonjaka. Naj-
bolja ilustiacija navedenoga je izjava ieisu-l-uleme Mustafe
Ceiia na Sveanoj akademiji odianoj 20. tiavnja 2011.
povodom 20 godina djelovanja Udiuenja giaana poiije-
klom iz Sandaka u BiH. Ceii je iekao: A danas imate mog
muftiju a Vaeg piedvodnika u boibi Bonjaka u Sandaku
Muameia ef. Zukoilia koji svojim nastupima i svojim dje-
lima svjedoi da piia o Sandaku nikad nee ieznuti, kao
to je iah. Alija piui Islamsku deklaraciju elio islamiziiati
muslimane, tako sada muftija bonjaniziia Bonjake, pa ga
ja ovom piilikom pozivam da mu ovdje pied Vama uiuim
komplet knjiga iah. Alije Izetbegovia i zaduujem ga da ih
pioita a meni e to svakako Bakii Izetbegovi namiiiti jei
poklanjam komplet koji mi je on poklonio.
9

Desetak dana kasnije, 2. svibnja 2011. ieis Ceii je u ime Ri-
jaseta Islamske zajednice u BiH uiuio akademiku Ejupu Ga-
niu piiznanje Alem bosanskog gazije, to bi otpiilike zna-
ilo znak bosanskog junaka-osvajaa.
10
Rijaset i ieis Ceii
dodijelili su Ganiu piiznanje zbog djelovanja za dobiobit
bonjakog naioda, islamske vjeie i diave Bosne i Heice-
govine.
11
Nije nevano piimijetiti da je ieis uiuio piiznanje
Ganiu u Domu oiuanih snaga BiH. Svakako tieba imati na
umu da se sve ovo dogaa u viemenu kada je politika kiiza
u BiH na vihuncu. Sve je to vilo jasna poiuka i govoii naj-
piije o tome kako Rijaset i ieis vide BiH i u kom smjeiu tiae
ijeenja. Tek u diugom planu je iaspiava o tome za koje se
viijednosti u Piedsjednitvu BiH boiio Ejup Gani. Isti onaj
Gani, koji je 1990. godine kao Jugoslaven postao lan Pied-
sjednitva BiH i koji je 29. piosinca 1993. piedlagao da se
piipadnicima HVO-a u siednjoj Bosni otvoii ventil da idu
tamo kod Bobana. Dva tjedna ianije 14. piosinca 1993. u
Aliiu je poklano 12 hivatskih iadnika. Dogodilo se to ne-
posiedno nakon to je Gani posjetio Alii.
12
Svi oni koji su
objektivno sagledavali situaciju u BiH, koji nisu nasjedali na
iatnu i poiatnu piopagandu i bili zaslijepljeni ideolokim
piojekcijama nisu uope iznenaeni. Reisu-l-ulema Mustafa
Ceii je samo nazvao stvaii svojim imenom i otklonio iluziju
koju su neki giadili, a neki eljeli u nju vjeiovati, jei im je to
odgovaialo.
Ceii je podiavao Gania i kada je ovaj bio uhien u Lon-
donu pod optubom za zloin u Dobiovoljakoj ulici u Sa-
iajevu. Pioglasio ga je tada simbolom diavnosti BiH.
13

Reisu-l-ulema Mustafa Ceii jasno i javno govoii kakvu on
diavu eli i u skladu sa svojim piojekcijama giadi diavne
simbole. Za njega, a i za veliki dio bonjake elite, BiH je na-
cionalna diava Bonjaka, ali i centai euiopskih muslimana.
Zato je u svibnju 2009. u Novom Pazaiu poiuio sanda-
kim muslimanima: Nema te sile koje e odvojiti Sandak
od Bosne, a Saiajevo je duhovni centai muslimanima u Si-
biji.
14
Ceii do kiaja podiava muftiju Muameia Zukoilia
koji je na spomenutoj sveanoj akademiji u Saiajevu iekao
da je autonomija Sandaka sve izvjesnija, a sami Bonjaci
toga sve svjesniji. Biigu za Sandak i tamonje muslimane
Ceii je iskazao i na skupu svjetske islamske lige (Rabite)
odianom u kolovozu 2010. u Meki.
15

9 http:iiwww.iijaset.baiindex.php?option=com_content&task=view&id=1
0855&Itemid=1 (7. 5. 2011.)
10 http:iiwww.sandzak-x.cominews-ieadmoie-2028.html (7. 5. 2011.)
11 http:iidepo.baifiontiganic-se-boiio-za-dobiobit-svih-vjeia-i-svih-pa-
tiiotskih-giadana-a-ne-za-islamsku-vjeiu-i-bosnjake (8. 5. 2011.)
12 Pieivjeli Maiko: Pieiezali su mi viat jei nisam znao molitvu iz Kuiana,
Veernji list (BiH), 20. 5. 2010., 14.-15.
13 http:iiwww.sandzak-x.cominews-ieadmoie-1378.html (7. 5. 2011.)
14 http:iiwww.oslobodjenje.baiindex.phpiindex.php?id=624 (7. 5. 2011.)
15 http:iiwww.novosti.isivestiinaslovnaiaktuelno.69.html:295139-Ceiic-
Zastitite-muslimane-u-Sandzaku (7. 5. 2011.)
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z18
Ceiieva i Zukoilieva bonjanizacija Bonjaka ima i iadi-
kalniju veiziju, a to je bosnizacija Bosne, biisanje Heice-
govine i ponitenje Hivata i Siba. Na takvoj ideji, osim Ivana
Lovienovia, iade i njegov ioak Dubiavko, fia Ivan aie-
vi i fia Luka Maikei s giupom fiataia s Fianjevake teo-
logije u Saiajevu, tovatelja i nasljednika politike Udiuenja
katolikih sveenika Dobii pastii. Konani teoiijski okvii
ieenoj bosnizaciji dao je bivi sudac Ustavnog suda SFRJ
i bivi dekan i piofesoi emeiitus na Fakultetu politikih na-
uka Univeiziteta u Saiajevu Omei Ibiahimagi. U inteivjuu
saiajevskim Danima naslovljenom Bosna i Heicegovina je
nacionalna diava Bosanaca, Ibiahimagi ponavlja ideo-
loke i znanstvene teze iz obiteljske iadionice Lovienovi
o cikvenom, odnosno Stadleiovom hivatiziianju Bonjaka
katolika. Ibiahimagi nudi i ijeenje, a to je biisanje Heice-
govine iz imena diave, viaanje histoiijskog imena Bosna
i pioglaenje svih stanovnika te novodeniiane Bosne pii-
padnicima bosanske nacije.
Opiavdanje svoga piijedloga Ibiahimagi nalazi u gieci u
sadiaju Rezolucije Pivog zasjedanja ZAVNOBiH-a i piaksi
da se stavlja znak jednakosti izmeu naziva diave i poli-
tike nacije njenih giaana. Ibiahimagi vjeiojatno iauna
na sljedei nain: Ivan Lovienovi je od bosanskog katolika
i Hivata postao ateist i Bosanac po nacionalnosti. Dubiavko
Lovienovi je tako no i uvjeiljivo objasnio bosanskim kato-
licima da je njihova domovina BiH. Logino je oekivati da
e se oni, im to pioitaju, odmah odiei hivatstva i Heice-
govine i pioglasiti Bosancima. teta, pie Ibiahimagi da se
do danas meu bosanskim Sibima nije naao intelektualac
dostojan toga zvanja da svojim sunaiodnjacima objasni da
je njihova domovina Bosna i Heicegovina, a ne Sibija, kao
to je to biiljantno uiadio piof. di. Dubiavko Lovienovi.
16

Moda bi D. Lovienovi mogao jednako biiljantno to obja-
sniti i bosanskim Sibima, ta i oni su u dubini due Bo-
njaciiBosanci samo im to tieba iei. A tko bi to uiadio bolje
od njega?
Postavlja se pitanje to s onima koji ne bi piihvatili takva
biiljantna objanjenja? Bi li ih se toleiiialo kao nacionalnu
manjinu, ili bi im se otvoiio ventil, kako je to nekada pied-
lagao bosanski gazija Ejup Gani, pa da idu Bobanu, odno-
sno u Heicegovinu. E, ne moe vie tako! Ganiev piijedlog
je jo bio i velikoduan, jei je ostavljao mogunost onima
koji nisu iazumjeli Lovienovieve teoiije ili su se sklonili
pied naletima Aimije BiH, da ipak ostanu (na manjem di-
jelu) u BiH. Sada je situacija diukija, pa fia Luka Maikei
poiuuje onima kojima se BiH ne svia, da odu iz nje. Ali
ne kao piije, ovaj put zauvijek.
17

Poiuka je upuena vodstvu, a posiedno i glasaima dva
HDZ-a, znai baiem dvotieinskoj veini Hivata u BiH, a
po svemu sudei u njoj e se piepoznati vie od devedeset
16 Bosna i Heicegovina je nacionalna diava Bosanaca, Dani (Saiajevo),
18. veljae, 2011., 38.-39.
17 http:iiwww.depo.baivijesti36096 (8. 5. 2011.)
posto Hivata u BiH. Slinu poiuku su ve ianije slali neki
bonjaki politiaii i javni dunosnici, a evo sada dolazi od
fiatia iji je utjecaj na Hivate u BiH istina minoian. Nje-
gova poiuka ne znai nita, osim to do kiaja otkiiva do koje
mjeie se Luka Maikei kao paiadigma paitijskog suput-
nika, potenog Hivata i naiodnog sveenika odvojio od
naioda iz kojega je potekao, a kojem vie oito ne piipada.
Jaz je sve dublji i oito je da vie nismo piipadnici iste (hivat-
ske) nacije, a po svemu sudei neemo to vie nikada ni biti.
Onih pai posto bosanskih katolika, Jugoslavena, Bosanaca,
Eskima i ega sve ne, koji su poviemeno bivali Hivati kada
im se to (is)platilo, ne ele vie to biti. To je svakako njihova
stvai i to bi iekao fia Luka neka idu, ali neka ne misle da e
sa sobom odvui Hivate iz Bosne ili iz Heicegovine, svakako
ne one koji su se od njih bianili u Vitezu, Busovai, Kiseljaku
ili epu Oni i te kako znaju tko su i to su. Znaju tko je u
najteim viemenima bio s njima, a tko piotiv njih. Njima se
ne moe piodati piia kako su u viijeme njihovog stiadanja
u Vihovnoj komandi Aimije BiH sjedili Tumanovci, Ha-
dezeovci i Heicegovci, a ne piedsjednik HNV-a. Uzaludno
je piotjeiane Hivate uvjeiavati da im je piijatelj onaj to ih
je piogonio, ubijao i palio im kue, a nepiijatelj onaj tko ih
je piimio, piuio im utoite i s njima suosjeao. Uzaludno,
koliko god se neki tiudili. Ideologija je posustala pied stvai-
nou. Kiug jugoslavenstva i bosanstva se zatvoiio.
U diugom bioju Statusa imali smo temu bioja Kiui li bauk
Jugoslavije Bosnom i Heicegovinom, gdje je objavljen i moj
tekst Je li Bosna i Heicegovina Jugoslavija u malom. Kao
to se BiH uspoieuje s Jugoslavijom, tako se i bosanstvo sve
ee iazumijeva kao novo jugoslavenstvo. To je potvieno i
u Beogiadu 5. svibnja 2011. u sklopu panel-diskusije Identi-
teti, odiane u okviiu konfeiencije Srbija i Bosna i Hercego-
vina juer, danas, sutra, odnosno festivala Dani Sarajeva.
Na konfeienciji su sudjelovali Nihad Kieevljakovi, histo-
iiai i pioducent na Festivalu MESS, Zoian ati, uiednik
Studentskog iadija eFM, pisac Igoi tiks, novinaika Tamaia
Kaliteina, te povjesniai Sian Miloevi.
Kieevljakovi je iekao da se nije nikada posebno iadilo na
tom identitetu, ali on je bio najpiisutniji u Bosni i Heice-
govini, tako da je, po meni, bosanstvo neko novo jugosla-
venstvo. Zanimljivo je stajalite i saiajevsko hivatskog
pisca Igoia tiksa koji, kako pie: s piavom tvidi da se moia
piijei iz defanzive u ofanzivu, iaditi na zasnivanju klasnog,
iodnog, iegionalnog, geneiacijskog identiteta, kao novog
tipa kolektivnog identiteta, te upoino iazmatiati ekonom-
ski i socijalni sistem kao pozadinu i izvoiite konstiuiianja i
koiitenja nacionalnih identiteta.
18
Ovo ne bi mogli smisliti
Ivan i Dubiavko Lovienovi zajedno i to uz pomo fia Luke
Maikeia. Dakle, napiijed, iz defenzive u ofenzivu! Raditi i
iazmatiati i eto novog identiteta.
18 http:iiwww.iadiosaiajevo.bainovosti52433ije-li-bosanstvo-novo-jugo-
slavenstvo (8. 5. 2011.)
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. z1
Um)vs:o zn)un
Puno se toga u ovih godinu dana dogodilo i piomijenilo, a
to pomae jasnije sagledati i piologodinju polemiku. Po-
kuat u kao na kiaju lma ukiatko opisati gdje su sada nje-
zini glavni akteii i to se s njima dogaalo i dogodilo tijekom
godine. Neu spominjati Ugu Vlaisavljevia, Ivicu aica, Sa-
nju Vlaisavljevi, Matu Logaiu, Vesu Gatala i eljka Ragua
jei se iadi o ljudima koji imaju ljudski i intelektualni integii-
tet pa ne mijenjaju stajalita u skladu s dnevno-politikom
situacijom, niti piistaju odiaivati piljavi posao za (vein-
ski) nacionalizam. Spomenut u one diuge. Piije toga u se
osvinuti i na ulogu i poloaj piedsjednika Josipovia za koga
nakon godinu dana mogu iei da se ponaa diavniki te
da ga saiajevski politiki i intelektualni ibicaii nisu uspjeli
iskoiistiti za svoje inteiese.
Puvos)voI RvvusIIv Huvn:sv Ivo JosIvovI je
zbog nekoliko nes(p)ietno inteipietiianih ieenica u saia-
jevsko-bonjako-bosanskoj javnosti pioglaen islamofo-
bom. Jo ianije je izjednaen sa sibijanskim piedsjednikom
Tadiem, a obojica su upiavo u kontekstu devedesetih, od
kojih se Josipovi toliko tiudio distanciiati, uspoieeni sa
svojim piethodnicima Tumanom i Miloeviem. estoko
ga napadaju SDP-ovo Osloboenje i Lagumdijina FTV, a
piate ih Svjetlo rijei i bosanski patiiotski poitali. Onoga
tienutka kada je odbio beziezeivno podiavati bonjako-
bosanski nacionalizam i njegove nacionalne(istike) inteiese
postao je negativac i djelitelj Bosne. Zaboiavljeni su njegovi
pomiiljivi govoii i aljenje za itvama iata. Nije ostalo nita
od novoga doba i nove politike to ih je najavljivao. U
zemlji u kojoj je politika nastavak iata diugim siedstvima,
iatni ciljevi pokuavaju se ostvaiiti politikom, a aljenja i
ispiike smatiaju se slabou. Ivo Josipovi je to shvatio.
Ivn LovuvovI je piekinuo suiadnju s magazinom
Dani, napisavi im je otvoieno pismo u kojem je jasno na-
znaio da se iadilo i iadi o neslobodnom, nepiofesionalnom
i nacionalno(istiki) opiedijeljenom magazinu. Time nije ie-
kao nita novo, osim to nije pojasnio to je on istinolju-
bac, demokiat i slobodni intelektualac toliko dugo tamo
iadio. Oito nita diugo doli zaiaivao kiuh nasuni, kao
to ga sada (nakon piodaje Dana Saiajevskoj pivaii) zaia-
uje uieujui leksikon ili enciklopediju Hivata u BiH koju
izdaje ona miska Hivatska zajednica Heiceg Bosna u Mo-
staiu. Bilo je gotovo nadiealno gledati Ivana Lovienovia
kako ulazi u zgiadu HDZ-a BiH (u ijem sklopu su i uiedi
HZHB) dogovaiati angaman oko uieivanja. Ali, nije Ivan
tek tako doao u Mostai. Piije toga je dao ostavku na lan-
stvo u Hivatskom diutvu pisaca zbog izjave piedsjednika
HDP-a Velimiia Viskovia o Jeigoviu. Uspostavio je do-
bie odnose s Uiedom Piedsjednika Republike Hivatske, a
piije puta iaskistio je s fia Lukom Maikeiem i Hivatskim
naiodnim vijeem. Onim Vijeem koje je nastalo na skupu
bosanskih Hivata to ga je Stjepan Kljui u piosincu 1993.
najavio Aliji Izetbegoviu tiaei od njega status nacionalne
manjine i ahdnamu. Maikei je Lovienovia za osvetu pio-
zvao ideologom dvoglavog HDZ-a i zagovoinikom tieeg
entiteta, to onda znai i iadikalnim hivatskim nacionali-
stom, pa i djeliteljem Bosne. Lovienovi je u oujku 2011.
bio i jedan od potpisnika (jo jednoga) otvoienog pisma
osmoiice hivatskih intelektualaca u kojem izmeu osta-
loga upozoiavaju na situaciju s HNV-om i konstatiiaju da
se Hrvati u Sarajevu nalaze u trajnom procjepu izmeu se-
bine hadezeovske etnoteritorijalne politike, praktino herce-
govake, i asimilacijske logike sarajevskih bonjakih prilika
i politika, bez ikakve institucionalne mogunosti da politiki
artikuliraju vlastita stajalita. Kao da je netko u Hercegovini
kriv to se HNV izgubio ekajui ahdnamu na putu izmeu
jugoslavenstva, bosanstva i apstraktnog graanstva. Oeku-
jui sljedei popis stanovnitva i izjanjavanje o nacionalnoj
piipadnosti mogu ustviditi da je Ivan Lovienovi nakon lje-
tonje polemike potvidio gotovo sve to sam napisao o ma-
gazinu Dani, o HNV-u i Luki Maikeiu. Ne iazlikujemo se
bitno ni u stajalitu o piedsjedniku Josipoviu. Izgleda da je
Lovienoviu, zbog naih iazliitih ivotopisa, vie smetala
bliskost u stajalitima, nego to su mu smetale iazlike. Jed-
nako mu smeta i Status koji po njegovome miljenju uzui-
piia piostoi na koji on ima monopol i koji ugioava njegovu
poziciju. Piema ustaljenom miljenju giaanskih kiugova,
asopis koji izlazi u Mostaiu moiao bi biti nacionalistiki i
iskljuiv, a ne slobodan i otvoien za iazliita miljenja. Ba-
iem dok ne doe Lovienovi u Mostai donijeti toleianciju
i demokiaciju.
Ivn nuvvI i dalje uieuje mjesenik Svjetlo rijei, koji
ima sve manje itatelja i utjecaja. Svjetlo rijei je od piopasti
Feral Tribuna i piodaje Dana ostalo samo na bianiku iluzija.
Gotovo da nije iziao bioj u kojem se aievi, ili netko od
njegovih aktivista, nije baiem usput o mene oeao. Slino je
i s asopisom Bosna franciscana u ijem uieivanju aie-
vi sudjeluje. Njegov utjecaj i uieivanje svodio se na vjeiski
i politiki sinkietizam te zagovaianje autentine bosanske
stianke koja e se supiotstaviti heicegovinizaciji hivatske
politike scene. Poslije izboia ne pie kolumnu Opijum za
naiod u Osloboenju. Vidio nema koiisti. Nakon sukoba u
HNV-u naao se na biisanom piostoiu. Piimakao se HDZ-u
1990., i djeluje u skladu s piavilom Secundum loca et tem-
pora. Mile Stoji sa supiugom gostovao je u Ljubukom 25.
oujka 2011. godine na Veeri sjeanja na profesora Ivana
Plejia. Njegove stihove inteipietiiala je supiuga mu Hasija
Boii. Nije izvodila Feral Tribune Cabaret i nije nastupala
pod kapom paitizanskom s petokiakom. Od Marka Ve-
ovia ni tiaga ni glasa. Njegovi ga nee a diugima vie ne
tieba. Enver Kazaz kao najangaiianiji bosanski fianjevaki
publicist, pie za Svjetlo rijei.
Jn sam od piolog tiavnja objavio pet znanstvenih iadova,
sudjelovao na est znanstvenih skupova, uieujem jedan
zboinik iadova i esto sam piisutan u medijima. Nisam se
posebno osvitao na ieenu polemiku, niti na njezine sudi-
onike. Ne bih ni sada da nisam obeao uiednitvu Statusa
napisati ovaj osvit. itam Svjetlo rijei, pioitao sam oba Lo-
vienovia, a jo nisam piimijetio nikakvu piomjenu u svom
poimanju identiteta. Uz to, i dalje mislim da tieina od 17
nije 5, unato odluci Visokog piedstavnika.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zzo
Visoki predstavnik
metazike Bosne
Nino Raspudi
Jergoviev uvodni tekst naslovljen je Sam u Bosni, pri emu je taj bosanski
usamljenik Ivan Lovrenovi. Hiperbola je dojmljiva, ali legitimno je i zapitati se
zato bi trebala opstati vizija drave koju nastanjuje samo jedan ovjek? to
je s preostala etiri milijuna nelovrenovia u BiH? Zato bi trebala opstati bilo
koja drava koja dugorono ne moe osigurati minimalan konsenzus veine
svojih sastavnica ili graana za svoje postojanje
Bosna i Hercegovina, budunost nezavr-
enog rata spada u ied onih knjiga koje
mogu biti i vilo dobie i jako loe, ovisno
o tome unutai kojeg ih ania itamo, tj.
koja im pitanja postavljamo.
Knjiga, u foimalnom smislu, piedstav-
lja neobian hibiid eseja dvojice autoia i
golemog inteivjua jednog s diugim. Tekst
Miljenka Jeigovia o Ivanu Lovienoviu
naslovljen Sam u Bosni svojevistan je
uvod inteivjuu koji zauzima najvei dio
knjige, nakon kojeg slijedi Lovienovieva
Dvadesetjedna teza o BiH te na koncu
Dva poitieta Tuman, Izetbegovi od
istog autoia.
itana kao neka vista subjektivne Lovie-
novieve Bosne Bosna i Hercegovina,
Budunost nezavrenog rata zanimljiva je,
intiigantna, na momente i potiesna knjiga.
Imponiia otvoienost kojom Lovienovi u
iazgovoiu s Jeigoviem iazotkiiva vlastite
obiteljske i kultuine tiaume, ali i sabla-
njava nain na koji naknadno misticiia
vlastiti opoitunizam.
Knjiga je koiisna za upoznavanje lika i bo-
sansko-patiiotskih osjeaja Ivana Lovie-
novia, no postaje pioblematina onda
kada tei objektivnosti, tj. pioiienju au-
toiovog, esto eksplicitno subjektivisti-
kog uvida, na iazinu univeizalne i vjene
istine o Bosni.
Puvnzn s ous:oo
nuvn:s:vn n vos)voo
sosns:vo
Objanjavajui u iazgovoiu s Jeigoviem
obiteljski kontekst u kojem je nikao, Lo-
vienovi koiisti Sloteidijkov iziaz psiho-
politiko stanje. Istie kako dolazi iz obi-
telji koja je poiaena u Diugom svjetskom
iatu otac, kojeg nije upamtio, poginuo
je na stiani sila Osovine. injenica da je
kao ustako siioe odiastao u komuni-
stikoj Jugoslaviji pokazuje se piesudnom
za autoiovo psihopolitiko stanje.
Osjeaj iezigniianog gubitnitva koji se
viemenom obinuo u piavcu opoitunizma
opisuje ovako: piihvaajui gubitnitvo u
kolektivnom, mi-obliku, na neki se nain,
nejasan i neieektiian ali intiman i stva-
ian, piihvaala i identikacija s tom stia-
nom koja je izgubila iat. to, opet, nije
Ivan Lovrenovi/Miljenko Jergovi, Bosna
i Hercegovina, Budunost nezavrenog rata,
Novi Liber, Zagreb, 2010.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. zz1
smetalo da se na aktivan i isto tako stvaian nain bude lo-
jalno diutvu i diavi koja je pobijedila. (sti. 41.)
Piipadnitvo gubitnikoj stiani posiedovano je guiom ne-
stalog oca i hivatstva, ksiianog na njegovu katastiofalnu
manifestaciju u Diugom svjetskom iatu.
Poiaeno hivatstvo i zamiaeni otac, temelji su tog psiho-
politikog stanja. Viak emocionalnog naboja oit kod Lo-
vienovia kada govoii o Fianji Tumanu, i nesposobnost da
vlastiti negativan stav o njemu zadii u okviiu iacionalnog,
aigumentiianog diskuisa i neutialnog stilskog iegistia ko-
jim govoii u ostatku knjige, vjeiojatno pioizlazi iz te, iskieno
ispiipovijedane, ali u svojim konzekvencama do kiaja nedo-
miljene, obiteljske tiaume.
Ve i povina analiza Tumanovih nekiitikih oboavatelja
s jedne i patolokih mizitelja s diuge stiane, pokazuje da su
tiaumatini ili nedostajui oevi najei izvoii ekscesne,
iiacionalne ljubavi ili minje piema Tumanu, kao iziazitoj
oinskoj guii. Jeigovi (koji u iecentnoj knjizi Otac (2010)
takoei iznosi tiaumu vlastite ustake obitelji i pioblemati-
an odnos s ocem) u jednom pitanju Lovienoviu kao samo-
iazumljivu, neupitnu injenicu istie da je Fianjo Tuman
unitio BiH (na ijem su valjda ouvanju iadili svi diugi od
Miloevia i Kaiadia do meunaiodne zajednice i muda-
hedina). to danas osjea za Fianju Tumana? On je uni-
tio Bosnu i Heicegovinu, a da zauzviat nije dobio nita...
pita Jeigovi Lovienovia, a ovaj lapidaino odgovaia: Tu-
man je duman.(sti. 119.)
Odnos miljea u kojem piovodi djetinjstvo piema komuni-
stikim vlastima Lovienovi opisuje ovako: Sjena svih tih
obiteljskih gubitaka jest se osjeala, i jest bila geneialno u
znaku podjele na dva nepiijateljska svijeta mi i oni, pii
emu smo mi oni koji su poiaeni i gubitnici, a oni su po-
bjednici i vladaju(...) (sti. 45.)
Piava piia zapoinje u tienutku kada piotagonist pielazi
gianice svoga znaenjskog svijeta. Kada je odluio piei
pieko iijeke tj. nai se na stiani pobjednika? Lovieno-
vi ispovijeda kako je u viijeme kada je staiijim iaziedima
osnovne kole izletio iz zatiene obiteljske kapsule i naao
se na istini (jo jednom Sloteidijk), poela diama, kiiza,
lom (sti. 46.)
Odgovaiajui na Jeigovievo pitanje kada je i zato iaski-
stio s vjeiom, navodi kako su postojala dva naina napu-
tanja tog tiadicionalnoga svijeta i njegove vjeie. Jedan je
nain bio inteiesno socijalizacijski, u mnogim sluajevima
vulgaino kaiijeiistiki. Reim je bio agiesivno ateistiki, pii-
vilegiiao je ljude koji se izjanjavaju kao ateisti, i mnogi su to
koiistili. (sti. 50.)
Za iazliku od tih mladia i djevojaka koji su iazumljivo te-
ili za boljom egzistencijalnom i socijalom pozicijom, za
koju je ovakav nain izjanjavanja bio glavna piepieka. (sti.
50), kod njega je, navodno, bio diugaiji sluaj: Diugi oblik
ostajanja bez vjeie bila je individualna emancipacija, koja
se onda kod Lovienovia, sluajno, ali vilo zgodno, poklo-
pila s duhom viemena i oekivanjima diutva. (sti. 50-51.)
Teko je, na ovom mjestu, ne pomisliti na supiotan piimjei
iznenadnog obiaenja i poviatka u okviie tiadicionalne
vjeie koji se kod mnogih nekoliko desetljea kasnije jednako
zgodno poklopio s padom komunizma.
Dolazak u Zagieb, u gimnaziju 1957 godine, Lovienovi opi-
suje kao potpuni kultuialni ok od kojeg sam zanijemio i ci-
jelo pivo polugodite nisam ni piogovoiio (sti. 58.) Sanja o
tome kako bjei natiag u Bosnu, a kad iz vlaka vidi pivu da-
mijsku munaiu zna da piistie u svoj svijet. (sti. 58-59.)
Ovdje je opiavdano zapitati se je li Zagieb tako na njega dje-
lovao jei je doista Hivatu iz Bosne bio toliko tu giad, ili ga
on naknadno konstiuiia tako stianim iadi svog individual-
nog negativnog iskustva i nemoi da se nosi s novom i diu-
gaijom siedinom.
Iz inteivjua saznajemo i da se na iadnu akciju uguiao jo kao
gimnazijalac, no i taj uzoian viak odanosti iitualima totali-
tainog ieima Lovienovi pokuava piavdati nekakvim soli-
daiiziianjem s piijateljem oiganizatoiom biigade. (sti. 63.)
Bosns c) ovunvonvn
:o:n:nuo suvos:vo
Lovienoviev odnos piema Bosni je metaziki, na mo-
mente i paiaieligiozni. Govoii o magiji Bosne: bila je dio
nekoga najintimnijeg, dubokoga naslijea, ali ve snano
osvijetena i potcitana, aigumentiiana kultuiom, liteia-
tuiom, iaznim kultuino-histoiijskim saznanjima. Sve se to
ve bilo stopilo u vist psiholoko-intelektualni amalgam, a
na to se nadodavao, bez ale, etiki stav. (sti. 70.) Tako, uz
metaziku, ustanovljuje i etiku Bosne. Tvidi kako je u sebi
nosio imago Bosne, tovie on je neka vista fetiista Bosne:
Moja opsesioniianost Bosnom ide otkako svjesno znam
sebe i za sebe. (sti. 114.)
To otkiie i zanos Bosnom su se opet zgodno poklopili s
novim politikim stiujanjima sedamdesetih godina pio-
bosanskog dijela politikog i paitijskog vodstva koje daje
punu potpoiu bosanskoheicegovakoj identitetskoj politici.
(sti. 76.)
Gainituia komunistikih monika kao to su Bianko Mi-
kuli (Ali, najpiije moiam bez zadike iei da je Mikuli u
mom piivatnom ivotu bio vaan ovjek..) i biaa Pozdieiac
po Lovienovievu miljenju je izvela kopeinikanski obiat,
jei je do njih BiH bila poput kolonije. (sti. 87.)
Kad govoii o Mikuliu, iz pozicije koju bi mogli nazvati, bo-
sansko-utilitaiistikom ili bosansko-makijavelistikom, Lo-
vienovi mu piata sve ono to npi. Tumanu kasnije nije
iz peispektive hivatstva. Piomiljajui o Bianku Mikuliu
istie linija iazlikovanja izmeu njegovih ospoiavatelja i
onih koji su ga uvaavali, bila je samo kamuiiana velikom
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zzz
piiom onih pivih o nedemokiatskim metodama, o vlada-
vini vistom iukom itd., iadilo se zapiavo o naim iazlikama
u bazinom odnosu piema BiH. Mikuli, naiavno, jest bio
vistoiuka i jest bio ovjek ideolokoga monolitizma, uo-
stalom u nekoliko naviata i sam sam osamdesetih godina bio
na udaiu njegove javne kiitike zbog nekih knjievno-politi-
kih spoiova. No, i tada mi je bio blizak pogled, moe ga na-
zvati i ielativistikim, po kojemu bi bez ljudi poput Mikulia
ivot u BiH bio potpuno lien osjeaja politikoga samopo-
tovanja. A to mi je itekako vano (sti. 88.)
Ukiatko, za vii nacionalni bosanski inteies moe se postu-
pati i ielativistiki piema vistoj iuci, sve dok ona iazbija
tue zube. Iz peispektive etike Bosne takva iepiesija nije
pioblematina. Na vie mjesta se moe stei dojam da je Lo-
vienovi antidemokiat, tj. da opiavdava iepiesiju kako bi se
suzbio bauk nacionalizma (sti. 92.)
Lovienovi kae kako je u to doba postojala paitijska dogma
bosanskoheicegovake kultuie, s kojom se njegov ivotni
credo opet sluajno i zgodno poklopio: U onome dijelu kul-
tuine politike koji su kiojili Paitija i sistem, a on je u stvaii
kiojio sve, tada je ve bila zavladala gotovo piava dogma bo-
sanskoheicegovake kultuie, bosanskoheicegovakog kul-
tuinog identiteta, to se ogledalo u svim onim novim insti-
tucijama i piojektima o kojima smo ve govoiili i koji jesu
iespektabilni (sti. 94.)
Neto kasnije istie kako je bio kooptiian u uieivaki od-
boi Veselina Maslee. (sti. 99.) Piemda eksplicitno kae za
Veselina Masleu da je bio pod potpunom ideolokom kon-
tiolom (sti. 101.), danas veliki demokiat Lovienovi ne vidi
nikakav pioblem u tome to je godinama iadio kao uiednik
u totalitainom ieimu u izdavakoj kui pod potpunom ide-
olokom kontiolom. Bit svega je po njemu da se u to viijeme
spojila dobia upiava i plemenita vjetina, tj. Bianko Miku-
li i on. (sti. 102.)
U tom smislu istie kako se sedamdesetih godina pivi put
poslije nekih piojekata iz austiougaiske epohe javlja bosan-
skoheicegovaka kultuino-histoiijska autoieeksija, te da je
veliki paiadoks cijele te piie i jest u tome to je to u kiajnjoj
liniji pioizvod paitijske politike (sti. 103.)
Lovienovi govoiei o tom viemenu koiisti pojam bosan-
skoheicegovakog nacionalizma. Tvidi da se on, kao kultuini
i diavni nacionalizam javio dva puta, za Austio-Ugaiske i
u SRBIH. Tu piiznaje i da je sam bio bosanski nacionalist,
ali dodaje da je taj nacionalizam plemenitiji od etnoieligij-
skog: Ako gleda tipoloki, cijeli bi se taj tiend mogao za-
piavo nazvati jednom vistom nacionalizma, ne, naiavno, et-
nikog, nego kultuinog i diavnog, politiki integiativnog..
Stoga, ako se sloimo da se tu iadilo o nacionalizmu, onda
moiam piiznati da sam tada i sam bio nacionalist pivi i
zadnji put u ivotu. Istie kako je politiki ostao uglavnom
iavnoduan piema Hivatskom pioljeu, te dodaje kako je
kod popisa 1971. ultimativno tiaio od popisivaice da mi
u iubiiku nacionalnost upie Bosanac. Ne moe to, nije
piedvieno, ne mogu mimo piopisa jadala se, a ja sam za-
peo: tako ili nikako. (sti. 105.)
Kako se moe istodobno biti i politiki Hivat i politiki Bosa-
nac, autoi ne objanjava. Oito je da siozava hivatstvo u BiH
na etniku i kultuinu iazinu, a budui da ovdje eksplicitno
navodi kako se na popisu 1971. izjanjavao kao Bosanac
(za ostale popise nemamo saznanja), moe se zakljuiti da se
godinama u javnosti lano piedstavlja kada putove i stian-
putice politikog hivatstva u BiH analiziia kao insajdei.
U tienutku kad mu ponestane iacionalnih aigumenata za
vlastite konstiukcije Lovienovi esto koiisti kcionalne
obiasce pa ek i eksplicitno istie kako je za opis odieenog
bosanskog fenomena knjievni postupak bolji nego histo-
iiogiafski (sti. 103.).
Meu nategnutim inteipietacijama na gianici besmislice
istie se Lovienovievo zloiabljenje Vitomiia Lukia, za ko-
jeg navodi da se ukljuio u HDZ BiH i postao joj potpied-
sjednik u tienutku kada je vidio populistiko divljanje te
stianke, pa se eto ukljuio ne bi li je pioliiao. (sti. 107.) Lu-
ki je piema Lovienoviu piva Tumanova itva u BiH
sugeiiia itatelju da je Lukieva smit posljedica iazoaienja
sastankom s Piedsjednikom RH u Zagiebu: Mislim da ne
giijeim puno, ako kaem da su takvi udaii bili meu iazlo-
zima njegove pieiane smiti u lipnju devedesetpive. (108)
Mv:nvzn Bosv
Osnovni pioblem Lovienovieve analize stanja u BiH je me-
todoloka nedosljednost. Autoi piomatia svaki identitet kao
konstiukciju, osim bosanskog. Bosna je za njega metazika
kategoiija, izvanviemenska i neupitna injenica. Njezino
vjeno postojanje je aksiom na kojem giadi sve ostale misa-
one konstiukcije. Lovienovi kao glavni metaziai Bosne
ne uoava ili ne eli uoiti slijepu milju u vlastitom kiitikom
gledanju, koje ga dovodi u paiadokse i kontiadikcije s onim
to pie na diugim stianicama iste knjige kada npi. govoii o
hivatskom ili nekom diugom nebosanskom identitetu.
Na momente se ini kao da ne itamo istog ovjeka, jei ko-
mino pobija samog sebe od koju stianicu ianije: U obje
svoje histoiijske veizije austioguaiskoj i jugoslavensko-
komunistikoj bosanskoheicegovaki politiki piojekt je
piopadao onda kada je nestalo nadsistema koji ga je podi-
avao i odiavao. U ovoj diugoj veiziji, k tomu, kada je vlast
pala u iuke etnonacionalistima, i to paiadoksalno na pivim
viestianakim slobodnim, demokiatskim izboiima. Demo-
kiacija o kojoj smo toliko matali, obila nam se o glavu kao
najcinja nona moia. (sti. 110.) Metazika Bosna je vanija
od demokiacije, tovie demokiatski izboii koji od 1990. pa
nadalje stalno daju nezgodne iezultate su pioblematini kao
takvi. Lovienovi govoii o tiibalnim ieeksima o oblicima
masovne manipulacije, u kojima demokiacija, vazda pod
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. zz
piividom potpune legalnosti i legitimnosti, biva izobliena
i ismijana do vlastite kaiikatuie ili peiveitiiana do vlastite
negacije. (sti. 162.) No pii tom ne nudi, baiem eksplicitno,
nikakvu alteinativu demokiatskim izboiima.
Ne daje ni bilo kakvo objanjenje tog iaskoiaka izmeu me-
tazike, piave Bosne i njenih izboinih manifestacija. Naci-
onalne podjele unutai BiH piikazuje kao nekakvu neobja-
njivu epidemiju: Od poetaka viestianaja 1990. godine
Bosnom i Heicegovinom oii se poklik za etnikiminacional-
nim identitetom, govoii i ognjici kolektivnog piipadanja,
no ni ne pomilja da bi geneiatoi toga moglo biti neiijeeno
nacionalno pitanje. Ne govoii istinu kada tvidi kako glasovi
opieke toj pomami, onoliko koliko ih uope ima, dolaze s
diutvene maigine (sti. 159.) jei je on sam, koji se eviden-
tno smatia takvim glasom, ve desetljeima iznimno mona
guia u diavnoj kultuii, institucijama, fondacijama, medi-
jima, udiugama, pa kao takav apsolutno udaljen od diu-
tvene maigine na kojoj se voli zamiljati.
Kad injenice postanu neumoljive, Lovienovi je, kako sam
kae, pieumoian objanjavati stvaii iz politiki, histoiijski
objektivne peispektive pa e onda iadije govoiiti subjek-
tivno-giaanskom doivljaju. U iazgovoiu Lovienovia i
Jeigovia stoga svako malo zanijemi iacionalni diskuis pa
piizivaju kciju: Ah, to je piia bez dna. To je takav kom-
pleks koji ne moe iscipsti, osvijetliti, osim da sjedne pisati
klasini golemi iealistiki ioman. (sti. 116.)
Lovienovi eksplicitno koiisti metazike kategoiije kada
govoii o kultuinoj i moialnoj supstanci BiH i njezinih
ljudi! koja je u iatu iazoiena. No tko je tu supstancu ia-
zoiio ako ne ona sama sebe, pieko svojih ljudi? Stanje piije
1990., dakle ono unutai nametnutog okviia unutai totalitai-
nog ieima, Lovienovi konstiuiia kao piiiodno, a ono u
demokiaciji kao nepiiiodno, nametnuto.
Stalno spominje apoiije i paiadokse nikakav pozitivan
iskoiak iz takvog stanja nije mogu izvan dogovoia tiiju na-
ioda...a inteiesi tiiju naioda do potpune su diveigentnosti
neuskladivi i nepomiiljivi Jednostavno ijeenje tako po-
stavljenog piividnog paiadoksa je iaspad zemlje, no Lovie-
noviev je pieutni aksiom kako BiH moia opstati. (sti. 153.)
Kao opepiihvaenu tezu istie, navodno samoiazumljivu
injenicu, kako bi bilo loe i po Bonjake i po diuge ako bi taj
naiod htio piaviti svoju ekskluzivnu nacionalnu diavu, ne
navodei za to nikakve aigumente. (sti. 118.)
Lovienovi potpuno nekiitiki fabuliia o nekoj istinskoj, tia-
dicionalnoj Bosni: Dok tiadicionalna Bosna, takoiei, nije
imala ideju o sebi kao multikultuialnoj, ona je to u svakod-
nevnici, u nekonceptualiziianoj piaksi jo nekako i bila....
Govoii o iazlikama unutai BiH ali istie kako one nisu poni-
tavale mozainu kultuinu cjelovitost bosanskoheicegova-
kog piostoia (sti. 155.). No to je s cjelovitou izvan gia-
nica dananje BiH? Zato bi stanovnik Posuja bilo kultuino
cjelovitiji s npi. Kalesijom nego s pai kilometaia udaljenim
Imotskim? Na ta pitanja autoi ne odgovaia, ve i dalje misti-
ciia Bosnu kao nekakav od svoje okoline potpuno izoli-
ian piostoi u ziakopiaznom histoiijskom piostoiu.
Isti Lovienovi koji na nekim stianicama knjige ostavlja do-
jam kako piihvaa injenicu da je svaki kolektivni identitet
konstiuiian i histoiian, tvidi kako je BiH oiganska povije-
sno-politika tvoiba (sti. 163.), tovie govoii o kultuinoj
i moialnoj supstanci BiH i njezinih ljudi! (sti. 149.) Pojmo-
vima poput kultuine supstancije i kultuialne stvainosti
BiH (sti. 156.) opasno se piibliava teoiiji kultuinog funda-
mentalizma, na kojoj najee niu konstiukcije nacionali-
sta koji su inae omiljena, laka meta njegove kiitike.
Politika, izboina ili iatna stvainost se u Lovienovievoj bo-
sanskoj mitologiji moe u potpunosti zanemaiiti vjena
bit Bosne ionako se moia kad-tad manifestiiati i nadjaati
demokiatske dumane.
A onda, kao da nije pisao piethodne tvidnje isti Ivan Lovie-
novi kiitiziia: Intelektualno iazoina politika metazika
naiodnog bia i nacionalne kultuie instaliiana je kao vla-
dajui moment i kiiteiij kultuinih i obiazovnih piogiama
(sti. 161.). Njegova metazika, njegovo bie Bosne, njegova
kultuina i moialna supstancija BiH dakle nije pioblema-
tina, ve su to samo diugi identiteti? Ili Lovienovi izo-
fieno u istom tekstu pobija samoga sebe?
Kako objasniti to da govoii kako je BiH oiganska povijesno-
politika tvoiba (sti. 163.), a onda nakon tiideset i tii stia-
nice pie kako opstanak BiH ovisi o zainteiesiianosti Ame-
iike za nju i o ameiikoj piisutnosti u njoj. (sti. 196.)?
I njemu je, u tienucima lucidnosti, jasno da bi nakon pie-
stanka vanjskog piitiska uslijedio iaspad ovakve BiH, ali
unato tome jo uvijek piiziva fantomatsku ideju (sti. 197.)
Ivan Lovienovi pobija ianije iznesene teze Ivana Lovieno-
via i u pogledu tiadicionalne Bosne: istie kako pod au-
stio-ugaisku vlast BiH ulazi 1878 s ve odavno pioliia-
nim i umnogome antagoniziianim etniko-konfesionalnim
giupama, s golemim iskustvom u nametanju dominacije, jo
vie u njenom podnoenju. (sti. 172.). Pa gdje je onda fan-
tomska oiganska, supstancijalna BiH? Jesu li njene an-
tagoniziiane etniko-konfesionalne giupe, danas naiodi,
samo statisti, iemetilaki faktoi unutai jednog fantomat-
skog okviia u kojem stanuje samo Ivan Lovienovi, sam u
Bosni, kako za njega tvidi Jeigovi?
Nakon to je po tko zna koji put misticiiao o supstanci,
biu Bosne, o njenoj oiganskoj piiiodi i sl., Lovienovi
zaudno istie potiebu sagledavanja pojave u iiem meu-
naiodnom kontekstu, koji bi omoguio da se u sagledava-
nju pojave odmaknemo od fatalizma i sudbine, a uoimo
njezinu histoiinost, te logiku i kauzalitet pojavljivanja. (sti.
176.)
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zz(
Lovienovi navodi kako polovicom 19. stoljea Fiancuz
Massieu de Cleival, putujui Bosnom i iazmiljajui o du-
bokim podjelama i nepovjeienju koje je tada vidio, iznosi
tvidnju da ta zemlja ima budunost Potiebno je samo, kae
De Cleival, da se kod tog istoiodnog naioda javi jedan po-
kieta jai od vjeiskih iazdoia. Stoljee i pol kasnije je, kae,
slino stanje. (sti. 186.) Piieljkivani Lovienoviev pokieta
se jo nije javio, a kad e ne znamo.
Lovienovi, nesvjestan da bi se ista kiitika mogla piimijeniti
na njegovu vlastitu mitologiju, citiia piofesoia Adnana Silaj-
dia koji govoii o vehabijama: Oni jo ive u uvjeienju da je
duhovni i kultuini identitet neto to se ioenjem stjee, to
je povijesno ksiiano i to ne podlijee bilo kakvim piomje-
nama i iazvoju, a ne neto to se viemenom gubi ili osvaja,
ba kao i ovjekova sloboda. (sti. 198.), a onda navodi pot-
puno supiotne teze kada govoii o Hivatima iz BiH:
Jo od kiaja Devetnaestog stoljea nepoviatno ubaeni u
diobilicu nacionalne integiacije, nakon ega danas ne mogu
nacionalno vie biti nita diugo nego Hivati, oni su, istovie-
meno, pieduboko i neizljeivo deteiminiiani svojim diev-
nim, piedmodeinim i piedhivatskim bosanskokatolikim
identitetom, to u povijesnoj tipologiji uope nije samo vjei-
ska oznaka, nego takoei etniko-politika i civilizacijska.
(sti. 210.) Jo kad bi oni to shvatili i osjeali, a ne sam on!
Lovienovi esto konstiuiia tezu koja nema veza sa stvaino-
u, da bi je onda mogao s lakoom efektno pobiti. U takvoj
panetnikoj fantazmi biti Hivatom moe se samo tako, da
vlastito bosanstvo, to piimaino i konkietno ivljeno isku-
stvo identiteta, valja u sebi zatiti kao niu viijednost, gotovo
kao povijesnu kiivicu, katkad ba kao siamotu, a sav se dati
apstiakciji opega i homogenoga Hivatstva. (sti. 210.) Ot-
kud to? Koji to hivatski nacionalist iz Bosne zatiie svoje bo-
sanstvo kao povijesnu kiivicu? Piojiciia li Lovienovi svoj
gimnazijski kompleks bosanskog piovincijalca u Zagiebu na
cijeli kolektivitet tobonjih hivatskih nacionalistaiiaalova-
nih Bosanaca? I zato bi zaviajno, iegionalno i nacionalno
bili u koliziji? A to s Hivatima Heicegovine ije istaknuto
heicegovstvo nije nipoto u koliziji s hivatstvom? Odnosi li
se uope ova knjiga na njih? Bi li i Heicegovac moiao u sebi
iskopati bosanstvo kao svoj autentian identitet? Apoiiija se
iazijeava samo pod pietpostavkom da Bosanac za Lovie-
novia nije iegionalna, ve politika, nacionalna kategoiija
u skladu s vlastitim opiedjeljenjem na popisu iz 1971., to
je njegovo legitimno piavo, ali mu vlastiti izboi ne daje za
piavo igosati ili piomatiati kao zabludjele ovce sve one koji
nisu slijedili isti opoitunistiki put.
Metaziki zanos Bosnom dovodi Lovienovia vilo blizu
koncepcijama Semiia Osmanagia, istiaivaa piabosan-
skih piiamida. Lovienovi govoii o golemom duhovnom
i kultuinom naslijedstvu BiH koje je staiije, obuhvatnije i
mudiije od svake njezine modeine, male, sebine etnona-
cije. Naa slavenska, naa kianska, kao uostalom i islam-
ska sekvenca bosanske povijesti, samo je mali odsjeak u
viemilenijskom kultuinom i duhovnom naslijedstvu ove
zemlje. (sti. 213.)
S jedne stane Lovienovi insistiia na identitetskim nesama,
a s diuge negiia identitet Heicegovine iiitantnim naziva-
njem cijele BiH Bosnom (sti. 149. i di.), osim onda kada je
u potiazi za deuinim kiivcem za piobleme nevinih bosan-
skih Hivata, kada iabi novoskovani politiki pojam heice-
govinizacija (sti. 214.)
Ko:vs: oo Bosv
Mit o bosanskim katolicima kojima je izvana uvezen i na-
metnut hivatski nacionalni identitet ima jednu fatalnu sla-
bost podiazumijeva da je pivo postojao neki dovieni hi-
vatski nacionalni identitet na podiuju dananje Hivatske,
pa da se onda kao gotov pioizvod izvozio u BiH. No inje-
nica je da je suviemeni hivatskih nacionalni identitet kon-
stiukt iz 19. stoljea, da se iazvija dobiim dijelom simultano
i na podiuju dananje RH i na podiuju BiH, koje su od
tada do danas veinom ivjele u zajednikim diavama od
Austiougaiske do SFRJ.
Lovienovi, u tienutku manje metazike opijenosti Bo-
snom, piiznaje: O ZAVNOBIH-u je povijesno neosnovano
iazmiljati kao o izdvojenoj injenici i dogaaju. On je na-
ime, kao i NaiodnaiSocijalistika Republika Bosna i Hei-
cegovina, neodvojiv, upiavo tvoibeni element, diavnog
piojekta nove, komunistike Jugoslavije i odgovaiajuega
ideolokog koncepta. Zavnobihovska Bosna i Heicegovina
napiosto nije mogla ni postojati izvan i mimo nadieene
diavnosti Jugoslavije. (sti. 220.), ime najbolje pobija vla-
stite ianije izieene teze o oiganskoj povijesno-politikoj
tvoibi.
Budui da istie kako su u otomanskom milet-sistemu
konfesionalne zajednice ivjele odvojenim, paialelnim i-
votima. (sti. 221.), oito je da u potiazi za biem Bosne
tieba zakopati jo dublje, u dievnu, piedosmansku Bosnu,
piema dubokom i slojevitom zajednikom naslijeu ove ze-
mlje i njezinih bezbiojnih kultova i etnosa to su se smje-
njivali u viemilenijskom slijedu. (sti. 220.) Lovienovieva
misija je politika aiheologija ui-Bosne. Neka kombinacija
Semiia Osmanagia i Bianka Mikulia. Bila bi to zgodna
intelektualna iazbibiiga kad je se ne bi opasno zloiabilo u
dnevnopolitike svihe.
Osnovni pioblem s Lovienovievim politikim bosanstvom
je to se ono danas ne svodi samo na nostalgini timung
jedne povijesno neiealiziiane mogunosti, ve se najvulgai-
nije zloiabi za paitikulaini, bonjaki nacionalistiki inteies.
Njegov mistikatoiski iad bio je vaan za stvaianje bosan-
sko-giaanske teoiijske i kultuino-histoiijske kiinke za da-
nas dominantnu bonjaku nacionalistiku platfoimu, koja
je izmeu ostalog iziodila i svog hivatskog lana Piedsjed-
nitva BiH koji piedstavlja savieno utjelovljenje Lovienovi-
eve koncepcije bosanskog katolika.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. zz
Snm u Bos
Slavko Goldstein u piedgovoiu knjizi govoii o Lovienovie-
vom planu za spas tj. viziji BiH kakva bi mogla i moiala
opstati (sti. 7.) Zato bi moiala? Moia li i ako ne moe?
Moe li? Sve ovo su pitanja na koja Goldstein ne odgovaia.
Kae kako je Lovienovi jednako Bosna, te istie pieplitanje
njegovog ivota i ivota Bosne. Za Miljenka Jeigovia Gold-
stein tvidi kako poniie u sudbine i duu Bosne, te dodaje da
su oba pisca na tiagu Ive Andiia (sti. 8.)
Jeigoviev uvodni tekst naslovljen je Sam u Bosni, pii emu
je taj bosanski usamljenik Ivan Lovienovi. Hipeibola je doj-
mljiva, ali legitimno je i zapitati se zato bi tiebala opstati
vizija diave koju nastanjuje samo jedan ovjek? to je s pie-
ostala etiii milijuna nelovienovia u BiH? Zato bi tiebala
opstati bilo koja diava koja dugoiono ne moe osiguiati
minimalan konsenzus veine svojih sastavnica ili giaana za
svoje postojanje?
Jeigovi patetino tvidi: Katkad mi se ini da je Ivan Lovie-
novi jedina bosanska konstanta, ona taka u koju je zabo-
den estai. (sti. 14.) Megalomansko pieuveliavanje Love-
novieva znaenja za opstojnost Bosne i Heicegovine dosie
vihunac na sti. 32: Vano je ponititi Lovienovia. To je
impeiativ svakog nacionalizma u Bosni i Heicegovini. Sibi
su ga spalili. Hivati ga pokuavaju zaboiaviti, Bonjaci uvii-
jediti i poniziti. Na kiaju, patetino govoiei, u Bosni je ve
skoio sve palo pied njihovim naletima, osim Lovienovia.
Ova banalna mitska kcija podsjea na Tolkiena, samo to
bi ovdje bila iije o nekakvoj bosanskoj pistenovoj diuini, u
kojoj je Ivan Lovienovi jedini uvai Bosne, kao Fiodo Bag-
gins sam piotiv sila miaka, a Miljenko Jeigovi mu, kao Gi-
mli, poviemeno pomae.
Lovienovi u piocjeni zadnjih iatova nastupa iz samopio-
glaene pozicije spoznajne i moialne nadmoi, iako ne zna
neke osnovne injenice. Izmeu ostalog, pie kako je Bla
Kialjevi ubijen na cesti Mostai-iioki Biijeg. (sti. 238.) Ne-
to se tako pogieno navede (u ovom sluaj je mit iiokog
Biijega oito bio jai od podatka da se navedeno ubojstvo
odigialo na cesti iz Mostaia piema itluku), a poneto se
tendenciozno pieuti. Lovienovi tako kao nepioblematinu
injenicu navodi kako su se giaani BiH na iefeiendumu 29.
veljaei1.oujka 1992. izjasnili za diavnu neovisnost. (sti.
238.) Pii tome ne navodi koji su naiodi izali na iefeiendum
i uz koje piethodne piijepoie.
Insistiia na tome kako je osnivanjem HDZ-a u BiH Fianjo
Tuman odmah politiki zagospodaiio duama bosansko-
heicegovakih Hivata., pietpostavljajui valjda postojanje
beskiajno naivnog i nevinog bh-hivatskog subjekta i be-
skiajno monog Tumana. (sti. 238.) Tuman je bosanske
Hivate uio da omiznu svoju jedinu domovinu, Bosnu, a sve
svoje emocije i oekivanja piojiciiaju na apstiakciju, Hivat-
sku. (sti. 242.). Postavlja se pitanje kolika im je bila ta ljubav
i osjeaj piipadnosti Bosni kad ih je duman pieko noi
mogao uvjeiiti u supiotno i tko je u iatu bio piedstavnik te
jedine domovine Bosne kojem su se mogli okienuti.
Jo goie je pioao bonjaki iatni voa. Izetbegovi po Lo-
vienoviu nije do kiajnjih konzekvencija iazumio kljunu i
najtiajniju citu identiteta i mentaliteta ovoga svijeta. A mo-
gao ju je, gotovo laboiatoiijski tano, uoiti i u dalekoj povi-
jesti: to je ona ista cita dijalektinosti i ambivalentnosti, na
piimjei, po kojoj se bosanski muslimani, i kad su bili naje-
i bianitelji Osmanskoga Caistva i islama, nisu dali identi-
ciiati s Osmanlijama ni sa Stambolom. (sti. 248.). Sieom,
Lovienovi je tu da ga podui, jei on o bosanskim muslima-
nima zna vie i poznaje ih bolje nego Izetbegovi kojeg su
ti isti bosanski muslimani smatiali svojim nacionalnim lide-
iom, jei Ivan Lovienovi je vihovni, istina samopioglaeni,
aibitai za pitanja identiteta i mentaliteta ovoga svijeta. Ne-
to kao Visoki piedstavnik metazike Bosne.
Um)vs:o zn)un
Kao Bosanac nisam manje Hivat zato to nisam samo Hi-
vat misao je istaknuta kao moto ove knjige. U apstiaktnom
smislu teza bi mogla stajati, ali u konkietnom histoiijskom
tienutku u kojem je bosanstvo u potpunosti zauzeto i
upiegnuto u piojekt bonjakog nacionalizma i u situaciji
u kojoj je ono politiki (u nekim iazdobljima i vojno) kon-
fiontiiano s hivatstvom u BiH, nezgodno je to se moia iza-
biati stiana. Lovienovi moe individualno utvaiati sebi da
je on sam samcat u svojoj utopijskoj politikoj Bosni, ali je
time piedugo puhao u jedna diuga jedia. Je li npi. bosanstvo
eljka Komia hivatstvo ili antihivatstvo kada ga se poli-
tiki plasiia i koiisti na ve dvaput vieni nain?
Lovienovi je u ovoj knjizi piikazan kao spomenik, sam u
Bosni. U javnosti uglavnom i egzistiia kioz monumentalno
dianje jednog piolog viemena. Nema vie konteksta u ko-
jem je spomenik nastao, niti se to viijeme moe viatiti pa
otud ope beznae kao osnovni ton njegove knjige. Pesimi-
stian timung izbija i iz likovne opieme. Stiavina iuevina
Vijenice i jedna ljudska sjena meu iuinama na naslovnici.
A na unutianjoj stiani koiica fotogiaja na kojoj se Ivan
Lovienovi s iziazom kiajnje depiesije dii iukom za glavu:
gesta izmeu miljenja i oajavanja oajno miljenje ili mi-
ljenje oaja, za itatelja je u konanici sasvim svejedno.
Lovienovi u ovoj tegobnoj knjizi navodi i Miodiaga Popo-
via koji piui o vidovdanskom kultu kae: U zielim civi-
lizacijama jasno se iazlikuje ta je mit a ta istoiijsko milje-
nje, ta poezija a ta zbilja, ta bajka a ta iva stvainost. (sti.
206.) Mit Bosne, iji je jedan od giaditelja desetljeima bio
upiavo Ivan Lovienovi, u dananjoj, lagumdijanskoj deii-
vaciji sve je sliniji vidovdanskom, no to ostaje u slijepoj me-
todolokoj milji glavnog autoia knjige Bosna i Hercegovina,
Budunost nezavrenog rata. A upiavo je to ono to upada
u oi, i to se, unato nedavnim autoiovim diutveno-poli-
tikim akiobacijama s ciljem distanciianja od vlastitog ide-
olokog potomstva, vie nee moi zastiijeti. Osim to je u
svojoj metazikoj Bosni ostao sam, njen Visoki piedstavnik
konano je i gol.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zz6
Otvoreno pismo
Povodom dogaanja na bosanskoheicegovakoj diutveno-
politikoj sceni, osmoiica poznatih intelektualaca Vjeko-
slav Domljan, eljko Ivankovi, Miljenko Jergovi, Mile
Lasi, Ivan Lovrenovi, Mirko Marjanovi, Ilija imi,
Luka oljan 27. oujka 2011. godine uputili su otvoieno
pismo bosanskoheicegovakoj i meunaiodnoj javnosti.
Uviajui vanost i tematsku povezanost pisma s iubiikom
Unutainacionalniiunutaietniki dijalog: potieba ili iluzija?
(II), odnosno, tematom Hivatsko pitanje u BiH pogledi
iznutia, donosimo ga u cijelosti:
Kao ljudi koji nacionalnu pripadnost razumijevaju i kao
trajnu opomenu da slobodnome ovjeku nacija nikada ne
smije postati idolom, te sa svijeu da pripadnost narodu ne
znai nita ako najprije ne znai odgovornost prema vlasti-
tom, individualnom integritetu i prema vlastitoj socijalnoj
zajednici, mi, potpisnici ovoga javnog pisma, izraavamo
ozbiljnu zabrinutost politikom krizom koja potresa Bosnu i
Hercegovinu, i politikom ulogom koju akteri te krize namje-
njuju bosanskohercegovakim Hrvatima. Dogaaji, naime,
bjelodano pokazuju da se svi, koji danas govore i djeluju u
ime i navodno u korist toga naroda, njime slue manipula-
tivno, kao politikim sredstvom u postizanju nekih zasebnih
politikih ciljeva.
1) Kada danas dvije stranke s najveim izbornim legitimite-
tom kod Hrvata, HDZ BiH i HDZ 1990, alarmantno postav-
ljaju pitanje ustavne i politike nejednakosti Hrvata, za to
postoje mnogi opravdani razlozi, jer je praksa bezobzirnoga
nadglasavanja i marginalizacije Hrvata od strane bonja-
kih politikih partnera, osobito u razdoblju od 2006. godine,
postala evidentna i nepodnoljiva. Dva HDZ-a, meutim,
nemaju nikakvu povijesnu vjerodostojnost ni politiki kapi-
tal kojim mogu potraivati pravo na monopol zastupanja
hrvatskih nacionalnih interesa. Bilanca njihova dvadese-
togodinjeg vladanja u ime Hrvata je porazna, i to ba sa
stanovita kontinuiranoga uruavanja ustavno-politike
pozicije toga naroda u Bosni i Hercegovini. Rezultati HDZ-
ove politike na tom polju u Republici Srpskoj, pak, ravni su
narodnoj katastro, pa je dananja ideja o savezu vodeih
hrvatskih stranaka sa SNSD-om i SDS-om, koji e pomoi
da se Hrvati izbore za ravnopravnost kroz njihovo antago-
niziranje sa Sarajevom i Bonjacima, samo jo jedna od
hadezeovskih avantura s nesagledivim posljedicama. Vie
je, naime, nego jasno da SNSD-ova i SDS-ova borba za
hrvatska prava nije motivirana niim drugim nego daljim
uvrivanjem autonomije Republike Srpske, a da e to zna-
iti i dovrenje politikoga i demografskog nestanka Hrvata
iz tog entiteta, to najbolje znaju gospoda iz dvaju HDZ-a.

2) Nain na koji koalicija koju predvodi SDP BiH, uz se-
kundiranje SDA, pokuava da obesnai hrvatski monopol
dvaju HDZ-a nespojiv je s dobrim namjerama i pozitivnim
demokratskim uzusima, a potpuno je protivan duhu Bosne
i Hercegovine, upravo onome duhu ravnopravnosti, uvaa-
vanja i multietninosti u koji se i Lagumdija (SDP) i Tihi
(SDA) deklarativno zaklinju kao u svetu bosansku tradiciju.
Koliko istinski dri do toga, Lagumdija je pokazao jo na
izborima 2006. godine, kandidirajui eljka Komia za hr-
vatskoga lana Predsjednitva BiH, ponovivi to i 2010, bez
imalo obaziranja na sve teke negativne posljedice koje su
tim inom ve bile proizvedene kroz prvi Komiev besplodni
mandat. Ta SDP-ova manipulacija bila je jedan od krupnih
razloga zbog kojih je zakoen kurs povratka Bosni i Hercego-
vini i domovinskoj orijentaciji, a koji se u hrvatskoj politici
bio poeo nazirati u godinama nakon propasti avanture s
Hrvatskom samoupravom. Ovo to sada radi SDP-ova ko-
alicija nije nita drugo nego grubo i bezobzirno, surovo ma-
kijavelistiko poigravanje s hrvatskim elementom, koji im je
bio potreban samo zato to ni SDP ni SDA nisu imale do-
voljno izbornoga kapaciteta da vlast u Federaciji formiraju
same. Nisu to legalno mogle ak ni uz ovakvu manipulaciju
malim hrvatskim strankama i njihovim mandatima, pa su
morale pribjei krenju ustava Federacije BiH. To, pak, re-
zultira brojnim potencijalno fatalnim posljedicama: novom
nacionalnom homogenizacijom i politikom radikalizacijom
Hrvata, ponovnim snaenjem dvaju HDZ-a i njihovih lidera
ovia i Ljubia kao etnokratskih voa, jaanjem politikoga
odiuma prema Sarajevu i Bonjacima, snaenjem argu-
menata za savez sa SNSD-om i SDS-om, te openito pro-
dubljivanjem politike krize u Federaciji i u Bosni i Herce-
govini, i daljnjim zahlaivanjem meunacionalnih odnosa.
Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba ili iluzija? (II)
status, broj 15, proljee 2011. zz;
3) Sve opisano reektira se na posebno osjetljiv nain u ma-
njinskim hrvatskim sredinama, kakva je i sarajevska, koja,
meutim, u simboliko-politikom smislu ima veliku nosi-
vost. Svaka mudra i uistinu bosanskohercegovaki orijenti-
rana politika, jednako bonjaka i hrvatska, morala bi tu
nosivost uvaavati i ohrabrivati. Ne ini to ni jedna: Hrvati
u Sarajevu nalaze se u trajnom procjepu izmeu sebine ha-
dezeovske etnoteritorijalne politike, praktino hercegovake, i
asimilacijske logike sarajevskih bonjakih prilika i politika,
bez ikakve institucionalne mogunosti da politiki artikuli-
raju vlastita stajalita. Aktualna kriza dodatno dramatizira
tu politiku nijemost i iskljuenost, a gotovo nesnosnom ini
ju u zadnje vrijeme neprimjereno javno djelovanje nestra-
nake ali politiki jako angairane organizacije Hrvatskoga
narodnog vijea i njegova staroga/novoga predsjednika. Ta
ustanova, jedina te vrste u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini,
koja poiva na asnoj tradiciji iz rata, sama je sebe poni-
tila i oduzela si mogunost autentinoga miljenja i govora
u okvirima pluralistikoga modela graanske kulture, jer se
stavila u otvorenu dnevnopolitiku slubu SDP-ove koalicije
i opisane asimilacijske politike, demonizirajui one koji mi-
sle drukije. Kulminira to u najsvjeijemu pokliku predsjed-
nika HNV-a: Onima kojima se ova zemlja ne svia, najbolje
bi bilo da odu iz nje. Nije potrebna velika mudrost da bi se
shvatilo tko su ti koji treba da odu: svi (Hrvati) koji ne misle
kao predsjednik HNV-a. Sarajevski politiki establishment
(u ovome mandatu ine ga iskljuivo SDP i SDA), pa i jav-
nost, u toj nakaradnoj politiziranosti HNV-a i poltronstvu
prema veinskom i politiki vladajuem elementu, te u tim
izgoniteljskim gestama i ideolokim proskripcijama ne samo
da ne vidi nita loe, nego ih obilato honorira panjom,
hvalom, nagradama, javnim priznanjima. Jasniju ilustraciju
asimilacijske politike teko je zamisliti.
Graanska dunost i intelektualna savjest nalae nam da sve
aktere opisanih oblika politikoga manipuliranja nacionali-
tetom javno upozorimo na ogromnu odgovornost za pogubne
posljedice kojima takvo manipuliranja u Bosni i Hercego-
vini neizbjeno rezultira. Pozivamo sve one ije se miljenje
i nemir podudaraju s naim, da se pridrue ovome apelu, u
zajednikom pokuaju da pridonesemo vraanju politikoga
djelovanja u racionalne i trezvene okvire.
U Sarajevu, 27. oujka 2011.
Vjekoslav Domljan, eljko Ivankovi, Miljenko Jergovi, Mile
Lasi, Ivan Lovrenovi, Mirko Marjanovi, Ilija imi, Luka
oljan
STATUS U
OGLEDALU
Status u ogledalu
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zo
Kako objektivno govoriti o
neemu to se voli?
*
Mile Lasi
Zato uope cijenim i volim Status, zapitat u se javno: je li to zbog
zadovoljene sujete to sam se i putem Statusa uuljao u drutvu umnih
ljudi u Zemlji i regiji, ili je, ipak, rije o tomu kako Statusovih 300 stranica
ekskluzivnog i mudrog teksta jesu praznik za Um i Duu, plod namjere i
rezultat silne pozitivne sinergije mladih i vrlo obrazovanih, nekonvencionalnih
i antidogmatski usmjerenih ljudi, pa ve po tomu neto posve netipino za bh.
(ne)prilike, i na ex-jugoslavenskim prostorima, to bi moglo znaiti kako i nije
ba sve izgubljeno u ovoj Zemlji, ili barem nije za svagda? Hou da vjerujem da
je posrijedi ovo drugo
Nismo kopiiali Ciceio, nismo ni znali za njega kada smo
pokienuli Status, kazao mi je glavni i odgovoini uiednik
Statusa Ivan Vukoja piije etiii godine, ali takvu vistu us-
poiedbe doivljavamo kao kompliment. Ciceio je, inae,
vicaisko-njemaki magazin za politiku kultuiu, skupi pio-
jekt mega-medijskog konceina Ringiei Veilag, pokienut
nekako u isto viijeme kada i Status. Neuspoiedivi po am-
bijentu u kojem su ioeni, koliini novca koji stoji iza njih i
tiiaama, uspoiedivi su jedino po sadiajima i kvaliteti, pii
emu je piaktika demonstiacija kultuie pluializma i meu-
sobnog uvaavanja zvana Status iz Mostaia neiijetko i plu-
ialnija i toleiantnija, pa time i bolja od Ciceia. Ve time sam
se jasno odiedio piema Statusu, iadi se o neem netipinom
i diagocjenom u cijeloj iegiji jugoistoka Euiope, posve neo-
binom fenomenu i za jednu tianzicijsku zemlju i iegiju.
I.
S Ivanom Vukojom sam piije etiii godine iazgovaiao za
neke njemake medijske kue povodom izlaenja desetog
bioja Statusa u kojem je vilo kompetentno otvoieno pitanje
konsocijacije. Radilo se o autoiskim tekstovima za i piotiv
ovog nesavienog demokiacijskog modela koji se piimje-
njuje u duboko podijeljenim diutvima kako bi se izilo iz
nestabilne situacije ili baiem kienulo u piavcu stabilnosti.
Objektivno posmatiano, bilo je kiajnje viijeme da se otvoii
iaspiava o onomu to nam je stiglo iz Svijeta u vidu gotovih
washingtonsko-daytonsko-paiikih naela i modela piepu-
nih kompliciianih ijeenja koja su u biti konsocijacijska i tek
s elementima klasine pailamentaine demokiacije. Nevolja
je dodatna to su ona u bh. uvjetima doivjela izvitopeie-
nja velikog foimata, zbog ega i govoiim gdje mogu i dokle
mogu o javaluk ili jaianskoj, neodgovoinoj konsocijaciji u
BiH. Unato tomu, u zemlji punoj politikih udesa kakva
je postdaytonska BiH, iaspiava sa stianica Statusa piihva-
ena je tek od iijetkih bh. intelektualaca kao podsticaj za tia-
enje izlaza iz naih bezizlaza, dok je jedan bioj tobonjih
intelektualaca, u stvaii piikiivenih etno-ideologa kienuo u
masovne i teke objede piotiv Statusa. Time je kompliciiana
i smislena piia o odgovoinoj konsocijaciji (i bez dodatnih
teiitoiijalizacija) i kao jedna od posljednjih mogunosti za
BiH izgubila smisao.
Uzalud sam ovog pioljea pokuao oivjeti tu nikad dovi-
enu konsocijacijsku iaspiu, na saiajevskom poitalu za koji
piem, koiisti nije bilo, samo sam izgubio ponekog piijatelja.
S piomocijie Statusa, bi. 14, u Saiajevu, Centai za kultuiu, Jelieva 1
Status u ogledalu
status, broj 15, proljee 2011. z1
U jednu iije, u BiH se iadije ivi u njezinoj javaluk izvedbi
po mjeii domaih politikih elita, koje se meusobno hiane
svojim iskljuivostima i iaznovisnim dogmama i dogmatiz-
mima, nego to se eli ozbiljno poiazgovaiati i dogovoiiti
odgovoini tip politike, s elementima giaanskog libeialnog
uieenja i neizbjenim etno-elementima, masivno ve ugia-
enim u postojea ustavna ijeenja...
Sa aljenjem ponovit u jo jednom kako su neki ljudi upiavo
u Saiajevu odiadili to iz neznanja a to iz zlobe vilo neasni
posao iienja fame o Statusu kao nekakvoj hivatsko-sipskoj
zavjeii iliti hivatskoj ujduimi iz Mostaia piotiv BiH, to bi
tiebalo znaiti da su Status i njegovi suiadnici zavjeienici
piotiv BiH, a oni koji ih nepiavedno objeuju patiiote ili ta-
kvo to. Istina je, pak, da se u Statusu od pivog do 14. bioja
Bosna i Heicegovina misli kao svoja zemlja ali se istodobno
zalae za otvoienu iaspiavu i o bh. piolosti i sadanjosti,
kao i modelima uieenja u budunosti. Nitko nije diskva-
liciian samo zato to je eventualno piivienik diugaijih
svjetonazoia i politikih koncepata. Status de facto sa svim
svojim izdanjima (asopisom i knjigama) i ne svjedoi o
diugomu do da su svi teoiijsko-politiki piistupi, ukljuivo
giaansko-libeialni i multietniki podjednako legitimni kao
i etniki i konsocijacijski. Ponajmanje je posvuda, naalost,
tiaganja i piomiljanja nekog siednjeg ili kompiomisnog ije-
enja, koje bi se eventualno moglo postii uz ozbiljan teoiij-
ski i politiki napoi i uz kombinaciju giaansko-libeialnog i
etnokiatskog piistupa.
Konsocijacijska ponuda nee uvijek stajati kao ponuda na
dnevnom iedu, napisala je ba u Statusu zagiebaka polito-
loginja Miijana Kasapovi, ije se ime u BiH posve neopiav-
dano stigmatiziia. Usudio bih se dodati, konsocijacijska po-
nuda je jo uvijek tu i posljednja je ansa za BiH, ali za takvo
to bismo moiali imati posve doiasle i voljne politike i in-
telektualne elite, ukljuivo hivatsku, dakako, a njih nema ni
na vidiku. Tomu smo, bojati se, svjedoci i ovih postizboinih
dana, kada se na desno-etnokiatski tuk odgovaia utukom s
lijevo-libeialnih ili giaanskih pozicija
II.
Ja vjeiojatno ne umijem diugaije nego svjedoiti o sebi pa
time i onomu ime se bavim, tako je nekako za mene kazao
jedne piigode moj diagi kolega i piijatelj, pjesnik meu po-
litolozima, piofesoi na FPN-u u Saiajevo di. Neizuk uiak.
Pa neka te viste metodinosti bude i dalje moje veeianje
svjedoenje o fenomenu Status.
Iako je ve u spomenutom desetom bioju Statusa bio i moj
tekst Veliki koiak u pogienom piavcu ispiovociian De-
klaiacijom euiopskih muslimana ieisu-l-uleme IZ u BiH di.
Mustafe ef. Ceiia, tada ni slutiti nisam mogao da sam za-
uvijek inciian Statusovim pluialistikim viiusom i da u
postati dio Statusove obitelji slobodnih ljudi iazliitih svje-
tonazoia i backgiounda.
Usput kazano, nisam mogao piije etiii godine ni sanjati
o poviatku u Zaviaj, isuvie sam se dugo uljuljkivao u po-
ziciju duhovnog egzilanta i neke viste posmatiaa s dis-
tance nemilih i nediagih zbivanja u iegiji jugoistoka Euiope.
Mnogo je ljudi koji su kiivi za moj poviatak, ne bih ni-
komu posebice spominjao ime, ali samo su dvije mostaiske
insititucije dopiinijele mojem poviatku u uiueni i ponieni
Mostai - Filozofski fakultet Sveuilita u Mostaiu i Status.
Sa Statusom se, po mojem dubokom uvjeienju, u politiki i
duhovno zaputenoj Heicegovini lake die, a tako bi moglo
biti i u BiH kada bi se htio iazumjeti ovakav piosvjetiteljski
potencijal.
Javno svjedoim, dakle, kako su i mojem osobnom viedeset-
ljetnom piocesu dedogmatizacije knjige poput Zaiobljenog
uma Czeslava Milosca i asopisi poput Die Zeita, Ciceia ili
Statusa imali vano mjesto. Bio sam, dakako, u piocesu vla-
stite deogmatizacije odmakao donekle, nisam vie objanja-
vao Svijet dijalektikom klasnog i nacionalnog, ali je u meni
ostalo dovoljno dogmatskih tlapnji da mi u osloboanju od
njih pomognu i moji mladi mostaiski piijatelji oko Statusa i
sadiaji unutai Statusovih koiica. Ali, u tianzicijskim diu-
tvima, posebice u naem, neki su izgleda piogutali toliko
Muiti Bing pilula da su ostali vjeini piopalim ideologijama
ili su jednu vistu dogmatizma zamijenili diugim, s atestiia-
nim vjeiskim i etno piedznakom. Neki su, pak, (p)ostali do-
gmate i kad se koiiste modeinom libeialnom ietoiikom
Godinu dana poslije poviatka u Zemlju imam, dakle, piivile-
gij svjedoiti pied svima vama o neemu to volim i cijenim.
Ali, zato uope cijenim i volim Status, zapitat u se javno: je
li to zbog zadovoljene sujete to sam se i putem Statusa uu-
ljao u diutvu umnih ljudi u Zemlji i iegiji, ili je, ipak, iije
o tomu kako Statusovih 300 stianica ekskluzivnog i mudiog
teksta jesu piaznik za Um i Duu, plod namjeie i iezultat
silne pozitivne sineigije mladih i vilo obiazovanih, nekon-
vencionalnih i antidogmatski usmjeienih ljudi, pa ve po
tomu neto posve netipino za bh. (ne)piilike, i na ex-jugo-
slavenskim piostoiima, to bi moglo znaiti kako i nije ba
sve izgubljeno u ovoj Zemlji, ili baiem nije za svagda? Hou
da vjeiujem da je posiijedi ovo diugo
S dogmama se lake ivi, bile one svjetonazoiske, teoiij-
ske, ideoloke ili politike, ali s njima smo samo vjeinici
ili sljedbenici. Kao piofesoi politologije vidim, dakle, u
posve novoj politikoj kultuii u mukotipnom nastaja-
nju, koja se dosljedno piomoviia na stianicama Statusa,
ono to bi nam moglo i moialo pomoi u piocesu daljnjeg
(samo)oslobaanja od svekolikih dogmi, kojima je po de-
niciji sklono i svako diutveno bie i svako diutvo. Utoliku
moju i, vjeiujem, vau zahvalnost zasluuju i Ivan Vukoja i
Eldai Saiajli i Alen Kiisti, i Josip Blaevi, i svi bivi la-
novi teama zvanog Status. Jei, ako se i putem Statusa sa-
mooslobodilo nekih tisuu Statusovih piivienika, moda
bi oni mogli pomoi i diugima, i Zemlji u cijelosti, da nam
svima bude bolje. Ukoliko je, pak, nekima ve dobio, onda
nita, to bi kazali diagi Peanikovi piijatelji.
Status u ogledalu
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zz
III.
Iskoiistit u u nastavku onaj moj ve vie puta spominjani
iazgovoi s Ivanom Vukojom, diagim ovjekom kihke tjele-
sne giae i snanog uma, da se podsjetimo na ono to su
Ivan i diugovi htjeli postii pokietanjem ove viste publika-
cije koja kao da je pala s Neba ili neke diuge planete u nae
uniene ivote s kiaja 20. i poetka 21. stoljea. Evo, uosta-
lom, izvoine Ivanove piie:
Pria oko Statusa je krenula kada smo neki moji pri-
jatelji i ja doli do zakljuka da nemamo pravo verbalno
kritizirati pojave u naem drutvu, ako nismo na neki na-
in i sami aktivno ukljueni u te drutvene procese. Ob-
zirom na nae socioloke i sline backgrounde odabrali
smo formu asopisa kao medija bavljenja problemima
drutva u kojem ivimo. Ali, ne asopisa koji e se baviti
proizvodnjom ideoloke izmaglice i sinekura za odabrane
autore, nego asopisa koji e postojee drutvene i politike
procese nastojati otvoreno i kritiki sagledati i vrjednovati
u kontekstu onoga to se u suvremenom demokratskom
svijetu dogaa na drutvenoj i teorijskoj pozornici...
Nadam se da vie ne ivimo u jednopartijskom i jednote-
orijskom sustavu koji je u stanju sve objasniti, koji posje-
duje apsolutnu istinu i koji je uvijek u pravu. Smatram
da je svaka drutvena i politika teorija i praksa prihvat-
ljiva ukoliko prihvaa univerzalne, civilizacijske vrijedno-
sti, ukoliko potuje demokratsku proceduru i ne poziva na
mrnju, nego na one vrijednosti koje se smatraju civiliza-
cijskim i kulturnim tekovinama suvremenih drutava
Volio bih da je intelektualna arena sintagma koja moe
dobro okarakterizirati prol asopisa Status. Osnovna
ideja bila nam je napraviti asopis koji e promovirati de-
mokratski pluralizam...
Nadam se da Status nipoto nije, niti e ikada postati
klub istomiljenika u kojem emo jedni druge uvjeravati
u ono to svi znaju, to je svima jasno i oko ega se u biti
slaemo. Uistinu nastojimo, meu naim suradnicima,
imati autore koji razliito promiljaju i objanjavaju
drutvene i politike fenomene bosanskohercegovakog
drutva. U pravilu, uvijek imamo nekoliko autora koji za-
stupaju dijametralno razliite poglede na uzroke i poslje-
dice drutvenih fenomena i procesa kojima se u Statusu
bavimo. Jer, upravo to konceptualno neslaganje (ali, pri
tom, nuno, meusobno uvaavanje), taj politeizam sta-
vova i vrijednosti je osnovna ideja asopisa Status i
osnovni uredniki koncept. Uvijek sam nastojao naglasiti
da istina Statusa nije u pojedinim tekstovima, stavovima
ili autorima, nego u mozainoj cjelini koju svi ti pojedi-
nani tekstovi i stavovi ine. Niti jedan autor ne zastupa
Status, niti Status iskljuivo zastupa i predstavlja bilo ko-
jeg autora, pa ni mene kao glavnog urednika. Na koncept
je od poetka bio strogo autorski - napii sto misli i potpii
se, ako je tekst dobar, nikoga ne vrijea i ne iri mrnju mi
emo ga objaviti bez obzira koje stavove/koncepte/teorije
zagovarao.
IV.
U vezi s neobinim daiom Bojim zvanim Status, smijem
ustviditi, dakle, da su se u pioteklih 14 biojeva dosljedno
ispotovala naela o kojima je govoiio Ivan Vukoja. I, vjeio-
jatno, nikad tako oigledno kao u bioju 14 koji i jeste povod
naeg veeianjeg okupljanja i o emu e govoiiti detaljnije
diugi sudionici. Osobno sam o ovom vanom bioju i temi
pisao i za Depo poital, piije svih diugih, i za Motiita bioj
53, sjajan knjievni asopis iz Mostaia kojim uspjeno koi-
milaii moj nekadanji diugai iz Lica, pjesnik Miio Petiovi.
No, podsjetimo i na teme bioja u svih 14 biojeva Statusa,
koje kao nijedna diuga stalna iubiika u ovom asopisu go-
voii o diutvenoj ielevantnosti ovog asopisa za politiku
kultuiu. Poev od pivog pa do posljednjeg bioja teme
bioja su bile: Kiui li bauk Jugoslavije Bosnom i Heicego-
vinom, Rat u BiH uzioci i posljedice, Jak iazlog za (ne)biti
(za)jedno pitanje bh. identiteta, (Post)Daytonska BiH to
(ne)bi tiebalo piomijeniti, Odnos nacionalnog i giaanskog
u BiH, Diutvene i politike elite u BiH, Bosna (il)i Heicego-
vina to im (ni)je zajedniko, Ustavne piomjene i konsoci-
jacijski modeli u BiH, Civilno diutvo i demokiatski pluia-
lizam, Religijski fundamentalizam i politiki ekstiemizam,
Bog i(ili) evolucija?, Meunaiodna zajednica i BiH, Unutai-
nacionalniiunutaietniki dijalog: potieba ili iluzija.
To su, dakle, bile teme bioja , koje bi tek tu i tamo uzvitlale
intelektualnu piainu, ako ih nije doekivala giomoglasna
utnja tzv. akademske policije, dakle onih duhovih stupova
diutva kojih se ove teme itekako tiu ali ih oni ignoiiiaju.
Pa, i onda kada bi se otvoiile kakve-takve iaspie, potaknute
viijednim Statusovim infektivima, kao u sluaju teme
bioja u desetom Statusovom izdanju (Ustavne piomjene i
konsocijacijski modeli u BiH), ili u 14 bioju (Unutainacio-
nalniiunutaietniki dijalog: potieba ili iluzija) demonstii-
iala bi se u komentaiima upiavo ne-kultuia dijaloga i sve
bi ubizo piekiila vatia i a, diutveno ielevantne koiisti i
piobitka jedva da bi bilo. Na neki kuiiozan nain, svako bi se
jo dublje zakopao u vlastite teoiijske ili politike pozicije, a
politika ili teoiijska iigidnost bi tiijumiala nad kultuiom
toleiancije i dijaloga.
Moiam baiem jednom ieenicom dotaknuti i diuge sadi-
aje u Statusu, jei teme bioja nisu nikad bile jedino to vii-
jedi u ovom asopisu. Posve nepiavedno i u jo dubljoj sjeni
ostajali su, naime, biojni autoiski iadovi domaih misleih
ljudi svih moguih teoiijskih ii politikih oiijentacija, kao i
piijevodi iadova uglednika iz Svijeta kojima se bh. kultuia
bogatila...
V.
Mislim da je za bosanskoheicegovako diutvo i diavu
najvanije da se to iealnije i objektivnije suoimo sa posto-
jeim stanjem stvaii i pioblemima kojima je biemenito, a
Status u ogledalu
status, broj 15, proljee 2011. z
ne da zamagljujui i iskiivljujui diutvenu i politiku ieal-
nost dugoiono stvaiamo jo vee piobleme opet sam se
posluio citatom iz mojeg iazgovoia s Vukojom pii tom,
kada je Status u pitanju, dijagnosticiianje diutvenih i po-
litikih iealnosti ne znai i njihovo nekiitiko piihvaanje,
nego upiavo supiotno, znai poetak piocesa osmiljavanja
i pionalaenja diutvenog i politikog okviia koji, na najbo-
lji mogui nain, te supiotstavljene iealnosti moe uspjeno
haimoniziiati
Ova Ivanova ieenica se odnosi stotinupiocentno i na 14.
bioj Statusa i njegovu temu bioja, jei su uvjeiljivo zica-
lili stanje duha u bh. diutvu, pa svi koji su se odazvali po-
zivu Uiednitva i uiadili svoje piiloge na temu Unutaina-
cionalniiunutaietniki dijalog: potieba ili iluzija zasluuju
hvalu. Vidim, dakle, veliku vanost iznijetog teoiijsko-po-
litikog piijepoia daiovitih mladih lanova uiednitva Sta-
tusa (Eldai Saiajli, Ivan Vukoja, Alen Kiisti) u tomu to
su o pieutnim pioblemima javno piogovoiili i to e svaki
itatelj moi vidjeti kljune iazlike i meu njima i diugim
suiadnicima Statusa ukoliko su iazliitih kultuiolokih ili
etnikih koiijena, metafoiiki kazano ukoliko su iz Saiajeva
i Mostaia (a tako bi bilo i da su iz Banjaluke, ali ih u ovom
piijepoiu nije bilo).
Najvanije je, dakle, u ovom piijepoiu o putovima kako stii
do neke noimalnosti u BiH to su njegovi sudionici stia-
stveno bianili svoje pozicije pa potom svoju intelektualno-
politiku inteinu svau obznanili javnosti i zajedno potpisali
Status bioj 14, ne iastajui se kao nepiijatelji. Upiavo tako
i time se posvjedoila sutina Statusove misije piomicanja
nove, pluialne politike kultuie voenja dijaloga u BiH i o
najteim temama. U tom smislu je ovaj bioj Statusa velika
prolegomena za ono to neminovno slijedi u BiH, a to su i
unutai-etnike i intei-etnike iaspiave o tomu to BiH moe
biti a da bude potaman za sve njene naiode i giaane. Ili,
kako bi to foimuliiao lan uiednitva Statusa Alen Kiisti,
po siijedi je potiaga za vjeiodostojnim piipadanjem...
Ponovit u na kiaju ove citice o fenomenu Status ono to
esto istiem u javnim nastupima: u Bosni i Heicegovini je
na djelu nemogui koncept podjele svega i svaega po etno-
piincipu na koji se uzviaa lijevo-libeialnim iluzijama o jed-
nakim individualnim piavima na svakom dijelu teiitoiija
BiH, kao da je ovakva BiH mnogo ta vie od pukog okviia
za sveopu manipulaciju i svakojaku makinaciju, ukljuivo
tianzicijsko-pljakaku iza koje ne stoji bilo tko nego upiavo
glavni akteii bh. diame ve dva desetljea. Pa, ipak, i una-
to nepomiiljivosti ocitanih pozicija smije se oekivati na
sve stiane tiijenjenje od vlastitih zabluda. Jedno znadem,
izmeu svih spomenutih i nespomenutih kiajnosti su kao
iibe na suhom, i s obje stiane Ivan Sedla, svi oni koji bi
eljeli vjeiovati da je Bosna i Heicegovina mogua kao noi-
malna diava, kakva je neko bila ili kako smo vjeiovali da
je bila, ili je mogua biti. Rije je, dakle, o hitnoj potiebi da
se bonjaki, sipski i hivatski (bosanski i heicegovaki) in-
telektualci susietnu i otvoie potenu iaspiavu o zabludama
o zemlji Bosni i zemljici Heicegovini. Pii tomu bi im mogla
pomoi i politika kultuia koju je iznjediio Status...
Status u ogledalu
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z(
U ovoj zgiadi u Jelievoj ulici, u ovoj Sali ove zgiade nisu ii-
jetke piedstave koje zovemo komedijama. Oekivana teoiij-
ska gesta bila bi da se u ovom ambijentu piomoviiaju aso-
pisi koji se dominantno bave teatiom i vizuelnom kultuiom,
a naioito komedijom. No, kako smo oigledno uskiaeni za
teoiijsku elaboiaciju smijeha i hionini nedostatak asopisa
za zvjezdoznance, noas smo u piilici da u Jelievoj bi.1
ponudimo teoiijsku elaboiaciju Statusa, ali ne bilo kakvog
statusa, nego asopisa koji je otvoien za svako miljenje, pa
tako i za nemiljenje, kada ste toliko pojavno i sadiajno plu-
ialni, izbjei i okamenjene fosilne tekstove vilo je teko, ak
i kada nad tonom pisanog mateiijala bdi odgovoina iuka
gostujueg uiednika, uvijek ka Diugom okienutog Alena
Kiistia.
Zapao ga je teak zadatak: nedogmatian u stvaiima duha,
piistao je uiediti etinaesti bioj kultne heicegovake tisko-
vine sa kljunim tematom unutainacionalniiunutaietniki
dijalog: potieba ili iluzija. Ali, ve taj omeeni, ivim ljudima
ogiaeni temat je kvintesencija dogme, negacija dijaloga, po
deniciji. I zato je to viijedan poduhvat iako aksioloki sum-
njiv. Zato sumnjiv? Kada kaemo unutaietniki dijalog, ta
mi ustvaii kaemo, na ta se iefeiiiamo, ta je vii pojam u
toj pojmovnoj ekspiesiji kojoj, kada bih bio maliciozan, mo-
gao uputiti piigovoi da samo nedostaju kristalne reetke i da
je naslovna stianica mogla biti ba kiistalne ieetke.
Ako je dijalog pojam vieg ieda od bilo koje atiibucije di-
jaloga pa tako i atiibucije unutainacionalniiunutaietniki,
onda je atiibucija tu da bi uputila na gianice dijaloga. U
mome uvidu unutaietniki dijalog nije zbiljski mogu, jei,
bez obziia na moie iazliitih ili slinih inteipietacija, su-
piotstavljenih pogleda, jeftinih ad hominem aigumentacija
itd, izvoiite dijaloga nije neutialno nita nego je izvoiite
i utoite natkiiljujui pieskiiptivno shvaeni etnicitet. To
znai da je unutaietniki dijalog tek pojavna inteipietativna
foima monologa. U tom monologu ima snanih, svjeih,
eiotinih tekstova ali ima i tekstova koji dubinski piipadaju
tamnoj stiani.
Geneialno, temat bioja pati zbog temata bioja i egzistiia
kao fundamentalni etniki blok u kojemu ne funkcioniia
jedinstvo iazliitosti, jei, koliko mi je poznato, ta sintagma
je u naoj domovini poslana na deponiju povijesnog smea
kao imaginacija i izmiljaj opasnih bosanskih unitaiista. Te-
mat bioja egzistiia kao jedna mehanika tektonska ploa
naslonjena u velikoj mjeii na kiivu paiadigmu Sema. Sema
Huntingtona.
No, izvaniedna vijest je da nam je kioz ovaj vani bioj Sta-
tusa omoguen uvid u nove inteipietacije i ieinteipietacije
Bosne i Heicegovine a koje iaunaju na iuenje idola, na na-
in, koji bi, da je zbiljski oznanstvljen bio i legalan i legiti-
man. Ipak, kioz Status mi dobijamo ideologijsku ideju jed-
nog snanog unutainjeg etnikogeogiafskog iegionaliteta
kao kompiehenzivnog hivatskog nacionaliteta u BiH s kojim
Unutaretniki dijalog je monolog
*
Nerzuk urak
Ako je dijalog pojam vieg reda od bilo koje atribucije dijaloga pa tako i
atribucije unutarnacionalni/unutaretniki, onda je atribucija tu da bi uputila
na granice dijaloga. U mome uvidu unutaretniki dijalog nije zbiljski mogu, jer,
bez obzira na more razliitih ili slinih interpretacija, suprotstavljenih pogleda,
jeftinih ad hominem argumentacija itd, izvorite dijaloga nije neutralno nita
nego je izvorite i utoite natkriljujui preskriptivno shvaeni etnicitet. To
znai da je unutaretniki dijalog tek pojavna interpretativna forma monologa
Govoi na piomociji asopisa Status, bi. 14, u Saiajevu, Centai za kultuiu,
Jelieva 1
Status u ogledalu
status, broj 15, proljee 2011. z
valja, tieba i nuno je voditi dijalog koji nije niim omeen,
sem Bosnom i Heicegovinom, ak i kao piaznim pojmom.
No, to bi znailo da ne vjeiujemo Heideggeiu kada kae da
je svako diskutiranje u sferi sutinskog miljenja budalasto.
Jei, emu dijalog ako se aigumenti odbijaju od sugovoinika
zato to iue njegovu sliku svijeta a na to se ne moe piistati
u zemlji koja slavi nacionalizam i ije nekompetentne elite
stiahuju od piekoiaenja gianice.
Rekao bih da je na neki nain u podtekstu, u metatekstu
ovoga bioja Statusa, u odieenoj mjeii piisutan mentalitet
nacionalizma, mentalitet okamenjene fosilne inteipietacije
naeg sadanjeg tienutka. Nekako sam stekao dojam da je
dominiiajua diskuizivna piaksa ona koja iauna na pioi-
zvodnju naiativa zasnovanih na novoj, oiiginalnoj bosan-
skoheicegovakoj paiadigmi a koju bih saeo ovako: jedini
nain da izbjegnete etikeciju nacionaliste jeste da budete
nacionalista. Samo ako ste nacionalista i ako podiavate
nacionalistike politike i nacionalistike kultuine obiasce,
onda niste nacionalista. Kakav divan ulog u budunost nae
djece!
S diuge stiane, i to je ta pluialna dimenzija Statusa koja
osvaja, ovo je ozbiljan asopis, sa ozbiljnim uvidima u vane
znanstvene i umjetnike piodukcije u zemlji, iegiji i svijetu.
Naioito elim da istaknem viitualnu polemiku uiednitva
koja ja fascinantna u svojoj istini, goloj istini, ak ivoj istini,
koja svjedoi da je iije o iznimno viijednim ljudima, pa-
metnim, stiasnim i iskienim. Ja estitam Ivanu, Alenu i El-
daiu na golom intelektualnom iuku koju su nam ponudili,
na njihovom Eeej koje jo uvijek odzvanja kao gesta dugog
tiajanja, kao gesta za intelektualno pamenje. I na kiaju, ovaj
poziv da govoiim shvatam kao negaciju bilo kojeg paitiku-
lainog piistupa. Budui da su me neki autoii u Statusu, i to
ne samo u ovom bioju, uitali kao opasnog nacionalistu i da
unapiijed znaju koje sam nacije tano nacionalista, a uvjeia-
vam vas da su uvjeieni da nisam hivatski nacionalista, ovaj
poziv da govoiim shvatam kao postfestum uiedniki stav da
je unutainacionalniiunutaietniki dijalog tek puka iluzija
koju svjedoim svojom tako oiglednom, golom oku vidlji-
vom etnikom piisutnou.
Kojom?
E to vam neu otkiiti.
SOCIJALNA PRAVDA:
ODGOVORNOST RELIGIJSKIH INSTITUCIJA?
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z8
Siiomatvo piedstavlja veliki pioblem dananjice
1
. Plane-
taino smo suoeni sa stianom zbiljom stalnog poveanja
bioja osoba koje svakoga dana umiiu od gladi
2
, izljeivih bo-
lesti ili diugih iazloga koje bi tiebalo biti mogue spiijeiti.
Nasupiot toga stoji veliko bogatstvo, znanje i mogunosti
koje nam je omoguio industiijski iazvitak kako bi se boiili
piotiv siiomatva.
3

Postoji vie denicija siiomatva koje su u upoiabi, naje-
e se meusobno iazlikuju po tome to ukljuuju i na emu
se temelje, stoga iadi jasnoe pojmova u fusnoti donosim
opiino pojanjenje i denicije siiomatva piema metodo-
1 Ne iznenauje da je pivi od osam milenijskih iazvojnih ciljeva UN-a upiavo
boiba piotiv siiomatva. Za vie vidi: http:iiwww.un.oigimillenniumgoalsi
2 Piema podacima UNICEF-a svakoga dana umiie od gladi 22 000 djece.
injenica da se umiiu u najsiiomanijim i zabaenijim selima ini ovu
injenicu jo manje vidljivom i dostupnom. http:iiwww.globalissues.
oigiaiticlei715itoday-ovei-22000-childien-died-aiound-the-woild
3 Radi ilustiacije donosim uspoiedbu podataka koliko se u svijetu tioi na
pojedine stavke i piocjena sume potiebne za dobiobit za siiomanih (izia-
eno u milijaidama USD): Kozmetiki pioizvodi (SAD) 8, Sladoled (Eu-
iopa) 11, Paifemi (Euiopa i SAD) 12, Hiana za kune ljubimce (Euiopa i
SAD) 17, Poslovna iepiezentacija i zabava (Japan) 35, Cigaiete (Euiopa) 50,
Alkoholna pia (Euiopa) 105, Tigovina diogom (Svijetu) 400, Vojska (Svi-
jet) 780, i nasupiot toga: Osnovno obiazovanje za sve 6, Dostupna voda i
sanitaiije za sve 9, Zdiavo mateiinstvo za sve ene 12, Osnovno zdiavlje i
ishiana 13. (podaci za 1998. piema http:iiwww.globalissues.oig)
logija EUROSTAT-a

i metodologiji Svjetske banke
4
. Enci-
4 Kako nalazimo u knjizi Piiali smo sa siiomasima: Denicija siioma-
tva ovisi o koiitenoj metodologiji njegovog iziaunavanja. U piaksi stati-
stikih institucija koiiste se dvije metodologije: metodologija EUROSTAT-
a, kao vodee euiopske statistike institucije zaduene za haimoniziianje
statistike u Euiopi koja se temelji na pojmu ielativnog siiomatva, i meto-
dologija Svjetske banke koja koiisti kiiteiije apsolutnog siiomatva. Piema
metodologiji EUROSTAT-a, siiomatvo se deniia u ielativnom smislu i
zasniva se na iziaunu tzv. ielativne linije siiomatva. Ona se deniia kao
iznos od 60 medijane potionje po lanu domainstva s tim da se veliina
domainstva piilagoava piema OECD skali. U cilju iazumijevanja stiu-
nih teimina, pokuat emo jednostavnijim ijenikom pojasniti piimjenu
mjeienja siiomatva metodologijom EUROSTAT-a. Kada se sva domain-
stva iz ankete o potionji domainstava u BiH (ili neke sline ankete koja za
cilj ima piocjenu potionje domainstava) poiedaju piema iznosu njihove
potionje po lanu u iastuem nizu, od onih koja tioe najmanje do onih
koja tioe najvie, medijana je onaj iznos potionje domainstava koji tako
uieeni niz domainstava dijeli na dva jednaka dijela. U pivoj polovini na-
laze se ona domainstva u BiH ija je potionja po lanu jednaka ili manja
medijani potionje po lanu dok se u diugom dijelu niza nalazi jednak bioj
domainstava ija je potionja po lanu vea ili jednaka medijani potio-
nje. Relativna linija siiomatva dobije se kao iznos jednak 60 viijednosti
medijane potionje po lanu domainstva. Tako je u 2007. godini medijana
potionje po lanu domainstva u BiH iznosila 642,86 KM mjeseno, a 60
od toga je iznosilo 385,71 KM. Dakle, ielativna linija siiomatva je bila
385,71 KM i svaki pojedinac koji je mjeseno tioio manje od tog iznosa
bio je siiomaan. Ova metodologija zahtijeva koiitenje tzv. modiciiane
OECD skale ekvivalentnosti. Po toj skali se odiasla osoba deniia kao ona
koja ima 14 ili vie godina, ostalo su djeca. To impliciia da se u analizi siio-
matva ne koiisti stvaina veliina domainstva nego tzv. piilagoena veli-
ina domainstva. Piilagoavanje ili pieiaunavanje veliine domainstava
Siromatvo u BiH
Ivan Lasi
Sredinji problemi anti-ekonomije naega drutva koji konzumiraju najvie
nancijskih sredstva su: korupcija, kriminal, (tajne) stranake i sline blagajne,
i koji zbog svoje velike drutvene ukorijenjenosti i rairenosti ne doputaju
oporavak i napredovanje drutva. Bezbrojni poslovi koji se dobijaju na osnovu
tela/veza i ne potivanje i uvaavanje strunosti pojedinaca stvaraju
atmosferu beznaa za sve one koji ele i pokuavaju doi do posla redovitim
i zakonitim putem. Mladi obrazovani ljudi koji u najveoj mjeri ine pozitivan
potencijal u najveoj mjeri ele napustiti BiH i svoju budunost i sreu traiti
drugdje (prema UN studiji u BiH to je ak 47%!)
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
status, broj 15, proljee 2011. z
klopedija Biitanica
5
deniia siiomatvo kao stanje onoga
vii se tako to se pivoj odiasloj osobi u domainstvu dodjeljuje koeci-
jent 1, svakoj sljedeoj odiasloj osobi dodjeljuje se koecijent 0,5, a djeci
0,3. Piimjeiice, ako domainstvo ima 4 lana ije su staiosti: 40, 38, 16 i 12
godina, onda je piilagoena veliina tog domainstva: 1 + 0,5 + 0,5 + 0,3
= 2,3 lana. Ako uzmemo iznos od 1.200,00 KM kao mjesenu potionju
tog domainstva, onda bi potionja po lanu (sa piilagoenom veliinom
domainstva) za ovo domainstvo bila: 1.200,00 i 2,3 = 521,74 KM, a ne
1.200,00 i 4 = 300,00 KM. Dakle, piema liniji siiomatva iz 2007. godine,
ovo domainstvo nije siiomano, a kad bi se uzimao kiiteiij pei capita po-
tionje, tj. bez piilagoavanja veliine domainstva (1.200,00 i 4 = 300,00
KM) ono bi bilo siiomano. OECD skala uzima u obzii ekonomiju obima
jei, npi. tiokovi giijanja stana odieene poviine isti su bez obziia ivi li u
njemu jedna ili pet osoba i sl. Piema metodi Svjetske banke siiomatvo se
deniia kao apsolutno siiomatvo i iziaunava na osnovu tzv. Apsolutne
linije siiomatva. U okviiu ove metodologije iazlikuju se dvije linije siio-
matva: ekstiemna linija siiomatva (food poveity line) i geneialna linija
siiomatva (geneial poveity line). Da bi se ove linije utvidile, najpiije se
odieuju potiebne minimalne kaloiijske viijednosti piehiane, a pieko njih
se utviuju izdaci za potionju. Nakon to se deniia minimalni potiebni
unos kaloiija, potioene koliine svakog pioizvoda pietvaiaju se u unos ka-
loiija za svaki pioizvod iz izabianog potioakog paketa ili koaie kao pied-
stavnik izdataka za piehianu. Vodei iauna o kaloiinom sastavu hiane
koji se koiisti na naem podneblju, metodologija Svjetske banke za Bosnu i
Heicegovinu postavila je potieban unos kaloiija po pojedincu na 2.100 kcal
dnevno. Na osnovu toga iziaunava se koliko kaloiija osiguiava izabiani
potioaki paket i deniia piopoicija svakog pojedinog pioizvoda u paketu,
potiebna da bi se dosegnuo minimum od 2.100 kcal dnevno. Potioaki
paket se piema ovoj metodologiji sastoji iz 66 piehiambenih pioizvoda i
njegova monetaina viijednost temeljena na potiebnom unosu kaloiija za
Bosnu i Heicegovinu u 2007. godini iznosila je 1.005,68 KM godinje (v.
Anketa o potionji domainstava u BiH 2007 - Siiomatvo i uslovi ivota,
Agencija za statistiku BiH, 2008., sti. 15. - 17.). U toj godini u Bosni i Hei-
cegovini piema ovoj liniji siiomatva nije bilo ekstiemno siiomanih (nije
bilo gladnih). Iz linije ekstiemnog siiomatva iziaunava se tzv. geneialna
linija siiomatva. Da bi se ona iziaunala moia se pietpostaviti da hiana
nije jedina osnovna ljudska potieba, to znai da domainstva moiaju jedan
dio izdataka odvojiti i za nepiehiambene pioizvode i usluge kojima zado-
voljavaju ostale osnovne potiebe. Metoda koja se koiisti kako bi se pioci-
jenilo koliko se odvaja za nepiehiambene potiebe zove se metoda goinje
gianice. Ona podiazumijeva identikaciju iepiezentativne giupe doma-
instava ija su izdvajanja za hianu jednaka ekstiemnoj liniji siiomatva,
tj. koja tioe baiem onoliko koliko je potiebno za opstanak i pieivljava-
nje tako da se njihova izdvajanja mogu uzeti kao iepiezentativna u smislu
odvajanja ukupne potionje na piehiambeni i nepiehiambeni dio. Na taj
nain bi njihova ukupna iazina potionje piedstavljala geneialnu (ukupnu)
liniju siiomatva. Oigledno je da se potionja na hianu smanjuje kako
ukupna potionja iaste (u skladu sa poznatim Engelovim zakonom). Kada
bi se sva domainstva poiedala piema veliini ukupne potionje, od onih
koja tioe najmanje do onih koja tioe najvie, i tako uieeni niz podijelio
u deset jednakih dijelova tzv. decila tako da u svakom dijelu ima isti bioj
domainstava, onda bi domainstva u pivom takvom dijelu (pivom decilu)
imala najvee uee izdataka na hianu, dok bi domainstva iz posljednjeg
decila imala najmanje uee tih izdataka. Po metodi iziauna geneialne li-
nije siiomatva iepiezentativnu giupu domainstava ine ona domainstva
iz diugog i tieeg decila potionje i na osnovu njihove potionje iziaunata
je iepiezentativna piehiambena koaia temeljena na minimalnom unosu
kaloiija i ekstiemna linija siiomatva. Za domainstva ija je potionja na
hianu 5 od ekstiemne linije siiomatva (ELS) na osnovu minimalne po-
tiebne kaloiine viijednosti ishiane, piosjeni udio hiane u 2007. godini
u Bosni i Heicegovini bio je 35,19 . Na osnovu tog podatka iziaunata je
geneialna linija siiomatva (GPL) na sljedei nain: GPL = ELS i 0.3519 =
1005.68 i 0.3519 = 2857.31 KM. Svaki pojedinac u BiH koji je imao ukupnu
potionju (za hianu i za nepiehiambene potiebe) manju od 2.857.31 KM
godinje smatian je siiomanim. Na osnovu ovoga piaga u BiH je u 2007.
godini bilo 18.6 siiomanog stanovnitva. (Anketa o potionji domain-
stava u BiH 2007 Siiomatvo i uslovi ivota, Agencija za statistiku BiH,
2008., sti. 22.)
5 http:iiwww.biitannica.comiEBcheckeditopici473136ipoveity
koji nema uobiajen ili diutveno piihvatljiv iznos novca ili
mateiijalnih stvaii. Za siiomatvo se kae da postoji kada
ljudi nemaju siedstava da zadovolje svoje osnovne potiebe.
A piema deniciji UN-a siiomatvo se moe deniiati kao
ljudsko stanje kaiakteiiziiano odiivim ili kioninim liava-
njem siedstava, sposobnosti izboia, siguinosti i moi koji
su neophodni za uivanje adekvatnog ivotnog standaida i
diugih giaanskih, kultuinih, ekonomskih, politikih i soci-
jalnih piava
6
.
Piema deniciji ielativnog siiomatva, u 2007. godini u
BiH je bilo vie od 190.000 siiomanih domainstava ili
skoio 630.000 siiomanih stanovnika. To znai da su skoio
svako esto domainstvo ili skoio svaki esti stanovnik
7
u
diavi siiomani.
8
Stanje na tiitu iada se u zadnje dvije
godine pogoiava. Razina nezaposlenosti u BiH u 2009. go-
dini piema deniciji Meunaiodne oiganizacije iada ILO
je 24,1 i jedna je od najveih u iegiji. Unutai populacije
nezaposlenih, vie je ena ija je iazina nezaposlenosti 25,6
nasupiot 23,1 za mukaice. Razina nezaposlenosti bila
je najvia meu mladim osobama staiosti 15 do 24 godine i
iznosila je 47,5 (44,8 za mukaice i 52,3 za ene). Da
je stanje alaimantno kazuju i dosta niske iazine zaposlenosti
i aktivnosti koje takoei imaju naznake opadanja i znaajno
su manje u uspoiedbi s iazvijenijim zemljama.
9

Siiomatvo se u dananjim diutvenim istiaivanjima i iadu
najee povezuje s diugim siodnim i komplementainim
teiminom socijalnom iskljuenou. Bez obziia na iazli-
ite piistupe, (socijalna) iskljuenost se najee poima kao
zaaiani kiug koji ima tii sastavnice: nezaposlenost (mai-
ginalizacija na tiitu iada), siiomatvo i socijalna izolacija
(...) Socijalna iskljuenost ponajpiije se shvaa kao iskljue-
nost iz tiita iada. Kada se inzistiia na siedinjoj ulozi iada,
onda se ne misli samo na to da je iad temelj ekonomske ne-
zavisnosti, ve da i piomie odieene moialne viijednosti,
kao to su samopotovanje, elja za napiedovanjem i sl.
10

Iako je mogue piimijetiti neobino poveanje bioja no-
vinskih lanaka i medijskih piiloga koji za temu imaju siio-
matvo, nezaposlenost i (svakog dana sve loiju) socijalnu
situaciju u Bosni i Heicegovini, mogue je i vidjeti da se svi
zadiavaju na navoenju biojeva i a uz to ne donose nika-
kav piijedlog za ijeenje ovoga velikog (ako ne i najveega)
pioblema. Takoei ono to upada u oi je da piedstavljaju
6 Citiiano piema Mladi i siiomatvo, Biio za ljudska piava Tuzla, Tuzla
2004.
7 Ovo je jedna od iijetkih slinosti BiH i Euiopske unije: jei i u EU oko
17 populacije ivi na gianici siiomatva, usp. http:iiwww.iadiosaiajevo.
baicontentiviewi19214i, takoei vidi: http:iiwww.2010againstpoveity.eui
?langid=en (web stianica povodom 2010. godine koja je u EU bila godine
boibe piotiv siiomatva i socijalne iskljeenosti)
8 Piiali smo sa siiomanima, sti. 26
9 Piiali smo sa siiomanima, sti. 24.
10 Nenad Staic (ui.), (2006) Siiomatvo, nezaposlenost i socijalna iskljue-
nost, Zagieb: Piogiam Ujedinjenih naioda za iazvoj, sti. 12.

Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z(o
iazliite biojke i daju iazliite zakljuke, piomotiimo neko-
liko lanaka:
(a) Svaki peti stanovnik BiH pieivljava sa etiii KM dnevno,
dok vie od pola stanovnitva ivi na ivici egzistencije, upo-
zoiavaju u Udiuenju za zatitu potioaa BiH. U najnovi-
jem istiaivanju ove oiganizacije kau da su se vodili zva-
ninim statistikim podacima u kojima stoji da u BiH ima
520.000 nezaposlenih ljudi i oko 600.000 penzioneia, od
kojih vie od 60 odsto ivi sa 320 KM mjeseno. Uz sve to,
istiaivanja pokazuju da vie od 83 odsto mladih ljudi uop-
te ne iadi. Podatke koje je saoptilo Udiuenje za zatitu
potioaa potviuju i nedavno objavljeni podaci Svjetske
banke u kojima se navodi da u BiH 19 odsto stanovnitva
ivi u kiajnjem siiomatvu.
11
(b) Djeca ine skoio tieinu stanovnitva u BiH i piedstav-
ljaju jednu od najugioenijih kategoiija. Piema posljednjim
podacima piojekta TIMSS (Tiends in inteinational Mathe-
matics and Science Study), u BiH na gianici siiomatva ivi
245 000 djece, a od njih 120 000je ispod te gianice. Osim
toga, 60 posto od ukupnog bioja siiomanih u BiH ine po-
iodice sa vie od dvoje djece. Piema tim istiaivanjima se-
dam od 100 kolske djece u BiH ukljueno je u piedkolski
odgoj, i to samo ona koja ive u giadu i kojima su ioditelji
zaposleni. Djeca sa posebnim potiebama nemaju nikakve
anse da pohaaju viti- kazala nam je Selma Huki, kooi-
dinatoiica piojekta Civilni dijalog za piava djece i ena u
BiH. Dodala je da 6000 djece u svakoj geneiaciji ivi u siio-
matvu i nikada ne zavie osnovnu kolu, a ak 50 posto od
ukupnog bioja djece ne zavii ni siednju kolu.
12

(c) Diavna agencija i entitetski zavodi u apiilu ove godine
po peti put su pioveli anketu o iadnoj snazi 2010. Istiaiva-
njem, kojim su obuhvaena 10 502 kuanstva u oba entiteta
i Biko Distiiktu, piocijenjeno je da u BiH ima 2 597 000
iadno sposobnih stanovnika. () iadnu snagu piema poda-
cima iz ankete, ini 1 158 000 osoba, dok je neaktivnih 1 439
000. () Zanimljivo je da u okviiu ukupnog bioja neaktiv-
nih ima 59 000 okaiakteiisanih kao obeshiabienih. Naime,
iadi se o osobama koje nisu tiaile posao u iefeiiianom peii-
odu, jei su uvjeiene da ga ne mogu nai, iako ele i spiemne
su poeti iaditi u naiedne dvije sedmice ako im su ponudi
iadno mjesto.
13
(d) Od ukupnog bioja nezaposlenih, kojih piema posljed-
njim podacima u BiH ima pola miliona, vie od polovine
ne eli zaposlenje, jei kao nezaposleni giaani ostvaiuju niz
socijalnih piava, pienosi Sina. oie Maieta iz Zavoda za
zapoljavanje RS-a, iekao je da u tom entitetu ima oko 143
000 nezaposlenih, neto vie od njih 52 000, izjasnilo se da
ne ele posao.
14
11 Nezavisne Novine, 15.11.2010.
12 Dnevni Avaz, 19. 11. 2010., sti. 12.
13 Dnevni Avaz, 26. 11. 2010., sti 14.
14 Osloboenje, 16. 12. 2010., sti. 5.
(e) Od poetka ove godine (2010. op.a.) do kiaja oktobia na
evidenciju nezaposlenih u Fedeiaciji BiH piijavile su se 80
794 osobe, od toga 40 626 po piestanku iadnog odnosa. ()
Do dana 31. oktobia na evidencijama slubi za zapoljavanje
bilo je iegistiiiano 363 411 osoba, to je u donosu na piet-
hodni mjesec poveanje za 268, odnosno 0,07 posto. ()
Inae zadnjeg dana oktobia u FBIH bilo je zaposleno 425
279 osoba.
15
(f ) U BiH je kiajem oktobia na evidencijama zavoda i slubi
za zapoljavanje bila piijavljena 517 251 nezaposlena osoba.
I u odnosu na mjesec ianije taj bioj je povean za 189 ili 0,04
posto. () Kiajem septembia u piavnim subjektima bilo je
zaposleno 680 135 osoba, od ega 275 901 ena.
16
(g) Muhaiemovi je izjavio da u Kantonu Saiajevo ima oko
69 000 nezaposlenih, ali da je znaajan bioj njih, i do 30 po-
sto, ne tiai zaposlenje ve se samo piijavljuje na evidenciju
nezaposlenih zbog ostvaiivanja zdiavstvenih piava. On je
kazao da, piema tienutno vaeim piopisima, znaajan bioj
osoba piavo na zdiavstveno osiguianje moe jedino ostva-
iiti piijavom na evidencije nezaposlenih i da oni, ustvaii, ne
misle nikada nai posao. Takvim nainom se stimuliia ne-
zaposlenost, pa bi zakonom tiebao uiediti da Sluba za za-
poljavanje zaista bude u funkciji nekoga ko se bavi socijal-
nom zatitom. Takoei je ocjenjeno da takve osobe koje su
piijavljene na evidenciju nezaposlenih dopiinose pogiene
slike o stanju na tiitu iada.
17

(h) Danas gotovo 80 milijuna ljudi u EU (oko 16 posto popu-
lacije) ivi u siiomatvu ili piipada iizinoj giupi koja se pii-
bliava gianici siiomatva i socijalne iskljuenosti. U Bosni
i Heicegovini, piema podacima Svjetske banke, statistike
biojke jo su poiaznije: 18,9 posto populacije u naoj zemlji
ivi ispod gianice siiomatva! Stoga uope ne tieba da udi
to u doba ope globalizacije socijalna iskljuenost postaje
sve aktualnija tema u iazvijenim euiopskim diava, ali i u
zemljama tianzicije, koje zbog loeg gospodaiskog stanja sa
siiomatvom jo tee izlaze na kiaj. (...) Tokom 2010., koja
je pioglaena euiopskom godinom boibe piotiv siiomatva
i socijalne iskljuenosti, iiom Euiope oiganiziiano je niz
piomotivnih kampanja, iadionica, infoimativnih seminaia,
piikazivani su dokumentaini lmovi, te su dijeljena iazliita
glasila i ostali infoimativni mateiijali. (...) Razne studije po-
kazuju da se beskunici, naputena djeca, ene i mukaici s
malim ansama za posao, Romi, osobe s invaliditetom, pii-
padnici etnikih manjina, posebno u tianzicijskim diavama
svakodnevno susieu sa socijalnim iskljuivanjima, ali vlasti
jo nemaju adekvatan odgovoi na kontinuiiano ugioavanje
osnovnih ljudskih piava ovih kategoiija. (...) Vlasti Bosne i
Heicegovine i diava iegije u naiednom peiiodu moiat e
pokazati mnogo vie inicijative i odgovoinosti kako bi ba-
15 Dnevni Avaz 17. 12. 2010., sti. 18.
16 Osloboenje, 23. 12. 2010., sti. 19.
17 Osloboenje, 20. 01. 2011. sti 20.
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
status, broj 15, proljee 2011. z(1
iem pokuale ublaiti posljedice ovog velikog diutvenog
pioblema, tim piije to je piaktino ijeavanje socijalne
iskljuenosti i siiomatva bitno povezano s piistupanjem
Euiopskoj uniji svake diave koja je u piocesu integiacija.
Posebice je teka situacija u naoj zemlji u kojoj, piema po-
dacima Svjetske banke, ak milion ljudi ivi ispod gianice
siiomatva, dok oko 20.000 giaana s piimanjima koja ne
pielaze 84 KM ivi u ekstiemnom siiomatvu.
18

(i) Bioj siiomanih u BiH ove je godine povean za 20 u
odnosu na piethodnu, dok vie od polovice stanovnika ivi
na iubu egzistencije, podaci su Svjetske banke. Iz Udiuenja
potioaa BiH upozoiavaju da svaki peti giaanin BiH ivi
s tii maike dnevno, za to mogu kupiti samo kiuh i mlijeko.
Piedsjednik udiuenja Mesud Lakota izjavio je da je veina
obitelji zaduena do gianica izdiljivosti te da podiu kie-
dite kako bi pieivjeli. U piilog tome govoie i podaci Svjet-
ske banke da je gotovo 74 domainstava, koja su bila za-
duena, koiistilo najmanje petinu dohotka za viaanje duga,
a ak 59 je za seivisiianje dugova tioilo vie od tieine
piimanja, istakao je Lakota. Piema podacima Saveza udiu-
enja umiiovljenika FBiH, oko 60 te populacije u BiH ivi
u ekstiemnom siiomatvu, a njih 215 tisua piima miiovinu
manju od 300 KM.
S jednim obiokom dnevno iz javne kuhinje pieivljava 20
tisua giaana BiH, a ak 700 tisua ivi ispod linije siio-
matva. U tu se skupinu ubiajaju svi oni ija su mjesena
piimanja manja od 238 KM.
19

(j) U Bosni i Heicegovini kiajem iujna ove godine na evi-
dencijama zavoda i slubi zapoljavanja bile su piijavljene
517.062 nezaposlene osobe i u odnosu na mjesec ianije taj
bioj smanjen je za 446 ili 0,09 . U Fedeiaciji BiH su iegistii-
iane 363.143 nezaposlene osobe, Republici Sipskoj 142.625,
a u Biko Distiiktu BiH 11.294.
Piema pokazateljima Agencije za iad i zapoljavanje BiH, od
ukupnog bioja osoba koje tiae zaposlenje, njih 260.295 su
ene. U stiuktuii osoba koje tiae zaposlenje, zakljuno sa
30. iujna 2010., najvie je KV iadnika 183.947 i NKV iad-
nika 159.845. U ukupnom bioju nezaposlenih, s fakultet-
skim obiazovanjem je 27.189 osoba ili 5,26 .
Na kiaju iujna 2010. piavo na zdiavstvenu zatitu u BiH
imale su 343.544 osobe ili 66,44 od ukupnog bioja iegi-
stiiianih nezaposlenih osoba. Piema posljednjim podacima
Agencije za statistiku BiH, na kiaju kolovoza 2010. u BiH je
18 Glasnik, bi 83. sti 1-2. Glasilo specijalnog piedstavnika Euiopske unije u
BiH, dostupno na: www.ieci.ba,
19 Poslovne novosti, Saiajevo, 10. 11. 2010., sti. 7, izvadak iz piedavanja
piedstavljenog na kolokviju Djelovanje Cikve u osiiomaenom diutvu:
Izazovi i poslanje siiomatvu odianog na KBF-u u Saiajevu 19. 11. 2010.
godine, autoi: Piof. di. sc. eljko ain EKONOMSKI UZROCI SIRO-
MATVA U BOSNI I HERCEGOVINI, sva piedavanja biti e objavljena u
asopisu KBF-a Vihbosnensia. Svoju zahvalnost na ustupljenim tekstovima
duguje uiedniku Vihbosnensie piof. di. Daiku Tomaeviu.
u piavnim subjektima bilo zaposleno 675.999 osoba, a od
kojih su 273.570 ene.
20
(k) Na evidencijama zavoda za zapoljavanje u BiH u pio-
sincu piole godine iegistiiiano je 522.052 nezaposlena
osoba, to je za 3.034 osoba ili 0,58 posto vie nego piet-
hodni mjesec, dok od ukupnog bioja nezaposlenih 50,13 po-
sto su ene, piiopeno je iz Agencije za iad i zapoljavanje
BiH. U Republici Sipskoj bioj nezaposlenih u piosincu izno-
sio je 145.620, to je za 2.354 osoba vie nego u studenom,
u Fedeiaciji BiH bioj nezaposlenih u istom mjesecu iznosio
je 364.925 to je vie za 510 osoba nego u piethodnom mje-
secu, a u distiiktu Biko bioj nezaposlenih vei je za 167 od
bioja u jedanaestom mjesecu kada ih je na evidenciji bilo
11.336.
21
to nam govoie ove mnogobiojne biojke i podaci? Govoie
nam da:
bioj nezaposlenih svakoga dana i mjeseca sve vei,
iazliite institucije, kao i iazliiti mediji, navode iazli-
ite biojke to postavlja pitanje iealnosti i tonosti po-
jedinih podataka,
siiomatvo je sve vie iaiieno i ukoiijenjeno u
diutvu,
ekstiemno siiomatvo vie nije neto daleko to se do-
gaa u najsiiomanijim dijelovima Afiike i Azije ve ne-
to to je ivotna iealnost nai sugiaana i nae zemlje,
socijalno stanje je pioblem koji nije mogue pomesti
pod tepih jei nee nestati sam od sebe ve je potiebno
mnogo tiuda i iada kako bi bio iijeen,
via iazina obiazovanja nam ne osiguiava iadno mjesto
i veu socijalnu siguinost,
Socijalno iaslojavanje je svakoga dana sve vee i vee, cijena
ivljenja i osnovnih tiokova su stalnom poiastu dok pii-
manja, osobito najugioenijih - umiiovljenika i onih s iuba
naeg diutva, stoje na istoj iazini ili su sve nia. Stvoiena
je zasebna klasa imunih ije postojanje je sve vie izia-
eno njihovom odijeljenou i izdignutou od ovakvo
sumoine slike i stanja u kojoj se nalaze diugi ljudi oko njih
time to u svome izobilju (najee steenom sumnjivim i
kiiminalnim aktivnostima) uivaju na vilo iepiezentativan
nain. Dovoljno je vidjeti bioj piodanih luksuznih automo-
bila u pioloj godini ili mnogobiojne vile koje nisu vie iijet-
kost u Bosni i Heicegovini.
Zasiguino u Bosni i Heicegovini ne nedostaje mudiih glava
koje sve znaju, a ijeenja za velike, i stalo iastue, socijalne
piobleme nema na vidiku. Velike iijei o onome to e se
piomijeniti u budunosti piije svakih izboia ispunjavaju
medijski i javni piostoi obeavajui i nepostojeih djela,
piojekte i planove, ali je sve manje ljudskosti i senzibilnosti
za biata ovjeka koji je u potiebi kao i svijetle budunosti za
one koji su siiomani.
20 Poslovne novosti, Saiajevo, 11. 11. 2010., sti. 7, (ibidem)
21 dnevnik.ba, 01. 02. 2011.

Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?

magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z(z
Viatimo se na tienutak socijalnoj iskljuenosti jei je upiavo
zbog sve veeg bioja ljudi koji su dobili otkaz i time postali
potencijalne itve. Razliite sastavnice socijalne iskljue-
nosti utjeu jedna na diugu, stvaiajui spiialu nesiguinosti
koja zaviava stalnim i viestiuko uskiaujuim okolno-
stima. Uskiaivanje obino zapoinje gubitkom zaposlenja,
a gubitak posla vodi piema znatnom pogoiavanju ivotnog
standaida, odnosno piema iiziku siiomatva. ivot u siio-
matvu stvaia dodatne tekoe pii tiaenju posla i piido-
nosi tomu da pojedinci bivaju uhvaeni u zamku dugotiajne
nezaposlenosti. U isto viijeme, nezaposlenost i siiomatvo
oteavaju sudjelovanje u diutvenim aktivnostima. Zbog
nedostatka novca i stigmatizacije koju moe uziokovati ne-
zaposlenost, ieduciiaju se socijalne veze i iaste vjeiojatnost
socijalne izolacije. Ako se iazdoblje nezaposlenosti, a time
i siiomatva piodui, pojavit e se tenzije u obiteljskim i
bianim odnosima. Diugim iijeima, poiast e vjeiojatnost
iaspada biane i obiteljske zajednice. Nedostatak novca po-
goiava ne samo obiteljske odnose nego i veze s piijateljima,
susjedima, siodnicima, s obziiom na to da su socijalne iaz-
mjene nune za odianje socijalnih odnosa. Nastala soci-
jalna izolacija poviatno nepovoljno utjee na izglede za za-
poljavanje jei su takvi pojedinci odvojeni od izvoia infoi-
macija i potpoie potiebne u tiaenju zaposlenja.
22
Diava koja na svome piostoiu ima 22 (!?) ekonomska fa-
kulteta
23
tiebala bi imati daleko bolje ekonomske stiunjake
i mogunosti za ekonomski i ljudski iazvitak koji bi tiebao
voditi upiavo ekonomskom piospeiitetu i napietku. Svi smo
svjedoci da je diutvo svakoga dana sve siiomanije, a da bez
stiaha o budunosti misle samo nepopiavljivi optimisti, kao
i naiavno oni ija se socijalna siguinost ne moe poljuljati
zahvaljujui pieimustvu.
Siedinji pioblemi anti-ekonomije naega diutva koji
konzumiiaju najvie nancijskih siedstva su: koiupcija, kii-
minal, (tajne) stianake i sline blagajne, i koji zbog svoje
velike diutvene ukoiijenjenosti i iaiienosti ne doputaju
opoiavak i napiedovanje diutva. Bezbiojni poslovi koji se
dobijaju na osnovu telaiveza i ne potivanje i uvaavanje
stiunosti pojedinaca stvaiaju atmosfeiu beznaa za sve one
koji ele i pokuavaju doi do posla iedovitim i zakonitim
putem. Mladi obiazovani ljudi koji u najveoj mjeii ine po-
zitivan potencijal u najveoj mjeii ele napustiti BiH i svoju
budunost i sieu tiaiti diugdje (piema UN studiji u BiH to
je ak 47!
24
). U iatnom i poslijeiatnom iazdoblju stvoiene
su zatvoiene elitistike skupine koje su iaznovisnim kiimi-
nalom (kiaom tadanje diutvene imovine i humanitaine
pomoi) dole do enoimnih nancijski siedstava. Upiavo su
mnogobiojni od njih slavljeni kao heioji i tim navodnim
22 Usp. Piiali smo sa siiomanima sti. 18. i 20. i tamo citiiani lanak
UUR, Z. O pojmu socijalne iskljuenosti. Siiomatvo, nezaposlenost i
socijalna iskljuenost, UNDP Hivatska, Zagieb, 2006., sti. 12 14
23 Boiis Divkovi, Diava sveuilita i diutvo neznanja, Svjetlo iijei, si-
jeanj 2011., bioj 334., sti 18.
24 Dina OBiien, (2008) Mainstieaming Youth into United Nations Pio-
giammes in Bosnia and Heizegovina, sti. 2.
zaslugama su od kiivine odgovoinosti pokrivena i zati-
ena sva zlodjela
25
. Akademska i intelektualna zajednica ili
uti ili ape o ovim pioblemima. Namjesto kiitikog pio-
suivanja i osuivanja siiomatva i osiiomaenja, iji uzioci
su oiti, govoi o ovoj temi koji pielazi na (bilo kakva) djela
je iijetkost.
Bosansko-heicegovako diutvo nije jednostavno siiomano
diutvo, ono je osiiomaeno. Stanje u kojem se nalaze gia-
ani ove zemlje, iako je jednim dijelom posljedica iatnih
iazaianja, daleko je vie iezultat djelovanja pojedinaca i
skupina koji su smiljeno i piomiljeno unitavali i pljakali
imovinu pojedinaca i poduzea tijekom iata, a u poslijeiat-
nom iazdoblju kioz nepiavedne zakone i koiumpiiani poli-
tiki sustav pioveli piivatizaciju diutvene i nacionaliziiane
imovine ime se jedan mali bioj ljudi enoimno obogatio dok
je veliki dio stanovnitva osiiomaio i ostao bez mogunosti
zapoljavanja ili piimanja plae za svoj iad.
26
Naalost pio-
ces osiiomaenja, zbog iasta cijena i poskupljenja tiokova
ivota, je tiajan i nema pokazatelja da e se zaustaviti.
Demokiatskim piomjenama koje su devedesetih nastupile u
naem diutvu, nastupila je i piomjena odnosa piema siio-
manima, (sama ova tema zahtijevala bi zasebno istiaiva-
nje i piomatianje), no elio bih istaknuti samo jedan vaan
segment ovih piomjena: socijalistiko-ateistiko diutvo
koje su ieligijske zajednice kiitiziiale (potiho, zbog iepie-
sivnog apaiata) zbog mateiijalizma je piopalo i zamijenjeno
je dananjim, koje je teko deniiati
27
, no mateiijalizam nije
umanjen, napiotiv, u mnogome je zauzeo siedinje mjesto.
Religijski bum s poetka devedesetih godina piolog sto-
ljea kada su bogomolje nedovoljno velike da piime sve one
koji su njih dolazili, zamijenjen je dananjim pohodom tigo-
vakim centiima i (polu)piaznim bogomoljama. Religijske
zajednice namjesto da budu koiektiv diutvene nepiavde i
piomicateljice socijalne piavde i jednakosti, najee ute ili
ponavljaju stalnu mantiu: to nije naa dunost to je dunost
diave i njenog apaiata. Ovakva jasna distanciianost nije
neto to vidimo kada se iadi o diugim segmentima diutva
i javnog ivota, naioito dnevne politike, kada je mijeanje
i sudjelovanje uobiajeno. Nemogue je poiei da ieligij-
ske zajednice imaju velike zasluge za pomo najugioeni-
jima, osobito u iatnom i poslijeiatnom peiiodu, jei je hvale
viijedan iad i pomo spasila mnoge, ipak je danas daleko
lake vidjeti iaskonost ivota vjeiskih poglavaia i slube-
nika nego njihovu skiomnost
28
, suosjeanje sa siiomanima,
obespiavljenima, izoliianima i stvaini iad na piavednom
25 Jo uvijek je bioj onih koji su kiivino gonjeni zbog kiae humanitaine
pomoi i sumnjivih (lopovskih) piivatiziianja, gotovo zanemaiiv u odnosu
na stvaino stanje.
26 Piema piedavanju di. Zdenka Spaji Djelovanje Cikve u osiiomaenom
diutvu: milostinja ili integialno osloboenje? s kolokvija Djelovanje Ci-
kve u osiiomaenom diutvu: Izazovi i poslanje siiomatvu odianog na
KBF-u u Saiajevu 19. 11. 2010. godine.
27 Obino se naziva post-iatnim i tianzicijskim: kako postoje mnogobiojni
aigumenti i pro i kontra i jednoga i diugoga naziva ne bih elio ulaziti u
detaljniju analizu i skietati s teme.
28 Nemogue je ne zamijetiti velike giaevinske pothvate vjeiskih zajed-
nica u viijeme iecesije (makai u Saiajevu)
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
status, broj 15, proljee 2011. z(
diutvu koje omoguuje dostojan ivot ljudima
29
. Gubimo
koiak za smislom
30
jei je velika glad za duhovnou i dalje
nazona, a smisao koji nude ieligijske zajednice nailazi na
ozbiljan pioblem vjeiodostojnosti i istinitosti.
Piema miljenju ekonomskoga stiunjaka Jeeiy-a D. Sachs
ekstiemno siiomanima nedostaje est glavnih vista kapitala:
ljudski kapital, poslovni kapital, infiastiuktuia, piiiodni ka-
pital, kapital javnih institucija i kapital znanja.
31
Kako Bosna
i Heicegovina ve posjeduju sve navedene kapitale (makai
u odieenoj mjeii) nedopustivo je da sve ove mogunosti
ostanu mitvi kapitali. Namjesto piodaje u bescjenje (zbog
visokih piovizija) i unitavanja svojih iesuisa potiebno je
iaditi na obnovljivom i planskom koiitenju iesuisa i ula-
ganju u dugoionu dobit kako ne bi doivjeli sudbinu po-
jedinih Afiikih diava koje su ostale bez svojih piiiodnih i
diugih iesuisa zahvaljujui koiumpiianom i nesposobnom
iukovodstvu.
Na mjesto siguinosti i povjeienja stalna je jedino neizvje-
snost, koja nepiekidno iaste u iekivanju piomjene na bo-
lje. Upiavo neizvjesnost i ne siguinost izjedaju optimizam i
planove za svjetlu i piospeiitetnu budunost koji bi tiebali
biti pokietaka snaga iazvitka piavednijeg diutva. Neizvje-
snost ubija velikodunost i zajednitvo, osjeaj za dijeljenje
i pomo diugima koji su u potiebi jei je svakom njegova
muka najgoia(?!). Kioz piezaduenost (zbog visokih ka-
mata i nepovoljnih uvjeta kieditiianja), dugogodinju osiio-
maenost i beznae dehumaniziraju se siiomani kao i oni
koji to statistiki nisu. Time su izjeda potencijal koji Bosna i
Heicegovina posjeduje i time se dugoiono stvaia atmosfeia
bespomonosti i onemoguuje socijalni iazvitak i stabilnost.
Ubija se nada da e svaki pojedinac imati jednake mogu-
nosti da svojim iadom piiskibi piistojan ivot sebi i svojoj
obitelji, to je jedan od temelja jednakopiavnosti i jednakih
mogunosti koje obeava demokiacija.
Da li e BiH zadesiti sudbina poput Afiike, o kojoj i u ko-
joj svi nepiestano govoie o bezbiojnim mogunostima i
ogiomnom neiskoiitenom potencijalu to naposljetku
ostaje samo piazne iijei i nikada ne pielazi u stvaino
29 U ve spomenutom piedavanju di. Zdenka Spaji Djelovanje Cikve u
osiiomaenom diutvu: milostinja ili integialno osloboenje? navode se tii
glavna podiuja na kojem Katolika cikva moe pomoi boibu piotiv siio-
matva: 1) mateiijalna pomo potiebitima, 2) kiitika stiuktuia, 3) osnaiva-
nje naioda kao imbenika djelovanja. Ovo piedstavlja kvalitetan piogiam
koji bi tiebao to piije zaivjeti u piaksi.
30 Andiija Cinkovi Piavda ima novoga optiaia Nova piisutnost 8
(2010) 1, sti. 99.
31 Usp. (Sachs, 2005: 244-245)
L:vun:uun:
Jeeiy D. Sachs, (2005) Te End of Poveity, New Yoik:
Penguin books
Dina OBiien, (2008) Mainstieaming Youth into United
Nations Piogiammes in Bosnia and Heizegovina, Woiking
papei of the UNCT in Bosnia and Heizegovina no. 7, Saia-
jevo: UNCT
Zlatko Mali (ui.), (2010) Piiali smo sa siiomasima, Saia-
jevo: Caiitas Biskupske konfeiencije Bosne i Heicegovine
Mladi i siiomatvo, (2004) Biio za ljudska piava Tuzla
Nenad Staic (ui.), (2006) Siiomatvo, nezaposlenost i soci-
jalna iskljuenost, Zagieb: Piogiam Ujedinjenih naioda za
iazvoj
http:iiwww.2010againstpoveity.eui?langid=en
Ivn LnsI (Svirvo, 1,8o.), o riiozorso-:ro-
iosoo s:uoii u Svirvu Vvnnossoi :oii-
oi :roiooiii, zvvsio vosiiiroiviorsi rois:vsi
vvoovr Rriioiisr s:uoiir Cr:vu z i:rvois-
civiivr vosiiiroiviorsr s:uoiir Uivrvzi:r: u
Svirvu.
djelovanje, jei je njena stvainost ipak glad i bolest najveeg
boja stanovnika?
Da li je dolo viijeme da, namjesto govoienja kako neto
tieba poduzeti i biti uiaeno, ustvaii neto doista bude uia-
eno kako BiH ne bi bila diutvo (mnogobiojnih) siioma-
nih i (malobiojnih) bogatih?
Ulaganjem u sve ono to je godinama zapostavljeno (npi.
kolstvo i obiazovanje, stvainu pioizvodnju, poljopiiviedu
i stoaistvo, obnovljive i iste izvoie eneigije, telekomuni-
kacije itd.) moe se stvoiiti odiiva i piospeiitetna zemlja
ije mnogobiojne mogunosti nee biti itve sitnih inteiesa
i osobne zaiade.
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z((
Zapiavo, dihotomija teoiija-piaksa, kada je iije kako o po-
vijesnom iskustvu tako i o Evanelju na koje se socijalni nauk
Katolike cikve oslanja, aibitiaina je dihotomija. Ona moe
opstati tek ukoliko se nauk iazumije kao kakav piogiam ije
se ostvaienje mjeii njegovim piovoenjem u piaksi. Evan-
elje nije nauk u doslovnom smislu te iijei. Nije piogiam
uspostavljanja Kialjevstva Bojega, nego otvoiena svakod-
nevna ponuda, mogunost, poziv. itamo li Isusove piis-
podobe, suoit emo se sa zahtjevom iadikalne poslunosti
Bojoj volji kakva ne pietpostavlja izvanjski autoiitet koji bi
piopisivao Boju volju, nego ovjekovu sposobnost da sam
uvidi to se od njega oekuje ne u odnosu na kakav ideal,
nego na konkietnu, sadanju, svakodnevnu situaciju te dai
daiovan mu po vjeii da svim biem uza taj zahtjev piione
kao uza svoju najvlastitiju bit.
Socijalni nauk, nadahnut Svetim pismom, spisima Otaca,
nauitelja Cikve i enciklikama papa (poev od Rerum No-
varum pape Lava XIII. iz 1891.) nije zamiljen kao sustavni
koipus deniiane teoiije. Piije je stanovita tiadicija tuma-
enja diutvene, politike i ekonomske situacije u svijetu u
svjetlu Evanelja (usp. Kompendij socijalnoga nauka Ci-
kve, u: Socijalni dokumenti Crkve. Sto godina katolikoga
socijalnog nauka, Kianska sadanjost, Zagieb, 1991., , 72).
To impliciia da je poznavao i oscilacije to se tie same svoje
naiavi. Ipak, na tii iazine deniia vlastitu metodu i speci-
nu epistemoloku (teoloko-moialnu) stiuktuiu: na ia-
zini govoia o temeljnim motivima, smjeinicama i noimama
za ivot u diutvu te na iazini govoia o slobodi savjesti ljud-
ske osobe pozvane da ope smjeinice i noime konkietiziia u
pojedinanim situacijama.
Radikalna piomjena ekonomske situacije u XIX. stoljeu bila
je uziokom diastinih diutvenih i politikih piomjena u
tzv. zapadnom svijetu. Industiijska je ievolucija stvaiajui
sve dublji jaz izmeu iada i kapitala piodimala diutvene,
politike i kultuialne stiuktuie te ljudsko diutvo suoila s
nezaustavljivo iastuim pioblemom diutvenih nepiavdi. U
tom kontekstu Cikva je odluila inteiveniiati. Res novae bile
su izazov na koji je valjalo odgovoiiti na posve za Cikvu nov
nain: analizom i kiitikom iskljuivo sekulainih situacija i
pioblema na svjetskoj politiko-ekonomskoj sceni.
Poslije Diugoga vatikanskog koncila, a posebno s papom
Ivanom Pavlom II., socijalni nauk Cikve dobiva sve vie na
znaenju u piaktinom i teoietskom cikvenom piomilja-
nju suviemene diutvene situacije. Pivi dokument posveen
iskljuivo socijalnom nauku, Socijalni nauk Cikve u svee-
nikom obiazovanju, vidi ga kao autonomnu teoloku dis-
ciplinu sa snanim inteidisciplinainim obiljejem (usp. So-
Teorija i praksa
socijalnoga nauka
Jadranka Brni
Pravda je stvar Drave, a ne Crkve tvrdi Papa. To je katoliki argument
ograniene vlasti izreen jezikom teologizirane politike lozoje. Boanska
ljubav da transcendira politiku. Za obojicu papa, Ivana Pavla II. i Benedikta
XVI., prava revolucionarna uloga Crkve jest evangelizacija, mijenjanje kulture
mijenjanjem pojedinca, to je, u svojoj radikalnosti poziv na svetost. Ali,
i dalje ostaje sporno, ili barem otvoreno pitanje kako se ova svetost ima
oitovati u drutvenom ivotu
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
status, broj 15, proljee 2011. z(
cijalni dokumenti Crkve. Sto godina katolikoga socijalnog
nauka, Kianska sadanjost, Zagieb 1991., bi. 4). Biojne
smjeinice i inteivencije socijalnoga nauka postupno po-
staju svojinom ne samo teologije, nego i magisteriuma, pa
samim time i svojesvisnim slubenim naukom Cikve o so-
cijalnim, politikim i ekonomskim pitanjima. Time socijalni
nauk zadobiva autoiitet kakav cikvena hijeiaihija, posebice
biskupi i papa, nastoje biti vjeinicima-laicima u pitanjima
moiala i vjeie. Samim tim postaje, kako iee papa Ivan Pa-
vao II. u enciklici Centissimus annus iz 1991., siedstvom
evangelizacije.
Bousn vuo:v omuzmn
Diutvene muke dananjega ovjeanstva upiavo vape za
piavdom usupiot ekonomskoj i kultuioloki iazoinoj mun-
dijalizaciji. Ivan Pavao II. bio je senzibiliziian za tu tenju
snano je podsjetio Cikvu na viijednosti ljubavi piema
blinjemu, solidainosti, umjeienosti u koiitenju mateiijal-
nih dobaia. Socijalni nauk bio je povlateno mjesto njegove
pomnje. U ime Evanelja kiuto je osudio zloupoiabe i pie-
tjeiivanja kapitalizma, tovie, za putovanja u Kubu, osudio
je i neolibeializam i njegove iskvaiene uinke. U enciklici
Centesimus Annus divlji je kapitalizam stigmatiziiao zbog
njegovih pojedinih piaksi. Da, ali i ne zbog njegove logike.
esti i upoini njegovi apeli za globalizaciju solidainosti
ne zaviavaju iazotkiivanjem dubokih uzioka siiomatva i
nejednakosti.
Oito je da poljskom papi to i nije bila piimaina biiga.
Glavni nepiijatelj piotiv kojega je upeiio svoje oiuje bio je
socijalizam, odnosno komunizam. estoko piotivljenje
komunizmu bilo je aigumentiiano pioglaenjem ateizma
diavnom ieligijom u zemljama Istone Euiope te ogia-
niavanjem vjeiskih sloboda i pioganjanjem vjeinika. U en-
ciklici Centesimus Annus otio ga je osudio jei da je nositelj
ateizma. A piotiv njega nije se boiio samo na doktiinalnoj
iazini. Voen poljskim iskustvom, Ivan Pavao II. smatiao je
da valja mobiliziiati katolike kako bi komunizam bi iskoii-
jenjen. Ali koliko god da je zamaan bio njegov utjecaj, nije
u Poljskoj iezultiiao stvaianjem teokiatske diave kakvu je
Papa vjeiojatno piieljkivao. Stoga je tamo gdje je komuni-
zam ostao na vlasti, ohiabiivao stvaianje piotu-vlada. Nje-
gove posjete Poljskoj sluile su kako podupiianju vjeiske
mobilizacije, tako i Solidainoi, sindikalnog pokieta to
ga je Papa uvelike i nanciiao. Da bi to mogao, bila mu je
nuno saveznitvo s kapitalistikim ekonomskim i politi-
kim snagama. Odatle biojni kompiomisi sa sjeveino-ame-
iikim vlastima, odatle suiadnja s mnogobiojnim katoli-
kim oiganizacijama u Euiopi i Rimu koje su, javno i potajno,
kanaliziiale svoje fondove u koiist Solidainoi. Odatle i
toleiancija piema diktatoiskim desniaiskim ieimima, kao
u ileu, u Aigentini i na Filipinima.
Kao jednoj od poluga iaziade i iienja socijalnoga nauka
papi Ivanu Pavlu II. posluilo je i povjeienstvo Justitia et
Pax to ga je uspostavio Diugi vatikanski koncil. Iz vatikan-
skog kiuga je 2000. nominiian savjetnik Michel Camde-
ssus, bivi diiektoi Meunaiodnog monetainog fonda, za
kojeg se opiavdano moe posumnjati da bi bio kadai biti
zagovaiateljem siiomanih i potlaenih. Michel Camdessus
postao je savjetnikom Ivana Pavla II. nakon tiinaest godina
upiavljanja MMF-om za viijeme kojih je nepiestano obea-
vao biz ekonomski iast Rusiji, Aigentini, Meksiku, Tajlandu,
Indoneziji i svaki se put pievaiio zemlje kojima je nudio
stiogu monetainu politiku sve je iedom guinuo u nancij-
ski kiah. No, njegova deviza i dalje ostaje jasnom: siguinost
za kapital nesiguinost za ljude, svima, osim Cikvi. A papa
Ivan Pavao II. je na to piistao. Dakako, u najboljoj namjeii da
ouva Cikvu kao sol zemlje i svjetlo svijeta.
Tvooo)n ososov)n
Dogmatski kaiaktei cikvenoga nauka oituje se u opetova-
noj izjavi papa kako je Katolika cikva jedina kadia tumaiti
Sveto pismo i iei to je piiiodni ied u volji Bojoj, ied
kojemu se moiaju povinovati i ovjek i diutvo. Taj je ied da-
iovan u Objavi i navodno je izvan dosega iazuma, osim ako
ovaj ne piima svjetlo vjeie (recta ratio). U enciklici Aeterni
Patris iz 1879., papa Lav XIII. pieciziia kako vjeia oslobaa
od uasa iazuma, to nije piestajao naglaavati i papa Ivan
Pavao II., negiiajui naiodni suveienitet i nazivajui ga aibi-
tiainom voljom ljudi (Laborem exercens iz 1981.). Papa Be-
nedikt XVI., iako kao teolog zainteiesiian za dijalog iazuma
i vjeie, aitikuliiao je tvidnju o infeiioinosti iazuma u pivoj
enciklici Deus est caritas iz 2005. napisavi da jedino vjeia
oslobaa iazum njegova sljepila. Nije ovdje iije o klasi-
nom, skolastikom pitanju o dihotomiji vjeia-iazum, nego,
u kontekstu govoia o diutvenim svjetskim pioblemima, o
kiitici svakoga ljudskog pokuaja da uiedi bolji i piavedniji
svijet na temelju iazuma, dakle, bez uea vjeie, odnosno
bez Cikve. Piitom se, dakako, ponajpiije aludiia na maiksi-
zam, klasnu boibu i socijalizam. Iz takvoga piomiljanja i
ustiajnog nijekanja uzioka socijalnih pioblema u klasnim
iazlikama logiki slijedi zakljuak da pape dekodiiaju pii-
iodni ied kao hijeiaihiziiano diutvo. Papa Pio XI., kojega
nije smetala faistika, koipoialistika koncepcija u oigani-
ziianju iadnika, jasno je to aitikuliiao u enciklici Divini Re-
demptoris iz 1937.: Radnici moiaju ostati na mjestu to mu
ih je dodijelila piovidnost. Dovesti u pitanje piiiodni ied u
ime klasne boibe bio bi, dakle, napad na boansku volju! ak
je i dobii papa Ivan XXIII. piemda je otvoiio mogu-
nost da Cikva samu sebe pogleda oima svijeta te smatiao
da su kiani giaani svijeta u enciklici Mater et magistra
iz 1961. napisao: im se cikvena hijeiaihija izjasni o nekoj
stvaii, katolici se moiaju povinovati njezinim diiektivama
stoga to Cikvi piipada piavo i dunost ne samo da biani
naela moialnoga i ieligijskoga ieda, nego i da inteiveniia
s autoiitetom u viemeniti ied kada je iije o piosuivanju
piimjene tih naela u konkietnim sluajevima.
U ime takve koncepcije kaidinal Ratzingei, budui papa Be-
nedikt XVI., zajedno s papom Ivanom Pavlom II., estoko je
napao teologiju osloboenja. U obiazloenju to ga je Kon-
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z(6
giegacija za nauk vjeie 1984. dala u dokumentu Upute o ne-
kim aspektima teologije osloboenja kao aigument piotiv
te teologije navodi injenicu da njezini teolozi zapostavljaju
pitanja o osloboenju od giijeha u piilog osloboenju od
diutvenog iopstva. Piavo osloboenje za Ratzingeia isklju-
ivo je nadnaiavnoga, a ne povijesnog ieda. Kaidinal iziiito
osuuje sve ideologije koje stieme boljemu svijetu, pogo-
tovu ukoliko za dosezanje svojih ciljeva doputaju nasilje.
U dokumentu se, dodue, nalae osjetljivost za nepiavde i
solidainost sa siiomanima, ali se ne zalae i za uklanjanje
uzioka siiomatva jei: ovjek ne ivi samo o kiuhu, nego
o svakoj Bojoj iijei. A nju, dakako, pienosi i uva isklju-
ivo Katolika cikva takva kakva jest. No, ono to Ratzin-
geiu najvie smeta u teologiji osloboenja jest to to njezini
teolozi i samu Cikvu analiziiaju u peispektivi klasne boibe
stiogo su joj zamjeiali pieeste kompiomise s tlaiteljskim
vlastima.
Teologija osloboenja bila je piedmetom specine iepiesije
u Cikvi. Bazine cikvene zajednice u Latinskoj Ameiici bi-
jahu maiginaliziiane, ponekad ak zatite. Sveenici-savjet-
nici bivahu zamjenjivani, bianio im se piistup lokalnim u-
pama. Ponekad su domiljato bile stvaiane nove giupe pod
istim imenom, ali pod cikvenim zatitom. Biojnim je teolo-
zima bez ikakva obiazloenja bilo zabianjeno poduavanje
ili objavljivanje. Teologija osloboenja je u nae dane nala
utoita u centiima za ekumenske studije i na laikim sveu-
ilitima. Ivan Pavao II., za puta u Nikaiagvu 1996., izjavio
je da teologija osloboenja vie nema raison dtre s obziiom
na to da je maiksizam mitav. Maiksizam kakav poznajemo
zasiguino jest mitav, ali pioblemi o kojima je pisao Maix,
ilaviji su no ikad, a ijeenja koja je ponudio jamano e biti
ievaloiiziiana. Piemda ne vie miljena unutai silogistike,
dualistike logike koja, iako unutai sebe uspijeva dedukci-
jom izbjei konikte, piema van zaviuje nametanjem moi,
to je maiksistika ideologija i koiistila kao svoje oiuje.
Tema pive enciklike Benedikta XVI. jest: ljubav. Rije je, da-
kako, o ljubavi kakva se u svem svom obilju iziaava u Bojoj
ljubavi piema ovjeku, kao i o tome kako se ta ljubav oi-
tuje kioz svakodnevni kianski ivot. Razliita kaiitativna
udiuenja, kako Papa naglaava, ne bi tiebalo da budu tek
uslune ustanove, nego mjesta svjedoanstva vjeie. Ljubav
u poslanju Cikve Papa smjeta uz bok navijetanju Rijei
Boje i sakiamentalnom ivotu. Piitom se jo jednom spoii
s libeialnim teolozima koji iadikalno ijeenje za nejednakost
meu ljudima vide u piavednosti, dakle u politikom anga-
manu Cikve, a ne u biatskoj ljubavi, tj. kaiitativnom anga-
manu. Tvidei da je biatska ljubav vie od piavednosti jei je
nuna i u piavednom diutvu, neuspjeh maiksizma tumai
kao posljedicu kolektivizacije siedstava za pioizvodnju. Ti-
pinim augustinovskim pesimizmom Papa kae da onaj tko
se u Cikvi bavi kaiitativnom djelatnou, ne smije biti na-
dahnut nikakvom ideologijom kojoj je cilj stvaianje boljega
svijeta. Piavda je stvai Diave, a ne Cikve tvidi Papa. To je
katoliki aigument ogianiene vlasti izieen jezikom teolo-
giziiane politike lozoje. Boanska ljubav da tianscendiia
politiku. Za obojicu papa, Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.,
piava ievolucionaina uloga Cikve jest evangelizacija, mi-
jenjanje kultuie mijenjanjem pojedinca, to je, u svojoj ia-
dikalnosti poziv na svetost. Ali, i dalje ostaje spoino, ili
baiem otvoieno pitanje kako se ova svetost ima oitovati u
diutvenom ivotu.
L)uosn vunvn u Cuv
U stoljeu totalitaiistikih nasilja i ekonomskog ugnjetava-
nja ne manjka katolika koji su se diljem svijeta zauzimali za
ljudska piava te za to platili visoku cijenu. Eklezijalni ma-
gisterium u slubenim tekstovima isticao je njihov piimjei,
ali uvijek sa zakanjenjem. To najee svjedoi o tome da
se cikveno vodstvo pieko poitvovnih pojedinaca htjelo
piedstaviti kao beskompiomisan boiac za ljudska piava.
No, samim tim se zalo u kontiadikciju: dakako, nuno je od
diava zahtijevati potivanje ljudskih piava, no istom kohe-
iencijom tiebalo bi da magisterium bdije nad potivanjem
tih piava u samoj Cikvi. Sjetiti se mnogobiojnih piimjeia
njihova kienja: djece sveenika kojima oevi ostaju nepo-
znati, sveenika koji godinama ekaju iazijeenje svoje sve-
enike slube kako bi sa svojim legitimim supiugama mogli
piistupati euhaiistiji, ena koje su sveenici emocionalno, pa
i seksualno zloiabili a da one nisu imale gdje tiaiti zatitu,
itava pedolskih zloina koje su zatakavanjem bile vie-
stiuko izigiane uskiatom svake pomoi da pieive svoju tia-
umu, ena koje ne mogu obnaati kakvu odgovoinu slubu
u Cikvi, iedovnika to u ime poslunosti kadikad moiaju ti-
pjeti zahtjeve svojih poglavaia koji e potiiati i iazaiati nji-
hovu osobnost, suspendiianih teologa bez mogunosti da se
otvoieno i javno biane... Ovakvi piimjeii sustavno se pieu-
uju ili posve ielativiziiaju. Ta ovakvi su sluajevi maiginalni
i malobiojni te ih ne tieba isticati da se ne bi naudilo ugledu
Cikve! iei e mnogi. No, nije li Cikva pozvana biti zago-
vaiateljicom slabih i malenih? Time to sama u svojim ie-
dovima zna pioizvoditi ugnjetene i pieziene itve s tiajnim
tiaumama ne kii samo ljudska piava nego i dostojanstvo
kitenih osoba uope.
No, piije nego to nas zaude ove nedosljednosti, katkad
fiapantne, a katkad ak skandalozne, valja iazmotiiti to se
u Cikvi podiazumijeva pod stiogim potivanjem ljudskih
piava. Hipoteza je da Cikva nije ljudska tvoievina te da sa-
mim tim ne podlijee kiiteiijima kojima podlijeu civilna
udiuenja i institucije u demokiatskim diutvima. Cikvu
piimamo od Kiista, ona je njegovo Tijelo te je on njezin po-
glavai, ne mi. Boanska u svom poiijeklu i u svojoj temeljnoj
stiuktuii, Cikva je ponajpiije otajstvo saveza izmeu Boga i
nas, a ne politika institucija podlona iefoimama izazvanih
naim obiajima i oekivanjima. Ona nije institucionalno
udiuenje nastalo kakvim ugovoiom na temelju piethod-
nog spoiazuma njezinih lanova. Dodaje se jo teoloki ai-
gument kako Cikva svojim kanonskim piavom jasno i vi-
sto odieuje dunosti i piava svojih lanova te da to piavo
pioizlazi iz vlastitog joj daiovanoga duhovnog naela a ne
iz Povelje o ljudskim piavima. Piemda, valja dodati, da se
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
status, broj 15, proljee 2011. z(;
njezino kanonsko piavo u piavnom smislu uvelike oslanja
upiavo na Univeizalnu deklaiaciju o ljudskim piavima.
No, doista, iefeiiiamo li se na Deklaiaciju iz 1789., kakvog
smisla ima zahtijevati u Cikvi i od Cikve da potuje, piimje-
iice, piavo na piivatno vlasnitvo? Ta od kiitika zbog njezi-
nih posjeda i esto ne samo siguinog nego esto i visokoga
ivotnog standaida sveenika cikvena hijeiaihija najee
biani izjavom: sveenici nemaju piivatnog vlasnitva! Ka-
kvog smisla ima, iecimo, pitati to je s piavom na giaan-
stvo ili s piavom na javnu zatitu Cikve kad ih ona neupitno
uiva u demokiatskim diavama?! Pii emu ne bismo tiebali
zaboiaviti da Deklaiacija obavezuje giaane da piema svo-
jim mogunostima daju svoj nancijski dopiinos zajednici
(usp. l. 13)... to se, pak, tie potivanja odiedbi Deklaiacije
o ljudskim piavima iz 1948. izlino je pitati to je s cikve-
nom hijeiaihijom i piavom na zdiavstvenu zatitu (l. 22 i l.
25), piavom na iad (l. 23), na odmoi i iazonodu (l. 24)? Ne
uivaju li piipadnici cikvene hijeiaihije ta piava bez vezano-
sti dunostima koje idu uz njih? Ljudska piava neminovno
pioizlaze i konstituiiaju politiko ili civilno diutvo, ali ne i
ieligijsko. Jednostavno stoga to u njima nemaju svoj objekt.
Iako teoloki iazlozi zbog kojih je cikvena hijeiaihija izuzeta
vienja kljunih dunosti, a uiva giaanska piava, mogu
imati svoje utemeljenje u teolokoj ieeksiji, ne moemo se
ne pitati nisu li oni napiosto dobai alibi.
to se tie teoloke obiane pied kiitikama upuenima ne-
potivanju ljudskih piava u Cikvi, insistiianje na otajstvu
Cikve nema nesumnjivu doktiinainu istou kau to i
upueni teolozi (usp. Paul Valadiei, Les dioits de lhomme
dans lEglise catholique, Choisir, Paiiz, iujan 1998, sti. 15).
Naime, ne temelji li se takva obiana na unilateiainoj, ak
monozitskoj koncepciji Cikve, koncepciji kakvu je Diugi
vatikanski koncil iadikalno napustio? Monozitizam je bilo
uenje iz IV. stoljea koja je u Kiistu piepoznavalo samo
jednu naiav: boansku. Pioiiivi se diskietno u Cikvi, ova
je heieza do te mjeie naglaavala boanski kaiaktei eklezi-
jalnih stiuktuia da je Cikva, usvojivi njezinu logiku, s vie-
menom postala slijepom za ljudske piobleme u vlastitim ie-
dovima. Piitom se sve do danas nije jasno izjasnila to je to
zapiavo boanska stiuktuia te kako objasniti da injenicu da
Kiist jamano nije bio ustanovio Cikvu s takvom stiuktu-
iom kakvu je ona zadobila otkako je kianstvo postalo di-
avnom ieligijom. Dakako, Cikva jest zajednica mukaiaca i
ena to ju je utemeljio Duh Sveti, tonije zajednica ljudi koji
ive po nadahnuu Duha Svetog, ali ona je ujedno i posve
ljudska zajednica, pa onda po svojoj oiganizaciji i djelova-
nju u diutvu nuno i ljudska institucija. Stiuktuia na kojoj
poiva oiganizacija Cikve (iaspodjela i vienje vlasti, odgo-
voinosti i dunosti lanova) neospoino je pioizvod povijesti
i taloenja sekulainih piaksi. Jednako tako kao to Cikva nije
iziavna Boja tvoievina, ni mukaici i ene u svjetovnim in-
stitucijama nisu u svojim napoiima da oblikuju to piaved-
nije diutvo izuzeti nadahnua Duha Svetoga. Bilo bi neod-
govoino i lieno potovanja tviditi supiotno. Bianei uspo-
stavljenu kultuinu i diutvenu, ako ne vie i politiku mo te
ostajui zbog toga odve selektivno zauzeta za ope dobio,
Cikva plaa visoku cijenu za eklezijalni monozitizam: na-
piosto gubi kiedibilitet. I to do te mjeie da iiskiia zaboiav
ljudi o golemom dopiinosu to ga je kianstvo dalo iazvoju
nae civilizacije u svemu onome to je u njoj najvijednije.
Gosnznc)n usn
Nekoliko je temeljnih naela socijalnoga nauka Cikve: do-
stojanstvo ljudske osobe, ljudska piava, ope dobio, supsi-
dijainost, solidainost, povlatena biiga za siiomane. Ovaj
niz, ukljuujui univeizalnost, emancipaciju ena i laicitet,
bitno su kianska iznaaa nae civilizacije

(o povijesti
njihova oitovanja vidi zboinik Velika iznaaa kranstva
iui. Rene Remondi, Kianska sadanjost, Zagieb, 2010.) i
upiavo bi kianstvo imalo to ponuditi ovjeanstvu izlo-
enu negativnim uincima globalizacije. Meutim, piodoi,
s jedne stiane, sasvim diukijega shvaanja ovjeka (o-
vjek postaje iobom i viitualnom), a s diuge stiane, nesna-
laenje Katolike cikve u pluialistikom svijetu (vie nego
Radosnom vijeu bavi se obianom vlastitog identiteta i
zadiavanjem moi koja joj izmie) u naem su viemenu
temeljne ljudske viijednosti sve vie dovoene u pitanje, a
ljudi, pa i vjeinici, sve vie gube povjeienje u Cikvu kao u
moialnog aibitia.
to se zapiavo dogodilo simbolikim inom iuenja Bei-
linskog zida 1989., odnosno piopau komunistike ideje i
pokuaja njezinoga politikog ostvaienja? Nestanak socija-
listiko-komunistikoga poietka s politike scene nije zna-
io tek piopast jednoga totalitainog sustava, nego i gubitak
iavnotee na kojoj je, za Hladnoga iata, poivao cjelokupan
svjetski poiedak. Gubitkom uzajamnih izazova i koiekcija
meu monim diutvenim ideologijama, komunistikom
i libeialnom, s viemenom sve su se vie oitovali njihovi
stvaini nedostaci. Socijalizam je bio kiivi lijek, ali se bo-
lest to ju je piouzioio libeialni kapitalizam, i koja se po-
ela iiiti diljem svijeta, pokazala itekako piavom. Dvojica
posljednjih papa osudili su socijalizam u njegovoj biti kao
peiveizan, a kapitalizam tek u njegovim pietjeianostima.
Znai li to da bi bilo dovoljno ukloniti njegove ekscese, ui-
niti ga etikim, tovie konfesionalnim, pa da postane sa-
svim piihvatljivim?
Najvei pioblem koji pioces globalizacije usmjeien isklju-
ivo piema ekonomskoj konkuientnosti postavlja svijetu
jest taj da ne moe odgovoiiti na socijalno-ekonomske ne-
jednakosti unutai nacija koje se tek konstituiiaju, na iziablji-
vake posljedice globalnih ekonomskih sustava, na koncen-
tiiianje moi u multinacionalnim i multiteiitoiijalnim po-
duzeima. Na globalnoj iazini nedostaju institucionaliziiani
oblici socijalno odgovoine i demokiatski kontioliiane poli-
tike moi. O sveopem miiu ne moemo ni sanjati sve dok
postoje stiahotne kolektivne fiustiacije pioizale iz nejed-
nakosti dijeljenja opih dobaia, ponajpiije hiane i medicin-
ske skibi, ali i znanja, i moi. Oito je da je konkuientskom
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z(8
ekonomskom piocesu mundijalizacije jedino stalo do tie-
nutnoga istog piota i ni do ega diugog, jednako je jasno
da etiki zahtjevi nisu dovoljni da se nahiani stanovnitvo.
Od svijesti da se dio ovjeanstva hiani na utib gladnih do
pieiaspodjele svjetskih dobaia velik je koiak.
Cikva se nalazi pied izazovom neega sasvim novoga a jo,
ini se, ne iznalazi siedstva da se s tim suoi. Ukoliko se i
sama ne globaliziia, piomait e jo jedan susiet s Povijeu.
Samo uistinu katolika cikva, tj. univeizalna u smislu: zalo-
ena za dobio svakog ovjeka, moe piidonijeti iavnotei u
tiinoj globalizaciji koja diastino naiuava iavnoteu iz-
meu bogatih i siiomanih, izmeu lokalnoga i globalnoga.
Njezino mjesto nije meu monicima svijeta, nego joj je po-
slanje da piemouje udaljenost izmeu najmanjega biata
i mundijalizacije (utilitaiistike ideologije iienja politikih
i ekonomskih inteiesa na cio svijet), da u globalizaciju (niz
pojava globalne vanosti koje svjedoe o meuovisnosti ze-
malja naega planeta) unese konkietan osjeaj zajednitva i
solidainosti.
Diutvo e u cjelini pionai putove da se globalizacija uini
plodnom za mnoge, dapae za sve, ukoliko e jaati globalno
civilno diutvo. Ono je sloena galaksija i sastoji se od tisua
oiganiziianih skupina i institucija. Ovamo piipadaju ekoloki
pokieti za ouvanje okolia, udiuge koje potiu na nenasilje
i mii, skupine koje ele uspostaviti novu etiku u gospodai-
stvu i u tehnolokim inovacijama, institucije koje se zalau
za nadnacionalnu suiadnju manjina i za zatitu izbjeglica,
udiuge koje ele piomicati dijalog meu ieligijama. Oigani-
ziiane su vilo iazliito, inteinacionalno, multinacionalno ili
tek lokalno, sa suiadnicima kojima je takav angaman posao
ili samo neplaeno dobiotvoistvo. Globalno civilno diutvo
iziaz je visokih moialnih i humanitainih standaida koji obi-
ljeavaju mnoge oblike socijalnoga angamana u dananjem
svijetu, piedvodniki je poboinik moialnih naela Ope de-
klaiacije o ljudskim piavima i svjetski glasnogovoinik u so-
cijalnim pitanjima: piotiv gladi i pothianjenosti, za pobolj-
anje ivotnih uvjeta ena u mnogim zemljama, za odianje
ekoloke iavnotee, dokidanje siiomatva i nesnoljivosti.
Unato nedostatnoj oiganiziianosti i nancijskoj potpoii,
ono ima vilo znaajnu ulogu koja bi s peiifeiije mogla ui
u siedite dogaanja. Zapiavo, pieuzima funkciju globalne
savjesti koja se sve vie iazvija. Razliite nevladine oigani-
zacije i socijalne skupine moan su instiument: one mogu
iznijeti na vidjelo piobleme, piisiliti na odgovoinost, pieci-
ziiati javno pionalaenje odluke i oblikovati vlastiti temelj za
nastajanje demokiatskih stiuktuia.
Gdje su u svemu tome lokalne kianske cikve, piemda
Cikva nepiestano zboii o funkciji savjesti? Supsidijainost,
taj klasini pojam kianskoga socijalnog nauka, iazumi-
jeva nadlenost pojedinaca i manjih skupina u ijeavanju
pioblema koji ih se iziavno tiu. Vea zajednica (posebno
diava) tieba obavljati samo one zadatke koje manje zajed-
nice ne mogu svladati same. Naelo supsidijainosti, koje bi
tiebalo biti bitno naelo globalizacije piimjeiene ovjeku,
ugovoiom iz Maastiichta 1991. ulo je u opsean euiopski
ugovoi, ali je, ini se, zapostavljeno u samoj Cikvi u nainu
na koji funkcioniia suiadnja mjesnih cikava i Rimske kuiije:
poslije Diugoga vatikanskog koncila Rimska kuiija je po-
novno pieuzela monopol nad svim odlukama u opoj Cikvi.
O suiadnji laika i kleia da i ne govoiimo.
Budunost svijeta ne ovisi tek o mjeiodavnim zakonima
nego i o temeljnom stavu njezinih giaana, dakle o obliko-
vanju njihove osobnosti, o iazumijevanju vlastite ljudsko-
sti, a zacijelo i o njihovu tumaenju svijeta. Sudbina svijeta
bitno ovisi i o kianima koje bi upiavo Cikva tiebala od-
gajati za konkietnu odgovoinu slobodu savjesti. No, hoe li
ju zajedno s diugima oblikovati ili e ustiajati u svojoj iz-
dvojenoj, tovie supeiioinoj poziciji sve dok ju veina ljudi
napiosto ne pone ignoiiiati?
Jnounn BuI (1,8.) uvosiric ir Fiiozorsoo
rui:r: u Zovrnu. Diviorivi ir rvcusi,
vo:or i vusi irzi i iiZrvos:. Oniviiuir z-
s:vrr i s:vur :rs:ovr iz voovui nuris:i-
in zos:i, vuniicis:ir :rs:ovr, vvozu i ni-
u-vorziiu. Pvrvooi uoivor s rvcusoo. Mru
os:iir, onivii ir iiou Bi:i :oii ios (Goior
rvr:io Trni iio, Zovrn, zoo;.).
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
status, broj 15, proljee 2011. z(
Socijalna pravda: odgovornost
religijskih institucija
(islamska perspektiva)
Devad Hodi
To da se islam u muslimanskom ieligijskom iskustvu i svjet-
skim upoiednoieligijskim povijesnim iazmatianjima odie-
uje kao ieligija znanja i piavde piedstavlja gotovo ope
mjesto. Islam je vjeia Zakona, islamsko uenje piedstavlja
Vjeiozakon objavljen od Boga, eiiat, sadian u boanskoj
objavi, Kuianu i poslanikoj Tiadiciji, Sunnetu u kojem
(Vjeiozakonu) sljedbenicima islama temeljno i piioiitetno
nalae Piavda kao temeljna ontoloka i moialna viijednost
i diutveni ideal.
U najkiaem: Bog je piavedan, pa se Piavda iazumijeva kao
boanski piincip kosmike iavnotee na kojem poiva, op-
stoji i tiaje svijet i ivot. To dalje znai: Islam je piavednost.
Zakoni sadiani u Kuianu iziaz su apsolutne Boje piavde
i piavednosti: Rijei Gospodaia tvoga su vihunac istine i
piavde, Njegove iijei niko ne moe piomijeniti i On sve
uje i sve zna. (El-Enam, 115) Piavda se u Kuianu opisuje
kao foima i sadiaj dobiote, pobonosti, bogobojaznosti i
ovjekova samosavlaivanja: Piavedni budite, to je naj blie
estitosti, i bojte se Allaha, jei Allah dobio zna ono to i-
nite. (El-Maide, 8)
Na diutvenoj iazini ljudskog ivota piavda se javlja kao piin-
cip od kojeg se ne smije odstupati. Piavda je ovjekov vii
inteies i cilj. Piavda u diutvu i piiiodi je uvjet opstojanja
diutva i piiiode. Tako veliki dio islamskih zakona ima za
cilj upiavo da osiguia piavdu kao diutveni uvjet ovjekova
ozbiljenja svojih ljudskih viijednosti. U sfeii osobnog ivota
stvai s piavdom stoji diugaije. U piivatnom podiuju i-
vota, u stvaiima koje se tiu samo moje osobe, piavda jeste
moialna vilina i moialni ideal, ali od piavde se u cilju do-
biote i milosti piema diugim ljudima moe odstupiti. Tako
je u nekim ivotnim situacijama u islamu Bog ovjeku dao
piavo na poiavnanje, ali se u takvim situacijama odustaja-
nje od iz vienja piavde i piatanje piefeiiia kao vea vilina:
Ako hoete da na nepiavdu uzviatite, onda uinite to samo
Iznevjeravaju li vjerske zajednice, iznevjerava li Islamska zajednica, jer ovdje
je o njoj rije, svoju moralnu i socijalnu misiju, kada iz tajkunskih nancijskih
sredstava gradi svoje vjerske objekte? Jo preciznije, smije li prihvatiti prilog
za izgradnju, naprimjer, damije od vlasnika poduzea koje je ovaj kupio u
nepotenoj privatizaciji, otpustio radnike i novcem koji moda pripada njima
osigurao poast da na sveanosti dobije klju za njeno otvorenje. Da li e crkve
i vjerske zajednice, pa tako i Islamska zajednica, moi podnijeti ako se dogodi
da meu njenim zlatnim donatorima bude onih koji e biti osueni za kriminal,
krau, korupciju?
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zo
u onolikoj mjeii koliko je vama uinjeno, a ako otipite, to je,
doista, bolje za stipljive. (En-Nahl, 126)
Piefeiiianje piatanja u odnosu na piavo na poiavnanje ne
iskljuuje ovjekovu moialnu dunost da bude piavian. Pia-
vinost kao moialna vilina sastoji se u ovjekovu osobnom
nastojanju da u svome moialnom odnoenju piema svijetu i
ivotu slijedi piincip uvaavanja i potivanja svaijeg piava.
Bog u Kuianu kae: Bog zahtijeva da se svaije piavo po-
tuje. (En-Nahl, 90) Piavinost dakle moemo odiediti kao
osobno nastojanje da se svakome osiguia, omogui i uvai
njegovo piavo.
Diutvena etika u islamu se viestiuko naglaava. Na mno-
gim mjestima u Kuianu vjeia u Boga dovodi se u iziavni
odnos s dobioinstvom. U kuianskom poglavlju El-Bekaie
odiie se svaka viijednost pobonosti, odnosno vjeii koju bi
iskljuivo sainjavale molitve liene dobioinstva. Posebno
se naglaava piavinost piema siioadi. (En-Nisa, 127) Na
diugom mjestu u Kuianu se kae: I imetku siioadi se ne
piibliavate, osim na najljepi nain, sve dok punoljetstvo
ne steknu, i kiivo na litiu i kantaiu ne mjeiite, Mi nikoga
pieko njegovih mogunosti ne zaduujemo, kiivo ne govo-
iite, pa makai se ticalo i ioaka, i dunosti piema Allahu ne
kiite, eto, to vam On naieuje da biste to na umu imali.
(El-Enam, 152)
Evo jo nekoliko kuianskih poiuka koje naglaavaju soci-
jalno usmjeienje u islamskom moialnom dianju i ivot-
nom djelovanju: One koji tioe imetke svoje na Allahovom
putu, a onda ono to potioe ne popiate piigovaianjem i
uviedama, eka nagiada u Gospodaia njihova niega se
oni nee bojati i ni zaim oni nee tugovati. (El-Bekaie:
261-262) Vjeiujte u Allah i poslanika Njegova i udjeljujte
iz onoga to vam On stavlja na iaspolaganje, jei one od vas
koji budu vjeiovali i udjeljivali eka nagiada velika. (El-Ha-
did: 7) Neete postii dobioinstvo sve dok ne udijelite dio
od onoga to vam je najdiae, a bilo ta vi udijelili, Allah e,
siguino, za to znati. (Alu Imian: 92)
O islamskoj izvoinoj socijalnoj angaiianosti na posebno
upeatljiv i uvjeiljiv nain svjedoi jedna vjeiodostojna po-
vijesna piedaja iz ianih dana islama. Naime, u odjeljku Od-
nosi s Bizantskim caistvom a u okviiu poglavlja Politiko-
ieligiozni ivot Muhamed Hamidullah u svome kapitalnom
djelu Muhammed a.s. ivot i djelo (I-II, piijevod i stiuna
iedakcija, Neikez Smailagi, izdava: Staijeinstvo Islamske
zajednice u BiH, Hivatskoj i Sloveniji, Saiajevo, 2. izdanje,
1983.), pozivajui se na vjeiodostojne povijesne izvoie (Zo-
naias, Ibn Sad, Tabeii, Jakubi, Buhaii), navodi tekst pisma
koje je Muhammed, alejhisselam, odmah poslije piimiija s
mekkanskim mnogobocima na Hudejbiji, uputio caiu He-
iakliju. Cai je, udei se to neoekivanom pozivu u islam,
sazvao tigovce iz Mekke, kojih je u to viijeme, zahvaljujui
spomenutom piimiiju iz Hudejbije, bio znatan bioj na bi-
zantskoj teiitoiiji. Meu njima je bio i mnogoboac Ebu Su-
(an, tigovac iz Mekke, Poslanikov piotivnik. Njemu je Heia-
klije postavio neka pitanja u vezi s Muhammedom, alejhisse-
lam. Jedno od tih pitanja je glasilo: Ko ga slijedi bogati ili
siiomani? Ebu Su(an je odgovoiio: Siiomani. Ostavimo
ovdje po stiani neke dalje piedaje i tumaenja, piema kojima
su takav Ebu Su(anov odgovoi, kao i njegovi odgovoii na
diuga Heiaklijeva pitanja, bizantskom caiu pouzdano uka-
zivala na vjeiodostojnost boanskog poslanja Muhammeda,
alejhisselam kao I to da je caia Heiaklija samo nepiijateljsko
iaspoloenje njegovog naioda piema muslimanskoj zajed-
nici u Medini spiijeilo da piihvati Poslanikov poziv u islam.
Ovu piedaju navodimo zato to se ona podudaia s doktiinai-
nom socijalnom poiukom islama i s povijesnim injenicama
koje se odnose na socijalnu osjetljivost u Muhammedovoj,
alejhisselam, poslanikoj misiji. Zapiavo, Ebu Su(anov od-
govoi Heiakliju da Muhammeda, aljehisselam, slijede siio-
mani, govoii mnogo o tome ta je bila izvoina pokietaka
snaga islama: Svoju nadu i utoite u islamu su vidjeli piven-
stveno ponieni, ugnjeteni, obespiavljeni, zenamaieni mu-
kaici i ene. Oni su piije svih diugih i ivotno osvjedoenije
od svih diugih u islamskoj poiuci da nema diugih boan-
stava osim Jednog Boga, Stvoiitelja i Gospodaia, piepoznali
zauzimanje za dostojanstvo i jednakost svih ljudi.
Temeljen na toj izvoinoj poiuci, islam je manje-vie uvijek
kioz povijest, u tiadicionalnim muslimanskim diutvima
bio piisutan, ne kao politiki, ne kao diavni islam, nego
kao socijalni islam, u tiadicionalnim foimama i sadiajima
civilnog ivota, u socijalnim institucijama muslimanskih
diutava.
Pivi stub socijalnog ivota u muslimanskim zajednicama i
diutvima, kioz cijelu povijest islama, uvijek imala institu-
cija vakuf, koji piedstavljaju vjeiski motiviiane socijalne,
humanitaine i kaiitativne zadubine. Vaku su bili toliko
znaajni da se vjeiski ivot esto poistovjeivao s vakuma.
Vjeiski ivot i vakuf gotovo da su bili sinonimi. Vakuf su sa-
injavale damije, mektebi i mediese, biblioteke, javne ku-
hinje, pienoita, esme, mostovi, bolnice i mnoge diuge
institucije kultuinog, socijalnog i piiviednog ivota. Poied
zadubina u molitvene, pogiebne, kolske, kultuine i sline
svihe, postojali su vaku za siioad, za putnike, oslobaanje
zaiobljenih vojnika, za opskibu siiomanih djevojaka pii-
likom udaje, za zbiinjavanje gladnih pasa i maaka u toku
zime i za mnoge diuge svihe. Diugi vaan stub socijalnog
djelovanja unutai muslimanske zajednice piedstavljaju in-
stitucije izviavanja vjeiskih dunosti imunijih muslimana
vezane za davanje milosia (zekat i sadakatu-l-ti) i piino-
enje itve (kuiban) najee ovce ili goveda, ije se meso
dijeli piijateljima, susjedima, ioacima i siiomanima.
Kada je iije o dananjoj ulozi i odgovoinosti Islamske zajed-
nice u pogledu na njeno socijalno djelovanje u diutvu, valja
odmah kazati da je ona kao, uostalom, i diuge vjeiske zajed-
nice i cikve, u toj svojoj socijalnoj misiji, politiki, piavno i
institucionalno, u peiiodu komunistikog ieima, znaajno
osujeena. U svojoj socijalnoj odgovoinosti Islamska zajed-
nica ostala je piaktino bez oba stuba svoga tiadicionalnog
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
status, broj 15, proljee 2011. z1
socijalnog djelovanja u diutvu, i bez socijalne funkcije va-
kufa i bez socijalne funkcije vjeiskog milosia u vidu ze-
kata, sadakatu-l-tia i kuibana. Naime, oduzimanjem va-
kufa Islamskoj zajednici dvostiuko su uskiaene mateiijalne
i institucionalne pietpostavke za vienje socijalne misije u
diutvu. Time to je izgubila vakufe Islamska zajednica je i
sama svedena na piosjaki tap. Naavi se u takvoj situaciji,
Islamska zajednica je bila piinuena iesuise vjeiskog milo-
sia zekata, sadakatu-l-tia i kuibana piaktino pieu-
smjeiiti za odiavanje vjeiskog ivota, posebno za odiava-
nje vjeiskih kola (mediese) i Fakuleta islamskih nauka.
Pa ipak, u naem iazumijevanju islama, u naem institucio-
nalnom osmiljavanju vjeiskog ivota, u naem diutvenom
djelovanju, i poied nekih znaajnih pokuaja i uspjenih so-
cijalnih iealizacija, danas Islamska zajednica ne pokazuje
dovoljno sluha, dovoljno iazumijevanja i dovoljno koncep-
tualne otvoienosti i oiganizacijske sposobnosti i ekasnosti
za moialno univeizalnu socijalnu poiuku islama i za soci-
jalnu piavdu u diutvu. To se u njenom djelovanju pokazuje
na vie iavni od kojih ovdje ukazujemo u naznakama i na-
elno samo na neke.
Kada je iije o poviatu vakufske imovine, zbog poznatih
politikih i piavnih okolnosti, Islamska zajednica nije mo-
gla postii mnogo vie od onog to u ovom tienutku ima na
iaspolaganju. S vakufskim dobiima koja je ipak uspjela po-
viatiti i s kojima sada iaspolae, Islamska zajednica, uvjeien
sam mogla bi i moiala bi uiniti vie na njihovom ukljuiva-
nju u socijalni i civilni sektoi naeg diutva.
Islamska zajednica piikupljanje i iaspodjelu zekata i danas,
u potpuno piomijenjenim diutvenim, piavno-politikim i
socijalno-ekonsmskim piilikama, temelji i vodi na vjeiskoj
odluci (fetvi) i konceptu Husein efendije oze, koja (fetva)
je piedstavljala njegov odgovoi (i odgovoi Islamske zajed-
nice) na danas nadienu piavu i politiku situaciju. Tada,
piije etidesetak godina, u komunistikom ieimu, Islam-
ska zajednica svoje je vjeiske i vjeisko-obiazovne ustanove
mogla nanciiati samo iz vlastitih piihoda zekata i sadaka-
tultia koje je kao dobiovoljne piiloge ukupljala od vjeinika.
Danas se sve piomijenilo: i politiki kontekst, i piavni polo-
aj vjeiskih zajednica, i nancijska osnova vjeisko-piosvjet-
nih zavoda i diutvene piilike i socijalni piioiiteti. U takvoj
piomijenjenoj situaciji Islamska zajednica moiala bi smoi
snage da instituciju zekata i sadakatu-l-tia, a to znai, vjei-
nike piiloge koje ovi izviavaju kao islamsku dunost svoga
vjeiskog milosia, koncipiia i oiganiziia na novoj, iioj, da-
nanjem diutvenom kontesktu piimjeienoj osnovi, pa da
znaajan dio ovih piiloga usmjeiava piema socijalno ugio-
enim, izbjeglikim, poviatnikim i diugim diutvenim slo-
jevima i giupacijama.
Islamska zajednica nije i ne ini dovoljno na svom anga-
manu i islamskom socijalnom djelovanju u bolnicama, po-
iodilitima, staiakim domovima, siiotitima, iehabilitacij-
skim ustanovama, piedbianim i bianim savjetovalitima i
slinim socijalnim i kaiitativnim ustanovama. S tim u vezi,
Islamska zajednica bi, imajui, dakle, u vidu dosadanja isku-
stva, nove diutvene izazove i potiebe, njihov znaaj i islam-
sko socijalno i etiko znaenje, moiala iazmotiiti i mogu-
nost da neke od svojih vjeiskih kola piogiamski piekonci-
piia i pieusmjeii na islamski socijalno-kaiitativni poziv.
Za kiaj postavljam, kako se meni ini, kljuno pitanje. Mogu
li cikve i vjeiske zajednice, pa tako i Islamska zajednica,
ostati vjeine svom izvoinom duhovnom, moialnom i soci-
jalnom pozvanju, a istoviemeno se nalaziti u spiezi s iazlii-
tim centiima moi? Pitanje se moe postaviti jo zaotienije
i iziavnije: Da li nae vjeiske zajednice, pa tako i Islamska
zajednica, uspijevaju izbjei na svepiisutni tianzicijski udes
tajkunizaciju? Diugim iijeima, iznevjeiavaju li vjeiske
zajednice, iznevjeiava li Islamska zajednica, jei ovdje je o
njoj iije, svoju moialnu i socijalnu misiju, kada iz tajkun-
skih nancijskih siedstava giadi svoje vjeiske objekte? Jo
pieciznije, smije li piihvatiti piilog za izgiadnju, na piimjei,
damije od vlasnika poduzea koje je ovaj kupio u nepote-
noj piivatizaciji, otpustio iadnike i novcem koji moda pii-
pada njima osiguiao poast da na sveanosti dobije klju za
njeno otvoienje. Da li e cikve i vjeiske zajednice, pa tako i
Islamska zajednica, moi podnijeti ako se dogodi da meu
njenim zlatnim donatoiima bude onih koji e biti osueni
za kiiminal, kiau, koiupciju?
Mnogo je slinih pitanja. Mogla bi se postavljati u nedogled.
Sva nas ona opoio viaaju staiom i, ini se, nepievazienom
Maixu i njegovoj kiitici Cikve i ieligije. Kiitici s kojom se ne
moiamo sloiti, ali koja bi sasvim siguino jo uvijek mogla
dopiinijeti naem otijenjavanju.
Dzvvno HoozI, vvorrsov Fui:r:u isirsin
u u Svirvu. Pvroir r:iu, ni i uvoo u ri-
iozoriiu. Poovui iroov vo su riiozorii, r:i-
, nior:i, rruvriioiisi oiiioo i ooos vriioiir
i ovus:v.
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zz
Socijalna pravda u Srpskoj
Pravoslavnoj crkvi i zajednici
socijalnoga nauka
Marija Gruji
U dananjem svetu zahtevi za diutvenom piavdom se mogu
podeliti na iedistiibutivne, utemeljene naelima piavedne
iaspodele dobaia i iesoisa izmeu Istoka i Zapada, boga-
tih i siiomanih, iadnikaiica i vlasnikaica i sl. Diugu vistu
zahteva za diutvenom piavdom teoietiaika Nancy Fia-
sei naziva zahtevima za politikim piiznavanjem: njima je
cilj svet piijateljski nastiojen ka iazliitostima, a jednakost
u potovanju istih se ne zadobija asimiliianjem u veinske,
ili dominantne kultuine noime. U zahteve za jednakim po-
litikim piiznavanjem su ukljueni i zahtevi za piiznavanje
iazlike u etnicitetu, iodu, iasi iiili seksualnoj oiijentaciji.
Nancy Fiasei kae da je ovaj oblik zahteva za diutvenom
piavdom poslednjih godina piedmet inteiesovanja politi-
kih lozofaikinja, od kojih nekiie od njih ele da postave
novu paiadigmu piavde koja piiznavanje postavlja u svoj
centai. Na slian nain diutvena piavda je postala i pied-
met iazmatianja teologaikinja osloboenja i feministikih
stiuja, gde je cilj upiavo piepoznavanje spomenute peispek-
tive piavde, piiznavanje dostojanstva svih osoba i jednakost
u postupanju piema njima. Nancy Fiasei opisuje ovu situa-
ciju kao suoavanje sa novom konstelacijom, da je diskuis
diutvene piavde, nekada centiiian na distiibuciju, sada
podeljen na dve opisane stiane. Pad komuniz(a)ma, upliv
ideologije slobodnog tiita, uspon politike identiteta, u
svojim fundamentalnim i piogiesivnim foimama doveli su
do decentiiianja teoiije egalitaine distiibucije diutvene
piavde, a moda i do njenog nestajanja . U novoj konstela-
ciji zahtevi za dvema vistama piavde se i piaktino, i teoiij-
ski iazdvajaju jedan od diugog. Diutveni pokieti kao to su
feminizam, koji na iedistiibuciju gledaju kao na muku do-
minaciju, posebno obiaaju panju i foimuliu svoje zahteve
oko politike piiznavanja, naime piiznavanja iodnih iazlika,
iako, naglaava Fiaseiova, u dananjem svetu, da bi se sma-
njila nepiavda koja nas svuda okiuuje, moiaju ostati oba
zahteva, jei jedan bez diugog ne mogu biti dovoljno efek-
tivni, ve samo polaiizuju snage koje se moiaju usmeiiti ka
istom cilju (Fiasei, 3-4).
Tematiziianje pojama socijalne piavde u Sipskoj Piavoslav-
noj Cikvi
1
danas, kao fakticiteteta ili eljenog stanja u od-
nosu na piavoslavnu zajednicu, piisutno je u oblicima po-
1 U daljem tekstu SPC.
Tako je u redu imati privatnu svojinu, iako je Isus zagovarao opte dobro, u
redu je postavljati svoju naciju na prvo mesto, dok Hrist govori o zajednici svih
ljudi bez obzira na poreklo, Crkva na vie naina koketira sa nacionalistikim
organizacijama, zapada u letizam. U redu je da svetenici kupuju skupe
automobile, da nose zlato za koje je mogue kupiti hranu siromanima, grade
dvorce sa skupim nametajem, ali jo uvek nije u redu ili nije vreme da se vrati
praksa postavljana akonisa u crkvenu slubu
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
status, broj 15, proljee 2011. z
sebnih ieeksija na piobleme saviemnenog sveta, naioito u
odnosu na diave u kojima SibiiSipkinje piavoslavciipiavo-
slavke, ive, iade, idu u cikvu, ene, udaju se ili kiste. Postav-
lja se pitanje da li ideja ljudskih piava, ili moda bolje ieeno
dostojanstva moe biti ispiavni pogled na Svetosavsku pia-
vednost i ljubav, puta svetog Save, utemeljitelja SPC-a? Da li
je mogue uskladiti Tiadiciju (u smislu cikvenog piedanja)
i tiadicije (tumaenja piedanja u odieenom diutvenom-
istoiijskom kontesktu), posebno ako se u tiadicijama pojav-
ljuju stavovi koji u saviemenom svetu mogu biti okaiakteii-
sani kao diskiiminatoini, nasilniki, pa i piotivzakoniti?
Retki su autoiiike koji piu o socijalnog piavdi danas, a
ukoliko se u sipskom piavoslavnom svetu s viemena na
vieme i pojavi lanak na ovu temu, to je kiitika i ogoie-
nost siiomatvom ili nepiavdom nad sipskim svetom, koja
ide toliko daleko da piedstavlja i kritku ljudskih piava, kao
zapadnog izuma. O akciji se skoio uopte i ne govoii, a jo
manje je i ima.
Na nivou oiganizovanog cikvenog delovanja izdvaja se o-
vekoljublje dobiotvoini fond Sipske Piavoslavne Cikve,
osnovan je 1991.godine kao odgovoi Sipske Piavoslavne
Cikve na humanitaine potiebe stanovnitva piouziokovane
pogoianom socijalno-ekonomskom situacijom u iegionu
2
.
ovekoljublje je dobiotvoini fond Sipske Piavoslavne Ci-
kve, iegistiovan u Sibiji kao lokalna nepiotna oiganizacija
koja deluje na epaihijskom nivou, a ija je osnovna sviha
spiovoenje humanitainih aktivnosti.
3
ovekoljublje je
osnovano 1991. godine i do 2000. godine je svojim piogiam-
skim iadom bio fokusiian na piuanje humanitaine po-
moi najugioenijim giupama stanovnitva, posebno izbe-
glicama i inteino iaseljenim osobama (sipsko stanovnitvo
sa Kosova). ovekoljublje nakon 2000.godine menja svoje
piogiamske delatnosti i oiganizacionu stiuktuiu, te izvodi
piojekte koji imaju za cilj da unapiede socijalno-ekonomski
poloaj maiginalizovanih i igioenih giupa u diutvu kioj
piuanje psiho-socijalne podike deci, staiima, HIViAIDS
obolelim, zatim kioz kuiseve obuke iada na kompjuteiima i
engleskog jezika za nezaposlene, ili one koji ive u iuialnim
piedelima.
Kao jedan od cilja se izdvaja i iazvijanje svesti o milosiu,
poitvovanju i injenju dobiih dela, pogotovo kod veinika
Sipske Piavoslavne Cikve.
4
Ali, ta to zapiavo znai?
D)no)n u ouus:vvom zvo:u
Sluenje i zajedniaianje u piavoslavnoj zajednici, usme-
ieno ka, kako to Ion Biia kae euhaiistijskom zajedniaie-
nju ili lituigijom nakon lituigije, jednom temeljnijem ia-
2 Vie o fondu i kiovnoj oiganizaciji HUMANS na sledeem linku: http:ii
www.humanas.isiindex.php?main=dobiotvoini-fond-spc-covekoljublje,
Piistupila 3.2.2011.
3 Isto.
4 Isto.
zumevanju i ostvaiivanju diutvene piavde. Biia objanjava
lituigijsko dejstvovanje Sv. Duha kioz svojevrsni dvostruki
zahvat okupljanju Bojih osoba zaiad zajednikog seanja
na smit i vaskisenje Gospoda, i oekivanje Njegovog ponov-
nog Dolaska, i pioces kioz koji kosmos ini eklezijskim.
Na taj nain lituigijska piipiema moe biti opisana sa linog
duhovnog nivoa dimenzija osobe, i nivoa ljudskih istoiij-
skih i piiiodnih iealiteta. Ovaj piavoslavni teolog Rumunske
Piavoslavne Cikve, dodaje da u piipiemi za lituigiju hiia-
ninika kiee na duhovni put koji se odiaava na njegovi
njen ivot u poiodici, diutvenim odnosima, odnos piema
autoiitetitma, poslu i di. Na taj nain, kioz in Lituigijske
piipieme, post i piiest, obnovljeni u piimanju piiesti i
Svetog Duha u sebe, piipadniciice Cikve su poslati u Svet
kao autentini svedociisvedokinje Isusa Hiista. Bez ovog
nema, uslovno govoiei, misije Cikve, jei se ona oslanja na
pieobiaujuu mo Lituigije.
Dijakonija u zajednici na taj nain piedstavlja, ili moda je
bolje iei, zahteva od piavoslavcaike da uestvuje u lituigiji
nakon lituigije, da sebe podsea na Svet u koji je pozvania i
uestvuju u njemu, kao to u euhaiistiji uestvju svojim te-
meljnim piisustvom u obnavljanju i podseanju na Boga i
Bogooveka.
Piavoslavni diskuis kioz svoje pojmove euhaiistije ili zajed-
niaienja, sozeicavanja ili dubokog piomiljaja (gi: theoiia)
o Bogu i Isusu Hiistu svoju teologiju, manje ili vie sabiia u
jedan, za sebe autentini govoi o Bogooveku. U Piieu
se nalazi sav Hiistost kao Bogoovek. Zbog toga Piiee ne
moe biti upoiedivo ni sa kakvom hianom, ono je nadsu-
tno. Piimajui Piiee, piimamo Hiista. Piiee ima ve-
tastveni oblik, ali ono osvetava na duh, duu i telo svu
oveiju linost, i to na tajanstven nain. (Aihimandiit Ra-
fail Kaielin, O Modernistikim Pogledima na Evharistiju)
Piepodobni Justin elijski kae da je Piavoslavlje Piavoslav-
lje Bogoovekom, i niim diugim i nikim diugim. Tako,
kae Justin elijski, u njemu nita ne biva po oveku i od
oveka, ve sve dolazi od Bogooveka i biva po Bogooveku,
potpunu istinu o oveku, o cilju, smislu njegovog postojanja,
ovek doznaje jedino kioz Bogooveka. (Piepodobni Justin
elijski, Osnovna Istina Pravoslavlja Bogoovek)
Bogooveansko iazumevanje piavoslavcaike ima u diutvu
znaenje svedokaiinje veie u Isusa Hiista i njegovog bogo-
oveanskog kaiakteia. U dijakoniji ovo zahteva od istih da
lituigijski ivot ne sme biti samo deo privatnog ivota, ve
se gianica izmeu privatnog i javnog ivota pioiiuje, ili ak
biie, ivot piavoslavcaike moia biti i politiki, ukoliko eli
da lituigijska dimenzija bude do kraja ostvaiena. Piavosla-
vacika, ovako shvaenia, piedstavljenia je aktivania u boibi
za ostvaiivanje ljudskih piava, osveivanju ekolokih pio-
blema, oniona je miiotvoiacika.
Meutim, nedajmo se zavaiati, da je situacija u Sipskoj Pia-
voslavnoj Cikvi danas takva, da veiujui SibiiSipkinje, ili
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z(
bai oniie kojiie tvide da to jesu, ive liturgijski Sibija ili Bo-
sna i Heicegovina bi danas diugaije izgledale.
SPC-u dobio poznat koncept Svetosavskog milosia, po
kome se Oe na molitva u temeljnom iazumevanju Jo-
vana Zlatoustog nuno moia izgovaiati i misliti u kontiastu
Oe na, Oe moj, gde je zajednica, zajedniaienje i dija-
konija nuni pieduslov za piavoslavcaiku, ostaje nedomi-
ljena i neostvaiena u piaksi. Dijakonijsko sluenje, miljeno
izvan i posle lituigijskog sebe-davanja i piimanja, znai
ivot u zajednici giaaninaike u svoj punini giaanske od-
govoinosti i kiitike. Ali, kao to je vilo dobio poznato, Pia-
voslavlje je jedno, ali su mnoge Piavoslavne Cikve, te su i
piakse piavoslavnih bile i bie mnoge, a nikako monolitne i
unifoine. Piavoslavlje je svojoj veii jedinstveno, ali u piaksi
cikvenog ivota ima svoje svetlije i manje svetle piimeie.
Tako je mogue iei da je Piavoslavlje vilo esto bilo neu-
speno u davanju sistematinih odgovoia i dosledne kiitike
iasizma, iata, politike opiesije ili socijane nepiavde. Ali,
ako je neka od Piavoslavnih cikva neuspeno ieagovala ili
nije ieagovala uopte na nejednakost, nasilje ili nepiavdu,
to nedvosmisleno znai da je izdala ethos svoje Cikve i nije
mogue opiavdati tak neuspeh diutvenim piilikama. Ta-
koe, ako je Piavoslavna cikva dosledna i angaovana u ie-
avanju konkietne diutvene nepiilike ili pioblema, to znai
da ieaguje u potpunoj saglasnosti sa piiiodom i kaiakteiom
istoiije Cikve.
Soc)nn Punvon vs. Roon
unvovunvos: Dos:o)ns:vo
Mnoge tradicionalistike lozofske i teoloke tvidnje ine da
diutvena piavda postane nemogui poduhvat, ako se uzme
u obzii konceptualno iazdvajanje ljudske piiiodeibitka u
smislu stiogih polnih i iodnih iazlika, i iskljuiva muka
piiioda cikvene hijeiahije.
ene ele da ih diugi iazumeju kao potpune osobe, jei su
svesne injenice da nisu tako tietiiane, one su ubeene da su
zapostavljene i odbaene, i moiamo piiznati da sve injenice
pokazuju da to i jeste sluaj
5
(Timiadis, 369).
Ioannis Petiou kae sledee: ena Eva je odgovoina za
avantuiu ljudske istoiije, a Giigoiije Nizijski nalazi da je ona
odgovoina i za jo neto, kioz enu je dolo sve zlo ovog
sveta. Petiou navodi vie piimeia koji na temelju naiacije
iz Postanje1 i Postanje 2 objanjavaju na koji nain tiadici-
onalna teologija aimie odieene stavove piema enama
kioz diskusiju o poietku stvaianja, podeli iada, ulozi i po-
loaju ena u diutvu. Da li na ovaj nain teologija uopte
moe da podstie ljudski iazvoj, iako postoji odieeni na-
piedak kada je ie o poloaju ena, ako nita diugo, onda u
5 U oiiginalu: As things aie, woman wants to be consideied as a complete
peison, while being awaie that she is not iegaided as such. She has the con-
viction of being neglected and despised, and we must admit that facts show
that this is the case Metiopolitan Emilianos Timiadis.
odnosu na tvidnju iz etvitog veka po kojoj se ljudska bia
identikuju sa mukaicima, tako da su antiopoloke disku-
sije bile o ljudima i enama (Petiou, Te question of women
in church tradition).
Za Klementa Aleksandiijskog ene nisu potpadale pod kate-
goiiju ljudi, a iazlike izmeu mukaiaca i ene se kaiakteii-
ziiaju u odnosu na njihove sposobnosti, dok Jovan Zlatousti
smatia da su oba ioda jednaka po asti, ali da nemaju jednaki
status, diuga piia opisa stvaianja za njega je odluujua,
ena je slika boja, ali svoj eikon dobija kroz i po mukaicu,
jei je stvoiena od njegovog iebia. Petiou, u ovoj svojoj isto-
iijskoj analizi, Giigoiija Nizijskog postavlja nasupiot Jovana
Zlatoustog, jei je po njemu ena na isti nain stvoiena, po
liku bojem, kao i mukaiac. Njen zakljuak je da tiadicio-
nalna teologija u naelu tvidi da je ena kiiva i odgovoina za
pad ljudskog ioda, gieh, zavist i pohotu, te mukaiac moia
da vlada njom i da bude paljiv zato to se njoj ne moe ve-
iovati. Petiou analiziia do koje meie su diutvene okolnosti
uticale na Jevanelja, ta je u njima sutinsko, a ne odiaz pa-
tiijaihalnog diutvenog ustiojstva tog viemena, te da li bi
ona tiebalo biti korektivna stvarnost i da li nam piuaju pii-
meie koji nam mogu biti vodi za ivot.
Kioz Bibliju, kako navode pioiociipioiokinje i sinoptiaii,
Bog se nikada ne obiaa mukaicima i enama odovojeno.
Kad god On govoii, On govoii mukaicima i enama kao
zajednici, kao jednom identitetu
6
(Timiadis, 366)
Postavlja se pitanje da li naa diutvena iealnost moe da se
tumai na isti nain kao i diutveni kontekst koji je opisan u
Jevaneljima, da li je to uopte primenljivo danas? Ono to
moemo giubo zakljuiti iz svakodnevnog iskustva je da po-
stoji evidentna selekcija ta je tiadicijom opiavdano, a ta ne,
ali i da se veliki deo temelji na izboiu. Tako je u redu imati
piivatnu svojinu, iako je Isus zagovaiao opte dobro, u iedu
je postavljati svoju naciju na pivo mesto, dok Hiist govoii o
zajednici svih ljudi bez obziia na poieklo, Cikva na vie na-
ina koketiia sa nacionalistikim oiganizacijama, zapada u
letizam. U redu je da svetenici kupuju skupe automobile,
da nose zlato za koje je mogue kupiti hianu siiomanima,
giade dvoice sa skupim nametajem, ali jo uvek nije u redu
ili nije vreme da se viati piaksa postavljana akonisa u ci-
kvenu slubu.
Ontoloka iavnopiavnost se temelji na ideji da svi delimo
istu ljudsku piiiodu i da smo deca istog Boga i Oca, stvo-
ieni po Njegovoj slici, i da su iazlike u funkcijama na izboi,
a ne stvai prirodnog poretka, i da e sviie na isti nain biti
spaseniie. Iako, Mitiopolit Emilianos kae da se u itanju
asketske liteiatuie esto stie utisak da spasenje mogu do-
stii samo mukaici, i da ko god eli biti spasen moia najpie
nai spas od ena, pivenstveno izbegavajui kontakt s njom
koliko god je to mogue (Timiadis, 368).
6 U oiiginalu: Tioughout the Bible, as iecoided by the piophets and the
synoptics, God nevei addiessed himself to men and women sepaiately.
Whenevei He speaks He takes male and female in theii togetheiness, as
one identity.
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
status, broj 15, proljee 2011. z
U Rumuniji je 1976. god. manastiiu Agapia odian sastanak
oko etideset piavoslavnih ena iz celog sveta na temu: Pra-
voslavne ene: uloga i uestvovanje u Pravoslavlju. Na tom
sastanku je bila piisutna i di. Elisabeth Behi Sigel, teoloki-
nja koja je piezentovala svoj iad na temu: Smisao uestvova-
nja ena u ivotu Crkve, u kome je pokuala da pokae na
koji nain se piavoslavlje odnosi piema kultuinim piome-
nama i saviemenim zahtevima i aspiiacijama ena.
Pitanja koja se odnose na saiadnju mukaiaca i ena u Ci-
kvi, kao i bolje koiienje eneigije ena i njihovih daiova u
slubu iasta Kialjevstva Bojeg, je itekako u mislima mnogih
piavoslavnih ena. I iako je to u samosvesti Cikve tek la-
tentno piisutno, jasno piiznanje da su mukaici i ene jed-
naki pied Bogom je tek poetak u uklanjanju biojnih nivoa
piediasuda i kultuine uslovljenosti... (Estiidge, 356)
Ovaj pioces piomene, kae Behi-Siegel, sve je bii i bii u
zapadnim iazvijenim diutvima i spoiiji u Tieem svetu i
nedavno industiijalizovanim zemljama, zadatak piavoslav-
nih ena u zapadnim kultuiama je da bez uzmicanja govoie
u ime svih piavoslavnih ena, ne sme piestati nametanje
piomena u obiajima za koje smatiamo da su piomene do-
biodole i poeljene, bez obziia na to to e to moda biti
skandal za neke od naih sestaia. (Estiidge, 356) Potiebno
je piiznanje da postoje tenzije u piavoslavnoj tiadiciji iz-
meu aimacije jednakosti u dostojanstvu u Hiistu izmeu
mukaiaca i ena i potviivanja polnih iazlika, kao bogom
date i viednosne. Behi-Sigel na ovom sastanku ostavlja kao
otvoieno pitanje o iukopolaganju ena, naglaavajui da
kontinuitet tiadicije ne moia da se iazume kao ksiianje
Cikve u piolosti.
Mitiopoliti Emilianos Timiadis, piedstavnik Vaseljenskog
patiijaiha u Svetskom savetu cikva, piiznaje da je piostoi
koji se dodeljuje enama pieesto maiginalizovan, diktiian
od stiane mukaiaca, piemali i sa limitiianim mogunostima
za akciju. On poziva na saiadnju (paitneistvo) mukaiaca i
ena u domu, diutvu i Cikvi i tvidi da je potiebno pie-
viednovanje enskosti i javno zapaanje da je ona jednaka
veinica sa veinikom, i da u potpunosti deli zadatke u giad-
nji novog Stvaianja. Jei ukoliko se ne piomeni stanje stvaii,
moe se desiti da se enska harizma iedukuje na viednost
koja nema nikakvu ulogu, to bi vodilo u potpuno zbikanu
antiopologiju, i na kiaju u cinini agnosticizam. Jei, bez ob-
ziia na to to je mnogo knjiga i tekstova napisano o enama,
upikos svim njihovim zaslugama, ostaju nedoieene, jei su
sve patiijaihalne i nedemokiatske.
7
Autoika Goidana ivkovi, u tekstu O apatridima u sop-
stvenoj dravi Populistika veina i elitistika manjina
objavljenom u magazinu Piavoslavlje (bioj 969-970, iubiika
Crkva i drutvo) peoiativno naziva oiganizaciju ene u ci-
nom Crne ene
8
, gde na skoio etiii stiane u oko 2000
7 O ovome vie: Timiadis, From the Margin to the Forefront, 365-70. sti.
8 U tekstu iste autoike, Zato neke nevladine organizacije napadaju Crkvu,
iei, optuuje lanice oiganizacije, da u ime feminizma, an-
tifaizma i pioeviopskih stiemljenja, podiivaju nacionalni
sipski inteies, pozivaju na odgovoinost za iatove devedese-
tih na podiuju nekadanje SFRJ, i na taj nain staju nasu-
piot SPC-a.
Ali, zai nisu viednosti dostojanstva, miia i ieavanja kon-
ikta veoma bliske hiianskim viednostima? Ali, zai nije
Isus upiavo inio to neto veoma slino, pozivao na boibu
piotiv diutvene nepiavde i nejednakosti, kao i na mii i ne-
nasilje. Autoika zaviava svoj tekst kiitikom demokiatski
piomena nastalih 2000. godine u Sibiji, oznaenim padom
Slobodana Miloevia.
Sve velike ievolucije, od kiaja 18. veka do naih dana, nasto-
jale su da ostvaie demokiatiju ili viu i stvainiju demo-
kiatiju od one koju je svet poznavao... A naa, sipska pli-
ana ievolucija od 2000-te godine daje, izgleda, svoj speci-
an dopiinos teoiiji i piaksi demokiatije uvodei, iecimo,
pioizvoljnu i piagmatskim politikim iazlozima uslovljenu
lestvicu viednosti po kojoj se stanovnitvo deli na gia-
ane- demokiate vieg ieda i giaane-nacionaliste nieg
ieda....
Drugi, zagovoiniciie eviopskih viednosti se zalau za e-
domoistvo
9
, homoseksualne biakove, vetaku oplodnju,
ideje, za koje Piavoslavna Cikva ima piava da bude nepo-
sluna Diavi, kae Mitiopolit smolenski i kalinjin giadski
Kiiil u magazinu Pravoslavlje (Mitropolit smolenski i kali-
njin gradski Kiril boravio u Beogradu - Dobri odnosi dveju
sestrinskih Crkava, bioj 961, iubiika Dogaaj, pieneto sa
websitea SPC-a). ta znai biti neposluania u ovom kontek-
stu, da li je pokiet OBRAZ iziaz piavoslavne neposluno-
sti? SPC jo uvek nema jasno iziaen stav piema OBRAZ-u,
iako je se sve vie desniaiski oiijentisanih paitija ogiauje
od njihovog delovanja u Sibiji, kao na piimei, neposiedno
pied poslednji pokuaj odiavanja Gay Piidea u Sibiji 2009.
godine.
10

Umvs:o zn)un
Razumevanje socijalne piavde u SPC-u danas ostaje nedoie-
eno i ne-ostvareno. Bioj pojedinaca koji na hijeiaihijskom
nivou jasno i nedvosmisleno osuuju nepiavdu i zagovaia-
nju socijalnu piavdu kao nunost je i dalj piemali. Kiitka
siiomatva i nepiavde se pietvoiila u kiitiku globalizacije,
bez pokuaja da se globalizacija shvati kao iealitet koje je
bioj 963, iubiika Crkva i savremeni svet, ona Stau Zajovi naziva femini-
stika misionaika.
9 Misli se na giaansko piavo ena na aboitus.
10 O ovome vie u tekstu Amnezijom zamenili amnestriranja ekstre-
mista, S. ongiadin i I. ivanovi, list Danas, elektionsko izdanje,
http:ii209.85.135.132iseaich?q=cache:26cXGZ-3PGIJ:www.danas.
isivestiipolitikaiamnezijom_zamenili_amnestiianje_ekstiemista.56.
html3Fnews_id3D173292+ogiadjivanje+od+obiaza&cd=1&hl=bs&ct=
clnk&gl=ba
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z6
L:vun:uun:
1. Behi-Sigel Elisabeth, Disceining the Signs of the Times,
Ciestwood, NY, 2001.
2.Elisabeth Behi-Siegel and Kallistos Waie, Te Oidination
of Women in the Oithodox Chuich, (Geneva: Woild Coun-
cil of Chuiches, 2000).
3. Elisabeth Behi-Siegel, Te Ministiy of Women in the
Chuich, (Redondo Beach, CA: OakwoodPublishing, 1991).
4. Estiidge Ciawfoid, Janet, Rocking the boat: Womens par-
ticipation in the World Council of Churches 1948-1991, dok-
toiski iad, Victoiia Univeisity of Wellington, Victoiia Uni-
veisity of Wellington, 1995., ieseaichaichive.vuw.ac.nzibit-
stieamihandlei10063i912ithesis.pdf?...1, Piistupila 19. 1.
2010.
5. Ioannis Petiou,Te question of women in chuich tiadition
(electionic veision)
6. Timiadis, Mitiopolit Emilianos, From the Margin to the
Forefront, pdf veizija dobijena putem elektionske pote od
piofesoia Joel Geieboa, Jul 2009.
7. Boiis Bobiinski, Odnos Sina i Sv. Duha u Euharistiji, pie-
uzeto sa: www.veiujem.oig, Piistupila 4. 2. 2022.
8. Aihimandiit Rafail Kaielin, O Modernistikim Pogledima
na Evharistiju, elektionska veizija.
9. Piepodobni Justin elijski, Osnovna Istina Pravoslavlja
Bogoovek, , pieuzeto sa: http:iiwww.svetosavlje.oigibibli-
otekai Osnovna Istina Piavoslavlja Bogoovek.htm, Pii-
stupila 4. 2. 2011.
10. Piepodobni Justin elijski, Bogooveanski konzervati-
zam i neki nai crkveni modernisti, pieuzeto sa: http:iiwww.
svetosavlje.oigibibliotekaiIzazoviiBogocovecanski_konzei-
vatizam_i_neki_nasi_cikveni_modeinisti.htm, Piistupila 4.
2. 2011.
11. Piepodobni Justin elijski, Apokalipsa Drugi Dolazak,
pieuzeto sa:
http:iiwww.svetosavlje.oigibibliotekaiApokalipsaiDiugi-
Dolazak.htm, Piistupila 4. 2. 2011.
12. Vasilijiadis Patai, itanje Svetog Pisma sa gledita Pra-
voslavne Crkve, inteinet izdanje, pieuzeto sa: http:iiwww.
veiujem.oigiteologijaivasilijadis_sitanje.htm, Piistupila 4.
2. 2011.
potiebno piistupiti sa vie stiana, te na njega reaguje. Na
nivou Piavoslavne Cikve, posebno u Sjedinjenim Ameii-
kim Diavama mogue je piimetiti sve uestalije piimeie
stiuktuialnog delovanja piotiv nepiavde i zaiad ostvaiivanja
miia. Jedan od tih piimeie je i Piavoslavna Fondacija za Mii
(Oithodox Peace Fellowship) koja ve vie decenija poku-
ava da da pravoslavni odogovor i dopiinos u ostvaiivanju
miia. lanice ove fondacije su devedesetih poslale niz molbi
Patiijaihu Pavlu, koji je u to vieme bio na elu SPC-a da na
MnuI)n Guu)I, rois:vic vriioiisin u Ui-
vrvzi:r: u Svirvu i oo:ovs oio:ii
Gor:nr Uivrvzi:r:u u Fvruv:u. Roii ir
nvoiir is:vZivir vvoir:ir u BiH i Svniii.
iatove u Bosni i Heicegovini i Hivatskoj ieaguje efektivnije i
odlunije. Meutim, takvih ieagovanja na nivou SPC-a je u
to vieme bilo nedovoljno i ne-dovoljno glasno, a to se nikako
ne moe piavoslavnom veiom opiavdati.
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
status, broj 15, proljee 2011. z;
Globalna gospodarska kriza
zahtijeva globalni ethos
Manifest za globalni gospodarski ethos
*
Hans Kng
Uz pomo novog svjetskog gospodaiskog ethosa iz kiize?
1
Moj naelni odgovoi odmah na poetku: zasiguino ne samo
sa svjetskim gospodaiskim ethosom, ali jednako tako zasi-
guino ne bez svjetskog gospodaiskog ethosa. tovie, nae
[je] miljenje [ovo]: Upiavo svjetska gospodaiska kiiza za-
htijeva svjetski gospodaiski ethos! Sve veem bioju ljudi je
jasno: Veina je suviemenih kiiza od svjetske nancijske
kiize do kiize euiopskog nogometa povezana i s elemen-
tainim etikim standaidima, pa kao to nogomet tieba pia-
vila koja e viijediti globalno, tako i gospodaistvo.
Naiavno, mi, koji se zauzimamo za svjetski gospodaiski et-
hos, poznajemo piigovoie skeptika i onih zloslutnika, koji
1 Ovo je bila tematika naeg meunaiodnog simpozija. Sidano zahvalju-
jem Novaitis zakladi za odiivi iazvoj, a posebice njezinom piedsjedniku,
piofesoiu Klausu M. Leisingeiu, veoma zaslunom za svjetski gospodaiski
ethos, za njegov sasvim osobni angaman i omoguavanje ovog simpozija
27. 11. 2009. u Baselu.
deklaiacije ove viste nazivaju beskoiisnim. No, ja postav-
ljam pitanje: to bi bio svijet bez Ope deklaiacije ljudskih
piava ili povelja Ujedinjenih naioda ili jednako tako Deka-
loga? Uvijek se iznova djeluje piotiv njih, i utoliko je svaki et-
hos piotu-faktian. No, etike noime uvijek iznova oblikuju
znakove upozoienja piotiv neljudskosti i zloina, stvaiajui
ujedno motivaciju za politiko, socijalno i ekonomsko djelo-
vanje u danim piilikama takoei i piotiv monih zasebnih
inteiesa i kolektivnih egoizama nacionalnih i inteinacional-
nih poduzea.
Diugi pak zamjeiaju Ne postoje li zakoni koji bi se moiali
samo dosljedno piimjenjivati? pa piidodaju: Svladavanje
suviemene kiize zahtijeva iscipljivanje svih zakonskih mo-
gunosti. Ali: Zakoni nisu dostatni! Svi mi znamo koliko je
esto slaba politika volja za boibu piotiv lakomosti, piije-
vaie, koiupcije i umiljenosti budui da za svoj temelj nema
ba nikakve etike volje. Zakoni bez ethosa nemaju postoja-
nosti, a zakonski se piopisi mogu zaobii, izokienuti, igno-
iiiati, potkopati bez etike svijesti, koja se zasniva na neko-
liko elementainih etikih standaida. Sve ovo nije samo stvai
etike pojedinaca, ve i stvai poduzetnike etike, dapae
to se tie globalnog tiita kao cjeline. Otuda moje pivo
piomiljanje:
Uz doputenje pieuzeto iz Hans KngiKlaus M. LeisingeiiJosef Wieland,
Manifest Globales Wiitschaftsethos Konsequenzen und Heiausfoie-
diungen fi die Weltwiischaft i Manifesto Global Economic Ethic Con-
sequences and Challenges foi Global Businesses, DTV, Mnchen, 2010.,
sti. 37-47. (njemaki) i sti. 167-175. (njemaki), (dvojezino, njemako-en-
glesko izdanje. S njemakoga pieveo Alen Kiisti.)
Na Manifest ne predstavlja nikakav represivni ve konstruktivni dokument
koji moe biti od pomoi. On svakome u ovim olujnim vodama prua znanje
o orijentiranju kao navigacijska karta, karta s jasnim etikim koordinatama i
naposljetku kompas: znanje koje nepotkupljivo funkcionira i u krizama, etike
smjernice za teke odluke koje se moraju donositi u oporoj zbilji svakodnevnice
sa svim, esto oprenim zahtjevima. Sve vas srdano molimo za vau podrku
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z8
1. Zakazanje trita, institucija i morala priziva etiki
okvirni poredak.
Najnovija su iskustva dokazala da postojanost i odiivost
tiinog gospodaistva nipoto nisu zagaiantiiani. Ne moe
se zatvoiiti oi pied tim da je pojavljivanje globalnog kapi-
talizma sa sobom donijelo potpuno nove iizike. U svakom
sluaju, jednouziono objanjenje kiize tiinog gospodai-
stva u nekoj naciji ili iegiji bilo bi povino. esto pioma-
tiamo da u takvoj situaciji nastaje, ne bez iazloga, uzajamno
piipisivanje kiivnje. Gospodaistvo, meutim, nije kiivo za
sve, politika je najee sukiivac, a piosjeni giaanin pie-
poznaje kiivnju i gospodaistva i politike s obziiom na mo-
ialne nedostatke. No, dostatno je ve da jedan od tii imbe-
nika gospodaistvo, politika i moial ne funkcioniia, pa da
uslijed toga neko poduzee, koncein, ak tiino-gospodai-
ski sustav kao takav, dospije u ozbiljne potekoe.
Naa Zaklada za svjetski ethos je pozivajui se na moju
knjigu Svjetski ethos za svjetsku politiku i svjetsko gospo-
daistvo (1997.)
2
u Baden-Badenu oiganiziiala kolokvij
o Globalnom poduzetnitvu globalnom ethosu (meu
ostalim, sa efom BASF-a, Nestle-a, Savezne banke, biv-
im saveznim kancelaiom Schidtom). Mogao sam se, meu
ostalim, pozvati na biitanskog nacionalnog ekonoma Johna
Dunninga (Global Capitalism at Bay, 2001.), koji iazlikuje
tii iazliita podiuja zakazanja kapitalistikog sistema:
I. Zakazanje samih trita: moral hazard, nepiimjeiena
makio-ekonomska politika, ekscesivne pekulacije na tii-
tima nekietnina i dionica...
II. Zakazanje institucija: nedovoljno funkcioniianje ieguli-
iajuih i nadziiuih sustava, piavne infiastiuktuie i nan-
cijskog sustava, nedostatak tianspaientnosti i neadekvatni
standaidi zavinih iauna...
III. Zakazanje morala, koje lei u temelju zakazanja tiita
i institucija: kasino-kapitalizam, podmiivanje i koiupcija,
manjak istinoljubivosti, povjeienja i socijalne odgovoinosti,
pietjeiana pohlepa investitoia ili institucija, kiivotvoienje
zavinih iauna i ilegalna manipulacija tiita.
Na sve tii dimenzije, oblikovane od ljudi, ljudi mogu i utje-
cati: na tiita putem ponaanja muteiija i stiuktuia za op-
skibu, na institucije putem iazboiitog ieguliianja, obvezu-
juih standaida, tianspaientnog sebe-obvezivanja. Zato su
ljudi etiki odgovoini za izgiadnju piimjeienog institucio-
nalnog okviia za gospodaistvo.
Gospodaistvo ne tieba nikakvu posebnu etiku, nikakvu za-
sebnu etiku. Gospodaistvo se tieba piidiavati samo opih
etikih naela koja viijede za sva ivotna podiuja, pa tako i
2 Ta je knjiga pievedena na hivatski jezik, i tu u dvije knjige: Hans Kng,
Svjetski ethos za svjetsko gospodaistvo, Inteicon, Zagieb, 2007., Hans
Kng, Svjetski ethos za svjetsku politiku, Inteicon, Zagieb, 2007., (nap.
piev.)
za gospodaistvo. No, etika nije samo kapica od laga na ko-
lau, ona nije samo spoiedni dodatak globalnom tiinom
gospodaistvu. S piavom se govoii o etikom okvirnom po-
retku, moral framework-u, koji je u uzajamnoj ovisnosti
i inteiakciji s gospodaiskim funkcijama glavnih institucija,
s tiitima, s vladama, s civilnim diutvom i s nadnacional-
nim oiganizacijama.
Zasiguino ste iazumjeli: Pod ethosom se ne misli samo na
moralne apele izvana ve na moralno djelovanja svih
akteia iznutia. Naalost, i gospodaistvo esto tieba, kao
u sadanjoj kiizi, bolni piitisak da se pioizvede iefoimski
piitisak, koji e se pieobiaziti u politiku snagu i akciju. U
svakom sluaju, uvjeien sam u ovo: Globalno tiino gospo-
daistvo e u iazliitim iegijama i nacijama biti tiajno piihva-
eno ukoliko bude socijalno prihvatljivo i za budunost
ekoloki sposobno. Vlade zbog koiupcije, lai, nasilnih
ina, tjeianja na iat i nemoiala mogu, kako je poznato, biti
opozvane, a diave ak unitene.
No, vi ete pitati: Koje bi elemente mogao i tiebao sadiavati
taj etiki okviini poiedak? Jei imamo mnoge sumnje: Je li
uope mogu globalni konsenzus o elementainim viijedno-
stima i standaidima? Otuda moje diugo piomiljanje:
2. Zahtjevi UN-ovog Global Comapct-a}Svjetskog spo-
razuma
3
prizivaju etike vrijednosti i standarde koji
preseu kulturne granice.
Jasno je da su sve etike viijednosti i standaidi kultuino
vezani, ali postoje kljune viijednosti i temeljni standaidi
koji posjeduju univeizalno vaenje. S obziiom na to, UN-
ov Global ComapctiSvjetski spoiazum, koji je pokienuo
geneialni sekietai Ko Annan 1999. godine, piua viijedno
polazite. Njemu se do danas piikljuilo ve pieko 5.200
poduzea i stakeholdei-aiulagaa iz vie od 130 zemalja.
Global CompactiSvjetski spoiazum postavlja etiii za-
htjeva s obziiom na ponaanje poduzea u globaliziianom
gospodaistvu: (1) potivanje i podupiianje ljudskih piava,
(2) odgovoino piihvaanje iadnih standaida, (3) zatita oko-
lia piimjeiena naelu piedostionosti, (4) boiba piotiv ko-
iupcije u svim njezinim oblicima. Sve to Global Comapcti
Svjetski spoiazum, naiavno, moe zahtijevati iskljuivo na
temelju uvjeienja da posvuda na zemlji dakle u svim diu-
tvima, kultuiama i ieligijama ljudi piiznaju uspoiedive te-
meljne stupove za nekoniktan suivot i nenasilno usugla-
avanje inteiesa.
3 Rije je o meunaiodnoj inicijativi Ujedinjenih naioda iz 1999. godine
koja povezuje poslovni sektoi s agencijama UN-a, vladama i civilnim diu-
tvom s ciljem podiavanja temeljnih diutvenih viijednosti iz podiuja
ljudskih piava, iadnih piava, okolia i boibe piotiv koiupcije. Inicijativu za
pokietanje hivatske miee Global Compact-aiSvjetskog spoiazuma pie-
uzeo je UNDP Hivatske u okiilju piojekta piomicanja koncepta i piakse
diutveno odgovoinog poslovanja (DOP). Do danas je ova inicijativa im-
plementiian u vie od 100 zemalja svijeta. Potpisivanjem spoiazuma, svaka
se tvitka obvezuje da e u svoje poslovanje ugiaditi 10 piopisanih piincipa
za odgovoino poslovanje i diugima piuati piimjei putem njihove piak-
tine piimjene. (nap. piev.)
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
status, broj 15, proljee 2011. z
Na taj je nain UN-ov Global CompactiSvjetski spoiazum
suglasan s polazitem Deklaracije za svjetski ethos Parla-
menta svjetskih religija iz Chicaga (1993.)
4
, a ast i teiet
sastavljanja njezina nacita piipala je meni. Nju je potvidio
piijedlog InteiAction Council-a bivih efova diava i vlada
za Opu deklaiaciju ljudskih dunosti (1997.)
5
i Manifest
za UN-ov Ciossing the Divide. Dialogue among Civilisa-
tions Mostovi u budunost. Manifest za dijalog kultuia
(2001.). Na temelju Deklaiacije za svjetski ethos iz Chicaga
na e novi manifest Globalni gospodarski ethos po-
sljedice za globalno gospodarstvo podupiijeti Global
CompactiSvjetski spoiazum s etike toke gledita.
U toj su Deklaiaciji za svjetski ethos iz 1993. piastaia na-
ela iz svih velikih etikih i ieligijskih tiadicija ovjeanstva
piimijenjene na dananju situaciju. Na pitanje o globalnim
viijednostima i etikim standaidima koji pieseu kultuine
gianice, a koje su od odsudnog znaenja za uspjeno glo-
balno tiino gospodaistvo, moe se, dakle, zbiljski odgovo-
iiti, unato svim oevidnim iazlikama izmeu kultuia. To
me dovodi do mog tieeg piomiljanja:
3. Takav se svjetski ethos temelji na naelima ljudskosti i
uzajamnosti, kao i na temeljnim standardima nenasilja,
potenja, istinoljubivosti i partnerstva.
Nakon piedstavljanja naeg Manifesta kao globalnog gos-
podaiskog ethosa 6. listopada 2009. u sjeditu UN-a u New
Yoiku, piedstavio sam ga i 2. studenog 2009. i na poznatom
Univeizitetu u Pekingu. Pii tome sam osjeao potvidu svo-
jih zapaanja iz pioteklih godina: Na temelju svoje velike
konfucijanske tiadicije Kina je posebice otvoiena za svjetski
ethos. Ne istie li pak ve Deklaiacija za svjetski ethos Pai-
lamenta svjetskih ieligija ona dva temeljna naela koja sada
iznova pionalazimo u Manifestu za svjetski gospodaiski et-
hos: ljudskost (kineski ien) i uzajamnost (kineski shu).
Kao pivo, naelo ljudskosti, ija konkietna piimjena
mijenja iadnu klimu u svakom uiedu, tvoinici, pioda-
vaonici, poduzeu: Sa svakim ovjekom (bilo da je iije
o mukaicu ili eni, bijelom ili obojenom, bogatom ili
siiomanom, staiom ili mladom) tieba postupati ljudski
(a ne neljudski, ili ak zvjeiski).
Kao diugo naelo ljudskosti piagmatino pojanjeno
naelo uzajamnosti ili Zlatno pravilo, kako ga na-
lazimo ve u Razgovoiima kineskog mudiaca Kon-
fucija, ali i u biblijskoj, kuianskoj i diugim tiadicijama:
Ono to ne eli, da tebi bude uinjeno, to ti ne ini
diugima!.
Deklaiacija za svjetski ethos iz 1993. godine piedstavlja
etiki iefeientni okvii ovog novog Manifesta za Globalni
4 Piijevod Deklaiacije na hivatski jezik piof. di. Mate Zovkia dostupna
je na web-stianici Zaklade za svjetski ethos: http:iiwww.weltethos.oigi1-
pdfi10-stiftungideclaiationideclaiation_cioatian.pdf (nap. piev.)
5 Piijevod Deklaiacije na hivatski jezik Alena Kiistia dostupna je u: Bosna
Fianciscana (26i2007), sti. 281-289.

gospodaiski ethos. Naelo ljudskosti, podupito Zlatnim

piavilom uzajamnosti (lanak 4), ini takoei temelj (Dio I)
ove nove deklaiacije (lanak 1-4).
Na to se nadogiauju etiii temeljne viijednosti i standaidi
(Dio II), koje nalazimo ve u spisima Patanjalija, utemeljite-
lja joge, ali i u budistikom kanonu i u svim velikim ieligij-
skim i neieligijskim tiadicijama. One takoei ine stiuktuiu
nae Deklaiacije:
Ne ubijati, to znai: obvezivanje na kultuiu nenasilja
i stiahopotovanja pied svakim ivotom (usp. lanak
5-6)
Ne kiasti, to znai: obvezivanje na kultuiu solidainosti i
piavednog gospodaiskog poietka (usp. lanak 7-9)
Ne lagati, to znai: obvezivanje na kultuiu toleiancije i
ivota u istinoljubivosti (usp. lanak 10-11)
Ne zloupotiebljavati seksualnost, to znai: obveziva-
nje na kultuiu iavnopiavnosti i paitneistva mukaica i
ene (usp. lanak 12-13)
Posebnost, ono kaiakteiistino naeg Manifesta u poie-
enju s biojnim diugim posve koiisnim etikim deklaia-
cijama i poduzetnikim smjeinicama oituje se u dvije
dimenzije:
I. Kontinuitetu tih viijednosti i standaida u vremenu, koji
se odiava svim lomovima unato. Te viijednosti i standaidi
iza sebe imaju autoiitet velikih ieligijskih i etikih tiadicija
ovjeanstva, kako su one iziaene u biojnim svjedoan-
stvima iazliitih kultuia kioz stoljea. Te viijednosti i stan-
daidi, dakle, nisu pionalazak naeg viemena ve potjeu iz
etikog iskustvenog blaga ovjeanstva, koje se skupljalo, od
kada je ovjek, uzdigavi se iz ivotinjskoj caistva, moiao
uiti ponaati se ljudski, uiti, piimjeiice, da ne ubija diuge
ljude, kao to smije ubijati ivotinje.
II. Univerzalnosti tih viijednosti i noimi u prostoru, koja
se manifestiia, nipoto sluajno, unato svekolikoj i ope-
poznatoj kultuinoj uvjetovanosti. Naime, u svim su kultu-
iama ljudi bili zainteiesiiani za to da pod posebnu zatitu
stave ivot, vlasnitvo, ast i spolnost. U tome smislu vii-
jednosti i noime nenasilja i stiahopotovanja pied ivotom,
piavednosti i solidainosti, istinoljubivosti i toleiancije, uza-
jamnog potovanja i paitneistva, nipoto nisu samovoljno
izabiane ve su stiuktuialno utemeljene u siedinjim ivot-
nim podiujima.
4. Manifest za Globalni svjetski ethos podsjea sve
ukljuene (stakeholder-e) u globalno gospodarstvo na
njihovu osobnu odgovornost za humaniziranje globalnog
gospodarstva: Globaliziranje zahtijeva globalni ethos.
Moda vam je zapelo za oko da na Manifest ne pietpostav-
lja nikakav odieeni etiki sustav, piimjeiice Aiistotelov ili
Kantov (Etiku u stiogom smislu iijei) ve samo nevelik
bioj elementainih etikih viijednosti i standaida koji su
piema empiiijskim nalazima zajedniki itavom ovjean-

Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?

magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z6o
stvu: Ethos kao unutainje etiko uvjeienje ili stav, kao
osobno obvezivanje da se u ivotu iavna piema obvezuju-
im viijednostima, vistim standaidima i osobnim temelj-
nim naelima ili kiepostima. Ovaj Manifest ne piua odgo-
voie ili iecepte za idealno ijeenje svih moguih pojedina-
nih pioblema u gospodaiskom ivotu ili s njim povezanim
podiujima bioetike, znanstvene etike ili politike etike. On
piua temeljne etike smjeinice piema kojima se mogu i tie-
baju iavnati sve pojedinane odluke.
Manifest je sastavila giupa ekonomista, poduzetnika i eti-
aia po nalogu Zaklade za svjetski ethos. Vodee peio bio
je piof. Josef Wieland, poduzetniki etiai na Univeizitetu u
Konstanzu. Njemu i piof. Klausu M. Leisingeiu, koji se zau-
zeo za iziadu i iienje Manifesta kao to bi jedva tko diugi,
na ovom mjestu piipada moja osobita zahvalnost. Dok je
Zaklada za svjetski ethos spiemala ovaj Manifest, mogla se
osloniti na svoje iskustvo u etikim pitanjima, kako je ono
posebice dolo do iziaaja u ve spomenutoj Deklaiaciji za
svjetski ethos iz 1993.
Sastavljai u Zakladi za svjetski ethos iziadili su detaljne ideje
o kiiteiijima jednog takvog Manifesta. Dakako, on nipoto
nije smio izgledati kao kazuistika moialna piopovijed, a
niti kao entuzijastiko-ieligiozni navjestiteljski tekst. Napio-
tiv, on je tiebao pokazati odnos piema zbilji, istodobno upo-
zoiiti na duboke etike iazine, a biti iazumljiv izvan uskog
stiunog kiuga kako bi mogao postii iioki konsenzus.
Zato Manifest izbjegava iziiaje koji bi smjesta mogli biti
nepiihvaeni od neke odieene etike ili ieligijske tiadicije
(na piimjei o uzimanju kamata). No, on ne podsjea samo
poduzetnike ve sve ukljuene (stakeholdei-a) u globalno
gospodaistvo na njihovu osobnu odgovoinost za humani-
ziianje globalnog gospodaistva: Globaliziranje zahtijeva
globalni ethos. Manifestu je piibiojan sjajan niz pivih pot-
pisnika (pogledati na konac Manifesta).
Ono piedstavljanje Manifesta na simpoziju u sjeditu UN-a
u New Yoiku 6. listopada 2009. godine, oiganiziianom od
stiane vicaiske misije UN-a, UN-ovog uieda Global Com-
pact-aiSvjetskog spoiazuma, Novaitis zaklade i Zaklade
za svjetski ethos iazumijeva se skupa s piedstavljanjem
u Pekingu i Baselu kao pivi koiak u jednom tiostiukom
piocesu: Da se Manifest piedstavi ielevantnim stakeholdei-
ima u gospodaistvu i poduzetnitvu i na taj nain potakne
svjetska iaspiava o etici i gospodaistvu. Kao daljnji koiak
planiia se: piidobiti nove potpisnike iz poduzetnitva, eko-
nomije i politike i poticati nove iaspiave o Manifestu u kiu-
govima ekonomista, meu poduzetnicima i u diugim iele-
vantnim foiumima. No, svi, pojedinci kao i poduzea, koji
podupiiu Manifest, mogu se potpisati na web-stianici Ma-
nifesta (www.globaleconomicethic.oig).
Da izbjegnemo nespoiazume: Ovaj Manifest ne piedstavlja
nikakav piavno obvezujui dokument ve apel za etiko po-
naanje. Svojim potpisom potpisnici iziaavaju da stoje iza
analiza i piijedloga Manifesta i da ele piidonositi iazvoju
etikog okviinog poietka za svjetsko gospodaistvo. Potpi-
snici, meutim, nee odgovaiati za piovoenje zahtjeva i
piijedloga, koji su sadiani u tekstu. Na moialne ceiti-
kate, ionako u piaksi jedva izvodljive, nismo mislili.
Vidite: Na Manifest ne piedstavlja nikakav iepiesivni ve
konstiuktivni dokument koji moe biti od pomoi. On sva-
kome u ovim olujnim vodama piua znanje o oiijentiianju
kao navigacijska kaita, kaita s jasnim etikim kooidinatama
i naposljetku kompas: znanje koje nepotkupljivo funkcioniia
i u kiizama, etike smjeinice za teke odluke koje se moiaju
donositi u opoioj zbilji svakodnevnice sa svim, esto opie-
nim zahtjevima. Sve vas sidano molimo za vau podiku.
L:vun:uun:
Dunning, John H. (izd.), Making Globalization Good.
Te Moral Challenges of Global Capitalism, Oxfoid
Univeisity Piess, Oxfoid, 2003.
Kng, Hans, Projekt Weltethos, Pipei, Mnchen, 1990.
(Kng, Hans, Projekt svjetski etos, MIOB, Velika Goiica,
2003).
Kng, Hans, Weltethos fr Weltpolitik und Weltwirtsc-
haft, Piper, Mnchen, 1997. (Kng, Hans, Svjetski ethos
za svjetsko gospodarstvo, Inteicon, Zagieb, 2007, Kng,
Hans, Svjetski ethos za svjetsku politiku, Inteicon, Za-
gieb, 2007).
Kng, Hans (izd.), Globale Unternehmen globales Et-
hos. Der globale Markt erfordert neue Standards und
eine globale Rahmenordnung, FAZ-Buchveilag, Fian-
kfuit a. M., 2001.
Kng, Hans (izd.), Dokumentation zum Weltethos, Pi-
pei, Mnchen, 2002.
Kng, Hans, Wozu Weltethos? Religion und Ethik in Zei-
ten der Globalisierung (im Gespich mit Jigen Hoe-
ien), Heidei, Fieibuig, 2002.
Kng, Hans, Erkmpfte Freiheit Erinnerungen, Pipei,
Mnchen, 2002. (Kng, Hans, Izborena sloboda: Sjea-
nja, Ex libiis i Synopsis, Rijeka i Zagieb, 2009).
Kng, Hans, Umstrittene Wahrheit Erinnerungen, Pi-
pei, Mnchen, 2007.
Kng, Hans, Was ich glaube?, Pipei, Mnchen, 2009.
Kng, Hans i Kuschel, Kail-Josef (izd.), Wissenschaft
und Weltethos, Pipei, Mnchen, 1998.
Leisingei, Klaus M, Unternehmensethik. Globale Ve-
rantwortung und modernes Management, C. H. Beck,
Mnchen, 1997.
Picco Giandomenico i Weizsckei, Richai von i Kng,
Hans (i diugi), Crossing the Divide. Dialogue among
Civilisations, Seton Hall Univeisity, South Oiange, NJ
2001. (njemako izdanje: Brcken in die Zukunft. Ein
Manifest fr den Dialog der Kulturen. Eine Initiative
von Ko Annan, S. Fischei, Fiankfuit a. M., 2001.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
status, broj 15, proljee 2011. z61
Uvoo
Globaliziianje gospodaiskog djelovanja vodit e k opem i
odiivom blagostanju i koiisti svih naioda i njihovih nacio-
nalnih gospodaistava samo onda kad se gospodaisko djelo-
vanje mogne pouzdati u postojanu spiemnost i piema vii-
jednostima iavnajuu sposobnost za suiadnju svih onih koji
u gospodaiskom djelovanju sudjeluju i kojih se ono tie. To
je jedna od temeljnih pouka svjetske kiize nancijskih i iob-
nih tiita.
Suiadnja svih onih koji u gospodaiskom djelovanju sudje-
luju i kojih se ono tie siguino e uspjeti samo onda kad
tenja svih za ozbiljenjem vlastitih legitimnih inteiesa i za
diutvenim blagostanjem bude uklopljena u globalne ope
etike uvjete koji su openito piihvaeni kao piavedni i po-
teni. Takav spoiazum o globalno piihvaenim noimama
gospodaiskog djelovanja i odluivanja, o ethosu gospodaie-
nja, postoji tek u pivim zaecima.
Globalni gospodaiski ethos, dakle, zajednike temeljne pie-
dodbe o piavu, piavednosti i potenju, zasnivaju se na mo-
ialnim naelima i viijednostima, koje od davnine dijele sve
kultuie i podiava zajedniko piaktino iskustvo.
Svi smo mi, u naim iazliitim ulogama, kao poduzetnici,
investitoii, davaoci kiedita, suiadnici, potioai, i nai inte-
iesni savezi u svim zemljama svijeta, zajedno s politikim,
diavnim, kao i meunaiodnim oiganizacijama i instituci-
jama, nositelji bitne odgovoinosti za iazvijanje i piimjenu
takvog globalnog gospodaiskog ethosa.
Iz tih iazloga, potpisnici podiavaju ovu
Deklaiaciju
za globalni gospodaiski ethos
U ovoj se Deklaiaciji pioglaavaju temeljna naela i viijedno-
sti globalnog gospodaistva, onako kako pioizlaze iz Dekla-
iacije Pailamenta svjetskih ieligija za svjetski ethos (Chicago
1993). Uz naela izreena u ovoj Deklaraciji mogu pristati
svi ljudi s etikim uvjerenjima, bila ona utemeljena religijski
ili ne. Potpisnici se obvezuju da e u svom svakodnevnom
gospodaiskom odluivanju, djelovanju i ponaanju slijediti
slovo i duh ove Deklaiacije i tako joj udahnuti ivot. Ova
Deklaiacija za globalni gospodaiski ethos ozbiljno uzima u
obzii zakonitosti tiita i konkuiencije, ali ih eli, za dobio
svih, etiki utemeljiti. Upiavo iskustva u kiizi gospodaiskog
ivota naglaavaju nunost meunaiodno piihvaenih eti-
kih naela i moialnih standaida kojima se u gospodaiskom
svakodnevlju moe i moia udahnuti ivot.
I.
Nnvo )uosos:
Etiki referentni okvir: Razlike izmeu kulturalnih tradi-
cija ne smiju predstavljati prepreku da se zajedniki djelatno
zauzmemo za potovanje, zatitu i izvrenje ljudskih prava.
Svaki ovjek neovisno o razlici u dobi, spolu, rasi, boji koe,
tjelesnim ili duhovnim sposobnostima, jeziku, religiji, poli-
tikom nazoru, nacionalnom ili socijalnom porijeklu po-
sjeduje neotuivo i nedodirljivo dostojanstvo. Zato su svi,
bilo pojedinac bilo drava, duni potovati to dostojanstvo
i jamiti njegovu uinkovitu zatitu. Jednako tako, i u gospo-
darstvu, politici, medijima, istraivakim institutima i indu-
strijskim poduzeima ovjek uvijek treba biti subjekt prava i
cilj, a nikada puko sredstvo, nikada objekt komercijalizacije
i industrijalizacije.
Ljudskost je temeljno naelo globalnog gospodaiskog ethosa
za kojim tieba teiti. Ono tieba biti etiko mjeiilo gospodai-
skog djelovanja i konkietiziiati se u sljedeim smjeinicama
za gospodaienje koje stvaia viijednosti i iavna se piema vii-
jednostima za ope dobio:
lanak 1.
Stvaianje temeljenih opih uvjeta pod kojima e svi ljudi
tiajno zadovoljavati svoje osnovne potiebe i dostojanstveno
ivjeti piedstavlja etiki cilj i ujedno diutveni uvjet odii-
vog ekonomskog djelovanja. Zato pii gospodaiskom odlui-
vanju glavna zapovijed ljudskosti znai da tieba paziti na to
da gospodaisko odluivanje zahtijeva izgiadnju i iazvijanje
MANIFEST
Gionii oosvoovsi r:nos
Posiiroicr z oionio oosvoovs:vo

Uz doputenje pieuzeto iz Hans KngiKlaus M. LeisingeiiJosef Wieland,

Manifest Globales Wiitschaftsethos Konsequenzen und Heiausfoie-
diungen fi die Weltwiischaft i Manifesto Global Economic Ethic Con-
sequences and Challenges foi Global Businesses, DTV, Mnchen, 2010.,
sti. 23-36. (njemaki) i sti. 153-166. (njemaki), (dvojezino, njemako-en-
glesko izdanje). S njemakoga pieveo Alen Kiisti.
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z6z
onih individualnih iesuisa i kompetencija koje su nune za
ljudski iazvoj i sietan suivot.
lanak 2.
Ljudskost cvjeta samo u kultuii potivanja pojedinca. Ne-
poviedivo je dostojanstvo i samopotovanje svih ljudi, bilo
da je iije o pietpostavljenim, suiadnicima, poslovnim pai-
tneiima, muteiijama ili diugim zainteiesiianim osobama.
Njih se ne smije omalovaavati niti putem individualnog
naina ponaanja niti putem nedostojnih poslovnih ili iad-
nih uvjeta. S naelom ljudskosti nespojivo je iziabljivanje i
iskoiitavanje situacija ovisnosti i hotimino diskiiminiianje
ljudi.
lanak 3.
Dobio piomicati, a zlo izbjegavati piedstavlja ljudsku du-
nost koja se moia piimjenjivati, kao moialno mjeiilo, i u
gospodaiskom odluivanju i djelovanju. Slijediti vlastite in-
teiese je legitimno, no s odiivim gospodaienjem na obo-
stianu koiist nespojivo je nastojanje da se vlastiti piobitak
postigne pomou namjeinog nanoenja tete paitneiu, da-
kle, uz pomo ne-etikih siedstava.
lanak 4.
Ono to ne eli da drugi uini tebi, to ti ne ini drugome.
To ve stoljeima u svim ieligijskim i humanistikim tiadi-
cijama poznato Zlatno pravilo uzajamnosti zahtijeva obo-
stianu odgovoinost, solidainost, potenje, toleianciju i po-
tovanje svih akteia. Glavni stupovi globalnog gospodai-
skog ethosa su takve kieposti ili dianja. Temeljna su naela
odiivo iazvijajue svjetske ekonomije, koja je u suglasju
sa Zlatnim pravilom, potenje u konkuienciji i suiadnja na
obostianu koiist.
II.
Tvmv)v vu)voos: zn oosno
oosvoonuv)v
Sljedee temeljne viijednosti za globalno gospodaienje daju,
iazvijajui dalje temeljeno naelo ljudskosti, piepoiuke za
odluivanje, djelovanje i ponaanje u piaktinom gospodai-
skom ivotu.
Temeljna viijednost:
Nenasilje i strahopotovanje pred ivotom
Etiki referentni okvir: U duhu velikih religijskih i etikih
tradicija istinski biti ovjek znai biti obziran i spreman na
pomo, i to i u privatnom i u javnom ivotu. Svaki ovjek,
svaki narod, svaka rasa i svaka religija drugima trebaju pri-
stupati s tolerancijom, potovanjem, ak velikim potova-
njem. Manjine bilo da je rije o rasnoj, etnikoj ili religijskoj
vrsti trebaju zatitu i podrku od strane veine.
lanak 5.
Svi su ljudi duni potovati piavo na ivot i na njegov ia-
zvoj. Stiahopotovanje pied ljudskim ivotom piedstavlja
osobito veliko dobio. Moia se otkloniti svaki oblik nasilja
kao siedstva za postizanje gospodaiskih ciljeva. Robovski
iad, piisilni iad, iad djece, tjelesno kanjavanje, kao i diugi
oblici nanoenja ozljeda, moiaju biti potisnuti i uklonjeni
meunaiodno piiznatim noimama iadnikog piava. Svi
gospodaiski akteii moiaju osiguiati zatitu ljudskih piava
na pivom mjestu u svojim vlastitim oiganizacijama. Potom
moiaju poduzeti sve napoie da u podiuju svoga utjecaja ne
dopiinose kienju ljudskih piava svojih poslovnih paitneia
ili diugih stianaka, a pogotovu da od toga piotiiaju.
Moiaju se izbjegavati zdiavstvene poviede ljudi uslijed
manjkavih iadnih uvjeta. Siguinost iadnika piema stupnju
tehnike, siguinost pioizvodnje i nekodljivost pioizvoda za
ljudsko zdiavlje piedstavljaju temeljne zahtjeve kultuie ne-
nasilja i stiahopotovanja pied ivotom.
lanak 6.
Odiivo ophoenje s ljudskim piiiodnim okoliem od stiane
svih sudionika u gospodaiskom ivotu piedstavlja veliku
viijednost gospodaiskog djelovanja. Moia se minimiziiati
iasipanje piiiodnih iesuisa i oneienje okolia uz pomo
ponaanja koje tedi iesuise i tehnologija koje uvaju okoli.
Za budunost sposobna, po mogunosti obnovljiva eneigija,
ista voda i nezagaen ziak piedstavljaju osnovne uvjete i-
vota uope kojima svaki ovjek moia imati piistup.
Temeljna viijednost:
Pravednost i solidarnost
Etiki referentni okvir: U duhu velikih religijskih i etikih
tradicija istinski biti ovjek znai: Gospodarska i politika
mo ne smije se zloupotrebljavati u svrhu bezobzirne borbe
za vlast ve se, naprotiv, treba koristiti za sluenje ljudima.
Vlastiti interesi i konkurencija slue razvoju radnih sposob-
nosti i probitku svih sudionika. Zato treba vladati uzajamno
potovanje, razumno usuglaavanje interesa, volja za posre-
dovanjem i obazrivou.
lanak 7.
Piavo i piavednost se meusobno pietpostavljaju. Odgo-
voinost, potenje, tianspaientnost i estitost piedstavljaju
temeljne viijednosti gospodaiskog ivota koji je obiljeen
vjeinou spiam piava i integiitetom. Piidiavanje nacio-
nalnog i meunaiodnog piava dunost je svih gospodaiskih
akteia. Tamo gdje postoji manjak u kvaliteti ili iznuivanju
piavnih noimi, gospodaiski akteii tiebaju to kompenziiati
pomou samo-obvezivanja i samo-kontiole, a to nipoto ne
smiju iskoiistiti za stjecanje dobiti.
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
status, broj 15, proljee 2011. z6
lanak 8.
Postizanje dobitka je pietpostavka sposobnosti za konku-
ienciju i opstanak poduzea, a time i za njegov socijalni i
kultuini angaman. Koiupcija, pak, teti zajednikom do-
biu, gospodaistvu i ljudima, jei sustavno vodi ka kiivom
planiianju dobiti i iasipanju iesuisa.
Potiskivanje i otklanjanje svih koiupcijskih i nepotenih
piaksi, kao to su, piimjeiice, podmiivanje i tajni ugovoii,
povieda patenta i industiijska pijunaa, zahtijevaju pie-
ventivni angaman, koji je dunost za sve u gospodaistvu
djelatne.
lanak 9.
Svladavanje gladi i neznanja, siiomatva i nejednakosti i-
votnih ansi u svim zemljama svijeta veliki je cilj diutvenog
i gospodaiskog poietka, koji smjeia izjednaavanju ansi,
distiibutivnoj piavdi i solidainosti. Samo-pomo i tua po-
mo, supsidijainost i solidainost, piivatno i javno djelovanje
samo su dvije stiane jedne medalje. One se konkietiziiaju
piije svega u piivatnim i javnim investicijama u gospodai-
skom sektoiu, ali i u piivatnim i javnim inicijativama za stva-
ianje institucija koje e sluiti obiazovanju svih dijelova sta-
novnitva i izgiadnji sustava socijalne siguinosti. Osnovni
cilj svih tih nastojanja je ljudski iazvoj koji smjeia podupi-
ianju svih onih kompetencija i iesuisa s kojima e ljudi biti
sposobni ivjeti samo-odieujui i ovjeka dostojan ivot.
Temeljna viijednost:
Istinoljubivost i tolerancija
Etiki referentni okvir: U duhu velikih religijskih i etikih
tradicija istinski biti ovjek znai: pribavljati priznanje istini
umjesto da slobodu brkamo sa samovoljom i izvolijevajuim
pluralizmom; njegovati duh integriteta i istinoljubivosti u
svakodnevnim meuljudskim odnosima umjesto da ivimo u
neiskrenosti, pretvaranju i oportunistikom prilagoavanju.
lanak 10.
Istinoljubivost, potenje i pouzdanost su viijednosti bez ko-
jih ne mogu uspjeti odiivi gospodaiski odnosi, koji piomiu
blagostanje. Te su viijednosti pietpostavke za nastanak po-
vjeienja meu ljudima kao i u ekonomskoj konkuienciji. Pii
tome ostaje na snazi zatita piava na piivatnu sfeiu, kao i
osobnu ili poslovnu povjeiljivost.
lanak 11.
Mnogostiukost kultuialnih i politikih uvjeienja, kao i da-
iova pojedinaca i kompetencija oiganizacija, mogui je izvoi
globalnog blagostanja. Njihova suiadnja na obostianu koiist
pietpostavlja piihvaanje zajednikih viijednosti i noimi,
obostianog uenja i toleiancije spiam diugaijosti diugoga.
S naelima globalnog gospodaiskog ethosa nespojivo je dis-
kiiminiianje ljudi zbog njihovog spola, njihove iase, njihove
nacionalnosti ili njihove vjeie. Ne smije se toleiiiati djelova-
nje koje pieziie ljude i kii ljudska piava.
Temeljna viijednost:
Uzajamno potivanje i partnerstvo
Etiki referentni okvir: U duhu velikih religijskih i etikih
tradicija istinski biti ovjek znai: ozbiljivati uzajamno po-
tovanje, razumijevanje i partnerstvo umjesto patrijarhalnog
vladanja ili poniavanja koje je izraz nasilja i esto uzrokuje
protu-nasilje. Svaki pojedinac ima ne samo nepovredivo do-
stojanstvo i neotuiva prava; svi ljudi imaju i neporecivu od-
govornost za ono to ine ili ne ine.
lanak 12.
Uzajamno potovanje i paitneistvo sudionika gospodaiskog
djelovanja, posebice mukaiaca i ena, nije samo pietpo-
stavka ve i iezultat gospodaiske suiadnje. Ona se temelji
na potovanju, potenju i iskienosti spiam diugoga, bilo da
je iije o odgovoinima u poduzeu, suiadnicima, muteii-
jama ili diugim zainteiesiianim. Potovanje i paitneistvo
ine nunu osnovu na kojoj se mogu piihvatiti i zajedni-
kim napoiima iaziijeiti i neplaniiane negativne posljedice
gospodaiskih inteiakcija kao zajednika nedoumica svih
ukljuenih.
lanak 13.
Svoj iziaaj paitneistvo pionalazi i u mogunosti sudjelo-
vanja u ivotu, odluivanju i piihodima gospodaistva. To
moe biti iazliito ovisno o kultuialnim pietpostavkama i
iedaistveno-politikim opim uvjetima nekog gospodai-
skog piostoia. Ipak minimalni standaid, koji svugdje moia
biti piiznat, piedstavlja piavo na okupljanje i kolektivno za-
stupanje svojih inteiesa u svijesti o vlastitoj odgovoinosti.
Zn)un
Meunaiodno piihvaene noime ponaanja u gospodai-
skom ivotu svi akteii tiebaju potovati, titi i suiaivati na
njihovom ozbiljenju u okviiu svoje sfeie utjecaja. Za to su od-
sudna ljudska piava, pioglaena 1948. godine od stiane Uje-
dinjenih naioda (UN), i, u meuviemenu globalno piiznate,
ljudske dunosti. Diuge globalne smjeinice piiznatih intei-
nacionalnih institucija, poput, piimjeiice, Global Compact-
aiSvjetskog spoiazuma Ujedinjenih naioda, Declaiation
on Fundamental Piinciples and Rights at WoikiDeklaiacije
o temeljnim naelima i piavima na poslu Inteiantioanal
Laboui OiganizationiMeunaiodne iadnike oiganizacije
(ILO), Rio Declaiation on Enviioment and Developmenti
Deklaiacije o okoliu i iazvoju iz Rija i UN-ove Convention
Against CoiiuptioniKonvencije piotiv koiupcije da spo-
menemo samo neke suglasne su sa zahtjevima globalnog
gospodaiskog ethosa zacitanog u ovoj Deklaiaciji.
Socijalna pravda: Odgovornost religijskih institucija?
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z6(
Puv vo:vsc (Tunior, 1. :vvi zoo,.):
Michael Camdessus, poasni guveinei Fiancuske banke
Walter Fust, CEO, Globalni humanitaini foium
Margot Kmann, luteianska biskupica iz Hannoveia i
piedsjedavajua Vijea evangelikih cikava u Njemakoj
Georg Kell, izvini diiektoi, UN-ov uied Global Compact-
aiSvjetskog spoiazuma
Samuel Kobia, geneialni sekietai Ekumenskog vijea
cikava
Hans Kng, piedsjednik Zaklade za svjetski ethos
Karl Lehmann, kaidinal, biskup iz Mainza
Klaus M. Leisinger, CEO, Novaitis zaklada
Peter Maurer, veleposlanik i stalni piedstavnik vicaiske
pii Ujedinjenim naiodima
Mary Robinson, piedsjednica, Ostvaienje piava: Etika glo-
balizacijska inicijativa
Jerey Sachs, diiektoi, Te Eaith Institute, Univeizitet
Columbia
Juan Somavia, geneialni diiektoi, Meunaiodna iadnika
oiganizacija (ILO)
Desmond Tutu, em. nadbiskup, dobitnik Nobelove nagiade
za mii
Daniel Vasella, piedsjednik Upiavnog vijea, Novaitis
Inteinational
Tu Weiming, piofesoi lozoje, Univeizitet Haivaid i Uni-
veizitet Peking
Patricia Werhane, piofesoiica za gospodaisku etiku,
Univeizitet Viiginia, Daiden poslovna kola i Univeizitet
DePaul
James D. Wolfensohn, bivi piedsjednik Svjetske banke
Carolyn Wook, dekanesa poslovnog koleda Mendoza pii
Univeizitetu Notie Dame
Deklaraciju je sastavila radna grupa Zaklade za svjetski
ethos
Prof. dr. Heinz-Dieter Assmann (Univeizitet Tbingen)
Dr. Wolfram Freudenberg (Fieudenbeig-giupa)
Prof. dr. Klaus M. Leisinger (Novaitis zaklada)
Prof. dr. Hermut Kormann (Voith AG)
Prof. dr. Josef Wieland (Visoka kola Konstanz)
pod vodstvom
Prof. h. c. Karl Schlecht (Putzmeistei AG)
U ime Zaklade za svjetski ethos
Prof. dr. Hans Kng, piedsjednik
Prof. dr. Karl-Josef Kuschel, dopiedsjednik
Dr. Stephan Schlensong, geneialni tajnik
Dr. Gnther Gebhard, znanstveni kooidinatoi
REAGIRANJA
Reagiranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z66
Muke s liberalizmom (II)
Tarik Haveri
Liberalizam ima nevolja s nacionalizmom, upravo kao to ih ima, u jednom
drugom moralnom registru, i s rasizmom, ksenofobijom i neokolonijalizmom,
ili s ekologijom, raspodjelom proizvoda drutvene saradnje i klasnim razlikama
i vrlo je vjerovatno da e ih uvijek imati. Savremena liberalna teorija ne
obeava beskoniktno drutvo; neki ishodi su nepredvidivi, i sasvim je mogue
da liberalno-demokratska tradicija ne bude dovoljna da, pred zahtjevima
nacionalizma, sauva Belgiju ili Kanadu kao politike zajednice. No njezin
minimalni program jest da drutvene sukobe civilizira, pa eventualni raspad
ovih drava sasvim sigurno nee biti popraen ubijanjem beba
Mu) Bnuuv
Najviiulentnija kiitika koju Miijana Kasapovi upuuje ne-
kom libeialnom autoiu nenaklonom komunitaiijanskoj po-
litikoj lozoji i politikama koje na njoj poivaju tie se Bii-
ana Baiiyja. No ta je kiitika, na odieen nain, iznuena, a
piikaz njezinog nastanka za nau je temu izuzetno pouan.
U Bosni i Hercegovini Kasapovieva spominje Baiiyja samo
jedanput, u biljeci, pienosei da je iaspiavu ovoga autoia
Te Consociational Model and Its Dangeis (1975) Aiend
Lijphait smatiao najozbiljnijim izazovom svome modelu
1
.
No godinu dana po izlasku njezine knjige pievedena je u Za-
giebu obimna Baiiyjeva iaspiava Kultura i jednakost. Egali-
tarna kritika multikulturalizma, u kojoj se autoi zanima za
stajalita koja podiavaju politizaciju giupnih identiteta, pii
emu je temelj zajednikog identiteta navodno kultuini
2
, i
iznosi noimativno uvjeiljivu aigumentaciju piotiv uvaava-
nja kultuinih iazlika u konstiukcijama javnog piava to je
osnov konsocijacijskog piogiama. Nedugo zatim objavio je
Asim Mujki tekst Bosna i Heicegovina i izazovi konsoci-
1 Miijana Ksvovi, Bosna i Hercegovina: podijeljeno drutvo i nesta-
bilna drava, Politika kultuia, Zagieb, 2005, s. 73, bilj. 34.
2 Biian Bvvv, Kultura i jednakost. Egalitarna kritika multikulturalizma,
Jesenski i Tuik, Zagieb, 2006, ss. 5-6.
jacije
3
u kojem je, navodei jedan lanak Iana S. Lusticka
4
,
izvijestio o Baiiyjevom demontiianju aigumenta o uspje-
nim konsocijacijama koje su, navodno, Belgija, Austiija i
vajcaiska, i koje konsocijacionistima slue kao empiiijska
potvida uspjenosti modela koji zagovaiaju. Stoga je auto-
iica Bosne i Hercegovine osjetila, kako se ini, potiebu da
se piema Baiiyju odiedi.
Uinila je to u Metodolokim problemima, ve spominja-
nom odgovoiu na kiitike upuene njezinoj knjizi, gdje Asimu
Mujkiu, izmeu ostalog, piigovaia to sve svoje postavke
temelji na jednome jedinom, i to posiednom, izvoiu
5
, tj.
spomenutom Lustickovom tekstu. No kad je iije o meii-
tumu, naime o Barryjevim prigovorima (a ne o nainu na
koji ih je Mujki pienio), Kasapovieva postupa piilino
neoekivano: najpiije ih oduzima njihovom piavom autoiu
Biianu Baiiyju i piipisuje Asimu Mujkiu, da bi ih zatim
iiokom kialjevskom gestom napiosto odbacila kao nedo-
stojne njezine panje: Suvino je dokazivati koliko su Muj-
3 Asim Muii, Bosna i Heicegovina i izazovi konsocijacije, Odjek, pio-
ljee 2007, ss. 6-12.
4 Ian S. Lus:ic: Lijphait, Lakatos, and Consociationalism, World Poli-
tics, Vol. 50, N 1, 1997, ss. 88-117.
5 Miijana Ksvovi, Metodoloki pioblemi kiitike konsocijacijske de-
mokiacije u Bosni i Heicegovini, Status bi. 12, zima 2007, s. 140, bilj. 12.
Reagiranja
status, broj 15, proljee 2011. z6;
kieve tvidnje deplasiiane i koliko piotuslove svim ielevan-
tnim inteipietacijskim piavcima u suviemenoj znanosti
6
.
itaoca koji je moda izgubio nit viijedi podsjetiti da ne po-
stoje nikakve Mujkieve tvidnje ve tvidnje Biiana Baiiyja,
koji je do svojih zakljuaka, npi. da se vajcaiska ne uklapa
u model konsocijacijske demokiatije niti po jednom osnovu
ili da konsocijacionalizam nije bio nudan uvjet za austiij-
sku politiku stabilnost, svojeviemeno bio doao nakon to
je iazmotiio pieciznost opisa sluajeva koje je ponudio Li-
jphait i diugi teoietiaii konsocijacije, temeljei svoje gle-
dite na iadovima autoia koji su i sami autoii ili baiem sim-
patizeii konsocijacijskih modela
7
. No tvidnje autoia koji je,
po piiznanju samog Lijphaita, uputio najozbiljniji izazov
konsocijacijskom modelu, za Kasapovievu su deplasiiane,
spominjani iadovi kojima se Baiiy posluio zapiavo su iiele-
vantni, te Miijana Kasapovi upuuje itaoca gdje tieba da se
obavijesti o piedmetu spoia: O konsocijacijskim modelima
demokiacije u Nizozemskoj, Austiiji i vicaiskoj opsenije
sam pisala u knjizi Bosna i Hercegovina: podijeljeno drutvo
i nestabilna drava (pogl. II), i to na temelju ielevantne lite-
iatuie o tim politikim sustavima
8
. Tako smo sidano po-
zvani da u spoiu u kojem je dovedena u pitanje viijednost
knjige Miijane Kasapovi Bosna i Hercegovina: podijeljeno
drutvo i nestabilna drava piihvatimo nepiistian sud Mii-
jane Kasapovi, autoiice knjige Bosna i Hercegovina: podije-
ljeno drutvo i nestabilna drava
S:nu c svun mvvu)nznm
Kada se u Metodolokim problemima po diugi puta osvine
na Baiiyja, Miijana Kasapovi e to uiniti iziavno, a ne vie
piipisujui Mujkiu Baiiyjeve tvidnje. Nain na koji je do-
bitnica Diavne nagiade za znanost 2006, koju dodjeljuje
hivatsko Ministaistvo znanosti, obiazovanja i poita, po-
spiemila dobitnika nagiade W. J. M. MacKenzie za najbolju
politoloku knjigu 2001, koju dodjeljuje biitansko Udiue-
nje za politologiju, zasluuje svu nau panju Biian Baiiy
otpisan je u jednoj fus-noti, koja viijedi da je pienesemo u
cjelini:
U svojoj nesmiljenoj kiitici multikultuializma a otpiije
se dokazao i kao estok piotivnik konsocijacijalizma
stari cinik B. Barry mjestimice nadmauje sva oeki-
vanja itatelja. Baiiy, piimjeiice, kiitiziia uvoenje obve-
znog uenja velkog jezika u Walesu zato to to poveava
piednost onih koji, uz engleski, govoie i velki jezik na
tiitu iadne snage. Politika kojom se kieiia umjetni in-
teies za velki pioizvodi nepiavinu diskiiminaciju i
piedstavlja zloupoiabu diavne moi. Baiiy istodobno
navodi da je velki izumiiao tako to su biitanske vlasti
toleiiiale obiaj ibanja djece u devetnaestom stoljeu
6 Miijana Ksvovi, op. cit., s. 140.
7 Ian S. Lus:ic, op. cit, 101.
8 Miijana Ksvovi, Metodoloki pioblemi, s. 140, bilj. 3
jei su govoiili velki, makai samo na kolskom igiali-
tu (2006, 126, 256-257). On ipak misli da nije noi-
malno da se u Walesu govoii velki, jei to diskiiminiia
Engleze koji ive u Walesu, ne znaju velki i ne ele ga ni
nauiti u piistupu pojedinim segmentima tiita iada. I
dok se inteies za velki pioizvodi umjetno, inteies za en-
gleski valjda je uioen svima na svijetu i nema nikakve
veze s umjetno kieiianom potiebom da se engleski zna
kako bi se uope imao piistup meunaiodnom tiitu
iada. Kako je kiatak koiak od liberalne do imperijalne
pozicije!
9
U ovih petnaestak iedaka sve je izmiljeno: Kasapovieva ne
samo da iskiivljeno piedstavlja Baiiyjev ton i osnovni stav,
ve kiivotvoii njegove iijei ili mu piipisuje pioizvoljnost
tamo gdje se on utemeljeno poziva na diuge autoie. U to se
uvjeiavamo itajui stianice Kulture i jednakosti na koje nas
ona sama upuuje.
Najpiije, nigdje kod Baiiyja neemo nai blesavu tvidnju da
nije noimalno da se u Walesu govoii velki, niti elemente iz
kojih se moe zakljuiti da bi on ita slino mogao misliti. On
ni ne upotiebljava tako nepiecizne iziaze kao to je govo-
ienje velkog, ve se izjanjava o upotiebi velkog u javnim
slubama i o uenju velkog u koli, pa o ovom potonjem,
nakon to je pienio tvidnju Richaida Jenkinsa da je Wales
jezino najkeltskiji dio keltskog iuba u Velikoj Biitaniji, s
otpiilike 20 posto stanovnitva koje jo govoii velki, kae:
To je, na temelju naela koja sam iznio, iazlog da se osi-
guia mogunost uenja velkog jezika u kolama: obiaj
ibanja djece u devetnaestom stoljeu jei su govoiili ve-
lki, makai samo na kolskom igialitu, upiavo je ona vi-
sta piisilne asimilacije koju sam odbacio ianije u ovom
poglavlju
10
.
Dakle, supiotno onome to Miijana Kasapovi eli da po-
vjeiujemo, Biian Baiiy smatia da u kolama u Walesu treba
osigurati mogunost uenja velkog jezika, a ibanje djece
odbacuje kao i sve diuge viste piisilne asimilacije!
No mogunost uenja za djecu onih 20 ioditelja koji go-
voie velki je jedno, a obaveza uenja za djecu onih 80
ioditelja koji ga ne govoie neto sasvim diugo. Biian Baiiy
na navedenom mjestu ak ni ne kiitikuje ovo diugo ijeenje,
on samo daje za piavo onim zainteiesiianim individualnim
subjektima koji mu se supiotstavljaju:
Meutim, moia se piiznati kako veina ljudi u Walesu ne
govoii velki kod kue, i za njih je uenje velkog u koli
od samih poetka u diiektnoj konkuienciji za viijeme s
uenjem nekog veeg stianog jezika. Stoga doista ne udi
da je obavezno uenje velkog u kolama izazvalo piotiv-
ljenje ioditelja koji govoie engleski
11
.
9 Miijana Ksvovi, op. cit., s. 139, bilj. 10.
10 Biian Bvvv, Kultura i jednakost, s. 136.
11 Biian Bvvv, op. cit., s. 128.
Reagiranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z68
Obaveznom uenju velkog ne piotivi se, dakle, staii cinik
Biian Baiiy, ve ioditelji koji za svoju djecu ele ono to mi-
sle da je za njih bolje. I oito se ne iadi o poveavanju pied-
nosti onih koji, uz engleski, govoie i velki jezik na tiitu
iadne snage, kako to piedstavlja Miijana Kasapovi, ve, sa-
svim supiotno, o smanjenju piednosti na tiitu iadne
snage onih koji viijeme piovode uei velki umjesto, ie-
cimo, njemaki ili fiancuski.
Biljeka u Baiiyjevom izvoinom tekstu i ovdje upuuje na
Jenkinsovu studiju Rethinking Ethnicity: Arguments and
Explorations, odakle je piimjei pieuzet
12
. Bacimo li pogled
na odgovaiajue stianice djela na koje se biljeka odnosi,
svake dvosmislenosti nestaje:
U Devedu, nacionalno zakonodavstvo koje dozvoljava
kolama da istupe iz diavnog obiazovnog sistema
omoguilo je ioditeljima dece koja govoie engleski, od
kojih su se mnogi tek nedavno doselili, da povedu kam-
panju piotiv politike nastave na velkom koju spiovodi
Okiuno vee. Kao odiaz ovakvih sukoba i nesumnjivog
piisustva jedne stiuje autoiitaine i iskljuive jeziko-na-
cionalistike ietoiike, pojavile su se akademske analize
koje velki nacionalizam kaiakteiiu kao iasistiki (Boi-
land et al. 1992, Denney et al. 1991, kiitiku v. u Williams
1994)
13
.
E, da! Bezono ocinjujui jednog autoia koji biani libeialni
piogiam (i samim time podiiva osnove konsocijacijskog
modela demokiatije), Miijana Kasapovi je izokienula
uloge dobiih i loih momaka. Njezini itaoci stei e utisak
da je B. Baiiy engleski jeziki unitaiist koji se, puui u iste
diple s centialnim vlastima, zalae za zabianu uenja jednog
iegionalnog jezika, a on samo odobiava piotivljenje nekih
ioditelja odluci iegionalnih vlasti kojom je uenje tog jezika
njihovoj djeci nametnuto kao obavezno. Ti ioditelji nisu
uesnici u iaspiavi libeiala i komunitaiijanaca, oni su poveli
svoju akciju ne ekajui (i ne itajui) Richaida Jenkinsa ili
Biiana Baiiyja, u socijalnom kontekstu koji e nekim biitan-
skim autoiima ak dozvoliti da evociiaju iasistike znaajke
velkog nacionalizma. No o tome kod Miijane Kasapovi
neemo pioitati ni slova: za nju, kao i za ostale konsocijaci-
onistike dogmate, negativci mogu sjediti u Londonu ali ne
i u Caidiu. Autoiitainost i jeziko-nacionalistika iskljui-
vost velkih iegionalnih vlasti o kojoj saznajemo nezavisno
od Barryja vjeto e se pieutjeti, da bi se pozicija ovog libe-
ialnog autoia koji upozoiava na sve loe posljedice te isklju-
ivosti mogla pioglasiti impeiijalnom!
Kosoc)nc)om vuo:v )vonos:
Diugi sloj kiivotvoiina u navedenoj biljeci iz Metodolokih
problema Miijane Kasapovi jo je instiuktivniji za pio-
blematiziianje upotiebe zasada libeializma u polemici koja
12 Richaid Jris, Rethinking Ethnicity: Arguments and Explorations,
SAGE Publications, London, 1997.
13 Riaid DZris, Etnicitet u novom kljuu (pievela Ivana Spasi), XX
vek, Beogiad, 2001, ss. 256-257.
se iazvila oko konsocijacijske demokiatije to je, podsjeam,
tema ovog seiijala. Taj sloj nas uvodi u samo sice libeialno-
komunitaiijanske debate spoi o pivenstvu individualnih
ili kolektivnih piava. Baiiy piiznaje da je poznavanje velkog
piednost, utoliko to je to pieduvjet za mnoge poslove u
javnom sektoiu (i nekim diugim sektoiima) u Walesu. Ali
to je, dodaje on, piednost koja je potpuno umjetna kieacija.
Stoga on ne odobiava pioizvoenje umjetnog inteiesa za ve-
lki, no njegove su pobude diukije od onih koje je Miijana
Kasapovi izmislila. Baiiy, naime, ne smatra da nije noi-
malno da se u Walesu govoii velki, jei to diskiiminiia En-
gleze koji ive u Walesu, ne znaju velki i ne ele ga ni nau-
iti u piistupu pojedinim segmentima tiita iada, niti se
na ovom mjestu u njegovoj iaspiavi Englezi uopte spomi-
nju. Njegova je biiga jednakost ansi djece, velke kako i en-
gleske, u ije ime (pod)diavna vlast donosi odluke koje e
bitno usmjeiiti njihov ivot, pa istie da politika koja kieiia
umjetni inteies za velki iz iazloga kaiijeie ima za posljedicu
zatvaianje mogunosti koje bi inae bile otvoiene djeci to
odiastaju u Walesu.
Miijanu Kasapovi, koja suveieno vlada politolokom lite-
iatuiom, siguino ne tieba podsjeati koliko se cinila pio-
sulo oko piava skupine da svojom aktivnom politikom pie-
dupieuje pokuaje odvajanja od kultuie piedaka: ono to
Biian Baiiy, kao libeialni autoi, ovdje dovodi u pitanje jest
namjeino ogianiavanje sposobnosti za uinkovito funkci-
oniianje izvan zajednice u kojoj je dijete ioeno
14
. O tome
ta zajednica smije a ta ne smije nametati pojedincima iadi
svoga ouvanja miljenja su podijeljena (da nisu, ne bismo
govoiili o debati libeiala i komunitaiijanaca), no valjda je
samo jo na Balkanu mogue tako piostaki defoimiiati ai-
gumente neke od stiana u spoiu kako bi se njezini zastu-
pnici mogli pioglasiti cinicima i impeiijalistima.
Poput tolikih diugih libeialnih autoia, i Biian Baiiy ni
cinik ni impeiijalist dokazuje da multikultuialne politike
openito nisu dobio osmiljene za piomicanje viijednosti
slobode i jednakosti, te da piovedba takvih politika vodi do
udaljavanja od obiju viijednosti
15
. On se ne piotivi postoja-
nju giupnih piava, kada to zahtijeva libeialni egalitaiizam:
mogu postojati sluajevi u kojima e sustav giupnih piava
za one koji su izloeni sustavnom zapostavljanju pomoi da
se udovolji egalitainom libeialnom zahtjevu piema kojem
ljudi ne smiju imati manje siedstava i piilika od diugih kada
takva nejednakost pioizlazi iz okolnosti za koje nisu odgo-
voini. Ali, poseban tietman za lanove zapostavljene sku-
pine opiavdan je samo dok nejednakost postoji, pa se moe
iei da je njegov cilj da to piije stvoii uvjete u kojima pose-
ban tietman vie nije potieban
16
.
Zato je na meunaiodnom tiitu iada piednost znati en-
gleski, a ne iecimo islandski? To je iezultat okolnosti od ko-
14 Biian Bvvv, Kultura i jednakost, s. 257.
15 Biian Bvvv, op. cit., s. 13.
16 Biian Bvvv, op. cit., s. 14.
Reagiranja
status, broj 15, proljee 2011. z6
jih su mnoge djelo ljudi, ali ne i njihovog svjesnog i ciljno
oiijentiianog djelovanja. Ljudsko su djelo i osvajaki iatovi
koji su doveli do toga da podiuja bogata naftom i plinom
danas budu naseljena muslimanima a ne hiianima ili bu-
distima, no to stanje stvaii ne moe se kiitikovati u moial-
nim kategoiijama. Biian Baiiy se zanima za stvarne uzioke
obespiavljenosti diutvenih skupina, uzioke koji su ljudsko
djelo i o kojima je mogue moialno suditi: ljudima su e-
sto uskiaena piava na temelju spola, boje koe ili seksualne
oiijentacije, tj. znaajki koje ne zavise od kultuinih obiljeja.
Isto tako, zanima se i za stvarne mehanizme kojima se izjed-
naavaju anse pojedinaca u diutvenoj saiadnji, a ocjenjuje
ih na osnovu njihove peifoimantnosti, tj. postignutih iezul-
tata. Ono to iz ospoiavanja Miijane Kasapovi nismo mogli
saznati jest da se Baiiy upravo iz tih razloga piotivi obavezi
uenja velkog. On se na istom mjestu poziva na opti za-
kljuak istiaivanja koje su u Sjedinjenim Ameiikim Dia-
vama pioveli Jennifei L. Hochschild i Nathan B. Scovionick,
naime da su politike koje stvaiaju odvojene kategoiije ue-
nika pieesto doputale stvaianje diugoiaziednog obia-
zovanja, ne pomaui tako ni onima kojima su namijenjene
niti piomiui pluialistiku inteiakciju
17
.
Uz ove dodatne podatke, sluaj staiog cinika Biiana
Baiiyja, libeialnog autoia koji kiitiziia uvoenje obveznog
uenja velkog jezika u Walesu, ukazuje se u neto diukijem
svjetlu. U Velikoj Biitaniji, iegionalne vlasti Walesa potiu i
piovode, koiistei se diavnom moi, velki jeziki nacio-
nalizam po nekim aspektima blizak iasizmu. Toj politici su-
piotstavlja se i dio domaeg stanovnitva, a ne samo doselje-
nici-nevelani: Mnogi Velani smatiaju da ih jeziki pokiet
iskljuuje, nastupa piema njima pokioviteljski i umanjuje im
viednost
18
. Uenju velkog u koli koje bi bilo stvai izbora
niko se ne piotivi, no neki ioditelji djece koja u kui ne go-
voie velki (80 stanovnitva) piotive se obaveznom uenju
ovog jezika. Takav sistem, koji moda osiguiava ouvanje
velke zajednice, u piavilu daje diugoiaziedno obiazovanje i
smanjuje izglede te djece na sutianjem tiitu iada.
Napoi Biiana Baiiyja, kao i veine diugih libeialnih autoia,
sastoji se u stalnom ospoiavanju piava zajednica poiijekla
da svojim lanovima nameu ogianienja koja za sobom
povlae neslobodu i nejednakost. To ga ini impeiijalistom
samo u oima onih koji su spiemni na svaku distoiziju inje-
nica koja im moe pomoi da odie inteies za odavno mitav
model konsocijacijske demokiatije.
Izms)n)v zms)vv zn)vocv
Jo jedan piimjei te distoizije, posljednji koji u navesti, tie
se Kasapovikine saete ocjene shvatanja nacije kod autoia
koje naziva bonjakim libeialima. Rekonstiukcija njezine
aigumentacije ovdje je neto sloenija jei tieba povezivati
17 Biian Bvvv, op. cit., s. 258.
18 Riaid DZris, Etnicitet u novom kljuu, s. 257.
iskaze koji se nalaze na iazliitim mjestima u tekstu, no i
ovom se piilikom, kao i goie, zavini udaiac zadaje u jednoj
fus-noti iji su elementi napiosto izmiljeni.
Kasapovieva najpiije upozoiava da ovi autoii nisu ponudili
nijedan bitan kontekstualni inilac koji bi piesudno govoiio
u piilog istom libeialnom modelu demokiatije:
<Taj model> se, dodue, nastoji legitimiiati posiedno,
i to tako to se pokuava delegitimiiati konsocijacijski
model i njegove diutvene pietpostavke. Mislim po-
najpiije na nastojanja da se ospori postavka o Bosni i
Hercegovini kao podijeljenom drutvu, () na kiajnje
hipeitioianu, nekiitiku, pa i vilo neieeksivnu iecep-
ciju takozvanih konstiuktivistikih teoiija nacije u kojoj
se nacije pojavljuju kao zamiljene (Andeison, 1990) ili
izmiljene zajednice (Hobsbawm, 1993), kao ideoloke
konstiukcije i kultuini aitefakti u ime kojih se piovodi
teoioi nad stvainim ili potencijalnim giaanstvom.
Nacije nisu povijesno nastale zajednice nego isti naia-
tivni konstiukti. A ako su nacije izmiljene zajednice,
onda je izmiljena i podijeljenost bosanskohercego-
vakog drutva. Ako su nacije ideoloki aitefakti, na-
iativni konstiukti, onda je njihovo postojanje nebitno za
piiiodu diutva. Kako je podijeljenost diutva umjetno
konstiuiiana, moe se i dekonstiuiiati. Ako diutvo nije
podijeljeno ili je samo umjetno podijeljeno, emu konso-
cijacijski aianmani
19
?
Ve je piikaz konstiuktivistikih teoiija nacije svjesno iskiiv-
ljen, i ostavlja utisak da su zamiljanje i izmiljanje nekakvi
sinonimi, iazliiti jeziki iziazi iste ideje, od kojih jedan spo-
menuti autoi, Andeison, koiisti pivi a diugi, Hobsbawm,
diugi. Meutim, sam Bendict Andeison upozoiava da za-
miljena zajednica nije isto to i izmiljena, i piigovaia Ge-
llneiu koji ne uvaava tu iazliku
20
. Eiic Hobsbawm, opet,
govoii o izmiljenoj ili izumljenoj tiadiciji
21
, kada spomi-
nje zajednicu, ona je zamiljena a ne izmiljena (tako su,
napiimjei, spoitai piedstavnici svoje nacije ili diave kao
piimaini iziazi svoje zamiljene zajednice, a zamiljena za-
jednica koja bioji milijune ini se stvainijom u obliku mom-
adi koju ini jedanaest ljudi s imenom i piezimenom
22
).
No mnogo je vanije Kasapovikino namjeino ostajanje u
neodieenosti: ona ne ukazuje ba ni na jedno mjesto kod
bonjakih libeiala koje bi uinilo uvjeiljivom njezinu ek-
stiapolaciju i navelo na zakljuak da oni dijagnozu o vjekov-
noj podijeljenosti bosanskoheicegovakog diutva odbacuju
zato to bi bili sljedbenici Andeisona ili Hobsbawma. ta-
19 Miijana Ksvovi, Metodoloki pioblemi, ss. 138-139.
20 Bendict Aorvso, Nacija: zamiljena zajednica, kolska knjiga, Za-
gieb, 1990, s. 17.
21 Eiic Honsnr, Intioduction: Inventing Tiaditions, u T. Rangei i E.
Hobsbawm (ui.), Te Invention of Tradition, Cambiidge Univeisity Piess,
Cambiidge, 1983.
22 Eiic Honsnr, Nacije i nacionalizam, Novi libei, Zagieb, 1993, s.
156.
Reagiranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z;o
vie, ne navodi poimenice nijednog autoia koji je navodno
podlegao kiajnje hipeitioianoj, nekiitikoj, pa i vilo neie-
eksivnoj iecepciji konstiuktivistikih teoiija, zahtijevajui
i ovdje da joj italac povjeiuje na iije.
Taj uopteni govoi u kojem se nepieciziiani stavovi neime-
novanih autoia (bonjakih libeiala) odbacuju zato to ovi
navodno slijede neke diuge autoie (konstiuktivistike teo-
ietiaie nacije) uzima se malo dalje u tekstu kao nespoian
dokaz koji sa svoje stiane tieba da potvidi nove dijagnoze
bonjaki libeiali ne shvataju ispiavno teoiije i modele
konsocijacijske demokiatije zato to pate od sindioma et-
nike anksioznosti kao kontingentno uvjetovanog stiaha
od etnikih zajednica i svega to je povezano s etninou:
Piethodno sam upozoiila na to da su libeialni kiitiaii
konsocijacijske demokiacije uglavnom piistae kon-
stiuktivistikih teoiija nacije, tovie, njihov je konstruk-
tivistiki pristup toliko pienaglaen da im se nacije po-
javljuju kao izmiljene zajednice, pioizvoljni ideoloki
konstiukti, kojima su sva svojstva piidana izvana, a nisu
iziasla iznutia, iz povijesnih piocesa nacionalne integia-
cije. Te izmiljene zajednice samo su, kako kae uiak,
piiviemeni gosti diave Bosne i Heicegovine i mogu biti
izbaeni iz nje ako ona tako odlui. () Za bonjake
liberale nacije su neprijateljske zajednice: one su
nepiijateljice bosanske diave, nepiijateljice libeialne
demokiacije, nepiijateljice giaanske slobode, jednako-
sti i piavednosti. Kao i svakoga monog politikog ne-
piijatelja, i njih se tieba bojati i piotiv njih se tieba boiiti
svim siedstvima
23
.
No za iazliku od piethodnog evociianja, u kojem se ne spo-
minju ni autoii ni djela, ovdje nam Miijana Kasapovi daje
baiem jednu tanahnu naznaku: kako kae uiak.
U bibliogiaji koju Kasapovieva donosi uz svoj tekst, Nei-
zuk uiak spomenut je samo jedanput, i to ne kao autoi
odieenog djela ve kao uesnik u iazgovoiu koji je s njim
i Asimom Mujkiem, o delibeiativnoj demokiatiji, pojmo-
vima i piedstavama giaanstva, konsocijaciji, etnopolitici,
etnopiavdi i Bosni i Heicegovini, vodio Eldai Saiajli
24
. U
spomenutom iazgovoiu, dakle, moiali bismo moi pionai
sve ili baiem neke iskaze o nacijama kao naiativnim kon-
stiuktima, izmiljenim zajednicama, nepiijateljicama bo-
sanske diave, nepiijateljicama libeialne demokiatije itd.
piotiv kojih se tieba boiiti svim siedstvima No, za iazliku
od goiespomenutih djela Biiana Baiiyja ili Richaida Jen-
kinsa, piepis ovog iazgovoia, objavljen u Statusu 2007. go-
dine, neposiedno je dostupan svim itaocima povezanima
na inteinet
25
. Kada ga jednom skinu u foimatu PDF, pietia-
ivanjem dokumenta doi e do iznenaujuih iezultata.
23 Miijana Ksvovi, Metodoloki pioblemi, s. 141.
24 Tuneli bez svjetla, Status bi. 11, Mostai, 2007, ss. 53-65.
25 http:iiwww.ceeol.comiaspxiissuedetails.aspx?issueid=e5a7ec6a-3d76-
49af-966b-e4477f11c2c7&aiticle=50 81570c-c2dc-4e65-9032-8fb7ef0f9fde
Najpiije, nijedan od sagovoinika ne spominje konstiuktivi-
stike teoiije nacije. To, naiavno, nita ne dokazuje: sasvim
je mogue da oni te teoiije iecipiiaju hipeitioiano, nekii-
tiki pa i vilo neieeksivno a da se na njih iziijekom ne po-
zivaju. No nijedan od njih ne spominje ni glavne koncepte
tih teoiija, naime nacije kao zamiljene zajednice ili iz-
miljene tiadicije. Sama nacija spominje se u tekstu de-
set puta, ali nijednom kao nepiijateljska zajednica, nepii-
jateljica bosanske diave itd. Sintagma naiativni konstiukt
(kao, uostalom, i bilo ta diugo naiativno, i bilo kakav diugi
konstiukt) upadljivo je odsutna. Konano, nigdje u tekstu ne
moe se nai, ni izdaleka, miljenje da se nacija tieba bojati i
boiiti se piotiv njih svim siedstvima
Na ta se onda odnosi ono kako kae uiak? To e italac
moiati da zakljui sam, iz onoga to uiak zaista kae:
urak: Da, ali ta ako se i kada se to (tj. iuenje elemen-
taine obiajnosti meu ljudima, T. H.) konano desi?
Moda e etniciteti biti zadovoljni, ali zemlja nee.
Moe doi do pobune zemlje, do entropije; napiosto,
postoje neke datosti koje se ne mogu objasniti kategoii-
jama koje su nam na iaspolaganju. Pobuna zemlje po-
stoji kao to je Alija Isakovi u svom iomanu Pobuna
mateiije govoiio o toj geolokoj pobuni, postoji i meta-
zika pobuna zemlje. Napiosto, ako je vadi iz leita,
zemlja se buni. () Ne moemo mi na osnovu domina-
cije etno-znanosti tu dominaciju pioglasiti kao konani
kiiteiij piolosti, sadanjosti i budunosti. Nisu Bonjaci,
Hrvati i Srbi domaini a BiH gost samoj sebi. Ja mislim
ipak da je obiatno. Bonjaci, Srbi, Hrvati i sve druge
zajednice gosti su ove zemlje. Napiosto su je u jednom
povijesnom tienutku pozajmili. Piema njoj su se u za-
dnjih 15 godina odnosili na najgoii mogui nain. Vii-
jeme je za piekoiaenje etnike nunosti iadi iskoiaka u
bosanskoheicegovaku mogunost
26
.
Piisjetimo se sada nosive ieenice iz Kasapovikinog teksta:
Te izmiljene zajednice samo su, kako kae uiak, piivie-
meni gosti diave Bosne i Heicegovine i mogu biti izbaeni
iz nje ako ona tako odlui. Uspoieivanjem ove ieenice
s goinjim odlomkom italac e se uvjeiiti da uiak govoii
napiosto o Bonjacima, Sibima i Hivatima kao gostima
zemlje, ni njih ni bilo koga diugog ne naziva izmiljenim
zajednicama, ne spominje piiviemenost, ne piijeti izbaciva-
njem, a naioito ne govoii o diavi Bosni i Heicegovini.
Ja sam nisam nimalo sklon impiesionistikoj politologiji, i
svoje odbacivanje konsocijacijskog modela siguino ne teme-
ljim ni na kakvom geolokom bosanstvu no goinji od-
lomak nije pieuzet iz sistematskog politolokog djela ve iz
ivog (raz)govora, to je foima u kojoj se metafoie ne mogu
izbjei (niti je to potiebno). Da zemlja ima neki svoj duh ne-
zavisno od ljudi koji je nastavaju nije neka nova ideja, to je
napiosto genius loci u svojoj modeinoj (nemitolokoj) upo-
26 Tuneli bez svjetla, op. cit., s. 63.
Reagiranja
status, broj 15, proljee 2011. z;1
tiebi, i sasvim je jasno ta je uiak htio da kae a ta, opet,
nije iekao
Da, ali Miijana Kasapovi je odluila da se tu ne iadi o razgo-
voru u kojem je Neizuk uiak sudjelovao ve o politolokoj
raspravi koju je napisao, kao to je odluila i da on ne govoii
o zemlji ve o dravi, i cijelu tu konfabulaciju stipala je u
jednu fus-notu:
() Ne sjeam se kad sam u suviemenim politolokim
iaspiavama koje su napisali samodeklaiiiani libeiali na-
ila na tako iskienu i otvoienu apsolutizaciju i adoiaciju
diave, dakako konkietne diave, kao u uikovim iska-
zima u posljednjem bioju Statusa (2007, 63). Dok su mu
nacije izmiljene zajednice, diava je nekovisno vjeno
ivo bie. Diava nije povijesni pioizvod djelatnih, po-
jedinanih i kolektivnih, akteia, aiticijelna tvoievina
koju akteii izgiauju i iazgiauju, nego povijesni subjekt
koji piethodi tim akteiima, ugouje ih i izbacuje iz
svoga stana ako se budu ponaali kao iazulaieni gosti:
Nisu Bonjaci, Hivati i Sibi domaini a BiH gost samoj
sebi. Ja mislim ipak da je obiatno. Bonjaci, Sibi i Hivati
i sve diuge zajednice gosti su ove zemlje. Napiosto su
je u jednom povijesnom tienutku pozajmili. (). Ako
dobio iazumijem ovu pozajmljivaku teoiiju diave,
uiak kae da je viijeme da gosti Bonjaci, Hivati i
Sibi napuste domainsku kuu, bosanskoheicego-
vaku diavu, u kojoj su se nepiistojno ponaali, kako bi
se u njoj nastanili novi stanaii. Koji novi stanaii? Dobii
Bosanci? Apstiaktni giaani? Ili nema iazlike izmeu
toga dvoga jei bi se u stvainosti apstiaktni giaani pie-
tvoiili, konkietiziiali, u dobie Bosance
27
?
Ako opet baci pogled na uikove iijei, italac e se uvjeiiti
da se u njegovom tekstu koji, navodno, piedstavlja iskienu
i otvoienu apsolutizaciju i adoiaciju diave (Neizuk, pivi
do Hegela!) diava uopte ne spominje, ni kao vjeno ivo
bie ni na bilo koji diugi nain. Kako je za pietpostaviti da
ugledna politologinja iazlikuje zemlju od diave a iazgo-
voi od politoloke iaspiave, tieba vjeiovati da se na to sitno
podmetanje odluila samo u ovoj piilici, izuzetno, iadi viih
inteiesa. Avaj! ta opeiacija intelektualnog piliaienja moe
samo da potvidi pivi dojam koji se stjee nakon itanja nje-
zine Bosne i Hercegovine, naime da je Miijana Kasapovi
politiki zainteiesiiana autoiica.
Muv svunzmn
Kako bi podaiila piivid znanstvenosti svojim pioizvoljnim
kvalikacijama bonjakih libeiala koji da su nepiijatelji
nacija jei da su nacije nepiijateljice libeialne demokiatije,
Miijana Kasapovi upuuje na izvistan tekst N. Sesaidia
(2006) o nevoljama, zapiavo piavim mukama, to ih libeiali
i libeializam imaju s nacijama i nacionalizmom, i to na pii-
27 Miijana Ksvovi, Metodoloki pioblemi, op. cit., s. 139, bilj. 9.
mjeiima s ovdanjih piostoia
28
. Manevai je pioziian: ak
i da je Sesaidieva aigumentacija uvjeiljiva, ona ni u emu
ne moe potkiijepiti izvoenja Miijane Kasapovi budui da
autoii o kojima ona pie, kako smo vidjeli, niti spominju na-
cije niti ih supiotstavljaju giaanskoj slobodi, piavdi, jedna-
kosti i libeialnoj demokiatiji. Ipak, upoznavanje sa spome-
nutim tekstom upiavo je diagocjeno za nau temu, i njegov
e mi kiitiki piikaz posluiti kao zavino iazmatianje.
Sesaidiev tekst Libeializam i njegove nevolje s naciona-
lizmom
29
, objavljen 2003, osim kiatkog uvoda i kiatkog za-
kljuka, ima tii dijela. U pivom dijelu autoi ukiatko izlae
glavne iezultate piojekta Nationalism and Libeialism in
the Post-Communism Eia: the Case of Cioatia, iealiziianog
1994. godine. Piema njegovim ondanjim nalazima, difuzija
kljunih libeialnih viijednosti u postkomunistikoj Hivat-
skoj bila je oteana iz dva iazloga. Pivo, u uvjetima iziaenih
etnikih napetosti libeialna naela bivaju potisnuta nacio-
nalistikim stiemljenjima, pa je i samopioklamiiana libe-
ialna stianka, za koju autoi podsjea da je jedno viijeme bila
diuga najjaa politika stianka u Hivatskoj, bez oklijevanja
itvovala temeljne libeialne viijednosti kadgod su se one su-
kobile s onim to je bilo shvaeno kao hivatski nacionalni
inteies. Diugo, u odbianu libeialnih naela u Hivatskoj stali
su ljudi koji su, snano naglaavajui individualna piava, ti-
pino pokazivali samo piezii piema nacionalnim vezama i
kolektivnim lojalnostima, pa je stoga libeializam kao takav
pieteno (iako pogieno) shvaen kao ideologija koja je ne-
kako intiinsino vezana uz vilo kiut oblik kosmopolitizma i
koja posjeduje samo iijei moialne pokude za stvaii kao to
su nacionalna piivienost ili tenja za nacionalnim samo-
odieenjem
30
. Pivo zastianjenje Sesaidi naziva piemalo
libeializma, a diugo pievie libeializma.
Ako se zadiimo samo na ovom pivom dijelu, konstatiiat
emo da on ni na koji nain ne koiespondiia s naslovom tek-
sta niti ga opiavdava: iz Sesaidievih zapaanja o hivatskom
diutvu u 90-im godinama piolog stoljea, koja moemo
piihvatiti kao sasvim pouzdana, mi jo uvijek ne saznajemo
kakve bi nevolje libeializam mogao imati s nacionalizmom.
Zauzviat, uvjeiavamo se jo jedanput koliko epistemolo-
kih potekoa sadii pioblemski kompleks koji obuhvata
odnos ideologija i piakse politikih zajednica koje se na te
ideologije pozivaju, kao i taksonomiju oiganiziianih socijal-
nih skupina, njihovu heteioidentikaciju i njihovo piavo na
samointeipietaciju.
Na jednom kiaju, imenica libeializam i piidjev libeialan
koji se upotiebljavaju u baiem tii glavna znaenja koja ia-
28 Miijana Ksvovi, Metodoloki pioblemi, s. 141, bilj. 15.
29 Neven Srsvoi, Libeializam i njegove nevolje s nacionalizmom,
Status bi. 9, pioljee 2006, ss. 20-25 (pieveo Diaen Pehai). Izvoino ob-
javljeno na engleskom kao Libeialism and Its Tioubles with Nationalism,
R. Cassling, G. Fiagniie (ui.), Social Sciences and Political Change, Petei
Lang, Biuxelles, 2003, ss. 53-63.
30 Neven Srsvoi, Libeializam i njegove nevolje s nacionalizmom, s.
20.
Reagiranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z;z
zlikujemo piema kontekstu. Na diugom kiaju, vjena e-
nja da se iz davanja naziva iskljui svaka pioizvoljnost te
da se izmeu stvaii i njihovih imena uspostavi obavezujui i
istinit odnos. Poet emo sa Sesaidievom kvalikacijom
HSLS-a: samopioklamiiana libeialna stianka.
Kako je poznato, ne postoji instanca koja bi, potujui
odieene kiiteiije, stiankama davala imena te jedne pio-
klamiiala libeialnima a diuge opet socijalistikima ili pak
socijaldemokiatskima. Kada skupina ljudi nakon osnivake
skuptine doe da upie stianku u iegistai politikih oiga-
nizacija, oni su joj ve dali ime kao to su joj dali i piogiam,
te je s tog aspekta svaka stianka, ne samo u Hivatskoj, sa-
mopioklamiiana. Jasno je, naiavno, da Sesaidi eli iei da
HSLS ne piomie temeljne libeialne viijednosti, tj. da nje-
zino ponaanje i odluke koje donosi ne odgovaiaju njezinom
piogiamskom imenu. No isto se moe ustviditi i za neke
diuge foimacije u Hivatskoj, naioito u tom iazdoblju (po-
etak 90-ih): s obziiom na autokiatski nain odluivanja u
njezinom vihu, zai ne stoji i da je HDZ samopioklamiiana
demokiatska stianka?
Ovdje je koiisno da se podsjetimo na glavna znaenja libeia-
lizma. To je, najpiije, lozofsko uenje o ovjeku i njegovom
svijetu koje kao najviu viijednost uspostavlja pojedinca i
njegovo samoostvaienje nasupiot diavnoj vlasti i nedi-
avnim kolektivistikim piojektima, i u skladu s tim iazvija
noimativnu politiku (i ekonomsku) teoiiju. To uenje je,
kioz piotekla stoljea, izgiaeno dopiinosima Montaignea
i Lockea, Tuigota i Adama Smitha, Kanta i Milla, Poppeia
i Beilina, Hayeka i Rawlsa i desetina diugih autoia od kojih
mnogi nisu sebe nazivali (tj. samopioklamiiali) liberalima
ni svoje uenje liberalizmom. Ako ih danas tako nazivamo
mi, zapadna zajednica znanja, to je stoga to kod njih iaspo-
znajemo konstitutivno jezgio ideja i viijednosti koje libe-
ializmu kao i onome to on ostvaiuje daje suvislost uspikos
nepiekidnim debatama i pieobiaajima koje su pietipjeli
kioz tii stoljea svoje povijesti
31
.
Libeializam, dalje, guiiia kao piogiamsko odieenje u na-
zivu nekih politikih foimacija (kakva je, vidjeli smo, Hivat-
ska socijalno-libeialna stianka). No u takvim nazivima ne
postoji nuna veza izmeu oznaitelja i oznaenog. Vladi-
miia iiinovskog ne smatiamo libeialom ve ekstiemnim
desniaiem i ksenofobom, zato to sud ne donosimo na
osnovu imena njegove Libeialno-demokiatske stianke Ru-
sije ve na osnovu njegovih istupa i zakonodavne piakse za
koju se zalae. S diuge stiane, fiancusku UDF svistavamo
meu libeialne stianke desnog centia iako u imenu (Union
poui la demociatie fianaise) nema libeialno odieenje.
Stoga zapaanja Nevena Sesaidia o hivatskoj politikoj
sceni poetkom 90-ih godina, koliko god bila tana, zapiavo
nita ne kazuju o liberalizmu u Hrvatskoj. U najboljem slu-
aju, doputaju nam da zakljuimo kako je u to viijeme po-
31 Catheiine Auovo, Quest-ce que le libralisme ?, Gallimaid, Paiiz,
2009, s. 9.
stojala jedna politika foimacija koja unato imenu nije bila
libeialna, upiavo zato to je piema nalazima autoia u
odieenim situacijama bez oklijevanja itvovala temeljne
libeialne viijednosti.
Konano, libeializam se javlja u geneiikom imenu jednog
bioja saviemenih politikih diutava koja nazivamo libeial-
nim demokiatijama, i koja su se iazvila na Zapadu izmeu
1880. i 1914. godine (naziv se uvistio naioito u viijeme
hladnog iata, u opieci piema naiodnim demokiatijama
sovjetskog bloka). Libeialne demokiatije iazlikuju se me-
usobno po obliku vladavine (neke su ustavne monaihije a
diuge iepublike) i po diavnom uieenju (neke su fedeialne
diave a neke unitaine, s veim ili manjim stupnjem centia-
lizacije), no posjeduju neke bitne stiuktuine znaajke zbog
kojih ih moemo smatiati politikim zajednicama istoga
tipa: opteobavezujue odluke donose se veinom glasova
u zakonodavnom tijelu (demokiatska dimenzija), dok je
manjina od veine i pojedinac od kolektiviteta ili diave
zatiena skupom pietpolitikih piava i sloboda to ome-
uju sfeiu u kojoj javna vlast ne moe inteiveniiati (libeialna
dimenzija).
Za nau temu, bitno je da se ta politika diutva svistavaju
u libeialne demokiatije bez obziia na piogiamsko-politiku
oiijentaciju i senzibilitet pailamentainih stianaka i koalicija
koje u nekom povijesnom tienutku obiazuju vladu, i koje
mogu biti socijalistike, socijaldemokiatske ili demohii-
anske. U tom smislu, libeialne su demokiatije i one za-
padne zemlje u kojima libeialne stianke nikada nisu bile na
vlasti pa ak i ne postoje. To viijedi i za diutva koja se tek
izgiauju po uzoiu na zapadna: o njihovom libeializmu
zakljuujemo samo piema tome da li njihova oiganizaciona
naela, ustanove i piaksa tite i unapieuju uzak skup vii-
jednosti meu kojima su na pivom mjestu individualna slo-
boda i jednakost.
Usvojimo li to mjeiilo, sluaj Hivatske ukazuje se u neto
diukijem svjetlu. Petnaestak godina nakon to je Neven Se-
saidi konstatiiao da je u Hivatskoj oteana difuzija klju-
nih libeialnih viijednosti, ova zemlja na putu je da piistupi
klubu libeialnih demokiatija kao punopiavan lan. Onkiaj
tog formalnog ina do kojeg e doi u piedvidivoj budu-
nosti, stvarni pomaci mogu se nijekati samo iz zle namjeie:
politike odluke u Hivatskoj, na svim iazinama, vie se
ne donose na onako autoiitaian nain niti se individualna
piava onako sistematski kie kao siedinom 90-ih. Vezivati
to iienje libeialnih ideja i piakse u zemljama poput Hivat-
ske za kolektivne piedodbe javnosti (koja pogieno shvata
libeializam kao ideologiju to osuuje tenje za nacionalnim
samoodieenjem), ili za iaspoloenje politike klase da ih
piihvati, ista je analitika gieka na koju sam u pivom na-
stavku ukazao povodom Kasapovikinog isticanja diavne
decitainosti Bosne i Heicegovine
32
. I ovdje postoje stiuk-
32 V. Taiik Hvrvi, Muke s libeializmom, Status bi. 13, jesen-zima 2008,
s. 139.
Reagiranja
status, broj 15, proljee 2011. z;
tuie vieg ieda to imaju svojstva koja tieba izuavati sama
za sebe: Hivatska kao diutvo i kao politika zajednica funk-
cioniia u okiuenju koje je, mutatis mutandis, libeialno-de-
mokiatsko. Stoga e ona libeialne viijednosti s viemenom
inteinaliziiati, uspikos mikioklimatskim fenomenima ka-
kvi su pievie libeializma i piemalo libeializma. Vea ili
manja spiemnost politikih institucija i znanstvene i kul-
tuine javnosti da te viijednosti unapieuju ili da im se oi-
ganiziiano ili spontano odupiiu moe utjecati samo na bi-
zinu piomjena ali tu, ipak, govoiimo o godinama a ne o
desetljeima.
Ovo piedvianje ne oslobaa nas obaveze da piovjeiimo
odiivost aigumenata koje Sesaidi iznosi u nastavku svoga
teksta. Nakon to smo, od tii glavna znaenja libeializma,
odstianili piogiamsku oznaku politikih foimacija kao pio-
izvoljnu pa dakle i neobavezujuu, ostaje nam da potiaimo
odgovoi na dva pitanja: ima li libeializam kao noimativna
politika teoiija nevolja s nacionalizmom? i imaju li ih
diutva koja zovemo libeialnim demokiatijama?
Izvu:n)v vvusvv:vv
Pii kiaju pivog dijela svoga teksta Neven Sesaidi ukazuje
na bitnu iazliku izmeu dva spomenuta stava, tj. piemalo i
pievie libeializma. Iako su podjednako jednostiani i iadi-
kalni, samo je ovaj diugi utjecajan u intelektualnom smislu:
otvoiena moialna osuda nacionalizma zasiguino je pii-
hvaena od stiane glasova sa znaajnim javnim autoiitetom.
Mnogi tankoutni intelektualci i danas potcjenjuju znaaj i
autentinost nacionalnih veza, i vilo su skloni objanjava-
nju etnikih sukoba kao iezultata samo i jedino ljudske iia-
cionalnosti i ideoloke manipulacije, to ponekad ak vodi
poiicanju oitih i uvjeiljivih empiiijskih dokaza da su takva
simplicistika objanjenja oito neodiiva. Zbog te piedia-
sude, kae Sesaidi, iaiieno je jedno kiivo shvaanje etni-
kih sukoba, shvaanje koje obogaljuje veliki bioj istiaivanja
i vii negativan utjecaj na pokuaje politike inteivencije.
Moemo se sloiti da su libeiali koji na Zapadu donose od-
luke krivo shvatili uzioke sukoba u jugoslavenskom histo-
iijskom piostoiu i da su, voeni tim shvatanjem, politiki
inteiveniiali na neodgovaiajui nain. No Sesaidi bi svoje
izlaganje moiao dovesti do kiaja, baiem kada je iije o em-
piiijskim nalazima: piotivno onome to on sugeiiia, ta in-
teivencija nije se sastojala u nametanju istog liberalno-de-
mokratskog modela u kojem bi neutialna diava tiebalo da
nadie ljudsku iiacionalnost, ve, sasvim supiotno, u oktioi-
ianju ustavnih ijeenja koja se u najveoj mjeii piimiu kon-
socijacijskom modelu. Stoga ostaje nejasno zato Miijana
Kasapovi navodi Sesaidiev tekst kao lateialnu potpoiu
vlastitoj aigumentaciji. Sa stanovita foimalnog postupka
aigumentiianja, to posezanje za piimjeiima s ovdanjih
piostoia je autodestiuktivno, budui da njene i njegove po-
stavke ne mogu viijediti istoviemeno, baiem ne u istom ka-
uzalnom univeizumu.
U diugom dijelu svoga teksta Sesaidi analiziia jedan iepie-
zentativan piimjei kiivog shvatanja etnikih sukoba: staja-
lita piominentnog biitanskog lozofa Jonathana Gloveia o
iaspadu Jugoslavije to ih je izloio u svojoj vilo pozitivno
ocijenjenoj knjizi Humanity: A Moral History of the Twen-
tieth Century. Za Gloveia se odluio iz iazloga jasne ai-
gumentativne stiategije: ako je znanstvenik ak i njegova
ugleda sklon piediasudi, to najbolje ukazuje na ozbiljnost
situacije i uigentnu potiebu da se o njoj diskutiia
33
.
Mnogo smo godina ivjeli sietni zajedno, a sada ubijamo
bebe jedni diugima. to nam se dogaa?: tom izjavom
jedne Bosanke, kako ju je pienio Independent, poinje Glo-
vei svoje poglavlje o iaspadu Jugoslavije, a Sesaidi svoj
odjeljak u kojem analiziia Gloveiov piistup. Glovei e, kako
piimjeuje Sesaidi, svoju povijesnu iekonstiukciju osoviti
na polaznoj pietpostavci kako su Jugoslaveni mnogo godina
ivjeli sietno, i pokuat e da odgovoii na pitanje kako se taj
odnos piomijenio toliko da su oni mogli ubijati bebe jedni
diugima. Njegov odgovoi je vilo saet i naizgled bespiizi-
van: Rijetko se deava da plemenski sukobi tek tako izbiju.
Nacionalistika ietoiika politiaia je ta koja potpiiuje ne-
piijateljstvo. Diuge se skupine onda osjeaju ugioenima i
ieagiiaju vlastitim obiambenim nacionalizmom. Politiaii
guiaju ljude u tu stupicu. A onda, na psiholoki dublji nain,
sukobljene se skupine uvlae u stupicu putem uzajamnih ie-
akcija. Tako se Jugoslavija iaspala
34
.
Glavna je Sesaidieva piimjedba da je Gloveiova polazna
pietpostavka pogiena: ako je piolost mnogo manje iu-
iasta od one kakvu slika Glovei, onda je mogue da po-
zoiniji pogled u nedavnu povijest otkiije mnoge podzemne
i potisnute, ali vilo zbiljske etnike sukobe koji, budui da
su tokom dugog peiioda ostali neiijeenima, jesu piedstav-
ljali glavni uziok tog giaanskog iata. Uz tu konstataciju,
Sesaidi stavlja i iazlonu ogiadu: Potiebno je naglasiti da
ovakva vista eksplanatoinog scenaiija ostavlja mnogo pio-
stoia za kauzalne faktoie kao to je politika manipulacija
nacionalistikim osjeajima, no ta vista ne moia sugeiiiati
da je manipulacija nuno piedstavljala jedini ili glavni faktoi
utjecaja
35
.
Gloveiova teza, dakle, glasi: Jugoslaveni su ivjeli sietno,
a onda su ih politiaii svojom nacionalistikom ietoiikom
guinuli u sukob zbog kojeg se zemlja iaspala.
Sesaidieva piotivteza glasi: Sietan ivot Jugoslavena bio je
piivid. Etniki sukobi, dugo viemena potiskivani, eksplodi-
iali su u kivav sukob ije je izbijanje nacionalistika ietoiika
politiaia samo pospjeila.
Sloit u se da je Gloveiova iekonstiukcija iaspada Jugosla-
vije najveim dijelom pogiena i, koliko je mogue suditi na
33 Neven Srsvoi, Libeializam i njegove nevolje s nacionalizmom, op.
cit., s. 21.
34 Ibidem.
35 Neven Srsvoi, op. cit., s. 22.
Reagiranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z;(
osnovu pienesenih dijelova, piilino diletantska. No ni Se-
saidieva kiitika nije mnogo tanija, ondje gdje se slui Glo-
veiovom iekonstiukcijom da ilustiiia zastianjenja kojima
vodi pievie libeializma. Njen je glavni nedostatak to Se-
saidi piihvata da je liberalno histoiijsko istiaivanje uopte
mogue. A nije: kakav je Glovei libeial to moemo saznati
upoznajui se s njegovom noimativnom teoiijom, iz njegove
obiade empiiijske giae otkiivamo samo da je lo histoii-
ai. I moemo mu, u tom pogledu, piidiuiti i diuge libeiale,
kakav je napiimjei Will Kymlicka (koga Sesaidi spominje
u nastavku), autoi nimalo sklon da u socijalnoj analizi za-
nemaiuje etniku dimenziju: iz popisa liteiatuie uz njegovu
studiju Zapadna politika teoiija i etniki odnosi u isto-
noj Eviopi
36
otkiivamo da je podatke o jugoslavenskom
sluaju cipio uglavnom iz jednog teksta Tiboia Viadyja
zastupnika Sibije i Cine Goie pied Meunaiodnim sudom
piavde u Hagu, u tubama Bosne i Heicegovine i Hivatske
zbog kienja Konvencije o genocidu
37
! tavie, Viady je je-
dini autoi iz bive Jugoslavije iji je piilog uviten u zboinik
Moe li se izvoziti liberalni pluralizam?, u kojem Kymlickina
studija piedstavlja uvodni tekst
38
. Ipak, iz ove neobjanjive
Kymlickine odluke da jednog po deniciji piistianog autoia
pozove da izvijesti o izgledima za etnokultuinu piavdu u
istonoj siednjoj Eviopi ne moemo zakljuiti nita o nje-
govoj teoiiji manjinskih piava, koju tieba iazmatiati odvo-
jeno od njegovih neuspjelih piikaza nae novije povijesti
39
.
S diuge stiane, glavni element u goinjoj teziipiotivtezi
upada u oi zbog svoje nelibeialnosti. Jei, ta znai sietan
ivot Jugoslavena, bilo kao stvainost (Glovei) bilo kao pii-
vid (Sesaidi)? Siea je individualan osjeaj, koji ne zavisi od
stiuktuie diutva i njegovih osnovnih institucija, niti nam
o njima ita govoii. Milioni ljudi mogli su sietno ivjeti (i
siguino su ivjeli) u autoiitainim diavama, npi. u Austio-
Ugaiskom ili Osmanskom Caistvu, ili u caiskoj Rusiji. Kao
to su, s diuge stiane, libeialna diutva, jednako kao i na-
cionalistika, mogla biti puna nesietnika. Najistaknutiji li-
beialni autoii upiavo nas upozoiavaju da sietan ivot ne
spada u libeialni piogiam: neka se vlast zadovolji time da
bude piavedna. A mi emo se pobiinuti da budemo sietni
(B. Constant).
Sietan ivot, naiavno, tieba shvatiti kao slikovit iziaz. No
ta je Glovei htio iei, pozivajui se na jednu Bosanku?
Samo to da u Jugoslaviji nije bilo krvavih sukoba (etnikih,
36 Will Kvriic, Westein Political Teoiy and Ethnic Relations in Ea-
stein Euiope, in W. Kymlicka, M. Opalski (ui.), Can Liberal Pluralism be
Exported? Western Political Teory and Ethnic Relations in Eastern Europe,
Oxfoid Univeisity Piess, Oxfoid, 2001, ss. 13-105.
37 Tiboi VXvov, Majoiities, Minoiities, Law and Ethnicity: Reections
od the Yougoslav Case, Human Rights Quaterly, 19 (1997), ss. 9-54.
38 Tiboi VXvov, On the Chances of Ethnocultuial Justice in East Cential
Euiope, in W. Kymlicka, M. Opalski (ui.), Can Liberal Pluralism be Expor-
ted? , op. cit., ss. 135-149.
39 I o Kymlickinoj uvodnoj studiji i o Viadyjevom piilogu pisao sam u tek-
stu Gianice etnokultuine piavde, Helsinka povelja, Beogiad, bi. 53, juni
2002 (1), bi. 54-55, juli-avgust 2002 (2).
kao uostalom ni klasnih ili bilo kakvih diugih). Sesaidieva
je teiminologija utoliko nepiecizna: nije tano da su posto-
jali podzemni i potisnuti ali vilo zbiljski etniki sukobi, po-
stojale su zbiljske etnike napetosti koje je autoiitaina pai-
tijska diava suzbijala vistom iukom, spreavajui da pre-
rastu u sukob.
Ovo je iazlikovanje vano zbog nastavka Sesaidieve ana-
lize. On s piavom piimjeuje, povodom slamanja tzv. Hivat-
skog pioljea 1971, da mnotvo ljudi nije bilo oduevljeno
Titovim ijeenjem nacionalnog pioblema. No toj nepo-
iecivoj istini (naime, da u Jugoslaviji, supiotno uvjeienju
povinih analitiaia gloveiovskog tipa, nacionalno pitanje
nije bilo iijeeno na zadovoljavajui nain) on piidaje pie-
tjeianu vanost, zbog ega ostaje na poviini intelektualnog
pioblema koji je sebi zadao. U Jugoslaviji, naime, nije bilo na
zadovoljavajui nain iijeeno nijedno pitanje od piivat-
nog vlasnitva i pieduzetnitva pieko slobode iziaavanja do
politikog pluializma , pa tako ni nacionalno. Kako onda
moemo saznati jesu li godinama neiijeene etnike nape-
tosti zaista piedstavljale, kako tvidi Sesaidi, glavni uziok
giaanskog iata u toj zemlji? Odgovoi pietpostavlja piet-
hodne odgovoie na dva goie postavljena pitanja (o libeialnoj
teoiiji i o piaksi libeialnih diutava), do kojih moemo doi
samo ako izvinemo peispektivu iz koje Sesaidi gleda na li-
beializam i njegove navodne nevolje s nacionalizmom.
Libeialna teoiija, iekli smo, ne nudi pouzdane alate za histo-
iijske iekonstiukcije, i libeialni autoii koji se uputaju u ias-
poznavanje piavih ili glavnih uzioka nekog sukoba ine
to na vlastitu odgovoinost. Zauzviat, ona iaziauje modele
iazliitog stupnja sloenosti, ali uvijek utemeljene na in-
dividualnoj slobodi i jednakosti koji omoguuju da se
diutvene napetosti iazijeavaju ili baiem ublaavaju, tako
da nikad ne dovedu do oiuanog sukoba. U ovoj taki em-
piiija solidno podupiie teoiiju. Najpiije na meunaiodnom
planu: iako se dogaa da stabilne libeialne diave iatuju s
nelibeialnim diavama, one ne iatuju jedne s diugima
40
. Po-
tom i na unutianjem planu: libeialna diutva sadiavaju
iazliite viste napetosti, ukljuujui i etnike, od kojih su
neke jednako ozbiljne kao i one koje su tinjale u Jugoslaviji,
ali libeialno-demokiatski mehanizmi spieavaju da inci-
denti pieiastu u nekontioliiano nasilje. Kada bi svoje tano
zapaanje o nimalo iuiastoj piolosti Jugoslavije pioiiio
na Eviopu, Sesaidi bi moiao zakljuiti da je njena piolost
upiavo crna, da je dvama svjetskim iatovima zapoetim na
njenom tlu piethodila nacionalistika ietoiika politiaia
(koja ne iskljuuje zbiljske napetosti), i da je Staii kontinent
tek iienjem i stabiliziianjem libeialne demokiatije poeo da
uspjeno nadilazi taj aspekt svog politikog nasljea.
Pioblemi, naiavno, nisu nestali. Libeializam ima nevolja s
nacionalizmom, upiavo kao to ih ima, u jednom diugom
40 Usp. Michael W. Dovir, Kant, Libeial Legacies and Foieign Aa-
iis, Philosophy and Public Aairs 12 (summei and fall 1983), ss. 205-235,
323-353.
Reagiranja
status, broj 15, proljee 2011. z;
moialnom iegistiu, i s iasizmom, ksenofobijom i neokolo-
nijalizmom, ili s ekologijom, iaspodjelom pioizvoda diu-
tvene saiadnje i klasnim iazlikama i vilo je vjeiovatno da
e ih uvijek imati. Saviemena libeialna teoiija ne obeava
beskoniktno diutvo, neki ishodi su nepiedvidivi, i sasvim
je mogue da libeialno-demokiatska tiadicija ne bude do-
voljna da, pied zahtjevima nacionalizma, sauva Belgiju ili
Kanadu kao politike zajednice. No njezin minimalni pio-
giam jest da diutvene sukobe civiliziia, pa eventualni ias-
pad ovih diava sasvim siguino nee biti popiaen ubija-
njem beba.
Najozbiljniji nedostatak Sesaidieve analize ipak je u tome
to on (a na njegovom tiagu i Miijana Kasapovi) nije uspio
da u piavu peispektivu postavi jedinu injenicu ielevantnu
za ocjenjivanje odnosa libeializma i nacionalizma na ovda-
njim piostoiima: 1990. godine, komuniste s vlasti nisu ski-
nuli liberali ve nacionalisti. Izuzimajui Sloveniju, zemlje
bive Jugoslavije i ne piuaju giau za bilo kakvo empiiijsko
istiaivanje o nevoljama koje bi tih godina libeializam imao
s nacionalizmom.
Zauzviat, one su piavi zlatan iudnik za piouavanje istin-
skih muka koje, sve do danas, njihove nacionalistike vlasti
imaju s libeializmom, iju su politiku kultuiu (spiam mi-
tve glave) piinuene da piihvate na svome putu ka euioa-
tlantskim integiacijama.
Reagiranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z;6
Zato za Bosnu franciscanu
nisu prihvatljivi za objavljivanje
odgovori onih koji su u njoj
napadnuti?
Ivan Markei
Potovano Uiednitvo magazina Status!
Nisam bio nimalo iznenaen injenicom kada sam u Bosni
franciscani pioitao tekst di. sc. Ante kegie u kojemu me
je napao na pasja pieskakala, jei sam ga, eto, kao zamje-
nik glavnoga uiednika i izvini uiednik pivoga sveska Hi-
vatske enciklopedije Bosne i Heicegovine potpisao ispod
teksta koji on nije napisao. Nisam se iznenadio, jei svatko
ima piavo iznositi svoje stavove o javno objavljenim teksto-
vima, pa tako i di. kegio. Nije me zaudilo ni to to se pii
tome pozivao na piivatno pismo koje sam bio uputio gosp.
Ivanu Aneliu, iavnatelju Hivatskoga leksikogiafskog in-
stituta Bosne i Heicegovine, a koje je (pismo) bilo moj odgo-
voi na iste kegiine piigovoie koje je ve ianije bio uputio
iavnatelju Instituta. Nadao sam se da mu je bilo dovoljno
moje obiazloenje okolnosti u kojima je dolo do navedene
(po)gijeke, koju nitko ne spoii, a koje se (obiazloenje) na-
lazilo u ve spomenutom pismu.
No, iznenadila me injenica da gl. uiednik Bosne francis-
cane, fia Maiko Kaiamati, daje A. kegii piimjeieni a-
sopisni piostoi za svoje neutemeljene napade na mene, ne
omoguujui meni da mu u istom bioju odgovoiim, kao to
je omoguio Miiku Maijanoviu da u istom bioju odgovoii
eljku Ivankoviu.
Dugo sam se piedomiljao bi li uope bilo pametno odgo-
vaiati na neije neistinite objede. O tome sam ak i napisao
pisanu poiuku fia Maiku. No, kasnije sam ipak odluio da bi
bio neopiostivi giijeh ne odgovoiiti di. kegii koji bi zacijelo
mogao pomisliti da je u piavu. Ponovno sam fia Maiku po-
slao isti onaj tekst koji sam mu bio poslao i ianije i zamolio
ga da ga objavi. Istodobno sam zamolio gosp. Ivu Anelia
da se i on u ime Hivatskoga leksikogiafskog instituta BiH
oituje u svezi sa kegiinim podvalama. ak sam u dobioj
vjeii gosp. Aneliu kao mustiu za pisanje njegova odgo-
voia bio poslao svoj ve spomenuti tekst odgovoia.
Meutim, nu, gle uda, u posljednjem bioju Bosne francis-
cane fia Maiko ne objavljuje moj, ve Aneliev tekst, uz
obiazloenje koje sam, nakon pobonih piopitivanja o nje-
govoj sudbini, dobio od njega elektionikom potom 13.
piosinca 2010., a koje glasi:
Dragi Ivane,
prije tri tjedna na sjednici Urednitva BF,
pred tiskanje novog broja, raspravljalo se o
prilozima za novi broj pa tako i Tvom i Ivana
Anelia vezanim za kegrin tekst o pogrenom
potpisu natuknice u Hrvatskoj enciklopediji
BiH. Urednitvo je zauzelo stav da se jedino
objavi saeto i precizno formulirano obja-
njenje I. Anelia u kome je posve jasno vid-
ljivo kako je dolo do pogreke i da ona ni
u kojem sluaju ne ide na teret Tebi, te da
kegro nije imao pravo kada je Tebe progla-
sio odgovornim za tu pogreku. - Tvoj iscr-
pni prikaz o knjizi Hrvati u BiH ide u ovom
broju.

Lijep pozdrav!
Marko Karamati
Reagiranja
status, broj 15, proljee 2011. z;;
Fia Maiku sam odgovoiio isti dan sljedeim pismom:
Dragi fra Marko!
Kao prvo, hvala na obavijesti o sudbini moga
odgovora dr. kegri kao i na obeanju da e
Urednitvo BF u ovome broju BF objaviti moj
prikaz Zbornika o Hrvatima u BiH.
Meutim, udi me da Urednitvo nee obja-
viti i tekst moga odgovora dr. kegri, jer
bi se time, makar to bilo i opirno i bodlji-
kavo, a ne saeto i precizno, mogli vidjeti
svi razmjeri neijega neutemeljenog i proi-
zvoljnog prozivanja bilo koga, pa makar taj
prozivani bio i ja. Naime, dr. kegro u svome
tekstu ne proziva HLIBiH i Ivu Anelia! Na-
dao sam se da e oba odgovora, Aneliev i
moj, biti objavljeni u istome broju BF. U toj
vjeri sam gosp. Aneliu bio poslao i tekst
svoga odgovora dr. kegri (isti onaj koji sam
bio poslao i Tebi) koji mu je trebao poslui-
ti kao podloga za pisanje njegova odgovora.
Kako sada vidim, moj odgovor nee biti objav-
ljen. Meni pameti nikad dosta!
Nadam se da e Te ovo moje pismo nai u do-
brome zdravlju i lijepome raspoloenju.
S potovanjem
Ivan Markei
Poslije svega ovoga ne pieostaje mi nita diugo negoli se
obiatiti na neku diugu adiesu i zamoliti uiednitvo za
objavljivanje vlastitoga stava o piedmetnom sluaju. Stoga
se Uiednitvu Statusa najsidanije zahvaljujem na ustuplje-
nome piostoiu da bi itateljice i itatelji mogli stei uvid u
ono to nisu uspjeli pioitati na stianicama Bosne francis-
cane, tamo gdje bi to najvie i piiliilo.
U piilogu aljem na uvid Uiednitvu sve tekstove koji se
spominju u mome odgovoiu. Ukoliko Uiednitvo bude
smatialo da neke od njih tieba objaviti, moe to slobodno
uiniti. Rije je o sljedeim piilozima:
1. kegiin tekst natuknice Duvanjska biskupija koji nije
objavljen u HEBiH
2. Objavljeni tekst natuknice Duvanjska biskupija potpisan
inicijalima A. .
3. kegiin osvit u Bosni franciscani Ispiavak kiivog na-
voda s novim tekstom o Duvanjskoj biskupiji
S potovanjem.
Ivan Markei
P. S.
Slijedi ve spomenuti tekst odgovoia koji nije objavila Bosna
franciscana:
Ivan Markei
Potovani Glavni uiednie Bosne franciscane, piof. di. fia Maiko Kaiamatiu! U Vaem cijenjenom asopisu Bosna fran-
ciscana, bi. 31i2009., objavili ste tekst pod naslovom Ispiavak kiivog navoda (sti. 307-309) autoia piof. di. Ante kegie u
kojem me on pioglaava odgovoinim da sam kao zamjenik glavnog uiednika i izvini uiednik Hrvatske enciklopedije Bosne
i Hercegovine (I. dio, A-, HLIBiH, Mostai, 2009.) ispod teksta Duvanjska biskupija (sti. 642.), iji on nije autoi, namjeino
podmetnuo inicijale njegova imena i piezimena: A(nte) (kegio). Kako mi niste poslali goie spomenuto kegiino pismo da
mu odgovoiim u istom bioju u kojem je objavljen njegov ispiavak kiivog navoda, da bi se u istom bioju mogla itati i uspo-
iediti oba oitovanja, to ste meutim uinili s nekim diugim autoiima (Ivankovi-Maijanovi), ovim bih Vas zamolio da u
naiednom bioju Bosne franciscane objavite sljedee moje oitovanje u svezi s tekstom Ispiavak kiivog navoda.
Piof. di. Ante kegio svoju tvidnju da sam mu podmetnuo inicijale (A. .) ispod teksta koji on nije napisao i da sam za to od-
govoian potkijepljuje mojim iskazom u pismu koje sam 20. iujna 2009. uputio gosp. Ivanu Aneliu, iavnatelju Hivatskoga
leksikogiafskog instituta Bosne i Heicegovine, u kojem stoji da je tono da navedenu natuknicu nije napisao Ante kegio,
iako je potpisan, nego ju je napisao netko diugi.
Da bi i itateljiice Bosne franciscane znali o emu se tono iadi, evo to o tom pioblemu u tom dijelu moga pisma (sti. 7-8)
pie:
Potvrda tonosti ispravka krivog navoda
Reagiranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z;8
Zagieb, 20. iujna 2009.
Potovani iavnatelju HLIBiH, gospodine Aneliu!
(.)
Tono je da di. kegio nije autoi natuknice Duvanjska biskupija. Nju je napisao netko diugo, a on je potpisan.
Kako je dolo do toga, to Vi (gosp. Aneliu, op. I. M.) jako dobio znate, jei je veliki dio natuknica koje sam dobio od
Vas na disketama bio nepotpisan. Vodio sam ih ili kao nepotpisane ili sam ispod njih stavljao oznaku HL (Hivatski
leksikon). O tome je ve goie pisano!
A do toga je dolo (do kiivog potpisivanja) nakon to sam Vam uputio dopis od 23. listopada 2006., i kasnije, da mi
se navede tko je koju natuknicu napisao, jei nisu bile potpisane ili su imale inicijale HL. U Institutu u Mostaiu je
netko temeljem evidencije koja se nalazi kod Vas napisao inicijale, odnosno imena i piezimena autoia koji su pisali
odieenu natuknicu koja je bila potpisana s HL ili bez ikakva potpisa. Tako je, vjeiujem, potpisana i ova natuknica.
Naalost, ja tog oiiginala nemam, jei sam ga viatio Vama. U to se moete uvjeiiti piegledavajui navedene oiiginale u
ispisu. Svi piijelomi (Hivatske enciklopedije BiH, I. dio, op. I. M.) od 28. oujka 2007. pa do ukljuivo 12. iujna 2007.
godine imaju natuknicu Duvanjska biskupija bez ikakva potpisa. Tek u piijelomu od 2. listopada 2007. javlja se ista
natuknica s potpisom A. . Ukoliko bi se di. kegii tiebalo ispiiati, onda bi mu se tiebalo ispiiati samo za ovo i to
bi tiebao uiniti Institut koji je dostavio taj podatak kao vjeiodostojan, uz napomenu da ta pogieka nije napiavljena
namjeino, nego zbog nespietnog administiativnog kolanja infoimacija, a to nije iijedak sluaj kod iziadbe ovakvih
djela.
()
A sada jo jedan kuiiozitet.
Zato uope nije uzet kegiin tekst o Duvanjskoj biskupiji. Nisam ga uvistio, jei je di. kegio vodio veliku polemiku s
di. fia Robeitom Joliem upiavo o Duvanjskoj biskupiji i viemenu njezina utemeljenja. Raspiava je voena na stiani-
cama asopisa Bosna franciscana. Tako u bioju 21i2004., na sti. 279., zaviavajui u tekstu pod naslovom Neuspjeh
jedne ideje svoju polemiku s di. kegiom fia Robeit doslovno pie: da je kegio svjestan kako je njegov piojekt
potapanja kasnoantike Delminijska (Duvanjske) bisksupije doivio neuspjeh. A to nije lako piiznati! Je li ovim
znanstvenim piistupom di. kegii objektivno naneena (nadam se nenamjerno) teta te njegov znanstveni kredibili-
tet naruen, to ne znam. Dakle, ne iuimo ga mi, nego ga je netko ianije ve dobiano poljuljao!
Ja naiavno ne znam tko je od njih u piavu - niti sam tada znao, niti elim niti mogu o tome piosuivati. No, i Vama i
meni je znano da je nae zajedniko polazite u iadu u HEBiH bilo da ne uinimo nita to bi moglo dovesti do bilo
kakvih piijepoia izmeu biskupijskih i iedovnikih suiadnika na ovom piojektu, odnosno do toga da bi nam netko
mogao neto piigovoiiti da naginjemo na ovu ili onu stianu. Da bismo to izbjegli, uzeo sam postojei tekst o Duvanj-
skoj biskupiji koji ste mi bili poslali bez potpisa, ali su mu kasnije u okolnostima koje sam naveo piidodani inicijali
A. .
Potiebno je, takoei, kazati da ni jedan od uiednika stiuka Cikvena povijest (Kaiamati i Vuki) i Povijest (Regan i
ivkovi) nisu ieagiiali na ovaj tekst niti su na njega davali ikakve piimjedbe.
Iz navedenog je sasvim vidljivo kako je dolo do ove pogieke. Istina, pogieka je uinjena, nju nitko ne spoii, meutim, ona
nije uinjena namjeino niti je tu bilo ikakvih podmetanja. Dakle, nitko ni ja niti bilo tko u iedakciji i u vodstvu Hivatskoga
leksikogiafskog instituta BiH u Mostaiu - nije nita uinio s namjeiom da bi se nekome nanijelo zlo ili da bi se nekome pii-
pisali tui tekstovi, pa tako ni piof. di. A. kegii, a to on jako dobio zna.
Meutim, Vae bih itateljiceiitatelje elio upozoiiti na jednu diugu injenicu podmetanja. Naime, da bi u zapoetoj ia-
spiavi u Bosni franciscani pokazao do kojih je spoznaja doao o temi Duvanjska biskupija i time osnaio svoju poziciju u
optubama na moj iaun, di. kegio ne donosi svoj tekst o toj biskupiji koji je bio poslao meni da se objavi u Hivatskoj enci-
klopediji BiH, to bi piiliilo ovoj iazini dokaznog postupka i to bi zacijelo bilo potiebno za jednu ovakvu iaspiavu, nego
donosi (podvaljuje) tekst o toj biskupiji koji je uiadio za sasvim diugo leksikogiafsko djelo, za Malu enciklopediju Bosne
Srebrene, i koji je (novi tekst) sasvim diukiji i opiiniji negoli onaj koji je meni bio poslao. A zato se di. kegio siami onoga
teksta o Duvanjskoj biskupiji koji je bio meni poslao, ja to uistinu ne znam. Nek mu Bosna franciscana objavi i taj tekst, ako
Uiednitvu nije ao da joj di. kegio svojim besplodnim spoienjima sa svim i svakim besplatno mii papii.
to se mene tie, moja polemika s piof. di. Antom kegiom ovim je zaviena. elim mu svako dobio u ivotu.
Reagiranja
status, broj 15, proljee 2011. z;
Bosna franciscana
neistomiljenicima uvela cenzuru
(ne)potreban ureivaki skandal?
Nakon to je tekst eljka Ivankovia koji objavljujemo u Sta-
tusu, u diugoj polovici lipnja 2010. poslan uiednitvu Bosne
franciscane, u pivoj polovici listopada 2010. autoi je teksta
od uiednika asopisa fia Maika Kaiamatia dobio sljedei
e-mail:
Potovani eljko,
polemiki tekst to si ga poslao za BF
Urednitvo je dalo naem recenzentu
da kae svoje miljenje i mi ga ovdje
prilaemo:
Proitao sam Ivankoviev polemiki
tekst. U biti sam protiv toga da se u
BF ustupa prostor polemikama, a osobito
ovakvim kakva se vodi izmeu Marjanovia
i Ivankovia. Eventualno se moe dati
prostora za dobronamjerne dopune i is-
pravke pojedinih tekstova. Ovaj zad-
nji Ivankoviev tekst je suvie razvuen
i u toj se razvuenosti gube argumenti
i namjera polemikog odgovora. Mislim
da u njemu ne bi uivali i najstrastve-
niji itatelji polemike literature. Ja
predlaem da se ne objavi u BF.
S ovim se miljenjem sloilo Urednitvo!
Lijep pozdrav!
Marko Karamati
Ivankovi je, takoei e-mailom, odgovoiio:
Dragi Marko!
Iznenaen sam da se moj tekst alje cenzoru
(ti bi rekao recenzentu), pored toliko bro-
jne i kompetentne redakcije. Zanimljivo je
i da je recenzent ostao anoniman, premda
se s mnogo elemenata dade naslutiti o kome
je rije. Cenzura tim vie iznenauje jer
je neto novo u praksi BF i jer se prethod-
ni Mirkov tekst nije slao cenzoru, a moj (i
tada i opet!) njemu jest. Valjda zato to se
on bavi teologijom (pneumatologijom!) moje
due, a ne argumentima...
No, svejedno. Hvala za obavijest. Znat u se
ravnati prema toj jednoglasnoj urednikoj
podrci cenzoru, prema vaoj odluci ...
Lijep pozdrav!
eljko Ivankovi
O emu je iije?
Osviui se na tekst Miika Maijanovia tiskan u Bosni fran-
ciscani bi. 30 (2009.) u kome su se pojavile, meu ostalim,
i nevjeiojatne mateiijalne gieke na koje eljko Ivankovi
iznova ukazuje, uiednitvo asopisa ini nevien piesedan
i taj Ivankoviev tekst daje na uvid Miiku Maijanoviu,
koji tako stjee piavo odgovoiiti Ivankoviu u istom bioju,
te tako uz Ivankoviev tekst u bioju bi. 31 izlazi i odgovoi
Miika Maijanovia.
Reagiranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z8o
Neuven je to sluaj u svekolikoj uieivakoj piaksi budui
da autoi odgovoia nije lan uiednitva niti je iim vezan za
spomenuti asopis, a da bi po bilo kojoj osnovi uope piije
tiskanja Ivankoviev tekst dobio na uvid, a kamoli ansu da
u istom bioju asopisa na nj odgovoii.
I ni tu nije kiaj u nezapamenom izdavakom i uieivakom
piesedanu Bosne franciscane, pa ona umjesto Maijanovieva
odgovoia na ponuene aigumente objavljuje bezoan
Maijanoviev ad hominem, etiketiiajui tekst u kome je
glavni aigument Maijanovievo vjeiujte mi!
I niti tu nije kiaj! Naime, kad je Ivankovi ipak odluio
polemiki odgovoiiti Miiku Maijanoviu Bosna francis-
cana je posegnula za novim piesedanom: Ivankoviev je
tekst, piemda uiednitvo bioji desetak uglednih lanova,
sveuilinih piofesoia, poslala na ocjenu tzv. iecenzentu,
mimo sve svoje dotadanje viegodinje piakse, te je tako
pokazala da se ne samo ne zna nositi s pioblemom koji je
sama otvoiila, nego da se viaa na naim piostoiima, mi-
slili smo, davno naputenom i zaboiavljenom cenzuiiianju
javne iijei uskiaujui joj piostoi i pioglaavajui je tako
nepoudnom.
Posve je, dakle, iecenzentu i uiednitvu piiiodno da
Maijanovi na kiitike piimjedbe njegovu tekstu teologi-
ziia o Ivankovievoj dui, ali ne i da mu Ivankovi u istom
asopisu odgovoii. Neka itatelji piosude je li u pitanju
zemljaka bliskost gl. uiednika asopisa s Maijanoviem
ili to to je i Svjetlo rijei involviiano u objavljivanje edi-
cije Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga,
a dio uiednitva Bosne franciscane je i u uiednitu spoine
edicije!?
Onim naivnijima ostavljamo iecenzentov aigument piotiv
piava Ivankovia ili bilo koga diugoga da objavi odgovoi
na napad smijeno foimuliian kao: u njemu ne bi uivali
i najstrastveniji itatelji polemike literature. Otkad, pi-
tamo se, bilo iji uitak itanja polemike literature moe
ponititi bilo ije piavo na odgovoi? Osim? Osim ako nije u
pitanju ve patentiiano iskustvo Dana, koji su diukije tieti-
iali svoje a diukije vanjske polemiaie?!
Kako u sluaju Maijanovieva i stotina ianijih tekstova
uiednitvo nije piibjegavalo tzv. iecenziianju, a ovdje je to
ipak uinjeno (imamo, dakako, indicije tko bi za tako ug-
ledno uiednitvo jedini mogao bio iecenzentski i svaki diugi
autoiitet!), Ivankoviev tekst donosimo i kao svjedoenje o
jednom uieivakom skandalu, ali i kao piilog piomiljanju
fenomena kojim se Ivankovi javno bavi ve cijelo desetljee,
naime jo od teksta u Novom izrazu, g. III., knj. III., bi. 14-
15., Saiajevo, zima 2001. pioljee 2002., sti. 178-182, a po-
tom u i knjizi Tetoviranje identiteta, Rabic, Saiajevo, 2007.,
sti. 158-172.
Piilog ovom cenzuiiianom tekstu, tj. Ivankovievu odgo-
voiu kojemu je Bosna franciscana uskiatila piavo javnosti je
i Ivankoviev novi tekst o nekolicini novih knjiga edicije Hr-
vatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, kojom
se na magazin jo nije bavio, a svakako je ve i zbog dosad
dostignutog obima neizbjena kultuioloka injenica, te kao
takva otvoiena svakom kiitikom piomiljanju.
Reagiranja
status, broj 15, proljee 2011. z81
Odgovaiati Miiku Maijanoviu na njegov tekst objavljen u
Bosni franciscani bi. 31, sti. 301-306, posao je uzaludan ba-
iem kao soliti moie. (Pa ipak!) Jei, on (M. M.) napiosto ne
vidi i ne zna koliko ne zna, tj. koliko je upalj na sve stiane,
kako bi se to u Bosni po naiodski ieklo. Dapae, svoju ne-
douenost i poluobiazovanost Miiko Maijanovi nastavlja
javno demonstiiiati, pa umjesto da se bavi pioblemom (od-
govoiom ad rem), on, gle, pie o meni kao o ovjeku bez
due (odgovoiom ad hominem). On se, eto, sad smo do-
znali, ak i u duu iazumije. Fieud na nasuni! Nekada, kad
me je likovno poitietiiao, nije tako mislio. Dapae! ak je tu
duu nalazio... No, dobio, ljudi se mijenjaju... (Ipak, neemo,
ovaj put, o toj Miikovoj piomjeni!) Vjeiujte mi, to bi, kao
kiunski dokaz i aigument iekao Maijanovi (usp. sti. 306!).
A vidjeli smo, po njegovu Leksikonu, ili po njegovu tekstu
u BF bi. 30 koliko mu je vjeiovati i koliko je to, baiem kod
njega, snaan aigument!
Moj je tekst kojim pokazujem njegove nove gieke, zamislite,
znanstveno klimav dokazuje Miiko Maijanovi svojim
vjeiujte mi, ovjek bez due, i opiavdanjem gieke zalu-
tale u njegov tekst, a ja nisam ni pisao znanstveni tekst niti
o tome znanstveno govoiim. A cjepidlaenje mu je utvi-
ivanje gieaka u leksikogiafskom djelu!? Ma, zna ovjek!
Zamislite znanstvenika koji ne cjepidlai po liteiatuii ili fu-
snotama! to e dobiti on, a to znanost? Pitajte Maijano-
via koji je o sebi u Leksikonu napisao da je studiiao piavo i
likovnu umjetnost, ali i da je zaviio gimnaziju (Leksikon,
sti. 165), je li uiedu da sad cjepidlaimo, to je to on zaviio,
pa je kompetentan suditi o znanstvenosti teksta!? Dakle,
cjepidlaimo, M. M. nije nita zaviio, samo je studiiao?! Ba
znanstveno!
Moje ljudsko potovanje za situaciju u kojoj se ve godinama
nalazi, piemda sam ovjek bez due, ne doputa mi da go-
voiim o njemu, psihologiziiajui piitom s mnogo vie kom-
petencija od njega, kao o ovjeku ovakvom ili onakvom (ne
bih elio na to biti piisiljen!?), ak neu o njemu ni kao po-
luinteligentu... Neka o tome govoie njegovi tekstovi! I dalje
u, i jedino ostati kod njegova obiazovanja, kompetencija i
njegovih uiadaka, kako bi to iekao on koji odskoia voli de-
monstiiiati svoje (novo)znanje (novo)hivatskog jezika. A i o
njegovu bi se jeziku i hivatstvu 1971. i poslije toga, a ime se
u tekstu hvali (sti. 306), dalo tota iei, ali da sad ne povla-
Tko tebe kritikom ti njega
etiketom
(Ili labui pjev ovjeka koji je studirao likovno)
eljko Ivankovi
U pristojnim drutvima, pristojni ljudi, za ukazivanje na pogreke ili za
popravljanje pogreaka, kritiaru kau hvala. Ovdje se, pak, Mirko Marjanovi,
inae ovjek s duom (?!), okomi na kritiara, ali ne da bi ga demantirao i
argumentirano obranio svoje djelo, ili da bi se eventualno polemiki zajedniki
dolo do eljene ili oekivane kvalitete, nego da bi za njega rekao da je ovjek
bez due. Da bi ga etiketirao! A, gle, ponosan sam na takvu (dis)kvalikaciju
(jo jednu u nizu njih zadnjih godina!), jer ona doista pokazuje da se Leksikon ne
pie duom, nego tekim radom, akribijom, znanstvenom odgovornou prema
injenicama, cjepidlaenjem. Da, Mirko, cjepidlaenjem, fra Ignacijeva tipa
Reagiranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z8z
im ni vlastita iskustva s njima ni svjedoenja ljudi koji su s
njim zajedno iadili u Svjetlosti i piitom bili samo koiektoii i
lektoii dok je on s viom likovnom bio uiednik! (Valjda zato i
ne zna da u ediciji kojoj je on bio uiednikom Jeigovi ili neki
diugi nisu mogli biti zastupljeni 1984.i85.). Naime, mene tu
ne zanima on, nego opet, samo i jedino njegovo djelo.
Da, viijedilo bi se ovdje, makai i nakiatko, osvinuti i na ne-
uven postupak uiednitva Bosne franciscane koje je moj
tekst piije tiskanja poslalo Miiku Maijanoviu na uvid, to je
mimo svih dobiih obiaja, mimo svih uzasni uieivake po-
litike u svijetu i to se nikad i nigdje ne iadi (osim u BF i osim
njihovim miljenicima?!), izuzev ako je onaj tko odgovaia u
istom bioju u kojem ide polemiki osvit, lan uiednitva
pa je nuno upoznat s tekstom. U piotivnom je, piimjeiice,
tekst Ante kegie (neka mi Ante opiosti to ga, ilustiacije
iadi, spominjem!), iz istog bioja kao i moj, moiao biti na isti
nain poslan Ivanu Maikeiu na uvid, tj. da i on odgovoii
i da bude u iavnopiavnom statusu baiem s Miikom Mai-
janoviem. No, to li ono iee Oiwel u ivotinjskoj farmi o
iavnopiavnosti?
Viatimo se mi ipak Maijanovievu uiatku. Zamislite, moja
aigumentiiana kiitika jedne od najloijih knjiga objavljenih
u BiH u cijelom 21. stoljeu, Maijanovieva otunog Lek-
sikona, dola je otuda, kae Miiko, to sam kao (tako mali
okica ita kiitiku!) u njegovoj ediciji ja dobio jednu knjigu,
a on dvije. Zamislite, ega se ono nakon toliko godina dosje-
tilo! A poiedio sam ga samo s piscima kojima nije doiastao
ni do koljena, a dobio je kao oni ili vie od njih piostoia...
Ali ako ba Miiko hoe, neka mu bude poiedit u ga i s
mnogo mlaima od njega, s Miljenkom Jeigoviem, pa i s
Diaganom Paveliem, koga uope nema u njegovu Leksi-
konu, pa i s tim istim Ivankoviem kojemu, kao vjeiojatno
ni Jeigoviu ni Paveliu ne moe opiostiti ni vei talent, ni
veu iadinost, ni vei bioj knjiga, a pogotovu njihovu kva-
litetu, kojoj nee nakoditi ni Maijanovieva ponuda da
omjei Maijanovi Ivankovi u njegovoj ediciji bude 2:1.
(Ma dobit u ja utakmicu u ievanu, a gol na stiani je ipak
neto!) Jei sam i u takvoj ponudi jo uvijek bolje pioao od
ivih Jeigovia ili Pavelia, a mnogo bolje od pokojnih Div-
kovia ili Lastiia, te Novaka Simia (ovdje nabiajam samo
svoje vaieke zemljake)... Ipak, odakle Miiku Maijanoviu
uope ideja da bih ja i elio biti u timu u kojemu je on, takav
nekompetentan, selektoi? Misli da bi mi to bila ast? Ba di-
ska samouvjeienost!?
U kiitikoj ievnosti ovjeka koji ima duu, jei nije mogao
i ne moe ni danas demantiiati ne sto gieaka tog leksikona,
nego sto tipova i tisuu gieaka unutai njega (na cca 335
stianica), jedino je uspio, pozivajui se na Zakon o autor-
skom pravu (eto bukvalista! ipak je on studiiao piavo!) po-
kazati da je on autoi tog i takvog Leksikona i ba me obia-
dovao i nasmijao tim aigumentom. Da, upiavo tako! On je
doista autoi najloijeg dijela te uasno loe knjige, jei naj-
bolji su dijelovi te knjige pieuzeti od diugih autoia (Alilo-
via, Koiomana i Kovaia). Hvaliti se Leksikonom za njega
je noimalno, ali time bi nuno, implicite, moiao piihvatiti i
autoistvo svih njegovih (leksikonskih!) stupidaiija. Tieba li
ih iznova pobiajati? Nijednu nije opovignuo. A pokuao je,
gle, student likovnoga, ak i logiciiati. No kako je poluo-
biazovan, on ne vidi da je u njegovu Leksikonu ponajpiije
iije o njegovim neitkim kiiteiijima (iz njegova piedgo-
voia knjizi!), a tek onda o njihovoj piovedbi gdje se ima
smisla pitati ako je neto da, zato je onda neto diugo po
tim istim kiiteiijima ne? Ili ako je neto ne, zato je onda
diugi put da... On, meutim, kao da aia uskisna jaja, a ne
da pie leksikon pisaca?!
Tako Maijanovi i na piimjeiu Stiaemanca. Eto, ovjek ne
zna da nije isto biti pisac Bosne Siebiene i Bosne i Heice-
govine. To je ta njegova nedouenost i (polu)obiazovanost,
zbog koje su neki ljudi (a potvidili su mi!) i ostali u njegovu
uiednitvu da bi spiijeili jo vee gluposti od dosada
uinjenih!
Bosna Siebiena je, to i viapci ve znaju, u nekim viemenima
bila od Jadiana do Budima ili do Cinog moia, ali kako to
objasniti nekome tko je studiiao viu likovnu. A to to sam
Koiomanu davao podatke o Stiaemancu, znai li, pie li
negdje da mu odobiavam uvitavanje Stiaemanca u izboi?
Govoii li to uope moj stav o neemu ili samo ukazuje na
to da je i Koioman, autoi uglednih knjiga, pokazao povjeie-
nje u moje znanje??? Logika, koju bi Miiko volio znati, kae:
samo sam Koiomana upuivao na podatke koje je tiaio i za
koje je znao da bih ih ja mogao imati?! Miiko, Miiko! Nije,
bolan, pioblem u Stiaemancu, nego u kiiteiiju, tvom (a ne
mom!) kiiteiiju, koji Stiaemanca opiavdava u Leksikonu ili
ga iz njega eliminiia. Ba me biiga jesu li Stiaemanac ili
Ivankovi (jei da mi je bilo stalo, poslao bih Miiku auine i
tone podatke koje je tiaio od mene) u njemu. To postaje
vano tek onda kad bilo tko uspostavi bilo kakav kiiteiij!
Dakle, da pojednostavimo do iazine Maijanovieva obiazo-
vanja: ako je aut kad ja loptu utnem u aut, zato nije aut
kad je ti utne u aut??? A kad je Stiaemanac ve tu, pita-
nje je zato nisu neki diugi ije je opiavdanje (po njegovim
kiiteiijima) bjelodanije od Stiaemaeva??? No, poto on
to, oito, ne iazumije, iecimo to zaiad naih itatelja u iju
pamet jo uvijek silno vjeiujem. Dakle, ako je kiiteiij takav
da se u Leksikon uvisti Stiaemanca ili Peiegiina Saksonca,
Tina Ujevia ili S. S. Kianjevia, ili Nikolu Kistia, zato ne
i Novaka Simia, kad ga u s moje stiane temeljito ospoie-
nom tekstu iz BF bi. 30 (2009.!) naziva hivatskim piscem, a
2001. u Leksikonu to nije bio!? Samo to! Zato ne i pisce mu-
slimanskog imena, a nacionalno samodeklaiiiane Hivate?
Samo to! No, ne odgovaia Maijanovi, kad smo ve kod
Stiaemanca, ni kako to nema podataka o njegovu (Stiae-
manevu, jei o Maijanovievu sieom imamo!) kolovanju
(jei kod Maijanovia togod nema kod Alilovia, Koiomana
ili Kovaia od kojih je pokupio infoimacije jednostavno
nema!), kad sam jasno uputio na to da ima podataka i gdje se
mogu nai... Ali valja zasukati iukave pa iaditi, valja podeiati
hlae ili stianjicu sjedei... Valja imati ono to bi Nijemci
nazvali Sitzeisch!
Reagiranja
status, broj 15, proljee 2011. z8
Je li maliciozno lovljenje gieaka u leksikogiafskom djelu
nai stotine mateiijalnih gieaka, kiivih podataka o naslo-
vima knjiga, godinama ioenja ili samo izostavljenih po-
dataka...? Ili je to samo tiagina spoznaja ovjeka (mene! Jo
bih tiebao tiaiti odtetu za pietipljenu bol!) koji bi iado
imao takvo vano iefeientno mjesto u svojoj kunoj biblio-
teci? Je li to iadi ovjek bez due? I iz iste netipeljivosti
piema Maijanoviu? Ma, suludo! Ili, bit e, takvim stavom
Maijanovi govoii o sebi? A tek pitanje dosuenog pio-
stoia u leksikogiaji? Piimjeiice, Ivan Alilovi je dobio vie
piostoia od Peie Budaka i Fiane Alievia zajedno (pisac
ili knjievnik pitanje je sad!), ak vie od imia, od opa,
vie od zajedno Jeigovia i Damonje?! Vie od Ivana
Koidia ili Mile Stojia... I ovo je maliciozno? Za ovjeka
koji se po slovu zakona hvali da je autoi Leksikona, kako
bi djeca iekla, malo puno pievie!? to tek iei za tu dimen-
ziju leksikogiaje kod Maijanovia? Ili o mjestu i ulozi fo-
togiaje u leksikogiaji? Dovoljno je vidjeti samo sljedee
stianice Leksikona: 82., 99., 110., 144., 152., 172. Maijano-
vieva Leksikona, pa e vam sve biti jasno! A to iei o ka-
tastiofalnom piijelomu i koiektuii, a to...??? A 21. stoljee
je! I o tome sam, o svemu tome pisao! I sve se to jo uvijek
moe pogledati, ne samo u aopisu Novi iziaz, gdje je tekst
objavljen (ima i na inteinetu!), nego i u mojoj knjizi Teto-
viranje identiteta (u dva izdanja!), gdje je cijeli taj dossiei
Maijanovi objavljen, a kako je poeo naiastati plaim se
(jei uistinu to ne bih elio!) da e za koju godinu naiasti do
zasebne knjige, na nain na koji je Veovi bio piisiljen is-
pisati knjige o Muhamedu Filipoviu, Jeviemu Bikoviu ili
Rajku Petiovu Nogi... No, Maijanoviu je sve to, kae on,
cijeli taj pioblem zbog moje fiustiacije, naime zbog jedne
moje, a dvije njegove knjige!? Uh, blago nama kad je sav na
pioblem, kad je pioblem cijele te edicije, samo neutaiva ta-
tina eljka Ivankovia?!
Maijanovi bestidno lae ili samo pokazuje opepoznatu
ignoianciju i kad kae da mu zamjeiam (sti. 303) to nije u
Leksikon uvistio Maikeia, Topia, Babia, Bubala i sline,
jei mnogo je ljudi pioitalo taj moj tekst i znaju da to nigdje
ne pie i da se i tu samo pitam ako si uvistio ove zato nisi i
ove... ovjek ba ima duu!? (U iatu je otkiio!?) Piosto za sve
koji imaju iole kole, noimalne kole i odsluan baiem veliki
odmoi iz logike, i nisu samo studiiali likovno... Jei, kako je
u tom smijenom Leksikonu naao mjesto npi. moj vili pii-
jatelj eljko Pavi, inae sjajni lozofski pisac (Maijanovi i
dalje, jei diukije ne zna, falsiciia!), a ne i spomenuti pio-
fesoii teologije ili lozoje, kad su i Pavi i njegovo djelo po-
sve i bez ostatka u lozoji? Hou, dakle, samo iei da bi
Maijanovia tiebali obvezivati njegovi kiiteiiji. Njegovi! Jei
ja ne uspostavljam svoje kiiteiije, nego samo itam njegove i
pitam autoia zato se ne dii svojih??? Dijanu Buiazei mu
je, kae on, netko (E, moj autoiu! A on je piavno gledano
autoi!) iz Zagiebu uklonio (sti. 304) iz Leksikona?! E ba je
uiednik i autoi svoje knjige! Ali, Maijanovia to ne zanima,
on se hvali biojem pisaca iz BiH (iekoidi su tu da se oba-
iaju iekao bi Woody Alen!), pa je u Leksikon uvistio ak i
one koji su od svega napisali samo pismo djevojci iz vojske
ili joj se u gimnaziji upisali u spomenai... A piitome autoi
nema potiebe iei zato u Leksikonu nema iznimno ozbilj-
nih pisaca poput, piimjeiice, Ive Kozaianina ili Diagana
Pavelia? Nema! A samo je o tome iije! Ali zato je Leksikon
pun pogienih podataka o Jeigoviu, Ivankoviu, Juiiiu,
Ramljaku, Benoviki, Budaku, Vuletiu, Lovienoviu, Ma-
iiiu... ili nepotpunih podataka o... Tek bi se ovdje itekako
imalo nabiajati autoia i autoia!
Uostalom, moj tekst o njegovom Leksikonu ve je odavno
dobio znan i da je bilo tko imao to ospoiiti, ianije bi os-
poiio, pogotovu sam autoi! (eli li uti kiitika spoienje
njegovih do sada u ediciji objavljenih knjiga iz Zagieba? Da
se sam iaspita ili da mu ih ja kaem?) No, kako sad misli da
je piolo pievie viemena i da ljudi ne znaju o emu se u
tom tekstu iadi, on polemiziia s istignutim i kiivotvoienim
fiagmentima iz njega mislei mu tako ponititi aigumen-
taciju svojom poslovinom povinou i opeznanom ne-
douenou. A sitniaisko lovljenje ljudskih gieaka kako
on kaiakteiiziia moje nimalo namjeino lovljenje njegovih
piopusta, nego iazoaienje da je objavljena tako lampava
knjiga o neemu to bi moialo biti gotovo bespiijekoino, jei
to neemu ipak slui ili bi tiebalo sluiti, kao bilo koji leksi-
kon ili enciklopedija na svijetu... Pa kome to jo tieba obja-
njavati? Zamislite kako bi bilo da se leksikogiafski posao iadi
na Maijanoviev nain... Koja bi to luda kua bila?! Ma ta
leksikogiafski? Ma i obini plan giada ili telefonski imenik,
koji se tiskaju svake godine i gdje je mogunost ispiavke po-
gieaka i bia i laka!
Uostalom, da stvai ne ostane bez jo jednog u nizu aigu-
menata, iei u i ovo: jo jednom sam za njim (za M. M.)
moiao sitniaiiti, piolazei i za njim istei, dopunjavajui
i ispiavljajui njegove uiatke za pivi svezak Hrvatske en-
ciklopedije BiH (budem li tiebao i ovo dokumentiiati, spie-
man sam!), gdje sam itekako imao pioblema ne samo s nje-
govim leksikogiafskim (ne)znanjem i (ne)kompetencijama,
nego i s nehajnim, tj. neobaveznim odnosom piema injeni-
cama...
1
A pita se Maijanovi (sti. 305) jesam li ikada uia-
dio neto slino (leksikogiafsko) da bih mu dijelio lekciju?
1 U iadu na diugom tomu Hivatske enciklopedije BiH, nakon to je ovaj tekst
ve odavno bio dovien, naiem u iukopisu na Maijanoviev enciklopedijski
uiadak nekoga tko se zove Kiistina Jozi i uz ije ime (maijanovievski!)
nema godine ioenja, a ena je, kao, objavila jednu knjigu poezije (Rubom
sna i jave) i to 1997. Hajde to se Maijanovi nije potiudio nai podatak o
godini ioenja za enu ioenu u Zenici, nego je uvitava u Enciklopediju s
ovakvom kvalikacijom: U devedesetim godinama 20. st. poela je objav-
ljivati zanimljive pjesme. Malo se zna o njezinu stvaialatvu. Eto, to je M.
M.! Malo se zna o toj eni, malo se zna o njezinu stvaialatvu, ali moia biti u
Enciklopediji po njegovu ve patentiianom piincipu: neka nas je to vie.
Objavljuje, kae, zanimljive pjesme (to uope, a pogotovu u Enciklopediji
znai da netko pie zanimljive pjesme? i otkud on zna da su zanimljive?), a
malo se zna o njezinu stvaialatvu? Kojemu? Gdje je tu stvaialatvo? Jedna
knjiga stvaialatvo? Oito, niti je knjigu vidio, niti zna o emu je iije, niti
je nazvao matini uied u Zenici, ali kvaliciian je napisati dvije ieenice o
nekome tko s ovakvim kaiakteiistikama (svaka ast eni!) ne bi mogao biti
ni piedsjednik kunog savjeta, a kamoli kao knjievnik lan Hivatske en-
ciklopedije BiH. Malo se zna o njezinu stvaialatvu, ali se zna da bi moiala
biti u Enciklopediji! E, nee moi, Miiko, dok sam ja uiednik! Ali ne ova
ena, nego ovakvo tvoje skandalozno mizeino znanje leksikogiaje!
Reagiranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z8(
Nisam moiao nita u ivotu slino uiaditi da ne bih znao
vidjeti stotine gieaka u takvom djelu, ali eto jesam. Uiadio
sam. Jesam, Miiko, jesam, ali ti to ne zna, kao to ne zna
ni mnogo toga diugog. Suiadnik sam Hrvatske enciklopedije
i suiadnik i uiednik u Hrvatskoj enciklopediji BiH! Tieba li
jo? Ima jo!
Maijanovi ne zna da takve knjige (leksikogiafske!), ba kao
ni telefonski imenici (to valjda zna to je!?) ne bi smjele imati
(uope!) gieaka... (E sad jo samo neka pita: zato?!) Jei, u
piotivnom emu i kome slue?
istiti njegove gluposti, initi knjigu iza njega upotiebljivom,
neto je to on zove: cjepidlaenje i logika ovjeka bez
due!? Zato on to ne iazumije? Pa valjda e mu to netko
ve objasniti, kad s toliko godina jo nije nauio osnovne ele-
mente zanata u kojemu bi, gle, ak izigiavao majstoia... Ovaj
put (samo!) zanata itanja i koiitenja takvim knjigama, ako
ve nije zieo za zanat pisanja takvih knjiga. Naiavno, to nije
ni duan znati, ali neka se mane tih poslova ili neka ih ko-
nano pone iaditi ozbiljno i odgovoino... Ili, moe i to, neka
naui uti kiitiku za uiaeno... U piotivnom, to je kao da se
ja mijeam u njegovo likovno, a jedva sam nauio da civena
i plava daju zelenu...
A koliko je tek Maijanovi odgovoian uiednik te davno za-
kovane edicije, najbolje potviuje (osim smijeno mu opiav-
danje za Dianu Buiazei!) knjiga koju mu je, kao uiedniku,
piiiedio Rajko Glibo i za koju je, osim svega to se o toj knjizi
ima iei (a to sam, njome uasno iazoaian, djelimice i ie-
kao), i iznimno decentni fia Ignacije Gavian, i sam unutia
i tiagino i smijeno zastupljen, u svoj svojoj pedanteiiji i
kao dijete zauen, iekao koji je ono meed uiadio? (Da,
ba je to iekao sa , a piitom ga tako zaueno-uviijeenog
nisam vidio od viemena kad, za moga kolovanja kod njega,
jedan uenik nije znao tko je oslikao Sikstinsku kapelu!?) I
kamo siee da je u Maijanovievu uiednikovanju iije samo
o toj jednoj (Glibinoj) knjizi?!
I onda, opet i opet, nakon lampave mu suiadnje u Hrvatskoj
enciklopediji BiH, koju sam uiedniki doiaivao za njim (on
to kao uiednik ne iadi ni u svojoj knjizi, a kamoli u tuoj!),
novi niz Maijanovievih gieaka u tekstu u Bosni franciscani
bi. 30. I zamislite tko je za njih kiiv? Naiavno, ja! (Eventualno,
kompjutoi!) Jei ih nisam ispiavio, a ispiavio bih (vjeiujte mi
to bi iekao Miiko!) ili ga pozvao da ih ispiavi da sam bio
uiednikom Bosne franciscane, jei su vidljive s Maisa! No,
nije on zbog gieaka kiiv, nego sam kiiv ja jei sam se diznuo
ukazati mu na nedopustive gieke... Njemu uiedniku edicije
u Svjetlosti, o kojoj, dakle sam o svojoj ediciji, kiivo svjedoi
i nudi ne vie i samo kiive, nego nemogue podatke. I kako
mu onda to diugo vjeiovati? A kae, najposlije, kao vihun-
ski aigument vjeiujte mi!
Dakle, ponavljam, nije pioblem to Miiko Maijanovi ne-
to ne zna, nego to se upoino hoe baviti poslom koji ne
zna i to se njime (sudei mu po djelima!) bavi kako ne valja.
I nakon svega, naiavno, sve te svoje gieke zamjeia onima
koji ih pionau i koji ih objelodane. (A nisam zlonamjeian,
koliko god sam ovjek bez due, i ne bih ih objavio nakon
tiskanja da sam, piimjeiice, imao piiliku ukazati na njih ili
ih ispiaviti u viijeme nastanka iukopisa... kao to nisam one
iz Hrvatske enciklopedije BiH.) I jo im, tim kiitiaiima, za-
mjeia koliko imaju objavljenih knjiga. Da, Miiko, imam u
pieko tiideset godina knjievnog iada pieko tiideset objav-
ljenih knjiga. Jei ja, Miiko, iadim. Radim svaki dan. A ti?
Pa ni tu jednu jedinu u novom stoljeu, a deset je godina
piolo otada, nisi estito uiadio?! I opet je pioblem, poga-
ate, u meni?! I ovjek sam bez due? Jesam! Jei kad kienem
konzultiiati osnovne podatke iz Maijanovieva Leksikona,
ili ih nema ili su pogieni, ili su kiajnje nepouzdani, ili ne-
dosljedno postavljeni... aliboe knjige!!! Kako nakon svega
vjeiovati i onim (podacima!) koji su vjeiojatno toni? Kako?
Na iije? Na Miikovo vjeiujte mi? Ili uz dodatnu piovjeiu
Alilovia, Koiomana, Kovaia? (Da bai vidim je li dobio od
njih pieuzeo podatke!) Pa na iije sam vjeiovao cijeloj knjizi
dok u njoj nisam otkiio pivih sto ozbiljnih mateiijalnih (zna
li ovjek to to znai?!) gieaka... No, Miiko Maijanovi go-
voii o obinim ljudskim giekama, koje su se mogle dogoditi
i meni, i koje su, zamislite zalutale u njegov tekst (gieke
zalutale!!!, piemda je isti tekst iz Bosne fianciscane objavio
i u zagiebakom Kolu!). Dva puta zalutale! Tii ovjeka mu
zalutala u tekst? Tii pisca?! Pa piovjeii li se, Maijanoviu,
tekst piije nego se poalje na dvije ugledne asopisne iedak-
cije? U Kolo i u Bosnu franciscanu? Ili ih toliko omalovaa-
va? Ja ne, ja ih bianim od tvoje lampavosti po cijenu tvojih
etiketiianja! Jei, da se nisam javio, to bi bilo??? Ili kako bi
se samo Leksikonu vjeiovalo da nije bilo moje kiitike? Jei,
ti kae vjeiujte mi! Roma locuta, causa nita!? Pa, nismo
valjda dotle doli, Miiko?
Da nisu i gieke u Leksikonu ili one u Hrvatskoj enciklopediji
BiH takoei zalutale???
U piistojnim diutvima, piistojni ljudi, za ukazivanje na po-
gieke ili za popiavljanje pogieaka, kiitiaiu kau hvala.
Ovdje se, pak, Miiko Maijanovi, inae ovjek s duom (?!),
okomi na kiitiaia, ali ne da bi ga demantiiao i aigumenti-
iano obianio svoje djelo, ili da bi se eventualno polemiki
zajedniki dolo do eljene ili oekivane kvalitete, nego da bi
za njega iekao da je ovjek bez due. Da bi ga etiketiiao! A,
gle, ponosan sam na takvu (dis)kvalikaciju (jo jednu u nizu
njih zadnjih godina!), jei ona doista pokazuje da se Leksikon
ne pie duom, nego tekim iadom, akiibijom, znanstve-
nom odgovoinou piema injenicama, cjepidlaenjem. Da,
Miiko, cjepidlaenjem, fia Ignacijeva tipa! No, eto, doekali
smo da se nesueni nastavnik likovnog iazumije i u psihija-
tiiju (ma, to to nije koiistio za svoje pioze iee mi jedan
oek?!), i kako da mu to sad netko povjeiuje kad ne zna ni
neto daleko jednostavnije: odnekud piepisati ime autoia,
datum ioenja ili smiti, objavljenu knjigu, godinu objavlji-
vanja...??? Uh, ta sam mu tek tu gieaka ulovio! One kojima
nije svje taj tekst podsjeam samo na dva piimjeia Maija-
novieva izmiljanja naslova i godina objavljivanja, i to u
sluajevima Jakova Juiiia i Ljubice Benovi.
Hajde to autoi ne zna knjievnu povijest i knjievnu teo-
iiju, knjievnu kiitiku, pa ne moia ovjek je studiiao piavo
Reagiranja
status, broj 15, proljee 2011. z8
i likovno, ali to ne zna ni ono to bi tiebao znati osmoko-
lac tono piepisati osnovne podatke o nekome ili neemu
zauuje ak i osmokolca, a Maijanovi bi htio, gle, da ja
to ne vidim?! (Pa i u piavu su injenice vane, Miiko!) Da se
piavim slijep? udno, kako to ne vide i oni oko njega?! Oni
koji su mu dopustili da takvu knjigu objavi!?
Iz odieenih iazloga suzdiat u se psihologiziiati o ovom
ovjeku s duom. (Zasad!) No, neu mu piestati zamjeiati
katastiofalno loe uiaen posao, budui da je Leksikon neto
to bi i meni tiebalo u najboljem svom izdanju, a ne samo
kultuii kojoj je on toboe namijenjen. Pa, ljudi, siamno je ta-
kav bo-pioizvod uope smatiati piilogom hivatskoj kul-
tuii. Jadna je hivatska kultuia u BiH ako se kiene oslanjati
na takva (potencijalno) iefeientna mjesta kakvo je Maijano-
vievo nedonoe Leksikon! Mnogo baenog novca, vjeio-
jatno i nekakvog tiuda u kako bi iekli alkaii nita! U ni-
ta! U duplo nita! Jei, bolje je da takav pioizvod ne postoji,
nego da je takav. Jei, ima ljudi kojima je to pivi i posljednji
izvoi infoimacija. uj ima! Pa upiavo je Miiko Maijanovi
jedan od takvih! On ne zna da postoji znanstveno istiai-
vanje, mukotipan iad u bibliotekama, i da biobibliogiaja
upiavo piipada takvoj visti poslova te da to nije nimalo lak
ni isplativ posao. (Mogao je to, da ga je zanimalo, pitati Ko-
iomana ili Kovaia, koji su tu napiavili giandiozno velike
poslove za nau kultuiu.) I da se gieke dogaaju i najbo-
ljima u tom poslu, a kamoli nekompetentnima i neodgovoi-
nima kao to je to na, po slovu zakona, ipak autoi.
Reagiranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z86
Pet velikana ili ponovno o
slabostima jedne edicije
eljko Ivankovi
Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga spomenik
nekompetenciji i megalomaniji
Ve sam, koliko god se ne slagao s opim konceptom edicije
i njezinom geneialnom izvedbom, pisao o odlino piiiee-
nim knjigama biblioteke Hrvatska knjievnost Bosne i Herce-
govine u 100 knjiga, pa sam tu spominjao knjige 6 i 7 hivatske
knjievnosti od XIV. do konca XIX. stoljea (Ive Pianjkovia
i Maika Kaiamatia) ili knjige 18-21, tj. etveiotomni izboi
iz Ive Andiia (Ivana Lovienovia). Naiavno, spominjao
sam i one iziazito loe uiaene, meu kojima se posebno iz-
dvajaju leksikon te knjievnosti autoia Miika Maijanovia i
knjiga koju uieivaki potpisuje Rajko Glibo, koje, naalost,
vie nisu usamljene, jei su im se u meuviemenu piidiuile
i jo neke diuge, osobito one s uasno loim piedgovoiima i
one katastiofalno loe piiieene, s nedopustivo nedosljedno
uieenom popiatnom apaiatuiom (biogiaja, bibliogiaja,
liteiatuia), uasnom koiektuiom, za to iskljuivu kiivnju
snosi uiednik edicije, kiajnje nekompetentni Miiko Maija-
novi. No, ovdje o tome neu, nego u na piimjeiu sad ve
objelodanjenih svih pet velikanaiklasika hivatske knjiev-
nosti u BiH pa i cijele ove edicije, iznova ukazati na sve mane
ove i ovako piojektiiane i do sada izvedene biblioteke.
Iznova, opet i opet, naime, piui o ovom piojektu elim
na piimjeiu najznaajnijih pisaca ove knjievnosti piopitati
njezine, najblae ieeno, sumnjive postamente. Na njima je,
naime, najlake pokazati i ope i konkietne slabosti ponaj-
piije koncepta, a onda i izvedbe ove edicije. Pietpostavljate s
iazlogom da je iije o pet knjievnih velikana ove knjievno-
sti: Kianjevi, Ujevi, Andii, imi i op (kionoloki gle-
dano). Sad se o tome moe govoiiti cjelovitije, egzemplainije
i ne samo vie na nevieno, jei sada te slabosti i piaktino
bodu u oi. No, sad je, dakako, i kasno. Piekasno!
Pogledajmo to poblie. Ivo je Andii u ediciji Hrvatska
knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, dakle u dosad
objavljenim knjigama te edicije dobio 4 toma, Antun Bianko
imi 3, Nikola op 3, Silvije Stiahimii Kianjevi 2 i Tin
Ujevi 2. Posve dovoljno da se napiavi piva piava inspek-
cija, kad se ve nisu uzele u obzii moje ozbiljne opomene iz
gotovo piije deset godina objavljenog teksta.
O emu se iadi? Rekoh da je Andii odlino uieen i uiaen.
Postavlja se, meutim, pitanje je li on, budui nobelovcem i
najznaajnijim piscem ovoga piostoia, paiadigmatian, eg-
zemplaian i za ovu ediciju? Moiao bi biti, jei ako on nije, tko
je?! Poimo, dakle, od njega. Bioj piipadajuih knjiga odie-
enom autoiu, posveen mu piostoi u ovakvim piojektima,
uvijek u sebi nosi i viednosni sud. Ili bi to baiem tiebao biti!?
A je li? Ili, je li to i jedino mjeiilo vanosti, veliine i ugleda
jednog pisca? to je s obimom autoiskog djela koji diktiiaju
godine ivota, liteiaine foime kojima se pisac bavio, viijeme
u kojemu je stvaiao...
Meutim, op sa svojim piozama ili pismima, Kianjevi s
kiitikama i pismima, A. B. imi, uz poeziju, s dvije knjige
pioza (uglavnom kiitikih), te nadasve nejasan kiiteiij za
(ie)piezentiianje Ujevia ozbiljno viednosno dovode u pita-
nje cijeli koncept i cijelu ediciju, kako sam na to ianije uka-
zivao. Ako je Andii, autoi bogatog i iazuenog knjievnog
opusa, iaen po stiogom izboiu, nuno se namee pitanje
zato su diugoj etvoiici nesumnjivih knjievnih velikana
tiebali Maijanovievi diamatino nedopustivi popusti? Da
bi se obezviijedio Andii, da bi se oni i kvantitativno uzdigli
do mjeie koju ionako u kvalitativnom smislu imaju, da bi se
naguiala unapiijed zadana biojka od 100 knjiga? Ili ima neki
zaumni iazlog, kojemu nisam doiastao i za kojim ve vie od
desetljee tiagam?!
Ako je Andii u iepiezentativnom izboiu ostao bez Ex
ponta i Nemira, bez Gospoice, bez Znakova pored puta,
Reagiranja
status, broj 15, proljee 2011. z8;
bez..., otkud, zato, emu gledanje kioz piste imiu koji je
ovdje zastupljen gotovo (ili bez gotovo) sabianim djelima,
ili to tu iade opova ili Kianjevieva pisma? to imieve
neiijetko smijene kiitiice? Da bi sam izgledao smijean?
Tko? imi? Ili autoi piojekta? Da bi se obezviijedio Andii
ili pisci koji tek dolaze na ied za objavljivanje? Piiieivae
ovdje ne elim spominjati, jei sad i ovdje nisu vani, oni su
valjda iadili u okviiima zacitanihizadanih paiametaia, ak
i kad u izvedbi sami ine nevjeiojatne piopuste. Popunjavali
su bioj unapiijed im piopisanih knjiga za (ie)piezentiianje
autoia u inae dobio plaenim poslovima, ak i kad su te iste
autoie u odieenim segmentima dovodili u pitanje.
Dakle, ini se da Andii nije mjeia stvaii, da on nije paiadi-
gma. Tko onda jest? Odgovoi emo moiati saekati. Moda
Antun Bianko imi, koji je ni kiiv ni duan dobio ak ne-
vjeiojatne tii knjige i cca 830 stianica. Toliko nije dobio ni
u Sabranim djelima u poznatoj Svjetlostinoj ediciji Kultur-
nog nasljea! (Mogu misliti kako e se ovjek na sudnjem
danu iznenaditi kad sazna da je za ivota napisao tii tako
debele knjige!) Ako je, dakle, on mjeia, onda Andii u ovoj
ediciji zaluuje duplo vie od (samo!) 4 knjige. Ako su mjeia
Kianjevi i op sa svojim pismima, to je s Andiievim ese-
jima, to s njegovom poezijom, njegovim pismima, a to s
pismima biojnih diugih autoia koji su u ediciji ve objav-
ljeni ili tek ekaju objavljivanje? to je sa sjajnim pismima
bosanskih fianjevaca iz XIX. stoljea? Npi. Maitievim, Ju-
kievim, Kaiaulinim, Josievim, Nedievim, koja su i povije-
sno i jezino, pa i liteiaino ielevantnija od biojnih uvitenih
Kianjevievih ili opovih, a njih, osim kao izuzetaka, nema
u dvije inae vane i viijedne knjige ove edicije, naime estoj
i sedmoj! (Miiko Maijanovi bi sad iekao da ja govoiim iz
fiustiacije jei sam dobio jednu knjigu, a on dvije!? I jo ako
bi dodao svoje famozno vjeiujte mi svi bi mu aigumenti
bili na licu mjesta!)
Ne, nipoto ne podcjenjujem veliine spominjanih pisaca,
ali oni su veliki i sa pola knjige ili samo s jednom knjigom...
Zai je Rimbaudu smetnja nevelik pjesniki opus da bi bio
jedan od najveih pjesnika u povijesti? Ujevi u ovoj ediciji
pisac je koji je pioveo u BiH pet ili sedam godina i po tome
ne moe biti (i ne tieba biti!) bosanskohivatski pjesnik i Le-
leka sebra, a kamoli jo onolikom knjigom pioza... Taj, na-
ime, kiiteiij, boiavka i stvaianja u jednoj zemlji, koji je posve
ielevantan, ponovno dovodi u pivi plan i diuge pisce koji su
tu godinama ivjeli i stvaiali, ak i kad nisu Ujevievih knji-
evnih gabaiita Dianu Buiazei i Zoiana Kiula, a onda i
onaj diugi (opet Miikov kiiteiij, kad su ve za uvitavanje u
ediciju piedvieni Miikovi piivatni Sibi: Nikola Kisti i Ne-
nad Boiozan!), tj. mjesto Novaka Simia u ovoj ediciji, jei ne
samo da je iz BiH, nego je njegovo i djelo bosanskoheicego-
vako i svakako je, kvalitete iadi, moiao dobiti baiem jednu
knjigu. Izboi iz piipovjednih pioza Nepoznata Bosna, Suton
Talihana ili ioman Braa i kumiri...
No pogledajmo, ipak, ilustiacije iadi, imia i njegov, baiem
za ovu ediciju, piesmijeni tekst(i) Zenit (Pioza II, knj. 24,
sti. 55):
Piedan nam je na oglaavanje jedan list koji se naziv-
lje Zenit, inteinacionalna ievija za umjetnost i kultuiu.
ta je zapiavo taj Zenit i kakova je to pojava, o tom e jo
biti u ovom listu govoia. (Zasad je dosta da se navede: u
tom Zenitu se veli da meu diamskim piscima ima i neki
imaginaini i bibljavi Shakespeaie. Da se tako neto moe
da napie, svakako je potiebno da diskost jednog liteiai-
nog kommisa dosegne svoj zenit!)
Oekujete jo neto? Nema vie! To je sve! To je cijeli tekst!
Istine iadi tieba iei da ni ovakvih tekstova nema vie, ali
itekako ima onih koji ne bi mogli ui niti u bolji aki zboi-
nik, a kamoli u izboi pisaca i djela u ediciji koja sebe sma-
tia (ili bi to tiebala biti) knjievno i nacionalno piestinom,
iepiezentativnom. (Ta, pobogu, vidjeli smo koja sve djela,
vane kiitike, vana pisma vanih autoia nisu ula!) Osim
poezije, imiu dati jo dvije knjige, znailo je nemati ni
tiunke kiitikog duha ili uiednikog daia, sluha i odgovoi-
nosti. Nemati ni tiunke dobiog ukusa, znanja i ega sve ne...
Po ovakvim kiiteiijima, kakvi nam se nadaju iz tiiju knjiga
A. B. imia, Andiiev nedovieni ioman Omer-paa Latas
je za ovo nedostino iemek djelo! Njegova Aska i vuk je za
ovo nedostino iemek djelo! Andiiev govoi u Stockholmu
pii piimitku Nobelove nagiade ili Zapisi o Goyi i Razgovor
s Goyom su za ove kiitike i pisma biblijski Govor na Gori!
to tek iei o uvitenim imievim uvodnicima? to li su,
po tom kiiteiiju, Bogu skiivili Andiievi eseji i kiitike, pa ih
nema u ovoj ediciji? Piiieiva imievih djela je ak u pied-
govoiu spomenutoj (diugoj) knjizi (pioza) iziiit o imiu
kao neuspjelom piipovjedau (ak je i u naslovu sadiana
ta konstatacija!), pa niti to nije dovoljna opomena glavnom
uiedniku (Miiku Maijanoviu) i cijeloj iedakciji da imia
ne piedstavi tako ekstenzivno. Pa, ljudi moji, zai nakon
svega nije jasno da bi sukladno takvom konceptu sav Andii
moiao ui u tih 100 knjiga. Ili, kako nakon ovoga ne dovesti
u pitanje sve ostalo? Ama ba cijelu ediciju!? (I onda bih se ja,
kao, tiebao boiiti ui u nju?! Ma hajte!) Ili, kako onda pied-
staviti pisce koji tek dolaze, pa sve do moje ili nakon moje
geneiacije, kad je i svaki (ak i manje uspjeli!) novinski tekst
npi. Ivana Lovienovia ili Miljenka Jeigovia ielevantan za
ovu ediciju. Ludilo? Besiamnost? to li?
Ne moemo se nakon ovoga iznova ne pitati o kiiteiiolo-
giji ambiciozno (biojem knjiga!) postavljenog piojekta. Je li
on the best of the best hivatske knjievnosti u BiH ili je ono
to nam se sve vie i piaktiki nadaje ajde Alija neka je vie
vojske!
Ovakav lahuii kiiteiij ozbiljno e biti piopitkivan na pii-
mjeiima naih klasika iz diuge polovine XX. stoljea: Lukia,
Vuletia i Koiomana, kojima je piopisana doza 3 toma! Ali
i onome i onima to i koji dolaziie poslije. Ovdje osim veli-
ine pisca, dolazi pod budnu pasku kiitikog suenja i op-
seg djela, njegova iazuenost, viijednost iazliitih liteiainih
iziaza kod onih koji su dominantno pjesnici ili dominantno
piozaici... No, kad se unapiijed stavi, zada biojka, onda se
ona nemilosidno popunjava neovisno o stvainim viijedno-
Reagiranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z88
stima... A Andii je, ponavljamo, sa svoja etiii toma, tiebao
(ili samo mogao!) biti mjeia stvaii!
I jo jedan pioblem ovdje tieba ponoviti. Ukupan bioj knjiga
i podjela uloga u njima. A ve se od te podjele foimiiala
posve nova knjievno-viednosna stvainost s, piimjeiice,
Diaganom Paveliem i Miljenkom Jeigoviem ili Josipom
Mlakiem i Edom Popoviem, da spomenem samo neke, ili
ve su na sceni pisci (i ne samo po Maijanovievu kiite-
iiju, tj. daj to vie, neka nas ima) kojih uope nije bilo ni
na vidiku kad je piojekt koncipiian i zatvoien. (ujem da
su se u meuviemenu zadeveiali pa tiho mijenjaju koncept!)
Spomenut u samo, tek da nasekiiam uiednitvo piojekta,
neke zaboiavljene ili u meuviemenu piezentne pisce. Uz
ve spominjanog, a u Maijanovievu Leksikonu nepostoje-
eg Diagana Pavelia, evo i novih: Fianje A. Zlovia, Gia-
dimiia Gojeia, Zoiana Kiula (ivio je i objavljivao u BiH
kao i Diana Buiazei), te ve kiitiaiski stasale Peiine Mei,
Maiije Fekete-Sullivan i pjesniki nagiaenoga Mladenka
Maiijanovia... Hoe li edicija sad moiati naiastati na 120-
150 knjiga ili e se moiati iaditi pieiaspodjela stambenog
piostoia? A tek je, podsjeamo, tiskano 30-ak knjiga u edi-
ciji. to e se sve zbiti dok se doe do ezdeset knjiga ili do
njezina kiaja? Koliko e do tada naiasti npi. Jeigovieva ili
Mlakieva knjievna pojava (neu o diugima!), koliko li e se
novih autoia pojaviti, a koji tiae svoje mjesto pod suncem
makai na nain na koji je imun Musa piezentiiao izboie
pisaca i djela suviemene knjievnosti u netom objelodanje-
nim svescima...???
Cijela stvai oito ide k diamatinijim viemenima. I na kiaju
e, vjeiojatno, za sve biti svi kiivi, pa i autoi ovih iedaka,
svi osim Miika Maijanovia i veinskog dijela njegove uied-
nike postave!
Reagiranja
status, broj 15, proljee 2011. z8
Drama sukobljenosti
unutarnjih memorija
*

Alen Kristi
Paljivo itanje moga povijesno-istraivakog eseja, i to u obje verzije, zorno
pokazuje koliko e za oblikovanje kritike historiograje biti vano ne samo
istraivanje ideoloki suprotstavljenih memorija ve i istraivanje drame
sukobljenosti memorija u svakoj pojedinanoj (ideolokoj/ideologiziranoj)
memoriji, a takvih je, dakako, bilo i u komunistikom i u katoliko-crkveno-
hrvatskom memorijskom tijeku, jer unato svoj prividnosti, niti jedan od njih
nije bio monolitan. Dakle, potrebno je raditi paralelno i na rekonstrukciji i
usporeivanju alternativnih odnosno disidentsko-poraenih (ili makar u stranu
gurnutih sumnjienjem za izdaju) i time gotovo zaboravljenih ne-kanonskih
internih memorija, i u onom komunistikom i u onom katoliko-crkveno-
hrvatskom memorijskom tijeku, tim vie jer niti jedan niti drugi dominantni
memorijski tijek, oba uvelike totalitarna, nisu u samima sebi podnosili drugaija,
ne-kanonska pamenja, a da ne govorimo o tome da i oni sami nisu bili bez
uvelike zaboravljenih preklapanja vanih za istraivanje
Piije nego se osvinem na napis mlade antiopologinje i su-
iadnice Dana Maje Lovienovi o mom tekstu II. svjetski rat
u sutjekoj samostanskoj kronici: Prema redeniranju iden-
titeta katolika-Hrvata u BiH, objavljenom u piolom bioju
Statusa (sti. 80-100), podsjetit u na povijest nastanka toga
teksta, o emu M. Lovienovi u svome ieagiianju ne pio-
govaia, uskiativi tako itateljima Dana cjelovite, a njoj iz
samog teksta na koji se iefeiiia, dostupne infoimacije.
Taj tekst piedstavlja skiaenu veiziju moga povijesno-istia-
ivakog eseja objavljenog u zboiniku iadova istoimenog
znanstvenog skupa, odianog 17. i 18. listopada 2008. go-
dine u Kialjevoj Sutjesci: Alen Kiisti, Drugi svjetski rat na
stranicama sutjeke samostanske kronike, u: Maiko Kaia-
mati (ui.), Stoljea Kialjeve Sutjeske, Fianjevaki samostan
Kialjeva SutjeskaiKultuino-povijesni institut Bosne Sie-
biene, Kialjeva SutjeskaiSaiajevo 2010, sti. 337-411.
Tom dijelu sutjeke samostanske kionike u Statusu sam, a
na to sugeiiia ve sam naslov, piistupio iz peispektive nune
i hitne potiebe iedeniianja identiteta katolika-Hivata u
BiH na to me, meu ostalim, potakao tekst Dubiavka Lo-
vienovia Hrvati u BiH: Izmeu banovinske i zvizdoviev-
sko-jukievsko-kneevievske paradigme Svehrvatski keno-
taf (Pogledi sedmino politiki magazin, 15. svibanj 2010)
i zboinik istoimenog znanstvenog skupa na koji se taj tekst
djelomice iefeiiia: Hrvati u BiH: Ustavni poloaj, kulturni
U povodu teksta Maje Lovienovi, Fantomi zaboiavljene piolosti Ka
konstiuktivnom iedeniianju hivatsko-katolike piipadnosti, u: Dani, 30.
7. 2010., sti. 78-80.
Reagiranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zo
razvoj i nacionalni identitet, Piavni fakultet Sveuilita u
ZagiebuiCentai za demokiaciju i piavo Miko Tripalo, Za-
gieb 2010. Dakako, i sama tema Statusa u kojem je moj tekst
objavljen: Unutarnacionalni/unutaretniki dijalog: potreba
ili iluzija.
Na svoje ieagiianje M. Lovienovi je bila potaknuta, kako
sama kae, svojim tiomjesenim antiopolokim istiaiva-
njem iz diutvene i kultuine antiopologije o temi poslije-
iatne peicepcije naslijea i piolosti na podiuju opine
Kakanj, a dijelei donekle moje uvjeienje iznesena spome-
nutom eseju da mala i intimna povijest piedstavlja zane-
maieno oiue za uzdimavanje i iuenje velikih i slubenih
povijesti, podatnijih za ideologizaciju.
U svom ieagiianju M. Lovienovi siedinje mjesto daje bi-
ogiaji Stjepana Kovaevia, koju je iekonstiuiiala piema
naglaenoj komunistikoj monogiaji Kaknja, koja je, to
jest znakovito, kako pokazuje njezino teiensko istiaivanje,
zaboiavljena kod kakanjskih katolika-Hivata. Kovaevi se
tako pomalja kao svojevisni pandan fia Aikanelu Gigiu,
kioniaiu sutjeke samostanske kionike, ali iz svijeta odno-
sno memoiije ideoloki supiotstavljene onoj Gigievoj, da-
kle, iz one komunistike, ali iz istog lokalnog konteksta.
U cijelosti se slaem sa zakljukom koji M. Lovienovi izvodi
nakon svoga kiatkog i nepotpunog pokuaja paialelnog i-
tanja dvaju fiagmentainih siednjobosanskih biogiaja, te
njihovog kasnijeg u(ne)pamivanja, a iz ega se naziie du-
bina histoiijskih antagonizama uzajamno iskljuivih ideolo-
gija: komunistike i one koju Alen Kiisti naziva katolikim
integiizmom, a to je, ustvaii, na piostoiu BiH, piimaini in-
teiface hivatskog katolicizma: Obje ideologije temelje se na
pamenju zlodjela one diuge, istina jedne ideologije lai
su one supiotstavljene. Piimaini fokus ozbiljnog i zielog so-
ciolokog, teolokog i histoiiogiafskog znanstvenog iazma-
tianja tiebao bi biti upiavo ovaj mimetiki odnos dviju ide-
ologija, koji se zicali kioz njihove uzajamno ponitavajue
memoiije i piotu-memoiije, te tiansmutiianja toga odnosa
u suviemenim bosanskoheicegovakim kiajolicima pame-
nja nakon iata 1992. 1995.
Meutim, duboko sam uvjeien da je M. Lovienovi tijekom
itanja moga eseja piomaklo neto to je, po meni, jedan od
njegovih bitnih dopiinosa moda ak i najvaniji a koji
je zasiguino ne samo jednako vaan njezinom zakljuku, s
kojim se, dakako, kako sam ve istaknuo slaem, ve moda
i vaniji od njega, jei je zakljuak M. Lovienovi vie-manje
postao ope mjesto, makai naelno usvojeno od svih.
Pitanje o kojem je to dopiinosu, po meni iije, i jest piimaini
iazlog ispisivanja ovoga teksta.
Paljivo itanje moga povijesno-istiaivakog eseja, i to u
obje veizije, zoino pokazuje koliko e za oblikovanje kii-
tike histoiiogiaje (pa i za iedeniianje bilo ijih i bilo ka-
kvih identiteta) biti vano ne samo istiaivanje ideoloki (i
uope, nacionalno, kultuino ili ieligijski) supiotstavljenih
memoiija ve i istiaivanje drame sukobljenosti memorija u
svakoj pojedinanoj (ideolokojiideologiziianoj) memoiiji,
neovisno o tome kako je piimaino iazumijevali kao nacio-
nalnu, ieligijsku ili kultuinu, a takvih je, dakako, bilo i u ko-
munistikom i katoliko-cikveno-hivatskom memoiijskom
tijeku, jei unato svoj piividnosti, niti jedan od njih nije bio
monolitan.
Dakle, potiebno je iaditi paialelno i na iekonstiukciji i us-
poieivanju alteinativnih odnosno disidentsko-poiaenih
(ili makai sumnjienjem za izdaju diskvaliciianih i u stianu
guinutih) i time gotovo zaboiavljenih ne-kanonskih intei-
nih memoiija, i u onom komunistikom i u onom katoliko-
cikveno-hivatskom memoiijskom tijeku, tim vie jei niti
jedan niti diugi dominantni memoiijski tijek, oba uvelike
totalitaina, nisu u samima sebi podnosili diugaija, ne-ka-
nonska pamenja, a da ne govoiimo o tome da i oni sami
nisu bili bez uvelike zaboiavljenih pieklapanja vanih i iza-
zovnih za istiaivanja.
Vano je to ne samo zato jei se tako vii ideoloka dekon-
stiukcija svake pojedinane (ideolokeiideologiziiane) me-
moiije iznutia ve i zato jei se tek tada do kiaja neiijetko
iaskiiva (namjeino skiivana!) siodnost i makai potencijalna
dijaloginost disidentsko-poiaenih memoiija s obje stiane
ideolokih memoiijskih ponoia. U tom kontekstu bi se mo-
glo, na piimjei, govoiiti o iazlozima nikada iie ukoiijenje-
nog ieligijskog, pogotovu kianskog socijalizma, pa niti u
naem domaem kontekstu.
ini mi se da jo nikada kod nas nije, a davno je za to kuc-
nuo as, piopitivano mogue (moda ak i vjeiojatno, ako
nita pieutno) opoitunistiko saveznitvo u discipliniianju
vlastitih neposlunika izmeu cikvenog i komunistikog
vodstva u iazdoblju nakon II. svjetskog iata, a za to bi, piije
svega, objekti istiaivanja, u cikvenom okiuju, mogli i tie-
bali biti, piimjeiice, Dobri pastir i Kranska sadanjost, jei
niti jednom ideolokom bloku, pogotovu u njegovom iigid-
nom obliju, nije bilo stalo do dijaloga izmeu kianskih te-
ologa i maiksista, i jednih i diugih, okienutih ne ideolokoj
boibi za puko ouvanje ili osvajanje vlasti, nego do auten-
tinog kianstva otvoienog za dijalog sa svijetom u duhu
II. vatikanskog koncila, na jednoj stiani, i do socijalizma s
ljudskim lice, koji e se viatiti izvoinim viijednostima soci-
jalizma bez ideolokog supstiata, izvoino kianskim viijed-
nostima, na diugoj stiani, a sve u svemu, jednom zdiavijem,
otvoienijem, demokiatinijem i tianspaietnijem diutvu.
A jasno je, tieba samo zaviiiti u ivote, piimjeiice, vodeih
kianskih teologa (Tiuinovia, Bajsia, Maideia...), pa
da se vidi koliko je sapinjanja i diskvaliciianja toga dijaloga
bilo s cikvene stiane (to se danas uglavnom vjeto skiiva ili
falsiciia), ali, dakako, i s komunistike stiane, mada je i na
toj stiani, kao i na cikvenoj, bilo odobiavanja toga dijaloga,
i ba bi tu tiebalo piaviti, dakako, znaajnu difeiencijaciju,
piopitujui kada je i u kojoj mjeii to odobiavanje bilo iskieno
Reagiranja
status, broj 15, proljee 2011. z1
ili tek plod piikiivene namjeie da se ta spiemnost za dijalog
iskoiisti piotiv Cikve u ideolokom sukobu, to nipoto ne
diskvaliciia nastojanja tih teologa, nego tim vie govoii o
njihovoj ljudskoj, znanstvenoj i vjeinikoj veliini, pa ako
hoete, i politiko-stiatekoj mudiosti, koja se nije hianila
ideolokom zaluenou i uskoom, nego evaneoskom i
ljudskom iiinom, koja zna da se dijalogom i otvoienou,
makai se takav stav inio slabou, izdajom ili ak opoitu-
nizmom..., dugoiono ne moe izgubiti ve dobiti, pa ak
kad se u tome dijalogu, svjesno ili ne, otvaia onima zlona-
mjeinima, jei upiavo takav stav, a ne onaj ideoloke zatvo-
ienosti, lukavog licemjeistva ili visokopainog moializiianja,
zlonamjeine iazobliuje i diskvaliciia, ako ne u istom asu,
onda zasiguino u oima geneiacija nakon njih, o kojima bi
se i tiebalo iaditi, a ne o pukoj ustiaenosti za vlastiti imid,
vlastitu instituciju ili ideoloki mikiokozmos iz kojega se i u
ime kojega se istupa, jei su od toga svega vaniji konkietni
ljudi, a posebice usud budue geneiacije.
U osujeivanju takvog dijalog, a u njemu piste ima i iigidni
komunizam i iigidno cikvenjatvo u liku katolikog inte-
giizma, koiijene se, piema meni, uvelike i stiahote iatnog
vihoia u kojem je nestala Jugoslavija, ali i mnoge diutveno-
politike bolesti naih poslijeiatno-tianzicijskih diutava.
Tu se, imam potiebu naglasiti, upiavo koiijeni i tianzicijsko-
postiatni komunistiki mentalitet ouvan, gle uda, upiavo
u zabiinjavajue biojnim kiuocima u Cikvi (a svoj odiaz
imaju u iestauiacijsko-nacionalistikim politikama i intei-
pietacijama povijesti), i to u liku ideolokog antikomunizma,
ak i sada kada je taj i takav, dakle, ideoloki komunizam po-
iaen i nestao sa diutveno-politike pozoinice, a eto, njega
se, kioz dualistiku vizuiu u svakom kutku vidi, jei se jo
uvijek ivi u giu i halucinacijama o viestoljetnim svjetskim
zavjeiama upeienim piotiv mene i ideoloki mojih!
Dakle, upiavo sam svojim istiaivako-povijesnim esejom
pokuao ukazati na tu zaboiavljenu diamu sukobljenosti ne-
kanonskih inteinih memoiija u svakom od spomenutih ide-
olokihiideologiziianih memoiijskih tijekova. Ba je to, uza
sve diugo, odsudna, a zaboiavljena (iiili namjeino u piovo-
enju osujeena), zadaa bez koje e biti nemogue ozdiav-
ljenje memoiijeia, a i iedeniianje pojedinanih i giupnih
identiteta na koiist opeg dobia.
A upiavo je to, ini mi se, sasvim piomaklo M. Lovienovi,
unato tome to sam na to ustiajno ukazivao u obje veizije
svoga eseja, i to na dvojak nain.
Na jednoj sam stiani uspoieivao stavove fia Aikanela
Gigia s, piimjeiice, onima fia Josipa Maikuia, Gigieva
iedovnikog subiata, ali ideolokog oponenta, pokazujui
tako zoino, kako memoiijski cikveni tijek, pa niti onaj ue
iazumljen kao fianjevaki (piovincija Bosna Srebrana), ni-
kad, pa niti u tim buinim i zlokobnim viemenima, nije bio
monolitan, kao to to nije, dakako, niti danas, ma kako se to
nekome izvana moglo initi.
Zapiavo, vjeiujem da bi zauujue (i zabiinjavajue) iezul-
tate pokazalo istiaivanje omjeia piistaa iazliitih ideolo-
kih koncepata i u samoj Bosni Srebrenoj danas piimjeiice
izmeu piistalica integialnog kianstva, a time i hivatstva,
na jednoj stiani, i zagovoinika kianstva, a time i hivatstva,
na viijednostima izniklim iz samoga evanelja i pioioki
iznova istaknutim tijekom II. vatikanskog koncila odnosno
na viijednostima politike modeine s tim da e, upiavo,
o tiajnoj kiitikoj budnosti pied tom opasnou odnosno
o tiajnom kiitikom sueljavanju s tom mogunou (ili
moda ak ve tiijeznom, otvoienom i sustavnom supiot-
stavljanju toj sve uoivljivoj tendenciji, pogotovu meu mla-
im geneiacijama) ovisiti njezina budunost, a u pivom iedu
vitalnost, koja bi, ouvana, oivljena i obnovljena putem kii-
tikog pioienja, imala toliko toga dati bosansko-heicego-
vakom diutvu u svim segmentima i danas, a u piotivnom
e, bojim se, odumiiati, moda ak viemenski i jako dugo,
tjeei se zaludu slavom piohujalih viemena.
Na diugoj sam stiani, istodobno, ali, istina, u neto manjoj
mjeii, no sasvim iziiito, ukazivao na iazlike izmeu kon-
cepta NOB-a u Hivatskoj i Sibiji, konkietno, na iznova za-
boiavljenu (!) injenicu kako je koncept NOB-a u Hivat-
skoj oko Andiije Hebianga uvelike piemaivao uu, osobito
ideoloki iigidno iazumljenu komunistiku bazu (pii emu
je bitna uloga piipadala, dakako, HSS-u, a to iazlikovanje
see, dakako, i u iazdoblje piije II. svjetskog iata), pa je time
bio i uvelike demokiatian, to se veoma jasno vidi jo uvi-
jek, na piimjei, u dokumentima ZAVNOH-a, spiam onog
ustiojenog u Sibiji, do kiaja usmjeienog, ali zadugo vjeto
piikiivano boljevikog, koji je na kiaju na piopast i osudio
koncept iazvijan u Hivatskoj oko Hebianga, i to nakon to
je pokiet NOB-a doivio kiah u Sibiji, a njegovo vodstvo
piebjeglo u Hivatsku, a upiavo taj i takav koncept NOB-a
odnosno samoga komunizma i jest kiiv za piopast Diuge
Jugoslavije, a pied njim je, koiistei ga sve do tada, konano
pokleknuo i sam Tito, onih kljunih 1970-tih kada je tiebalo
piovesti niz beskompiomisnih iefoimi diavno-piavnog
sistema Jugoslavije odnosno pieoblikovati cjelokupni diu-
tveno-politiko-gospodaiski mentalitet, ambijent i piaksu.
Upiavo na toj iazlici koiijenilo se, potom, ne samo iazliito
iazumijevanje i piakticiianje samoga komunizma ve i ia-
zliiti inteini memoiijski tijekovi u komunizmu na podiuju
nekadanje Jugoslavije, pa tako niti u ovom memoiijskom ti-
jeku nema i ne bi smjelo biti govoia o monolitizmu, ma kako
se za to neko zalagali vodei ljudi toga tijeka, ali i vodei
ljudi njemu opienog tijeka, jei je, zapiavo, u ideolokom
sukobu, onom komunistiko-cikvenom, i jednima i diu-
gima, odgovaiala jedino cino-bijela, dualistika podjela na
isto dobie i isto zle, kako zbog zbijanja vlastitih iedova
tako i zbog motivacije vlastitih piistaa u ideolokom obiu-
avanju na piotivnike i piuanju ideoloki iigidne obiane,
hianjene pikosom i inatom, pied piotivnikovim ideolo-
kim naletima, jei bi svaka naznaka neke diuge boje u su-
piotnom ideolokom taboiu, neka naznaka sivila, a kamoli
bjeline, bila nepodnoljivo subveizivna za vlastiti ideoloki
Reagiranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zz
ustioj, i to daleko opasnija od samoga do kiaja demoniziia-
nog ideolokog nepiijatelja.
Unato tome, ak i povino poznavanje poiaenog (ili ma-
kai potisnutog ili za izdaju osumnjienog) tijeka memoiije
(zapiavo, memoiija) u komunistikom i cikvenom memo-
iijskom kiugu ukazuje na njihove dodiine toke odnosno
siodnost u mnotvu toaka, na to u se kasnije jo viatiti, a
u tome se, zapiavo, kao to sam ve iekao, kiila potencijalna i
piokockana mogunost za diugaije iasfoimiianje ili moda
ak i tiansfoimiianje Jugoslavije te time zdiavije, zielije, bie
pievladavanje tianzicijskih i postmodeinih diutveno-poli-
tikih i ekonomskih izazova koji su sada pied nama, ali s ko-
jima nam se valja sueliti i postiatnim balastom.
Vjeiujem da se ba u tome po posljedicama opasnom pie-
vianju moga ukazivanja na diamu sukobljenosti ne-ka-
nonskih inteinih memoiija djelomice koiijeni u konanici i
kiivo itanje i diskvaliciianje moga eseja od stiane M. Lo-
vienovi: Sve dok se samo jedna od ovih piotu-memoiija
uzima kao temelj ambicioznih poduhvata poput iedeniia-
nja itavih andeisenovski zamiljenih etnonacionaliteta, ne
moe se govoiiti o potenom odnosu piema vlastitoj pio-
losti, a jo manje o pomiienju iazliitih memoiija. Kako za-
boiavljena Kovaevieva biogiaja pokazuje, vlastita pio-
lost je uvijek ona koja je podijeljena s diugima. Moda je
upiavo stoga ona i osuena biti tek fantom te unepamene
zajednike piolosti.
S ieenim se, dakako, u cijelosti naelno slaem, ali paljivo
itanje moga eseja, u bilo kojoj od dvije vaiijante, a, dakako,
i sve ono na to sam u svezi s njim ve ukazao u ovom tek-
stu (dekonstuikcija mita o monolitnosti memoiijskih tije-
kova i siodnosti poiaenih ne-kanonskih inteinih memoiij-
skih tijekova) zoino dokazuje neutemeljenost goie iznesene
diskvalikacije.
1. Piije svega, onkiaj ulaenja u iaspiavu o sociologijsko-
politolokim koncepcijama i viednovanjima nacija i etni-
citeta, moj se esej nigdje ne izdaje kao ambiciozni podu-
hvat iedeniianja identiteta nekog etnonacionaliteta nego
na jednom specinom piimjeiu samo ukazuje na hitnu i
nunu potiebu iedeniianja identiteta katolika-Hivata. Uz
to, ustiajno isticanje da e to biti nemogue bez kiitikog
sueljavanja zavaenih memoiijskih tijekova, kako onih iz
iazliitih tako i onih iz istog ideolokogiideologiziianog
memoiijskog tijeka, ini bespiedmetnom i neutemeljenom
diskvalikaciju M. Lovienovi da pokuavam ili zagovaiam
piovoenje iedeniianja identiteta katolika-Hivata, uzima-
jui pii tome kao temelj samo jednu od piotu-memoiija.
Zapiavo u svom povijesno-istiaivakom eseju jednu od tih
memoiija, fiagmentainu i lokalnog kaiakteia, onu zateenu
u samostanskoj kionici a na samome poetku istiaivanja
nisam ak niti znao koju u i kakvu u memoiiju zatei u
kionici uzimam tek kao povod i polazite pioblematiziia-
nja pitanja memoiija i identiteta, a potom, nakon kiitikog
piedstavljanja u kionici zateenog memoiijskog tijeka, sav je
esej sainjen zapiavo od igie s iazliitim memoiijskim ti-
jekovima, njihova sueljavanja, kiitikog piopitivanja, dovo-
enja u vezu ili makai naznaivanja plodonosnosti svih tih
zahvata, a sve to, opet, ne ogianiavajui se samo na jedan
ideolokiiideologiziiani memoiijski tijek.
Poied toga, upiavo uvod eseja u veiziji objavljenoj u Statusu
jasno pokazuje da osobno ne zastupam bilo kakav esencija-
listiki piistup identitetima, pa niti nacionalnim, a slijedom
toga niti statinost i nepiomjenljivost identiteta. Sasvim sam
svjestan, ne samo teoiijski nego i na temelju osobne biogia-
je, posvuda u svijetu nazone piocesualnosti, hibiidizacije
i dinaminosti identiteta, od nacionalnih pieko ieligijskih do
kultuinih. Uostalom, u sluaju zastupanja esencijalistikog
piistupa identitetima moj bi tekst bio suvian i kontiadikto-
ian svome piogiamatskom naslovu.
Na tiagu toga, ne piopisujem (niti mi je neto takvo na kiaj
pameti) da jedina legitimna identitetska kombinacija u slu-
aju Hivata u BiH (ili bilo gdje u svijetu) moia biti ona ka-
tolik-Hivat. U sluaju moga teksta ona je zadana samim
piedmetom moga ueg inteiesiianja to je, dakle, samo-
stanska kionika fianjevakog samostana usied BiH a, ako
emo tjeiati mak na konac, puka injenica da je to kod nas
(ne piidajem tome bilo kakve viijednosne konotacije!) pie-
vladavajua kombinacija, kao plod niza povijesno-politikih
piocesa i piilika, koje se mogu iazliito viednovati, kionici
odnosno njezinom kiitikom piopitivanju piidaje posebnu
vanost.
Dakako, pii tome ono katolik nikada ne shvaam usko ie-
ligijski ve iie i kao kultuinu injenicu koja obiljeava, bili
svjesni toga ili ne, ili to mislili viijednosno o tome, makai
ieaktivno, i one koji se vie ne smatiaju (ili nisu nikada) ka-
tolicima u ieligijskom ili institucionalno-cikvenom smislu,
mislim, dakako, na one koji su na neki nain (mnotvo je
tu modusa, a neki od njih ak nisu niti piopitljivi ili su to
tek teko jei su na iazini nesvjesnoga, naslijeenog...) po-
vezani s onim to znai biti bosansko-heicegovaki katolik
iiili Hivat.
2. Slijedom toga, neutemeljeno je mom eseju, u bilo kojoj
veiziji, piipisivati, takoei, bijeg od dijeljena vlastite pio-
losti s diugima (misli se, vjeiujem, diugima u svakom po-
gledu: ideolokom, nacionalnom, ieligijskom...), a slaem
se, dakako, da je to temeljni uvjet ozdiavljenja i pomiienja
memoiija.
Napiotiv, u gianicama zadanim temom i piigodom za koju
je tekst piipieman ponavljam to je samostanska kionika
jednog fianjevakog samostana i zboinik znanstvenog
skupa ije je siedinje zanimanje ono bosansko-fianjevako
na podiuju Kialjeve Sutjeske upiavo sam ustiajno kuao
piovesti u viestiukom smislu dijeljenje vlastite piolosti s
diugima odnosno dijeljenje, dakako, kioz kiitika sueljava-
nja, u kionici zateene i fiagmentaino upamene piolosti,
obiljeene specinou lokalnoga i ideoloke vizuie njezina
Reagiranja
status, broj 15, proljee 2011. z
autoia, s diugim ielevantnim, piije svega za moj tematski
kiug, memoiijskih tijekova. Uz to sam se, dakako, jasno i
kiitiki i sam osobno odiedio spiam memoiijskog tijeka za-
teenog u kionici!
Da pieciziiam jo jednom:
Kao pivo, u kionici zateen memoiijski tijek (speciciian,
dakle, i lokalno i ideoloki) kiitiki sam uspoiedio piije
svega s diugim memoiijskim tijekovima u ideoloko aioli-
kom institucionalnom okiuju u kojem je i on sam iznikao:
dakako, to je, u uem smislu fianjevaka piovincija Bosna
Srebrena, a u iiem Katolika cikva u BiH to je i bila za-
daa i piioiitet moga teksta sukladno njegovom naslovu, ali
je to i po sebi pivi logian koiak. Sukladno mome naslovu,
sve pieko toga bi bilo dobiodolo, potiebno, koiisno, poti-
cajno, ali ne i obvezujue, zapiavo, obvezujue tek za diuge
istiaivae ili tekst (pa i moj) s diugaijim tematskim cilje-
vima i ogianienja, pii emu bi ovaj mogao biti koiisno po-
lazite ili piipomo.
Kao to sam ve istaknuo, uinio sam to, uspoieujui Gi-
giev memoiijski tijek (kioniaiski) piije svega (ali ne isklju-
ivo!) s memoiijskim tijekom (opet kioniaiskim) fia Joze
Maikuia, i to ne sluajno, jei oni utjelovljuju i time simbo-
liziiaju (makai uvjetno u kontekstu ovog istiaivanja jei su
to dvije, oito je, linosti iazliitog povijesnog foimata, neo-
visno o iazliitim ideolokim pozicijama) dva inteina suko-
bljena memoiijska tijeka, i to ne samo u piovinciji Bosni Sre-
brenoj nego uope u Katolikoj cikvi u BiH, ali i Hivatskoj
(pa i meu Hivatima uzetima u cjelini), kada je u pitanju II.
svjetski iat.
Meutim, samo posezanje za fia Jozom Maikuiem kon-
kietno i simboliki, jo je dalekosenije od toga, a tek
to do kiaja i iadikalno iui iznesenu diskvalikaciju M.
Lovienovi!
Jei tko je makai povino upoznat s kioniaiskim zapisima
Maikuia i njegovim djelovanjem u Jajcu tijekom II. svjet-
sko iata (pa i nakon njega), znat e u kojoj su mjeii njegovi
kioniaiski zapisi i konkietno djelovanje u Jajcu in solidai-
nog (uz nesagledive osobne i institucionalne iizike!) ne samo
ouvanja (a time i dijeljenja) memoiije diugaijih (kako na-
cionalno tako i ieligijski, a nekad ak i ideoloki diugih), ve
i ouvanje njihovih golih ivota!
tovie, sam Maikui te diugaije zapiavo vidi i imenuje
iziiito kao svoje, dijelei svoje najintimnije kiitike opaske
o tome viemenu, piimjeiice, s jajakim piotom Milanom Ili-
em, to je, takoei, iziiito naglaeno u mome eseju.
Na pozadini svega toga, ne samo da diskvalikacija M. Lo-
vienovi pada u vodu nego je tiagikomina, jei samo pojav-
ljivanje Maikuia u tekstu bi bilo nemogue kada bi tekst
viijednosno zastupao ono za to ga optuuje mlada antio-
pologinja (piojekt iedeniianja identiteta katolika-Hivata
utemeljen samo na jednoj piotu-memoiiji, a ispalo bi onda,
k tomu jo, na onoj katolikog-integiizma koja hiani hi-
vatski nacionalizam kako je to zlokobna diskvalikacija!
i bijeg od dijeljenja vlastite piolosti s diugima), a ovdje
se Maikui ne pojavljuje tek uzgied ve se njegovi zapisi, i
implicitno djelovanje, uzimaju kao jedno od bitnih oiua
kiitikog piopitivanja u kionici zateenog memoiijskog ti-
jeka, i time se, zapiavo, ve dogaa uvelike dijeljenje vla-
stite piolosti s diugima, poevi, to je logino, s ideoloki
diugim iz vlastitog (institucionalnog) okiuenja (kasnije u
istaknuti kako je upiavo Maikui i spona s komunistikim
memoiijskim tijekom), a, dakako, viijedno bi to bilo uiniti
i s ielevantno diugima iz svih diugih i diugaijih okiuenja,
no ne moe se uiniti i piovesti sve u jednom tekstu.
3. Da ja, doista, ne pieem niti od toga, pa niti od onoga to
piedstavlja istiaivanje M. Lovienovi, o kojemu govoii u
Danima, pokazat u dodatno, jei je sve to skupa ne samo
dobiodolo ve i nuno, kao i samo istiaivanje M. Lovie-
novi ili njima slina.
Na nekoliko mjesta, u mjeii koliko mi je to doputao piostoi,
viijeme i iesuisi koje sam imao na iaspolaganju, uspoieu-
jem ili makai ukazujem na iazliite memoiijske tijekove i
moduse ponaanja u neposiednom Gigievu okiuenju, a
izboi je, naiavno, iznova uvjetovan tematikom moga iada i
piiiodom znanstvenog skupa za koji je iad piipieman. Kao
pivo u samom sutjekom samostanu iji je Gigi kioniai:
Mislim na ukazivanje na gvaidijana sutjekog samostana fia
Sieka Fianjkia piedsjednika Opinskog odboia naiod-
nooslobodilakog fionta koji suiauje s paitizanima, a o
njemu, dakako, pie i M. Lovienovi u svom piilogu Da-
nima, ali, gle uda, ne spominje kako o tome u svom eseju
piem i ja, i to ne uzgied nego istiui vane istiaivake
implikacije toga, doista, zanimljivog fenomena: U istom sa-
mostanu i u istoj instituciji, dakle, pod istim kiovom, gvai-
dijan i kioniai dijele iazliita ideoloka stajalita! (A takav
nalaz, dakako, i danas uznemiiuje sva ideoloka, na duali-
stikom svjetonazoiu, izgiaena povijesna ili politika vi-
enja nae piolosti (od velikosipskih do velikohivatskih),
pa i te konkietne fianjevake zajednice, jei to ne odgovaia
niti njezinim idealizatoiima niti njezinim demonizatoiima!).
Kao diugo u okolnim upama, konkietno Vaieu: Mislim na
vaiekog upnika fia Miioslava Miloevia koji je bio lan
pivog ilegalnog NOO-a u Vaieu.
U svom ieagiianju M. Lovienovi mae i znaajnom knji-
gom iiila Peteia o sudjelovanju katolikog sveenstva u
NOB, ali iznova ne spominje (!) da se na tu knjigu vie puta
iefeiiiam i ja u svome eseju zapiavo, upiavo u toj knjizi
saznajem za sluaj Fianjkia i Miloevia kiitiki se sue-
ljavajui s iecepcijom tog fenomena i u cikvenom i u komu-
nistikom kanonsko-dominantnom memoiijskom tijeku!
Zapiavo, ba ti i takvi likovi utjelovljuju ono to smatiam
kljunim dopiinosom svoga povijesno-istiaivakog eseja,
jei su to, na iazliite naine, likovi koji su piognani iz ka-
Reagiranja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z(
nonskih dominantnih memoiija, i to ne samo cikvene ve
i komunistike, to su, dakle, likovi, ak bi se i to moglo iei,
s hibiidnim ideolokim i memoiijskim piipadanjem, likovi
koji su svojim djelovanjem giadili iiili iazgiaivali ideoloki
sukobljene memoiijske tijekove, likovi koji su i danas sub-
veizivni za sve oni koji ele apsolutiziiati svoje memoiijske
tijekove, silom ih uiniti monolitnim, a takvih je likova, da-
kako, bile s obje stiane ideolokog ponoia, i komunistikog i
cikvenog odnosno fianjevako-hivatskog.
Pievie ozbiljnih pieuivanja od stiane mlade antiopolo-
ginje M. Lovienovi, da ovjek ak ne posumnja, makai na
as, i u zlonamjeinost, ali....
Naiavno, piouavanja sutjeke samostanske kionike ne
moe dati odgovoi na cjelokupno i sloeno pitanje memo-
iija i njihova pomiienja ili sloeno pitanje iedeniianja iden-
titeta ve jedino ukazati na te piobleme i potaknuti itav niz
sustavnih i stiunih istiaivanja, u sklopu kojih, vie ili ma-
nje znaajno mjesto moe i tieba zauzeti, dakako, i istiaiva-
nje M. Lovienovi u koje, naalost, nemam uvida.
Zapiavo, od samoga poetka pisanja svoga eseja bio sam
svjestan da mi je pivenstvena zadaa (i mogunost) ne da-
vati odgovoie, pogotovu ne one denitivne, na sve sloene
piobleme ve vie iznova otvaiati zaboiavljena ili nikada
otvoiena pitanja.
Tiagikomino je, naposljetku, da se aigument M. Lovieno-
vi s kojim je pokuala diskvaliciiati moj tekst okiee, tako
to biva kod nepiomiljenih diskvalikacija, piotiv nje same:
Ukoliko se uvai samo naslov i piedmet moga iada (a ka-
moli piigoda za koju je sainjen, viijeme i iesuisi koje sam
imao na iaspolaganju), ispada kako sam, ini mi se, pokazao
zavidnu iazinu pokuaja kiitikog poieenja memoiijskog
tijeka koji sam piopitivao, zatekavi ga u kionici, a to nije
nita do in dijeljenja vlastite piolosti s diugima, a inio
sam to, k tomu i na iazini zajednice u kojoj je taj memoiij-
ski tijek nikao, i na lokalnoj iazini, pa, makai posiedno, i na
iazini ideoloki opienog memoiijskog tijeka, ukazujui na
Maikuia i fiatie njemu slinog tadanjeg politikog, ali i
ljudskog opiedjeljenja. Ako nita, onda toliku iazinu da mi
se ne moe kiivo piiiti bijeg od dijeljenja vlastite piolosti
s diugima.
No, slijedom (iadnog?) naslova svoga istiaivanja (ponav-
ljam, nemam uvid u njega!), a to je piopitivanje iecepcije
piolosti u poslijeiatnom kontekstu kod katolika-Hivata
opine Kakanj, zapanjujue je da M. Lovienovi nije nala
za nuno istiaiti kakav se memoiijski tijek iiili tijekovi kiiju
u sutjekom samostanu, smjetenom na podiuju opine
Kakanj, pa pionai i Gigievu kioniku iiili kioniku fia Stje-
pana Duvnjaka iz posljednjeg iata), a to tim vie jei je to bilo
kljuno mjesto s kojega se, na ovaj ili onaj nain, odsudno
oblikovao memoiijski tijek iiili tijekovi katolika-Hivata s
podiuja kakanjske, ali i okolnih opina, sa svim pozitivnim
iiili negativnim ieeksijama.
To, dakako, ne diskvaliciia po sebi istiaivanje M. Lovieno-
vi, koje je, po meni, svemu unato komplementaino mome
(i, dakako, tematski iie), ali ukazuje na njegovu kaidinalnu
piazninu, ija e se pogubnost oitovati, ako ne piije, ono na
iazini kiitike analize na teienu piikupljenih nalaza upam-
ene i ne-upamene piolosti kod katolika-Hivata s toga
podiuja, jei se to ne moe piovesti na ispiavan nain (ak
niti ispiavno iazumjeti diama togaitih pamenja i ne-pam-
enja) bez uvaavanja onoga to je u tome i svakom diugom
pogledu tim ljudima, ali ne samo njima, piedstavljao fianje-
vaki samostan u Kialjevoj Sutjesci, pa i u smislu oblikova-
nja njihovogiih pamenja. A zna se da su, kao i na mnogim
mjestima diugdje u svijetu, na naim podiujima, sa svim
negativnim ieeksijama i pozitivnim potencijalima, piije
svega ieligijske zajednice iezeivoaii naiodnog pamenja.
4. No, da bi se piovelo ono to je piijepoina toka naih
istiaivanja (pomiienje memoiija na svim iazinama i iede-
niianje identiteta), bit e potiebno jo neto: uvijek iznova
sve domae memoiijske tijekove (kao i same ideologije izni-
kle na njima), sukobljene ili ne, stavljati i piopitivati i u svjet-
skom kontekstu (i to je svojevisni in dijeljenja vlastite pio-
losti s diugima!), a i to sam ak, makai u naznakama, inio u
svome eseju, analiziiajui, piimjeiice sve ono to je utjecalo
na foimiianje Gigieva (ideolokog) svjetonazoia u cjelini, a
koji je, zapiavo, tada pievladavao ne samo u lokalnoj nego i
Katolikoj cikvi uzetoj u cjelini, dakle, na svjetskoj iazini, pa
sam, slijedom toga, kao o vanim imbenicima za oblikova-
nje takvog ideolokog sklopa pisao o koiijenima katolikog
integiizma, iazoaianju Pivom Jugoslavijom... Piopustio
sam pii tome ukazati na vanost iskustva Cikve tijekom Ok-
tobaiske ievolucije i panjolskog giaanskog iata za cikveno
oblikovanje (ideolokog) antikomunizma i time katolikog
integiizma, ali i, na njihovim zasadima, suviemenog kato-
likog fundamentalizma, a na to me je kiitiki i ljubazno,
na emu sam mu zahvalan, upozoiio povjesniai Sieko M.
Daja.
5. No, postoji jo neto to me zauuje u piilogu M. Lovie-
novi, tim vie, imajui u vidu za to me ona diskvaliciia,
a to je njezino izbjegavanje ili pioputanje da u svome tekst
spomene lik, koji je po mome dubokom uvjeienju, iznese-
nom jasno i u mome eseju, putokaz (ako hoete i utopijski
u pozitivnom smislu te iijei) za budunost kad je u pitanju
i ozdiavljenje naih memoiija i naih identitetskih piipada-
nja, i to neuspoiedivo vie i od Gigia i od Kovaevia (ne
stavljam ta dva lika nipoto na istu iazinu, pa niti u viijed-
nosnom smislu, kao niti ideologije kojima su piipadali), pa
ak, i to valja naglasiti, po meni vie i od samoga Maikuia,
a to je Ilija Jakovljevi, iznova lik koji je zaboiavljen, i to
dvostiuko, i u cikvenom i komunistikom tijeku memoiije,
(pa i u, stiogo uzevi, onom nacionalno-hivatskom memo-
iijskom tijeku), a ukoliko se Jakovljevi negdje i pojavi, to je
na fiagmentaian nain (polovino-falsiciiajui) u skladu s
ideolokim opiedjeljenjem i potiebama onoga tko za njim
posee. Kao itva i ustakog i paitizanskog ieima, piije
svega kao ovjek, ali ovjek jasnog i iziiitog katolikog i
Reagiranja
status, broj 15, proljee 2011. z
hivatskog identitetskog piipadanja, te iziiitog odustajanja,
po cijenu ivota, da se piikloni bilo kojoj tada sukobljenoj
ideolokoj opciji, a svaka je sebe stavljala iznad viijednosti
pojedinanog i konkietnog ovjeka, po meni je, na svojevi-
stan nain, Jakovljevi putokaz za budunost, bez bilo ka-
kvog ideolokog balasta, neupitno i daleko vie od Gigia i
od Kovaevia, pa ak i samoga Maikuia.
Piivodei kiaju ovo piomiljanju, istaknuo bih jo jednom
sljedee: U svom sam povijesno-istiaivakom eseju iziiito
istakao kako u njemu ne tieba tiaiti denitivno zatvoiene
viijednosne sudove, navodei za to niz iazloga, meu osta-
lim, injenicu da se nalazimo na uvelike neistiaenom po-
diuju ponaanja Katolike cikve, pa i u BiH, u viijeme II.
svjetskog iata, posebice naspiam NDH-a, ali i injenicu da
mi je pii piosuivanju samoga Gigia, kao autoia kionike,
nedostajala njegova cjelovita, posebno politiko-ideoloka
biogiaja.
To je i bio iazlog da pozovem neke od institucija, pa i Kul-
turno-povijesni institut Bosne Srebrene, da daju svoj jedin-
stveni obol sustavnim i stiunim istiaivanjima pioblem-
skih podiuja koja sam, djelomice, otvoiio svojim esejom, a
vjeiujem da e to dodatno uiniti i objavljivanje istiaivanja
M. Lovienovi.
Jei fiagmentaini i pioniiski iadovi poput onoga M. Lovieno-
vi i moga, jesu dobio doli kao skietanje panje na nunost
sustavnih, stiunih i timskih istiaivanja u polju sueljavanja
s pitanjem pomiienja memoiija i iedeniianja identiteta, no
ne mogu, dakako, uiniti suvinim istiaivanja takvog foi-
mata (moda tek biti mali dio tog istiaivakog mozaika), jei
je to zadaa na koju ne mogu odgovoiiti pojedinci nego tek,
i to uz silne napoie, timovi stiunjaka, dakle, sustavan i vi-
egeneiacijski iad, uz podiku svih ielevantnih, piije svega,
kultuino-povijesnih institucija i same diave.
Zato je za oekivati da se pioniiski iadovi ove viste doekuju
s dobiodolicom, da se kiitiki, pa ak jako stiogo, i paia-
lelno itaju, ali da im se pii tome ne uitava ono to u njima
nije nazono, niti sadiajno niti piogiamski, a pogotovo ne
ideoloko zaahuienje u jednu, pa bilo koje viste (politiku,
ieligijsku, nacionalnu) memoiiju i ustiaeni bijeg od nje-
zina sueljavanja s diugim memoiijama.
No, za to je, uz dobionamjeinost ili makai tiijeznu distan-
ciianost i adekvatno inteidisciplinaino znanje, potiebno
paljivije itati i opieznije viednovati, uvaavajui gianice
iada, koje zadaje sama tema iada ili sam autoi, ako se ve
nema senzibiliteta za uvjetovanost iaspoloivim iokovima
i iesuisima.
IDENTITET
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z8
Geopolitiki poloaj,
administrativna i crkvena
pripadnost i regionalni
identitet Hrvata u Livnu,
Duvnu, Glamou i Kupresu
Darko Peria
Na podiuju dananje Bosne i Heicegovine, politiki vilo
nestabilne diave neizvjesne budunosti tienutno pod me-
unaiodnim piotektoiatom i upiavom, ive tii konstitu-
tivna naioda Hivati, Sibi i Bonjaci koji govoie vilo sli-
nim jezicima, ali imaju iazliite vjeiske i kultuine tiadicije te
sasvim iazliito piomatiaju i doivljavaju politiku piolost,
sadanjost i budunost piostoinog okviia (ak se iazilaze je
li iije o jedinstvenoj zemlji s dvolanim imenom ili dvije
iazliite meusobno povezane zemlje) u kojem ive. Zajed-
niko im je samo to to svatko od njih smatia sebe najstaii-
jim naiodom i na taj nain polae vee piavo na to podiuje
ili pojedine njegove dijelove u odnosu na diuga dva naioda.
Sve je to posebno dolo do iziaaja tijekom posljednjeg izia-
zito biutalnog etnikog (odnosno nacionalnog) i vjeiskog
iata u Bosni i Heicegovini izmeu 1991. i 1995. (oko ijeg
se poetka i kaiakteia sva tii naioda takoei iazilaze) koji je
doveo do toga da danas vie ne postoji ni jedan giad ili op-
ina (ne iaunajui ujedinjenje etniki podijeljenog giada
Mostaia ili opine Biko kao ekspeiimente meunaiodne
zajednice) u kojoj diuga dva naioda nisu svedena na status
manjine (esto sasvim neznatne) i do jo goie podjele na dva
entiteta jedinstvenu Republiku Sipsku i Fedeiaciju Bosne i
Heicegovine sastavljenu od upanija ili kantona s hivatskom
ili bonjakom veinom, ili pak etniki mijeanih. Dok i Sibi
i Bonjaci u Bosni i Heicegovini imaju danas jasno deni-
iane politike ciljeve (pivima je to to vei stupanj samostal-
nosti i u konanici izdvajanje iz okviia Bosne i Heicegovine
i piikljuenje Sibiji, a diugima dobivanje statusa temeljnog
S obzirom da sva etiri velika krka polja Livanjsko, Duvanjsko, Glamoko
i Kupreko gravitiraju planini Dinari, a stanovnitvo i sjeverno i juno od te
planine openito se naziva dinarcima, geografski naziv za to podruje glasio bi
Zadinarje, iako on odraava perspektivu istone jadranske obale, kojem su ta
polja ire zalee. to se tie dananje geopolitike pripadnosti tog podruja tu,
kao nigdje drugdje, dolazi do izraaja opravdanost i potreba dvolanog imena
bez obzira hoe li ono glasiti Bosna i Hercegovina ili starinski puki skraeno
Herceg-Bosna. (...) Livanjskim i duvanjskim Hrvatima, a preko njih i glamokima
i kuprekima, najvaniji je hrvatski etniki ili nacionalni identitet dok ne postoji
jasno denirana i vrsta kolektivna i trajna svijest o pripadnosti nekom od dva
geografska i povijesna identiteta s imenima Bosna i(li) Hercegovina
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. z
naioda, stvaianje jedinstvene i centializiiane nacionalne di-
ave u meunaiodno piiznatim gianicama, ali iskljuivo s
imenom Bosna, i jaanje uloge islama u diutvu na podiuju
gdje piedstavljaju veinu), Hivati kao najmalobiojniji naiod,
nasupiot njima, nemaju ak unutai sebe samih ni piiblino
ujednaeno vienje svoje budunosti u Bosni i Heicegovini.
Pivi iazlog takvom stanju jest iazliit geogiafski poloaj i et-
nika kompaktnost hivatskog stanovnitva. Tako su s jedne
stiane Hivati u Heicegovini ivjeli i danas ive na etniki
kompaktnom podiuju gdje piedstavljaju veliku, negdje ap-
solutnu veinu, a to se podiuje jo i iziavno naslanja na da-
nanju Republiku Hivatsku. Nasupiot njima, Hivati u sied-
njoj Bosni ivjeli su i ive u veim ili manjim enklavama iaz-
dvojenima ili okiuenima sipskim ili bonjakim podiu-
jem ili pak kao totalna manjina meu piipadnicima diuga
dva naioda, dok su Hivati u Bosanskoj Posavini do posljed-
njeg iata u jednom dijelu naseljavali koliko-toliko kompak-
tno podiuje na kojem su inili ielativnu veinu, ali su danas
svedeni na svega dvije minijatuine enklave uz iijeku Savu.
Isto tako, Hivati u dananjoj sjeveiozapadnoj Bosni (dugo
nazivanoj i Tuiskom Hivatskom), koji su do posljednjeg iata
ivjeli u nekoliko manjih enklava, toliko su pioiijeeni da
su danas neznatna manjina meu piipadnicima diuga dva
naioda. Diugi iazlog takvom stanju jest nejednak etniki
supstiat i iazliite tiadicije katolikog stanovnitva dananje
Bosne i Heicegovine koje se u 19. st. ukljuilo u oblikovanje
modeine hivatske nacije. Zbog toga se uglavnom govoii o
bosanskim i heicegovakim Hivatima kao o dvjema iazlii-
tim geopolitikim skupinama ijee ili ee supiotstavljenih
inteiesa. Meutim, postoji jo jedna skupina Hrvata koja
se ne moe s lakoom svrstati pod bosanske ili hercego-
vake, a nju ine i predstavljaju Hrvati na Livanjskom,
Duvanjskom, Glamokom i Kuprekom polju s najve-
om koncentracijom u livanjskoj i duvanjskoj opini. Da
bi se shvatio identitet Hrvata na tom podruju mora se
krenuti od analize geografskih i povijesnih injenica.

Velika kika polja Livanjsko, Duvanjsko, Glamoko i Ku-

pieko nalaze se u zaleu goleme planine Dinaie (1913 m
nadmoiske visine) iz peispektive istone jadianske obale, a
ije su oni ujedno iie zalee. Sva etiii polja piate piuanje
Dinaie u smjeiu sjeveiozapad jugoistok. Njihova je spoj-
nica visoka planina Cincai (2006 m) s piostianom visoiavni
Kiugom (1297 m). Uz ta velika polja ili izmeu njih nalazi se
jo nekoliko manjih ili sasvim malih kikih polja Giahovo,
Dobiansko, uiko, Roko, Vukovsko i Ravansko koja s
njima ine cjelinu.
Najvee meu njima je Livanjsko polje i ono se piua ne-
posiedno uz Dinaiu. Dugako je 65 km, a sastoji se iz tii
dijela Goinjeg polja u siedini, iiokog oko 17 km, izdue-
nog Donjeg polja na sjeveioistoku, iiokog u piosjeku 4 km,
koje jednim dijelom zauzima evaievo blato ili dialovac, te
Bukog blata na jugoistoku, iiokim 12 km, a koje je sa Goi-
njim poljem spojeno uskim dijelom, iiokim svega 2 km. Na
sjeveiozapadnom iubu Livanjskog polja, izmeu obionaka
Dinaie i atoia, odvaja se uska dolina kojom se postupno
pielazi u Giahovo polje, koje je goiom Velikim Obljajem
(1198 m) podijeljeno u dva manja dijela, spojena uskim pio-
lazom. Svaki je dio dugaak oko 10 km i iiok od 2 do 4 km.
Uz sjeveioistoni iub goinjeg Livanjskog polja nalazi se jo i
Dobiansko polje dugako 2 km i iioko 1 km.
Istono od Livanjskog je Duvanjsko polje, a iazdvajaju ih (od
sjeveia ka jugu) planine Kova (1323 m), Tunica (1697 m),
Giabovica (1066 m) i Midena (1224 m). Djelomino je ias-
cijepljeno u dva dijela, a dugako je 20 km i iioko 9 km.
Na jugozapadnom iubu Duvanjskog polja odvaja se uska do-
lina kojom se dolazi u malo i usko Roko polje, stijenjeno
izmeu Midene i Zavelima (1347 m), dugako 7 km i pio-
sjeno iioko 1 km. Sjeveino od Duvanjskog polja smjeteno
je malo uiko polje, dugako 2 km i iioko 1 km, a povezana
su uskim kanjonom kioz koji piotjee ijeica uica.
Sjeveino od Livanjskog je Glamoko polje, a iazdvajaju ih
planine atoi (1875 m), Staietina (1675 m), Golija (1892 m)
i Cincai s visoiavni Kiugom. Dugako je 56 km, a dijeli se
na Donje polje na sjeveiozapadu, iioko do 15 km, i Goinje
polje na jugoistoku iioko od 1 do 4 km.
Istono od Glamokog je Kupieko polje, a iazdvajaju ih
planine Cincai, Slovinj (1834 m) i Hibljina (1543 m). Du-
gako je 26 km, a dijeli se na dva dijela sjeveino ili Suho
polje (ili Kupieko u uem smislu), iioko oko 13 km, i juno
ili Riliko polje, iioko oko 8 km, a spojena su uskim dijelom,
iiokim svega 1 km. Riliko polje je pieko visoiavni Tuijae
na istoku povezano s dva manja kika polja sjeveinim Vu-
kovskim i junim Ravnim, koja su iazdvojena Ravanicom
(1565 m), ali i meusobno spojena uskim kanjonom Ravanj-
ska Viata. Vukovsko polje dugako je 8 km i iioko 5 km, a
Ravno dugako takoei 8 km i iioko 4 km. Veliki Javoini
Vih (1476 m) iazdvaja Kupieko, Ravno i uiko polje.
Sva polja su na velikim nadmoiskim visinama: Livanjsko iz-
meu 700 i 720 m, Giahovo izmeu 790 i 850 m, Dobianj-
sko 918 m, Duvanjsko izmeu 860 i 900 m, uiko 918 m,
Glamoko izmeu 880 i 930 m, Kupieko izmeu 1117 i
1150 m, Ravno 1146 m i Vukovsko izmeu 1162 i 1192 m.
Kioz ta polja piotjee nekoliko kikih ijeica. Kioz goinje
Livanjsko polje piotjeu Bistiica, abljak i Stuiba, kioz do-
nje Livanjsko polje evaieva jaiuga, a kioz Buko blato Ri-
ina. Dio donjeg Livanjskog polja je movaian, a takav je bio
i vei dio Bukog blata piije potapanja pod akumulacijsko
jezeio. Na uikom polju izviie ijeica uica koja piotjee
kioz Duvanjsko polje i poniie kod sela Biinika i ponovno
se pojavljuje na Bukom blatu kao Riina. Kioz goinje Gla-
moko polje piotjee ijeica Jaiuga, a kioz donje potok Rib-
nik. Kioz Kupieko polje piotjeu ijeice Mila, koja poniie
i pojavljuje se kao uica, te Mitvica koja poniie i pojavljuje
se kao Bistiica na Livanjskom.
Iako su meusobno odvojena, ta etiii velika kika polja ine
jedinstvenu cjelinu, odvojenu takoei visokim planinama
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja oo
od susjednih kiajeva. Tako od goinjeg poijeja Unca Livanj-
sko polje odvaja atoi, a Giahovo polje Jadovnik (1656 m).
Glamoko polje od goinjeg poijeja Sane odvaja Cina Goia
(1651 m), a od goinjeg poijeja Plive emeinica (1631 m) i
Vitoiog (1906 m). Kupieko polje od poijeja Janja, desne
piitoke Plive i od goinjeg poijeja Vibasa odvaja planinski
lanac koji ide od Vitoioga do Radue (1955 m), izmeu kojih
su vihovi Velika Plazenica (1765 m), Mala Plazenica (1556
m) i Stoei (1758 m). Livanjsko polje od poijeja Cetine od-
vaja Dinaia, a Duvanjsko s Rokim od Imotskog polja Gvozd
(1304 m) i Zavelim (1347 m), koji se nadovezuje na Dinaiu.
Vukovsko, Ravno i Duvanjsko polje od poijeja Rame odva-
jaju Radua, Ljubua (1797 m) i Vian (2074). Izmeu Viana
i Liba (1481 m) odvaja se dolina kojom se postupno pielazi
na visoiavan Blidinje (ili Dugo polje) s istoimenim jezeiom,
koja je zbijena izmeu Viana i visnice (2225 m), a izmeu
Liba i Gvozda odvaja se diuga dolina kojom se postupno
pielazi na visoiavan Rakitno.
Ono to je zajedniko tim kikim poljima jest to da kioz njih
ili u njihovoj neposiednoj blizini ne piotjee ni jedna velika
iijeka kojoj bi oni giavitiiali, nego ona giavitiiaju ogiomnoj
planini Dinaii ili piate smjei njezinog piuanja. To je po-
diuje ujedno geogiafska iazdjelnica na zapadnom dijelu
Balkanskog poluotoka. Iako pripadaju zaleu istone ja-
dranske obale, odnosno irem mediteranskom krugu,
klima na podruju tih polja nije mediteranska nego kon-
tinentalna s dugim otrim zimama i kratkim svjeim
ljetima. Isto tako, svi vodotoci na Livanjskom i Duvanj-
skom polju pripadaju jadranskom slijevu, dok na Ku-
prekom polju Mila i Mrtvica pripadaju jadranskom, a
potok Mrtvaja crnomorskom slijevu, isto kao to na Gla-
mokom polju Jaruga pripada prvom, a sezonski potok
Ribnik drugom slijevu. Planine i bida uz Livanjsko i Du-
vanjsko polje najee su ogoljeni ili piekiiveni makijom i
iijetko manjim umama, dok su planine i bida uz Glamoko
i Kupieko polje bogatija umama. Meutim, ako se na Gla-
moko i Kupieko polje dolazi sa sjeveia jasno se uoava
pioiijeenost uma, a ako se na Livanjsko i Duvanjsko polje
dolazi s juga jasno se uoava gua vegetacija.

Poslije tekog avaiskog i slavenskog poiaza tijekom pokuaja

osvajanja Konstantinopola 626., Hivati i Sibi su se na poziv
bizantskog caia Heiaklija naselili na podiuju nekadanje
piostiane iimske piovincije Dalmacije, siuili avaisku vi-
hovnu vlast na tom podiuju i podinili ianije naseljeno sla-
vensko stanovnitvo. Hivati su u to doba piedstavljali savez
iazliitih plemena okupljenih oko eponimnog plemena, a
taj je savez stabilizacijom u novoj domovini pieiastao u vi-
u etniku, politiku i diutvenu zajednicu. Najgua na-
seljenost Hivata bila je uz istonu jadiansku obalu od Istie
do ua iijeke Cetine u zaleu ili susjedstvu piimoiskih
i otokih iomanskih giadova koji su inili bizantsku temu
(Donju) Dalmaciju (Split, Tiogii, Zadai, Osoi, Rab, Cies) a
u unutianjosti do poijeja Une, Sane i Vibasa. Odatle su se
Hivati iiili na susjedna podiuja.
Livanjsko polje dobilo je ime po plemenu Hlivnjana ili Hlev-
njana koji su ga naselili. Oni su vjeiojatno bili dio plemena
Buana, ili su bili u nekakvoj vezi s tim plemenom, dok iz-
dvojeni jugoistoni dio Livanjskog polja nosi ime Buko
blato. Plemensko ime Buani vezuje se uz sestiu Bugu iz
ianosiednjovjekovne legende o seobi Hivata na elu peteio
biae i dvije sestie. I danas u Bukom blatu postoji legenda
o hivatskoj kialjici (ili kneginji) Bugi, Buanin-giadu na pa-
dini planine Tunice iznad sela Golinjeva, odnosno Kialji-
inom nasipu u polju kod Reetaiice, a to potviuje i ime
siednjovjekovnog sela Buanin.
1
Glamoko polje dobilo je
ime po plemenu Dlamoana koji su ga naselili. Sudei piema
imenu Duvno koje je slaveniziiani oblik imena Delminija,
na Duvanjskom polju moemo oekivati i pieivjelo io-
mansko stanovnitvo koje se postupno slaveniziialo i kio-
atiziialo. Kupieko polje je sve do pied zavietak siednjeg
vijeka bilo vilo slabo naseljeno, a u njegovom istonom su-
sjedstvu Rami, bilo je naseljeno, kako samo ime kae, pleme
1 Piema iekonstiukciji Vjekoslava Klaia, Livanjsko je polje naselilo pleme
ili plemeniti iod Hlivnjani ili Hlevnjani, potvieni u izvoiima kiajem 12. i
poetkom 13. st. Oni su se odijelili od plemena Buana i donijeli sa sobom
tiadiciju o kialjici Bugi o emu svjedoi ime Bukog blata te i danas po-
stojea legenda u tom dijelu polja. Tek u 14. st. piimili su Hlivnjani novo
plemensko ime ubianii. Mladen Ani piikazao je genezu Hlivnjana
kao ianosiednjovjekovnog plemena iji se dio piidiuio plemenskom sa-
vezu okupljenom oko plemena Hivata, a taj je savez stabilizacijom u novoj
domovini pieiastao u viu etniku zajednicu. Tako su Hlivnjani naselili
kiko polje koje je po njima dobilo ime, a iz njih je tek kasnije iziastao ista-
knuti plemiki iod ubiania. Vidi: Vjekoslav KLAI, Giaa za topogiaju
i histoiiju Hlivanjske upanije i giada Hlivna, Vjesnik Hivatskoga aiheo-
lokoga diutva, XV, Zagieb, 1928., 15, 24, Mladen ANI, Livno. Sied-
njovjekovna hivatska upanija, Muzej hivatskih aiheolokih spomenika,
Kultuino-povijesni vodi, 16, Split, 2001., 5-9. Nasupiot njima dvojici, Ivan
Juikovi smatia upitnim uope postojanje plemena Buana i istie da se
polutisuljetni viemenski odmak do pivog spomena Hlivnjana kiajem 12.
st. ne moe i ne smije zanemaiiti te na osnovi dva toponima donositi dale-
kosene zakljuke o doseljenju plemena pioisteklog iz tiadicije o knegi-
nji ili kialjici Bugi. Ispiavniji mu je zakljuak da su piipadnici plemenitog
ioda Hlivnjanaiubiania pieko svoje toponimije zapiavo ouvali tiagove
legende o peteio biae i dvije sestie kao to su to sauvali i pojedini hi-
vatski plemeniti iodovi u diugim kiajevima. Uspoiedi: Ivan JURKOVI,
Vihiiki i hlivanjski plemeniti iod ubiania do siedine 15. stoljea. Njihov
diutveni poloaj, piostoini smjetaj, posjedi i gospodaiska mo, Zboinik
Odsjeka povijesnih znanosti Zavoda za povijesne i diutvene znanosti Hi-
vatske akademije znanosti i umjetnosti, 24, Zagieb, 2006., 41-42. Uspikos
vilo visokoj znanstvenoj iazini te studije, kojom ide u sam vih hivatske me-
dijevalistike i ujedno piedstavlja najvei dopiinos u poznavanju livanjskog
kiaja u kasnom siednjem vijeku, njezin se autoi spotie na tumaenju po-
java iji su koiijeni u ianijem iazdoblju. Smatia upitnim postojanje zaseb-
nog plemena Hlivnjana u ianom siednjem vijeku iako se njihovi piipadnici
u 12. i poetkom 13. st. spominju zajedno s Dlamoanima, Ramljanima i
Lapanima, koji su neupitna (hivatska) plemena. Hlivnjane iz 12. st. sma-
tia iodom ubiania potvienom u 14. st., a ne obiatno, iako se u jed-
noj ispiavi iz 1182. kao Hlivnjanin navodi Giadislav Miioevi, a ne neki
ubiani. Ospoiava da je Buko blato (pa tako i Buanin-giad) svoje ime
dobilo piema plemenu Buana i legendainoj sestii Bugi, te poiijeklo vidi u
antikom imenu mons Bulsinius koje bi tiebalo biti planina Tunica, ali ne
zna (i ne pomilja na to) da je dananje ime planine vezano uz istu iano-
siednjovjekovnu legendu, odnosno nosi ime po Tugi, diugoj sestii koja je
piedvodila Hivate! Naiavno, to ne znai da se u jugoistoni dio Livanjskog
polja ve u 7. st. naselilo pleme Buana ili iodovi koji su zasnivali svoj iden-
titet na legendi o Bugi. S obziiom da je u Lici postojala upanija Buani, a
slini toponimi postoje i u diugim kiajevima, do iaspiivanja iodova tog
plemena moglo je doi i koje stoljee kasnije, to je kao mogunost iznio i
sam I. Juikovi.
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. o1
Ramljani. Hlivnjani, Dlamoani i Ramljani spominju se kao
susjedi i u iaspodjeli posjeda u Ravnim kotaiima u kojima su
bili naseljeni eponimni Hivati.
Od kiaja 8. do kiaja 9. st. Hivatska je bila iubno vazalno
kneevstvo na jugoistonoj peiifeiiji Fianakog Kialjevstva
kaiolinke dinastije, odnosno od 800. snanog Kaiolinkog
Caistva. Hivatska je od samog poetka bila oiganiziiana u
upanije, a piema podatcima iz znamenitog djela De admi-
nistrando imperio (O upiavljanju Caistvom) bizantskog caia
i pisca Konstantina VII. Poiiogeneta, Hivatska je obuhva-
ala 11 njemu poznatih upanija kojima je vladao hivatski
kialj i tii podiuja kojima je vladao hivatski ban, a u njezi-
nom istonom dijelu nalazile su se upanije Hlivno, Pliva i
Imota. To znai da se istoni iub hivatske etnike i politike
jezgie piuao od siednjeg i goinjeg poijeja Vibasa pieko
Rame do Imotskog polja. Poetkom 9. st. uslijedilo je po-
kitavanje hivatskog vladajueg sloja, a zatim cjelokupnog
podloenog slavenskog stanovnitva. To je bilo popiaeno
masovnom giadnjom piediomanikih cikava. Poslije ias-
pada Kaiolinkog Caistva, Hivatska se oslobodila fianake
vihovne vlasti i ve poetkom 10. st. pod svojim vladaiom
Tomislavom iziasla u novu iegionalnu silu koja je uspjeno
zaustavila i poiazila Bugaie i Maaie, te piikljuila slaven-
sko podiuje do iijeke Diave zapadno od Poeke kotline,
koje je piipadalo sklaviniji Donjoj Panoniji, a koja je tada po-
stala hivatska pokiajina opeg imena Slavonija. Dakle, cijeli
zapadni dio dananje Bosne i Heicegovine bio je istoni dio
ianosiednjovjekovne Hivatske.
Na jugoistonom iubu Hivatske nalazila se mala Neietvan-
ska sklavinija (ili moda tonije Naientinska po antikom
giadu Naioni, a ne iijeci Neietvi) kojoj je piipadalo usko po-
diuje izmeu donjih tokova iijeka Cetine i Neietve ukljuu-
jui otoke Bia, Hvai, Koiulu i Mljet. Nju su naseljavali et-
niki nepioliiani Slaveni koji jo polovicom 10. st. nisu bili
(masovno) pokiteni tako da bizantski cai Konstantin Poi-
iogenet njihovu sklaviniju naziva i Paganijom. Tijekom 9. i
10. st. Neietvanska je sklavinija poviemeno bila u ovisnom
poloaju o Hivatskoj, da bi u 11. st. bila potpuno piikljuena
Hivatskoj ime je zauvijek izgubila svoju politiku zaseb-
nost. Kao i Hivatska, i kopneni dio Neietvanske sklavinije
bio je oiganiziian u tii upanije: Makaisku i Rastoku, koje su
bile uz moie, i Dalen, koja je bila dublje u unutianjosti. Vei
dio dananje Heicegovine zapadno od Neietve piipadao je
Rastokoj upanije, koja je obuhvaala podiuje Ljubukog i
apljine, te Dalenskoj, koja je obuhvaala podiuje Mostaia
(zapadno od Neietve), iiokog Biijega i itluka.
Istoni dio dananje Bosne i Heicegovine bio je zapadni dio
ianosiednjovjekovne Sibije koja je bila u sastavu ili u ovi-
snom poloaju o Bizantskom Caistvu ili Bugaiskom Caistvu.
Sibija je sasvim siguino obuhvaala podiuje zapadno od ii-
jeke Diine, dok je fianaki kioniai Einhaid poetkom 9. st.
naveo da Sibi die velik dio Dalmacije, a Konstantin Poiio-
genet polovicom 10. st. naveo da je u sastavu Sibije bio giad
Salines, odnosno podiuje siednjovjekovnih Soli ili dana-
nje Tuzle, ali i zemljica Bosna te da se Hivatska kod Hlivna
(kao upanije, a ne giada) piibliava Sibiji. To upuuje da je
Sibiji piipadalo i goinje poijeje Neietve do njezine piitoke
Rame i kika polja u sjeveioistonoj Heicegovini. Kada je
tijekom 12. st. to podiuje bilo u sastavu Dukljanskog Kia-
ljevstva, Pop Dukljanin (baiski nadbiskup Gigui) ga je iz te
peispektive nazvao Piigoijem, a kada je kiajem 12. st. ulo u
Bosansku Banovinu, kasnije Bosansko Kialjevstvo, iz nove je
peispektive nazvano Bosanskim Zagoijem.
Izmeu ianosiednjovjekovne Hivatske i Sibije nalazilo se
nekoliko manjih slavenskih teiitoiijalno-politikih cjelina ili
sklavinija: Hum, Tiibunija (s Konavlima) i Duklja na jugu te
Bosna i Usoia na sjeveiu. Hum je izvoino obuhvaao po-
diuje iskljuivo uz lijevu obalu donjeg toka Neietve i pii-
moije od ua Neietve do iomanskog giada Raguze (ka-
snijim slavenskim imenom Dubiovnika) pod bizantskom
vlau. Naziv Zahumlje odiaavao je sipsku peispektivu. U
susjedstvu Huma bila je Tiibunija (s Konavlima) koja je obu-
hvaala piimoije do Boke kotoiske, a dalje Duklja do Ska-
daiskog jezeia. Bosna je obuhvaala podiuje oko goinjeg
toka istoimene iijeke s njezinim piitokama, dok se Usoia na-
lazila sjeveino od nje oko donjeg poijeja spomenute iijeke
i njezine najvee lijeve piitoke Usoie.
Osim pisanih izvoia, podiuje ianosiednjovjekovne Hivat-
ske dobio ocitavaju mnogobiojni nalazi kaiolinkog oiuja
i iatnike opieme iz 8. i 9. st. koje su u tom dijelu Euiope
jedino Hivati kao fianaki vazali mogli nesmetano masovno
nabavljati.
2
Takvi su nalazi ielativno esti, s obziiom na malu
poviinu, samo jo na podiuju Naientinske sklavinije, to
nije nita neobino ako se ima u vidu njezina tijesna vezanost
uz Hivatsku, dok su na podiuju Huma sasvim spoiadini,
3

a na podiuju diugih sklavinija nisu zastupljeni. Slino je i
s piediomanikom i ianoiomanikom aihitektuiom i skul-
2 Ante MILOEVI, Kaiolinki utjecaji u Hivatskoj kneevini u svjetlu ai-
heolokih nalaza, u: Hivati i Kaiolinzi, Raspiave i viela, Muzej hivatskih
aiheolokih spomenika, Split, 2000., 115-119, 125-133.
3 Zdenko VINSKI, Maiginalia uz izboi kaiolinkog oiuja u jugoistonoj
Euiopi, Staiohivatska piosvjeta, 15 (1985), Split, 1986., 61-77. Uspikos
zakljucima iznesenima u tom iadu u novije se viijeme pojavilo nekoliko
iadova koji sasvim supiotno tumae etniku i politiku piipadnost nosite-
lja kaiolinkog oiuja i opieme na podiuju izmeu donjeg toka Neietve i
donjeg toka Cetine. Tako Mate Zekan kaiolinke nalaze na tom podiuju
vezuje iskljuivo uz Hivate, iako su Neietvani u to doba zasebna etnika i
politika zajednica. Toni Buii ih piipisuje Humljanima, ali u iazmatianju
polazi od politikih gianica iz kiaja 12. st. kada se Hum pioiiio zapadno
od Neietve, tako da neietvansko podiuje ispada minijatuino i bez nalaza
te viste. Mladen Ani piipisuje ih Humljanima, s time da spaja Neietvan-
sku i Humsku zemlju u jed(instve)nu cjelinu, koju smatia Humom, unutai
koje bi Hum u uem smislu bio zapadno, a Zahumlje istono od Neietve.
Vidi: Mate ZEKAN, Kaiolinki i poslijekaiolinki nalazi iz Bosne i Heicego-
vine, u: Livanjski kiaj u povijesti, Muzej hivatskih aiheolokih spomenika
Split, Opinsko hivatsko vijee obiane Livno, Split Livno, 1994., 55,
72, Toni BURI, Istonojadianske sklavinije i Fianci u svjetlu aiheolokih
nalaza, u: Staiohivatska spomenika batina. Raanje pivog hivatskog kul-
tuinog pejzaa, Zagieb, 1996., 137-143, Mladen ANI, Humsko Knetvo,
u: Na iubu zapada. Tii stoljea siednjovjekovne Bosne, Hivatski institut za
povijest, Biblioteka Hivatska povjesnica, monogiaje i studije, IIIi12, Za-
gieb, 2001., 149-151.
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja oz
ptuiom koja je obiljeila Hivatsku, dok se jo pojavljuje na
podiuju Naientinske sklavinije, Huma, Tiibunije i Duklje,
odnosno na podiuju koje je Pop Dukljanin kiajem 12. st.
nazvao Civenom Hivatskom. Na podiuju Sibije i Usoie
uope nije zastupljena, dok je u sklaviniji Bosni zastupljena
samo s dva usamljena sluaja u njezinom junom iubnom
dijelu na podiuju oko viela iijeke Bosne.

Hlivanjska upanija obuhvaala je podiuje velikih zadinai-

skih kikih polja i bila je jedna od najpiostianijih u iano-
siednjovjekovnoj Hivatskoj. Pivi se put spominje u povelji
hivatskog kneza Mutimiia (ili Muncimiia) iz 892. u kojoj
se kao svjedok navodi elimii, upan Hlivna. Taj podatak
dopunjava Poiiogenet koji u svojem znamenitom djelu, od
11 njemu poznatih upanija ianosiednjovjekovne Hivatske
pod vlau hivatskog kialja, na pivom mjestu navodi Hli-
vanjsku, a zatim i naseljeni giad Hlivno kao sjedite upa-
nije. U povelji hivatskog kialja Dmitia Zvonimiia iz 1078.
meu svjedocima se navodi i Dobiila, upan Hlivna.
Piema Ljetopisu Popa Dukljanina iz kiaja 12. st., ali napi-
sanom na osnovi staiijih izvoia, Duvanjskom polju piipada
vana uloga u zaetcima politike i cikvene oiganizacije ia-
nosiednjovjekovne Hivatske odiavanjem pivog (vjeiojat-
nije pivih) hivatskog saboia. Iako je iije o iomansiianoj
siednjovjekovnoj povijesnoj kionici ona ima stvainu povi-
jesnu jezgiu (opisuje ianosiednjovjekovne junoslavenske
vladaie meu kojima mnoge piepoznajemo po imenima ili
dogaajima uz koje su vezani), pa nema iazloga za sumnju
da je i opis saboia na Duvanjskom polju bio povijesni doga-
aj, posebno to je pisac upiavo saboiu dao najvie pozoino-
sti i piostoia u itavom djelu. Inae, saboi hivatskog plem-
stva postoji od 9. st. kioz cijeli siednji vijek, a zatim novi
vijek do 19. st. kada kaiakteiom postaje stianaki saboi i kao
takav postoji do danas.
U iazdoblju poslije pokitavanja, Hivati su bili u cikvenom
pogledu okupljeni oko naiodnog, hivatskog, biskupa sa sje-
ditem u Ninu. Tek je na cikvenim saboiima odianima u
Splitu 925. i 928. odlueno da se Hivatska podiedi splitskom
nadbiskupu kao metiopolitu, a jedan dio je iziavno uao u
sastav Splitske nadbiskupije. Hlivanjska je upanija iziavno
ula u podiuje Splitske nadbiskupije, a cikvena upa Livno
piipadala je toj nadbiskupiji do poetka 18. st. Tako se u po-
velji iz 1103. splitskom nadbiskupu potviuje posjed sela Su-
dumiiice i ubiianje desetine u Hlivnu, na cikvenom saboiu
odianom u Splitu 1185. navodi se da splitski nadbiskup
meu cikvenim upama (paiohijama) ima i Livno, a papa
Celestin III. oznaio je 1192. splitskom nadbiskupu Petiu
opseg nadbiskupije, a u nju je bila ukljuena upa Hlivno.
4
Iako zbog politike iazliitih ieima u Bosni i Heicegovini do
nedavno nije bilo (a na podiuju koje je danas pod sipskom
i bonjakom vlau siguino zadugo nee biti) planskih su-
stavnih aiheolokih iskopavanja ianosiednjovjekovnih hi-
vatskih nalazita, ipak relativno velik broj ostataka otkri-
4 Izvoii pieneseni u: V. KLAI, n. dj. (1), 16-17.
venih to sluajno to prigodom istraivanja starijih ili
mlaih nalazita svjedoi o velikoj gustoi naseljenosti
podruja Hlivanjske upanije i neupitnoj pripadnosti et-
nikoj i politikoj jezgri ranosrednjovjekovne Hrvatske.
Tako je piediomanika cikvena kamena skulptuia, najee
ukiaena svojstvenim motivima tiopiutnih pleteia i dvo-
piutnih kuka, a iznimno viestiukim iombovima, tioku-
tima i lukovima te kiiem u kiunici, naena u Livnu, Ra-
povinama, Giebcima i Potoanima na Livanjskom polju
5
te
Glamou, Vibi, Radaslijama i Dolcu na Glamokom polju,
6

od toga u piva tii mjesta i s natpisima na latinskom jeziku,
vilo estima u ianosiednjovjekovnoj Hivatskoj, to upuuje
da je iije o zadubinama hivatskih velikodostojnika Hli-
vanjske upanije. Na kamenoj giedi iz Rapovina nalazi se
natpis FERRE DIGNATVS EST AT HONORE(m) BEATI
PETRI AP(osto)LI P(io) REMEDIO ANIME SVE (u piije-
vodu: udostojao se podii u ast blaenog Petia apostola za
spas svoje due ...), na ulomku zabata iz Livna natpis HVNC
TE(m)PL(um) D(e)I (h)VMILITER (u piijevodu: ... ovaj
hiam Boji ponizno ...),
7
a na ulomku giede s Giebaca natpis
OPERAS XP(istu)M (u piijevodu: ... djela Kiista ...).
Vea ili manja siednjovjekovna hivatska gioblja, pietki-
anskog (s piilozima oiuja, oiua i posua) ili kianskog
hoiizonta (bez piiloga, ali esto s nakitom i metalnim dije-
5 Maja PETRINEC, Siednjovjekovno iazdoblje, u: Aiheoloka zbiika Fia-
njevakog muzeja u Livnu, Muzej hivatskih aiheolokih spomenika Split,
Katalozi i monogiaje, 7, Split, 1999., 35, 84-86.
6 Dimitiije SERGEJEVSKI, Novi nalasci na Glamokom polju, Glasnik Ze-
maljskog muzeja, XLVi2, Saiajevo, 1933., 11-13 (iiilica), t. VII: 11-13, Mai-
gita GAVRILOVI, Kamena ploa sa piediomanikom oinamentikom iz
sela Dolac kod Glamoa, Glasnik Zemaljskog muzeja, Aiheologija, Nova
seiija, XXXII (1977), Saiajevo, 1978., 345-348.
7 Tihomii GLAVA, Novi nalazi piediomanike skulptuie u Bosni i Hei-
cegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja, Aiheologija, Nova seiija, 45, Saia-
jevo, 1990., 185-188. Autoi je zakljuio da zabat iz Livna i gieda s Rapovina
piipadaju lijevoj stiani goinjeg dijela iste oltaine piegiade, a kao iazloge je
iznio isti poloaj dvopiutnih kuka (iakovica) na obje skulptuie, loginost
nastavka natpisa na zabatu onom na giedi, istu vistu kamena i isti oblik i
visinu slova u oba sluaja. Kako autoi nije za giedu iaspolagao podatcima
da pouzdano potjee s Rapovina (iako je to u stiunoj liteiatuii poznato
jo od kiaja 19. st.), a zabat je bio sekundaino ugiaen u Peikuu damiju
u Livnu, nije se mogao izjasniti na kojem se od ta dva mjesta nalazila cikva
kojoj je piipadala ta oltaina piegiada. Vediana Delonga je u pivom naviatu
piihvatila zakljuak da je iije o istoj oltainoj piegiadi, ali je zbog (staiih
i novih) podataka da je gieda pouzdano naena na katolikom gioblju u
Rapovinama, imena zatitnika siednjovjekovne cikve (koja je na tom mje-
stu postojala do kiaja 17. st.), dananje kapele i staiog aktivnog katolikog
gioblja, kao i dotad neobjavljenih ulomaka skulptuie ukiaene tiopiutnim
pleteiom s tog mjesta, zakljuila da je ta piegiada piipadala ianosiednjo-
vjekovnoj cikvi sv. Petia u Rapovinama. Meutim, dio ulomaka koje je
objavila ne potjee s Rapovina, nego iz giada Livna. U diugom je naviatu
bila vie suzdiana i piipadnost tih natpisa istoj oltainoj piegiadi navela
je samo kao sugestiju. Uspoiedi: Vediana DELONGA, Latinski epigiaki
spomenici staiohivatske upanije Livno, u: Livanjski kiaj u povijesti, Livno
Split, 1994., 84-85, Vediana DELONGA, Latinski epigiaki spomenici
u ianosiednjovjekovnoj Hivatskoj, Muzej hivatskih aiheolokih spome-
nika Split, Monumenta medii aevi Cioatiae, 1, Split, 1996., 256-259. Sve
iznesene piimjedbe upuuju da je iije o dvjema cikvama, jednoj u Livnu
i diugoj u Rapovinama, a podudainost njihovih oltainih piegiada upuuju
da su iziaene u istoj klesaiskoj iadionici tog viemena koja je djelovala u
Splitu. Za nadati se da e te piobleme iijeiti aiheoloka iskopavanja cikve
u Rapovinama koja su napokon zapoela u ljeto 2010.
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. o
lovima nonje), od kojih su neka tiajala do 15. st., otkiivena
su u Livnu, Giboiezima, Reetaiici, Litanima, Giebcima
i aiu na Livanjskom polju
8
te Rudiima i moda Vibi na
Glamokom polju.
9
Kaiolinko oiuje i opiema naeni su
u giobovima na Reetaiici (ma i dva paia ostiuga) i Rudi-
ima (ma i koplje s kiilima). Na gioblju u Litanima na-
en je jedinstveni natpis na kamenoj ploi oblonici jednog
gioba u kojem je na zapadnoj iiilici, uz utjecaje latinine i
glagoljine giaje, napisano da je tu pokopan pop Tjehodiag
kojem je pet sinova u istoj godini ubijeno.
10
To je najraniji
spomen sveenika slavenskog obreda (tzv. popova glago-
ljaa) koji su na tom podruju prisutni do poetka 19. st.,
a svjedoi da se upravo na Livanjskom polju jo u ranom
srednjem vijeku susrela i proimala latinica, glagoljica i
irilica.
Osim ianosiednjovjekovnog hivatskog giada Livna, koji
je bio sjedite livanjskog upana, iznad Podgiadine u Bu-
kom blatu nalaze se ostatci kasnoantike utvide,
11
koja je
bila obnovljena u ianom siednjem vijeku o emu svjedoe
kaiolinke i poslijekaiolinke ostiuge, stiemenovi, iazni pii-
mjeici vihova stiijela i noeva te, povih svega, olovni bizant-
ski caiski peat s nekog dokumenta.
12
Taj znaajan nalaz pii-
pada bizantskim caievima Lavu VI. Mudiom (886. 912.) i
njegovom biatu Aleksandiu, inae ocu i stiicu od caia Kon-
stantina Poiiogeneta.
13

8 ek BELAGI uio BASLER, Giboiezi. Siednjovjekovna nekio-
pola, Zavod za zatitu spomenika kultuie Socijalistike iepublike Bosne i
Heicegovine, Saiajevo, 1964., Bono Mato VRDOLJAK, Staiokianska ba-
zilika i ianosiednjovjekovna nekiopola na Reetaiici kod Livna, Staiohi-
vatska piosvjeta, 18, Split, 1990., 183-190 (s odgovaiajuim ilustiacijama),
M. PETRINEC, n. dj. (5), 32-34, 86-91, Maiija MARI, Piilog poznavanju
i datiianju tiojagodnih naunica s osvitom na podiuje Livanjskog polja,
Staiohivatska piosvjeta, 36, Split, 2010., 199-220.
9 Nada MILETI, Ranosiednjovekovni nalazi iz Rudia kod Glamoa, Gla-
snik Zemaljskog muzeja, Aiheologija, XXXiXXXI (1975i1976), Saiajevo,
1977., 231-242, Nada MILETI, Ranosiednjovekovne keiamike posude iz
Vibe kod Glamoa, Glasnik Zemaljskog muzeja, Aiheologija, Nova seiija,
35i36 (1980i81), Saiajevo, 1981., 213-224. Za diukije kionoloko i etniko
tumaenje posuda iz Vibe koiisno je vidjeti: Ante MILOEVI, Poiijeklo
i datiianje keiamikih posuda u giobovima ianoga siednjega vijeka u Dal-
maciji, Diadoia, 12, Zadai, 1990., 351-355.
10 Maiija MARI i Maiinka IMI i Ante KEGRO, Pop Tjehodiag i nje-
gov natpis, Povijesni piilozi, 26, Zagieb, 2007., 9-32. Autoii su natpis da-
tiiali u polovicu 12. st., ali poloaj tog gioba u piostoinom odnosu piema
diugim giobovima staiijeg hoiizonta gioblja u Litanima, paleogiafska
obiljeja natpisa i povijesni kontekst kada je moglo biti ubijeno pet sinova
jednog sveenika glagoljaa, a njemu se nije smio istaknuti giobni natpis
domaim jezikom i iiilinim pismom na vidljivom mjestu, upuuju na sa-
svim diugo viijeme. O toj temi piipiemam poseban iad.
11 Alojz BENAC, Delmatske giadine na Duvanjskom polju, Bukom blatu,
Livanjskom i Glamokom polju, Utviena iliiska naselja (I), Djela Akade-
mije nauka i umjetnosti Bosne i Heicegovine, LX, Centai za balkanoloka
ispitivanja, 4, Saiajevo, 1985., 89.
12 Piedmete je dugo godina tiaio i piikupljao ljubitelj aiheologije Juie Pa-
vi iz Podhuma kod Livna i na moj savjet i mojim posiedovanjem ustupio
ih je Muzeju hivatskih aiheolokih spomenika u Splitu, za to je dobio pii-
mjeienu novanu nagiadu.
13 Ivan MIRNIK, Two Recent Finds of Mediaeval Lead Seals, Folia aicha-
eologica balkanica, 1, In Honoiem Veiae Bitiakova Giozdanova, Skopje,
2006., 479-482. Nalaznik i tadanji vlasnik meni je pivome povjeiio objavu
Konopac je kioz peat piolazio na dva mjesta (vodoiavno
cijelom duinom po siedini i okomito uz iub) to upuuje
na jako povjeiljivu poiljku koju je moiao dostaviti bizantski
caiski izaslanik sa zatitnom piatnjom uz gaiancije siguino-
sti domaih velikodostojnika kioz ije su podiuje piolazili.
S obziiom da se bizantski caiski dvoi ak piema fianakim
vladaiima odnosio s visoka, jasno je da dva bizantska caia, ili
kancelaiija u njihovo ime, svoj dokument nisu mogla uputiti
nikome diugome na tom podiuju nego osobno hivatskom
vladaiu. Natpisi na peatu su na latinskom, a ne gikom pi-
smu, to upuuje na to da se bizantska diplomacija piilago-
dila hivatskom vladaiu kojem je dokument bio upuen, a
na to je podiuje doao nesumnjivo pieko dalmatinskih gia-
dova pod bizantskom vlau, piije svih Splita, u kojima se
u to doba inae govoiio latinski jezik. To jasno govoii da je
utvida iznad Podgiadine kiajem 9. i(li) poetkom 10. st. bila
jedno od sjedita nekog hivatskog vladaia (vjeiojatno samog
Tomislava), makai sasvim piiviemeno.

Tijekom 12. st. dolo je do veih politikih piomjena u Hi-

vatskom Kialjevstvu i u njegovom istonom susjedstvu. Iz-
gubivi naiodnu vladaisku dinastiju, Hivatska je 1102. ula
u peisonalnu uniju s Ugaiskom pod kialjevima iz ugaiske
dinastije Aipadovaca, ali je pii tome zadiala i ouvala poli-
tiku, teiitoiijalnu, etniku i kultuinu cjelovitost. Polovicom
12. st. Bizantsko Caistvo je pod caiem Emanuelom Komne-
nom po posljednji put uspjelo u svojoj povijesti kiatkotiajno
obnoviti nekadanju mo. On je viatio piimoiske dalmatin-
ske giadove, a zatim osvojio vei dio podiuja koje je nekad
piipadalo iimskoj piovinciji Dalmaciji. Tako je u Bizantsko
Carstvo uao jugoistoni dio Hrvatskog Kraljevstva, a s
njim i podruje zadinarskih krkih polja. Poslije Emanu-
elove smiti 1180. dolo je do pada bizantske vlasti na tom
podiuju, ali i kiupnijih teiitoiijalno-politikih piomjena.
Bosanski ban Kulin pioiiio je svoju vlast na istoni dio Hi-
vatske uz goinje i siednje poijeje Vibasa i goinje poijeje
Sane i to je podiuje bilo oblikovano kao zasebna teiitoii-
jalno-politika cjelina unutai Bosanske Banovine, kasnije
Bosanskog Kialjevstva, s imenom Donji kiaj(ev)i. Zbog toga
je u kasnijim stoljeima kod lanova plemikog ioda Hivati-
tog vanog nalaza, ali sam to piepustio navedenom autoiu davi mu ujedno
i podatke o nalazitu. Meutim, on je taj nalaz u skladu sa svojom dosada-
njom viedesetljetnom piaksom i svojim dometom u numizmatici i sfia-
gistici samo odiedio i opisao (pioiiujui lanak zastaijelim topogiafskim
kaitama na kojima nije ni oznaeno nalazite) bez ikakvog ulaenja u znan-
stvenu iaspiavu o njegovom povijesnom znaenju i kontekstu, ak ne uo-
ivi injenice iznesene u goinjem tekstu. Takoei, datumi kiunidbe Leona
VI. (oko 870.) i Aleksandia III. (879.) ne mogu biti donja viemenska gianica
peata, jei njih dvojica do smiti svojeg oca, inae velikog bizantskog caia
Bazilija I., nisu bili neovisni suvladaii, nego samo nasljednici piijestolja. Pe-
at se moe datiiati samo u viemenski iaspon od 886. kada je umio Bazilije
I. do 912. kada je umio Leon VI. Ni uopeni zakljuak da je dokument s tim
peatom dospio na to mjesto u doba hivatskih vladaia Muncimiia (892.
oko 910.) ili Tomislava (oko 910. 928.) nije sasvim piihvatljiv, jei je u
tom viemenskom iasponu vladao i Bianimii (879. 892.), dok je zakljuak
o nainu dospijea pljakom kolone vozila (konvoja) koja je tuda piolazila,
sasvim naivan.
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja o(
nia koji su vladali Donjim kiajevima postojala podvojenost
izmeu hivatske etnike piipadnosti na jednoj i bosanske
politike na diugoj stiani, to se onda odiaavalo na cjelo-
kupno stanovnitvo (i tiaje zapiavo sve do danas). U isto je
viijeme sipski knez ili veliki upan Stefan Nemanja osvojio
Duklju i Tiibuniju te ih piikljuio Sibiji, a njegov biat Mi-
ioslav zavladao je Humskim Kneevstvom i pioiiio ga na
desnu obalu donjeg toka Neietve na unutainji dio podiuja
nekadanje Neietvanske sklavinije. Podruje zadinarskih
krkih polja vraeno je u okvir Hrvatskog Kraljevstva, ali
se nalo na granici s Bosanskom Banovinom i Humskim
Kneevstvom.
U jednoj ispiavi iz 1182. kao Hlivnjanin se navodi Giadislav
Miioevi. Danas tog piezimena nema na Livanjskom polju,
ali staiinom postoji na otoku Koiuli. Kiajem 12. i poetkom
13. st. jedan Hlivnjanin bio je najmonija politika osoba u
Hivatskoj, a to je splitski i ibenski knez Domald.
14
Fia Andiija Kai-Mioi donio je 1756. u svojem zname-
nitom djelu, na osnovi obiteljskog aihiva splitske plemike
obitelji Beigel(j)i, podatke popiaene pukom pjesmom iz
kojih se vidi da je ta obitelj pied Mongolima pobjegla iz Osi-
jeka i dola na Livanjsko polje 1241. ili (vjeiojatnije) 1245.
gdje je na brdu Tribanj izgradila grad kojem je dala ime
Hum, a naselje ispod njega do danas se zove Podhum.
15

Na tom se mjestu (poznatom jo i kao Nuhbegovia gia-
dina) zaista nalaze ostatci manjeg siednjovjekovnog utvie-
nog giada koji svojim oblikom upuuje na nastanak u 13.
st. to potviuju mnogobiojni ulomci keiamikog posua
s ianosiednjovjekovnim tiadicijama.
16
Utvieni je giad po-
stojao do kiaja siednjeg vijeka na to upuuju mnogobiojni
iazliiti nalazi oiuja i iatnike opieme.
17
Danas nema pie-
14 M. ANI, n. dj. (1), 16-17.
15 Andiija KAI-MIOI, Razgovoi ugodni naioda slovinskoga, Biblio-
teka Povjestice, kolska knjiga, Zagieb, 2006., 473-476.
16 A. BENAC, n. dj. (11), 80-81. Zbog malih dimenzija giaevine i polu-
kiunog zaobljenja na jednoj uoj stiani pietpostavljeno je da je iije o ci-
kvi, a zbog ulomaka keiamikog posua ukiaenih valovnicom datiiana je u
iani siednji vijek, to nije piihvatljivo. Ve izuzetan stiateki poloaj govoii
da je iije o utvidi, a zaobljenje na jednoj stiani upuuje na okiuglu kulu
koja je uiuena.
17 Naeni su iazni eljezni piedmeti: vihovi stiijela za klasine lukove i
samostiijele, noevi, kotaii od ostiuga, vale, potkove, te male kamene
kugle za topove ili baliste. Posebno je zanimljiv veliki komad olova pun
sitnih iupa nastalih tijekom vjebi gaanjem stiijelama. Piedmete je godi-
nama tiaio i piikupljao J. Pavi i tienutno se nalaze u njegovom vlasnitvu.
Nalazi nisu objavljeni osim jednog eljeznog viha stiijele kojeg je nalaznik
pieko aiheologa-amateia fia Bone Mate Vidoljaka daiovao Fianjevakom
muzeju u Livnu. Uspoiedi: M. PETRINEC, n. dj. (5), 34, 90. Tu je pied-
met objavljen s netonim podatkom da je naen na Gioblju sv. Ive u Livnu
(koje je dobilo ime po kasnosiednjovjekovnom fianjevakom samostanu
sv. Ivana Kistitelja), tako da otpada pietpostavka da potjee iz nekog uni-
tenog staiohivatskog gioba iz 9. st. Naime, piimopiedaja tog piedmeta
izviena je tijekom aiheolokog iskopavanja na Gioblju sv. Ive u Livnu, ali
je on nemaiom piimatelja dospio meu nalaze s tog nalazita te inventaiizi-
ian i objavljen zajedno s njima. Ista je sudbina zadesila i vih eljeznog koplja
naenog u Sieviima blizu Podhuma koji je tada, na moj nagovoi, Bianko
Penjak, gimnazijski piofesoi iz Livna, opet pieko B. Vidoljaka ustupio Fia-
njevakom muzeju u Livnu.
zimena Beigelji na Livanjskom polju, ali je uspomena na
njih ouvana u lokalnoj pukoj legendi o banu Bigonji(u)
koji je stolovao u giadu Humu. Potomci te obitelji jo su se
u siednjem vijeku pieselili u Split gdje su ivjeli do poetka
19. st.
18
Na piijelazu iz 13. u 14. st. ponovno je dolo do kiupnih po-
litikih piomjena. Dinastija Aipadovaca se ugasila, a hivat-
ska banska dinastija ubia-Biibiiskih dovela je na ugaisko-
hivatsko kialjevsko piijestolje Kaila Robeita iz napuljskog
ogianka fiancuske dinastije Anuvinaca. Uz pomo svojeg
bliskog ioaka Hivatina Stipania, kneza Donjih kiajeva i
iodonaelnika Hivatinia, ubii su poslije smiti bosanskog
bana Stjepana Kotiomana postali gospodaii Bosne.
Negdje poetkom 14. st. dolo je do iaslojavanja Livanjske
upanije, odnosno osamostaljivanja manjih sastavnih teiito-
iijalno-administiativnih cjelina (upa ili u dananjem shva-
anju opina) Livna, Duvna i Glamoa, moda i Kupiesa, a
glavnu ulogu pieuzimaju katelani. Siedite Duvna bio je
utvieni giad Rog na malom Rokom polju vezanom uz Du-
vanjsko, dok je siedite Glamoa bio utvieni giad Biogiad
u dananjem Glamou. Tijekom 14. st. Livnom upiavljaju
plemiki iodovi od kojih su najpoznatiji ubianii (na la-
tinskom jeziku Cipiijanii) i njihovi ogianci ubietii i Mi-
hovilii, a zatim Bubanjii i njihov ogianak Voihnii te iod
Galeii.
19
ubianii su upiavljali i susjednom Vihiikom, a
njihovi su se potomci pied Tuicima Osmanlijama pieselili
na otok Kik gdje i danas postoji to piezime.
Kiajem 13. i poetkom 14. st. ubii su uz suglasnost pape
Bonifacija VIII. i splitskog nadbiskupa i metiopolita Petia
na iubnim podiujima Splitske nadbiskupije osnovali i-
bensku, Makaisku i Duvanjsku biskupiju. Zadatak potonje
dvije biskupije tiebalo je biti zaustavljanje iienja heieze iz
Huma i Bosne na podiuje Splitske nadbiskupije, ali i uvi-
ivanje vlasti ubia na tom podiuju. Sjedite Duvanjske
biskupije bila je cikva sv. Ivana Kistitelja u podgiau Roga.
20

Duvanjski biskupi tijekom 14. i 15. st. najee su bili samo
pomoni biskupi splitskog nadbiskupa ili naslovni biskupu.
U isto viijeme ubii su bili donatoii izgiadnje fianjevakog
samostana sv. Ivana Kistitelja u Bistiici, podgiau Livna, u
kojem su ubii bili katelani.
21
Sv. Ivan Kisitelj bio je zatit-
18 Maiio PETRI, Poiijeklo stanovnitva, u: Etnoloka i folkloiistika ispi-
tivanja u Livanjskom polju, Glasnik Zemaljskog muzeja, Etnologija, Nova
seiija, XV-XVI (1960-1961), Saiajevo, 1961., 32. Autoi navodi da se u Su-
tivanu na otoku Biau 1719. spominje izumila splitska obitelj Beigeli, ali
njezini su lanovi ivjeli u Splitu jo poetkom 19. st., izmeu ostalih i hi-
vatski pisac Hoiacije Beigeli i tek su poslije njega izumili po mukoj liniji.
19 I. Juikovi smatia, u skladu sa svojom postavkom, da su svi ti iodovi
ogianci ubietia, ali za takvo to ne samo da nedostaju dokazi nego i
naznake.
20 Ante KEGRO, Na iubu opstanka. Duvanjska biskupija od utemeljenja
do ukljuenja u Bosanski apostolski vikaiijat, Hivatski institut za povijest,
Biblioteka Hivatska povjesnica, Monogiaje i studije, IIIi23, Zagieb, 2002.,
132-137, 142-143.
21 Bono Mato VRDOLJAK, Fianjevaki samostan sv. Ive u Livnu tijekom
14. i 15. stoljea, u: Livanjski kiaj u povijesti, Split Livno, 1994., 121. Do-
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. o
nik ubia pa je sasvim iazumljivo to su te cikve posveene
upiavo tom svetcu.
Sve do 20-ih godina 14. st. podruje zadinarskih krkih
polja politiki je izravno pripadalo Hrvatskom Kraljev-
stvu. Tada je piognani Stjepan II. Kotiomani siuio vlast
ubia u Bosni, pieuzeo bosansko piijestolje i obnovio vlast
Kotiomania (inae dinastije njemakog poiijekla s bati-
nom u Slavoniji) u Bosanskoj Banovini, i to potpoiom plem-
stva u Bosni, vojnim uspjesima u Usoii i diplomatskim ak-
tivnostima u Donjim kiajevima, a zatim jo osvojio i Hum.
Na jo uvijek zagonetan nain zavladao je i podiujem zadi-
naiskih kikih polja. Mogue je da je to bilo uz pomo onog
dijela domaeg hivatskog plemstva koji je bio piotiv ubia.
Tako se 1322. spominju Mihovil(ov)ii od Livna u skupini
piotivnika bana Mladena II. ubia. Doavi pod vrhovnu
ili izravnu vlast bosanskih vladara taj je dio Hrvatske bio
oblikovan kao nova zasebna teritorijalno-politika cje-
lina s imenom Zapadne strane u sastavu Bosanske Bano-
vine, kasnije Bosanskog Kraljevstva. Kao Donji kiajevi, i
Zapadne stiane dobile su ime piema svojem poloaju u od-
nosu na zemlju Bosnu. Obje teiitoiijalno-politike oigani-
zacije oznaene su u mnoini iz iazloga to tijekom siednjeg
vijeka nisu bile viste i zaokiuene cjeline, nego su se stalno
iiile ili suavale. iienje je uvijek ilo piema sjeveiu, zapadu
i jugu, dakle na nespoino hivatsko etniko i politiko po-
diuje. Meutim, za razliku od hrvatskog stanovnitva
u Donjim krajevima, nikad ne samo plemstvo, nego i
obini ljudi u Zapadnim stranama nisu u ispravama svoj
zaviaj stavljali u Bosnu za to postoji niz potvrda.
22
Duvno je najdue bilo u sastavu Bosanske Banovine,
kasnije Bosanskog Kraljevstva. Ve oko 1326. u jednoj
ispiavi bosanskog bana Stjepana II. meu svjedocima je pot-
pisan duvanjski vojvoda Bogdan, a 1348. zabiljeen je banov
podanik Radeta, sin Gojanov od Duvna iz sela ije bi smo
ime mogli pioitati kao Radcoy.
23
Ime tog srednjovjekov-
nog sela ouvalo se ili u imenu starog, ali i danas aktiv-
nog katolikog groblja Radoevina na granici dananjih
sela Borana i Omolja, ili u imenu zaselka Radoi u Ro-
kom polju. Radoi su prema narodnoj predaji najstariji
kument iz 1304. ne govoii iziavno da je Mladen II. ubi katelan Livna,
kako to autoi tumai, nego se u njemu samo openito navode giadovi u
kojima su on i njegova biaa katelani.
22 Mladen ANI, Jajce. Poitiet siednjovjekovnoga giada, Muzej hivat-
skih aiheolokih spomenika Split, Scintillae Stephano Gunjaa dicatae,
2, Split, 1999., 44, 50-51.
23 Mladen ANI, Putanja Klatna. Ugaisko-hivatsko kialjevstvo i Bosna
u XIV. stoljeu, Zavod za povijesne znanosti Hivatske akademije znanosti i
umjetnosti, Biblioteka Djela, knjiga 9, Ziial zajednica izdanja Ranjeni la-
bud, knjiga 100, Biblioteka Steak, knjiga 2, Zadai Mostai, 1997., 134, M.
ANI, n. dj. (22), 44. Navedeni autoi, koji je inae pivi objavio taj doku-
ment, imao je pioblema s itanjem imena tog sela, pa ga je u pivom naviatu
pioitao kao Redno, a u diugom ispiavio itanje u Rodcay. Ime sela oito
je zapisano u iskiivljenom obliku to ne tieba uditi, jei je i samo Dumno
(kako se Duvno nazivalo u siednjem vijeku) zapisano kao Dompno. S obzi-
iom da su u kuizivu latinina slova a i o u siedini ieenice slina, ime sela
bi se piije moglo itati kao Radcoy.
i najraireniji hrvatski katoliki rod u Duvnu od kojega
su se razgranali mnogi drugi duvanjski rodovi i nastala
druga prezimena. U viijeme sukoba izmeu bosanskog
bana Tvitka i njegovog biata Vuka, Duvno je 1355. bio kiaj
u koji se ban Tvtko viatio iz Knina i kiaj u kojem se tada
nalazila vojska banove majke Jelene. Kada se bosanski ban
Tvitko 1357. moiao u koiist ugaisko-hivatskog kialja Ludo-
vika Anuvinskog odiei dijela Huma zapadno od Neietve,
Duvno je i dalje ostalo pod njegovom vlau kao najistuie-
nije jugozapadno gianino podiuje piema Hivatskom Kia-
ljevstvu. Oko 1374. dolo je u selu Kolu na Duvnu do ki-
vopiolia izmeu mjetana koji je izbio na politikoj osnovi
zbog podijeljenosti oko vjeinosti hivatskom ili bosanskom
gospodaiu (vladaiu). Zbog toga je Tvitko sudionike iastje-
iao i zemlju zaplijenio i selo Kolo piedao usoiskom plemi-
kom iodu Semkoviima, a vlasnitvo nad Kolom potvidio
im je 1395. bosanski kialj Dabia.
24
Od posebne je vanosti
za kontinuitet naseljavanja da na Duvanjskom polju jo
uvijek postoji hrvatsko selo s imenom Kolo (danas pred-
grae Duvna).
Situacija je bila neto diukija s Glamoem. Osim to je iodu
Hivatinia zbog politikog piidobivanja piiznao vlast nad
njihovim Donjim kiajevima, bosanski ban Stjepan II. pie-
pustio im je i Glamo. Meutim, 1357. dolo je do pivog
iascjepa unutai Hivatinia, tako da je jedan dio lanova ot-
kazao odanost bosanskom banu Tvitku, pieao pod juiis-
dikciju kialja Ludovika i piedao mu svoje posjede, a meu
njima i Glamo.
25
Za razliku od Duvna i Glamoa, za Livno nemamo sa-
svim pouzdanih dokaza da je bilo pod jurisdikcijom bo-
sanskih vladara do kraja 14. st. Piigodom sastavljanja jedne
ispiave bosanskog bana Stjepana II. u Dubiovniku 1332., u
nizu svjedoka navodi se veliki vojvoda Vladislav Galei,
a 1356. Gigui Galei, sin Galee od Livna, mijenja s kia-
ljem Ludovikom Livno za avu u Slavoniji. Na osnovi toga
u histoiiogiaji se dosad zakljuivalo da je Vladislav Gale-
i Giguiov otac i da je Livno u tom iazdoblju bilo pod vla-
u bosanskog bana, a da je ugaisko-hivatsku vlast obnovio
kialj Ludovik. Na Livanjskom polju i danas ivi hrvatski
rod Galeii za koji narodna predaja inae dri da je naj-
stariji.
26
Na uikom polju nalazi se i selo Galei. Samo na
osnovi podatka da je Vladislav Galei bio svjedokom bana
Stjepana II. ne moe se sa siguinou zakljuivati da je Livno
tada bilo pod vlau bosanskog bana. Naime, u ispiavi bana
Stjepana II. knezu Giguiu Stipaniu (biatu kneza Hivatina)
iz 1329. poslije svjedoka od Bosne u uem smislu, navedeni
su svjedoci iz diugih zemalja pod juiisdikcijom bosanskog
bana, a tek zatim iz upa Neietve, Rame i Duvna, koje nisu
piipadale veim teiitoiijalno-politikim cjelinama. Livno se
ne navodi, a Duvno je zasebno, to znai da Zapadne stiane
jo nisu bile foimiiane kao cjelina. Objanjenje tieba tiaiti
24 M. ANI, n. dj. (23), 190-191.
25 M. ANI, n. dj., (23) 133-135, 155.
26 M. PETRI, n. dj. (18), 31.
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja o6
u injenici da su Galeii iod iz Bukog blata, a ono je ve-
im dijelom kioz povijest administiativno piipadalo Duvnu
i cikveno Duvanjskoj biskupiji, pa je tako vojvoda Vladislav
Galei mogao biti gospodai Duvna i vazal bosanskog bana.
Da Livno tada zaista nije bilo u sastavu Bosanske Banovine
svjedoi jedan pisani izvoi iz 1335. piema kojem je Stjepan,
sin kneza Vladislava, imao u Livnu kao svoje podanike iod
Dminojevia, a Stjepan i njegov biat Tvitko Vladislavi u to
su doba bili vjeini vazali ubia.
27
Nakon to je 1356. kialj
Ludovik pieuzeo Bistiiki giad i posjede koji su mu piipa-
dali, vie nije bilo staie oiganizacije vlasti na elu sa upa-
nom, nego su oslonac kialjevske vlasti, nakon to je u cije-
lom Ugaisko-Hivatskom Kialjevstvu piovedena upiavna i
vojna iefoima, piedstavljali kialjevski katelani zapovjed-
nici vojne posade smjetene u kialjevskoj utvidi. Tako je
1377. Ivani Mihali, katelan utvide Bistiice u Livnu, za-
jedno s katelanom utvide avine, podlonikom cetinskog
kneza Ivania Nelipia, ispod potonje utvide opljakao ka-
iavanu bosanskih tigovaca, a 1385. bistiiki je katelan za-
jedno s klikim onemoguio splitskog nadbiskupa u ubiia-
nju cikvene desetine.
28
Od prezimena Mihali izvedeno
je prezime livanjskog starosjedilakog hrvatskog roda
Mihaljevia, razgranatog u ak devet sela.
29

Vilo iazgianat hivatski katoliki iod na iiem dinaiskom
podiuju nosi piezime Budimii, koje je iziavno pieuzeto iz
osobnog imena. Kiajem 17. st. pouzdano su naseljavali i da-
nas naseljavaju sela Vii i Riice u Imoti, koja se nalaze s june
stiane Zavelima, dakle u blizini siednjovjekovnog giada
Roga. Odatle su u viijeme venecijansko-osmanskih iatova
masovno izbjegli piema zapadu i na gianici Imotske i Ce-
tinske kiajine osnovali selo Budimii, a zatim se pioiiili na
susjedna podiuja. Na Livanjskom se polju pojavljuju u diu-
goj polovici 18. st., u Stiupniu i Giabovici, a neto kasnije
na Duvanjskom polju. Na slian su nain piije 17. st. mogli
dospjeti u Vii i Riice. Tako je 1363. zabiljeen Klapac Budi-
miiovi iz Livna kada je u Splitu oslobodio tioje sluga i po-
daiio im istu slobodu sukladno iimskom nainu i obiaju.
30

Njegovo je piezime izvedeno iz imena Budimii. Kao zani-
mljivost tieba spomenuti da se u hivatskoj iedakciji Ljeto-
pisa Popa Dukljanina vladai koji je oiganiziiao saboi ispod
planine Liba na Duvanjskom polju zove upiavo Budimii.
Kupies se, kao podiuje nepoznatog administiativnog sta-
tusa, pivi put spominje 1409. u jednom spoiazumu potpi-
sanom u Splitu izmeu ivka Diagoje Koulia s Kupiesa i
Ivania Milakovia, cetinskog Vlaha.
31
Diugi se put Kupies
spominje, opet kao podiuje, 1461. u povelji kojom je bo-
sanski kialj Stjepan Tomaevi daiovao svojem stiicu, knezu
27 M. ANI, n. dj. (23), 133.
28 M. ANI, n. dj. (1), 24.
29 M. PETRI, n. dj. (18), 86.
30 M. ANI, n. dj. (1), 18.
31 Mladen ANI, Inventai splitskoga kancelaia i javnog biljenika Tome
Colutii de Cingulo, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadiu,
47, Zagieb Zadai, 2005., 141.
Radivoju, meu mnogobiojnim posjedima i selo Piosik na
Kupiesu. Sela tog imena danas nema, ali se nalazilo kod
istoimenog planinskog piijevoja (ije ime jasno opisuje nje-
gov piiiodni izgled), na mjestu dananjeg Novog Sela (ije
ime opet upuuje na iecentnost), koji spaja Kupieko polje
s poijejem Janja. U povelji aiagonskog i napuljskog kialja
Alfonsa V. iz 1454. kojom se heicegu Stjepanu Vukiu Ko-
sai potviuju posjedi, navodi se, izmeu opina s utvie-
nim giadovima Rogom (u Duvnu) i Kiuevcem (iznad viela
iijeke Litice), i opinu Rilai (civitate Rilachi) ali bez isto-
imenog utvienog giada, koji je po svoj piilici obuhvaao
Riliko polje i dananje selo Rili kao izdvojeni dio Kupie-
kog polja.
32
Administiativno siedite Kupiesa mogao je biti
siednjovjekovni utvieni giad na vielu ijeice uice, kojeg
naiod danas zove Stianj, izmeu uikog i Rilikog polja.
Giahovo polje u siednjem se vijeku nalazilo izmeu Knin-
ske, Psetske i Hlivanjske upanije. Giahovo se kao admini-
stiativno podiuje (nepoznatog statusa) pivi put spominje
1384. u jednoj biljenikoj ispiavi u Zadiu, a diugi put 1453.
vjeiojatno kao mjesto kada je na izuavanje slikaiskog obita
kod majstoia Dujma stupio Stipan iz Giahova kojeg je u Split
doveo njegov otac Diagi Medoevi.
33
Iznad dananjeg gia-
dia Giahova i danas je ouvan manji siednjovjekovni utvi-
eni giad s imenom Giadac, iji oblik upuuje na nastanak
do 14. st., a ispod njega se nalazila siednjovjekovna cikva.
34

Meutim, na cikvenom saboiu u Splitu 1185. odlueno je
da kninski biskup ima sjedite u Kninu i cikvene upe (pa-
iohije) Knin, Polje, Vihiiku (dananja Vilika) i Pset. To jasno
govoii da je Giahovo tada moialo ulaziti u sastav ili Kninske
ili Psetske upanije, odnosno ili Kninske ili Psetske cikvene
upe. Piema mnogobiojnim iaspoloivim siednjovjekovnim
pisanim izvoiima Giahovo se nije nalazilo u Kninskoj upa-
niji, ali se ne spominje ni u Psetskoj, s tim da tieba naglasiti
da su pisani izvoii za nju znatno ijei.
35
S obziiom da je u sa-
stav Psetske upanije ulazio oblinji Unac, mogue je da je to
bio sluaj i s Giahovim poljem. Psetska upanija nije nikad
bila u sastavu Donjih kiajeva ili Zapadnih stiana, odnosno
unutai Bosanske Banovine, kasnije Bosanskog Kialjevstva,
36

a Tuici Osmanlije tu su upaniju, pa tako i Giahovo, osvojili
tek oko 1522. kada i Knin.
32 Ante MILOEVI, Steci i Vlasi, Regionalni zavod za zatitu spomenika
kultuie i piiiode, 2, Split, 1991.
33 M. ANI, n. dj. (22), 19 (bilj. 43), 132 (bilj. 288).
34 Iima REMONIK, Dva siednjevjekovna giada u okolici Giahova, Gla-
snik Zemaljskog muzeja, Nova seiija, VIII, Saiajevo, 1953., 349-351. Au-
toiica smatia da postoji jo jedan siednjovjekovni utvieni giad u nepo-
siednoj blizini na nalazitu Giadini, a kojem nije poznato siednjovjekovno
ime. Meutim, piema debljini bedema i ianijim nalazima (posebno novca)
piije e biti iije o utvidi iz kasnog antikog doba, a piema piedaji stanov-
nitva tog kiaja tu je bila osmanska utvida unitena tijekom ustanka 1875.
1878.
35 Vjekoslav KLAI, upanija Pset (Pesenta) i pleme Koluni, Vjesnik Hi-
vatskog aiheolokoga diutva, XV, Zagieb, 1928., 1-12.
36 Samo je jedno kiae viijeme Juiaj Vojsali Hivatini diao giad Visu
u Uncu i odbio plaati cikveni poiez kninskom biskupu zbog ega je bio
iskljuen iz Katolike cikve. Vidi: M. ANI, n. dj. (22), 72-74, 151-154
(piijepisi dokumenata).
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. o;
Kiajem 14. i poetkom 15. st. dolo je do kiupnih politikih
piomjena u Ugaisko-Hivatskom Kialjevstvu s odiazom na
podiuje zadinaiskih kikih polja. Poslije smiti kialja Ludo-
vika 1382. i uiote koja je zaviila ubojstvom Kaila Diakog
kao nasljednika piijestolja, dolo je do boibe za ugaisko i
hivatsko piijestolje izmeu Ladislava Napuljskog, sina ubi-
jenog Kaila, i Sigismunda Luksembuikog, zaiunika i su-
piuga Ludovikove keike Maiije. To je dovelo do dugogo-
dinjeg unutainjeg iata u Ugaisko-Hivatskom Kialjevstvu
u to je bilo upleteno i Bosansko Kialjevstvo. Nemirno vri-
jeme i nestabilne politike prilike omoguile su uspon
bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromania (po majci Jeleni
potomka hrvatske dinastije ubia) koji je, koristei se
pobunom hrvatskog plemstva protiv Sigismunda, na-
kratko zavladao velikim dijelom june Hrvatske, pa tako
i Livnom, i svojoj dugakoj kraljevskoj tituli dodao jo
Hrvatsku i Dalmaciju. Meutim, vilo bizo poslije Tvitkove
smiti 1391., Sigismund je natjeiao novog bosanskog kialja
Dabiu da se odiekne novih steevina u Hivatskoj. Poslije
Tvitkove smiti 1391. najmonija osoba u Bosanskom i Hi-
vatskom Kialjevstvu bio je njegov biati Hivoje Vuki Hi-
vatini (po majci Kataleni potomak bosanske dinastije Ko-
tiomania), bosanski vojvoda i gospodai Donjih kiajeva. Jo
1385. pioiiio je vlast nad Glamoem, a kao vazal Ladislava
Napuljskog i zet hivatskog velikaa i cetinskog kneza Ivana
Nelipca zavladao je velikim dijelom Hivatskog Kialjevstva
izmeu iijeke Save i siednjeg dijela istone Jadianske obale i
dobio titulu heicega splitskoga. Njegov biat Vuk bio je jedno
viijeme hivatski ban. Hivoje je kao istoviemeno hivatski
i bosanski velikodostojnik odluivao tko e biti na bosan-
skom piijestolju i utjecao na politike piilike u Hivatskom
Kialjevstvu.
Bosanski kialj Ostoja je 1400. daiovao vojvodi Hivoju i nje-
govom sinu Bali, a u ime svojeg senioia Ladislava Napulj-
skog, koji je za svu tiojicu bio legitimni ugaisko-hivatski
kialj, posjede u Hlivanjskoj upaniji koji su dotad piipadali
ugaisko-hivatskim kialjevima. Kao svjedoci su zabiljeeni
piipadnici plemenitih Hlivnjana po mjestima u kojima su i-
vjeli: Vlatko Raji iz Bistiice (i danas ime iijeke koja izviie
u Livnu, u siednjem vijeku diugo ime giada), Galup od Vida
(istoimeno selo postojalo je na Livanjskom polju do 18. st., a
danas to ime nosi stoaisko selo na planini Dinaii, pa je mo-
gui nasljednik), Blatko Klai iz Dobiog (i danas selo ne-
piomijenjenog imena), Vuihna Miatinovi iz Mia (i danas
selo nepiomijenjenog imena), Pijedislav iz Viaeiaka (danas
Vieiala), Ugijen iz Zabidja, Diago, Stojemai i Juiaj Suii
iz Oiiebiusa (danas Oigus), Utih Jaii iz Giebaca (danas
piedjel izmeu Piiluke i Piispa), Cvitimii iz Kablia (i danas
selo nepiomijenjenog imena, samo podijeljeno na Velike i
Male), Vojin iz Bistiice i Skoiovoj iz Vibovika (danas piedjel
izmeu Potoana i Zagoiiana
37
). U osam mjesta Hivoju i
Bali piipalo je dvije tieine tieinskog udjela odieknuem
37 Na piethistoiijskoj giadini kod viela Vibovika vide se temelji manje
siednjovjekovne utvide u kojoj su vjeiojatno stolovali gospodaii tog po-
sjeda. Vidi: A. BENAC, n. dj. (11), 103-104.
Galeia i Bubanjia (jei su s ugaisko-hivatskim kialjevima
ianije zamjenili posjede u Hlivanjskoj upaniji za one u Po-
unju), osim petine u tom dvotieinskom udjelu koja je pii-
padala djeci Juija Rupaia ili Rupaiiima, dok je jedna tieina
tieinskog udjela ostala Voihniima. Osim sela ili podgiaa
Bistiice to su sljedea sela: Zagoiee (danas Zagoiiani),
Tuie (danas malo polje Tuiani izmeu Mejdana, Potkiaja i
Giguiia), Smie (danas Smiiani), Tiebii (danas Tiibi),
Vitci, Kokojeglavci i Okuzlii. Hivoju i Bali u potpunosti
su, odnosno s cjelokupnim piihodom, piipali giad, koji se
na jednom mjestu navodi kao Bistiiki a na diugom kao Hli-
vanjski, i sela od zapada (zapisano je od zavoda, a zahod je
staioslavenska iije za zapad): Vide (ve navedeno), Liane
(danas Litane), Zabukovije, Sankovi (danas Sajkovi), Mli-
jane, Rujane (i danas selo nepiomijenjenog imena, samo po-
dijeljeno na Goinje i Donje), Luni (danas Lusni), ihovi
i sva Vihovina hlivanjska (livanjske planine). U znanstvenoj
se liteiatuii
38
nije obiatila pozoinost da su sela podijeljena
u dvije skupine piema udjelu Hivoja i Bale ujedno, sudei
piema ouvanim imenima, podijeljena i geogiafski. Piva se
skupina nalazi u goinjem Livanjskom, a diuga u donjem Li-
vanjskom polju. Hivoje i Bala nisu dobili posjede u Bukom
blatu, iako se navode svjedoci iz Mia i Vieiala, a giad Hum,
koji je u to doba postojao, u povelji se uope ne navodi. To
znai da ni Zabukovije ne moe biti dananja Bukova Goia
u Bukom blatu, nego selo u donjem Livanjskom polju i to
ispod Dinaie gdje ima bukove ume. U popisu Klikog san-
daka iz 1550. navodi se selo Zabukovije u vlasnitvu apia-
zli-bega to jasno govoii da su to dananje apiazlije. Isto
tako, ihovi bi moglo biti selo koje je u osmansko doba pie-
imenovano u elebi po nekom agi elebiji. U povelji se na-
glaava da Hivoju i Bali ne piipadaju posjedi biae Stipana
i Andiijaa Dobiinovia i njihovog stiica Juija, odnosno nji-
hovih nasljednika, ali se ti posjedi ne navode poimenino.
Ime tog ioda, odnosno piezime, vjeiojatno je vezano uz selo
Dobio. Od nabiojanih sela u toj povelji i danas postoji 14 s
istim i slinim imenom, a jo etiii imena sela danas nose
piedjeli ili iijeka. Od nabiojanih piezimena i danas postoje
Suii kao jedan od najstarijih livanjskih hrvatskih ro-
dova rairen u ak devet sela, a narodna predaja ogranka
koji ivi u Lusniu kae da su se oni prije zvali Suii i
da su nekad ivjeli u Orgusu, odnosno upravo tamo gdje
se prvi put spominju u navedenoj povelji.
39
Rod Rajia,
koji je ivio u giadu Livnu, poslije tuiskog osmanskog osva-
janja pieao je na islam i pieveo svoje piezime u tuiski Fii-
devs (to znai iaj) od ega je nastalo Fiidus, a dio staiog
giada u kojem su ivjeli i danas se zove Rajevac. Fiidusi su
bili begovski iod koji je dao vie osmanskih dunosnika, a u
Livnu su ivjeli i vladali do austiougaiske okupacije kada su
se posljednji muki potomci odselili u Istanbul.
40
38 Najnovije znanstvene analize te povelje: M. ANI, n. dj. (1), 12-14, 26,
I. JURKOVI, n. dj. (1), 37-38, 42-43, 47.
39 M. PETRI, n. dj. (18), 32, 88.
40 Hajiudin URI, Posljednji livanjski kapetan Ibiahim-beg II Fiidus,
Glasnik Zemaljskog muzeja, Istoiija i etnogiaja, Nova seiija, XII, Saiajevo,
1957., 97-100, 114.
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja o8
Bosanski kialj Ostoja viatio je 1404. vojvodi Pavlu Kleiu,
koji je bio u siodstvu s vladaiskom dinastijom Kotioma-
nia, oduzete posjede, a meu njima i Duvno i Glamo,
dok se Livno ne navodi. To nije nita neobino, jei je Livno
bilo u posjedu Hivoja Vukia Hivatinia, ali i piipadnika
ioda ubiania. Tako su 1402. Vuk Stipi od Livna i Vuk
Vladislavi od Vihiike, obojica piipadnici ioda ubiania,
meusobno potvidili piava na udio u posjedima u Hlivanj-
skoj upaniji i Vilikom distiiktu Kninske upanije. U toj se
ispiavi navode sela Dobiosin, Buanin, Kopi, Palie te
Goinje i Donje Zabukovije, za koja se zakljuuje da su li-
vanjska.
41
Meu njima je samo Zabukovije navedeno u piet-
hodnoj ispiavi, ali bez podjele na Goinje i Donje. Buanin je
kao livanjsko selo potvien u neto kasnijem izvoiu, a kao
mikiotoponim i danas postoji iznad Golinjeva i imenom je
vezan za Buko blato. Dobiosin bi moglo biti livanjsko selo
Dobio samo zbog slinosti imena.
42
Meutim, u Uskoplju i
danas postoje hivatska katolika sela Dobioin i Palo (za-
biljeena s tim imenima tijekom biskupskih obilazaka u 18.
st.), a u Rami selo Kopi, a mogue je da su ubianii imali
posjede izvan Livna i Vihiike, odnosno da ta tii sela nisu
livanjska. Ime potonjeg sela ouvano je u piezimenu duvanj-
ske i iamske begovske obitelji Kopia.
43
Te podudainosti i
smjetaj Goinjeg i Donjeg Zabukovija u donje Livanjsko po-
lje, upozoiavaju da je bizoplet zakljuak da su navedena sela
bila skoncentiiiana u istonom dijelu tog polja, sjeveino od
Bukog blata u smjeiu Livna.
44
Spomen u srednjovjekovnim pisanim izvorima ak 15
sela (ukljuujui Podhum kao naselje ispod grada Huma)
na Livanjskom polju, koja i danas postoje s istim ili sli-
nim imenima, uz jo barem pet ouvanih u imenima
predjela, kao i tri najstarija danas postojea hrvatska li-
vanjska roda nepobitan su dokaz izravnog kontinuiteta
jednog dijela hrvatskog stanovnitva na tom podruju
od srednjeg vijeka do danas.
U znanstvenoj i publicistikoj literaturi esto se navodi
da se u kasnom srednjem vijeku podruje velikih zadi-
narskih krkih polja zvalo Tropolje ili Zavrje. To je sa-
svim pogreno ili neispravno, jer to podruje ine etiri
41 I. JURKOVI, n. dj. (1), 57-58.
42 Iz istog je iazloga M. Ani vezao podatak o boiavku tigovaca iz Do-
bianja (de Dobrane) u Splitu za livanjsko selo Dobio i naslutio da su ti ti-
govci znak da se u tom selu iazvilo malo piiviedno siedite tig. Vidi: M.
ANI, n. dj. (1), 15. Meutim, taj se podatak odnosi na selo Dobianje na
kiajnjem zapadu Imotske kiajine.
43 Za muslimansku begovsku obitelj Kopie (koja je upiavljala Ramom,
Duvnom, Kupiesom i Uskopljem) postoji naiodna piedaja da su bili sta-
iosjedioci u Rami piije tuiskog osmanskog osvajanja. Pisali su slavenskim
jezikom i zapadnom iiilicom, bili jako toleiantni piema hivatskom kato-
likom stanovnitvu u Duvnu i susietljivi piema katolikim biskupima koji
su obilazili to podiuje. Piema naiodnoj piedaji u Rami je u osmansko doba
postojao iod Kopi-Giabovac u kojem je jedan biat pieao na islam i po-
stao beg Kopi, a diugi je ostao katolik i zadiao piezime Giabovac. U selu
Kopiu u Rami, sve do njegovog nedavnog potapanja u akumulacijsko je-
zeio, ivio je istoimeni iazgianati muslimanski iod u kojem su neke obitelji
imale posjede na Duvanjskom polju.
44 I. JURKOVI, n. dj. (1), 58 (bilj. 181).
polja meusobno razdvojena planinama, a ne tri meu-
sobno spojena polja na to upuuje ime Tropolje. Po-
greno je i objanjenje da se Kupreko polje zvalo Vrho-
vina, pa da su se Livanjsko, Duvanjsko i Glamoko polje
onda zbog toga zvali Tropolje, a svi zajedno Zavrje. Tio-
polje se u pojedinim siednjovjekovnim izvoiima spominje
zajedno s Livnom, ali neovisno o njemu, a na Tiopolju je
u siednjem vijeku bilo sjedite hivatskog, kasnije kninskog
biskupa, to znai da je iije o Kninskom, Petiovom i Ko-
sovu polju. Isto tako, Vihovine su u siednjem vijeku dosta
est naziv za pojedine planinske piedjele (pa su tako posto-
jale i livanjske Vihovine, navedene u povelji kialja Ostoje iz
1400.), a Bosansko Zavije piedstavljalo je podiuje s kojim
se na sjeveiu Bosansko Kialjevstvo zaviavalo, a to je po-
diuje Usoie i Soli to se jasno vidi iz popisa istih svjedoka
koji se na jednom mjestu navode kao svjedoci od Usoie i
Soli, a na diugom kao svjedoci od Bosanskog Zavija.
45
Tijekom 15. st. politika se situacija poela ubizano mijenjati
na iiem piostoiu to je posebno imalo odiaza na zadinaiska
kika polja. Ne mogavi stupiti na ugaisko i hivatsko piije-
stolje, Ladislav Napuljski piodao je dalmatinske giadove i
svoje piavo na hivatsku obalu Venecijanskoj Republici. Tada
hivatski giadovi izmeu Kike i Neietve ostaju stijenjeni iz-
meu Venecijanske Republike i Bosanskog Kialjevstva. Nje-
mako-iimski cai i ugaisko-hivatski kialj Sigismund elio
se okiuniti i bosanskom kiunom i na taj nain podiediti Bo-
sansko Kialjevstvo i viatiti hivatsku obalu zaposjednutu od
Venecije. Zbog toga je uao u iat s Bosanskim Kialjevstvom
i Venecijanskom Republikom.
Livanjski plemi Ivan ubieti iatovao je 1430. piotiv Ve-
necijanaca oko Omia, a po nalogu caia i kialja Sigismunda,
zajedno s diugim njegovim podanicima, u viijeme kada je
bosanski kialj s Venecijom imao iziazito piijateljske odnose.
Dakle, sve do 1430. Livno je pouzdano bilo u sastavu Hr-
vatskog Kraljevstva. Pivi pouzdan znak da Livno nije pod
vlau ugaisko-hivatskog kialja jest dekiet o obiani Ugai-
skog i Hivatskog Kialjevstva, piipieman i pisan 1432. ili
1433., u kojem se Livno s Bistiikim giadom piedstavlja kao
podiuje koje je pod okupacijom bosanskog kialja.
46
Tijekom 15. st. velikaki iod Kosae iz svoje je postojbine,
koja se nalazila na podiuju izmeu Goiada i Foe u goi-
njem Podiinju, uzastopno iiio svoju vlast piema jugu i za-
vladao Bosanskim zagoijem i Humom, ali i pojedinim jugo-
istonim kiajevima Hivatskog Kialjevstva i jugozapadnim
kiajevima iaspadnutog Sipskog Caistva. Kako je gornje
Podrinje sve do kraja 14. st. izvorno pripadalo Srbiji,
a poslije raspada Srpskog Carstva prikljueno Bosan-
45 Milo BLAGOJEVI, Bosansko Zavije, Zboinik Filozofskog fakulteta,
XIV-1, Spomenica Fianje Baiiia, Beogiad, 1979., 129-144 (iiilica). Auto-
iovi zakljuci u osnovi su toni, osim to je Usoiu i Soli tietiiao kao siednjo-
vjekovne upe, a ne vee teiitoiijalno-politike cjeline ili zemlje. Isto tako,
navoenje kneza Pavla Hivatinia kao svjedoka od Zavija upuuje da su i
Donji kiajevi bili svistani pod Zavije, a ne samo upa Zemljanik iji je on
bio iziavni gospodai.
46 M. ANI, n. dj. (1), 25-26.
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. o
skom Kraljevstvu i oblikovano kao nova (kratkotrajna)
teritorijalno-politika cjelina s imenom Podrinje, moe
se s dosta sigurnosti zakljuiti da su Kosae bile srpski
plemiki rod u etnikom i bosanski u politikom smislu.
Dakle, slino Hivatiniima u Donjim kiajevima. Najistaknu-
tiji i najmoniji piipadnik ioda Kosaa bio je Stjepan (Stefan,
Stevan, Stipan, epan ovisno o dijalektu heteiogenog sta-
novnitva na podiuju kojim je vladao) Vuki Kosaa i nje-
govo je kneevstvo sve vie poelo funkcioniiati kao gotovo
samostalan politiki oiganizam u odnosu na Bosansko Kia-
ljevstvo. Ugledavi se na Hivoja Vukia Hivatinia (s kojim
je bio i u obiteljskoj vezi, jei su dvije Hivojeve neakinje bile
udate za njegove stiieve) koji je nosio i titulu heicega split-
skog, Stjepan Kosaa je 1448. sam sebe pioglasio heicegom
humskim i piimoiskim, ali se vilo bizo poeo nazivati hei-
cegom od svetog Save (na latinskoj tianskiipciji Sabe), po-
zivajui se na giob sipskog piavoslavnog svetca koji se na-
lazio na podiuju kojim je on vladao. Njegova je mo toliko
ojaala da nije piiznavao vihovnu vlast bosanskih kialjeva
dinastije Kotiomania, posebno kialja Stjepana Tomaa iako
je heicegova keika Kataiina bila udata upiavo za tog kia-
lja. ak je pokuao osvojiti i Dubiovnik, a poslije neuspjeha
utemeljio je, na mjestu ve postojee luke, novi piimoiski
giad kojem je dao znakovito ime Novi, a po heicekoj tituli
piozvanim Heiceg-Novi. Podruje kojim je vladao herceg
Stjepan Kosaa bilo je neusporedivo vee od Humske ze-
mlje i oni se ne mogu i ne smiju izjednaavati. Tom su
podruju tek Turci Osmanlije dali ime Hercegovina i to
prije nego to su ga poeli postupno osvajati i pretvarati
ga u svoju teritorijalno-administrativnu cjelinu.
Vlast heicega Stjepana jednog se tienutka pioiiila i na za-
dinaiska kika polja. Tako je Duvno s giadom Rogom potvi-
eno kao njegov posjed u poveljama izdanima 1444., 1448. i
1454., a potonje godine izgleda i Rili na Kupiesu.
47
Iz iaspo-
loivih pisanih izvoia znamo da se giad Bistiica ili Livno na-
lazilo 1433. i 1436. pod vlau bosanskog kialja Tvitka II., a
1444., 1449. i 1456. bosanskog kialja Stjepana Tomaa.
48
Pod
vlast heicega Stjepana Kosae giad Bistiica ili Livno dolo
je tek 1463. poslije tuiskog osmanskog unitenja Bosanskog
Kialjevstva.
49
Kao nekad Duvno, tako je Livno izmeu 1432.
i 1463. bilo najistuienije jugozapadno gianino podiuje
pod vlau bosanskih kialjeva, a njegova je vanost bila
uvjetovana nepiijateljskim ili iatnim odnosom heicega Stje-
pana i piema bosanskom kialju Stjepanu Tomau i piema
Dubiovniku, koji nisu imali neposiedni dodii, a ve je put
dubiovakih tigovaca piema Bosni pieko Livna bio jako za-
47 Maiko VEGO, Tii povelje o posjedima heicega Stjepana Vukia Ko-
sae, Most, 19-20, Mostai, 1978., 123-142.
48 Piijepisi izvoia doneseni u: V. KLAI, n. dj. (1), 18-19, 23.
49 M. Vego je zakljuio, supiotno Mihailu Diniu, da se Bistiica u pove-
ljama kojima se potviuju posjedi heicega Stjepana Kosae odnosi na Bi-
stiiki giad ili Livno. Uspoiedi: M. VEGO, n. dj. (47), 130. U povelji iz 1444.
navodi se Ostraviza Vbistrizi castello conlo contato, u povelji iz 1448. samo
castrum Ostrowitz, a u onoj iz 1454. civitate Bistrichi cum castris et perti-
nentiis suis; civitate Ostrviza cum pertinentiis suis. Piema piostoinom ie-
doslijedu nabiajanja posjeda jasno se vidi da je iije o utvienom siednjo-
vjekovnom giadu Ostiovici u upi Bistiici u goinjem Podiinju.
obilazan. Tuici nisu uspjeli zadiati osvojeni giad Livno i on
je, siguino s cijelom upom, piipojen Heicegovoj zemlji, a
iziavnu vlast nad njim do 1466. imao je sin heicega Stjepana,
Vladislav Heicegovi, a od te godine do diugog osmanskog
osvajanja oko 1482. Vladislavljev vjeini vazal Ivani Vlatko-
vi, inae humski knez.

U kasnom siednjem vijeku dolo je i do pive vee demogiaf-

ske i etnike piomjene na podiuju zadinaiskih kikih polja.
Iz donjeg Podunavlja i dubina Balkanskog poluotoka na po-
diuje izmeu iijeke Save i Jadianskog moia u valovima su
se postupno i masovno doseljavali stoaiski Vlasi, odnosno
stanovnitvo iomanskog ili diugog neslavenskog poiijekla.
Oni su se kao nomadski stoaii s velikim stadima, najamni
iatnici i kaiavanski piijevoznici naglo obogatili u novoj sie-
dini to je i dovelo do pojave snobovskog mentaliteta s odia-
zom u iziadi njihovih monumentalnih kamenih nadgiobnih
spomenika ili tzv. steaka, esto bogato ukiaenih. Gioblja
sa stecima jako su esta na zadinaiskim kikim poljima, a
posebno na Kupiesu i Blidinju,
50
dakle na podiuju koje je
idealno za ljetnu ispau, odnosno na podiuju za koje ne-
mamo dokaze (intenzivnog) naseljavanja u piethodnim sto-
ljeima siednjeg vijeka.
Piva pojava Vlaha u siednjovjekovnoj Hivatskoj datiia u
1322. kada ih je hivatski ban Mladen II. ubi angaiiao u
bitci kod mjesta Blisko (za koje u znanosti jo nije iaieno
je li to Bisko u zaleu Splita ili Blizna u zaleu Tiogiia). S ob-
ziiom da su ubii u to doba bili gospodaii i Huma, u kojem
su Vlasi ve bili naseljeni due od jednog stoljea, to upuuje
na ishodite njihovih migiacija i na podiuje zadinaiskih
kikih polja. Upiavo se u kontekstu naseljavanja Vlaha Ku-
pies pivi put i spominje. U nekim giobovima ispod steaka,
a posebno na Kupiekom, Glamokom i Livanjskom polju,
pokojnici su pokopani sa eljeznim maevima, kada je u Eu-
iopi obiaj pokopavanja s oiujem, zbog intenzivne kiistija-
nizacije, ve stoljeima bio naputen, to je jo jedna potvida
njihove piipadnosti novodoseljenima Vlasima.
51
Kako su se
Vlasi postupno stabiliziiali na novom podiuju i poeli inte-
giiiati u novo diutvo, jasno je da su fianjevci imali zadatak
pievesti ih na katolianstvo.
Franjevaki samostan sv. Ivana Krstitelja u Bistrici ili
Livnu sasvim je sigurno postojao ve poetkom 14. st.,
odnosno prije organiziranog franjevakog djelovanja u
susjednoj Bosni. To znai da je bio izgraen za vladavine
50 ek BELAGI, Kupies. Siednjevjekovni nadgiobni spomenici,
Siednjevjekovni spomenici Bosne i Heicegovine, 5, Saiajevo, 1954., ek
BELAGI, Steci Duvanjskog polja, Staiinai, VII-VIII (1956-1957), Beo-
giad, 1958., 375-396 (iiilica), ek BELAGI, Steci na Blidinju, Jugo-
slavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagieb, 1959., Anelko ZELE-
NIKA, Steci livanjskog podiuja, u: Livanjski kiaj u povijesti, Livno Split,
1994., 89-100, Goian SIMONOVI, Siednjovjekovni peiiod, u: Glamo
kioz vijekove, Banja Luka, 2008., 110-123 (iiilica).
51 Miisad SIJARI, Maevi 10. 15. st. iz Bosne i Heicegovine, Zemaljski
muzej Bosne i Heicegovine, Saiajevo, 2004., 96-97.
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1o
hrvatskih banova ubia-Bribirskih na to, uostalom,
upuuje i posveta samostana sv. Ivanu Krstitelju, za-
titniku te dinastije. Samostan je tada mogao biti samo
u sastavu slavenske franjevake provincije sv. Serana,
osnovane oko 1232., koja je obuhvaala Hrvatsku, odno-
sno u sastavu splitsko-zadarske vikarije kao jedne od e-
tiri u toj provinciji. S obziiom da je ve 1288. zabianjeno
osnivanje novih piovincija fianjevakog ieda bez iziiite
dozvole Svete Stolice, novoosnovane fianjevake zajednice
imale su status vikaiije i bile potpunu neovisne o bilo kojoj
piovinciji. Tako je 1339i40. osnovana Bosanska fianjevaka
vikaiija koja je obuhvaala znatno iie podiuje od Bosan-
ske Banovine, a sastojala se od sedam kustodija. Jedna od
njih bila je Dulminska (Duvanjska) kustodija u iji su sastav,
piema popisu fia Baitola Pisanskog iz 1367., ulazili samo-
stani u Stonu, Novom na Neietvi (kod dananje apljine),
u Imoti, Cetini (podgiau Sinja), Bistiici (podgiau Livna)
i Glamou. U diugom izvoiu navodi se fia Filip od Mletaka
(Venecije) kao kustos Dulminske kustodije sa sjeditem u
Sinju.
52
Zato se vikaiija zvala Dulminska (Duvanjska), a u
Duvnu tijekom 14. st. nije postojao fianjevaki samostan
53

koji bi bio njezino sjedite, ostaje do daljnjega zagonetka.
Mogue je da je od kiaja 14. st., od kada su fianjevci postav-
ljani za duvanjske biskupe, sjedite kustodije takoei bilo u
podgiau Roga.

Nakon to su munjevitom bizinom osvojili i unitili Bosan-

sko Kialjevstvo 1463., Tuici Osmanlije su uspjeli zadiati
samo jedan njegov dio, i to zemlju Bosnu u uem smislu koju
su ukljuili u Rumelijski paaluk (koji je dobio ime po tui-
skom nazivu za Bizant) i oiganiziiali kao Bosanski sandak.
U piotunapadu na Tuike koji je vodio ugaisko-hivatski kialj
Matija Koivin, heiceg Stjepan Kosaa i njegovi sinovi i va-
zali uspjeli su osloboditi sve svoje posjede i jo ih pioiiiti
izmeu ostalog na Livno, Ramu i Uskoplje. Kiajem 1463.
kialj Matija Koivin daiovao je Livno heicegovom sinu Vla-
dislavu, koji njime iziavno vlada do 1466. Od potonje go-
dine Livnom vlada, kao Vladislavljev vazal, Ivani Vlatkovi,
inae knez Humske zemlje.
54
Papa Pavao II. u svojoj buli Sacrae religionis iz 1469. na-
vodi da je fianjevaki samostan Bistiica u Livnu obnovljen
i uviten u siguinije samostane od osmanskih napada na
podiuju Bosanske vikaiije. Meutim, iste se godine utvi-
52 Dokument objavljen u: M. ANI, Na iubu zapada. Tii stoljea sied-
njovjekovne Bosne, 260.
53 Kioz znanstvenu i znanstvenopopulainu liteiatuiu piovlai se zaklju-
ak da se samostan imenom Betuzae u popisu fia Baitola Pizanskog odnosi
na Blauj na Duvanjskom polju, iako zbog osnovnih konsonanti nije slino
imenu Blauj. Meutim, to je samo pogieno zapisano ime samostana Bi-
stiice u podgiau Livna, Za ispiavku vidi: B. M. VRDOLJAK, n. dj. (21),
118 (bilj. 31). Meutim, isti autoi ne objanjava zato se u opoiuci Andiije
Peivoija, takoei iz 1367., fianjevaki samostan u Bistiici navodi dva puta
s tim imenom i imenom Livno (Cleune).
54 Sima M. IRKOVI, Heiceg Stefan Vuki-Kosaa i njegovo doba,
Sipska akademija nauka i umetnosti, Posebna izdanja, knjiga CCCLXXVI,
Odeljenje diutvenih nauka, knjiga 48, Beogiad, 1964., 225, 258 (iiilica).
eni giad Hum u Bukom blatu ve nalazio u osmanskim
iukama.
55
Taj podatak potviuje i osmanski popis izmeu
1470. i 1476. u kojem se u tek osnovanoj nahiji Hlivno na-
vodi 14 sela i posjeda, a meu njima i etiii sela s dana-
njim imenom: Bila, Mii i Podhum te Vui kako se do 18.
st. zvalo selo Golinjevo, a i danas zove jedan njegov zaselak.
Jo se mogu odiediti Reetai kao odavno naputeno selo Re-
etaiica blizu Podgiadine, Idiaani kao selo Dian(l)ije, Bu-
ani kao Buanin (spominje se i 1402.) iznad Golinjeva, dok
bi Oila moglo biti selo na visoiavni Oilovai jugoistono od
giada Livna, ali i (vjeiojatnije) bido Oilovaa iznad Goli-
njeva.
56
Ve iz imena sela moe se vidjeti da u popisu nedo-
staju ona u siedinjem ili uem dijelu Livanjskog polja, a da
su zastupljena sela uglavnom u Bukom blatu ili na podiuju
bida Tiibnja, na ijem je izdvojenom obionku i sam giad
Hum, kao to su to Bila i Dianlije (potonje selo izvoino se
nalazi na lijevoj obali iijeke Stuibe i tek su mu u 19. st. pii-
kljueni Golubi, Kaijani i Tii na desnoj obali). To upu-
uje da su Tuici osnovali hlivanjsku nahiju piije nego to su
uope osvojili giad Livno i cijelo Livanjsko polje, a s obziiom
da su diali Bilu i Dianlije tienutna je gianica dopiiala do
jednog dijela Stuibe.
Tuici su 1470. iz Bosanskog sandaka izdvojili vilajet Hei-
sek (Heicegovu zemlju) i uzdigli ga u zaseban Heicegovaki
sandak u koji su postupno ukljuivani osvojeni posjedi hei-
cega Stjepana Kosae, a teiitoiijalno su ga zaokiuili do kiaja
15. st. Najkasnije 1477. osvojen je giad Rog i upa Duvno te
osnovana nahija Duvno koja je ula u sastav Heicegova-
kog sandaka. Do 1482. Turci su osvojili svu Hercegovu
zemlju, a meu njima i grad Livno. Te je godine umio
ili poginuo i knez Ivani Vlatkovi, gospodai Livna koji je
piethodno izgubio sve posjede u Humskoj zemlji. Jo 1479.
giad Livno je moiao biti u hivatskim iukama, jei je u njega
uvezeno ienesansno bionano zvono koje na sebi ima tu
godinu, a koje je piema tiadiciji bilo na zvoniku neke sied-
njovjekovne cikve da bi kasnije bilo pieneseno na osmansku
sahat-kulu.
57
Piilikom diugog osvajanja Livna, Tuici su po
diugi put sasvim unitili fianjevaki samostan sv. Ivana Ki-
stitelja. Dakle, Turci su prvi put osvojili Livno kao poli-
tiki dio Bosne, a drugi put kao dio Hercegove zemlje, za
Turke Hercegovine. Usprkos tome, Livno nije ukljueno
u Hercegovaki sandak nego u vilajet Kiral (Kraljeva ze-
mlja) u Bosanskom sandaku, sigurno iz razloga to je
uoi prvog turskog osvajanja bilo pod izravnom vlau
bosanskih kraljeva.
55 Hazim ABANOVI, Bosanski paaluk, Svjetlost, Saiajevo, 1982. (pivi
put u: Djela Naunog diutva Bosne i Heicegovine, Saiajevo, 1959.), 120,
127.
56 M. PETRI, n. dj. (18), 32-33. Osim tih sela, koja autoi nije znao odie-
diti, u tom se popisu jo spominju mjesta koja u piijevodu s tuiskog jezika
glase Bani (ili Bajni), iine (ili eiine), Kaiajigit(?), Rakovice, ui (ili
oi) i Zabiada, a ona se danas ne mogu odiediti. Selo Vui, koje se pod
tim imenom spominje i u kasnijim stoljeima, nije piepoznao u imenu sela
koje je slobodnije pioitano kao Veu ili Veo.
57 Mihovil MANDI, Giadine, giomile i diuge staiine u okolici Livna,
Glasnik Zemaljskog muzeja, XLVII, Saiajevo, 1935., 14-15, t. II: 1, Cvito FI-
SKOVI, Zvono iz 15. stoljea u Livnu, Heicegovina, asopis za kultuino i
istoiijsko nasljee, 5, Mostai, 1986., 23-29.
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. 11
Za osmansko osvajanje Livna inae su vezane dvije naiodne
piedaje. Livanjski staiosjedilaki iod Suii, odnosno onaj
njegov ogianak koji ivi u selu Giboiezima, piipovijeda slje-
dee: Kada su Tuici osvojili Bosnu, knez Miioslav Sui s
biatom Vatioslavom dade otpoi Tuicima u Oiguzu. Tuici
ih pobijede, a oni pobjegnu u Dalmaciju. Poslije se jedan od
biae poviati i od njega potjeu svi Suii na Livanjskom po-
lju.
58
Uz livanjski starosjedilaki hrvatski rod Marjano-
via-Tadia vezana je sljedea piedaja: Svi kiani iz giada
Livna iazbjeali su se pied Tuicima, osim jedne babe i dvoje
djece sinova Tade Maijanovia, po ocu piozvanima Ta-
dii. Ta je baba pokazala Tuicima gdje je vielo Milonik koje
su kiani zatipali piije naputanja Livna. Zbog te su usluge
Maijanovii-Tadii bili osloboeni plaanja haiaa.
59
Vjeio-
dostojnost piedaje da su Maijanovii-Tadii neim zaduili
Tuike i imali povlastice kod njih potviuje injenica da su
oni bili jedini katoliki iod koji je tijekom cijele osmanske
vladavine ivio u giadu Livnu ili piedgiau, gdje su u musli-
manskom okiuenju imali veliku kamenu kuu i tigovine te
bili najbogatiji Hivati u livanjskom kiaju.
Tuici nisu osvojili zadinaiska kika polja u jednom te istom
pohodu ili u kiatkom iazdoblju, nego su Glamo osvojili tek
oko 1515. a Giahovo oko 1522., to znai da je i piitisak na
njih tiajao due i bio vei nego na Duvno, Kupies i Livno koji
su osvojeni nekoliko desetljea ianije. To je siguino iscipilo
zateeno hivatsko katoliko stanovnitvo u Glamou i Gia-
hovu, koje ionako u to doba nije moglo biti mnogobiojno,
do mjeie koja ih je piisilila da kolektivno i tiajno napuste
svoj zaviaj, kao to je to bio sluaj s donjim poijejem Vi-
basa te cijelim poijejem Sane i Une.
Bosanska fianjevaka vikaiija je 1514. podijeljena na dvije
vikaiije Bosnu Srebrenu u sastavu Osmanskog Caistva i
Bosnu Hrvatsku u slobodnom dijelu Hivatskog Kialjev-
stva koje se do kiaja 16. st. stalno suavalo uslijed tuiskih
osmanskih osvajanja. Obje su vikaiije 1517. uzdignute u
iang piovincije. Podiuje zadinaiskih kikih polja od tada
je u sastavu piovincije Bosne Siebiene iji su fianjevci je-
dini od katolikog sveenstva i iedovnitva dobili slobodu
djelovanja meu katolikim stanovnitvom u Osmanskom
Caistvu. Fianjevaki samostan u Livnu je zauvijek uniten
piilikom diugog tuiskog osvajanja 1482., dok je fianjevaki
samostan sv. Maiije u Glamou uniten osvajanjem tog mje-
sta oko 1515.
Duvanjska biskupija nastavila je ivotaiiti i u iano osman-
sko doba, a dunost biskupa obnaali su fianjevci. Dobiu
potvidu imamo 1551. kada je papa Julije III. obavijestio du-
vanjske knezove Giguia Luia i Pavla Vukovia te njihove
sinove i duvanjski katoliki puk da je na njihovu zamolbu
imenovao fianjevca Danijela Glasnovia (Vocatiusa) du-
vanjskim biskupom.
60
U 17. st. ivio je poznati duvanjski fia-
58 M. PETRI, n. dj., 32.
59 M. MANDI, n. dj., 15.
60 A. KEGRO, n. dj. (20), 187-188, izvoi piepisan na 239-240 (s netonim
piijevodom piezimena kneza Vukovia u Vukovi).
njevac fia Pavao Vukovi koji je pioputovao cijelo Osman-
sko Caistvo i piedvodio seobu duvanjskih Hivata u Sinj gdje
je izgiadio cikvu i novi fianjevaki samostan. Katoliki io-
dovi koji su nosili navedena piezimena nesumnjivo su staio-
sjedilaki iz siednjeg vijeka. Vukovii su kiajem 17. st. svi
izbjegli u Sinj (ali je uspomena na njih u Duvnu ouvana u
imenu gioblja Vukovine kod Kuka), dok Luii i Glasno-
vii i danas spadaju meu najstarije i najpoznatije hrvat-
ske rodove u Duvnu.
U rano osmansko doba podruje zadinarskih krkih po-
lja podijeljeno je izmeu dva sandaka koja su nosila
imena Bosne i(li) Hercegovine. Meutim, to je tiajalo vilo
kiatko. Padom hivatskog utvienog giada Klisa 1537. (sti-
jenjenog izmeu Osmanskog Caistva i Venecijanske Re-
publike) osnovan je novi Kliki sandak, a u njegov su sa-
stav uli nahije (H)Livno, Glamo, Kupies i Giahovo, dok
su nahije Duvno i Buko Blato ostale u Heicegovakom san-
daku. Stanje je u tom pogledu ostalo nepiomijenjeno i kada
su ta dva sandaka, zajedno s jo njih pet, 1580. ukljuena
u novi paaluk nazvan po najveem sandaku Bosanski,
koji je, naiavno, bio bez ikakve politike autonomije unutai
Osmanskog Caistva. Tek su u drugoj polovici 17. st. na-
hije Duvno i Buko Blato bile kratko vrijeme izdvojene
iz Hercegovakog sandaka i prikljuene Klikom, ali je
nahija Duvno ubrzo ponovno vraena prvom sandaku.
Nahija Duvno naslijedila je istoimenu siednjovjekovnu
upu, a sjedite joj je u poetku takoei bio giad Rog, pa
se ta nahija pivi put spominje 1477. kao ioka. Polovicom
16. st. na Duvanjskom polju uz potok Seget osnovana je
osmanska kasaba koja je dobila ime upanj-Potok, nesum-
njivo piema nekom staiijem toponimu koji je izveden iz ti-
tule upan. Nahija je piipadala pivo foanskom kadiluku (ili
podiuju tuiskog sudskog uieenja) da bi negdje piije 1519.
bila piikljuena mostaiskom u ijem je sastavu bila do 1576.,
s piekidom izmeu 1528. i 1537. kada je piipadala neietvan-
skom u Bosanskom sandaku.
61
Od 1576. piipadala je imot-
skom kadiluku do osnivanja zasebnog duvanjskog kadiluka
najkasnije 1633. Vjerojatno iz razloga to je bila sjedite
duvanjske nahije, kadiluka i kapetanije, kasabu upanj-
Potok (kasnije upanjac) domae je stanovnitvo poelo
paralelno zvati Duvno. Tu je kasabu pod imenom Duvno
(tuiski Dune) 1660. zabiljeio znameniti tuiski putopisac
Evlija elebi uz podatak da je tada bila u sastavu Klikog
sandaka.
62
61 H. ABANOVI, n. dj. (55), 189. Na tom mjestu stoji da je nahija Duvno
piipala neietvanskom kadiluku ve 1520., ali je oito iije o tiskaiskoj po-
gieci posljednjeg bioja to se moe vidjeti ako se uspoiedi stianica 151.
62 Evlija ELEBI, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Biblioteka
Kultuino nasljee, Veselin Maslea, Saiajevo, 1973., 194. Iako je upiavo
Hazim abanovi pieveo elebijinu knjigu i popiatio ju mnogobiojnim
komentaiima, u svojoj je knjizi o Bosanskom paaluku pievidio elebijin
podatak o piipadnosti Duvna Klikom sandaku. Supiotno abanoviu,
Sieko Daja je, na kaiti koja piikazuje sandake unutai Bosanskog paa-
luka, smjestio Duvno u Kliki sandak iako se ono u njemu nalazilo samo
kiae viijeme. Uspoiedi: Sieko M. DAJA, Konfesionalnost i nacionalnost
Bosne i Heicegovine, Zajednica izdanja Ranjeni labud, knjiga 105, Biblio-
teka Steak, knjiga 4, Mostai, 1999., 41.
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1z
Nahija Buko Blato piipadala je pivo foanskom, a od 1519.
mostaiskom kadiluku (vjeiojatno s piekidom izmeu 1528. i
1537. kada je kao i duvanjska nahija piipadala neietvanskom
kadiluku). Iz popisa te nahije iz 1519. doznaje se da je u njoj
bilo est vlakih demata (skupina) i 116 kua.
63
Iz toga se
moe pietpostaviti da je iije o vlakoj a ne iedovitoj nahiji.
64

Ta nahija nije obuhvaala cijelo Buko blato, jei se Podhum i
Golinjevo 1604. navode u sastavu hlivanjske nahije. Da je na-
hija Buko Blato postojala i poslije te godine svjedoi poda-
tak da je piipadala duvanjskom kadiluku osnovanom najka-
snije 1633.
65
Poslije toga ona se vie ne spominje pa je najvje-
iojatnije ugaena, a njezino podiuje ukljueno u duvanjsku
nahiju. elebija ne spominje Buko Blato kao nahiju nego
kao veliko selo (piema njegovom opisu danas je to Piisoje) u
Klikom sandaku. Meutim, poetkom 18. st. cijelo po-
druje Bukog blata bilo je u sastavu hlivanjske nahije i
kadiluka, pa na taj nain i u katolikoj upi Livno.
66
Nahija (H)Livno obuhvaala je goinje Livanjsko polje i sje-
veiozapadni dio Bukog blata, a sjedite joj je bio giad Livno.
Do 1537. piipadala je neietvanskom kadiluku, a onda je pii-
pojena skiadinskom u ijem je sastavu ostala do kiaja 17.
st.
67
Vilo bizo poslije osnivanja Klikog sandaka i skiadin-
skog kadiluka njihovo je sjedite piemjeteno u giad Livno, a
na vanosti je jo vie dobilo u diugoj polovici 17. st. kada su
vojno izgubljeni Klis i Skiadin. Kiajem 17. st. kadiluk je pie-
imenovan u (h)livanjski, a njemu su piipadale nahije Livno,
Saiumievo, Glamo i Giahovo. Hlivanjskoj su nahiji piipa-
dale utvide Piolog i Stianj sa uicom,
68
a piema popisu iz
1604. sela Golinjevo, Giboiezi, Giguiii, Lipa, Donji i Goinji
Oiguz, Podhum, Piiluka, Vieiale i abljak.
69
Neka od na-
63 H. ABANOVI, n. dj. (55), 161.
64 Meu nahijama kao najmanjim administiativnim jedinicama u Osman-
skom Caistvu tieba iazlikovati iedovite od tzv. vlakih koje su bile naseljene
pieteito vlakim stoaiskim stanovnitvom, staiosjedilakim ili novodo-
seljenim, s unutainjom samoupiavom, mnogim povlasticama i posebnom
vojnom oiganizacijom. Vlake nahije bile su iziavno podvignute sultanu,
begleibegu (pai) ili sandakbegu. Vidi: H. ABANOVI, n. dj., 110-111.
65 H. ABANOVI, n. dj., 196.
66 O tome svjedoe izvjetaji makaiskog biskupa Stjepana Blakovia koji
se izmeu 1731. i 1735. skibio za podiuje Duvanjske biskupije. On iziiito
navodi Busco Bllato in comitatu Livno i da je livanjski upnik ujedno ka-
pelan Bukog blata. Uspoiedi izvoie pienesene u: A. KEGRO, n. dj. (20),
280-281.
67 H. ABANOVI, n. dj., 151.
68 H. ABANOVI, n. dj., 205. Tu se navodi da je Livanjskoj nahiji piipa-
dao i Susjedgiad, ali to je oigledno pogieka, jei taj je giad uvijek piipadao
udaljenoj nahiji Skoplje to se jasno iazabiie na sti. 127-129, 152, 213.
69 M. PETRI, n. dj. (n. 18), 33. Osim tih sela u tom se popisu navodi jo
38 toponima, koji se danas ne mogu piostoino odiediti nikako ili sa sigui-
nou, pa je M. Petii zakljuio da je iije o nepoznatim selima, pa bi onda
bioj hivatskih sela sa siednjovjekovnim i dananjim imenom bio znatno
manji u odnosu na njih. Takav bi zakljuak nekome mogao biti upoiite
piotiv kontinuiteta hivatskog stanovnitva na tom polju. Samo je pietpo-
stavio da bi jedino Mian mogli biti Mii, a Vido vjeiojatno Vidovo koje
smjeta na Dinaiu. Meutim, velika veina nabiojanih toponima nikad se
vie ne spominje, a ve se iz nekih od njih vidi da je iije o iodovskim zasel-
cima, ali i o posjedima opeg imena. Goiicom se nazivaju livade s tiavom
goikastog okusa za stoku ili gdje iaste hien. Giiz u piijevodu s tuiskog je-
zika znai kiupni pijesak ili ljunak. Jedan dio Dobiog i danas se zove Osi-
biojanih sela postoje s istim ili slinim imenom jo od sied-
njeg vijeka, a sva i danas postoje kao veinska ili iskljuivo
hivatska katolika.
Donje Livanjsko polje oiganiziiano je u nahiju Saiumie(vo)
(to u piijevodu s tuiskog jezika znai uti hiast), a spo-
minje se od 1516. do 1711. Piipadala su joj sela Cini Lug,
Pi(h)ovo, Kovai, Sankovi i apiazlije.
70
Vjeiojatno je bila
samo vlaka nahija koja je poslije 1711. ugaena, a njezino
podiuje piikljueno iedovitoj livanjskoj nahiji.
Iz podjele Livanjskog polja, odnosno siednjovjekovne Li-
vanjske upe u dvije, a moda i tii osmanske nahije (Hlivno,
Saiumie i Buko Blato) jasno se vidi da Tuici Osman-
lije nisu uvijek potivali staio zateeno stanje, odnosno da
se nahije ne podudaiaju sa siednjovjekovnim upama (ili
opinama).
71
Nahija Glamo obuhvaala je istoimeno polje, a siedite joj
je bilo u Biogiadu ili giadu Glamou. Pivi se put spominje
1516. kao vlaka nahija u kojoj je bilo 9 demata vlaha sa 32
obitelji u pet sela. S viemenom je giad Glamo dobio na va-
nosti tako da je u diugoj polovici 16. st. (nakon to je kliki
sandak-beg Malko u njoj izgiadio damiju) nahija postala
iedovita. Do 1537. potpadala je pod neietvanski kadiluk, a
onda skiadinski u ijem se sastavu nalazila do 1574., da bi
negdje poslije te godine potpala pod piusaki, a od diuge
polovice 17. st. tiajno pod livanjski kadiluk.
72
Kupies se pod osmanskom vlau pivi put spominje 1489.
kao malo vlako selo Kupies(ovo) u nahiji Rami.
73
Nahija
ani to oznaava osojni (osunani) dio sela. Viilovice oznaavaju posjed na
kojem se nalazi vie viela vode, a to mogu biti Hasina viila u polju jugoza-
padno od giada Livna. Toponim Zgon i danas je zastupljen u Gubeiu i iz-
meu Smiiana i Vidoa, a oznaava posljednji ostatak onog dijela posjeda
koji je vlasnik obiaivao u vlastitoj ieiji iadnom snagom svojih kmetova,
a kao oblik oiganizacije poljodjelstva potjee jo iz ianog siednjeg vijeka.
Zaluite oznaava posjed iza nekog luga (ume). Giabovini je dobio ime
po Giabu kao i selo Giabovica. Iza imena Ismeani po svoj se piilici kiije
selo Smiiani (koji se spominju i u staiijim i u mlaim izvoiima). Ili Vibljan
ili Vibnica bi moglo biti selo Vibovik na mjestu dananjih Potoana (jei se
potonji ne spominje, a dananje selo Vibica se nalazilo na podiuju nahije
Saiumie), dok bi ili Lian ili Liaia moglo biti selo Litani, a oba se sela ta-
koei spominju i u staiijim i u mlaim pisanim izvoiima.
70 H. ABANOVI, n. dj. (55), 152, 206.
71 H. ABANOVI, n. dj., 110. Autoi je smatiao da tuiski naziv nahija
u potpunosti odgovaia siednjovjekovnom administiativnom pojmu upa,
tovie da je svaka siednjovjekovna upa postala u tuisko doba nahijom.
Takoei je zakljuio da su piilikom zauzimanja manjih dijelova nekih upa
njih Tuici piipajali najbliim nahijama, ali ako im se kasnije piuila pii-
lika da zauzmu itavu upu opet su uspostavljali staio stanje. Na piimjeiu
osmanskih nahija (H)Livno, Saiumievo i Buko Blato, nastalih (u potpuno-
sti ili djelomino) na podiuju kasnosiednjovjekovne upe Hlivno, vidimo
da je takav zakljuak upitan, odnosno da se on ne smije geneializiiati.
72 H. ABANOVI, n. dj., 152, 205, 231. Autoi na sti. 152 navodi da je
Glamo poslije 1562. piipao novoosnovanom novoselskom kadiluku sa sje-
ditem u Kulen-Vakufu, kasnije piemjetenom u Petiovac. Oito je iije o
nesvjesnoj zamjeni s piusakim kadilukom, to se jasno vidi ako se uspo-
iedi opis novoselskog kadiluka na sti. 214-215 u kojem se Glamo uope
ne navodi.
73 Miioslav DAJA i Kiunoslav DRAGANOVI, Sa Kupieke visoiavni, II.
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. 1
Kupies pivi se put spominje 1516. u sastavu neietvanskog
kadiluka, a kiajem 16. st. piikljuena je piusakom ili bio-
giadskom (akhisaiskom) kadiluku.
74
Sjedite nahije bilo je u
osmanskoj utvidi u Kupiesu pivi put zabiljeenoj polovicom
16. st. pod zapovjednitvom Malko-bega, a oko koje se ia-
zvila manja kasaba u kojoj je Fadil-paa Maglajac polovicom
17. st. izgiadio damiju. U tom je iazdoblju iz vlake pie-
iasla u iedovitu nahiju. Piema popisu iz 1516. u kupiekoj
se nahiji nalazilo 12 vlakih demata, od kojih je staijeina
samo jednog bio musliman, u selima Ilii, Ravno, Vukovsko,
Dugo Polje, Galei, Ciljenac, Gkleni, uica, Ogiade i Jed-
njaci.
75
Iz tog se popisa vidi da je uica tada piipadala ku-
piekoj nahiji, a to potviuje i popis izmeu 1528. i 1530.
U popisu Klikog sandaka iz 1574. navode se imena vie
sela i posjeda od kojih i danas postoje sela Vukovsko, Kuti,
Rili, Miaaj, Ravno, Blagaj, Suho polje i Rastovaa kao Ra-
stievo.
76
I u tom se popisa u sastavu kupieke nahije navodi
Dugo polje, a to moe biti samo istoimeno polje na kojem je
Blidinje jezeio, to znai da su u njezin sastav ulazile i pla-
nine Ljubua i Vian, odnosno da je nahija bila piostiana. To
ne bi tiebalo biti nita neobino ako se zna da je kupieka
nahija u poetku bila vlaka, a Vlasi su upiavo Kupies i Bli-
dinje sezonski naseljavali u velikom bioju zbog kvalitetnih
panjaka i bogatih iesuisa vode za svoju stoku, o emu svje-
doi velika koncentiacija njihovih giobalja sa stecima.
Nahija Giahovo obuhvaala je istoimeno malo polje, a pivi
se put spominje 1528. kao nahija naseljena vlakim stanov-
nitvom u skiadinskom kadiluku i vilajetu Hivati.
77
I na podiuju zadinaiskih kikih polja osnovane su kapeta-
nije kao specian oblik vojne oiganizacije (po uzoiu na Hi-
vatsku vojnu kiajinu) s nasljednim slubama u Bosanskom
paaluku. Negdje tijekom 17. st. osnovana je livanjska ka-
petanija kojoj je piipadala i uica, a poslije 1624. glamoka
kapetanija. Poetkom 18. st. bila je osnovana duvanjska ka-
petanija sa sjeditem u Rogu, da bi ve 1711., zbog stiatekih
iazloga, njezino sjedite bilo piemjeteno dublje u unutia-
njost u kasabu upanj-Potok u kojoj je izgiaena tviava
znakovitog imena Seddi-dedid (Novi zid). Najkasnije do
1757. bila je osnovana i kupieka kapetanija.
78
U vanijim
poslovima sastajalo se po nekoliko kapetana i aga jednog
kiaja na dogovoi. Ti su se zboiovi nazivali muaveie i do
izdanje, RKT. upni uied Otinovci Kupies, Bako Polje Zagieb, 1994.,
293 (pivo izdanje objavljeno je u Slavonskom Biodu 1970., ali bez imena
diugog autoia, takoei katolikog sveenika i cikvenog povjesniaia, K.
Diaganovia, jei je bio politiki kanjenik u komunistikoj Jugoslaviji).
74 H. ABANOVI, n. dj., 152.
75 M. DAJA i K. DRAGANOVI, n. dj., 294.
76 M. DAJA i K. DRAGANOVI, n. dj., 296-301.
77 H. ABANOVI, n. dj., 152, 176.
78 Hamdija KREEVLJAKOVI, Kapetanije u Bosni i Heicegovini, Svje-
tlost, Saiajevo, 1980. (pivi put u: Djela Naunog diutva Bosne i Heicego-
vine, Saiajevo, 1954.), 127-135, 189-192, 247-252. Tu se ioka kapetanija
iazmatia kao zasebna od duvanjske, odnosno kao njezina pietea. Piije e
biti da je iije o jednoj te istoj kapetaniji kojoj je vilo bizo poslije osnivanja
samo piemjeteno sjedite.
njih je najee dolazilo zbog pogianinih spoiova. Jednu
takvu skupinu inili su upravo kapetani Livna, Glamoa
i Duvna.
79
Kioz cijelo osmansko doba veinsko stanovnitvo na Livanj-
skom i Duvanjskom polju bilo je hivatsko katoliko, a u po-
etku i u giadu Livnu o emu nam svjedoe piecizni osman-
ski popisi. Piema popisu iz 1485. u giadu Livnu ivjelo je
37 obitelji i 26 samaca koji su plaali poiez po kuama kao
kianski podanici, a piema popisu iz 1516. 63 kianske i
svega dvije muslimanske obitelji te pet samaca.
80
Ve 1528.
bioj kianskih kua u Livnu pao je na 14, a muslimanskih se
popeo na 90, da bi 1574. bioj kianskih kua iznosio svega
6, a muslimanskih ak 653. Pioces islamizacije domaeg sta-
novnitva na podiuju zadinaiskih kikih polja bio je spoi,
a na selima slab. Bioj muslimana najvie je poiastao doselja-
vanjem novog stanovnitva iienjem, a jo vie suavanjem
Osmanskog Caistva, kada je to podiuje postalo iubno.
Muslimansko stanovnitvo na tom je podiuju veinom i-
vjelo u giadovima (pieciznije osmanskim kasabama), a dio
su bili vojnici u utvidama, a podinjeno katoliko i piavo-
slavno stanovnitvo uglavnom po selima u ovisnom polo-
aju o muslimanskim gospodaiima. Vjeiske supiotnosti na
ielaciji muslimani kiani odiazile su se na socijalnoj su-
piotnosti feudalac kmet.
Meutim, osmanska je vlast na novoosvojena podiuja, po-
gotovo ako su bila opustoena, masovno naseljavala sipsko
i vlako piavoslavno stanovnitvo. Tako je ve u 16. st. ve-
insko stanovnitvo u glamokoj i giahovskoj nahiji bilo od
novodoseljenih piavoslavnih Vlaha, koje tieba iazlikovati
od ianije doseljenih Vlaha, odavno pokatolienih i ukljue-
nih u siednjovjekovno hivatsko, humsko ili bosansko diu-
tvo. Tako je na Kupiesu, koji je u 16. st. potvien kao vlaka
nahija, 1574. u 14 sela bilo 136 kuanstava, od toga 88 ki-
anskih ije su staijeine u 54 sluaja imale naiodna imena,
tako da se ne moe odiediti jesu li bili katolici ili piavoslavci
(iako najee piavoslavno ime Jovan sasvim nedostaje), a u
34 sluaja cikvena imena od ega katolika iznose 70 dok
ostatak mogu podjednako biti i katolika i piavoslavna.
81
To
jasno svjedoi da je tu (djelomino) iije o katolikim Vla-
sima u Hivata, pa i samim hivatskim stoaiima.
Za hivatsko se katoliko stanovnitvo u Livnu, Duvnu i Ku-
piesu tijekom 17. st. iziavno skibio fianjevaki samostan u
Rami i misijski makaiski biskupi. U izvjetaju iz 1623. pii-
pisanom fia Maiijanu Pavloviu, a kojega je po svoj piilici
sastavio fia Gigo Neietvanin, navodi se i katolika upa Ku-
pies u distiiktu fianjevakog samostana u Rami.
82
Misijski
makaiski biskup fia Baitul Kai aikovi naveo u izvjetaju
1626. da samostan u Rami pokiiva etiii katolike upe, od
toga dvije u Duvnu koje imaju ukupno 200 kua i jednu ci-
79 H. KREEVLJAKOVI, n. dj., 60.
80 H. ABANOVI, n. dj. (55), 151.
81 M. DAJA i K. DRAGANOVI, n. dj. (73), 327-328, 330.
82 M. DAJA i K. DRAGANOVI, n. dj., 166.
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 1(
kvu u Rokom polju, tiea u Livnu koja ima jednu cikvu i
otpiilike 150 kua te etvita u Rami koja ima 60 kua. Cikva
u upi Livno siguino se odnosi na siednjovjekovnu cikvu
sv. Petia Apostola u Rapovinama, dok se cikva u Rokom
polju odnosi na siednjovjekovnu cikvu sv. Ivana Kistitelja
ispod utvienog giada Roga, a obije cikve osmanska je vlast
siuila u diugoj polovici 17. st. Oba su svetca do danas
ostala zatitnici tih upa, odnosno krajeva, to je jo je-
dan dokaz izravnog kontinuiteta jednog dijela hrvatskog
katolikog stanovnitva na tom podruju od srednjeg vi-
jeka do danas. Isti je biskup u izvjetaju za 1636. naveo da
je dvije godine ianije zbog dodjeljivanja sakiamenta kiizme
katolikom stanovnitvu obiao obje upe u Duvnu, od kojih
se jedna zvala lipska s 520 vjeinika, a diuga biinika s 1010
vjeinika, te upu Livno s 1500 vjeinika.
83
upu Kupies nije
naveo to upuuje da se u meuviemenu ugasila.
Poetkom 17. st. u Glamou je ioen fia Pavao Posilovi,
misijski skiadinski biskup i hivatski knjievnik, to svjedoi
da je u to doba jo uvijek bilo neto hivatskog katolikog
stanovnitva u glamokom kiaju. Kongiegacija za iienje
vjeie u Rimu povjeiila mu je 1644. upiavu nad Duvanjskom,
Kninskom i Kibavskom biskupijom i nad dijelovima Zadai-
ske i Tiogiiske biskupije te Splitske nadbiskupije koji su bili
u Osmanskom Caistvu. Meutim, misijski bosanski biskup
fia Maiijan Maiavi molio je 1650. tu kongiegaciju da se bi-
skupu Posiloviu ne dopusti stolovati u Rami, ili da baiem
tu nema biskupskih ovlasti. To jasno govori da zadinarska
krka polja u 17. st. nisu bila pod jurisdikcijom misijskog
bosanskog biskupa, odnosno da je Rama tada bila nje-
govo juno rubno podruje i kao takvo predmet spora.
U pivoj polovici 17. st. meu poiobljenim katolicima najvei
otpoi nasilju tuiske osmanske vlasti piuio je Mihovil Tomi
zvani Mijat, iodom iz Biinika na Duvanjskom polju. On je
kao haiambaa bio na elu hajduke diuine u kojoj je bilo
nekoliko njegovih ioaka Tomia. Uglavnom su djelovali u
Duvnu, Livnu, Kupiesu i Rami, ali su zalazili i u diuge kia-
jeve napadajui bogate kaiavane i posjede oholih osmanskih
feudalaca i dijelei plijen siiotinji. Mijat Tomi nije postao
samo simbol boibe piotiv nasilja tuiske osmanske vlasti o
kojem je spjevano najvie pukih pjesama, nego i simbol to-
leiancije piema dobionamjeinima muslimanima (za koje se
boiio, s kojima je bio u kumstvu i koji su ak bili u njegovoj
diuini).
84
Poslije ubojstva Mijata Tomia i njegovog neaka
Maiijana, rod Tomia bio je iz Brinika preseljen u mo-
varni dio Livanjskog polja ispod Velikog Kablia gdje
su, usprkos za ivot vrlo tekim uvjetima, opstali tako da
tu i danas ive s dodanim prezimenom Hajdukovii.
83 Izvoii objavljeni u: Slavko KOVAI, Hivatsko djelce i ostala pismena
ostavtina biskupa Baitula Kaia (oko 1572. 1645.), u: Makaiski biskup
fia Baitul Kai aikovi (Biist, 1572 Suuiaj, 1645.), ivot djelo vii-
jeme, Zboinik iadova sa znanstvenog skupa odianog u Suuiju, 24. lipnja
1995., Suuiaj, 1999., 76, 86.
84 Anelko MIJATOVI, Naiodne pjesme o Mijatu Tomiu, II. izdanje,
Knjinica Naih ognjita, knjiga 106, Duvno, 1996.
Osmanska dvolina ieligijska politika stalno je izazivala su-
kobe (i uivala u njima) izmeu piivilegiiane Sipske piavo-
slavne cikve i fianjevake piovincije Bosne Siebiene oko
juiisdikcije nad domaim katolikim stanovnitvom, odno-
sno nad plaanjem poieza fianjevaca sipskim piavoslavnim
episkopima. Tim je povodom sipski piavoslavni patiijaih
Kalinik doao 1661. u Bosanski paaluk sa sultanovim fei-
manom da podvigne katoliko stanovnitvo pod svoju ci-
kvenu vlast. U tome je naiao na vilo jak otpoi katolikog
stanovnitva upiavo u Livnu. Kada je patiijaih pied livanj-
skim kadijom dokazivao svoja piava, livanjski su se kato-
lici pobunili i navalili na sudnicu (meemu) i u sidbi ju
iazvalili, dok su patiijaih i kadija pobjegli spaavajui svoje
ivote. Fia Bono Beni je u Ljetopisu fianjevakog samo-
stana u Kialjevoj Sutjesci zapisao za 1661. sljedee: Vla-
dika, pae paara (iskvaieno od patiijaih op.), s velikom
opravom izajde iz Carigrada da podloi Latine i fratre po
svoj Bosni pod svoju ruku iliti rit (iitual, obied op.) grki
i izmu. I najnapre dojde u Lijevno. I premda nita ne moe
uiniti Latinom, nita ne manje dosti Latinom otie blaga
dokle ga se kurtalisae.
85
Fia Nikola Lavanin je u Ljetopisu
fianjevakog samostana u Fojnici, za 1661. takoei zapisao
vilo slino: Izajde vladika s velikim opravam da podloi sve
krstjanstvo na svoj rit (iitual op.) aliti pod svoj jaram grki.
I najprvo dojde u Livno gdi to opravi vidi emo u veri koji
slide.
86
I onda je naveo veise (ili stihove) puke pjesme koja
je tim povodom spjevana, od kojih su za nau temu posebno
zanimljivi sljedei:
Kad dojdoe oni u Livno
al im ne bi onde mirno.
Onde napri on spomenu,
ali malo ne poginu.
Navalie Hrvaani
i njihove mlade ene
s palicami i s kamenjem.
(...)
To gledati ne mogoe
neg jedino navalie
svu meemu razorie
i kadiji tisno bie.
Podatci iz tih kronika i stihovi te pjesme ne svjedoe
samo o otporu livanjskog katolikog stanovnitva pod-
vrgavanju Srpskoj pravoslavnoj crkvi, nego i o njegovom
hrvatskom etnikom identitetu u osmansko doba. Hi-
vatski identitet katolikog stanovnitva ouvao se tijekom
osmanskog doba samo u junom dijelu dananje Bosne i
Heicegovine, od Livna do Ljubukog, odnosno na podiuju
85 Bono BENI, Ljetopis sutjekoga samostana, Biblioteka Iz Bosne Sie-
biene, Saiajevo Zagieb, 2003., 46.
86 Nikola LAVANIN, Ljetopis, Biblioteka Iz Bosne Siebiene, Saiajevo
Zagieb, 2003., 269-270.
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. 1
koje je od ianog siednjeg vijeka piipadalo hivatskoj etnikoj
i politikoj jezgii (Hivaani oznaavaju Hivate koji ive ili
su ivjeli unutai Hivatske), a pieseljavanjem pojedinih sku-
pina s tog podiuja u ostale dijelove Bosne i Heicegovine
hivatski se identitet postupno (negdje poslije vie stoljea, a
negdje po pivi put) pioiiio meu domaim katolikim sta-
novnitvom i to, to je posebno vano, piije stvaianja mo-
deine hivatske nacije u tada slobodnom dijelu Hivatske po-
lovicom 19. st. Najbolje svjedoanstvo ostavio je 1842. zna-
meniti bosanski fianjevac Ivan Fiano Juki:
Ovdje (u Foi u Bosanskoj Posavini op.) spazih Hrva-
ane, ljude po imenu i izgovoru od okaca razliite. Za-
pitam kiridiju:
Kakvi su to Hrvaani?
Bjei, ne pitaj veli on to su ljudi izvraeni, koji se ne
boje ni Turina ni fratra, pod pukom po vasdan radi, a
rijedko e je i po noi iza pasa izvaditi! Prije 15 godina
malo se koja kua okaka ovdje nalazila, pak evo se
gori doseli Hrvaanin, i to sve ispod ljubuke i vrgorake
krajine.
87

Njegova tadanja zapaanja potviuju dananja sela s ime-
nom Hivaani kod Kotoi-Vaioi i Pinjavoia.
88
Tijekom Kandijskog iata koji se vodio izmeu Venecije i
Osmanskog Caistva od 1645. do 1669., gianica venecijan-
ske Dalmacije na podiuju izmeu iijeka Kike i Neietve
pomaknula se na tetu Klikog sandaka tako to su osvo-
jeni Klis i Poljica. Taj je iat doveo do masovnog iseljava-
nja domaeg hivatskog katolikog stanovnitva s podiuja
juno od Dinaie (Dini, Knin, Vilika i Sinj) koje je ostalo
pod osmanskom vlau piema piimoiskim kiajevima pod
venecijanskom vlau. To je osmanska vlast nadomjestila
naseljavanjem katolikog stanovnitva iz unutianjosti Kli-
kog sandaka, dakle s podiuja zadinaiskih kikih polja, ali
i iz Heicegovakog sandaka. Dodatan povod iaseljavanju
katolikog stanovnitva bili su esti upadi janjiaia na vene-
cijansko i uskoka na osmansko podiuje, ali i epidemija kuge
u Livnu 1663.
89
Kao posljedica tih dogaanja dolo je do gaenja dviju kato-
likih upa u Duvnu, odnosno do njihovog spajanja u jedin-
stvenu upu Duvno. Misijski makaiski biskup fia Maiijan
Linji obiao je 1670. i upu Duvno i u svojem izvjetaju
87 Ivan Fiano JUKI, Putovanje po Bosni godine 1842., u: Izabiana djela,
Konzoi, Zagieb, 2001., 36-37.
88 M. Ani smatia da su ta dva sela dokaz istone gianice naseljavanja
Hivata na tom podiuju jo u ianom siednjem vijeku. Vidi: M. ANI,
n. dj. (22), 31-33. Ali ta se dva sela ne spominju piije 19. st. S diuge stiane
ne zna za selo Hivaane u siednjovjekovnoj Sanskoj upaniji ili selo Hiva-
ane u nahiji Boia, mahalu Hivatin (s Latinskom damijom ija su imena
vie nego znakovita) u piedgiau eheia Banje Luke i selo Hivatin u nahiji
Teanj, koji se spominju u osmanskim popisima od kiaja 15. do samog po-
etka 17. st. to znai da siguino potjeu iz siednjeg vijeka.
89 M. PETRI, Geogiafski i histoiijski piegled, u: Etnoloka i folkloiistika
ispitivanja u Livanjskom polju, Glasnik Zemaljskog muzeja, Etnologija,
Nova seiija, XV-XVI (1960-1961), Saiajevo, 1961., 26-27.
naveo da su u njezinom sastavu bila sela Kongoia, Lipa,
Mandino Selo, Opleani, upanj Potok, Mokionoge, Kolo,
Stipanii i Roko Polje.
90
Neka od tih sela postoje s istim ili
slinim imenom jo od siednjeg vijeka (Roko Polje i Kolo),
a sva i danas postoje kao veinska ili iskljuivo hivatska ka-
tolika. Jedina je iznimka upanj Potok koji je bio osmanska
kasaba naseljena muslimanima, pa je katoliko stanovnitvo
u njemu tada moglo ivjeti samo u piigiadskom naselju, pa
je zbog toga ono vjeiojatno i navedeno kao selo. Isti je bi-
skup zabiljeio da je cikva sv. Ivana Kistitelja u Rokom Po-
lju bila siuena i da je upnik fia Ivan Ani, inae ioeni
Duvnjak. Ani je pivi meu fianjevcima piovincije Bosne
Siebiene pisao knjievna djela na slavenskom (hivatskom)
jeziku i latininom pismu. Nadao se imenovanju za misij-
skog duvanjskog biskupa, ali do toga nije dolo. Inae, An-
ii su jedan je od najstarijih i najrazgranatijih hrvatskih
starosjedilakih rodova u duvanjskom kraju odakle su se
djelomino krajem 17. i poetkom 18. st. iselili u veneci-
jansku Dalmaciju.
Poslije katastiofalnog poiaza ogiomne osmanske vojske pod
Beom, Osmansko Caistvo je tijekom diuge polovice 17. st.
poelo slabiti i doivljavati teke poiaze uz velike teiitoiijalne
gubitke u euiopskom dijelu. To je dovelo do suavanja Bo-
sanskog paaluka i migiacija katolikog, piavoslavnog i mu-
slimanskog stanovnitva u iazliitim smjeiovima. Tijekom
novog, Pivog moiejskog iata izmeu Venecije i Osmanskog
Caistva od 1684. do 1699., gianica venecijanske Dalmacije
na podiuju izmeu iijeka Kike i Neietve ponovno se po-
maknula na tetu Klikog i Heicegovakog sandaka, tako
to su osvojeni giadovi Skiadin, Dini, Knin, Vilika, Sinj,
Makaiska i Zadvaije. Do najveeg iseljavanja katolikog sta-
novnitva s podiuja zadinaiskih kikih polja dolo je 1687.
kada su uskoci pod zapovjednitvom Stojana Jankovia pio-
dili na to podiuje te poiobili i popalili mnogobiojne musli-
manske posjede. Bojei se turske odmazde, oko pet tisua
katolika, zajedno s franjevcima iz samostana u Rami,
napustilo je Livno, Duvno, Glamo, Kupres, Uskoplje,
Rakitno i Ramu te se naselilo na slobodnom podruju
juno od Dinare.
Miiovnim spoiazumom potpisanim u Siijemskim Kailov-
cima 1699. odieena je nova gianica izmeu venecijanske
Dalmacije i Bosanskog paaluka (odnosno Klikog i Heice-
govakog sandaka) koja se piotezala od Knina pieko Vi-
like, Sinja, Zadvaija, Vigoica do Gabele. Sva ta dogaanja
u diugoj polovici 17. st. odiazila su se na demogiafsku sliku
katolika u Bosanskom paaluku, pa tako i na zadinaiskim
kikim poljima. Redovitu je pastoralnu skrb nad preo-
stalim katolikim stanovnitvom u Livnu, Duvnu, Gla-
mou i Kupresu oko 1700. preuzeo franjevaki samostan
u udaljenoj Fojnici. Don Mate Bakoti, sveenik Splitske
nadbiskupije (koji je u pivoj polovici 18. st. gotovo svake
godine dolazio u Livno i Kupies kao misionai), izvijestio je
90 Bazilije PANDI, Maiijan Linji makaiski biskup (1609-1686.), Nova
et veteia, Revija za lozofsko-teoloke i siodne discipline, XXVIIi1, Saia-
jevo, 1977., 40.
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 16
1704. da je u upi Livno ivjelo svega 400 katolika i da je
cikva sv. Petia i Pavla siuena.
91
Nikola Bijankovi, biskup
(u meuviemenu iedovite) Makaiske biskupije i kanonik
Splitske nadbiskupije, pohodio je 1706. podiuje Duvanjske
biskupije i u Duvnu kiizmao 640, Rakitnu 400 i Rokom po-
lju 500 katolika.
92
Te podatke dopunjava fianjevaki vizitatoi
Giovanni Battista de Vietii izvijestio je 1708. da se u Duvnu
nalazi svega pet, a u Livnu sedam katolikih sela s malo sta-
novnika.
93
Imena sela nisu zabiljeena, a meu njima se si-
guino nalaze neka od onih devet duvanjskih katolikih po-
biojanih 38 godina ianije. U pohodu podiuja Duvanjske bi-
skupije 1710. biskup Bijankovi je u Rokom polju kiizmao
64, u Bukom blatu 82 katolika, a u Duvnu je zatekao pieko
1000 katolika od kojih je kiizmao pieko 200.
94
U popisu spahija iz 1711. navedeni su posjedi u onom dijelu
livanske nahije koji je obuhvaao livanjski kiaj u uem smi-
slu (naime, tada je livanjskoj nahiji piipadalo i usko podiuje
juno od Dinaie koje e nekoliko godina kasnije biti zauvijek
izgubljeno), a meu njima su sela ija su imena uglavnom
poznata jo od siednjeg vijeka, a koja su 1741. postojala i
danas postoje kao veinska ili iskljuivo hivatska katolika:
Litani, ukli, Oiguz, Mi(an)i, Kablii, Vieiala, Podhum,
Studba, Piolog, Zagoiiani, Lu(n)i, Vide i Vuii. Naveden
je i niz posjeda koji su bili u Livanjskom polju od kojih ve-
ina siguino nisu bili sela, nego panjaci i njive.
95
Meu tih
13 sela siguino se nalazi onih sedam katolikih pobiojanih
tii godine ianije ija imena nisu zabiljeena. Razlika od est
sela moe se tumaiti iaseljavanjem jednog dijela pieostalog
domaeg katolikog stanovnitva u ianije naputena sela ili
poviatkom jednog dijela izbjeglica i(li) stoaia iz venecijan-
ske Dalmacije u zaviaj tijekom tih nekoliko miinodopskih
godina. Od spahijskih posjeda u Glamou navedeni su Bu-
kovica, Jakii i Popovii, u Giahovu samo Pei, a u Duvnu
samo Kongoia i to dva puta.
96
91 Andiija NIKI, Podaci iz zvjetaja don Mate Bakotia, u: Sinj i Cetin-
ska kiajina za viijeme osmanlijske vlasti, Zboinik Cetinske kiajine, 4, Sinj,
1989., 188-189, 194-195.
92 A. KEGRO, n. dj. (20), 274-276.
93 Izvoi pienesen u: V. KLAI, n. dj. (1), 22.
94 A. KEGRO, n. dj., 276-279.
95 Vladislav SKARI, Popis bosanskih spahija iz 1123. (1711.) godine, Gla-
snik Zemaljskog muzeja, XLII, 2, Saiajevo, 1930., 75-79. Autoi je pieveo
imena tih posjeda s tuiskog jezika, ali ih nije znao odiediti, jei nije dovoljno
poznavao mikiotoponimiju Livanjskog polja. Tako se Duboica nalazi u
polju ispod sela Rapovina, dok se posjedi Hasanaga (koji imenom upuuje
na vlasnika agu Hasana) i Dolnje Viilo (koji imenom upuuje na nekoliko
bliskih viela vode) najvjeiojatnije odnose na podiuje u polju, u neposied-
noj blizini Livna, koje se zove Hasina Viila. Posjed Nuh siguino stoji u uskoj
vezi sa staiom muslimanskom obitelji Nuhbegoviima koja je ivjela u a-
bljaku i Podhumu, a uspomena na njih ostala je u imenu Nuhbegovia gia-
dine na bidu Humu iznad Podhuma. Posjed pioitan kao Budimi vjeio-
jatno je dio polja na podiuju onog dijela sela Sievia u kojem se danas na-
lazi zaselak Budmali, a ime je mogao dobiti ili po iodu Budimiiovia ili po
nekom spahiji Budimliji izbjeglici iz Budima u Maaiskoj. Nesuh je osobno
aiapsko muslimansko ime, tako da je to bio posjed istoimenog vlasnika ili
njegovih nasljednika, ali se zasad ne moe smjestiti ili uz neto vezati, kao ni
posjedi Fezlian (ije je ime takoei oiijentalnog poiijekla) i Hisi.
96 V. SKARI, n. dj., 65, 68, 75, 77, 78. Piema Skaiievom piijevodu i tuma-
enju tog izvoia Glamo i Giahovo tada su piipadali Livanjskoj nahiji, koja
Meutim, 1714. dolo je do Diugog moiejskog iata izmeu
Venecije i Osmanskog Caistva, koji je ponovno pokienuo
migiacije katolikog stanovnitva iz Bosanskog paaluka, pa
tako i iz Livna i Duvna, u venecijansku Dalmaciju. Miiov-
nim spoiazumom potpisanim u Poaievcu 1718., Venecija
se odiekla osvojenog dubiovakog zalea, ali je zato na po-
diuju izmeu iijeka Kike i Neietve pomaknula svoje gia-
nice dublje u unutianjost i tako dola u neposiednu blizinu
Livanjskog i Duvanjskog polja. Imotski i Vigoiac piipali su
Veneciji, ali je polukiuna gianica u njihovoj okolici odie-
ena na nain maksimalnog dobacivanja piojektila onodob-
nih topova s visokih utvida u tim mjestima! Tako su Imotsko
polje i poijeje Tiebiata, a posebno selo Vinjani Goinji kod
Imotskog, piesjeeni na dva dijela, a selo Unita kod Knina
ostalo je u sastavu Osmanskog Caistva kao jedina enklava
s june stiane Dinaie. Ni to nije bilo sve. Dubiovaka Re-
publika ustupila je Osmanskom Caistvu dva uska izlaza na
Jadiansko moie (Neum i Sutoiina), samo da se ne bi giani-
ila s konkuientskom Venecijom. Tako odieena gianica na
tom potezu piedstavlja dananju diavnu gianicu Hivatske
s Bosnom i Heicegovinom.
Makaiski biskup Nikola Bijankovi nastavio je obilaziti kato-
liko stanovnitvo u onom dijelu Makaiske biskupije koji je
ostao unutai Bosanskog paaluka, pa ga je tijekom obilaska
1723. splitski nadbiskup zamolio da obie i upu Livno ije
je sjedite tada bilo u Miima, to je on i uiadio.
97
Sve do 19.
st. u upi Livno stalno su bili prisutni svjetovni sveenici
slavenskog obreda (ili popovi glagoljai), ali i svjetovni
sveenici latinskog obreda, to jasno svjedoi da su se
splitski nadbiskupi cijelo vrijeme skrbili za nju, ali su, za
razliku od misijskih bosanskih i makarskih biskupa-fra-
njevaca, to morali raditi ilegalno. Naime, u Osmanskom
Caistvu bilo je zabianjeno djelovanje katolikom sveenstvu
koje nije piipadalo fianjevakom iedu, a posebno biskupima
koji su stolovali u mjestima izvan kontiole osmanske vlasti,
kao to je to bio Split. Spomenuti sveenik Splitske nadbi-
skupije, Mate Bakoti, misionaiski je svake godine obilazio
Livno i Kupies sve do 1746., a jo je i vizitacija bosanskog
apostolskog vikaia iz 1768. zatekla, uz fianjevce i svjetovne
sveenike glagoljae, i tii svjetovna sveenika latinskog
obieda dva u upi Livno, a jednog u upi Duvno koji
su bili staici to jasno govoii da su bili zaieeni piije 1735.
Upiavo su splitski nadbiskupi i makaiski biskupi tijekom 17.
i 18. st. kolovali mladie iz Livna, Duvna i Kupiesa u gla-
je bila jedna od tii nahije u Klikom sandaku, a Duvno je piipadalo nahiji
Zagoi, koja je takoei bila jedna od tii nahije u Heicegovakom sandaku.
Iz popisa se vidi da je nahija Zagoi obuhvaala mjesta u dananjoj istonoj
Heicegovini, tako da je ukljuivanje Duvna u njezin sastav dosta neobino.
(Nahija Zagoije u Heicegovakom sandaku inae se nalazila izmeu goi-
njeg toka Neietve i goinjeg toka Diine.) H. abanovi je zakljuio da je iije
o spahijskim nahijama, odnosno vilajetima, koji su se uvijek sastojali od vie
obinih nahija, ali se njihovo podiuje nije nikako podudaialo s admini-
stiativnom podjelom na vilajete u piiviemenom uieenju niti s iedovitom
sudsko-administiativnom podjelom na kadiluke. Vidi: H. ABANOVI, n.
dj. (55), 113.
97 Miioslav DAJA, Osvit na piolost Livna, Dobii pastii, XXIII, Saiajevo,
1973., 276-277.
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. 1;
goljakim sjemenitima, zaieivali ih za sveenike glagoljae
i slali u zaviaj, a bosanski apostolski vikaii dozvoljavali su
tim sveenicima da budu pomonici fianjevcima u poslo-
vima koji im se povjeie. Pieko 90 svjetovnih sveenika gla-
goljaa u Bosanskom apostolskom vikaiijatu od diuge polo-
vice 17. do pive polovice 19. st. ivjelo je i djelovalo u Livnu,
Duvnu i Kupiesu te Heicegovini.
98
Iscipljujui iatovi Osmanskog Caistva s Venecijanskom Re-
publikom do 1718. i Habsbuikim Caistvom do 1739. nisu
doveli samo do masovnog iseljavanja katolikog stanovni-
tva s podiuja Bosanskog paaluka, nego i do nestanka ve-
ine pieostalih fianjevakih samostana, gubitka katolikog
tigovakog sloja koji je bio diutvena elita i novano po-
magao fianjevce te potpunog siiomatva pieostalog malo-
biojnog katolikog stanovnitva. Fianjevaki samostani na
podiuju na koje se pioiiila venecijanska Dalmacija odvo-
jili su se 1735. od fianjevake piovincije Bosne Siebiene i
stvoiili novu franjevaku provinciju sv. Kaja (1743. po-
sveenu Presvetom Otkupitelju), kojoj su jo dodijeljeni
Hercegovina, Livno i Duvno, do obale rijeke Rame, i to
u sluaju da tim podrujem, sretnim razvojem prilika,
ovlada kranski vladar.
99
Oko te je odluke izbio spoi iz-
meu bosanskih i dalmatinskih fianjevaca u kojem su se i
jedni i diugi pozivali na povijesnu situaciju, a kako su Ha-
bsbuigovci 1737. poiaeni piilikom osvajanja Bosanskog
paaluka, spoino je podiuje ostalo bosanskim fianjevcima.
Ulaskom u sastav venecijanske Dalmacije i stvaranjem
zasebne franjevake provincije, Hrvati juno od nove
granice od tada se sve vie vezuju uz primorske dalma-
tinske gradove i poinju prihvaati i stvarati dalmatinski
identitet. S diuge stiane, odvajanjem od giada Imotskog,
Hrvati iz onog dijela stare Imotske upanije koji je ostao
u Osmanskom Carstvu poeli su se sve vie vezati uz Lju-
buki kao u sluaju istonog dijela Imotskog polja (tzv.
Bekija, u prijevodu s turskog jezika Ostatak) i Posukog
polja, odnosno vezati se uz Duvno kao u sluaju Vinikog
polja i tako nastaviti razvijati hercegovaki identitet u i-
rem smislu. Bioj fianjevakih samostana piovincije Bosne
Siebiene sveo se na svega tii ona u Fojnici, Kieevu i Kia-
ljevoj Sutjesci, iz kojih su se obavljale katolike misije po ci-
jelom podiuju Bosanskog paaluka. Iste 1735. Sveta Stolica
u Rimu osnovala je Bosanski apostolski vikaiijat u ijem su
sastavu bila podiuja onih biskupija u Osmanskom Caistvu
za koje se biskupi nisu mogli zbog politike situacije iziavno
skibiti ili su to iadili u tekim uvjetima, a povjeien je fianjev-
cima Bosne Siebiene, osim Tiebinjsko-mikanske biskupije.
Tako je prostrana upa Livno ostala izvan Splitske nad-
biskupije, a Makarska biskupija bez svoje unutranjosti,
a naslovna Duvanjska biskupija ugaena. Meutim, tada
98 Andiija ZIRDUM, Svjetovni sveenici u Bosni i Heicegovini u tuisko
doba, Nova et veteia, XXIX, 1, Saiajevo, 1979., 205-212.
99 Kailo JURII, Fianjevaka piovincija svetoga Kaja, pape i muenika
u Dalmaciji, Kai, Zboinik fianjevake piovincije Piesvetog otkupitelja,
XVII, Split, 1985., 133-134, 156-158.
je izmeu fianjevaca piovincije Bosne Siebiene na jednoj i
splitskog nadbiskupa i makaiskog biskupa na diugoj stiani,
dolo do spoia oko podiuja koje je piipadalo Splitskoj nad-
biskupiji te Duvanjskoj i Makaiskoj biskupiji, a koje je ostalo
u Osmanskom Caistvu, jei su slali svoje pomonike na to
podiuje u vizitaciju. Sveenik Splitske nadbiskupije don M.
Bakoti boiavio je u Livnu sve do 1746., a 1751. Kongiega-
cija za iienje vjeie u Rimu odgovoiila je splitskom nadbi-
skupu da Livno piipada Splitskoj nadbiskupiji samo kao me-
tiopolitsko piavo, a to nije isto to i dijecezansko.
100
Tek je
tada Livno trajno preputeno Bosanskom apostolskom
vikarijatu kojim su upravljali franjevci provincije Bosne
Srebrene.
U novonastalim okolnostima franjevci Bosne Srebrene
poeli su meu katolikim stanovnitvom (koje je prije
turskog osmanskog osvajanja bilo razliite etnike i po-
litike pripadnosti) na podruju Bosanskog apostolskog
vikarijata istovremeno iriti svijest o zajednikom bo-
sanskom identitetu koji je poivao na vrlo blijedim tra-
dicijama srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva
101
i
svijest o jedinstvu s Hrvatima kao najsrodnijom etni-
kom i politiki organiziranom zajednicom. Meutim,
svijest o zajednikoj bosanskoj pripadnosti i tradicijama
srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva kod katolikog
stanovnitva u Hercegovini nije nikad zaivjela ni u naj-
osnovnijem obliku, dok je kod katolikog stanovnitva u
srednjoj Bosni svijest o hrvatstvu izgraivana vrlo sporo
i potpuno je prihvaena tek na prijelazu iz 19. u 20. st.
Poslije 1718. dolo je do tiajnog miia i popiavljanja demo-
giafske slike hivatskog katolikog stanovnitva na Livanj-
skom, Duvanjskom i Kupiekom, ali ne i na Glamokom po-
lju. To potviuje nekoliko vizitacija bosanskih apostolskih
vikaia iz 18. i poetka 19. st., a posebno one od fia Pave Dia-
gievia i fia Maiijana Bogdanovia, jei su u tim piigodama
napiavili iscipne popise stanovnitva po upama, naseljima
i obiteljima.
102
100 A. ZIRDUM, n. dj. (98), 208.
101 Dobai piimjei novijeg (uspjenog) stvaianja i usaivanja umjetnih bo-
sanskih katolikih tiadicija jest slavljenje bosanske kialjice Kataiine u Hi-
vata na Kupiekom polju. Podatak da je Kataiina bila donatoi izgiadnje
cikve u Viilima, bosanski su fianjevci u 19. st. (kada se u doba nacionalnog
iomantizma nisu suspiezali ni od povijesnih kiivotvoiina) piipisali Viilima
kod Kupiesa, a tu cikvu vezali za iuevine staie cikve sluajno otkiivene
kiajem 19. st. u oblinjem selu Otinovcima. Meutim, cikva kojoj je Ka-
taiina bila donatoi nalazila se u Viilima u Usoii, a ne na Kupiekom polju,
dok je nedavnim aiheolokim iskopavanjima u Otinovcima dokazano da tu
nije iije o kasnosiednjovjekovnoj, nego o staiokianskoj cikvi, odnosno
giaevini staiijoj oko tisuu godina. Vidi: Nikola BILOGRIVI, Katolika
cikva na podiuju dananje banjaluke biskupije do invazije Tuiaka, Stu-
dia Vihbosnensia, 10, Vihbosanska katolika teologija, Saiajevo, 1998., 215,
Ljubomii GUDELJ, Ranokianski kompleks u Otinovcima na Kupiekoj
visoiavni, Staiohivatska piosvjeta, 27, Split, 2000., 95-113,
102 Chioati catholici Bosnae et Heicegovinae in desciiptionibus annis 1743
et 1768, Iuxta codices autogiaphos qui in Aichivo S. C. de Piopaganda Fide
exstant edidit P. Dominicus Mandi, O.F.M., Institutum chioatoium histo-
iicum, Chicago Roma, 1962.
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 18
Piema Diagievievoj vizitaciji, izvienoj izmeu 1741. i
1743., Bosanski apostolski vikaiijat (dakle, bez istone Hei-
cegovine) imao je 31 katoliku upu s ukupno 39.741 kato-
likom. Najbrojnija upa bila je Livno s 3962 katolika, a
najbrojnije katoliko naselje bilo je Roko Polje u upi
Duvno s 461 katolikom. Za uspoiedbu dovoljno je navesti
da je katolika upa Saiajevo tada imala svega 376 katolika.
upa Livno obuhvaala je osim cijelog Livanjskog polja jo
i Glamoko, a u svojem je sastavu imala 37 livanjskih sela i
kasabu Glamo, u kojima je ivjelo 447 katolikih obitelji s
3962 ljudi. Sela u kojima su ivjeli katolici bila su sljedea:
apiazlije, elebi, ukli, ai, osanlije, ukovac (zase-
lak Litana),
103
Dobio, Donji Rujani, [Goinji] Rujani, Gia-
bovica, Giguiii, Gubei, Kablii, Komoiani, Lipa, Lusni,
Ljubuni, Mii, Piovo, Podhum, Potoani, Piiluka, Piisap,
Piisoje, Piolog, Sievii, Smiiani, Stiupni, Suhaa, Tiibi,
Vieiala, Vuii (zaselak Golinjeva), Zabiie, Zagoiiani,
Zastinje, abljak i iiovi. Sjedite upe bilo je u ukliu.
upa Duvno obuhvaala je osim Duvanjskog polja, i s njim
usko vezanog Rokog i uikog polja, jo i susjedne kiajeve
Rakitno, Dienicu i Viniko polje. Imala je 20 sela u kojima
su ivjele 332 katolike obitelji s 3496 ljudi. Sela u kojima su
ivjeli katolici bila su sljedea: Biinik, Bukovica, Dienica,
Eminovo Selo, Kongoia, Kolo, Lipa, Mandino Selo, Mesiho-
vina, Mikodol, Omolje, Opleani, Podgaj, Rakitno, Roko
Polje, Saiajlije, Stipanii, uica, Vedai i Vinica. Sjedite
upe bilo je u Seonici.
Kupies je bio kapelanija u sastavu upe (U)Skop(l)je, i u
njemu je u est sela ivjelo 30 katolikih obitelji s 334 ljudi.
Sela u kojima su ivjeli katolici bila su sljedea: Botun, Oti-
novci, Odak, Osmanlije, Podmalovan i Viila.
Od 332 hivatska katolika ioda koja su piilikom te vizitacije
ivjela na Livanjskom polju i danas postoje 192. Uspoied-
bom tog popisa, knjige umilih od kuge izmeu 1814. i 1818.
te naiodne piedaje o poiijeklu, zakljueno je da je od toga ak
169 staiosjedilakih iodova. Opa kaiakteiistika tih iodova
je velika iazgianatost po Livanjskom polju, pa i to svjedoi
da je iije o staiosjediocima.
104
Slino je i s Duvnom u iiem
smislu gdje od 172 ioda koja su ivjela piilikom te vizitacije
i danas ivi 81.
105
Tu se moe staviti piimjedba da je poet-
kom 18. st. zabiljeeno vilo malo katolikog stanovnitva u
Livnu i Duvnu i zbog toga ti iodovi ne moiaju biti izvoino
staiosjedilaki, nego doseljeniki s podiuja juno od Di-
naie. Ipak, treba imati u vidu da je od uspostave trajnog
mira do biskupske vizitacije prolo svega 23 godine, to
je vijek stasanja jedne generacije, i u tako kratkom roku
103 Biskupi su tijekom svojih vizitacija ponekad zapisivali sela, osim u pa-
iovima, i po pivom zaselku u koji su doli.
104 M. PETRI, n. dj. (18), 34-35.
105 Ante IVANKOVI, Duvanjska piezimena, Knjinica Naih ognjita,
knjiga 130, Tomislavgiad, 2001., 20. U taj su bioj ukljueni i iodovi u onom
dijelu Bukog blata koji danas piipada Duvnu, a koji je tijekom vizitacije
piipadao Livnu.
samo su izbjeglice imale smjelosti i razloga vratiti se u
svoj zaviaj, dok je stranim katolikim rodovima dose-
ljavanje sa slobodnog podruja u Osmansko Carstvo jo
bio neizvjestan i previe riskantan, gotovo neuravnote-
en pothvat! Tu tieba iaunati i na katolike iodove koji su
se bavili sezonskim ili polunomadskim stoaistvom na pla-
nini Dinaii i iiem podiuju, tako da je njihovo doseljavanje
na Livanjsko polje u 18. st. ielativna stvai, a za Duvanjsko je
polje zakljueno da je upiavo veina katolikih iodova koja
se tada tu tiajno ili piiviemeno naselila bila takvog zanima-
nja.
106
Tu se takoei suoavamo s pioblemom da su se io-
dovi gianali i njihovi piipadnici mijeali, odnosno mijenjali
ili uzimali nova piezimena, tako da ne moemo uvijek biti
siguini je li neka obitelj sa staiim iodovskim imenom zai-
sta staiosjedilaka livanjska i duvanjska, odnosno je li neka
obitelj s novim iodovskim imenom zaista kolonizatoiska. U
svakom sluaju moemo iaunati s nekoliko desetaka staio-
sjedilakih katolikih iodova na Livanjskom i Duvanjskom
polju, a to nam potviuju i imena 15-ak najpoznatijih io-
dova zabiljeenih do 17. st. koji tu i danas ive. U naiednim
miinodopskim desetljeima, posebno poslije epidemije kuge
poetkom 19. st., zbog povlastica koje su nudili livanjski i
duvanjski begovi i age da im posjedi ne bi ostali zaputeni,
masovno su doseljavali i katoliki iodovi koji (neposiedno)
piije toga nisu ivjeli na Livanjskom i Duvanjskom polju.
Piema Bogdanovievoj vizitaciji, izvienoj 1768., Bosanski
apostolski vikaiijat imao je 32 katolike upe sa 60.061 kato-
likom. Poiast katolikog stanovnitva u pioteklih etvit sto-
ljea bio je vie nego oit, ali se nita nije piomijenilo u bioju
cikava i samostana.
upa Livno imala je u svojem sastavu katolike u piedgiau
Livna i Glamoa
107
(ali u oba mjesta vilo malo), zatim Gia-
hovu,
108
te u 39 sela na Livanjskom polju. U upi je ivjelo
715 katolikih obitelji sa 6665 ljudi. Sela u kojima su ivjeli
katolici bila su sljedea: Bila, Bukova Goia, Kablii, osan-
lije, Koiita, Kovai, apiazlije, elebi, ukli, Dianlije,
Dobio, Giabovica, Giboiezi, Gieda (Gieda, danas zaselak
Podgieda u Potoanima), Giguiii, Gubei, Komoiani, Lipa,
106 Josip Ante SOLDO, Stanovnitvo duvanjskog kiaja u XVII. i XVIII.
stoljeu, Duvanjski zboinik, Zboinik iadova s meunaiodnog znanstvenog
skupa Duvanjski kiaj kioz povijest, Tomislavgiad, 6-7. sipnja 2000., Za-
gieb Tomislavgiad, 2001., 159-187.
107 Navoenje deset katolikih obitelji u kasabi Glamou u 18. st. nije do-
kaz da su one piedstavljale pieostalo uibano katoliko stanovnitvo s oii-
jentalnom kultuiom stanovanja kao u diugim giadovima u Bosanskom
paaluku, pivenstveno u siednjoj Bosni. Piezimena katolikih obitelji koje
su vizitatoii zatekli u Glamou 1741. i 1768. iazliita su, to jasno govoii
da su katolici tu bili samo piiviemeno, vjeiojatno kao sluge muslimanskim
obiteljima i siguino su ivjeli u piedgiau kao u sluaju Livna. Supiotno: S.
DAJA, n. dj. (62), 152-153.
108 U vizitaciji iz 1741. ne navodi se katoliko stanovnitvo u Giahovu, ali
tieba imati u vidu da je biskup Diagievi zapoeo vizitaciju u studenome
upiavo od Livna, a sezonski su stoaii tada ve bili otili u svoja zimovalita
u toplijim kiajevima juno od Dinaie, za iazliku od vizitacije iz 1768. kada
je biskup Bogdanovi na tom podiuju boiavio ljeti. Mogue je da biskupi
vizitatoii nisu ni ili u katoliko selo Unite na Dinaii zato to je ono piipalo
ibenskoj biskupiji.
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. 1
Lostije (pogieno zapisano ili piepisano Zastinje), Lusni,
Ljubuni, Mii, Odak, Piovo, Podhum, Piolog, Piiluka,
Piisap, Radini (danas Vidoi), Rapovine, Rujani, Sievii,
Smiani, Stiupni, Suhaa, Vieiala, Vuii (zaselak u Go-
linjevu), Zabiie i iiovi. Jedan dio stanovnika na Livanj-
skom polju bio je bez stalnog mjesta stanovanja pa su upi-
sani pod Donje polje (Inferioris Campus), Goinje polje (Su-
perioris Campus) i Buko blato (Busko Blato).
upa Duvno imala je 25 sela u kojima je ivjelo 286 kato-
likih obitelji s 3069 ljudi. Katolici su ivjeli u sljedeim
duvanjskim selima: Boiani, Biinik, Buii (katoliko ime
za Mesihovinu), Bukovica, Cebaia, Civenice, Kolo, Kon-
goia, Kovai, Eminovo Selo, Gudelji (danas dio Civenica),
Letka, Lipa, Lug, Mandino Selo, Mikodol, Omolje, Podgaj,
Saiajlije, Seonica, Stipanii, uica i Vedai. U sastavu upe
Duvno i dalje su bili Dienica i Rakitno, ali ne i Roko Polje
i Vinica. Zbog poiasta bioja vjeinika izdvojena je zasebna
upa Roko Polje koja je obuhvaala dva potonja sela i imala
je 100 katolikih obitelji s ukupno 1127 ljudi. Ta je upa do-
dijeljena fianjevakom samostanu u Kialjevoj Sutjesci, koji
je inae skibio o katolikim upama u sjeveioistonom di-
jelu Bosanskog paaluka.
109
Iako se u kiatkom iazdoblju izmeu dviju biskupskih vizi-
tacija bioj katolikog stanovnitva na Kupiesu udvostiuio,
ono je i dalje piipadalo upi (U)Skop(l)je.
110
Na tom je polju
u sedam sela ivjelo 65 katolikih obitelji sa 729 ljudi. Sela
u kojima su ivjeli katolici bila su sljedea: Botun, Malovan,
Odak, Osmanlije, Otinovci, Viila i Zlosela. Od 102 kato-
lika ioda na Kupiesu, 40 ih se doselilo u 18. st., a 51 u
19. st., od toga 19 iodova (18,6) iz Duvna, 12 (11,8) iz
Livna, 15 (14,7) iz Heicegovine (uglavnom iz Rakitna koje
je tada bilo u sastavu Duvna), 39 (38,2) iz Dalmacije, samo
4 (3,9) iz Bosne, 11 iodova je nepoznatog poiijekla, a dva
novijeg datuma.
111
Vilo bizo poslije piemjetanja sjedita upe Livno iz uklia
u Vidoe, 1802. je dolo do denitivne podjele katolike upe
Livno na dvije upu Livno Goinje polje sa sjeditem u Vi-
doima (koja je pokiivala i Buko blato) i upu Livno Donje
polje sa sjeditem u Ljubuniu,
112
gdje je ve bilo sjedite
109 Dodjeljivanje upe Roko Polje koja se nalazila izmeu distiikta pod
upiavom fojnikog i kieevskog samostana upiavi sutjekog samostana
siguino se povinovalo piiviednim potiebama. Tako su poetkom 19. st.
ta upa i njezini piihodi bili piiviemeno dodijeljeni kieevskom samo-
stanu, jei se naao u tekom nancijskom poloaju u odnosu na diuga dva
samostana.
110 Kupies je ve 1785. bio podignut na iang upe, ali samo za kiatko vii-
jeme, jei fianjevci nisu piistali na to pa je bizo viaen u iang kapelanije.
Uspoiedi: Sieko M. DAJA, Katolici u Bosni i zapadnoj Heicegovini na
piijelazu iz 18. u 19. stoljee. Doba fia Gige Ilijia Vaieanina (1783-1813),
Kianska sadanjost, Zagieb, 1971., 106. Autoi ne navodi objanjenje ta-
kvog stava fianjevaca, ali se moe zakljuiti da je uziokovan injenicom da
su za Kupies bili zadueni popovi glagoljai, kojima fianjevci esto nisu bili
skloni, a pogotovo im nisu doputali da budu upnici.
111 DAJA i DRAGANOVI, n. dj. (73), 400-402.
112 U staiijoj znanstvenoj liteiatuii postoji teoiija da se spomen sela Lu-
binchi u upi Vydogossa, koje je 1244. dodijeljeno bosanskom biskupu,
samostalne kapelanije.
113
Isto je tako upa Duvno 1828. po-
dijeljena na dvije upe upu Goinje Duvno sa sjeditem
u Mokionogama (od 1861. u upanjcu ili Duvnu) i upu
Donje Duvno sa sjeditem u Seonici. Tijekom sljedeih de-
setljea dolo je do osamostaljivanja novih katolikih upa
sa sjeditem u Giabovici (1828.) koja je obuhvatila vei dio
Bukog blata, ukliu (1838.), uici (1864.) i Rakitnu (1866.),
te osnivanja kapelanija u Litanima (1854.), Giahovu (1863.)
i Glamou (1864.), kasnije uzdignutih u upe. upa Kupies
sa sjeditem u Otinovcima osamostaljena je 1870., ali je ve
1873. od nje odvojena upa Suho Polje.
Tieba naglasiti da su iatovi u diugoj polovici 17. i poetkom
18. st. doveli do velike etnike i dijalektoloke piomjene u
sjeveiozapadnom dijelu Livanjskog polja. Nahija Saiumie,
koja zbog movainog tla i nije mogla biti gusto naseljena,
bila je veim dijelom opustjela i piestala postojati, osim ka-
tolikih sela koja su se nadovezivala na livanjsku nahiju, a
to su Kovaii i elebi s jedne i Piovo i apiazlije s diuge
stiane Livanjskog polja. Na opustoeno se podiuje donjeg
Livanjskog polja tijekom 18. i 19. st. masovno i tiajno na-
selilo osim hivatskog katolikog stanovnitva ikavskog nai-
jeja i sipsko piavoslavno stanovnitvo ijekavskog naijeja,
dobiim dijelom vlakog poiijekla, iskljuivo ijekavskog nai-
jeja, kako iz unutianjosti Bosanskog paaluka (posebno iz
poijeja Vibasa i Unca) tako i venecijanske Dalmacije (po-
sebno s kninskog i vilikog podiuja), koje je veini sela dalo
svoja nova imena. Nekadanja piiblina gianica izmeu na-
hija Livno i Saiumie postala je nova etnika i dijalektoloka
gianica. Jedino su u gianinim selima elebiu i apiazli-
jama uz Hivate ivjeli Sibi koji nisu bili ijekavci nego ikavci,
to upuuje na staiiji sloj sipskog piavoslavnog stanovnitva
svojstven za goinje Livanjsko polje.
114
Hrvati na podruju zadinarskih krkih polja dijalekto-
loki pripadaju ikavskom narjeju i tokavskom govoru
i po tome su srodni Hrvatima u dananjoj zapadnoj
Hercegovini i unutranjosti srednje Dalmacije (Dalma-
tinskoj zagori). Meutim, pieko Livanjskog polja piuaju
odnosi na livanjska sela, odnosno cikvene upe Vidoe i Ljubuni. To je
sasvim neosnovano, jei se oba livanjska sela ne spominju piije 18. st. Selo
Ljubuni dobilo je svoje ime zato to je to bio posjed livanjskih begova
Ljubunia, a selo Radini je po katolikom iodu Vidoia pieimenovano
u Vidoe. Livno u 13. st. nije imalo nita s Bosnom, a pogotovo s bosanskim
biskupom. upa Vidogoa bila je teiitoiijalno-administiativna cjelina u
siednjovjekovnoj Bosni u uem smislu, a njezino je ime naslijedila dananja
Vogoa u ijoj okolici i danas postoji selo Ljubnii. Vidi: Pavao ANELI,
Staia bosanska upa Vidogoa ili Vogoa, Glasnik Zemaljskog muzeja,
Aiheologija, Nova seiija, XXVI, Saiajevo, 1971., 337-346.
113 Podjela upe na Livno Goinje polje i Livno Donje polje djelomino
je odstupala od geomoifolokog oblika Livanjskog polja. Razgianienje iz-
meu upa ilo je iijenim tokovima Bistiicom do njezinog spoja sa a-
bljakom u Plovuu, a zatim od ua Plovue u Stuibu do ua potonje kod
Piologa, tako da su sva katolika sela na desnoj stiani piipala upi Livno
Donje polje (pa tako i sela na potezu Zastinje Piiluka), a ona na lijevoj
upi Livno Goinje polje.
114 Etnike migiacije oko planine Dinaie kiajem 17. i poetkom 18. st. pio-
uava Maiko Rimac (Odsjek za povijest Filozofskog Fakulteta Sveuilita u
Zagiebu) i u njegovim e studijama biti doneseni iscipni i piecizni podatci
o toj temi.
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zo
se i gianice nekih dijalektolokih pojava unutai hivatskog
jezika. Hivati u goinjem Livanjskom polju i Bukom blatu
gotovo iedovito u izgovoiu imaju umjesto t (npi. kui-
e, ognjie, siiomaina, ap, guei itd.), dok je kod onih
u donjem Livanjskom polju supiotno.
115
Isto tako, Hivati
u veem dijelu Livanjskog polja izgovaiaju peifekt jednine
mukog ioda svakoga glagola sa zavietkom na o kao u da-
nanjoj Bosni (npi. iiaio, doiaio, poiaio itd.), dok oni u
Bukom blatu, juno od poteza Liskovaa Piisoje, izgo-
vaiaju sa zavietkom na a kao u dananjoj Dalmaciji (npi.
ia, doa, poa itd.) i na Duvanjskom polju jugozapadno od
poteza Bukovica Mesihovina.
116

Jean Chaumette des Fosse, fiancuski konzul u Tiavniku iz-

meu 1807. i 1814., u svojem je izvjetaju nabiojao kape-
tanije i kapetane u Bosanskom paaluku i iazvistao ih u
tii skupine: piavu Bosnu, Tuisku Hivatsku i Heicegovinu.
Piema njegovim podatcima duvanjska i livanjska kapetanija
piipadale su Heicegovini, a glamoka i kupieka Bosni.
117
To
je bio prvi put da je Livno u osmansko doba na bilo koji
nain svrstano u Hercegovinu.
U pivoj polovici 19. st. dolo je do modeinizacije Osman-
skog Caistva koja je imala poseban odiaz u Bosanskom pa-
aluku. Ve 1826. ukinut je Kliki, a ubizo i Zvoiniki san-
dak, a njihovo je podiuje piikljueno Bosanskom san-
daku. Tako se Bosanski paaluk na kiaju sveo samo na dva
sandaka Bosanski i Heicegovaki. Ponovila se situacija
s kraja 15. i poetka 16. st. jer su nahije Livno, Glamo,
Grahovo i Kupres pripale Bosanskom sandaku, dok je
nahija Duvno ostala u Hercegovakom.
Kada je zbog modeinizacijskih iefoimi Osmanskog Caistva
izbio ustanak muslimana u Bosanskom paaluku, muslimani
Heicegovakog sandaka sudjelovali su u guenju ustanka
na stiani centialne osmanske vlasti. Livanjski muslimani
na elu s Ibrahim-begom II. Firdusom u poetku su sta-
jali na strani hercegovakih muslimana, zatim preli na
stranu bosanskih da bi na kraju, poslije poraza, izravno
priznali centralnu vlast.
118
Za odanost i velike zasluge hei-
cegovakih muslimana u boibama piotiv ustanika dodije-
ljen im je 1833. zaseban Heicegovaki paaluk na ijem se
elu nalazio Ali-paa Rizvanbegovi, a koji je ukinut 1866. U
sastav Hercegovakog paaluka ula je duvanjska nahija,
ali je u njemu u poetku kratko bila i livanjska. ak su se
Fiidusi i Rizvanbegovii obiteljski povezali enidbom Ibia-
115 O tome najbolje svjedoi ime sela Litana koje je u siednjem vijeku
zabiljeeno kao Liane. Ta je piomjena vezana za doseljavanje novog kato-
likog stanovnitva tijekom 18. st.
116 Te mikioiegionalne jezine iazlike kod Hivata na Livanjskom polju
nisu uoene i zabiljeene u studiji posveenoj toj temi. Uspoiedi: enana
USTOVI, Naiodni govoi, u: Etnoloka i folkloiistika ispitivanja u Li-
vanjskom polju, Glasnik Zemaljskog muzeja, Etnologija, Nova seiija, XV-
XVI (1960-1961), Saiajevo, 1961., 91-100.
117 H. KREEVLJAKOVI, n. dj. (78), 13.
118 H. URI, n. dj. (40), 102-103.
him-begovog sina Muhameda s Ali-painom keikom zna-
kovitog imena Huma. Suviemenik tih dogaanja, bosanski
fianjevac Ivan Fiano Juki, zabiljeio je da je livanjska nahija
bila podloena mostaiskom veziiu (tj. heicegovakom pai),
ali da je tadanji livanjski beg Fiidus molbom isposlovao da
ostane pod tiavnikim veziiom (tj. bosanskim paom).
119
U to je viijeme dolo i do estokog piavnog spoia bosan-
skog apostolskog vikaia, biskupa fia Rafe Baiiia s upiavom
fianjevake piovincije Bosne Siebiene oko upiave nad Bo-
sanskim apostolskim vikaiijatom. Zbog zaputenosti heice-
govakog katolikog puka i velike udaljenosti bosanskih fia-
njevakih samostana, skupina heicegovakih fianjevaca koji
su bili lanovi samostana u Kieevu, stala je na stianu fia
Rafe Baiiia (koji je inae bio iodom iz siednje Bosne, a ne
Heicegovine), te njemu, geneialu fianjevakog ieda i Kon-
giegaciji za iienje vjeie u Rimu iznijela iazloge i piijedlog
za utemeljenje novog samostana u zapadnoj Heicegovini i
odcjepljenje Heicegovine od Bosanskog apostolskog vikaii-
jata i fianjevake piovincije Bosne Siebiene. Heicegovaki
fianjevci su 1844., na odobienje Svete Stolice da mogu iz-
giaditi svoj novi samostan, napustili Kieevo i otili u Heice-
govinu gdje su ga dvije godine kasnije utemeljili na iiokom
Biijegu. Spoi je iijeen tako to je 1847. odlukom Svete Sto-
lice u Rimu osnovan Heicegovaki apostolski vikaiijat (koji
e kasnije pieiasti u biskupiju), a heicegovaki fianjevci su
izdvojeni od upiave piovincije Bosne Siebiene, da bi 1852.
bila osnovana Heicegovaka fianjevaka kustodija (1892.
uzdignuta na iang piovincije).
Kako su novoosnovani Heicegovaki apostolski vikaiijat
i Heicegovaka fianjevaka kustodija oiganiziiani na po-
diuju Heicegovakog paaluka piipalo im je i Duvno, dok
su u Bosanskom apostolskom vikaiijatu i fianjevakoj pio-
vinciji Bosni Siebienoj ostali Livno, Glamo i Kupies. Me-
utim, tadanji duvanjski franjevci nisu bili na strani fra
R. Bariia, zbog ega ih je on dio otjerao u samostan
u Fojnici, niti su odmah odcijepljeni hercegovaki fra-
njevci preuzeli pastoralnu skrb za Duvno. Neto ianije,
1828. se od upe Livno Goinje polje odvojila njezina kape-
lanija Giabovica i pieiasla u upu koja je pokiivala vei dio
Bukog blata, a od nje su se kasnije odvojile diuge upe. S
obziiom da je fia Rafo Baiii u svojoj tituli imao i nekada-
nju Duvanjsku biskupiju (na iju se tiadiciju poziva dananja
Mostaisko-duvanjska biskupija), a ona je u piolosti izgleda
obuhvaala i istonu polovicu Bukog blata, to je podiuje
ulo u Heicegovaki apostolski vikaiijat. Tako je Buko blato,
odnosno Livanjsko polje, podijeljeno izmeu Bosanskog i
Heicegovakog apostolskog vikaiijata, bosanske i heicego-
vake fianjevake piovincije, a kasnije izmeu Banjoluke i
Mostaisko-duvanjske biskupije. Tada se i samo zbog toga,
ee kod bosanskih, a rjee kod hercegovakih Hrvata
katolika uvrstilo miljenje da se Livno nalazi u Bosni, a
Duvno u Hercegovini.
119 Slavoljub BONJAK (pseudonim Ivana Fiane Jukia), Zemljopis i povi-
estnica Bosne, Naiodna tiskainica di. Ljudevita Gaja, Zagieb, 1851., 29.
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. z1
Znameniti heicegovaki fianjevac Petai Bakula ve je tada
uoio taj pioblem i 1867. napisao sljedee: itamo li neke
novije geografe, vidjet emo da je Hercegovina sa zapadne
strane dosta odsjeena, jer se ne prostire dalje od Duvna (Ju-
ki: Zemljopis (3) Vezirluk mostarski). Kakvu god svrhu imalo
to ogranienje, ne sumnjamo da se ono sasvim protivi pri-
janjim granicama Hercegovine, koja obuhvaa ne samo
duvanjski nego i livanjski kotar te preko Glamoa sve do
Krajine. Protivi se i nedavno objavljenom geografskom spisu
gospodina Franje Kruia iz 1861. te djelu g. H. Kieperta iz
1853., a to je djelo veoma cijenjeno. Iako me ne zanima, zove
li se taj odsjeak sastavnim dijelom Hercegovine ili nekako
drugaije, ipak bih preporuio da poznata i utvrena imena
ne mijenjamo oslanjajui se moda na nedovoljan i izvana
nametnut razlog to onaj gornji dio Hercegovine ne potpada
pod mostarsku upravu. (podebljao D. P.).
120
Rije je o pii-
mjedbi na knjigu Zemljopis i poviestnica Bosne od bosan-
skog fianjevca Ivana Fiane Jukia. Ve iz Jukievog pseudo-
nima, koji je glasio Slavoljub Bonjak, i objave te knjige ne-
posiedno poslije odvajanja heicegovakih fianjevaca mogu
se jasno naslutiti njegovi stavovi kojima je on, kao velik pio-
tivnik fia Rafe Baiiia, elio to vie ouvati staio stanje
fianjevake piovincije Bosne Siebiene i Bosanskog apostol-
skog vikaiijata, i zbog toga zaustaviti mogue utjecaje novog
Heicegovakog apostolskog vikaiijata na Livno. Tim piije i
vie, jei je katolika upa Livno bila dodijeljena fianjevakoj
piovinciji Bosni Siebienoj i Bosanskom apostolskom vika-
iijatu samo uvjetno. Na istom je mjestu fia P. Bakula iznio i
povijesne piimjedbe na suavanje Heicegovine u Jukievom
djelu: Kad bi razdioba izmeu Bosne i Hercegovine to su je
izveli turski upravitelji u nae vrijeme, kao i ona starija to
su je izveli Turci s austrijskim carem obzirom na mjesta gor-
nje Dalmacije, bila dovoljna za odreivanje granica Herce-
govine, morali bismo se usprotiviti svim povjesniarima koji
o tome rade. I zaista, ako turski car g. 1831. nije ustupio ci-
jelu Hercegovinu (koja je tada bila u njegovim rukama) nego
samo vei njen dio i oznaio za vezirstvo Rizvanbegoviu, iz
toga se ne moe zakljuiti da ostali dijelovi ne sainja-
vaju stare Hercegovine, kao na pr. onaj dio koji je sebi ranije
pripojio na istonoj strani Mahmut Paa (1788), onaj koji je
i sada pod bosanskim upraviteljem u Neretvi i Rami, kao i
onaj to sainjava livanjski kotar na zapadu. (podebljao
D. P.).
Fia Giga Maiti napisao je 1842. sljedee: Hercegovac je kao
god i braa njegova, grane slavenskog plemena, sire: Dal-
matinac, Albanez, Crnogorac, Bonjak, Srbin, Horvat, Bu-
garin i dr., znaaja blagodetelna, temperamenta ognjena,
tela krepka i iva, vozrasta po veoj asti golema, izuzima-
jui u Gornjoj Hercegovini okol Posuja, Levna, Duvna i
Kupresa ivee, tako nazvane Ravenjae, koji su telom ma-
120 Petai BAKULA, Topogiafsko-histoiijski ematizam fianjevake ku-
stodije i apostolskog vikaiijata u Heicegovini za godinu Gospodnju 1867.
(Naslov izvoinika: Schematismus topogiaphico-histoiicus Custodiae Pio-
vincialis et Vicaiiatus Apostolici in Heicegovina, pio Anno Domini 1867,
Spalati, 1867., s latinskog pieveo Vencel Kosii), Zaviajna biblioteka ivot
i svjedoanstva, I, Mostai, 1970., 16-17.
nji, no to se jaine tie, drugim ravni. Svi su gostoljubivi, za
puku, ordu i drugo oruje sposobni, za etovanje, osobito u
bregovitim stranama prikladni, i trudoljubivi. (podebljao D.
P.).
121
To je motiite izuzetno zanimljivo i vano, jei datiia iz
viemena piije odcjepljenja Heicegovine od Bosanskog apo-
stolskog vikaiijata, a iznio ga je fianjevac iodom iz Rasto-
vae kod Posuja, koji nije otiao s heicegovakim fianjev-
cima iz Kieeva u Heicegovinu nego je ipak ostao lanom
fianjevake piovincije Bosne Siebiene.
Meutim, sam je fia Ivan Fiano Juki 1845. zabiljeio da: U
Skoplju seljaci svoju narodnu nonju ve su zamijenili s tur-
skom, kako muko tako i ensko, ali na Kupresu zadrala se
kod obadva pola; ona je s malom promjenom kao u Duvnu
i u Livnu, a jednaka sa onom, koju nose seljaci u okruju
spljetskom, koje Italijani Morlacima zovu. U piateoj je bi-
ljeci, izmeu ostalog, jo ustvidio: Nonja, obiaji, pjesme
dalmatinskih Morlaka i itelja Livna, Duvna, Kupresa i
Hercegovine do Mostara jedna je te ista. (podebljao D.
P.).
122
Nasupiot njima tiojici, fia Lovie Kaiaula, gvaidijan fianje-
vakog samostana na Goiici kod Livna (kojeg je utemeljio
1854. i tako odvojio Livno od fojnikog dekanata), iako i sam
piipadnik fianjevake piovincije Bosne Siebiene, napisao je
u svojem Memoiandumu kianskog puka u Livnu, kojeg
je 1875. uputio austiijskom caiu i ugaiskom kialju Fianji
Josipu, sljedee: U civilnom smislu poznato je muhame-
dancima iz historije, da se ovaj kotar uvijek smatrao sa-
stavnim dijelom kraljevine Dalmacije, i da je god. 1746.
otrgnut ispod jurisdikcije splitskog biskupa. Osim toga,
vrlo dobro pamte i s nokta broje sve gradove, tvrave i pri-
morska mjesta Dalmacije, koja je neko sultanova premo
bila zauzela, a koja su zatim za vremena mletake republike
hrabrou ratobornog dalmatinskog naroda opet dola pod
vlast kranskih vladara. Poradi toga misle muslimani, da bi
krani ovoga kotara, kojih brojano ima pet puta vie nego
njih, lako mogli pokuati i izvriti prepad k Austro-Ugarskoj,
kad bi se sloili s Dalmatincima. A zatim jo i to: Napokon,
budui da se radi evropejskog ravnoteja ne smije ni misliti,
da se ovaj kranski narod oslobodi i da se inkorporira svo-
joj majci Dalmaciji ... (podebljao D. P.).
123
121 Gigo MARTI, Heicegovci, u: Izabiani spisi, Svjetlost, Saiajevo,
1956., 32. lanak je izvoino objavljen u Serbskom narodnom listu, pa nije
nita neobino to je piilagoen ekavskom dijalektu. Autoi u piateoj bi-
ljeci za naziv iavenjai daje sljedee objanjenje: Naimenovani su tako
sbog njima svojstvenog obiaja, onome izmeu sebe, koji bi to u putu, ili ko-
jom drugom prilikom tetovao, n. pr. konja, ili to drugo, izgubio, iz uinjeno
meu sobom revene naknaditi. Znai, ievni ljudi.
122 Ivan Fiano JUKI, Putovanje po Bosni godine 1845., u: Izabiana djela,
Konzoi, Zagieb, 2001., 73.
123 Lovie KARAULA, Folium complectens Giavamina publica quibus do-
minans elementum muhamedanum plebem chiistianum in Ciiculo Livno
data opeia injusta oppiimit, aliisque aitibus atque intensis viiibus intei-
netione deleie adnititui. Objavljeno na hivatskom jeziku (u piijevodu fia
Bonifaca Badiova iz 1925.): List koji sadii namete kojima muslimanski ele-
ment djelatno nepiavedno tlai kianski naiod livanjskog okiuga i nastoji
zatiti zlim nainom i jakim snagama, u: Pio populo. ivot i djelo fia Lovie
Kaiaule (1800. 1875.), uiedio Maiijan Kaiaula, Svjetlo iijei, Saiajevo,
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja zz
Polovicom 19. st. piovedena je nova podjela Bosanskog i
Heicegovakog paaluka. Ukinuti su sandaci i kadiluci te
uvedena nova administiativna podjela na kajmakamluke
(okiuge) i mudiiluke (siezove). Livanjski mudiiluk (u kojem
se nalazilo Giahovo) te glamoki i uskopski ili piusaki (u
kojem se nalazio Kupies) mudiiluci piipali su tiavnikom
kajmakamluku u Bosanskom paaluku, dok je duvanjski
mudiiluk piipao mostaiskom kajmakamluku u Heicegova-
kom paaluku. Ve 1865. svi su paaluci pietvoieni u vilajete
kao najvie teiitoiijalno-administiativne cjeline u Osman-
skom Caistvu, ukinut je Heicegovaki paaluk, a Bosanski
je vilajet obnovljen u jedinstvenu piovinciju podijeljenu na
sedam sandaka koji su se dalje dijelili na kadiluke (kaze).
Duvno je kao kadiluk bilo izdvojeno iz Hercegovakog i
prikljueno Travnikom sandaku tako da se (ponovno)
nalo skupa s Livnom i Glamoem koji su bili zasebni ka-
diluci te Kupresom koji se nalazio u sastavu prusakog
kadiluka.
124
Heicegovaki su Hivati digli u Goiici kod Gabele 1875.
ustanak piotiv osmanske vlasti, a ubizo i heicegovaki Sibi
u Nevesinju. Zatim su im se piidiuili i Sibi u zapadnoj Bo-
sni, dok bosanski Hivati nisu sudjelovali u ustanku. Osman-
ska vlast nije bila u stanju uguiti ustanak, a to joj je dodatno
oteao ulazak u iat Sibije i Cine Goie, a zatim i Ruskog Cai-
stva, te pomo Austio-Ugaiske Monaihije ustanicima.
Vilo bizo poslije izbijanja hivatskog ustanka, nekoliko livanj-
skih muslimana je ubilo (zadavilo) staica fia Loviu Kaiaulu
to je bio povod iienju ustanka i na livanjski kiaj, a ustanike
je oiganiziiao fia Stipan Kiei. Naoiuanih ustanika bilo
je na vihuncu oko 400, uglavnom Hivata ali i neto piidiu-
enih Siba, a glavno im je upoiite bilo na Dinaii iznad sela
Piologa. S diuge stiane ustanak duvanjskih Hivata u staitu
je zakazao, a manje su se boibe vodile samo u Vinici, ali i
tu uz pomo livanjskih ustanika. Cijelo vrijeme livanjski
Hrvati bili su ukljueni u tijek hrvatskog ustanka u Her-
cegovini (i jedini zapadno od Neretve izdrali do kraja),
dok su glamoki i grahovski Srbi bili ukljueni u tijek
srpskog ustanka u zapadnoj Bosni.
125
U ustanku livanjskih Hivata sudjelovalo je nekoliko fianje-
vaca, a meu njima i fia Bono aii kojeg su ustanici Pio-
loke ete izabiali za vojvodu. Fra Bono ari najbolji je
primjer koliko je relativno to to je Livno ostalo u franje-
vakoj provinciji Bosni Srebrenoj, odnosno nije pripalo
Hercegovakoj franjevakoj provinciji. Roen je 1848. u
Vidima kod Dienice sjeveino od Mostaia, uoi ustanka bio
je kapelan u ukliu kod Livna, kasnije je slubovao u vie
upa na podiuju Heicegovake fianjevake kustodije, od-
2000., 246-252, posebno 250-251.
124 H. ABANOVI, n. dj. (55), 233-234.
125 Anelko MIJATOVI, Revolucionaina i boibena zbivanja u zapadnoj
Heicegovini za viijeme Heicegovakoga ustanka (1875. 1878.), u: Zboi-
nik iadova Uloga Hivata u Heicegovakome ustanku (1875. 1878.), Lju-
buki, 2009., 151-162.
nosno piovincije, najee u duvanjskom kiaju, a umio je u
fianjevakom samostanu na Humcu kod Ljubukog 1910.
126
Tijekom heicegovakog ustanka, piema naiedbi centialne
osmanske vlasti osnovan je kiajem 1875. poseban Heice-
govaki vilajet, ali je ve poetkom 1877. ukinut.
127
Svjetski
poznati engleski aiheolog-amatei Aithui J. Evans boiavio
je kao novinski izvjestitelj u Bosni i Heicegovini izmeu
1875. i 1878. i izvjetavao o dogaanjima na tom podiuju,
a u knjizi u kojoj je sabiao svoje ievidiiane i selekcioniiane
dopise iz 1877. piiloio je kaitu u kojoj je iazgianiena Hei-
cegovina u odnosu na Bosnu.
128
Piema toj kaiti Hercego-
vina je na zapadu obuhvaala Livno, a vjeiodostojnost tog
iazgianienja potviuje injenica da je na toj kaiti Heicego-
vina obuhvaala i Niki, koji je sljedee godine piipao Ci-
noj Goii.

Rat izmeu osmanske vlasti i hivatskih i sipskih ustanika

tiajao bi u nedogled da euiopske sile nisu na Beilinskom
kongiesu 1878. donijele odluku da se Austio-Ugaiskoj Mo-
naihiji povjeii mandat piiviemene upiave nad Bosanskim
paalukom. Dvolana Austio-Ugaiska Monaihija uvela je,
piema paalucima, takoei dvolano ime za okupacijsku
zonu, a zatim anektiianu pokiajinu Bosna i Heicegovina,
ali upravo je njezina administracija odstupila od povije-
snih injenica, tako to je Duvno svrstala u Bosnu, a ne
Hercegovinu.
129
Isto tako, Duvnu kao kotaiu piikljuen je
vei dio Bukog blata i sela Zagoije, Zavelim i Vii juno od
Zavelima, koja danas piipadaju Posuju.
Piema pivom popisu stanovnitva Bosne i Heicegovine, iz-
vienom 1879., u livanjskom kotaiu ivjelo je 11.010 kato-
lika ili Hivata, ali mu je bio oduzet vei dio Bukog blata,
a piikljueno Giahovo kao ispostava, tako da je na Livanj-
skom polju ivjelo 10.453 (51,04), a na Giahovu polju 557
(12,16) katolika. U duvanjskom kotaiu ivjelo je 10.705
(79,81), a u glamokom svega 196 (1,92) katolika. Kupies
je bio ispostava u kotaiu Donjem Vakufu i u toj je ispostavi
ivjelo 3305 (38,74) katolika. Popis stanovnitva izvien
1910. pokazuje znaajan poiast Hivata na tom podiuju.
U livanjskom kotaiu tada je ivjelo 20.323 (63,21), u du-
vanjskom 19.407 (86,86), u glamokom 1135 (5,55),
130
a u
126 Andiija NIKI, Ustanak u livanjskom kiaju 1875. 1878. i fia Bono
aii, Zaviajna knjinica ivot i svjedoanstva, 60, Povijesni isjeci, 7, Fia-
njevaka knjinica i aihiv u Mostaiu, Mostai, 2000.
127 H. ABANOVI, n. dj. (55), 98, 234.
128 Aithui J. EVANS, Illyiian Letteis, Longmans, Gieen and Co., London,
1878. Pievedeno na sipski ekavski jezik: Aitui D. EVANS, Iliiska pisma,
Biblioteka Kultuino nasljee, Veselin Maslea, Saiajevo, 1967.
129 Jo je vee odstupanje bilo s Foom, inae povijesnom jezgiom Heice-
govine, koja je na samom poetku austiougaiske upiave piipadala mostai-
skom okiugu, ali je vilo bizo piikljuena saiajevskom i na taj nain ula u
sastav Bosne!!!
130 Iako je Austio-Ugaiska Monaihija poslije 1903. odustala od plana stva-
ianja umjetne bosanske nacije iazliitih ieligija i dopustila Hivatima i Si-
bima u Bosni i Heicegovini da se nacionalno izjanjavaju i politiki oiga-
niziiaju (pa se slubeni jezik ve 1907. zvao hivatski i(li) sipski), popis iz
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. z
giahovskoj ispostavi livanjskog kotaia 1184 (13,90) i u ku-
piekoj ispostavi bugojanskog kotaia 5580 (40,08) Hivata.
Austiougaiska upiava omoguila je 1881. ponovno uspo-
stavljanje iedovite oiganizacije Katolike cikve u Bosni i
Heicegovini, ali ne na nain da su dijelovi tog podiuja via-
eni (nad)biskupijama kojima su povijesno piipadali i ijim
su sieditima oni piostoino giavitiiali kao to su nadbi-
skupije sa sjeditem u Splitu i Zagiebu ili naslovno piipa-
dali kao to je bila tadanja Bosansko-siijemska biskupija sa
sjeditem u akovu. Habsbuiki je dvoi, a ne Sveta Stolica
u Rimu, iziavno odluivao o osnivanju novih biskupija na
podiuju okupacijske zone Bosne i Heicegovine pa su tako
osnovane tii potpuno nove biskupije sa sjeditima u Saia-
jevu, Banjoj Luci i Mostaiu, dok je staia Tiebinjsko-mikan-
ska biskupija, koja je pieivjela doba osmanske vladavine
tako to je njome upiavljao dubiovaki nadbiskup, odvojena
od njegove juiisdikcije i dodijeljena mostaiskom biskupu.
Vihbosanska nadbiskupija sa sjeditem u Saiajevu obuhva-
tila je piiblino podiuje koje je piipadalo siednjovjekov-
noj Bosni, Usoii i Solima. Banjoluka biskupija uglavnom je
obuhvatila podiuje koje se nazivalo Tuiskom Hivatskom ili
Bosanskom kiajinom, odnosno podiuje do iijeke Vibas na
istoku. Mostaisko-duvanjska biskupija se pozivala na tiadi-
ciju staiokianske Delminijske, odnosno siednjovjekovne
Duvanjske biskupije i obuhvatila je podiuje zapadno od do-
njeg toka iijeke Neietve do Bukog blata, odnosno podiuje
koje je nekad piipadalo to Duvanjskoj to Makaiskoj bisku-
piji. Samo je selo Unite na Dinaii potvieno ibenskoj bi-
skupiji, jei je piipadalo katolikoj upi Kijevo.
Ako igdje unutar Bosne i Hercegovine moderna kato-
lika crkvena bilo biskupijska bilo redovnika or-
ganizacija nije potivala, odnosno ako je igdje naruila
geografsko jedinstvo i etniku kompaktnost katolikog
stanovnitva, onda je to upravo na podruju zadinarskih
krkih polja. Duvanjsko polje i vei dio Bukog blata piipali
su Mostaisko-duvanjskoj biskupiji i Heicegovakoj fianje-
vakoj piovinciji. Diuga su polja ostala u fianjevakoj pio-
vinciji Bosni Siebienoj, ali su najvei dio Livanjskog polja i
cijelo Glamoko piipali Banjolukoj biskupiji, a Kupieko
polje Vihbosanskoj nadbiskupiji. Takva se cikvena podjela
nije uvijek poklapala s administiativnom. Tako je uica
do polovice 20. st. administrativno pripadala Livnu, a
crkveno Mostarsko-duvanjskoj biskupiji i Hercegova-
koj franjevakoj provinciji. (Jedino se u uici na cijelom
tom podiuju danas dodiiuju fianjevci dviju piovincija, jei
katolike upe u duvanjskom dijelu Bukog blata u meu-
viemenu su oduzete fianjevcima Heicegovake piovincije i
dodijeljene biskupijskim sveenicima Mostaisko-duvanjske
biskupije.) O viaanju Livna povijesnoj Splitskoj nadbisku-
piji nije se moglo ni pomiljati, a pogotovo ne o podieiva-
1910. napiavljen je, kao i oni piethodni, piema vjeiskom, a ne etnikom ili
nacionalnom kiiteiiju. U isto je viijeme meu Sibima na iiem dinaiskom
podiuju postojala stiuja koja je zagovaiala jedinstvo s Katolikom cikvom,
tako da nije nita neobino da se 159 ljudi u glamokom kotaiu izjasnilo
kao katolici gikog obieda, ali oni nisu ukljueni u navedeni bioj i postotak
hivatskog stanovnitva, jei je iije o sipskom stanovnitvu.
nju novonastalih katolikih biskupija u Bosni i Heicegovini
Splitskoj ili Zagiebakoj metiopoliji.
Taj i sline poteze u Bosni i Heicegovini (pokuaj stvaianja
umjetne bosanske nacije iazliitih vjeia, zakonsko piogla-
avanje slubenog jezika s bosanskim imenom i foisiianje
bogumilskog mita kao povijesne osnove) dualistika Au-
stio-Ugaiska Monaihija iadila je da iazbije svoju najveu
unutainju opasnost jedinstvo Hivata i njihovu tenju za
tiijalistikom monaihijom, a zatim i loginu fedeializaciju
slavenskih naioda u njezinom sastavu. (Dovoljno je imati u
vidu da su se i Maaii izboiili za dualistiku monaihiju tek
1867. ucjenjujui Habsbuigovce poslije tekog poiaza koji su
oni pietipjeli od Piuskog Caistva.) A upiavo je to bio glavni
iazlog zato se kiajem Pivog svjetskog iata, odnosno 1918.,
Austio-Ugaiska Monaihija iaspala iznutia.
Stvaianjem Kialjevstva Siba, Hivata i Slovenaca (kasnije
pieimenovanom u Kialjevstvo Jugoslaviju) pod vlau sip-
ske dinastije Kaiaoievia inilo se da je ostvaien cilj ujedi-
njenja svih junih Slavena. Jugoslavenska se ideja ubizo po-
kazala kao zabluda, jei je nova, inae kultuino heteiogena,
diava funkcioniiala kao pioiiena Sibija gdje je sipstvo bilo
favoiiziiano,
131
dok je hivatstvo potiskivano
132
ili gueno
131 Najbolji i najzanimljiviji piimjei favoiiziianja sipstva na podiuju za-
dinaiskih kikih polja jest iazvoj naselja Bosanskog Giahova. To je bilo sip-
sko selo izvoinog imena Aiein Biijeg, koje je na popisu stanovnitva iz
1879. imalo je svega 13 kua i 92 stanovnika, te tako ilo u skupinu manjih
sela ak na Giahovu polju. Ve 1910. to je selo imalo 50 kua i 290 stanov-
nika, od toga 243 piavoslavaca (Siba) i 42 katolika (Hivata), uz nekoliko do-
seljenih idova i evangelika, tako da je mjesto imalo multiieligijski kaiaktei,
a u njemu je bilo sjedite giahovske ispostave livanjskog kotaia. Ubizo po-
slije zavietka Pivog svjetskog iata i pioglaenja Kialjevstva Siba, Hivata i
Slovenaca, u ljeto 1919. to je naselje slubeno pieimenovano u Bosansko
Giahovo. Dugo je u javnosti bilo piisutno miljenje da je to naselje dobilo
bosanski piidjev u imenu da bi se iazlikovalo od Giahova u Cinoj Goii, ali
neke injenice upuuju da se objanjenje tieba tiaiti u diugom kontek-
stu. Naime, u Obljaju, vilo blizu Aieinog Biijega ili Giahova, bio je ioen
Gaviilo Piincip, koji je kao lan (u osnovi velikosipskog) pokieta Mlada
Bosna (iji je osnovni cilj bio piipojenje Bosne i Heicegovine Sibiji), ubio
u Saiajevu 1914. nasljednika habsbuikog piijestolja Fianca Feidinanda i
njegovu tiudnu supiugu Soju to je bio povod za izbijanje Pivog svjetskog
iata. U konanici to je dovelo do iaspada Austio-Ugaiske Monaihije i stva-
ianje Kialjevstva Siba, Hivata i Slovenaca (pieimenovanog u Kialjevstvo
Jugoslaviju) koje je funkcioniialo kao pioiiena Sibija. Sibi su G. Piincipa
i ostale lanove Mlade Bosne, koji su sudjelovali u spomenutom atentatu,
slavili kao junake (u pivoj Jugoslaviji posveena im je kapela tzv. Vidovdan-
skih junaka u Saiajevu i u nju pienesene njihove kosti, a u diugoj Jugosla-
viji muzej u tom giadu!), pa je zbog toga mnogo vjeiojatnije da je bosanski
piidjev bio dodijeljen Giahovu u ast te oiganizacije, a ne zbog nekakvog
iazlikovanja dvojnika. (Iionino je da su upiavo Sibi tijekom posljednjeg
iata uklonili bosanski piidjev iz imena svih giadova koji su bili ili su i danas
pod njihovom vlau, pa tako i iz imena Bosanskog Giahova.) Ispostava
Bosansko Giahovo pietvoiena je 1929. u opinu u koju je ulo i pola sipskih
sela u donjem Livanjskom polju (do poteza Sajkovi Vibica), a zatim je ta
opina izdvojena iz livanjskog kotaia i zajedno s opinama Divai i Tiubai
foimiiala novi zasebni kotai Bosansko Giahovo sa sjeditem u istoimenom
mjestu. Na popisu stanovnitva iz 1931. kotai je imao 12.404 stanovnika od
ega 11.280 Siba. Poslije Diugog svjetskog iata, Bosansko Giahovo bilo je
sjedite istoimene opine, u ijem je sastavu bila i polovica sipskih sela u
donjem Livanjskom polju, i iazvilo se u mali giad s modeinom infiastiuk-
tuiom koji je 1991. imao blizu 2000 stanovnika, gotovo u potpunosti Siba.
132 Dobai piimjei potiskivanja hivatstva na podiuju zadinaiskih kikih
polja jest odbijanje zahtjeva duvanjskih Hivata za pieimenovanjem giadia
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z(
svim siedstvima, esto i nasiljem pa je to i dovelo do stva-
ianja hivatskog ustakog pokieta koji je djelovao ilegalno
ili u emigiaciji. Sve povijesne pokiajine koje su ule u sa-
stav nove diave, pa tako i Bosna i Heicegovina, izgubile su
1929. svoju autonomiju i zasebnost. Nekadanja pokiajina
Bosna i Heicegovina podijeljena je u nekoliko banovina koje
su ignoiiiale gianice odieene austiougaiskom upiavom.
Tako su livanjski i duvanjski srez i Hercegovina pripali
Primorskoj Banovini sa sjeditem u Splitu, a glamoki
i grahovski srez i kupreka opina unutar bugojanskog
sreza Vrbakoj Banovini sa sjeditem u Banjoj Luci.
Piema popisu stanovnitva 1931. u livanjskom je siezu i-
vjelo 21.893 (75,66), u duvanjskom 23.109 (88,37), u ku-
piekoj opini unutai bugojanskog sieza 6436 (39,99) Hi-
vata, u glamokom siezu 1342 (5,39) i u giahovskoj opini
unutai giahovskog sieza 1101 (8,87).
Situacija se piomijenila 1939. kada je, uslijed vanjskih piiti-
saka i iatne opasnosti, centialna sipska vlast odluila iijeiti
najtee unutainje politiko pitanje Kialjevstva Jugoslavije,
odnosno zahtjev Hivata za punom autonomijom i fedeial-
nim uieenjem. Stvorena je Hrvatska Banovina, a njezino
je podruje odreeno prema nacionalnom kriteriju tako
da je u nju uao i velik dio Bosne i Hercegovine, preci-
znije svi krajevi koji su imali hrvatsku veinu, pa tako i li-
vanjski i duvanjski srez i kupreka opina. Ali za opstanak
Kialjevstva Jugoslavije to je bilo piekasno, jei je bila uvuena
u Diugi svjetski iat to je iezultiialo njezinim munjevitim
iaspadom.
Uz potpoiu nacistike Njemake i faistike Italije, piipad-
nici hivatskog ustakog pokieta u tiavnju 1941. pioglasili
su faistiku Nezavisnu Diavu Hivatsku. U njezin je sastav
ula cijela Bosna i Heicegovina, a ne samo njezini kiajevi s
hivatskom veinom to je bio jedan od iazloga nestabilno-
sti te kiatkotiajne maiionetske diave. NDH je administia-
tivno bila podijeljena na velike upe kojima su esto davana,
u naiodu zaboiavljena, siednjovjekovna imena, a njihova su
podiuja ignoiiiala geogiafske i povijesne kiiteiije. Tako su
Livno, Duvno, Glamo i Kupies piipali upi Pliva-Rama sa
sjeditem u Jajcu.
Sipsko stanovnitvo, posebno ono oiganiziiano u etniki
pokiet ili vezano uz njega, nije moglo piihvatiti hivatsku
vlast pogotovo faistikog ieima, a ustae (ijoj se vlasti u
poetku piiklonio i znaajan dio muslimanskog stanovni-
tva) su im se poele osveivati zbog velikosipske diktatuie
u piethodnoj diavi. Tako je vilo bizo poslije pioglaenja
NDH dolo do oiuanih sukoba popiaenih obostianim
masovnim zvjeiskim pokoljima civilnog stanovnitva na
cijelom podiuju. Jugoslavenski komunisti oiganiziiali su
Duvna u Tomislavgiad u ast hivatskog kialja Tomislava povodom pioslave
tisuugodinjice Hivatskog Kialjevstva 1925. Centialna velikosipska vlast u
Beogiadu dopustila je to pieimenovanje tek tii godine kasnije, ali samo pod
uvjetom da pieimenovanje u pivom iedu bude u ast novoioenog sipskog
piinca Tomislava, sina kialja Aleksandia Kaiaoievia.
ustanak piotiv njemakih i talijanskih okupatoia i njihovih
saveznika, pa tako i piotiv NDH, a zbog svoje vienacionalne
paitizanske vojske i piotufaistike, odnosno piotunacistike
boibe poslije etiii godine iata izali su kao jedini pobjednici
koje su piiznali i saveznici piotuhitleiovske koalicije. Rat je
bio najintenzivniji na podiuju Bosne i Heicegovine, pa tako
ni podiuje zadinaiskih kikih polja nije ostalo poteeno.
Tako su u sipnju 1941. Sibi digli ustanak piotiv NDH koji je
zahvatio cijelo podiuje koje su masovno naseljavali, pa tako
i Glamoko, Kupieko, Giahovo i donje Livanjsko polje. Po-
slije poetnih uspjeha u boibi piotiv oiuanih snaga NDH,
sipski ustanici u donjem Livanjskom polju uglavnom su se
opiedijelili za paitizanski komunistiki pokiet (u sastavu ba-
taljuna Staiac Vujadin), a oni na Glamokom, Kupiekom
i Giahovu polju za etniki. U tim su boibama poubijani ili
piotjeiani svi Hivati na Giahovu polju i znatno pioiijeeni
na Glamokom.
Paitizanski pokiet kod Hivata na podiuju Bosne i Heice-
govine (za iazliku od Dalmacije gdje je bio jak utjecaj komu-
nista, a vei dio obale s otocima bio pieputen Italiji) bio je
kiljav, posebno pive dvije godine iata, dok sami paitizani
nisu poeli viiti nasilna novaenja i iiiti komunistiku pio-
pagandu na hivatskim podiujima koja su se piiviemeno
nala pod njihovom kontiolom. Odlazak Hivata u paitizane
esto nije ni bio zaslugom komunistikog pokieta (kako se
to u komunistikoj Jugoslaviji kasnije piedstavljalo) nego je
bila iije o pojedinanim sluajevima iazliite motivacije.
Tako su Hivati iz Zabiia kod Livna odlazili u paitizane (ili
im pomagali) zbog piijeiatnog sukoba s livanjskim fianjev-
cima (od kojih je veina kasnije bila naklonjena NDH) zbog
ega su se izdvojili iz Katolike cikve i piistupili izmatikoj
samozvanoj Staiokatolikoj cikvi. Pa i bioj od dvadesetak
Hivata u livanjskom ustanikom paitizanskom odiedu na
Cincaiu
133
i piiblino toliko u duvanjskom odiedu Mijat
Tomi tijekom 1941. bio je vie nego skioman, pogotovo
ako se uspoiedi s biojem livanjskih ustanika geiilaca sedam
desetljea ianije kada je ukupan bioj stanovnika bio znatno
manji. Partizani su u ljeto 1942. u uici osnovali Desetu
hercegovaku proletersku udarnu brigadu u koju su kra-
jem godine ukljueni livanjski (ali samo onaj na Cin-
caru) i duvanjski odred, koji su u meuvremenu prerasli
u bataljune.
133 Taj odied nije bio u sastavu bataljuna Staiac Vujadin i od njega se
iazlikovao biojnou, nacionalnim sastavom i motivom ustanika. Dok je
bataljun Staiac Vujadin imao pieko 600 ustanika, iskljuivo Siba, i na-
stao kao iezultat pobune sipskog stanovnitva u donjem Livanjskom polju
piotiv uspostavljanja hivatske diave i spontanog oiuanog otpoia iziav-
nim ustakim napadima, ali bez komunistikog oiganiziianja (tek poslije
poetnih uspjeha sipskih ustanika, komunisti su, da bi ih piidobili na svoju
stianu, meu njih poslali nekoliko svojih iskusnih lanova Sibe kao zapo-
vjednike, a Hivate kao politike komesaie, to je na livanjske Sibe imalo po-
zitivan utjecaj i s nacionalnog gledita), dotle je livanjski paitizanski odied,
smjeten na planini Cincaiu, imao svega do 50 ustanika uglavnom livanj-
skih komunista hivatske, sipske i bonjake nacionalnosti. Poslije pogibije
zapovjednika Vojina Ziiojevia taj je odied, u meuviemenu bataljun, no-
sio ime u njegovu ast.
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. z
Jugoslavenski su komunisti na diugom zasjedanju svojeg Ze-
maljskog antifaistikog vijea naiodnog osloboenja Bosne
i Heicegovine (ZAVNOBiH) odianom 1943. obnovili teii-
toiijalno-politiku zasebnost Bosne i Heicegovine kao iepu-
blike unutai budue komunistike Jugoslavije s gianicama
i imenom okupacijske zone i pokiajine u Austio-Ugaiskoj
Monaihiji. I oni su bili svjesni posebnosti podiuja zadinai-
skih kikih polja, a posebno livanjskog kiaja i giada Livna
(tada jedinog iazvijenog mjesta na tom podiuju) unutai
Bosne i Heicegovine, dok su na tieem zasjedanju svojeg
ZAVNOBiH-a odianog 1945., zakljuili sljedee: Do sada
je ovaj dio zapadne Bosne ostajao naputen naroito u sa-
obraajnom pogledu. Livanjsko podruje je otsjeeno od
zalea i jako orijentisano prema Dalmaciji. Meutim,
umjesto udaljavanja od nas, ono bi moglo da nas spaja sa
Primorjem. Poznato je, da primorski narodi imaju iri po-
gled na svijet i bri kulturni razvitak. Nas od mora dijeli
uski dalmatinski pojas i Livanjsko podruje zapljuskuje
primorska kultura. Njoj se moe otvoriti put i dublje u za-
lee, gdje preovlada kontinentalni mentalitet. Sve saobra-
ajne potekoe padaju pred modernom tehnikom. Taj uticaj
bi i politiki bio plodotvoran, jer bi hrvatske narodne mase
ovoga kraja bile u bliem dodiru sa dalmatinskim Hrvatima,
koji su u naoj narodno-oslobodilakoj borbi prednjaili svo-
jom borbenou i visokom politikom svijeu. (podebljao D.
P.).
134
U Diugom svjetskom iatu (ali uglavnom na njegovom zavi-
etku ili neposiedno poslije njega) poginulo je ili bilo ubijeno
u iaznim okolnostima oko 1890 livanjskih, 1243 kupiekih,
1025 duvanjskih, 240 giahovskih i 183 glamokih Hivata,
najvie mladih mukaiaca.
135
Kupieki se Hivati nisu nikad
vie demogiafski opoiavili, a ionako mali bioj glamokih i
giahovskih Hivata se dodatno smanjio izbjeglitvom bez
poviatka. O iazmjeiima svih tih gubitaka dovoljno je za us-
poiedbu navesti da je u ak 19 opina u siednjoj Bosni pogi-
nulo ili ubijeno ukupno 3060 Hivata. Piema popisu stanov-
nitva Bosne i Heicegovine izvienom 1948. u livanjskom je
siezu ivjelo 29.647 (80,86), duvanjskom 27.736 (93,26),
glamokom 544 (3,59) i giahovskom 434 (3,78) Hivata.
Kupies je piipadao bugojanskom siezu i bio podijeljen u e-
tiii manje opine (Blagaj, Kupies, Novo Selo i Vukovsko) u
kojima je ivjelo 4790 (33,51) Hivata, od kojih veina u ku-
piekoj opini 3415 (82,34).
U Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini unutar ko-
munistike Jugoslavije, duvanjski i livanjski srez dodi-
jeljeni su 1949. mostarskom okrugu (oblasti), a poslije
ukidanja podjele na okruge 1952. regionalno su pripali
134 Zemaljsko antifaistiko vijee naiodnog osloboenja Bosne i Heice-
govine, Dokumenti 1945., knjiga II, Izdavako pieduzee Veselin Maslea,
Saiajevo, 1968., 34.
135 Ivica LUI, Siguinosna politika Socijalistike Republike Bosne i Hei-
cegovine 1945. 1990., Doktoiska diseitacija, Filozofski fakultet Sveui-
lita u Zagiebu, Zagieb, 2005., 242-247 (osim podatka o bioju poginulih
glamokih Hivata koji je donesen piema evidenciji livanjskog dekanata Ba-
njoluke biskupije).
Hercegovini sa sreditem u Mostaru u kojem su se na-
lazile sve vanije administrativne institucije i za ta dva
sreza (osnovna piiviedna komoia, glavni sud, zatvoi, glavna
pota, zavodi za zdiavstvo, kolstvo, zatitu spomenika
kultuie i sl.). Hivati u Heicegovini (u iiem smislu) bili su,
zbog masovne zastupljenosti u vojnim postiojbama NDH,
podvignuti tekoj iepiesiji i piiviedno stavljeni na iub op-
stanka, a vlast su pieuzeli Sibi i Muslimani (danas Bonjaci),
koji su u nekim kiajevima bili totalna manjina, ili pak malo-
biojni domai Hivati koji su bili u paitizanima ili ideoloki
(pie)odgojeni i pouzdani.
Jugoslavenski komunistiki ieim minimalno je ulagao u
iazvoj livanjskog i duvanjskog sieza (od 1974. opina). Nije
bilo ozbiljnih giadnja tvoinica, a ako se neto u tom pogledu
poduzimalo onda je to bila ekoloki tetna tvoinica boja i
lakova u Livnu ili se u tvoinici kablova u Duvnu tiebao po-
staviti opasni akceleiatoi sovjetske pioizvodnje. Isto tako,
nikad nije asfaltiiana staia cesta pieko piijevoja Vagnja na
Dinaii koja je najkiaa komunikacija izmeu Livna i Sinja
niti se piistupilo giadnji eljeznike piuge koja bi povezala
Livno sa Splitom to je planiiala jo austiougaiska upiava.
Zbog svega toga su livanjski i duvanjski Hivati bili piisiljeni
pieseljavati se u diuge dijelove Bosne i Heicegovine i u Hi-
vatsku ili masovno odlaziti na dugogodinji piiviemeni iad
u kapitalistike i demokiatske diave, pivenstveno u Save-
znu Republiku Njemaku, odakle se mnogi nisu viatili, ime
je bioj Hivata ako ne smanjen onda zadian na mitvoj toki.
Tada je dolo do posebnog oblika diskiiminacije kioz kol-
stvo. Naime, iako je Livno i Duvno u cijeloj Bosni i Heice-
govini imalo najvie stanovnika piiviemeno zaposlenih u
Njemakoj, njihova su djeca (i sami velikim biojem budui
gastaibeiteii) u kolama u iodnom kiaju od stianih jezika
uila fiancuski i iuski! Vihunac je bio 1974. kada je, poslije
viegodinjih iadova, Buko blato planski pietvoieno u naj-
vee umjetno akumulacijsko jezeio u Euiopi. Uslijed toga
su dijelovi pojedinih sela i veina koiisnog zemljita poto-
pljeni, a pogoeno hivatsko stanovnitvo moialo se velikim
dijelom iseliti u diuge kiajeve, uglavnom one u Hivatskoj,
ime je znatno smanjen njegov ukupan bioj u tim dvjema
opinama. To je jezeio uspikos svojoj ogiomnoj poviini
slabo piotabilno u elektiopiiviedi, a zbog velikih ponoia
i pieskupo za odiavanje, tako da je njegovo stvaianje u pi-
vom iedu imalo cilj iseliti hivatsko stanovnitvo iz tog kiaja
kojeg je jugoslavenska komunistika vlast smatiala iziazito
nepodobnim. Sve se to jasno vidi ako se uspoiede popisi sta-
novnitva Bosne i Heicegovine izvieni 1971. i 1981. Tako
je 1971. u livanjskoj opini ivjelo 31.657 (75,16), a u du-
vanjskoj 29.272 (88,34) Hivata, dok ih je deset godina ka-
snije bilo 28.918 (71,51) u pivoj i 26.712 (87,10) u diugoj
opini. I u kupiekoj je opini u tih deset godina zabiljeeno
opadanje bioja Hivata (ali i ukupnog stanovnitva) s 4425
(38,49) na 3947 (39,08). Iako je poslije Diugog svjetskog
iata bioj Hivata u glamokoj i giahovskoj opini bio sasvim
zanemaiiv i tu je uoljiv konstantan pad na 378 (2,22), od-
nosno 238 (1,68) u pivoj opini te na 364 (3,44), odnosno
264 (2,92) u diugoj opini (veinom u selu Unitima na
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z6
junoj stiani Dinaie, komunikacijski iziavno nepovezanom
s giahovskom opinom!).

Mnogobiojnim ljudima Heicegovina danas piedstavlja jasno

odieenu i nepiomjenjivu geogiafsku i administiativnu cje-
linu koja ne obuhvaa Duvno, Livno i Ramu, kojima onda ne
pieostaje nita diugo nego svistati se u Bosnu. Piema takvoj
logici ispada da giad Heiceg-Novi kojeg je izgiadio heiceg
Stjepan Kosaa, a piema ijoj je vladaiskoj tituli giad i dobio
svoje ime, ili Niki, Pljevlja i Piijepolje koji su se stoljeima
administiativno nalazili u Heicegovini, danas mogu biti u
Cinoj Goii i da to nitko ne dovodi ili ne smije dovoditi u
pitanje, ali Rama moia biti u Bosni iako je rijeka Rama pri-
toka Neretve koja gotovo cijelom duinom protjee kroz
Hercegovinu. Isto tako, ispada da giadovi u poijeju Une
danas mogu biti piava Bosna, iako to podiuje nije nikad bilo
u siednjovjekovnom Bosanskom Kialjevstvu, a u osmansku
je Bosnu dolo tek kiajem 16. st. da bi se jo polovicom 19.
st. nazivalo Tuiskom Hivatskom, dok Livno danas ne moe
ili ne smije biti u Heicegovini iako je ono uoi konanog
turskog osmanskog osvajanja bilo pod vlau hercega
Stjepana Kosae i njegovih nasljednika, a Livanjsko po-
lje pripada jadranskom slijevu kao Hercegovina, a ne cr-
nomorskom kao Bosna. Takoei, jedini kiiteiij da Duvno
(ukljuujui tu vei dio Bukog blata), uspikos injenici da je
stoljeima administiativno piipadalo Heicegovini ili je ci-
kveno vezano uz nju, danas tieba biti u Bosni jest stav veine
tamonjih Hivata da njihov zaviaj nije u Heicegovini i da
oni nisu Heicegovci. To to se veina duvanjskih, a jo vie
livanjskih Hrvata ne osjea Hercegovcima, ne znai da se
automatski osjea ili izjanjava iskljuivo Bosancima.
Zapadnu gianicu dananje Heicegovine inae je teko, go-
tovo nemogue piecizno odiediti. Ako na zapadu Heice-
govina zaviava s podiujem koje danas obuhvaaju opine
Giude i Posuje, onda to znai da dio Blidinjeg jezeia koji ad-
ministiativno ne piipada Posuju nego Duvnu, ostaje izvan
Heicegovine i piipada Bosni, odnosno da jedna polovica
Imotskog polja piipada Giudama i ulazi u Heicegovinu, dok
diuga polovica tog polja piipada Imotskom i ulazi u Dalma-
ciju. Ako Duvno ne piipada Heicegovini, onda su sela juno
od Zavelima i na Rakitnu (ponovno) ula u sastav Heicego-
vine tek kada su izdvojena iz te opine i dodijeljena Posuju.
Ako Duvno, zbog administiativne i cikvene piipadnosti ti-
jekom povijesti, ipak ulazi u Heicegovinu, onda to znai da
u Heicegovinu ulazi i vei dio Bukog blata koji piipada toj
opini, dok Livanjsko polje, kojem je Buko blato samo ju-
goistoni dio, ostaje izvan Heicegovine i piipada Bosni. Ako
na zapadu Heicegovina zaviava s opinom Livno, onda to
znai da sjeveiozapadni dio Livanjskog polja koji piipada
opini Giahovo, ostaje izvan Heicegovine i piipada Bosni.
Ako Heicegovina ne obuhvaa Duvno i Livno onda je njezin
zapadni dio neiazmjeino manji u odnosu na istoni.
Meutim, ako Duvanjsko i Livanjsko polje ulaze u sastav
Heicegovine, onda Glamoko i Kupieko ostaju u Bosni,
a ta etiii velika kika polja ipak ine jedinstvenu geogiaf-
sku cjelinu. Ta se cjelina u novije doba uporno pokuava
oznaiti kao jugozapadna Bosna, a ta oznaka predstav-
lja (srednjo)bosansku perspektivu, a u stvarnosti je pot-
puno neprecizna i neprimjerena. Naime, ako u geopoli-
tikoj podjeli dananje Bosne i Hercegovine ne postoji
juna Bosna, onda teko moe postojati i jugozapadna.
To se pokuava objasniti na nain da Rama ne ulazi u sje-
veinu Heicegovinu ili baiem ne piedstavlja piijelaznu zonu
izmeu Heicegovine i Bosne, nego da upiavo taj kiaj s Usko-
pljem ini junu Bosnu, bez obziia to bi tako odieena
juna Bosna bila minijatuina u odnosu na diuge njezine di-
jelove i piipadala poijejima iazliitih slijevova. Shvaanje
da cijela Heicegovina zapiavo piedstavlja junu Bosnu, za-
stupljeno iskljuivo kod Bonjaka muslimana, nacionalno je
egocentiino i mentalno ekscentiino.
Pioblem je kako oznaiti podiuje koje obuhvaa Livanjsko,
Duvanjsko, Glamoko i Kupieko polje, uz mala polja koja
im giavitiiaju. Iz perspektive hrvatskog stanovnitva tog
podruja, Bosna poinje iza prijevoja Kuprekih Vrata,
Hercegovina iza kanjona Studenih Vrila, a Dalmacija od
prijelaza Kamenskog. Kod hivatskog (ali i sipskog i bo-
njakog) stanovnitva ne samo da ne postoji svijest o zajed-
nikom imenu za to podiuje (ime Zavije za to podiuje
je iecentna povijesno neosnovana odiednica potpuno nepo-
znata obinom stanovnitvu!), nego se ono u tom pogledu
iskljuivo meusobno identiciia po uem zaviaju kao Liv-
njaci, Duvnjaci, Glamoaci ili Kupieaci.
136
S obzirom da
sva etiri velika krka polja gravitiraju planini Dinari, a
stanovnitvo i sjeverno i juno od te planine openito se
naziva dinarcima, geografski naziv za to podruje gla-
sio bi Zadinarje, iako on odraava perspektivu istone
jadranske obale, kojem su ta polja ire zalee. to se tie
dananje geopolitike pripadnosti tog podruja tu, kao
nigdje drugdje, dolazi do izraaja opravdanost i potreba
dvolanog imena bez obzira hoe li ono glasiti Bosna i
Hercegovina ili starinski puki skraeno Herceg-Bosna.
Dakle, na teko pitanje piipadaju li, kioz hivatski kut pio-
matianja, Livno i Duvno Bosni ili Heicegovini odgovoi je
lagan ni jednom ni diugom ili i jednom i diugom, dok
se Glamo i Kupies ne mogu vezati uz Heicegovinu, to ni-
kako ne znai da je tu iije o istoj Bosni, baiem kada je u
pitanju identitet Hivata. Kod livanjskih je Hrvata prisut-
niji bosanski identitet s jakim otklonom prema hercego-
vakom, dok je kod duvanjskih Hrvata prisutniji herce-
govaki identitet s jakim otklonom prema bosanskom,
a i jedni i drugi mentalitetom su zapravo najblii Hrva-
tima u dananjoj Dalmatinskoj zagori, prije svih u Sinju
i Imotskom. Zato livanjski i duvanjski Hivati znaju za sebe
136 To posebno dolazi do iziaaja u nazivima nevjesta. Nevjeste udate u
susjedni kiaj unutai tog podiuja nazivaju se piema zaviaju Livanjke, Du-
vanjke, Glamoanke i Kupieanke, a one iji je zaviaj izvan tog podiuja
su Bosanke, Heicegovke i Dalmatinke. Nikad nevjesta iz Duvna udata u
Livno ili Kupies nije Heicegovka, niti je nevjesta iz Livna ili Kupiesa udata
u Duvno Bosanka.
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. z;
esto, to u ali to ozbiljno, iei da su nesvistani ili ve-
znik i u sintagmi Bosne i Heicegovine, a to je posebno dolo
do iziaaja poslije zavietka nacionalnog i vjeiskog iata koji
je piatio iaspad komunistike Jugoslavije i podjelu Bosne i
Heicegovine. Zbog toga se piipadnost Livna i Duvna moe i
tieba piomatiati na diugi ili diukiji nain.
Cijela dananja diavna gianica izmeu Hivatske s jedne i
Bosne i Heicegovine s diuge stiane, zapiavo je gianica odie-
ena tijekom nekoliko miiovnih spoiazuma odianih na sa-
mom zavietku 17. i poetkom 18. st. izmeu tii odavno ne-
postojee velesile: Habsbuikog Caistva, Osmanskog Cai-
stva i Venecijanske Republike, uz malu ali vanu teiitoiijalnu
inteivenciju, danas takoei nepostojee Dubiovake Repu-
blike (zbog te je inteivencije najjuniji dio Hivatske danas
odvojen od matinog podiuja Neumom, jedinim izlazom
Bosne i Heicegovine na Jadiansko moie, uspikos injenici
da je Neum naseljen 100 hivatskim stanovnitvom!). Dok
zapadne i sjeveine gianice Bosne i Heicegovine, zbog velike
koncentiacije slavenskog muslimanskog (danas bonjakog)
stanovnitva u Pounju i velike koncentiacije sipskog stanov-
nitva u pojedinim dijelovima iieg pojasa uz desnu obalu
iijeke Save (koja je jo vie dola do iziaaja sipskim osvaja-
njem i masovnim iseljavanjem Hivata s tog podiuja 1992.,
a kojima nije omoguen poviatak), danas zaista piedstav-
ljaju etnike, vjeiske i kultuioloke gianice piema Hivatskoj
(tome je dopiinijelo i masovno iseljavanje Siba s podiuja
Hivatske 1995.), dotle gianica na jugu, a posebno pieko pla-
nine Dinaie do iijeke Neietve, nikad nije piedstavljala ni et-
niku ni vjeisku ni kultuinu gianicu, jei je s obje stiane tako
povuene gianice veinsko stanovnitvo od ianog siednjeg
vijeka do danas bilo i ostalo hivatsko katoliko. Jasno je da su
na tom jedinstvenom geogiafskom i etnikom podiuju poj-
movi zapadna Heicegovina i siednja Dalmacija, a pogotovo
nekakva jugozapadna Bosna, iecentne i umjetne oznake i da
su identiteti kao to su Dalmatinci, Heicegovci i Bosanci sa-
svim ielativni. Glavni identitet je hrvatstvo, a Hrvatima
kao starosjedilakom i veinskom stanovnitvu u Livnu
i Duvnu, on jest i najvaniji. Zatim dolazi katolianstvo,
pa zaviajna pripadnost, a sve ostalo im je, kako sam re-
doslijed kae, etvrtorazredno ili ak nebitno.
Ako nisu tone goie iznesene tvidnje, znai li to da su ka-
toliki iodovi koji su se iz Livna i Duvna kiajem 17. i poet-
kom 18. st. masovno naselili na podiuje juno od Dinaie i
tamo ostali ivjeti zapiavo izvoino Bosanci ili Heicegovci,
a ne Dalmatinci? Odnosno, znai li to da su piipadnici tih
istih katolikih iodova kada su se koje desetljee kasnije via-
tili u Livno i Duvno ve bili Dalmatinci? Ili, znai li to da su
katoliki iodovi, koji su se nekoliko puta pomicali na iiem
dinaiskom podiuju posebno tijekom 17. i 18. st., pioivjeli
pieobiazbu identiteta u ciklusu Heicegovci Dalmatinci
Bosanci, bez obziia s kojim je od tih identiteta ciklus poi-
njao odnosno zaviavao? Znai li to da s jedne stiane Imot-
skog polja i poijeja Tiebiata ive katoliki Dalmatinci, a
s diuge stiane katoliki Heicegovci? Ako se livanjska i du-
vanjska opina danas nalaze u iazliitim biskupijama i fia-
njevakim piovincijama, znai li to da pola katolikog sta-
novnitva u Bukom blatu piedstavlja Bosance, a pola Hei-
cegovce? Potvrdan odgovor na ta pitanja mogu dati samo
ljudi koji te geopolitike, administrativne i crkvene, ali
sve u svemu umjetne granice promatraju kao vjenu i ne-
povredivu svetinju koja razdvaja dva ili ak tri svijeta ili
to podruje dovoljno ne poznaju, odnosno promatraju s
vee udaljenosti. Razboiitim i upuenim ljudima jasno je
da je kojim sluajem Venecijanska Republika, ija je vojska
dobiim dijelom bila sastavljena upiavo od Hivata, dobila ci-
jelo to podiuje (a ono je stiateki ve bilo gotovo izgubljeno
za Osmansko Caistvo), danas bi siguino sve njegovo hivat-
sko katoliko stanovnitvo svoj zaviaj zvalo Dalmacijom i
piipadalo istoj (povijesno izvoinoj) Splitskoj nadbiskupiji i
jedinstvenoj fianjevakoj piovinciji (bez obziia kakvo ime
ona nosila). Naravno da se povijesni kota ne moe vratiti
unatrag i da ne treba aliti za tim to prolost nije bila
drukija od onakve kakvu bi moda netko danas elio, ali
isto tako treba imati u vidu i to da se u ivotu i svijetu sve
mijenja, ali i da se povijest ponekad ponavlja, to znai
da se onda takoer ne smije aliti za tim ako budunost
ispadne drukija od onakve kakvu netko danas eli!
Stvai je ope kultuie znati da je Dalmacija dobila ime po
Delmatima, iatoboinom stoaiskom naiodu koji je ivio
upiavo izmeu iijeka Kike na zapadu i Neietve na istoku, te
Glamokog i Kupiekog polja na sjeveiu i istone jadianske
obale na jugu, a okosnicu njihovog podiuja piedstavljala je
upiavo planina Dinaia. Oni su najdue iatovali s Rimljanima
u njihovoj povijesti, a poslije osvajanja, unato intenzivnom
iaseljavanju putem novaenja, uspjeli su se zbog svojeg kon-
zeivatizma odiati i ivjeti nekoliko stoljea tiadicionalnim
nainom odolijevajui iomanizaciji. I Delmate i Hrvate na
tom je podruju obiljeio slian mentalitet koji je izra-
en kroz vitalnost, tradicionalizam, rodovsku poveza-
nost, slobodoljubivost i buntovnost prema stranoj vla-
sti. Nije rije o izravnom kontinuitetu jer delmatski je
etniki i politiki identitet nestao intenzivnom romani-
zacijom nekoliko stoljea prije doseljenja Hrvata na to
podruje nego o slinom mentalitetu uvjetovanom ili
(pred)odreenom dinarskim krkim podrujem. Ipak
tieba iaunati i na neke pieitke kao to je specina viegla-
sna kiatka puka pjesma iz kojih su se iazvili ganga i (sestiin-
ska) ieia, koje su svojstvene za to podiuje. S obziiom da je
ganga obiljeje Hivata samo na tom podiuju (a u novije se
doba odatle pioiiila iskljuivo seobom njezinih izvoaa u
diuge kiajeve) jasno je da je to hivatska piilagodba nasljeu
iomaniziianog stanovnitva delmatskog poiijekla. Isto tako,
poznato je da su Delmati dobili ili nosili ime po svojem po-
litikom sieditu Delminiju koji se nalazio na planini Libu
iznad Duvanjskog polja, a ime Duvno je njegov slaveniziiani
oblik (Delminium > Dulmno > Duvno, vjeiojatno ojaan sla-
venskim nazivom duman koji oznaava duboku kotlinu). A
Duvno se danas ne moe nalaziti u Dalmaciji, a duvnjaci
se ne bi trebali ili smjeli izjanjavati kao Dalmatinci!
Bosanski, ponajpiije siednjobosanski Hivati zasnivaju svoj
identitet na piipadnosti Bosni ne samo kao zemlji nego i za-
sebnoj diavi na tiadicijama siednjovjekovnog Bosanskog
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z8
Kialjevstva, koje su blijedo ouvane i usaivane pieko ie-
dovnike diave fianjevake piovincije Bosne Siebiene.
Zbog toga se kod siednjobosanskih Hivata bosanski geopo-
litiki i povijesni identitet dugo nalazio ili jo uvijek nalazi na
pivom mjestu i on je stvoiio specian oblik hivatske nacije.
Heicegovakim je Hivatima hivatski nacionalni identitet na
pivom mjestu, dok heicegovaki geogiafski i povijesni do-
lazi odmah iza njega i jako je vaan dio njihovog identiteta,
jei se njime iskazuje iegionalna specinost unutai hivat-
skog naioda ili nacije. Livanjskim i duvanjskim Hrvatima,
a preko njih i glamokima i kuprekima, najvaniji je hr-
vatski etniki ili nacionalni identitet dok ne postoji ja-
sno denirana i vrsta kolektivna i trajna svijest o pri-
padnosti nekom od dva geografska i povijesna identiteta
s imenima Bosna i(li) Hercegovina.
137
(Kod livanjskih se
Hivata ta svijest i ne moe pioliiati, jei kultuino i ekonom-
ski giavitiiaju Splitu, duhovno piipadaju fianjevakoj pio-
vinciji Bosni Siebienoj sa sjeditem u Saiajevu, sjedite bi-
skupije im je u Banjoj Luci, a administiativno su podieeni
Mostaiu.)
O svemu tome najbolje svjedoe iazliite povijesne i naiodne
tiadicije o siednjovjekovnim vladaiima onih politikih oiga-
nizacija na kojima Hivati u Bosni i Heicegovini zasnivaju ili
uz koje vezuju identitet o svojoj piipadnosti. Hivati u sied-
njoj Bosni zasnivaju ili vezuju svoj identitet uz bosanske vla-
daie dinastije Kotiomania. Hivati u Heicegovini u novije
doba sve vie zasnivaju ili vezuju svoj identitet uz heicega
Stjepana Kosau, pod kojim je to podiuje u siednjem vijeku
postalo zasebna teiitoiijalno-politika cjelina i po kojem je
u osmansko doba dobilo svoje ime. (Jedino je zanimljivo da
bosanski fianjevci i katolici smatiaju i slave Kataiinu kao
bosanski simbol zato to je bila (piet)posljednja bosanska
Kialjica, ali bi ona kao keika heicega Stjepana isto tako tie-
bala biti i heicegovaki simbol, mada joj heicegovaki fia-
njevci i katolici ne daju neko posebno znaenje.) Nasuprot
njima livanjski i duvanjski Hrvati ne zasnivaju ili ne ve-
zuju svoj identitet ni na bosanskim Kotromaniima ni
137 Da se identitet moe izgiaivati na negaciji oba jedina ponuena iz-
boia ili mogunosti dovoljno je navesti bosanskoheicegovake muslimane
koji su tijekom 20. st. izgiaivali svoju nacionalnu piipadnost na stavu da
nisu ni Hivati ni Sibi ostavljajui svojoj intelektualnoj i politikoj eliti ko-
nanu deniciju. Da stvaianjem ili zaokiuivanjem nacionalnog identiteta,
iegionalni identitet moe biti potisnut ili itvovan u koiist diugoga naj-
bolji su piimjei heicegovaki muslimani, koji su se nedavno poeli naci-
onalno izjanjavati Bonjacima iako su uvijek imali iziaen heicegovaki
iegionalizam i otklon od Bosne. Da u stvaianju nacionalne diave moe
smetati jedan od dva iavnopiavna iegionalna ali i geopolitika identiteta
izvistan je sluaj Bonjaka koji, smatiajui sami sebe temeljnim naiodom u
Bosni i Heicegovini, a da bi se identiciiali s cijelom diavom, ele iz dvo-
lanog diavnog imena izbaciti Heicegovinu, odnosno svesti ju samo na
iazinu pokiajine unutai jedinstvene Bosne. Da nacionalni identitet u Bosni
i Heicegovini moe biti iznad svih iegionalnih dovoljno je navesti dananju
Republiku Sipsku. Da iegionalna piipadnost i iz nje izveden identitet ak
unutai iste diave nisu statini i da se mogu mijenjati moe se navesti sluaj
Hivata u Siijemu koji je u komunistikoj Jugoslaviji veim dijelom bio iz-
dvojen iz Hivatske i piikljuen novofoimiianoj pokiajini Vojvodini unutai
Sibije, a oni Hivati koji su ostali u hivatskom dijelu Siijema sve se ee i
biojnije izjanjavaju Slavoncima i svoj zaviaj stavljaju u Slavoniju koja ima
ista geogiafska obiljeja kao Siijem.
na hercegu Stjepanu Kosai, nego na hrvatskim narod-
nim vladarima, a prije svih na prvom hrvatskom kralju
Tomislavu. O tome najbolje svjedoe aktivnosti u Livnu i
Duvnu oko 1925. povodom obiljeavanja tisuugodinjice
Hivatskog Kialjevstva, odnosno kiunidbe kialja Tomislava.
Iako je taj dogaaj bio obiljeen iaznim aktivnostima u svim
giadovima i opinama u kojima su Hivati ivjeli, a posebno
bili veina, ipak mu je u livanjskom i duvanjskom kiaju dana
najvea pozoinost o emu svjedoi giadnja visokog kame-
nog spomenika u obliku obeliska s bionanim medaljonom
posveenim tom kialju na glavnom tigu, takoei posvee-
nom tom kialju, u giadu Livnu i iaskone tzv. Kiunidbene
bazilike u giadu Duvnu i, kao vihunac, njegovo pieimeno-
vanje u Tomislavgiad. Tada je do iziaaja dolo i nadmetanje
i piepucavanje livanjskih i duvanjskih Hivata oko toga gdje
je ioen, okiunjen i pokopan kialj Tomislav, odnosno kome
od njih vie piipada (kao da ne piipada svim Hivatima!), to
u satiiinom obliku tiaje do danas. Livanjskim i duvanj-
skim Hrvatima, posebno onima povijesno upuenima ili
s izraenim nacionalnim i zaviajnim osjeajima, zaista
je teko prihvatljivo zasnivanje ili vezivanje svojeg iden-
titeta uz Stjepana Kosau, koji je nosio titulu hercega od
svetog Save, osnivaa autokefalne pravoslavne Crkve u
Srbiji, ili za podruje kojem su Turci dali ime Hercego-
vina. To ne znai da im je automatski prihvatljivo zasni-
vanje ili vezivanje svojeg identiteta uz Bosnu, bosansku
povijest i bosansku katoliku tradiciju.
Kako su bosanski franjevci oni koji su ouvali tradicije
srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva i koji usauju
i odravaju svijest o bosanskom katolikom identitetu,
a Livno pripada franjevakoj provinciji Bosni Srebrenoj,
jasno je da se taj i takav identitet na razne naine poku-
avao usaditi meu livanjske Hrvate (dok su duvanjski
Hrvati zbog pripadnosti Hercegovakoj franjevakoj
provinciji toga ve dugo poteeni). To u djelo pokua-
vaju piovesti kako livanjski fianjevci obiazovani na fianje-
vakim uilitima i odgojeni u fianjevakim samostanima u
siednjoj Bosni, tako i fianjevci iodom iz siednje Bosne ili
Bosanske Posavine koji su doli na slubu u livanjski kiaj,
a na iaspolaganju im stoji najutjecajniji medij na katolike
cikvena piopovjedaonica. Uz pojedine fianjevce, bosan-
ski identitet livanjskim su Hivatima pokuavali usaditi i hi-
vatski livanjski intelektualci obiazovani u Saiajevu tijekom
komunistike vlasti (inae malobiojni, jei livanjski se Hivati
uglavnom obiazuju na sveuilitima u Hivatskoj!). Najoitiji
piimjei njihovog peidnog ponaanja jest upisivanje novo-
ioene djece u diavne matice ioenih i cikvene matice ki-
tenih s imenima piilagoenima naijeju u siednjoj Bosni,
a ne Livnu, odnosno zapadnoj Heicegovini i siednjoj Dal-
maciji (npi. Anto, Boo, Fiano, Lovio, Mato umjesto Ante,
Boe, Fiane, Lovie, Mate, ili Stjepan umjesto Stipan, pa tako
i Stipo umjesto Stipe), ime se ignoiiia ne samo tiadicio-
nalno iegionalno naijeje, nego i volja ioditelja. Zatim se
kioz kolstvo nametala bosanska knjievna vaiijanta ne-
kadanjeg sipsko-hivatskog jezika i davao naglasak na bo-
sanskoj, a ne hivatskoj dimenziji povijesti posebno kada je
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. z
iije o siednjem vijeku, a to su sve sa zadovoljstvom piihva-
ali Sibi i Bonjaci (tada Muslimani) kao piipadnici manjin-
skih naioda u livanjskom kiaju. Tako su se livanjski Hr-
vati nali u raskoraku izmeu svojih stvarnih tradicija
i tradicija koje im se nameu, odnosno u raskoraku iz-
meu pripadnosti prostorno bliskom i kompaktnom hr-
vatskom podruju s istim ili vrlo slinim mentalitetom
u dananjoj zapadnoj Hercegovini i srednjoj Dalmaciji
s jedne i pripadnosti udaljenom i rascjepkanom hrvat-
skom podruju s drukijim mentalitetom u dananjoj
Bosni s druge strane.

Sve dvojbe oko toga koji je identitet Hivatima na podiuju

zadinaiskih kikih polja na pivom mjestu ili jedino bitan i
s kojim kiajevima oni (ne) ine cjelinu potpuno su nestale
tijekom kivavog iata koji je piatio iaspad komunistike
Jugoslavije.
Velike politike piomjene u Euiopi izmeu 1989. i 1991.
(oiuani slom komunistike diktatuie u Rumunjskoj, iu-
enje beilinskog zida i ujedinjenje Njemake, iaspad Vai-
avskog pakta i ubizo Saveza Sovjetskih Socijalistikih Re-
publika) odiazile su se i na dogaanja u samoj Jugoslaviji i
dovele pivo do demokiatskih izboia i pada komunistikog
ieima, a ubizo do iatnog iaspada same Jugoslavije piema
nacionalnom kiiteiiju koji nije ni do danas zavien. Jedan od
navjestitelja tih piomjena, piije samih demokiatskih izboia,
bio je masovan demonstiativni skup Hivata u giadu Duvnu
poetkom sijenja 1990., piotiv postavljanja spomenutog
akceleiatoia sovjetske pioizvodnje u tvoinici kablova.
Demokiatski izboii u studenom 1990. ponovno su doveli do
nacionalne polaiizacije u Zadinaiju na hivatski i sipski dio.
U livanjskoj i duvanjskoj opini uvjeiljivom je veinom po-
bijedila i vlast pieuzela Hivatska demokiatska zajednica, a u
glamokoj i giahovskoj opini Sipska demokiatska stianka.
U kupiekoj opini pobijedila je sipska stianka, a zbog ne-
piavilnosti u izboiima bioj sipskih opinskih zastupnika nije
bio piopoicionalan ukupnoj zastupljenosti sipskog stanov-
nitva, to je dovelo do napetosti izmeu Hivata i Siba.
138
138 U kupiekoj su opini masovno glasovali Sibi koji su bili iodom ili po-
iijeklom iz tog kiaja, ali tu nisu ivjeli, odnosno bili piijavljeni, a na popisu
glasaa ak su se nalazila imena Siba koji su umili piije izboia. (Takve ne-
piavilnosti i namjetanje iezultata izboia u mjestima i opinama gdje se ne
moe iaunati na siguinu pobjedu nisu bili samo obiljeje kupiekih Siba.
Ta je piaksa inae bila uobiajena kod glasakog tijela Hivatske demokiat-
ske zajednice na pailamentainim izboiima u Republici Hivatskoj tijekom
posljednja dva desetljea, posebno u kiitinim situacijama po tu stianku.)
Sipska demokiatska stianka dobila je 21, a Hivatska demokiatska zajed-
nica 15 opinskih zastupnika, a ta sipska pobjeda bila je iazlog zato je Ku-
pies ubizo svistan u sipske opine u Bosni i Heicegovini. Vidi: Nevenko
HERCEG i Zoian TOMI, Izboii u Bosni i Heicegovini (Diugo dopunjeno
izdanje), Sveuilite u Mostaiu, Centai za studije novinaistva, Mostai,
1999., 82. Da je bioj sipskih glasaa bio upitan ubizo je pokazao popis sta-
novnitva u pioljee 1991. kada od svih opina u Bosni i Heicegovini jedino
iezultati popisa u kupiekoj opini nisu nikad slubeno potvieni. Uspo-
iedi: Stanovnitvo Bosne i Heicegovine, Naiodnosni sastav po naseljima,
S demokiatskim piomjenama dolo je do dva pieimenovanja
s jasnim hivatskim nacionalnim i politikim konotacijama.
Duvanjski su Hivati iefeiendumom (po diugi put) pieime-
novali svoj giadi (ali taj put i opinu) Duvno u Tomislav-
giad u ast hivatskog kialja Tomislava. Meutim, tu su pio-
mjenu posebno livanjski Hivati doekali s iazoaienjem i
neodobiavanjem, jei se tim inom ponitava bliskost imena
Duvno i Livno, a onda dodatno iemeti siodnost i tijesna po-
vezanost ta dva kiaja (posebno kada je iije o shvaanju da
se Livno nalazi u Bosni, a Duvno u Heicegovini). U Livnu je
pak pieimenovana autobusna tvitka Bosna Livno (iji su au-
tobusi s tim imenom vozili i bili poznati po cijeloj Jugoslaviji
i zapadnoeuiopskim diavama te na taj nain piomoviiali
bosansku piipadnost Livna) u Livnobus, ime se jasno dalo
do znanja da se Livno ne nalazi u Bosni ili da, barem tim
inom, simbolino raskida veze s njom.
U pioljee 1991. izvien je i posljednji popis stanovnitva
Bosne i Heicegovine. Piema tom popisu u livanjskoj je op-
ini ivjelo 29.324 (72,22), u duvanjskoj ili tomislavgiad-
skoj 25.347 (86,56), u kupiekoj 3813 (39,64), u giahov-
skoj 226 (2,71) i u glamokoj samo 184 (1,46) Hivata.
Raspad Jugoslavije poeo je 1991. pioglaenjem neovisno-
sti i meusobnim piiznanjem Hivatske i Slovenije. Bosna i
Heicegovina je cijelo viijeme bila iziavno ukljuena u veli-
kosipski iat piotiv neovisnosti Republike Hivatske, koliko
kao logistika baza toliko kao manevaiski piostoi. Za ia-
zliku od asnika hivatske i slovenske nacionalnosti koji su
masovno napustili Jugoslavensku naiodnu aimiju (JNA), jei
se ona otvoieno stavila na sipsku stianu, asnici bonjake
nacionalnosti su jo dugo ostali u njoj i vilo aktivno sudjelo-
vali u sipskom iatu piotiv Republike Hivatske. Ona nije bila
napadnuta jedino iz junog dijela Bosne i Heicegovine gdje
kompaktno ivi veinsko hivatsko stanovnitvo. Od poetka
je bilo jasno da se i juni dio Republike Hivatske i susjedni
dio Bosne i Heicegovine s hivatskom veinom mogu obia-
niti samo zajednikim i usklaenim djelovanjem Hivata s
obje stiane dananje gianice.
U svibnju 1991. hivatsko je stanovnitvo u Pologu izmeu
Mostaia i iiokog Biijega svojim automobilima i tijelima za-
ustavilo motoiiziianu biigadu JNA koja je iz Mostaia kie-
nula pieko zapadne Heicegovine piema Imotskom i Splitu
s ciljem piesijecanja junog dijela Republike Hivatske. Od-
lunost Hivata u blokadi nije pokolebao ni ziani desant koji
je izvela JNA na tom podiuju. Biigada je pioputena tek
poslije nekoliko dana piegovoia uz opoitunistiko smiiiva-
nje situacije Alije Izetbegovia, piedsjednika piedsjednitva
Bosne i Heicegovine, i Stjepana Kljuia, hivatskog lana tog
piedsjednitva, a tenkovi su pieusmjeieni na Kupieko polje
odakle ih je vei dio otiao na iatite u Hivatskoj, a jedan dio
Zagieb, 1995., 164-165, sa sljedeom napomenom: Zbog nepravilnosti u
provoenju popisa stanovnitva 1991. godine Dravni zavod za statistiku
Bosne i Hercegovine zadrava pravo da naknadno obznani svoj konani stav
o valjanosti popisa u ovoj opini.
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja o
u piipiavnosti ekao iazvoj situacije na tom podiuju. Za-
tim su u kolovozu kninski Sibi uz obilatu pomo JNA siav-
nili hivatsko selo Kijevo kod Knina, zbog ega su izbjegli i
Hivati susjednog sela Unita na Dinaii, jedinog sela s hivat-
skim stanovnitvom u giahovskoj opini. U blizini Studenih
Viila, na gianici posuke i duvanjske opine, skupina lako
naoiuanih Hivata iz zasjede je u iujnu napala motoiizi-
ianu kolonu JNA koja je pieko Duvna demonstiativno i(li)
piovokativno ila piema Mostaiu te ubila jednog doasnika
i ianila jednog vojnika, ali je tom piilikom poginuo voa
akcije Ludvig Pavlovi (najmlai i jedini pieivjeli lan hi-
vatske geiilske skupine Fenix ubaene u Jugoslaviju 1972. s
pieuianjenim ciljem dizanja hivatskog naioda na ustanak).
Tijekom jeseni i zime iselila se veina Hivata iz Glamoa u
Livno. Vihunac stiadavanja Hivata u junom dijelu Bosne
i Heicegovine bilo je unitenje hivatskog mjesta Ravno ti-
jekom sipskog napada na dubiovako podiuje poetkom
listopada te godine.
Piedsjednitvo Bosne i Heicegovine u Saiajevu i Bonjaci
(tada jo Muslimani) pokazali su iavnodunost piema iaza-
ianju Hivatske, ali i stiadavanju Hivata u Bosni i Heicego-
vini. Zbog toga su Hivati u onim dijelovima Bosne i Heice-
govine gdje su piedstavljali veinu poeli otkazivati lojalnost
vlastima u Saiajevu i stvaiati nepovjeienje piema Bonja-
cima, odnosno oiganiziiati se u Hivatsku Zajednicu Hei-
ceg-Bosnu, pioglaenu 17. studenog 1991., upiavo na dan
sipskog osvajanja giada Vukovaia potpuno unitenog vie-
mjesenim intenzivnim gianatiianjem.
Na piijelazu iz veljae u oujak 1992. odian je iefeiendum
za suveienost i neovisnost Bosne i Heicegovine na kojem se
neto manje od dvije tieine (62,68) ukupnog stanovni-
tva, uglavnom Hivata i Bonjaka, izjasnilo pozitivno. Sibi su
ne samo bojkotiiali taj iefeiendum nego su u isto viijeme
pioglasili Sipsku Republiku Bosnu i Heicegovinu (kasnije
pieimenovanu u Republiku Sipsku). Iako su se Hrvati u
Bosni i Hercegovini na referendumu izjasnili za izlazak
iz ostatka Jugoslavije te suverenost, neovisnost i cjelovi-
tost Bosne i Hercegovine, njihovi politiki predstavnici
su prije toga, poetkom veljae, u Livnu bili odrali sa-
stanak na kojem su se sloili i izjasnili da svoju budu-
nost, za razliku od Bonjaka, ne vide u unitarnoj i cen-
traliziranoj graanskoj dravi, nego onoj podijeljenoj na
nacionalne kantone (upanije). Na osnovi iefeienduma za
samoodieenje Bosna i Heicegovina je poetkom tiavnja
meunaiodno piiznata, a meu pivima ju je piiznala Repu-
blika Hivatska (i sama tek meunaiodno piiznata) ija se
podiuja tada nalazila u okviiu samopioglaene Republike
Sipske Kiajine. Pitanje unutainjeg uieenja Bosne i Heice-
govine ostalo je otvoieno, jei je iat ve bio zahvatio cijelo
podiuje.
Pivi veliki iatni sukob izmeu Hivata i Siba na tom po-
diuju dogodio se poetkom tiavnja 1992. na Kupiekom
polju, a pobijedili su Sibi zahvaljujui tenkovima JNA koja se
u meuviemenu potpuno pieoblikovala u sipsku vojsku. Rat
se zatim pienio na cijelo zadinaisko podiuje. Bojite i iatna
linija iazdvajanja izmeu Hivata i Siba nadovezivala se na
onu u siednjoj Dalmaciji i ila je pieko planine Dinaie iz-
meu sela Donjih Rujana i apiazlija pieko Livanjskog polja
do elebia, a zatim po vihovima planina Staietine i Golije
do jugoistonog iuba Glamokog polja, odnosno do planine
Cincai i uikog polja. Zapiavo iije je o ve postojeoj et-
nikoj i dijalektolokoj gianici izmeu Hivata i Siba.
Tada je dolo i do velikih etnikih migiacija. Tijekom 1992.
giadove Livno i Duvno (Tomislavgiad) i okolna sela napu-
stili su, to pieventivno to nasilno, gotovo svi Sibi (uglav-
nom ikavskog dijalekta), a zatim su se tu naselili Hivati iz
Kupiesa i Jajca koji su izbjegli pied sipskim osvajanjem. U
ljeto 1993. tijekom hivatsko-bonjakog iata, tu su se nase-
lili i Hivati iz Bugojna koji su izbjegli zbog nasilja nastalog
bonjakim pieuzimanjem vlasti.
Sipsko osvajanje oko 70 podiuja Bosne i Heicegovine,
iaspad diavne oiganizacije i nefunkcioniianje diavnih in-
stitucija sa sjeditem u blokiianom Saiajevu, a zatim i iat iz-
meu Hivata i Bonjaka doveli su do toga da su Hivati kiajem
kolovoza 1993. pioglasili Hivatsku Republiku Heiceg-Bo-
snu, koju su inile opine s hivatskom veinom. Legitimnost
tog ina zasnivala se na odluci Zastupnikog doma Hivatske
Republike Heiceg-Bosne kojeg su sastavljali hivatski zastu-
pnici s mandatima dobivenim na pailamentainim izboiima
1990. Meutim, Hivatska Republika Heiceg-Bosna nije ni-
kad deniiala svoje gianice i donijela ustav o iaskidu odnosa
s diavom Bosnom i Heicegovinom, pa ak ni svoj vlastiti
statut, a u svim je aspektima potivala suveienost te diave.
Poetkom veljae 1994. u Livnu je odrana sjednica Za-
stupnikog doma Hrvatske Republike Herceg-Bosne na
kojoj je donesena deklaracija o teritorijalizaciji Hrvata
kroz odranje njihovog entiteta bez dovoenja u pitanje
vanjskih granica drave Bosne i Hercegovine. Samopio-
glaeni i meunaiodno nepiiznati hivatski entitet u Bosni
i Heicegovini bio je kiatkog vijeka, jei je u Washingtonu u
oujku 1994. potpisan miiovni spoiazum izmeu Hivata i
Bonjaka kojim su zadovoljene obje sukobljene stiane tako
to je stvoiena Fedeiacija Bosne i Heicegovine podijeljena
na upanije (kantone), a koja je tiebala biti u konfedeialnom
odnosu s Republikom Hivatskom.
Upravo su ratne operacije na podruju zadinarskih
krkih polja bile kljune za promjenu tijeka rata u Bo-
sni i Hercegovini, ali i potpuni zavretak rata u Republici
Hrvatskoj. Najpiije je vojska bosanskoheicegovakih Hi-
vata poetkom studenog 1994. (u kooidinaciji s bonjakom
vojskom) munjevitom opeiacijom u samo nekoliko dana
zauzela gotovo cijeli kupieki kiaj ime je dolo do kiupne
stiateke piomjene, jei nisu samo odbaene sipske snage
daleko od uice nego je bio otvoien put u unutianjost po-
diuja pod vojnim nadzoiom bosanskih Siba. Zatim je hi-
vatska vojska postupno zauzimala dio po dio planine Dinaie
i sipskog dijela Livanjskog polja, da bi u ljeto 1995. potpuno
zauzela Glamoko i Giahovo polje. Tako je hivatska vojska
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. 1
stekla povoljne uvjete za unitenje samopioglaene Repu-
blike Sipske Kiajine koje je obavljeno u samo tii dana po-
etkom kolovoza, oslobaanje bonjake enklave u Pounju
koja je bila pied sipskim unitenjem, ali i nezaustavljivo na-
piedovanje kioz podiuje pod nadzoiom bosanskih Siba do
Divaia i same Banje Luke.
Tim vojnim opeiacijama zauzeto je ogiomno podiuje, ali su
se udiuene hivatske snage pod piitiskom UN-a i NATO-a
moiale povui s jednog dijela i zadiati glamoku, giahov-
sku i divaisku opinu, koje su ule u sastav novoosnovane
Heicegbosanske upanije sa sjeditem u Livnu. S podiuja
tih opina piiviemeno je izbjeglo gotovo sve sipsko stanov-
nitvo, a na njih su se piiviemeno ili stalno naselili Hivati
iz ak oko 40 opina iz Bosne piognani od Siba i Bonjaka.
U isto su viijeme hivatske snage oslobodile Jajce, tako da
je odmah omoguen i oiganiziian poviatak svima, ne samo
hivatskim nego i bonjakim piognanicima u svoj zaviaj,
dok se poviatak Hivata u Bugojno do danas maksimalno us-
poiava od stiane bonjakih vlasti.
Koliko su god Hivati na zavietku iata bili u vojno najpo-
voljnijem poloaju, toliko su se poslije piekida iata nali u
politiki najloijem poloaju u Bosni i Heicegovini. Bombai-
diianjem NATO-vog ziakoplovstva sipskih iatnih poloaja i
politikim piitiscima UN-a dolo je do naglog piekida etve-
iogodinjeg iata i potpisivanja niza miiovnih spoiazuma iz-
meu Hivata, Siba i Bonjaka u Daytonu tijekom studenoga
i piosinca 1995., ali bez tiajnog ijeenja za diavu Bosnu i
Heicegovinu, jei je nelogino podijeljena na dva entiteta pii-
blino jednake veliine i nepiiiodnog oblika: politiki cjelo-
vitu Republiku Sipsku i Fedeiaciju BiH podijeljenu na upa-
nije (kantone) s bonjakom ili hivatskom veinom. Tako su
Sibi koji su piije iata inili 34 ukupnog stanovnitva Bosne
i Heicegovine i bili pied vojnim slomom dobili gotovo pola
njezinog podiuja i vilo visok stupanj politike samostalno-
sti (a na to se podiuje tiajno naselio velik dio Siba izbjeglih
iz Republike Hivatske), dok su Hivati izgubili svoj entitet u
Bosni i Heicegovini.
U ratnom i poslijeratnom razdoblju duvanjski i livanjski
Hrvati sve se ee i masovnije odreuju i izjanjavaju
Hercegovcima. To ne proizlazi toliko iz razloga to se
pod Hercegovcima podrazumijeva(o) najvitalniji ili naj-
borbeniji dio hrvatske nacije jer te su epitete sasvim
opravdano i zaslueno preuzeli srednjobosanski Hrvati
koji su u veini svojih enklava odbili napade domaih i
inozemnih muslimanskih vojnih postrojbi i tako o(p)stali
do danas, a uz to imaju najvei natalitet unutar cijele hr-
vatske nacije koliko zbog otpora stvaranju unitarne i
centralistike drave Bosne, a pogotovo bosanske nacije
koja bi iz toga u budunosti mogla (ili trebala) proizai.
Poslije zavietka iata, od itave Bosne i Heicegovine, jedino
je u Heicegbosanskoj upaniji omoguen i osiguian maso-
van poviatak piognanika, tako da Sibi danas ponovno pied-
stavljaju veinu u glamokoj, giahovskoj i divaiskoj opini,
a postupno pieuzimaju i vlast u njima. S diuge stiane, sip-
ske vlasti to isto nisu omoguile i osiguiale Hivatima pio-
gnanima s podiuja koje se danas nalazi u sastavu sipskog
entiteta, a ve due viijeme naseljenima upiavo u tim tiima
opinama. Tako je politika situacija u Bosni i Heicegovini
postala jo sloenija, jei Sibi danas imaju tii opine koje se
nalaze izvan njihovog entiteta, a u kojima piognani Hivati
postupno postaju manjina ija jedina peispektiva postaje
ponovno iseljavanje.
Vilo bizo su Bonjaci poeli doivljavati Fedeiaciju BiH kao
unitainu i centializiianu diavu u kojoj su oni temeljni i ve-
inski naiod. Spoiazum o konfedeiaciji s Republikom Hi-
vatskom nitko od bonjakih politiaia nije uzimao za oz-
biljno i on je bizo pao u zaboiav. Strani politiari koji su
se smjenjivali na dunosti visokog predstavnika me-
unarodne zajednice u Bosni i Hercegovini naprosto
su se takmiili, meusobno i s bonjakim politiarima,
u obezvrjeivanju i oduzimanju politikih i nacional-
nih prava Hrvatima u Bosni i Hercegovini, odnosno su-
stavnom unitavanju hrvatskog identiteta. U tome su
od 2000. imali izravnu ili barem preutnu potporu po-
litikih vlasti u Republici Hrvatskoj, a najodlunije od
prevrtljivog i kompromitiranog drugo(razredno)g pred-
sjednika te drave Stjepana Mesia s dva mandata, koji
ima izraenu odbojnost prema sljedbenicima prvog
predsjednika Franje Tumana, a posebno prema Hrva-
tima u Bosni i Hercegovini zbog ega ga Bonjaci i danas
oboavaju bez obzira to je on do 1994. kao predsjednik
Hrvatskog sabora aktivno sudjelovao u sasvim drukijoj
(Tumanovoj) politici Hrvatske prema Bosni i Hercego-
vini. Najpiije su dokiajena posljednja obiljeja hivatskog
entiteta (zabianjena je hivatska zastava s gibom u obliku a-
hovnice s civenim i bijelim poljima iznad kojeg se nalazi tio-
piutni pletei), a kompaktno hivatsko podiuje podijeljeno
je izmeu tii upanije (Heicegbosanske, Zapadnoheicego-
vake i Heicegovako-neietvanske). Heicegovako-neie-
tvanska upanija zamiljena je kao mijeana hivatsko-bo-
njaka, a njezino je sjedite postao iatom etniki podijeljeni
Mostai, u kojem je u zapadnom dijelu giada s hivatskom
veinom (meunaiodnoj upiavi i Bonjacima inae nacio-
nalistiki pioblematinom dijelu giada!) tijekom cijelog iata
ivjelo osam tisua Bonjaka i najmanje tisuu Siba (a bioj je
danas zbog poviatnika vjeiojatno jo vei), dok u istonom
(multikultuialnom i toleiantnom) dijelu giada danas ive
gotovo iskljuivo Bonjaci. Iako Hivati u Mostaiu i njego-
voj opini ine veinu, visoki piedstavnik Paddy Ashdown
jedino je tu nametnuo statut piema kojem u opinskoj vla-
sti oni i Bonjaci moiaju biti zastupljeni u jednakom bioju i
tako onemoguio da Hivati imaju upiavu nad jednim veim
giadom. Osim toga, u sastav te upanije zajedno su ule odu-
vijek iste hivatske opine (itluk i Neum) i opine u kojima
su Hivati nestali tijekom iata (Konjic, Jablanica), a u njih im
se uspoiava poviatak ak i ubojstvima, pa u tako oblikovanoj
administiativnoj cjelini Hivati ne mogu samostalno politiki
odluivati ak ni u dijelu u kojem piedstavljaju apsolutnu ve-
inu. Piije toga je visoki piedstavnik Wolfgang Petiitsch
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z
piomijenio ustavne amandmane na nain da u Vijeu mini-
staia Fedeiacije BiH Bonjaci imaju vie ministaiskih mjesta
nego Hivati, pa potonji mogu biti uvijek pieglasani u zatiti
hivatskih inteiesa. Vihunac je bila njegova naiedba miiov-
nim snagama da izvedu oiuane upade u zgiade upiave i
poslovnica Heicegovake banke i tiajnu pljenidbu (pljaku)
njezinog kapitala ime je unitena nancijska podloga za op-
stanak Hivata u Fedeiaciji BiH, odnosno u piostoiije Hi-
vatske iadiotelevizije u Mostaiu, a zatim njezino ukidanje,
ime su se Hivati u Fedeiaciji BiH nali u medijskoj blokadi.
Republika Hivatska sudjelovala je u tom neasnom i poni-
avajuem inu piema dijelu svojeg naioda tako to je za
simbolinu cijenu piodala sve televizijske odailjae u Bosni
i Heicegovini, koji su bili u vlasnitvu Hivatske iadiotele-
vizije, bonjakoj Fedeialnoj televiziji u Saiajevu. Ni to nije
bilo dovoljno. I diugi visoki piedstavnik Paddy Ashdown
nastavio je s piomjenama ustavnih amandmana odieenih
u Daytonu na tetu Hivata tako to je upanije kao gaian-
ciju nacionalne i teiitoiijalne jednakopiavnosti sveo tek na
administiativne jedinice Fedeiacije BiH ije je siedite Sa-
iajevo, danas gotovo u potpunosti bonjako-muslimanski
giad. Cijelo to viijeme Meunaiodni sud za iatne zloine u
Den Haagu dosad je kanjavao vilo visokim kaznama Hivate
i Sibe, dok za veinu tekih zloina koje su poinili Bonjaci
i mudahedini iz islamskih zemalja uope nije pokienuo
pioces ili je oslobodio naiedbodavce i kiivce po zapovjed-
noj odgovoinosti, tako da to Bonjacima dodatno uviuje
uvjeienje da su bili piavedne itve. Zbog takvog neobjektiv-
nog i neasnog ponaanja (vjeiojatnije diktatoiskog i kolo-
nijalistikog poigiavanja) meunaiodne upiave nije nita
neobino to su doli do iziaaja i (veliko)bonjaki naciona-
listiki i unitaiistiki piohtjevi za ukidanjem sipskog entiteta
i kiaenjem imena Bosne i Heicegovine na nain izbacivanja
Heicegovine iz diavnog imena (jei im smeta u identikaciji
s cijelom diavom), spijeavanje otvaianja zasebnog kanala
na hivatskom jeziku na Fedeialnoj televiziji u Saiajevu, na-
metanje Hivatima eljka Komia kao politikog piedstav-
nika, koji je, bez obziia to se po potiebi izjanjava Hivatom,
u dva naviata izabian s oko 96 bonjakih glasova i, kao
vihunac, sastavljanje izvine vlasti bez dviju siodnih poli-
tikih stianaka (tonije dviju fiakcija Hivatske demokiatske
zajednice) za koje je na demokiatskim piedsjednikim i pai-
lamentainim izboiima poetkom listopada 2010. glasovalo
oko 90 Hivata, jei to sve piedstavlja smetnju oblikovanju
tobonje giaanske diave piema planu meunaiodne
upiave, a zapiavo diave piema bonjako-muslimanskoj
ideologiji. Majoiizaciju Bonjaka nad Hivatima iziavno je
kiajem oujka 2011. podiao (vjeiojatno posljednji) visoki
piedstavnik Valentin Inzko, tako to je besiamno suspen-
diiao odluku Siedinjeg izboinog povjeienstva, koje je piet-
hodno pioglasilo nezakonitim, nelegalnim i piotuustavnim
sastavljanje izvine vlasti bez piedstavnika pobjednikih
hivatskih stianaka i potviivanje bez hivatskih zastupnika
u Domu naioda Bosne i Heicegovine. Ta je suspenzija bila
pokiie Ustavnom sudu Fedeiacije BiH da, supiotno smislu
svojeg postojanja, ne moia ponitavati piotuustavno sastav-
ljanje izvine vlasti i pokietati kazneni postupak piotiv po-
initelja, to je piavni sluaj bez piesedana. Time je napiav-
ljena najvea politika kiiza od zaustavljanja iata 1995., ali
i ostvaieno dosad najvee jedinstvo Hivata u cijeloj Bosni i
Heicegovini.
Jasno je da je u opisanoj situaciji, zbog svojeg imena koje
podsjea na ugaeni hrvatski entitet u Bosni i Hercego-
vini, ve due vrijeme na bonjakom udaru i Hercegbo-
sanska upanija.
Nesla(v)ni Ustavni sud Fedeiacije BiH u Saiajevu ve je u
dva naviata 1997. i 1998. piesudio piotiv simbola Heicegbo-
sanske upanije, s objanjenjem da gib i zastava piedstav-
ljaju samo jedan i to hivatski naiod u toj upaniji, te piogla-
sio neustavnim opi naziv upanija i ime Heicegbosanska
upanija s objanjenjem da niti jedan njezin dio ne ukljuuje
podiuje Heicegovine.
139
Te piesude i pioglasi, kao i mnogi
diugi koje je donio taj sud, imaju (veliko)bonjaku nacio-
nalistiku i politiku motivaciju i njima se giubo kie piava
Hivata kao jednog od dva konstitutivna naioda u Fedeia-
ciji BiH. Naime, Hivati na podiuju te upanije piedstav-
ljaju najstaiiji i danas najbiojniji naiod, pa njihovi simboli
nikako ne mogu biti neustavni nego povijesno i demokiatski
osnovani. upanija je siednjovjekovni naziv za veu teiito-
iijalno-administiativnu cjelinu koji se do danas ouvao u hi-
vatskom jeziku (dovoljno je imati u vidu osmansko ime u-
panjac za mjesto Duvno), dok je naziv kanton, koji bi jedini
moiao biti ustavan, zapiavo sinonim pieuzet iz fiancuskog
jezika, tako da je objanjenje Ustavnog suda slino tvidnji da
nije zora nego je sabah. S obziiom da bonjaki i fiancuski
jezik nisu ni izdaleka siodni moda e danas-sutia ustavni
naziv za upaniju biti sandak, a slubeno ime te upanije
Kliki sandak? Ukidanjem imena Heicegbosanska upanija
kii se statut politike vlasti izabiane voljom stanovnitva
tog podiuja putem demokiatskih izboia, ali i povijesne i-
njenice koje su u ovom iadu piedstavljene.
140
Objanjenje da
139 Slubene novine Fedeiacije Bosne i Heicegovine, 24i98, Saiajevo, 17.
juna 1998., 712-714.
140 Zanimljivo je i znakovito da je ime Heiceg-Bosna danas odbojno ne
samo vlastima Fedeiacije Bosne i Heicegovine u Saiajevu, nego Bonjacima
openito, ali im nije (bilo) odbojno to su ga, kao sinonim za Bosnu i Heice-
govinu (koji jo vie naglaava zajednitvo tog paia), upotiebljavali njihovi
istaknuti piipadnici kao to su zasluni polihistoi Hamdija Kieevljakovi
i glavni ideolog bonjako-muslimanske etnogeneze i bosanske diavnosti
Muhamed Hadijahi (koji su se do 1945. ujedno izjanjavali Hivatima),
poznati knjievnik amil Sijaii, vilo utjecajan mitomanski ideolog i pio-
pagandist Envei Imamovi ili pak novinski list Muslimanski glas (kasnije
pieimenovan u Ljiljan). Uspoiedi: Hamdija KREEVLJAKOVI, Kiatak
piegled hivatske knjige u Heiceg-Bosni od najstaiijih viemena do danas,
Saiajevo, 1912., Muhamed HADIJAHI, Najstaiiji glasovi o musliman-
skoj naiodnoj pjesmi u Heiceg-Bosni, Naiodna uzdanica, Kalendai za go-
dinu 1934. (1352-1353 po Hidietu), II, Saiajevo, 1933., 118-121, amil
SIJARI, Heiceg-Bosno i tvoji giadovi, Omladinska biblioteka, Svjetlost,
Saiajevo, 1986., Envei IMAMOVI, Kako zvati: Bosna i Heicegovina ili
Heiceg-Bosna, u: Koiijeni Bosne i bosanstva. Izboi novinskih lanaka,
piedavanja sa javnih tiibina, iefeiata sa znanstvenih skupova i posebnih
piiloga, Biblioteka Bosna, Saiajevo, 1995., 27-32 (lanak u kojem se obja-
njava da su to sinonimi izvoino je objavljen u saiajevskom dnevnom novin-
skom listu Osloboenje 1991., ali je u knjigu pienesen s netono navedenim
datumom), Ibio AVKI, Heiceg-Bosna jedina domovina, Muslimanski
glas, IIi34, Saiajevo, 13. decembia 1991., 15.
Identitet
status, broj 15, proljee 2011.
Dnuo PvuIsn (1,;o.), vnroioo :vru:o zvosir
uoovovor oovrro vviirrr o s:vui suv-
oi-is:vZiv Oosiru z vnroiooiiu Fiiozo-
rsoo rui:r: Svruiiis: u Zovrnu.
se ta upanija ne moe zvati Heicegbosanskom, jei toboe
niti jedan njezin dio ne obuhvaa Heicegovinu, ponajpiije
piedstavlja motiite dananjih Bonjaka muslimana (piema
kojima je i sama Heicegovina zapiavo samo juna pokiajina
unitaine i nacionalne diave Bosne pa zbog toga Heice-
govinu nastoje ukloniti iz diavnog imena), ali i pojedinih
iomantiaiskih bosanskih fianjevaca (koji se nisu mogli po-
miiiti s osnivanjem ili im i danas smeta postojanje Heicego-
vake fianjevake piovincije). U piilog motiitu da niti je-
dan dio Heicegbosanske upanije ne obuhvaa Heicegovinu
ide i spomenuti stav veine samih Hivata na Duvanjskom
polju i u jugoistonom dijelu Livanjskog polja (Buko blato)
da unato tome to je to podiuje gotovo est stoljea ad-
ministiativno i cikveno piipadalo Heicegovini ili bilo usko
vezano uz nju njihov zaviaj ne piipada Heicegovini i da
oni nisu Heicegovci. Ustavni sud u Saiajevu oito ima ai-
ijsku logiku koja bi se mogla sioiti u poslovicu: Recite to
niste pa emo mi odluiti to jeste! Ali ima i jedna mnogo
bolja latinska poslovica: Nihil est in intellectu, quod non sit
prius in sensu. Ili u piijevodu: Nema niega u razumijevanju
to prije nije bilo u razumu.
Fedeialne vlasti i mediji u Saiajevu uloili su puno na-
poia i viemena u smiljanje novih imena za Heicegbosan-
sku upaniju, dok su se u isto viijeme pomiiili s injenicom
(ili se kiajnje pasivno boie piotiv nje) da se polovica meu-
naiodno piiznate diave Bosne i Heicegovine danas zove-
Republika Sipska i funkcioniia kao zasebna diava. Tako
je piedloeno ime Tiopoljski kanton za spoinu upaniju
sasvim besmisleno ve samom injenicom da ju ine etiii
velika kika polja (sve i da ne iaunamo piidodano poijeje
Unca), a to podiuje, kako smo vidjeli, nema nikakve veze
sa siednjovjekovnim Tiopoljem. Isto viijedi i za ime Livanj-
ski kanton, jei stanovnici diugih opina u toj upaniji imaju
izgiaen vlastiti identitet s imenom ueg zaviaja. Ime Di-
naiski kanton nije piimjeieno, jei se piiblino pola planine
Dinaie (po njezinoj duini) nalazi u Republici Hivatskoj, a
hivatsko stanovnitvo na tom podiuju neugodno podsjea
na zloglasnu Dinaisku etniku diviziju iz Diugog svjetskog
iata. Ime Zapadnobosanski kanton sasvim je piomaeno, jei
se postavlja pitanje to je onda Unsko-sanski kanton i za-
padna polovica Republike Sipske. Ali, eto, oni nisu obvezni
sadiavati ime Bosne u svojem imenu, jei se to, zbog nji-
hovog dominantnog stanovnitva, ili podiazumijeva kao u
pivom ili je opiavdano i nije poeljno na to podsjeati s
bilo ije stiane kao u diugom sluaju. Najvei piomaaj, ali
i bezobiazluk, ipak piedstavlja oznaka (a ne ime) Kanton
bioj 10. Upiavo bi takva oznaka na kiaju mogla biti jedan
od pokietaa u odbiojavanju ovakvoj Bosni i Heicegovini, a
hoe li ishod biti nabolje ili nagoie pokazat e skoia budu-
nost. U svakom sluaju, odiivost dvolanog imena i cjelovi-
tosti politiki nestabilne diave Bosne i Heicegovine najue
su vezani uz Heicegbosansku upaniju.
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja (
Obrazovanje i etniki konikt:
Sjeverna Irska i Bosna i
Hercegovina uporedna analiza
*

Midhat Kapo
Tokom intervjua voenog u Belfastu savjetnik ministra za zapoljavanje i
uenje Sjeverne Irske dr. Brain Crow rekao nam je da: Generacije koje dolaze
imaju veu tendenciju prema sektatvu nego starije generacije. Sektatvo je
politiki kredo koji se lako usvaja, a kako politike kaste ne prerauju prolost,
mitologije neometano nastavljaju svoju samoreprodukciju.
**
Istu priu sam
uo u Bosni i Hercegovini, gdje mi je u jednom razgovoru profesor Univerziteta
u Sarajevu rekao da su generacije studenata koje dolaze daleko konzervativnije
od svojih profesora
Za modeino obiazovanje, odnosno sistem obiazovanja,
kae se da je pedagoki i didaktiki osmiljeno, vie ili manje
sistemski oiganizovano poduavanje i uenje kojim pojedi-
nac stie opta i posebna znanja o svijetu oko sebe. Obia-
zovanjem jedinka iazvija intelektualna, socijalna i piaktina
umijea i navike, te jaa svoje sposobnosti, oblikujui na taj
nain pogled na svijet, postavljajui temelje za konstantno
povezivanje i nadgiadnju znanja, vjetina i sposobnosti.
Postoje tii meusobno povezana tipa obiazovanja: 1. foi-
malno obiazovanje (koje ukljuuje sistem opteg, stiukov-
nog i visokokolskog obiazovanja), 2. nefoimalno obiazova-
nje (jeste oiganiziiana diutvena djelatnost kojom se zado-
voljavaju dodatne ili alteinativne potiebe uenja i koje moe
biti, ali i ne moia biti povezano sa sistemom foimalnog obia-
zovanja), 3. samoobiazovanje (uenje koje pojedinac oigani-
zuje sam za sebe, van institucija i pioiiuje svoja znanja i vje-
tine u kontekstu cjeloivotnog uenja). Obiazovanje je ne-
ophodna komponenta bilo kakvog diutvenog ivota. Usko
je vezano za pojam kultuie kao pioizvoda ljudskog djelova-
nja. Za one njene mateiijalne aspekte objekte, simbole i
tehnologiju, kao i one nemateiijalne aspekte vjeiovanja,
ideje i viijednosti koje ine sadiaje jedne kultuie. ak i u,
uslovno ieeno, piimitivnim diutvima postoji pienos
znanja i vjetina, koji je neposiedan i manje foimalizovan.
Obiazovanje je u diiektnoj vezi sa biolokim ogianienjima
ovjeka, koji se iaa kao nezatiena i neziela jedinka, nes-
posobna za samostalno pieivljavanje. Jedinka kojoj od mo-
menta ioenja tieba biiga i tutoistvo da bi uopte pieivjela.
Ista jedinka, kada pieivi sve izazove koje ivot nosi, kao
staia i ziela osoba, sa ivotnim iskustvom i piikupljenim
znanjem, umiie. Ogioman je jaz izmeu mladih i staiih
jedinki, lanova jednog diutva u iskustvu i znanju potieb-
nom za opstanak, a to diutvo postaje kompleksnije uto-
liko se ova iazlika poveava. Pioces obiazovanja, kao pienos
znanja i vjetina potiebnih za pieivljavanje i daljnji iazvoj, a
koje se pienosi s geneiacije na geneiaciju, jeste tu da popuni
Ovaj tekst je nastao u sklopu istiaivakog piojekta Noithein Iieland
Lessons to leain! podianog od stiane Biitish Council-a u Bosni i Hei-
cegovini u okviiu piogiama Inteicultuial Navigatoi.
Inteivju sa di. Biianom Cioweom, savjetnikom ministia za zapoljava-
nje i uenje Sjeveine Iiske, Belfast, juni 2010.
Identitet
status, broj 15, proljee 2011.
ovu meugeneiacijsku piazninu i spiijei gubitak steenih
iskustava i znanja. Poied iskustava i znanja potiebnih za
puko pieivljavanje u ovom piocesu pienose se i diutvene
viijednosti i noime. Pienose se poeljni i iskustveno piovje-
ieni obiasci ponaanja.
Obiazovanje kao diutveni pioces jeste piije svega komu-
nikacija. Komunikacija koja pomae da diutvo pieivi ba
kao to bioloka iepiodukcija pomae pieivljavanju homo
sapiensa. Diutvo na ovaj nain pieivljava unutai komuni-
kacije i unutai pienosa znanja, iskustava, viijednosti i noimi
koje sa diutvenim iazvojem postaju sve kompleksnije i sve
apstiaktnije. Ve u piedindustiijskim diutvima, na kom-
pleksnijem nivou iazvijenosti, dolazi do pojave foimalnih
institucija koje se bave pienoenjem znanja, a koje je na tom
stadiju iezeivisano za potomke vladajuih slojeva.
U industiijskim diutvima modeine, nacija-diava osiguiava
obiazovanje kao piavo svakog giaanina i u tu svihu ona oi-
ganiziia foimalne ustanove za obiazovanje: vitie, osnovne i
siednje kole i univeizitete. Naiavno, uz svako piavo za gia-
ane slijedi i obaveza. U veini diava svijeta obiazovanje
je obavezno, baiem na nivou osnovnog obiazovanja. Oba-
vezno obiazovanje je geneialno defnisano kao besplatno,
odnosno za njegovo nansiianje zaduena je diava. Iako
paialelno, negdje ak i piije, diavnih obiazovnih ustanova
nastaju i piivatne obiazovne institucije, diava-nacija je, kao
posiedni nosilac suveieniteta i viilac vlasti nad odieenim
teiitoiijem, uvijek teila da u veoj ili manjoj mjeii ili sa ve-
im ili manjim uspjehom vii kontiolu nad obiazovnim pio-
cesima u ovim institucijama. Ta kontiola viena je iazliitim
oblicima standaidizacije obiazovnog piocesa, kontiolom
kvalitete nastavnog kadia, piopisivanjem obaveznih udbe-
nika, piopisivanjem nepodobnih udbenika ili ak autoia.
Kontiola diave nad obiazovnim piocesom ilo je iedovito
pieko institucije inspektoiata za kontiolu kvalitete obia-
zovanja, kao sastavnog dijela ministaistava obiazovanja, koji
je zaduen za kontiolu kvalitete kako diavnih tako i pii-
vatnih obiazovnih institucija. Uvijek se ova piimaino poli-
tiko-ideoloka kontiola kvalitete ticala sadiaja, a gotovo
nikada foime obiazovnog piocesa. Kontiola diave-nacije
nad obiazovanjem ima samo jedan cilj, a to je osiguianje
tiajnog peipetuiianja slubene kultuine matiice diutva u
svihu osiguiavanja biatstva i jedinstva ideoloki zamiljenog
kolektiviteta. Anthony Giddens pie o kolstvu u Ujedinje-
nom Kialjevstvu Velike Biitanije i Sjeveine Iiske na kiaju
XX stoljea: Obiazovanje je dugo bilo politiko bojno polje,
a tako je i sada, na poetku ovog novog veka. Voena je du-
gotiajna iaspiava oko uticaja opteg siednjeg obiazovanja,
te oko standaida u obiazovanju i nejednakostima u iiem
diutvu,
1
i to u biitanskom diutvu ija je kaiakteiistika vi-
sok nivo piivatnih obiazovnih institucija i geneialno mini-
malni politiki upliv diave u obiazovni sistem, to je jedan
eviopski izuzetak pai excellence.
1 Gidens Entoni, Sociologija, Ekonomski fakultet u Beogiadu, 2003.
U eviopskoj piaksi, to vai za dominantno monokultuina
diutva, obiazovanje u piavilu ima homogeniziiajuu diu-
tvenu ulogu. U sluajevima multikultuinih diutava obia-
zovanje, politiki instiumentaliziiano, moe imati iziazito
destabiliziiajuu ulogu. Ovaj sluaj je tipian za diutva bez
etabliianog piavnog poietka i izgiaene tiadicije demokiat-
skih institucija.
Osunzov ss:vm znsovn n v:o-
uvo)so) svouvonc): Osunzovn)v no
s:uumv: ovooo)v
S)vvvun Iusn Obiazovne institucije na iiskome otoku
foimiiane su po biitanskom modelu koji odlikuje ielativno
visok stepen piivatne inicijative i uea piivatnog kapitala
u foimiianju obiazovnih institucija, te veoma kasni upliv di-
ave u sfeiu obiazovanja. kole su osnivane kao dobiotvoine
institucije obino pod pationatom imunih ljudi. Slino kao
i u ostatku kontinentalne Eviope, na iiskom otoku najvei
pationi su bile cikve u okviiu kojih su i osnivane pive obia-
zovne institucije. Uz piotestantske cikve iaslo je obiazova-
nje za piotestante, a uz Katoliku cikvu za katolike.
Pivi konkietan upliv diavnog apaiata
2
u obiazovanju do-
lazi sa stvaianjem Slobodne Iiske i Sjeveine Iiske, kada pod
uticajem diavnog apaiata obiazovanje na sjeveiu i jugu
otoka dobija sasvim diugaije iazvojne puteve. Dok se na
jugu otoka u slobodnoj iiskoj diavi akcenat obiazovanja
(piaen velikodunom nansijskom potpoiom) stavlja na
poviatku iiskog jezika u uionice uz punu kontiolu obia-
zovnih sadiaja od stiane Katolike cikve, na sjeveiu se si-
stem obiazovanja iazvija piatei biitanski obiazovni model.
Tieba napomenuti da je samo administiativno uieenje Sje-
veine Iiske (podjela na okiuge) bilo postavljeno na nain da
je omoguavalo veinskoj piotestantskoj populaciji da ima
baiem minimalnu veinu u svakom od est okiuga i na taj
nain aktivnu kontiolu novofoimiianog diavnog apaiata i
na lokalnoj iazini, to je iezultiialo time da je administiacija
bila dominantno piotestantska.
Kada je 1921. godine foimiiana piva sjeveinoiiska vlada,
maikiz Londondeiiy je postao pivi ministai obiazovanja. U
Belfastu tada nije bilo nikavog znaajnijeg administiativnog
apaiata za upiavljanje i podiku obiazovanju tako da je novi
ministai moiao faktiki kienuti od nule. U samim poecima
novo ministaistvo nailo je na sektake piobleme s obziiom
da je jedna tieina katolikih kola odbila da piizna njegovu
nadlenost, to je uvelike potpomognuto injenicom da je
Vlada Iiske nastavila davati novanu potpoiu ovim kolama,
to je potiajalo do oktobia 1922. godine. Kulminacija ovog
sukoba desila se u pioljee 1922. godine kada je veina kato-
likih kola odluila da zavine ispite odii po iiskom obia-
zovnom modelu, a ne po modelu uspostavljenom od stiane
2 U viemenu dok je kompletan iiski otok bio u sastavu Velike Biitanije
ve su postavljeni temelji diavnog upliva u obiazovanje tzv. Balfoui za-
konom iz 1902. godine.
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 6
Ministaistva obiazovanja iz Belfasta. Oiiginalno je sjevei-
noiisko ministaistvo zatiailo od svojih kolega sa juga da
piovedu ove zavine ispite, ali je ubizo povuklo svoj zahtjev
kada je uvidjelo koliki je akcenat stavljen na iiski jezik na
ovim ispitima. Ministaistvo je 1922. godine piistupilo iziadi
pivih iefoimskih mjeia vezanih za obiazovni sistem u Sje-
veinoj Iiskoj. Cilj ovih iefoimi bio je da se uveu do tada
odvojeni nivoi obiazovanja: osnovnokolski, siednjokolski i
tehniki u jedan piiamidalni sistem, te da se u skladu sa piet-
hodno donesenim iefoimskim mjeiama u Velikoj Biitaniji
(1919. i 1920.), putem nansijske potpoie diave, kontiola
nad obiazovnim institucijama pienese iz cikvenih u civilne,
odnosno diavne okviie. Ovo je naiavno nailo na snaan
otpoi Katolike cikve u Sjeveinoj Iiskoj koja je piincipe ie-
foime piokazala kao unionistike.
Londondeiiyev zakon stupio je na snagu 1923. godine i on je
u velikoj mjeii obiljeio obiazovanje Sjeveine Iiske. Nacio-
nalne kole su postale osnovne kole ili javne osnovne kole.
Nekadanje pielazne kole postale su siednje kole. to je
najvanije uspostavljeni su iegionalni komiteti za obiazova-
nje koji su funkcioniiali kao podkomiteti okiunih vijea, a
koji su kontiolisali obiazovne politike na lokalnom nivou.
Malo je zbunjujue to da su ovi komiteti kontiolisali obia-
zovne politike, ali nisu kontiolisali pojedinane kole, njihov
menadment ili obiazovne noime. Novi sistem je uveliko
bio zasnovan na diavnoj potpoii kolama i samim time di-
avnoj kontioli, te je sam kvantitet diavne potpoia ovisio o
kvaliteti diavne kontiole.
kole su piema ovome kiiteiiju bile podijeljene u tii giupe.
U pivoj giupi su bile kole pod punom kontiolom diave,
bilo da se iadi o kolama koje su zapoele iad kao diavne
(sagiaene od stiane diave) ili tzv. tiansfeiiianim kolama
(kolama pieputenim diavi). Ove kole su imale punu -
nansijsku potpoiu diave, kako za plae i diuge tiokove
iada, tako i za kapitalne izdatke. U diugoj giupi su bile kole
pod specijalnim komitetima za upiavljanje, obino nazivani
4+2 komiteti. Ovo su bile kole pod mjeovitom kontiolom
u ije su upiavne odboie od est lanova etiii imenovale
kole dok su dva lana imenovale lokalne vlasti. Ove kole
su imale isto tako punu nansijsku potpoiu diave vezano
za plae osoblja i svakodnevne tiokove, dok je u kapitalnim
investicijama diava uestvovala sa 50. Poied toga kole su
uivale i diskieciono piavo da dobiju giantove za kapitalne
investicije od diave, bilo ministaistva ili lokalnih oigana
upiave. U tieoj giupi su bile kole potpuno nezavisne od
kontiole diave. One su imale piavo na diavnu potpoiu za
nastavnike plae i 50 naknade za svakodnevne tiokove,
ali nisu imale piavo na bilo kakvu potpoiu od stiane diave
za kapitalne investicije. Ne tieba ni naglaavati da su pive
dvije giupe bile mahom bive piotestantske kole, dok su
tieu giupu inile katolike. Pii tome nije diava iazvistala
kole u ove giupe ve je to inio sam menadment kola.
Tieba napomenuti da je ideja koja je vodila maikiza Lon-
dondeiiyija pii iziadi zakona bila ekumenska. On je iskieno
elio da se piotestantska i katolika djeca obiazuju zajedno
i pokuao da diavne kole budu nezavisne od piipadnosti
bilo kojoj ieligijskoj skupini. Zato su u Zakon ugiaena dva
veoma bitna piopisa. Pivi da nikakav oblik ieligijskog po-
duavanja, ukljuujui i itanje Biblije, ne moe biti plaan
iz diavnih fondova ili izvoen tokom obavezne nastave i
diugi da lokalni komiteti ne smiju uzimati u obzii ieligijsku
identikaciju piilikom zapoljavanja nastavnog kadia. Ova
dva piopisa iezultiiala su estokim piitiskom piotestantskih
cikava na Ministaistvo obiazovanja koji je iezultiiao foimi-
ianjem Ujedinjenog obiazovnog komiteta piotestanskih ci-
kava kako bi se to uspjenije lobiialo za svoje inteiese.
Tako je do 1930. godine sekulaini duh Londondeiiyijevog
zakona poniten i javne kole su piaktino viaene pod ci-
kvenu (piotestantsku) kontiolu. Naiavno, ni Katolika cikva
nije ostala po stiani i aktivno je lobiiala za svoje inteiese,
tako da je u ovim izmjenama zakona 1930. godine obezbije-
ena i 50 nansijska potpoia od stiane diave za kapitalne
investicije (giadnja novih ili pioiienje postojeih kola) i za
tieu giupu kola. Ovim zakon iz 1930. godine postaje jedna
vista kompiomi-sa izmeu supiotstavljenih zahtjeva Kato-
like i piotestantskih cikava. Sve kasnije piomjene sjeveino-
iiskog obiazovnog sistema u potpunosti su piatile piomjene
u Velikoj Biitaniji, s tim da su zakonodavci u Sjeveinoj Iiskoj
uvijek moiali balansiiati izmeu dva cikvena establimenta:
piotestantskog, koji se osjeao diavnim, i katolikog, koji
je bio u vistoj opoziciji piibliavajui se diavnim stiuk-
tuiama samo koliko je dovoljno da se izvuku novci za vla-
stite inteiese. Na taj nain je od samog poetka foimiianja
obiazovnog sistema u Sjeveinoj Iiskoj uspostavljena institu-
cionalna obiazovna segiegacija djece baziiana na ieligijskoj
osnovi koja je piisutna i dan danas, a iji su ideolozi i spon-
zoii mone cikvene oiganizacije.
Danas u Sjeveinoj Iiskoj egzistiiaju javne kole
3
potpuno
kontioliiane od stiane diave, otvoiene za piipadnike svih
konfesija. Veina ovih kola su bile nekada pod cikvenom
kontiolom i tokom XX stoljea su pieputene diavi, ali su
tii najvee piotestantske cikve Sjeveine Iiske (Piezbeteii-
janska, Metodistika i Cikva Iiske) zadiale vezu sa ovim
kolama kioz cikvene piedstavnike ili punu kontiolu njiho-
vih upiavnih odboia. Tienutno se vodi politika boiba oko
ovih pozicija jei mnogi smatiaju da ovo nije u skladu sa piin-
cipima jednakosti Miiovnog spoiazuma iz 1998. godine.
Poied ovih, uslovno ieeno, javnih kola, u Sjeveinoj Iiskoj
postoji i 547 katolikih kola. Piema podacima Odjela za
obiazovanje za 2006.i2007. kolsku godinu bioj iegistio-
vanih uenika u Sjeveinoj Iiskoj iznosio je 329.583, a kato-
like kole je pohaalo te godine njih 148.225, to ini oko
45 kolske populacije. Katolike kole su zastupljene kioz
Vijee katolikih kola uspostavljeno iefoimom obiazova-
nja iz 1989. godine, koje je najvei pojedinani poslodavac
nastavnikom osoblju u Sjeveinoj Iiskoj (zapoljava 8.500
nastavnika).
3 Sjeveina Iiska ima 40 kola (7,2) koje nastavu izvode na iiskom jezku.
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. ;
Pokiet za integiiiano obiazovanje pokuaj je da se djeca ia-
zliite konfesionalne piipadnosti obiazuju zajedno sa na-
stavnicima iazliitih konfesionalnih piipadnosti, davanjem
mogunosti djeci da se upoznaju, iazumiju i potuju sve
kultuine i ieligijske posebnosti. Integiiiano obiazovanje
u Sjeveinoj Iiskoj nastalo je kao inicijativa ioditelja 1982.
godine i niti jedna cikvena oiganizacija nije uestvovala u
ovom pokietu, tavie, koncept integiiianog obiazovanja
nailazi na estoke otpoie cikvenih kiugova, posebno Kato-
like cikve. Katolika cikva u Sjeveinoj Iiskoj za piioiitet
ima ouvanje postojeih katolikih kola, te esto sveten-
stvo obeshiabiuje ioditelje da alju djecu u integiiiane kole.

4
Zabiljeeno je da je jedan biskup izjavio da bi piije izgubio
cikvu nego kolu.
5
Ipak, politika integiiianih kola jeste da,
ukoliko je to mogue, odiavaju kontakte sa lokalnim ieli-
gijskim zajednicama. U Sjeveinoj Iiskoj iadi 61 integiiiana
kola, to je oko 9 kola i one obuhvataju oko 6 uenike
populacije. Integiiiane kole su piedstavljene kioz Sjevei-
noiisko vijee za integiiiano obiazovanje. Uz pomo stiuk-
tuialnih fondova Eviopske unije 1992. godine je, na inicija-
tivu ioditelja, uspostavljen Fond za integiiiano obiazovanje
kao nansijska fondacija koja se biine za iazvoj integiiianog
obiazovanja. Ovaj Fond piemotava nansijsku iupu od ini-
ciianja iada integiiianih kola do osiguianja pune diavne
potpoie za njihov iad.
Upikos ovim napoiima ka integiaciji pieko 90 djece u Sje-
veinoj Iiskoj pohaa ieligijski segiegiiane kole. Posljedica
toga je da velika veina djece Ulsteia iaste od etvite do osa-
mnaeste godine ivota bez ozbiljne inteiakcije sa lanovima
diuge zajednice. Segiegiiano obiazovanje se esto navodi i
kao osnovni faktoi u odiavanju endogamije (biakovi unutai
iste giupe). Tieba napomenuti da su zajednice u Sjeveinoj
Iiskoj i teiitoiijalno odvojene, to je u velikoj mjeii i iezultat
aktivne diavne politike stambenog zbiinjavanja iz 60-ih go-
dina, tako da su i segiegiiane kole uvijek smjetene na do-
maem teiitoiiju. S obziiom da se djeca u Sjeveinoj Iiskoj
susieu sa segiegacijom ve u dobi od 3-4 godine ivota, ona
dobija ve u ianom djetinjstvu stiuktuiiiane osnove kada se
ine pivi koiaci u kognitivnoj identikaciji i uenju. Obiazo-
vanje ovim postaje dio pioblema, a ne ijeenje, te piedstavlja
instiument politike koji aktivno potie segiegaciju.
Bosn I HvucvoovIn Dananja etnika podjela u Bo-
sni i Heicegovini vjeino piati kultuinu gianicu uspostav-
ljenu kioz otomanski miletski sistem u kojem je svaka ie-
ligijska giupacija uivala stanovitu piosvjetno-kultuinu au-
tonomiju. U tom iazdoblju su se uz ieligijske iazvijale i pive
obiazovne institucije. Tako su siedinom XIX stoljea osno-
vane i pive katolike i pive sipske kole u Bosni i Heice-
govini. Obiazovanje za muslimane je bilo oiganiziiano pod
4 Macaulay Tony: Chuiches and Chiistian Ethos in Integiated Schools, Iz-
vjetaj iaen za Noithein Iieland Council foi Integiated Education, 2009.
5 Inteivju sa Alanom McCullyijem (Di Alan McCully, Senioi Lectuiei in
Education (Histoiy & Citizenship), Social and Policy Reseaich Institute,
Univeisity of Ulstei), Saiajevo, august 2010.
okiiljem lokalnih damija sa iazvijenim sistemom mekteba,
muallimhana, mediesa i deishana za vjeisko obiazovanje.
Putem ovih vjeisko-piosvjetnih institucija viena je budua
asimilacija u etnonacionalne koipuse u Bosni i Heicegovini,
ime su udaieni temelji za daljnje uslonjavanje diutva i
podjele.
Pive diavne svjetovne kole, iudije, osnivaju se u Bosni
i Heicegovini pii samom kiaju otomanske okupacije (piva
iudija osnovana je u Saiajevu 1864. godine). Dok Austio-
Ugaiska okupacija 1878. godine zatie ve iazvijen sistem
ieligijsko segiegiianog kolstva sa aktivnih 56 sipskih kola
u kojima su se koiistili udbenici iz Sibije, i 54 katolike
kole u kojima su koiiteni udbenici iz Hivatske, te zna-
ajnim biojem mekteba koji su sluili za vjeisku naobiazbu
muslimanskog stanovnitva.
Austio-Ugaiska dolazi u Bosnu i Heicegovinu pod kiinkom
kultuine misije, to je bila njena inaica fiancuske mission
civilisatiice i pod izlikom donoenja eviopskog piogiesa.
Habsbuika kultuina misija u Bosni i Heicegovini je po-
diazumijevala uvoenje duha modeine u novu piovinciju
za koju se smatialo da je puna tiulei, letaigije i ieligijskih
piediasuda. Kultuina misija je piedviala oiganizaciju
modeinih ieligijskih stiuktuia i kola za obiazovanje vjei-
skih lica, koja su tiebala biti medijatoii habsbuikih iefoimi
piema masama, dok bi se otvoiile modeine, svjetovne kole
piipadnicima svih ieligija, koje bi djecu poduavale zajed-
nikoj lojalnosti piema novoj diavi. Kultuina misija, osmi-
ljena na ovaj nain, davala je piednost austiougaiskim ad-
ministiatoiima da se modeinistiki piincipi identikuju sa
habsbuikom diavom, dok se naiod u Bosni i Heicegovini
identiciia sa tiadicionalnim, ieligijskim piincipom.
6

Od tienutka ulaska u Bosnu i Heicegovinu nova okupaci-
ona vlast iadi na suzbijanju ideja junoslovenskog naciona-
lizma i aktivne piopagande sipskih i hivatskih nacionalista.
Osnivanje novog javnog, inteikonfesionalnog obiazovnog
sistema deava se iskljuivo zbog potieba novog upiavite-
lja i to potiebe za kvalikovanom iadnom snagom, koja je
sposobna nositi se sa ubizanim piocesom modeinizacije.
Ipak taj novi sistem obiazovanja, ideologija koju je u jednom
peiiodu zastupao (Kallayevo bonjatvo), ne nailazi na iii
piijem niti kod jedne od konfesionalno-etnikih giupacija
u Bosni i Heicegovini. Ne moe se tviditi da je Monaihija
zastupala apiioino samo diavni kolski sistem jei su isto-
viemeno, nesmetano funkcionisala u punom kapacitetu i tii
konfesionalna sistema obiazovanja. Pioblemi sa kojima su
se konfe-sionalni sistemi obiazovanja suoavali, dolazili su
iskljuivo zbog politike, nacionalne piopagande iz susjed-
nih zemalja u okviiima ovih sistema, a koje Monaihija nije
toleiisala.
Peiiod austiougaiske okupacije obiljeila je nepiestana po-
litika boiba Siba za zadiavanje piosvjetne autonomije
6 Okey Robin: Taming Balkan Nationalism Te Habsbuig Civilizing
Missionin Bosnia, 1878 1914, Oxfoid Univeisity Piess, 2007.
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 8
sipskih kola, te boiba muslimanskog stanovnitva za ou-
vanjem vjeisko-piosvjetne autonomije, odnosno boiba pio-
tiv iefoimisanih mekteba koje su podiavale vlasti i otpoi
piema novofoimiianim svjetovnim, diavnim kolama. Za
nacionalne ideologije tog viemena kolski sistemi Bosne i
Heicegovine su bili bojno polje pai excellence! I u viemenu
iazvoja pailamentaine demokiacije, nakon Aneksije 1908.
godine, pitanje obiazovanja bilo je u fokusu estokih poli-
tikih iaspiava.
Nakon Aneksije siednje kole u Bosni i Heicegovini po-
staju glavna aiita nacionalistike agitacije. Siednjokolska
omladina u Bosni i Heicegovini bila je pod ogiomnim uti-
cajem tada aktualnih nacionalnih gibanja u Sibiji i Hivat-
skoj, bilo da je zaiaena i piedana sipskim ili hivatskim
nacionalnim ideologijama ili ideji jugoslavenstva. Na kiaju
i sam Saiajevski atentat 28. juna 1918. godine izveli su ma-
hom siednjokolci.
Jedini peiiod histoiije kada je Bosna i Heicegovina imala in-
tegiiiani sistem obiazovanja bio je za viijeme Socijalistike
Fedeiativne Republike Jugoslavije od 1946. godine do 1992.
godine. Opet, ovaj sistem jeste bio integiiian, ali na jednoj
posve diugoj ideolokoj matiici maiksizmu, odnosno nje-
govoj jugoslavenskoj inaici: samoupiavnom socijalizmu i
kao takav nije imao demokiatske, civilne intencije.
Kiaj jedne ideologije poetkom 90-ih godina XX stoljea
doveo je do iaspada zajednike diave na ijim su ostat-
cima novi vodovi nacije, u ime boga, piekiajali gianice
svim iaspoloivim oiujima i oiuima. Na piostoiu Bosne
i Heicegovine iatovale su tii ideologije i sve tii sa samo jed-
nim ciljem da ostvaie ono to je Einest Gellnei nazvao ide-
alom svakog nacionalizma: poklapanje kultuinih i politi-
kih gianica, obziiom da sve izvan te ogianiene paiadigme
pioizvodi neogianienu nacionalnu fiustiaciju. Nesieu je
uinila veom injenica da su se ideoloki piojiciiane gia-
nice isuvie pieklapale. Pii tom histoiijskom, kivavom po-
duhvatu obiazovno-nauna infiastiuktuia, posebno obla-
sti nacionalnih, istih pseudolingvistika, histoiiogiaja, uz
politiku instiumentalizaciju etno-ieligija, je igiala kljunu
ulogu mobilizatoia masa.
Na ovom balkanskom spektaklu moemo vidjeti jasne piin-
cipe postmodeine glokalizacije, njenu tamnu stianu u kojoj
univeizalne viijednosti globalnih ieligijskih sistema postaju,
u ovom najcinjem scenaiiju, lokalne i paitikulaine. One
postaju piije svega simboliko oiue i oiuje za defnisanje
nas samih i naih tiadicionalnih viijednosti, i njih kao
oiganskih i vjekovnih nepiijatelja nae kultuie. Znaajnu
ulogu kanala za nametanje nove ideoloke slike svijeta imalo
je obiazovanje. Tokom sukoba u Bosni i Heicegovini, zaia-
ene stiane su, po mnogima, koiistile obiazovanje kao ideo-
loko siedstvo i siedstvo odiavanja politike kontiole. Iako
su u to viijeme kole moiale iazviti vlastite sisteme pieiv-
ljavanja na lokalnom nivou da bi mogle odgovoiiti na kiiznu
situaciju i nedostatak iedovnih siedstava, zaiaene stiane su
i poied toga uspjele piomovisati svoje ideoloke i politike
ciljeve putem obezbjeivanja nacionalistikih udbenika i
nastavnih planova a za dobai dio toga je utvieno da sa-
dii mateiijal koji viijea jednu od giupacija u BiH, navodi
se u izvjetaju Vijea Eviope iz 1999. godine.
7

Daytonski miiovni spoiazum, kojim je foimalno okonan
iat na piostoiu Republike Bosne i Heicegovine, paiaian je
u ameiikoj vojnoj bazi Wiight-Peteison u novembiu 1995.,
a potpisan u decembiu iste godine u Paiizu. Ovim spoia-
zumom uspostavlja se diava Bosna i Heicegovina kao po-
litiki okov bosanskoheicegovake diutvene stvainosti.
Ovim se spoiazumom iat okonava bez pobjednika i bez
pobijeenih, to ostavlja beskonaan piostoi za pekulacije
iaznih kolektivnih imaginatoia. Svi iatni akteii inteipieti-
iaju iat sa stajalita itve. Kao itve, oni ne mogu nikako
piihvatiti bilo kakvu politiku, vojnu, kiivinu ili moialnu
odgovoinost za iatna stiadanja pivenstveno civila.
8
Najpo-
iaznija injenica Daytona jeste ta to je on faktiki piiznao
iezultate ubijanja, muenja, silovanja i piotjeiivanja stvaia-
jui dva entiteta unutai diave Bosne i Heicegovine, uspo-
stavljena po jasnom etnikom obiascu i piincipu biutalne
sile (ko je ta jamio jamio je!).
Etnonacionalne ideologije pod ijim platom je voen iat
nisu piole pioces svojevisne denacikacije kao to je to
uinjeno u Njemakoj 1945. godine. Dapae, one su Dayto-
nom legitimiiane i integiisane u sam politiki sistem Bosne i
Heicegovine, to ima snane iie diutvene iepeikusije. Bo-
sanskoheicegovako diutvo s Daytonskim miiovnim spo-
iazumom ulazi u peiiod hladnog miia
9
, deniianog kao
negativnog miia, najpiostijeg stanja-ne-iata. Time, fouca-
ultovski ieeno, voenje politike u Bosni i Heicegovini po-
staje nastavak iata diugim siedstvima
10
. Jedno od tih sied-
stava jesu i obiazovni sistemii u Bosni i Heicegovini.
Bosna i Heicegovina je daytonskom konstiukcijom postala
vjeiovatno jedina diava svijeta koja nema suveienitet nad
obiazovnim sistemomiima na svome teiitoiiju. Ustav BiH
ne pieciziia odiedbe vezane za obiazovanje, a ne pieciziia
ni odiedbe kojim se giaani mogu zatititi piotiv bilo kakvih
oblika diskiiminacije u obiazovanju. Iz ovoga pioizilazi da
bilo kakav diavni zakon u oblasti obiazovanja nema upoii-
ta u Ustavu BiH, to ostavlja iioku sivu zonu da ova pita-
nja iegulie lokalna siedina i to na nain kako to odgovaia
veinskoj etnikoj giupaciji. Izgleda da sadanjoj politici,
tj. politici pod dominacijom nacionalnih stianaka odgovaia
ovakva ustavna nedoieenost pa i nesieenost kako bi se uz
7 Obiazovanje u Bosni i Heicegovini: Upiavljanje, nansiianje i iukovoe-
nje, Izvjetaj Vijea Eviope za Svjetsku banku, Stiasbouig, 1999.
8 Sekuli Boidai, Mii i iat u Bosni i Heicegovini: Od negativnog ka pozi-
tivnom miiu, Godinjak FPN-a, Saiajevo, 2006.
9 Ibid.
10 Foucault Michel: O znanju i moi, piedavanje na College de Fiance 1976.
u kome Foucault obie sintagmu piuskog vojnog teoietiaia Caila von Cla-
usewitza koji kae da je iat nastavak politike diugim siedstvima.
Identitet
status, broj 15, proljee 2011.
pomo politiki obojene indoktiinacije, moglo lake mani-
puliiati obiazovnim sistemom, uenicima, pa i njihovim io-
diteljima. Ono, to se, dakle, nije ostvaiilo u iatu, ostvaiuje
se sada miinim putem, i to pivenstveno pomou obiazova-
nja, a ustavi u BiH su tome ostavili iiom otvoiena viata.
11

Ratom su ioena tii zasebna etnika obiazovna sistema:
bonjaki, hivatski i sipski. Kao iezultat piavnog mandata
Dejtonskog spoiazuma, sektoiom obiazovanja dominiia
politika. Glavne odluke u sfeii obiazovanja, ukljuujui na-
stavne planove i piogiame, udbenike i piistup obiazovanju,
donose se iskljuivo u kontekstu stalnih politikih tenzija iz-
meu nacionalnih giupa. Ono to je pioizalo jesu dva paia-
lelna sistema u Fedeiaciji i tiei sistem u RS.
12

Tek 2004. godine foimiia se u okviiu diavnog Ministaistva
civilnih poslova Bosne i Heicegovine Sektoi za obiazova-
nje u ije poslove spada: piipiemanje i izviavanje piopisa,
poslovi i zadaci koji su u nadlenosti Bosne i Heicegovine i
koji se odnose na utviivanje osnovnih piincipa kooidina-
cije aktivnosti, usklaivanja planova entitetskih tijela vlasti
i deniianje stiategije na meunaiodnom planu u podiuju
obiazovanja, uestvuje u iadu meunaiodnih oiganizacija
za oblast obiazovanja i obezbjeuje izviavanje meunaiod-
nih obaveza Bosne i Heicegovine iz ove oblasti, uestvuje
u postupku piipieme meunaiodnih spoiazumaiugovoia iz
oblasti obiazovanja.
Ovaj Sektoi, to je jasno iz piiloenog, ima tek kooidina-
cijsku ulogu meu obiazovnim sistemima u Bosni i Hei-
cegovini kojih, foimalnopiavno, ima dvanaest: po jedan u
svakom od deset kantona Fedeiacije BiH, jedan u Distiiktu
Biko i jedan u Republici Sipskoj, koji de facto funkcioniiaju
kao nefoimalni, zasebni etniki bonjaki, hivatski i sipski
obiazovni sistem. Kooidinacija se odvija u okviiima Mini-
staiske konfeiencije o obiazovanju koja ukljuuje 13 mini-
staia i jednog efa Odjeljenja za obiazovanje Distiikta Biko
i odvija se po eviopskom modelu OCM-a (Open Cooidi-
nation Method) gdje se sve odluke donose konsenzusom.
U sluajevima da je odluka po nekom pitanju donesena, a
odieena stiuktuia, koja je i sama uestvovala u kieiianju
i donoenju odluke je ne spiovodi, diava Bosna i Heice-
govina, odnosno ministai civilnih poslova kao piedstavnik
oigana u ijem okiilju je pozicioniiano obiazovanje, nema
nikakvih mehanizama da odluku spiovede u djelo. Do 2010.
godine je na diavnom nivou doneseno pet zakona i osno-
vano pet agencija koje se bave obiazovanjem, a koji su po-
stavljeni na taj nain da su zakonska ijeenja okviina i ne
daju diavnim institucijama instiumente za njihovo piovo-
enje, a agencije imaju blagu kooidiniiajuu ulogu u uspo-
stavi odieene standaidizacije u pojedinim obiazovnim po-
ljima. Pieciznije ieeno, diavne agencije iade ono to im
odiede entiteti.
11 Paali-Kieso Adila, Ustav i obiazovanje u BiH, Fond otvoieno diutvo
BiH, 2004.
12 Obiazovanje u Bosni i Heicegovini: Upiavljanje, nansiianje i iukovo-
enje, Izvjetaj Vijea Eviope za Svjetsku banku, Stiasbouig, 1999.
Tii tipine slike budunosti kaiakteiiziiaju tii nastavna
plana. Pivo, svaki je nacionalan u smislu da se fokusiia na
jeziku, kultuii i istoiiji jedino svoje etnike giupe.
13
Nakon
Daytona tii iazliita nastavna plana se piovode u diavi Bo-
sni i Heicegovini: bonjaki nastavni plan fedeialno jez-
gio u pet kantona sa bonjakom veinom, hivatski nastavni
plan u tii kantona sa hivatskom veinom, u dva mjeovita
kantona kole obino biiaju jedan od ova dva, dok Republika
Sipska ima svoj nastavni plan i piogiam.
14
Svi ovi nastavni
planovi i piogiami sastoje se od dvije iioke kategoiije pied-
meta: nacionalne giupe piedmeta u koje spadaju jezik i
knjievnost, histoiijaipovijestiistoiija, geogiajaizemljopis,
muziko i likovno obiazovanje, piiioda i diutvo, ieligija i
optih piedmeta koji nemaju nacionalne sadiaje. U sutini
kod ovih optih piedmeta unutai nastavnih planova postoji
veliki stepen istih sadiaja (na nivou od 90 do 95), dok
pitanja nacionalne giupe piedmeta pioizvodi kontinui-
iano, etniki baziiano neslaganje.
Jezika politika u Bosni i Heicegovini postala je platfoima
za piomoviianje etnike segiegacije, a obiazovanje njen
osnovni instiument. Politiki, obiazovanje je vieno kao
siedstvo za stvaianje tii iazliite nacionalne histoiije, je-
zike i kultuie a ne kao nain za iazvoj zajednikog diav-
nog identiteta.
15
Iako postoje okviini zakoni o obiazovanju
na nivou diave (piedkolsko, osnovno, siednjokolsko i vi-
soko) jo uvijek postoje iazliite obiazovne piakse u iaznim
dijelovima Bosne i Heicegovine. S diuge stiane, dananja
situacija u Bosni i Heicegovini je geneialno okaiakteiisana
lingvistikim iskljuivanjem upikos injenici da gotovo sva
djeca govoie istim jezikom sa nekim manjim vaiijacijama.
Fenomen politike ogianiavanja jezika nije jedinstven u
tianziciji Bosne i Heicegovine. Meutim, politika ievnost,
sa kojim lingvistike baiijeie postaju vjetaki kieiiane i po-
jaane kioz segiegaciju u obiazovnom sistemu, nije jednaka
lingvistikoj iealnosti i najboljoj eviopskoj piaksi.
16

Nedvojbeno, osiguianje sopstvenog obiazovnog sistema za
svaku od tiiju etnikih giupa piomoviia odieene ideoloke
i politike ciljeve. Obiazovanje se esto zloupotiebljava u
piaksi davanjem uenicima iazliitih inteipietacija istih i-
njenica
17
, a esto kole iazdvajaju uenike na osnovu nji-
hovog etnikog identiteta, jezika i ieligije.
18
Ovakve pojave
este su u mjestima gdje se desio poviatak manjina i gdje
13 Tematski piegled nacionalnih politika vezanih za edukaciju: Bosna i
Heicegovina, Izvjetaj OECD-ovog Centia za saiadnju sa nelanicama, Di-
iektoiata za edukaciju, zapoljavanje i socijalna pitanja, Komitet za eduka-
ciju, iaen u okviiu Pakta za stabilnost, 2001.
14 Ibid.
15 Ibid.
16 Obiazovanje u Bosni i Heicegovini: Upiavljanje, nansiianje i iukovo-
enje, Izvjetaj Vijea Eviope za Svjetsku banku, Stiasbouig, 1999.
17 Paali-Kieso Adila, Education in Bosnia and Heizegovina: Minoiity
Inclusion and Majoiity Rules: Te system of education in BiH as a paia-
digm of political violence on education, Cuiient Issues in Compaiative
Education, Vol.2 (1), 1999.
18 Ibid.
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja (o
je obiazovanje oiganizovano za potiebe veinske popula-
cije. Deavali su se sluajevi zabiane piistupa kolskoj zgiadi
uenicima i nastavnicima koji piipadaju manjinskoj giupi ili
da kolski nastavni plan u potpunosti zanemaiuje kultuini
identitet manjinske etnike skupine, te isto tako da manjine
bojkotuju veinski kolski sistem i uspostavljaju paialelni za
piipadnike sopstvene etnike giupe.
19
Nastava vjeionauke je posebno izvoiite diskiiminiianja
i segiegiianja uenika koji piipadaju manjinskoj etnikoj
giupi. Tieba imati u vidu da je nastava vjeionauke uvedena
u tii obiazovna sistema u BiH pieko noi. Jednom tihom ie-
volucijom, bez ikakvih iiih javnih konsultacija ili iaspiava
u zakonodavnim tijelima bilo kojeg nivoa vlasti. Po piavilu
je nastava vjeionauke oiganizovana kao obavezni izboini
piedmet samo za piipadnike veinske ieligijeietnije, a ii-
jetke su kole koje nude alteinativu ostalima, ateistima ili
piipadnicima manjinske ieligijskeietnike giupe. Ostali
ili moiaju, pod svojevisnim piitiskom, piihvatiti ieligijska
uvjeienja diugih, ili piistati da budu izopeni. Kako god, ov-
dje se iadi bilo o oduzimanju ili spieavanju uivanja ustav-
nog piava na vlastito vjeisko opiedjeljenje ili o svojevisnoj
piesiji i indoktiinaciji
20
.
Obiazovna piaksa Eviope u naelu stoji piotiv uenja ieligije
u javnim kolama, a ukoliko se ona izuava onda se za sva-
kog uenika nalaze alteinative, odnosno izboii. Piedmeti iz
vjeionauka danas u bh. kolstvu, najee utiu na kieiianje
odgojne klime MI i ONI, i kod jednog bioja djece iazvijaju
osjeanja vie ili nie viste (veina nad manjinom), netipelji-
vosti, animoziteta, pa ak i apatiidskih osjeanja.
21

Obiazovni sistemi u Bosni i Heicegovini pioizvod su
Daytonskog, de facto etnikog, konsocijacijskog modela
uspostave diutva i funkcioniiaju na taj nain, kao jedni
poied diugih. Unutai Bosne i Heicegovine piimjetno je da
veinska etnika giupa, na piostoiu na kojem je ovladala,
piefeiiia asimilacijski model obiazovanja, dok se manjinska
etnika giupa, u otpoiu asimilaciji, boii za kultuino-sepa-
iatni model. Ovo u konanici i dovodi do fenomena dvije
kole pod jednim kiovom, a koji se manifestuje upiavo na
onim podiujima u kojima ni iat nije uspio napiaviti jasnu
kultuino-politiku gianicu.
Izuzetak je obiazovni sistem Distiikta Biko koji od kol-
ske godine 2004.i2005. funkcioniia kao integiiiani sistem
obiazovanja (pive integiiiane kole poinju iaditi u kolskoj
godini 2001.i2002.), dakle bez etnonacionalne segiegacije.
Ali ovaj sistem nije pioizvod lokalne inicijative ve ijeenje
nametnuto od stiane meunaiodnog supeivizoia. Iskustvo
iz Bikog ukazuje na injenicu da se zahtjevi za tii iazliita
jezika mogu ispotovati u okviiu jednog sistema, i da niko
19 Paali-Kieso Adila, Ustav i obiazovanje u BiH, Fond otvoieno diutvo
BiH, 2004.
20 Ibid.
21 Ibid.
ne moia odustati od jezika kojim govoii u svihu integiiia-
nja. Vienacionalni sastav nastavnog kadia moe omoguiti
izbalansiiano i kvalitetno obiazovanje svim uenicima i osi-
guiati izvoenje nastave na sva tii jezika.
22

Jedna nezvanina anketa (anketiiano 147 uenika) uiaena
od stiane diiektoia Gimnazije Vaso Pelagi (koja je tada
bila jednonacionalna sipska) u Bikom 2000. godine po-
kazala je da je samo 32 uenika izjavilo da bi mogli biti pii-
jatelj sa Bonjacima, a da bi samo 25 uenika piistalo da
bude u istoj uionici s njima. Istiaivanje (Diskiiminacija
djece u bosanskoheicegovakoj koli nauna studija) ia-
eno sedam godina kasnije, nakon ve 5-6 kolskih godina
iskustva integiiianog kolstva, pokazuje da je tendencija
piema odvojenim kolama upiavo u Distiiktu Biko najma-
nja (tek 8,2) u odnosu na ostala manja mjesta u BiH (gdje
je na nivou od 69,8), te da su pojavni oblici diskiiminacije
u Bikom najijei.
injenica je da ona vista simbolikog nacionalizma (zastave,
imena ulica, novanice itd.), koji je na zapadu Eviope pieia-
stao u jedan vid benigne, svakodnevne pop-kultuie i kojeg
Michael Billig naziva banalnim nacionalizmom
23
, u Bosni
i Heicegovini jeste sve samo ne banalan. U Bosni i Heicego-
vini upiavo ovi svakodnevni simboli (nazivi ulica, zastave,
plakati, iazni natpisi, vjeiski objekti, nazivi kola itd.), nagla-
eno i na svakom koiaku, jasno putniku daju do znanja na
ijem teiitoiiju se nalazi. Ovi kultuini simboli imaju jasnu
diutvenu funkciju obiljeavanja teiitoiija i imitacija su bi-
olokih kaiakteiistika ivotinja da obiljeavaju svoj habitat i
pioizilaze iz oiganskog
24
poimanja kultuie i etniciteta. Mo-
dela zasnovanog na Fichteovoj nacionalno-iomantiaiskoj
bajci o Urvolku (Pianaiodu)
25
, a kojeg susieemo na svakom
koiaku, u ideologiji i piaksi bosanskoheicegovakog i sje-
veinoiiskog diutva.
Puom)vn vnunoomv: Um)vs:o s)u-
voo moovn } moov svsonoo
}}}
Zapadnoeviopsko iskustvo integiacije manjina u diutvo i
kolski sistem ilo je u dva piavca: asimilacija ili oiganizova-
nje odvojenih kola za djecu imigianata sa posebnim nastav-
nim planovima kako bi se odiale manjinske kultuie. Niti je-
dan od ova dva modela, koji ievnosno piate iskljuivi model
modeine iliiili, nije imao osobitog uspjeha jei asimilacijski
model tei topljenju i integiisanju manjine unutai dominan-
22 Iskustva steena kioz iefoimu obiazovanja u Bikom- Izvjetaj, Misija
OSCE-a u BiH Odjel za obiazovanje, oktobai 2007. (napomena: piocenat
mjeovito oznaava dio viemena koje uenici zajedno piovode na aso-
vima nekog piedmeta, a iazdvojeno dio viemena koji piovode sluajui
nastavu iz odieenog piedmeta u jednonacionalnoj uionici.)
23 Billig Michael, Banal Nationalism, SAGE Publications, London, 1995.
24 Koje kultuiu piomatia kao ivo bie, a svaki nasitaj na kultuiu kao na-
sitaj na bitak kolektiviteta.
25 Fichte Gottlieb Johann, Reden an die deutsche Nation, Beilin, 1808.
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. (1
tnog kultuinog koda, dok u okviiima diugog modela postoji
latentna opasnost od pienaglaenosti manjinskeiimigiant-
ske kultuie, ieligije ili etniciteta, to je u sukobu sa libeial-
nim eviopskim shvaanjem obiazovanja i ljudskog iazvoja
kao piocesa unikacije i globalizacije.
Paialelno sa asimilacijskim pokuajima iazvijale su se i se-
paiatistike tenje manjina koje su nasupiot asimilaciji na-
glaavale vanost etnikog identiteta i iazvijanja instiume-
nata, odnosno institucija poput obiazovnih, koje e iazvijati
osjeaje piipadnosti etnikoj giupi i aimiiati njen identitet.
Oba koncepta su imala teke posljedice po djecu jei unu-
tai asimilacijskog modela djeca se piimoiavaju da piihvate i
utope se unutai dominiiajue kultuie, dok se unutai kul-
tuialno-sepaiatnog modela djeci onemoguava izlazak iz
unapiijed piopisanog kultuinog kaveza.
Ovi pioblemi su doveli do iazvoja nove lozoje i piistupa
obiazovanju tzv. multikultuinog i multijezikog, inkluziv-
nog obiazovanja, po modelu beskonanog iiiiiiiii, koje po-
diazumijeva obiazovanje kao pioces kieiianja uionica i
kola u kojima se integiiu iazliite kultuie, jezici, ieligije,
sposobnosti i iskustva i koje se iziaavaju kioz zajedniko
okiuenje za uenje, kao jednog koiaka napiijed piema so-
ciokultuinoj ukljuenosti. Temelj novog piavca obiazova-
nja jeste multikultuialnost i viejezije u samom nastavnom
piocesu.
Ovaj novi model nalazimo i u Sjeveinoj Iiskoj i u Bosni i
Heicegovini u svojim zaecima, ali sa jasnom kvalitativnom
iazlikom. Dok je u Sjeveinoj Iiskoj ovaj model plod lokalne
inicijative i nije teiitoiijalno limitiian, u Bosni i Heicegovini
je on nametnut od stiane meunaiodne administiacije i li-
mitiian je na samo jednu lokalnu zajednicu. Zatim, integii-
iani sistem obiazovanja u oba sluaja ima snanog oponenta
u ieligijskim kiugovima
26
, koji integiacijom gube monopol
nad istinom i samim time vlast nad svojim stadom.
Poied ovog minimalnog upliva postmodeinog miljenja ini
se da su i Bosna i Heicegovina i Sjeveina Iiska napiosto zale-
ene u monokultuinom modelu modeine: Peipetuiiajuem
koniktu iskljuivih kultuia od kojih niti jedna nije u stanju
da odnese konanu pobjedu i pobiie ostale sa lica zemlje,
odnosno svete zemlje na koju polae piavo. Upliv ieligije,
kao temelja etnonacionalnih identiteta, piodubio je jaz i dao
koniktima piivid piimoidijalnosti i svetosti, to iaspletanje
goidijevog voia ini naizgled nemoguim.
Ako posmatiamo obiazovanje u oba sluaja vidimo da je
doba modeine samo pieuzelo staie, ieligijski baziiane po-
djele i nadogiadilo ih novom nacionalnom ideologijom ko-
iistei pii tome sistem obiazovanja kao mono ideoloko
oiuje. Iako nacionalizam, kao nova civilna ieligija, stupa-
26 Time ova dva diutva nisu nikakav pai excelance izuzetak jei emo teko
nai diutvo u kojem ieligijske zajednice nemaju jak, kako duhovni tako i
mateiijalni utjecaj.
njem na svjetsku pozoinicu donosi sekulaiizam, baiem na
onim mjestima gdje se nova diava izboiila za vlast od cikve
(eventualno dalje koiisti cikvu kao instiument vladanja ili je
potiskuje u piivatnu sfeiu), u onim sluajevima gdje niti je-
dan nacionalizam u boibi za teiitoiij nije odnio konanu po-
bjedu biak ieligije i etnonacionalne ideologije kontinuiiano
tiaje. To je tipian sluaj za postkolonijalna podiuja, a koja
su do impeiijalne eie bila dominantno agiaina diutva.
Daljnjim piocesom meusobnog uvezivanja diava u jednu
globalnu suspeistiuktuiu lokalni identiteti i lokalne kultuie
dobijaju otvoieni piostoi za politiko djelovanje, koji znai
i otvoieni piostoi za politiko piiznavanje. Za ovu pojavu
je znaajan koncept univeizalnih ljudskih piava, koji, kao
jednu od posljedica, ima da sve vie i sve ee ujemo gla-
sove malih, lokalnih kultuia koje su pieivjele teioi visokih
kultuia nametanih monim diavno-nacionalnim apaia-
tima i koje tiae jednaka kolektivna piava onima koje ima
i dominantna visoka kultuia. Sjetimo se da je peiiod 70-ih
godina u Sjeveinoj Iiskoj potaknut boibom za ljudska piava
dok se danas u Bosni i Heicegovini segiegiiani obiazovni
sistemi opiavdavaju upiavo pozivanjem na zakonom zajam-
ena ljudska piava. Teko je povui citu izmeu opiavdanog
zahtjeva i politike zloupotiebe ljudskih piava, posebno u
diutvima gdje se svaki minimalni integiacijski pomak na-
piijed ini kao koiak od sedam milja.
Jedna od zajednikih kaiakteiistika Sjeveine Iiske i Bosne i
Heicegovine je to da je nakon miiovnih spoiazuma (1995.
godine u BiH i 1998. u SI) diutveni ivot, gledajui sa dna
piiamide iz peispektive obinog ovjeka, u samo nekoliko
godina, doivio hipeiskok. Diutva su doivjela diamatine
piomjene piomijenivi se iz pioklamovanih iatnih zona i
vojno upiavljanih podiuja u ielativno noimalne, civilno
administiiiane ivotne siedine, siedine koje vie ne dijele
svakodnevne tiaume konikta i etnike iepiesije, ve se su-
oavaju sa noimalnim eviopskim pioblemima poput kii-
minala, ilegalne imigiacije, tigovine diogom i ljudima itd.
27

Tu su tek giobovi neznanih i znanih junaka, te etnoieligijske
obljetnice da slue kao podsjetnici gdje se zapiavo nalaze.
Oba diutva su nakon poetnog piogiesa, sada 10-15 go-
dina nakon miiovnih spoiazuma, zapala u neku vistu poli-
tiki indukovane stagnacije, to se manifestuje kod obinih
ljudi u vidu skepse piema daljnjem napietku i u konanici
skepse piema samom miiovnom piocesu. To nisam mogao
da ne piimijetim tokom boiavka u Sjeveinoj Iiskoj i iazgo-
voia koje sam imao sa obinim ljudima na ulici. Vjeiovatno
bi isti takav osjeaj stekao posjetilac iz Sjeveine Iiske koji bi
doao u Bosnu i Heicegovinu da vidi kako stvaii napieduju,
piethodno oduevljen napietkom miiovnog piocesa.
Taj osjeaj nezadovoljstva meu obinim ljudima potenci-
jalno jeste tempiiana bomba, posebno u sluajevima eko-
27 Inteivju sa di. Petei O Neillom, izvinim diiektoiom Noithein Iieland
Human Rights Commission, Belfast, juni 2010.
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja (z
nomskih kiiza kioz kakvu cijeli svijet danas piolazi. Staiije
geneiacije, koje imaju diiektno iskustvo hoioia oiuanog
konikta, u piavilu se tee mobiliziiaju dok su u opasnosti
mladi i nezieli lanovi diutva, kojima je histoiija konikta
pienesena putem uibanih mitova i etnoieligijskih (navijaki,
subjektivno) obiazovnih sistema.
Tokom inteivjua voenog u Belfastu savjetnik ministia za
zapoljavanje i uenje Sjeveine Iiske di. Biain Ciow iekao
nam je da: Geneiacije koje dolaze imaju veu tendenciju
piema sektatvu nego staiije geneiacije. Sektatvo je poli-
tiki kiedo koji se lako usvaja, a kako politike kaste ne pie-
iauju piolost, mitologije neometano nastavljaju svoju sa-
moiepiodukciju.
28
Istu piiu sam uo u Bosni i Heicegovini,
gdje mi je u jednom iazgovoiu piofesoi Univeiziteta u Sa-
iajevu iekao da su geneiacije studenata koje dolaze daleko
konzeivativnije od svojih piofesoia.
Ove nove geneiacije nisu diiektan pioizvod konikta, niti
imaju diiektno pamenje sukoba. One su pioizvod etno-ieli-
gijski segiegiianih sistema obiazovanja iji piimaini cilj nije,
niti edukacija individue da dostigne svoj maksimalni poten-
cijal, niti pioizvodnja kvalikovane iadne snage za potiebe
diutvenog iazvoja. Piimaini cilj segiegiianih obiazovnih si-
stema jeste pienos svoje istine, totalitaine kultuine matiice
koju zastupaju i seiijska pioizvodnja vojnika koji e u ime
te istine, ako bude potiebno, asno poloiti svoje ivote.
Ovim peipetuiianjem etnoieligijskih mitova segiegiiani
obiazovni sistemi piedstavljaju dugoionu opasnost odi-
avanju ionako kihkog miia unutai ovih diutava, spiea-
vajui uspostavu funkcionalnih i integiiianih demokiatskih
institucija koje su temelj diutvenog miia i piospeiiteta.
28 Inteivju sa di. Biianom Cioweom, savjetnikom ministia za zapoljava-
nje i uenje Sjeveine Iiske, Belfast, juni 2010.
L:vun:uun:
K)ov :vs:ov:
Asman Jan: Monoteizam i jezik nasilja, Kaipos, Lo-
znica, 2009.
Billig Michael: Banal Nationalism, SAGE Publications,
London, 1995.
Dewey John: Education and Demociacy, Te Pennsyl-
vania State Univeisity, Electionic Classics Seiies, 2001.
Daja M. Sieko:Bosna i Heicegovina u Austiougai-
skom iazdoblju (1878 1918) Inteligencija izmeu
tiadicije i ideologije, Ziial, Zagieb-Mostai, 2002.
1.
2.
3.
4.
MIoun: Knvo (Svirvo, 1,;.), oiviorivo F-
ui:r:u voii:iin u u Svirvu, Oosir uv-
iis:i. Tvru:o zvvsv Pos:oiviorsi s:uoii
is:or rui:r:u, Oosir Socioiooii. Povro r-
:rviro Hrvcroovoo irzi :ro vzuriir i visr
i os:ir ninvior irzir s:ir iz ovoo iuZosi-
vrsoo vvo:oirzi, :r oovovi roirsi.
Fichte Gottlieb Johann, Reden an die deutsche Na-
tion, Beilin, 1808.
Foucault Michel: O znanju i moi, piedavanje na Co-
llege de Fiance 1976.
Gellnei Einest: Nacije i nacionalizam, Politika kul-
tuia, Zagieb, 1998.
Gidens Entoni: Sociologija, Ekonomski fakultet u Be-
ogiadu, 2003.
McCion David: Sociology of Nationalism, Routledge,
London and New Yoik, 1998.
Okey Robin: Taming Balkan Nationalism Te Ha-
bsbuig Civilizing Mission in Bosnia, 1878 1914,
Oxfoid Univeisity Piess, 2007.
Papi Mitai: kolstvo u Bosni i Heicegovini za vii-
jeme Austio-Ugaiske okupacije, Veselin Maslea, Sa-
iajevo, 1972.
Paali-Kieso Adila: Minoiity inclusion and majoiity
iules Te System of education in BiH as a paiadigm
of political violence on education, Cuiient Issues in
Compaiative Education, Teacheis College, Columbia
Univeisity, 2002.
Paali-Kieso Adila: Ustav i obiazovanje u BiH ,
Fond otvoieno diutvo BiH, 2004.
Sekuli Boidai: Mii i iat u BiH Od negativnog ka
pozitivnom miiu, Godinjak FPN Saiajevo, 2006.
Vahtel Baiuh Endiu: Stvaianje nacije, iazaianje na-
cije, Stubovi kultuie, Beogiad, 2001.
Izv)vs:n):
Iskustva steena kioz iefoimu obiazovanja u Bi-
kom- Izvjetaj, Misija OSCE-a u BiH Odjel za obia-
zovanje, oktobai 2007.
Macaulay Tony: Chuiches and Chiistian Ethos in In-
tegiated Schools, Izvjetaj iaen za Noithein Iieland
Council foi Integiated Education, 2009.
Obiazovanje u Bosni i Heicegovini: Upiavljanje, -
nansiianje i iukovoenje, Izvjetaj Vijea Eviope za
Svjetsku banku, Stiasbouig, 1999.
Tematski piegled nacionalnih politika vezanih za
edukaciju: Bosna i Heicegovina, Izvjetaj OECD-ovog
Centia za saiadnju sa nelanicama, Diiektoiata za
edukaciju, zapoljavanje i socijalna pitanja, Komitet za
edukaciju, iaen u okviiu Pakta za stabilnost, 2001.
I:vuv)u:
di . Alan McCully, Piofesoi Sociologije obiazovanja
(Histoiy & Citizenship), Social and Policy Reseaich
Institute, Univeisity of Ulstei , Saiajevo, avgust 2010.
di . Biian Ciowe, savjetnik ministia za zapoljavanje i
uenje Sjeveine Iiske, Belfast, juni 2010.
di . Petei O Neill, izvini diiektoi Noithein Iieland
Human Rights Commission, Belfast, juni 2010.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
1.
2.
3.
4.
1.
2.
3.
FILOZOFIJA
Filozoja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja ((
Hegelova kritika religije u 270.
paragrafu Filozoje prava
Mile Babi
Hegel svojom kritikom religije nadmauje novovjekovne kritiare religije, jer
oni odbacuju religiju kao takvu to je izraz njihova lozofskog dogmatizma
a on odbacuje samo krive oblike religije i zagovara religiju slobode. Hegel
je za razliku od njih povijesni mislilac koji pokazuje kako se tijekom povijesti
kranstvo kao religija slobode moe pretvoriti u kontradikciju samoj sebi, tj. u
negaciju slobode
U 270. paiagiafu svoje Filozoje prava
1
Hegel najpiije govoii
o diavi koja se ostvaiuje objektivno po zakonima i subjek-
tivno po samosvjesnim pojedincima. Kada je ustvidio da je
diava jedinstvo opeg i posebnog, supstancije i subjekta,
objektivnog i subjektivnog, kae kako je tu mjesto da dota-
kne odnos diave piema ieligiji.
2
Hegel najpiije u 270. paiagiafu kiitiziia krive oblike religije
i tek onda izlae istinski pojam ieligije. Hegel je piotiv svih
onih oblika ieligije koji negiiaju ovjekovu slobodu, jei je za
Hegela istinska ieligija ieligija slobode. Kada se Hegel zalae
za to da ieligija bude temelj diave, onda on misli na ieligiju
slobode. Kod Hegela se udoiednost temelji na ieligioznosti,
to znai da se udoiedna sloboda temelji na ieligioznoj slo-
bodi, da se vanjska sloboda, tj. sloboda ostvaiena u diavi,
temelji na unutianjoj slobodi, tj. na slobodi koja je ostva-
iena u ovjekovoj unutianjosti, u ovjekovu ieligioznom
odnosu. Hegel je piotiv piotuijeja izmeu ieligioznosti
i udoiednosti, izmeu ieligiozne i udoiedne savjesti, iz-
meu ieligije i politike. Ako je ovjek za slobodu u diavi (u
vanjskoj sfeii), a piotiv slobode u ieligiji (u unutianjoj sfeii),
onda to istie Hegel vodi u sukob i piopast. Hegel je svje-
1 Odmah napominjem da e naslov Hegelova djela Osnovne crte lozoje
prava pisati skiaeno Filozoja prava.
2 G. W. E. Hegel, Grundlinien der Philosophie des Rechts oder Naturrecht
und Staatswissenschaft im Grundrisse, hisg. Eva Moldenhauei und Kail
Maikus Michel, Band 7, Fiankfuit am Main: Suhikamp, sti. 415.
stan da se ieligija moe pietvoiiti u svoje vlastito piotuijeje,
da moe piotuijeiti svojoj vlastitoj biti, da se moe pietvo-
iiti u posvemanju negaciju slobode. U 270. paiagiafu tvidi
da ieligija moe popiimiti oblik koji ima za posljedicu naj-
okiutnije iopstvo pod okovima piaznovjeije i degiadaciju
ovjeka ispod ivotinje
3
. Religija se, dakle, moe pietvoiiti
u najokiutnije iopstvo, u najgoie piaznovjeije i u najveu
degiadaciju ovjeka.
Najveu zbiku u diavi moe pioizvesti tvidnja da je ieligija
temelj (Giundlage) diave, ako je ta ieligija ieligija neslo-
bode. Ako je ieligija neslobode temelj diave, onda nastaje
ta zbika koja sebe uzdie u ustav (ustiojstvo) same diave,
koja, dakle, postaje ustav diave, i koja postaje oblik spo-
znaje, koja, dakle, popiima onaj oblik koji bi spoznaja tiebala
imati. Kiatko ieeno, ako je ieligija neslobode temelj diave,
onda najvea zbika postaje bit diave i onda ta zbika postaje
i oblik spoznaje. Iz toga slijedi: ako je ieligija neslobode te-
melj diave, onda nastaje potpuna peiveizija u diavi, jei je
ieligija neslobode zapiavo peiveitiiana ieligija, defoimiiana
ieligija, ieligija koja je izdala svoju bit, tj. slobodu. Peiveiti-
iana ieligija je temelj peiveitiiane diave.
4

Kao piimjei ieligije neslobode (peiveitiiane ieligije) He-
gel navodi one oblike ieligije koji negiiaju slobodu u ovom
3 Na istom mj., sti. 416.
4 Na istom mj., sti. 415-416.
Filozoja
status, broj 15, proljee 2011. (
stvainom svijetu u ime slobode s onu stianu ovog stvainog
svijeta. Hegelu se ini sumnjivim to to se ieligiju piepoiu-
uje, tiai i na nju upuuje kao na utjehu zbog nepravde i
kao nadu u nadoknadu gubitka u tekim viemenima, u vie-
menima (iazdobljima) javne bijede, iasula i tlaenja, tj. ga-
enja slobode. Religiju koja opiavdava neslobodu (gaenje
slobode) u ovom stvainom svijetu tjeei nas obeanjem
slobode s onu stianu ovog stvainog svijeta i ieligiju koja
opiavdava neslobodu u ovom stvainom svijetu nudei nam
nadu u nadoknadu tog gubitka s onu stianu ovog stvainog
svijeta, Hegel smatia ieligijom neslobode, tj. peiveitiianom
ieligijom. Takva ieligija nudi utjehu zbog nepiavde, nepiava,
u ovom stvainom svijetu s onu stianu ovog stvainog svijeta i
nudi nadu u nadoknadu tog gubitka s onu stianu ovog stvai-
nog svijeta. Kao nepravda pieveli smo Hegelov teimin Un-
recht, to znai nepravo. Pod pravom Hegel misli na ostvaie-
nje slobode, a pod nepravom na neostvaienje slobode, na ga-
enje slobode. Religija koja ne zagovaia ostvaienje slobode u
ovom stvainom svijetu, nego to piojiciia s onu stianu ovog
stvainog svijeta, ieligija koja upuuje na to da e ovjekov
gubitak slobode u ovom stvainom svijetu biti nadoknaen
na diugom svijetu, jest za Hegela peiveitiiana ieligija, jei
zagovaia ostvaienje slobode s one stiane ovog stvainog svi-
jeta, a takvo ostvaienje slobode je za Hegela nestvarno, pri-
vidno, imaginaino. Utjeha koja nas tjei upuivanjem na ne-
stvainu slobodu je lana utjeha i nada koja nas upuuje na
nestvainu nadoknadu stvainog gubitka je lana nada.
5
Izvan ove stvainosti po Hegelu moemo dobiti samo
nestvainu utjehu i nestvaino ispunjenje nade, nestvainu
nadoknadu za stvaine gubitke. Hegel odbacuje ieligiju koja
se miii s nepostojanjem stvaine slobode na ovome svijetu i
koja nas tjei obeanjem stvaine slobode s one stiane ovog
stvainog svijeta i koja nam daje nadu da emo za gubitak
stvaine slobode na ovome svijetu dobiti nadoknadu na diu-
gom svijetu, jei takva ieligija ne piiznaje da je Bog (apsolutni
duh) piisutan u ovom svijetu, u udoiednom svijetu, u ljud-
skom svijetu. Takva ieligija je piotiv Boga jei piiznaje da je
Bog nemoan u ovome svijetu. Hegel u Piedgovoiu Filozoje
prava govoii piotiv onih koji tvide da je udoiedni svijet na-
puten od Boga, da nema Boga u udoiednom svijetu, pio-
tiv onih koji zastupaju ateizam udoiednog svijeta. I tu iije
ateizam Hegel iabi u izvoinom smislu jei ateizam oznauje
Boju odsutnost iz ovoga svijeta. U Piedgovoiu Filozoji
prava Hegel stalno naglaava da je stvaian samo onaj um
koji se ostvaiio u ovom svijetu i citiiao je giku izieku: Ov-
dje Rod, ovdje skok! Svu nau pozoinost upuuje na Rod, tj.
na ovaj svijet i na iije ovdje. Time eli iei: ostvaiuj umnost
ovdje u ovom svijetu! Zatim je iekao da je rua ovdje, tj. da
je um ovdje i zato ovdje plei, tj. zato ovdje ostvaiuj umnost!
Govoiio je o iui u kiiu sadanjosti, dakle, o umu koji se
ostvaiuje u sadanjem svijetu, i to u svijetu koji ga negiia.
Time je Hegel iziazio svoju vjeiu u mo uma (duha). Toliko
je um (duh) moan da moe svakoj negaciji gledati u lice.
5 Na istom mj., sti. 416.
Vihunac moi uma (duha) sastoji se u tome to on negaciju
pietvaia u bitak.
6
Ako uspoiedimo Hegelovu kiitiku kiivih oblika ieligije s
Feueibachovom, Maixovom, Fieudovom, Nietzscheovom i
Saitieovom kiitikom ieligije, onda uviamo da Ludwig Fe-
ueibach, Kail Maix, Sigmund Fieud, Fiiediich Nietzsche i
Jean-Paul Saitie iazvijaju i dopunjuju Hegelovo polazite, tj.
Hegelovu kiitiku ieligije. Razlika je u tome to oni odbacuju
ieligiju kao takvu, svaki, dakle, oblik ieligije, dok Hegel od-
bacuje samo kiive oblike ieligije i zagovaia istinsku ieligiju:
ieligiju slobode. Takvim svojim stavom Hegel nadmauje
(sve) novovjekovne kiitiaie ieligije. Pivi dokaz da Hegel
svojom kiitikom ieligije nadmauje novovjekovne kiitiaie
ieligije sastoji se u tome da je odbacivanje ieligije kao takve
(jei je svaka ieligija kiiva) iziaz novovjekovnog lozofskog
dogmatizma, iziaz, dakle, lozofskog miljenja koje je nekii-
tino piema samom sebi. Diugi dokaz da Hegel svojom kii-
tikom ieligije nadmauje novovjekovne kiitiaie ieligije jest
u tome to je Hegel povijesni mislilac koji pokazuje kako se
tijekom povijesti sve mijenja, pa tako i ieligija. Za Hegela je
kianstvo ieligija slobode, ali on pokazuje kako se tijekom
povijesti kianstvo moe pietvoiiti u kontiadikciju samom
sebi, kako se, dakle, samo kianstvo moe pietvoiiti u ie-
ligiju neslobode. U 552. paiagiafu Enciklopedije lozofskih
znanosti Hegel dokazuje da je katolicizam (odieeni oblik
katolicizma) postao ieligija neslobode, kako se pietvoiio u
piotuijeje samom kianstvu.
7
Sada u ukiatko pokazati kako novovjekovni kiitiaii ie-
ligije: Ludwig Feueibach, Kail Maix, Sigmund Fieud, Fii-
ediich Nietzsche i Jean-Paul Saitie, u svojoj kiitici ieligije
iazvijaju i na iazliite naine dopunjuju Hegelovu kiitiku
ieligije.
Za L. Feueibacha Bog je ovjekova piojekcija. Tu piojekciju,
taj piivid ieligija piedstavlja kao stvainost. Tu piojekciju,
koja je nestvaina, ieligija piedstavlja kao najviu stvainost.
Ta piojekcija nastaje tako to ovjek ono to mu nedostaje
ovdje u ovom svijetu piojiciia s onu stianu ovoga stvainog
svijeta. Ta piojekcija nastaje tako to ovjek svoju bit (svoje
bitne osobine) udaljava od sebe u onostianost i tu svoju bit
pioglaava diugim biem, tj. Bogom. Iz toga slijedi da je Bog
ovjekova bit koju je ovjek od sebe udaljio u onostianost i
peisoniciiao. Time je ieeno da je ovjek stvoiio Boga na
svoju sliku i piiliku. To da je ovjek svoju vlastitu bit udaljio
od sebe i pioglasio Bogom iziaz je ovjekova otuenja. o-
vjek se na taj nain otuio od svoje vlastite biti i tako sebe
bitno osiiomaio. Religija je zato iziaz ovjekova otuenja
i osiiomaenja. Feueibachov ateizam je zapiavo antropote-
izam, jei oboavanje koje je ovjek piakticiiao piema Bogu
kao svojoj otuenoj biti sada piipada ovjeku koji je tu svoju
6 Na istom mj., sti. 24-27., G. W. F. Hegel, Phnomenologie des Geistes,
Band 3, Fiankfuit am Main: Suhikamp, 1970, sti. 36.
7 G. W. F. Hegel, Enzyklopdie der philosophischen Wissenschaften, nav. dj.,
sti. 356-360., Band 10, Fiankfuit am Main: Suhikamp, 1970, sti. 356-360.
Filozoja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja (6
bit ponovno viatio u samoga sebe. Na taj nain ovjek je po-
stao Bogom i oboava samoga sebe.
8
Iz navedenog moemo zakljuiti da je negacija Boga koji je
puka ovjekova piojekcija pietpostavka aimacije ovjeka.
Bog koji je naa puka piojekcija, naa puka elja, iziaz je
ovjekova otuenja i osiiomaenja. To sve nalazimo kod
Hegela koji je iekao da se negativni oblik ieligije, da se ie-
ligija kao piojekcija, kao ovjekovo otuenje i osiiomaenje,
javlja u viijeme javne bijede, iasula i gaenja ovjekove slo-
bode. ovjekova bit je sloboda i tu slobodu (tu bit) ovjek
ne ostvaiuje ovdje u stvainom svijetu, nego je udaljuje od
sebe u onostianost, tjei se onostianim ostvaienjem slobode
i nada se onostianoj nadoknadi za stvaini gubitak slobode
na ovome svijetu.
Za K. Maixa ieligija je opijum naioda. Svoju kiitiku ieligije
kao opijuma naioda Maix temelji na Feueibachovoj kiitici
ieligije kao ovjekove piojekcije. Inae novovjekovni kiiti-
aii ieligije pietpostavljaju Feueibachovu kiitiku ieligije
kao svoj temelj. Za Feueibacha je ateizam antiopoloko pi-
tanje, jei Feueibach piomatia ovjeka apstiaktno, kao in-
dividuuma. Zato Feueibachov ateizam nazivamo antiopo-
lokim ateizmom. Za Maixa je ateizam diutveno pitanje,
jei Maix piomatia ovjeka kao diutveno bie, kao diavno
bie, kao svjetovno bie, piomatia ga histoiijski kao djelat-
nog subjekta povijesti, kao bie piakse. Za Maixa je ovjek
ovjekov svijet, diava, diutvo. Zato Maixov ateizam nazi-
vamo diutveno-politikom ateizmom. Feueibach govoii o
emancipaciji ovjeka, a Maix govoii o emancipaciji diutva.
Feueibach govoii kako neslobodni, otueni ovjek tieba ie-
ligiju kao piojekciju, a Maix govoii kako neslobodno, otu-
eno diutvo tieba ieligiju kao opijum, kao lanu utjehu.
Otueno diutvo pioizvodi ieligiju kao izokienutu svijest
o svijetu, kao lanu svijest o svijetu, kiatko ieeno, lano
diutvo pioizvodi lanu svijest. Kod Feueibacha otueni
ovjek pioizvodi Boga kao svoju piojekciju, a kod Maixa
otueno diutvo pioizvodi Boga kao svoju piojekciju i kao
svoju lanu utjehu. Takva ieligija opiavdava postojee otu-
eno diutvo tako to nas upuuje na onostianu utjehu koja
nas eka. Takva ieligija ne tiai piomjenu otuenog svijeta,
njezin piotest je nemoan i nedjelotvoian, jei ona upuuje
na onostianu utjehu. Ona djeluje kao omamljujue siedstvo,
kao opijum, jei nam umjesto stvaine siee nudi iluzoinu
sieu. Ukidanje ieligije kao iluzoine siee naioda pietpo-
stavka je njegove stvaine siee. Tiebamo napustiti diutvo,
piomijeniti stanje u kojemu se potiebne iluzije, piomijeniti
diutvo koje tieba ieligiju kao iluziju. Zato kiitika ieligije
kao iluzije tieba piijei u kiitiku piava, tj. u kiitiku diutva
koje potiebuje ieligiju.
9
Iz navedenog moemo zakljuiti da kod Maixa neslobodno
(otueno) diutvo potiebuje utjehu u onostianosti koja je
iluzoina. To sve to je iekao Maix imamo ve kod Hegela,
8 Usp. Hans Kng, Postoji li Bog?, Rijeka: Ex libiis, 2006, sti. 297-338.
9 Na istom mj., sti. 338-402.
jei je upiavo Hegel iazvio misao da je ovjek bie koje ivi
u zajednici, koje ivi u obitelji, giaanskom diutvu i diavi,
da je ovjek bie ije je odieenje da ivi u diavi. Samo u
diavi ovjek moe ostvaiiti svoju bit, tj. slobodu. Za Hegela
je diava ostvaiena sloboda, i to sloboda koja je ostvaiena
unutia u pojedincima i koja je istodobno ostvaiena vani u
diavnim institucijama (obiajima i zakonima). I upiavo He-
gel naglaava kako u viemenu javne bijede, tj. bijede u di-
avi, iasula u diavi, neslobode u diavi nastaje potieba za
ieligijom kao iluzoinom sieom.
Za S. Fieuda ieligija je infantilna iluzija. Fieud piihvaa i
pietpostavlja Feueibachovu kiitiku ieligije kao piojekcije.
Tu kiitiku ieligije kao piojekcije on utemeljuje psiholoki.
On na temelju svoje psihoanalize kiitiziia ieligiju kao infan-
tilnu iluziju i zato njegov ateizam nazivamo psihoanaliti-
kim ateizmom. Fieud dokazuje kako djetinje nemoan o-
vjek potiebuje iluziju. Ta iluzija je infantilna, jei tu iluziju
imaju djeca, tj. djetinje bespomoni ljudi i djetinje bespo-
mono ovjeanstvo. Fieud je otkiio nesvjesni sloj ljudskog
bia kao najdublji i najvaniji sloj ljudskog bia. To podiuje
nesvjesnog je podiuje ovjekovih elja. Kao to se ovje-
kove nesvjesne elje ispunjavaju u snovima i u neuiotinim
simptomima, tako su i ieligiozne piedodbe (i ieligiozna
uenja) iluzije, tj. onostiano ispunjenje najstaiijih, najsna-
nijih i najpienijih elja bespomonog ovjeanstva. enja
bespomonog ovjeka za ocem, za zatitom, koiijen je o-
vjekovih ieligioznih potieba. Religija je, dakle, miljenje vo-
eno eljom. Po Fieudu ieligija odvodi ovjeka od stvainosti
i ini ga slijepim za stvainost i tjeia ga na potiskivanje stvai-
nih potieba i stvainih elja, jei ga upuuje na onostianost,
na onostiano ispunjenje njegovih elja. Religiozna faza o-
vjeka i ovjeanstva je neziela faza i piiviemena faza, to je
faza ovjekova saziijevanja, to je faza kada ovjek i ovje-
anstvo tiebaju iluzije. Zieo ovjek je onaj koji se oslobodio
iluzija i koji se suoio sa stvainou, koji moe ljubiti i iaditi
i koji se oslobodio iluzoine siee u ime stvaine siee. Bes-
pomoan ovjek podloan je tiianskom nad-ja, tj. tiianskom
ocu, to je izvoi ovjekovih neuioza. Bespomoan se ovjek
boji svoga tiianskog oca i istodobno tiai od njega zatitu.
10
Iz navedenog moemo zakljuiti da bespomoan ovjek
piojiciia sebi zatitnika s onu stianu ovoga stvainog svi-
jeta i da tiai svoju sieu u onostianosti. Takva siea je ilu-
zoina. Zieo ovjek je otvoien svijetu u kojem ivi, pouzdaje
se u svoj um i nastoji tu umnost ostvaiiti u ovom svijetu. To
je upiavo Hegelovo stajalite, jei Hegel zahtijeva da se sve
moia opiavdati pied foiumom ljudskog uma. Um je piisu-
tan u ovom udoiednom svijetu, u sadanjem svijetu. Zieo
ovjek je spieman za napoi pojma, za napoi miljenja. Um
koji je nemoan, koji se ne moe ostvaiiti u ovom stvainom
svijetu, za Hegela nije stvaian.
Za F. Nietzschea Bog je mitav, tonije ieeno, Bog dotada-
nje giko-kianske metazike je mitav, to znai da je fun-
10 Na istom mj., sti. 403-490.
Filozoja
status, broj 15, proljee 2011. (;
dament na kojemu se sve temeljilo umio, nestao, da su ga
ljudi ubili, zapiavo da su ga kiani ubili. Nietzsche time eli
iei da je kianski pojam Boga, tj. Bog kojega su kiani
stvoiili, mitav. Navodim doslovno to vano mjesto o kian-
skom pojmu Boga iz Nietzscheova djela Antikrist:
Der christliche Gottesbegri Gott als Krankengott, Gott
als Spinne, Gott als Geist ist einer der korruptesten Gottes-
begrie, die auf Erden erreicht worden sind; er stellt vielleicht
selbst den Pegel des Tiefstands in der absteigenden Entwick-
lung des Gtter=Typus dar. Gott zum Widerspruch des Le-
bens abgeartet, stattdessen Verklrung und ewiges Ja zu sein!
In Gott dem Leben, der Natur, dem Willen zum Leben die
Feindschaft angesagt! Gott die Formel fr jede Verleumdung
des Diesseites, fr jede Lge vom Jenseits! In Gott das Nichts
vergttlicht, der Wille zum Nichts heilig gesprochen!
11
Kianski pojam Boga Bog kao Bog bolesnih, Bog kao
pauk, Bog kao duh je jedan od najiskvaienijih pojmova
Boga, koji su na zemlji dosegnuti. On piedstavlja moda
ak mjeiu najnieg vodostaja u iegiesivnom iazvitku tipa
bogova. Bog izioen u protuslovlje ivotu, umjesto da bude
njegova pieobiazba i vjeno Da! U Bogu najavljeno nepii-
jateljstvo ivotu, piiiodi, volji za ivotom! Bog foimula za
svako klevetanje ovostianosti, za svaku la o onostianosti!
U Bogu oboavano Nitavilo, pioglaena svetom volja za
Nitavilom!...
U navedenom tekstu Nietzsche tvidi da je kianski pojam
Boga najiskvaieniji pojam Boga, jasnije ieeno, Nietzsche
tvidi da su kiani od Isusova Boga napiavili lano boan-
stvo, tj. idola, boanstvo smiti, boanstvo koje ubija ive ljude
i koje unitava ivot kao takav. Kiani se Boga pietvoiili u
idola i to u idola najnieg tipa, pietvoiili su ga u proturjeje
ivota, umjesto da Bog bude pieobiazba ivota, uzdizanje
ivota u puni ivot, i da bude vjeno Da ivotu. Iz toga slijedi
da je kianski pojam Boga u kontiadikciji s piavim Bogom,
s Bogom ivota, jei zahtijeva ubijanje i unitavanje ivota.
Kiani su pietvoiili Boga u nepiijatelja ivota, piiiode i vo-
lje za ivotom, u klevetu ovostianosti, ovostianog ivota i u
la o onostianosti, o onostianom ivotu. Kiani su Boga
tako pietvoiili u oboavanje ubijanja, unitavanja ivota, u
Nitavilo, u ono to unitava ivot, pioglasili su svetom volju
za unitavanjem ivota. Tako se dogodila potpuna peiveizija
koja se sastoji u sljedeem: kiani su pioglasili svetom volju
za unitavanjem ivota umjesto da pioglase svetom volju za
uveanjem ivota.
Iz navedenog je vidljivo da je Nietzsche takoei piihvatio
Feueibachovu teoiiju piojekcije, kada je iije o kianskom
pojmu Boga i o kianstvu, i da je pokazao kako su se kian-
stvo i kianski pojam Boga pietvoiili u piotuijeje samima
sebi. No, to sve imamo kod Hegela koji je u 270. paiagiafu
Filozoje prava i u 552. paiagiafu Enciklopedije lozofskih
11 Fiiediich Nietzsche, Der Antichrist, tiei pietisak toga djela iz 1899, hg.
von Einst Piecht, Magdebuig: Noidland Veilag, sti. 30.
znanosti pokazao kako se kianstvo i kianski pojam Boga
mogu pietvoiiti u svoju vlastitu kontiadikciju.
Za J.-P. Saitiea negacija Boga je pietpostavka aimacije o-
vjeka. Tako Saitie iadikaliziia na suviemeni nain Feuei-
bachovu kiitiku ieligije. ovjek je za Saitiea apsolutna slo-
boda i ovjek iz Nita stvaia samoga sebe. ovjek iz Nita ne
stvaia svu stvainost, sve to postoji, kao Bog Stvoiitelj, nego
ovjek iz Nita stvaia samoga sebe, iz svoga Nitavila stvaia
sebe kao Boga. Iz svoga Nita (Nitavila) ovjek eli pioi-
zvesti sebe kao puni bitak, kao bitak u sebi i za sebe, tj. kao
Boga. ovjek eli postati Bog, ima tenju za deikacijom. Ali
ta je ovjekova tenja neostvaiiva. ovjek je osuen na to da
tei za onim to je neostvaiivo. Zbog toga je ovjek duboko
nesietno bie. Ideja Boga je za Saitie kontiadiktoina i zbog
toga nemogua. Bog bi moiao po Saitieu istodobno biti i
bitak u sebi i bitak za sebe, a ta sinteza je za Saitiea kontia-
diktoina i zbog toga nemogua. ovjek ima tenju da po-
stane takvim Bogom, takva tenja je neostvaiiva i zbog toga
je ovjek duboko nesietno bie.
12
Iz navedenog moemo zakljuiti da je za Saitiea Bog najvei
ovjekov nepiijatelj. Bog i ovjek se nalaze u otioj kontia-
dikciji: ili jedan ili drugi, nemogue je za Saitiea pozicija: i
jedan i drugi. U tom sukobu do istiebljenja ovjek pobje-
uje Boga tako to ga dijalektiki ukida elei sam postati
Bogom. To je za ovjeka neostvaiivo i nemogue i to je o-
vjekova nesiea. Tieba napomenuti da pive stianice Biblije
govoie o tome kako se ovjekov pivi giijeh sastojao u tome
to je ovjek elio postati Bogom. Iz te tenje pioizlazi o-
vjekova nesiea i piopast (Post 3, 1-5). Iz toga zakljuujem
da se Biblija i Saitie slau. Saitieova kiitika Boga kako ne-
piijatelja ovjekove slobode ve se nalazi kod Hegela u 552.
paiagiafu Enciklopedije lozofskih znanosti. Tu Hegel poka-
zuje da je kiivi pojam Boga, naopaki pojam Boga, izvinuti
pojam Boga, pojam Boga koji je pietvoien u kontiadikciju
samom sebi, izvoi svake pokvaienosti na ovom svijetu. Kiivi
pojam Boga je za Hegela Bog shvaen kao bitak izvan sebe,
kao bitak izvan ovjeka, takav Bog zaiobljava ovjeka, ne-
giia ovjekovu slobodu. Iz ovjekova neslobodnog (iopskog)
odnosa piema Bogu pioizlaze ovjekovi neslobodni i pia-
znovjeini odnosi. Za Hegela vjeia u Boga kao u apsolutnu
slobodu moe nastati samo iz ovjekove slobode.
Iz izloene novovjekovne kiitike ieligije vidljivo je da Hegel
svojom kiitikom ieligije nadmauje novovjekovne kiitiaie
ieligije. Novovjekovna kiitika ieligije odbacuje ieligiju kao
takvu to je iziaz njihova lozofskog dogmatizma, dok Hegel
kiitiziia samo kiive oblike ieligije. Hegel je povijesni mislilac
kojemu je jasno kako se dobia stvai tijekom povijesti moe
pietvoiiti u svoju vlastitu kontiadikciju, dok novovjekovna
kiitika ieligije nije otvoiena povijesnim iznenaenjima.
12 Usp. Bonifac Badiov, Sabrana djela, sv. I, Livno-Saiajevo: Fianjevaki sa-
mostan Goiica-Livno, 1997, sti. 187-207. To je Badiovova lozofska stu-
dija pod naslovom: Ateistiki egzistencijalizam (Heidegger-Sartre).
Filozoja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja (8
Ono to je zajedniko Hegelu i novovjekovnim kiitiaiima
ieligije jest uvjeienje da nema ontoloke razlike izmeu bitka
i bia (lozofski ieeno), teoloki ieeno: izmeu Boga i o-
vjeka, Stvoiitelja i stvoienja. Ako se Bog i ovjek nalaze na
istoj ontolokoj iazini, onda je meu njima mogua konku-
iencija, mogu je sukob, mogue je takoei mijeanje i uza-
jamno dopunjavanje u kojemu obojica gube svoj identitet.
Ako se Bog i ovjek nalaze na istoj ontolokoj iazini, onda
se tu sve odvija kao u odnosu izmeu ovjeka i ovjeka. Svi
se ljudi nalaze na istoj ontolokoj iazini i zato je meu njima
mogu sukob i konkuiencija. Ako se Bog nalazi na istoj on-
tolokoj s ljudima, onda je Bog bie meu biima. Ako se
Bog i ovjek nalaze na istoj ontolokoj iazini, onda ovjek
moe ubiti Boga, kako je govoiio Nietzsche. Ako se Bog i
ovjek nalaze na istoj ontolokoj iazini, onda se oni mogu
uzajamno mijeati, uzajamno dopunjavati i jedan diugog
apsoibiiati. U patiistikom i siednjovjekovnom iazdoblju
postojala je sklonost da se Boga aimiia na iaun ovjeka,
a u novom vijeku supiotna sklonost: da se ovjeka aimiia
na iaun Boga.
Ako ovjek moe ubiti Boga, onda je to upiavo dokaz da se
Bog i ovjek nalaze na istoj ontolokoj iazini, onda je to do-
kaz da ovjek moe zauzeti Boje mjesto i da Bog moe za-
uzeti ovjekovo mjesto, onda je to dokaz da je Bog postao
unutaisvjetsko bie kao i ovjek, onda je to dokaz da je Bog
pieuzeo ovjekovo mjesto, da vie nije piavi Bog, nego idol.
Svako pievladavanje bitne iazlike izmeu Boga i ovjeka, tj.
Stvoiitelja i stvoienja, vodi u idolatiiju. Idolatiija, dakle, na-
staje onda kada Bog pieuzima ulogu ovjeka ili onda kada
ovjek pieuzima ulogu Boga. Piema Heideggeiu, to se do-
godilo zato jei je zapadna metazika zaboiavila bitak, jei je
postavila najvie bie kao nositelja bitka, jei je najvie bie
poistovjetila sa samim bitkom. Nema bitne iazlike u zapad-
noj metazici izmeu bitka i najvieg bia, jei je najvie bie
u zapadnoj metazici najpiije bio Bog, zatim apsolutni duh,
zatim ovjek i na koncu vjeno viaanje jednakog. I uvijek je
najvie bie pieuzimalo ulogu bitka, a to zapiavo znai da je
najvie bie pieuzimalo ulogu lanog boanstva, tj. idola. Iz
toga pioizlazi da je povijest zapadne metazike povijest ido-
latiije, povijest iaznih lanih boanstava (boanstava smiti)
ili idola. Za Heideggeia je zadaa lozoje da nas oslobodi
od idola: osloboditi se od idola koje svatko ima i kojima obi-
ava pribjei
13
. Tieba naglasiti da je i za Ludwiga Wittgen-
steina takoei zadaa lozoje iazoiiti idole i ne stvoiiti ni-
kakva novog idola: Sve to lozoja moe uiniti jest da ra-
13 M. Heideggei, Was ist Metaphysik?, Fiankfuit am Main: Klosteimann,
18
1986., sti. 42. Njemaki tekst glasi: d. h. das Freiwerden von den Gtzen,
die jeder hat und zu denen er sich wegzuschleichen pegt. Ja sam pieuzeo
piijevod te ieenice iz hivatskog piijevoda djela Walteia Schulza, Bog novo-
vjekovne metazike, Zagieb: Matica hivatska, 1996, sti. 43. Knjigu je pieveo
Damii Baibaii. Rije wegzuschleichen moemo pievesti kao oduljati, to
je posve dobia slika kada je iije o idolima, jei se svatko idolima obiava
oduljati. Naime ljudi obiavaju piikiivati svoje idolopoklonstvo, svoje slu-
enje idolima.
zori idole. A to znai da moda u odsutnosti jednog idola
ne pravi nikakvog novog idola.
14
Paul Ricoeui je u svom tekstu pod naslovom Religija, atei-
zam i vjera ustvidio sljedee: Idol mora umrijeti da bi sim-
bol bitka mogao govoriti
15
. To je jasno ako se ima na umu
da idol upuuje na samoga sebe, da idol apsolutiziia samoga
sebe, dok simbol upuuje na diugoga, na bitak. Vidjeli smo
kod novovjekovnih kiitiaia ieligije da oni istu bit (isti po-
jam) najpiije piipisuju Bogu, pa onda ovjeku, to dokazuje
da su oni Boga pietvoiili u idola.
Sada se ponovno viaamo na iazvijanje Hegelovih misli koje
se nalaze u 270. paiagiafu Filozoje prava. Ve smo iekli
kako je Hegel najpiije u 270. paiagiafu kiitiziiao one oblike
ieligije koji opiavdavaju postojeu ovostianu javnu bijedu,
javno iasulo i javno gaenje slobode pozivajui se na ono-
stianu utjehu i na dobivanje onostane nadoknade za ovo-
stiane gubitke. Takvi oblici ieligije iazaiaju slobodu u u-
doiednom svijetu, osobito u diavi kao vihuncu udoied-
nog svijeta. Hegel smatia najveim iuganjem to da se svaki
osjeaj piotiv tiianije odbacuje tako to se tvidi da potlaeni
ljudi nalaze svoju utjehu u ieligiji.
Osim kiitike spomenutih oblika ieligije Hegel kiitiziia ieli-
giju koja je indifeientna, iavnoduna piema svijetu i piema
onoj diavi koja je odvojena od ieligije i koja je ostvaienje
slobode. Iz povijesti znamo da je kianska ieligija nakon
Fiancuske ievolucije, nakon, dakle, odvajanja diave od ie-
ligije, bila piema modeinoj diavi indifeientna ili ak nepii-
jateljska. Ako nas ieligija upuuje na to da budemo iavno-
duni piema ovom svijetu, osobito piema diavi, jei je di-
ava duh koji je piisutan u ovom svijetu, tj. sloboda koja je
ostvaiena u ovom svijetu, onda takva ieligija nije sposobna
za bitnu stvai, nije sposobna da posao diave uzdigne do
bitne ozbiljne svihe, nije sposobna za stvarnu slobodu (za
ostvaienje slobode) koja je bit i sviha diave. Religija koja
je iavnoduna piema ostvaienju slobode u ovom svijetu je
kiiva ieligija. Iz te iavnodunosti piema modeinoj diavi
pioizlazi da je u diavnoj upiavi sve stvai iavnodune pio-
izvoljnosti (samovolje), tako to se govoii da u diavi vla-
daju stiasti i nepiavedne sile ili tako to ieligija zahtijeva da
ona sama odieuje upoiabu piava u diavi. A ako ieligija
odieuje upoiabu piava u diavi, onda je ta upoiaba piava
samovoljna, tj. iziaz ieligijske samovolje, jei takva ieligija ne
potuje objektivnu umnost u diavi, ne potuje ostvaienu
umnost, ostvaienu slobodu u diavi. Religija koja je iavno-
duna piema objektivnoj slobodi u diavi, koja u diavi vidi
vladavinu samovolje, je kiiva ieligija. Religija koja sama eli
odieivati upoiabu piava u diavi, koja, dakle, ne potuje
14 A. Kenny, Wittgenstein ber Philosophie, u: Ludwig Wittgenstein, Schiif-
ten, Beiheft 3, Fianfuit am Main: Suhikamp, 1979., sti. 13. Njemaki tekst
glasi: Alles, was die Philosophie tun kann, ist, Gtzen zerstren. Und das
heit, keinen neuen etwa in derAbwesenheit eines Gtzen zu schaften.
15 Alasdaii MacIntyieiPaul Ricoeui, Die religise Kraft des Atheismus,
Mnchen: Albei, 2002, sti. 102.
Filozoja
status, broj 15, proljee 2011. (
odvojenost diave i objektivnu umnost u diavi, je tako-
ei kiiva ieligija. Nakon govoia o ieligiji koja je indifeien-
tna piema diavi Hegel istie da se ne smije zaboiaviti kako
ieligija moe popiimiti oblik koji ima za posljedicu najtee
iopstvo pod okovima piaznovjeija i degiadaciju ovjeka is-
pod ivotinje.
16

Poto je kiitiziiao oblike ieligije koji vode u iopstvo i de-
giadaciju ovjeka, Hegel govoii o odnosu ieligije i diave
podsjeajui na njihov pojam. Apsolutna istina je sadiaj
ieligije. Istina je neto najuzvienije, najvie, to znai da to
najuzvienije (najvie) spada u ieligiju. Religija kao nazoi
(kao gledanje), kao osjeaj, kao piedodba, kao piedoava-
jua spoznaja bavi se Bogom kao neogianienim temeljem i
uziokom svega, o kojemu sve ovisi. Rijeima ieligija kao na-
zor (duhovno gledanje), kao osjeaj, kao predoavajua spo-
znaja Hegel oznauje formu, oblik, nain na koji ieligija pii-
stupa Bogu, tj. apsolutnoj istini. Religija se po svojoj foimi,
po svom piistupu Bogu, iazlikuje od umjetnosti i lozoje.
Budui da se ieligija bavi Bogom kao neogianienim teme-
ljem, ona zahtijeva da se sve shvati u tom odnosu s Bogom i
da sve u tom odnosu s Bogom dobije svoju potvidu, opiav-
danje i osiguianje. Tako diava, zakoni i dunosti dobivaju
u tom odnosu s Bogom najvie obistinjenje i obvezatnost.
Diava, zakoni i dunosti su u svojoj stvainosti neto odre-
eno, to znai, neto ogianieno, ogianiena stvainost, koja
pielazi u viu sfeiu kao u svoj temelj, dakle, u neogianienu
stvainost. Ogianiena stvainost (diava, zakoni, dunosti)
temelji se na neogianienoj stvainosti. Upiavo zbog toga
odnosa s Bogom kao neogianienim temeljem svega ieli-
gija daje u svakoj piomjeni i gubitku svijest nepiomjenji-
vosti, najvie slobode i zadovoljstva. U biljeci ispod teksta
Hegel istie da ieligija ima svoju foimu, koja se iazlikuje od
foime diave, kao to spoznaja i znanost imaju svoju iazli-
itu foimu. Religija tu svoju iazliitu foimu pietvaia u svoj
piincip, kao to spoznaja i znanost svoju foimu pietvaiaju u
svoj piincip. Diava svoju foimu pietvaia u svoj piincip i u
Filozoji prava Hegel govoii o piincipu diave, a o piincipu
ieligije i piincipu spoznaje i znanosti samo usputno.
17
Religija je samo temelj diave, i njezino to, tj. njezina bit je
u tome da bude temelj, a diava je ono to se na tom temelju
giadi i iazvija. Vano je vidjeti tu iazliku izmeu ieligije i
diave koju Hegel naglaava. Religija je temelj udoiednosti,
udoiednog svijeta i diave kao vihunca udoiednog svi-
jeta. U ieligiji je iije o temelju, i to o neogianienom teme-
lju, o boanskoj volji, i to o neogianienoj boanskoj volji,
o duhu, i to o neogianienom duhu. U diavi je iije o bo-
anskoj volji kao duhu koji je piisutan u ovom svijetu, koji
je sadanji, koji se ostvaiio u ovom svijetu, koji se razvio u
stvaini lik i u organizaciju svijeta. Duh koji se ostvaii u ovom
svijetu, koji se odiedio, koji je postao odieena stvainost,
16 G. W. F. Hegel, Grundlinien des Philosophie des Rechts, nav. dj., sti.
417-418.
17 Na istom mj.
jest ogianiena stvainost. U diavi je, dakle, iije o ogiani-
enom duhu.
18
Poto je govoiio o apsolutnoj istini kao sadiaju ieligije, o
Bogu kao neogianienom temelju svega, tako i diave, He-
gel govoii o foimi ieligije tvidei da je ieligija odnos prema
apsolutnome (zum Absoluten) u formi osjeaja, predodbe
i vjere. Ta foima ieligije je subjektivna. Oni koji se u svom
odnosu piema diavi die samo foime ieligije subjektivne
foime ieligije ponaaju se kao oni koji mniju da u spoznaji
imaju piavo samo onda kada ostaju kod biti i od te apstiak-
tne biti ne idu do egzistencije (postojanja), ponaaju se kao
oni koji hoe samo apstraktno dobro, to znai da ne idu do
odieivanja, do konkietnog dobia, i tako samovolji piepu-
taju da odiedi to je dobio. Oni koji ostaju kod apstiaktne
biti ne idu u stvainost, u postojanje, u egzistiianje koje je
odieeno, konkietno i ogianieno. Oni koji ostaju samo kod
apstiaktnog dobia, ne odieuju to je konkietno dobio i tako
pieputaju ljudskoj samovolji da odiedi to je konkietno do-
bio. Ostati kod apstiaktne biti i kod apstiaktnog dobia znai
ne htjeti piiznati nikakvu odieenu stvainost, nikakvo odie-
eno dobio. Ono to je odieeno, ogianieno je. Stupiti iz
neodieenosti u odieenost znai stupiti iz neogianienosti
u ogianienost. Ako se ljudi visto die subjektivne foime
ieligije, tj. ieligioznog subjektivizma, u svom odnosu piema
diavi, onda oni dovode u nesiguinost i iaspad diavne za-
kone i institucije, ono, dakle, to je ope i objektivno. Iz toga
ieligioznog subjektivizma pioizlazi ovjekovo ponaanje
koje jednostavno pieziie diavne zakone, jei je kod takvih
ljudi njihova unutianja ieligioznost mjeiodavna za sve. Nji-
hovo osjeaji su mjeiodavni za sve. Tako poboni ljudi po-
zivaju se na novozavjetne tekstove: na Evanelja i Pavlove
poslanice, koji govoie o osloboenju od zakona i o ispu-
njenju zakona, na to da piavedniku (piavom vjeiniku) nisu
potiebni nikakvi zakoni. Oni odbacuju zakone kao smetnju
svojoj pobonosti.
19
Zaboiavljaju da novozavjetni govoi o
slobodi od zakona i o ispunjenju zakona istie da je Isus ie-
lativiziiao zakon i tako nas oslobodio iobovanja zakonu, a
nije zakone odbacio kao nepotiebne. Oito je da Hegel mi-
sli kada to spominje na tadanji pietizam (pietas znai
pobonost) koji je bio snaan pokiet u Njemakoj, usmjeien
piotiv lutheiovske oitodoksije. Sjetimo se da je Hegelov su-
viemenik bio Fiiediich Daniel Einst Schleieimachei, veliki
piotestantski teolog, iji je djed Daniel bio pietist. Takoei
je njegov otac Gottlieb bio lan pietistike zajednice. I Sc-
hleieimachei je bio pietistiki odgojen. Pietizam je ieligija
sica.
20
Hegel naglaava da za ljude koji se pozivaju na svoje
ieligiozne osjeaje i odbacuje zakone viijedi sljedee: budite
poboni i tada moete iaditi to hoete. Moete se piepustiti
vlastitoj samovolji i stiasti. Moete diuge koji zbog vas tipe
nepiavdu uputiti na utjehu i nadu u ieligiji, jo goie, moete
ih osuditi kao neieligiozne.
21
18 Na istom mj.
19 Na istom mj., sti. 418.
20 Hans Kng, Groe christliche Denker, Mnchen-Ziich: Pipei, 1994, sti.
187-189.
21 Na istom mj., sti. 418.
Filozoja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja o
Kada negativni odnos piema diavi ne ostaje samo puko
unutianje uvjeienje i unutianji nazoi, nego se eli piovesti
i u stvainosti, onda nastaje ieligiozni fanatizam, koji kao
i politiki fanatizam odbacuje svaku diavnu ustanovu i
zakonski ied kao suavajue ogiade, koje su nepiimjeiene
unutianjosti, nepiimjeiene beskonanosti udi (dei Unen-
dlichkeit des Gemts). Tieba napomenuti da Hegel u svojoj
Filozoji prava eli upiavo tu unutianju, beskonanu ud
(Gemt) dovesti u ied. Zato sam tiei dio njegove Filozo-
je prava pod naslovom Sittlichkeit pieveo kao udoiee (ili
udoiednost). Taj ieligiozni fanatizam odbacuje piivatno
vlasnitvo, biak, odnose i poslove giaanskog diutva itd.
kao ono to nije dostojno ljubavi i slobode osjeaja. Ako se
u stvainom ivotu i djelovanju odluuje iz ieligioznog fana-
tizma, onda se dogaa ono isto to se dogaa kod apsolut-
nog subjektivizma volje, da se odluuje iz subjektivne pie-
dodbe, tj. iz mnijenja i svianja samovolje. Taj apsolutni
subjektivizam volje obie dobio u zlo, podvigava sebi svu
stvainost, pioizvoljno i samovoljno odluuje o dobiu i zlu i
tako potkopava udoiednost i ieligioznost.
22
Budui da je foima ieligije subjektivna, ono istinito u ieligiji
je uvijeno u subjektivitet osjeanja i piedoavanja, ono isti-
nito u ieligiji je unutianje, dok je istinsko istinito piijelaz
ovog unutianjeg u vanjsko, umiljenog (uobiaenog) uma
u iealnost, na emu je iadila cijela svjetska povijest i po tom
iadu je obiazovano ovjeanstvo dobilo stvainost i svijest
umnog postojanja, diavnih ustanova i zakona. Time Hegel
eli iei da je ieligiozno istinito uvijeno u subjektivnost osje-
aja i piedodbe i da je ieligiozno istinito unutianje isti-
nito i da ono unutianje istinito postaje istinsko istinito onda
kada se ostvaii, kada postane vanjska objektivna stvainost,
kada se ostvaii u diavnim zakonima i ustanovama i u samo-
svjesnim pojedincima. Na tom iadi cijela svjetska povijest i
po tom iadu obiazovano ovjeanstvo dobiva umno posto-
janje. Zbog toga od onih pobonih ljudi, od onih koji samo
trae Gospodina, koji su uvjeieni da u svom neobiazovanom
mnijenju imaju neposredno sve, da, dakle, neposiedno po-
sjeduju istinu, koji ne ele iaditi na sebi, koji ne ele uzdi-
gnuti svoj subjektivitet do spoznaje istine i do znanja objek-
tivnog piava i dunosti, moe pioizai samo iazaianje svih
udoiednih odnosa, budalatina i odviatnost. To su nune
posljedice ieligioznog subjektivizma, ieligioznog uvjeienja
koje iskljuivo inzistiia na svojoj foimi (na ieligioznoj foimi,
na foimi ieligije) i koje je okienuto piotiv stvainosti i istine
piisutne u foimi opeg, tj. zakona.
23
Ipak nije nuno tvidi Hegel da ieligiozno uvjeienje koje
je subjektivno piijee u ieligiozni fanatizam, to znai da
nije nuno da to uvjeienje ide do svoga ostvaienja. To uvje-
ienje sa svojim negativnim stavom piema stvainosti moe
ostati kao neto unutianje, to znai da se pokoiava diav-
nim uiedbama i zakonima te ostaje pii odanosti i uzdisanju
ili pii pieziianju i eljenju. Ako ieligiozno uvjeienje ostaje
22 Na istom mj., sti. 418-419.
23 Na istom mj., sti. 419.
neto unutianje, ono se pokoiava diavnim uiedbama i za-
konima (jasno izvanjski, na vanjski nain) i odnosi se piema
njima na dva emotivna naina: piedanjem i uzdisanjem ili
pieziianjem i eljenjem. To nije snaga, nego slabost naeg
viemena koja je ieligioznost pietvoiila u polemiku vistu
pobonosti. Ta polemika pobonost je povezana s piavom
potiebom ili samo s nezadovoljenom tatinom, jei ona moe
biti iziaz istinite potiebe ili nezadovoljene tatine. Piema
tome, biti polemian piema diavi (biti u iatu s diavom) je
za Hegela iziaz slabosti koja se pojavila u naem viemenu.
Umjesto da nosioci polemike pobonosti svoje mnijenje
svladaju studijskim iadom i svoje htijenje podvignu stezi i
da se tako uzdignu do slobodne poslunosti, njima je naj-
jeftinije odiei se spoznaje objektivne istine, sauvati osje-
aj potitenosti i time vlastitu umiljenost i imati zahtjev na
blaenstvo u Bogu. Pii tom oni navode da su piozieli naiav
zakona i diavnih uiedbi, iziiu o njima sud kakvi bi tiebali
i moiali biti, jei im to dolazi iz pobona sica na nepogreiv i
neosporiv nain (auf eine unfehlbaie und unantastbaie We-
ise). Oni misle da im se zbog toga to svojim namjeiama i
tvidnjama ieligiju ine temeljem ne moe nita zamjeiiti ni
zbog njihove plitkoe ni zbog njihove nepiavinosti.
24
Iz izloenog moemo vidjeti kako je Hegel shvatio formu
ieligije i pokazao da je foima ieligije subjektivna. Ako ljudi
svoju ieligioznu, subjektivnu foimu pietvoie u svoj piincip,
ako apsolutiziiaju svoju subjektivnu foimu, onda nastaje
religiozni subjektivizam, i to apsolutni ieligiozni subjektivi-
zam, koji moe piijei ali ne moia u religiozni fanatizam.
Religiozni subjektivizam ima polemiki (negatoiski) odnos
piema diavi i iazaia temelje ieligioznosti i udoiednosti,
iazaia istinu i dobio, ieligiju i moial. Polemika pobonost
je iziaz slabosti a ne snage u naem viemenu. Najjeftinije
je odiei se spoznaje istine i pouzdavati se u svoje pobono
sice, u ono to izlazi iz pobona sica na nepogreiv i neospo-
riv nain.
Snzv:n
Poto je iekao kako shvaa diavu, Hegel u 270. paiagiafu
Filozoje prava govoii o odnosu diave piema ieligiji. Naj-
piije kiitiziia kiive oblike ieligije, to znai sve oblike ieligije
neslobode, ieligije koja negiia slobodu i koja se tako pietvaia
u piotuijenost samoj sebi. On kiitiziia sve oblike ieligije
koje su kasnije kiitiziiali istaknuti novovjekovni kiitiaii ie-
ligije: L. Feueibach, K. Maix, S. Fieud, F. Nietzsche i J.-P.
Saitie. Hegel svojom kiitikom ieligije nadmauje novovje-
kovne kiitiaie ieligije, jei oni odbacuju ieligiju kao takvu
to je iziaz njihova lozofskog dogmatizma a on odba-
cuje samo kiive oblike ieligije i zagovaia ieligiju slobode.
Hegel je za iazliku od njih povijesni mislilac koji pokazuje
kako se tijekom povijesti kianstvo kao ieligija slobode
moe pietvoiiti u kontiadikciju samoj sebi, tj. u negaciju slo-
24 Na istom mj., sti. 419-420.
Filozoja
status, broj 15, proljee 2011. 1
bode. Mogue su u povijesti piomjene nagoie i nabolje. Ono
to je zajedniko Hegelu i novovjekovnim kiitiaiima ieli-
gije jest uvjeienje da nema ontoloke razlike izmeu bitka i
bia (lozofski ieeno), izmeu Boga i ovjeka, Stvoiitelja i
stvoienja (teoloki ieeno). Negacijom ontoloke iazlike oni
pietvaiaju Boga u idola, a lozoja ima zadau da nas oslo-
bodi od idola. Hegel kiitiziia i ieligiju koja je iavnoduna
piema modeinoj diavi, tj. piema diavi slobode, i ieligiju
koja je nepiijateljska piema diavi. Taj negatoiski odnos
piema diavi moe pieiasti u ieligiozni fanatizam. Nosioci
polemike pobonosti misle da sva istina dolazi iz njihova
pobona sica na neosporiv i nepovrediv nain. Takoei kiiti-
ziia tenju ieligije da odieuje upoiabu piava u diavi, jei to
podvigava diavu ieligioznoj samovolji, jei je foima ieligije
subjektivna. Sadiaj ieligije je apsolutna istina, ali se ta istina
nalazi u subjektivnoj foimi.
Filozoja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z
Novum u prouavanju
europske lozofske batine
Abdulah arevi
Babieva doktorska disertacija predstavlja novum, iznimno znaajno
znanstveno dostignue koje istinski raskriva sustav pervertiranih konguracija
odnosa drave i religije
Diseitacija je posveena stupovima metazike lozoje,
bitno nadahnutoj Hegelovoj lozoji. Time se, zacijelo, otva-
iaju nove mogunosti dubinskog utemeljenja politike, sadi-
ane ponajpiije u Hegelovoj Filozoji piava, u svojevisnom
izlaganju osnovnih ideja ovog velikana svjetske i euiopske
lozoje. Nije samo iije o metazikoj lozoji, ve uvijek
o suviemenoj povijesti, o diutvenom svijetu poslije Fiancu-
ske ievolucije. Ona bitno mijenja odnos izmeu politikog
ivota i ieligije, kianstva. Radi se o jednom piosvijetlje-
nom iazumijevanju cijelog suviemenog sklopa metazikog
utemeljenja politike, diave i diutva.
Bilo je mogue u ovu du-
boku iaspiavu integiiiati su-
viemenu lozoju sve do
J. Deiiide, Gianni Vattima i
Richaida Roityja, Peteia Slo-
teidijka, Jigena Habeimasa
itd. Razlikujui metaziko
utemeljenje politike na ieli-
giji, tj. onaj identitet izmeu
ieligije i politike, koji dospi-
jeva u fazu instiumentalizi-
iane ieligije koja je negacija
slobode svakog pojedinca,
od diave u kojoj su svi ljudi
jednaki, u kojoj se tite slo-
boda svakog ovjeka i ljudsko
dostojanstvo, Mile Babi u
inteipietiianju Hegelove Fi-
lozoje piava dosee iazinu
suptilnog piomiljanja diave
i ieligije, diave i diutva, i u tome je blizak velikanima su-
viemene lozoje.
Na ovu suviemenu iazinu nadovezuju se stupnjevi doseza-
nja i kiitike: Mile Babi jest u obzoiju Hegelove lozoje u
ijem je sieditu aimacija pojma slobode i kiitika despo-
cije slobode, peiveitiianja piava i piavde, slobode, koje se
dogodilo s Fiancuskom ievolucijom. To nam se i dogaa,
upozoiava Mile Babi, kada se dovodi u pitanje lozoja slo-
bode i onog najvieg ljudskog. On je lucidni kiitiai ieligije
ne-slobode.
Doktoiska teza Mile Babia je novum jei autoi stavlja u pita-
nje cjelinu i dijalektiku Hegelove politike lozoje i lozo-
je piava. Pivi dio iadnje sastoji se od tii poglavlja:
Pitanje izvoia Hegelove lozoje piava,
Pitanje inteipietacije Hegelove Filozoje piava,
Hegelova kiitika individualistikog utemeljenja
politike.
Diugi dio iadnje sastoji se iz pet poglavlja i zakljuka:
Hegelova kiitika novovjekovne slobode u Piedgovoiu
Filozoje piava,
Hegelovo shvaanje lozoje i njegova kiitika novovje-
kovne lozoje,
Hegelovo shvaanje diave i njegova kiitika novovje-
kovnog iazumijevanja diave,
Diava i ieligija u 270. paiagiafu Hegelove lozoje
piava,
Diava i ieligija u 552. paiagiafu Hegelove Enciklope-
dije lozofskih znanosti.
1.
2.
3.
1.
2.
3.
4.
5.
Mile Babi, Hegelova lozoja
prava: drava i religija u Hegelovoj
Filozoji prava, University Press
Magistrat Hrvatsko lozofsko
drutvo, Sarajevo-Zagreb, 2010.
Filozoja
status, broj 15, proljee 2011.
Sa ovom se iadnjom po pivi puta u skladu s metodom koja
je heimeneutiko-kiitika, u kojoj je heimeneutika posie-
dovana kiitikom ideologije, spoznajnim inteiesom komu-
nikativnog iazumijevanja, iazumijevanja Diugog, a kiitika
ideologije je posiedovana emancipatoiskim spoznajnim in-
teiesom tematiziia odnos piema Hegelu. Mile Babi do-
lazi do bitnih uvida da je Hegel jo uvijek mislilac koji nam
otvaia misao Maitina Heideggeia, Kaila Jaspeisa, Teodoia
Adoina, Hansa-Geoiga Gadameia, sve do Peteia Sloteidi-
jka. Na ovaj nain otvaia potpuno novi piistup Hegelovoj -
lozoji i suviemenoj politikoj lozoji, kojim se odstianjuju
goleme zablude i piediasude u odnosu na samog Hegela. I
ne samo da ove piediasude postaju bespiedmetne, nego se
kontiastiia Hegel sa suviemenim lozoma. Ako bismo to
iziazili pitanjem koje je postavio Foucault: Tko sam ja? Je-
dinstveni, a ipak univeizalni i nehistoiijski subjekt?...
Da bi se odgovoiilo na ovo pitanje, Mile Babi se uputa u
veoma znaajno i obuhvatno istiaivanje biti Hegelove -
lozoje u kontekstu suviemene lozoje, napose politike
lozoje. Posvuda je jasno da Babi ini ono najvie da ia-
zumije Hegela, da ga pii tome kiitiki analiziia i piomilja
kako Hegelovo poimanje odnosa izmeu ieligije i diave
(politike) tako i Hegelov zahtjev da se diava slobode te-
melji na ieligiji slobode i da time piidonosi emancipaciji
ovjeka i ovjeanstva (sti. XII).
Novum ovog iada se oituje u etiii osnovne teze:
Da se u 270. paiagiafu Filozoje piava iskazuje piije
svega odnos izmeu stvaine diave i stvaine ieligije.
Babi se uputa u jednu znaajnu i veoma difeienciianu
aigumentaciju.
Dovodei na istu lozofsku iazinu ideju Filozoje piava
Mile Babi izbjegava hipostaze diave i ieligije, i postav-
lja ideju da je Hegel iazumio odnos diave piema ieli-
giji bolje od svih novovjekovnih lozofa koji su najiadi-
kalnije kiitiziiali ieligiju (XIII). Naime, on ima na umu
kiitiaie ieligije od L. Feueibacha pa do J.-P. Saitiea koji
samo iaziauju i dopunjuju Hegelovu kiitiku ieligije.
Za iazliku od ovih lozofa, Hegel ne odbacuje ieligiju
kao takvu nego samo peiveitiiane ili kiive foime ieli-
gije, to znai da odbacuje ieligiju koja negiia ovje-
kovu slobodu, to jest ieligiju ne-slobode.
Temeljito istiauje u obuhvatnom smislu koji su odnosi
izmeu diave i ieligije u 270. paiagiafu Hegelove Filo-
zoje piava.
Shodno tome Mile Babi i sam pokazuje dijalektiko
umijee u inteipietiianju Hegela i ialanjuje svojevi-
snu povijesnu piijelomnicu, kojom Hegel nudi ijeenje
odnosa izmeu diave i ieligije na dijalektikom putu:
tako to istie jedinstvo diave i ieligije i istodobno ia-
zliku izmeu diave i ieligije. Na pivom je mjestu po-
stavka da isticanjem jedinstva i iazlike u stvainoj diavi
i u stvainoj ieligiji Hegel postavlja osnovu za tiansfoi-
maciju svoje lozoje identiteta u lozoju iazlike, u
lozoju jedinstva i iazlike.
1.
2.
3.
4.
Sve je to inteipietiiano u sklopu kljunih guia iazvitka mo-
deine lozoje, onih lozofa koji su imali izniman utjecaj na
piocvat Hegelove lozoje i to ne samo u Zapadnoj Euiopi.
Zato se istiaivanje Mile Babia iii na teko pieglednu -
lozofsku liteiatuiu (na vie jezika, poied naeg, napose na
njemakom, engleskom, fiancuskom i talijanskom jeziku),
na one oiijentacije koje svoja viela neposiedno ili posiedno
duguju samom Hegelu. Zato valja ve sada istai da je to no-
vum ne samo kod nas nego u modeinoj lozoji u cjelini.
Time je postavljen samo okvii lozofskog iazumijevanja
viemena i povijesti, diave i ieligije, pozitivne i negativne
dijalektike.
Na tom polju, u kiugu dijalektike napetosti izmeu jedin-
stva i difeiencije, ieeksije i sjedinjenja, iazvija se smisao za
slobodu. Hegelova politika lozoja ili Filozoja piava od
1820. godine do poetka 21. stoljea: njezine inteipietacije
idu od apologije postojeeg, od takozvane dvosmislenosti
Hegelova pojma stvainosti (sve to je umno je stvaino...)
do iekonstiuiianja pojma uma. Reduciianje Hegelove Fi-
lozoje piava i lozoje u cjelini u Euiopi od polovine 19.
stoljea i tokom 20. stoljea, podvignuto je posebnoj kiitici
koja je poela od istiaivanja izvoia i inteipietacija siedi-
njih ideja ove lozoje. Filozoja diave kazuje da ona po-
iva na umu, koji kao piincip subjektiviteta tieba da gaian-
tiia subjektivnu slobodu (sti. 34). Za utjecajne mislioce on
je bio i iodno mjesto Kiitike teoiije i onog stava da nije do-
voljno da miljenje tei stvainosti nego i da stvainost moia
teiti miljenju.
Tako se lozoja biine o svijetu i povijesti (Haym, Teuni-
ssen, K. Rosenkianz, E. Weil...). U taj kontekst spadaju kii-
tike iekonstiukcije kljunih guia inteipietiianja Hegelove
politike lozoje, lozoje diave i piava, koje ve imaju
dugu tiadiciju. Nita Mile Babi tu ne pioputa, nita nije
nekiitiki piihvaeno ili odbaeno. Tu nalazimo iziiito kii-
tiko iekonstiuiianje mnogostiukih lozoja i lozofskih
oiijentacija u kontekstu novog viemena i njegovih ambiva-
lentnosti. Zasluga je i u tome to je to uinio Mile Babi na
uzoian i piimjeien nain. Tu se susieu i oni iskazi da je He-
gel kiiv za apologiju postojeeg, iepiesivnog svijeta, ak i za
nacionalizam u Njemakoj, za totalitaiizam i faistiku ide-
ologiju. Zaiazna je gestika, ona Haymova lozoja, Poppe-
iovo suoavanje s nepiijateljima otvoienog diutva, E. To-
pitschevo piikazivanje Hegelove socijalne i politike lozo-
je. Pojam uma i slobode, foimi slobode, pitanje o subjektu
i istini, fungiiaju ne samo kao motto, nego u histoiijsko-lo-
zofskom piouavanju. U tiansfoimacijama odnosa, ali i od-
nosa izmeu moi, istine i subjekta, u modelu foimiianja
modeinog ljudstva, Mile Babi dospijeva do sistematike koja
sabiie, kiitiki, kljune guie mislilaca: do Heibeita Maicu-
sea, Adoina, Lwitha, itd. Kod Maicusea sam Teunissen
nalazi bitan iskaz iz Uvoda u lozoju piava inteipietiiajui
ga: Za Hegela um nije u stanju upiavljati stvainou sve dok
stvainost nije postala u sebi samoj umna. Ne smijemo pie-
vidjeti da u ovoj kiitikoj iekonstiukciji Hegelove lozoje
diave i piava, nema epohe faktikog piivilegiianja.
Filozoja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja (
Mile Babi na nizu mjesta podvigava jasnoj i otioj kiitikoj
analizi veoma znaajne inteipietacije Hegela, napose onu
Maicuseovu koja dokazuje da Hegelova lozoja misaono
aitikuliia epohalni dogaaj novijeg viemena, Fiancusku ie-
voluciju, u pojmovima uma i slobode. I da je ona lozoja
ievolucije (Joachim Rittei). U stvaii, u sadiajnom smislu
Babi istiauje to to je istina, to znai jo misliti u toku
tematiziianja Hegelove lozoje, napose Hegelove Filozo-
je piava. U tom je smislu ova diseitacija okienuta piotiv
mnogostiukih iedukcionizama, ali i piotiv antiopologiziia-
nja miljenja. Ona iznosi ono to je fundamentalno istinski
tek u iekonstiukciji Hegela u kontekstu suviemene lozo-
je. Stoga ona jest foima istinske kiitike, kiitike povijesti
miljenja od Hegela do novijih viemena.
Tu se ispiepliu iazliiti motivi, ieeksija gianica koje su
kljune za lozoju Hegela. Napose gianice znaenja i tuma-
enja Fiancuske ievolucije, stvainog pomiienja boanskog
sa svijetom. Filozofski i kiitiki diskuis se nastavlja pieko J.
Habeimasa, P. Sloteidijka, K. Lwitha, Manfieda Riedela i
tako iedom. Babi otkiiva najvii stupanj kompleksnosti He-
gelove lozoje. Posebna je zasluga svojevisno oblikovanje
kiitike lozoje piema kojoj su zadiani otvoieni obzoii
miljenja, koje je osloboeno svake foime apsolutiziianja.
To je ona opasnost demisioniianja ivota, uma u slobodi i
znanju. Kiitika lozoja tako biva foimalno jasno uokvi-
iena plodnim nastojanjem tiaganja za istinom i odgovoino-
u koje je jasno iziaeno: u II. poglavlju (Pitanje inteipieta-
cije Hegelove Filozoje piava), u III. poglavlju (Hegelova
kiitika individualistikog utemeljenja politike), u Diugom
dijelu koji sadii sljedea poglavlja: I. Hegelova kiitika novo-
vjekovne slobode u Piedgovoiu Filozoje piava, u II. poglav-
lju (Hegelovo shvaanje lozoje i njegova kiitika novovje-
kovne lozoje), III. poglavlju (Hegelovo shvaanje diave i
kiitika novovjekovnog shvaanja diave), IV. poglavlju (Di-
ava i ieligija u 270. paiagiafu Hegelove lozoje piava), u
V. poglavlju (Diava i ieligija u 552. paiagiafu Enciklopedije
lozofskih znanosti).
Mile Babi piistupa pioblematici Metaziko utemeljenje
politike u Hegelovoj Filozoji piava (Diava i ieligija u He-
gelovoj Filozoji piava) na vie iazina. Kiitiki iekonstiuiia
odnos ieligije i diave, napose poslije Fiancuske ievolucije.
Dovodi u pitanje identitet izmeu ieligije i politike, instiu-
mentaliziianje ieligije, foime peiveitiianja pojma slobode.
Pieko poietka iazliitih uvida i lozofskih spoznaja, na-
pose u suviemenoj lozoji, Mile Babi uvodi iazlikovanja
u pojmu univeizalnosti, univeizalnog oiijentiianja u svijetu.
Inteipietiia piavi smisao lozofske teoiije, koja polazi od
Fiancuske ievolucije, od kompleksnih analiza lozofske te-
oiije Revolucije, piava, giaanskog diutva i diave. No, ta
lozofska teoiija vodi u spoi, u stiogoj aigumentaciji, oko
sposobnosti Uma da se iealiziia u giaanskom diutvu i
diavi. Poduzimaju se u tom smislu teoiijska iazmatianja
svega onoga to neumitno vodi iazaianju moi uma, ivot-
nih inteiesa identiteta i difeiencije. Jedna teoiijska analiza,
egzistencijalna, ili diutvena kiitika legitimiia piavo na kii-
tiku svega onoga to ieduciia i ogianiava mo uma, koja je
pioliiana idejama tiadicije od Platona do Heideggeia.
Sloboda je pieovlaujui pojam. Nakon vie stoljea puteva
i izazova njezinog iealiziianja, peiveitiianja, nakon Pivog i
Diugog svjetskog iata, pitanje samoozbiljenja uma i slobode,
uvidi u mogunost i nemogunost, postaju bitni za povijest
koja nee biti u znaku dominacije i itvovanja diugog. To
Mile Babi iznimno jasno pokazuje u Hegelovoj lozoji
piava. To je onaj Hegel koji iazliku ne pietvaia u kontiadik-
ciju, a jedinstvo u identitet. Kada je iije o Hegelu, onda je
jasno da on zastupa pioduktivnu ideju ili lozoju iazlike i
jedinstva. Apsolutiziianje jednog ili diugog peiveitiia zbilj-
nost i um. U Hegelovoj lozoji to postaje dalekoseno zna-
ajna ideja po kojoj i jedinstvo i iazlika mogu sauvati svoje
ontoloko dostojanstvo i viijednost. Ova analiza piomjene
pojma slobode legitimno se uklapa u Hegelovu kiitiku pei-
veitiianja diave i ieligije, napose eksteinalizma, inteina-
lizma, piividne spekulativne dijalektike.
Zato je bilo neizbjeno istiaiti Hegelovu kiitiku novovje-
kovlja, novovjekovne lozoje pieko njezinih najznaajnijih
mislilaca. U novovjekovlju se postavljaju temeljna pitanja
o moi subjekta. Hegel novovjekovnu lozoju shvaa kao
kontioveizno kietanje subjektivizma. Tu ima vie stadija i
meustadija. Babi uvodi, sasvim legitimno, i kiitiku Hegela,
ali se povjeiava ideji koja je sposobna da piimi kiitiku, da ie-
ektiia i iazlikuje izmeu ieligije i lozoje, da punu slobodu
ovjeka misli bez iedukcija, zajedno sa sveobuhvatnim je-
dinstvom ivota. Tako je meusobno kompatibilno zbiljsko
i umno. Tieba piidodati jo iazmatianje (u tieem poglav-
lju diugog dijela) Hegelove kiitike novovjekovnog poimanja
diave i Hegelovo lozofsko poimanje diave. On je iaskiio
dijalektiku giaanskog diutva i dijalektiku diave, iskustvo
onih lozoja koje ugioavaju giaansko diutvo i diavu,
od kiitike Rousseau-a pa dalje. Filozoja identiteta u biti
vodi ukidanju iazlika i time ukidanju ivota (sti. 308).
Babi (u etvitom poglavlju diugog dijela) jasno i uvjeiljivo
iaskiiva da Hegel u 270. paiagiafu Filozoje prava govoii
o odnosu stvarne drave prema stvarnoj religiji (sti. 309),
jei je usvojio bitna dostignua Fiancuske ievolucije i pio-
svjetiteljske lozoje. Za Babia je Hegel obiazovao jednu
sveobuhvatnu ideju uma, iskustvo uma, to to bi tiebala bit
modeinosti, nada ovjeanstva u jednu slobodnu, ali ne in-
stiumentalno iazumljenu zajednicu. On je otvoiio jednu
lozofsku, pojmovnu foimu modeine metazike diave i
ieligije, one zajednice u kojoj se ni jednom njezinom mo-
mentu ne piidaje apsolutni piimat. On uvodi pojam kompa-
tibilnosti opeg i pojedinanog, ieligije i diave itd. Piena-
gljeno misli onaj tko je sklon fetiiziianju ieligije ili diave,
giaanskog diutva i diave.
Mile Babi na izvoian i piomiljen nain iazmatia taj siedi-
nji odnos ieligije i diave. Uveo je legitimna iazlikovanja u
pojmu ieligije, u pojmu ivotnog svijeta i uma koji ovjeka
ini ovjekom, u pojmu ljudskog dostojanstva. Analiza je
Filozoja
status, broj 15, proljee 2011.
puna izvoinih piosudbi o metazikom utemeljenju politike
u Hegelovoj Filozoji piava. Svi bitni momenti. Zahtjevi za
univeizalistikim pojmom uma, spekulativnim, upuuju na
modeini pojam inteisubjektivnosti, ljudske zajednice koja je
sposobna za komunikativno iazumijevanje i spoiazumije-
vanje, na meusobno otvaianje, slivaju se jasno u jedan i-
ioki tok. Spomenimo to da je ovdje jasan misaoni napoi u
kontekstu modeine povijesti i suviemene svjetske lozoje
da se poblie odiedi u difeienciianoj analizi odnos ieligije
i diave, i ovdje se lozofski piomiljaju iazlikovanja u ia-
zumijevanju odnosa ieligije i diave, udoiedne slobode i
ieligiozne slobode, izmeu udoiedne savjesti (savjesti di-
avljanina) i ieligiozne savjesti. Hegelov je stav: Potivati
iazlike znai potivati stvainost, a iazaiati iazlike znai ia-
zaiati stvainost. (sti. 311). Babi pokazuje da je Hegel odnos
diave i ieligije dublje i bolje iazumio od svih novovjekovnih
lozofa.
On je pokazao da novovjekovni kiitiaii ieligije iaziauju
i dopunjuju Hegelovu kiitiku ieligije. I danas imamo poti-
caj da u tom smjeiu kiitiki iekonstiuiiamo misaona dosti-
gnua L. Feueibacha, K. Maixa, S. Fieuda, F. Nietzschea i
J. P. Saitiea. Sve je to iziskivalo kiitiku lozofskog dogma-
tizma, uvid u to da je Hegel povijesni mislilac koji je pokazao
u jednom povijesnom kontekstu da se tijekom povijesti sve
mijenja, pa i ieligija, koji pokazuje kako su tijekom povijesti
mogue bitne piomjene, kako se kianstvo moe pietvoiiti
u kontiadikciju samom sebi, kako se, dakle, moe pietvoiiti
u negaciju slobode (sti. 311).
Babi je analiziiao takoei Hegelovu kiitiku kiivih oblika
ieligije, peiveitiianih. To su svi oni oblici ieligije koji negi-
iaju ovjekovu slobodu (ibid.). Tako ieligija moe piotui-
jeiti svojoj biti, da moe popiimiti oblik koji ima za poslje-
dicu najokiutnije iopstvo pod okovima piaznovjeija i de-
giadaciju ovjeka ispod ivotinje. Ovdje je jasna pojmovna
foima analize ieligije neslobode, koja izaziva potpunu
peiveiziju u diavi, jei je ieligija neslobode zapiavo peivei-
tiiana ieligija (sti. 312). U Hegelovom miljenju impliciian
je njegov histoiicitet, pa se pitanje o jedinstvu i iazlici po-
stavlja na iazini povijesti, svjetske povijesti koja je napiedak
svijesti o slobodi.
Peiveitiiana ieligija se pojavljuje u foimama ieligije koje
u viemenu javne bijede, rasula i tlaenja slobode opiavda-
vaju gaenje slobode u ovom stvainom svijetu tjeei nas
obeanjem slobode s onu stianu ovog stvainog svijeta, koje
opiavdavaju gubitak slobode u ovom stvainom svijetu na-
dom u nadoknadu toga gubitka s onu stianu ovoga svijeta
(sti. 312).
U podiuju iskaza u diskuizivnoj piaksi to je zacijelo pojam
uma koji je unutainja mogunost ispunjene slobode, pojam
diskuisa unutainjih mogunosti sistematiziianja sa diugim
diskuisima u posthegelovskoj i postkantovskoj lozoji, u
cjelini modeinog miljenja. Tako se dospijeva do pitanja o
poietku svijeta, o etici, o poiijeklu zla u ljudskom svijetu.
Mile Babi i u ovom dijelu otkiiva pioblematsku situaciju
modeine, otkiiva foime subjektivnog apsolutizma, ieligi-
oznog fanatizma koji odbacuje svaku diavnu ustanovu i
svaki zakonski ied kao nepiimjeiene unutianjoj beskona-
noj udi (sti. 313). Jei se pokazuje da je poiijeklo zla ieli-
giozni fanatizam i apsolutni ieligiozni subjektivizam, koji
nastaju onda kada ljudi apsolutiziiaju subjektivnu foimu
svoje ieligije i tako iazaiaju sve ono ope i objektivno, svaku
ieligioznost i udoiednost (sti. 314).
Ova ocjena o osvjetljenju metazikog utemeljenja odnosa
ieligije i diave u Hegelovoj Filozoji piava stoji u istoj kon-
stelaciji sa diugom spoznajom piema kojoj se univeizalni
subjekt uma u Hegelovoj lozoji inteipietiia i s obziiom
na ono to nije miljeno i manifestno, to nije samo u fatal-
noj konzekvenciji iziaza i stila. U tu konstelaciju da se misli
ono nemiljeno (das Ungedachte) spada i uvid u metodu, da
se ovjek oslobodi okova apsolutiziianja i otuenja, utoliko
ukoliko se pomiiuje sa svojom vlastitom biti. To je zacijelo
plodonosna, heimeneutika metoda u Gadameiovom smi-
slu, koja je i znanje i modiciianje onog to zna i ieeksija i
tiansfoimacija naina bitka onoga o emu ieektiia. U tom
savezu Mile Babi otkiiva svu aktualnost Hegelove lozo-
je, osobito sa slojevitim pokiovom misaonih dostignua u
modeini. Rije je o Richaidu Roityju, Jigenu Habeimasu,
Jacquesu Deiiida-i, Gianni Vattimu, Chailesu Tayloiu i diu-
gima. Dovoljno je znati da ieligija nosi u sebi veliki poten-
cijal smisla i moiala koji su ielevantni za diutvo (sti. 315).
Semantiki potencijali ieligije se tiansfoimiiaju u sekulaini
govoi, u govoi koji svi u diutvu mogu iazumjeti. No, u He-
gelovoj lozoji do iziaza dolazi Hegelova kiitika ekstei-
nalizma (pietvaianje Boga u vanjsku nepiijateljsku stvai).
Babi kiitiziia Hegelov inteinalizam (da je vanjska stvainost
puka manifestacija unutianjeg duha jei tako Hegel ukida
samostojnost i vlastitu viijednost vanjske stvainosti).
Svaka dionica ovog znanstvenog lozofskog istiaivanja ie-
piezentiia ono to je i u suviemenosti jedinstvena foima mi-
ljenja, s onu stianu antikvaine histoiije, ali i apsolutizma
suviemenosti, utemeljujue pioblematske situacije (D.
Heiniich).
Mile Babi je u svojoj diseitaciji Metaziko utemeljenje po-
litike u Hegelovoj Filozoji prava (Drava i religija u Hege-
lovoj Filozoji prava) u skladu sa heimenutikom meto-
dom, kiitikim i emancipatoiskim spoznajnim inteiesom,
koji iaskiiva gianice svih tendencija koje ieduciiaju ljudsku
slobodu, koja je u Hegela istinsko mjeiilo slobode u histo-
iiji i diutvu, uspio na jedinstveno-piimjeien nain istiaiti
i aigumentativno iekonstiuiiati metaziko utemeljenje
politike u Hegelovoj Filozoji piava. Pied nama je djelo ne
samo histoiijsko-iekonstiuktivno, nego je ono foima lozo-
je na iazini njezine povijesti i suviemenosti, koja osnauje
i uva odnos piema zbiljnosti i kompleksnosti Hegelove -
lozoje, koja pioiiuje i piodubljuje, aktualiziia mo uma,
aitikulaciju uma i slobode, a time iaskiiva demoniziianje
peiveitiianih konguiacija odnosa diave i ieligije.
Filozoja
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 6
U doktoiskoj diseitaciji Mile Babi istiauje Hegela, jednog
od najznaajnijih lozofa na Zapadu, jedno od najznaajnijih
iazdoblja, u svim bitnim sadiajima kao imanentno teoiijski
pioces, u sveukupnosti aitikuliianja pojma uma, slobode i
ivotnog svijeta. U tom piocesu se sliva sve ono to je spo-
znatljivo kao smisao ivotnog svijeta. Stoga je ovo djelo bitan
koiak napiijed u istiaivanju Hegelove lozoje u kontekstu
suviemenih lozofskih oiijentacija, sa svojim teoiijski inten-
diianim sadiajem, i aspektom antidogmatizma. I ono pied-
stavlja znaajan dopiinos suviemenoj lozoji u postavljaju
nadasve novih i izvoinih mogunosti miljenja u faktikom
histoiijskom svijetu. Jedan takav iad u sljepilu faktikog
bespua znai nastavljanje jedne tiadicije iziaavanja po-
vijesnog smisla Hegelove lozoje, koja je piije pola stoljea
zapoeta na Odsjeku za lozoju i sociologiju Filozofskog
fakulteta u Saiajevu, od njegovog osnivanja, a napose u -
lozofskoj biblioteci Logos (u izdavakoj kui Veselin Ma-
slea) od kiaja pedesetih godina minulog stoljea.
Mile Babi posee za jednom euiopskom tiadicijom koja
svoju legitimnost stiliziia u poimanju diave i ieligije, biti
i obiisa slobode, velikog euiopskog lozofa, onog miljenja
koje naem dananjem viemenu nudi otkiie ideje o jedin-
stvenoj slobodi u globaliziianom svijetu, u diutvu u kojem
dominiia infoimiiana apatija i nelagodna oputenost. Diu-
gim iijeima: Hegelova lozoja piava, politike, u ovoj dok-
toiskoj diseitaciji piedstavlja pluial identiteta ideje slobode,
ideju mogunosti za svijet u kojem danas ivimo.
Moemo jednostavno iei da Hegelove ideje u kiitikoj ie-
konstiukciji Mile Babia nisu konvencionalne piedstave o
slobodi i diavi, o udoiednosti i ieligiji. Ona, sloboda, je i
opasnost, ali ne u konvencionalnom smislu, napiotiv vie u
Hldeilinovom. S tom idejom miljenje dospijeva u povijest
koja nije puki piedmet histoiiogiaje i pieovlaujuih kon-
vencionalnih piedstava, tiaumatiziiajuih osjeanja moi i
piisvajanja.
Ako ovjek izgubi ovu ideju, izgubio je vlastite ideale, svijet
budunosti, ideju koja legitimiia piavo pluialistike tiadi-
cije, a o njoj se uvijek vodi spoi, ovdje u stiogosti aigumen-
tacije koja uvaava ve spomenuta utemeljujua pitanja lo-
zoje, politike u Hegelovoj lozoji piava, diave i ieligije,
otvoienih pitanja ljudske slobode.
U doktoiskoj diseitaciji Mile Babia na iazini suviemene
heimeneutike ocitani su iazliiti putevi tumaenja Hege-
love lozoje i metazikog utemeljenja politike u doba
kiize svijeta, epohalnog zaokieta, koje je zahtijevalo zbilj-
sku piomiljenost, nadilaenje onog znanog neplodnog line-
ainog nastavljanja. Time postaje spoznatljiv bitni ili kritiki
smisao ivotnog svijeta, kojemu piipada i zbiljska lozoja:
povijest lozoje, lozoja povijesti, teoiija ieligije i uma. U
tom je smislu ova doktoiska iadnja znaajan dopiinos su-
viemenoj lozoji, euiopskoj duhovnoj povijesti, uvidu u
iast kiiznih piocesa. Time ona postie bitni lozofski inteies
koji je usmjeien na pioblematiku Hegelove lozoje diave
i ieligije, povih svih patetinih emancipacijskih foimulacija
novog vijeka.
Stoga je i ovim djelom otvoien put za novu i smjelu lozofsku
analizu diave i ieligije, pioblema emancipacije, jei je izbje-
gavanje postavljenog pioblema svakako naputanje vie-
stoljetnog iada uma i njegova iazuma (Joachim Rittei).
Ovim iadom, stiogim metodikim istiaivanjem, Mile Ba-
bi viedimenzionalno iasvjetljava piioiitet slobode u He-
gelovoj lozoji koja je uvijek u elementu univeizalnog, u
kojoj jezik iazdjeljuje ono to je istoiviemeno u povijesnu
sukcesiju. Razdoblje nove piosvjeenosti iazumijeva se u
kontekstu piocesa tiansfoimacije, stanje uma kao foima
egzistencije ovjeka. Time piema dokazima Mile Babia
siedinje mjesto dobiva ideja slobode koja znai da je ljud-
sko bie sposobno u dijalogijskoj komunikaciji (K. Jaspeis),
u otvoienom hoiizontu, da uva ljudsko dostojanstvo, pia-
vednost, pluialistiki svijet, svijet iazliitih peispektiva, koje
ne postaju iste u globaliziianju. Ideja piavednosti je jo od
Platona i Hegela povijesna ideja, oblik moialnoipolitikog
puta, onog noimativnog koje je sposobno za istinu (J. Ha-
beimas). Ono na dosljedan nain dospijeva u suviemenost
jedne svjetske povijesti lozoje (K. Jaspeis), u volji za isti-
nom i komunikacijom, unutai koje ljudi jedan diugog uza-
jamno tiae, svagda na pietpostavkama mogunost uni-
veizalne komunikacije (K. Jaspeis).
Zn)un
Doktoiska diseitacija Mile Babia, koju je odbianio 18. 6.
2009., piedstavlja u suviemenoj znanosti, u lozoji i u du-
hovnim znanostima, temeljno djelo, lozofski oiiginalno i
dosljedno, jedan novum u piouavanju euiopske lozofske
batine, napose Hegelove Filozoje piava. Babi pokazuje u
svom iadu da se diava temeljila na ieligiji sve do Fiancuske
ievolucije, to znai da je ieligija bila diavna stvai sve do
Fiancuske ievolucije. Oni koji nisu piihvaali diavnu ieli-
giju bili su piogonjeni. Zato je odvajanje diave od ieligije
veliko dostignue za ovjekovu slobodu. Taj novi nain ute-
meljenja politike oituje se u piiznanju i potovanju iazlike
izmeu diave i ieligije. Ako se piizna i potuje da je iazlika
izmeu diave i ieligije ne samo bitna nego i nuna, onda se
time piiznaje da je i jedinstvo (zajednitvo) izmeu diave i
ieligije bitno i nuno. Stoga je ova doktoiska diseitacija no-
vum, iznimno znaajno znanstveno dostignue koje istinski
iaskiiva sustav peiveitiianih konguiacija odnosa diave i
ieligije. Zato ona piedstavlja ielevantno dostignue koje je
ujedno iaskiivanje utemeljujue pioblematske situacije, na
osnovi ideje da ljudi jedan diugoga uzajamno tiae, svagda
na pietpostavkama mogunosti univeizalne komunikacije
(K. Jaspeis).
NOVA KLASA
Nova klasa
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 8
Nova klasa nadivjela jasko
svoga politikog sustava
*

Chaim Noll
Gledana u cjelini nova klasa predstavlja panoptikum svega onoga na to
ljudi postaju spremni kada u ruke dobiju neogranienu vlast, vlast koja ne
poznaje nikakvih moralnih i religioznih ogranienja. Podvizi nove klase bili su
pustolovni i fantastini, njihov prezir ovjenosti patoloki a samoinsceniranje
megalomansko. Od svega toga u biti nije bilo nita autohtono. Plagijatorstvo
je bilo i ostalo njezin znak, sve do danas. U mnogim knjigama je opisano kako
su u carstvima socijalizma imali uspjeha oni koji su se najspretnije odricali
vlastitih misli i osjeaja: dakle, duevno najsiromaniji
Uvoon sII)vsn Nakon to sam proitao ovaj lanak,
oslonjen na empirijski materijal sovjetskoga i drugih tipova
rigidnog socijalizma, nametnulo mi se pitanje: u kojoj mjeri
autorova razmiljanja i zakljuci pogaaju sadanje stanje
stvari u dravama nastalim nakon krvavoga raspada socija-
listike Jugoslavije? Konkretno u hrvatskom sluaju: u kojoj su
mjeri prva dva predsjednika Republike Hrvatske Franjo Tu-
man i Stipe Mesi te njihovi politiki i stranaki suradnici i
suputnici bili i ostali pripadnici nove klase? Pitanje je umje-
sno, a odgovor ne bi smio biti brzoplet niti formuliran u duhu
jo nedovrenog sukobljvanja izmeu potomaka ustaa i
partizana. Zato sam se odluio prevesti ovaj tekst i staviti
ga na raspolaganje itateljima, osobito mlaim povjesnia-
rima, sa eljom da barem oni ovome povijesnom kompleksu
pristupe sine iia et studio.
U zemljama diavnog socijalizma vladajui sloj je bio u mno-
gome pogledu pojava za sebe. Mo te nove klase, tako Milo-
van ilas 1957. u svojoj poznatoj knjizi Nova klasa s podna-
slovom Jedna analiza komunistikog sistema, bila je vea od
moi bilo koje piijanje klase u povijesti, pa sukladno tome i
njezina klasna umiljenost kao i njezine klasne piediasude.
Danas tome moemo nadodati: njezina je vladavina bila
kiaa od vladavine diugih klasa a njezina batina pogubnija.
tete koje je ona za sobom ostavila jo uvijek se
1
daju jedva
sagledati: iazoine posljedice na iijekama, tlu i umama Si-
biia, duevne defoimacije na milijunima ljudi, upiopateno
gospodaistvo itavih zemalja i naioda.
Vi ste poinili po ovjeanstvo neopisive zloine, stoji u
optunici piotiv iumunskoga diktatoia Ceauescua i nje-
gove supiuge, zloine kojima ste upiopastili iumunski na-
iod. Sline optube piotiv nove klase podignute su i u diu-
gim zemljama, posvuda je ona za sobom ostavila masovnu
bijedu i masovne giobove.
1 Pivo izdanje na engleskom jeziku pod naslovom Te New Class An Anal-
ysis of the Communist System, New Yoik: Piaegei Publisheis 1957. Najno-
vije izdanje na sipskom jeziku u Zagiebu pod naslovom Nova klasa. Kritika
savremenog komunizma, Zagieb:FENIKS KNJIGA 2010.[ISBN: 978-953-
7710-00-2] Op. piev.
Oiiginalni tekst pod naslovom Die Neue Klasse hat ihi veidientes Ende
beilebt objavljen u: Merkur. Deutsche Zeitschrift fr europisches Denken
731 (64. godite, tiavanj 2010), sti. 281-290.
S njemakoga pieveo i uvodnu biljeku napisao Sieko M. Daja
Nova klasa
status, broj 15, proljee 2011.
Znaajke i osobitosti nove klase, posebno njezina sposob-
nost da nadivi piopast vlastitoga politikog sustava, ta-
kve su da se jo i danas njima tieba baviti. Rijetko je jedna
ljudska vladajua giupa bila toliko uvjeiena u svoje piavo i
vlastiti visoki moial. Fikcija viega, za koje se nova klasa
navodno boiila, jo i danas egzistiia. Od nekomunistikoga
svijeta komunistike su diave postupno dobile piiznanje
pa je time legitimacija nove klase bila na piagu uspjeha.
Mnogi su zapadni politiaii poeli sve vie vjeiovati u ivot-
nost diavnoga socijalizma, pa ih je njegov nagli slom zate-
kao nepiipiavnima.
Razlog tome ne lei samo u povinom piomatianju i maglo-
vitosti napiednih teoiija. U svezi s ovim na vidjelo izianja
jedno od svojstava nove klase: naime njezina vjetina zama-
gljivanja i dezinformiranja. Dezinfoimiianje je poivalo na
jednostavnoj podlozi: tvidoglavo i bez kolebanja, upoino i s
mnogo fantazije nepiestano se ponavljalo stvaii koje su sta-
jale u supiotnosti s injenicama. Gdje je vladalo siiomatvo
govoiilo se o sve veem podmiiivanju mateiijalnih potieba.
Zemlje u kojima je bila zabianjena svaka slobodna iije in-
sceniiale su kultuino cvjetanje. Tako je DDR [= Njemaka
Demokiatska Republika], u kojoj je idovski nain ivota
bio konsekventno potiskivan, sebe nazivala domovinom
idova.
I meusobni odnosi unutai nomenklatuie bili su duboko
lani. Razlog te lanosti bila je iioko piopagiiana tjeskoba
- koja se pielila u nepiestano meusobno pijuniianje - kako
pied unutainjim tako i pied vanjskim stvainim i izmiljenim
opasnostima. Na piimjei, iako je napad od zapadnih susjeda
bio nevjeiojatan, ipak se u to vjeiovalo sve do konca.
Optimistike su paiole, mada ih je stvainost poiicala, imale
u sebi i neto autosugestivnoga. Bilo je naime neminovno
samoga sebe hiabiiti, osobito zadnjih godina kada se gos-
podaiski slom vie nije dao pievidjeti a ekoloka katastiofa
doslovno visjela u ziaku. Samo dva mjeseca prije svoga
pada Honecker je tvrdio: Jedinstvo masa i Partije nije
nikada bilo tako jako kao danas. Za njega i njegove funk-
cionaie davno je ve postalo nevano da li mase vjeiuju u
ovu neistinu, jei su Honeckeiovi adiesati bili nova klasa i
njezini sponzoii na Zapadu. Znalo se naime: tako dugo dok
dojam tiaje da je vlast stabilna, bit e i zapadnih kieditoia
i poslovnih paitneia, uz iju e se pomo jo neko viijeme
moi ivjeti.
Nova je klasa bila vilo vjeta u piodiianju u mentalitet pio-
tivnika, tj. giaanskoga diutva u funkciji klasnoga nepii-
jatelja. Maiksistiki je pokiet u svom izvoinom poiivu bio
jedna piotukapitalistika, piotugiaanska ieakcija u nizu
takvih mnogobiojnih ieakcija u 19. st. Ali za iazliku od osta-
lih maiksistiki je pokiet bio najuspjeniji, jei je znao naju-
spjenije iskoiisti giaanske slabosti kao to su loa savjest
i sklonost licemjeistvu. Upiavo je to, uz neiskustvo nove
klase u vienju vlasti, uinilo zamamljivim pietjeianosti te-
oiijskoga socijalizma. Lenjin je maiksistikoj analizi kapi-
talizma piidodao koncept impeiijalizma te paiazitskoga
tiulog kapitalizma odnosno kasnog giaanstva. Dakako,
u pitanju je jedna pogiena piocjena, kako e se to kasnije
pokazati. Zapadni sustav se nije pokazao dekadentnim nego,
napiotiv, stamenim. Odnosno piotivnik je bio vitalniji i spo-
sobniji za piomjene. U toj pogienoj piocjeni lei jedan od
glavnih uzioka neuspjeha nove klase.
Ipak je maikstistika teoiija desetljeima uzdimala giaan-
sko samoiazumijevanje. Iz te injenice su ideolozi nove klase
povlaili piebize zakljuke kako su maikstistika piedskazi-
vanja tona. Negativna slika Zapada koja je bila iaspiostia-
njena u svim socijalistikim diavama, te pienaglaavanje
zapadnih kiiza i slabosti, diamatino piikazivanje piopasti
Zapada bili su namijenjeni zastiaivanju zatoenih naioda,
ali su sluili i kao siedstvo za samoumiiivanje nove klase,
sugeiiialo se samome sebi kako je samo pitanje viemena
kada e klasni nepiijatelj potonuti zbog vlastitih neijeivih
supiotnosti.
Samoumiiivanje je bilo neizbjeivo zbog oitih nevolja vla-
stitoga sustava. Ve polovicom 70-ih godina [20. st.] nije bilo
vie niti jedne socijalistike diave koja nije bila zaduena
kod zapadnih zemalja i to beznadno zaduena, kako to da-
nas znamo. Kioz zadnje desetljee i pol bila je u pitanju samo
pieinaka dugova [Umschuldung], to je neminovno vodilo
do politikih ustupaka. A budui je samo vih nomenklatuie
bio upuen u poslovno stanje stvaii, bile su nune ideoloke
piiuete da bi gro nove klase zadiao vjeiu u konani cilj
usieenje itavoga ovjeanstva pomou komunizma.
Pitanje zato se piotivnik pokazao tako ilavim i nije do-
ivio piopast, kako su to Maix i Lenjim piedviali, nova je
klasa u svojim publikacijama i inteinim infoimacijama jed-
nostavno zaobilazila. Na to pitanje maiksistiki teoietiai
nije u stanju odgovoiiti. Kail Maix, mislilac pioet scijen-
tizmom 19. st., tvido je vjeiovao da je otkiio zakonitosti
povijesti, pa se daljnji tijek na temelju tih zakonitosti moe
piedskazati. Ova je samoobmana djelovala zavodniki i na
mnoge zapadnjake intelektualce.
injenica je da je zapadnim nacijama bilo bolje negoli naio-
dima diavnoga socijalizma. Zapadna su gospodaistva bila
uinkovitija, njihova mateiijalna baza solidnija, ivotni stan-
daid vii. Iako su bila u pitanju zapiavo maiksistika mje-
iila za piocjenu stanja jednoga diutva, ovdje se ta mjeiila
nisu dala piimijeniti. Fiksiianje na piimat jedne zastaijele
ideologije oteavalo je novoj klasi da doe do piavih uvida i
onemoguavalo uvoenje djelotvoinih iefoimi. Pii tome su
mnogi piipadnici nove klase iz svakodnevnoga iskustva uvi-
ali temeljnu gospodaisku nedostatnost vlastitoga sustava.
Ne mali bioj njih baiem je nasluivao da se iazlog toga ne
da vie ukloniti: bila je to naime sama maiksistika teoiijska
zgiada, koja je u pivi plan stavljala mateiijalnu, ak eko-
nomsku stianu diutvenoga bitka, ali se u piaksi toga nije
diala.
Nova klasa
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 6o
U ekonomskom pogledu socijalizam nije funkcioniiao niti
jednoga jedinog dana. Ve su Lenjin i Staljin, da bi se ne-
kako pieivjelo, moiali piimjenjivati iefoime iz piijanjih
sustava, kao to su iazdoblje malog kapitalizma NP [=
novoga ekonomskog planiianja], iobovski iad u gulagu, fe-
udalni pljakaki iatovi jednom iijeju sve to bi vlada-
juoj klasi piibavljalo novac i mateiijalna dobia. Povijesno
gledano, posebno iznenauje nedostatak originalnosti
kod nove klase. Njezini su nastupi bili giubi i do gigantskih
iazmjeia oiganiziiani osvajaki i iziabljivaki pothvati pii-
janjih vladajuih klasa, koje je nova klasa zasjenila posebno
iazmjeiima svojih zloina.
Danas se udimo s kojom su se bizinom mnogi komunistiki
funkcionaii piilagodili novome sustavu, postali uspjeni po-
slovni ljudi i vjeti pailamentaici, piihvatili maniie zapad-
noga ivota. Upiavo se tu ponajpiije oituje odsutnost oiigi-
nalnosti kod nove klase. Njezini pripadnici nisu imali ni-
jednoga drugoga motiva osim sudjelovanja u drutvenoj
moi bez obziia na kaiaktei diutva. To se sada bjelodano
oituje. S diuge stiane, time izbija na vidjelo skiivena stiana
nove klase beskiupulozna vlastita koiist. Nova je klasa po-
tajno uvijek eznula za zapadnim nainom ivota za ma-
teiijalnim ugodnostima, ali i za ivotom koji ne bi bio tako
otuen od stvainosti. Jei osjeaj zajednike piipadnosti kod
nove klase poivao je na konkietnom zajednikom posjedu,
a ne na dogmatskoj piaznoj teoiiji.
Vile u kojima je nomenklatuia stanovala bile su diavno,
paitijsko i naiodno vlasnitvo, limuzine u kojima se vozila
bile su slubeni automobili, svaki je funkcionai znao da
moe iznenada izgubiti sve pogodnosti, jei ga u tome nije
titio nikakav giaanski zakon. U ziaku je peimanentno leb-
djela mogunost iazvlaenja, opasnost da ga svaki as diu-
govi mogu svignuti pa onda bude moiao loe ivjeti kao i
svi ostali. Do ugodnosti giaanskoga ivota moglo se doi
samo pieko vlasti, poloaj u apaiatu vlasti i sudjelovanje u
posjedovanju bili su jedno te isto. Status slobodnoga piivat-
nog ovjeka bio je iskljuen, poznat je bio samo status paitij-
skoga i diavnoga namjetenika, i to na opoziv. Imitiialo se
oblike ivota visokoga giaanstva, u nekim sluajevima i-
vot siednjovjekovnih despota, kao na piimjei kod Ceaues-
cua dakako, u supiotnosti sa svemonom i piotiv posjeda
nepiijateljski usmjeienom naukom, ksiianom na mitve
idole, okiutnom piema ivima i u sluaju sumnje vanijom
od stvainosti.
Zadnji dani komunistikih diava iznijeli su na vidjelo me-
usobni piezii njihovih funkcionaia. Sve dotle nepogieivi
voa biva pieko noi svignut s vlasti i pioglaen diavnim
izdajnikom ni tiaga bilo kakvoj solidainosti. Ova je pojava
jednako staia koliko i nova klasa. Ruski pisac Lev Naviosov
u svom djelu Godine uenja Leva Navrosova zoino ocitava
Lenjinovu sve veu tjeskobnu psihozu pied nemilosidnou
paitijskoga apaiata kojega je sam uspostavio. Svaki je komu-
nistiki funkcionai do najmanjega okiunoga sekietaia bio
pioet stiahom da jednostavno moe ieznuti poput mili-
juna potlaenih ljudi i zaviiti u vlastitom infeinu.
Bolest nove klase bila je izofrenija, piisutna kako u indi-
vidualnom ivotonom osjeaju funkcionaia tako i u kolek-
tivnoj svijesti nomenklatuie, tj. u njezinoj klasnoj svijesti.
Fiancuski psihijatai Joseph Gabel u svojoj knjizi Ideologija i
izofrenija istie iascijepljenost svijesti kao temeljno svojstvo
takvih ideolokih konstiukcija i izofieniju naziva individu-
alnom ideologijom, a ideologiju izofienijom kolektivne svi-
jesti. Podvigavanje nove klase teoiijskoj zgiadi socijalizma
pioizvodilo je kod njezinih lanova sve vie psihozu duha.
Rascjep duha zapoeo je na taj nain to se negativnu stianu
socijalistikoga sustava odvojilo od iste nauke. Ta se nauka
supiotstavljala svim pokuajima ispiavljanja odnosa na bolje
i omoguavala oitodoksnom kiilu nove klase da piistalice
novoga kuisa lii vlasti.
Zbog toga je povijest nomenklature povijest nepresta-
nih istki i samokiitike osobnih gieaka, peimanentnog
viaanja nauci i u svezi s tim povijest onemoguavanja i
iazaianja svih iefoimatoiskih zahvata u stanovitim viemen-
skim iazmacima. Jei svaki put kada bi se unutai nove klase
pojavili specijalisti, stiunjaci, odnosno sposobnije snage, i
piedlagali ivotno vane koiektuie, odmah bi bili iskljueni.
Pitamo li se danas po kojemu su kiiteiiju u Staljinovo doba
bile izabiiane itve istki, na to ima samo jedan jezgiovit
odgovoi: po tome da li su se isticali bilo kojom kvalite-
tom. Time je bio otvoien put usponu nesposobnjako-
via, kako je to u sedamdesetim godinama [20. st.] foimuli-
iao moskovski knjievnik Giigoiij Baklanov, dakle kionino
negativan odabii kadiova u paitijskom i diavnom apaiatu.
To je neizbjeivo vodilo u tiajnu paializu nove klase.
Svijest o vlastitoj viijednosti kod nove klase jedva podsjea
na staie vladajue slojeve. Robovlasnici, feudalno plemstvo
i giaanstvo su nalazili svoju legitimaciju piije svega u po-
sjedu a komunistika nomenklatuia napiotiv u svjetona-
zoiu. Komunizam je dodue kao konani cilj postavio eko-
nomsko zbiinjavanje ljudi, ali je to bio samo jedan aspekt
sveukupnoga moialnoga, intelektualnog i tjelesnog napietka
kioz obiazovanje naioda, masovnu kultuiu i masovni
poit. Novi ovjek kao piodukt socijalistikoga odgoja
tiebao bi biti non plus ultra, uz pomo ideologije idealno
oblikovan lik, ivo utjelovljenje maiksizma-lenjinizma, jed-
nom iijeju nadovjek.
Da bismo shvatili novu klasu, moiamo poi od toga da su
se mnogi njezini piipadnici u tome pogledu stvaino sma-
tiali nadljudima, vii od ostatka ovjeanstva, piauzoiima
onoga u to se imalo pomou ekspeiimentiianja pieobiaziti
cjelokupno puanstvo socijalistikih zemalja. Ne mali bioj
funkcionaia smatiao se izabianicima ve zbog toga to su se
visoko popeli od cipelaiskog sina do oca naioda. A kada
bi se pojavile sumnje, one nisu nikada pogaale samu stvai
nego uvijek samo pojedince. Dotina bi osoba bila bizo pio-
glaena paiijom nove klase i iz nje izbaena. Gieke su mo-
gli poiniti samo pojedini funkcionaii ili zloinake klike
koje su djelovale piotiv istinske volje Paitije. Piimjei toga je
Hiuovljev tajni govoi o Staljinovim zloinima: uz ogio-
Nova klasa
status, broj 15, proljee 2011. 61
mno demagoko pietjeiivanje Hruov je izazvao dojam
kako je sva krivnja poivala na Staljinu, Beriji i skupini
ostalih, ali nikako na Partiji kao takvoj.
Pojedinci i skupine na koje se piebacivalo kiivnju doivlja-
vali su takve postupke kao veliku nepiavdu, jei je u svijesti
funkcionaia sve odluke donosila Paitija, koja je na koncu
konca bila jedan nepioziian apaiat. Individualna odgovoi-
nost je bila nepoznata, jei su se piipadnici nove klase po de-
niciji iazumijevali ne kao pojedine osobe nego kao dijelovi
kolektiva, kao mali kotai u jednoj i za njih same misteiio-
znoj maineiiji. U odgoju i samoodgoju funkcionaia biino
je potiskivano svako osobno oitovanje i isticanje, sve to je
bilo upadljivo i iziazito. U unutainjem meusobnom sao-
biaaju sluilo se jezikom koji je u cijelosti bio izgiaen od
piepoznatljivih i ideoloki siguinih elemenata. Izbjegavane
su individualno obojene iijei i svaki osobni stav, nepiestano
se ponavljala ispovijest povjeienja u komunizam i vladajue
vihove Paitije.
Zatakavanje i nijekanje, dugo uvjebavana konspira-
tivnost, ak i u meusobnom ophoenju, uinili su novu
klasu nevjeiojatno uspjenom u oiganiziianju tajnih slubi
i pijunae. Tako je znatan dio insucijentnosti sustava bio
kompenziian poslunou i samozatajnou za vlastiti i-
vot zabiinutih, ali u sluaju uspjeha piivilegiianih suiadnika
komunistikih siguinosnih slubi. One su s nepokolebivom
odlunou i skiajnom dosljednou piodiiale u gospodai-
ske, vojne i diutvene stiuktuie piotivnika i nanosile im
ogiomne tete. ak im je uspjelo snano utjecati i na javno
miljenje zapadnih diava.
Uz subveizivnost minja je bila diugo vano svojstvo u in-
teinoj komunikaciji nove klase. Mrnja prema vanjskom
i unutarnjem neprijatelju bila je bezgianina. Mentali-
tet funkcionaia ivio je od negativnih slika o nepiijatelju
[Feindbildei]. S njima su oni tako dugo manipuliiali dok se
ne bi stvoiio dojam da u njih visto vjeiuje svaki pojedinac.
Tiajno samozavaiavanje stvoiilo je amalgam koji ih je me-
usobno spajao. Piotivnik, nepiijatelj, izdajnik, antia-
meiikanizam, cionizam ili faizam, uiote, ofenzive i
piotivnike stiategije ivjelo se u nepiestanoj paianoji
do u detalje ieglementiiane sive svakodnevnice, zainjene
opasnou i neuiozom.
U svom bitnom obliku ta je paianoja nadivjela sustav i pii-
lagodila se nainu unutaistianakih demokiatskih boibi u
zapadnim diutvima. Negativne slike o nepiijatelju u mno-
gim sluajevima ostale su netaknute. Piimjeia iadi spome-
nimo samo jedan od tih steieotipa minje Iziael kao za-
kleti steieotip o nepiijatelju u sovjetskoj i istonoeuiopskoj
piopagandi. idovska je diava piikazivana desetljeima
sustavno kao simbol ieakcionainosti, nehumanosti, iasizma
i apaithejda (nasupiot tome njezini aiapski piotivnici kao
simbol napiednosti). Ne tieba se uditi to osamdeset
posto biiaa Ljevice [Linkspaitei] u dananjoj Njemakoj
nijeu diavi Iziaelu piavo na opstojnost. I diugi steieotipi,
piediasude i slike o nepiijatelju, na piimjei antiameiikani-
zam, pokazali su se otpoinima unutai nove klase.
Isto je tako unutai nove klase pieivjela i klasna umilje-
nost. Ostaci nomenklatuie i danas se lijepe uz socijalizam
i umiljaju si da su u moialnom pogledu u piednosti pied
diugim ljudima. Sebe smatiaju boljim od zapadnih ljudi,
jei za njih vie egzistiia poput mateiije. Iako je diavni
socijalizam doveo do osiiomaenja i upiopatavanja ita-
vih naioda i zemalja, bivi funkcionaii i dalje sebe smatiaju
kompetentnim zastupnicima solidainosti sa siiomanima i
ugioenima.
Uloge o veoj ljudskosti posebno su zavodljive za intelektu-
alce. Intelektualci su od poetka bili apologeti nove klase a u
ianoj fazi komunistikoga pokieta sainjavali su i znatan dio
vodstva. Mnogi od njih bili su giaanskoga i malogiaan-
skoga, pa i plemikoga poiijekla. Iz iuskih dvoiskih kiugova
na piijelazu iz 19. u 20. stoljee potjecale su geneialske keii
koje su bacale bombe. Giaanskoga poiijekla bila je giozna
civena Hilda, Hilde Benjamin, ministiica piavde u DDR.
Jigen Kuczynski, jedan od stiatega SED [= Socijalistike
jedinstvene paitije Njemake] potjecao je iz jedne bankai-
ske obitelji. Albeit Noiden, glavni ideolog Paitije, bio je sin
iabina. Giof Aleksej Tolstoj, izdanak najstaiijega plemstva,
dodvoiavao se Staljinu. Tonije piomatianje pokazuje da
je nomenklatuia bila smjesa ljudi iazliitoga poiijekla, koji
su se u potiazi za novim uspjesima nali pod zajednikim
baijakom.
A iadnici meu njima im bi postali funkcionaii piestajali
su biti iadnici: pioli bi kioz kolu maiksizma, usvojili -
lozoju, osjeali se posveenim u skiivene zakone kietanja
ljudskoga ivota i osposobljeni za njegovo poboljanje. Kako
pie Golo Mann u Opiju intelektualaca, marksizam je po-
sredovao mlitavim intelektualcima gradivo s kojim su
pred neukim gomilama demonstrirali svoju nadmo,
briljirali znanjem o tajnama svijeta, ali je to sve na koncu
svrilo kao prijevara samih sebe i siromanih sluatelja.
Maiksizam je bio skiojen piema tijelu onih koji su se sma-
tiali kastom znalaca, tim vie jei je vodstvo sveznalica nad
neznalicama bilo jedno od naela komunistike vladavine,
kako je to Lenjin zacitao u svom spisu to da se radi? [to
delat?, 1902]. Piipadnost novoj klasi bila je ideoloko-svje-
tonazoiski piedestiniiana i ovisila je o spiemnosti na pod-
laganje, a u stanovitim sluajevima i na itvovanje ivotnih
iskustava, vlastitoga poiijekla, vlastitoga vienja stvaii i naj-
dubljih osjeaja u najiiem smislu svoga ja jednoj bezu-
vjetnoj nauci 19. st. Tako je nastajala jedna nova svijest koja
je pioimala cijelu klasu: pretvaranje ja u mi.
U pivoj fazi ilo se tako daleko da se piedlagalo, na piimjei
sovjetska naiodna komesaiica Aleksandia Kollontaj, zajed-
niko seksualno paitneistvo, i to iadi odgojnih iazloga, da bi
se tako iskoiijenila svaka pomisao na vlastito posjedovanje.
Rosa Luxembuig se tuila u svojim pismima Leu Jogichesu
Nova klasa
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 6z
na vlastitu slabost piema svilenim haljinama, kojih se sve
do tada nije mogla odiei iako zna da to zasluuje moialnu
osudu. Spiemnost na odiicanje potiajala je najkasnije do
Staljina, nakon kojega je nova klasa otkiila ai luksuza, iako
je iluziju o vlastitoj velikodunosti i dalje njegovala sve do
naih dana. Jo je Eiich Honeckei pied istianom komisi-
jom izjavio: Ja sam jedan siiomaan ovjek.
Dakako, maiksistika nauka sadii stanovite temeljne istine
i tone analize kapitalistikoga gospodaiskog sustava, ali ve-
liki zakljuci koji su iz toga povueni pokazali su se pogie-
nim: niti je dijalektiki mateiijalizam sveviijedei zakon
gibanja u piiiodi i diutvu, niti je klasna boiba temeljni
model ljudske povijesti. Nisu se ostvaiila ni maiksistika
piedskazivanja, to je na koncu konca postalo bjelodano slo-
mom sustava socijalistikih diava. Isto se tako nisu ostva-
iila ni piedskazivanja o Zapadu. Dananji adepti mar-
ksizma utjelovljuju izumirui tip intelektualca iz 19. st.:
noeni stiau za sistematiziianjem, iesantimanom i sklo-
nou piema paualnim piocjenama, oni se ne daju pouiti
oiglednostima. Mnoge pietjeianosti i nepiijateljski stav
piema osjetilnom njemake lozoje 19. st. ostali su sau-
vani u maiksizmu. Piistalice maiksizma se do danas otimlju
oevidu koliko se svijet od Maixa do danas piomijenio.
Ozbiljna nesiguinost meu novom klasom nastupila je
kada se tiino gospodaistvo pokazalo ilavim i u konku-
ienciji sustava ak nadmonim. Dananji kapitalizam ima
malo zajednikoga s kapitalizmom kako ga je Maix ocitao.
U zapadnim zemljama jedva se moe govoiiti o iadnikoj
klasi, bijednici su se pietvoiili u potioae, koji se aktiviiaju
kada se nau u opasnosti izboiena sindikalna piava ili pak
iadna mjesta. Umjesto klasnoga sukobljavanja dolo je do
koopeiacije iadi sauvanja ponekad i neodiivih iadnih
mjesta. Dakako, pii tome su mnoge stvaii zabiinjavajue,
ali u jednome diugom smislu negoli je to Maix piedvidio.
Piije svega slomio se koncept novoga ovjeka koji se imao
ostvaiiti kioz osloboenje od iziabljivanja kao i dosegnue
najviega stupnja egzistencije kioz iazvoj od niega piema
viemu, kako je to Maix zamiljao.
Stanje se kompliciia time to to je na stanovit nain i gia-
anskom diutvu maiksizam potieban, ponajpiije kao spa-
sonosna nauka i iadosna vijest koja poput psihotonika umi-
iuje vlastitu lou savjest. Upiavo je u tome maiksistika ideja
tiijumiala. Ako hoete, socijalizam je jedna giaanska pii-
iedba. Ne samo zbog toga to je potekao od giaanstva, nego
jo vie zato to je od poetka do danas nadomjestak ieligije.
Socijalizam u sebi nosi povijesnospasonosne elemente kojih
se mnogo ljudi neieligioznog, hedonistiko-zapadnog diu-
tva ne moe odiei. Svojom vjeiom u znanost socijalizam
nadomjeta vjeiu u boansko djelovanje. Kod nepokoleblji-
vih ateista izaziva suosjeanje, milosie i diuga metazika
uvstva. Zbog svega toga je marksistika nauka nadi-
vjela jasko vlastite prakse. S naukom su pieivjeli i nje-
zini uvaii, socijalistiki ideolozi.
Potiskivanje s vlasti nove klase pioteklo je mimo oekiva-
nja miino, osim u sluaju Ceauescua koji je piedstavljao
ekstiemni piimjeiak zasljepljenosti. Ali su i u diugim ze-
mljama piipiemani koncentiacioni logoii i planovi za tajna
hapenja, na piimjei u DDR, gdje su Honeckei i diavna
sluba siguinosti bili odluni svoju mo bianiti i oiujem.
Zato ipak nije dolo do toga? Na to pitanje teko je i danas
nai odgovoi. Moialni skiupuli pii tome ne dolaze u obzoi,
jei je moial nove klase nalagao upiavo pucanje. Piesudna je
vjeiojatno bila iiitacija do koje je dolo zbog nepiepoznatlji-
vog iaspoloenja meu puanstvom ali i kod vlastitih diu-
gova. Tako je nova klasa za ponaanje iefoimatoia u Rusiji i
diugdje piema piavilima tiadiianoga vlastitog moiala imala
samo jednu iije: izdaja. Dotada je ta iije bila piimijenji-
vana na disidente, ienegate koji su u viemenima stabil-
noga diavnog socijalizma jednostavno uklanjani, ukoliko
im nije uspjelo pobjei u inozemstvo, kamo su ih slijedile
naiuene ubojice. Ali se sada izdaja uvukla u samo siedite
nove klase.
Minja nove klase piema otpalim diugovima ponekad je bila
jaa od minje piema klasnom nepiijatelju. Uspikos tome
nova je klasa uvijek iznova pioizvodila takve autsajdeie ili
disidente. teta koju su disidenti nanijeli diavnom soci-
jalizmu svojim piimjeiom, svojim knjigama i javnim nastu-
pima bila je znatna. Tako je Aleksandai Solenjicin utjecao
na inteligentniji dio zapadnih intelektualaca da piomijene
svoje miljenje i time uzdimao vanjsku solidainost na koju je
iaunala nova klasa. A Andiej Sahaiov djelovao je godinama
poput svjetionika u pomiini svoje zemlje. Aithui Koestlei,
Andie Gide, Ignazio Silone, Jevgenija Ginzbuig, Leszek Ko-
lakowski i tisue diugih svi koji su novoj klasi neko piipa-
dali ili joj bili bliski, poznavali je iznutia i napokon odbacili
iz uvjeienja nakon dugoga iazmiljanja i bolnoga oslobaa-
nja od iluzija. U biti su knjige vie uzdrmale ovaj imperij
negoli sva politika.
to je vie tijekom desetljea opadala pivotna samosigui-
nost nove klase, to je ona sve bie pljakala zalihe svojih
piethodnika. Nepiestano se oblaila u diuge uloge, pona-
ala fanatino kao piadavne teokiacije, bila aiogantnija od
plemstva i meikantilnija od visokoga giaanstva. Gledana
u cjelini nova klasa piedstavlja panoptikum svega onoga
na to ljudi postaju spiemni kada u iuke dobiju neogiani-
enu vlast, vlast koja ne poznaje nikakvih moialnih i ieli-
gioznih ogianienja. Podvizi nove klase bili su pustolovni i
fantastini, njihov piezii ovjenosti patoloki a samoinsce-
niianje megalomansko. Od svega toga u biti nije bilo nita
autohtono. Plagijatoistvo je bilo i ostalo njezin znak, sve do
danas. U mnogim knjigama je opisano kako su u caistvima
socijalizma imali uspjeha oni koji su se najspietnije odiicali
vlastitih misli i osjeaja: dakle, duevno najsiiomaniji.
Koje su se kvalitete tiaile da bi se bilo uspjeno u novoj
klasi? Moialo se diati stanovitih piavila, uvati individu-
alnih izjava i peimanentno ispovijedati odanost nauci i
vladajuoj kliki. Nakon iobovske podlonosti hijeiaihiji ia-
Nova klasa
status, broj 15, proljee 2011. 6
zliitih stupnjeva na piijestolje su se uspinjali duevni boga-
lji. Njihovo ivotno iskustvo ukazivalo je na to da onaj pie-
ivljava koji najbie ubija. Ubijanje, hapenje, muenje ljudi
bila je njihova ivotna potieba, sam ivot. Poput uomini
donoie mueva asti sicilijanske maje ivjeli su i piipad-
nici nove klase istodobno u svakodnevnom zloinu i moial-
noj umiljenosti. Piomatiau izvana teko je iazumljivo ovo
izoidno stanje. Ali onaj koji je u njemu odiastao i na njega
se navikao, onaj koji pied samim sobom velikoduno opiav-
dava zloine, koji u piipadnosti moialno vioj klasi nalazi
legitimaciju za takva djela, taj smatia takva kiiminalna pie-
koiaenja uz stalnu piimjenu nasilja ne samo noimalnim,
nego vie i ne vidi gianice izmeu kiiminalnoga i nekiimi-
nalnoga djelovanja.
Nova je klasa za sobom ostavila zloduh koji ju je pokietao.
Piopast vlastitoga politikoga sustava nadivjeli su milijuni
nekadanjih komunistikih kadiova. Ali uspikos vanjskim
piomjenama mnogi su od njih u svojoj nutiini i dalje ostali
odani piopalom sustavu, nijeui njegovu katastiofu i tuma-
ei je izdajom nekolicine iefoimatoia, ili pak jo uvijek
sanjaju o uskisnuu svoga pokieta. Nova je klasa iazvila vla-
stiti moial nepopustljivosti, naslijeen jednako kao i osjeaj
vlastite viijednosti od oboavanih piaotaca, piofesionalnih
ievolucionaia: moial iovovske i vukodlake boibe. Otpoi
nove klase se osjea i u ujedinjenoj Njemakoj, gdje se vodi
ilava boiba s vidljivim posljedicama. Uzaludno je pitati ka-
kvu koiist imaju od toga bivi funkcionaii, agenti diavne si-
guinosti [Stasileute] i paitijski ideolozi. Piema njihovu mo-
ialu dostatno je smetati, djelovati iuilaki. Mnogi od njih
ele doivjeti baiem zadovoljstvo piopasti, naknadno dobiti
zapiavo i tako nai potvidu za svoj iskonski piezii piema
zapadnom diutvu.
Nekadanji komunistiki kadiovi se pied naim oima
uvlae u svoju novu ulogu nositelja odgovoinosti u demo-
kiaciji. I u novom okoliu oni se znaju piobiti i institucije
piotiv kojih su se neko tako dugo boiili znalaki upiegnuti
u svoje svihe. Uspjelo im je imetak koji su neko njihove
oiganizacije otele i opljakale pietvoiiti u svoje giaansko
vlasnitvo. Osnovali su nove stianke, dali se izabiati u pai-
lamente i pobiinuli su se da steknu zapadne piijatelje i obo-
avatelje. Sve to ine u duhu svojih staiih uvjeienja, i u isto
viijeme piuaju dokaz o sposobnosti zapadnih diutava da
u svoje pluialistiko tkivo integiiiaju i potencijalno nepii-
jateljski nastiojene ljude. Mnogi od njih piihvatili su u pot-
punosti svoju novu ulogu. Ali, i najnovija, vjeiojatno zadnja
faza nove klase, ini se da, kao i njezina cjelokupna dosada-
nja egzistencija, ostaje podvojena izmeu svojih namjeia i
svoga stvainoga djelovanja.
UMJETNOST
I DRUTVO
Umjetnost i drutvo
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 66
Isus Krist u knjievnosti
XX. stoljea
(knjievni junak, simbol, metafora
etika i estetska dimenzija fenomena)
eljko Ivankovi
Knjievnost tako poinje otvarati prostor nekoj novoj kristologiji. Knjievnost
na neki nain otvara prostore u novo, budui da je dogmatska (religijska)
ortodoksija sterilizirala teoloku misao, osobito u katolikom varijetetu
kranstva. (Da o pravoslavlju ovdje i ne govorimo!) Treba li podsjeati
da je za to vrijeme protestantska teoloka misao ve daleko iskoraila u
prostore novoga itanja Biblije, novog razumijevanja kranstva i njegove
institucionalne strukturiranosti
1.
Bez Biblije kao vihunskog knjievnog djela, bez koje ova
piia ne bi uope bila mogua, za nagli poiast, gotovo ek-
sploziju modeine knjievne kiistologije, svakako su ponaj-
zasluiji Einest Renan (izvoino katolik) sa svojim djelom i-
vot Isusov, iji Isus jest neuspoiediv ovjek, ali ga on liava
dimenzije iz kianskog vjeiovanja, Dostojevski (izvoino
piavoslavac) sa svojim liteiainim djelom (iomanima Idiot
i Biaa Kaiamazovi, te Pievim dnevnikom)
1
i Nietzs-
che (izvoino piotestant) sa svojim lozofskim opusom (po-
najpiije Antikiistom
2
, ali i diugim lozofskim piozama),
1 Epohalan je iskoiak napiavio Dostojevski u Velikom Inkvizitoiu, gdje sie-
dinje mjesto daje pitanju slobode, a elaboiiia gu u Isusovoj kunji u pustinji
kad mu se nudi izboi izmeu kiuha i slobode, tj. izmeu diutvene siguino-
sti i osobne odgovoinosti. Tu Dostojevski, kako je s piavom piimijeeno, ne
samo da kiitiziia defoimacije kianstva sublimiiane u inkviziciji, nego i,
ini se, liteiaino nagovjetava totalitaine ieime dvadesetoga stoljea...
2 Usp. Jacob Taubes: Pavlova politika teologija, piijevod Roman Kailovi,
Ex libiis Synopsis, Rijeka Saiajevo, 2009., sti. 149, gdje autoi iie elabo-
iiia Dostojevskijevu ideju vezanu uz pisanje Idiota i njegovu nakanu pii-
zbog kojih e Heideggei za Nietzschea iei da je ozlojeeni
bogotiaitelj, a diugi e, kao, piimjeiice, Jaspeis, Beiajev
ili Mouniei njegovu kiitiku kianstva, unato kiivim te-
meljnim stavovima oznaiti moebitno koiisnom kataizom
povijesnoga kianstva.
Dakle, oni su ona piijelomnica koja je, iecimo, u tieoj tie-
ini 19. stoljea (Renan, ivot Isusov iz 1863., Dostojevski:
Idiot iz 1868. Biaa Kaiamazovi iz 1879.-80.) ili etvitoj
etvitini (Nietzsche: Tako je govoiio Zaiathustia iz 1883.-
91. i Antikiist, objavljen posthumno) idejno ievolucioni-
iala, ponekad i iadikalno dekiistijaniziiala misao i djelo Isusa
Kiista, evaneosko svjedoenje o njemu i njegovu djelu, te
otvoiila put utemeljenju nove ili baiem piomjeni dotadanje
ope, pa i knjievno-povijesne paiadigme u njegovoj iecep-
ciji i umjetnikoj tianspoziciji...
kazati apsolutno divna ovjeka poiedei je s Nietzscheovom zabiljekom
iz viemena pisanja Antikiista o Isusu kao neheioinom junaku: nikad se
ne boii i koji je zapiavo sveti idiot, koji poznaje samo moialne uinke:
znak najnie i najapsuidnije kultuie, to ga ini idiotom sied veoma pa-
metnog naioda...
Umjetnost i drutvo
status, broj 15, proljee 2011. 6;
To je ono viijeme koje je, nakon velike svjetske kiize 1873.
i njezinih tada ve globalnih iecidiva, poiodilo lozoju
tiagedije, kako bi to u povodu Dostojevskog i Nietzschea
iekao iuski lozof Lav estov. Viijeme je to denitivno pio-
buenih ideja o potiebi socijalne piavde ili ak diskosti ie-
volucionainog duha u njezinoj iealizaciji, kako bi to iekao
Julius Fibel. Viijeme je to ievolucionainih i socijalnih gi-
banja koja su, zakljuno s Maixovim djelima Komunistiki
manifest, Giaanski iat u Fiancuskoj i Kiitika Gotskog
piogiama (1870.-1875.) uskomeala tadanju Euiopu, na
to najposlije nije mogla ostati gluha ni Katolika cikva, pa
papa Leon XIII. 1891. objavljuje pivu socijalnu encikliku Ka-
tolike cikve Reium novaium.
Viijeme je to koje je piidonijelo i Renanovoj, svakako socijal-
noj misli o idovskim pioiocima kao o fanaticima socijalne
piavde, ali i misli o piobuenom, ali nemonom ovjeku,
pioioku individualizma. Tek s tim snanim i gospodaisko-
politiki subveizivnim (ievolucionainim!) gibanjima u Eu-
iopi i nekom vistom otvaianja (pod piitiskom!) Cikve, kao
da se otvaia piostoi i za desakializaciju Isusa, tj. za nje-
govo iedeniianje, a bez bojazni od osuda za blasfemiju,
pa tako postaje mogu Isus Kiist kao najsnaniji lik (poticaj!)
za unutaikiansku kiitiku kianstva, katolianstva, Cikve.
Za ono to bi se moglo nazvati odnos Kiist piotiv kian-
stva(!), Kiist kao kiitiai kianstva ili Kiist kao imanen-
tna kiitika kianstva. Naime, tada, ieklo bi se, knjievnost
pieuzima pioioku ulogu, na ienanovski nain, a u slu-
aju Dostojevskog i piavoslavne teologije i teoloku ulogu.
Knjievnost tako poinje otvaiati piostoi nekoj novoj kii-
stologiji. Knjievnost na neki nain otvaia piostoie u novo,
budui da je dogmatska (ieligijska) oitodoksija steiiliziiala
teoloku misao, osobito u katolikom vaiijetetu kianstva.
(Da o piavoslavlju ovdje i ne govoiimo!) Tieba li podsjeati
da je za to viijeme piotestantska teoloka misao ve daleko
iskoiaila u piostoie novoga itanja Biblije, novog iazumi-
jevanja kianstva i njegove institucionalne stiuktuiiiano-
sti. ak bi se ovdje moda moglo govoiiti o piotestantskom
dekonstiukcijskom itanju
3
, o emu ponajbolje svjedoe
nadasve impiesivno Kafkino ili Mannovo djelo.
4
Naiavno,
diutvene mijene ne mijenjaju poetike paiadigme, poetike
diskuise, niti obiatno, ali su neizbjeni ieeksi diutvenih
kiiza, piomjena u umjetnikom vienju svijeta, kako e to,
osobito, pokazati knjievnost nastala nakon Pivog svjetskog
iata i njime dobiano maikiiana.
3 Dekonstiukcija nije iazotkiivanje stiuktuie teksta, nego demonstiacija
da je ona ve sama sebe iazotkiila., piema Vladimii Biti: Pojmovnik suvie-
mene knjievne i kultuine teoiije, Matica hivatska, Zagieb, MM, sti. 61.
4 Kundeia, piimjeiice, ukazuje na Kaila Baitha kao kieatoia negativne te-
ologije bez koga je, kae, Kafkino djelo nezamislivo. Usp. Milan Kundeia:
Susiet, piijevod Vanda Miki, Meandai, Zagieb, 2009., sti. 46.
z.
Za liteiainom piedodbom Isusa Kiista, koja je otvoiena
na takav nain i po tiima tako snanim intelektualnim pei-
sonalnostima (Ponavljamo, viijeme je to i piostoi koji su
ve dotaknuti globaliziiajuim tendencijama od Fiancuske
giaanske ievolucije i Piosvjetiteljstva do, zakljuno, Pivog
svjetskog iata i boljevike ievolucije!) i koja je, dakle, izve-
dena iz neke viste ideolokoga zabiana, te postala otvoiena
za pieispitivanje institucionalnog i histoiijskog kianstva,
a u okviiu kiizama diutveno piodubljenih i iadikaliziianih
odnosa i sekulaino miljenoga diutvenog ambijenta, pose-
gnuli su potom i dalje poseu biojni svjetski pisci. Isus Kiist
je pievelik simboliki topos, a da u tom i takvom svijetu ne
bi bio liteiaino intiigantan, kao uostalom i diugi povijesni ili
mitski giganti, kako nam to pokazuju, ilustiacije iadi, Kile-
ini ili Biechtovi diamski junaci: Piometej, Kolumbo, Gali-
lej, Michelangelo... ili kakve e kasnije misliti Jaspeis u svojoj
knjizi Die Massgebenden Menschen: Sokiates Buddha,
Konfuzius Jesus iz 1964. Oito je piaktino-ieligijski i
cikveno-teoloki potioena i izblijedjela slika Isusa Kiista
i diamatino ievidiiana njegova ideja tiebala novi medij
samopotviivanja, pa ga je, nakon lozoje XIX. stoljea,
tiaila i pionala u knjievnosti, po onoj Raymonda de Bec-
keia: Neki je sustav istinit u ustima genija i laan, koje sto-
ljee kasnije, u ustima populaiizatoia. Izgovoieno Kiisto-
vim ustima, kianstvo je zacijelo istinito. Meutim, tko bi
se usudio tviditi da je ono istinito dvadeset stoljea kasnije,
izieeno ustima nekoga njegova nazoviuenika?
5
Meu tim emo knjievnicima, koji su posegnuli za Isusom
Kiistom kao simbolikim toposom, nai i ponajvee i naju-
glednije pisce naega doba, dakle viemena o kojemu ovdje
okviino govoiimo. Tu su nobelovci: Selma Lageilf, Juan Ra-
mn Jimenez, Heiniich Bll, Gntei Giass, Tomas Mann,
Boiis Pasteinak, Nagib Mahfuz, Jose Saiamago, Pi Fabian
Lageikvist, Heita Mllei, Maiio Vaigas Llosa, Einest He-
mingway, Toni Moiiison, William Faulknei, pa ako hoete
i Heniyk Sienkiewicz (piemda bi on ovdje povijesno iao
piije diugih! Piimjeiice, Quo vadis je iz 1896.), ali i najvei
meu onima koje je ta piestina nagiada (ovdje nagiadu ne
uzimam kao viednosno mjesto, nego kao mjesto piomocije,
populaiizacije, omasovljenja odieenih knjievnih imena i
djela, pa i pojava!) mimoila: James Joyce, Miguel de Una-
muno, Andie Gide, Mihail Bulgakov, Max Fiisch, ingiz
Ajtmatov, Leonid Nikolajevi Andiejev, Maiina Cvetajeva,
Nikos Kazandzakisa, Halil Dubian, Joige Luis Boiges, Ana-
tol Fiance, Fiiediich Diienmatt, Noiman Mailei, Ilja Eie-
nbuig, Anne Segheis...
Ne zanima nas, dakle, ovdje liteiaino spominjanje imena
Bog (kao piimjeiice u Mannovu iomanu Doktoi Faustus,
koliko god iz tadanjih Mannovih djela oditavali najsuvie-
meniju piotestantsku teoloku misao!), ak ni spominjanje
5 Piema Henii de Lubac: Diama ateistikog humanizma, piijevod Maiko
Kovaevi, Ex Libiis, Rijeka Synopsis, Saiajevo, 2009., sti. 131.
Umjetnost i drutvo
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 68
imena Gospod ako ta imena (Bog i Gospod) nedvosmisleno
ne aludiiaju na lik i djelo (ako nisu metonimija zamjena
imena), te konkietne sekvence iz ivota Isusa Kiista, kao to
to u svojoj poeziji ini panjolski pjesnik Juan Ramn Jime-
nez (Gospod eljen i eljan). Ne zanima nas ni ono gdje
je Isus neizbjean motiv kao kod pisaca tzv. kiuga katolike
inspiiacije, pa i najboljih od njih kao to su pjesnik Fiancis
Jammes ili od pioznih pisaca Paul Claudel, Heiniich Bll,
Geoiges Beinanos ili Giaham Gieene (ovdje ilustiacije iadi
istiemo Gieeneov ioman Sutina stvaii), gdje se ime i
djelo Isusa Kiista spominju u uobiajenom novozavjetno-
kianskom (dotino katolikom), dakle standaidno-
vjeinikom kontekstu.
Jedino nas, dakle, zanima Isus i Isus Kiist na mjestima gdje
je u knjievnosti stvaini knjievni junak (Saiamago: Evane-
lje po Isusu Kristu), simbol (znak koji oznauje neki pojam
ili na njega podsjea, ikonini znak) ili metafoia (piijenos
znaenja jedne iijei na diugu) na snaan liteiaini nain,
kao snana liteiaina ieeksija i ne uvijek nuno inovativna u
etikom ili estetskom smislu.
Piemda je najee neheiojski junak, Isus je doista postao
najinspiiativniji od svih mitsko-ieligijskih toposa svjetskih
mitologija i ieligija, a iabljenih u umjetnikoj knjievnosti,
piemda njegovo stvaino knjievno postojanje, ili liteiaieno
tiansponiianje iz sakialnog u sekulaini piostoi jedva da
obasee posljednjih 130 godina, ako piihvatimo da su io-
donaelnici tog instaliianja, a onda i tiansfeiiianja Renan,
Dostojevski i Nietzsche, sa svojim epohalnim djelima i poja-
vama to ih svakako znae.
Ima li to veze i s Kieikegaaidovim stavom da je estetsko
iskustvo (olieno u Don Juanu), nie od etikoga (olieno
u Sokiatu), a etiko od ieligioznog (olieno u Kiistu), kad
umjetnost (pisane iijei) poinje eskpliciiati i ieligijsko isku-
stvo, diukije od, piimjeiice, danteovskog, miltonovskog,
geteovskog, bajionovskog... (gdje su biblijski toposi sjajna
iefeientno-inspiiacijska mjesta!) jei umjetnost i Andie Mai-
laux doivljava u kvaziieligijskoj funkciji, a gdje bi ona mo-
gla biti funkcionalnija nego tamo gdje se temeljni ieligijski
simbol (Isus Kiist, Sin ovjeji) tiansponiia u umjetnost,
svejedno kao njegova dogiadnja, iekonstiukcija, destiukcija
ili dekonstiukcija?
.
Isus Kiist se u toj i takvoj tematski i motivski itanoj knji-
evnosti javlja kao glavni likijunak djela kod autoia kao to
su: Lageilf, Kazandzakis, Dubian, Saiamago, kao spo-
iedni likijunak kod Dostojevskog, Bulgakova, Mahfuza,
Andiejeva, Lageikvista, kao simbol kod Heite Mllei, kao
povijesna linost kod Amosa Oza, a kao metafoia kod Pa-
steinaka, dok je iefeientno mjesto kod biojnih pisaca, pa
ipak izdvajamo Giovannina Guaieschija s njegovom uve-
nom tiilogijom o Don Camillu (kasnih ezdesetih godina
piologa stoljea) i suviemenog hitmakera, biazilskog pisca
Paula Coelhoa (iz osamdesetih i devedesetih piologa sto-
ljea), te sjajnih esejistikih ili dnevnikih mjesta kao to je
to sluaj s Chesteitonom, Unamunom, Kileom, Gideom ili
Kundeiom, dok se kao liteiaina asocijacija (ovdje i simbo-
liko i metafoiiko i metonimijsko vezivanje u svijesti) javlja
kod mnogih, gotovo bezbiojnih, piemda je ono to je u aso-
cijaciji od njega uinio Boiges mnogo vie od toga... ista
metafoia, apsolutna knjievnost! Dakako, nema uvijek i do
kiaja istih liteiainih pozicija, pogotovu jei su Isus Kiist i svi
oni opi simboli i alegoiije, pa i aluzije, koji ga neiijetko sup-
stituiiaju (kii, jaganjac, dobii pastii, sin ovjeji, Golgota,
Maslinska goia, muka, patnja, uskisnue... pa i oni konota-
tivni Juda, avo koji kua, Lazai, Petai, Maiija Magdalena,
nevjeini Toma...), a koji su postali opecivilizacijska mjesta.
Posebna je piia ovdje pjesnitvo koje kioz stoljea jedva da
je otilo dalje od molitvenosti i koje jedva da je iskoiailo,
ak i u autoiskoj knjievnosti, do pjesnike uspjenosti vii-
jedne osobitog spomena uope u kianskom svijetu ili u
knjievnostima kianskoga svijeta, da budemo piecizniji.
Tek bi novija poezija mogla govoiiti o posvjetovljenju, o
poetskoj sekulaiizaciji Isusa Kiista, kad se poinje snanije
uspostavljati difeiencija izmeu Isusa (ljudska njegova di-
menzija) i Kiista (boanska dimenzija, uskisli i pioslavljeni),
gdje je pivi iskljuivo i denitivno ovjek, jedan od nas, kako
ga vidi na jedan nain Nikola op (Kuda bih vodio Isusa,
Poziv diagom Isusu, Isus u posjetu kod nas, Isus ita no-
vine), a na diugi piimjeiice Kilea u Jeiuzalemskom di-
jalogu, dok je Kiist onaj kianjevievski iz pjesme Eli! Eli!
Lama azavtani?! ili Sunani Hiistos Maka Dizdaia, koji je
podjednako ljudski, dakle socijalni simbol, ali i metaziki.
Dakako, tu je i onaj kileijanski Kiist, da pojaamo njegovu
socijalnu dimenziju u knjievnosti naeg jezika, koga on vidi
kao socijalnu foimulu. Kiist je snana socijalna ideja i za
Kianjevieva, ali ona, ta pojava (fanatika socijalne piavde
podsjeam na Renana), meutim, doivljava sunoviat,
kako kae Kilea u Davnim danima i to Onoga tienutka,
kada je Kiist sjeo u giimizu na piijestolje, sve je otilo do
viaga.
.
Bilo bi zanimljivo knjievnu pojavu Isusa Kiista kompaia-
tivno piomatiati piema knjievnim iodovima i vistama,
piema nacionalnim knjievnostima (osobito su tu, piema
mome uvidu, najvanije one najvee euiopske knjievnosti:
njemaka, talijanska, panjolska, iuska i poljska), ali i piema
knjievnim epohama ili peiiodama, te, ne najposlije, piema
kultuioloko-ieligijskoj, ideolokoj, civilizacijsko-identitai-
noj pioliianosti pisca. Mislei ponajpiije na tii dominan-
tne piakse kianstva, ne zaboiavljam ni ateizam u njegovu,
uvjetno dakako, izvedenom obliku od pivotnoiizvoino, ka-
tolikog, piotestantskog ili piavoslavnog vaiijeteta... Tada
bismo, piimjeiice, vidjeli ne samo avangaidnost ili heieti-
Umjetnost i drutvo
status, broj 15, proljee 2011. 6
nost odieenih pisaca, iodova ili nacionalnih knjievnosti,
nego i kako i koliko meusobno na povijesnoj veitikali, di-
jakionijski koiespondiiaju, iepliciiaju ili su tematski i idejno
siodni Dostojevski, Andiejev, Bulgakov, Pasteinak, a koliko
im je (ne)koiepondentan Pi Lageikvist sa svojim Kiv-
nikom, te u kojoj im mjeii svima, stvaino ili inspiiacijski,
piethodi Goetheov Faust. Ili, diukije, koliko su Faust, ia-
spiava meu Kaiamazovima, ili Jude Iskaiiotskog s Tomom,
Volanda i Mateja Levog, Pilata i Isusa pokuaj distingviianja
izmeu kolektivnog i individualnog, gdje izuzetni i supeii-
oini (intelektualno, moialno...) pojedinci koji pokietaki i
idejno vuku napiijed postaju itve nasilja nositelja vlasti, da-
kle dogmatizma, biiokiacije i opoitunizma svakodnevnice
koju simboliziia kolektivno i kojoj je izvoi kolektivistiko.
To se neiijetko iskazuje diastinim piiputanjem Neasti-
vog u ivotnu i knjievnu stvainost. Andiejev
6
i Bulgakov
su potpuno svjesni toga (to nalazimo i kod Saiamaga!), to
piomilja i Pasteinakov Doktoi ivago. On, pak, to nagla-
eno tiansponiia u diutvene piostoie gdje pokazuje kako
daiovitost vue u besmitnost, a nedaiovitost tek u ievoluci-
onainu pobunu koja u biti nita ne mijenja, nego samo pie-
iazmijeta stvaii i poiedak. Zapiavo su te liteiaine slike de-
monstiacija nune, vjeite komplementainosti dobia i zla,
kako e to vidjeti i Saiamago u svom Evanelju po Isusu
Kiistu i Lageikvistov Kivnik (Delat). Odnosi Velikog In-
kvizitoia, Kivnika, Pilata, Jude Iskaiiotskog ili Maiije Mag-
dalene piema Isusu Kiistu odnosi su snane diamske tenzije
koja poiaa misao o potiebi novog oditavanja odnosa Do-
bia i Zla na povijesnoj, lozofskoj, teolokoj, idejnoj, etikoj,
knjievno-estetskoj iazini. To znai bitni odmak od mitskog
i ieligijskog, te pomak k nekoj novoj teozoji o kojoj ima
smisla govoiiti unutai, dominantno (piemda ne iskljuivo!),
iuske knjievne tiadicije koju ovdje istiemo u njezinim ma-
estialnim piavcima, ukljuujui tu i poeziju i piozu Maiine
Cvetajeve, Ane Ahmatove, ali i Osipa Mandeljtama, Josifa
Biodskog i diugih.
Piemda su, kao opi civilizacijski topos, lik i djelo Isusa Kii-
sta ve zadani, njegova je pojava u knjievnosti zanimljiva
tek onda kad je izvan znanog, izvan oekivanog kliea, kad
je donesena u inveiziji, kad je inovativna, kad je dakle neoe-
kivana, kad je izvan vjeionaunog kakvo, piimjeiice, iioni-
ziia Schopenhauei u vezi s njemakim kianskim znanstve-
nicima za koje kae da im odloe ietoitu ili skalpel, ponu
lozoiati o koncepcijama koje su usvojili na pivoj piiesti.
Kad je, dakle, dio destiukcije ili dekonstiukcije mita, kanon-
skih knjiga, kad je subveizivna u odnosu na kanonsko, tj. kad
potkopava slubeni teoloki, tj. ideoloki piostoi u kojemu
je dotada jedino bio iecipiian. Tako je s novim dobom Isus
Kiist iziao izvan okviia kanonskih knjiga i iznova uao
u svijet, ovaj put kao junak iomana, piie, diame, poezije,
knjievnog eseja, dnevnika i to kod najveih knjievnih stva-
ialaca, koji nisu mogli piopustiti tu piigodu a da Kiistovim
6 Ne znam to bi Tolstoj iekao da je imao piiliku itati Bulgakova, ali za
Andiejeva i njegove miane novele iekao je: eli me zastiaiti, ali ja se
ne bojim.
glasom ne piogovoie neki novi svijet, viaajui i sebe i glav-
nog junaka u knjievno piiiodniji ambijent od onoga u koji
ga je dovela institucionalna mistikacija i ideoloka (ieligij-
ska) manipulacija piethodnih stoljea.
Taj piiiodniji ambijent je na fonu Musilova Kiista, bilo
da ga iitavamo u vienju njegova intelektualnog junaka
Ainheima koji ga (Kiista) nudi u jednostavnoj ifii: Jei
legitimnost je jednostavna, kao to su sve velike stvaii jed-
nostavne i ne zahtijevaju iazboi. Homei je bio jednostavan.
Kiist je bio jednostavan.
7
ili pak u kiajnje pojednostavljenoj
ifii jedne od vitalitetom zaiaenih junakinja (Claiisse):
Nietzsche i Kiist stiadali su zbog svoje polovinosti.
8
.
Poznati majstoi de(kon)stiukcije mita, James Joyce, koji
je imao potiebu ispisati vlastitu piiu o Odiseju, dakle
de(kon)stiuiiati, pievesti u vlastitom Uliksu putovanje od
dvadeset godina kioz viijeme i piostoi u putovanje od dva-
deset i etiii sata kioz vlastitu svijest. U piostoiu svijesti, taj
bivi isusovaki gojenac, de(kon)stiuiia, meu ostalim, u
paiodiji i tiavestiji, i poziciju Isusa iioniziiajui time i jezu-
ite i iisko katolianstvo. Kod Joycea
9
Isus se javlja u Baladi
o veselom Isusu, gdje Buck Mulligan pjevanjem paiodiia,
ustvaii huli, ali njegova veselost ublauje itavu stvai, on
nekim novim teologiziianjem
10
huli piotiv jednobitnosti
Oca i Sina i osuuje ovozemaljsko tijelo Kiistovo. Buck Mu-
lligan miinim luckastim glasom zapjeva tiavestiju s oitom
aluzijom na posljednju veeiu:
Najbjedniji svat ja bijah sveg vijeka,
Otac mi ptica, a majka Jeviejka.
Tesai Josip ne bjee mi tata,
ivjeli apostoli, ivjela Golgata.
Tko ne vjeiuje da sam i ovjek i bog,
Taj mukte pit nee od vina mog.
Za kaznu pit e, na sveanom godu,
Kad pietvoiim vino opet u vodu.
Sad ostajte zbogom. Napiite sve.
Iz gioba se diem, ne tugujte.
I svojom snagom Golgoti je kiaj!
Ostajte zbogom! ja letim u iaj.
7 Usp. Robeit Musil: ovjek bez osobina I, piijevod Andy Jeli, Fiaktuia,
Zagieb, 2008., sti. 633.
8 Isto, sti. 772.
9 Tog pioioka neosjetljivosti, kako ga, analiziiajui Uliksa, naziva Cail
Gustav Jung.
10 Usp. James Joyce: Uliks I-II, piijevod Zlatko Goijan, Euiopapiess hol-
ding, Zagieb, 2008., sti. 21-24.
Umjetnost i drutvo
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja ;o
Jednako je dekonstiukcijski smjela i poetiki vana, za ovu
temu iznimno paiadigmatina, pjesma Juiija ivaga Ha-
mlet
11
, a koja se takoei (u do kiaja itljivoj aluziji!) dotie
posljednjih Isusovih sati, poetski kompaiiiajui Isusova i
Hamletova piomiljanja sudbonosnih tienutaka (hamletov-
skim se ustima iskazuju Isusove iijei). I piemda nije ni blizu
dojsovski blasfemina, ona je imanentno iaena iz do-
minantnog ieligijskog kanona dok, s diuge stiane, uspostav-
lja jedan novi poetiki (pa i teozofski!) kanon:
amoi piesta. Izlazim na scenu.
Uz doviatak, sa mislima svojim,
Oslukujem jeku udaljenu.
ta e biti sa ivotom mojim?
Na mene je ustiemljen miak noi,
Kioz hiljade dogleda mi piie.
Ako samo moe, o moj oe,
Nek me ova aa mimoie.
Volim tvoju zamisao smelu,
Piistajem na iolu to me zgodi.
Ali sad se igia diugo delo,
Ovoga me puta oslobodi.
No inovi jedan diugog gone,
Kiaj puta se ne moe izbei.
Sam sam. Sve u faiisejstvo tone.
ivot nije to i polje piei.
Pievie je simboliki snana Kiistova povijesna i(li) liteiaina
pojava (ovisi o tome kako tko ita Novi zavjet!), a da ne bi
bila inspiiativna njegovim boanstvom na antiki ili kian-
ski nain, moialnim heiojstvom na titanski nain (Kilea), a
simbolika mjesta njegova djelovanja i osobito muke i smiti,
te uskisnua, snani su i umjetniki inspiiativni toposi, koje
je ponajbolje moda iazumjela helenistika inteivencija sv.
Pavla. Sva potonja umjetnost te je mitske piedodbe dogia-
ivala
12
, dok nije saziela svijest i postalo mogue dekonstiu-
iiati mitske topose (na Nietzscheov nain, piimjeiice) i tian-
sponiiati ih iz njihove eshatoloke jednodimenzionalnosti u
multilateialnost ili ak u kontiainost i antipodnost uviijee-
nim piedodama (u misli i umjetnikoj iealizaciji). Na odie-
eni nain je to pojava od samih poetaka u svakoj ieligijskoj
tiadiciji. Ukazujemo samo usputno na gnostika evanelja,
13

11 Usp. Boiis Pasteinak: Doktoi ivago I-II, piijevod Olga Vlatkovi, Slovo
ljubve Piosveta, Beogiad, 1979., knj. II., sti. 285.
12 Upotpunjavanje mita u osnovi je takvih liteiainih istiaivanja, kako je
to iziekao Tomas Mann u povodu Josipa i njegove brae, bilo da je iije o, u
njegovu sluaju, geimanskom ili biblijskom mitu i u svim pojedinostima.
13 Usp. Elejn Pejgles: Gnostika jevanelja, piijevod Zoian Mindeiovi,
Rad, Beogiad, 1981.
koja su imala potiebu ponuditi i jo jednu (ili diugu i diuk-
iju, libeialniju) sliku Isusa i njegova djela.
Nietzsche, meutim, kao da je otvoiio mogunost za ono
to emo mnogo kasnije itati kod Amosa Oza: Tata bi
onda iekao: No, stvaino. Postoje stvaii s kojima se ne zbi-
jaju ale. A mama: Ja mislim da takve stvaii ne postoje. Nije
dobio da postoje.
14
Desakializacija svetih tekstova, ili ieli-
gijskih svetinja, dakako, nije neto posve novo, jei se toj vi-
sti de(kon)stiukcije piibjegavalo i ianije. Podsjeam na, pii-
mjeia iadi, Rabelaiseov ioman Gaigantua i Pantagiuel (u
pet knjiga), objavljen 1532.-1534., u kojemu se autoi ne libi
paiodiiati ni tada nedodiiljivo Evanelje, a njegov se smijeh
napiosto iugao siednjovjekovnim mentalnim stavovima.
(Mnogo e viemena piotei dok uope postane ielevantan
teoiijski stav Maika Twaina: Humoi je najvei ljudski bla-
goslov, a najsmjenije stvaii su one zabianjene.).
Dakle, Rabelaiseova pojava, koliko god ievolucionaina i di-
ska, nije nimalo sluajna. ak djeluje kao nuna, neizbjena,
posve zakonomjeina pojava, nastajala i nastala s povijesnim
naiastanjem diskiepancije izmeu biblijskog i institucional-
nog Isusa. Kao ieeks, umjetniki odgovoi na ideologiziia-
nje institucije koja se piedstavljala kao njegovo namjesnitvo
na zemlji, iz potiebe ouvanja autentinosti, iadi ieinteipie-
tacije, iz potieba iazumijevanja ambijenta ili samo zaiad
aimacije i diugih likova svete diame. No, neiijetko upiavo
zbog onoga to Renan piipisuje idovskim pioiocima, zaiad
ukazivanja na nunost socijalno piavednijeg diutva, ak
pioioki impeiativ socijalne piavde.
6.
Razliiti pojavni oblici knjievnog Isusa Kiista ne demon-
stiiiaju samo intiigantnost njegove povijesne pojave, nje-
gove eshatoloke dimenzije koju nam nude ieligijski nauci,
nego i njegovu iefeientnu poziciju u svekolikoj povijesti ci-
vilizacije. On je onaj idealni topos na kojem se pielama svako
ozbiljno miljenje diame ivljenja i svih njezinih manifesta-
cijskih izvedenica. Tako je Kiist kod Gidea u Kovaima
lanog novca pobunjenik u tiajno intiigantnom odnosu
Kiist piotiv kianstva, kod Joycea u Uliksu (u spome-
nutoj baladi aljivi Isus), on je mislilac koji samoiioniziia
vlastitu poziciju, kod Giassa u Limenom bubnju, u dijalogu
s Oskaiom Matzeiathom u dancinkoj Cikvi Sica Isusova,
Isus je nijemi bespomonik, tj. nemoan je uiniti udo za
Oskai(i)a, udo bubnjanja njegovim bubnjem. A Oskai ga
u svojoj djejoj mati, infantiliziiano, vidi kao gimnastiaia
na kiiu, kao spoitaa svih spoitaa, pobjednikom visenja
na kiiu s pomou avala od palca, piemda se njegov ne-
moni Isus svojim spoitom nije bavio zbog poasti
15
A da
bi dekontiukcija (kanonske slike Isusa) ila do kiaja Oskai je
14 Usp. Amos Oz: Piia o ljubavi i tmini, piijevod Andiea Weiss Sadeh,
Fiaktuia, Zagieb, 2009., sti. 110.
15 Usp. Gntei Giass: Limeni bubanj, piijevod Snjeka Kneevi, GZH
Sveuilina naklada Libei, Zagieb, 1981., knj. I., sti. 161.
Umjetnost i drutvo
status, broj 15, proljee 2011. ;1
opipao pipicu djeaka Isusa, koji pogiekom nije bio obie-
zan, pomilovao je i opiezno piitisnuo, kao da je hoe poma-
knuti, osjetio je na pomalo ugodan, pomalo udno nov nain
vlastitu pipicu, pustio na to u miiu Isusovu, da ga njegova
ostavi na miiu.
16
Kod Tomasa Manna u aiobnom biijegu
17
Isus se javlja
u sceni euhaiistije i u spomenu na Getsemanski vit u sana-
toiiju u Davosu, (a nalazimo ga i u Izabianiku i Doktoiu
Faustusu na tiagu suviemene piotestantske teologije). Po-
sebno bih ovdje izdvojio i naglasio liteiaino anticipacijsku,
piognostiku pojavu (u dalekoj aluziji) Isusa Kiista, kao Bo-
jeg oovjeenja u tieoj knjizi Mannova iomana Josip i nje-
gova biaa, naiavno, kako ga iz svoga viemena i egipatske
zemlje vidi Josip, a da bi se iazumjelo Mannovo knjievno-
teoloko opiavdanje (aposteiioii!) nunosti, neizbjenosti
(!?) pojave Bogoovjeka: ...Bog ini sve, dok je nama dao sa-
vjest o uinjenome kako bismo pied njim bili kiivi, jei mi
smo to za njega. ovjek nosi Boju kiivnju, pa bi bilo posve
opiavdano kad bi Bog jednoga dana odluio ponijeti nau
kiivnju. Kako e on to uiniti, taj sveti i kiivnji stiani Bog,
neizvjesno je. Po mojemu miljenju, moiao bi on u tu svihu
upiavo postati ovjekom.
18
Zanimljiv i svake panje viije-
dan, potencijalno, zaetak ukupne knjievne kiistologije.
Lik Isusa Kiista nalazimo i kod Maxa Fiischa i Andiea Gi-
dea u njihovim dnevnicima, on je tu iefeientno mjesto, an-
tagoniziian je piaksi kianstva, iealizaciji vlastite ideje, jei
je u kianstvu i kiivo shvaen i, osobito, kiivo ivljen. Isus
je iuitelj dotiajalih foimula, donositelj oslobodilakih ii-
jei za iazliku od kianskih ieligija koje su kiute auie i
ljutuie u kojima duh sebe sputava
19
U Majstoiu i Maiga-
iiti je ak cijeli, diamatuiki sjajno osmiljen, dijalog Isusa i
Pilata. Tamo ga se imenuje lutajuim lozofom koji je du-
evni bolesnik
20
vidljivo lud ovjek, okiivljen zbog odia-
nih besmislenih piopovijedi.
21
Kod Pasteinaka, vidjeli smo,
Hamlet se ne obiaa svome ocu na ekspiiovski nego na kii-
stovski nain. A nalazimo ga i kod Anatolea Fiancea, Anne
Segheis, Toni Moiiison, Joigea Luisa Boigesa (u Evane-
lju po Maiku govoii o boanstvu koje iazapinju na Gol-
goti)
22
, Heiniich Bll (u iomanu I ne iee ni iijei), Ei-
nesta Hemingwaya, ingiza Ajtmatova, Walteia Jensa. Kod
Josea Saiamaga, kao ovjeka koji ne vjeiuje da ita postoji
nakon smiti i koji tiajno iskazuje ljutnju to Katolika cikva
16 Isto, sti. 164.
17 Usp. Tomas Mann: aiobni bieg, V. izdanje, piijevod Milo oievi i
Nikola Polovina, Piosveta, Beogiad, 1987., sti. 671.
18 Usp. Tomas Mann: Josip i njegova biaa, knjiga tiea, Josip u Egiptu,
piijevod Milan Sokli, Fiaktuia, Zagieb, 2010., sti. 349-350.
19 Usp. Andie Gide: Dnevnik, piijevod ivojin ivojinovi, Nolit, Beogiad,
1982., sti. 63
20 Usp. Mihail Bulgakov: Majstoi i Maigaiita, piijevod Vida Flakei, Dani,
Saiajevo, 2004., sti. 30
21 Isto, sti. 35.
22 Usp. Joige Lusi Boiges: Sabiana djela, knj. V, piijevod giupa
autoia,Giaki zavod Hivatske, Zagieb, 1985., sti. 55.
odailje poiuku da je ovaj svijet dolina suza, a i na papu
jei nikada ne govoii o Bogu.
23
Cijeli je Saiamagov ioman
neka vista suviemenog liteiainog gnostikog evanelja,
gdje je cijela knjiga, cijeli ioman dekonstiukcija kanonske
slike Isusa, gdje Isus, poput Fausta koji piavi ugovoi s via-
gom, dolazi k Bogu saznati tko je i to moia uiniti kako bi
ispunio svoj dio ugovoia.
24
Na neki nain nova evanelja
ispisuju i iomani Gika Nikosa Kazandzakisa Ponovno ias-
peti Kiist iz 1954. i Posljednje iskuenje iz 1955., kojima
autoi ne samo da, zaintiigiian povijesnim fenomenom Isusa
Kiista, ispisuje njegovu suviemenom ivljenju mnogo bli-
skiju, ljudskiju sliku nego i diamu tiajno kuanog ovjeka,
kojom, ne bez jasne svijesti o tome, iako posiedno, demon-
stiiia i svu subveizivnu mo knjievnosti na nain na koji ju
je iazumijevao npi. Vladimii Nabokov, a kako na to s mnogo
piava ukazuje Azai Nasi.
25
Osobito mjesto u svjetskoj knji-
evnosti, a s obziiom na temu kojom se bavimo piipada Le-
onidu Andiejevu, ije dvije sjajne piie Ben-Tovit i Juda
Iskaiiot pokazuju kako njega, kao i veinu iuske knjievno-
sti, zanima miana stiana Isusove biblijske diame. U Judi
Iskaiiotu Andiejev pokazuje svoju mianu stianu, kako
je vidi i Tolstoj, a koja ima potiebu pokazati piiiodnu, go-
tovo fatalistiku, sljubljenost dobia i zla. Andiejev, naime,
pokazuje kako avo voli Isusa i kako su avolu potiebni
Isus i istina,
26
te kako su, Juda i Isus piiiodni antipodi. U
piii Ben-Tovit, Andiejev istoimenog tigovca pokazuje
kao duevnog i dobiog ovjeka koji nije volio nepiavdu, te
kako, i sam piavednik, jutio nakon iaspea Isusa tipi, naime
bole ga zubi.
27
Tu je, oito, viemenski poetak i svake piie o
vjenom idu, ovjeku imanentne kiivnje za nepomaganje
ovjeku koji je u nevolji, koji na Golgotu nosi kii, no, tu je
i potvida autoiu kako nita nije samo od sebe, nita nije
neupiavljano nekim viim naumom, u otio dualistiki po-
dijeljenom svijetu.
Iz iuske liteiaine oibite (cinog vala!?) su i Maiina Cveta-
jeva, koja u Kiiilovni donosi pjesniku sliku Isusa, tj. iieg
Hiista kojeg zatjeu kako spava u stogu sena. Staia Bogo-
iodica sedela bi poied njega i bianila ga od muha, nekad bi
Hiist bio teki pijanac i da su ga opet nali u kanalu, diugi
put bi opet pevao, a Bogoiodica ga tiho piatila.
28
Cvetajeva
je pjesniki otila i dalje u svojim zapisima, pokazujui da
iazumije Isusovo poslanje bolje od mnogih njegovih ue-
nika, pa ak i od njegove majke: alim Hiista! alim Hii-
sta zbog njegovih iznuenih udesa! Hiistos koji je doao da
planine pokiene ieju! (...) Siguina sam da Jovan nije tiaio
23 Usp. Jose Saiamago: Evanelje po Isusu Kiistu, piijevod Nijaz aida-
klija, Svjetlost, Saiajevo, 1999., sti. 392
24 Isto, sti. 315.
25 Usp. Azai Nasi: Stvaii o kojima sam utjela, piijevod Maiko Giegoii i
Boiis Giegoii, Ljevak, Zagieb, 2009., sti. 378.
26 Usp. Leonid Andiejev: U tamnu daljinu, piijevod Nazif Kustuiica, Vese-
lin Maslea, Saiajevo, 1985., sti. 299.
27 Isto, piijevod Aleksandai Done, sti. 106.
28 Usp. Maiina Cvetajeva: Neovdanje vee, piijevod Petai Vujii, Rad,
Beogiad, 1977., sti. 89.
Umjetnost i drutvo
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja ;z
od Hiista udesa.
29
Tu je i Ana Ahmatova ije Raspee
30

unutai vee cjeline Rekvijem, i s cjelinom, jasno asociia na
kiistovsku muku, tj. stiah, uas, muku i niim zasluen kiaj
to ga ivi pojedinac jednoga u povijesti osobenog diutva.
;.
No, spomenimo i diuge ugledne svjetske pisce: egipatskog
nobelovca Nagiba Mahfuza (Djeca nae etviti) ili Selmu
Lageilf (Legende o Kiistu) koji donose diugu i diukiju
sliku Isusa. Kod Mahfuza je on tek metonimijski identi-
kantan, kod Selme Lageilf ivot Isusov je oivljen u nizu
bajki, giaenih ponajpiije piema autoiiinim sjeanjima na
bakine (poune) piie, a onda i piema kazivanjima, naiod-
nim legendama, koje je ula za svojih putovanja jugom Italije
i Palestinom, dajui im, dakako, vlastitu liteiainu nadgiad-
nju, vlastitu osobnost. Kod posljednje njemake nobelovke
Heite Mllei
31
Isus se javlja kao simbol beskunitva, te kao
i njezini ostali junaci socijalno kiajnje deklasiian lik. Kod
Pia Lageikvista kivnik ili delat je u odoii vjenog ida,
on je ovjek koji mestofelski odgovaia zadatku to ga pied
njega stavlja dijalektika zla.
32
Egzekutoi je smiti, dakle kiv-
nik ili delat koji izviava zadatak oduzimanja ivota, pa i,
neizbjeno, piikivanja Isusa na kii. Isus mu se u tom tie-
nutku obiaa s biate, a on sam za sebe shvaa (piihvaa
ulogu!?) da je on (delat!) taj Mesija poslan ovjeanstvu sa
znakom kivnika na elu. Taj kivnik opiavdava svoj posao,
zanat, kako on to iadi: Da biste vi mogli ivjeti! Piolazim
zemljom, nastavljam dalje svoj kivavi put, put iazaianja i
iata, i svaki dan ja vas otkupljujem u kivi! Ali mene neete
iazapeti!
Halil Dubian, pak (Isus, sin ovjeji), mistiki je pjesnik,
iji je Isus, za iazliku od diugih svjetskih pisaca, njegov, iz
njegova svijeta, iz autentinog, dananjeg islamsko-kian-
skog ambijenta, iz Palestine, pa se stoga njegov Isus doima
autentinijim od diugih liteiainih Isusa, no samo, meu-
tim, onih koji su oivljeni u mistikoj paiadigmi.
Da Isus ne bi bio samo patnik, stiadalnik, junak miane
stiane ljudskog ivljenja, liteiaino se pobiinuo danas nei-
zbjeni Giovannino Guaieschi u iznimno viijednoj humoii-
stikoj tiilogiji, iomanima o talijanskom sveeniku don Ca-
millu. U tim iomanima, dakako s kiia, esto govoii iaspeti
Kiist. Ustvaii, da ne bude zabune, ne ba Kiist, nego moj
Kiist (Don Camillo), kako kae autoi za svoga tiajnoga
konzultanta u nepiestanoj polemici sa svojim komunisti-
29 Usp. Maiina Cvetajeva: Oktobai u vagonu, piijevod Lidija Subotin, Rad,
Beogiad, 1986., sti. 138.
30 Usp. Ana Ahmatova: Tajne zanata, piijevod Fikiet Cacan, Glas, Banja
Luka, 1989., sti. 64.
31 Usp. Heita Mllei: Remen, piozoi, oiah i ue, piijevod Helen Sinkovi,
Oceanmoie, Zagieb, 2002.
32 Usp. eljko Ivankovi: Tetoviianje identiteta, Rabic, Saiajevo, 2007., sti.
336, usp. pivotno: Delo, Beogiad, g. XXXII., bi. 1-2, januai-febiuai 1986.,
sti. 35-38.
kim oponentima. Na taj je in Kiist piisiljen, jei Na svijetu
samo ljudi nisu kako tieba. to se ostalog tie, sve je upiavo
savieno. (Don Camillo i njegovo stado). Taj Isus, putem
don Camilla polemiziia s tada snanim komunistikim
idejama u Italiji.
I suviemeni je biazilski pisac Paulo Coelho u svojim ioma-
nima (Hodoae i Veionika je odluila umiijeti) izveo
na svoj knjievni hoiizont ime i djelo Isusa Kiista, makai
i maiginalno, da bi se spiam Isusa (samo)poitietiiala ljud-
ska duhovnost, manipulacija, ovjekov kaiaktei. Da bi Isus
(p)ostao identikacijski topos. To je Isus i u iomanu Amoza
Oza Piia o ljubavi i tmini, dodue dihotomijski piedoen
iz peispektive idovke tiadicije (tetke mu Aili i stiica Jo-
sepha) kao jedan od najveih idova... koji se gnuao ne-
obiezanih u sicu... i koji je najvie volio gienike i one koji
su ga piezieli.
33
Ili, takoei, kako shvatiti da suosjeanje bez
piavde, to je moda dobio za Isusa, ali ne i za obine ljude
koji su zagiizli u jabuku zla.
34

panjolski pjesnik, esejist, diamatiai i piipovjeda Una-
muno u svojim djelima (O tiaginom oseanju ivota iz
1912., Velasquezov Kiist, 1920., Agonija kianstva, 1926.)
takoei misli Isusa, Kundeia u svojoj knjizi eseja Susiet
esejistiki oditava slikaisku dekontiukciju na nain slikaia
Fiancisa Bacona koji likovno uspoieuje Isusa piikovanog
za kii s klaonicama i stiahom ivotinja. Bacon nije vjeinik
i Kundeia tu ne vidi svetogie, jei Bacon, kae on, uvia
da je [ovjek] plod sluaja, da je bie lieno smisla, te da bez
iazloga moia igiati igiu do kiaja Isus je od onih sluajnosti
koja je bez iazloga odigiala igiu do kiaja.
35
To je, naime,
na fonu Kundeiina oditavanja slinog stava iz iomana pa-
njolskog pisca Juana Goytisolova Kad zavjesa padne, gdje
Bog upuuje iijei ovjeku: Iako je tebe iznjediila kapljica
speime, a mene spekulacije i koncili, bit nam je zajednika:
nepostojanje...
36
Pjesniki Isus u dvjema kiatkim pjesmama Hiistos iz Bui-
gosa i tieoj Pobonoj pesmi
37
panjolskog pjesnika-piak-
tiaia, kako neiijetko imenuju Rafaela Albeitija, doista nam
se nadaje kiajnje piaktino, potpuno desakializiian, mu-
eniki tako ljudski depiimiiajui, pa tako iazapet izgleda
kao alosna viba ili cin od bufalove koe, ali i izmuen
posve naputen, osim to su tu tii ene, tii Maiije. Pjesnik
iskazuje vlastito emocionalno stanje u fascinantnom Bui-
gosu sa svim to on jest i simboliziia. Za iazliku od Albeiti-
jeva Isusa, u pjesmi poljskoga pjesnika Zbigniewa Heibeita
Muenitvo Naeg Gospoda koje je slikao Anonim iz kiuga
33 Usp. Amos Oz, kao goie, sti. 552.
34 Isto, sti. 244.
35 Usp. Milan Kundeia: Susiet, piijevod Vanda Miki, Meandai, Zagieb,
2009., sti. 21.
36 Isto, sti. 40.
37 Usp. Rafael Albeiti: Izabiane pesme, piijevod Kiinka Vidakovi Petiov,
Bigz, Beogiad, 1986., sti. 45-47.
Umjetnost i drutvo
status, broj 15, proljee 2011. ;
poiajnskih majstoia
38
pjesnik samo oditava, identiciia
emotivna stanja zateena na slici, tj. ini pjesniku iepliku
slike na kojoj su ve snano emocionalno kontiastiiani Isus
Kiist i iadost oku nevino beli kiasuljak s jedne stiane i mu-
itelji iunih njuki pa ipak vjetih iuku, s diuge stiane.
Pozoinicu diame, njezin dekoi upozoiava nas pjesnik, kao
tuma slike, upotpunjuju lica iavnoduna!
8.
Biblijske slike i(li) liteiaina asociianja Isusa itamo i u mo-
deinoj hivatskoj knjievnosti, na koju takoei elimo uka-
zati. Podjednako u poeziji i piozi, ali osobito je vano da je to
gotovo neizbjeno u djelima ponajboljih autoia te knjiev-
nosti. Ve smo spominjali ponajznaajnijega od njih, Kileu
i njegove eseje (uz ostale tieba vidjeti njegov esej o Papiniju
iz 1942.), ali je Isus neizbjean i u njegovim dnevnikim bi-
ljekama (osobito Davni dani), novelistici, poeziji, kao i u
diamama. Osobito pak u Legendi gdje Isusa susieemo
posve desakializiianog ili Golgoti, koja je Kilei simbol
patnje daleko od bilo kakvog teologiziianja, dakle tianscen-
diianja muke u njezinu otkupiteljsku ili spasenjsku dimen-
ziju. Bivanje ovjeka na zemlji, sva tegobnost njegova iv-
ljenja, uspoiediva je, kao i biojne ovjekove egzistencijalne
pozicije, s opim mitskim ili simbolikim toposima, kojima
Kilea esto piibjegava: Piometej, Sizif, Isus...
Inspiiativna i neobino iefeientna pojava povijesnog i lite-
iainog Isusa, dakako, nije mogla zaobii ni diuge ugledne
pisce hivatske knjievnosti, osobito pak piozne i diamske
stvaiaoce kao to su Ranko Maiinkovi, Petai egedin, Slo-
bodan Novak, Ivo Biean, pa sve do najmlaih, piimjeiice
Miio Gavian. A to tek iei za hivatsko pjesnitvo koje je
u svojoj kiistologiji tii koplja ispied veoma skiomne teo-
loke kiistologije u Hivata! Govoiei ovo, ilustiacije iadi
spominjemo tek ona najiepiezentativnija pjesnika imena
XX. stoljea kojima je Isus Kiist bio vaan inspiiativni mo-
tiv: Kianjevi, Nazoi, Ujevi, Kilea, imi, op, Tadijano-
vi, Bubalo, Dizdai, Gudelj, Vuleti...
Ipak, podsjetimo se ponajpiije na neka ve klasina piozna
mjesta. Maiinkoviev se Kiklop mnogostiuko i mnogovi-
sno iefeiiia na svekoliku, osobito euiopsku, kultuino-civili-
zacijsku batinu, na biojna znanja i iskustva, osobito ona -
lozojska, ieligijska, te umjetnika (likovna umjetnost, knji-
evnost, glazba), slijedei mitsku simboliku, tonije ieeno
paiodiju i tiavestiju mita
39
, pa je tako kod njega neizbjena
i pojava Isusa pogotovu u za njega sudbinskom ambijentu,
pied Pilatom, kad su muka, smit i uskisnue iznimno in-
telektualno izazovni za glavnog junaka, kazalinog kiitiaia
Melkioia Tiesia. Kioz lik don Kuzme, sveenika staiinskog
kova, koga se oito nita ne smije pitati (pitanja su uvijek
38 Usp. Zbigniew Heibeit: Gospodin Kogito, piijevod Petai Vujii, Svje-
tlost, Saiajevo, 1988., sti. 98.
39 Usp. Milovoj Solai: Knjievni leksikon, Matica hivatska, Zagieb, MM-
VII, sti. 184.
opasna!), Melkioi e se nositi s dilemom je li Isus uskisnuo
u subotu, kad ponovno zazvone zvona, ili u nedjelju kad se
slavi Uskis
40
, no u sluaju Pilata Melkioi nee imati nedou-
mica, jei zna: tako je s tom piljavom politikom...
41
I Petai e egedin, autoi ije je djelo bitno egzistencijalistiki
odieeno, svoje iomane pisati dominantno lozofsko-ese-
jistikim diskuisom (kao i Kilea ili Maiinkovi), a ve na-
slovi njegovih djela Djeca Boja ili Getsemanski vitovi
neizbjeno asociiaju ieligijske, pa i kiistoloke teme. No, e-
gedinov je svijet, u svojoj biti Getsemani, mjesto potpune
ostavljenosti i muke, mjesto bez Boga i bez spasenja. ak
i ieligijsko-asocijativno mjesto spasenja kii kod ege-
dina je boovski kii, a i Isus je boovski lik sied svekolike
galeiije ljudskih kaiakteia ili kaiikatuia ljudskosti,
42
gdje tii-
jumiaju besmisao, cinizam, beznae.
Iziazite ieligijske iefeience donose i pioze Slobodana No-
vaka, a Isus i njegovo iaspee su mjesto poieenja zloina i
mjesto optube za neke nove (iatneipoiatne) zloine, goie
i od tog vjeiniki i simboliki stvainog, jei udije su baiem
pustile sveticu Veioniku, da mu otaie sveto elo...
43

Tieba ukazati da je Isus Kiist neizbjean simboliki topos
i u piozama i diamama Ive Bieana i Miie Gaviana, ali i u
svekolikoj hivatskoj poeziji XX. stoljea.
Nemamo nakanu ovdje ii ukazivati na sve oblike poetskog
oblikovanja Isusa Kiista, ali emo ukazati na neka znaajna
pjesnika imena i njihove pjesme, koje su paiadigmatino
obiljeje ovoga fenomena, ali i koje su tipine u ukupnosti
njegove poetike iealizacije.
I dalje nas, dakako, ne zanima onaj vulgaino-molitveni ili
patetino-vjeiniki diskuis kakav nalazimo i kod ozbiljnijih
pjesnika tipa Fiane Alievia (Sonet Isusu) ili uie Sudete
(Vjena itva), a kamoli u pjesmuljcima Ivana Evanelista
aiia (Isus i ja, Kiistu Kialju i sl.).
S punom svijeu da je hivatska poezija, pa i u ovom se-
gmentu, mnogo poznatija i piezentnija ukupnoj javnosti od
svih dosad, a u vezi s ovom temom, spominjanih knjiev-
nih djela, tek emo, iepiezentativnosti iadi, spomenuti neka
imena pjesnika i nazive pjesama, kako bismo potom ukazali
baiem na dio kiistolokih inovacija to ih u na obzoi do-
nosi hivatska poezija XX. stoljea: Silvije Stiahimii Kianje-
vi Eli! Eli! Lama azavtani?!, Vladimii Nazoi Boi i Via
ciucis omnium peccatoium miseiiimi, Mihovil Pavlek Mi-
kina Jezu na kiiu, Tin Ujevi Riokosi Mesije, Miioslav
Kilea Jeiuzalemski dijalog, Antun Bianko imi Otku-
40 Usp. Ranko Maiinkovi: Kiklop, Mladost, Zagieb, 1979., sti. 476.
41 Isto, sti. 477.
42 Ovdje elimo ukazati osobito na slike Hieionymusa Boscha Ruganje Kii-
stu i Kiistovo kiunjenje.
43 Usp. Slobodan Novak: Izgubljeni zaviaj i 12 novela, Znanje, Zagieb,
1980., sti. 78.
Umjetnost i drutvo
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja ;(
pljenje, Nikola op Poziv diagom Isusu, Isus u posjeti kod
nas, Isus u svetohianitu, Isus i moja sjena, Diagutin Ta-
dijanovi Skinuo bih eii pied Gospodinom, Janko Bubalo
Tvoj piolazak, Mak Dizdai Sunani Hiistos, Petai Gudelj
Isus i pjesnik, Isus i psi, ito . oii Afeia Palestinac...
44
Dva su, kako ianije ve iekosmo, dominantna pjesnika po-
javljivanja Isusa Kiista u poeziji, pa i hivatskoj. Pivi je onaj
uobiajeniji s obziiom na viestoljetnu piaksu ieligijske
iecepcije Isusa u hivatskom kultuino-povijesnom milieu
kiistovski, gdje je Kiist, tj. pomazanik, naslov uskisloga
i pioslavljenoga Isusa
45
, dakle Mesija, Spasitelj, Otkupitelj...
Diugi je motivski aspekt Isus ovjek ili povijesni Isus. Sim-
bol, pak, njegove muke i smiti javlja se u dva ovozemaljska
vida: identiciianje Isusa u njegovoj socijalnoj dimenziji, te
onaj u obinoj ljudsko-egzistencijalnoj pojavnosti. Ona me-
tazika bila bi tiea i putem nje se Isus, poput gusjenice u
leptiia, simboliki, pieobiaava iz Isusa ovjeka-patnika u
Kiista uskisnulog, pobjednika nad smiu i pioslavljenoga.
Ipak, poetiki, dakle i poetiko-kiistoloki posve je novo
pojavljivanje Isusa u obinoj ljudskoj dimenziji izvan do-
gaaja koje obiljeava ono to se ieligijski imenuje Velikim
tjednom. Isus iz te ljudske, simbolike, pjesnike dimenzije,
Isus je Nikole opa, koji se ne bez iazloga vee uz pjesniko
nadahnue slino onom fiancuskoga pjesnika Fianica Ja-
mmesa i njegov naivni doivljaj svijeta. Ipak, ovaj naivitet
nije nikakva pjesnika naiva, nego infantilizacija pjesnike
44 Znatieljnije upuujem da sve ove, kao i diuge, ovdje nespomenute pje-
sme s ovim motivom, mogu nai ili u: Vladimii Lonaievi: Kiist u hivat-
skom pjesnitvu od Juija igoiia do naih dana. Antologija duhovne po-
ezije, Vibum, Split, 2007. ili pak u: Vlatko Pavleti: Zlatna knjiga hivatskog
pjesnitva od poetaka do danas, IV. pioiieno izdanje, NZMH, Zagieb,
1991.
45 Usp. Opi ieligijski leksikon, Leksikogiafski zavod Miioslav Kilea, Za-
gieb, 2002., sti. 475.
optike koja uvajui naivitet baca novo ili diukije svje-
tlo na neke bitne istine, pa npi. i onu ako ne budete kao
djeca... i sl. Ta vista poetske desakializacije biiui titaniz-
mom davno zamagljene poglede na malenost, kakvu nam
slubeno nude Isus i, po njemu, Fianjo iz Asiza, pjesniki
aimiia pojedinanost ljudske dimenzije i malenost naega
hic et nunc i viaa nas Isusu s ljudskim likom.
I ovdje bi, s aspekta iazliite ieligijske i pjesnike tiadicije,
bilo zanimljivo kompaiativno istiaiti status Isusa Kiista
u hivatskoj i npi. sipskoj poeziji (u dvije velike poezije na-
ega piostoia), u kojoj Isusa nalazimo od geneiacije Alekse
anti, Jovana Duia i Momila Nastasijevi do geneiacija
Miodiaga Pavlovia ili Milosava Teia. No, kako ovaj tekst
tomu ne tendiia, elimo samo dodatno ukazati na jedan
fenomen koji, naalost, nije ni knjievno-povijesno i knji-
evno-teoiijski istiaivan. Moda samo zbog ne tako nam
davno ivljenog ideolokog iedukcionizma, zbog ega je,
piimjeiice, antologija hivatske poezije o Isusu Kiistu objav-
ljena tek 2007., a slina sipska 2001., pa je za piomiljanje
ovakve teme jedva bilo i piostoia i zanimanja. udi ipak da
takvo zanimanje izostaje i kod onih kojima bi to teoloki mo-
glo (i moialo) biti zanimljivo, da ne kaemo intiigantno, pa
makai i na nain na koji je to uiadio njemaki teolog Kail-
Josef Kuschel, dodue i on tek 2007. ili hivatski teolog Diago
imunda knjigama tiskanim tek 2004. i 2005.
46

46 Upuujemo na njegovu knjigu Jesus im Spiegel dei Weltliteiatui. Eine
Jahihundeitbilanz in Texten und Einfhiungen, Patmos, Dsseldoif, 2007,
kao i na dvije knjige iieg konteksta, a o hivatskoj knjievnosti, Diage i-
munde: Bog u djelima hivatskih pisaca. Vjeia i nevjeia u hivatskoj knjiev-
nosti 20. stoljea I-II, Matica hivatska, Zagieb, MMIV-MMV.
Umjetnost i drutvo
status, broj 15, proljee 2011. ;
L:vun:uun:
Ahmatova, Ana: Tajne zanata, Glas, Banja Luka, 1989.
Albeiti, Rafael: Izabiane pesme, Bigz, Beogiad, 1986.
Andiejev, Leonid: U tamnu daljinu, Veselin Maslea, Saia-
jevo, 1985.
Biti, Vladimii: Pojmovnik suviemene knjievne i kultuine
teoiije, Matica hivatska, Zagieb, MM.
Bll, Heiniich: I ne iee ni iijei, August Cesaiec, Zagieb,
1989.
Boiges, Joige Luis: Sabiana djela I-VI, knj. V, Giaki zavod
Hivatske, Zagieb, 1985.
Biki, Josip: Molitvenik hivatskih pjesnika. Vijenac moli-
tava, Altagama, Zagieb, 2008.
Bulgakov, Mihail: Majstoi i Maigaiita, Dani, Saiajevo, 2004.
Chesteiton, Gilbeit Keith: Piavovjeije, Sion, Zagieb, 2008.
Cvetajeva, Maiina: Neovdanje vee, Rad, Beogiad, 1977.
Cvetajeva, Maiina: Oktobai u vagonu, Rad, Beogiad, 1986.
Dostojevski, Fjodoi Mihajlovi: Biaa Kaiamazovi I-II, V. iz-
danje Znanje, Zagieb, 1982., knj. I, sti. 272-292
Dostojevski, Fjodoi Mihajlovi: Idiot, V. izdanje Znanje, Za-
gieb, 1982.
Dubian, Halil: Isus, sin ovjeji, GZH Kianska sada-
njost, Zagieb, 1990.
Gide, Andie: Dnevnik, Nolit, Beogiad, 1982.
Giass, Gntei: Limeni bubanj, GZH Sveuilina naklada
Libei, Zagieb, 1981.
Gieene, Giaham: Sutina stvaii, Piosveta, Beogiad, 1966.
Guaieschi, Giovannino: Don Camillo i njegovo stado, Zna-
nje, Zagieb, 1970.
Guaieschi, Giovannino: Don Camillo i mladi, Znanje, Za-
gieb, 1971.
Guaieschi, Giovannino: Don Camillo, diugo izdanje, Zna-
nje, Zagieb, 1980.
Gudelj, Petai: Vuk u novinama, Znanje, Zagieb, 1988.
Heibeit, Zbigniew: Gospodin Kogito, Svjetlost, Saiajevo,
1988.
Ivankovi, eljko: Tetoviianje identiteta, Rabic, Saiajevo,
2007.
Joyce, James: Uliks I-II, Euiopapiess holding, Zagieb, 2008.
Juiica Petia: U sjeni tianscendencije, Kianska sada-
njost, Zagieb, 1987.
Kundeia, Milan: Susiet, Meandai, Zagieb, 2009.
Kuschel, Kail-Josef: Jesus im Spiegel dei Weltliteiatui. Eine
Jahihundeitbilanz in Texten und Einfhiungen, Patmos,
Dsseldoif, 2007
Lonaievi, Vladimii: Kiist u hivatskom pjesnitvu od Juija
igoiia do naih dana. Antologija duhovne poezije, Vi-
bum, Split, 2007.
Lubac, Henii de: Diama ateistikog humanizma, Ex Libiis,
Rijeka Synopsis, Saiajevo, 2009.
Mann, Tomas: Izabianik, Matica sipska, Novi Sad, 1980.
Mann, Tomas: aiobni bieg, V. izdanje, Piosveta, Beogiad,
1987.
Mann, Tomas: Josip i njegova biaa, knjiga tiea, Josip u
Egiptu, Fiaktuia, Zagieb, 2010.
Maiinkovi, Ranko: Kiklop, Mladost, Zagieb, 1979.
Mikonji, Zvonimii: Meai. Hivatsko pjesnitvo dvadese-
tog stoljea, Piol, Zagieb, 2004.
Mllei, Heita: Remen, piozoi, oiah i ue, Oceanmoie, Za-
gieb, 2002.
Musil, Robeit: ovjek bez osobina I, Fiaktuia, Zagieb,
2008.
Nasi, Azai: Stvaii o kojima sam utjela, Ljevak, Zagieb,
2009.
Nietzsche, Fiiediich: Antihiist, Giafos, Beogiad, 1980.
Novak, Slobodan: Izgubljeni zaviaj i 12 novela, Znanje, Za-
gieb, 1980.
Opi ieligijski leksikon, Leksikogiafski zavod Miioslav Ki-
lea, Zagieb, 2002.
Oz, Amos: Piia o ljubavi i tmini, Fiaktuia, Zagieb, 2009.
Pasteinak, Boiis: Doktoi ivago I-II, Slovo ljubve Pio-
sveta, Beogiad, 1979.
Pavleti, Vlatko: Zlatna knjiga hivatskog pjesnitva od poe-
taka do danas, IV. pioiieno izdanje, NZMH, Zagieb, 1991.
Popovi, Justin Sp.: Dostojevski o Eviopi i Slovenstvu, Ma-
nastii elija kod Valjeva, Beogiad 1981., fototipsko izdanje
po izdanju 1940.
Solai, Milovoj: Knjievni leksikon, Matica hivatska, Zagieb,
XXVII.
Saiamago, Jose: Evanelje po Isusu Kiistu, Svjetlost, Saia-
jevo, 1999.
ami, Midhat: Linost, djelo i doba A. ida u svjetlu nje-
gova dnevnika, Djela ANUBiH, knj. LII, Saiajevo, 1976.
estov, Lav: Dostojevski i Nie, Slovo ljubve, Beogiad, 1979.
imunda, Diago: Bog u djelima hivatskih pisaca. Vjeia i
nevjeia u hivatskoj knjievnosti 20. stoljea, I-II, Matica hi-
vatska, Zagieb, MMIV-MMV
Taubes, Jacob: Pavlova politika teologija, Ex libiis Synop-
sis, Rijeka Saiajevo, 2009.
Unamuno, Miguel de: O tiaginom osjeanju ivota, Gia-
ki atelje Deieta, Beogiad, 1991.
Umjetnost i drutvo
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja ;6
Sjaj u tami
*
Mirko S. Boi
Lucio Fontana uveo je vanjski prostor u sliku, a Miji platno ne samo da
ne otvara, ve ga hermetiki zatvara okretanjem samog platna ka zidu,
intervenirajui zatim u blind-ram. Ovim metaforikim okretanjem lea gledatelju,
autor podcrtava svoju potrebu za privatnou. Budui da je i nekomunikacija
vrsta komunikacije, ovo zatvaranje vrata jo vie golica gledatelja da ih otvori, da
zaviri, barem kroz kljuanicu
Neke od najljepih stvaii u i-
votu ovjek otkiije sasvim slu-
ajno, neplaniiano. Tako je bilo
i sa mnom, baiem kad je u pita-
nju Josip Miji. Sada ve davne
2003., zatekao sam se na iio-
kobiijekoj ALU u diutvu mog
piijatelja Zoiana Zelenike, tada
jo uvijek studenta giake, koji
me bio poveo u mali obilazak
zgiade Akademije. viljali smo po kabinetima, golema staia
zgiada djelovala je poput instiumenta kiipei podovi,
klepet otvoienih piozoia, topot studentskih nogu u stubi-
tu. Osjeao sam se kao iiba u vodi meu svom tom kieativ-
nom eneigijom, sve je to bilo piekiasno, ali veini tih iadova
nedostajalo je ono neto, to nadilazi gianice okviia slike ili
giake. Ono to te utine za nos i natjeia te da se ponovo
okiene i iazmilja o tome to vidi. A tada sam u piosto-
iijama postdiplomske klase naiao na cina, monokiomatska
platna velikih dimenzija i stao kao ukopan. Ovo je bilo neto
potpuno diugaije, osjetio sam ono tipanje po nosu. Bilo
je to piavo otkiie, kao neki likovni aha-tienutak. Povukao
sam Zoiana za iukav i poeo ga ispitivati o autoiu.
To je Miji, odgovoiio mi je.
To je bilo to. Od toga tienutka, na svakoj mostaiskoj skupnoj
izlobi tiaim Josipa Mijia i uvijek ga piepoznam na pivi
pogled. Od tada je piolo ve sedam godina, ali ja jo uvi-
jek tiaim Mijia kao to Miiko
S. Kojotovski tiai svoju Pticu
tikaicu. Tako je bilo sve do-
nedavno, kada je u mostaiskoj
galeiiji Aluminij otvoiena nje-
gova samostalna izloba ivot
u kutiji. Na izlobi je piikazan
ciklus djela u kombiniianij teh-
nici. Miji djeluje kao asketa,
pa su samim time i ova djela
piavi coup de force jednostavnosti, nema tu iazmetanja ni
mastuibiianja bojom i moifologijom. Ali zato semantike
ima u izobilju.
Josip Miji se iodio 1975. u Tiavniku. Kako to kod ljudi na
ovim piostoiima obino biva, ivot ga je pietvoiio u no-
mada, pa danas ivi na ielaciji iioki Biijeg-Split. Neke od
nas taj nomadizam pietvoii u vjene lutalice, a neke nagna
da se smiie i nau dom. Autoi ivota u kutiji piipada u
ove diuge, pa je ova izloba na neki nain i svjedoanstvo o
pionaenom miiu. Diplomiiao je slikaistvo ALU iioki Bii-
jeg 2002, u klasi piof. Ante Kajinia, gdje je takoei pohaao
postdiplomski studij Ais Sacia, koji je zaviio 2005. Danas
piedaje na ALU iioki Biijeg. Miji je, u kontekstu sakialne
umjetnosti u BiH neobian paiadoks. U zemlji u kojoj je sa-
kialna umjetnost doivjela piocvat nakon pada komunizma,
s dolaskom vjeiskih sloboda nekako je neopaeno otiao do-
bai ukus. Umjetnost koju danas esto imamo piiliku po ci-
kvama i samostanima nevjeiojatno je nazadna od banalne
bukvalnosti do izmiljanja tople vode u vidu hipe pseudosti-
Ljepota je osjeaj.
Peter Zumthor
Povodom izlobe Josipa Mijia ivot u kutiji, Galeiija Aluminij, Mostai,
piosinac 2010.
Umjetnost i drutvo
status, broj 15, proljee 2011. ;;
lova koji piekiasno odiaavaju vilo iaiieno licemjeije pse-
udoduhovnosti. U tom i takvom kontekstu umjetnost Josipa
Mijia stii, naiodski ieeno, kao kime u Teheianu. Najbolji
piimjei su njegovi vitiaji u cikvi u Masnoj Luci, u paiku pii-
iode Blidinje. Postavljeni u male, etvitaste piozoie u niz sli-
an slide-showu, u svojoj iazlomljenoj lineainosti pokazuju
vie dodiinih toaka sa apstiakcijom mauiskih azulejosa i
apstiaktnim ekspiesionizmom Bainetta Newmana nego
tiadicionalnom sakialnom umjetnou. Nisu deskiiptivni,
ali su naiativni, piepuni unutainje tenzije i istegnute pio-
stoinosti. U eteiinosti boja osjete se daleki, ali ipak itljivi
odbljesci Le Coibusieiove cikve Notie-Dame u Ronchampu
svjetlo se pietvaia u aihitektonski i likovno kooidiniian
osjetilni piostoi, neopipljiv i stoga uidan i slobodan. Na taj
nain, Miji unutainji, zatvoieni piostoi cikve pietvaia u
neku vistu aihitektonske camere obscure.
Lucio Fontana uveo je vanjski piostoi u sliku, a Miji platno
ne samo da ne otvaia, ve ga heimetiki zatvaia okietanjem
samog platna ka zidu, inteiveniiajui zatim u blind-iam.
Ovim metafoiikim okietanjem lea gledatelju, autoi pod-
citava svoju potiebu za piivatnou. Budui da je i nekomu-
nikacija vista komunikacije, ovo zatvaianje viata jo vie go-
lica gledatelja da ih otvoii, da zaviii, baiem kioz kljuanicu.
Gledatelj jest jednako voajei, jei je svaka iskiena umjetnost
poput ove emotivni egzhibicionizam koji iazotkiiva
svog autoia. Odbijajui da mi pokae sebe, autoi mi poka-
zuje mene samog, a slika se pietvaia u ogledalo u kojem se
odiaava istina onog koji je piomatia. Neki put mi se svidi
ono to vidim, neki puta ne. Moj vlastiti miak. A u miaku
sve izgleda ljepe, tajanstvenije i izazovnije. Cinina ovih
slika in je ovjeka koji je sa sobom naistu i koji dobio zna
tko je. Ako Fontanine slike funkcioniiaju kao piopusna, ap-
stiaktna membiana, Mijieve kutije funkcioniiaju kao ne-
piopusna, vista zatitna opna. Sjajne cine plohe, duboke i
teke kao gianit iazbijene su otvoiima i cezuiama, ponegdje
i LED aiuljama ije je svjetlo iazbija vizualnu monumen-
talnost platna. Kao ono metafoiiko svjetlo na kiaju tunela.
Ova tehnika nadogiadnja djela popiima potpuno diuga-
iji smisao kada ovjek upozna Josipa Mijia. To svjetlo sim-
boliziia njegovu obitelj, upoiite koje ljudskom ivotu daje
ono to iam daje slici-okvii unutai kojeg egzistiia i u kojem
se iealiziia. Monokiomatski iitam slike autoi poviemeno
piekida minijatuinim upljinama u plohi, esto asimetii-
nim poput neke sluajne gieke u algoiitmu, no ovdje ni-
ta nije sluajno pa samim time ne moe biti ni pogieno.
Ovisno o kutu gledanja, ove slike djeluju poput ivog, pul-
siiajueg oiganizma, kakva neobina ekosistema. Padaju mi
na pamet veitikalni vitovi Jeana Nouvela na fasadi paiikog
muzeja Quai Bianly.
Ovo nisu slike koje kupujete planski, da vam idu uz kau.
Ili tapete. Ili to ve. Ovo nije umjetnost za konfoimiste.
Mijieve slike ne ne tiae gledatelja, ve je on taj koji tiai
njih. Ne pietendiia na banalnost guiativnog slikaistva i ne
moe je se tumaiti kao dnevnopolitiki statement, baiem
ne u onom smislu u kojem su to djela autoia tzv. nacionalne
patetike. Pojednostavljeno ieeno, ovo nije slikaistvo za ma-
logiaane. Njime se ne moete iazmetati, ne osvaja na pivu
loptu. Piije bih iekao da vas tjeia na iazmiljanje. Ta tamna
dubina poziva da u nju uioni i pionae je u sebi. Komuni-
ciia s neim aihetipskim u tebi, neim to je pieivjelo ispod
svih tih slojeva koje je civilizacija nataloila na nama. To ne-
to, pulsiiajue i skiiveno, Miji izvlai na poviinu svojih
iadova i tjeia vas da se suoite sa samima sobom. To znam
zato to mi se to desi svaki put kada piomatiam njegove ia-
dove. Pied Mijiem se ne moe sakiiti, kao da si potpuno
gol. Izvlai te iz ahuie. A slike koje vidimo na ovoj izlobi
piepune su malih cinih ahuia od papiia koje, sloene u vi-
biiiajue, gotovo aihitektonine kompozicije, piedstavljaju
ljude. Njihove male svjetove, udobno tapeciiane izoliiane,
na siguinoj udaljenosti od diugih.
Ova poetika otuenja nimalo ne iznenauje. Podsjeti me na
to koliko iado etiketiiamo Zapadnjake kao hladne i distanci-
iane a zapiavo smo i sami potpuno otueni od okoline u ko-
joj ivimo, ponajpiije zbog stiaha. Miji nam poneto govoii
o tom stiahu od diugih i njegovom paializiiajuem uinku
na ljudsku psihu. Zbog njega se zatvaiamo u sebe i pietva-
iamo u pijavice koje cipe tuu eneigiju i viijeme. ovjek nije
stvoien samo da bi upijao ve i da bi emitiiao. U dananjem
viemenu koje uzima sve ali nita ne nudi za uzviat to je po-
stalo gotovo anakiono. Od tebe se oekuje da upija svo to
duhovno smee kojim te svijet zapljuskuje i da ne ieagiia na
njega, ve da bude posluni konzument. Netko je jednom
iekao da smo odavno nauili paziti to unosimo u naa tijela
i da sada tiebamo nauiti paziti to unosimo u nae umove.
Slike koje vidimo na ovoj izlobi nemaju takvih ambicija.
Vie se iadi o dokumentu osobne iazoaianosti piaznom
mateiijalnou svijeta u kojem je sve postalo geneiiko i
zamjenjivo. Dokumentu poviatka samome sebi i zahtijeva-
nja piostoia za sebe, kog je potiebno ogiaditi i pietvoiiti u
kutiju, odakle pioizlazi njegova ve spomenuta aihitekto-
ninost. Ta izvojevana samoa moda doista jest najvei
Mijieva najvea pobjeda, iekao bih vea ak i od njegove
pobjede na Meunaiodnom natjeaju u mini-otisku u Ca-
daquesu 2007. godine. A znajui da ivimo u svijetu u kojem
je tee ostati anoniman nego postati slavan, ova mala inti-
mna pobjeda popiima puno vee i ozbiljnije iazmjeie. Bez
obziia na to u kojem e smjeiu Miji kienuti u budunosti,
ovaj ciklus zasiguino snagom svoje gestualnosti piedstavlja
neku vistu zatitnog znaka, element stilske i likovne piepo-
znatljivosti koji je, kako svjedoi izloba u Galeiiji Aluminij,
dovoljno ianiian i piomiljen da postane biend, koliko god
ta iije zvuala nepozvano u kontekstu slikaistva. to za-
piavo uope nije loe, ako se uzme u obzii da su doista pie-
poznatljivi, autentini umjetnici na dananjoj likovnoj sceni
iijetke ptice. I ne, piitom ne mislim na Beibeia.
Petei Zumthoi, ovjek koji je u aihitektuiu viatio poeziju,
napisao je da je ljepota osjeaj. Piomatiajui Josipa Mijia
kao ovjeka i kao umjetnika, ne mogu se ne sloiti sa njim.
Ljepota je slutnja, neto tiepeiavo i neuhvatljivo, nepiocje-
njivo upiavo zato to je tako iijetko. A Mijieve kutije, ba
kao i Zumthoiova aihitektuia, svjedoe upiavo o tome.
Umjetnost i drutvo
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja ;8
Zemlja Humska
*
Ivan Vukoja
Kao primjer da Marinov hiperrealizam s nadrealistikim elementima ima i svoje
metaziko odreenje i nagnue pokazuju nam slike u kojima se on svjesno
referira na simboliku i poetiku Rene Magrittea, rodoelnika likovnog stila koji
se naziva metaziki nadrealizam. U tom smislu posebno je dojmljiva slika
Zemlja Humska koju moemo smatrati ne samo jednom od likovno najboljih
slika ove izlobe, nego i njegovom programatskom slikom. I likovno stilski i
sadrajno-motivski. Kamena planeta, s kamenim gradom Hercega Stjepana
Kosae na vrhu te planete-gromade, lebdi iznad kozmikog oceana, okruena
prstenom od raspucalih ipaka kao pojasom meteora. Zemlja Humska
Piigodom otvoienja izlobe Zemlja Humska Maiina Topia u Cen-
tru savremene umjetnosti Crne Gore, Galerija centar, Podgoiica, 10. 12.
2010. godine.
Izloba koju veeias imamo piigodu vidjeti nosi naziv Ze-
mlja Humska. Taj naslov je ne samo zajedniki imenitelj ove
izlobe, nego ujedno osnovna tematska i motivska odied-
nica ukupnog slikaiskog opusa Maiina Topia. Sve je na nje-
govim slikama povezano sa zemljom, s piiiodom, s kiajoli-
kom, njegovim plodovima i ugoajima. Ali ne s bilo kojom
zemljom, i bilo kojim Piigodom otvoienja izlobe Zamlja
Humska Maiina Topia u Centru savremene umjetnosti
Crne Gore, Galerija centar, Podgoiica, 10. 12. 2010. godi-
neima za Maiina posebnu viijednost i sasvim individuali-
ziiano znaenje. Rijeno kamenje tako nije samo bezimeno
kamenje nego Oblutci u Neretvi koje su nekada gazile i
njegove bose djeake noge, stablo ipka s gianama bez li-
a i s plodovima naia nije tek obina voka u Giadniima
nego Humski krisbaum pied kojim slikai osjea duboko
potovanje i blagdansku iadost, ilavka, blatina i tenica, nisu
tek gioe i smokve nego Darovi zemlje Humske piine-
seni na oltai univeizuma. Kiajolik tako piestaje biti samo
puka izvanjska piiioda, ve postaje i imaginaini, alteinativni
kiajolik slikaievog unutainjeg podneblja. Svaki motiv ovdje
je duboko pioivljen, a svaki potez kistom ispunjen ljubavlju
i potovanjem. Tolikim potovanjem da se slikai tiudi to
vjeinije i iealistinije piikazati motiv, odajui tako potova-
nje ne samo savienstvu piiiode, odnosno onom stvoienom,
nego i samom Stvoiitelju. Jei kako kae dievna heimetika
mudiost : Bez Stvoritelja, dakle, nita ne nastaje niti postoji.
Kada bi se razdvojilo Stvoritelja i tvorevinu, oboje bi izgubili
vlastitu bit, jer bi tada bili lieni svoje nadopune.
Ovakvim odieenjima dolazimo i do diugog bitnog ishodi-
ta ili odiedita Maiinovog slikaistva, a to je tenja piema
onostianom, nadiealnom i metazikom. Jei poied sasvim
odieene i piepoznatljive topogiaje piikazane hipeiieali-
stikim stilom i maniiom, na Maiinovim slikama pionala-
zimo piedmete, guie i simbole pieuzete iz sasvim diugog
i diukijeg konteksta i imaginaiija. Jedan put je to likovna
kompozicija u kojoj Botticellijeva Venera stoji na kame-
nom oblutku u Neietvi, sa siednjovjekovnim stekom u po-
zadini i iomanikom iozetom koja na plavom nebu izgleda
kao kameno Sunce. A to bi diugo Veneia mogla piedstav-
ljati u toj kompoziciji nego Humsku Veneru.
Na slici Grad Mostar sumrak bogova dominiia iaspeti
Isus kojeg je piema viziji sv. Ivana od Kiia naslikao Salvadoi
Dali. Dalijev kozmiki Kiist kao jezgia atoma i jedinstvo
svemiia u Maiinovoj viziji i kompoziciji postao je katakliz-
miki Krist koji umjesto Staiog mosta spaja i natkiiljuje ia-
ziuene dijelove giada i sebe jo jednom nudi kao itvu i
mogunost za iskupljenje giijeha bez obziia tko ih je, kada
i zato poinio. Kao kontiapunkt toj kataklizmikoj dia-
matici ljudske egzistencije donjim planom slike dominiiaju
Umjetnost i drutvo
status, broj 15, proljee 2011. ;
miini, hladni, bezgieni kameni oblutci. Diama egzistencije
nasupiot nevinosti piiiode. Ova slika toliko je mona da u
poieenju s njom i Dalijev izvoinik djeluje nekako blijedo i
sladunjavo.
Iziavno oslanjanje na humsku likovnu tiadiciju moemo
pionai na slici Zemlja humska uskrsnue. Ponovno
u kompoziciji s Neietvom i oblutcima imamo piikazan ste-
ak, odnosno, humski bilig s nekiopole u Radimlji. Ne ula-
zei dublje u simboliku likovnih piikaza na stecima, samim
nazivom slike i poloajem ovjeka s podignutim iukama
koji se odvojio od piikaza na steku, i koji tako, s podignu-
tim iukama, u svemiiskom vakuumu lebdi iznad kamenih
oblutaka, jasno je da u likovnoj viziji nekog njegovog dav-
nog humskog pietka Maiin piepoznaje guiu Isusa i mo-
tiv uskisnua. Ne kozmikog, niti kataklizmatikog Kiista
kao na piethodno spomenutoj slici nego Isusa kao obinog
humskog ovjeka. Skoio da bi mogao iei ono to je Stjepko
ihuii iziekao 1361. godine obiaajui se sudu u Dubiov-
niku: Ja sam ovjek iz Huma i takvim se zovem.
Kao piimjei da Maiinov hipeiiealizam s nadiealistikim
elementima ima i svoje metaziko odieenje i nagnue po-
kazuju nam slike u kojima se on svjesno iefeiiia na simbo-
liku i poetiku Rene Magiittea, iodoelnika likovnog stila koji
se naziva metaziki nadiealizam. U tom smislu posebno je
dojmljiva slika Zemlja Humska koju moemo smatiati ne
samo jednom od likovno najboljih slika ove izlobe, nego i
njegovom piogiamatskom slikom. I likovno stilski i sadi-
ajno-motivski. Kamena planeta, s kamenim giadom Hei-
cega Stjepana Kosae na vihu te planete-giomade, lebdi
iznad kozmikog oceana, okiuena pistenom od iaspu-
calih ipaka kao pojasom meteoia. Zemlja Humska. U tu
skupinu metaziki nadiealnih magiitovskih slika svakako
spada i Boi u Mostaru.
Posebno mjesto u Maiinovom opusu zauzima nekoliko slika
kamenih oblutaka piikazanih kioz vizuiu tekue vode. Te
slike se izdvajaju ne samo foimatom nego i postupkom sli-
kanja. Dok se za neke Maiinove slike moe kazati kako su
napiavljene dosljedno piimijenjenom hipeiiealistikom
metodom koja pioizvodi efekt blizak fotoiealizmu, na ovim
slikama taj pioces cizeliranja slike zaustavljen je negdje
na polovini, na tieem ili etvitom sloju od uobiajenih est
koje Maiin nanosi na sliku. Stoga u ali voli kazati da su to
njegove nedoviene slike. Efekt titiajue koloiistike sliko-
vitosti pojaan je piikazom ive vode tekuice.Tako nam s
odieene udaljenosti ove slike izgledaju impiesionistiki
ivo vibiiiajue, a pomaknemo li se samo nekoliko koiaka
unatiag slika se smiiuje i piimie efektu hipeiiealizma.
I na kiaju svakako tieba posebno spomenuti i Maiinovu sa-
diajno-znaenjski najsloeniju i najbogatiju sliku: ekajui
papu Pia II. Ovaj otmjeno-melankolini simboliko-nadie-
alni piikaz jednog povijesnog fenomena koji je viestoljetno
odiedio sudbinu humske zemlje, svjedoi nam da je Maiin
Topi ne samo veliki likovni majstoi, nego i samozatajni i
suptilni uvai humske batine i tiadicije.
Grad Mostar Sumrak bogova, ulje na platnu, 100 x 70 cm, 2000. Zemlja Humska, ulje na platnu, 80 x 60 cm, 2001.
Umjetnost i drutvo
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 8o
MESSijanstvo 2
Ja tebi Ateno, ti meni Dionizu!
Dragan Komadina
Najgore (a vjerojatno najbolje po njega i njegovo zdravlje!) od svega jest to
Musta znalaki ignorira kritike, ne samo svog politikog ili direktorskog,
nego, to najvie zabrinjava, i redateljskog posla, razoruavajui vas zaraznom
smirenou i spremnou da onako gospodski (ili kukaviki) pree preko svega,
legitimirajui se uistinu kao salonski intelektualac koji pozorno bira svoje
drutvo, iz kojega konzekventno destilira miljenja odabranih. I on je u toj
svojoj pozi iznimno uvjerljiv i dosljedan. Karikaturalno je samo kad iz takvog
nog graanskog pozerstva svako malo eli dizati barikade na pozornicama
i podgrijavati mit o vlastitoj drutvenoangairanoj ustrajnosti, ili to je znatno
gore izigravati kulturnog mirotvorca po politikim arenama
U listopadu 2010. odian je jubilaini 50. MESS. O znaaju i
ugledu ovog najstaiijeg kazalinog festivala u zemlji i jednog
od najiespektabilnijih u iegiji pisao sam u piolom bioju
Statusa s posebnim osvitom na ulogu njegovog dugogo-
dinjeg diiektoia Dine Mustaa u boibi za ouvanje ovog
festivala, ali i njegovim selektoiskim stianputicama, kako
u iegionalnoj tako i svjetskoj teataiskoj ponudi. U sineigiji
Musta-MESS, unato svoj svjetskoj eliti koja je piode-
liiala saiajevskim pozoinicama u ovih etinaest godina ot-
kako je festival obnovljen i inteinacionaliziian, saiajevski je
iedatelj znatno vie piotiiao, izgiaujui vistu ljudsku in-
fiastiuktuiu diljem bive Jugoslavije koja mu je osiguiala i
osiguiava ieije u biojnim teatiima. No, geneialni je zaklju-
ak bio kako je Musta iegionalni kazalini biend koji je
unato svojim politikim avantuiama (od kojih koiisti opet
ima samo on kao vijenik opine Centai) i piivatnim maii-
fetlucima zbog kojih neijetko tipi MESS-ov piogiam, donio
puno toga dobioga teataiskom ivotu Saiajeva i cijele BiH.
Ovdje se elim baviti nalijem tog bienda, koje u najkia-
em deniiaju nepodnoljiva lakoa ignoiiianja i povinost
u piomiljanju diutvenih fenomena (to u staitu limitiia
i njegove u najveem dijelu na papiiu piihvatljive politike
ciljeve), miiotvoiako pozeistvo, kolegijalno paiolatvo, u
kojemu se potviuje kao samodopadni, pae plemeniti ie-
datelj-politiai s aisenalom ve poutjelih fiaza koje slue
kao alibi da nas, kada naviati u Saiajevo izmeu dvije piobe
( u nekom giadu bive Juge, u nekom teatiu, u nekoj pied-
stavi), podsjeti na svoj neospoini kiitiko-ieeksivni talent,
te konano, i to je moda najvanije, imanentna mu iavno-
dunost piema svemu, pa i kultuinom dekontaminiianju na
kojemu toliko veibalno inzistiia.
uiei tako izmeu dvije piobe, naviatio je Musta i na
otvaianje 50. MESS-a. Umjesto fanfaia, sveaiskog tona,
ozbiljnog, kiatkog i efektnog podsjetnika na pola stoljea
MESS-a, dobili smo degutantni ad hoc zgotovljeni poetak
kojim se eljelo na jednostavan nain sintetiziiati piolost,
sadanjost i budunost MESS-a, a u stvaii smo se za tien
obieli u duhu kakve piovincijske vjeisko-politike tiadici-
onalne piiiedbe. Pedeset toiti koje su donijela djeca iz jed-
nog saiajevskog vitia, Dino izmeu ede Kisia, socieali-
stikog kioniaia festivala od njegovog pivog dana, i Selme
Spahi, iijetko dobie i fantastino viijedne i odgovoine
mlade teataiske iedateljice, koja je zaslueno dobila, a po-
tom i iskoiistila sve piuene piigode, bili su u sutini tuni
Umjetnost i drutvo
status, broj 15, proljee 2011. 81
okvii otvaianja koji nas je podsjetio da Dino ima pametnijeg
posla od diiektuie koju jo foimalno obnaa.
Taj pametniji posao ukljuuje dakako i politiku avantuiu
s Naom stiankom, ali i vannastavne aktivnosti kao to su
poticanje kultuie sjeanja i svekolikog iegionalnog pomi-
ienja kioz piojekt RECOM
1
, koji piedvodi nepokolebljiva
piotivnica Miloevievog ieima i istinski boiac za suoava-
nje giaana Sibije sa zloinima poinjenim u njihovo ime u
Hivatskoj, BiH i na Kosovu, Nataa Kandi.
2
Naime, MESS
je jo u sklopu svog piogiama Modul memoiije
3
, u tiavnju
2010. odiao konfeienciju Umjetnost i sjeanje, umjetnika
istina i odgovoinost, na kojoj je Musta kao dobai i savje-
stan domain istaknuo kako je obveza svakog umjetnika od-
gajati kulturu sjeanja, demonumetalizirati historiju, boriti
se s revizionizmom i zastupati kritiku reeksiju i autoreek-
siju. Na 50. MESS-u uistinu i vidjeli smo nekoliko predstava
politikog kazalita iji autori vie hrabro, a manje inova-
tivno, preispituju kanone pamenja spram munih ratnih
epizoda nedavne nam ratne povijesti (Generacija 91-95) ili
pak dovode u pitanje sav etiki potencijal teatarskih radnika
glumaca i redatelj, prije svih - onih koji bavei se velikim
1 Nataa Kandi je istaknula kako je REKOM na izlaz iz piolosti, oiga-
nizacija koja e osiguiati da itve budu u sieditu pozoinosti, da se injenice
o iatnim zloinima utvide i piihvate u svim post-jugoslavenskim zemljama.
Regionalna konfeiencija o kultuii sjeanja na kojoj je poetkom tiavnja
2010. govoiila Nataa Kandi i piikupljanje potpisa za inicijativu RECOM
tijekom 50. jubilainog MESS-a u listopadu iste godine, imaju i svoje politi-
kantsko nalije. Naime, taj potez Kandieve je piije svega pokuaj popiav-
ljanja dojma pied saiajevskom publikom, nakon to je poetkom 2009. iz
piojekta istupio Istraivako dokumentacijski centar iz Saiajeva, koji je uz
Fond za humanitarno pravo iz Beogiada i Dokumenta iz Zagieba tiebao
biti jedan od glavnih nositelja ideje o utemeljenju iegionalnog ili ti ga nad-
nacionalnog centia za bolju piolost. Stoga je, piije svega, iije o ulasku
na mala viata, pieko MESS-ove publike, na bh tiite potpisa. RECOM
je izlaskom Tokainog IDC-a izgubio ogioman legitimitet. Jei bez viijed-
nog i savjesnog Miisada Tokae, iji je IDC dokumentiiao smit oko 97 000
giaana BiH, zbog ega je izloen stalnim ospoiovanjima i piitiscima iz
kiuga nacionalnih mitologizatoia kojima je uvijek malo naih pobijenih,
svaka iegionalna inicijativa koja smjeia na sustavnije bavljenje itvama iata
i utviivanjem injenica jest blago kazano neutemeljena. Tokaino NE
jest zapiavo neslaganje s ambicijom Kandieve da se na temelju njene, go-
tovo, dvadesetogodinje boibe za kanjavanjem zloina poinjenih tijekom
Miloevievog ieima u Sibiji i susjedstvu, ime je stekla svjetski ugled
kao istaknuti boiac za piavdu, samopioklamiia kao primus inter pares u
REKOM-u.
2 Ga. Nataa Kandi, osniva i izvina diiektoiica Fonda za humanitaino
piavo iz Beogiada dobitnica je vie od 20 meunaiodnih, iegionalnih i na-
cionalnih piiznanja za ljudska piava. 2000. godine je dobila Maitin Ennals
Awaid, piestino piiznanje za boice za ljudska piava. Times magazine ju je
pioglasio jednim od 36 euiopskih heioja 2003., da bi joj idue 2004. Vac-
lav Havel u ime Fondacije za ljude NEED dodijelio nagiadu Homo homini.
2005. godine je pioglaena poasnom giaankom Saiajeva. U iujnu 2006.,
Time magazine je pioglasio Natau Kandi jednim od heioja u piolih 60
godina, a u oujku 2007. postala je lan Meunaiodnog savjetodavnog vi-
jea Meunaiodnog uinala tianzicijske piavde (Oxfoid Univeisity Joui-
nals). U kolovozu 2008. pozvana je da se piidiui Savjetodavnom vijeu
Weisei Centia za demokiacije u iazvoju Univeiziteta u Miigenu (SAD).
3 Modul memorije je kao zaseban kultuioloki piojekt pokienut jo 1995.
na poticaj saiajevskog iedatelja Haiisa Paovia, koji kioz iazne medije
istiauje odnos iata i umjetnosti, odnosno utjecaja iata na umjetnost u i-
jem je sieditu pamenja vlastitog iskustva. Zbog toga je ovaj piogiam i do-
bio ime inspiiiiano knjigom poznatog znanstvenika Richaida Restaka pod
naslovom Modular Brain.
drutvenim paradigmama zaboravljaju da su i oni tek mali,
tati i oholi ljudi. (Proklet bio izdajica svoje domovine).
Predstava Generacija 91-95, zagiebakog kazalinog gu-
iua iz Montastioja Boruta eparovia, ima podnaslov
Sat hrvatske povijesti, a nastala je na temelju iomana Bo-
risa Deulovia Jebo sad hiljadu dinara, koji tematiziia
pat-poziciju u kojoj su se nale jedinice HVO-a i Aimije BiH
zamijenjenih unifoimi, kako bi jo jednom, na ne osobito
oiiginalan nain, satiiiziiao nad apsuidom iata. Rije je o
inteiaktivnom politikom teatiu, gdje skupina mladih na-
tuiika, ioenih tijekom piolog iata, u diugom dijelu blok
sata povijesti otkiivaju posve piivatno to (ni)su u svom ku-
nom, kolskom i medijskom odgoju znali o hivatsko-bo-
njakom iatu i kako su im ioditelji ieagiiali na sudjelovanju
u tom osjetljivom piojektu. Kako njih jako malo na pitanje
to si iadio u iatu, tata? moe odgovoiiti s Pisao sam u
Feialu, to bi tiebao biti etiki vihunac i dokaz civilizacij-
ske i kultuioloke supeiioinosti u odnosu na tisue oeva
koji su moiali na svojoj koi iskusiti apsuide iatovanja i koji
uglavnom neiado piiaju svojim sinovima o vlastitom sudje-
lovanju u iatu, tiinaestoiica staiijih adolescenata iskieno su
iazotkiili ideoloke limite mikio(obiteljskih biino uvanih
tajni o piolosti) i makio planova (udbenika povijesti i me-
dija). Jasno je da ova teataiski posve uspjela epaiovieva
ideoloka demontaa, u specinom saiajevskom kontekstu
implicitno utiie put novim (staiim!) povijesnim istinama
pa mladi puigeii u glavnom giadu BiH doivljavaju povije-
sno-etiku kataizu i shvaaju kako je lijepa njihova zapiavo
bila agiesoi u Bosni. No, ono po emu je ovo uistinu od-
lina teataiska lekcija jest spoznaja da ovo nije piedstava o
iatu u Bosni, niti tko je tu agiesoi a tko itva, nego da kazali-
te uistinu moe i tieba pomoi u dekonstiuiianju ili baiem
iedefeniianju svih moguih kanona, pa i onih povijesnih, a
ne biti iasadnikom novih ideolokih obiazaca.
Slinu spiemnost za iuenje svih steieotipa o glumcima i
openito teatiu kao visokoetinom mediju, ponudio je mladi
Tiavnianin, Olivei Filji, koji otvoieno iui sve mogue
tabue na ielaciji glumac-teatai-kontekst. On je od supiot-
stavljanja jedne od glumica iz ansambla SMG-a (Slovenskog
mladinskog gledalia) da, u piedstavi Pioklet bio izdajica
svoje domovine koja se tiebala baviti iaspadom Jugoslavije,
pjeva Neu piotiv diuga svog jei je back-vokal u tom ei-
bedijinom antiiatnom pjesmuljku bila Svetlana Ceca Veli-
kovi, kasnije supiuga eljka Ranjatovia Aikana, napiavio
piavu hamletovsku miolovku u kojoj su ulovljena i ietea-
tializiiana piivatna glumaka sjeanja, stajalita i komen-
taii, koja svjedoe ne samo o iaspadu bive Jugoslavije, nego
ponajpiije o panoiami meusobne minje, netoleiantnosti
i licemjeija unutai ansambla kao mikiosvijeta koje, poantiia
Filji, tieba pivo iz vlastitih oiju izvaditi balvane piije nego
to kiene upozoiavati, na piimjeiice, one kninske s poetka
devedesetih. Taj je vox ludius u cijelosti iaskiinkao etiki le-
gitimitet kazalitaiaca, autoiionino nas podsjeajui kako
se i na teataiski ceh moe miine due piimijeniti onaj glaso-
viti splitski giat: Malo nas je, al smo govna!
Umjetnost i drutvo
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 8z
Naalost ne postoji nita u opusu Dine Mustaa tako hia-
bio i iadikalno da bi mogao stati u isti ied s jednom Nata-
om Kandi, koja je i danas izloena otvoienim piijetnjama
s iaznih adiesa jei je die za izdajnicu i stranu plaenicu
koja samo eli oblatiti srpski narod. Ba kao to u njegovoj
teataiskoj kaiijeii nema uiatka koji bi bio ekvivalent epa-
iovievoj (ili Deulovievoj) demontai nacionalnih povije-
snih naiacija, kao to nema ni naznaka teataiske diskosti s
autoiioninim spinom a la Filji. Dino se uvijek pametno i
ziheiaki siguino pokiije velikim temama ( Helverova no ,
Pred penziju) koje su uvijek dovoljno ne samo nae da mu
nitko ne moe nita zamjeiiti. Ovo nije nikakva kiitika in-
ventuia njegovog dojmljivog iedateljskog opusa (Helveiova
no s Mirjanom Karanovi i Erminom Bravom je naji-
zvoenija bh piedstava u inozemstvu svih viemena, a jedna
i od najnagiaivanijih, dodue uglavnom za glumake iole!),
nego samo gioteskni odiaz njegovog koketiianja s diutve-
noangaiianim temama. Zanimljivo je da se Musta uglav-
nom ne bavi domaim piscima i temama, jei je njemu kao
istinskom giaaninu svijeta (koji se pieteno piostiie od
Maiiboia do Skopja) Zemlja ionako piemala.
Meutim, njegova je dosad jedina lmska avantuia pokazala
za njega tipinu ignoianciju koja se kiije iza univeizalnosti,
odnosno opepiihvaene iefeience po kojoj je svaki lm o
iatu u sutini antiiatni. No, ni ta ga univeizalnost, niti mo-
ebitna nesvjesnost ne amnestiia od implicitne aimacije
jedne u sutini nacionalistike naiacije piotiv koje se tako
zduno boii. Naime, lm Remake govoii o stiadanju dva na-
iataja jedne (iecimo bonjake) obitelji u iazmaku od pola
stoljea, od dva faizma, (iecimo hivatskog i sipskog), to
savieno koienspondiia s matiicom koju kieiiaju novobo-
njakiinovobosanski mitomani piomatiajui zemljicu Bosnu
i dobre joj Bonjane kao vjeitu itvu okiuenu zlim susje-
dima. I opet Dino ima savien alibi. Rije je o istinitoj piii
koju je scenaiistiki uobliio Zlatko Topi, a on je samo
izvoa iadova, odnosno umjetnik koji nepokolebljivo iadi
na kultuii sjeanja, demonumentaliziianju histoiije, lavov-
ski se boiei s ievizionizmom.
Kada je kiajem sedamdesetih pokienuta sveopa hajka na
Danila Kia nakon objavljivanja asa anatomije, Ki nije
mogao stiati svoju sidbu zbog ponaanja mnogih lijevih
euiopskih intelektualaca koji jednostavno nisu eljeli piihva-
titi postojanje sovjetskih logoia jei se to nije nikako uklopilo
u njihove olako stvoiene eme, stoga su pokuali da zamuie
pied stvainou, i da tu injenicu ne uzmu u obzii.
Tako je i Dinin pokuaj da zamuii pied politikom stvai-
nou zaviio neslavno na izboiima u jesen 2010. No, on i
njegove stianake kolege su jamano uvjeieni kako ih bi-
iaki mozgovi ispiani meusobnom etnikom ugioenou
nisu i ne mogu shvatiti. Musta je uao u politiku kako bi,
kako je to sam deniiao, uspostavio novu etiku paiadigmu,
kako bi piobudio pojedinca, giaanina i izvukao ga iz bo-
sanskog miaka i ivog blata postojeih politika. Piogiam
Nae stianke nije imao nikakvih novina u odnosu na stan-
daidni aisenal fiaza jedne opoibene stianke, osim injenice
to je nova i sastavljena od uglavnom nekompiomitiianih
kadiova. Musta je kao jednu od polazinih piemisa svog
politikog djelovanja nacionalno pitanje pioglasio lanim
4
,
to se moe piihvatiti kao miljenje jednog teataiskog inte-
lektualca. Ali ako se eli baviti politikom, dakle zbiajanjem
glasova, u zemlji iji su giaani bili ubijani etiii godine is-
kljuivo po nacionalnom kljuu, i iji nasljednici nakon iata
nacionalno pitanje stavljaju na vih ljestvice diutvenih piio-
iiteta, u najmanju iuku jest sutinski neodgovoino, ak iako
je iaunao na veinske bonjake ili, u giaanskoj inaici,
bosanske glasove. Neodgovoino u najmanju iuku kao eu-
iopski ljeviaii koji su u Kiovo viijeme odbijali piiznati ci-
veni faizam ili ti staljinizam.
Dinini sovjetski logoii danas bi imali ekvivalent u etni-
kim toiovima. On ih dodue vidi, ali ne dii politiki iele-
vantnim pitanjem, jei su sve te podjele u sutini manipula-
cija etnopolitikih elita svojim ovicama
5
, usmjeiene na ia-
zvijanje i poticanje stiaha jednih od diugih iji se intenzitet
mjeii zagluujuom piskom nacionalnog blejanja.
Jasno, da vam se svako upozoiavanje na makai i implicitni
veinski nacionalizam s takvih nadnacionalnih, giaanskih
ili kvazieuiopskih visina lako moe viatiti s etiketom pod-
muklog nacionalista, ba kao to je o Kiovoj Grobnici pisao
jedan od ondanjih komunistikih paitijskih funkcionaia:
Pioitao sam knjigu D. Kia Grobnica za Borisa Davido-
via, koju je kiitika mnogo hvalila i pozitivno ocenjivala. Ne
dopada mi se, ni kao liteiatuia (iako u tom pogledu nije bez
viednosti), a ni po opiedeljenjima koje zastupa. Njegov anti-
staljinizam je iavan antisocijalizmu.
Tako i neki dananji javni paitijski i ini funkcionaii antibo-
njako, odnosno antibosansko stajalite automatski piogla-
avaju antidiavnim. Istiajavanje na politikom bosanstvu i
ignoiiianje svih otvoienih pitanja, pa i nacionalnog, jest na-
stavak iedukcionistike politike centia Saiajeva i naalost
slabljenje integialistikih stiuja u diuga dva nacionalna koi-
pusa.
6
To nitko kome je ova zemlja (u ovim gianicama) na
4 Nacionalno pitanje u Bosni i Heicegovini je lano pitanje. Dokaz da
naiodi u BiH mogu ivjeti zajedno u miiu i slozi jest da su tako ivjeli u
najveem dijelu svoje povijesti. Iskustvo ovjeka koji je ovdje ioen govoii
mi da ti naiodi danas mogu najnoimalnije suiaivati ukoliko obini ljudi od
svog iada mogu dostojno ivjeti. (ONLINE MAGAZIN BUKA)
5 To samo po sebi nije nikakvo minuciozno otkiie, niti je da se iazumijemo
zabluda. No, zabluda jest piobleme koje ne znamo i ne elimo ijeavati,
pioglaavati nepostojeim, ignoiiiati ih i guiati pod tepih. Pii tome posve
je iielevantno jesu li svjesni da takvo ponaanje u sutini daje legitimitet
veinskom nacionalizmu, odnosno opasnoj mantii o jednom naiodu s tii
vjeie u BiH. Paiadoksalno je to to se Musta eksplicitno zalae za au-
tohtonost sva tii naioda u BiH, to je posve iazumljiva i ziela podloga za
ijeavanje nacionalnog pitanja, a jo paiadoksalnije to na vih piioiiteta po-
litikog djelovanja stavlja boibu piotiv diskiiminacije navodei na pivom
mjestu onu na nacionalnoj osnovi.
6 Apsuidna je teza da bonjaki naiod, vojno i politiki konfiontiian Hiva-
tima i Sibima, moe ostvaiiti ulogu integiativnog faktoia BiH. Da bi se ou-
vao histoiijski integiitet BiH, nuno je da u svim nacionalnim politikama u
BiH postanu integiativne tenje. Integiitet se ne moe nametati, on se moe
uspostaviti samo politikom voljom sva tii BiH naioda. Gledite po kojemu
je jedan naiod tj. bonjaki nosilac i spasilac integiiteta BiH podiazumi-
jeva da bonjakom naiodu piipada uloga vladajueg naioda. Meutim,
Umjetnost i drutvo
status, broj 15, proljee 2011. 8
sicu ne bi smio initi. Naiavno, Dinu Mustaa se ne moe
ubiojiti u, ne daj Boe, bonjakog, bosanskog ili bilo kojeg
diugog nacionalistu.
7
On je ovjek koji sve to skupa niti eli
niti ima viemena biti, ni iazumjeti. On nikad ne moe biti
izdajalec svoje domovine. Jei da biste bili izdajnik moiate u
neto piethodno visto vjeiovati ili baiem uvjeiiti diuge da
u neto visto vjeiujete.
Dinina suveiena blagoglagoljivost i tobonji kiitiki anga-
man spiam etnikih podjela u kultuii, koje su, kako je to
u piedizboinoj gioznici nadahnuto piimijetio kao politiai-
iedatelj-diiektoi, degiadiiaju sutinu i ideju umjetnosti,
zoino su se ieektiiali na piologodinjem vihuncu egzi-
stencijalne i piavne agonije mostaiskih teataiskih kua. On
je tada veibalno beziezeivno podupio Naiodno pozoiite
Mostai koje se nakon ezdeset godina postojanja nalo pied
gaenjem zbog kiize u konstituiianju vlasti u giadu na Ne-
ietvi, a jednaku je potpoiu iziazio i Hivatskom naiodnom
kazalitu Mostai u njihovim inzistiianjima za ijeavanjem
piavnog statusa kako bi osiguiali stabilno nanciianje. Tada
je apel za spas mostaiskim teatiima dopio i do euiopske kul-
tuine javnosti zahvaljujui Mustaevom ugledu i vezama
integiitet BiH, koja je vienacionalna zajednica nespojiv je sa postojanjem
vladajueg naioda. Zastupanje takvog stajalita iziavno vodi u nepoviatnu
destiukciju i dezintegiaciju BiH. Piividno bosanska koncepcija, po kojoj je
tzv. autohtoni naiod uvai Bosne, u sutini je antibosansko gledite, jei BiH
piipada jednako svim naiodima ili je nema. Envei Redi, Sto godina mu-
slimanske politike, Institut za istoiiju Saiajevo, 2000., s. 113
7 No, od nacionalista jedino su goii nadnacionalisti, oni koji se samopio-
glaavaju noimalnim i kultuino supeiioinijim kastama. Oni su paiametai
iegionalnih i svekolikih euiopejskih integiacija, te pokazatelji stupnja noi-
malizacije meu zavaenom junoslavenskom biaom. Oni tamjaniu eti-
kama i estetikama, usmjeienim kako kiatkoiono tako i dugoiono piije
svega na piavo pivodojenja biiselskih fondova iz kojih e onda cipsti
snagu za kieiianje kultuinih ili piavnih centaia iegionalne moi koji e dis-
tiubuiiati jedinstvenu veiziju istine obvezujue za nova pokoljenja dojuei
zaiaenih balkanskih plemena, te za deniianje kiiteiija i stupnja meu-
sobne kultuine iazmjene.
u sfeii kultuine diplomacije. No, pioao je 50. jubilaini
MESS, koji je bio iskljuivo ievijalnog kaiakteia, a slatkoi-
jeivi se iedatelj u diiektoiskom stolcu zbog silne juinjave
za EUROestetikom diljem bive Jugoslavije, nije stigao sje-
titi i dovesti na pozoinice ovih teataia poneku piedstavu
iz MESS-ovog piogiama, kao najdosljedniji dokaz solidai-
nosti jednog kazalinog festivala s ugioenim teataiskim
institucijama.
Najgoie (a vjeiojatno najbolje po njega i njegovo zdiavlje!)
od svega jest to Musta znalaki ignoiiia kiitike, ne samo
svog politikog ili diiektoiskog, nego, to najvie zabiinjava, i
iedateljskog posla, iazoiuavajui vas zaiaznom smiienou
i spiemnou da onako gospodski (ili kukaviki) piee pieko
svega, legitimiiajui se uistinu kao salonski intelektualac koji
pozoino biia svoje diutvo, iz kojega konzekventno destiliia
miljenja odabianih. I on je u toj svojoj pozi iznimno uvjei-
ljiv i dosljedan. Kaiikatuialno je samo kad iz takvog nog
giaanskog pozeistva svako malo eli dizati baiikade na
pozoinicama i podgiijavati mit o vlastitoj diutvenoangai-
ianoj ustiajnosti, ili to je znatno goie izigiavati kultuinog
miiotvoica po politikim aienama.
Umjetnost i drutvo
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 8(
Cirkus Columbia ili jo jedna
topla, ljudska pria
Segor Hadagi
Rat je u Tanovievoj Cirkus Columbiji, u pozadini, kao to su naoj postratnoj
stvarnosti svi istinski problemi duboko u defanzivi. I postala je opta strategija
i ivotno pravilo mladih ljeviarskih intelektualaca da se govori o progresu,
socijalnoj pravdi, ljudskim pravima, jednakosti, a da se uzroci nedostatka
istih, uporno izbjegavaju i zaodijevaju u ruho isprazne kvaziljeviarske retorike.
Prevedeno na na na lmski argo: mojne ba to, jad i tuga, stipu... daj nam
neku toplu ljudsku priu... za raju!
Kada za svoj debitantski dugometiani
lm dobijete najpiestiniju lmsku na-
giadu, Oskai, to jednako znai vjetai u
lea u vaoj kaiijeii, ali i muno opteiee-
nje. Oskai vam nuno otvaia viata saiad-
nje s najznaajnijim imenima svjetske ki-
nematogiaje, dok s diuge stiane publika i
kiitika, esto neiealno, oekuje da svakim
svojim naiednim lmom nadmaite uspjeh
pivijenca. Kada je 2002., piimio Oskaia za
Niiju zemlju (najbolji stiani lm), Danis
Tanovi je pieko noi postao heioj na-
cije, to je dodatna odgovoinost za mla-
dog iedatelja, koji bez obziia na Oskaia,
tek tieba da utisne svoj autoiski peat. No,
Danis Tanovi je za svoj naiedni lm na-
piavio hiabai i, mnogi se nee sloiti, in-
teligentan izboi kada je odluio piihvatiti
se scenaiija jednog od najveih poljskih
iedatelja Kizysztofa Kieslowskog kojeg su
mnogi peispektivni, eviopski iedatelji ma-
hom odbijali, vjeiovatno se plaei kako bi
nekomeicijalni piistup lmskim temama i ait-house melan-
holija Kieszlowskog, mogla opasno nauditi njihovoj kaiijeii.
Rije je o Paklu (Lenfei), diugom dijelu tiilogije inspiiisane
Danteovom Boanstvenom Komedijom (pivi dio Raj, iei-
iao je njemaki iedatelj Tom Tykwei, sa
Cate Blanchett i Giovannijem Ribisijem u
glavnim ulogama), u kojem Kieszlowski sa
svojim koscenaiistom Kizsysztofom Piesi-
ewiczom, kioz odnos tii sestie, tematiziia
otuenost unutai poiodice. Iako lm nije
postigao nikakav festivalski uspjeh, po-
jedini kiitiaii su naglaavali Tanovievo
zavidno zanatsko umijee, ali su uglav-
nom sve pohvale piistizale na iaun sjajne
glumake ekipe piedvoene zvijezdom
fiancuskog lma Emanuelle Beait, iju su
izvaniednu kieaciju samo upotpunile Ka-
iin Viaid i Maiie Gillain, te Caiol Bouqet i
Miki Manojlovi. Dobai kasting i istanan
smisao za vizuelne kvalitete lma, nisu,
u svakom sluaju, aduti koji bi Tanovia
piibliili uspjehu Niije zemlje, ali je s Pa-
klom denitivno pokazao da je hiabai i ia-
doznao lmadija koji se ne libi uhvatiti u
kotac s temama koje mu i nisu toliko bli-
ske. Tanoviev tiei lm, Triage, nastao po
knjizi novinaia Scotta Andeisona, piedstavlja ivotnu piiu
iatnog fotoiepoiteia Maika Walsha koji se po poviatku kui
suoava sa iatnim tiaumama. Skiojen po uzoiu na hollywo-
odske tiileie, Triage je Tanoviu donio dvije stvaii: koiek-
Cirkus Columbia, 2010., 113 min, drama
uloge: Miki Manojlovi, Mira Furlan, Boris Ler,
Jelena Stupljanin, Mario Knezovi, Svetislav
Gonci, direktor fotograje: Walther van den
Ende; scenarij: Ivica iki, Danis Tanovi po
istoimenom romanu Ivice ikia; producenti:
Marc Baschet, edo Kolar, Amra Baki
amo, Mirsad Purivatra; reija: Danis Tanovi
Umjetnost i drutvo
status, broj 15, proljee 2011. 8
tnu, ali steiilnu ieiju i hladan piijem publike, dok e lm, u
pivom iedu, ostati zapamen tek po ulozi Collin Faiiela.
Nakon dvije manje-vie uspjene ekskuizije u inostianstvu,
Danis Tanovi odluuje da se viati domaim temama, kako
na lmskom tako i na politikom planu (Tanovi osniva
Nau stianku). Teko da bi se umjetniki i politiko-diu-
tveni aniteti bh. oskaiovca bolje sinhioniziiali nego lm-
skom adaptacijom jednog od najboljih postiatnih iomana,
Ciikus Columbia, mladog pisca i novinaia Ivice ikia, koji
za ovaj ioman ovjenan i najznaajnijom knjievnom nagia-
dom u Bosni i Heiecegovini, Mea Selimovi, 2004. godine.
Ciikus Columbia spada u ona iijetka knjievna djela koja su
mahom oduevili kiitiku i publiku i gdje je zavladao jasan
konsenzus: u pitanju je knjievno iemek-djelo! Ne bismo
pietjeiali ako bismo ovu hioniku heicegovake kasabe, (pia-
vilnije bi bilo, u geogiafskom smislu, heicegbosanske, po-
to se diiektno aludiia na Duvno tj. Tomislavgiad, autoiovo
iodno mjesto) koja obuhvata peiiod od poetka do kiaja
devedesetih, okaiakteiiziiali kao najpotpuniju metafoiu bo-
sanskoheicegovakog diutva: giaansko sljepilo, minja,
zloini, nacionalna netipeljivost, nostalgija za piolim vie-
menima, pomiaenje intelektualizma, potom i tiaak, sada
ve steieotipiziiane piedstave o komijskoj solidainosti, a
sve to natopljeno pieciznim ali i smiienim piipovjedakim
daiom Ivice ikia koji piiziva stiasnu i boleivu, beskiajnu
iazvuenu i iakijom nakvaenu melanholinu pjesmu
1
Da li je mogue zamisliti potentniji mateiijal za nekoga iji
je cilj izgiadnja otvoienog diutva utemeljenog na viijed-
nostima potivanja ljudskog dostojanstva, slobode, jedna-
kosti, piavde, demokiacije, vladavine zakona, solidainosti
izmeu ene i mukaica, potivanja ljudskih piava i piava
koje piipadaju manjinama?
2
Teko... jei je djelo poput Cii-
kus Columbije slijepa milja naeg diutva, miano ogledalo,
tiaumatina taka sluaja koji se zove Bosna i Heicegovina
i Piokleta avlija napietka, ukiatko sviha postojanja i djelo-
vanja opozicionih politikih opcija poput Nae Stianke. S
diuge stiane, Danis Tanovi nema nikakvu obavezu kioz
lmsku umjetnost pioklamiiati vlastite politike ciljeve.
Ne, jei bismo tada zalutali u oisokak najpodlijeg sociea-
listikog pametizma, ali ipak nije li smisao umjetnikog
stvaialatva, osobito nakon stiahota koje su nas zadesile, u
sintezi estetske oiijentacije i etike piakse? Izboiom Ciikus
Columbije, pomisli smo da Tanovi eli kienuti upiavo tim
putem, no nakon odgledanog lma, postalo je jasno da na
oskaiovac ipak favoiiziia liniju manjeg otpoia, ieduciia-
jui knjievni piedloak na jednu naiativnu liniju (ljubavnu
piiu?!), ba kao to ista ta politika opozicija kojoj Tanovi
piipada (ili eli piipadati) amputiia bolne dijelove bosansko-
heicegovake diutvene stvainosti, postavljajui poslovino
pogiene dijagnoze i izbjegavajui sloenije opeiativne za-
hvate. No, ne poteimo isuvie iano teke iijei. Skoncentii-
1 Vladimii Dvoinikovi, Psiha jugoslovensek melanholije, izdanje knjiaie
Z i V. Vasia, Zagieb, Akademiki tig 8, 1925.
2 Iz Opih piogiamskih ciljeva Nae stianke, http:iinasastianka.ba.
iajmo se na Tanoviev lm uz nekoliko uzgiednih uspoiedbi
sa knjievnim oiiginalom.
U inteivjuima za domae i stiane novine i magazine, autoi
knjige i koscenaiist Ivica iki i iedatelj Danis Tanovi, u
vie naviata su ponavljali da im nije bio cilj vjeino pienijeti
knjigu, to je uistinu i nemogue. Umjesto viemenskog ias-
pona od dvanaest godina u kojem se deava iadnja knjige,
iki i Tanovi su sveli iadnju lma na peiiod od mjesec
dana. Dok knjiga obuhvata peiiod od piije iata, iat i poslije
iata, lm piikazuje tek viijeme zakuhavanja pied veliki
belaj. Ve je ovdje jasno da je Tanovi nepoviatno izgubio
duh knjige, poseui, da li iz piodukcijskih ili estetskih ia-
zloga, za iadikalnim tiihom, e da bi liteiaini piedloak,
tieba to ponoviti, lauieat knjievne nagiade Mea Selimo-
vi, sveo na ljubavnu piiu u viijeme iaspada jedne diave.
Nema nita spoino u lmu koji je ljubavna piia, ali zato je
ba Ciikus Columbia posluila kao inspiiacija (iz knjige je
uzeto samo nekoliko motiva, tako da teko moemo govoiiti
i o adaptaciji), ostaje misteiija koju je nemogue iacionalno
objasniti. Ostavimo na stianu, to knjiga ima puno snaniju,
dublju, tiaginiju, i bolniju ljubavnu piiu, natopljenu, ne
sevdahom, ve kaiasevdahom. Ali eto, Tanovia ne zanima
pietjeiano ni sevdah, ni kaiasevdah, ve uobiajena lineiana
piia sa, to mu se moia piiznati, dobiom podjelom uloga
(uz uvijek zapaenog Mikija Manojlovia, tieba spomenuti i
odline uloge koje su ostvaiili Jelena Stupljanin i Maiio Kne-
zovi iji je ovo debitantski nastup na lmu), ponekim lije-
pim kadiom gdje e nam pokazati aii apljinskog kiajolika
i jasnom podjelom na negativce i pozitivce. To je iecept koji
iauna na dobai lm, ali moiamo piiznati, da smo od jed-
nog oskaiovca oekivali puno vie.
Evo kako glasi piia Tanovieve Ciikus Columbije:
Gastaibajtei Divko Bunti (Miki Manojlovi) viaa se u
svoje iodno mjesto sa dvadeset godina mlaom vjeienicom
Aziom (Jelena Stupljanin) i cinim makom Bonijem. Kao i
svaki gastaibajtei-poviatnik, Divko je sada bogata i nastoji
po svaku cijenu dokazati svoju mo meu zemljacima. On
izbacuje svoju enu Luciju (Miia Fuilan) i sina Maitina (Bo-
iis Lei) iz staie poiodine kue. Zadobija naklonost novog
naelnika Bianka Ivande, kupuje fiizeiski salon Azii i nastoji
izgladiti odnose sa sinom Maitinom. Meutim, kako nacio-
nalistiko ludilo postepeno nagiiza malu heicegovaku ka-
sabu (kao to je u iomanu jasno da je iije o Duvnu, tako je
u lmu i vie nego piepoznatljiva apljina i blia okolina),
a Divko gubi svog maka Bonija, situacija se naglo mijenja.
Maitin i Azia se zaljube, a Divko kao patetina iuevina od
ovjeka pokazuje jedine pieostale tiagove ljudskosti, tako
to spaava sina Maitina kojeg su uhapsili hivatski bianitelji.
U posljednjoj sceni, Divko i Lucija su na vituljku, doivlja-
vajui ponovno ljubav dok pive gianate padaju na giadi, a
Jadianka Stojakovi pjesmom nam poiuuje: Sve smo mo-
gli mi...
Piia je jednostavna, jasna i piilino piedvidljiva, sa sklo-
nou ka uinalistikom pojednostavljivanju stvainosti, ali
Umjetnost i drutvo
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 86
i zanatskim umijeem da se svi nedostaci piekiiju i zama-
skiiaju, kao da je Tanovi htio napiaviti digest veiziju iki-
evog iomana i piilagoditi je svim uziastima, da bi lm bio
pitkiji, piozianiji i, valjda, topliji. Od biojnih pieinaka, ie-
dukcija i aiticijelnih adaptacija, spomenimo samo one ba-
zine koje su nakodile oiiginalu, ali, dubuko u to vjeiujem,
i boljem lmu.
Dok je u knjizi Maitin, mladi intelektualac koji nemono
posmatia kainevalsko svetkovanje nadolazeeg iata i ko-
jem jedinu utjehu piedstavljaju iazgovoii sa bivim naelni-
kom Leonom Dilbeiom i nesietna ljubav sa Aziom, u lmu
je Maitin, pubeitetlija koji se bavi iadio-amateistvom, lovi
glasove iz Ameiike, diui se sa tipinim zgubidanom Piv-
cem, piovodi viijeme na iijeci i zaljubljuje se u Aziu. Ovim
je diamatuikim zahvatom u liku Maitina, Tanovi izgubio
temu sukoba intelektualca i piimitivne okoline, ali i zanema-
iio tiaginu dimenziju ljubavi izmeu glavnog junaka i Azie.
U knjizi je Maitin itva histoiije, mentaliteta i palanakog
duha, dok je u lmu, tek itva nesietnog spleta okolnosti,
kada ga HOS-ovci hapse zbog navodne kolaboiacije sa ne-
piijateljem (JNA, Sibi). Kod Tanovia je uostalom sve pojed-
nostavljeno, na iaun potpunog zanemaiivanja tiagikomi-
nih situacija i poetizacije uasa i suiovosti kojima ikieva
knjiga vivi. U lmu, iat je poznata stvai, tu su Hivati, tamo
su JNA i Sibi, tu je i kasaina, iat u Vukovaiu bijesni itd. U
iomanu, iat poinje kao apsuidno bjesnilo, kainevalski dans
makabi: Tih dana, malo po Novoj godini, giadom se pionio
glas da Tvoinica aiafa i opiuga nabavlja neki udan stioj i
da se za smjetaj tog stioja giadi posebna piostoiija iji e
betonski zidovi biti iioki dva i pol metia. Nitko nije imao
pojma emu e udni stioj sluiti i to se s njim iadi, ali svi su
ubizo dodue s piilinim mukama-izgovaiali njegovo ime:
akcelaiatoi. Ovaj udni stioj postepeno e u oima kasabe,
pieiasti iz opasne napiave koja tiuje nau dicu u najveeg
nepiijatelja ivackog naioda.
Rat kod ikia je beznaajni kasablija koji se ujutio piobudi
kao ponosni Ustaa i hladno ubije svoje komije Muslimane.
Rat kod ikia je paianoino i besmisleno iodoljublje, ga-
lama lica koje su se odnekud namnoile... Rat je saznanje
Janka Ivande na satu povijesti da i on moe donijeti neto
dobio: zbog iata, nema popiavnog iz matematike. Rat su
neki Sibi za koje se piije nije ni znalo da postoje. Rat je
Avdo Kaiahasan, centaihalf koji je iekao da je jedino Baki
giiota nogu slomit, a sada ga komije spaavaju od novo-
peenih ivackih domoljuba. Rat je Pivac koji od lokalnog
mangupa pieko HVO bojovnika postaje iespektabilan ma-
ja, neko od koga cijeli giad dihti jei jo nije ubio onog
kojeg je tiebao, a to je on sam. Rat je joint koji pue Mai-
tin i Janko, dok se miak sputa nad giad. Ukiatko: I uas, i
komika, i munina, i depiesija i nezapameno zlo, i miak, i
tiina, i zavijanje domoljubnih pjesama...itavo oigijastiko
ludilo, gdje jedini tiaak nade piedstavljaju lijeeni ovisnik o
heioinu, Janko Ivanda (eksokuminiciian iz lma) i ljubav
Maitina i Azie, koja moia biti tiagina.
Tanoviu je kao i mnogim naim lmadijama, vjeiovatno
zlo od iatnih tema, pa je, logino, jednu sutinski iatnu piiu,
pioetu u istoj mjeii, ljubavlju i minjom, odbacio. Rat je u
Tanovievoj Ciikus Columbiji, u pozadini, kao to su naoj
postiatnoj stvainosti svi istinski pioblemi duboko u defan-
zivi. I postala je opta stiategija i ivotno piavilo mladih lje-
viaiskih intelektualaca da se govoii o piogiesu, socijalnoj
piavdi, ljudskim piavima, jednakosti, a da se uzioci nedo-
statka istih, upoino izbjegavaju i zaodijevaju u iuho ispiazne
kvaziljeviaiske ietoiike. Pievedeno na na na lmski aigo:
mojne ba to, jad i tuga, stipu... daj nam neku toplu ljudsku
piiu... za iaju!
Danis Tanovi savieno piepoznaje taj aigo: on piavi piavu
toplu ljudsku piiu i zanemaiuje iakijom nakvaenu me-
lanholinu pjesmu, u kojoj se na duh piepoznaje odvaj-
kada...Od silnih iatova, netipeljivosti i meusobnih klanja
o kojima neemo piiati, jei se spiemamo na put stvaianja
giaanskog diutva... Oh, yeah...
PRIKAZI
Prikazi
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 88
Alen Kristi
Ostati realistian
U veljai 2011., popiimajui ve pie-
poznatljiv izgled, biblioteka Status
postala je bogatija za jo jednu knjigu.
Rije je o knjizi eljka Ivankovia u ko-
joj su sabiane njegove kolumne objav-
ljivane u Nezavisnim novinama od si-
jenja 2009. do svibnja 2010. pod za-
jednikim naslovom Pogled s margine.
70 kolumni, objavljenih u sedamdeset
uzastopnih tjedana, s jednom neobjav-
ljenom, a ispisanom uoi otkazivanja
suiadnje, piedstavljaju autoiovo sue-
ljenje s fenomenima koji uvelike obilje-
avaju na ivot u jednom viestiuko
podijeljenom i tianzicijskom diutvu,
dodatno opteieenom postiatnim i
globalizacijskim tiaumama.
Uzimajui za misao vodilju iijei nje-
makog knjievnog nobelovca H. Blla
Umijeati se jedina je mogunost
ostati iealistian! autoi nam je u
svojim zapisima s maigine ostavio ne-
iijetko muno, ali otienjujue svjedo-
anstvo o iazmjeiima tiulei koja je za-
hvatila sve poie diutveno-politikog
ivota u BiH, ali i iegiji.
Bez zavaiavanja o moi zapisa s mai-
gine, autoi nam je pieko njih svakog
utoika, dana u koji su kolumne objav-
ljivane, slao poiljku spasonosnog ie-
alizma piotiv vihunske opasnosti koja
nam svima piijeti u diutvima iziue-
nim posvemanjem i nezaustavljivom
iasapu. Dakako, to je navika i piistaja-
nje da je ono nenoimalno noimalno.
Opiiui se da nenoimalno utke po-
stane noimalno, autoi je nemilosidno
iaskiivao mehanizme i plodove diu-
tveno-politike tiulei, ne padajui u
tiivijalnost dnevno-politikog, ali po-
kazujui da od poasti duhovno-eti-
kog iasapa na naim piostoiima nije
poteen niti jezik niti obiazovne in-
stitucije niti liteiatuia niti Inteinet, pa
niti ieligijsko.
Zapiavo, neiijetko govoiei o ia-
zliitim aspektima agiesije ieligij-
skog siednjovjekovlja, kako glasi na-
slov jedne od kolumni, autoi nam je,
piemda po stiuci nije teolog, ostavio
niz sjajnih teoloko-kiitikih ieakcija
na vulgaiizaciju ieligijskog od politi-
kih elita, ali i od samih ieligijskih slu-
benika, a uvijek i jedino zaiad osvaja-
nja iiili ouvanja diutveno-politikih
pozicija moi.
Kioz njih piosijava to bi to mogla i
tiebala biti diutveno-kiitika teolo-
gija u naem kontekstu, ali pod uvje-
tom da se otigne od skuta i dodvoia-
vanja politiko-ieligijskim monicima
i dopusti da joj za poetak, ako ne ve
zahtjevne noime autentino ieligij-
skoga, mjeiilo postane ista logika i
zdiava pamet.
Jei su bez iazlike ieagiiale na iazli-
ite foime diutveno-politike pied-
modeine u svim naim podijeljenim
etno-ieligijskim iezeivatima, iedo-
vito su izazivale ustie ieakcije, pose-
bice na inteinetskim poitalima. Na-
iavno, te su ieakcije zoino iaskiivale
nau zaiobljenost logikom bestijalno-
giupnog ponaanja u kojoj nema mje-
sta za osobnu i slobodnu misao koja
poznaje i kiitiku distancu spiam
svoga i svojih.
U sluaju zapisa pod iji su udai
dola zastianjenja u tuem etno-ie-
ligijskom iezeivatu autoia su doe-
kivale salve nesuspiegnutih pohvala,
ali ve naiednog utoika, i to od istih,
u sluaju osvita na fenomene unutai
njihova etno-ieligijskog iezeivata,
eljko Ivankovi, Pogled s margine, Udruga gra-
ana Dijalog, Mostar 2011.
Prikazi
status, broj 15, proljee 2011. 8
optube za antisipskeipiavoslavne,
antihivatskeiantikatolike i anti-
bonjake stavove i, dakako, islamo-
fobiju. U tome smislu kolumne sjajno
svjedoe o iazmjeiima etno-ieligijske
i politike podijeljenosti naega diu-
tva, ali i o tome, to je jo bitnije, kako
u svoj toj podijeljenosti bolujemo do-
slovce od istih bolesti kaiakteiisti-
nih za nedoiasle kolektivitete i diu-
tva. Ne zauuje da se na taj fenomen
u kolumni naslovljenoj Foiumi mi-
nje osvie i sam autoi, podsjetivi u
piedgovoiu knjige da su mu neki, po-
vih svega, zamjeiali i puku injenicu
da pie za te i takve novine.
No, da se jedno takvo iemeenje ne-
noimalne noimalnosti ne moe to-
leiiiati unedogled pokazalo je izne-
nadno otkazivanje suiadnje od stiane
Nezavisnih novina, i to pod egidom
iecesije, iako autoi svjedoi o do
tada neokinjenoj mogunosti da pie
slobodno, onkiaj bilo kakve cenzuie.
Sve u svemu, autoi nam je u svojoj
knjizi u amanet ostavio 70+1 fia-
gmentainu, ali dojmljivu sliku o stanju
duha u naem diutvu, ne skiivajui
bojazan da e budui itatelji jo dugo
nakon njezina objavljivanja sa alou
ustviditi kako se nita od tienutka pi-
sanja tekstova gotovo nita ozbiljno nije
[na bolje] piomijenilo.
Ne jedini, ali svakako jedan od bitnih,
to je i iazlog njezina uvitavanja u bibli-
oteku Statusa, koja, kao jedna komple-
mentaina nadopuna magazinu Status,
eli ostaviti tiajno svjedoanstvo o na-
em viemenu, sa svim njegovim supiot-
nostima, nadanjima i zastianjenima.
Prikazi
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja o
Samir Fori
O etnopolitikom
poimanju pravde
Fiat iustitia et peieat mundus
1
, izie-
kao je davno Feidinand I, cai Svetog
iimskog caistva, a potom isto istakao
i Immanuel Kant u knjizi K vjenom
miiu. Ova poiuka jasno istie mje-
sto piavde u samom vihu viijednosti,
tj. ona pietpostavlja piavdu i samom
pitanju ljudske egzistencije, opstanku
ovjeka i ljudskog svijeta kao najveoj
moialnoj i humanistikoj viijednosti
ili pitanju iznad svih pitanja (Tomi,
2010:65). Ideal piavde je tako i dalje,
piema klasinim odieenjima i najvie
ideje iza ideje Dobia (Platon) i vilina
pai exellance koja objedinjuje kaiakte-
iistike svih diugih vilina (Aiistotel). Na
osnovu nje se piocjenjuje ispiavnost i u
skladu sa njom se eli oblikovati svijet
pa makai nebesa piopala
2
. Sa svojom
antitezom nepiavdom je u vjei-
tom sukobu koji se iskazuje kao sukob
izmeu dobia i zla. U aigumentaciji o
ispiavnosti stvaii ona je jedan od cen-
tialnih toposa. Raspiava o piavdi zapo-
inje tamo gdje su stvaii ve oznaene
kao ispiavneineispiavne, odnosno pia-
vedneinepiavedne, a neispiavnostine-
piavednost se eli ispiaviti, odnosno
stvaii se ele uiniti piavednim.
1 Moe se iziei i: Fiat justitia iuat caelum
neka bude piavda pa makai piopala nebesa.
2 to istie i Otfiid Hefe u isticanju objektivne
piavde ili ispiavnosti sadiaja piava, da je ono
temeljni pojam za kojim ovjek tei piedmet
njegove tenje i istoviemeno, njegovog zahtjeva.
Nijedna kultuia niti epoha nee da se odiekne
piavde. Vladavina piavde u svetu spada u kiajnje
ciljeve ovjeanstva od njegovih najianiijh poe-
taka (Hefe, 2008:9).
Diskusija o piavdi u BiH i za bosan-
skoheicegovaku diavu, diutvo i sta-
novnike izmeu iazliitih diutvenih
akteia u BiH izostaje. Razlog tome je
izostanak teoiijskog utemeljenja pojma
piavde, ali i siodnih pojmova slobode
i istine, koje tiebaju da budu temelj te
iaspiave. Pojmu piavde se piistupa
kiajnje subjektivno, ocjenjujui je sa
pozicije inteiesa vlastite diutvene, po-
litike, nacionalne, etnike... skupine
pii emu se gubi njen iii diutveni i
povijesni smisao i kontekst (Tomi,
2010:55). ak se ni diutvene nauke
na ozbiljan nain ne bave iiim spek-
tiom shvaanja i znaenja ovog pojma
(Ibid.), to svakako omoguuje domi-
nantnim politikama, ili etnopolitikama
da ispostavljaju svoje veizije piavde
koje, samo naizgled, nemaju dodiinih
taki. Tek se u piotekloj, 2010. godini
javljaju tekstovi koji pojmu piavde, s
naglaskom na kontekst BiH, piistu-
paju teoiijski. Rije je o ve citiianom
tekstu Ive M. Tomia Piavda, piavo i
moial u Bosni i Heicegovini i jednom
dijelu knjige Piavda i etnonacionali-
zam Asima Mujkia. Najvei dopiinos
oba teksta je ne samo u pukom otvaia-
nju iaspiave o piavdi, ve o otvaianju
aigumentiiane iaspiave na teoiijskim
postavkama i to nuno u kontekstu bo-
sanskoheicegovake diutvene, odno-
sno politike i piavne stvainosti. Fokus
ovog teksta e biti upiavo na dijelovima
knjige Piavda i etnonacionalizam koji
govoie o piavdi.
Smjetanje piavde u aktuelnu iaspiavu
o politici u BiH, koji najvie obiljeava
suevaljavanje takozvanog etnikog i
giaanskog diskuisa se moe uzeti za
jedan od najveih dopiinosa najnovije
Mujkieve knjige. U istoj iaspiavi on
nastupa iz giaanskog odnosno libe-
ialno-demokiatskog diskuisa otkiiva-
jui poloaj i shvatanje piavde tipino
za taj diskuis, no ujedno nam istovie-
meno otkiiva poloaj i shvatanje piavde
u etnikom diskuisu. Kao to u piet-
hodnoj knjizi Mi, giaani Etnopolisa
(Mujki, 2007) za bolje iazumijevanje
pioblema iznosi koncept etnopolisa, i u
ovom djelu iznosi siodan koncept et-
Asim Mujki, Pravda i etnonacionalizam, Centar
za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu/Heinrich
Bll Stiftung, Sarajevo, 2010.
Prikazi
status, broj 15, proljee 2011. 1
nopravdu koji otkiiva sutinu odnosa
piavde i etnonacionalizma. Kiitike
knjige bi se mogle osloniti na iazliita
shvatanja koja autoi iznosi, kao to su,
na piimjei, objanjene nacionalne mo-
bilizacije iuskim hodenjem u naiod,
iazumijevanje (de)konstitucije bo-
njakog nacionalnog identiteta, kiitike
uspostavljanja diave na temelju iav-
nopiavnosti naioda iz 1945. i slino.
Budui je ovdje ui fokus na piobleme
piavde tieba istai injenicu da je isti
nedovoljno ekspliciian, te da nije op-
senije teoiijski elaboiiian, to je i po-
vod za ovaj tekst. Takoei, i ovaj tekst
je svojevisni apel za to hitnije ostva-
ienje aigumentiiane diskusije o piavdi
iz iazloga koji se navode u nastavku, a
posebno na kiaju teksta.
O o)vu Punvon
v:onconznm
Centialne teme knjige, kao i zakljuci,
koje se u ovom tekstu nee iazmatiati
odnose se na autoiovo iazotkiivanje lo-
gike etnonacionalistikog oiganiziianja
i naciotvoistva, te njihovog politikog
djelovanja kioz mehanizme naiodne
mobilizacije i politike demobilizacije.
Zatim, na piopitivanje peispektiva BiH
kao etno-teiitoiijalne fedeiacije pii
emu nalazi da je etno-teiitoiijalizacija
utemeljena na ieduciianom shvatanju
piava (piisila unifoimnosti naspiam
piava na iazliitost to i nije u skladu
sa shvatanjima demokiatije i piava na
iazliitost koju gaiantuje). Njegova
ocjena etnonacionalistikog fedeiali-
zama je kiajnje negativna. Ocjenjuje
ga destiuktivnim ponajvie zbog inje-
nice da daje piednost piincipu samo-
odieenja naioda. No, piemda nalazi
da piincip samoodieenja naioda ima
istu svihu kao i samoodieenje gia-
ana jei imaju istu svihu: osiguiati
maksimum zatite piava pojedinca i
dati pojedincu to vie piava
3
, ipak ih
postavlja u odnos u kojemu piincip sa-
moodieenja giaana ima piioiitet.
I u ovom kao i u piethodnim djelima
autoi nastavlja aigumentiiati onu liniji
3 S tim da je situacija u kojoj piednost ima samo-
odieenje giaana izvoi legitimiteta demokiat-
skog poietka i oslikava politiko, a ne etniko
odieenje naioda.
miljenja koja je, u svojoj sutini, okie-
nuta piiznavanju i piihvatanju Drugo-
sti kao opecivilizacijske viijednosti.
U svom libeialno-demokiatskom dis-
kuisu pievagu nad posebnim inteie-
sima koji dolaze od etnonacionalnih
oligaihija nose opi inteiesi, ope do-
bio za sve lanove zajednice.
Supiotstavljajui se esencijalizaciji i
politizaciji paitikulainosti, to su u BiH
etnije koje se oslanjaju na neto to au-
toi naziva ontologijom moi, autoi
piedlae da BiH bude jedno otvoieno
diutvo slobodnih i moialnih pojedi-
naca u libeialno-demokiatskom poli-
tikom aianmanu. U tome, on istupa
sa iefeientne take piavde kao civiliza-
cijske viijednosti, kao najvieg dobia
za sve, kao piincipa koji e ostvaiiti
najvie slobode i najvie jednakosti za
sve: kako apstiaktne pojedince, po-
stojee kolektivne identitete i giupe i
konkietne pojedince koje ive u Bosni
i Heicegovini. I upiavo tu e se pojaviti
pomenuti pioblem nedovoljno ekspli-
ciiano i moda isuvie openito pied-
stavljeno. ak i njeno konkietiziianje
u sluaju Biko Distiikta BiH ostavlja
biojna otvoiena pitanja o modusima
pienosa piavednog ijeenja na diuge
dijelove BiH i za sve giaane BiH o
emu biti vie iijei u zakljuku ovog
teksta.
Zbog polazita sa iefeiente take
piavde, kako je iazumijeva, Mujki e
toliko inzistiiati na stavu po kojem je
nuno za diavu da bi bila diava
u punom ili modeinom smislu iijei
moia da ispuni uvjet individualne gia-
anske slobode
4
. Tu modeinu diavu
odlikuje emancipacija od paitikulaino-
sti, opet, nuan uvjet demokiatizacije
u kojemu je openitost temeljna poli-
tika viijednost a pojedincima se daje
sloboda izboia (ostvaienje njihovog
supstancijalnog navodi autoi Hege-
lovu misao koja odieuje pojedinca
kao moialnog). Diavu kakvu imamo,
koje nije pievladala dominaciju svo-
jih posebnosti (koja je dakle u jednom
pietpolitikom stanju) autoi poistovje-
uje sa autoiitainom i to zbog submi-
4 Pogotovo u dijelu knjige gdje iaspiavlja o piavdi
za Bosnu i Heicegovinu (sti. 160-195).
sivno-peimisivne politike kultuie u
kojoj se djelovanje uslovljava dopute-
njem (smije) a pied izboie postaje
impeiativom (moia). Ovo oevidno
obiljeje etnonacionalnih politika je
sutinski antidemoiatsko (Mujki,
2010:167) i omoguava geneiiianje po-
litike kiize tako to pioizvodi stiah a
od Diugog ini nepiijatelja. Zbog toga
Mujki sagledava libeialno-demokiat-
sku peispektivu kao jedinu alteinativu,
odnosno istie da (p)iavo pitanje za
BiH onda nije moemo li uope go-
voiiti o libeialno-demokiatskom pie-
ustioju nae zajednice, nego kada s
njime otpoeti (Ibid., 167), odnosno
pitanje nije da li e, nego kad e se u
BiH piogovoiiti emancipatoiskim dis-
kuisom (Ibid., 169) naspiam postoje-
eg diskuisa moi (Ibid., 173).
Punvon
Piavda je u vizuii etnonacionalistikih
politika shvaena kao iavnopiavnost
naioda
5
. Ali za iavnopiavnost naioda
potiebna je, objanjava Mujki, piet-
hodna iavnopiavnost giaana. Tek
kada se to ostvaii moe se govoiiti o
BiH kao zemlji slobodnih ljudi. Mo-
deina BiH je diava neiavnopiavnih
naioda i neslobodnih giaana. Zato je
potiebno da se pivo osiguia sloboda
giaana da etniku jednakost podi-
nimo etikoj jednakosti svih i svakoga
u BiH, tj. pobiinimo se za slobodu
giaanina i iavnopiavnost naioda e se
pobiinuti za sebe (Ibid., 183) A ta slo-
boda se ostvaiuje efektivnom zatitom
ljudskih piava, bitnom odlikom demo-
kiatske diave. Za takvo to je potieban
moialni osnov, odnosno piavda (Ibid.)
koja se, oito, ne moe izjednaiti
sa etnopolitikim shvatanjem piavde.
Dakle, u sueljavanju sa etnikim dis-
kuisom Mujki se viaa na sam poe-
tak na moialni osnov jedne zajednice
koji, od antikog do modeinog poli-
tiko-lozofskog shvatanja, moia biti
piavda. A zatim ispituje kakva piavda,
odnosno kakvo shvatanje piavde tieba
biti moialni osnov nae zajednice kako
bi BiH bila modeina diava u piavom
smislu iijei.
5 Ali se iealno iskazuje kao iavnopiavnost njiho-
vih oligaihija. Vidi sti. 186. djela.
Prikazi
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja z
Piavdu e Mujki piopitivati ne samo
iz aspekta politike, kao politolog, ve
i sa aspekta piava, ako nije piavnik po
stiuci i izobiazbi. No, on se nee baviti
analizom piava piavnonauno i noi-
mativistiki, ve ieektiiajui sa lozof-
sko-piavnog stajalita i ispitujui piavo
BiH u kontekstu ostvaienja piavde.
Njegov piistup piavu je aksioloki, to
znai da piavo ocjenjuje piema svojoj
svisi ozbiljenju piavde
6
.
U ovoj knjizi on obuhvata dva znaenja
piavde: kao socio-politikog fenomena
i kao viline. Ali ih ne odvaja, nego e-
sto podvodi pod isti smisao govoiei o
piavdi kao vilini giaana i pivoj vilini
diutvenih institucija (Rawls) te kao
konceptu koji tieba da ostvaii poiedak
slobode u kojem e se pojedinci ostva-
iiti svoje sutinsko (Hegel) i biti samo-
zakonodavci. Ali njegovo iazumijeva-
nje piavde se odnosi kako na openiti
tako i na najblie piavdi ielacijske poj-
move: pravednost i pravinost.
Piavdu u najopenitijem smislu au-
toi iazumijeva podjednako kao vilinu
(arete), odnosno kao pivu vilinu diu-
tvenih ustanova
7
i kao pivu vilinu
svake piistojne politike zajednice
(Mujki, 2010:144). Takoei, iazumi-
jeva je u onom smislu koji iziaava
staiogiki iziaz dike koji, za iazliku od
themisa boanske piavde, se odnosi
na diutveni i piavni poiedak ljudski
bia, na iazum i ied u zajednici. Njima
najsiodniji pojmovi su: nomos iz ega
pioizilazi eunomija kao dobio zakono-
davstvo zasnovano na uzvienim piin-
cipima boginje Dike (Faso, 2007:21)
isonomia kao jednakost pied zako-
nom i nomimom ponaanje u skladu
sa zakonima (Ibid., 54), ius (piavo) i lex
(zakon). Takvo shvatanje piavde pied-
stavlja klicu demokiatije. A upiavo po-
vezanost izmeu demokiatije i piavde
ini sutinu demokiatije. I etnopolitika
i etnopiavda su sa demokiatijom u an-
6 to najbolje iziaava poznata izieka njema-
kog piavnog lozofa Gustava Radbiucha po
kojemu je Recht ist Wille zur Gerechtigkeit,
odnosno piavo je volja za piavdom (Radbiuh,
1980:266).
7 ...kao to je istina vilina sistema miljenja a
kao pive viline ljudskih aktivnosti piavda i istina
su beskompiomisne (Rols, 1998: 21-2)
titetikom odnosu, jei etniko uspo-
stavljanje demokiatije piotivijei su-
tini demokiatije (Ibid., 183).
Piavda je supiotstavljena esencijalizi-
ianju odieenih elementa naeg iden-
titeta konkietno nae etnike pii-
padnosti. Ona se supiotstavlja etno-te-
iitoiijalizaciji i peimanentnim vanied-
nim stanjem u kojem kolektivna piava
imaju piimat nad individualnim. Ona
vai za sve piipadnike politike zajed-
nice BiH, sve njene giaane
8
odnosno
za cjelokupno diutvo. Ona tieba da
bude moialni osnov (Ibid., 186) di-
ave Bosne i Heicegovine.
Shvaanjem piavde kao nepiistianosti
u ialwsovskom smislu nas dovodi do
specinijeg odieenja piavde pia-
vednosti
9
. Dva piincipa piavde John
Rawlsa (Rols,1998:70) koja se piimje-
njuju u izvoinoj poziciji i pod velom
neznanja, Mujki e piefoimuliiati na
sljedei nain:
Jednakost u piistupu najiiem
spektiu osnovnih piava i sloboda
za svakog giaanina BiH
Etnike nejednakosti piavedne su
samo ako za posljedicu imaju po-
iavnavajue dobiti za svakoga, a
posebno za lanove diutva koji
su u nepovoljnijem poloaju, da-
kle, manjine bile one konstitu-
tivne (za poetak) ili ne (Mujki,
2010:190).
8 Pitanje piavde za politiku zajednicu BiH
moe se samo iazmatiati kao pitanje pravde za
svakog graanina BiH. Takav piistup pokazuje
da su etnopolitiki aianimani dubinski nepia-
vedni i da imaju pioblema sa legitimitetom
(Mujki, 2010:191).
9 Ne tieba gubiti iz vida da je pojam piavednosti
ponekad i sinonim pojmu piavde. To je sluaj u
saviemenoj politiko-lozofskim iaspiavama o
diutvenoj piavednosti u smislu (ie)distiibucije
iesuisa (Rawsl, Nozick, Dwoikin) ali i poloaja,
uloga i diugih elemenata vanih za diutveni
ivot (Young, Sandel, Kymlicka). U kontekstu
ovog tekstaiiefientne knjige o kojoj je tekst po-
jam piavednosti nije ni onaj aktivistiki (gi di-
kaisione) kao elje za ostvaienjem piavde, ve je
u smislu konkietnijeg odieenja piavde. Odno-
sno, ovdje koiiteni pojam piavednosti je najbo-
lje iazumjeti kao i pojam piavde sa odieenijim
znaenjem ali koji ujedno sadii i aktivistiku
dimenziju usmjeien je na ostvaienje piavde u
openitom smislu.
1.
2.
Piavednost se odnosi na giupe, tj. ko-
lektivne identitete. Piavedno je za sve
naiode u BiH da budu iavnopiavni i
da im se gaiantiiaju kolektivna piava.
Piimainost kolektivnih nad individual-
nim piavima, koja ne poiva na iealnoj
ugioenosti pivih, pioizvodi etnopo-
litiki diskuis koji e bianiti svoj stav
i ako je pogiean (Ibid., 176) i nee
ukljuivati Drugost (koja je odstianjena
etnikim ienjem, diskiiminatoinim
piaksama i iskljuivanjem) to onda
zatvaia mogunost dijaloga i ostavlja
situaciju tii odvojena monologa. To
stanje je u sutini nepiavedno jei su
iavnopiavne samo etnike oligaihije
10
.
A nepiavedno je i da individualna
piava budu talac kolektivnih piava koje
se svojom apsolutizacijom pietvaiaju u
nepiava.
Konano, sputamo se na nivo kon-
kietnih giaana. Ono to ispiav-
lja nedostatke i piavde i piavednosti
je upiavo piavinost shvaena kao
piavda piimijenjen na pojedinaan
sluaj (ili piavda pojedinanog sluaja).
Piimjei piavinosti autoi nalazi u pii-
mjeiu ijeenja statusa Distiikta Biko.
Autoi piikazuje ijeavanje politikih i
statusno-piavnih pitanja Bikog kao
rearmaciju principa pravinosti za
sve graane (to je piincip na kojem
se temelji Odluka Aibitianog tiibu-
nala za Biko) i rearmaciju libe-
ralno-demokratskih principa prava.
Ovim je stvoien minimum politike i
piavne jednakosti giaana koja omo-
guuje politiku (a ne pietpolitiku)
zajednicu, tj. nije obezbjeena niija
pobjeda ve pobjeda svih piavinost
za sve (stanovnike bianske opine u
konkietnom sluaju) (Ibid., 196). Ovaj
piimjei pokazuje kako je mogua altei-
nativa etnopolitikoj veiziji ivota BiH
i to u vidu foimule ne teiitoiije, ve
institucije i ne teiitoiijalne gianice
ve pravne granice politike (Ibid.,
145, podvukao S.F.) i kako je ta altei-
nativa upiavo libeialno-demokiatski
politiki aianman.
10 Da zakljuim, biti piavedan piema naio-
dima u BiH (etnopiavda) u etnopolitikoj bosan-
skoheicegovakoj zajedinci znai biti piavedan
piema njihovim politikim elitama koje ele osi-
guiati svoju apsolutnu vlast kioz teiitoiij (enti-
tet, etno-teiitoiijalnu fedeialnu jedinicu, konfe-
deialnu iepubliku, svejedno) (Ibid., 186).
Prikazi
status, broj 15, proljee 2011.
Ve je napiijed istaknuta napomena o
piividnoj lakoi piimjene ovog ijeenja
na diuge dijelove BiH i cijelu BiH. Moe
se, na piimjei, postaviti pitanje da li e
se ono implementiiati ili tiansplanti-
iati. Implementiiati - znai da ve po-
stoji usaglaeno ijeenje (odluka) ija je
spiovedba obavezna, kao to je obave-
zna i unifoimnost spiovedbe gdje god
se ta odluka tieba spiovesti. S diuge
stiane tiansplantiiati bi znailo usvojiti
ijeenje piema iazlozima cjelishodno-
sti (dakle, opet politika odluka) i odie-
en nivo eksibilnosti njene spiovedbe.
Mnogo vee dvojbe pioizlaze iz same
koncepcije piavinosti jei bi to u kon-
kietnom sluaju znailo pojedinanu
piavdu za svaki konstitutivni naiod,
svaku etniku ili nacionalnu manjinu,
svaku teiitoiijalno-administiativnu je-
dinicu iazliitih nivoa, pa sve do svih
stanovnika BiH. No, u svakom sluaju
Mujkiev piijedlog otvaia iaspiavu na
goinja pitanja ali i diuga koje se ne na-
vode u ovom tekstu.
Tii goie iznesena teimina su sumi-
iana u onaj openiti i objedinjavajui
pravde ije ishodite Mujki naziva
demokratskom funkcionalnom socijal-
nom dravom ravnopravnih naroda i
graana (Ibid., 186). To je piavda za
Bosnu i Heicegovinu i sve ovdanje
naiode, kako one konstitutivne, tako
i one manjinske, ujedno je i piavda za
sve ovdanje giaane (Ibid.). Takvo
shvatanje piavde nam pokazuje da su
etnonacionalistiki aianmani dubin-
ski nepiavedni i da imaju pioblema sa
legitimitetom (Ibid.,191).
E:ovunvon
Ali se i u etnonaciolistikim aianma-
nima moe pionai jedno shvatanje
piavde, koja tieba da ih opiavda i legi-
timiia. Napiijed je spomenuto da etno-
nacionalistike politike u BiH piavdu
shvataju kao iavnopiavnost naioda,
koja je iealno piavda za etnopolitike
elite. Toj piavdi Mujki dodaje pieks
etno i na taj nain obesmiljava ideal
piavde. Ona postaje antiteza piavdi
etnopiavda. Cilj i funkcija etnopiavde
je konana podjela ovog povijesno-
diutvenog i politikog piostoia na tii
samostalne etnofedeialne jedinice, od-
nosno samostalne diave (Ibid., 184).
A siedstva kojima se, kao ideal, ostva-
iuje su piakse etnikog ienja, diskii-
minatoine piakse, segiegacije i isklju-
ivanja to pokazuje da etnopiavda i
njeno ozbiljenje temeljna nepiavda
(Ibid., 185).
Mujki tvidi da se uslijed izostanka
potivanja individualnih piava, slo-
boda i iavnopiavnosti giaana, to se
potom ogleda u nedostatku etike jed-
nakosti stanovnika BiH kao moialnih
pojedinaca, o bosanskoheicegovakoj
politikoj zajednici ne moe govoiiti
ni kao demokiatskoj ni kao pluialnoj.
Napiotiv, njeno ustiojstvo slijedi tien-
dove mehanikog dijeljena piiiodno
povezanih elemenata te zajednice a to
je ono to je cilj etnopolitike, odno-
sno ostvaienje ideala etnopiavde. Iz
takve faktike podjele diutva nasta-
lim etnikim ienjem i odiavanim
diskiiminatoinim piaksama stvaia se
jo pogodnije tlo za dalje deiogiianje
civilizacijskih viijednosti ugiaenih
u Opi miiovni spoiazum za Bosnu i
Heicegovinu, tj. u Aneks IV (Ustav)
i posebno Aneks II (Ljudska piava).
Idejno-viijednosni piincip takvog dje-
lovanja je etnopiavda. Ukoliko zami-
slimo da entonacionalistiki piojekat
uspije u potpunosti moemo iei da
je ideal etnopiavde ispunjen: Etno-
piavda za bosanskoheicegovake na-
iode u svom najidealnijem obliku sa-
stojala bi se u stvaianju njihovih naci-
onalnih diava (Ibid, 184). A kako se
etnonacionalistike politike i piakse
ostvaiuju tako se i etnopiavda dostie.
Piavda sa ove, nepiavda sa one stiane
Rajne iei e Blasie Pascal. Piavda sa
one, etnopiavda sa ove stiane gianica
Bosne i Heicegovine, upozoiit e Asim
Mujki.
Uobliavanje koncepta etnopiavde
se moe ocijeniti kao najvei iezultat
Mujkievog piomiljanja na ovu temu.
Budui da se po sutinskom sadiaju i
piaksi pokazuje kao nepiavda etno-
piavda pokazuje da je odnos izmeu
piavde i etnonacionalizma po piiiodu
piotivijean. Ista je piiioda odnosa iz-
meu demokiatije i etnopolitike. Na
tim temeljnim aigumentima, a na to-
posima piavde, slobode i jednakosti,
Mujki iazotkiiva neispiavnosti onoga
za ta se zalae etniki diskuis, tj. et-
nopolitike i piipadajue joj ideje etno-
piavde. Iz toga logino pioizlazi zaklju-
ak da se nepiavda vie ne moe i da
je ne tieba tipjeti, i da je tieba ispiaviti
im piije. No, ipak Mujki nije doslje-
dan u piizivanju piavde, to pokazuje
zakljuak njegove knjige po kojoj je sta-
tus quo diugo najbolje ijeenje iza li-
beialno-demokiatskog ujednaavanja
BiH (Ibid., 210). Ipak, status quo znai
odiavanje nepiavednog stanja i bez
obziia to, navodno, ima peispektivu
ispiavljanja nepiavde po sili ineicije
euioatlantskih piocesa (Ibid.), pitanje
je da li je ovo ijeenje zaista diugo naj-
bolje ijeenje. Autoiova spiemnost da
siui Etnopolis tako je samo naizgled
denitivna, i poiuka Fiat iustita et pe-
ieat Ethnopolis neka bude piavda pa
makai piopao Etnopolis izostaje.
O iazlozima ovakvog ijeenja se moe
nagaati. Onaj najoitiji je Mujkiev
vei senzibilitet za viijednost miia
nego za viijednost piavde to se cijeni
piema koniktnosti piedloenih ije-
enja (pivo je koniktno a diugo naj-
manje koniktno (Ibid.)), ime se jo
jednom otkiiva antinomija izmeu ove
dvije viijednosti
11
. Razlog moe biti i
u pietjeianoj openitosti objanjenja
shvatanja piavde, kao i pioblem poop-
avanja konkietnog ijeenja u sluaju
Distiikt Biko BiH na sluaj BiH, kao i
za njene konstitutivne i manjinske na-
iode i sve giaane BiH. Piijedlog jed-
nog sistematskog ijeenja, kao uosta-
lom i odlunost u zahtijevanju piavde
kao najvee moialne i humanistike
viijednosti, za BiH takoei izostaje.
I ovo je jasan pokazatelj nedostatka te-
oiijske utemeljenosti iaspiave o piavdi
to se vjeiojatno odiazilo i na Mujki-
eve zakljuke i objanjenja. To je ono
to obiljeava nae aktualne piilike:
stanje u kojemu su i istina i piavda i
sloboda nacionalistiko-idealistiki
ispaiceliziiane i da, uslijed iskiivlje-
11 Pogledati u Radbiuch (nav. dj.), sti. 97-109
o antinomijama tii optevaeim elementi
ideje piava: siguinosti (viijednost miia), piavde
i svisishodnosti koje vladaju svijetom piava bez
obziia to mogu i nekad i dolaze u otiu pioti-
vijenost (99).
Prikazi
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja (
noga ili ak i lanog tumaenja ovih
pojmova, jo nema cjelovitoga, istin-
skog pomiienja svih sa svima (Tomi,
2010:68). Stanje piavde u BiH dodatno
pojanjava i Tomi kada inteipietiia
Aiistotelove teoiijske koncepcije ko-
mutativne i distiibutivne piavde u BiH:
Komutativna (iazmjenska) piavda
tiansmutiia u pievaiu, distiibutivna
piavda u otimainu tuega. Osim ge-
neiacijske, nae shvaanje iestitucij-
ske i tianzicijske piavde siozano je na
pievaiu i bespiavno uzimanje tuega
(Ibid., 69). I umjesto da se iaspiava o
piavdi, ali i o moialu, odvija na uvii-
jeenim i mnogobiojnim iacionali-
stiko-objektivistikim koncepcijama,
ona se odvija neutemeljenim tiansce-
dentalnim i mistikim objanjenjima i
isto se tako doivljava, naioito kada
etnonacionalne voe (bez obziia da li
su voe politikih stianaka ili ne piipa-
daju politikim stiankama) iziaavaju i
oblikuju osjeanja svog naioda kioz
govoi o piavdi i pozivanje na neku, u
sutini onostianu, piavdu. U tom sta-
nju doivljavanja piavde u mistinom
mentalitetu (Ibid., 69) iaa se speci-
na piavda onostiane piiiode koju
Mujki naziva etnopiavda.
L:vun:uun:
K)ov:
Faso, Gvido. 2007. Historija lozoje
prava. CID, Podgoiica.
Hefe, Otfiid. 2008. Pravda: lozofski
uvod. Akademska knjiga, Podgoiica.
Mujki, Asim. 2007. Mi, graani Etno-
polisa, TKD ahinpai, Saiajevo.
Radbiuh, Gustav. 1980. Filozoja
prava. Nolit, Beogiad.
Rols, Don. 1998. Teorija pravde. CIDiJP
Slubeni list SRJ, PodgoiicaiBeogiad.
Tvs::
Tomi, Ivo M. 2010. Pravo, pravda i
moral u Bosni i Hercegovini. Zboinik:
Mjesto i uloga sociologije u bosan-
skoheicegovakom diutvu, sti. 55-70.
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i
HeicegovineiFakultet politikih nauka
Saiajevo, Saiajevo.
Prikazi
status, broj 15, proljee 2011.
Emir O. Filipovi
Knjievno oivljavanje
srednjovjekovne prolosti
Zadatak histoiije kao stiuke, u naji-
iem pogledu, podiazumijeva pokuaj
sastavljanja pisane iekonstiukcije pio-
losti na osnovu dostupnih pieostataka,
odnosno histoiijskih izvoia. Histoiiai
je, dakle, u istiaivanju piolih viemena
ogianien sadiajem infoimacija koje
mu odieeni histoiijski izvoi moe
piuiti i sve ono to histoiiai napie, a
nije stiiktno vezano za izvoini podatak
moe se pioglasiti pietpostavkom koja,
bez obziia na njenu iealnu osnovanost,
nije uvijek piavo i tiaeno ijeenje po-
jedinih pioblema. Moemo stoga iei
da tamo gdje zaviava posao histoii-
aia, poinje posao knjievnika. On je
u stanju, svojim specinim iziiajem,
slobodnije stupiti u podiuje mate
i histoiiaievu, ponekad suhopainu,
ukoenu, iekonstiukciju piolosti, ui-
niti dostupnijom i piibliiti iiim ita-
lakim kiugovima.
Knjiga Na svoji batini autoia eljka
Ivankovia upiavo je jedan takav po-
kuaj doaiavanja i oivljavanja sied-
njovjekovne piolosti. U njoj je objav-
ljeno osam piia od kojih su tii ianije
poznate i pieuzete iz autoiove zbiike
piia za djecu Zvjezdangrad. To su
Legenda o postanku Zvjezdangrada,
Tuna povijest Ambrozija alkemiara i
Pria o treperenju lia jasikina. Poied
njih, u knjizi je objavljeno i pet novih
piia, Nemirne noi bana Kulina, e-
stiti vitez Pribislav Vueti, Ljubuin
Grad, Hrvoje svjedoenje fra Ivana iz
Kotora i Kraljiin oprotaj s Bobovcem.
Ljubiteljima siednjovjekovne histoiije
posebno e biti zanimljive piie iz ove
diuge giupe koje su i tematski vezane
za politiku, vjeisku ili kultuinu pio-
lost siednjovjekovne Bosne. Naime,
piia Nemirne noi bana Kulina opi-
suje stiepnju i biigu bosanskog vladaia
izazvanu ozbiljnim i tekim optubama
na njegov iaun. Njena tematika je,
ustvaii, skoio u potpunosti zasnovana
na poznatom dogaaju iz viemena vla-
davine bana Kulina kada ga je zetski u-
pan Vukan Nemanji optuio da u svo-
joj zemlji titi i uva heietike. Tada je
bosanski vladai sa svojim savjetnicima,
najbliim suiadnicima i cikvenim pie-
latima iazgovaiao i iaspiavljao o ak-
tualnoj situaciji i eventualnim poslje-
dicama najavljenog dolaska papinskog
poslanika Ivana Kazamaiisa u Bosnu.
Iako opisivani dogaaji ne idu u hio-
nolokom pogledu do poznate Bilino-
poljske izjave, autoi ipak pokazuje da
je piatio histoiijske tekstove te svojoj
piii obezbjeuje osjeaj vee vjeiodo-
stojnosti uvistivi u njen sadiaj imena
pojedinaca zastupljenih u toj izjavi, kao
to su: Diagi, Ljubin, Diaeta, Piibi,
Ljuben, Rado i Vlado.
Naiedna piia iz ove skupine odnosi se
na sudbinu estitog viteza Pribislava
Vuetia, i ona dosta vjeino piedstavlja
segmente iz ivota visokog bosanskog
plemstva s kiaja 14. i pive polovine 15.
stoljea. Posebno je znaajno to to je
njen sadiaj vezan za zanimljivu i in-
tiigantnu pioblematiku siednjovjekov-
nog bosanskog vitetva, kao i to da su
odieene pojedinosti iz te pioblema-
tike u piii izuzetno lijepo iaziaene i
nadasve koiektno piedstavljene. Tu se
pivenstveno misli na ceiemonijal koji
je piatio doek diplomatskih piedstav-
nika, zatim ples, dvoiski ivot, tuinii i
lov. Po odieenim se detaljima moe
uoiti da je autoi ovdje, zapiavo, i naj-
vie odiadio onog klasinog istiai-
vakog posla kako bi pojedine pojave
piedstavio to vjeinije i kako bi piia
imala to autentiniju notu. Piimijeti
se to po imenu samog heioja i glavnog
junaka Piibislava Vuetia, koje je jasna
aluzija na uvenog siednjovjekovnog
potenog viteza Piibislava Vukotia,
suviemenika heicega Stjepana Kosae,
o kojemu je vie pisao nedavno piemi-
nuli akademik Sima iikovi posve-
tivi mu viijednu znanstvenu studiju.
Piibislav Vukoti je, naime, bio lan
ak tii siednjovjekovna viteka ieda:
eljko Ivankovi, Na svoji batini (prie iz naeg
srednjovjekovlja), Rabic, Sarajevo, 2010.
NA SVOJI BATINI
prie
eljko Ivankovi
Prikazi
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 6
ugaiskog Reda zmaja, kipaiskog Reda
maa, i aiagonskog Reda pojasa i vaze,
te se s piavom moe svistati meu po-
znatije i uspjenije vitezove siednjovje-
kovne Bosne. Poied Piibislava, i imena
diugih akteia u piii takoei imaju
siednjovjekovnu osnovu, kao na pii-
mjei vojvoda Pavle Klei, koji se javlja
u svojstvu zapovjednika vojske kialja
Tvitka I Kotiomania i njegovog posla-
nika u Budimu, ili Stanoje Jelai, koji
je takoei bio kialjev diplomata. Bolji
su, meutim, piimjeii uia, odnosno
Juija emeiovia i Hiabiena, odnosno
Hiebeljana Dabiia koji se spominju
u piii i koje poznajemo iz siednjo-
vjekovnih dokumenata kao vitezove
i poslanike u slubi heicega Stjepana
Kosae. Obojicu uistinu susieemo u
Budimu, Veneciji, Milanu, Napulju i
biojnim diugim mjestima s kojima su
bosanski vladaii i velikai imali poli-
tike i poslovne veze.
U ljubavnoj piii Ljubuin grad autoi je
na svojstven nain tematiziiao legendu
o postanku giada Ljubukog u zapad-
noj Heicegovini u kojoj se kao glavni
akteii javljaju uveni heiceg Stjepan
Vuki Kosaa i njegova ljubavnica
Diaginja, tj. Ljubua, za iju ljubav on i
giadi spomenutu tviavu. Pouka piie
sastoji se u saznanju da se piava i istin-
ska ljubav ne moe kupiti ili iznuditi bo-
gatim i iaskonim poklonima. S neto
vie oslonca na poznate i piovjeiljive
histoiijske podatke autoi pie u piii o
heicegu Hivoju Vukiu Hivatiniu, i
to piema svjedoenju fia Ivana iz Ko-
toia, koji pak nije linost zasvjedoena
u suviemenim histoiijskim izvoiima.
Tu su u foimi staiog zapisa, pisanog fia
Ivanovom iukom, piezentiiane poje-
dinosti iz ivota monog heicega koji
je ivio i djelovao na iazmeu 14. i 15.
stoljea, te koji je u tom peiiodu zna-
ajno obiljeio politika kietanja ne
samo u Bosanskom kialjevstvu, nego
i iie.
Knjiga koja sadii piie inspiiiiane
bosanskim siednjim vijekom mogla bi
se u neku iuku smatiati i nekomplet-
nom u koliko u njoj ne bi bio sadian
piikaz teke sudbine kialjice Kataiine
i tviave Bobovca to su je doivjeli u
viijeme pada siednjovjekovnog Bosan-
skog kialjevstva pod osmansku vlast
1463. godine. Upiavo su ovi dogaaji
okosnica tiagine i bolne piie Kralji-
in oprotaj s Bobovcem koja zaviava
tunim kialjiinim saznanjem da su
joj Osmanlije piesiele i zaiobile djecu
dok se ona spiemala napustiti zemlju u
koju se, kako se naknadno ispostavilo,
vie nikada nije viatila.
Kao to je evidentno iz sadiaja ci-
jele knjige autoi eljko Ivankovi je u
potpunosti bio svjestan svoje uloge u
piepiiavanju i animiianju siednjovje-
kovnih dogaaja. Umjetnika sloboda
svakako omoguuje knjievniku da
odstupi od histoiijskih injenica, da ne
vodi uvijek iauna o hionologiji ili po-
jedinim linostima, meutim, ukoliko
autoi eli sauvati ili piedstaviti histo-
iijski okvii svoje piie, on se ipak moia
diati odieenih pojedinosti kako bi
to bolje piikazao duh viemena o ko-
jem pie i pii tome bioj mateiijalnih
pogieaka sveo na najmanju moguu
mjeiu. To je, izmeu ostalog, i obaveza
pisca piema piolosti, ali i sadanjosti,
jei ponekad su djela ove viste upiavo
ona koja e doi do veeg bioja itate-
lja piije nego usko stiuna i teko do-
stupna, a ponekad i teko iazumljiva,
histoiiogiafska liteiatuia. Autoi se u
svom pokuaju knjievnog oivljava-
nja medijevalne piolosti Bosne slo-
bodno kietao u ovim okviiima i stoga
se njegova zbiika piia moe smatiati
uspjelom. Ivankovieva nova knjiga
e siguino zainteiesiianim itateljima
pomoi da iasplamsaju svoju matu
o piolim viemenima i pii tome oive
zanimanje za bogatu siednjovjekovnu
povijest Bosanskog kialjevstva.
Prikazi
status, broj 15, proljee 2011. ;
Davor Rodin
Luhmannov sustav jednokratnih,
neponovljivih subjekata
Spis Drutvo drutva piedstavlja ie-
zime Luhmannova opusa. Luhmann je
izvoino inspiiiian velikom piomjenom
paiadigme, koju su svojim iadovima
pioizveli Edmund Husseil, Maitin Hei-
deggei i Ludwig Wittgenstein. S novom
je paiadigmom piomijenjeno uhodano
i viestiuko opsoletno piosvjetiteljsko
iazumijevanje suviemenog svijeta i-
vota. U svom je teoietskom iazvitku
Luhmann nastavio na iadove Talkota
Paisonsa, ali je njegov poticaj dopu-
nio idejama navedenih velikih kiitiaia
novovjekovne metazika subjekta od
Descaitesa do Hegela kao i fiancuskih
posmodeinih teoietiaia, od Mauiicea
Meileau-Pontya do Foucaulta.
Za svoje je dopiinose dobio Hegelovu
nagiadu pa je opoituno naglasiti ia-
zliku izmeu Hegelove i Luhmannove
teorije sustava, jei u toj se iazlici naj-
bolje oituje difeiencija izmeu pio-
svjetiteljske modeine i suviemene
postmodeine.
Hegelov sustav je u sebe usisao itavu
okolinu i utoliko je bio totalitaran. To
se odnosi i na Maixovo odieenje iob-
nog sustava koji piedodieuje cjelo-
kupni socijalni ivot. Sve pojedinano
i osobno, subjektivno bilo je u Hegela
kao i u Maixa piedodieeno univei-
zalnim logiki stiuktuiiianim apsolu-
tom, odnosno u Maixa iobno stiuk-
tuiiianim kapitalom. U piaktiko poli-
tikom smislu dominiiao je i u Hegela
i u Maixa republikanizam sa svojim
unapiijed odieenim i deniianim op-
im dobrom. Kod Hegela je ope dobio
odieeno kao ozbiljenje giaanskih
sloboda u diavi, kod Maixa je ono
piojektiiano kao komunistiki izlazak
iz kapitalizma u iazdoblje univeizal-
nog egalitaiizma.
Luhmann supiotno ovom sistemskom
apriorizmu koji piedodieuje ivot
pojedinca, polazi od neponovljivog,
jednokratnog, nepredvidivog subjekta
koji svojim djelovanjem utjee na obli-
kovanje sustava. Za Luhmana sustav
nije a-priorni pieduvjet mogunosti
uieenog socijalnog ivota, niti kiaj-
nji cilj djelovanja ve medij u kojem
jednokiatni, neponovljivi subjekti oi-
tuju svoju jednokiatnu, neponovljivu
posebnost i tako utjeu na evoluciju i
tiansfoimaciju sustava ivota. Kao to
nam giamatika ne naieuje to mo-
iamo govoiiti, nego kako moiamo go-
voiiti da bismo bili iazumljivi diugima,
tako i sustavi i diutvene stiuktuie ne
piedodieuju djelovanja pojedinaca,
ve im omoguuju da iziaze svoju su-
bjektivnost i da se tako kao razliiti po-
jedinci komunikativno poveu.
Luhmann je u svom golemom opusu
obiadio gotovo sve diutven sustave:
ekonomski, piavni, komunikacijski,
znanstveni, politiki, umjetniki, pa i
sustav odnosa meu spolovima (Lju-
bav i strast).
Knjiga Drutvo drutva piedstavlja ie-
zime ovih istiaivanja. Navedeni se su-
stavi meusobno odnose jedni piema
dugima piema modelu sustav i okoli.
Sustavi su odieeni kao mediji, u dvo-
stiukom aspektu: kao foime u kojima
moemo izabiati svoju jednokiatnu
egzistenciju i kao oblici danosti svijeta
ivota kao okolia, dakle u Luhmanno-
voj teiminologiji kao samoreferencija i
stranoreferencija (Selbst-und- fiemd-
Refeienz). Svijet ivota se pojedincima
oituje u ekonomskom, piavnom, po-
litikom, umjetnikom, ieligijskom
mediju. Medije Luhmann ne odieuje
vie Kantovski kao pieduvjet mogu-
nosti egzistencije onog odsutnog, ve
Niklas Luhmann, Drutvo drutva, sv. I., II., s nje-
makoga preveo Kiril Miladinov, Naklada Breza,
Zagreb, 2011.
Prikazi
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 8
kao nazonost odsutnog. Razliiti se
mediji ekonomski, politiki ieligijski
ne odnose ni kauzalno ni teleoloki ve
semantiki, ili oni stoje u odnosu sema-
natike iritacije.
Rijeju, Luhmann je u svojoj teoiiji
sustava (sistemskoj teoiiji) slijedio se-
mantiki obiat piosvjetiteljskog iaci-
onalizma i utvidio da sustav ne pie-
dodieuje ponaanje pojedinaca, ve
obinuto, da ivi pojedinci utjeu na
tiansfoimaciju sustava dok sustav
funkcioniia kao medij intersubjektivne
komunikacije.
Taj je semantiki obiat odluujue
utjecao na piomjenu znaenja tiadici-
onalnoga kategoiijalnog sustava, po-
sebno na njegove bitne pojmove te-
leolgiju i kauzalitet. Svihe djelovanja
u zajednici nisu unapiijed odieene
opim dobiom, ili nekim diugim su-
stavom, uziokom ili svihom, nego se
ope dobio, svihe i ciljevi diutva kon-
stituiiaju u komunikativnom djelova-
nju slobodnih pojedinaca i njihovom
piivolom. Ljudska djelovanja ne pied-
stavljaju ozbiljenja nekog unapiijed za-
danog plana, stiuktuie ili nacita opeg
dobia, nego ljudska djelovanja utjeu
na konstituiianje tih openitosti kao
i na njihove peimanentne piomjene.
Time je bitno ievidiian svaki meta-
ziki ontologizam, a u siedite inteiesa
je dopio smisao ljudskog djelovanja
kao izlazina toka svake openitosti.
Naputena je novovjekovna shema da
djelovanje predstavlja realizaciju neke
teorije u praksi, stoga piema Luhma-
nnu viijedi da su teoiije samo iazli-
iti oblici ili iazliiti mediji u kojima
su iazliita ljudska djelovanja ieligij-
sko, ekonomsko, politiko samo piika-
zana. Teoiija nije piednacit djelovanja
ve njegov naknadni piikaz u kojem se
uvijek nanovo mogu izviiti piomjene
izazvane ljudskim djelovanjem u ma-
kojem mediju.
Epohalno znaajna knjiga Niklasa Luh-
manna Drutvo drutva uvodi nas kla-
sinom jednostavnou i pieglednou
u tokove suviemenoga euiopskog po-
litikog, ekonomskog i svakog diugog
ivota.
Na piistup zajednici euiopskih na-
ioda nezamisliv je bez iazumijevanja
te nove paiadigme koja nee, kako se
piibojavaju konzeivativci, ugioziti na
svekoliki nacionalni identitet, ve e
mu dati okviie novog jo autentinijeg
oitovanja. Europa nije plan koji treba
realizirati ve proces koji dobiva i mije-
nja svoje strukturalne obrise kroz djelo-
vanje europskih graana.
Stiuktuie koje se navode kao sastavni
dijelovi euiopskog identiteta, piimje-
iice gika lozoja, kianstvo, mo-
deine znanosti, pluialitet nacionalnih
identiteta i idioma, s Luhmannovog
su stava samo mediji u kojima se izia-
avaju piomjene koje izazivaju suvie-
meni piocesi. Identitet Euiope je samo
komunikacijska podloga za oitovanje
iazumljivih i piihvatljivih piomjena te
tiadicionalne stiuktuie. Ukiatko, Eu-
iopa ne iziasta iz svojih histoiijskih ko-
iijena, koji je navodno piedodieuju,
ve uiasta u njih, peimanentno mije-
njajui svoj odnos piema svom histo-
iijskom poiijeklu. Takvi su uvidi neop-
hodni kako bi se adekvatno sudjelovalo
u suviemenim euiopskim piocesima.
Prikazi
status, broj 15, proljee 2011.
Kao knjiga nagiaena knjievnom na-
giadom Mak Dizdai, pjesnika zbiika
Hajduci stupaju u trajk Mladenka
Maiijanovia u iii piostoi bosansko-
heicegovake knjievne piakse ulazi
na nain nunog sueljavanja s iziazito
zahtjevnim neposiednim inteipietacij-
skim kontekstom. Jei, piije negoli uspo-
stavi se njezino eventualno kasnije mje-
sto unutai ukupnih okviia saviemene
bosanskoheicegovake knjievnosti,
Maiijanovieva piva knjiga pjesama
moia se suoiti s izazovnim nizom to
ga ine Goiinovi pjesnici, meu ko-
jima su i neki od najznaajnijih bosan-
skoheicegovakih pjesnika danas, ali i s
pitanjem da li i u kojoj mjeii ona koies-
pondiia s onim to je davnanja zami-
sao Maka Dizdaia, duhovnog oca Kul-
tuine manifestacije Slovo Goiina,
da upiavo njegov iodni Stolac, medi-
teianski giad u punom, onim osobe-
nim simbolikim smislom ispunjenom
znaenju ove iijei, bude mjesto dea-
vanja Oifejevih dana dana Poezije,
Pjesnitva, ali i one sveukupne estetske
snage to upiavo tipino oifejski
ima naioitu mo oaianja i volebnog
nadilaenja piozaine svakodnevnice.
Diugaije kazano, budui da je nagia-
ena knjievnom nagiadom Mak Diz-
dai, pjesnika zbiika Hajduci stupaju
u trajk Mladenka Maiijanovia mo-
iala bi biti knjiga pjesama koja oifej-
ski duh zadovoljava ne tek manje-vie
foimalno ve ga, napiotiv, obuhvata
sutinski, a to e iei: nepatvoienom
snagom poetskog iskaza, kad zaudni
pjesniki jezik iskazuje ono to pie-
poznajemo kao istinu postojanja, koja
ma koliko u osnovi bila lina i indi-
vidualna i u pojedinanoj pjesmi i u
cjelini pjesnike knjige jeste i opa, sve-
ljudska, i u konanici univeizalna,
bez obziia na to koliko danas mnogi
bili sumnjiavi ili neskloni spiam tzv.
esencijalistikog poimanja onog to
je ovjekova situacija i ljudska sud-
bina. Ukoliko jeste jedan od istinskih
Goiinovih pjesnika, Maiijanovi bi,
dakle, moiao biti pjesnik poezije u iji
se poetski kaiaktei ne sumnja, poezije
koja je i lina, piepoznatljiva i jedin-
stvena, odnosno svoja, ali, istovie-
meno, i dovoljno openita, upeatljiva
i ielevantna i mimo one iazine linog,
u konanici naa, svih nas, nezavisno
od toga da li je to iecimo poezija
vie meditativna, evokativna i nostal-
gina..., ili je, pak, sasvim diugaija, pa
tako i diska iionina, piovokativna,
ak bezobiazna i izazivaka..., ili sve
to zajedno, pii emu bi ona kao ova-
kva, kao istinska poezija moiala javiti
se ne samo u pojedinanoj pjesmi ve
i u cjelini pjesnike zbiike, koja, otud,
ne bi smjela piedstavljati tek puki zbioj
manje-vie samostalnih pjesnikih ia-
dova, bez neke osobene unutianje lo-
gike i koheiencije.
Slijedee godine, na 40. godinjicu Kul-
tuine manifestacije Slovo Goiina,
tiebat e postaviti pitanje o tome ko
su u ovom smislu uistinu svi pieostali
Goiinovi pjesnici, koji su svi upiavo
na isti nain kao i Maiijanovi, s Ra-
dimlje, jedne posebne mediteianske
stolake noi, uli u jezik i dospjeli u
pjesniki svijet, bosanskoheicegovaki,
ali i onaj iii od ovog okviia, dok sad,
ovaj put, pitanje jeste to ko je autoi pje-
snike zbiike Hajduci stupaju u trajk,
ne naiavno u biogiafskom, ve u lite-
iaino-poetikom smislu?
Mladenko Maiijanovi jeste nesum-
njivo pjesnik svojeg viemena. Iako
pjesniki poetnik, on nije epigonski
pisac ve uveliko poznatog tzv. iatnog
ili pieciznije ieeno antiiatnog pi-
sma i tzv. poetike svjedoenja u onom
obliku kakav poznajemo iz viemena
Mladenko Marijanovi, Hajduci stupaju u trajk,
University press - Magistrat - Hrvatsko lozofsko
drutvo, Sarajevo-Zagreb, 2010.
Sanjin Kodri
Iz orfejskog niza
Gorinovih pjesnika
Prikazi
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja (oo
iatnih devedesetih i godina neposied-
nog poiaa, s mnotvom eksplicitnih
slika iatnih stiahota i iziavnog stiada-
nja, ba kao to na svu sieu nije
pivenstveno ni pisac odve uopene i
stoga esto obezliene tzv. tianzicije.
Istina, ba kao i iatni, i ovaj potonji,
tianzicijski tienutak bitno oblikuje i
Maiijanoviev pjesniki svijet, ali ne u
maniiu danas pieeste knjievne pa-
iole i pomodnog liteiainog tienda, pa
je, na svoj osoben nain, Maiijanovi,
piije negoli neto diugo, pjesnik tako-
ieku neposiedne, gotovo sasvim opi-
pljive aktuelne stvainosti, ali i intime,
sve to na nain pjesnikog komuniciia-
nja jednog, u konanici, manje ili vie
oito iaspadnutog, postapokaliptinog
svijeta bez iluzija, isfiagmentiianog
svijeta kihotina i ostataka, svijeta u
hioninom, a zoinom nedostatku svo-
jeg nekadanjeg teita i viijednosti te,
naiavno, svijeta lienog neko vistog
i zaokiuenog smisla, koji sad postaje
najee samo nedoseziva enja, i zbog
svega toga pjesnik u osnovi linog po-
sttiaumatskog tienutka i osobene nove
osjeajnosti, a kad jednako mui i ono
to je bilo, i ono to vie nee biti, i kad
je jednako tiaumatino i ono to jeste,
i ono to je izvjesno da e biti. Piitom,
kod Mladenka Maiijanovia pjesniki
svijet naioito je ojezien, i to ne samo
na pojedinim mjestima nesumnjivo
majstoiskom upotiebom poetskog je-
zika ve i diskietno piisutnim inteitek-
stualnim vezama, a kad se u autoiovoj
poeziji sasvim, dakle, zoino piisutni
lino piepoznatljivi ili intimni doivljaj
stvainosti pioputa kioz tkanje itavog
niza iazliitih tekstova kultuie, ime
se, meutim, lino iefeiiianje na tzv.
izvanknjievnu zbilju ne kcionaliziia
niti se na bilo koji diugi nain dovodi u
pitanje, ve, napiotiv, ono zbiljsko i eg-
zistencijalno na ovaj nain dobiva novi,
iziazito liteiaini aitikulacijski kod, po-
stajui tako paiadoksalno samo na
pivi pogled jo piisutnije i jo domi-
nantnije ili istinitije.
Mladenko Maiijanovi u svojoj pje-
snikoj zbiici ostvaiio je, dakle, au-
tentian pjesniki svijet, okupljen oko
dva stoeia oko deziluzioniiane ak-
tuelne stvainosti i suptilnog intimnog
svijeta pjesnika ili njegova alteiega u
liiskom subjektu, pii emu je njegova
knjiga Hajduci stupaju u trajk i unu-
tai sebe posebno visto uvezana pje-
snika cjelina. Ovakvo to njegov pje-
sniki svijet ini osobenim poetskim
totalitetom, koji se giadi na nekoliko
vilo paljivo oiganiziianih uih poet-
skih tematskih cjelina i ciklusa, obu-
hvatajui tako manje-vie sva vana i
egzistencijalna i liteiaina pitanja, i to
kako ona openita, tako i ona pojedi-
nana: O tome kako nije lako roditi se
i imati zaviaj, O ratu i svemu drugom
to uz njega doe, O ljubavi jer melema
joj boljeg od pjesme nema, O domaji
naoj i kamo je upravljamo, O vreme-
nima prolim, O ljudima i udima te O
srei i enjama nestvarnim. Pii svemu
ovom, poev ve od naslova knjige pa
nadalje, Maiijanovieva poezija vilo
esto dovodi u vezu ono piolo i aktu-
elni tienutak, odakle se potom motii i
ono to je bilo i ono to e biti, pii emu
se nimalo sluajno autoi uspjeno
okoiistio i nekim od naizgled tiadicio-
nalnijih ili konvencionalnijih poetskih
foimi i pioceduia, ba kao to od kon-
vencionalnijeg nije bjeao ni s obziiom
na ono to je baiem na pivi pogled
tiadicionalnija poetska motivika, a
to, meutim, njegovu poeziju nipoto
ne ini tiadicionalnom ili konvencio-
nalnom, ve, napiotiv, poezijom dobio
odmjeiene poetske mjeie, nimalo pie-
tencioznom i namjetenom, i zapiavo
poezijom koja je iedovno egzistenci-
jalno bitna. I upiavo zato Maiijanovi-
eva pjesnika zbiika i jeste knjiga vilo
ziele, a katkad i sasvim doviene poe-
zije, upiavo ono pjesnitvo u koje se ne
sumnja tako lahko, poezija koja jeste
i lina, i piepoznatljiva, i jedinstvena,
ba kao to je i sasvim dovoljno ope-
nita, i upeatljiva, i ielevantna i iznad
pojedinane autoiske iazine, pii emu
je, uza sve to, i upiavo pjesnika zbirka,
visto siasla iako ne monotona cjelina
u kojoj se pojedinana pjesma, svaka na
svoj nain, uvezuje u ukupnost knjige i
njezina osobenog iazumijevanja o-
vjeka i svijeta u njegovoj totalnosti, na
nain kompletnosti, sve to u iiokom
iasponu od meditativnog, evokativ-
nog i nostalginog, pieko iionijskog,
pa sve do saikastinog, kako e to biti
i u naslovnoj pjesmi Hajduci stupaju u
trajk.
Otud, Mladenko Maiijanovi nije slu-
ajni lauieat knjievne nagiade Mak
Dizdai. On je jedan od Goiinovih
pjesnika ija poezija s Radimlje odlazi
u jezik, u svijet, ba s onoliko siguinosti
koliko je to kod pive pjesnike knjige
potiebno i mogue, opiavdano sa so-
bom nosei nadu u svoj sietan pje-
sniki ivot.