ISSN 1331-7970

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja zagreb, 5. listopada 2,,6., godite VIII, broj 189 cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

Festival svjetskog kazalita Jaroslav Pecnik - U spomen na Maarsku revoluciju 56. Richard Linklater - Rotoskopski lmovi

Koliko religije? - Harris, iek, Dennett, Stern, Rushkoff

cmyk

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

info/najave
Gdje je to?
Info i najave 2-3 Satira Zarezi ludog smetlara Ivica Jureti 4 U aritu Samoubojstvo zbog straha od smrti Sreko Pulig 5 Dani koji su p(r)otresli svijet Jaroslav Pecnik 6-7 Razgovor s Robertom Periiem Dario Grgi 8-9 Razgovor s Mirsadom emanom i Rajkom Vasiem Omer Karabeg 12-13 Esej Ideja karnevala izmeu stvarnosti i utopije Igor Bezinovi 10-11 Novi aneli Katja Diefenbach 14-15 Najbolji nepoznati romanopisac Stoop 47 Vizualna kultura Nemogua povijest umjetnosti Branka Stipai 16 Muzej bez zidova za vjeanje Paul Goldberger 17 Kazalite Heroj mesnih projekata i zoomorfoza Suzana Marjani 18 Festivalska zb(i)rka i drama kontekstualiziranja Vinja Rogoi 19 Glazba Ivan Pavao Vedder I. Tihomir Ivka 31 Poeci razni Trpimir Matasovi 32-33 Film Titanik s hepiendom Maja Hrgovi 35 Razgovor s Richardom Linklaterom Erik Davis 36-37 Halucinacije u slubi kontrole Steven Shaviro 38 Kritika Nisi nita ako nema penis Jadranka Pintari 39 Jugoslavija nadahnue za deevoluciju Darija ili 40-41 Subverzivno nijekanje subverzivnosti Dario Grgi 41 Kako utemeljiti hrvatsku naciju Stevo urakovi 42-43 Smrt je ivotnija od ivota Maja Hrgovi 43 Proza Ubiti za boga Kevin Sampsell 44 Poezija Ray, Charles, hurvine lisiine i salama od trkaih konja Mario Brkljai 45 Rijei i stvari Iskreno lagao sam Neven Jovanovi 46 TEMA BROJA: Koliko religije? Priredio Zoran Roko Razgovor sa Samom Harrisom Amazon.com 20-21 Kraj vjere Sam Harris 22-23 Branitelji vjere Slavoj iek 23 Religija razuma Daniel Dennett 24-25 Terorizam u ime Boga Jessica Stern 26-27 Religija je neprijatelj Cli Biggers 28-29 Vjera je bolest Douglas Rushko 30 naslovnica: Ivica Jureti

GHETTO UNDER ATTACK

Branko Cerovac Policijske racije i uestali pritisci na splitsku galeriju Ghetto

Od sumraka do ponoi
Izloba Sandra ukia arch_001_075_206, Klub arhitekata, Trg bana Jelaia 3/I, Zagreb, od 7. do 17. rujna 2006.

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja adresa urednitva: Vodnikova 17, Zagreb telefon: 4855-449, 4855-451, fax: 4813-572 e-mail: zarez@zg.htnet.hr, web: www.zarez.hr urednitvo prima: radnim danom od 12 do 15 sati nakladnik: Druga strana d.o.o. za nakladnika: Boris Maruna glavni urednik: Zoran Roko zamjenice glavnog urednika: Nataa Govedi i Katarina Luketi izvrna urednica: Lovorka Kozole poslovna tajnica: Dijana Cepi urednitvo: Grozdana Cvitan, Rade Dragojevi, Dario Grgi, Maja Hrgovi Agata Juniku, Silva Kali, Trpimir Matasovi, Katarina Peovi Vukovi, Nataa Petrinjak, Sreko Pulig, Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatar grako oblikovanje: Studio Artless lektura: Unimedia priprema: Davor Milaini tisak: Tiskara Zagreb d.o.o. Tiskanje ovog broja omoguili su: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Ured za kulturu Grada Zagreba

o dolasku autobusom iz Rijeke u Split, gdje sam zastao ekajui brod za Vis, na kojemu sam na poziv Hrvatskog etnolokog drutva sudjelovao s izlaganjem Goli otok: perspektive na godinjem skupu HED-a u Komii (od 14. do 17. rujna 2006.), svratio sam do kultnog splitskog kaa, akademije, galerije Ghetto, koji je brojnim itateljima Zareza itekako poznat barem iz Ego tripa nedavno preminulog umjetnika i dugogodinjeg voditelja izlobenog programa Ghetta eljka Jermana. Tom prigodom pozvao sam i voditeljicu Ghetta, poznatu splitsku kulturnu djelatnicu Sonju Barac Rudynski da doe 14. na Vis, na skup u Komii, to mi je obeala uiniti. No nemili stjecaj okolnosti da su policijske snage i Dravni inspektorat, valjda uzrujani zbog Sonjina nedavna nastupa u tv-emisiji Latinica nale ba tih dana za shodno izvesti po n-ti put raciju u inae bezopasnom, ali oito nepodobnom Sonjinom Ghettu, osujetio je Sonju da doe na moje izlaganje o Sluaju Goljak kao toposu. Po povratku u Split, 18. rujna, vrag mi nije dao mira pa sam opet nazvao Sonju i posjetio Ghetto. Uveer sam morao na autobus za Rijeku (zbog kustoskog posla u rijekom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti i rada na skorom Festivalu nove umjetnosti FONA 06 rijekog MMC-a Palach). Sljedee veeri mi je splitski umjetnik Vanja Pagar sms-om poruio: ajme, Branko, Sonja je uhiena, Ghetto zatvoren, struja im iskopana, Sonja e trajkat glau!... etc. Ukratko, sasma subjektivno, imam dojam da su neki konkurentski splitski ili ne-splitski ugostiteljski djelatnici s jaim dilovima i vezama od bezopasnih artistikih odnosno Sonjinih i, donedavno, Jermanovih opasno bacili oko na taj veoma atraktivan i ve proslavljen mrani predmet elje usred splitskog Geta. Sretni zbog Jermanove smrti i krize nastale uslijed nepovoljnog stjecaja okolnosti, a uznemireni mogunou da umjetnici i kulturni djelatnici iz zemlje i inozemstva podre Sonju, ekipu iz Ghetta i Sonjine studente po uzoru na Jermana, a i rijeki MMC Palach! izveli su brzopotezni, brzopleti Blitzkrieg atak na usamljenu i nezatienu Sonju Barac Rudynski, iji su eventualni izgredi, lukavo isprovocirani dugotrajnim pritiscima sa strane, s lea i odozgo, zgodna izlika za uhienja i zatvaranje Art galerije Ghetto. Velim: imam takav dojam, molim lijepo! Ergo, apeliram na savjest svih utjecajnih protagonista domae i inozemne kulture i subkulture koji su svjesni opasnosti nastale (narasle!) uslijed brutalizacije naina djelovanja snaga reda i mira istodobno s izbijanjem graanskog neposluha i nereda u susjednoj Maarskoj (56. -06.!) da glasno i javno prosvjeduju protiv takvih brzopoteznih konanih rjeenja sudbine jednog toliko znaajnog i utjecajnog mjesta okupljanja nae i strane kulturne elite kakav je Sonjin Ghetto. U protivnom, svima iole normalnim indie, artistima i aktivistima ozbiljno prijeti pojaana opresija i represija, te uas terora reketara i zlikovica svake vrste. Ovom prigodom neemo imenovati nikoga od odgovornih za taj teror, da im ne prouzroimo teze duevne boli. U meuvremenu, Sonja Barac Rudynski, s uobiajenom teinom od oko 58 kilograma ive vage, poela je trajk glau, u mraku itekanog splitskog Art centra.

he dark side of Metropolis an astronomical increase in the potential for disaster only just exceeded by an equally astronomical increase in the ability to avert it. (Reynolds taming technology Fighting the Flames, Rem Koolhaas: Delirious New York) Kupanje u svjetlu obiljeje je velikih gradova, glavnih trgova velikih gradova; mjesta bez sjena. Poetske metazike prostora, arhitektonska mutacija ili lice opasnosti razliiti su naini itanja video projekcije (plamena vatre) arch_001_075_206. Rije je o back-projekciji u odnosu na prozorske otvore sjedita strukovnih arhitektonskih udruga na prvom katu (Marcello) Piacentinijeve zgrade (u ijem je predvorju reljefna karta svijeta Assicurazioni Generali u post-postfaistiko doba potpisana od marketinke tvrtke ...Worldwide). Poput srednjovjekovnih prikaza paklenih muka na zapadnom proelju crkve sa stripovskom porukom spasenja prolaskom kroz njezina vrata videoslika obraa se prolazniku u javnom prostoru, na irokom ploniku trga, u tramvaju, knjiari ili lounge baru suelice. Plai li ga prizor vatre koja veselo naizgled dere urede iza prozora, ili je za razliku od gotikog namjernika (slikovni prikaz uda dokaz je da se ono dogodilo) njegovo oko medijski pismeno, uvjebano, kadro brzo razluiti stvarnost i njezinu sliku? Videosekvenca u trajanju od dvije sekunde, u stalnom ponavljanju (loop), dio je vizualnog arhiva (images library) Sandra ukia. Ako je u suvremeno doba dnevna soba ritmizirana na ulici, moe li ulica biti i galerija? Ako je pejza pogled kroz prozor, nosi li pogled u prozor unitenje (slike) pejzaa? Koji je u ovom sluaju prostor punine-praznine, podloge i oblika, kretanja naprijed-natrag? Ako je in ciljanja, pitanje ivota i smrti drevnih lovaca zadran u veini suvremenih sportova, je li biologija (treptanje) plamena takoer povezana s primordijalnim pitanjima, ivota i smrti? Rorschach-slika granja (drveta) u plamenu, napasnost crvene i ritam plesa vatre, mozaik fragmenata, radnja bez klimaksa (poar) i epiloga (pepeo) nije poremeaj teksture normalnog ivota, amboyantska interpolacija u modernistiku zgradu niti subverzija oglaavanja na billboardima (na ceradama-novim proeljima zgrada glavnog trga), nije mega-duboks, kruna pe, parnjaa ni disco-inferno nego matrix: bal pod maskama. Slika vatre bez zvuka nije nijemi krik niti elektrini svjetionik ona je neoekivana kontemplativna tiina uokrug logorske vatre, stanka u urbanoj svakodnevnici poput suuesnike noi. Iz perspektive osobe koja se nalazi na trgu, animirana dvodimenzionalna slika vatre pripada unutarnjem zidu vanjske sobe. Organizacija: nakladnitvo Udruenja hrvatskih arhitekata, ovjek i prostor (Silva Kali i Ivana Metrov)

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

info/najave
Mountain of Hope), kompleks Manguinhos iz Rio de Janeira i drugi. Sam postav izlobe, rad Amale Andraos i Dana Wooda iz WORKac, sastoji se od zavojite trake tkanine koja je postavljena tako da tvori niz nenametljivih okruja s otvorima za videoekrane. Raznolike aktivnosti organizirane na cijelom Manhattanu, ukljuivo interaktivnu igru osmiljenu na principu podruje/kod, posjetitelje e nagnati i da izau iz izlobenog u javni prostor. Katalog izlobe, dizajnirao ga je Project Projects, moe se nabaviti posredstvom Princeton Architectural Press. Bitan doprinos projektu dali su i Nikola Radeljkovi i Sven Jonke, dizajneri urbane opreme iz studija NUMEN/ ForUse. stanju iznjedriti takav asopis, onda se u akovcu, u prostorijama nareene divne ustanove nekome morala ukazati Gospa. Kako bilo, uredniki je dvojac Engler/Mikuljan okupio meunarodni uredniki odbor, meunarodne suradnike, doslovce iz cijeloga svijeta i napravio, koliko je vaemu kritiaru poznato, uz Croatian Journal of Philosophy, jedini relevantan asopis na ovom podruju (znanosti, umjetnosti, obrta i brodogradnje) koji u cijelosti izlazi na stranim jezicima (engleski/ njemaki), uz saetke na hrvatskome, objavljujui izvorne autorske tekstove. Svi tekstovi imaju znanstvenu teinu i formu, i ako Gospa bude dobre volje, LiCuS bi mogao stei ozbiljniju meunarodnu reputaciju, to mu ovom prilikom od srca elimo. Prvi broj sadri etiri priloga stranih autora, isto toliko priloga domaih autora i jedan intervju, domaeg autora sa strancem. asopis otvaraju dva knjievno-teorijska rada, koji svojim temama ipak pokazuju interes autora za suvremenost i aktualne teme. Na tragu Michela Foucaulta i Soshane Felman, Vesna Meli se bavi artikulacijama ludila kroz gure prostora u romanima Ga Dalloway, Wirginije Woolf i Sati Michaela Cunninghama. Ulrich Dronske, pak, bavi se retorikom paradoksa u Handkeovoj pripovijesti Don Juan i svim bitnim posljedicama paradoksa na pripovjedne strategije u ovom djelu. Krunoslav Mikuljan otvara blok kulturalnih studija u tekstu o tajnama uspjeha romanesknog serijala o Harryju Potteru. Glavnim imbenicima uspjeha autor vidi u snanom kontrastiranju magije i tehnologije, u korist magije, koja je u tim romanima humanija od otuujue tehnologije.

Splitska Riva u New Yorku

Pravi meunarodni asopis

Sinia Nikoli Dobili smo jedan novi, znanstveno-utemeljen, ali ne i akademsko-dosadan asopis koji na najbolji mogui nain popunjava prazninu na knjievnoteorijskoj sceni, razvijajui ivahan, za kulturne studije karakteristian interes za iri spektar pojava i pristupa svijetu suvremene knjievnosti, medija, reklama i kulture uope
LiCuS; Journal of Literary Theory and Cultural Studies, br. 1, urednici Tihomir Engler i Krunoslav Mikuljan; Visoka uiteljska kola, akovec, 2006.
Projekt Nove splitske Rive studija 3LHD izloen je meu 70 svjetskih projekata na velikoj izlobi The Good Life: New Public Spaces For Recreation u New Yorku

Znanstveno utemeljen, ali ne i dosadan

U istom tonu nastavlja Bernd Dolle-Weinkauf, u svome tekstu o najpopularnijem njemakom autoru slikovnica Janoschu. S obzirom na to da je rije o marginaliziranom anru, kao i pomalo kontroverznom i tajnovitom ali kompletnom autoru, o kojemu se kod nas u visokim znanstvenim krugovima malo zna, ovaj je lanak za nae prilike iznimno vaan. Katarina Peovi-Vukovi temom o hipertekstu kao otvorenom djelu otvara asopis prema drugim medijima, konkretno, u znanosti jo marginalnoj cyberkulturi i knjievnosti u tom okrilju. Thomas Moebius vraa asopis strogo literarnim motivima, naime motivu recepcije labirinta u knjievnosti i njegovim kulturno-antropolokim tumaenjima i aspektima. Treba rei da je njegov tekst najdulji i moda, znanstveno najpretenciozniji u ovom broju LiCuSa. Goa iz daleke Indije Satarupa Dattamajumdar asopisu pridonosi najzanimljiviji kulturalni rad s temom jezika reklama i spolnih stilistika koje se rabe u njima, za muku i ensku odjeu u njezinoj domicilnoj Kolkati. Autorica propituje njihovu uinkovitost i kulturalne i psihosocijalne uvjete o kojima taj uspjeh ovisi. Njezin se prilog nadopunjuje s tekstom Maura Dujmovia o seksu kao najvanijem oruu marketinke industrije kojim se jo k tomu postie spreavanje kritikog miljenja. Tihomir Engler zaokruuje ovaj broj intervjuom s Ulrichom Horstmannom, zanimljivim njemakim knjievnim teoretiarem i knjievnikom, koji bi sudei po fotograji, ali i po svojim stajalitima mogao biti zanimljivo osvjeenje na domaoj teorijskoj sceni, na kojoj su suvremeni njemaki teoretiari prilino nepoznati, osim, dakako, u najuim strunim krugovima. Kao to je razvidno, dobili smo jedan novi, znanstveno-utemeljen ali ne i akademsko-dosadan asopis koji na najbolji mogui nain popunjava prazninu koja postoji na knjievno-teorijskoj sceni, razvijajui ivahan, za kulturne studije karakteristian interes za iri spektar pojava i pristupa svijetu suvremene knjievnosti, medija, reklama i kulture uope. Treba se, meutim, nadati da ubudue nee prevladati strogo njemaki utjecaj, to se tie vanjskih suradnika, nego da e asopis djelatno raditi na proirenju mree suradnika i iz drugih zemalja, jezika i kultura, pogotovo manjih i prividno marginalnih (Nizozemske npr., koja ima tradicionalno jaku teorijsku scenu) jer u povezivanju s tim sredinama lei potencijalni prosperitet. K tomu, ne treba zanemariti i sekundarne, prosvjetiteljske nus efekte: zanimljivost tekstova mogla bi natjerati vaeg kritiara da usavri svoj broken-deutsch, i tako potpuno ovlada informacijama koje LiCuS u izobilju donosi. ivi bili pa vidjeli, rekli bi slijepci i otili u kino.

etvrtak, 7. rujna, u New Yorku je otvorena izloba Novi javni prostori za rekreaciju. Studio 3LHD pozvan je da svojim projektom ureenja splitske Rive sudjeluje na izlobi u organizaciji Instituta Van Alen iz New Yorka, koji je svojim projektima na polju javne arhitekture postao meunarodno priznati generator i podloga za nove ideje i inicijative na poboljanju projektiranja javne domene. Rad 3LHD-a, ureda koji se predstavio projektom i realizacijom Mosta branitelja u Rijeci u istom prostoru ve 2003. na izlobi OPEN, naao se meu 70 arhitektonski najznaajnijih projekata iz cijelog svijeta prema miljenju Zo Ryan, vie kustosice Instituta i kustosice izlobe koji redeniraju javni urbani prostor za 21. stoljee. Tako se Split naao u drutvu gradova kao to su Barcelona, London, New York i Rio de Janeiro, a arhitekti Studija meu renomiranim svjetskim kolegama. Izloba obrauje reinvenciju urbanih javnih prostora koji udovoljavaju potrebama slobodnog vremena i rekreacije i prikazat e kako su najpopularnije paradigme slobodnog vremena 21. stoljea rekreacija, zabava, edukacija i oputanje pretoene u ziku stvarnost izgraenog okruenja. Izloba je poput otvora kroz koji posjetitelji mogu istraivati kako su projektirani javni prostori u gradovima diljem svijeta, kojima je rekreacija glavni cilj i zadana tema. Bez obzira radi li se o malim parkovima, zelenim povrinama, mrei igralita ili kompletnim transformacijama industrijskih podruja uz vodene povrine, projekti ove izlobe ilustriraju vanost planiranja i projektiranja javnih prostora jakog identiteta i involvirajuih sadraja koji e privui veliki raspon korisnika te podii njihovu kvalitetu ivota. Sedamdeset novih projekata iz cijelog svijeta predstavit e i njihove autore, arhitekte, dizajnere krajolika i multi-disciplinarne umjetnike. Raznolika skupina projekata istrauje pet glavnih tema Grad zabave, Grad zdravlja, Grad koji ivi 24 sata, Dobro povezani grad i Kulturni grad te pokazuje kako takvi prostori igraju kljunu ulogu u podizanju kvalitete svakodnevnog ivota i urbane regeneracije. Izloba pokazuje znaajne ve izgraene strukture, manje intervencije te javna umjetnika djela dobro poznatih, ali i armirajuih arhitekata, dizajnera i umjetnika, meu ostalima to su balos & Herreros, studio Acconci, David Adjaye, Diller Scodio + Renfro, Martha Schwartz, SHoP Architects, West 8, Stan Allen Architects. Predstavljeni su projekti za njujorki Highline i londonski Idea Store, junoafriki SOMOHO (Soweto

vakome, ak i neupuenome u kvazi-, a poesto sasvim ne- ili jo tonije a-kulturna zbivanja na zapadnom dijelu brdovitog Balkana koji se jo odazivlje na dino ime Kroeja, znano je da je asopisna situacija klimava, to znai mnogo bolja nego to zasluujemo, a puno gora od naeg sasvim nerealnog oekivanja. Kako se va kritiar uporno i sasvim neargumentirano pridrava prosvjetiteljskog naela budimo nerealni traimo mogue, tako je silom neprilika prisiljen stalno kukati nad, u biti i ne tako loom koliko nesuvislom asopisnom scenom, na kojoj ima svega i svaega samo ne sustava, reda, rada, discipline, krvi, znoja, na kunim pragovima

Pravi meunarodni asopis

No dobro, vratimo se temi. Dakle meu trenutanom tutom i tmom asopisnom nedostaje moderni, otvoreni, znanosti blizak, ali ne i akademski sterilan, meunarodni, knjievno-teorijski, kulturalno studijski orijentiran asopis formiran od nekih novih, vrlih mladih ljudi. Nedostajao je moda, ali vie ne. Sve gore navedene, a tako rijetke osobitosti saeo je na jednom mjestu prvi broj asopisa skromnog imena LiCuS (skraeno od Literary and Cultural Studies). I ne samo to, za samo 50 kuna, u istom broju doznajemo doista nevjerojatne stvari. Prvo, jezgro ove neuvene, subverzivne djelatnosti je Visoka uiteljska kola iz akovca. Sad, svakome tko je ikada prolazio Meimurjem poznata je sreenost toga kraja kao i poslovina marljivost Meimuraca, ali tako oit dokaz da sreenost prostora i prosperitet gospodarstva moe znaiti i napredak u kulturi, mislim malo je previe i za najvee marksiste. Drugo uiteljska.., kola visoka?. Ono, suseda, dajte me nemejte. Najblaa predodba o bilo kakvom odnosu uiteljstva i kulture je pa dobro neemo se sluiti prostim rijeima, n smo mi svijet. Kad svekolika metropola sa svim svojim potencijalima i Bandiem u zaleu nije u

cmyk

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

satira
Zarezi ludog smetlara
Ivica Jureti

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

komentar

Samoubojstvo zbog straha od smrti

Sreko Pulig Je li njemako, i ne samo njemako, drutvo dolo do trenutka u kome e se, po neijoj procjeni opasna umjetnika djela poput ovog Mozartova zbog drutvenog rizika koji sobom nose skidati s repertoara ili ne? to ostaje od s mukom izborene umjetnike slobode i prie o autonomiji umjetnikog djela? Moda podsjetnik da je ona oduvijek bila vie mit negoli zbilja
Istina, nije sve tako jednostavno. A i nije rije prvenstveno o Mozartu. Nego o inscenaciji koju potpisuje Hans Neuenfels, a koja je, da sve bude jo gore, ve imala svoju praizvedbu 2003. Dakle, ako je nekome i ok, nije novi. Razlog za odustajanje nekih odgovornih ljudi od predstave vien je u njezinu posljednjem prizoru. Epilogu u kome Mozart miri bogove s kraljem, korom i ljubavnicima, pred kojima je happy ending. No Neuenfalsu to nije bilo po volji, pa je kraj zainio kolom velikih vjerskih voa, u kome je Posejdonu (kao reprezentantu antike) pridodao Budu, Isusa i Muhameda. Da bi sve zavrilo njihovom dekapitacijom, obezglavljivanjem, kao kaznom za okrutnost vjere i bogova i simbolikom ljudskog oslobaanja od njihove (prevelike) moi. Dakle, ako i nije rije o gesti pobune protiv vjerskih autoriteta, ona nije usmjerena posebno protiv islama, nego, kroz ovu proroku ekumenu, protiv religije uope. Uspjelo osuvremenjivanje klasinog predloka ili ne, scenska provokacija koja tjera na razmiljanje ili isprazni ok? Ni to, od kada je intendantica Deutsche Oper Kirsten Harms obznanila da predstavu skida s ovogodinjeg repertoara, vie nije jako bitno. Bitno je da je na njoj bila odluka hoe li, nakon to su je policijske i sigurnosne slube obavijestile da bi do problema moglo doi, a onda oprale ruke i povukle se, predstavu ostaviti ili skinuti. O prepravljanju nitko nije govorio. Ni konkretnih prijetnji nije bilo. Samo policijski najavljena mogunost teroristikog uznemiravanja. U toj situaciji je bitno: je li njemako, i ne samo njemako drutvo dolo do trenutka u kome e se, po neijoj procjeni opasna umjetnika djela zbog drutvenog rizika koji sobom nose skidati s repertoara ili ne? Drugim rijeima: to ostaje od s mukom izborene umjetnike slobode i prie o autonomiji umjetnikog djela? Moda podsjetnik da je ona oduvijek bila vie mit negoli zbilja, te da je izvanumjetnika stvarnost uvijek imala presudan utjecaj na onu umjetniku? Oni koji ne zdvajaju niti protiv tzv. rata protiv terorizma zauenima odgovaraju protupitanjem: zar ste mislili da e sve stati na promjeni pravila igre u transportu ljudi i osiguranju javnih objekata, te da prevencija nee zahvatiti i sektor kulture?

adnja se zbiva na otoku Kreti, nakon Trojanskoga rata. Prijamova ker Ilia tuguje u zarobljenitvu, sve dok je, zajedno s drugim Trojancima, ne oslobodi Idamante, sin Idomenea kretskoga kralja. Mladi princ se zaljubljuje, a Ilia ga isprva odbija, da bi s vremenom popustila i uzvratila ljubav. Sve to ljuti ljubomornu Elektru, ker Agamemnonovu, koja je takoer zaljubljena u Idamantea. Kralj Idomeneo jedva se izvue iz morskih peripetija, pa u znak zahvalnosti Neptunu, bogu mora, obeava da e mu rtvovati prvu osobu koju sretne na svom povratku kui. No, sudbina je htjela da je ta osoba ba njegov sin Idamante. Oajni otac sina alje na dalek put, zajedno s Elektrom, ne govorei mu nita o iznevjerenom obeanju bogovima. Uvrijeeni Neptun alje na Idomantea morsko udovite, no ovaj ga pobjedi. Veliki sveenik nareuje kralju da oda ime nepoloene rtve, koja ljuti bogove i zbog koje svi ispataju. Kada to dozna Idamante, sam se nudi za iskupljujuu rtvu Neptunu. No lijepa Ilia moli da zauzme njegovo mjesto, veliki sveenik pristaje, a hirovitom Neptunu to bude dovoljno da pomiluje mlade ljubavnike i oca Idomenea. Jedina kazna njemu biva zahtjev da odstupi s prijestolja u korist svoga hrabrog sina, to ovaj radosno i ini. Glavni likovi i kor pjevaju himnu u slavu svemonim bogovima i svi su sretni, osim Elektre, ljubomorne na sreu Idamantesa i Ilie.

Ne samo da nema sigurnosti u sve apsurdnijim mjerama zatite drutva pred terorizmom nego se u ime toga rata provodi samo jedna permanentna policijska suspenzija dosegnutih graanskih sloboda

Teroristiki potencijali svud oko nas

I to sad? Ako je u Idomeneu Mozart dao naslutiti svoj budui razvoj, hoemo li ii preispitivati teroristiki potencijal Otmice iz Saraja ili Rossinijeva Turina u Italiji? Oito, rjeenje problema ne lei u tome smjeru. Najgore od svega je to zagovaranje slobode stvaralatva a protiv autocenzure, kleanja pred teroristima i sl. u Njemakoj, na ovome sluaju kapitalizira desna politika klasa i trivijalni tisak isti oni koji i proizvode kako samoispunjavajue proroanstvo teroristike opasnosti tako i lijekove protiv nje. Politiari svih partija, od kancelarke Merkel, preko ministra unutarnjih poslova Wolfganga Schaublea, do gradonaelnika Berlina Klausa Wowereita svi oni znaju da

je autocenzura pogubna i otro joj se protive, pa ipak su odluku o ne/igranju opere prepustili umjetnikoj ustanovi, dok su dravi ostavili pravo da garantira okvir nesigurnosti. Notorni tabloid Bild, koji jo viri iz mora slinoga tiska, obavjetava o postojeim i nepostojeim bombama, koje da su bile postavljene i u blizini Opere. Induciranoj psihozi redovnog izvanrednog stanja teko parira i seriozni Die Zeit, iji komentator Klaus Harpprecht usporeuje situaciju s eutanazijom slobode, ili, jo duhovitije: sa samoubojstvom zbog straha od smrti. Jer oito je, rjeenje problema nije u pretraivanju teroristikog potencijala umjetnikih djela, nego negdje sasvim drugdje: u tome kako su graani razvijenog svijeta kupili ideologiju tzv. rata protiv terorizma, ideologiju ivota u sigurnosti, koju bi navodno uivali samo da nema tih islamistikih i inih fanatika. Ne mari to su neki drugi Nijemci, npr. sociolozi poput Ulricha Becka i deset godina prije uvoenja rata koji to nije govorili o drutvu rizika, koje dolazi s neoliberalnom globalizacijom u kojoj je terorizam, s navodnicima ili bez njih, samo jedan, ne posebno znaajan simptom. Ne samo da nema sigurnosti u sve apsurdnijim mjerama zatite drutva pred terorizmom, ve se u ime toga rata provodi samo jedna permanentna policijska suspenzija dosegnutih graanskih sloboda.

U boj, u boj!
Vratimo li se umjetnosti, dapae operi, a ostavimo li u pameti vojno redarstvovanje, teko se ne sjetiti domaih primjera. I to ne umjetnike cenzure, nego prije neeg obrnutog a da to ipak nije sloboda. Nije to bilo davno kada se u nas jedno etniko ienje proslavljalo vlakom slobode i umjetnikom karavanom koja je po eljeznikim kolodvorima, povijesno kostimirana, sukala sablje i pjevala u slavu pobjede nad Turcima. U boj u boj, ma iz toka brao u izvedbi glasova iz opere Nikola ubi Zrinski nije izazvalo strah od moguih islamistikih revindikacija, moda i zato to su Turci, ije se glave nisu koturale samo na pozornici a na koje je pjesnik tada mislio u stvari bili hrvatski Srbi. A kojom silinom izvanumjetnika zbilja moe nagrnuti u svijet umjetnosti, osjetio je ovaj autor i kada je odmah po ratu u BiH osnovnokolskoj djeci u Hrvatskoj morao predavati o epu Ivana Maurania Smrt Smail-age engia. Pojedinci u kolskoj zbornici dobro su se zabavljali, prema njihovu miljenju u djelu dobro pogoenom balijskom tematikom, a i neka djeca su se znaajno hihotala. Straha od islamskog terorizma nije bilo. Samoubojstva zbog straha od smrti dola su mnogo kasnije.

Prevencija u kulturi
Tako je to zamiljeno i izvedeno u Mozarta i njegova libretista Gianbattiste Varesca, u muzikoj drami u tri ina praizvedenoj jo 29. sijenja 1781. u mnchenskom Hoftheateru. Vie od dva stoljea kasnije rijetko je tko mogao zamisliti da bi u toj operi moglo biti neto sporno, toliko sporno da bi moglo dovesti do skidanja njezine reprize s programa Njemake opere u Berlinu. A upravo to se ovih dana dogodilo. I sve u ime neiritiranja tzv. radikalnih islamista. Ili?

cmyk

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

komentar

Dani koji su p(r)otresli svijet

Jaroslav Pecnik U spomen na Maarsku revoluciju 1956.
toga, 1947., tadanji generalni sekretar Stranke malih seljaka Bela Kovacs bio je uhien, a premijer Nagy je emigrirao iz zemlje, jer je na vrijeme bio upozoren na opasnost komunistikog pua. Pod izgovorom navodno otkrivene antidravne zavjere, maarski su komunisti iste godine iznudili raspisivanje novih izbora, na kojima su uvjerljivo pobijedili, ali to je ve bilo vrijeme otvorenog terora i ljudi su se, u strahu od odmazde, priklonili novim diktatorima. Ali, ve u veljai 1949., kako bi se posvema oslobodili svih svojih politikih protivnika, komunisti osnivaju tzv. Maarsku narodnu frontu, u koju se prisilno utapaju sve ostale politike stranke, a one skupine koje to nisu eljele prihvatiti bile su izloene surovim i sustavnim represijama. Za vrijeme Rakosijeve diktature, mnotvo (vie od 800.000) lanova i simpatizera bivih graanskih stranaka bilo je optueno za navodne prekraje protiv dravnog vlasnitva, izvedeno pred sud i kanjeno dugotrajnim zatvorskim kaznama. Naravno, to je samo dodatno produbilo nezadovoljstvo i jaz u maarskom drutvu, tako da je i Moskva ubrzo shvatila da mora intervenirati, kako bi primirila maarsku javnost i barem donekle normalizirala stanje u zemlji. Rakosi je 1953. bio smijenjen s funkcije premijera, na kojoj ga je zamijenio Imre Nagy, kasniji lider maarskog ustanka, a koji je zapoeo s provoenjem tzv. politike narodnog komunizma. Cilj ovog programa bio je sadran u pokuaju objedinjavanja maarskih nacionalnih interesa s izgradnjom socijalizma kao globalnog projekta. U tu svrhu, Nagy je formirao Domovinsku narodnu frontu, u kojoj komunistima nije dopustio prevlast. To je, dakako, izazvalo veliko nepovjerenje staljinista u vrhu partije, ali i kod sovjetskog vodstva. Kada je Kremlj shvatio da novoformirana fronta sve vie postaje izrazom nacionalnog, antikomunistikog konsenzusa, Nagy je po kratkom postupku proglaen revizionistom i izbaen je iz partije. Istodobno, kako bi se pred javnou ipak zadrao privid provoenja drutvenih reformi, dolo je i do promjene u staljinistikom vrhu maarske komunistike stranke. Nepopularnog i omrznutog Rakosija zamijenio je njegov bliski suradnik Ern Ger, i sam pripadnik vrstog staljinistikog jezgra, ali koji nije bio toliko politiki kompromitiran kao njegov prethodnik.

vake godine, krajem listopada i poetkom studenog, Maari se prisjeaju revolucije iz 1956., kada su se goloruki suprotstavili sovjetskom totalitarizmu, te se, u krajnje nepovoljnim politikim uvjetima, pokuali izvui iz vrstog komunistikog zagrljaja, odnosno pridruiti se Zapadu, kao svojoj prirodnoj kulturolokoj i civilizacijskoj destinaciji. Dakako, sovjetski su tenkovi brutalno uguili revoluciju, ali i danas, kada je proteklo etrdeset godina od tih dogaaja, cijeli se suvremeni svijet, posebice Srednjoeuropljani, prisjeaju tih dana slave i muenitva, kao prvog otvorenog srednjoistonog iskazivanja elje za ujedinjenom Europom, bez staljinskog, komunistikog tutorstva. A da se buntovni maarski duh pedeseteste nije pretvorio u pepeo u divljoj vatri tranzicije, najbolje ilustriraju nedavni masovni prosvjedi diljem Maarske protiv vlade aktualnog premijera Ferenca Gyurcsanyja, nakon to je javnosti predoena snimka na kojoj premijer svojim partijskim suradnicima priznaje kako u etiri godine vladavine socijalista (slijednika bive maarske komunistike partije) nita nije uinjeno na planu drutvenih i politikih reformi. Drugim rijeima, Gyurcsany je priznao da su socijalisti i on osobno godinama lagali javnost, uvjeravajui ih u pozitivan trend promjena u dravi i drutvu, a u stvarnosti se stanje mijenjalo samo s loeg na gore.

Politika narodnog komunizma

Nakon to je krajem Drugog svjetskog rata Crvena armija zauzela Maarsku, (za)poela je i sovjetizacija te zemlje. Istina, na prvim slobodnim izborima u studenom 1944. komunisti su dobili tek 17% birakih glasova, isto kao i socijaldemokrati, ali ubrzo su, uz pomo Kremlja, te otvorenog terora i brojnih politikim manipulacija, polako poeli potiskivati izborne pobjednike, tj. predstavnike Stranke malih zemljoposjednika, koje je predvodio Zoltan Tildy, a koji je postao i predsjednikom drave. Oni su na izborima dobili vie od 55% glasova i osigurali su pravo formiranja vlade, te je, nakon to je 1946. Maarska proglaena republikom, na elo vlade doao Ferenc Nagy, uz Tildyja vodea politika gura nacionalistikog sitnoposjednikog stalea. Meutim, po uputama Staljina, maarski su komunisti, predvoeni ortodoksnim dogmatom Matyas Rakosijem, sustavno podrivali aktualnu vlast, sve dok im sovjetska politika policija (KGB) nije dostavila isfabricirane dokumente, kojima su pripadnici vladajue stranke optueni za navodne antidravne i teroristike aktivnosti. Nakon

Kadarov se reim oslanjao na evidentno manjinski prosovjetski orijentiran dio drutva, te se stoga sluio terorom i svekolikim prisilama kako bi realizirao domau zadau dobivenu od Sovjeta. Golema veina drutva, koja je bez sumnje simpatizirala s revolucijom i revolucionarima, bila je izloena svakodnevnom ikaniranju i represijama.

Antitotalitarna revolucija i otpor Kremlju

Meutim, s obzirom na to da je nedugo nakon Staljinove smrti, Hruov u SSSR-u poeo s kritikom kulta linosti, zapravo s procesima ograniene destaljinizacije; u Maarskoj su ovi dogaaji doekani s velikim nadama i iekivanjima. Pod utjecajem Hruova, u svim zemljama sovjetskog bloka provedene su partijske istke. Primjerice, u Poljskoj, u Poznanju je krajem lipnja te, 1956. godine, dolo do pobune radnika protiv domicilnih staljinista, koja je bila u krvi uguena, ali je ipak rezultirala smjenom u poljskom partijskom vrhu. Tako je na

elo PURP-a (Poljski ujedinjeni radniki pokret) doao Vladislav Gomulka, iako je, kao deklarirani antistaljinist, do tada bio u zatvoru. I maarska je javnost povjerovala da je staljinistima uistinu odzvonilo; odnosno da se sovjetski blok nalazi pred znaajnim reformama. Maari su 23. listopada 1956., u znak potpore reformama u Poljskoj, organizirali velike demonstracije podrke, koje su se pretvorile u otvoreni sukob s policijom. Demonstranti su ruili simbole komunizma, a tom je prigodom posvema devastirana i velika Staljinova statua u sreditu Budimpete. Ern Ger je u ime maarskih komunista odmah zatraio sovjetsku vojnu pomo i intervenciju, posebice nakon to su demonstranti pokuali preuzeti zgradu dravne radio postaje. Ogranieni kontingent sovjetske vojske, stacioniran u Maarskoj, nije bio sposoban uguiti pobunu, te je Moskva, kako bi primirila napetu situaciju, amnestirala, do juer sovjetskoj nomenklaturi nepodobnog, Imre Nagya i imenovala ga premijerom, ujedno ga kooptiravi u Politbiro maarske komunistike stranke. To je bio svojevrstan ustupak nezadovoljnoj maarskoj javnosti. Meutim, unato tomu, ulini nemiri i demonstracije pretvorili su se u otvoreni oruani sukob u kojem su pobunjenici zahtijevali prekid svih veza s Moskvom, istupanje Maarske iz Varavskog pakta, proglaenje neutralnosti glede vojnih blokova i svekoliko civilizacijsko pridruivanje Zapadu. Ustanici su se uzdali u pomo Zapada, jer im je s valova radiopostaje Slobodna Europa bila obeavana svekolika pomo. Ujedno su i reformirani komunisti, na elu s Imre Nagyom, poeli radikalizirati svoje antistaljinske stavove, te su tako i formalno stali na elo svenacionalnog ustanikog pokreta. Sovjeti su, shvativi ozbiljnost situacije, u meuvremenu ojaali svoje vojne postrojbe u Maarskoj, koje su pod vodstvom tzv. specijalista za maarsko pitanje, Anastasa Mikojana i Mihaila Suslova, intervenirale protiv ustanika. Dolo je do estokih sukoba, u kojima su Sovjeti imali velike gubitke, te je Moskva 28. listopada 1956. naredila svojim vojnicima povlaenje iz Budimpete, ali ne i iz cijele zemlje, kako su to ustanici zahtijevali. Moskva je, kako bi dobila na vremenu, objavila dokument u kojem se govorilo o potrebi

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

komentar
uvaavanja maarskih specinosti, ali su u stvari istovremeno, pod vodstvom Jurija Andropova (sive eminencije sovjetske partije), poele pripreme za oruanu intervenciju irokih razmjera. Moskovski vlastodrci poeli su prozivati Nagya kao izdajnika, te su otvoreno upozoravali ustanike da e se s njima bezobzirno obraunati ako ne odustanu od svojih zahtjeva. Kao odgovor, Nagy je raspustio staru komunistiku stranku, te je pod svojim vodstvom osnovao novu, nazvanu MSRP (Maarska socijalistika radnika partija), u kojoj su vodea mjesta preuzeli njegovi suradnici: Geza Losonczy, Gyrgy Lukacs, Ferenc Donath, Sandor Kopacsi, a meu njima se naao i Janos Kadar, koji e u kasnijem razvoju dogaaja odigrati kontroverznu ulogu (naime, upravo je Kadar bio taj koji je kao sovjetski trabant zatvarao i proganjao ustanike, ali kasnije, poetkom ezdesetih godina, poeo je s izgradnjom tzv. gula socijalizma u kojem je dopustio uvoenje ogranienih poduzetnikih aktivnosti; izveo je svojevrsnu politiku liberalizaciju, ime je Maarska postala ekonomski najprosperitetnijom lanicom soc-lagera). Istodobno, pod egidom Revolucionarnog komiteta maarske inteligencije (Magyar Ertelmiseg Forradalmi Bizottsaga), ujedinile su se brojne studentske i sveuiline udruge, te pod patronatom Saveza knjievnika i uglednog intelektualnog Pet kluba osnovale Revolucionarni komitet obrane i Narodnu gardu, kojom je zapovijedao general Bela Kiraly. Premijer Nagy objavio je 1. studenog 56. istupanje Maarske iz istonog vojnog saveza i njezinu neutralnost, a sutradan je imenovao novu viestranaku vladu, koja je reprezentirala sve udruge i pokrete ukljuene u ustanak. Time je i bila zapeaena sudbina maarske antitotalitaristike revolucije, jer je to zapravo bila otvorena objava rata Kremlju i sovjetskoj komunistikoj nomenklaturi. kao lan revolucionarne vlade glasovao za neutralnost, preko noi je promijenio miljenje i stranu. Kada je od sovjetske tajne slube dobio informaciju o pripremama marala Konjeva za vojnu intervenciju velikih razmjera, Kadar se s nekoliko istomiljenika, uz pomo sovjetskog veleposlanstva, uputio u Moskvu. Na sjednici Politbiroa KPSS obvezao se na prihvaanje uloge zatitnika zdravih komunistikih snaga u Maarskoj i obraun s kontrarevolucionarima. Nakon to su crvenoarmejci na tenkovima uli u Budimpetu, Kadar je u Szolnoku formirao novu maarsku radniko-seljaku vladu. Time je, ne samo izdao Imre Nagya, nego je i denitivno zapeatio njegovu sudbinu. Nagy se u meuvremenu s dijelom suradnika sklonio u jugoslavensko veleposlanstvo u Budimpeti i prihvatio je zatitu koju mu je ponudio Tito. Ali, to nije dugo potrajalo; pritisnut odjecima maarskih dogaaja, koji su, posebice u Hrvatskoj, probudili navodnu nacionalistiku reakciju, te Hruovljevim zahtjevima za izruenjem Nagya; Tito je prihvatio obeanja sovjetskog vrha kako e se s bivim maarskim premijerom korektno postupati ako dobrovoljno napusti zemlju. Nakon upornog uvjeravanja jugoslavenskih vlasti, Nagy je 22. studenoga 1956. napokon pristao na ponuene uvjete. Ali, im je autobusom napustio zgradu veleposlanstva, sovjetska ga je tajna policija uhitila i zajedno sa suradnicima internirala u rumunjski grad Snagov. izmeu 5 i 12 godina, bili su osueni Ferenc Donath, Zoltan Tildy i Miklos Vasarhely, a jedan od najpoznatijih lozofa 20. stoljea, G. Lukacs, sve godine kadarovska reima proveo je u posvemanjoj izolaciji, zapravo svojevrsnom kunom pritvoru. Tijela pogubljenih voa ustanka bila su pokopana u neoznaene grobnice na zatvorskom groblju u Budimpeti, a potom su, 1961., njihovi posmrtni ostaci tajno preneseni na jedno groblje u predgrau Budimpete. Tek 1989. otkriveni su njihovi grobovi, te su iste godine iznova pokopani uz sve poasti.

Vladavina prosovjetske manjine

Ugledni ameriki tjednik Time, kako bi pokuao barem donekle umanjiti sramotno okretanje lea Zapada pozivima maarskih ustanika za pomo, za heroja te 1956. proglasio je maarskog bojovnika za slobodu. Ali, nije ih previe zanimalo kakva je bila konkretna sudbina tog obinog maarskog ovjeka, u razdoblju izmeu 1956. i 1961. godine. Prema slubenim statistikama, vie od 22.000 osoba osueno je na dugogodinje zatvorske kazne; internirano je vie od 13.000 ljudi, a vie od 400 osoba osueno je na smrt. Za sve to vrijeme nastavlja se masovni egzodus Maara prema Zapadu, a mnogi koji su bili uhieni prilikom ilegalnog prelaska granice pogubljeni su po kratkom postupku. U svakodnevnom ivotu, munom i tekom, kao nakon svakog graanskog rata, Kadarov reim se oslanjao na evidentno manjinski prosovjetski orijentiran dio drutva, te se stoga sluio terorom i svekolikim prisilama kako bi realizirao domau zadau dobivenu od Sovjeta. Golema veina drutva, koja je bez sumnje simpatizirala s revolucijom i revolucionarima, bila je izloena svakodnevnom ikaniranju, represijama, koje poinju poputati tek nakon 1963., kada Kadar poinje shvaati da Maari i Maarska vie ne mogu ni politiki, ni gospodarski, a niti emotivno podnijeti teret postojeih podjela. Radilo se zapravo o uspostavi koliko-toliko normalnog funkcioniranja drutva, koje do tog vremena nije imalo ni elementarna civilizacijska obiljeja. Stoga, Kadar je poeo svojim novim reformskim smjerom, koji je i doveo do bitnog poboljanja standarda ivota stanovnitva (tzv. gula-socijalizam), te se time donekle u oima svekolike maarske javnosti iskupio za sva ona zla koja je tijekom i neposredno nakon sovjetske okupacije sa akom maarskih staljinista uinio vlastitom narodu.

Represija reima Janosa Kadara

Nakon to su sovjetske postrojbe likvidirale i posljednja uporita ustanika, novoustolieni reim Janosa Kadara poeo je bezobzirno obraunavati s voama oruanog i politikog otpora. Prvi val represija imao je za cilj zastraiti svekoliku maarsku javnost, a u tu svrhu osnovani su i izvanredni sudovi, koji su izricali drakonske kazne; od deset godina strogog zatvora, pa sve do brojnih smrtnih presuda. Nakon ovog vala divlje represije, u kojoj su pripadnici slube maarske dravne sigurnosti esto i izravnavali osobne raune s ustanicima; nova kadarovska vlast je formirala tzv. narodne sudove, koji su bili ureeni na zasadama horthyjevske legislative, (zlo)rabljene prigodom guenja Maarske sovjetske republike jo iz 1919. Drugim rijeima, iz Budimpete se represija proirila na svekoliko maarsko drutvo. Veliki broj ustanika s obiteljima poeo je s masovnim egzodusom; tako primjerice Paul Lendvai u knjizi uspomena, naslovljenoj Na crnim listama, s podnaslovom Doivljaji jednog Srednjoeuropljanina, navodi da je u studenom 1956. zemlju napustilo oko 115.000 ljudi; u prosincu iste godine oko 50.000, a u sijenju idue godine taj se broj smanjio na oko 13.000. Zapravo, konsolidacijom reima spustila se eljezna zavjesa na granici prema Zapadu, tako da je od veljae 1957. svaki pokuaj bijega iz Maarske bio onemoguen i ravan pogibelji. U prvom valu izricanja smrtnih kazni, 19. sijenja 1957. pogubljen je Jozsef Dudas, koji je tijekom ustanka organizirao Narodni komitet, a koji je izdavao radikalno orijentirane novine Maarska nezavisnost (Magyar Fggetlenseg). Antal Palinkas, potomak glasovite maarske aristokratske obitelji, koji se proslavio oslobaanjem kardinala Jozsefa Mindszentyja iz kunog pritvora i njegovim prebacivanjem u ameriko veleposlanstvo tijekom najeih sukoba u Budimpeti; pogubljen je 10. prosinca 1957.

Izdaja i sovjetski tenkovi u Budimpeti

U noi izmeu 3. i 4. studenog sovjetska je armija, s vie od 60.000 dobro naoruanih vojnika i velikim brojem tenkova, iznova napala Budimpetu; teke borbe su se vodile sve do 6. studenog, a rezultirale su stravinim razaranjima grada i mnotvom poginulih. Ubijeno je vie od 600 sovjetskih vojnika, vie od 4000 ustanika, a vie od 200.000 Maara, nakon guenja revolucije je emigriralo na Zapad. Za sve to vrijeme, zapadna vojna alijansa nijemo je promatrala tragediju maarskog naroda; daleko je vie bila zabrinuta za krizu oko Sueskog kanala, koja je upravo u to doba kulminirala. Uostalom, jo 27. listopada 1956. ameriki je dravni tajnik J. F. Dulles jasno stavio do znanja maarskom premijeru da SAD ne moe podrati maarsku neutralnost, jer bi to Moskva shvatila kao izravno mijeanje u njezine unutarnje probleme; drugim rijeima, kao otvoreni poziv i podrku razbijanju sovjetskog komunistikog bloka. Sovjetski su tenkovi nemilosrdno pregazili i uguili vapaj maarskog naroda za slobodom. Istina, u budimpetanskim radnikim predgraima borbe su se vodile sve do 14. studenog, a oruani okraji ponovili su se poetkom prosinca u gradu Salgotarjanu (tom prilikom ubijeno je vie od 130 ustanika); meutim, to su zapravo bili samo jo prkosni, ali posvema beznadni pokuaji otpora, koji je u biti bio slomljen. Uoi denitivnog obrauna Crvene armije s ustanicima, Janos Kadar, koji je

U lipnju 1958. poeo je tajni proces negdanjem premijeru revolucionarne vlade Imre Nagyu i njegovim suradnicima. Zanimljivo je napomenuti da je Nagy, kojeg je svijet doivljavao kao liberalnog politiara i reformatora, svojedobno (1933.-1941.) djelovao kao agent NKVD-a, pod konspirativnim imenom Voloa. Sudjelovao je u zikim likvidacijama nekolicine maarskih politikih emigranata, a za svoje zasluge stekao je sovjetsko dravljanstvo. Ova kontroverzna injenica i nakaradni tijek dogaanja bili su presudni za legaliziranje procesa Imre Nagyu, odnosno, njegov status sovjetskog dravljana, omoguio je javno uplitanje i sudjelovanje sovjetskih savjetnika na suenju. Moskva je u nekoliko navrata odgaala proces, kako ne bi dodatno zatezala ve ionako drastino poremeene politike odnose sa zapadnim silama, ali i Jugoslavijom. Na koncu, nakon montiranog sudskog procesa, Imre Nagy je bio osuen na smrt, zajedno sa svojim najbliim suradnicima: bivim ministrom obrane Palom Maleterom i uglednim liberalnim novinarom Miklosem Gimesom. Tijekom suenja, urednik Magyar Nemzeta Geza Losonczy, jedan od vodeih maarskih intelektualaca tog vremena, poeo je trajk glau, te je u zatvoru i preminuo, u do danas jo nerasvijetljenim okolnostima. Na slian nain skonao je i Jozsef Szilagy, jedan od najbliih Nagyjevih savjetnika. Naelnik budimpetanske ustanike policije, Sandor Kopacsi, bio je osuen na doivotnu robiju, isto kao i ugledni povjesniar Istvan Bibo, ministar u ustanikoj vladi, a poznatiji kao pisac glasovite studije o bijedi malih istonoeuropskih naroda (amnestiran je tek 1963.). Na kazne strogog zatvora

Poziv Libre Libere

eli li da ti se pria ili odlomak romana pojave u LIBRI LIBERI? Libra Libera je u potrazi za izvrsnim prozama, novim imenima i pomaknutim temama. S ciljem promoviranja i otkrivanja novih autora, Libra Libera otvara cjelogodinji natjeaj za prozu. Prie i romani e se primati itavu godinu, a bez dosadanjeg tematskog okvira. Libra e dvaput na godinu objavljivati najkvalitetnije radove (prie ili ulomke romana).

Rukopise primamo na adresi libra.libera@gmail.com.

cmyk

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

razgovor

Kritika onemoguuje klanovsku la

ega ne treba posebno predstavljati, nametnuo se sam, bez takozvanog generacijskog drukanja. Prvi se distancirao od FAK-a, ali bogme i od kvaziumjetniarenja, prvi je suvislo propisao o stanju hrvatske knjievnosti bez neke posebne bojazni da bi time, povratno, mogao loe proi sa svojim radovima. No dio te kobi sustigao je njegovu zbirku pria Uas i veliki trokovi, jednu od kljunih knjiga ovoga vremena, koju je zaobila valorizacija kakvu zasluuje, jednako kao i lm 100 minuta Slave Dalibora Matania, za koji je pisao scenarij. Veliki protivnik potronje rijei radi u treoj smjeni: pie, ita i ivi nou, a danju spava. Potpuno je uzaludno probati do njega doi prije tri popodne. Ali, kao to ete vidjeti, Periia se isplati ekati. Tu se stvarala neka generacijska vibra u drugoj polovici devedesetih. Ovo od ega e kasnije nastati FAK i cijeli taj bum, to se poelo formirati u Godinama Novim, i tu se okupila ta ekipa. Ta vibra u Godinama bila je moda i malo ira od kasnije fakovske. Ne znam, kad danas prolistam taj asopis dosta sam zadovoljan. Ima smijenih tekstova. Ja kad radim neto dosta se rukovodim s tim da mi bude zabavno. Do koje je mjere hrvatska knjievnost klanovska? Pitanje je koliko im se pusti. Mislim, nije stvar u tome je li se netko s nekim drui, nego da li se stvaraju neki lani kriteriji za javnost. Mislim da je to kritika posljednjih godina, ipak, dosta razbila. Do prije est-sedam godina imali smo situaciju da neka knjiga moe biti uasno nahvaljena, a da tu knjigu nitko ne eli itati. Tu su vladali kriteriji nezamjeranja, gdje je bilo normalno okoliati tako da ne kae da je knjiga dosadna. I onda nitko iv nije vjerovao tome to pie u novinama i nisi ekipu mogao ni pod prijetnjom sile natjerati da kupi domau knjigu. Jer, kad ovjek par puta kupi nahvaljenu knjigu koja je dosadna onda na kraju vie uope ne vjeruje da mi imamo neku knjievnost za itanje, nego samo onako za povijest, ono, Maruli i to. To je bilo normalno stanje nae knjievnosti. To nije bila stvar nekog tono odreenog klana koji bi bio na vlasti, nego klanovskog, cehovskog mentaliteta. To je bio zatvoreni knjiki krug, u kojem si ako si uao na neka vrata mogao gurirati kao cijenjen pisac, a da te zaista nitko ne ita. To je mnogima pasalo, i mnogi koji danas kukaju oko sniavanja kriterija voljeli bi da se stvar vrati na staro, pa da oni budu veliki pisci na raun toga to o njima napiu njihova tri prijatelja koja imaju, navodno, uasno visoke kriterije. Uglavnom, kad se to promijenilo a to je promijenila kritika onda su ljudi poeli kupovati domae knjige i danas imamo otvorenu i jaku scenu. Istina, i u toj situaciji moe se pojaviti klanovsko zatvaranje. Zato sam u jednom trenutku bio reagirao protiv FAK, jer mi se uinilo da su se iz jednog centra poele dijeliti karte za knjievni tramvaj. Ne volim kad su samo jedna vrata otvorena. Sve u svemu, na kritici je da onemogui klanovsku la i zatvaranje scene. Bilo je teko napraviti toku preokreta u

Robert

Perii
Dario Grgi Istaknuti knjievnik i kritiar govori o pisanju knjievnih kritika, njihovim posljedicama , znaenju Godina Novih, klanovima u hrvatskoj knjievnosti, najdraim knjigama i filmovima, te romanu koji upravo pie
tom smislu. Sad se ve stvar vie-manje odvija sama po sebi. No, bit e tu uvijek posla jer u svakoj maloj kulturi elita je uska i sklona meusobnom korumpiranju.

Svi misle da su napisali dobru knjigu

Kako se to odraava na tvoje pisanje? Odnosno, pucaju li poznanstva nakon to objavi kritiku? Ili ima i onih koji izdre drukiji pogled na vlastito stvaralatvo? Puklo je masu poznanstava, pa i poneko prijateljstvo. to se moe, to je dio posla. Dovoljno je da nekoga malo

name i taj te drukije gleda, a to da radi: ne moe pisati u novinama tako da nekoga gladi. Nema toga tko voli da ga se izkritizira. Svi misle da su napisali dobru knjigu, inae je ne bi objavili. ovjek se srodi sa svojom knjigom. To su njegove misli. I kad tebi to ne valja, teko je stvar ne doivjeti osobno. Ja to razumijem. Je, ima ih koji su proli test, poput Nuhanovia, ili Feria, ili Baretia... potanje i kritika s dosta zamjerki moe proi kod tolerantnijih iako kod veine ne prolazi ni to ali kad nekome napie ba pravu negativnu kritiku onda tu

Kritike moraju biti pitke

Prvo da te pitam, kako izlazi na kraj sa stalnim itanjem? Iz tjedna u tjedan pisati knjievnu kritiku, mislim da si jednom negdje rekao, koje li tlake... Sve dosadi, pa i to... Nije lako pisati knjievnu kritiku tako da to ljudi itaju. Mora odrati neki struni standard, a imati pitak tekst. Treba dati dosta informacija, jer nije to politiki komentar ili neka top-tema pa da pie o neemu to su ljudi ve vidjeli u dnevniku. U top-temama ne mora crtati kontekst, a ovdje, mora uvijek iznova dati kontekst, troiti puno vie rijei, jer pie o knjigama koje veina nije proitala. Dakle, mora dosta objanjavati, i to oteava pitkost. Ali svejedno, mora biti pitak. to te pali u knjigama? Seks, normalno... Pa recepti, jako sam radoznao kuhar, uivam u otkrivanju ari to ih donose nove juhe u vreici... Onda dugo nita, pa dobra kubanska cigara... Dobro sad, ajmo se uozbiljiti, jer valjda je ipak moja funkcija u ovoj kulturi to da se pravim pametan. Dakle, naravno, volim kad pisac brzo misli, kad iznenauje. Sve je pitanje stila, s tim da stil nije neto odvojeno od miljenja. Neki nai pisci, pa i odreeni knjievni krugovi, misle da stil slui tome da prikrije manjak misli, ali to nije stil, to je nita. Radio si kao urednik asopisa Godine Nove. ime si se rukovodio u biranju tekstova?

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

razgovor
Pet lmova? Ima taj lm, zaboravio sam kako se zove, di neki piloti padnu u Pariz, i onda ih oni skrivaju u kombiju, ne, ne, po nekim samostanima... Dobro, taj je tu za ilustraciju kako pamtim lmove. Stvarno mi je dobar onaj od Jarmuscha kad onome doe roakinja iz Maarske u posjetu... Pa Kratki rezovi od Altmana, po Carveru, pa onda ovjek kojeg nije bilo od brae Coen, pa 100 minuta slave, normalno.

fp

4. FESTIVAL PRVIH / Tema: mine 18. listopada 18. studenog 2006. www.studio-artless.hr

Volim kad pisac brzo misli, kad iznenauje. Sve je pitanje stila, s tim da stil nije neto odvojeno od miljenja. Neki nai pisci, pa i odreeni knjievni krugovi, misle da stil slui tome da prikrije manjak misli, ali to nije stil, to je nita

Scena je ipak otvorena

Stigne li itati jo neto osim tekue robe? Da. Poeziju, lozoju, novine, oglase. Trudim se to manje gledati televiziju. Pie roman, pisao si poeziju, dramu, kratku priu. Radi li se tu o evoluciji svi napiu pjesmu, jednom je rekao Malcolm Lowry, ali malo tko roman? Pa valjda je neka evolucija, barem u radnom smislu, jer roman je puno vei rad, s puno vie discipline. Neu te tupiti pitanjima kada bi ga objavio, ali me zanima koji su te spisateljski problemi posebno namuili, gdje si prolio najvie znoja? Ma, svugdje. Meni nita ne ide lako. Mora mi se svidjeti sve to to napiem. Oko toga se najvie muim. Mora mi se sviati i kad sam trijezan i kad doem izvana nakon pet piva. Ponekad tako doem i krenem itati taj svoj roman. Samo oznaavam: ovo je dosadno, patetino, dugo - to sve treba izbaciti... Tad najvie kratim. Kako se zove roman? Na ovjek na terenu. Ima svega: i elite i terenske prie. Ex-yu knjievnost, oprosti to te to tako pitam, ali koga bi izdvojio? Arsenijeviev roman U potpalublju mi je tada, devedesetih, iako sam ga itao sa zakaenjenjem, ostavio poseban dojam: ne da je remek-djelo, ali sigurno da je uhvatio neto. Otad kod Srba, nita mi se nije primilo. Iz Bosne: Samardiev roman umski duh. Iz Crne Gore, Nikolaidis, roman Mimesis knjievno ne ba savrena, ali zabavno radikalna knjiga. Iz Slovenije, ne znam, tamo ba imam frendove a najvei i najgori je Duan ater. Meu naima mi je gut izdvojiti Kino Lika Damira Karakaa, knjigu o kojoj kao kritiar nikad nisam pisao, jer sam je na neki nain otkrio, uredio je i kladio se na nju kad tog Karakaa nitko nije zarezivao 2 posto nisu ga uzeli meu pet za Jutarnji, niti je dobio ikakvu nagradu, selektori FAK-a tvrdili su da su to amaterske prie, a sad, pet godina poslije, evo, knjiga ivi kao kult, imali smo tri izdanja, a snima se i lm. Drago mi je kad se tako netko pojavi iz drugog plana i u dugom niu iznenadi napuhane favorite. Dakle, scena je ipak otvorena, a klanovi se mogu slikati.

18. listopada 2006. Trg kralja Tomislava (iza Umjetnikog paviljona) 11.30 Konferencija za tisak 18. listopada 2006. Trg kralja Tomislava (iza Umjetnikog paviljona) 12.00 sati Pokazna vjeba pruanja prve pomoi stradalima na minskom polju Sudjeluju: slubenici protueksplozijske zatite MUP-a, pirotehniari Hrvatskog centra za razminiranje, Hrvatski Crveni kri, Norveka narodna pomo (program za protuminsko djelovanje u RH), Udruga Bembo, Kristijan Kiki Ugrina, Ivanka Mazurkijevi 24. listopada 2006. Galerija Nova, Teslina 7 19.30 sati Izloba: Oprez, mine! Odabrani radovi prijavljeni na natjeaj 4. Festivala prvih i gosti (izloba je otvorena do18. listopada) 25. 28. listopada 2006. Galerija SC, Savska 25 Radionice za rtve mina (glazbene, fotografske, raunalne); koncerti, lmovi 25. 27. listopada 2006. Mala dvorana ITD, Savska 25 Kazalite, lm, razgovor U programu sudjeluju: glazbenici Zdenko Franji/Sluaj najglasnije, Lou Profa, Damir Avdi (BIH), Zabranjeno puenje; Udruga Dlan s predstavom Ruke koje plau, Bembo i prijatelji; Dragan Vukovi iz OKC Abraevi, Mostar; lmovi: Oi u magli, Nina i Jadranka Pongraca te Prva plata, Alana Drljevia (BiH) i drugi. Natjeaj za prijam radova otvoren je do 10. listopada 2006.!!!

vie nema pomoi. Jednostavno vidi da te taj eka da objavi knjigu, ili napie scenarij, pa da se uzvrati udarac. Neki su tu svoju misiju ve ispunili, i to uspjeno. Uzori, danas? Ne iz mladosti, nego sad? Djeluje li tko na tebe tako? Stalno neto djeluje. Uvijek neto novo vidi i nekako usvoji, ali nisu to oni utjecaji u smislu da mi netko otvara cijeli koncept, nain pisanja i gledanja. Svakom sam sugovorniku uvalio jedno do dva spomenarska pitanja, inilo mi se da bi kroz odgovore mogla na vidjelo doi specina estetika mojih sugovornika, pa evo i tebi jednog do dva: pet dragih knjiga i zato ba te? Evo, recimo: Gubitnik ili Stari majstori Thomasa Bernharda taj njegov ultra pesimizam mi je duhovit, to je neki spoj oaja i zabave koji je meni smijean. Sad itam Flannery OConnor, Sve to raste mora se sastati, remek-djelo. U tih pet mogao bi i neki Carver. I, recimo, Kunderino Neznanje. I Kerteszov ovjek bez sudbine.

MINE
cmyk

10

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

esej

Ideja karnevala izmeu stvarnosti i utopije

Igor Bezinovi Utopijski potencijal karnevala u dananjem je svijetu inspiracija za nove drutvene pokrete. Ponekad se ini da je samo u karnevalskom veselju mogue osjetiti jainu kolektivnog identiteta i stvaranje otpora postojeim porecima

vijet koji nas okruuje nerijetko tumaimo i razumijemo na crno-bijeli nain. Mi djelujemo, gradimo nae stavove i meuljudske odnose ovisno o tome je li svijet za nas prevladavajue crn ili bijel. Crnobijeli, dihotomni pristup svijetu nije karakteristian samo za tumaenje svijeta prosjenoga ovjeka, ve ga nerijetko sreemo u intelektualnim krugovima, u razraenim teorijama ovjeka i drutva. Vjerojatno najistaknutije dihotomno sagledavanje ovjeka i drutva jest Nietzscheova podjela ljudske prirode na apolonski i dionizijski nagon. S jedne strane potreba ovjeka za odmjerenim, svjesnim i predvidljivim, a s druge potreba za raskalaenim, afektivnim i spontanim. Zanima nas upravo ideja cijelog drutva koji svijet i ivot vidi veselim i vedrim te djeluje u skladu s tim dugotrajnim pozitivnim raspoloenjem. Taj splet osjeaja, vezan uz openiti ivotni optimizam, potrebu za razonodom, promjenom i igrom vezan je uz ideju karnevala, ideju koja se zasniva na stvarnosti, na konkretnim historijskim injenicama, ali koja ima znatno iri i potencijalno utopijski smisao. Na to sve mislimo kada u svakodnevnom ivotu govorimo o karnevalu? Broj konotacija zaista je velik i ukazuje na irinu i nepreciznost pojma te na mnotvo raznolikih znaenja i asocijacija. to je zajedniko homoseksualnim transvestitima na venecijanskim ulicama u etrnaestom stoljeu, halubjanskim zvonarima koji se odjeveni u ivotinjske koe nekontrolirano zabijaju jedni u druge u rijekoj karnevalskoj povorci i uvenoj karnevalskoj izradi kobasice teine 200 kilograma 1583. u Knigsbergu? U kojoj su vezi ta zbivanja s polugolim mulatkinjama plesaicama i siromanim plesaima sambe u Rio de Janeiru ili sa srednjovjekovnim kmetovima koji su ivjeli za karnevalski dio godine? Rije karneval ne koristi se, naravno, samo u kontekstu raskalaenog razdoblja u godini uoi vjernikoga posta. Ona je s vremenom postala primjenjivana na cijeli niz zaigranih i vedrih kolektivnih zbivanja, kao to su, na primjer, beogradske kolektivne protestne etnje 1997. ili antiglobalistiki prosvjedi nakon Genove. Greil Marcus u djelu Lipstic Traces ak pronalazi vezu izmeu naizgled nepovezanih pojava kao to su dadaistiki Cabaret Voltaire, situacionistiki pokret i poeci punka. Veza je, naravno, u radosnom libertinstvu karakteristinom za karnevalsko razdoblje. Najire mogue odreenje karnevala bilo bi to da se on odnosi na onaj pozitivni (bijeli) dio crno-bijelog spektra kojim promatramo nae ivote. Meutim, karneval je i teorijski pojam drutveno-humanistikih znanosti, te je njegovo znaenje mogue preciznije odrediti.

Razumljivo je postaviti pitanje zato bi termin nastao u sklopu teorije knjievnih anrova uope bio bitan za stvaranje globalne slike svijeta? Karneval je za Bahtina specino raspoloenje, mentalitet, stanje svijesti, nain ivota ili princip ivljenja. Osim u srednjovjekovno-renesansnim obrednim svetkovinama, on karneval prepoznaje i u knjievnim smjehovnim djelima te u slobodnom ulinom govoru. Sluei se, dakle, mnogim empirijskim pojavama, Bahtin rekonstruira kolektivno-nesvjesni princip karnevala, on otkriva malo izuavano podruje kulture prosjenog ovjeka, ovjeka koji je svoje djelovanje zasnivao na svemu samo ne na smirenosti i umjerenosti: Karneval je drugi ivot naroda, organiziran na principu smijeha. To je njegov prazniki ivot. Prazniki ivot posljedica je univerzalnog ruenja normi, izokretanja hijerarhije i krenja zabrana. Upravo su to odlike svih pojava koje spadaju pod nazivnik karnevala. Bahtin je ukazao na neki neobino sretan svijet, na svijet u kojem pojedinci osjeaju da djeluju slobodno i ne sputavaju svoje tjelesne potrebe, a istovremeno pripadaju kolektivu koji je u jednakoj mjeri nesputan i veseo, na svijet koji ne poznaje apsolutne krajnosti, ve je potpuno ambivalentan. Vrijeme koje Bahtin opisuje vrijeme je relativizma u svim podrujima ivota. U karnevalu svi su u pravu i svi imaju pravo na zabavu. Termini kroz vrijeme mijenjaju znaenja i uz njih se u raznim povijesnim razdobljima veu razliite konotacije, pa se tako u kratkoj povijesti ideje karnevala ona poela vezivati uz raznolike oblike vedrog kolektivnog djelovanja, od anarhistikih komuna preko politikih revolucija do ulinih performansa. Meutim, posve je jasno da je Bahtin svoju ideju zasnovao na konkretnom povijesnom razdoblju i na konkretnom Rabelaisovom umjetnikom djelu. Potrebno je, stoga, razmotriti historijski kontekst Bahtinovog karnevala i odvojiti nune i kontingentne odlike te ideje.

Postojanje ideja kao to su karneval ili privremena autonomna zona mogu navesti na pomisao da izolirani historijski primjeri tih idealtipova doista postoje. Meutim, historijski primjeri naalost su redovito bili zasjenjeni crnim dijelom crnobijelog spektra

Karneval kao parada opijanja i prederavanja

Ideja karnevala kao teorijskog koncepta zasnovana je na historijskim primjerima srednjega vijeka i renesanse. Bez te premise nemogue je razumjeti bahtinovsku ideju te se javlja opasnost odvie pojednostavljene ili posve krive upotrebe pojma karnevala. Kako bismo odgovorili na pitanje u kojem je smislu opravdano govoriti o pojavi karnevala u suvremenom, industrijskom drutvu, nuno je prvo analizirati odlike srednjovjekovnog karnevala. Prema Aronu Gureviu, model svijesti srednjovjekovnog ovjeka vidljiv je u njegovom odnosu prema radu, vlasnitvu i bogatstvu. Takoer, nuno je uvijek iznova podsjeati da je rije o razdoblju nepismenosti, straha od nepoznatih sila, razdoblju bez zajednikog jezika, drava i bez prometne povezanosti. Srednji vijek jest civilizacija rada i sve vezano uz nerad spada u sferu udesnog. Crkveni moral zastupao je ideale siromatva, poniznosti, asketizma i dareljivosti. S druge strane isticao se viteki

Karneval kao terminus technicus

Odrediti mjesto i vrijeme nastanka mnogih termina drutveno-humanistikih znanosti nije jednostavno, a katkada nije niti mogue. Meutim, kanonski je podatak da termin karnevala jednoznano vezujemo uz jednog autora i jedno djelo: djelo Mihaila Bahtina Stvaralatvo Francoisa Rabelaisa i narodna kultura srednjeg vijeka i renesanse objavljeno 1965., a napisano trideset godina prije u staljinistikom reimu. Glavna ideja Bahtinovih analiza jest prepoznavanje karnevala kao bitne pojave na osnovu koje je mogue analizirati umjetnika djela raznih razdoblja te objasniti specine knjievne anrove.

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

11

esej
nevalizacije bitna je ljudska osobina. Drugim rijeima, po Bahtinu u svakom ovjeku postoji neunitivi dionizijski nagon, u svakom ovjeku ui zaigrani pijanac. Od 17. stoljea nadalje prazniko naelo znatno slabi i mijenja se i Bahtin je toga svjestan. Proizvodi se standardiziraju i komercijaliziraju, deava se trgovaka revolucija te bogatstvo, vlasnitvo i poduzetnitvo postaju nove drutvene vrijednosti. Tiskanjem knjiga dogaa se i drastian porast pismenosti. Drutvo se sekularizira i politizira. Karneval prestaje biti vrijeme slobode, prestaje biti mjesto iskazivanja dionizijskog nagona i postaje svakodnevna, institucionalizirana i ne ba posebna pojava. Iako nestaje karneval kao kolektivno zbivanje opipljivo povjesniarima, prema nekima on ne nestaje u potpunosti, nego biva fragmentiran, marginaliziran, sublimiran te dolazi do njegove represije (teza kulturologa P. Stallybrassa i A. Whitea). U kojem smislu treba govoriti o karnevalu nakon njegove represije? Je li karneval ideja primjenjiva iskljuivo na jedan historijski period ili se odnosi na ljudski rod? Kada govorimo o karnevalskom raspoloenju na ulicama Pariza 1968. ili karnevalskoj atmosferi u europskim skvotovima, ne govorimo o dugooekivanom razdoblju nerada, prederavanja i opijanja karakteristinom za srednji vijek. Meutim, pojam karnevala nije besmisleno koristiti u tim sluajevima, nego treba razumjeti njegovo univerzalno znaenje. Uzroci i posljedice suvremenog karnevala znatno su razliiti od uzroka i posljedica bahtinovog karnevala. to im je, onda, zajedniko? Za Bahtina je karnevalski nain ivota uroena ljudska potreba: praznik veoma je vana prvobitna forma ljudske kulture. Ljudska kultura ima korijen u praznikom raspoloenju i neiskorjenjiva elja za slobodnim provoenjem vremena osnova je ljudskog djelovanja. Prema uvenoj teoriji J. Huizinge, igra je djelovanje koje se razlikuje od dosadne svakodnevice, koje nas u potpunosti obuzima, koje je neplanirano, koje nije svrhovito niti posebno korisno. Uvoenjem ideja praznika ili igre u analizu svijeta koji nas okruuje stvaramo posve drugi pogled na vlastiti ivot, pogled prema kojem je igra preduvjet za nastanak ovjeku karakteristinog naina ivota: kultura nastaje u igri. U svakoj manifestaciji praznikog raspoloenja pronalazimo karnevalski nagon kao izvorni impuls. je nazivana gradom ivota ili lukom ljubavi i u njoj je svaki dan bio posveen krenju rutine. Ujutro bi DAnnunzio sa svog balkona ljudima itao poeziju, a veernja atmosfera di festa bila bi najavljivana trubama ardita. Osvajai Rijeke borili su se protiv seksualnog morala, za slobodu odijevanja (nudizam) i openito za slobodu ljudskog duha. Osim svakodnevnog opijanja i orgijanja, Slobodna drava Rijeka ostala je zapamena i po alama koje su zabavljale DAnnunzijeve legionare (npr. kraa konja od talijanske vojske, provokativni letovi iznad Rima ili planiranje otmice DAnnunzijeve partnerice). U svakom sluaju, projekt slobodne drave imao je mnogo elemenata slobodarskog veselja i Beyu su bili bitni upravo ti prazniki elementi drave. ivot u Rijeci u tom kratkom razdoblju doista je bio orijentiran na zabave i uitke. Meutim, kao to je prije isticano, ideja karnevala koju Bey prepoznaje u Rijeci bila je praena nimalo karnevalskim nuspojavama. Drava je bila nancirana piratskim pljakama brodova, a graani su esto trajkali. Unato borbi za slobodu odijevanja, postojao je ured za cenzuru. Osnovni motiv dolaska u Rijeku nipoto nije bio zabava, nego nacionalistike pretenzije. DAnnunzijevi vojnici bili su mahom osloboeni militantni zatvorenici, a prema njemu su se idolatrijski odnosili. Unato anarhosindikalistikom ustavu i borbi za prava potlaenih naroda, vojnici su se nerijetko iivljavali nad slavenskim stanovnitvom, unitavajui im imovinu (pogled hrvatskog stanovnitva Rijeke slikovito je prikazan u romanu Danuncijada Viktora Cara Emina). Pri isticanju primjera privremene autonomne zone Bey je, dakle, trebao biti znatno oprezniji. Inspirirana njegovom idejom, talijanska povjesniarka Claudia Salaris napisala je knjigu posveenu elementima zabave u DAnnunzijevoj dravi, takoer ignorirajui iri povijesni kontekst. Ta je ideja, razumljivo, naila na otre kritike: iako je rije o autentinim injenicama, one su istovremeno nebitne ako se u obzir uzme iri kontekst. Za veinu povjesniara Slobodna drava Rijeka jest i dalje tvorevina koja je udarila temelje faizmu, unato njezinim karnevalskim elementima. U srednjem vijeku svijet je bio podijeljen na svijet mukotrpnog rada i svijet karnevala. Svijet Slobodne drave Rijeka mogue je shvatiti pomou karnevalskog ugoaja autonomne zone s jedne strane i protofaistikog ekspanzionistikog naboja s druge. Postojanje ideja kao to su karneval ili privremena autonomna zona mogu navesti na pomisao da izolirani historijski primjeri tih idealtipova doista postoje. Meutim, historijski primjeri na alost su redovito bili zasjenjeni crnim dijelom crno-bijelog spektra.

ideal junake lijenosti, koji ukazuje na nespojiv odnos crkvenog i narodnog morala. Nametanje stroge radne etike moralo je biti kombinirano s razdobljima nerada, odnosno karnevala. Prosjean ovjek dvije treine godine provodio je u radu, pritom matajui o zemaljskom raju punom hrane, pia, besposliarenja i seksualne slobode ili, pak, o izokrenutoj zemlji obilja Dembeliji. Nespojivost askeze i rada s jedne strane i hedonizma i raskalaenosti s druge strane, specina je odlika srednjega vijeka. Dani karnevala zapravo su, po N. Eliasu, bili dani ekstremnog pranjenja veselja, dani ludila u kojima je svijet izokrenut i postavljen naglavake. Ti su dani u potpunosti bili drukiji od dosadne i iscrpljujue radne svakodnevice, bili su to dani potpune posveenosti uitku i tjelesnim radostima. Linost srednjovjekovnog ovjeka kao da je bila podvojena, jedan dio bio je posveen moralu crkve i strahu, a drugi moralu kinizma, odnosno samouvjerenog slobodnog veselja. Priroda tog ekstremnog pranjenja veselja, o kojem govori Elias, ukazuje na dvojaku funkciju karnevala. Iako dane karnevala karakteriziraju osjeaji prevrata i historijske smjene, oni u naelu nisu dovodili do stvarnih politikih promjena. Srednjovjekovnom je ovjeku bilo nezamislivo da razdoblje radosnog smijeha dominira razdobljem rada. Osim oslobaajuih aspekata karnevala, nuno je ukazati i na karneval kao sredstvo obrazovane elite, odnosno plemstva i Crkve. Za njih je karneval bio razdoblje ispunog ventila, razdoblje kontrole neobrazovane mase koja je omoguavala lake upravljanje u razdobljima rada. Stvarna opasnost da raskalaena pijana masa srui poredak i nije postojala. Bahtinovska ideja karnevala neodvojiva je od ideje rada te svijet karnevala postoji samo kao izokrenuti svijet rada. Iako je ljudima u razdoblju karnevala strujao osjeaj nesputanosti, oni su veinu svog ivota ipak ostajali sputani prvenstveno svojim strahovima i navikama. Pitanje je moe li ideja karnevala zasnovana na tom specinom razdoblju biti primjenjiva i na ostala razdoblja povijesti.

Ekskurs: Veselje i nasilje

Da, sve bi bilo lijepo da nema onog tmurnog osjeaja nesigurnosti to proimlje sve uokolo: i ljude i stvari. Viktor Car Emin, Danuncijada Primjer koji moda najbolje pokazuje u kakve nevolje moe zapasti teoretiar koji govori o praznikoj atmosferi drutva jest primjer Hakima Beya iznesen u eseju Privremene autonomne zone. S obzirom na golemu popularnost autora u takozvanim pop-anarhistikim krugovima, s obzirom na estu citiranost tog eseja i s obzirom na popularnost termina privremena autonomna zona bitno je predstaviti nekoliko teza koje upozoravaju na neodrivost njegove ideje. Beyev esej moda je odvie laka meta, ali ona sjajno pokazuje na koji nain teorije praznikog raspoloenja mogu navoditi na falsiciranje povijesnih injenica. Iako se Bey ne koristi bahtinovskim pojmom karnevala on nesumnjivo govori o drutvenom ustroju voenom idejom karnevalske atmosfere. U navedenom eseju u poglavlju Glazba kao organizacijski princip Bey predstavlja poznati povijesni sluaj, bizarni DAnnunzijev pothvat osvajanja grada Rijeke, kao primjer moda vrlo blizak prvoj modernoj privremenoj autonomnoj zoni. Podsjetimo, talijanski pjesnik 12. rujna 1919. preuzeo je vlast nad Rijekom, protivei se Londonskom i Versailleskom sporazumu, elei pripojiti Rijeku Italiji. Iako pomirljiva Italija nije bila sklona toj ideji, DAnnunzio uz pomo svoje, gotovo privatne vojske preuzima vlast nad gradom u kojem ostaje dok ga talijanska ratna mornarica iz njega nije vojnom silom istjerala krajem 1920. i poetkom 1921. U tom kratkom i neopisivo zanimljivom razdoblju DAnnunzio je oko sebe okupio skupinu ekscentrika koji su eljeli od Slobodne drave Rijeka stvoriti prvu avangardno orijentiranu kozmopolitsku dravu, kojoj su blagoslov dali ak i avangardni umjetnik R. Huelsenbeck u ime berlinskog Dada pokreta i osniva futurizma T. Marinetti, koji je i posjetio grad. Godina dana koju je DAnnunzio proveo u Rijeci imala je mnoge znaajke praznikog raspoloenja, zbog ega Bey u njoj vidi intenziviranje svakodnevnog ivota. Ustav Slobodne drave Rijeka napisao je anarhosindikalist Alceste de Ambris te je u njemu stajalo da je glazba organizacijski princip drave. Rijeka

Mogunost vesele svakodnevice?

Ideja karnevala iznikla je iz prouavanja vidljivih aspekata oputenog i raskalaenog ponaanja u razdobljima nerada u srednjem vijeku. Specini oblici ponaanja javljali su se istovremeno u tono odreenom dijelu godine. Bahtin je zakljuio da se radi o pojavama koje mogu biti objedinjene jednim pojmom, pojmom karnevala. Nakon to je vrijeme prestalo biti razumijevano iskljuivo kao radno ili neradno, s historijske pozornice nestao je i karneval. Ideja karnevala se, meutim, nastavila koristiti, zahvaljujui pretpostavci da se pojam karneval odnosi na neunitiv i univerzalan dionizijski nagon. Ideja o mogunosti trajne kolektivne armacije dionizijskog nagona, odnosno ideja o vjeno zaigranoj zajednici veseljaka zasigurno je utopijska. Karneval moda i nije primjeren naziv za tu utopiju, ali e pojam karnevala svejedno uvijek ostati vieznaan. Gledajui historijske primjere karnevala, mi matamo o nekom boljem i zanimljivijem svijetu, nadajui se da bi ovaj svijet mogao postati takvim. Bitan je upravo taj karneval koji nastaje u ljudskoj mati. Karneval je, po Bahtinu, privremeno stupanje u utopijsko carstvo univerzalnosti, slobode, jednakosti i blagostanja. Taj utopijski potencijal karnevala u dananjem je svijetu inspiracija za nove drutvene pokrete. Ponekad se ini da je samo u karnevalskom veselju mogue osjetiti jainu kolektivnog identiteta i stvaranje otpora postojeim porecima. Prema A. N. Whiteheadu, povijest ideja jest povijest pogrenih ideja. Zasigurno je ideja karnevala u mnogim aspektima nejasna, preiroka, odvie utemeljena na intuiciji i nadi. Karneval doista postoji i to na specian nain: istovremeno u obliku nagona, u obliku utopijskog naela i u obliku vidljivih karnevalskih crtica ivota. Ideja karnevala podsjea nas da je drukiji svijet mogu i budi nadu da zajednicu moemo oblikovati u smjeru utopije karnevala. U najmanju ruku, razmiljanjem o veseloj svakodnevici naa svakodnevica postaje veselija.

Zaigrano pijanstvo kao bitna ljudska osobina?

to se dogaa s karnevalom nakon srednjeg vijeka i renesanse? U svakom sluaju, povijesni kontekst bahtinovske ideje karnevala znaajno se mijenja, a time se i rije karneval poinje koristiti u drugom smislu. Meutim, Bahtin inzistira da je prazniko-karnevalsko naelo, zapravo, neunitivo. Karneval se mijenja, ali naelo kar-

cmyk

12

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

razgovor

Mirsad

eman i Vasi
Ponovna inventura Bosne
Rajko
Omer Karabeg Treba li Bosna i Hercegovina biti federacija u emisiji Most Radija Slobodna Evropa razgovarala su dvojica visokopozicioniranih bosanskohercegovakih politiara: Mirsad eman, lan Predsjednitva Stranke demokratske akcije, najjae politike stranke u Federaciji BiH, i Rajko Vasi, lan Glavnog odbora Stranke nezavisnih socijaldemokrata, najjae stranke u Republici Srpskoj
moe da ima uticaja na poloaj Republike Srpske.

ospodine Vasiu, vaa stranke i njen predsjednik i premijer Republike Srpske Milorad Dodik u posljednje vrijeme su u nekoliko navrata istakli da je budunost Bosne i Hercegovine u federalnom ureenju i da Republika Srpska treba da bude federalna jedinica. Zbog ega smatrate da Bosnu i Hercegovinu treba organizovati kao federaciju? Rajko Vasi: Bosna i Hercegovina ne moe da bude unitarna i centralizovana drava, ne moe da bude drava na principu jedan ovjek jedan glas, zbog toga to u njoj ive Bonjaci, Srbi i Hrvati. Svi ti narodi imaju i neke svoje veze sa teritorijama i ljudima izvan Bosne i Hercegovine, i to se mora prihvatiti kao prirodna, vievjekovna injenica. Bosna i Hercegovina ne moe da bude jedan kroz jedan, ona mora biti jedan kroz tri. Ona mora biti kua za sve narode koji u njoj ive, ali i garancija njihovog opstanka. Svjedoci smo, naalost, u posljednja dva rata jednom svjetskom i jednom naem lokalnom, luakom da su na sceni bile sile koje su htjele da nanesu zlo narodima kao kolektivitetima. Otuda strahovi koji se vuku kroz istoriju i to moramo uzeti u obzir. To nimalo ne umanjuje razloge za opstanak Bosne i Hercegovine. Nimalo ne krnji njene temelje. U opisu ureenja Bosne i Hercegovine ne mora da stoji rije federalna, moda je primjereniji izraz decentralizacija. To je prirodnija odjea za Bosnu i Hercegovinu od unitaristike i centralizovane.

BiH stvarna ili fantomska drava

Mirsad eman: Mi smo protiv ideje o federalizaciji Bosne i Hercegovine jer bi to znailo da su federalne jedinice drave, a mi ne prihvatamo da administrativno-teritorijalni nivoi, kakvi su dananji entiteti ili kantoni, imaju bilo kakve prerogative nezavisne drave. Mislim da je potpuno neutemeljena ocjena da nasuprot tenji za federalizacijom stoji elja za nekakvom unitarnom Bosnom i Hercegovinom. Ni Stranka demokratske akcije, niti bilo koji drugi ozbiljniji politiki faktori u Bosni i Hercegovini nikada nisu teili ka unitarnoj dravi po sistemu jedan ovjek jedan glas. Rajko Vasi: Ne treba gledati na politiku opciju decentralizacije kao na skrnavljenje drave Bosne i

Hercegovine. Uostalom, Bosna i Hercegovina nikada nije ni bila drava. Mislim da Bosna i Hercegovina kao drava postoji samo u glavama unitarista i centralista. Prema tome, ono to nije postojalo i to ne postoji nije mogue ni skrnaviti. Bosna i Hercegovina je tek poslije rata na neki nain postala drava. Mirsad eman: Nevjerojatno je, gospodine Vasiu, da vi kao graanin Bosne i Hercegovine kaete da Bosna i Hercegovina nije postojala kao drava. Ja znam u iju korist se takve konstatacije izriu u korist velikodravnih projekata iz susjedstva. Meutim, nemojte zaboraviti da su i nai susjedi, drave nastale raspadom SFRJ, isto tako u jednom trenutku imali diskontinuitet svoje dravnosti, ali niko im ne osporava pravo da ponovo uspostave kontinuiteta. Zato bi Bosna i Hercegovina, a nesporno je da je bila drava, ak i due nego neke susjedne drave, imala manje prava svojih susjeda na svoju revitalizaciju i ponovnu uspostavu uspostavu svoje drave? Rajko Vasi: Niko ne spori da Bosna i Hercegovina postoji kao drava. Uostalom, ona je meunarodno priznata. Mi samo govorimo o razliitim nainima ureenja. A znamo i vi i ja koliko su drug Tito i drug Branko (Mikuli) dozvoljavali da se bude drava. Mirsad eman: To isto moemo rei i za Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju i Crnu Goru. Rajko Vasi: Bilo je drave onoliko koliko su oni htjeli, odnosno koliko je Branko uliziki htio to da prikae drugu Titu i Centralnom komitetu. Prema tome, nemojmo priati te prie da je Bosna i Hercegovina bila drava. Mirsad eman: Kako nije? Proitajte Ustav iz 1974. godine. Rajko Vasi: Mislim da nije tano da su entiteti posljedica rata, posljedica pokuaja skrnavljena i degradacije bosanskohercegovakog drutva i drave, barem to se tie Republike Srpske. Republika Srpska je nastala prije nego to je dolo do zloina, prije nego to je dolo do Dejtonskog mirovnog sporazuma. Republika Srpska je injenica, nije posljedica. To to Federacija Bosne i Hercegovine ni u kom smislu ne djeluje ni kao entitet, ni kao teritorijalna organizacija, ni kao zajednica dva naroda, ne

Ekskluzivitet jednog naroda

Mirsad eman: Federacija Bosne i Hercegovine nije zajednica dva ve tri naroda jer su i Bonjaci i Srbi i Hrvati konstitutivni narodi u Federaciji. Tako je i u Republici Srpskoj. Vi dobro znate da je to odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Problem je u tome to vi elite da Republika Srpska bude ekskluzivna teritorija samo jednog naroda srpskog. Rajko Vasi: Ne traimo mi nita ni za jedan narod. Mi svakoga ivog pozivamo, pa smo pozvali i gospodina Sulejmana Tihia da, ukoliko mu se ne svia koncept Bosne i Hercegovine koji mi nudimo, doe u Republiku Srpsku i sam se uvjeri kako to izgleda. Bie gospodin ovjek, imae sva prava, nee mu niko nita rei. Ali da vam kaem, u Federaciji Bosne i Hercegovine danas ivi samo 35.000 Srba, ne vie. Ne kaem da je bolja situacija sa Hrvatima i Bonjacima u Republici Srpskoj. To su injenice. Stranka nezavisnih socijaldemokrata nita ne zagovara, nita ne trai, mi samo vrimo inventuru Bosne i Hercegovine. Mirsad eman: Zato biste vi vrili inventuru nakon to je stranka, iji ste vi rival Srpska demokratska stranka vodila kampanju protiv povratka? Ako ste vi drukiji od njih, kao to stalno tvrdite, zato se ne zalaete za obnovu nacionalne strukture teritorija Bosne i Hercegovine umjesto da podravate one koji kau ostajte tu gdje jeste da bi se etnika slika, koja je iznuena ratom, cementirala? Zato ne biste prihvatili da se promijeni naziv vaeg entiteta? Zato tako grevito branite naziv Republika Srpska, ako elite, kao to tvrdite, da se Bonjaci i Hrvati vraaju? Njima, oito,

taj naziv smeta. Ne smetaju im naravno Srbi, ve im smeta prizvuk ekskluziviteta. Rajko Vasi: Kada sluam neke agresivne politiare, ini mi se da emo vrlo brzo doi do toga da im i Srbi smetaju. Ako stalno sluamo poruke da oni kojima se ne svia Bosna i Hercegovina, onakva kakvu su je neki zamislili, mogu da idu, tu se onda vie ne radi o imenu Republike Srpske nego o opstanku Srba. Ako Reis kae: Mi smo Turci, zna se kakva je to poruka. Mirsad eman: Aludirate na izjavu mog predsjednika Tihia, koji, naravno, uope nije rekao to to mu vi pripisujete. On je rekao da Bosna i Hercegovina treba da bude drava svih njenih graana i, ako neko ne moe prihvatiti tu injenicu, onda mu, moda, preostaje da trai ambijent u kojem nee biti iritiran zajednikim ivljenjem.

Referendum iz rukava
Rajko Vasi: Mi ne elimo da prihvatimo ni kao poziv, ni kao alternativu, ni kao prijetnju, da jedan narod ide nekud iz Bosne i Hercegovine. Ali isto tako ne elimo ni da cijepamo Bosnu i Hercegovinu. Naa pria o referendumu nije pria o otcjepljenju, o pripajanju Srbiji, o ostvarivanju miloevievske politike velikosrpskih budala koje su htjele velikosrpske teritorije. To je samo pokuaj da se na demokratski nain rjeavaju problemi koji oito postoje u Bosni i Hercegovini. Ne elimo da se Srbi u Bosni i Hercegovini svedu na nivo procenta Srba u Hrvatskoj ili na nivo procenta Hrvata u Bosni i Hercegovini, to je tragino. Jer, Hrvati u Bosni i Hercegovini su prepolovljeni, a moda i vie od toga. Mirsad eman: Ko kae da bi se Srbi sveli na taj procenat? Zato uope smatrati da je teritorijalizacija jedini garant za opstanak naroda u Bosni i Hercegovini. Svaki pedalj Bosne i Hercegovine treba da pripada svim njenim narodima, a ne da postoje ekskluzivne teritorije samo za pojedine narode. Rajko Vasi: Teritorijalizacija kolektiviteta, teritorijalizacija nacije je jedini nain zatite nacionalnog osjeanja koji je pronaen od stare Grke do danas. Boljeg naina nema. Mirsad eman: Niste u pravu. Ima vienacionalnih drava koje nisu teritorijalizirane. U Bosni i Hercegovini teri-

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

13

razgovor
torijalizacija bi zapravo znaila njeno negiranje. Stalno posezanje za referendumima zapravo bi vodilo ka samoopredjeljenju do otcjepljenja. Rajko Vasi: Ja mislim da je stalno pozivanje na referendum neto to slui kao baba roga na sarajevskoj baarijskoj seiji kako bi se plaili i Bonjaci i meunarodna zajednica priom da Dodik, eto, priprema teren za otcjepljenje i to e biti za mjesec, dva ili tri. Mislim da se ta sintagma o referendumu previe pojednostavljeno upotrebljava. Mirsad eman: Ne treba je onda uope ni spominjati. to ste to spominjali? Rajko Vasi: To je Dodik pomenuo u jednom intervjuu kao jednu od mogunosti, vezano za neki upit novinara o Kosovu. A onda je to sarajevska tampa doekala i razglasila na sva mogua zvona tako da smo i mi bili iznenaeni koliko je to postalo hit tema. Mirsad eman: Znate onu koga su guje ujedale i gutera se boji. Zato uope dovoditi Bosnu i Hercegovinu u vezu sa statusom Kosova? Jer, mi u Bosni i Hercegovini apsolutno ne moemo utjecati na razvoj dogaaja na Kosovu, ali moemo urediti svoju kuu i napraviti je funkcionalnom. Moemo napraviti funkcionalnu dravu koja e manje kotati od ove sadanje koja je uasno skupa. Neko hoe da tom uasnom cijenom graanima ogadi Bosnu i Hercegovinu. Nadam se da vam to nije cilj. Hercegovini nemaju razloga da se mrze. Hajde da piemo i da dajemo plaene oglase o meusobnom potovanju i uvaavanju, pa ete vidjeti promjenu klime. Zato pristajete na takvu tezu? Rajko Vasi: Ja sam spreman, besplatno, godinu dana hodati po Bosni i Hercegovini kao ovjek-sendvi, s oglasom na grudima i leima, u kome e se propagirati to to vi kaete, ali za promjenu stanja moramo imati kritinu masu. Na nau nesreu, u Bosni i Hercegovini jo uvijek imamo ratne stranke Srpsku demokratsku stranku, Stranku demokratske akcije i Hrvatsku demokratsku zajednicu. One su jedan od generatora mrnje. Mirsad eman: U Bosni i Hercegovini nisu problem nacionalne stranke nego nacionalno iskljuive politike. Jer, dozvolite, vau stranku, koju vi nazivate socijaldemokratskom, ja doivljavam jednako nacionalnom kao i neke druge, s tim to, evo, hou da vjerujem da iste ciljeve ne biste onako brutalnim metodama ostvarivali. Prema tome, ta pria o nacionalnim strankama ne doprinosi rjeavanju problema. Glavni problem su iskljuive nacionalne politike, a ne narodi u Bosni i Hercegovini i njihovi interesi. Rajko Vasi: Slaem se, ali nacionalne stranke su bile dobar humus za stvaranje nacionalnih paravojski, nacionalnih agresivnih politike i nacionalnih teritorija. Sjetimo se one uvene parole Srpske demokratske stranke prodaj kravu, kupi puku, ne znam ta je bilo s druge strane. Taj humus je bio predobar i preplodan, pa je na njemu izniklo sve ono to se sada teko moe iskorijeniti. Mirsad eman: Ali, evo, ja bih elio da iz ovog naeg razgovora ode poruka da se moe iskorijeniti to to ste vi nazvali mrnjom. Recimo da smo ponosni to smo Bonjaci, da smo ponosni to smo Srbi, da smo to smo ponosni Hrvati, ali da moemo traiti model zajednikog ivota. Rajko Vasi: I mi elimo Bosnu i Hercegovinom koja e imati to manje poligona za mrnju. Naa politika je ovakva: ako se mrnja ne moe standardima. vrsto sam uvjeren da je mogue tititi i individualna i kolektivna prava i bez podjele na entitete. Pogotovo bi podjela na tri entiteta uz ove prie da Srbi moraju imati neku vezu sa Srbijom, a Hrvati sa Hrvatskom nuno vodila ka disoluciji Bosne i Hercegovine. Bonjaci na to jednostavno ne mogu i ne ele pristati, a, vjerujem, i znaajan broj graana ove zemlje.

Malo drukija Jugoslavija?

Rajko Vasi: Mislim da je najvanije da naemo nain kako da ljudima izbijemo strahove iz glave. Ako imate neprestanu priu da Srbi mogu da idu iz Bosne i Hercegovine ako im se tu ne svia, ako imate Reisovu priu Mi smo Turci, normalno je da ete imati strahove u Republici Srpskoj. Mirsad eman: Za koga kaete da je Reis rekao da su Turci? Rajko Vasi: Za Bonjake. Kad je nedavno raspravljao o tome ta su Bonjaci, da li su Bonjaci ili Muslimani, rekao je: Znate, najbolje je da se smatramo Turcima. Mirsad eman: Ja za tu izjavu ne znam, ali Bonjaci su Bonjaci i nema govora o tome da se identikuju sa Turcima i da nose teret viestoljetnog animoziteta. Prisjetimo se Mladieve izjave u Srebrenici. Tu logiku treba izbiti iz glava onih koji hoe da Bonjaci ni krivi, ni duni danas plaaju neije raune. Je li Bosna i Hercegovina dugorono odriva drava? Mirsad eman: Ja apsolutno vjerujem da jeste. Ona nije historijski incident, ve historijska nunost, upravo na ovim prostorima. Postoji model i mogue ga je nai koji e potvrditi opstojnost Bosne i Hercegovine. I to vrijeme bude vie prolazilo Bosna i Hercegovina e sve vie opstajati. To je pokazao i ovaj protekli rat u posljednjoj deceniji 20. stoljea. Rajko Vasi: Nad Bosnom i Hercegovinom stoji nekoliko upitnika i to moramo prihvatiti kao realnost. Naravno da je jedna od varijanti i odrivost Bosne i Hercegovine. Samo ona ne moe biti odriva ako se stalno bude insistiralo da stanovnici Republike Srpske na svojim leima moraju da nose teret genocidnosti, agresije, kriminala i zloina. Stranke nezavisnih socijaldemokrata ne moe i nee to nikada prihvatiti. Bosna i Hercegovina mora ii paljivim putem, ukoliko eli da smanjuje upitnike iznad svoje glave. Jer, naalost, postoji jedna injenica, rekao bih crna rupa, na podruju bive Jugoslavije. Sve su teritorije etniki iste i sterilne, a u Bosni i Hercegovini treba da napravimo multietniku i multinacionalnu dravu, kakva je bila Jugoslavija. Za to treba veliko umijee, prije svega ovdanjih ljudi.

iskorijeniti za tri ili etiri godine, za jedan mandat, hajde da ne otvaramo nove poligone na kojima e se ta mrnja manifestovati.

Ouvanje Karadievih tekovina

Da raistimo pitanje oko referenduma. Zato Republika Srpska u posljednje vreme insistira na referendumu? Vi ste, gospodine Vasiu, rekli da je povod za izjavu gospodina Dodika o referendumu bilo Kosovo. Meutim, gospodin Dodik je poslije toga rekao da je referendum neizbjean. Da li vi zaista elite referendum o samostalnosti u Republici Srpskoj? Rajko Vasi: Naa je poruka da, ako u Bosni i Hercegovini nema ravnopravnosti, onda ima samostalnosti. Dakle, tretiramo referendum iskljuivo kao jednu demokratsku, evropsku alatku. Ne kaemo da to postoji u ustavu kao mogunost, ne kaemo da je to realna opcija za godinu, dvije, pet ili deset, o tim stvarima uopte ne raspravljamo, ali kaemo da je to jedna demokratska, evropska, civilizacijska alatka za garanciju sigurnosti i opstanka Srba u Bosni i Hercegovini. Uopte nismo iskljuivi, uopte ne govorimo o referendumu kao o nainu za odlazak iz Bosne i Hercegovine, to nam nije ni na kraj pameti. Pripajanje Srbiji je posljednja stvar koju bismo zagovarali. Da li to znai da biste referendum organizovali samo u

Ratne stranke i ratna retorika

Rajko Vasi: Molim vas, 99 posto Srba eli ovakvo ureenje Bosne i Hercegovine i to im ne moete oduzeti priama o tome da je to skupo. S druge strane, nije samo jeftinoa neto to dri dravu na okupu. Treba pogledati realnost onakvu kakva jeste. Realno je da se u Bosni i Hercegovini narodi mrze. Mi se moemo praviti da to ne vidimo, kao kada nam je u onoj Jugoslaviji Milka Planinc, tadanji predsjednik vlade, govorila da ima kafe, a mi svi ekamo u redu za kafu, eer i brano, meutim to nas ne moe izvaditi iz problema u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi. Mirsad eman: Gospodine Vasiu, konsterniran sam vaom tvrdnjom. Ovo to ste sada rekli moda sam mogao oekivati od nekoga iz Srpske demokratske stranke ili od radikala, ali zaista to nisam oekivao od jednog socijaldemokrate. To je dno politike koju zagovarate. Rajko Vasi: To su injenice iju potvrdu imate svakodnevno na fudbalskim utakmicama, na gratima, u anketama i na drugim mjestima. Mirsad eman: Moda to upravo rade oni koji su kreirali tezu o mrnji da bi je poduprli. Zato vi ne poaljete drugaiju poruku da narodi u Bosni i

sluaju da bude ugroena ravnopravnost srpskog naroda? Rajko Vasi: Da, nita drugo. Mi ne elimo da razbijamo Bosnu i Hercegovinu. Jer, ta bi bila posljedica razbijanja? Rat. ta e nam to? Mirsad eman: Bojim se da je pozadina itave ove prie o referendumu zapravo jedna vrsta indirektne prijetnje ako vi ne pristanete na model koji e znaiti ouvanje Karadievih tekovina iz prologa rata, onda mi idemo svojim putem. Rajko Vasi: Republika Srpska nije Karadieva tekovina. Karadieva tekovina su zloini i kriminalizacija Srba. Karadiev koncept je kriminalizovana odbrana srpstva. To ne moete vezati za Republiku Srpsku i za Srbe. Karadi je je zlo srpskog naroda. Stranka nezavisnih socijaldemokrata ne moe prihvatiti da je Republika Srpska genocidna i zloinaka tvorevina i da je neko izvrio agresiju na Bosnu i Hercegovinu, kao da u njoj nije bilo Srba. Mi taj teret ne elimo da vuemo sa sobom. Da se vratimo poetku emisije. Bosna i Hercegovina federacija, da ili ne? Ako bi bila federacija, gospodine Vasiu, za ta se vi zalaete, da li to znai da bi trebalo da ima tri federalne jedinice srpsku, hrvatsku i bonjaku? Rajko Vasi: Ovo to u sada rei ne govorim u ime svoje stranke. U svojim knjigama i tekstovima, nezavisno od svoje partije, ja sam se zalagao za trei entitet kao instrument, ne secesije i podjele Bosne i Hercegovine, ve lakeg razgovora i dogovora. Ako hrvatski lan Predsjednitva Bosne i Hercegovine kae da su Hrvati u Bosni i Hercegovini podcijenjeni i izvan igre, to ne moe biti normalna drava. Moramo pronai neke poluge za razgovor. Inae, neemo doi ni do kakvog rjeenja. Mirsad eman: Ja sam, naravno, protiv treeg entiteta iz razloga koje sam ve naveo. Ja sam za Bosnu i Hercegovinu kao decentraliziranu dravu. Mi smo i u naem politikom programu, poto ja govorim u ime Stranke demokratske akcije, to formulisali kao zemlju multietnikih regija i lokalne samouprave prema evropskim

cmyk

14

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

esej

Novi aneli
Katja Diefenbach O srei zastupanja komunistikog uvjerenja: mnotvo u Carstvu
ak su i prema jednoj talmudskoj legendi stvoreni aneli u svakom trenutku novi, u nebrojenim jatima kako bi, nakon to su pred bogom otpjevali svoju himnu, zamukli i rastvorili se u nita. Walter Benjamin, Najava za asopis Angelus Novus1) notvo je jedan novi aneo, ili bolje, povratak anela povijesti u jednom krajnje izmijenjenom, pozitivnijem obliku; jedan u potpunosti sekularizirani i subjektivirani aneo. Jedan kranski radnik-aneo koji ne samo da prorokuje nadolazak jedne budue sretne slobode, nego se, nezadriv, dao na put u sunce, u blistavo svjetlo jednoga novog dana2. Aneo Carstva kojem su Antonio Negri i Michael Hardt dali ime multitude mnotvo (Veilheit) ili gomila (Menge), kako to u njemakom prijevodu glasi stoji za jednu teorijsku perspektivu u kojoj ono mesijansko i ono politiko ne upuuju vie u razliitim smjerovima. Veoma je vjerojatno da to pozitivno stapanje koje proizvodi mesijanski operaizam multitude je ono dobro i to dobro e jednog dana nuno doi izaziva nelagodu koju osjeamo u vezi s tim konceptom. Kao to od nas, s druge strane, takoer zahtjeva respekt injenica da su oba autora nasuprot lijevim slubenicima tunih strasti prihvatili rizik da nakon tolikih pobjeda kapitalizma i dalje inzistiraju na mogunosti komunizma. Knjiga dotie rijetko postavljano pitanje politike motivacije: zato ljudi ine sve te gluposti politike akcije, demonstracije i beskonane rasprave? Vjeruju li oni u to to rade? Zar im nije neugodno da uvijek oni budu ti koji izlaze na scenu s previe toga u rukama, previe uvjerenja, previe rijei? ekaju li oni doista na neku radikalnu promjenu? Ili trebaju neko zanimanje, da ih umiri kad se ponovo prepoznaju u ve vienome, pa su sluajno odabrali politiku za polje svoga razlikovanja od drugih, svoga discipliniranja i svoje domovine? Na to pitanje se u Empireu odgovara s militantnom religioznou onih koji vjeruju: mnotvo kao forma u kojoj se javlja buntovna subjektivnost u razvijenom kapitalizmu ima sasvim spontani komunistiki karakter. To mnotvo je svojom produktivnou u bijedi postalo sveto, jer biomo i komunizam, kooperacija i revolucija ostaju ujedinjeni u ljubavi, jednostavnosti i, takoer, u nevinosti3. Tim rijeima okonava Empire. Wow. Nevjerojatno religiozno, nevjerojatno patetino. za to da taj odnos nije nikakav zatvoreni totalitet. On je trag koji upuuje na liniju idovskog mesijanizma prisutnu u lijevom miljenju, jedan trag koji je primjerice gnes Heller najintenzivnije doivjela 1968.: Forma mog itavog ivota, ne samo moja vjera, sastojala se u ekanju. Ii na haaru6 ili stupiti u Komunistiku partiju po sebi nije bilo nita mesijansko premda je bilo povezano s mesijanskim predodbama. Godine 1968., meutim, nali smo se pred denitivnim izazovom, da se u naem vlastitom ivotu, ovdje i sada, ponaamo tako kao da je Mesija ve tu. Iekivanje kao ivotna forma, ne kao vjera, to je bio istinski mesijanizam.7 Tu dugu liniju jednog mesijanskog iekivanja, koje je preneseno u sferu politikoga, reprezentiraju u Empireu kranski uitelji. To je u prvom redu Augustin i njegova ideja boanske drave u kojoj stranci nomadi zajedno rade kako bi stvorili jedan zajedniki svijet, ili sveti Franjo Asiki koji se u 13. stoljeu, na poetku ranog, trgovakog kapitalizma odluio na ivot meu siromanima. injenica da Negri i Hardt preskau idovski trag mesijanskoga bez mesijanizma i nadomjetaju ga kranskim gurama i slikama kao to je sekularna sveanost duhova, imanentno hodoae ili postajanje tijelom mnotva (multitude), zauuje tim vie, jer je u teorijskoj univerzalizaciji idovskog iskustva u poststrukturalistikom miljenju, na koje se u svojoj distanci prema dijalektici, teleologiji i povijesti lozoje uvijek iznova oslanjaju, rije o guri egzodusa. Egzodus je za Negrija i Hardta glavni izraajni oblik mnotva (multitude): socijalni egzodus iz discipline fordizma i socijalizma, ekonomski egzodus iz pauperiziranih zona svjetskog trita, antropoloki egzodus iz spolne konstrukcije ljudskoga tijela. O univerzalizaciji egzodusa kao idovskog iskustva Maurice Blanchot je 1969. pisao: Ako je idovstvo odreeno za to da ima nekakva smisla za nas, onda se taj smisao nalazi upravo u tome, da nam ono pokazuje kako ovjek u svakom trenutku mora biti spreman da se otpravi na put, jer izai van (ii prema van) predstavlja jedan zahtjev kojeg se ne moe ignorirati ukoliko se elimo vrsto drati mogunosti postojanja nekog pravednog odnosa. To je zahtjev za rastankom, armacija nomadske istine. Svaki puta kada nam idovski ovjek u povijesti dade znak, onda je to znak koji poziva na kretanje.8

Negri i Hardt dodjeljuju mnotvu u Empireu sposobnost da produktivno odgovori na sve te transformacije jer su one u njihovim oima stvorene borbom subjekata protiv institucija i protiv izrabljivanja... Neutemeljene ambicije takozvanog liberalizma postaju kod njih snaga subjektivnosti koja je prisvojila znanje proizvodnje, organiziranja socijalnog, kooperacije ivota i osjeaja

Mesijansko iekivanje
U Benjamina, koji je opisao najljepe susrete izmeu marksizma i anela, ono mesijansko, za razliku od politikoga, upuuje u jedan sasvim drugi smjer. U odreenim trenucima ono politiko se ukrtava sa suprotstavljenim kretanjem mesijanizma koje slijedi mistiku nadolazeeg iskupitelja i zadobiva jednu snagu s kojom se usmjerava na lakou sree koju u povijesnolozojskom smislu nije mogue programirati.4 Obeanje sree u politikome podsjea na to da racionalnost napretka, razvoj proizvodnih snaga i disciplinu ne treba pobrkati s emancipacijom. Taj odnos sree u politici, ono mesijansko bez mesijanizma, obeava da bi se usred katastrofalne izvjesnosti da e sve ostati tako kako jest najednom moglo izlomiti neko drugo vrijeme borbe. Aneo povijesti5 u Benjamina vjesnik je te aktualnosti. On stoji izmeu katastrofe i napretka, a time takoer i za spoznaju da izmeu te katastrofe i tog napretka postoji neka sveza koja se sastoji u tunom triku modernizacije, u uspjeno propalim borbama. Aneo stoji

Pozitivacija anela
Premda Negri i Hardt opisuju mnotvo (multitude) sve do bolne granice nomadistikog kia kao ono pokretno, dezertirajue, ipak su uinili iz njega kranskog anela, anela koji je u njihovoj viziji dobio tijelo i postao subjekt. Time gura anela ne izraava vie virtualnost vremena koje u pogledu katastrofe obeava promjenu, nego virtualnost subjekta. Aneo je jednoznano sveden na subjekt proizvodnje. Njegov univerzalni zastupnik na zemlji je postproleterski subaltern, globalizirani siromah koji je napustio tvornicu, izopenik /Vogelfreie/9 imperijalnog kapitalistikog svijeta koji se naao u prostoru bez prava i zakona. Izopenik je aneo ili jedan teko uhvatljivi demon. I ovdje nakon tolikih pokuaja da se od siroma-

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

15

esej
Strategem moi
Na taj argumentacijski nain predodba jedne dijagramatike uinkovitosti moi u Foucaulta i Deleuzea usmjerava se u jednom pravcu koji vodi u zabludu. Analiza prema kojoj mo predstavlja jednu dijagramatsku aritmetiku, koja ostaje izvanjska odnosu koji proizvodi, ne znai da ta mo pred razliitim oblicima drutvene prakse subjekata, a niti pred njihovu emancipatorskom praksom, ostaje stajati kao pred zatvorenim vratima. Umjesto toga, u toj je analizi rije o tome da se opie razlika izmeu moi na jednoj i znanja/institucije na drugoj strani. Dijagram moi zasniva vezu izmeu onoga to je po sebi nepovezano. On povezuje razliite razvojne crte znanja (medicina, psihologija, kazneno pravo, pedagogika, itd.) i institucije (klinike, psihijatrije, zatvora, kole, itd.) Mo je ona najapstraktnija linija koja obje druge povezuje u jedan dispozitiv. To je ono to govore teze koje Negri i Hardt tematiziraju u Empireu, kao na primjer: mo je jedan isti strategem koji ostaje izvanjski dispozitivima. Sam dispozitiv meutim proima subjektivaciju i sve drutvene forme izraavanja i konstituira subjekt kao uinak moi.14 Jedna teorija je onoliko dobra koliko je dobro to to ovjek moe uiniti s njom. A s teorijom Empirea moe se veoma mnogo toga uiniti kada joj se oduzmu kranski impetus, veseli i vedri operaizam, prebacivanje emancipacijske zadae na autonomnu subjektivnost. Tako je koncept mnotva nasuprot primjerice neolenjinizma Slavoja ieka obiljeen politikom voljom da nikad vie ne padne natrag ispod kritike avangarde, kadra, zastupstva i reprezentacije. S Empireom stupamo osim toga u jedan analitiki univerzum koji teoretizira daljnji razvoj kapitalistikog podrutvljenja s onu stranu ekonomizma na jednoj internacionalnoj razini. Taj razvoj je odreen proirenjem regulacije posredstvom biomoi, realnom subsumcijom drutava pod kapitalodnos i prijelazom od drutva discipline k drutvu kontrole. S pojmom biomoi15 pokuava se znanost ivota opisati kao strategija vladanja. Od 17. stoljea mo se obraa na dvije razine upravljanja ivotom, na razini tijela stanovnitva (demograje, urbanizma, raunica o odnosu resursa i stanovnitva, tabeliranju bogatstava, itd.) i na razini individualnog tijela koje se u ustanovama humanizma (klinika, kola, vojska, itd.) mobilizira i normira. Taj je razvoj otpoetka koegzistirao s nastankom kapitalizma. U procesu realne subsumcije16 koji je anticipirao Marx rije je o tome da kretanje kapitala prodire kroz tijela, afekte, socijalnost drutava i cijeli teritorij svijeta. Jo je Marx naglaavao tu univerzalizirajuu potenciju osloboene proizvodnje roba koja lomi predrasude, probija nacionalne granice i in innitum iri proizvodne snage i potrebe. Teorija Empirea pokuava opisati internacionalnu formaciju kapitala koja ne poznaje vie nikakvu nekapitalistiku izvanjskost u koju bi mogla isprva kolonijalno, a zatim imperijalistiki ekspandirati. S dosezanjem vanjskih granica eksibiliziraju se unutarnje granice. Pod dvostrukom navalom revolta i ekonomiziranja pucaju zidovi velikih sustava zatvaranja ljudi od tvornice do obitelji. Drutvo kontrole17 znai da se disciplina kole odnosno obiteljskog ivota uputila van u svijet i da subjekti postaju aci izvan kole, radnice i radnici izvan tvornica i zatvorenici izvan zatvora. spio u krizu prije nego se je uope uspio etablirati. Kao da je dovoljno imenovati vlast Empirea, da bi se odmah potom vratili patosu komunistike gomile. Dok se projekti zakanjele industrijalizacije, substitucije uvoza, razvoja fordizma pod diktaturom nacionalnih drava projekti koje su slijedile drave realnog socijalizma integriraju u kapitalistiki Empire, na sjeveru i na jugu, u golemim ekonomijama bijede u kunome radu i u masovnom siromatvu samostalnog poduzetnitva tek rijetko ugleda dan neko protokomunistiko mnotvo (multitude) koje je na produktivan nain prisvojilo sredstva za rad i znanje kooperativnosti. Time se pokazuje materijalna baza na osnovi koje neoliberalno samostalno poduzetnitvo siromanih i bogatih moe ui u vezu s rasistikim, politiko religioznim i etnikim ideologijama. To je ono to se u Empireu ne misli: nemnotvo. S njemakoga preveo Boris Buden. Preneseno s internetske stranice http://www. republicart.net
Biljeke: 1 Walter Benjamin, Ankndigung der Zeitschrift: Angelus Novus, (Najava za asopis Angelus Novus), u: Angelus Novus, Ausgewhlte Schriften 2, Suhrkamp, Frankfurt/M. 1988., 374. 2 Michael Hardt/Antonio Negri, Empire. Die neue Weltordnung, (Carstvo. Novi svjetski poredak), Campus, Frankfurt/New York 2002, str., 171. 3 Na navedenom mjestu, str., 420. 4 Usp. Walter Benjamin, Theologisch-politisches Fragment, (Teoloko politiki fragment), u: Illuminationen, Ausgewhlte Schriften 1, Suhrkamp, Frankfurt/M. 1977., str., 262. 5 Usp. Walter Benjamin, ber den Begri der Geschichte, (O pojmu povijesti), u: Illuminationen, na navedenom mjestu., str., 255. 6 Osposobljavanje, kolektivna priprema za ivot u Palestini/ Izraelu. 7 gnes Heller, Der Ae auf dem Fahrrad. Eine Lebensgeschichte bearbeitet von Jnos Kbnyai, (Majmun na biciklu. Jedna ivotna pripovijest. Obradio Jnos Kbnyai), Philo, Berlin 1999, str., 420. 8 Maurice Blanchot, Jude sein, /Biti idov/ u: Das Unzerstrbare, Ein unendliches Gesprch ber Sprache, Literatur und Existenz, Hanser, Mnchen/ Wien 1991,184., i dalje. 9 Vogelfrei doslovno znai slobodan kao ptica, ali se u njemakom upotrebljava za ovjeka izvan svakog zakona s kojim se moe initi to nas je volja, kojega se u krajnjem sluaju moe i bez prijetnje kazne ubiti. (Nap. prev.) 10 Hardt/Negri, na navedenom mjestu, str., 171. 11 Usp., na primjer Michel Foucault, Recht der Souvernitt/ Mechanismus der Disziplin, (Pravo suverenosti/mehanizam discipline), u: isti autor, Dispositive der Macht. ber Sexualitt, Wissen und Wahrheit, Merve, Berlin 1978, str., 75-95. 12 Usp., na primjer Gilles Deleuze, Lust und Begehren, (Ugoda i udnja), Merve, Berlin 1996, str., 14-39. 13 Hardt/Negri, na navedenom mjestu, 368. 14 Usp. Gilles Deleuze, Die Strategien oder das NichtGeschichtete: Das Denken des Auen (Macht), (Strategije ili ono nestraticirano: miljenje izvanjskosti /mo/), u: isti autor, Foucault, Suhrkamp, Frankfurt/M. 1992, str., 99-130. 15 Usp. Michel Foucault, Recht ber den Tod und Macht zum Leben, in: Der Wille zum Wissen. Sexualitt und Wahrheit (Pravo nad smru i mo za ivot, u: Volja za znanjem. Seksualnost i istina), 1, str., 159-190. 16 Usp. Karl Marx, Resultate des unmittelbaren Produktionsprozesses, (Rezultati neposrednog proizvodnog procesa), Neue Kritik, Frankfurt/M. 1969., str., 45-64. 17 Usp. Gilles Deleuze, Postskriptum ber die Kontrollgesellschaften, (Postscriptum drutvima kontrole), u: isti autor, Unterhandlungen, Suhrkamp, Frankfurt/M. 1993, 254-262. 18 Austrijsku slobodarsku stranku pod vodstvom Jrga Haidera. (Nap. prev.).

nih naprave proleteri, a od proletera oslobodilaka armija, iznova se u postmoderni, u blistavom svjetlu jednog novog dana, pojavljuje gomila, prosto ime za siromane. Gomila siromanih ljudi prodrala je i probavila gomilu proletera. Zahvaljujui naprosto toj injenici siromani su postali produktivni.10 Pozitivacija anela, ta klasna borba u teoriji anela, upuuje na temeljni teorijski paradoks u Empireu. On se sastoji u nainu na koji se autori u knjizi poduhvaaju zapravo veoma zanimljivog pokuaja da na jednoj sasvim novoj razini spoje marksizam, poststrukturalizam i analizu feministike ekonomske teorije prema kojoj i takozvane reproduktivne aktivnosti predstavljaju moment drutvene produktivnosti. Negri i Hardt primjenjuju na svim poststrukturalistikim gurama tri temeljne operacije: pozitivaciju, produktivaciju i subjektivaciju i to s onu stranu njihova razumijevanja pozitivnosti i produktivnosti kao znakova jedne moi koja ne suzbija odnose, nego ih zasniva (Foucault)11, ili kao obiljeje produktivne udnje koja izraava konstituirajuu liniju povijesnoga (Deleuze/ Guattari)12. Na temeljna pitanja kritike teorije drutva: to je konstituirajue?, kako se neto dogaa?, kako to da se zbiva povijest?, Negri i Hardt odgovaraju: zato to se mnotvo /multitude/ bori. To je nasljee operaizma koji nadkodira njihovu teoriju, stari slogan radnika koji proizvode krizu na koju kapital reagira strategijama modernizacije. Otuda je cijela njihova knjiga rascijepljena paradoksom, pokuajem da se u subjektivno, kontingentno miljenje marksistikog poststrukturalizma, odnosno poststrukturalistike teorije kapitalizma uvedu ostaci stare koncentracije produktivnih snaga i rad kao i predodba jedne u gomilu preobraene i proirene klase. Pri itanju ovjeku se permanentno namee osjeaj da je knjigu potrebno braniti od njezinih autora, posluiti se njome usuprot njezine operaistike geste i iz nje iznova izbrisati guru autonomije. Jer, ili je mnotvo /multitude/ singularno, kao to Negri i Hardt na mnogim mjestima piu, ili je ono autonomno. Singularno znai, da se u tom mnotvu materijalizira specini odnos izmeu stvari i osoba u nekoj drutvenoj situaciji, da se u njemu realizira specina lanana povezanost izmeu ekonomskog, mainistikog, seksualnog, spolnog i psihikog, povezanost konstituirana kretanjem udnje u kojem se uspostavlja, institucionalizira i diskurzivira drutvena mo. Potencijal za emancipacijsku promjenu, potencijal koji Negri i Hardt nazivaju proto-komunizmom, akumulira se na nain tog ulananog povezivanja, a ne u subjektu. Pristupanost znanja o nainu na koji se odvija proizvodnja, samoorganizirano dezertiranje iz dosade jednog standardiziranog ivota, jednako kao i iz isuenih pustinja kapitalistikog svjetskog trita, udnja da se iskoi iz tog ja-drugi svjetskog poretka kako u makro tako i u mikro smislu, je napredni drutveni odnos koji nema nita zajedniko s autonomijom. Taj odnos otvoren je za reintegraciju, za funkcionalnu mobilizaciju u jednom kapitalizmu koji se u sebi sve vie ekstremno diferencira i koji eksploatira afekte i osjeaje takoer kao ljudske resurse, kao produktivnost stila, motivacije, united-colours kulture preivljavanja. Za Negrija i Hardta meutim, mnotvo /multitude/ koje se ukazuje u migraciji i nematerijalnom radu je autonomno i time potencijalno moe izbjei dominaciju. Ono ostaje poteeno njezinih procedura. Imperijalna mo je samo zbog toga djelotvorna to nailazi na otpor gomile i odbijajui se u tom sudaru biva gurana naprijed i naprijed.13 To je, meutim, operaistiki idealizam koji uznapredovalu subjektivaciju u kapitalizmu eli oistiti od moi i koji sanjari o nekoj istoj, sretnoj, protokomunistikoj subjektivnosti koja se suprotstavlja jednoj njoj izvanjskoj moi koja funkcionira samo negativno i represivno.

Ne-mnotvo
Negri i Hardt dodjeljuju mnotvu u Empireu sposobnost da produktivno odgovori na sve te transformacije jer su one u njihovim oima stvorene borbom subjekata protiv institucija i protiv izrabljivanja u tom smislu da su pobune protiv tvornike discipline dovele do rasprostiranja tvornice na itavo polje socijalnoga i na meunarodni teritorij. Neutemeljene ambicije takozvanog liberalizma postaju kod njih snaga subjektivnosti koja je prisvojila znanje proizvodnje, organiziranja socijalnog, kooperacije ivota i osjeaja. Time su problem, katastrofu, da drutveno bie tetura od modernizacije do modernizacije mogli utvrditi samo deskriptivno, ali nisu bili u stanju objasniti taj fenomen. Oni ga jednostavno dodaju svom operaistikom optimizmu. Rije je o dodavanju onoga to je evidentno. Taj njihov potez teorijskog preskakanja ima svoj izvor u podjeli svijeta na negativnu imperijalnu vladu s jedne i pozitivnu gomilu s druge strane. Njihova mesijanska analiza mogue budunosti imaterijalnog rada i autonomne migracije odve lako preskae preko politikog odnosa postfordistikih subjekata koji glasaju za Schilla, FP18 ili Forzu Italia. Ona premalo uzimlje u obzir dinamiku transformacije s kojom je fordizam u nekadanjim koloniziranim dravama do-

cmyk

16

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

vizualna kultura

Nemogua povijest umjetnosti

Branka Stipani Dok je u mnogim zemljama istone Europe konceptualna umjetnost bila neslubena , u zemljama bive Jugoslavije ona se izlagala, ali ne i previe podravala
Izloba Living Art at the Edge of Europe, Muzej Krller-Mller, Otterlo, Nizozemska
na glavne teme koje slijede: kao prvo na dematerijalizaciju predmeta, ime se radikalno prekinulo s tradicionalnim formama umjetnosti, a zatim na interes za umjetnost u kojoj je stvarni ivot vitalni element. Izloba poinje Gorgonom i ona je predstavljena mnogobrojnim djelima. Tekstualni radovi Josipa Vanite, sive monokromije Marijana Jevovara, Unutarnje oi, Isjeak rijeke, Oblici prostora Ivana Koaria u prvoj sobi, doimaju se asketski i ozbiljno. Vanitina Slika iz 1964. u kojoj je umjetnik umjesto slike napisao tekst kojim ju je opisao, rani je primjer dematerijalizacije umjetnosti, a Misli za mjesec lozofska su pozadina tih novih nastojanja. Nasuprot tome, Gorgonske Ankete odraavaju drugi pol Gorgone, njihov zaigrani i duhovit odnos prema svakidanjici. Izloba nastavlja Meandrima Julija Knifera, zatim Pejzaom i Pejzaom rata, te manifestima na drvenim ploama i globusima Dimitrija Baievia Mangelosa. Svoju su umjetnost Gorgonai nazivali antiumjetnost i traili su nova sredstva izraavanja, a njihov je antiasopis Gorgona, od kojih je svaki broj umjetniko djelo pojedinog umjetnika, velik doprinos razvoju suvremene umjetnosti. lanovi skupine OHO, aktivne izmeu 1966. i 1971., razvijali su razliite strategije i pristupe koje su u poetku zvali reizam. Bila je to vrsta arte povera, procesualne umjetnosti, body arta, land arta i koncepuale. Teili su osloboditi stvari i situacije njihovih uloga i predstaviti ih publici izvan njihovih ksnih funkcija. Oho je uzvik oduevljenja, kae Marko Poganik, voa skupine, jer kad otkrijemo bit stvari tada uzvikujemo oho. U kasnijoj fazi svojega rada koristili su se ekolokim i ezoterikim teorijama kako bi postigli harmoniju s prirodom to je rezultiralo stvaranjem Grupe u empasu. Predstavljeni su fotografskom i lmskom dokumentacijom, instalacijama i specinim publikacijama: edicijom Oho.

poznatome nizozemskom muzeju Krller-Mller u Otterlou, nedaleko od Amsterdama, do kraja rujna bila je otvorena izloba Living Art at the Edge of Europe (ivei umjetnost na rubu Europe), viestruko zanimljiva, meu ostalim, i zbog udjela mnogih umjetnika iz nae zemlje. Muzej sadri svjetski poznatu kolekciju umjetnosti s kraja devetnaestog i umjetnosti dvadesetog stoljea s jedinstvenom zbirkom Van Goghovih remek-djela, zatim djela impresionista, kubista, konstruktivista i drugih, a park skulpture, u kojem je muzej smjeten, jedan je od najveih i najljepih u Europi. Uz staru gradnju Henryja van de Veldea podignut je novi aneks u kojem se protee izloba konceptualne umjetnosti istone Europe. Kustosica izlobe, Nathalie Zonnenberg usmjerila je pozornost na razdoblje ezdesetih i ranih sedamdesetih godina prolog stoljea. Izloeni su koncepti i projekti, skulpture i instalacije, knjige i asopisi umjetnika, fotodokumentacije umjetnikih akcija i performansa, te lmovi. Vano je odmah rei da su istaknute samo odreene, najvanije pojave, ponajprije kolektivni kreativitet zagrebake Gorgone, slovenske skupine Oho, te vojvoanske Bosh and Bosh, a njih je kustosica dostojno predstavila. Izdvojila je i troje umjetnika, izrazitih individualnosti, koji su znatno utjecali na mlae narataje: Gorana Trbuljaka, poljskog umjetnika Edwarda Krasinskog, te Slovaka Stanu Filka.

Do 1977. u konceptualnoj umjetnosti se ono najvanije ve dogodilo

I skupinu Bosh and Bosh, koju su Slavno Matkovi i Blint Szombathy osnovali u Subotici 1969. (a koja je djelovala do 1976.), zanimala je umjetnost u svoj njezinoj irini: od vizualne poezije, mail arta, do radova koji raunaju na drutveni kontekst, te intervencija u prirodi i performansa. Slovakom umjetniku Stani Filku dan je poseban tretman, i on je jedini umjetnik koji ima zasebnu prezentaciju koja se doima poput samostalne izlobe. Filko je poznat je po svojim akcijama (HAPPSOC = happening and social) koje je, elei stimulirati javnost za dublju percepciju svakidanjeg ivota, izvodio ezdesetih godina u Bratislavi. Njegov interes za mistino iskustvo umjetnosti, kozmologiju i prostorne koncepte odvelo ga je u sloeni ambijent u kojem je stare radove povezao s novima.

Upute za itanje umjetnosti

Na ulazu nas doekuje 13 uputa za itanje Nacrta Josipa Vanite, za tu prigodu prevedenih i poveanih za zidni tekst. Citirat u samo dio: Gorgona je osloboena svakog psiholokog, moralnog, simbolinog znaenja. Gorgona ne trai djelo ni rezultat u umjetnosti. Njezina je misao, ozbiljna i oskudna, uzmie pred ukorijenjenim navikama ivljenja. Iz svijeta ogranienog na humano ona ne bjei. Vanitin se tekst iz 1961. moe shvatiti kao geslo izlobe jer upuuje

Goran Trbuljak, koji je svojim konceptualnim radovima u naoj sredini bitno pridonio radikalizaciji pojma umjetnosti, predstavljen je svojim plakatima koji su sedamdesetih godina bili jedini izloci na njegovim samostalnim izlobama, a kojima je analizirao funkcioniranje nerazvijenog galerijskog sustava tada socijalistike zemlje. Izloena je i serija fotograja Nedjeljno slikarstvo, duhovita akcije analize slikarstva. Njegova je vanost istaknuta i time to je rad Referendum iz 1972., u kojem je on od prolaznika na ulici traio da glasakim listiima odlue je li on umjetnik ili ne, stavljen na plakat, pozivnicu i korice kataloga. Trei pokreta suvremene umjetnosti je nedavno preminuli poljski umjetnik Edward Krasinski ija se retrospektivna izloba upravo odrava u Fondaciji Generali u Beu, a predstavljen je svojim minimalistiko konceptualistikim instalacijama. ivotnost izlobe proizlazi i iz toga to je rekonstruirano nekoliko instalacija, performansa i dogaaja. Izmeu ostalih: happening Milenka Matanovia, lana skupine Oho iz 1968., odranog u Zvezda parku u Ljubljani koji je izvela publika na otvorenju izlobe, dok je Katalin Ladik, iz Bosh and Bosh, ponovila svoj performans iz 1975. Mijenjaj umjetnost u kojem je s publikom izmjenjivala predmete, ideje, prie i pjesme. Kako je poznato da se umjetnica bavi avangardnom glazbom ja sam zamijenila razglednicu za pjesmu koju je umjetnica otpjevala. Gledajui izlobu koja manje-vie prati razvoj umjetnosti kronoloki, mogao bi se stei dojam da je postojao kontinuitet u umjetnikim nastojanjima u zemljama bive Jugoslavije. Kako konceptualna umjetnost prirodno izvire iz djelatnosti skupine Gorgona. Na alost, malo se znalo o samozatajnoj Gorgoni, pa njezina utjecaja nije bilo sve do 1977., kada je njezina aktivnost prvi put predstavljena iroj javnosti u Galeriji suvremene umjetnosti. Do tada se u konceptualnoj umjetnosti ono najvanije ve dogodilo, u svakom sluaju sve ono to se na ovoj izlobi pokazuje. Tako je izloba Living Art at the Edge of Europe jo jedan doprinos tzv. nemoguoj povijesti, onakvoj kakva je ona mogla biti da su drutveni i kulturni uvjeti bili povoljniji za umjetnike. Izravniji utjecaj doao je od skupine Oho koja je 1969. i 1970. izlagala u Zagrebu i svojim instalacijama i publikacija pridonijela osloboenju i proirenju poimanja to sve moe biti umjetnost.

Njene intervencije u prirodi

U svakoj pojedinoj zemlji bio je drukiji sociopolitiki i kulturni kontekst, i o tome govore eseji u katalogu. Dok je u mnogim zemljama istone Europe takva umjetnost bila neslubena, u zemljama bive Jugoslavije ona se izlagala, ali ne i previe podravala. Budui da za tu umjetnost ni danas ne postoji trite, ona ivi desetljeima zahvaljujui entuzijazmu i upornosti umjetnika. Njihova marginalna drutvena uloga donijela je mnoge nepogodnosti, ali moda i neke prednosti. Umjetnici su razvijali svoju praksu temeljenu na reeksiji, s uvijek novim idejama, i nisu forsirali produkciju stimuliranu zahtjevima trita. Nastajala su mala remek-djela, veinom skromna u njihovoj materijalnoj izvedbi. S tim u vezi pouno je usporediti land arta projekte OHO-a s amerikim projektima. Njene intervencije u prirodi odraavaju ekoloki pristup skupine, i krajnje su impresivne premda se nisu sluili velikom mainerijom i tehnologijom. U proteklih desetak godina mogao se primijetiti vei interes za suvremenu umjetnost iz zemalja istone Europe. Dovoljno se prisjetiti izlobi After the Wall, Aspekte Positionen, Lautre moitie de lEurope, Body and the East, ili nedavno predstavljenih kolekcija: Fundacije Generali izloene u Zagrebu i kolekcije Erste Banke u bekom MUMOK-u. Nizozemska je sve to vrijeme stajala po strani, premda biljei jednu danas ve povijesnu izlobu: Works and Words, odranu 1979. u slavnoj amsterdamskoj galeriji Appel s konceptualnim umjetnicima, najvie iz tadanje Jugoslavije, Maarske i Poljske. Kada je Nathalie Zonnenberg, neovisna kustosica koja ivi u Amsterdamu i Berlinu, ponudila tu temu KrllerMller muzeju, pola je od toga da su mladi umjetnici iz zemalja istone Europe danas prisutni na mnogim izlobama u svijetu, a da se istodobno ne poznaju stariji umjetnici koji su im prethodili i koji su stvarali povijest u bitno drukijim i mnogo nepovoljnijim okolnostima. Predstavljajui umjetnike koji su radili usporedno s umjetnicima sa Zapada, a koji dugo nisu bili prepoznati, jer zbog politikih i drugih okolnosti nisu imali pristup meunarodnoj umjetnikoj sceni, eljela je pruiti jo jednu mogunost u kojoj e oni zauzeti glavnu poziciju koju i zasluuju. U taj ambiciozni cilj: prevrednovanja povijesti, ja takoer vjerujem. Tekst emitiran u emisiji Triptih III. programa Hrvatskog radija

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

17

vizualna kultura
bolje slue za smjetanje djela velikih dimenzija. U najveoj prostoriji koja je ujedno galerija za privremene izlobe, arhitekt potpuno ignorira konvencionalne ideje o izgledu galerijske sobe to izuzetno odgovara postavu djela velikih dimenzija umjetnika poput Damiena Hirsta, Matthewa Richija te Takashija Murakamija. Ono to bi drugima bio bizarni izazov Libeskind rjeava s lakoom poput skoenog piramidalnog zida na kojeg postavlja djela od tekstila ime postie zapanjujui efekt tapiserije.

Muzej bez zidova za vjeanje

Paul Goldberger Nakon berlinskog muzeja koji je sam vlastiti eksponat, i neuspjelog projekta za World Trade Center, novi projekt Daniela Libeskinda
Njegov novi projekt, koji je ujedno i njegov prvi ameriki projekt, jest zgrada Umjetnikog muzeja u Denveru koja se otvara u zimu 2006. Projekt je munjevitom brzinom postigao veliku popularnost tako da je Libeskindu ponueno da izgradi jo i par apartmanskih zgrada, hotel u blizini muzeja kao i urbanistiki plan za gradsku etvrt u kojoj se muzej nalazi. Ovakav uspjeh Libeskindovog projekta svjedoi o injenici da su ameriki gradovi koji nisu toliko svjetski poznati skloniji prihvaanju rizika u arhitekturi i izgradnji, nego li sosticirani gradovi poput New Yorka. Rizinost izvedbe ogleda se u okviru mogunosti Libeskinda da projektira zgradu koja e imati magnetian uinak ikone i pri tome jedanako dobro funkcionirati kao muzej. Libeskindov novi umjetniki muzej u Denveru vizualno predstavlja erupciju romboidnih oblika koji se lome u otrim kutevima sugerirajui gargantuanske kristalekvarca. du nasuprot muzeju s kojim je povezana staklenim mostom koji se protee iznad ulice. Time Libeskind suprostavlja svoje origamine kristalne forme Pontijevom pravolinijskom stilu pri emu simboliki odgovara na Pontijev dvorac sa svojom zgradom koja u takvom kontekstu djeluje kao stroj za opsadu dvorca. Libeskindova adicija je obloena s 9000 ploa od titana, koje nisu potpuno ravne tako da se pri lomljenju svjetlosnih zraka iste doimaju kao uid koji se mreka. Budui da nijedan od vanjskih zidova nije okomit u odnosu na teren te su same povrine postavljene pod razliitim kutevima u odnosu jedna spram druge, neki dijelovi graevine djeluju bogati teksturom dok su drugi potpuno isti. Rije je o potpuno skulpturalnom ostvarenju koje predstavlja trenutano najuzbudljivije mjesto u centru Denvera. injenica je pak da je Libeskindova ljubav prema neobinim oblicima nadvladala odgovornost ispunjavanja muzejskih funkcija iste graevine. Pitanje je kako predstaviti i izlagati umjetnost u takvoj zgradi? Poput Franka Llyoda Wrigtha s Guggenheimovim muzejom u New Yorku, Libeskind je osmislio graevinu koja je ipak susretljiva prema odreenim vrstama umjetnosti. Uglati prostori u kojima se zidovi naginju prema unutra i prema vani, dok su stropovi skoeni, puni su energije zbog ega moda naj-

Soba na otvorenom
Ipak veina zidova zgrade ostaje praznima jer ih je teko iskoristiti za postav muzejskih izloaka. Kustoska zadaa je pak preputena muzejskom dizajneru Daniel Kohlu, koji je izveo cik-cak zidove u interijeru koji podsjeaju na Libeskindove zidove, no nikad ih ne oponaaju. Dodatno, Kohlovi zidovi su obojani u uto, zeleno i ljubiasto ime se izdvajaju od bijelih Libeskindovih zidova. Zapravo je Daniel Kohl najvie zasluan za to da graevina uistinu funkcionira kao muzej. Veliki dio interijera odgovara vizualnoj drami eksterijera graevine. Bizarna verzija velikog stepenita u Libeskindovom spektakularnom atriju svojim spiralnim zavojima izaziva osjeaj vrtoglavice to je dodatno pojaano skoenim zidom postavljenim nasuprot stepenitu. Terase muzeja na kojima je izloena suvremena skultptura poput djela Donalda Judda, uvuene su u odnosu na glavni volumen graevine te zajedno sa skoenim zidovima oblikuju sobu na otvorenom sa koje se otvara pogled na centar Denvera. Zapravo, upravo tu, muzej vas uvjerava da su primjedbe poput one da forma slijedi funkciju, suvine. U projektu za apartmane u neposrednoj blizini muzeja, iji se veliki prozori otvaraju prema muzeju pruajui na njega direktan pogled, Libeskind opet majstorski potvruje da muzej nije samo djelo arhitekture ve ogromna titanska skulptura koja je izvedena kako bi ukrasila vau dnevnu sobu. S engleskoga prevela Sandra Uskokovi lanak objavljen u The New Yorkeru 26. kolovoza 2006.

rhitektonska karijera Daniel Libeskinda ima neobinu putanju: od njegovih poetaka kao teoretiara iji akademski nacrti i ideje nisu naili na ire razumijevanje javnosti pa do njegova uzlaza do statusa slavnog arhitekta iji su projekti bili kritizirani kao previe dopadljivi iroj javnosti. Preobrazba je zapoela s projektom za Muzej Holokausta u Berlinu, kojeg je osmislio vie kao spomenik a manje uzimajui u obzir funkciju muzeja kao mjesto za pohranu artifakata, pri emu koristi arhitekturu za pobuivanje osjeaja nelagode. Zgrada muzeja je otvorena 2001., te godinje privlai oko pola miliona posjetitelja ime je Libeskind zadobio konanu auru popularnosti. Godine 2003. Libeskind dobiva natjeaj za rekonstrukciju World Trade Centra koristei njegove poznate uglaste oblike u domoljubnoj retorici. Njegov je projekt na kraju djelomino naputen iako se Libeskind kroz tampu estoko borio za svoja autorska prava jer su projekti zgrada na lokalitetu Grand Zero na kraju dodijeljene drugim arhitektima te e neznatan dio Libeskindovih ideja uope biti vidljiv.

Najuzbudljivije mjesto u centru Denvera

Sama graevina koja se slubeno zove Frederic C.Hamilton Buidling, u tehnikom je smislu zapravo adicija ekscentrinoj strukturi talijanskog arhitekta Gija Pondija koji se proslavio tornjem Pirelli u Milanu. Pontijev muzej daje dojam tvrave (blokovski zatvoren) ija je obloga od reektirajueg sivog stakla ime je izazvao negodavanje javnosti koja doivljava muzej kao talijanski dvorac obloen aluminijskom folijom. Libeskind je znao da e biti nemogue prisloniti se uz Pontijev muzej te je projektirao zgra-

cmyk

18

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

kazalite
Jan Fabre, Andjeo smrti o suzbijanju antropocentrizma. Naime, dok Hans-Thies Lehmann smatra da postdramsko kazalite negira drami imanentni antropocentrizam tako da se na njegovoj pozornici uspostavlja simpatetika ravnopravnost ivotinjskih i ljudskih tijela, ini mi se ipak kako je rije samo o povrinskoj jednakovrijednosti, jer ivotinja (kao u sluaju prije spomenutih aba na Fabreovoj pozornici) ipak nema mogunost biranja eli li ili ne eli biti scenski izvoa. Upravo da je rije o povrinskoj jednakovrijednosti izmeu ljudske i neljudske ivotinje svjedoi sljedea Lehmannova reenica koja, ini mi se, potkopava njegovu prijanju izjavu o navodnoj negaciji antropocentrizma u postdramskom kazalitu. Naime, konstatira kako se u postdramskom kazalitu istrauje koliko je realnost ljudskoga tijela srodna realnosti animalnoga, te se ljudska tijela u deformaciji i monstruoznosti, autizmu i govornim smetnjama pribliavaju animalnom podruju. Zanimljivo je da se neto to je amorfno, deformacijsko, monstruozno, dakle, bestijalno, autistiko, s odsustvom mogunosti govora u takvim izvedbenim interpretacijama pribliava animalnoj sudbini. Jasno je da se umjetniki svjetovi grade na arhetipskom naslijeu kultura, meutim, umjetnost sama moe ukazati na zamke, mree i jarmove dominantnih kulturnih fabula. Uporaba animalne egzistencije vrlo se slino odraava u radovima kukcolikih anamorfoza Jana Fabrea i Olega Kulika kao ovjeka-psa, a poveznicu sam pronala i u izreci iz Fabreove predstave Het nut van de nacht (Korist noi) koju izgovara jedan od likova: Znam jezik ivotinja, ali nikada s njima nisam govorio izravno. Uim od njih. One poznaju medicinu kako da se izlijee i znaju koju bolest moraju odbolovati kako bi preivjele. Psi jedu travu kako bi povraali. Lasice znaju koju otrovnu biljku moraju uzeti kako bi se zatitile od zmijskoga otrova. ivotinje su najbolji doktori, najnadareniji lozo... Prije nekoliko godina osnovao sam politiku stranku za njih. Kao to je poznato, i Kulik je na tragu Beuysove akcije, u okviru koje je Beuys na prijelazu 1963/64. inicirao politiku stranku za ivotinje, osnovao ivotinjsku stranku, a njegova je lavena agresija devedesetih godina asocirala na divlji novac koji su neki u Rusiji stjecali putem manifestacije nasilja na vlasti, ime je antropomorzirao pseu sudbinu u okviru negativne antropologije ivotinja. Podsjeam, primjerice, na uporabu, iskoritavanje krave u Kulikovoj akciji Deep into Russia (1993.) kada je u njezinu vaginu ugurao vlastitu glavu, a, kao to zapisuje u knjizi Art Animal (2001.), navedenom je projektu sudjelovalo samo osam svjedoka. O potpunoj negaciji spomenute ivotinje, usprkos Kulikovu zoocentrikom manifestu Deset zapovijedi zoofrenije, koji potpisuje zajedno s Milom Bredikhinom, svjedoi i crno-bijela fotograja u spomenutoj Kulikovoj monograji.

Heroj mesnih projekata i zoomorfoza

Suzana Marjani Fabreova je opinjenost kukcolikim biima zooetiki upitna: dok kukce odreuje kao bia koja posjeduju najstariju memoriju, s druge kukce rabi i kao objekte istraivanja probodene pribadaama, iglama kao trofejne objekte na oltaru znanosti, a to podrazumijeva i kupovinu kukaca na razgranatom tritu kukcima
U povodu predstave Aneo smrti Jana Fabrea, izvedene na Festivalu svjetskog kazalita, odranog u Zagrebu od 15. do 22. rujna 2006.
skarabeje pored toga to ih dobavlja od pojedinih sveuilita jednako tako ih i kupuje na tritu. U spomenutom intervjuu istaknuo je kako je kukac Sternocera acquisignata nezatiena vrsta te da ga ima u izobilju u odreenim zemljama, a u Tajlandu, Fabre pridodaje, koristi se i kao gurmanska delicija. Vjerojatno je navedenim podatkom umjetnik pokuao opravdati vlastitu umjetniku glad za tom vrstom kukaca. Nimalo nije sluajno to se na webstranici The Carnivore Project Fabre naao kao karnivorni junak. Naime, mjesto na navedenoj listi pribavio je povodom svoje izlobe Hramovi mesa koja je trajala svega tri dana u Muzeju moderne umjetnosti u Ghentu s obzirom na kvarljivost materijala. Izloba je sadravala kaput sainjen od odrezaka mesa i ator od slanine s vreama za spavanje od odrezaka mesa. Dakle, 100 kilograma mesa, 15 kilograma mljevenog mesa i nekoliko kilometra peka Fabre je modicirao u kvarljivu, gnjilenu umjetnost na temu kulture raspadanja, truljenja i smrti. Ipak, zanimljivo je da na Fabreovoj web stranici o predstavi Papige i zamorci (pokusni kunii) iz 2002. zapisano da u doba kada se meso deanimalizirano pakira u celofane, kada ljudi pretvaraju kune ljubimce u kreature sline ljudima, kada udruge za prava ivotinja niu poput gljiva (doslovno prenosim navedenu poredbu), i u doba kada je ovjek ve odavno postavio sebe na tron kao kralja ivotinja, dakle upravo u takvom dobu Fabre se fokusira na izopaene odnose izmeu ovjeka i ivotinja. Ipak, bez obzira na mogua etika samoopravdanja, kojima je Fabre sklon u intervjuima, pronaao je mjesto i na web-stranici (http://home.wxs.nl/~hba00000/pigs. html) koja dokumentira razne moduse okrutnosti prema ivotinjama. mljenost, prizemljenost, kubinost Zla, te etverostranu virtualnu protenost kategorije aneoskoga Dobra. Prema arhetipskim bojama, odnosno u ovom sluaju ne-bojama, Aneo je odreen bijelim kosturom bijelim donjim rubljem, a Vrag crnim kostimom, tonije izvedbenim crnim gaicama i grudnjakom. Navedenoj duodrami svjedoi crni saksofonist (Eric Sleichim) koji na crnim postamentima (u podnoju videozidova) i odjeven u crno (pritom je jednoj ruci onemogueno djelovanje s obzirom na to da je umetnuta u crnu arapu) glazbeno eksperimentira na navedenom instrumentu a da uope ne pue u njegov pisak, te vjerojatno prema navedenoj arhetipskoj boji, a i s obzirom na to da je smjeten u prostoru kubine tame, pripada luciferskim transformacijama. Pritom se vraje-aneoski dijalog u jednome trenutku modicira u eho monodramu koja projicira dijabolino i arhaneosko u samome umjetniku, a kojemu svjedoi samo avolji saksofonist. U cjelokupnoj kakofoniji glasova ini se kljuno pitane: Zato ljudi moraju biti tako nepristojni? te centriranje teme o umjetnikovoj enji za vorholovskih petnaest minuta slave pod aurom intervjua, izjava i javnih nastupa, a s oprene strane izranja neizmjerno oekivanje intime, izdvojenosti iz gomile. Zadrimo se jo na abljoj perspektivi. Zanimljivo je da RoseLee Goldberg za Fabreovu predstavu Mo kazalinih ludosti (1986.) istie kako su u jednoj sceni abe, koje skau po pozornici, pokrivene bijelim kouljama, nakon ega su ih izvoai vjerojatno zgazili, ostavljajui zakrvavljena platna na sceni. Ipak, Luk Vanden Dries u lanku Metamorfologija o Fabreovim scenskim izvedbama istie da abe ipak, pridodajem sreom, nisu bile zgaene; crvena je tekuina dolazila iz vreica koje su sadravale krv, a osim toga abe ne posjeduju krv, te da je navedenom scenom aba Fabre isto tako sugerirao i ablju perspektivu, perspektivu niih bia koja podsjeaju na obeanje metamorfoze u princa.

pinjenost kukcima ini mi se ipak ne toliko kukcolikim svijetom koliko njihovim ljuturama pored toga to proizlazi iz Fabreove entomoloke prakse, Jan Fabre tumai i time to za razliku od ljudi koji posjeduju unutarnje kosture, kukci su obgrljeni vanjskim kosturima, te njegove uorescentno zelene kukcolike skulpture i instalacije zapravo su sazdane od mnotva kostura. U Fabreovoj likovnosti dominantna je entomoloka fascinacija i duhovno srodstvo sa skarabejom kukcem kornjaem, koji u simbolikim prikazima pred sobom kotrlja kuglicu izmeta, sliku Jajeta Svijeta iz kojega se raa ivot, simbolizirajui Sunev ciklus dana i noi, pojedinano ljudsko bie sa svojom sudbinom. Nerijetko e Fabre isticati kako je opinjenost kukcima naslijedio od pradjeda, entomologa Jeana Henrija Fabrea, za kojega se smatra, kako Nikola Viskovi prenosi u svojoj knjizi ivotinja i ovjek, da je prvi uveo eksperimentalnu metodu u prouavanje ponaanja ivotinja (etologija) i pritom vodio rauna o potivanju prirode u kojoj kukci ive (ekologija). Vlastitoj opinjenosti krhkom konguracijom kukaca Fabre pridodaje kako se kornjai pojavljuju i u amanskom slikarstvu 17. stoljea na temu tatine (vanitas).

ablja perspektiva
Zadrimo se ukratko na Fabreovu bestijariju i dijabolinim zoomorfozama u Anelu smrti. Naravno, bio bi red simboliki interpretirati scenski prostor u okviru kojega je Fabre smjestio svojega Anela smrti. Mogla bi se ispisati, ini mi se, zanimljiva reeksija o neto malo veem jednom kvadratnom metru izvedbenoga prostora, nisko poloenom postamentu na kojemu je bilo poput ive skulpture prikaeno izvedbeno idealno tijelo Ivane Jozi. Nadalje, mogla bi se ispisati analiza etiriju videozidova, videoinstalacije tog zacrnjenog kubinog prostora u kojemu smo iz te ablje, pomalo joginske perspektive promatrali nezaboravnu guru Williama Forsythea okruenoga u labirintinome mozaiku lubanja, kostiju, tranformativnih formalinskih bia u utrobi anatomskoga muzeja u Montpellieru. Dakle, prema Fabreovoj interpretaciji Ivana Jozi svojim savrenim kukcolikom preobraajima tijela predouje vraga, i u zoomorfozama stupa u dijalog s aneoskom gurom koju zastupa William Forsythe na videozidovima, vjerojatno navedenim sugerirajui uze-

avolji kukac
Pored zooetikoga upita o Fabreovoj uporabi ivotinjstva u likovnosti i izvedbenim formama svakako moemo pridodati i demonizaciju animalnih simbola u Anelu smrti. Tako prema didaskalijskom naputku Vrag jede kukca (jezikom hvata kukca), a same su ivotinje demonizirane u skladu kranske ikonograje. Naime, avolji, luciferski, kukcojedni intervjuist predstavlja se kao olujni vjetar s krilima orla, otrim pandama lava i repom korpiona, te kao Veliki Transformator poput Mesta, koji se u Goetheovu Faustu objavljuje u obliju crnoga pudla, naglaava kako moe gurirati kao bilo koja ivotinja, ali najvie voli upravo biti gmaz Veliki Zmaj, Stara Zmija. Usprkos tomu to ivotinje esto na Fabreovim izvedbenim pijedestalima ostvaruju ascensus, ipak u njegovim radovima ne dobivamo dojam da je rije

Heroj mesnih projekata

Ipak, Fabreova je opinjenost kukcolikim biima zooetiki upitna: naime, dok kukce odreuje, kao to je istaknuo u intervjuu s Michalom Amyjem (Sculpture, Vol. 23, No. 2, 2004.), kao bia koja posjeduju najstariju memoriju, te ih stoga smatra vrhunaravnim kompjutorima, s druge strane, kao entomolog se zanima za tajni ivot kukaca i pritom ih rabi kao objekte istraivanja probodene pribadaama, iglama kao trofejne objekte na oltaru znanosti, a to podrazumijeva i kupovinu kukaca na vrlo razgranatom tritu kukcima. Fabre je i sam potvrdio da se koristi uslugama trgovine kukcima, jer

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

19

kazalite

Festivalska zb(i)rka i drama kontekstualiziranja

Vinja Rogoi Nastavljanjem ruske, talijanske i litavske linije gostovanja, nakon etiriju festivala strukturiranje programa i potpisi izbornika Ivice Buljana i Dubravke Vrgo neto su jasniji, ali iz perspektive publike ostaje teko procijeniti kontekst izbora
Uz etvrti Festival svjetskog kazalita, Zagreb, od 15. do 22. rujna, 2006.
smrti, dvadesetak izvoaa prepoznatljive ruske kazaline kole pokazalo je teko dostinu uigranost i temeljitost u trosatnoj izvedbi. Ispresijecana zborskim pjevanjem, koje je ipak samo deskriptivno podcrtavalo vane trenutke radnje, predstava se dogaala na matovitoj konstrukciji od starog pokustva, klavira, radija i kofera kojom je dominirala Tatjana uko u ulozi bake Like. Doista vrhunac dramskog teatra na neki je nain oivio mnoge stereotipe kojima bismo dali pridjev ruski od politike slike preko velikih emocija do ivotne glume uspjevi ih u potpunosti opravdati. Sizwe Banzie je mrtav u reiji Petera Brooka, a prema tekstu trojice autora Athola Fugarda, Johna Kanija i Winstona Ntshona obiljeio je jo jedan susret kljunog svjetskog redatelja s kontinentom koji ga je posebno fascinirao Afrikom. Dvojica izvoaa afrikog podrijetla iz parikog Thtrea Boues du Nord obreli su se u zapletu univerzalnog znaaja o moi birokracije i pokuaju da se preivi s pogrenim identitetom. Junoafriknac Sizwe Banzie koji preuzima ime mrtvog ovjeka kako bi doao do potrebnih dokumenata gotovo je prototip mnogih imigranata, ali i glumake pojave u Brookovom kazalitu. Redatelj koji je od osnutka vlastitog Centre International de Recherche Thtrale u Parizu 1971. prihvatio kazalite koje zahtijeva samo glumca i gledatelja namjerno osiromauje scenu pa je minimalna kartonska scenograja prisutna i u ovdje opisanoj predstavi. Ipak, povezivanja i istraivanja razliitih izvedbenih kultura kojima Brook tei u ovom su se projektu mogla detektirati samo na tematskoj razini. Glumac Habib Dembl posebno uspijeva oivjeti niz likova i dogaaja, no redateljski zahtjevi zadravaju se vie na tipizaciji, a manje na karakterizaciji ostavljajui dojam da i glumac i redatelj znaju i mogu vie. Iako bez prigovora predstava se tako ipak ne svrstava u najvie domete jednog po svemu izvoakog teatra. ziki prilino aktivnog koritenja scenograje, nosila su prvi dio predstave da bi se ak i ona u drugom dijelu potpuno istroila. Tako, na alost, od redateljeve najave prepoznavanja vladavine gluposti i izbjegavanja stereotipa u shvaanju Shakespeareove drame, nismo vidjeli mnogo. Simboliku pojavnoga, iskoritenu na sasvim drukiji nain, moglo se oitati kao dominantu i u etvrtom festivalskom naslovu Aneo smrti, koji je Jan Fabre reirao prema vlastitom tekstu. Iako je izvedba predstavljena kao solo, panju i energiju publike ravnopravno su dijelili uspjeno montirani odnosi plesaice (ovdje i glumice) Ivane Jozi, izvoaa na lmu, koreografa i plesaa Williama Forsythea te saksofonista Erica Sleichima. Reektirajui prepoznatljivu paletu ivotinja, zvukova, slika ili poloaja tijela vezanih uz pojavu avoljeg intervjuista u monoj plesnoj i loijoj glumakoj izvedbi Ivane Jozi na postamentu u centru scene, Fabre je suprotstavio lmskoj slici. Projektirana na etiri zida prostora koji okruuje publiku ista je donijela izvedbu Williama Forsythea i slike iz anatomskog muzeja u Montpellieru potcrtavajui Fabreovo bavljenje ljepotom smrti, androginog tijela, ivotinjskog tijela, malformiranog tijela Srednjovjekovna ikonograja koja se oslanja na mnoge likovne modele kao i poetski tekst uspjeno je dokazala redateljevu fascinaciju temom, ali s malo snage da i emocionalno i intelektualno obuhvati publiku. A tako se starim reakcijama na nabrojane slike teko mogu pridruiti nova tumaenja. kanja jednog dekadentnog auditorijuma, ostajui esto na jednostavnim fragmentima ponekad i oekivanih scena. Konano, ovogodinje uvoenje razgovora umjetnika s publikom (koji su svakako trebali biti organiziranije moderirani) te pokretanje edicije s tekstovima vezanim uz gostujua imena (u suradnji sa ZKM-om objavljeno je pet dramskih tekstova Jana Fabrea) iznimno su znaajni za potpunu realizaciju Festivala svjetskog kazalita i okazalitavanje publike. Naime, injenica da je zagrebaka publika oduevljeno i vie puta pozivala na bis i one koji su to zasluili i one za iji bi prikazani rad (bez obzira na prethodna postignua) dostajao pristojan pljesak, pokazuje kako je za brojne dolaske u kazalite, a i za reakcije, mnogo vie od upuenosti ili ljubavi prema umjetnosti bila zasluna dobra promocija. Za suvremenu bolest tretiranja svakog proizvoda, pa i umjetnikog, kao senzacionalnog i potrebnog upravo vama, jasno ne mogu biti odgovorni organizatori festivala, a osim toga umjetnost je ljekovita ak i kad se konzumira iz potpuno pogrenih razloga. Ipak, iako uspijeva dobiti publiku, ta marketinka devijacija na neki je nain najvea prijetnja upravo kazalinim zbivanjima ovog tipa koja tee postavljanju mjerila, izgradnji konteksta, upuivanju publike u svjetsku kazalinu sadanjost. Ona, naime, stvara babilonsku zbrku iskrivljujui vrijednosti i opasno ugroava mogunost da se bilo to bilo koga naui. Jo podrobnije kontekstualiziranje i izbora i rada pojedinih umjetnika pokazuje se u tom sluaju kao obvezno nastojanje koje jedino u potpunosti zaokruuje postojanje Festivala svjetskog kazalita. Jer za razliku od Istraivaa, koji svoje korake moe initi i nasumce, odgovornost Uitelja zahtijeva njihovo temeljito i stalno objanjavanje.

etvrti festival svjetskog kazalita nastavio je svoje putovanje sigurnim stazama, okupivi pet novih redatelja impresivnog teatropisa. U Zagrebu su prikazane predstave Petera Brooka, Leva Dodina, Oskarasa Korunovasa, Jana Fabrea i Danija Manfredinija potvrujui sklonost festivala provjerenom dramskom kazalitu i njegovim rubovima. Zagrebaka kazalina manifestacija od poetka je kao cilj isticala dovoenje dokazanih umjetnika, kako bi hrvatskoj publici pruila uvid u vrhove svjetskog kazalita izborniki koncept koji su mnogi interpretirali kao jednostavno popisivanje poetiki ili tematski nepovezanih slavnih imena. Nastavljanjem ruske, talijanske i litavske linije gostovanja, nakon etiri festivala strukturiranje programa i potpisi izbornika Ivice Buljana i Dubravke Vrgo neto su jasniji, ali iz perspektive publike ostaje teko procijeniti kontekst izbora. Dragocjeno, ali i ogranieno zbog svoje uivosti, kazalite oteava stjecanje pravog uvida u svjetska zbivanja koje kritike, prepriavanja i videozapisi esto vrlo promiljeno i precizno iskrivljavaju u eljenim pravcima. Pokazuje se tako da ni recepcija ni odabir pravih svjetskih provjerenih autora nisu nita manje problematini od onih novih i eksperimentalnih, samo se nalaze na suprotnim stranama, ba poput Festivala svjetskog kazalita i tom prigodom rado spominjanog Eurokaza.

Manfredini
Festival je zavrio predstavom vrlo zanimljive fabule Kino Nebo u reiji Danija Manfredinija koja je prikladno izvedena u zagrebakom kinu Europa, a inspirirana Genetovim romanom Gospa od cvijea. Genetov lik prostitutke transvestita neobinog imena Gospa od cvijea prelama se kroz Manfredinijevu priu o publici pornografskog milanskog kina Nebo koju ine kriminalci, transvestiti i ubojice. U predstavi o iskrenoj ljudskoj patnji koja se mijea s psihikim poremeajima, ulinim ivotom, seksualnim ispadima posjetitelja kina i zavrava smru, jedno od najdojmljivijih utjelovljenja festivala ostvario je sam redatelj u ulozi Gospe od Cvijea. Slomljenost i samoa te groteskne gure odigrane dokumentarno uvjerljivo bacili su u sjenu druge izvoae u scenskom kino gledalitu, a poetska snaga njegovog teksta daleko je nadmaila ostatak predstave na Nebu. Proveo sam ivot bacajui se s litice jedna je od zadnjih reenica lika i najbolji opis Manfredinijeve glume bez zadrke, koji je nadigrao svoju ulogu redatelja. Naime, iako je predstava pokazala vrlo impresivne trenutke, u cjelini nije razvela priu mnogo dalje od sli-

Korunovas i Fabre
Trei litavski gost Festivala svjetskog kazalita, Oskaras Korunovas, predstavio je svoju verziju Romea i Julije Williama Shakespearea u izvedbi Kazalita Oskarasa Korunovasa iz Vilniusa. Montecchi i Capuleti u ovoj su varijanti bili talijanski vlasnici pizzerija iz pedesetih godina uokvireni u zaista aroliku scenograju dvaju kuhinja posutu branom i zaguenu detaljima od djejih kolica do satnih mehanizama, kostura i mrtvakog kovega. S centralnim dijelom koji oblikuje kri scena je uspjela simbolizirati sve bitnije trenutke drame religijske temelje, porodinu vezanost, slutnju smrti i krivnju vremena. Vizualno najimpresivnija, ipak, nije pruila mnogo vie ni istaknute glumake kreacije, niti razlog postavljanja upravo ovog teksta. Zabavna redateljska rjeenja, poput koreograranog natjecanja u mijeenju tijesta ili dosjetljivog i

Dodin i Brook
Veliki niz je otvoren gostovanjem Dramskog kazalita Maly iz Sankt Peterburga te izvedbom predstave Moskovski zbor prema tekstu Ljudmile Petruevske, a u reiji Leva Dodina i njegova uenika Igora Konjeva. Gotovo endemski nain rada ovog kazalita doma koji ukljuuje dugo postavljanje predstava (za Moskovski zbor bile su potrebne tri godine), njihov dugogodinji opstanak na repertoaru te viesatno trajanje reektirao se i u dirljivoj prii o suivotu stanara jedne moskovske komunalke. Odigravajui teku svakodnevicu rastavljene (i ostavljene) obitelji u nemirnom razdoblju nakon Staljinove

Jan Fabre, Andjeo smrti

cmyk

20

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

koliko religije?

Harris
Amazon.com Ameriki filozof, podjednako vrijeajui i liberale i konzervativce, govori o konverzacijskoj netoleranciji prema svim loim uvjerenjima, pa i onima koja dolaze iz religijskog podruja. Naime, kad ljudi iznose neobine tvrdnje, bez dokaza, prestajemo ih sluati osim u pitanjima vjere. Ukratko, ako ima boga (recimo Zeusa), sve je doputeno ubojstvo, etniko ienje ili iznoenje glupih ideja o nastanku svemira
poboljava dizajn svojih proizvoda sustavno (a to ne radi ni biologija). Velika razliitost meu kulturama ne govori nita dublje o nama osim injenice da su ljudske zajednice sklone koristiti se oruem koje imaju sve dok se ono moe odravati. Promislite o razlici izmeu zapadne i istone medicine. Jesu li jednako korisne? Ne. Je li istona medicina bolja za istonjake? Ne. Istona je medicina primjenjiva za odreene zdravstvene probleme, i ak moe nadmaiti zapadnu medicinu u nekoliko podruja, ali jednostavno ne postoji usporedba izmeu tih dviju disciplina. Netko tko ima upalu slijepog crijeva, aneurizmu, ili rak dojke nee biti mudar bude li otrao na akupunkturu, a ne u bolnicu. To vrijedi u New Yorku, ali podjednako i u Hong Kongu. A u pogledu duhovne prakse, taj disparitet jasno ide u prilog drugoj strani. Istoni misticizam, iako i u njemu ima neopravdanih vjerovanja, nesumnjivo je najbolji ljudski pokuaj oblikovanja duhovne znanosti. Metode introspekcije koje postoje u budizmu, primjerice, nemaju istinskih ekvivalenata na zapadu. A sugestija da imaju rezultat je oajnikog pokuaja zapadnjaka da uine da sve religijske tradicije izgledaju podjednako mudre. One to jednostavno nisu. Kad tibetski lama govori o nedvojnoj svjesnosti a papa o Bogu ili o Svetom Duhu (ili o bilo emu drugom) oni ne govore o istome: niti djeluju na istom intelektualnom temelju. Lama se koristi vrlo preciznom terminologijom (koja, dodue, nema dobar ekvivalent na engleskom) da bi opisao ono to su mnogi meditatori doivjeli nakon vrlo pronjena vjebanja u metodama introspekcije; papa pak samo ponavlja neopravdane metazike tvrdnje koje su prenesene kranima u kontekstu kulture koja je podbacila i to potpuno u traenju snanih alternativnih rjeenja samom vjerovanju. Takva su alternativna rjeenja postojala tisuljeima, istono od Bospora. To ne znai da treba zanemariti Meistere Eckharte ovoga svijeta, ali takvi su mistici na Zapadu oduvijek bili iznimke. I vano je zapamtiti da su, kao iznimke, bili proganjani zbog hereze.

Smrtne opasnosti religiozne vjere

edugo prije roenja Krista, u doba nasilja i previranja, rimski pjesnik i epikurejski lozof Lukrecije napisao je epsko remek-djelo naslovljeno O prirodi stvari. Njegov je cilj, djelomino, bio osloboditi ovjeanstvo od religioznog praznovjerja koje je, prema njegovu miljenju, prijeilo put prema istinskom duevnom miru i srei. Autor Sam Harris ima ulogu suvremenog Lukrecija u svojoj knjizi The End of Faith: Religion, Terror, and the Future of Reason. Harris je diplomirao lozoju na Sveuilitu Stanford i doktorand na podruju neuroznanosti. Svjestan da e knjiga o inherentnim opasnostima institucionalne, dogmatske religije biti kontroverzna, Harris je End of Faith napisao iz osjeaja hitnosti prema onome to je, smatra on, najvea opasnost dananjice. Svoje misli o znaajkama dogmatske vjere nasuprot misticizmu, o ulozi razuma u civilnom diskursu i o nadi da ljudski rod moe nadii sklonost prema vjerskom nasilju iznio je prije nego to postane prekasno. nekim plemenima pokazuje da lako pripisujemo ljudske osobine procesima u prirodi. Tek dubljim razumijevanjem kauzalnih procesa u svijetu (kroz znanost) poinjemo shvaati da olujni oblaci nisu ljutiti bogovi i da bolesti nisu rezultat opsjednutosti demonima. Teko je rei gdje treba povui crtu izmeu genetskog dara i kulturnog naslijea, a zacijelo je oboje na djelu u sluaju religiozne vjere. Ali temeljna injenica jest da smo duboko disponirani za projiciranje vlastite subjektivnosti na svijet. Biblijski Bog je ljubomoran, ljutit, toliko neurotian da je vrijedan aljenja. A grki su bogovi poput tinejdera koji su ostavljeni sami u roditeljskoj kui preko vikenda. To to smo predodreeni da o svemiru mislimo na antropocentrian nain ne znai da smo i osueni to initi. Moete li objasniti spoj biologije i kulture ukljuen u to to ste rekli? Primjerice, to mislite o vrsti argumenta kakav iznosi Dean Hamer koji govori o genu boga? Ako postoji bioloki poriv za vjeru, kako onda objasniti iznimnu kulturnu razliku izmeu zapadnih monoteizama i istonog misticizma? Kad su u pitanju najvie kognitivne znaajke, potraga za objanjenjem u obliku pojedinih gena vjerojatno je uzaludna. No, kakvagod bila pria na genetskoj razini, biologija samo blago odreuje kulturu. Moramo jesti, ali ne moramo jesti pagete. Skloni smo ljubomori, ali taj se osjeaj moe proivjeti na nain Caryja Granta ili na nain Mullaha Omara. Ista biologija, druga kultura. Velik dio naeg ponaanja kao ljudskih bia, iako moda potjee iz biologije, nastavlja se u svojem sadanjem obliku samo zato to nismo osjetili dovoljan pritisak da to promijenimo. Kultura ne

Sve religijske prakse nisu jednako mudre

Oito postoji neto u grai ljudi to ih navodi da vjeruju u transcendentno bie. Kako to objanjavate, na temelju vaeg rada u neuroznanosti? Ne znam ni za jedan rezultat u neuroznanosti koji govori izravno o tome. Ali postoje neke ope znaajke ljudskog uma koje su tu oito vane. Raamo se spremni za ivot u odnosu prema svijetu oko nas. Pojavljujemo se iz majine maternice spremni vidjeti lica kao lica, uiti jezik, i postupno spoznavati da smo okrueni umovima kakav je na. Prevlast animizma meu naim primitivnim precima kao i njegovo zadravanje u

Sam

Razlika izmeu vjere i duhovnosti

Vi zapravo ocjenjujete zapadne religije kao opasne, a istoni misticizam kao pun obeanja. Kako ste doli do tog zakljuka? Misticizam, lien religijskog dogmatizma, empirijski je i visoko racionalan pothvat. Jednako kako ljudi ne spaljuju svoje susjede na lomai kao rezultat novih znanja u zici i biologiji, tako nitko nee uiniti takvo to na temelju istinskog misticizma. Religija posebno na Zapadu posve je drugo. Religiozna vjera je ono to prekida razgovor. Jedino to jami istinski otvorenu suradnju meu ljudskim biima je njihova spremnost da se njihovi pogledi (i odgovarajue ponaanje) mijenjaju razgovorom koji donosi nove dokaze i nove argumente. Inae, kad su ulozi visoki, nemamo se na to osloniti osim na silu. Ako vjerujem da u doi u raj budem li se zrakoplovom zaletio u neboder, i zadovoljan sam vjerujui u to bez dokaza, onda nema toga to bi druga osoba mogla

udi nisu nikada opasniji nego kad nemaju vjerovati ni u to drugo osim u Boga. I moda se Bogu danas moe pristupiti samo preko psihopatologije. Koliko znam, borci Hezbolaha koji su nedavno tako zapanjili izraelsku vojsku, nisu ni u jednom sluaju izabrali samoubilaku taktiku, vjerojatno zato to su bili sigurni u pobjedu, kae u nedavnoj kolumni romanopisac J. G. Ballard. Je li onda fanatino obraanje dogmatsko-religioznim motivacijama i opravdanjima vlastitih inova zapravo obiljeje gubitnika, ljudi koji (panino) vjeruju jer su izgubili neku drugu vjeru ili povjerenje (u razum, povijest, pravdu, moral, ljubav, pa ak i Boga)? Jesu li sve dogmatske religije (koje treba razlikovati od duhovnosti i opeg interesa za sveto/mistino/ tajnovito) oblik podilaenja samoubilakom i neopravdivo neracionalnom mentalitetu? Koliko nam onda uope, i kakve, religije treba ako elimo izbjei individualno i kolektivno samoubojstvo? (Z. R.)

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

21

koliko religije?
rei da bi me razuvjerila, jer me moj skok vjere uinio imunim na moi razgovora. Drugim rijeima, oprezno inite razliku izmeu onoga to zovete vjerom i duhovnosti. Ukratko, u emu je ta razlika? Vjera je lano uvjerenje u neopravdane postavke (odreenu knjigu koju je napisao Bog, u to da emo biti ujedinjeni s onima koje volimo nakon smrti, da Stvoritelj svemira uje nae misli itd.). Duhovnost ili misticizam (obje su rijei prilino grozne, ali ne postoje bolje rijei) odnosi se na proces introspekcije kojim osoba moe shvatiti da je osjeaj koji ona naziva ja misaona iluzija. Temeljna istina misticizma je ovo: mogue je doivjeti svijet a da se ne osjeamo u njemu kao odvojeno ja u uobiajenom smislu. Takva promjena karaktera neijeg iskustva ne mora, meutim, postati temelj za postavljanje neodrivih tvrdnji o prirodi svemira.

Zapadno odvajanje religije od politike

Slijedei va argument o opasnostima vjere, kako je onda bilo mogue da kranstvo, primjerice, dosegne stanje razmjerne udomaenosti u ranom modernom razdoblju da ga nitko nije protjerao iz postojanja kao besmislicu? Ono je pretrpjelo neke vane trenutke izrugivanja, posebno u Europi (sjetite se Voltairea i Humea), to moda objanjava zato Europljani nisu toliko raspoloeni lutati toliko daleko du staze biblijski nadahnute iracionalnosti poput nas Amerikanaca. to je jo vanije, kranstvo je pretrpjelo nepopustljivo i neslavno reetanje kao rezultat napretka znanosti i svjetovne kulture na zapadu. Sveenici bi, naime, i dalje dijagnosticirali opsjednutost demonima da nije bilo napredaka koje je u posljednjih dvjesto godina postigla medicinska znanost. Situacije u kojima se danas molitva ini primjerenom (ili ak zdravom) prvom reakcijom na ljudsku patnju postupno su (ali radikalno) nestale. Druga vana znaajka kranstva koju islam na alost nema jest da ono nudi izlaz iz neprilike udomaenosti. Nalog Daj Cezaru Cezarevo zaista je vaan kad doe vrijeme da se pronae razlog za odvajanje crkve od drave. Islam je u tom smislu puno zamrenijii. Uzimajui u obzir doktrinu islama, onako kako se izlae u Kuranu i Hadisu, muslimanima je vrlo teko opravdati odvajanje religije od politike. S obzirom na itateljske reakcije na vau knjigu bojite li se da bi ona mogla postati jednostavno propovijed (onima koji su ve) obraenici? Ili se nadate poticanju nunog razgovora kroz njezinu odreenu ok-vrijednost? Svakako se nadam poetku razgovora. I nisam siguran tko su ti obraenici, u svakom sluaju. Moja knjiga, naime, podjednako vrijea i liberale i konzervativce. Konzervativci vole ono to govorim o opasnostima islama, ali prezaju od mojih napade na kranstvo. A liberali mrze to to govorim o islamu (jer je to politiki nekorektno) ali vole moj argument protiv upletanja kranskog fundamentalizma u socijalnu politiku. Na objema stranama

Konverzacijska netolerancija
Zato su raniji pokuaji brisanja vjere posredstvom klasinog materijalizma izazvali nasilje slino onom koje je, prema vaem miljenju, nadahnula vjera (primjer komunizma)? Komunizam nije bio pokuaj da se izbrie vjera. On je bio nova vjera, iako ona koja nije gledala onkraj ovoga ivota. Cijeli je komunizam bio nabijen iracionalnim. Staljinovo nepriznavanje kapitalistike biologije u prilog lisenkoizma (preraene lamarkijanske doktirne o steenim znaajkama: to je ideja da irafe dobivaju duge vratove kao rezultat toga to su njihovi preci eljeli dosegnuti sve vie i vie grane) jedan je od primjera dogmatizma koji je bio dua komunizma. Slobodnomislei (a to znai racionalni) znanstvenici bili su slani u gulag jer nisu podupirali tu ideologiju. Milijuni su umrli od gladi i u Sovjetskom Savezu i u Kini zbog njihova neuspjeha da uvedu zdravu poljoprivrednu praksu na temelju mendeljevske genetike. Netolerancija prema vjeri koju ja zastupam u svojoj knjizi nije ona netolerancija koja nam je dala gulag, nego konverzacijska netolerancija. Kad ljudi iznose neobine tvrdnje, bez dokaza, prestajemo ih sluati osim u pitanjima vjere. Tvrdim da sebi vie ne moemo dopustiti da vjeri dajemo prolaz na taj nain. Loa uvjerenja treba kritizirati kadgod se pojave u naem diskursu u zici, u medicini, ali i u pitanjima etike i duhovnosti. Predsjednik Sjedinjenih Drava je rekao, i to nekoliko puta, da je u dijalogu s Bogom. Da je rekao da je razgovarao s Bogom kroz suilo za kosu, to bi znailo srljanje u nacionalnu opasnost. Ja ne vidim da to dodavanje suila za kosu u priu ini njegovu tvrdnju apsurdnijom ili opasnijom.

Istoni misticizam, iako i u njemu ima neopravdanih vjerovanja, nesumnjivo je najbolji ljudski pokuaj oblikovanja duhovne znanosti. Metode introspekcije koje postoje u budizmu, primjerice, nemaju istinskih ekvivalenata na zapadu. A sugestija da imaju rezultat je oajnikog pokuaja zapadnjaka da uine da sve religijske tradicije izgledaju podjednako mudre. One to jednostavno nisu

pretee otpor mojem kljunom argumentu protiv same vjere. Moda je posveta u mojoj knjizi doslovnija od mnogih drugih. Mogao sam napisati End of Faith samo za moju majku. Barem se ona slae sa mnom. Koje su neke od najneoekivanijih reakcija na vae argumente i meu onima za i onima protiv? Bio sam dosta iznenaen kad sam otkrio da neki krani slave moj argument protiv umjerene vjere. Jedan je baptistiki sveenik manje-vie odobravao moju knjigu kao posljednji avao na mrtvakom sanduku vjerske umjerenosti, tvrdei kako sam dokazao da postoje samo dva odriva stajalita sekularizam ili fundamentalizam. Njegovo pobijanje moje teze bilo mi je i najvee iznenaenje meu kritikama koje sam dobio on jednostavno nije pobio tezu. O mojoj je knjizi govorio etrdeset minuta na radiju, s tek nekoliko netonosti, i moj argument protiv vjere nije osporio - kao da bi svaki proces razmiljanja koji dovodi vjeru u sumnju bio toliko oito neprihvatljiv njegovim sluateljima da ga ak i ne treba izlagati. Sluati ga kako u biti uzdie moju knjigu, pritom je implicite proklinjui, bilo je zbilja neka vrsta iskustva s onu stranu zrcala. Openito govorei, i dalje sam esto iznenaen kad otkrijem da ak i sekularni intelektualci misle da je vjera nuna za druge ljude. Nikad se neemo rijeiti religije. Ona je jednostavno prevana ljudima tako glasi vjerojatno najuobiajeniji odgovor. Kako to da svi misle da je tako? U prvoj polovici devetnaestog stoljea, to je sigurno, mnogi su ljudi ovako govorili: Nikad se neemo rijeiti ropstva. Ono je jednostavno prevano za gospodarstvo. To je bila slina, naizgled razumna tvrdnja. Ali ona je bila proizvod intelektualne i moralne lijenosti, i bila je pogrena.

Nova pravila konverzacije

Slavnom frazom Dostojevskog iz Brae Karamazovih ako nema Boga, sve je doputeno esto se slue teisti kao upozorenjem o opasnostima ivljenja bez transcendentne moralne izvjesnosti. Prema vaemu miljenju, je li uputno rei ako ima Boga, sve je doputeno (ubojstvo, genocid itd.)? Da, ali ja bih proirio tu tvrdnju: s lanom sigurnou sve je mogue. To obuhvaa i hitlere i staljine ovog svijeta. to bi ljudi, koji se slau s vaim zakljucima, najpraktinije mogli initi kako bi promijenili opi konsenzus o religioznoj vjeri? Jo jednom, to se svodi na nova pravila konverzacije a ne na nove zakone ili prosvjede na ulici. Samo zamislite kako bi bilo drukije kad bi svaki

put kad bi osoba na poloaju upotrijebila rije Bog mediji na to reagirali kao da je izgovorila Posejdon. Na razgovor s nama samima promijenio bi se vrlo brzo i vrlo korjenito. Zamislite nekoga tko se protivi istraivanju matinih stanica za govornicom Senata kako govori: ivot je podario sam Zeus. Nijedan se ovjek ne bi smio mijeati u to. Naravno, kritika i zahtjev za intelektualnim potenjem nisu dovoljni. Na pozitivnoj strani, trebali bismo pronai kreativne pristupe etici, duhovnom iskustvu i gradnji snanih zajednica. Znanstveno prouavanje pozitivnog ljudskog iskustva - ljubavi, radosti, suosjeanja, meditativnih stanja nedvojbeno e imati ulogu u tome. Ali za to e trebati vremena. No uope nam nije potrebno vrijeme da bismo shvatili kako ljudi koji zazivaju Boga u javnom diskursu zapravo govore trivijalnosti ili da iznose neke vrlo sumnjive tvrdnje o prirodi svijeta, ili o karakteru vlastita iskustva. Trebali bismo zahtijevati da ponu smisleno govoriti, a ako im to ne uspije, onda bismo ih trebali prestati sluati. U kojem je smislu vaa knjiga neka vrsta molitve? Mislite li da e u konanici ljudi biti sposobni izbjei apokalipsu koja je, kaete, najvea opasnost za religioznu vjeru? Nisam onoliko optimistian koliko bih htio biti. To je zanimljivo stanje, psiholoki govorei, jer se osjeam motiviran iznositi tvrdnje protiv religije, a pritom ne vidjeti nikakvo realno uporite za nadu da e se ita promijeniti nabolje. Proveli smo, ini se, mnogo vremena u drutvu loih ideja da bismo sad zaustavili nae klizanje preko ruba. Nadam se da u vezi s tim nemam pravo, ali ne bi me iznenadilo kad bi ljudski eksperiment radikalno iskoio iz tranica jo za naeg ivota. Ljudi koji imaju u svojim rukama kormilo civilizacije jednostavno ne razmiljaju, ne govore ili ne dodjeljuju resurse onako kako bi trebali kad bi htjeli izbjei katastrofu. To to izabiremo predsjednike koji gube vrijeme na stvari kao to su homoseksualni brakovi, dok nuklearno oruje u bivem Sovjetskom Savezu lei neosigurano (da navedem samo jednu neposrednu opasnost za na opstanak), znakovito je za to kako smo tragino skrenuli s puta (a znakovito je i za to koliku ulogu vjera ima u tome). Tako, ja nemam nade. Ipak, svatko od nas treba pozitivno pridonositi svijetu onakvom kakvim ga zatjeemo. Postoji li druga mogunost? S engleskoga prevela Irena Matijaevi. Pod naslovom The Mortal Dangers of Religious Faith objavljeno na web-stranici http://evans-experientialism. freewebspace.com/sharris.htm

cmyk

22

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

koliko religije?

Kraj vjere
Sam Harris Umjerenjaci ne ele nikoga ubiti u ime Boga, no ele da se i dalje koristimo rijeju Bog kao da znamo o emu govorimo. I ne ele rei nita kritiki o ljudima koji doista vjeruju u Boga svojih oeva, zato to je tolerancija, vie od iega drugog, sveta. Govoriti jednostavno i iskreno da na primjer i Biblija i Kuran sadre gomile za ivot opasnih zamisli opreno je toleranciji onakvoj kakvom je oni trenutano vide. No ne moemo sebi vie priutiti luksuz takve politike korektnosti i odravanje te ikonografije naeg neznanja
Bog i Alah moraju postati poput rijei Apolon ili Baal, ili e razoriti na svijet. Nekoliko minuta provedenih u lutanju grobljem loih ideja govori nam da su takve konceptualne revolucije mogue. Pogledajte na primjer alkemiju: ona fascinira ljude tisuama godina, pa ipak svatko tko danas ozbiljno tvrdi da prakticira alkemiju diskvalicirat e samoga sebe na veini odgovornih poloaja u naem drutvu. Religije zasnovane na vjerovanju zasigurno pate od istog poskliznua u zastarjelost.

Religijska tolerancija vodi nas prema ponoru

to je alternativno rjeenje religiji kakvu poznajemo? Kao to emo vidjeti, to je pogreno pitanje. Kemija nije bila alternativno rjeenje alkemiji; bila je tu rije o openitoj zamjeni neznanja autentinim znanjem. Otkrit emo, kao to je sluaj i s alkemijom, da govoriti o alternativnim rjeenjima religioznom uvjerenju znai promaiti smisao. Naravno, ljudi vjere padaju na kontinuitet: neke privlai utjeha i nadahnue odreene duhovne tradicije, a ipak i dalje potpuno vjeruju u toleranciju i raznolikost, a drugi bi spalili zemlju do temelja ako bi to znailo kraj herezi. Drugim rijeima, postoje religiozni umjerenjaci, i religiozni ekstremisti, i njihove razliite strasti i projekte ne treba brkati. No jedna od sredinjih tema moje knjige je da su religiozni umjerenjaci nositelji jedna uasne dogme: oni zamiljaju da e put prema miru biti stvoren jednom kada svi nauimo potovati neopravdana uvjerenja drugih. Nadam se da u pokazati kako je upravo ideal religijske tolerancije roen iz ideje da bi sva ljudska bia trebala biti slobodna da vjeruju to god ele o Bogu jedna od vodeih sila koje nas vode prema ponoru. Polako smo shvatili u kojoj mjeri religiozno vjerovanje perpetuira nehumanost ovjeka prema ovjeku. To ne iznenauje, s obzirom na to da mnogi od nas jo vjeruju da je vjera bitan sastavni dio ljudskog ivota. Dva mita uvaju vjeru od povika racionalnog kriticizma, i ini se da podjednako podupiru i religijski ekstremizam i religijsku umjerenost: 1. veina nas vjeruje da postoje dobre stvari koje ljudi dobivaju od vjere (npr. snane zajednice, etino ponaanje, duhovno iskustvo) koje ne postoje nigdje drugdje; 2. mnogi od nas takoer vjeruju da uasne stvari koje se ponekad ine u ime religije nisu proizvodi vjere po sebi, nego da pripadaju naoj temeljnijoj prirodi silama kao to su pohlepa, mrnja ili strah za koje su sama religijska uvjerenja najbolji (ili ak jedini) lijek. Zajedno, ini se da nam ti mitovi jame savrenu imunost protiv razumnosti u naim javnim raspravama.

aa je situacija takva da veina ljudi na ovome svijetu vjeruje kako je Stvoritelj univerzuma napisao knjigu. Imamo nesreu da raspolaemo s mnogo takvih knjiga, i svaka sebi prisvaja ekskluzivno pravo na svoju nepogreivost. Ljudi su skloni organizirati se u frakcije u skladu s inkompatibilnim tvrdnjama koje prihvaaju radije nego na osnovi jezika, boje koe, mjesta roenja ili nekog drugog kriterija plemenske organizacije. Svi ti tekstovi nagovaraju itatelje da prihvate razliita uvjerenja i iskustva od kojih su neka bezopasna, no velik ih dio nije. No, svi se perverzno slau u jednoj temeljno vanoj stvari: potivanje drugih vjera, ili stajalita nevjernika, nije stajalite koje zastupa Bog. Premda su sve vjere tu i tamo dotaknute duhom ekumenizma, sredinja doktrina svake religijske tradicije jest da su svi drugi tek nositelji pogreke ili, u najboljem sluaju, opasno nepotpuni. Prema tome, netrpeljivost je neodvojiva od svake vjere. Ako neka osoba vjeruje stvarno vjeruje da odreene ideje mogu rezultirati vjenom sreom, ili njezinom oprekom, ne moe tolerirati mogunost da ljudi koje voli mogu biti zavedeni dodvoravanjem nevjernika. Uvjerenost u zagrobni ivot naprosto je nespojiva s tolerancijom u ovom ivotu.

Ako se religija tie autentine sfere razumijevanja ljudskih potreba, tada bi trebala biti podlona napretku; njezine bi doktrine trebale postati korisnije, a ne beskorisnije. Napredak u religiji, kao i u drugim podrujima, trebao bi biti stvar sadanjeg istraivanja, a ne tek neprekidno ponavljanje prole doktrine

Religija je izvan dosega racionalne rasprave

No zapaanja te vrste pred nas postavljaju neodgodiv problem, budui da je danas kritika neije vjere tabuizirana. Kada je rije o toj temi, liberali i konzervativci postigli su neuobiajen konsenzus: religiozna su uvjerenja jednostavno izvan dosega racionalne rasprave. Kritiziranje neijih ideja o Bogu i zagrobnom ivotu smatra se nepolitinim na nain koji nije svojstven kritici neijih ideja o zici ili povijesti. (Tako je i kada se radi o muslimanskom bombau-samoubojici koji se na ulici Jeruzalema raznese zajedno s dvadesetak nevinih rtava; uloga koju u njegovim akcijama ima vjera uvijek je jednako umanjena. Njegovi motivi moraju biti politiki, ekonomski ili potpuno osobni. Kao, bez vjere bi oajni ljudi i dalje inili uasne stvari). Vjera je uvijek, i posvuda, liena odgovornosti. No tehnologija je uvijek kreirala svjee moralne imperative. Naa tehnika dostignua u umijeu ratovanja naposljetku su nam uzvratila naim religioznim razliitostima i stoga naim religioznim uvjerenjima koja su oprena naem opstanku. Vie ne moemo ignorirati injenicu da milijarde naih susjeda vjeruju u metaziku muenitva, ili u doslovnu istinu knjige o Apokalipsi, ili u bilo koje druge fantastine ideje koje su se skrile u umovima vjernika za novo tisuljee zato to su nai susjedi sada naoruani kemijskim, biolokim i nuklearnim orujima. Nema dvojbe da ta dostignua obiljeavaju zavrnu fazu nae lakovjernosti. Rijei kao to su

Nedostatak dokaza
Mnogi religijski umjerenjaci krenuli su oito uzvienim putem pluralizma, tvrdei da su sve vjere jednako vrijedne, no inei to ne primjeuju nepopravljivo sektake tvrdnje o istini svake od njih. Sve dok neki kranin vjeruje da e jedino pokrtena braa biti spaena na Sudnji dan, nema mogunosti da potuje vjerovanja drugih, kada zna da su se plamenovi pakla potpirivali upravo tim idejama i da ekaju na svoje sljedbenike. Muslimani i idovi openito zauzimaju isto takvo arogantno stajalite prema svojim pothvatima i potroili su cijelo tisuljee strastveno ponavljajui pogreke drugih vjera. Nije potrebno rei da svi ti suparniki sustavi vjerovanja podjednako pate od nedostatka dokaza. Pa ipak, razni intelektualci kao to su H. G. Wells, Albert Einstein, Carl Jung, Max Planck, Freeman Dyson i Stephen Jay Gould objavili su da e rat izmeu razuma i vjere nestati. Osoba moe biti bogobojazni kranin u nedjelju, a zaposleni znanstvenik se budi u ponedjeljak ujutro, a da uope ne snosi odgovornost za pregradu koja se izgleda podigla u njegovoj glavi dok je spavao. Moe, kako se ini, imati svoje razloge i s time ivjeti. No jedino zato to je na Zapadu Crkva politiki

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

23

koliko religije?
ograniena, ovjek si moe priutiti da razmilja na takav nain. Na mjestima gdje su znanstvenici i dalje nasmrt kamenovani zato to sumnjaju u vjerodostojnost Kurana, Gouldova ideja ljubavnog konkordata izmeu vjere i razuma bila bi savrena iluzija. Ne tvrdim da su najdublji osjeaji vjernika, bilo umjerenih bilo ekstremnih, trivijalni ili ak pogreni. Ne poriem da veina nas ima emocionalne i duhovne potrebe kojima se obraa premda neizravno i uz stranu cijenu mainstream religija. I to su potrebe koje oni koji su samo razumni u naem svijetu, znanstveno ili na neki drugi nain, nee nikada ispuniti. Oito postoji sveta dimenzija u naem postojanju, i sloiti se s time lako bi mogao biti najvii cilj ljudskog ivota. No otkrit emo da nije potrebna vjera neshvatljivih razmjera dogme poput Isusa je rodila djevica, Kuran je rije Boja kako bismo to uinili. Bezopasnost veine religioznih umjerenjaka ne daje naslutiti da je religiozna vjera ita uzvienija od oajnikog braka nade i neznanja, niti jami da za ograniavanje opsega djelovanja razuma u naem openju nee biti plaena strana cijena. Religiozna umjerenost, ako je pokuaj ustrajavanja na onomu to je i dalje upotrebljivo u ortodoksnoj religiji, zatvara vrata sosticiranijim pristupima duhovnosti, etici i razvijanju snanih zajednica. ini se da religiozni umjerenjaci misle kako nama ne treba radikalan uvid i uvoenje promjena u tim podrujima, nego samo ublaavanje lozoje iz eljeznog doba. Umjesto da punom snagom upotrijebe nau kreativnost i razumnost kada je rije o problemima etike, socijalne kohezije pa ak i duhovnog iskustva, umjereno religiozni tek trae da olabavimo nae standarde odanosti negdanjim praznovjericama i tabuima, a s druge strane odravaju sustav vjerovanja koji su nam ostavili mukarci i ene iji su ivoti bili naprosto razoreni zbog njihova temeljnog nepoznavanja svijeta. U kojem je drugom podruju ivota prihvatljiva takva podlonost tradiciji? Medicini? Tehnici? ak ni politika ne trpi anakronizam koji jo prevladava u naem miljenju o etikim vrijednostima i duhovnom iskustvu.

Branitelji vjere
Slavoj iek Treba vratiti dostojanstvo ateizmu, jednom od najveih europskih nasljea i moda naoj jedinoj ansi za mir

Religija je diskurs koji ne doputa napredovanje

Zamislite da moemo oivjeti obrazovanog kranina iz etrnaestog stoljea. Pokazalo bi se da je taj ovjek totalna neznalica, osim u pitanju vjere. Njegova uvjerenja o zemljopisu, astronomiji i medicini posramila bi i malo dijete, no znao bi manje-vie sve to treba znati o Bogu. Premda bi ga smatrali budalom kada bi mislio da je Zemlja sredite svemira ili da je buenje glave mudra medicinska intervencija, njegove religiozne ideje i dalje ne bi bilo mogue diskreditirati. Za to postoje dva objanjenja: ili smo usavrili nae razumijevanje svijeta prije tisuu godina dok je nae znanje u svim drugim podrujima jo bilo beznadno nepotpuno ili je religija, kao puko podravanje dogme, podruje diskursa koje ne doputa napredovanje. Vidjet emo da mnogo toga govori u prilog tom drugom stajalitu. Ne pohranjuju li naa religiozna uvjerenja, iz godine u godinu, sve vie i vie informacija o ljudskom iskustvu? Ako se religija tie autentine sfere razumijevanja ljudskih potreba, tada bi trebala biti podlona napretku; njezine bi doktrine trebale postati korisnije, a ne beskorisnije. Napredak u religiji, kao i u drugim podrujima, trebao bi biti stvar sadanjeg istraivanja, a ne tek neprekidno ponavljanje prole doktrine. togod je istinito sada, treba biti mogue istraiti sada, i treba biti mogue opisati u kategorijama koje ne stoje izravno nasuprot ostalim spoznajama o svijetu. U tim mjerilima, cjelokupni projekt religije djeluje potpuno zaostalo. Ne moe preivjeti promjene koje su nas preplavile kulturalne, tehnologijske, pa ak i etike. S druge strane, postoji nekoliko razloga da vjerujemo kako e ih ipak preivjeti. Umjerenjaci ne ele nikoga ubiti u ime Boga, no ele da se i dalje koristimo rijeju Bog kao da znamo o emu govorimo. I ne ele rei nita kritiki o ljudima koji doista vjeruju u Boga svojih oeva, zato to je tolerancija, vie od iega drugog, sveta. Govoriti jednostavno i iskreno o stanju naega svijeta recimo, na primjer, da i Biblija i Kuran sadre gomile za ivot opasnih zamisli opreno je toleranciji onakvoj kakvom je trenutano vide ti umjereni ljudi. Ne moemo sebi vie priutiti luksuz takve politike korektnosti. Moramo napokon prepoznati cijenu koju plaamo odravanjem te ikonograje naeg neznanja. S engleskoga prevela Sanja Kovaevi. Ulomci knjige End of Faith, W.W. Norton, 2004.

toljeima nam govore da bez vjere ne bismo bili nita doli egoistine ivotinje koje se bore za svoj dio kolaa, te da imamo moral opora vukova; jedino vjera, kau, moe nas uzdignuti na viu duevnu razinu. Danas, kada vjera sve vie postaje osnova za ubojito nasilje diljem svijeta, uvjeravanja da kranski ili muslimanski ili hinduistiki fundamentalisti samo zloupotrebljavaju i iskrivljavaju plemenite duhovne poruke njihova vjerovanja zvue sve ispraznije. to je s vraanjem dostojanstva ateizmu, jednom od najveih europskih nasljea ili moda nae jedine anse za mir? Prije vie od jednog stoljea u Brai Karamazovima i drugim djelima, Dostojevski je upozorio na opasnosti bezbonog moralnog nihilizma zakljuivi u biti da je sve doputeno ako ne postoji Bog. Francuski lozof Andr Glucksman ak je Dostojevskijevu kritiku bezbonog nihilizma primijenio na 11. rujan, kako sugerira naslov njegove knjige Dostojevski na Manhattanu. Ta tvrdnja ne moe biti promaenija: poruka dananjeg terorizma je da je sve doputeno ako postoji Bog, ukljuujui i dizanje u zrak tisua nevinih promatraa barem za one koji tvrde da izravno djeluju u ime Boga, jer, izravna veza s Bogom opravdava povredu sutih ljudskih zabrana i obzira. Ukratko, fundamentalisti se nimalo ne razlikuju od bezbonih staljinistikih komunista, kojima je sve bilo doputeno, s obzirom na to da su se smatrali izravnim instrumentima njezina boanstva, Povijesne Nunosti Napretka prema Komunizmu. Tijekom sedmog kriarskog rata, kojeg je predvodio sv. Luj, Yves le Breton je izvijestio kako je jednom susreo staru enu koja je hodala cestom nosei u lijevoj ruci posudu s vatrom, a u desnoj ruci posudu punu vode. Kad ju je upitao zato nosi te dvije zdjele, odgovorila je da e vatrom zapaliti Raj sve dok od njega ne ostane nita te da e vodom ugasiti vatre u Paklu sve dok od njih ne ostane nita: Jer ne elim da itko ini dobro kako bi bio nagraen Rajem ili zbog straha od Pakla; nego samo iz ljubavi prema Bogu. To ispravno kranski etiko stajalite danas uglavnom preivljava u ateizmu. Fundamentalisti ine dobra djela, odnosno ono to smatraju dobrim djelima, kako bi ispunili Boju volju i zavrijedili spasenje; ateisti ih ine samo zato to je to ispravno. Zar to ujedno nije i nae najelementarnije iskustvo morala? Kada uinim neko dobro djelo, ne inim to s namjerom da zasluim Boju milost; inim to zato jer se inae ne bih mogao pogledati u ogledalu. Moralno djelo je prema deniciji samo sebi nagrada. David Hume, vjernik, to je ustvrdio na vrlo otar nain kada je napisao da je moralno djelovanje uz istodobno ignoriranje Bojeg postojanja jedini nain da se pokae istinsko potovanje prema Bogu. Prije dvije godine Europljani su raspravljali treba li preambula europskoga Ustava spomenuti kranstvo kao kljunu komponentu europskoga nasljea. Kao i obino, to je rijeeno kompromisom, u obliku reference na openiti pojam vjerske batine Europe. Ali to je s najdragocjenijim nasljeem moderne Europe, ateizmom? Ono to modernu Europu ini jedinstvenom jest da je ona prva i jedina civilizacija u kojoj je ateizam posve legitiman izbor, a ne prepreka za obnavljanje javne slube. Ateizam je europsko nasljee za koje se vrijedi boriti, ne samo zato to stvara siguran javni prostor za

Uvaavanje tue vjere kao najvea vrednota moe znaiti samo jednu od ovih dviju stvari: ili emo se prema drugome odnositi na zatitniki nain i truditi se da ga ne povrijedimo kako ne bismo unitili njegove iluzije, ili emo usvojiti stav o viestrukim reimima istine diskvalificirajui kao nasilnu prisilu svako jasno ustrajanje na istini

vjernike. Sjetimo se rasprave koja je bjesnila u Ljubljani dok je kipjela kontroverzija oko ustava: treba li muslimanima (veinom radnicima-emigrantima iz bivih jugoslavenskih republika) dopustiti izgradnju damije? Dok su se konzervativci protivili damiji iz kulturnih, politikih, pa ak i arhitektonskih razloga, liberalni tjednik Mladina principijelno je i bez okolianja, vodei rauna o pravima ljudi iz bivih jugoslavenskih republika, zagovarao izgradnju damije. Ne iznenauje ni da je Mladina, poznata po svojim liberalnim stavovima, bila jedna od malobrojnih slovenskih publikacija koja je objavila ozloglaene karikature Muhameda. I, obrnuto, oni koji su pokazali najvie razumijevanja za nasilne muslimanske proteste izazvane karikaturama ujedno su bili oni koji redovito izraavaju zabrinutost za sudbinu kranstva u Europi. Ti neobini savezi europske muslimane suoavaju s tekim izborom: jedina politika snaga koja ih ne degradira na razinu graana drugoga reda i koja im daje prostor kako bi izrazili svoj vjerski identitet bezboni su ateistini liberali, dok su oni najblii njihovoj vjerskoj socijalnoj praksi njihov kranski zrcalni odraz njihovi najvei politiki neprijatelji. Paradoks je da jedini pravi saveznici muslimana nisu oni koji su prvi objavili karikature kako bi okirali, nego oni koji su ih, u znak podrke ideala slobode izraavanja, iznova tiskali. Dok pravi ateist nema potrebe uzdizati vlastito stajalite provocirajui vjernike blasfemijom, on ujedno odbija reducirati problem Muhamedovih karikatura na pitanje potivanja vjere drugih. Uvaavanje tue vjere kao najvea vrednota moe znaiti samo jednu od ovih dviju stvari: ili emo se prema drugome odnositi na zatitniki nain i truditi se da ga ne povrijedimo kako ne bismo unitili njegove iluzije, ili emo usvojiti stav o viestrukim reimima istine diskvalicirajui kao nasilnu prisilu svako jasno ustrajanje na istini. A zato da se, meutim, islam zajedno sa svim drugim vjerama ne podvrgne uvaavajuoj, ali istodobno nita manje okrutnoj, kritikoj analizi? To, i samo to je nain da pokaemo istinsko potovanje prema muslimanima: da se prema njima odnosimo kao prema ozbiljnim odraslim osobama odgovornima za svoja uvjerenja. S engleskoga prevela Gioia-Ana Ulrich. Objavljeno u The New York Timesu, oujak, 2006.

cmyk

24

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

koliko religije?

Religija razuma
Daniel Dennett Vrijeme je za razborite sljedbenike svih vjera da pronau hrabrosti i izdrljivosti da sasvim promijene tradiciju koja tuje bespomonu ljubav prema Bogu u svim tradicijama. Daleko od toga da je ona asna i potena, ona nije ak ni oprostiva. Ona je sramotno. Jer postoji samo jedan nain za potivanje sadraja bilo koje navodne Bogom dane moralne uredbe. Razmotrite je savjesno u punom svjetlu rasuivanja, koristei se svim dokazima koji su vam na raspolaganju. Ni jedan Bog umilostivljen iskazima nerazumne ljubavi nije vrijedan tovanja
tovnoj organizaciji koja ulae svoje slobodno vrijeme, energiju i novac u uinkovitu djelatnost ublaavajui neka od svjetskih zala. Moda je glavni razlog zbog kojega religije obavljaju teak posao u velikim dijelovima Amerike to to ljudi zaista ele pomoi drugim ljudima a svjetovne organizacije nisu uspjele konkurirati religijama zbog privrenosti obinih ljudi. To jest vano, ali je samo laki dio odgovora koji ostavlja netaknutim teki dio: to bismo trebali initi u vezi s onima za koje iskreno vjerujemo da su prevareni? Trebamo li ih ostaviti njihovim utjenim iluzijama ili razotkriti nedjelo?

Tko je obmanut i zaveden?

Nedoumice poput te i predobro su poznate u poneto drukijim kontekstima, naravno. Treba li simpatinoj staroj gospoi u starakom domu rei da je njezin sin upravo poslan u zatvor? Treba li nezgrapnom dvanaestogodinjem djeaku koji nije iskljuen iz bejzbolske momadi priati o nasilnim prijetnjama koje su uvjerile trenera da ga zadri u klubu? Unato estokim razlikama u miljenju o nekim drugim moralnim pitanjima, ini se da postoji neki konsenzus koji se pribliava stajalitu da je okrutno i zlonamjerno ruiti iluzije drugih ljudi koje ih ine sretnijim i zadovoljnijim u ivotu osim ako te iluzije same nisu uzrok jo veih zala. Neslaganja se pojavljuju oko toga to ta vea zla mogu biti i to vodi do sloma itavog naela. uvanje tajni od ljudi za njihovo dobro esto moe biti mudro, ali dovoljna je samo jedna osoba da tajnu oda, a kako postoje neslaganja oko toga koji sluajevi opravdavaju diskreciju, posljedica je moralno neprihvatljiva pokvarenost licemjerja, lai i luakih, ali uzaludnih pokuaja odvraanja pozornosti. to kada bi Gortner prijevarom uvjerio iskrene evangelike, odnosno protestantske propovjednike da obavljaju njegov prljavi posao? Bi li njihova nevinost promijenila jednadbu i dala istinski smisao ivotima onih ije se rtve ohrabruju i skupljaju? Ili, jesu li protestantski propovjednici jednako lani kao i Gortner? Muslimani zasigurno misle tako, iako su uglavnom previe diskretni da to kau. A rimokatolici smatraju da su idovi jednako obmanuti i zavedeni, dok protestanti misle da katolici gube vrijeme i energiju na uglavnom lanu religiju, i tako dalje. Svi muslimani? Svi katolici? Svi protestanti? Svi idovi? Naravno da ne. Postoje glasne manjine u svakoj vjeri koje to izbrbljaju, poput katolike lmske zvijezda Mela Gibsona, koga je intervjuirao Peter J. Boyer u prikazu tog glumca u The New Yorkeru 2003. Boyer ga je pitao je li protestantima uskraeno vjeno spasenje. Nema spasenja za one izvan Crkve, odgovorio je Gibson. Vjerujem u to. Objasnio je: Recimo to ovako. Moja je supruga svetica. Ona je mnogo bolja osoba od mene. Iskreno. Ona je, kao, episkopalka, pripadnica anglikanske crkve. Moli, vjeruje u Boga, poznaje Isusa, vjeruje u te stvari. I nije pravedno da ona ne uspije, ona je bolja od mene. To je proglas Svete stolice. A ja je slijedim. Takve opaske zaista sramote dvije skupine katolika: onih koje vjeruju u njih, ali smatraju da je bolje da to ostane neizreeno, i one koji uope ne vjeruju u to bez obzira to proglasila Sveta stolica. A koja je skupina vea, ili, utjecajnija? To je sasvim nepoznato i trenutano se ni ne moe znati, to je pak dio neukusnog zadaha pokvarenosti.

rema izvjetajima istraivanja, veina ljudi na svijetu tvrdi da je religija vana u njihovim ivotima. Mnogi bi rekli da bi bez nje njihovi ivoti bili bez smisla. Primamljivo je samo vjerovati im na rije, objaviti da nita vie ne treba rei i oduljati se na prstima. Tko bi se elio petljati s onim, ma to to bilo, to daje smisao njihovim ivotima? No, ako to uinimo, svojevoljno i svjesno zanemarujemo neka ozbiljna pitanja. Moe li ba (bilo koja) religija ivotima dati smisao, na nain koji bismo trebali tovati i cijeniti? to je s ljudima koji padnu u kande voa kultova ili onima koji su prevareni da daju svoju ivotnu uteevinu vjerskim prevarantima? Imaju li njihovi ivoti i dalje smisao, iako je ba ta njihova religija prijevara?

to treba initi u vezi s onima koji su prevareni?

U Marjoe, dokumentarcu iz 1972. o lanom evanelistu Marjoeu Gortneru, vidimo siromane ljude kako prazne svoje novanike i lisnice u pladanj za skupljanje, a oi im blistaju od suza radosnica, oduevljeni su time to su dobili spasenje od karizmatinog muljatora. Pitanje koje me mui jo od kad sam pogledao lm jest: tko ini sramotniji, prijekora vredniji in Gortner koji lae ljudima da bi izvukao od njih novac ili redatelji koji razotkrivaju takve lai (s Gortnerovim oduevljenim sudionitvom) i time otimaju dobrim ljudima smisao u ivotu za koji su mislili da su ga pronali? Razmislimo kakvi bi mogli biti njihovi ivoti (zamiljam detalje koji nisu u dokumentarcu): Sam nije zavrio srednju kolu, puni gorivo na benzinskoj postaji na raskriju, nadajui se da e jednog dana kupiti motocikl; navija je Dallas Cowboysa i voli popiti nekoliko piva dok gleda utakmice na televiziji. Lucille, koja se nikada nije udala, zaduena je za nonu smjenu punjaa polica u lokalnom supermarketu i ivi u skromnoj kui u kojoj je oduvijek ivjela, brinui se za svoju ostarjelu majku. Nikakve pustolovne mogunosti ne dozivaju Sama ili Lucille iz budunosti, kao ni veinu ostalih u blaenoj pastvi koju vidimo, ali sada su dovedeni u izravni kontakt s Isusom i spaeni za vjenost, omiljeni su lanovi dobrog ugleda u zajednici ponovno roenih. Oni su okrenuli novi list, u najdramatinijoj ceremoniji, i suoavaju se sa svojim ivotima, inae dosadnim i praznim, a sada osvjeenim i sretnijim. Njihovi ivoti sada priaju priu, i to je poglavlje o Najslavnijoj prii ikada isprianoj. Moete li zamisliti ita drugo to bi oni mogli kupiti s onim novanicama od 20 dolara koje polau na pladanj a to bi im bilo barem priblino vrijedno? Svakako, dolazi odgovor. Mogli bi darovati svoj novac religiji koja je bila potena i koja je zaista iskoristila njihove rtve da pomogne drugima kojima je pomo jo potrebnija. Ili bi se mogli pridruiti bilo kojoj svje-

Jedan razlog, bio bezrazloan ili ne, za takva sustavno zamaskirana vjerovanja jest izbjegavanje ili barem odgaanje sudara izmeu kontradiktornih vjerovanja koji bi inae obvezao tovatelja da se ponaa daleko netolerantnije nego to se veina ljudi danas eli ponaati. (Uvijek vrijedi podsjetiti se da su ne tako davno ljudi bili proganjani, mueni, pa ak i pogubljivani zbog hereze i otpadnitva u najciviliziranijim kutovima kranske Europe.) to je, dakle, prevladavajue stajalite danas meu onima koji sebe nazivaju religioznima, ali estoko zagovaraju toleranciju? Tri su glavne opcije: neiskreni, nepoteni makijavelizam: kao pitanje politike strategije, vrijeme nije sazrelo za iskrene objave religiozne nadmoi/superiornosti, pa bismo trebali otezati i pustiti zaspale pse da lee u nadi da ljudi drugih vjera mogu biti preobraeni njeno tijekom stoljea; istinski tolerantni: zaista nije vano kojoj se religiji zaklinjete na odanost i vjernost, sve dok to jest neka religija; dobroudni zanemarivai: religija je jednostavno previe draga prevelikom broju ljudi da bi se razmiljalo o njezinu odbacivanju, ak ako ona zaista ne ini nikakvo dobro i jednostavno je prazno povijesno nasljee ije odravanje sebi moemo dopustiti sve dok potiho ne ugui samu sebe u jednom trenutku u nepredvidivoj budunosti. Nema svrhe ispitivati ljude to su odabrali, jer su krajnosti tako nediplomatske da moemo unaprijed predvidjeti da e veina ljudi slijediti neku inaicu ekumenske tolerancije, bez obzira vjeruju li u nju ili ne. Uhvatili smo, dakle, same sebe u klopku licemjerja i nema oitog i jasnog izlaza iz nje. Jesmo li mi poput obitelji u kojima odrasli prolaze i proivljavaju sve geste vjerovanja u Djeda boinjaka zbog djece, a sva se djeca pretvaraju da jo vjeruju u Djeda boinjaka da ne bi pokvarili zabavu odraslima? Kad bi samo naa trenutanu nevolju uzrokovali takve bezazlene pojave! U svijetu religije odraslih, ljudi umiru i ubijaju, a umjerenjaci su satjerani u tiinu i to nepopustljivou i nepomirljivou radikala u vlastitim redovima, a mnogi se sljedbenici boje priznati u to zaista vjeruju iz straha da e slomiti srce Baki, ili uvrijediti svoje susjede do te mjere da e biti istjerani iz grada, ako ne i neto jo gore.

Klopka licemjerja
Jednako je nepoznato koliko muslimana istinski vjeruju da svi nevjernici zasluuju smrt, to Kuran neosporno tvrdi. Veina muslimana, rekao bih, iskreni su u svome ustrajanju da naredba prema kojoj otpadnici moraju biti ubijeni treba biti zanemarena, ali je zbunjujue, najblae reeno, da je strah da e ih smatrati otpadnicima oito najvanija motivacija u islamskom svijetu. Dakle, nismo samo mi autsajderi ostavljeni da se pitamo.

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

25

koliko religije?
Ako je to taj dragocjeni smisao kojega smo se udostojili zahvaljujui naoj odanosti jednoj ili drugoj religiji, to i nije neki dobitak. Je li to najbolje to moemo? Nije li tragino da se mnogim ljudima diljem svijeta dogaa da se nau regrutiranima protiv svoje volje u urotu tiine? odgovara svim naim nedoumicama. Ne ubij!, citiraju vjerski protivnici smrtne kazne, ali i predlagai isto tako. Naelo nepovredivosti ljudskog ivota zvui osnaujue jasno i apsolutno: svaki ljudski ivot jednako je svet, jednako nepovrediv; kao s kraljem u ahu, za njega se ne moe odrediti nijedna cijena, jer izgubiti ga znai izgubiti sve. No, u stvari, svi znamo da ivot nije, niti moe biti, poput aha. Postoje mnoge meusobno suprotstavljene igre koje se odvijaju se istovremeno. to bismo trebali uiniti kada je vie od jednog ljudskog ivota u opasnosti? Ako je svaki ljudski ivot neizmjerno vrijedan te ni jedan nije vredniji od nekog drugog, kako moemo podjednako razdijeliti nekoliko bubrega koji su nam na raspolaganju za transplantaciju, na primjer? Moderna tehnologija samo pogorava pitanja, koja su prastara. Solomon se suoio s tekom odlukom s zamjetnom mudrou i svaka majka koja je ikada imala manje nego dovoljno hrane za svoju djecu (a kamoli za djecu svoje susjede) mora se suoiti s nepraktinou primjenjivanja naela nepovredivosti ljudskog ivota. Zasigurno se ba svatko suoio s moralnom dilemom i potajno poelio Kad bi mi samo netko netko u koga imam povjerenja mogao rei to da radim!. Bi li to bilo moralno vjerodostojno? Nismo li odgovorni za donoenje svojih moralnih odluka? Jesmo, ali vrijednosti moralnog rasuivanja tipa sam svoj majstor imaju svoja ogranienja, i, ako odluite, nakon savjesnog razmiljanja, da je vaa moralna odluka prenijeti budue moralne odluke u svome ivotu provjerenom strunjaku, tada ste donijeli vlastitu moralnu odluku. Odluili ste iskoristiti podjelu rada koju omoguava civilizacija i pomo potraiti od specijaliziranog strunjaka. Pozdravljamo mudrost takvog razvoja u svim ostalim vanim podrujima donoenja odluka (nemojte pokuavati biti sam svoj lijenik, odvjetnik koji zastupa samog sebe ima budalu za klijenta i tako dalje). ak i u sluaju politikih odluka, kao to je ona kako glasovati, politika delegiranja moe se opravdati. Kada moja supruga i ja odemo na gradski sastanak, ja znam da je ona prouila vana pitanja mnogo marljivije od mene te je ja rutinski pratim, glasujui onako kako mi ona kae. ak i ako nisam siguran zato, imam dovoljno dokaza za svoje uvjerenje da bi me ona, kada bismo odvojili vrijeme i energiju da sve to pomno i potpuno raspravimo, uvjerila da je, kada se sve uzme u obzir, njezino miljenje ispravno. Je li to zaputanje i zanemarivanje moje dunosti kao graanina? Ne bih rekao, ali to svaki sluaj kad netko javno ispovijeda da odreena toka moralnog uvjerenja nije otvorena za raspravu da ne moe osporavana, da se o njoj ne moe pregovarati, jednostavno zato to je to rije Boja, ili zato to tako kae Biblija, ili zato to je to ono to svi muslimani (Hindusi, Sikhi...) vjeruju, a ja sam musliman (Hindus, Sikh...) treba biti vien kao neto to onemoguava nama ostalima da njihova stajalita uzimamo za ozbiljno, samoizuzimajui se iz moralnog razgovora, nenamjerno priznajui da njihova stajalita nisu savjesno odravana te da ne zasluuju da ih se i dalje slua. Argument je vrlo izravan. Pretpostavimo da imam prijatelja Freda koji je (prema mojemu pomno razmotrenom miljenju) uvijek u pravu. Ako vam kaem da sam protiv istraivanja dijeljenja stanica jer moj prijatelj Fred kae da je to zlo, i to je sve to imam rei o tome, samo ete me pogledati kao da ne shvaam bit rasprave. Nisam vam dao razlog za koji bih, u dobroj vjeri, mogao oekivati da ga potujete. Pretpostavimo da smatrate da je istraivanje dijeljenja stanica pogreno i zlo zato to vam je to rekao Bog. ak i da jeste u pravu to jest, ak i da Bog postoji te da vam je osobno rekao da je istraivanje dijeljenja stanica loe nije razborito oekivati od drugih ljudi koji ne dijele vau vjeru ili iskustvo da to prihvate kao razlog. injenica da je vaa vjera tako snana da ne moete raditi drukije samo pokazuje (ako stvarno ne moete) da ste nesposobni za moralno uvjeravanje, da ste svojevrsni robotski rob ideje koju niste sposobni procijeniti. A ako odgovorite da moete, ali ne elite razmotriti razloge za i protiv svoga uvjerenja (zato to je to Boja rije i bilo bi oskrnavljenje svetinje ak i razmotriti bi li to mogla biti zabluda), priznajete svoje svjesno odbijanje da prihvatite minimalne uvjete racionalne rasprave. Kako god bilo, vae objave o vaim duboko prihvaenim stajalitima dranje je koje je neprikladno i neodgovarajue situaciji, dio je problema, a ne dio rjeenja, a mi ostali morat emo vas samo zaobilaziti najbolje to znamo.

to trebamo initi?
Koja su alternativna rjeenja? Ima onih umjerenjaka koji tuju tradiciju u kojoj su odgojeni, jednostavno zato to je to njihova tradicija, i koji su spremni voditi kampanju, provizorno, za detalje svoje tradicije, jednostavno zato to bi se na trnici ideja netko trebao zauzeti za svaku pojedinu tradiciju sve dok ne budemo mogli raspoznati dobro od boljega i zadovoljiti se najboljim to moemo pronai, kada se sve uzme u obzir. To je poput privrenosti sportskom klubu i to takoer moe dati smisao ivotu ako se ne shvati zaista preozbiljno. Ja sam navija Red Soxa, jednostavno zato to sam odrastao na podruju Bostona i imam sretna sjeanja na njihove stare igrae. Moja privrenost Red Soxima puna je oduevljenja, ali veselo proizvoljna i bez zavaravanja. Red Soxi nisu moja momad zato to su, u stvari, Najbolji; oni su Najbolji (u mojim oima) zato to su moja momad. To je neka vrsta ljubavi, ali ne fanatina ljubav koja navodi ljude da lau, mue i ubijaju. No da biste usvojili takvo umjereno stajalite morate olabaviti svoju krutu usredotoenost na apsolutne vrijednosti koje su oito jedna od glavnih atrakcija mnogih religioznih vjerovanja. Nije lako biti moralan i ini se da to postaje sve tee i tee u dananje vrijeme. Nekada je veina svjetskih zala bolesti, glad, rat prilino nadilazila mo obinih ljudi da ih ublae. Nisu mogli uiniti ba nita po tom pitanju, pa su mogli ignorirati katastrofe na drugoj strani globusa ako su ope i znali za njih i to iste savjesti. ivjeti prema nekoliko jednostavnih, lokalno primjenjivih naela, moglo je manje ili vie jamiti da ovjek ivi otprilike toliko dobar ivot koliko je to bilo mogue u to vrijeme. Vie nije tako. Zahvaljujui tehnologiji ono to gotovo svatko moe uiniti ve je umnoeno na tisuitu potenciju, ali nae moralno shvaanje o tome to moramo initi ne ide u korak s time. Moete imati bebu iz epruvete ili uzeti pilulu za jutro poslije da biste sprijeili da imate dijete; moete zadovoljiti svoje seksualne porive u privatnosti svoje sobe skidajui pornograju s Interneta ili moete skidati svoju omiljenu glazbu besplatno umjesto da je kupite; moete uvati svoj novac na tajnom oshore bankovnom raunu ili kupiti dionice kompanija koje proizvode cigarete i to izrabljujui osiromaene zemlje treeg svijeta; moete postavljati minska polja, krijumariti nuklearno oruje u putnim kovezima, napraviti nervni plin i bacati pametne bombe. Isto tako, moete urediti da se 100 dolara mjeseno automatski alje s vaeg bankovnog rauna da osigura kolovanja za deset djevojica u nekoj islamskoj zemlji koje inae ne bi nauile niti itati niti pisati, ili kao pomo za 100 pothranjenih osoba, ili osigurati medicinsku skrb za oboljele od AIDS-a u Africi. Moete se koristiti Internetom da organizirate graanski nadzor zbog opasnosti za okoli ili da biste provjerili potenje i uinkovitost vladinih slubenika ili da biste pijunirali svoje susjede. Pa, to trebamo initi?

Kad bi svi razboriti sljedbenici svih vjera...

Uoite da moje stajalite ne ukljuuje nepotivanje ni zakljuivanje unaprijed o mogunosti da vam se Bog obratio. Ako vam se Bog obratio, tada je dio vaeg problema uvjeriti i druge ljude, kojima se Bog (jo) nije obratio. Ako odbijete ili niste sposobni pokuati to, zapravo ete iznevjeriti svog Boga, pod krinkom iskazivanja svoje bespomone ljubavi. Moete se povui iz rasprave ako ba morate to je vae pravo ali, nemojte onda kriviti nas to ne shvaamo. Mnogi duboko religiozni ljudi dugo su bili i jo su eljni braniti svoja uvjerenja na sudu razumnih ispitivanja i uvjeravanja. Nee imati nikakvih potekoa s mojim opaskama osim sa suoavanjem s diplomatskom odlukom o tome hoe li mi se pridruiti u pokuaju da uvjerim manje razumne pripadnike njihove religije da svojom nepopustljivou samo pogoravaju stvari za svoju religiju. To je jedan od najtvrdokornijih moralnih problema s kojim se suoava dananji svijet. Svaka religija ne raunajui neznatno irenje istinski otrovnih kultova ima zdravu populaciju ekumenski nastrojenih ljudi koji su eljni pruiti ruke ljudima drugih vjera, ili onima bez ikakve vjere, te razmotriti moralne nedoumice svijeta na racionalnoj osnovi. No, takvi dobronamjerni ljudi posebice su neuinkoviti u suoavanju s radikalnijim pripadnicima vlastitih religija. U mnogim sluajevima oni su, s pravom, uasnuti zbog njih. Umjereni muslimani do sada su bili i jo su sasvim nesposobni preokrenuti plimu islamskog miljenja protiv vahabista i ostalih ekstremista, no, umjereni krani, idovi i hindusi jednako su bespomoni u protivljenju i spreavanju pretjeranih, neobuzdanih zahtjeva i postupaka vlastitih radikala. Vrijeme je za razborite sljedbenike svih vjera da pronau hrabrosti i izdrljivosti da sasvim promijene tradiciju koja tuje bespomonu ljubav prema Bogu u svim tradicijama. Daleko od toga da je ona asna i potena, ona nije ak ni oprostiva. Ona je sramotno. Ovo je ono to bismo trebali rei ljudima koji slijede takvu tradiciju: postoji samo jedan nain za potivanje sadraja bilo koje navodne Bogom dane moralne uredbe. Razmotrite je savjesno u punom svjetlu rasuivanja, koristei se svim dokazima koji su vam na raspolaganju. Ni jedan Bog umilostivljen iskazima nerazumne ljubavi nije vrijedan tovanja. S engleskoga prevela Lovorka Kozole. Pod naslovom Common-Sense Religion objavljeno u The Chronicle of Higher Education 01/2006.

zaista ovisi o tome imam li dobre temelje da vjerujem njezinoj prosudbi. Ljubav nije dovoljna.

Samoizuzee iz razgovora o moralu

Upravo zato oni koji imaju neupitnu vjeru u ispravnost moralnih uenja svoje religije predstavljaju problem: ako nisu savjesno razmotrili, sami, u svojoj glavi, jesu li njihovi pastori, sveenici, rabini ili imami vrijedni takvog delegiranog autoriteta nad njihovim ivotima, tada zauzimaju osobno nemoralan stav. To je moda najokantnija implikacija mojeg istraivanja o ulozi koju religija ima u naim ivotima, i ne bjeim od nje, iako bi to moglo uvrijediti mnoge koji sebe smatraju duboko moralnim osobama. Uobiajena je i rairena pretpostavka da je potpuno primjereno usvojiti moralna uenja vlastite religije bez pitanja, zato to je da to kaemo jednostavno to rije Boja (kako je tumae, uvijek, specijalisti kojima ovjek delegira svoj autoritet). Suprotno tome, ja zahtijevam da

Prenoenje moralnih odluka na nekoga drugog

Suoeni s takvim pitanjima koja se zaista ne mogu tono procijeniti, sasvim je razumno promotriti kratak niz jednostavnih odgovora. H. L. Mencken cinino je izjavio: Za svaki sloeni problem postoji jednostavan odgovor... i on je pogrean. No, moda je on imao krivo! Moda jedno zlatno pravilo ili Deset zapovijedi ili neki drugi kratki popis DA i NE o kojem se apsolutno ne pregovara sasvim dobro razrjeava sve potekoe, kada otkrijete kako ih primijeniti. Meutim, nitko ne bi osporio da je daleko od oitoga da bilo koje od omiljenih pravila ili naela moe biti protumaeno tako da

cmyk

26

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

koliko religije?

Terorizam u ime Boga

Jessica Stern Ulomak knjige Terorizam u ime Boga koja uskoro izlazi u izdanju Slova i prijevodu s engleskog dr. Natalije Topi Popovi. Knjiga pristupa problemu s dvije strane. Temu vjerskog terorizma prvo razmatra iz perspektive pojedinaca koja su to nezadovoljstva to pojedince navode da se pridrue organizacijama svetog rata, a nakon to im se pridrue, zato u njima ostaju? Zatim se razmatraju organizacije to je voi potrebno da bi vodio uinkovitu teroristiku organizaciju, kako su predvodnici terorizma izgradili svoje organizacije odgovarajui na izazove i prilike koje im pruaju tehnoloke promjene i globalizacija?
Stvarno suoavanje sa zlom zahtijeva da se od njega ne distanciramo jednostavnim demoniziranjem onih koji ine zlodjela. Da bi mogao pisati o zlu, pisac ga mora spoznati, iznutra prema van, razumjeti poinitelje i ne nuno suosjeati s njima. No, Amerikanci, ini se, vrlo teko prepoznaju razliku izmeu razumijevanja i suosjeanja. Nekako vjerujemo da su pokuaji kojima se nastojimo informirati o tome to dovodi do zla istodobno i pokuaji da ga objasnimo i odagnamo. Vjerujem da je istina upravo suprotna i da je neznanje na najvei neprijatelj u suoavanju sa zlom. Kathleen Norris redajem kolegij Terorizam na Kennedy School of Government Sveuilita Harvard. Godinama sam prouavala terorizam obavljajui razne dunosti kao vladina slubenica, znanstvenica i sveuilini predava. Prije nekoliko godina odluila sam uiniti ono to znanstvenici rijetko ine odluila sam razgovarati s teroristima. Ljudi su mi oduvijek otkrivali svoje tajne. Vozai taksija govorili su mi o svojim snovima, odnosima sa efovima ili obiteljima, o svojim poslovima. Znanac na poslu jednom mi je priznao kako je u samoobrani nekoga ubio, i da to nikada nikome nije rekao. A ja u priznati da sam izrazito znatieljna, osobito o duhovnim i emotivnim temama. Uvjerena sam da oni koji vole s drugima podijeliti svoje tajne to osjete. Ta crta mog karaktera bila je jednako korisna u razgovoru s teroristima koliko i moje akademsko obrazovanje i iskustvo rada u dravnim slubama za nacionalnu sigurnost. Svi mi u raznim razdobljima naeg ivota osjetimo duhovnu enju. Ovaj sam projekt zapoela u takvoj ivotnoj fazi. Posjeivala sam sinagoge, crkve i damije. Ne zato da bih prisustvovala vjerskim obredima ili barem ne esto. eljela sam boraviti u prostorijama koje odzvanjanju molitvama, osjetiti molitvene tepihe pod bosim nogama, uti pjesme slavlja i psalme koje vjernici pjevaju. eznula sam za time da mogu rei da poznajem Boga, da u svakom trenutku osjeam Njegovu nazonost, posvuda, pa i dok piem pred zaslonom raunala. Zavidim ljudima koje su roditelji odgajali da vjeruju i koji ne moraju pokoravati svoj um da bi pronali prostor za vjeru.

Razgovor s vjerskim teroristom

U oujku 1998. prvi put sam dugo razgovarala s vjerskim teroristom. On je Amerikanac, otputen iz zatvora, a u vrijeme kad smo razgovarali ivio je u Teksasu u naselju kamp-kuica. Nazvala sam ga radi jednog ranijeg projekta o mogunostima terorista da uporabe oruje za masovno unitenje. Iako sam do tada godinama prouavala i bila zaokupljena terorizmom nita od onog to sam ula ili proitala nije me pripremilo za taj razgovor o vjeri i nasilju. Kerry Noble bio je dozapovjednik nasilnog apokaliptinog kulta aktivnog osamdesetih godina prolog stoljea iji su lanovi bili osueni za umorstva, raketiranje sinagoge i crkve koja je prihvaala homoseksualce, zavjere likvidiranja vladinih slubenika te druge zloine. Uskladitili su goleme zalihe cijanida s namjerom da zagade glavni vodovod jednog velikog amerikog grada i, kao Timothy McVeigh deset godina prije, planirali su dii u zrak vladinu zgradu u Oklahoma Cityju. Njihovi su politiki ciljevi ukljuivali rasno proiavanje Sjedinjenih Drava, svrgavanje amerike cionistike vlade i njezino zamijenjivanje kranskom, unitenje multilateralnih institucija poput Ujedinjenih naroda i Svjetske banke, institucija koje e Al Qaida nazvati instrumentima dominacije Zapada, te zaustaviti stvaranje novog svjetskog poretka utemeljenog na humanizmu i materijalizmu. Vjerovali su da e osloboenje svijeta od svih idova, crnaca i grenika ubrzati apokalipsu te da e se Mesija vratiti. Veliki gradovi nama su bili kao Sodoma i Gomora, kao Babilonska kula, tumaio je Noble. Komu e se suditi? Homoseksualcima, liberalima, idolatrijskim propovjednicima, slubenicima na visokim poloajima, trgovcima robom i zelenaima i svima koji odbijaju Gospodnju rije. Oni su bili neprijatelj. Dakle, morali su umrijeti eljeli smo mir, ali ako mu mora prethoditi proienje, neka istka zapone. Za vrijeme naeg prvog razgovora, Noble mi je kazao kako mnogo vremena provodi u meditaciji i molitvi. Svestrani je izuavatelj Svetog pisma i zna napamet cijela poglavlja Biblije. Smatra da ima osoban odnos s Bogom. U potpunosti je uvjeren da Bog postoji i da je Bog dobar, iako je u ranijem razdoblju svog ivota sluajui Boga zavrio ivei u naoruanoj zajednici u ruralnom dijelu Arkansasa, inei stvari za koje danas smatra da su bile pogrene. Na moje veliko zaprepatenje, osjeala sam zavist prema Nobleovoj vjeri, premda sam se uasavala zavjera i zloina njegovog kulta. eljela sam nastaviti razgovor s njim. eljela sam razumjeti kako se osobu toliko opsjednutu dobrom i zlom, s tako snanom vjerom, moe zavesti na tako pogrean put.

uo je Boji glas
U vrijeme kad sam zapoela projekt bila sam stipendistica za superterorizam Vijea za vanjske poslove u Washingtonu. Neprestano sam gnjavila psihologa iji je ured bio u blizini. Steve Kull radi kao istraiva javnog mnijenja, no zanimala ga je duhovnost i katkad je pomagao ljudima koji su imali zastraujua mistina iskustva. Taj mi ovjek govori da je u vizijama vidio Boju ruku, rekla sam Steveu. uo je Boji glas. Iskusio je objavljenja. Dan mu je dar govora. No mislio je da e ubijajui ljude uvjeriti Mesiju da se to prije vrati. Je li mogue da je doista imao duhovna iskustva, ali ih je pogreno protumaio? Ili je jednostavno lud? Nakon to se susreo s Nobleom, Steve mi je rekao da, po njegovu shvaanju, Noble nije mentalno bolestan. To je fenomen skupine. Nakon to pristupe organizaciji iji ciljevi obuhvaaju ubijanje, obini ljudi mogu poiniti naizgled demonska djela. Prema miljenu psihijatra Roberta J. Liftona, koji je prouavao nacistike i druge nasilne fanatine skupine, lanovi kulta postaju dvostruke linosti: ona koja jesu i neka nova osoba, ubojica osloboen svih moralnih obveza. Neki su ljudi prijemljiviji na tu podvojenost od ostalih, esto zbog neke traume. Odreena zvanja, ukljuujui medicinu, psihijatriju, vojne poslove i istraivanja podrazumijevaju podvajanje barem do odreenog stupnja. Kirurg koji ne moe potisnuti sposobnost poistovjeivanja imao bi problema s otvaranjem prsnog koa svog pacijenta. Djelomino, knjiga govori i kako teroristike organizacije podravaju krajnju podvojenost, guei sposobnost novaka da se podsvjesno poistovjete sa svojom rtvom, potiui ga na stvaranje identiteta utemeljenoga na suprotnosti onom drugom. Steve mi je tada rekao nekoliko stvari koje sam teko prihvatila, a koje danas imaju savren smisao. Sluao me dok sam mu prepriavala svoje razgovore s Nobleom. Objanjavala sam kako je bilo iscrpljujue razgovarati s njime jer, da bi se on osjeao ugodno, smatrala sam da se moram doista potruditi da svijet promatram njegovim oima. Morala sam potisnuti osuivanje, pokuati razumjeti njegov stav da je ubijanje rasno mjeovitih parova, homoseksualaca, crnaca i idova nain tovanja Boga. Steve je zamijetio moju dvojbu i rekao mi da neu moi drugima objasniti terorizam ako se potpuno ne poistovjetim s patnjom i frustracijama koje ga uzrokuju. Mora se zamisliti kako se pridruuje skupinama koje istrauje. To ne smije biti povran osjeaj, rekao je. Dok razgovara s njima, mora se osjeati kao da si spremna pridruiti im se. Mora potaknuti taj osjeaj prepustiti mu se istodobno se uzdajui da e ga svladati nakon to razgovor zavri. To mi se tada inilo neizvedivim zadatkom. Nije mi bilo teko pribrati se nakon razgovora neizvedivom mi se inila mogunost poistovjeivanja. Pojedinci koje sam do tada susretala ili prouavala inili su mi se toliko nerazumnima, a zloini koje su poinili stranima. Kako bih ja, kao idovka, mogla zamisliti da postajem nacistica? Kako bih mogla povjerovati makar i na trenutak da je ubijanje nain tovanja Boga?

essica Stern roena je u New Yorku, a odrasla je u Bostonu. Na Barnard Collegeu stekla je diplomu iz kemije, da bi kasnije magistrirala na MIT-u i doktorirala na Harvardu. Vie je godina ivjela i radila u Moskvi, i teno govori ruski jezik. Trenutano predaje na Kennedy School of Government na Harvardu. Bivi je lan Vijea za nacionalnu sigurnost, u okviru kojeg je vodila grupu koja se bavila nadzorom krijumarenja radioaktivnih elemenata iz Rusije, Ukrajine i Euroazije. Takoer je bila lan Vijea za vanjsku politiku u Washingtonu, te u Belfer Center for Sciences and International Aairs na sveuilitu Harvard. Od 1994. do 1995. radila je u Vijeu za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kui kao direktor za ruske, ukrajinske i euroazijske poslove. Kao odgovorna za nadzor sijskih materijala i nuklearnog krijumarenja, pokrenula je osnivanje nekoliko meuagencijskih grupa u Vijeu za nacionalnu sigurnost, ukljuujui i Nuclear Smuggling Group. Takoer je bila ukljuena u nadzor projekta Sapphire, tajne operacije prebacivanja preko pola tone visoko obogaenog urana iz Kazahstana u sigurno skladite u Sjedinjenim Dravama. Stern je autorica brojnih lanaka o nuklearnom i kemijskom naoruanju i terorizmu, a posluila je i kao model za ulogu Nicole Kidman u lmu The Peacemaker, ija je tema terorizam nuklearnim orujem. Takoer je bila savjetnik tvoraca lma o zabrinjavajuoj realnosti krijumarenja nuklearnog oruja.

Dijeliti emocije koje uzrokuju terorizam

To je riskantno moralno stajalite. Svjesna sam da bi itatelja moglo zanimati moje osobno moralno stajalita u odnosu na ta pitanja, tako da na kraju ovog poglavlja navodim saeto obrazloenje. Unato sloenosti tog pitanja, i dalje ustrajno smatram da je spoznaja o tome to dovodi do zla, kako predlae Kathleen Norris iznutra

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

27

koliko religije?
erorizam u ime Boga Jessice Stern zanimljiva je studija kojom autorica raspravlja i analizira ne bi li postali razumljiviji raznovrsne i razliite ekstremizme s kojima se danas ne susreu samo neke pojedine drave, nego i svijet u cjelini. Drutveno ureenje neke zemlje nije vie najei uzrok ekstremistikih djelovanja pa su teroristikim aktima podjednako izloene demokracije i demokracije... Potekoe uvijek ljude vraaju Bogu. Beznae, neimatina, zavist i ponienje dovode do toga da su smrt i raj jo privlaniji. Iskoritavanje, ponienje i otuenje kojim se stvaraju sveti ratnici zajedno s inzistiranjem na nezaobilaznim demografskim promjenama, selektivnim uenjem povijesti (i ne samo povijesti) teritorijalnim sporovima temeljna su ishodita za opravdavanje svetih ratova. Njihovi sudionici, tj. sveti ratnici preparirani su u onom trenutku kad sami ponu vjerovati kako su njihova djela itekako vana svima, poglavito neprijateljima. Prvi su kranski muenici poput palestinskih bombaa samoubojica primali brojne materijalne, emotivne i duevne nagrade za svoje rtve. Socijalna skrb za ugnjetene bila je jedna od osnovnih poluga za pridobivanje sljedbenika. U etvrtom stoljeu Rimljani vie nisu mogli pratiti krane u socijalnoj skrbi, a upravo se to dogodilo sekularnom Fatahu u odnosu na vjerski Hamas krajem prolog desetljea. Iz Predgovora Pavla Kalinia za knjigu Jessice Stern Terorizam u ime Boga prema van, najbolji nain da se protiv njega bori. Vano je istaknuti da poistovjeivanje s drugima nuno ne podrazumijeva suosjeanje. Poistovjetiti se s drugim znai razumjeti i dijeliti tue osjeaje, bez nunog osjeaja alosti ili tuge zbog njihove nesree, prihvaanja njihovih osjeaja ili stavova ili pristranosti prema njima to su osjeaji koji odreuju suosjeanje. To je neka vrsta posredne introspekcije. Iako je teko poistovjetiti se s ekstremnim vjerskim ubojicom, otkrila sam da se to moe nauiti. Mogue je razumjeti i posredno dijeliti emocije koje uzrokuju terorizam barem nakratko a ipak smatrati da su djela terorista nemoralna ili tovie zla. Najtee je bilo suoiti se s vjerskim aspektom, kazala sam Steveu. Premda sam bila odgojena u sekularnom domainstvu, kad sam poela ovaj projekt, bila sam pristrana prema vjeri. Moje zamiljanje vjere bilo je utemeljeno na dva iskustva koja su me oblikovala srednjokolskom itanju o Simone Weil i doticaju s redovnicom sestrom Miriam Therese. Simone Weil dojmila me se (a nesumnjivo i mnogih djevojaka u toj dobi) kao izrazito romantina osoba. Bila je sjajna francuska idovka, roena u obitelji svjetovnih intelektualaca. U dobi od pet godina na glas je obitelji itala novine, a do trinaeste je godine svladala grki i nekoliko ivih jezika. Njezina odlunost da shvati prirodu patnje navela ju je da privremeno zapostavi svoju profesiju nastavnice lozoje kako bi radila kao pomonica u tvornici, radnica na seoskom imanju i kao kuharica na bojinici u panjolskom graanskom ratu. Iako ju je zika nezgrapnost sprijeila da briljira u nekom od tih poslova (njezino najee citirano postignue kao kuharice bilo je prolijevanje kipue vode po vlastitim nogama), taj je rad uvrstio njezino suosjeanje i zanimanje za pomo onima koji su bili loije sree. Nastojala je vjerovati u Boga pronalazei vjeru kroz glazbu i poeziju. Postala je krankom nakon to je ula gregorijance kako pjevaju i proitala poeziju Johna Donnea i Georgea Herberta. Da je prihvatila krtenje, vjerojatno bi je proglasili sveticom na temelju njezinog rada sa sirotinjom i lozofskih djela koje je napisala. Sestra Miriam Therese bila je najbolja prijateljica moje bake. Vidjela sam kako njezina vjera potie njezinu elju da pomogne siromanima i naputenima u bakinom rodnom gradu New Rochelleu, u saveznoj dravi New York. Moju je baku smatrala svojom idovskom majkom i esto je nju, djeda, moju sestru i mene pozivala u svoj samostan koji me se dojmio kao ljeilite dobrote u kojem bi neka osoba mogla postati savreno dobrom ukoliko bi provela dovoljno vremena u kontemplaciji. Kako se ljude koji zagovaraju snane moralne vrijednosti i koji se u nekim sluajevima ine iznimno motivirani tim vrijednostima moe nagnati da ine zla djela? Postoji li neto opasno to je svojstveno religiji? Kako je mogue da je vjera u Boga koja je inspirirala Michelangela, Mozarta, Simone Weil i sestru Miriam Therese nadahnula i tako opake zloine? Kako objasniti to da itajui vjerske tekstove teroristi pronalaze opravdanje za ubijanje nedunih gdje drugi nalaze nadahnue za milostivost? To su pitanja koja su nadahnula ovu knjigu i nakon to su mi se nametnula, nisam ih mogla zaboraviti. Nisam mogla prestati tragati za odgovorima. Moja me znatielja potaknula na putovanja, daleko od teksakog naselja kamp-kuica Kerryja Noblea, u Libanon, Jordan, Palestinu, Izrael, Indiju, Indoneziju i Pakistan. Ne mogu se pretvarati da sam jasno odgovorila na ta pitanja, no nauila sam neto o njima i to bih eljela podijeliti s drugima koje kao tema zanima terorizam. Ubrzo sam shvatila da su nezadovoljstva koja je Noble opisivao slina nezadovoljstvima vjerskih ekstremista diljem svijeta. Al Qaidine pritube na novi svjetski poredak vrlo su sline onima Kerryja Noblea, primjerice. Ayman Zawahiri, dozapovjednik Osame bin Ladena, optuuje snage Zapada da koriste meunarodne institucije kao to su Ujedinjeni narodi, multinacionalne korporacije i meunarodne novinske agencije kao oruja u svom novom kriarskom ratu kako bi zavladale islamskim svijetom. Taj novi svjetski poredak poniavajui je za muslimane, pie on. Vjerski ekstremisti smatraju da su izloeni napadu globalnog irenja postprosvjetiteljskih vrijednosti Zapada kao to su svjetovni humanizma i usredotoenost na slobode pojedinca. Zawahiri optuuje nove kriare za irenje nemorala pod sloganima napretka, slobode i osloboenja. Mnogi smatraju da je ameriki nain ivota motiviralo zlo, Sotona, da je lo za ljudsko bie i pretjerano materijalistiki. Globalizacija je, rekao mi je jedan vojnik Hezbollaha, sinonim za mekdonaldizaciju. esto odbacuju feminizam u korist obiteljskih vrijednosti, bez obzira na to jesu li njihove obitelji u Oklahomi ili Peshawaru. Sebe vide kao branitelje svetih teritorija ili zatitnike prava svojih suvjernika. Ljude koji prakticiraju druge inaice njihove vjere ili druga vjerska uvjerenja smatraju nevjernicima ili grenicima. Budui da je prava vjera toboe u opasnosti, krizne okolnosti prevladavaju i ubijanje nedunih postaje, po njihovom shvaanju, vjerski i moralno dopustivo. Cilj je vjerskog terorizma oistiti svijet od tih nemoralnih utjecaja. No to je ispod povrine tih stajalita? S vremenom sam poela uviati da ta nezadovoljstva esto prikrivaju dublju vrstu tjeskobe i straha. Straha od svemira bez Boga, kaosa, neodreenih pravila, samoe straha s kojim smo u odreenom stupnju svi suoeni. Tjeskoba vjerskih ekstremista je poznata, kao i njihov strah. Najvie me iznenadilo moje otkrie kako ti slogani ponekad skrivaju ne samo strah i ponienje, ve esto i pohlepu pohlepu za politikom moi, zemljom, novcem. Oni esto prikrivaju ranjenu muevnost. Ovo je knjiga o tim dubokim osjeajima otuenju, ponienju i pohlepi koji pokreu terorizam. O tome kako voe namjerno pojaavaju te osjeaje da bi potaknule svete ratove.

Nezadovoljstva vjerskih ekstremista diljem svijeta

Ukratko, inilo mi se da vjera ljude ini boljima irokogrudnijima, sposobnijima za ljubav. Susret s Nobleom potaknuo me da razmotrim taj stav. Noble i drugi kranski teroristi s kojima sam razgovarala duboko su poboni. Mnogo vremena provode u meditaciji i molitvi. Zanima ih dobro i zlo, iako su, iz moje perspektive, zbunjeni oko toga to je to. Neki su i intelektualci.

inilo mi se da vjera ljude ini boljima irokogrudnijima, sposobnijima za ljubav. Susret s Nobleom potaknuo me da razmotrim taj stav. Noble i drugi kranski teroristi s kojima sam razgovarala duboko su poboni. Mnogo vremena provode u meditaciji i molitvi. Zanima ih dobro i zlo, iako su, iz moje perspektive, zbunjeni oko toga to je to

kole koje novae topovsko meso za dihade

Knjiga pristupa problemu s dvije strane. Temu vjerskog terorizma prvo razmatramo iz perspektive pojedinaca. Koja su to nezadovoljstva to pojedince navode da se pridrue organizacijama svetog rata? A nakon to im se pridrue, zato u njima ostaju? Zato riskiraju svoje ivote zbog ouvanja navodnog javnog dobra i zato se ne vercaju na raun vojatva drugih? Zatim razmatramo organizacije. to je voi potrebno da bi vodio uinkovitu teroristiku organizaciju? Kako su predvodnici terorizma izgradili svoje organizacije odgovarajui na izazove i prilike koje im pruaju tehnoloke promjene i globalizacija? Ta sam pitanja prouavala na nekoliko naina. Posjeivala sam kole koje novae topovsko meso za dihade. Razgovarala sam s voama, asnicima za promidbu, obuavateljima i operativcima. Razgovarala sam s teroristima u zatvorima, u njihovim domovima i na njihovim terenima za obuku. Razgovarala sam s vladinim dunosnicima i vjerskim voama sa simpatizerima i protivnicima teroristikih skupina koje sam prouavala. Organizirala sam lokalno stanovnitvo da dijeli detaljne upitnike, propitujui teroriste o njihovoj motivaciji. S engleskoga prevela Natalija Topi Popovi

cmyk

28

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

koliko religije?

Religija je neprijatelj
Cli Biggers Slavni kulturni teoretiar govori o svojim religijskim djelima, knjizi Nothing Sacred te posebno o stripovskom serijalu Testament, ija je premisa da se kreemo prema novoj vrsti faizma s korijenima u nekim vrlo drevnim nainima miljenja i ponaanja. Razlog za njegovo igranje Biblijom jest taj da prekinemo sa shvaanjem Biblije kao neega to je ispunjeno svim tim svetim stvarima. Ona to nije, ispunjena je ljudima koji ubijaju druge kamenjem, ljudima koji siluju druge ljude, oevima koji imaju seksualne odnose s kerima i velikim koliinama seksualne magije
Tako da je velika pljuska u lice tim fundiima rei im: Hej, Biblija nije toliko vana zato to se dogodila u nekom trenutku povijesti. Biblija je velika, jer se zbiva sada. U svakom trenutku. Svaki dan ja sam Kain, obeshrabren time to netko drugi neki Abel dobiva pozornost i priznanja za ono isto to i ja inim. Jo ivimo u svijetu u kojemu nas monetarni sustav, koji su izmislili Josip i faraon, baca u duniko ropstvo u kojemu gubimo pojam o svojim najdubljim eljama i koji nas iskljuuje od naeg suosjeanja. A to se tie likova u stripu, odnos prema Bibliji sporo se razvija. Ne bih htio rei previe, jer tada nee biti nikome zabavno. Zato kaem sljedee: poinjem s pripovijedanjem paralelnih pria. Abrahamov pokuaj rtvovanja Izaka postaje usporednica za pitanje hoe li Adam Stern ili ne ugraditi svojem sinu radijski ip tako da mu se moe ui u trag u svrhu vojnog novaenja. I jedno i drugo primjeri su oeva koji rtvuju sinove za neke lane bogove. A u pripovijedanju, nadam se, uspijevam otkriti kako su biblijske prie dugo bile potisnute. Veina ljudi misli da je Bog rekao Abrahamu neka ubije Izaka zato da ga iskua. Ali, da su itali stvarnu Bibliju i druge stare tekstove, shvatili bi da su ljudi uvijek rtvovali svoje prvoroence! To je bila normalna stvar. Jo postoje ostaci golemih oltara u Izraelu s peima u koje su bacana djeca. Ono to Abrahama ini jedinstvenim nije to to je bio voljan rtvovati sina, nego to to nije bio voljan rtvovati ga. Ali cijela se pria promijenila tijekom kriarskih ratova, kad se smatralo da je sasvim u redu poslati vlastitu djecu u rat, ili radije dopustiti da ti djeca umru nego da se preobrate. Tako, kad bi ljudi znali pravu priu, ona je toliko uasnija i uzbudljivija i mnogo vanija za ono to se dogaa danas. Ona govori upravo o onome to se danas zbiva. Ljudi rtvuju djecu aljui ih u rat u ime nekih lanih bogova, prema kojima su doslovce programirani osjeati dunost i predanost.

iblijom nadahnut ciklus objavljen kod Vertiga, izdavaa stripova? Koji je to vrag? Prije nego to zakljuite da su urednici tog nakladnika radikalno promijenili svoje usmjerenje, pustite Douglasa Rushkoa da objasni to je to njegov novi serijal Testament, a to nije. Prvo, Rushkoov strip Testament (Zavjet) nije adaptacija Starog ili Novog zavjeta. to je, onda, njegova premisa? Premisa Zavjeta i premisa za Zavjet dvije su vrlo razliite stvari, kae Rushko. Premisa Testamenta jest da se kreemo prema novoj vrsti faizma s korijenima u nekim vrlo drevnim nainima miljenja i ponaanja. Testament se zbiva u svijetu vrlo slinom naemu osim injenice da interesi korporacija upravljaju vladom, da je ponovno uvedena vojna obveza, da se terorizam iskoritava kao povod za nadzor stanovnitva, da su mediji postali visoko kontrolirani promidbeni prostor, da sva istraivanja na sveuilitima na ovaj ili onaj nain nanciraju vojni krugovi, da se stanovnike prati zahvaljujui ugraenim radijskim ipovima, da je novac postao vrsta virusa u koji ljudi stvarno vjeruju ekaj malo, pa to je vrlo blizu onome to imamo! Glavna pria prati skupinu odmetnika koji se odbijaju pokoriti tom kulturnom programu. Oni se slue alkemijom, raunalskim mreama, medijskim hakiranjem i pomalo seksualnom magijom, kako bi vidjeli to stoji iza iluzija te da bi se borili protiv sila koje ele izbaciti novinu i slobodnu volju iz ljudske jednadbe. Ono to oni polako shvaaju jest to da su se te bitke vodile ve prije. Svako od njihovih iskuenja postoji i u pripovijestima opisanima u Bibliji. Znai li to da se Biblija zaista dogodila? Ili to? Knjiga se bavi pitanjem: to ako se Biblija zbiva upravo sada? Znai li to da to zbivanje slijedi okvir Biblije, prilagoavajui pripovijesti suvremenom okruju, ili da se slui Biblijom manje kao okvirom prie, a vie kao temom?

Kamenovanja i seks u Bibliji

Je li Zavjet smjeten u svijet u kojemu Biblija kao takva ne postoji prije nego to pone radnja serijala? Ako ne postoji, u emu se ta zbilja razlikuje od nae? Ako pak postoji, shvaaju li likovi u nekom trenutku kako su neka njihova iskustva neobino nalik biblijskima? Nemam problem kao u modernim priama o vampirima znate, u njima morate ili potpuno ignorirati postojanje Drakule, ili se referirati na njega kao na lik iz knjievnosti. Neki e likovi postati svjesni da se zbiva neto usporedno. Mislim da ja ve vjerujem kako postoji neto to se dogaa usporedno. Za mene, to je vrlo vano u ovoj naoj stvarnosti. Ah, da, Biblija postoji u tom svijetu. Ona je jednostavno mnogo vie od prie u nekoj knjizi. Rije je o pripovijesti koja sadrava svakoga. Ne mogu rei vie od toga, a da vam ne kaem to e se dogaati u nastavcima u sljedeih etiri ili pet godina. U svrhu kontinuiteta, postoje likovi bogova koji ive izvan okvira sliica glavnih pria. Oni zapravo ne mogu ui u te sliice jer one se pojavljuju u linearnom vremenu, a bogovi ive izvan njega. Ali bogovi e biti izvan okvira obiju era i davat e neki kontekst za odnos izmeu biblijskoga i naeg vremena. Razlog za igranje Biblijom jest taj da svatko prekine sa shvaanjem Biblije kao neega to je ispunjeno svim tim svetim stvarima. Ona to nije. Ispunjena je ljudima koji ubijaju druge kamenjem, ljudima koji siluju druge ljude, oevima koji imaju seksualne odnose s kerima, ili ih nude strancima u zamjenu za robu. A tu su i velike koliine seksualne magije o kojoj takoer nitko ne voli govoriti, ali je potpuno jasna svakome tko se potrudi itati to pie u Bibliji. Abrahamova ena je prostitutka u hramu. Lot ima seksualne odnose sa svojim kerima a svaki mesijanski lik dolazi kao plod takva sjedinjenja. Mojsije ima seks s mukarcem

na gori Sinaju. Bog se svaa s drugim bogovima. Tu su i udovita i divovi koje se mole Astarti ona je zapravo Kali. Zatim izvanzemaljci koji imaju seks s ljudskim enama. Hou rei, vi to itate i postajete sve snudeniji. Abraham je to uinio? On je junak? Za one koji se pitaju na koje odlomke Biblije misli Rushko, on daje nekoliko navoda. Biblijski Bog sukobljava se s drugim bogovima u nekim psalmima. Mordokaj i Ester temelje se na perzijskom Marduku i Astarti. Joua je bio Mojsijev egrt, a Biblija govori o njihovim susretima licem u lice to je, kao to zna svaki Grk, seksualni poloaj za sveti seks izmeu dvojice mukarca jer sa enama se seks obavlja odostrag. Lot ima seksualne odnose sa svojim kerima, jer se one boje da se njegovo sjeme nee nastaviti. One ga napiju i legnu s njim. Taj incest vodi zapravo sve do Krista. Divovi Anakimi mole se boici Astarti. Obavite internetsko pretraivanje Bibilije za Anakime ima ih posvuda. Horiti su takoer veliki divovi. Ali zato dobivati odgovore na taj nain? To je kao da tekst pretvarate u pornografski lm. Ako elite dobiti pravu robu, ne moete samo vaditi gadne dijelove. Morate to shvaati u kontekstu. Ako hoete lagani primjer, nudim sljedei navod iz Biblije: U ono su doba a i kasnije na zemlji bili Neli, kad su Boji sinovi opili s ljudskim kerima, pa su im one raale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. (Knjiga postanka 6:4, Stvarnost, Zagreb, 1968.)

Ljudi su sustvaratelji svijeta

Zvijezda serijala je Jake Stern, ovjek koji denitivno ne djeluje kao ovjek iz svijetu koji vidimo kroz prozor.

Biblija zapravo govori o otkaenim revolucionarima

To nas dovodi do premise za knjigu. Ve mi je puna kapa toga da se Biblijom koriste fundamentalisti kao nainom da zaustave svako miljenje i istraivanje. To jednostavno smrdi i suprotstavlja se samoj premisi Biblije koja zapravo govori o otkaenim revolucionarima koji su se borili za autonomiju i protiv svih vrsta tlaenja. Ne mogu, a da ne pomislim kako bi kad bi ti ljudi doista itali Bibliju ustali protiv svojih ministara i odmah ih smaknuli.

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

29

koliko religije?
Tako, to je temeljna zbilja koja tei osposobiti ljude da se prihvate svojih olovaka ili kiica ili raunala i da ponu biti suautori svijeta. Snimio sam i nekoliko dokumenataraca The Merchants of Cool, o tome kako MTV stvara kulturu za adolescente. I dokumentarac Persuaders o tome kako se oglaivai sve vie inltriraju u nau zbilju. Da, na istom sam problemu radio dosta dugo, na razliite naine. Glavna poanta knjige Nothing Sacred jest da se pripovijest jo pie. Mi je piemo. To nije zatvorena knjiga, ni najmanje. Problem je u tome to su nai sveenici i rabini skloni promicati tu ideju da je Biblija sveta i uklesana u kamenu. Da je ljudsku pripovijest ve napisao Bog. A od nas se oekuje da sjedimo i ekamo Sudnji dan ili Mesiju ili togod drugo. A poanta tih novih religija razlog zato su izmiljene bila je dati ljudima snagu da se pobune protiv tadanjih bogova, protiv ideje da je pripovijest ve napisana. Pomoi ljudima da se nose s injenicom da smo mi odgovorni za ono to se ovdje zbiva. Ali, bolje da ne odajem previe

Nita sveto
Rushkoa opisuju kao kulturnog kritiara: hoe li itatelji nai potvrdu toga i u Testamentu? Da. Potpuno. Ljepota tog serijala jest u tome to mogu staviti to to se dogaa u stvarnom svijetu u iru perspektivu. Onako kako nam znanstvena fantastika pomae da vidimo moderne probleme tako to ih izvodi u fantastinom krajoliku budunosti, tako mi i krajnje mitoloki krajolik omoguuje da pokaem golemu dinamiku u naim kulturalnim opsesijama. Doista, to je radikalnije od svega to sam mislio da u uiniti: pokazivati Bibliju kao ono to ona doista jest znai i razotkrivati zbilju kakva ona jest. Testament oito Rushkou omoguuje pozabaviti se dijelom kulture koji ga trajno opinjava i frustrira religijom. Religija se pretvorila u svoju suprotnost. Religija je neprijatelj. Religijske ustanove danas su upravo one sile koje aktivno sprjeavaju bit Tore ivotnu krv duhovnosti da se pokae u tom podruju. Religije su vratari na naoj svijesti. Biblija kae zapravo sljedee Bog kanjava Adama i Evu zbog toga to su traili znanje. Kakav je to bog? Danas kanjavamo gotovo sve one koji kau ono to jest. to se dogaa reporterima ili urednicima vijesti ako se usprotive faistikoj promidbi naega sadanjeg reima? to se dogaa s javnim glasilima? A tko podupre taj reim? Tko programira njegove sljedbenike da se usredotoe na neroene umjesto na ive vojnike koji umiru svakoga dana? Ne traite politiko equal time na stranicama ovog serijala! Jedno od Rushkoovih ne-kcijskih djela Nothing Sacred: The Truth About Judaism ini se da ohrabruje analitiki, intelektualni, propitujui i angairani pristup religiji; moemo slobodno rei da Testament, iako kcionalno djelo, takoer podupire to stajalite a ako je tako, kako to ini? Ideja knjige Nothing Sacred bila je da Biblija i religija nisu uklesane u kamen. One se piu dok mi ivimo. To je glavna poanta Tore. Umjesto da potujemo smrt (gradimo piramide) i rtvujemo svoju djecu (za besmislene ratove), trebali bismo slaviti ivot i razviti etiki sustav utemeljen na suosjeajnosti. Tek su pobjegli robovi u pustinji rekli: Lchaim to je vie nego neka zdravica u Svirau na krovu. To znai za ivot i to je bila radikalna stvar koja se izgovorila. To je u drevnom Egiptu bila blasfemija i bilo je kanjivo smru.

Zato strip, a ne roman?

to je navelo Rushkoa da Testament razvije kao strip, a ne kao roman? Ja sam povremeni itatelj stripova. Imam te estomjesene odiseje u svijet stripova, onda se pojavim na godinu ili dvije. No, netko me ponovno odvue natrag. Priu priam u obliku stripa jer je to za mene najsigurnije mjesto. Hou rei, moja me knjiga o idovstvu dovela na crnu listu mnogih organizacija koje knjigu smatraju prijetnjom naporima onih zaduenih za izraelske odnose s javnou u Americi. Njihov radar stripove donekle jo ne opaa. Zbog privlanosti stripova djeci, mnogi ne shvaaju koliko su oni sadrajno bogati. Za mene, sekvencijalna pripovijest je i odlian oblik u kojemu treba ispriati priu koja ivi i unutar i izvan vremena. Mogu to napraviti tako da se dijelovi prie zbivaju unutar okvira sliica, a dijelovi izvan njih. Budui da je najdublja tema u mojem djelu odnos chronosa i mythosa povijesnog i mitolokog vremena sjajno je imati medij u kojemu se najzanimljivije stvari mogu dogoditi u prostorima izmeu sliica, a ne unutar njih samih. Umjetnik koji se pridruuje Rushkou u tom djelu je Liam Sharp. Je li Rushko odabrao crtaa ili je nakladnik Vertigo spojio ta dva stvaraoca? Vertigo ga je naao i spojio nas ali i ja bih ga sam bio odabrao za knjigu. Proces pronalaenja crtaa bio je malo naporan. Stvar je u tome to treba nai nekoga tko ima dovoljno vremena a to znai da je upravo dovrio neki veliki projekt. A to znai da je mrtav umoran. Vizualizacija tih svjetova posebice je sloena i zahtijeva nekoga tko moe crtati u mnogobrojnim stilovima i tko poznaje razliite layoute. Vrlo inventivne stvari. ini mi se da je Liam roen da radi neto takvo. S engleskoga prevela Irena Matijaevi. Objavljeno na web-stranici www.newsarama.com/SDCC05/DC/Vertigo/ SDCCTestament.html

Dobro, ne moete ga ba vidjeti s prozora, ali takvih tipova imate u velikom broju po garaama i podrumima. Jedanput na godinu vodim malu radionicu u institutu Omega s ljudima oko portala Disinformation umjetnicima kao to su Grant Morrison, Genesis P-Orridge, Paul Laoley. I da budem iskren, ljudi koji se pojavljuju na tim okupljanjima ve su dosta kibernetsko-alkemijski tipovi. Radi se samo o tome da zna kako prei nekoliko nekonvencionalnih pragova, i onda plovi po podruju koje ondje pronae. Razgovarajte sa svojim prijateljima koji su istraivali seksualnu magiju, enteogene, sigile, ili barem jednostavnu tehniku cut upa u stilu Burroughsa i stvarna e iskustva biti slina bilo emu to ste vidjeli u stripu. Razmislite o magiji koja se ulijeva u stvaranje takvih kulturalnih ikona kao to su boca Coca-Cole ili McDonaldsov hamburger. Ili o samom dolaru njegova vrijednost nije utemeljena ni na emu osim na naem vjerovanju i na njegovoj umjetno stvorenoj rijetkosti. A gdje je smiljena ta umjetno stvorena rijetkost? U Bibliji. U prii o Josipu i faraonu. O sedam godina obilja, sedam godina gladi i tim spremitima ita. No djeaci u mojem stripu malo su napredniji od veine suvremenih praktiara. Oni ive u velikom naputenom ugraenom gradskom bazenu i imaju svu tu cool opremu s kojom se igraju. To je fantazija tipa Survival Research Lab pomijean s Electric KoolAid Acid Testom. I mogu se vie svojevoljno zaputiti u druga podruja. A to se tie glavnog svijeta prie, mislim da je on zapravo ameriki: svijet kakav bi mogao biti prekosutra prijetei gospodarski slom ve se dogodio, Zaljevski rat je zavren, fundamentalistika kranska doktrina je institucionalizirana, a pod lanim povodima oblikovala se svjetska protuteroristika vojska. Iako je Testament prvi Rushkoov rad u mediju stripa, to ni u kojem sluaju nije i njegovo prvo djelo. On je i kod kritike i kod publike uspjean kao pisac kcije i ne-kcije. Valjda sam najpoznatiji po tome to sam u ranim devedesetim napisao neke knjige o kibernetikoj kulturi, elektronici, psihodelinom revivalu i slino. Jednostavno sam o tome uspio pisati ranije od drugih, pa me to uinilo poznatim. Napisao sam i knjigu Media Virus, koja je bez namjere da to uini pokrenula cijelu ludnicu s virusnim marketingom. Ja sam to zamislio kao kulturni hacking manifest, ali previe ljudi iz tih marketinkih krugova ju je proitalo Poruka i zaokupljenost cijeloga mojeg djela jest to da ljudi prepoznaju kako mi zajedno stvaramo zbilju. Svijet u kojemu ivimo nije djelo nekog boga neko pretpostojee stanje. Ono je ivo. Znaenje se pojavljuje iz naih interakcija.

Glavna pria prati skupinu odmetnika koji se odbijaju pokoriti tom kulturnom programu. Oni se slue alkemijom, raunalskim mreama, medijskim hakiranjem i malo seksualnom magijom, kako bi vidjeli to stoji iza iluzija te da bi se borili protiv sila koje ele izbaciti novinu i slobodnu volju iz ljudske jednadbe

cmyk

30

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

koliko religije?

Vjera je bolest
Douglas Rushko Zato je kulturnom teoretiaru dosta vjerske snoljivosti? Kao i svako krizno stanje u javnom zdravlju, religijsko uvjerenje mora se smatrati boleu. To je epidemija koja paralizira sposobnost nacije da se ponaa racionalno
mi Mordokaji, borei se protiv pritiska da se klanjamo u poslunosti nadreenima.

Vjernici ne mogu potovati istinu i ljepotu svetih spisa

Ali, pravi vjernici nemaju tu slobodu. Je li to zato to im Biblija treba da bi potvrdili pravo na zemlju na Bliskom istoku, ili zato to ne znaju kako se odnositi prema neemu to se zapravo nije dogodilo, ili zato to im treba prijetnja nekog ljutog super-bia koje sve vidi da bi se ponaali kao dobra djeca, istinski vjernici ono to danas zovemo fundamentalisti. U svakom sluaju pravi vjernici nisu u poloaju da potuju istinu i ljepotu svetih spisa. Ne, viedimenzionalni dokument koji zovemo Biblija njima nije dostupan jer za njih sve se prie moraju prihvatiti kao povijesne istine. No to je gotovo nemogue uiniti, jer Biblija je na toliko mjesta u proturjeju sama sa sobom. Postoje ak i dvije razliite prie o stvaranju jedna prema kojoj je Eva stvorena kad i Adam, te druga prema kojoj se nju stvara iz Adamova rebra. A udaljene su jedna od druge manje od jedne stranice. Osim toga, mitove Biblije, kao mitologiju, razumijevale su i predbiblijske kulture u kojima su mnogi od njih i nastali. I ne zaboravite da Biblija komentira vlastite prie, kao prie, izravno! Vrlo esto se u pripovijedanju pita sluatelje/itatelje jesu li razumjeli alu. To je zato jer su prvim sluaima Tore a Tora je prvih pet knjiga [idovske] Biblije sve te ale doista bile ale. Oni su shvaali da Jakovljevi sinovi nisu doista bili oevi dvanaest izraelskih plemena, nego parodije rasistike parodije, uzgred reeno znaajki koje su se poele povezivati sa svakom od tih postojeih skupina. Oni su shvaali da su poasti protiv Egipta bile knjievna oskvrnua egipatskih bogova. (Krv obeauje Nil koji je bio bog; skakavci obeauju kukuruz, boga, i tako dalje.) To to se Biblija mogla razumjeti metaforiki pomoglo je ljudima da se odnose prema svojem Bogu metaforiki. Nije rije o tome da je Bog neki lik koji zbilja postoji, nego je on nain odnosa prema dogaajima u svijetu kako se pojavljuju. No, nitko ne moe doprijeti do toga, ako se ne makne od svojega vrstog vjerovanja. Tako da mislim kako je vrijeme da o tome progovore oni meu nama koji su prevladali taj primitivni pristup kolektivnom prianju pria. To osloboenje od sustava vjerovanja jest upravo ono o emu govori Biblija. O ljudima koji se oslobaaju smrti kreacionistikog modela zbilje i odlaze u pustinju da bi napisali svoje zakone. To je zapravo slino prii o Americi u kojoj horda ljudi naputa vjersko tlaenje da bi napisala Ustav kao evolucijski dokument neto to se shvaa kao neprekinuti proces, a ne kao neto u to se vjeruje do u beskonanost. Neto to je sudioniki dogaaj.

obro, hajdmo se ubaciti u tu Boju igru! Mislim kako je vrijeme da ozbiljno shvatimo ulogu koju Bog igra u ljudskim stvarima i da procijenimo je li prikladno svakome priopiti lou vijest: Bog ne postoji, nikad nije postojao i najblie to emo ikad vidjeti od Boga pojavit e se iz naih zajednikih napora za stvaranjem smisla. Moda samo starim, ali vie ne vidim nikakve stvarne vrijednosti u toleranciji prema vjerovanjima drugih ljudi. Naravno, ako su ta vjerovanja premjetena u podruje iste zabave, tada nisu stvarna opasnost. Tako djeak vjeruje da je U2 zbilja sjajna grupa, poput The Beatlesa ili The Who. To je njegov problem, i to zbilja ne ini zlo nikome osim onima, meu nama, koji se jo povremeno zaustave kako bi uli to svira na MTV-u.

Mnogi vjeruju u neko zbilja uasno sranje

Kad se vjere prakticiraju, kao to se to ini u veini dananjih razvijenih naroda, kao vrsta nostalginoga malog rituala dogaaja u zajednici ili opravdanja da se ljudi skupe i ne idu na posao to zbilja nikoga i nita ne moe previe sjebati. Ali kad one radikalno mijenjaju nau sposobnost borbe sa stvarnou, noenja s razliitou, ili realiziranja temeljnih etikih postavki, tada ih se mora zaustaviti. Kao i svako krizno stanje u javnom zdravlju, religijsko uvjerenje mora se smatrati boleu. To je epidemija koja paralizira sposobnost nacije da se ponaa racionalno, a s obzirom na oruanu silu Sjedinjenih Drava i sve je ozbiljnija prijetnja ostatku svijeta. Pogledajte samo brojke: anketa FoxNewsa (koja, u to nema dvojbe, napuhuje brojke) pokazuje da 92 posto Amerikanaca kae kako vjeruje u boga, 85 posto vjeruje u raj, a 71 posto vjeruje u vraga. Tono to, u momka s rogovima i repom koji predsjeda paklom. U lik poput de Nira u Aneoskom srcu, ili Al Pacina u avoljem odvjetniku ili onoga tko prevari ljude da potpiu ugovor u Zoni sumraka. Imajui na umu preciznost FoxNewsa, slobodno moemo prepoloviti te brojke. No, i dalje ostajemo suoeni s duboko zastraujuom perspektivom: polovica od onih ljudi meu kojima hodamo i s kojima radimo svaki dan vjeruje u neko zbilja uasno sranje. Oni su uzeli metafore Biblije i Danteova Pakla te odluili da su te slike i alegorije stvarne. Dodajte tome neke vjerodostojnije ankete one pokazuju da 35 posto Amerikanaca kae kako je drugi put roeno to je osobito moderan fenomen koji se pojavio nakon arlatanskih demagoga tijekom Velike depresije i dobit ete sliku nacije zaslijepljene u pasivnom, djetinjem, a ipak dogmatinom odnosu prema mitovima koji su izvorno bili stvoreni da podupru ljude i potaknu njihovu motivaciju za socijalnom pravdom te ohrabre trajni razvitak. Kako sam ih ja uvijek shvaao, i kako to pokuavam prenijeti u svojem stripovskom serijalu Testament, biblijske su prie manje vane zbog toga to su se dogodile u nekom trenutku povijesti: njihova je vanost u tome to dinamika na kojoj se zasnivaju postoji i dogaa se u svim trenucima. Svi smo mi Kain, koji se bori s osjeajima prema bratu nadarenijem nego to je on, odnosno mi. Svi mi izbjegavamo ropski mentalitet Egipta i idolatriju koju smo tamo prakticirali. Svi smo

isto ono to su biblijski Egipani inili Izraelianima. A oni sve to rade u ime Boga s kojim e se, vjeruju, sastati nakon smrti. To je upravo onaj mentalni sklop i ponaanje zbog kojega je Biblija bila i napisana kako bi ga zaustavila. Moda je najbolji nain da se ubije njihova Boga, preuzeti im Bibliju, koja je - prema mojemu miljenu kao medijskog teoretiara najvea ikad napisana pria te, kao takva, zahtijeva nau trajnu potporu i analizu. to se mene tie, ja stvaram strip Testament koji e te prie ispriane i u njihovu biblijskom kontekstu i kao znanstveno-fanatstine prie iz bliske budunosti dovesti do ljudi koji nikad prije ne bi naili na njih. Ostali, a posebice nai prijatelji koji se bave okultnim umijeima, nadam se da e razmisliti o koritenju nekih biblijskih slika i likova u svojem radu i ritualima. Oni su, naime, isto tako moni kao i bilo to iz Mahabharate i imaju daleko vie odjeka u zapadnoj popularnoj kulturi u kojoj je veina nas zapravo odrasla. A oni meu vama koji trae autentinu tradiciju na kojoj e temeljiti svoje slikarstvo, glazbu ili prozu, neka razmisle o temama revolucije, univerzalne pravde i irenja uma onako kako su prikazane u alegorijama od Edena do Babilona i u likovima od Josipa do Isusa. Prisvajajui biblijske likove i metafore, punimo ih snagom koju oni zahtijevaju da bi popustio stisak istinskih vjernika nad mitovima stvorenima kako bi nam pomogli suoiti se s istinom. To to su oni od Biblije napravili licemjeran svezak, jo je jedan od pogubnih uinaka predavanja jedne od najboljih ikad napisanih knjiga o svetoj magiji ljudima iji ivoti ovise o izbjegavanju mogunosti izlaza iz none more vjenog sluenja osvetoljubivom boanstvu. to vie budemo mogli biblijsku mitologiju uiniti vanom za nau sadanjost, to emo lake izbaviti iz prolosti one koji u tu mitologiju vjeruju. S engleskoga prevela Irena Matijaevi. Pod naslovom Faith = Illness objavljeno kao autorova kolumna za asopis Arthur, takoer na www.rushko. com/2006/04/faith-illness-why-ive-had-it-with.php

Prisvajanje biblijskih likova i metafora

Upravo sada pravi ameriki vjernici sputavaju svoje zakone svojom Biblijom. Oni se bore protiv znanosti o evoluciji, jer ona prihvaa da se stvari s vremenom mijenjaju a takva promjena nije u skladu sa statinim, beskonanim istinama. Oni danas progresivistima ine

Temat priredio Zoran Roko

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

31

gl a z b a

Ivan Pavao Vedder I.

Tihomir Ivka Vrhunci atmosfere dogaali su se za sviranja starog materijala, no bend je znao odravati tenziju i prilikom izvoenja manje poznatih novih pjesama. Pearl Jam se oito voli ili zaobilazi, jer je, s obzirom na zborno pjevanje i uz manje poznate stvari, lako bilo razaznati da je u dvorani malo rekreativnih tovatelja benda. Tome je svakako i kumovala paprena cijena ulaznice od 360 kuna
Koncert skupine Pearl Jam, Dom sportova, Zagreb, 26. rujna 2006.
Voli se rei kako su Pearl Jam jedini preivjeli iz grunge vala od prije petnaestak godina i injenica jest kako nitko od velike etvorke nije svirao u Zagrebu niti e svirati s obzirom na to da su voa Nirvane Curt Cobain i Wayne Staley iz Alice In Chains mrtvi, a Soundgarden se 99% sigurno vie nikad nee okupiti. Ipak, to je tek djelomino tono. Originalni grungeri Mudhoney, s ijim je singlom Touch Me Im Sick u ljeto 1988. sve poelo, jo rade jednako beskompromisno. Upravo su oni u tih prvih dvadeset minuta padali potpisniku ovih redova na pamet, kao i pomisao da bi radije platio za njih u malom vruem KSET-u sto eura, negoli za Pearl Jam u Domu sportova ionako paprenih pedesetak eura. I onda, umjesto da koncert otklie u solidnu rutinu dogodila se toka preokreta.

Dvorana pretvorena u grotlo

Karizmatini i osobeni frontman Eddie Vedder posljednjih je deset godina sa svojom druinom upornou mazge ponitavao efekte prvotnog mega uspjeha s debijem Ten iz 1992., tvrdog rocka ukorijenjenog u sedamdesetima sa stadionskim potencijalom. Naime, poslije prvog albuma prestali su snimati spotove, pojavljivati se na televiziji, jednom rijeju prestali se reklamirati. Usput, zbog preskupih karata zaratili su s amerikim monopolistom na podruju organizacije rock koncerata, pa ih je i to na neko vrijeme udaljilo od ire publike. To ne znai da nisu nastavili raditi dobre albume i pjesme. Jedino to je za njih znalo sve manje ljudi. Pjesmu na kojoj se prelomio koncert u Domu sportova iz solidnog u dogaaj za pamenje znali su svi. Erderly Woman Behind The Counter In A Small Town napeta je balada s drugog albuma, idealna za masovnu pjevanje. Zbor od nekih osam-devet tisua ljudi spojio se s bendom i nije se razdvojio do kraja. Odjednom kao da su zidovi Doma sportova dobili akustine izboine poput onih u Lisinskom, a dvorana se pretvorila u grotlo. Jo je jedan detalj dodatno pribliio publiku i bend. Obino to ide ovako: pet minuta prije koncerta strana zvijezda naui kako se kae good evening i thank you na hrvatskom, na koncertu to traljavo izgovori nekoliko puta i publika padne u nesvijest od sree. Vedder je otiao valjda najdalje od svih stranih zvijezda i u nekoliko navrata itao s papira na korektnom

ao nitko u duljem nizu godina, grunge prvoborci Pearl Jam uspjeli su smanjiti ledenu dvoranu Doma sportova na svom prvom gostovanju u Zagrebu 26. rujna. Jer, dvorana objektivno jest ledena u prenesenom, akustinom smislu golemih ravnih povrina zvoni poput goleme kupaonice i nona je mora tehniarima za miks pultom, a njezin volumen i duina ubijaju onu klupsku prisnost izvoaa i publike. Pearl Jam uspjeli su anulirati te nedostatke i napraviti teko mogue odrati strastveni klupski koncert za neto manje od deset tisua ljudi. Prvih dvadesetak minuta nije odavalo takav epilog. Zapoevi manje atraktivnim komadima iz blie prolosti, doimali su se poput ostarjelih statinih manirista na ogoljeloj pozornici bez ikakve pozadinske koreograje i s gotovo spartanskom rasvjetom.

Vedder je otiao valjda najdalje od svih stranih zvijezda i u nekoliko navrata itao s papira na korektnom hrvatskom, vrlo sline dikcije onoj pape Ivana Pavla II. kad bi za posjeta Hrvatskoj itao poslanice

publiku u ekstazu. Iako, bilo je tu moda i dvadeset posto oboavatelja iz drugih zemalja, s obzirom da je zagrebaki koncert bio jedini izmeu bekog i posljednjeg na europskoj turneji, onog atenskog. Mnogi su potegnuli i vie stotina kilometara ne bi li vidjeli svoje idole. Moglo se vidjeti desetak autobusa iz Slovenije, mnogo Maara, Bonjaka, pa ak i Makedonaca. Bilo je tu i nekoliko desetina najzagrienijih fanova koji ih prate na cijeloj europskoj turneji. Kad smo ve kod fanova, raspon godina se kretao ugrubo od 15 do godina vrnjaka lanova benda s etrdeset i kojom na pleima. Zanimljivo, grunge dress code s trojstvom martensice-poderani jeans-anelasta koulja ne spada vie u ikonograju, kako benda tako ni publike jedva da se moglo vidjeti nekog s kariranom kouljom na sebi.

Rasko prepoznatljivog bas-bariton vokala

Pola sata nakon poetka, bend publiku u trans baca s Even Flow s prvog albuma, zbog kojeg, ruku na srce, i dalje pune velike dvorane. Openito, vrhunci atmosfere dogaali su se za sviranja starog materijala, no bend je znao odravati tenziju i prilikom izvoenja manje poznatih novih pjesama. Pearl Jam se oito ili voli ili zaobilazi, jer je, s obzirom na zborno pjevanje i uz manje poznate stvari, lako bilo razaznati da je u dvorani malo rekreativnih tovatelja benda. Tome je svakako i kumovala cijena ulaznice od 360 kuna. Prvi bis Pearl Jam odradili su u unplugged izdanju na hrvatskom, vrlo sline dikcije onoj pape Ivana Pavla II. kad bi za posjeta Hrvatskoj itao poslanice. Papa je bio Poljak pa mu je na jezik bio blizak, a Vedderu sa Zapadne obale SAD-a sigurno je trebalo dosta vremena da svlada rijei kao to su potroio ili zahvaljujui. Govorio je o tome kako mu je drago to je doao u Zagreb, kritizirao vlastitu administraciju na elu s Bushem zbog potroenih tristo milijardi dolara poreznih obveznika na rat u Iraku i bacao domau

stolcima i akustinim gitarama. U malo tiem okruenju, od prekrasne Thin Air do Better Man Eddie Vedder pokazao je svu rasko prepoznatljivog bas-bariton vokala u trenucima kad ga publika nije uspjela nadglasati. Bis broj dva bio je kratka lekcija iz prireivanja rock spektakla: Blood, kao jedna od najvih Pearl Jam stvari jo je jednom zanjihala dvoranu, Vedder je sasvim otpustio konice, spustio se s pozornice i zakoraio prolazom kroz sredinu publike, rukovao se i grlio, udarao u def, penjao na konstrukciju rasvjete... Onako ve malo pod utjecajem vina koje je ispijao na pozornici odavao je dojam Jima Morrisona za 21. stoljee, s mnogo manje dekadentnosti i vie drutvene svijesti. Posljednji album snana je kritika amerikih vlasti, Pearl Jam podravaju ekoloke napore, i niim izazvani uplauju deset posto od prihoda s turneje u fondove za zatitu okolia kao kompenzaciju zagaenja izazvanih tour kamionima i autobusima. Nije ni udo to su za kraj zagrebakoj publici podarili obradu protestne pjesme Neila Younga Rockin In The Free World. Za divno udo, i taj se nale pretvorio u zborno pjevanje. I uz neto poetne podozrivosti prema Pearl Jamu kao stvari prolosti i nostalgije, zagrebaka no 26. rujna demantirala je svaku sumnju; ako je u vrijeme grunge eksplozije bilo veih od njih, Pearl Jam su petnaest godina kasnije itekako relevantna rock pojava, najvei postgrunge bend na svijetu.

cmyk

32

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

glazba
stoljea ostavlja traga i na njegovom pristupu djelima ranijih razdoblja. Stroga kontrola strukture, kako na planu oblikovanja cjeline djela, tako i u uspostavljanju jasne hijerarhije izmeu raznih simultanih glazbenih tokova osnovna je odlika njegovih interpretacija. To, dodue, ne funkcionira uvijek najbolje, posebice kad je rije o Wagnerovoj Siegfried idili, skladbi koja s vlastitom strukturom ima toliko problema, da joj ak ni dirigent Naganovog kalibra ne moe previe pomoi. No, uvertira Lohengrinu posve je druga pria. Nagano u njoj kao da trai zametke strukturalistikih kompozicija avangardista ezdesetih godina prolog stoljea, ili ak vizionarskih eksperimentalnih skladbi jednoga Charlesa Ivesa. Stoga Nagano, umjesto monolitno glazbenog tijeka, sigurno vodi zbivanja na nekoliko istovremenih razina. Puhaima je tako povjerena iroka paleta dinamikih mijena, dok gudai gotovo neprekinuto dre svoju jedva ujnu, ali dramaturki presudnu harmonijsku pratnju. Jo je vei interpretacijski ok donijela izvedba Brucknerove etvrte simfonije. Dirigent se pritom odluio za inae rijetko izvoenu prvu od nekoliko verzija tog djela. Naime, dok e veina interpreta danas posegnuti za nekom od kasnijih, uvjetno reeno proienijih inaica, Nagano upravo u prvotnim Brucknerovim mislima prepoznaje svu radikalnost tog skladatelja. Njegov Bruckner nije slagatelj irokih romantiarskih vizija, nego umjetnik koji svojom tehnikom nizanja naizgled nepovezanih glazbenih blokova najavljuje postmodernu tehniku kolaa. Dirigenti, pa ak i muzikolozi, u ovoj su verziji simfonije posebno skeptini prema njenom Scherzu, posve izmijenjenom u kasnijim inaicama. Nagano, meutim, u beskonanim ponavljanjima poetnog motiva tog stavka ne vidi znak skladateljske slabosti, nego, naprotiv,

Poeci razni
Trpimir Matasovi Kenta Nagano u uvertiri Wagnerovom Lohengrinu kao da trai zametke strukturalistikih kompozicija avangardista ezdesetih godina prolog stoljea, ili ak vizionarskih eksperimentalnih skladbi jednoga Charlesa Ivesa
Uz poetak nove koncertne sezone u Zagrebu
ansambla. Izvedena su tako djela hrvatskih i inozemnih skladatelja koja su napisana upravo za Cantus, koje je taj sastav i praizveo: Outbound Ive Nilssona, disORDER Kreimira Seletkovia, Un jardin sous la pluie avec un compositeur sans parapluie Berislava ipua i Leptiri Olje Jelaske. Bilo je tu i jedno djelo iz hrvatske glazbene batine koje je takoer praizveo Cantus ansambl (Papandopulova Komorna simfonija), te, naposljetku, praizvedba najnovijeg djela, Glazbe za Ansambl Cantus Anelka Klobuara. Uz iznimku Klobuareva djela, program nije ponudio osobitih iznenaenja: rije je odreda o vrlo kvalitetnim djelima, koja je sastav, kao i u prethodnim navratima, izveo iznimno predano i kvalitetno. Pritom je posebnu, dodatnu energiju svirci Cantusa dao vjeno ivahan klarinetist Ratko Vojtek, nastupivi kao tuma solistike dionice ipueve skladbe. Klobuareva je pak nova skladba pokazala kako je ovaj skladatelj jo uvijek u naponu snage skladana u njegovom prepoznatljivom, uvjetno reeno neoklasinom stilu, Glazba za Ansambl Cantus djelo je koje zadivljuje ne samo svojom visokom razinom skladateljske tehnike, nego i vjetim baratanjem bojama deset instrumenata, koji u odreenim trenucima gotovo dobivaju zvunost malog simfonijskog orkestra.

akon ljetne stanke, gotovo svi zagrebaki prireivai koncerata ele novu sezonu otvoriti na to je mogue atraktivniji nain, pa tako niti ova sezona nije iznimka: Cantus ansambl pokrenuo je novi ciklus u Maloj dvorani Lisinski, Zagrebaka lharmonija pojavila se predvoena svojim nekadanjim efom-dirigentom Pavelom Koganom s kornistom Radovanom Vlatkoviem i violinistom Davidom Garrettom, ciklus Lisinski subotom otvoren je gostovanjem Bavarskog dravnog orkestra, a Glazbena proizvodnja Hrvatske radiotelevizije upriliila je prvu suvremenu izvedbu Misse solemnis Jakoba Heibela. K tome, u Samoboru se istovremeno odrava program Samoborske glazbene jeseni, obiljeen na poetku nastupom violonelista Monike Leskovar i Giovannija Solime, ali i pijanista Itamara Golana i Zagrebakog kvarteta saksofona.

bim tonom ne mogu dostatno parirati ostatku ansambla. U takvom kontekstu, vrhunski su solisti posluili tek kao bljetav ukras na inae prilino bezukusnoj torti. Kornist Radovan Vlatkovi majstorski je interpretirao inae ne osobito atraktivan Straussov Drugi koncert za rog i orkestar, a jednako je upeatljiv bio i violinist David Garrett kao tuma Sibeliusova Koncerta za violinu i orkestar. No, u ovim konkretnim sluajevima, uitak u njihovoj svirci ipak je bio pomuen eljom da se te glazbenike nekom drugom prilikom uje uz neki bolji orkestar.

Sve nii i nii maksimum

Svoja prva dva ovosezonska koncerta Zagrebaka je lharmonija odrala 22. i 28. rujna, oba puta predvoena svojim nekadanjim efom-dirigentom Pavelom Koganom. Rije je u svakom sluaju o umjetniku koji iz ovog orkestra moe izvui gotovo maksimum. Problem je, meutim, u tome to je taj maksimum svake godine sve nii i nii. Koganove interpretacije jesu, dodue, uvijek pouzdane, premda ponekad moda i previe srednjostrujake. No, to i ne bi bio osobit problem kad bi glazbenici Zagrebake lharmonije bili kadra na zadovoljavajui se nain uhvatiti u kotac sa zadanim partiturama. No, premda je bila rije o odreda standardnim repertoarnim naslovima, poput Beethovenove Druge simfonije ili Musorgskijevih Slika s izlobe u Ravelovoj instrumentaciji, orkestru je jednostavno nedostajala dovoljna doza sigurnosti u nastupu, a ponovno je na povrinu isplivao i jo jedan Filharmonijin vjeni problem gudai koji svojim sla-

Wagner i Bruckner nai suvremenici

Bavarski simfonijski orkestar otvorio je ciklus Lisinski subotom 23. rujna. Taj je orkestar godinama predvodio Zubin Mehta, dirigent koji je u Zagrebu ve dobro poznat po nekoliko svojih gostovanja s Izraelskom lharmonijom. Palicu je od njega, i to prije tek nekoliko tjedana, preuzeo ameriki dirigent japanskog porijekla Kent Nagano, koji je svoj novi orkestar odmah poveo i na krau europsku turneju. Program je pritom bio pomno izabran dvije skladbe Richarda Wagnera, skladatelja ije je etiri opere isti orkestar praizveo u 19. stoljeu, te etvrta simfonija Antona Brucknera, autora koji zauzima osobito vano mjesto u Naganovoj dirigentskoj karijeri. Razlike izmeu Mehte i Nagana bile su odmah razvidne svima koji su ljetos bili na koncertu Izraelske lharmonije. Naime, Mehta je dirigent koji iskustva s operne pozornice prenosi i u simfonijski repertoar, dok je Nagano umjetnik ije dugogodinje bavljenje glazbom dvadesetog

Uitak u svirci Radovana Vlatkovia i Davida Garretta ipak je bio pomuen eljom da se te glazbenike nekom drugom prilikom uje uz neki bolji orkestar

Klobuar u naponu skladateljske snage

Prije svih ostalih ansambala i organizatora, ve 18. rujna, zagrebaku je koncertnu sezonu otvorio Cantus ansambl. Ovaj sastav za suvremenu glazbu, koji uspjeno djeluje ve pet godina, odluio se ove godine za smion pothvat vlastiti ciklus, posveen iskljuivo glazbi 20. i 21. stoljea. Sudei po ugodno iznenaujue punoj Maloj dvorani Lisinski, publike za takve sadraje u Zagrebu oito ne nedostaje, te se valja samo nadati da razlog tolikom odzivu nije bio samo protokolarne naravi, nego da e isti ljudi i dalje posjeivati Cantusove koncerte. Dirigent Berislav ipu ovim je nastupnim koncertom ciklusa na odreeni nain oito htio dati presjek osnovnih programskih smjernica

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

33

gl a z b a
dalekovidnu slutnju minimalizma, osmiljenog tek itavo stoljee nakon Brucknerove etvrte. S druge strane, moglo bi se rei da Kent Nagano ipak ima i odreenih dodirnih toaka sa Zubinom Mehtom. Jer, i on, na jednoj od vie interpretacijskih razina, simfoniju promatra kao glazbenu dramu. Ipak, dok e Mehta traiti poveznice s opernom literaturom trenutka u kojem je pojedina simfonija nastala, Nagano tei pribliiti djelo naem vremenu. Uostalom, prihvatimo li tezu kako je sva glazba, zapravo, temeljena na glazbama koje su joj prethodile, onda je posve legitimno podcrtavati upravo one elemente u djelima ranijih skladatelja koja upuuju na njihove svjesne ili nesvjesne nasljednike. Na taj nain, i Wagner i Bruckner, zahvaljujui Kentu Naganu, prestaju biti likovi iz muzeja povijesti glazbe te postaju naim itekako ivim suvremenicima. u Beu, tadanjem glazbenom sreditu svijeta, djelujui pri trupi Emanuela Schickanedera, impresarija kojem povijest duguje i nastanak Mozartove arobne frule. U tom svjetlu treba promatrati i Haibelovo duhovno stvaralatvo, obiljeeno manje austrijskom crkvenom tradicijom, a vie rjeenjima preuzetima iz bekih Singspiela njegova doba. Posebice instrumentacijski efekti imaju izrazito teatralan karakter. Nasluuje se tu, primjerice, prizor prolaska kroz vodu i vatru iz arobne frule, ali i nimalo sakralni odzvoni turskih prizora iz Mozartove foto: Tomislav Marvar tom segmentu svog stvaralatva tipini izdanak salcburkog imperijalnog stila, dok Haibel predstavlja usporednu liniju bezbrinijeg pristupa, karakteristinog ne samo za manje centre Habsburke Monarhije nego i za niz ekih skladatelja na privremenom ili stalnom radu u Beu. Haibela, dakle, nije mogue, a niti potrebno usporeivati s Mozartom. No, ak i u sjeni svog velikog roaka, on ostaje znaajan skladatelj, jo jedan koji potvruje da kvalitetno glazbovanje na naim prostorima ima kontinuitet koji see u prolost i bitno dalje od vremena Ilirskog pokreta. instrument, a saksofoni su ionako srodni klarinetu. K tome, i vodea dionica Mozartova Kvarteta, kao i sve dionice Kvinteta, osim one glasovirske, pisane su za puhaka glazbala, tako da je transfer u novi medij proao relativno bezbolno. Prijenos gudakih dionica Mozartova Kvarteta takoer nije donio veih problema, iako se u unutarnjim dionicama nala i poneka puhaima neprimjerena guracija, a cijelo je djelo moralo biti i transponirano, s obzirom na to da je u izvorniku skladano u D-duru, vrlo neugodnom tonalitetu za saksofone in Es i in B.

ak i u sjeni svog velikog roaka Mozarta, Jakob Heibel ostaje znaajan skladatelj, jo jedan koji potvruje da kvalitetno glazbovanje na naim prostorima ima kontinuitet koji see u prolost i bitno dalje od vremena Ilirskog pokreta

Otkrie iz osvita romantiarske ere

Svako otkrivanje javnosti prethodno nepoznatog segmenta hrvatske glazbene povijesti ve je samo po sebi prvorazredni kulturni dogaaj, posebice kad je rije o djelima nesumnjive umjetnike vrijednosti. U posljednjih desetak godina pokazalo se tako da u izvodilakoj praksi itekako imaju pravo ponovo zaivjeti autori koji su dotad bili tek enciklopedijskim natuknicama, poput, recimo, velikana Moderne, Dore Pejaevi ili Blagoja Berse. No, i u daljoj se prolosti moe nai pravih dragulja, pa su tako Francesco Usper ili Damjan Nembri s potpunim pravom stali uz bok ve ranije etabliranim baroknim majstorima Lukaiu i Jeliu. Razdoblje klasike ostalo je, meutim, sve do danas bijelo polje hrvatske glazbene batine, i to bez obzira na relativno esto izvoene Sorkoevieve simfonije i stidljivu prisutnost takozvanog varadinskog kruga na koncertnim rasporedima. Prva suvremena izvedba Misse solemnis Jakoba Haibela, organizirana u crkvi Svete Katarine 26. rujna, pokazala je da se iz tog razdoblja ne moramo zadovoljiti samo mrvicama dobaenima iz radionica minornih skladatelja poput Ivana Wernera ili Leopolda Ebnera. Jer, Haibelova Missa solemnis nije, kako bi se vjerojatno oekivalo, tek rutinsko djelce zborovoe iz akova, mjesta koje ni danas nije ba neka metropola, a poetkom 19. stoljea bilo je to jo i manje. Zahtjevi koje ovaj skladatelj postavlja pred svoje izvoae, ali i kvaliteta njegove glazbe, otkrivaju nam, naime, visoku kulturnu razinu akova, a samim time i ireg sjevernohrvatskog prostora u osvit romantiarske ere. Tome svakako pridonosi i injenica da je Haibel svoju skladateljsku karijeru zapoeo

Otmice iz Saraja. Zborski je slog pritom relativno nezahtjevan, to ukazuje na to da su ovu misu u akovu izvodili pjevai-amateri. No, s druge strane, orkestralne su dionice posve na razini onih pisanih u to doba za najbolje beke orkestre, a isto vrijedi i za pakleno teki part tenora solo. Naravno, Haibelova Missa solemnis nije bez odreenih manjkavosti, poput povremeno isto rutinskih situacija. No, u njoj gotovo da i nema praznog hoda, a brojnost iznimno nadahnutih mjesta viestruko kompenzira sporadino presuivanje inspiracije. K tome, dirigent Toni Bili, te Zbor i Orkestar HRT-a pokazali su mnogo povjerenja prema glazbi ovog ponovo otkrivenog majstora, predstavljajui ga u najboljem moguem svjetlu, te se jedino tenor Ivo Gamulin pokazao kao glazbenik nedovoljno dorastao postavljenom izazovu. Jedinu, uvjetno reeno, zabunu oko koncerta u crkvi Svete Katarine predstavljalo je postavljanje Haibelovog djela uz Mozartovu Krunidbenu misu. Jer, iako su ova dvojica skladatelja, enidbom za sestre Weber, bili i u rodbinskoj vezi, njihova crkvena djela pripadaju prilino razliitim glazbenim svjetovima. Mozart je, naime, u

Uspjeli prijenosi u novi medij

Naposljetku, valja se svakako osvrnuti i na program Samoborske glazbene jeseni. Autor ovih redaka, na alost, nije bio u mogunosti nazoiti otvorenju festivala, na kojem su nastupili Monika Leskovar i Giovanni Solima, s obzirom na to da je u isto vrijeme u Lisinskom gostovao Bavarski dravni orkestar. No, atraktivan je glazbeni sadraj ponuen i tjedan kasnije, 30. rujna, kada je Zagrebaki kvartet saksofona nastupio uz uglednog pijanista Itamara Golana. Programska je ideja bila pritom prilino smiona umjesto djela izvorno skladanih za saksofone, ponuene su obrade klasika komorne literature: Mozartov Kvartet za autu, violinu, violu i violonelo i Kvintet za glasovir, obou, klarinet, rog i fagot, te Brahmsov Glasovirski kvintet u f-molu. Valja odmah napomenuti da su Saa Nestorovi (Mozartova djela) i Dragan Sremec (Brahmsov Kvintet) uspjeli stvoriti uvjerljive aranmane, koji su izvornicima tek poneto oduzeli, ali su ima zato pridodali i neke nove dimenzije. Uostalom, i Mozart i Brahms bili su skladatelji kojima je klarinet bio omiljeni

Idiomatska gudaka gestinost u Brahmsovu Kvintetu povremeno nije posve spretno odjeknula u obradi za saksofone, ali je zato novi zvuk u nekoliko navrata vrlo uspjelo podcrtao u osnovi simfonijski karakter Brahmsove glazbene misli, pa tako moemo zakljuiti da je, barem u prosjeku, rije o sasvim zadovoljavajuem alternativnom itanju ovog skladatelja. Zagrebaki se kvartet saksofona ovaj put jo jednom pokazao kao sastav vrhunskih glazbenika, koji jednako kvalitetno glazbuju i kao solisti i kao komorni umjetnici. U tom smislu, pijanist Itamar Golan bio im je upravo idealan partner. Naime, i on je podjednako vjet u solistikom i komornom glazbovanju, a svojom je visoko profesionalnom, ali i oputenom svirkom dao dodatni polet uvijek pouzdanim, premda ponekad i nedovoljno relaksiranim saksofonistima. Ukratko, izuzmemo li Zagrebaku lharmoniju, moemo zakljuiti da je nova koncertna sezona u Zagrebu (i oko njega) poela zaista dobro. Sudei prema zasad raspoloivim najavljenim programima, ini se da ni ostatak ne bi trebao zaostajati. ivi bili pa uli.

cmyk

34

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

35

film

Titanik s hepiendom
Maja Hrgovi Bavei se priom o 9/11, Stone je krenuo najsigurnijim putem: teroristiki napad posluio mu je tek kao pozadina, kontekst za priu o junatvu i nesebinosti
World Trade Center, redatelj: Oliver Stone; glavne uloge Nicolas Cage i Michael Pen

edatelj koji voli nabijati svoje lmove politikom laa se prie o teroristikom napadu na njujorke tornjeve blizance: kad je prvi put krenula vijest da e Oliver Stone reirati World Trade Center, uope nije mirisalo na dobro. Zato jer su radnje Stoneovih uspjenica poput JFK ili Roen 4. srpnja poesto pod diktatom ideologije isklizavale u patetiku, opravdano je bilo strahovati to li e on napraviti od prie o nine-eleven. Prolog tjedna je u Cinestaru odrana novinarska projekcija lma koji e se u kinima poeti vrtjeti 19. listopada. Pokazalo se da je skepticizam ipak bio suvian: bavei se temom koju je u Americi jo najbolje ne dirati, Stone je moda ba zbog toga napravio vjerojatno najmanje politian od svih svojih politikih lmova.

Film o posljedicama
WTC donosi uzbudljivu, brzu i dinamianu priu o policajcima Johnu McLoughlinu (uloga je pripala Nicolasu Cageu nakon to su je odbili George Clooney, John Travolta i Mel Gibson) i Willu Jimenou (tumai ga Michael Pena), koji ujutro 11. rujna 2001. prvi pohrle iz postaje Port Authority u Svjetski trgovinski centar spaavati rtve napada. Prije nego to stignu ikoga spasiti, na njih se obrue zidovi ogromne zgrade i oni jedva preive, zatrpani betonskim gromadama.

Do kraja lma i dolaska spasilakih trupa, prati se agonija kroz koju prolaze na granici ivota i smrti, ali i agonija neizvjesnosti kroz koju prolaze njihove obitelji, ponajprije supruge. Pria se oslanja na stvarne dogaaje policajaca McLoughlina i Jimenoa. Bavei se priom o 9/11, Stone je krenuo najsigurnijim putem: teroristiki napad posluio mu je tek kao pozadina, kontekst za priu o junatvu i nesebinosti. Nema prozivanja, nema upiranja prstom u krivce. Zgrade koje se uruavaju na civile mogle su se sruiti i zbog kakve prirodne nepogode: pria bi jednako drala vodu i bila jednako efektna i da je umjesto o policajcima rije o rudarima, a umjesto pod ruevinama WTC-a da se radnja zbiva u zatrpanom rudniku. To je zato to su uzroci ostavljeni po strani: ovo je lm o posljedicama. Nema zato ni gorine. Svi likovi koji se pojavljuju u lmu su mahom pozitivci, dobri deki koji u trenutku tragedije bezrezervno pristaju jedni uz druge, spremni da za opu dobrobit podnesu rtvu vlastitog ivota. Velianje junatva kroz priu o katastro teko da moe proi bez patetike. Ni Stone joj naalost nije uspio izmai na nekoliko mjesta najupadljivije je to u razgovoru izmeu ozlijeenih policajaca i meusobnom bodrenju spasilaca koji po ruevinama trae preivjele. Politike dakle ima samo onoliko koliko treba da pria bude kontekstualizirana i uvjerljiva veu realistinost Stone postie sebi svojstvenim gustim upletanjem amaterskom kamerom snimljenih kadrova i autentinih televizijskih izvjetaja s lokalnih tv postaja. Samo je u jednom navratu politika neprikladno i nametljivo ugurana u prvi plan. To je trenutak kad ludo odvani marinac nadahnuto i biblijski nepokolebljivo utvruje kako e trebati puno dobrih ljudi da se osveti ovo, a njegov manifest biva debelo podvuen dramatinom glazbom. (Lik toga marinca takoer je kreiran prema stvarnoj osobi, Daveu Karnesu koji je uvi vijest o teroristikom napadu odmah krenuo iz Connecticuta u New York pomoi rtvama, a potom se u dva navrata prikljuio marincima u Iraku.)

Isus s plastinom bocom vode!

Grandiozne scene ruenja tornjeva su, kako se to od ovog redatelja i oekivalo, vrlo dojmljive, a dojmljiva je i uglaana produkcija i besprijekorni specijalni efekti, zahvaljujui kojima ruenje tornjeva izgleda uvjerljivo kao na autentinim dokumentarnim snimkama, i teko je uope zamisliti da je lm raen godinama nakon to su blizanci nestali. (Da ima osjeaja za suptilno, Stone je pokazao u jednom sjajnom trenutku kad je ruenje prvog nebodera prikazao samo kroz sjenu zrakoplova, koja proklie po zidu susjedne zgrade.) Veliki je plus ovoga lma Cageova i Penova gluma. Obojica su se vrlo ozbiljno pripremala za svoje uloge i to je urodilo plodom: Pena je na neko vrijeme uselio u kuu Williama Jimena kojega u lmu tumai, dok je Cage provodio sate u mranoj komori kako bi to bolje razumio strah od naputenosti i prisilne nepokretnosti. to se tie glume, apsolutno su najgori oni dijelovi u kojima se pojavljuju McLoughlinova djeca koja nesposobnost plakanja na platnu zamjenjuju iritirajuim grotesknim facijalnim grevima a kako im je scenarijem dodijeljeno da stalno plau, tih je facijalnih greva zbilja mnogo. Ima u lmu jedan grozomoran detalj koji me okirao neukusom: to je trenutak u kojem pria, dotad prilino skladna i (pripovjednim) tonom ujednaena naglo i neshvatljivo upada u ablonu. Onkraj granice sa smru, policajac Jimeno ugleda Isusa, ustvari animaciju u arkim, svjetleim bojama koja prua junaku plastinu bocu vode (!) i tako ga vraa u ivot. Strano. Ne samo zbog crtia s Isusom, nego i zbog toga to se pria o teroristikom napadu kojega u SAD-u obiavaju nazivati najveom tragedijom u novijom amerikoj povijesti na kraju svela tek na nekovrsnu verziju Titanika s hepiendom, WTC nije naslov zbog kojeg valja odmah pohrliti u kino. Trojkica, rekla bih, ako bi netko inzistirao na numerologiji.

Ima u filmu jedan grozomoran detalj koji okira neukusom: to je trenutak u kojem pria, dotad prilino tonom ujednaena naglo i neshvatljivo upada u ablonu. Onkraj granice sa smru, policajac Jimeno ugleda Isusa, ustvari animaciju u arkim, svjetleim bojama koja prua junaku plastinu bocu vode i tako ga vraa u ivot

cmyk

36

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

razgovor

Mjeseariti u javi ili biti budan u snu

adei na periferiji holivudske zvijeri u Austinu, u Teksasu, redatelj Richard Linklater ve je napravio nekoliko sjajnih lmova (Slacker, Munjeni i zbunjeni, Prije svitanja). No Waking Life iz 2001. jest remek-djelo: lm o ideji koji se polako uvlai u vae snove. Doslovce. Svijet Waking Lifea jest svijet lucidnih snova (snova u kojima je sanja svjestan da sanja), svijet iz kojeg glavni lik, Wiley, koliko god se trudio, ne moe pobjei. Gledajui kroz Wileyeve oi i sluajui kroz njegove ui preplavljeni smo informacijama i meditacijama koje se odnose na svijest, jezik, ljubav, snove, budunost, slobodnu volju, lm i eksplozivnu poeziju postojanja. Kao da sva ta verbalna uda nisu dovoljna, lm je i udesno animiran, uporabom tehnike digitalnog rotoskopiranja koji slika preko digitalnih videoprikaza dajui animaciji svjetlucav i nejasno poznat osjeaj starih uspomena ili snova. Osim to je nepobitan dokaz da je neovisno lmsko stvaralatvo ivo i zdravo (barem u Austinu), Waking Life mogao bi postati ultimativni lm o umu. Iako dosta ljudi istetura iz kina vrlo zbunjeno, odreeni broj gledatelja psihonauti, nervozni futuristi, lucidni sanjari i garani lozo bit e uvueni u zapanjujue granino podruje koje je istodobno nepoznato i poznato, teko i smijeno, obino i vrlo vano. Budui da veina nas ba i nije jako upuena u lucidno sanjanje ili astralno putovanje, to e podruje veinu nas podsjetiti na droge, samo bez specijalnih efekata hardcore halucinacija. Ali u Waking Lifeu ne radi se o drogama, kao to se ne radi ni o misticizmu ili uobiajenim zapletima lmova o snovima. Ono o emu je rije, jest buenje: spoznaja stvarnosti naeg stanja, apokaliptine ludosti naeg povijesnog trenutka, izvanrednog potencijala koji se skriva u naim mozgovima i male mogunosti da je ono to obino podrazumijevamo kao ivot na javi, zapravo duboki san. godina niz lucidnih snova i lanih buenja. Jedna od glavnih stvari koje me mue jest: kako ponovo potvrditi ili pristupiti pitanju ljudske subjektivnosti kada postoje tolike stvari koje je pobijaju, od postmodernizma do svih naih novih neurofarmakolokih modela subjektivnosti. Sve se urotilo da izvue stolac ispod naega vlastitog subjektivnog iskustva, pa kako to rijeiti i ponovno potvrditi vlastito iskustvo? Jer prema mojemu miljenju, ako izgubi tu nit, ako izgubi mogunost odravanja i potvrivanja tog posebnog tijeka iskustava, doista si kapitulirao pred izrazito nihilistikim i zastraujuim aspektima naega doba, kako s lozofske tako i s tehnoloke strane. Znam, na neki je nain to zastraujue. Vrlo je stvarno, ali mislim da ljudi imaju subjektivnu sposobnost obrane svojega mjesta. Zato sam se naao u devetnaestom stoljeu s Thoreauom i Emersonom, izvornim, transcendentalnim, subjektivistikim tipovima. Kada su razmiljali o Bogu, kad su izbacili sve posrednike, uinili su to potpuno: tvoje vlastito iskustvo, tvoj vlastiti razvoj i tvoj vlastiti svijet je sve. Moj omiljeni Emersonov citat je: Ideje su stvarne. Misli su stvarne. A to je recimo i pouka svijeta lucidnih snova. Predaje se bilo kojoj situaciji u kojoj se nae, ali ostaje vjeran sebi i odjednom si preveden u podruje lucidnosti i zna da tvoja volja i tvoja mata djelomice stvaraju tvoje iskustvo. Tada ne moe izbjei egzistencijalni teret krojenja svojega ivota, zato to si u tom plastinom svijetu koji je tvoja kreacija. Ne moe to odbaciti, ne moe rei: Pa, jednostavno u pustiti da se neto dogodi zato to je to ono to se dogaa: tvoja potreba za izborom. Da. Stvara vlastiti svijet. To je sve jedan vizualni konstrukt koji mozak procesuira. Zato je to bio zgodan usporedni ivot za mene, utonuti u svijet lucidnog sna tako to u raditi na ovom lmu. Imao sam prekrasno iskustvo kako moja budna i sanjajua stanja poinju jako sliiti jedno drugom. Jesi li esto imao lucidne snove dok si radio na lmu? Svake noi. ak i kad sam bio budan. Prolazio bih pitajui se: Je li ovo san? To sam se pitao svakih pet minuta. I bilo je prekrasno. To je stvarno

Richard

Linklater
Erik Davis Znameniti filma govori o svojem filmu Waking Life u kojemu je rije o buenju spoznaji stvarnosti naeg stanja, izvanrednog potencijala koji se skriva u naim mozgovima i mogunosti da je ono to obino podrazumijevamo kao ivot na javi, zapravo duboki san
sjajan nain prolaenja kroz ivot. Imao sam vrlo povrno znanje o lucidnim snovima prije nego to sam skoio u ovaj lm, tako da sam nekoliko mjeseci iskljuivo itao sve to mi je dolo pod ruku i stvarno se usredotoio na vane stvari i disciplinirao kako je savjetovao Steven LaBerge u svojoj knjizi. Ona je potvrdila puno od mojega vlastitog iskustva poput injenice da je u lucidnom snu teko prilagoditi razinu svjetlosti, kao to je teko i prisjetiti se svojega imena. To je vrlo poetino stanje jer primjeuje sve. Kae o, ono drvo i pita se: Je li ovo san? Smislio sam reenicu koja, mislim, saima cijeli lm: Veina ljudi ili mjeseari na javi ili hoda budna kroz snove. Ni od jednog ni od drugog neete puno dobiti. Neki su mi ljudi govorili E, pa ja ne elim kontrolirati svoje snove, svia mi se kako samo teku i teku. Ali nitko tko je imao vano iskustvo s lucidnim snom, ne bi to nikada rekao. Priao si o prolaenju kroz scene svojeg lma dok si bio u svijetu snova. Scena u kojoj ona ena konfrontira Wileya i pone mahnitati o sapunici koju upravo snima, a on shvati na pola scene da sanja to mi se uistinu dogodilo. Negdje u ranoj fazi proizvodnje, sluao sam tu enu kako pria i shvatio da imam sat na ruci. Sat nisam nosio od etvrtog razreda. Pogledam ga i ne mogu vidjeti to pokazuje, pa pomislim: Ja sam usred sna. Ali ne kaem to, nego umjesto toga: Hej, ja radim lm i elio bih znati tko si ti. Priaj mi o svojem subjektivnom iskustvu jer me stvarno zanima tko si. Morate se jako umiriti to je aspekt discipline zato to je lako preplaiti se ili se probuditi ili isplutati. Tako sam stvarno mogao voditi taj razgovor s njom. Ali kada sam sve prebacio na nju, ona je na neki nain sve prebacila na mene. Rekla je: A tko si ti? Zna li ti svoje ime? Dva dana prije toga u svojem sam istraivanju proitao da je stvarno teko prisjetiti se u snovima svojega imena. Moe, ali je teko. Tako da sam rekao: Ah, ovo je test, mogu li se sjetiti svojega imena? I stvarno sam se koncentrirao i uspio iupati svoje ime. Ali Wileyu nisam dao tu mogunost jer sam mislio da bi bilo zanimljivo imati glavni lik koji nema identitet. Njega se gleda iskljuivo iz lebdee perspektive. Mislio sam da bi bilo stvarno smijeno biti na pola lma i shvatiti da glavni lik nema blage veze tko je on, dovraga.

Odakle to sve dolazi?

Isprobao si Nova Dreamer (napravu koju je dizajnirao LaBerge za izazivanje lucidnih snova isijavanjem svjetlosnih signala kroz sklopljene kapke u REM fazi sna). Da, imam Nova Dreamer. Smatram da je to zanimljiva naprava. Kada sam snimao lm, lucidni su se snovi pojavljivali prirodno, ali kada sam zavrio snimanje i krenuo dalje ak u prepravljanje, prestao sam sanjati lucidne snove tako redovito, a onda jedva da sam ih uope i imao. Tako da je Nova Dreamer neka vrsta preaca kojim se jo sluim. Osjeaj je drugaiji, ali na neki nain uivam u njemu. Pojave ti se mala trepua svjetla na kapcima, tako da ta svjetla postaju znak sna, svialo se to tebi ili ne. Ako vidi trepue svjetlo na javi, kao kad netko pali i gasi svjetla u predvorju prije nego to pone predstava, mora provjeriti: je li to znak? Zato to e u tom sluaju biti u snu, u rovu u ratu s mitraljezom i nekolicinom ostalih vojnika i bombama koje eksplodiraju, i onda e morati promisliti: je li to bilo trepue svjetlo? O, OK, sranje, sanjam. Te su eksplozije treptaji koji su dio tvojega miljenja. Jedna od stvari koje me zanimaju ak i vie nego arobna sposobnost kontrole prostora snova jest trenutak kada se probudi unutar konstrukta. Upravo taj mali prolaz oduvijek me je privlaio zato to je u tom prolazu, za mene, najvea koncentracija tog osjeaja neizbjenosti, nekoga golema potencijala koji eka iza ugla. Philip K. Dick, kojeg spominje na kraju lma, dosta se bavi tim prijelomnim trenucima. Kako informacija dolazi izvan mjehuria tvoje stvarnosti i stvara pukotine koje doputaju da se dogodi neka druga promjena koja utjee na cijelu strukturu? Postoji totalno poetian trenutak kada si zaprepaten onime to se u tvojem mozgu stvara. I doista ne zna odakle to sve dolazi. To je vjeni misterij i dan-danas se dvoumim kada mislim o tome. Mislim da na nekoj spiritualnoj razini ili razini ljudske svijesti postoji neka meupovezanost. Ovaj se lm dosta bavio time, sugerira da dijelimo misli i iskustva, da postoji psihiki prostor u koji smo svi ukljueni. Ali ponekad pomislim, ma ne, mi smo svi to-

Prolazio bih pitajui se: Je li ovo san? To sam se pitao svakih pet minuta. I bilo je prekrasno. To je stvarno sjajan nain prolaenja kroz ivot

Je li ovo san?
Richarde, koliko je nadahnua za Waking Life dolo iz tvojih vlastitih iskustava sa sanjanjem? Narativna struktura lma potpuno je autobiografska. To je neto to mi se dogodilo prije neto vie od dvadeset

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

37

razgovor
talno bioloke jedinke. Nema tih veza, te ideje dolaze samo iz tvojega vlastitog iskustva, samo toga nisi svjestan. Volio bih da me netko uputi. To je veliki zen-koan. Ali injenica da moe stvoriti materijalistiko objanjenje promijenjenih stanja spiritualnih iskustava, lucidnih snova i tako dalje vie nas ne bi trebala sprjeavati da ih prouavamo. Meni se ini da se upravo to sada dogaa. To je jedan od naina na koji se ovaj razgovor vee s psihodelicima jer oni predstavljaju slian paradoks. Potpuno je oito da uzimam molekulu koja na mene utjee na biozikoj razini. Ja je uzmem, moje je tijelo metabolizira i tada ona nestaje. Pa ipak, znai li to da kad iskusim te sjajne stvari, samo u sjediti i rei: Ah, to je samo neko smee u mojem mozgu? Rije je o pronalaenju tih skrivenih prolaza, tih podruja u koja se mora nekako uuljati, kako god samo da onamo dospije. Svi mi elimo transcendenciju i doi onamo. Moe uzimati drogu. Moe meditirati godinama. Moe imati oteenje temporalnog renja. tonim glasom govori o ljudskom ivotu? Ta scena ima smijeno podrijetlo. Moji animacijski partneri na tome, Bob Savison i Tommy Palotta, napravili su kratki lm nazvan Snack and Drink. A radi se o jednom tipu, Ryanu, 13-godinjem autistinom klincu kojeg poznaju. Oni su snimili lm o tome kako on ulazi u trgovinu, uzima jelo i pie i pria o crtiima i glazbi. On na neki nain izbacuje litaniju raznih stvari zna ve kako autizam djeluje na mozak. Pa su mi rekli: Hej, mora ubaciti Ryana negdje. Imao sam mjesta za tinejdera, ali onda sam se sjetio neeg drugog. Kao klinac uvijek sam razmiljao da sam u nekoj vrsti znanstvenofantastinog svijeta, u kojemu moe naletjeti na izvanzemaljca koji je tu ve tisuu godina. Zemlja mu je na neki nain dosadila i sada odlazi, a ti nailazi na njega ba u tom trenu, kada odlazi. Postoji udna veza izmeu odreenih aspekata funkcionalnog autizma i sposobnosti distanciranja i proziranja kroz trans obinog ivota. Mislio ti o tome ili ne kao o serotoninskom transu, moe vidjeti nau stvarnost kao emotivnih sisavaca. Zna ve, sisavci su razvili emocije kako bi se mogli suoiti s drutvenom stvarnou, a to je oito dio onoga to odrava na doivljaj sporazumne stvarnosti. Da, to je ljudima stvar prilagodbe. Tono, ali autistini ljudi uope se ne bave emocionalnim ili drutvenim kodovima na slian nain. Ima jedno udno obiljeje autizma koje moe dovesti u vezu s ljudima koji su prevladali te stvari, koji su transcendirali svijet na neki nain. Ono to mi se svia u toj sceni jest taj neobini simultani osjeaj: ne eli biti izvanzemaljac, ali s druge strane vidi da ako nastavi s tom ljudskom stvari, na kraju e to postati. Da, ti su nas ljudi prevladali i nisi siguran eli li biti poput njih. Ali ako zaista posjeti mjesto na kojem oni ive, poput mistika ili svetog ovjeka koji meditira, na kraju eli onamo otii. Ali nisi jo spreman odrei se zemaljskih uitaka. Mi volimo emocije i sline stvari, iako su ponekad bolne.

Mora biti urednik svoga svijeta

Po tome se vidi koliko je Waking Life pozitivan lm. Moe o tome razgovarati lozofski ili samo u smislu opeg osjeaja. Ali ako pogleda te vie lozofske rasprave ili monologe koje Wiley uje, oni stvarno grade neku vrstu, ne znam, posthumanog humanizma. Unitili smo sve stare konvencionalne naine da i dalje budemo ljudska bia. Nae shvaanje nas samih kao bia punih udnji, ljubavi i mate, vie ne djeluje na nain na koji smo se naviknuli. To je taj posthumani dio. Ali s druge strane, kako osvajamo sva ta nova i strana podruja, bilo da se radi o neurofarmakologiji ili genetikom inenjeringu ili lucidnim virtualnim prostorima, to ne znai da smo prestali udjeti, matati i osjeati te initi sve te nama poznate stvari. Kvalitete koje volimo u ljudskim biima imaju svoju ulogu, nov oblik svojega izraavanja. To se jako razlikuje od onoga kada kaemo da smo od sada samo darvinovski strojevi i da moemo zaboraviti sve te stare prie. Smatra se da se ovjekova bit preputa tim gotovo zombijevskim silama one se smatraju izrazito hladnim i sterilnim, ali ja mislim da je u stvarnosti upravo suprotno. Mislim, ljudi se razvijaju zato da bi napredovali, a velik je dio tog napretka u ljudskoj svijesti, bili mi toga svjesni ili ne. ini se da je snivajue stanje jedno od najboljih mjesta za rad u smislu razvoja discipline svijesti. Mislim da jest. To je fascinantno mjesto, uistinu beskrajno. Mislim da bi vie ljudi trebalo prihvatiti ideju o tom mjestu i dalje je razvijati. Mislim da je vana pozitivna vibra lma, zato to zagovara individualnu subjektivnost. Budui da svijet postaje sve udniji i udniji te budui da i svijet svijesti takoer postaje sve udniji i udniji, moe se barem nadati da e ljudi biti uravnoteeni, fokusirani ili vrsti u svojemu vlastitom iskustvu. Da, u ovome svijetu mora biti sam svoj urednik. Postoji toliko stvari. Mora biti sam svoj mali pijetao na krovu, mora biti u dodiru sa svojom muzom. Treba je kao umjetnik, kao netko tko pokuava stvarati, ali isto tako i da bi nastavio sa ivotom i pomirio se sa svijetom. Mi smo dobili nevjerojatnu prigodu time to smo ljudi. Nai su mozgovi nevjerojatni i nemojte ih predavati nekom posredniku da vam puni glavu i govori to se dogaa. Morate preuzeti nadzor. To jo nikome nije nakodilo. S engleskoga prevela Ksenija varc. Jedna od varijanti ovog intervjua izvorno se pojavila u asopisu Trip, broj 8.

Budna smrt
Postoji neto emu se uvijek vraam, a ime se bavi sekvenca s Ethanom Hawkeom u tvojem lmu. Moda su sve te nae ideje o besmrtnosti, o buduem bardo stanju ili drugom svijetu ili nebeskom svijetu moda su to neobine najave onoga to se dogaa kad bioloki mozak umre. Nema prelaska u drugi svijet, pa ipak kad prihvati to iskustvo, ideja da se nekako priprema za njega postaje vrhunski vana zato to i dalje treba proi to iskustvo. Tako da kad ljudi pogledaju Waking Life, mnogi misle: Postoji cijeli jedan svijet kojim se uope ne bavim. A zato ne biste? Ne samo da je zabavan nego bi na nekoj razini mogao biti i vaan. S jedne strane, ne znam ni za to vanije. Prema mojemu miljenju o tome se i radi. Za mene bi prava analogija za gledanje Waking Lifea bio lucidni san nasuprot obinom snu. U obinom snu ode u kino i on samo tee, a ti sve prihvaa bez pogovora. Ali Waking Lifea po svojoj zamisli trai da ga prizna. Na neki nain mora sudjelovati u njemu ili nee nita izvui iz njega nee ti se svidjeti, nee ga shvatiti. Tako da je Waking Life u odreenoj mjeri uputa za uporabu u svijetu lucidnih snova. Na neki te nain savjetuje i pomae ti da se uskladi i, nadam se, povede te u iskustvo koje je za mene analogno samom snu. Ovisi za to si raspoloen u to vrijeme. Ako nisi raspoloen ni za to, lm je posvemanji promaaj. Kako u lmu tako i u tvojem izvornom lucidnom snu postoji veliki strah da si zaglavio, da se vie nee probuditi. Kad uzimaju psihodelike, ljudi esto dou do toke kad osjete da su pretjerali, da su doli do nekog

usjeka u prostoru i vremenu iz kojega se nikada nee izvui. Ta vrsta budne smrti jedan je od glavnih strahova s kojima se suoava kada se pomakne u tu vrstu lucidnosti, bilo da se dogaa u snovima ili u promijenjenim stanjima. Dio tebe eli se vratiti, eli znati da moe ponovo spavati i probuditi se ujutro i osjeati ogranienja normalnosti. Postoji neto iznimno osvjeavajue u tome kad se naglo probudi. Prije nego to se naglo probudi, moe ti se initi da si u zatvoru, a onda kasnije pomisli Samo se elim sklupati s partnerom, piti pivo i zaspati. To me podsjea na scenu iz Waking Lifea s tipom u zatvoru koji je obuzet bijesom i zamilja vrlo zanimljivo iskustvo muenja. Govori o rezanju kapaka svojih neprijatelja tako da ne mogu izbjei pogled na njega kako im polako gura upaljenu cigaretu u oi. Drugim rijeima, ne mogu zaspati, ne mogu prestati biti svjesni toga to e im se dogoditi. Drago mi je to si to primijetio. To je vrlo vano rezanje kapaka, ideja budnosti. Ljudi kau O, to je tako mrano. I da, uistinu jest mrano, ali pogledaj kako taj ovjek preivljava na opipljivijoj sociopolitikoj razini. On je u zatvoru a na ivotu ga dri njegova vlastita mata. To je jedan primjer izrazito tibetanskog aspekta lma. Carstvo pakla nije neko vanjsko mjesto, nego neto emu moe pristupiti s pomou vlastite nasilnosti i mate. Da, ak i ako se to samo dogaa u umiruem mozgu, raj i pakao proive se u tih posljednjih nekoliko minuta u stvarnom vremenu i sva sila kognitivnog ivota utisne se u taj zadnji prizor. Mislim da su to dobre analogije utemeljene na vlastitim shvaanjima i procesima miljenja i na tome koliko se jesi ili nisi pripremio. Svialo mi se ono to si malo prije rekao o aspektu pripreme, da se ne boji mislim da je to stvarno vano. Kada sam bio mlai, itao sam o psihodelicima, ali mislio sam: To e me stvarno izluditi, postoji i odreena opasnost u tome. Jednom sam priao s nekim starcem

kojega sam stvarno potivao, i opisao sam mu svoje strahove, a on je rekao: Strah od uzimanja psihodelika gori je od iega to ti se moe dogoditi na tripu. I imao je pravo, a ja dan-danas to govorim ljudima. Bojati se nekog iskustva mnogo je tetnije za opi nain na koji percipira ivot, nego ita to ti se moe dogoditi tijekom tog iskustva.

Autisti i emocije
Postoji i scena u kojoj se pojavljuje najizrazitije redukcionistiki razgovor u cijelom lmu, gdje jedan ovjek objanjava da, to se tie mozga, nema velike razlike izmeu sna i jave, osim to na javi razina serotonina potiskuje sjeanje kako bismo se mogli usredotoiti na neposrednu situaciju. Tako je, ima tu prilino dubokih stvari, ali mislio sam da je vano uvesti i znanstveno tumaenje. Osim scene sa znanstvenikom, postoji i sociopolitiki komentar koji daje tip s ukuleleom, koji pria o stranom iskustvu kad sanja da si na poslu i kada se probudi, shvati da mora raditi cijeli dan i onda se tome opire. To sve zaokruuje ludi id tip koji pria o tome koliko se moe zabavljati. Cijeli taj susret podsjetio me je na neka iskustva s psihodelicima, kada si odjednom suoen sa znanjem koje prije nisi imao, sa znanjem koje je jezivo, ali na neki nain i oslobaajue. U poetku sam te stvari elio staviti u razliite dijelove lma, ali to sam vie razmiljao o tome, vie sam mislio da je puno bolje staviti tu trojicu jednog do drugoga. Kad Wiley odlebdi iz te sobe, zaista ste na nekoj novoj razini. Priaj mi o liku koji se gotovo ini kao izvanzemaljac, klincu koji distanciranim mono-

cmyk

38

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

film

Halucinacije u slubi kontrole

Steven Shaviro Film snimljen rotoskopskom animacijom prema romanu Philipa K. Dicka u kojemu se pokazuje da potroaki hedonizam i represivni nadzor rade zajedno: kaotina autodestrukcija i terapeutska rehabilitacija dijelovi su istog procesa; rigidna drutvena kontrola i poticanje osoba da se neoprezno proire aspekti su iste strategije akumulacije kapitala
Richard Linklater, A Scanner Darkly, 2006.
enima u policiji taj je policajac s odjela za narkotike poznat samo pod pseudonimom Fred, to je mjera opreza dvostrukog skrivanja, poduzeta da bi njegov pravi identitet zaista ostao skriven. Ta zbrka identiteta postaje jo sloenija kada Fredu biva nareeno da nadzire Arctora. Vrijeme mu je podijeljeno izmeu ljenarenja u Arctorovoj kui, lagiranja i druenja s prijateljima narkiima, sjedenja ispred brojnih monitora, pregledavanja nadzornih vrpci sebe sama, dakle, gubljenja vremena i konzumiranja Tvari D. Kako sama droga razara osobnost nije nikakvo udo da on sve tee uspijeva pratiti vlastiti identitet. Sve te komplikacije proizlaze ravno iz romana, koji je prilino jedinstven meu Dickovim djelima jer nain na koji se uobiajena dikovska tema ontoloke (a ne samo epistemoloke) nesigurnosti i nestabilnosti uruava sama u sebe, postaje isto tako i struktura subjektiviteta tako da protagonist nije jednostavno (opravdano) paranoian, izbezumljen ili uhvaen u zamku, nego i sam postaje neka vrsta crne rupe u kojoj se sav sadraj i sva kontradikcija uruavaju u sebe i nestaju.

di, tako da je nositelj svatkovi i to u svim kombinacijama... tijekom trajanja svakoga sata. Zatieni odijelom, nemate izrazite osobnosti za svakoga tko vas promatra vi ste samo nejasna mrlja. Linklaterova animacija ostvaruje tu viziju (multikulturalizam dotjeran do svoje apsolutne toke apsurdnosti?); esto skae naprijed-natrag izmeu snimki itave gure odijela i krupnih planova glave Reevesa/Arctora, ispijena i umorna lica, zaustavljenog da visi negdje izmeu tjeskobe i praznine, a istie se na sivoj pozadini.

Identitet kao maska

Scramble suit kroz cijeli lm funkcionira kao metafora sloma i propasti osobnog identiteta, a to je posljedica i kemijskih okova Tvari D tako i nemilosrdnog procesa nadgledanja. (Shvaam ga takoer i kao sliku beskrajne modulacije koju Deleuze vidi kao obiljeje drutva kontrole: poput samodeformirajueg odljeva koji se stalno mijenja, ili poput sita ija se mrea preobraava od toke do toke.) Openito mimo njegove upotrebe u tom specijalnom efektu (i nekoliko drugih specijalnih efekata koji posebice prikazuju drogom izazvane halucinacije) rotoskopska animacija pomae denirati izgled i osjeaj i svijeta ovisnosti i svijeta nadzora. U izgledu lma Walking LIfe bilo je odreenog izobilja koji ovdje sasvim izostaje. Animacija je okrutna i depresivna u smislu svoje openito isprane sheme boja, neovisno o tome prikazuje li otrcanu, smeem ispunjenu sliku Arctorove narkike kue, ili obijeljenu anonimnost policijskog sjedita i ureda Novog puta, jezovite korporacije koja rehabilitira rtve droge. Istodobno, crte lica i ostali vani vizualni detalji izotreni su, s pretjeranim ikonikim pojednostavljivanjem koje stripovski crte openito tako esto osigurava. To prua jeziv osjeaj identiteta kao samo maske ili izvedbe (ne mogu si pomoi a da me to ne podsjea, malo, na masku koju Hugo Weaving kao V. nosi tijekom cijelog lma V for Vendetta.) O shizofreninim halucinacijama razmiljamo kao o neemu to je uznemirujue promijenjeno ili promjenjivo, a o videonadzoru kao o neemu to je zrnato i loe rezolucije; animacija ovdje istodobno ukazuje na oboje. Te su slike ukorijenjene u indeksiranu stvarnost glumaca i predmeta ispred kamere, na nain koji to isto kompjutorski stvorena slika nije. A ipak istodobno Linklaterove slike nisu fotorealistine ni hiperrealistine na nain na koji najnapredniji i najsuvremeniji postupci u animaciji (Pixar) i u specijalnim efektima ljetnih hitova to ele postii.

eko mi je pisati o lmu A Scanner Darkly Richarda Linklatera. To je odlian lm, jednako kao to je i iznenaujue vjeran romanu Philipa K. Dicka na kojemu se temelji, i iz kojega je veina dijaloga preuzeta doslovno. No, to je i suptilan lm, i na neki nain kao da vam se prikrada, ak i ako vam je roman poznat (kao meni) i znate unaprijed sve to e se dogoditi. (Dakle, u sljedeoj e raspravi biti detalja koji mogu pokvariti gledanje lma, kojeega to sam ve znao da mogu oekivati iz itanja romana; nemam pojma kakav utjecaj i dojam mogu imati na nekoga tko pristupa lmu a da ne poznaje roman.)

Efekti rotoskopije
Ono to Linklater dodaje Dickovu opisu je vie poizvanjtena i politika razrada toga kako je silazna i sve vie unutarnja osobna spirala ovisnosti formalno istovjetna stalno ireoj uspinjuoj spirali nadzora i rata protiv terorizma te bez vidljivih avova povezana s njom. I u romanu i u lmu Arctor se pita vidi li skener (nadzorna kamera) jednako mrano i zbunjujue kao to Arctor vidi samoga sebe, ili omoguava veu jasnou. U romanu Dick naravno aludira na Bibliju (jer sada vidimo kroz staklo mutno, ali zatim licem u lice) i u prvi plan postavlja ironiju da je, barem za unitenog Arctora, preispitivanje samoga sebe ili introspekcija najmanje pouzdan nain upoznavanja samoga sebe, nasuprot objektivnijem uvidu koji bi moda skener mogao osigurati. U lmu je nijansa malo drukija, zbog naina na koji vie ukazuje na sam skener i ureaje za nadzor kao manifestaciju drutva kontrole, kojemu je ovisnost o drogama samo jo jedan aspekt. Ovdje nema ideje o moguoj, ili oekivanoj i eljenoj, objektivnosti skenera, jer je on dio mehanizma za proizvodnju halucinantnih slomova koje zatim nastavlja snimati. Glavna formalna inovacija lma je tehnika rotoskopije kojom se Linklater ve koristio za lm Waking Life. Prizori lma bili su najprije snimljeni, s glumcima, na digitalnom videu. Zatim je snimka pretvorena u animaciju, i to crtanjem preko jedne po jedne sliice. Kao prvo, takva animacija omoguava najdojmljivije posebne efekte lma (to je takoer najvie znanstveno-fantastini aspekt izvornog romana): scramble suits koje nose agenti odjela za narkotike kako bi sakrili svoj pravi identitet. To je ureaj koji tijekom noenja projicira prema van (da citiramo roman) svaku zamislivu boju oiju, boju kose, oblik i tip nosa, izgled zuba, konguraciju strukture kostiju lica, a svi se parametri mijenjaju mnogo puta u sekun-

Podvojena linost
Velik dio lma ini samo vrlo smijean iskrivljeni narkomanski govor (iako vrlo smijean na suh i smrtno ozbiljan nain); i samo postupno, i kao da se to dogaa nenamjerno, njegovi istinski tragini elementi postaju oiti. To je potpuno u skladu s Dickovim romanom, zasigurno najmanje moralistikim pametom protiv droga ikada napisanim neto to je samo zakomplicirano injenicom da je Linklater izabrao neke od najzloglasnijih holivudskih narkia (Winonu Rider, Woodyja Harrelsona i uvijek predivnog Roberta Downeyja Juniora) za sporedne uloge. Protagonista, s jedne strane, glumi Keanu Reeves koji ovdje (vie nego u gotovo bilo kojemu drugom lmu) pretvara svoju uroenu bezizraajnost u vrlinu, dok njegov lik polagano klizi (a da to zapravo ne primjeuje) u vie no ikad omamljeno stanje paranoje, kognitivne disfunkcije i podvajanja linosti (kao posljedica uzimanja Tvari D, ilegalne droge koja je sredite prie, dvije polovice njegova mozga postaju odvojeni i meusobno konkurentski entiteti). Keanu igra policajca iz odjela za narkotike koji je na tajnom zadatku: preuzeo je identitet otpadnika od drutva koji uzima droge, Boba Arctora, te i sam postaje ovisan o Tvari D tijekom pokuaja da pronae izvor te droge. Kolegama i nadre-

Halucinacije postaju objektivne

Rotoskopiranje, barem u Linklaterovoj upotrebi tehnike, ukorijenjeno je u stvarnome, ali stvarno je nekako izmjeteno ili

iskrivljeno s implikacijom da je to izmjetanje i iskrivljavanje i samo, u dubljem smislu, temeljno Realno (u lakanovskoiekovskom smislu) drutva ovisnosti i kontrole. Na taj je nain sam izgled i osjeaj rotoskopske tehnike stvarno znaenje lma. Bivamo uronjeni u svijet lma zahvaljujui tom izgledu i osjeaju; postupno, rotoskopija u naoj percepciji postaje prirodna. Prva scena lma (kao i knjige) prikazuje ovjeka koji halucinira o kukcima koji ubrzano plaze po njegovoj koi. Vidimo halucinaciju, ali napadno stripovski izgled kukaca vodi nas do zakljuka odnosno injenice da to jest samo (samo?) halucinacija. No, na kraju takvo razlikovanje postaje nesigurno i teko za nas, kao i za same likove. Postoji tiho uasavajua scena (ponovo, preuzeta izravno iz romana) u kojoj se Reeves/Arctor budi i nae se pokraj ene koju je namamio u krevet ponudivi joj drogu; dok ona spava, njezino se tijelo preobraava u tijelo Donne (Winone Ryder) nedostine ene (ona mu ne doputa da je dodirne) za kojom Arctor zaista udi a zatim ponovo u tijelo prve osobe. Arctor odlazi u sobu za nadzor i, (kao Fred u scramble suitu) promatra incident na videozapisu i vidi da se ta metamorfoza dogaa i na vrpci. Halucinacija je objektivirana: odigrava se za skener, jednako kao i za Arctora. To nalikuje onome to je uinjeno za gledatelja, tijekom trajanja cijelog lma. Posao napravljen rotoskopskom tehnikom ono je to omoguava Linklateru da uini i sam lm (u smislu narativnog razvoja) tako obuzdanim te (u smislu osobito Reevesove glume) tako slabo uzbuujuim. Arctor ne razumije to mu se dogaa, dok se sve to dogaa; a ne razumijemo ni mi, osim vie ili manje podsvjesno kroz efekte animacije. Silazna spirala (za koju se takoer ispostavlja da je neka vrsta solipsistikog kruenja u praznini) postaje oita tek pri kraju lma, kada je Arctor primljen u rehabilitacijski centar Novi put. Stvara se dojam kao da bismo je mogli uoiti samo gledajui retrospektivno. A tada je s obzirom na to da nema Izvanjskoga za taj u sebe zatvoreni svijet ovisnosti/nadzora, koji je takoer svijet za koji je rotoskopija pravi izriaj ve prekasno, i mi smo uhvaeni u klopku. U tom smislu, otkrie na kraju lma (i romana) da Novi put uzgaja i proizvodi Tvar D, ba onu drogu ije rtve i lijei, potpuno je logina. Potroaki hedonizam i represivni nadzor rade zajedno; kaotina autodestrukcija i terapeutska rehabilitacija dijelovi su istog procesa; rigidna drutvena kontrola i poticanje osoba da se neoprezno proire (Nad-ja nareuje uitak, mogao bi rei iek) aspekti su iste strategije akumulacije kapitala. S engleskoga prevela Lovorka Kozole

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

39

kritika

Nisi nita ako nema penis

Jadranka Pintari Knjiga koja se ita poput kakva znanstvenog trilera a dokumentira ivot Davida Reimera, uvenog djeaka kojeg su odgajali kao djevojicu zato da bi u drevnome znanstvenom sporu uroeno/steeno dokazao hipotezu dr. Johna Moneyja kako je spolni identitet samo odgojem dobiveno osjeanje i ponaanje, a ne bioloka zadanost
John Colapinto, Kako ga je priroda stvorila; Djeak kojeg su odgajali kao djevojicu; s engleskoga prevela urica Poljak; AGM, Zagreb, 2006.
nego nain na koji se dijete odgaja. Djeca se raaju bez psiholokog spola i poinju se rodno razlikovati ovisno o tome jesu li odjevena u plavo ili roza, imaju li muko ili ensko ime, jesu li u hlaama ili haljini, igraju li se pukama ili barbikama. Kad su se Reimerovi pojavili kod Moneyja on je odmah prepoznao koku koja e nositi zlatna jaja. Naime, budui da je imao blizanca kao kontrolnu stranu eksperimenta, odmah je nagovorio roditelje na promjenu Bruceova spola. Zbog onodobnih dosega kirurgije bilo je jednostavnije u operacijskoj dvorani nainiti vaginu nego penis, dok je istodobno klinika psihologija tvrdila da je lake podii sretno ensko dijete ako nema sigurnosti u stvarni spol nego muko dijete bez penisa, pa su interseksualnu djecu najee preobraavali u djevojice, s popratnim programom tima psihologa i u doba puberteta, endokrinologa. Tako je i Bruce postao Brenda, odstranjeni su mu testisi, roditelji su dobili stroge upute kako se ponaati, kako odgajati djevojicu i nikome ne rei da je roen kao djeak. Redovito su posjeivali dr. Moneyja na seansama koje e djeake istraumatizirati za cijeli ivot. Kako su Brenda i Brian rasli, on je publicirao radove o tome da su oboje izrasli u sretnu, prilagoenu djecu suprotnih spolova, ime je nepobitno dokazano da je za rodni identitet vanija okolina od biologije. Zbog tog je sluaja dr. Money 1997. dobio priznanje kao jedan od najveih znanstvenika 20. stoljea u istraivanju spolnosti. U znanstvenoj zajednici sluaj je bio poznat pod imenom John/Joan. Ve sredinom ezdesetih, tada mladi istraiva, Milton Diamond protivio se Moneyjevim tezama. Usprkos nekim endokrinolokim istraivanjima i dokazima o formiranju spola u fetusa, Diamond je bio samo bijela vrana, manje uspjean znanstvenik koji zavidi velikome i slavnom kliniaru. Zanimljiv je detalj iz knjige kako su se, navodno, njih dvojica potukli na svjetskom kongresu u hotelu Libertas u Dubrovniku. Knjiga Johna Colapinta ita se poput kakva znanstvenog trilera i na trenutke se doima kao da je roman, a ne dokumentarno tivo. Napisana u najboljoj maniri amerikog stila popularno-znanstvene uspjenice, uspjela je sauvati razinu kako dostojanstvenog odnosa prema svim rtavama okrutnog medicinskog pokusa, tako i to je mogue objektivnijeg pristupa svim aspektima teme premda ni trenutka nema dvojbe da je Colapinto na Davidovoj strani, ali je ostao suzdrano pristojan, takoreku, prema Moneyju, putajui itateljima da sami, uz pregrt iznesenih injenica, izvedu zakljuak o toj personi. U dinaminoj izmjeni poglavlja s potresnim ispovijedima djeaka kojeg su silom eljeli nainiti djevojicom, vadei mu duu, i obitelji koja je pucala po avovima; saetih i ciljanih saetaka znanstvenih i kvaziznanstvenih istraivanja o hermafroditskim i interseksualnim osobama; pozadinom prie o kojoj svjedoe psiholozi koji su morali raditi s Brendom da je uvjere u njezin enski rodni identitet; drugih umijeanih u zbivanja i problematiku, Colapinto je uspio napisati vrsno i temeljito non-ction djelo koje u svojim najboljim stranicama prelazi u ction, kvalitetom teksta i obradom grae. Na trenutke se najeite od uasa koje su poinili nad tim nedunim djetetom, a sve u ime neke tobonje Znanosti, pa vas u sljedeem poglavlju obuzme bijes kako si znanstvenici na osnovi pukih nagaanja i manjkavih podataka, nategnutih zakljuaka, uzimaju pravo da poput Boga odluuju o neijoj sudbini, potom se rastuite kad ujete koliko su svi oni patili u tom eksperimentu (ne valja smetnuti s uma da se prvo ubio brat blizanac Brian u suvremenom samodopadnom amerikom ratnom argonu reklo bi se da je bio kolateralna rtva u tom znanstvenom boju, kao to uostalom nikakav ivot nisu imali ni roditelji) i kako je teta nepovratna.

ada je 4. svibnja 2004. u tridesetosmoj godini David Reimer poinio samoubojstvo, bio je to denitivan i tragian dokaz o jednom neuspjelom znanstvenom pokusu, o neutemeljenosti jedne hipoteze koju je postavio nezajaljivo ambiciozan psiholog, o paradigmatskoj inertnosti establimenta u jo devetnaestostoljetno kunovski ustrojenoj znanstvenoj zajednici (u kojoj vrana vrani oi ne kopa sve dok to nije oportuno; bijeloj ve priije neku etiketu). Naime, David Reimer uveni je djeak kojeg su odgajali kao djevojicu zato da bi u drevnome znanstvenom sporu uroeno/steeno dokazao hipotezu dr. Johna Moneyja kako je spolni identitet samo odgojem dobiveno osjeanje i ponaanje, a ne bioloka zadanost.

Rodni identitet
U Winnipegu je 1965. mlada i neobrazovana Janet Reimer rodila blizance, dvojicu djeaka, koje su nazvali Bruce i Brian. Nakon pola godine roditelji su zapazili da djeaci imaju problema s mokrenjem, pa su Ron i Janet djeake odnijeli u mjesnu bolnicu. Reeno im je da trebaju biti obrezani. Dva mjeseca poslije majka je dovela djeake na rutinski zahvat, ali obavljao ga je nestruan lijenik neprimjerenim instrumentom i sve je polo po zlu. Naime, lijenik je malome Bruceu spalio cijeli penis. Drugog djeaka tada nisu operirali. Usprkos savjetovanjima s mnogim lijenicima, roditelji su bili zdvojni to uiniti, sve dok jednom, pukim sluajem, nisu na televiziji vidjeli samopouzdan i dojmljiv nastup klinikog psihologa Johna Moneyja iz ugledne bolnice Johns Hopkins u Baltimoreu. Porijeklom Novozelananin, Money je od mladosti gradio znanstvenu karijeru u Americi, brzo postao slavan kao onaj koji je se skovao termin rodni identitet. Istraujui hermafroditizam i interseksualnost, tvrdio je kako pri odreivanju rodnog identiteta nije presudna biologija,

Tee s duevnim nego s tjelesnim mukama

Meutim, stvarnost Reimerovih bila je daleko od idilinih izvjetaja slavohlepnog znanstvenika. Brenda je bila sve samo ne sretna djevojica, a obitelj je proivljavala strane krize, majka je zapadala u teku depresiju, otac se opijao, zanemarivali su Briana. Naposljetku je u pubertetu cijela stvar ipak pukla, dogodio se dramatian obrat, izbio je skandal, ta je medicinska tragedija dospjela u javnost. Brenda je odluila postati David, usprkos psihoinenjeringu i hormonima. Potom je 1997. David javno progovorio o svojim patnjama, o muenju nad svojom prirodom kojem je bio podvrgnut, ali nije otkrivao svoj identitet. Tada je intervju s njim radio i novinar Rolling Stonea John Colapinto, kao glavnu priu u jednom broju asopisa. Ne samo to ga je pria zaintrigirala i to je uvidio da ima grae za vie od novinskog lanka, nego je stekao i Davidovo povjerenje te su ubrzo odluili raditi na knjizi. Tako su zakljuili da e otkrivanjem identiteta

svih sudionika prie postii mnogo veu vjerodostojnost nego da se i dalje slue pseudonimima. Colapinto se bacio na istraivanje svih podrobnosti prie, od porijekla svih protagonista do brojnih prijepora u znanstvenoj zajednici o teoriji (i praksi) rodnog identiteta i istraivanja spolnosti, od kopanja po arhivima i transkriptima psihologa do razgovora sa svima koji su bili u vezi s Davidom i njegovom obitelji. Nakon tri godine objavljena je knjiga Kako ga je priroda stvorila i postala bestseler. Tako je i David postao doista neanonimno slavan. Javno je govorio o nasilju koje je nad njime uinjeno pod okriljem visoke znanosti i medicine, nastupao na predstavljanjima knjiga, u televizijskim emisijama, pa i kod planetarne Oprah. U to vrijeme David je bio sretno oenjen sa enom koja je imala troje djece, proao je muku brojnih operacija da bi ponovo bio muko: odstranjivanje dojki koje su mu narasle zbog hormona kojima su ga kljukali na poetku puberteta, i jo munijih zahvata faloplastike. Meutim, ispalo je da je s duevnim mukama tee nego s tjelesnim: Da su me odgajali kao djeaka, ljudi bi me lake prihvatili. Bilo bi mi daleko bolje da su me ostavili onakvim kakav sam bio, jer nakon to sam se vratio u prvobitno stanje suoio sam se s dvama problemima, a ne samo s jedim, zbog onih koji su mi htjeli isprati mozak i natjerati me da sebe prihvatim kao djevojicu. I onda ima tu psiholoku stvar u glavi. Znate, da sam ostao bez ruku i nogu, i da sam zavrio u kolicima gdje sve pokreete s prutiem iz usta bih li zbog toga bio manje ovjek? Meni se ini da su neizravno sugerirali da nisi nita ako si ostao bez penisa. Onog trenutka kad si ostao bez njega, nisi nita, i moraju te operirati i dati ti hormonsku terapiju da te pretvore u neto. Kao da si nula. To je kao da ti je cijela osobnost, sve u vezi s tobom izreirano sve tono odreeno prema onome to ima meu nogama.

Obrana osobnog identiteta

Zapanjujui su podaci o cehovskim i hijerarhijskim odnosima unutar znanstvene zajednice, i smrznete se od spoznaje koliko su takvih ljudi, ne svojom krivnjom roenih bez pouzdano odreenih vanjskih spolnih obiljeja, svih tih desetljea unesreili, kolike ivote unitili. Na kraju valja dodati jo jednu vanu stvar na koju upozorava John Colapinto: Usprkos medicinsko-znanstvenom kontekstu, uvijek sam vjerovao da ta pria nadilazi neprestano nadmudrivanje u raspravi priroda ili odgoj. Davidova pria govori o identitetu u najirem smislu i podsjea nas kolika je osobna odgovornost svakoga od nas da sebi samome odredi tko je i da to brani pred svijetom, koji mu se esto suprotstavlja, ismijava ga, tlai i iscrpljuje. Tja, napokon na kraju te mune prie moda valjda rei neto leernije i gotovo argonski: eto ba je pria o Davidu svakodnevni dokaz kako pimpek ne ini mukarca i kako se mukarcem moe biti i bez pimpeka, koliko god one koji se s njim rode od malena ue da uvijek moraju njime i misliti. A emu onda glava?

Unitena obitelj
A upravo je David bio dokazom onoga to e kasnije saeto kazati jedan drugi lijenik, naime da najvaniji spolni organi nisu genitalije nego mozak. Objavljivanje Davidova sluaja tako je potaknulo otkrivanje slinih, aktiviralo je ee i dalo zamaha udrugama interseksualnih osoba, iz temelja uzdrmalo znanstvenu zajednicu (pa su se, eto, primjerice i feministkinje odrekle uenja dr. Moneyja koje je onomad ezdesetih i sedamdesetih ilo niz dlaku mnogim radikalnim feministikim teorijama te su ga rado citirale), potaknulo javnost na promiljanje te problematike.

cmyk

40

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

kritika

Jugoslavija nadahnue za deevoluciju

Darija ili Izvrstan putopis pisca znanstvene fantastike ija je primarna intencija bila pruiti informacije onima koji su namjeravali posjetiti tadanju Jugoslaviju, stoga autor povezuje prie iz prolosti, zapaanja o obiajima, ljudima, urbanistikom i industrijskom razvoju, mentalitetu i politikim shvaanjima te ih usporeuje s obiljejima drugih socijalistikih i zapadnih zemlja
Brian W. Aldiss, Oxford Ohrid: putopis; s engleskoga prevela Irena Raeta; Naklada ZORO, 2006. Razlike prema drugim socijalistikim dravama
Aldiss eli govoriti o sadanjosti, ali i o prolosti zemlje koju odlikuju raznolika kulturna nasljea i stanovnici razliita porijekla. U svom putopisu stoga povezuje prie iz prolosti, zapaanja o obiajima, ljudima, o urbanistikom i industrijskom razvoju. Primarna namjera bila je pruiti informacije onima koji namjeravaju posjetiti Jugoslaviju. Samim time knjiga je trebala biti liena politikog aspekta, no Aldiss ne eli biti nepolitian i smatra kako bi nepoznavanje i ignoriranje politikog i drutvenog konteksta bilo pogreno. Svjestan je da nije izuen politiki promatra i stoga se ponekad pita jesu li protureimski osjeaji na koje je nailazio samo gunanja ili pak ozbiljni simptomi, i kada je hvala komunizmu neto vie od ispraznosti apologije. Naime, kako je eksplicitno istaknuo on dolazi iz carstva demokracije u svijet komunizma, jednostranatva i istki. I ta je dihotomija prisutna u komparacijama koje ini u svojim zapisima. Pritom je zanimljivo da on uvia odreene slobode u Jugoslaviji, koje taj socijalizam ine drukijim od ostalih istonoslavenskih socijalistikih drava. A sve to pak ini kako bi objasnio misterij te zemlje u tome se i oituje odreena plonost i egzotizacija Drugog na koju je upozorio i pisac pogovora Milan Rakovac. U svom putopisu Aldiss eli govoriti o prirodnim odlikama, o faktima iz povijesti jugoslavenske drave, o sadanjem izgraivanju zemlje. On kree na put, zajedno sa suprugom, autocestom od Zagreba do Beograda, pritom opisuje prolaenje prostorom i upijanje atmosfere, osobito onda kad se zaustavljaju da popriaju s lokalnim stanovnitvom. Ve na poetku putovanja naglaava i razliku prema drugim socijalistikih zemljama koje je posjetio, a koje se odlikuju krutim dravnim ureenjem posebno to dolazi do izraaja pri opisu praznika rada u Beogradu kada uoava mnogo vie leernosti nego u Rusiji. Istie i spontanost ljudi na koju nije nailazio u susjednim glavnim gradovima. On i ismijava dodvoravanje Rusiji. npr. kad u Beogradu nailazi na hotel Moskva. Opisujui zgrade i hotele, uoava razlike u odnosu prema drugima, veinom europskim dravama. U Srbiji ponajvie opisuje manastire i freske, spomenike, navodi podatke iz prolosti, ponekad ak i odve smjelo, kao da je historiar, naglaava vanost pojedinih dogaaja. Kule i spomenici zapravo su povod za prianje o prolosti, za spominjanje legendi i putovanja nekih putnika iz prolih razdoblja. On pie i o radu u tvornicama i rudnicima, te naglaava idealizam ljudi koji rade u industriji. U razgovorima s ljudima, tijekom putovanja, opaa da oni iscrpno govore o imperijalistikoj prolosti. A zapravo, dok putuje, uoava kako je sadanjost zaguena prolou, jer se osjeaju razni povijesni utjecaji, ali i zanos u obnavljanju zemlje.

Republiku u obliku bumeranga

Hrvatsku opisuje kao zemlju Hrvata, junoslavensku republiku u obliku bumeranga, iji se teritorij prua niz obalu i Dalmaciju. I u Zagrebu osjea zadah prolosti, jer vrijeme, istie, kao da je zamrznulo njegovu ivost. Zanimljivo je da, promatrajui kako se slave katoliki obiaji, procjenjuje vanost vjere u Hrvatskoj. I ve tada, ba zato to je razgovarao s ljudima, vidi razliite poglede na povijest kod Hrvata i kod Srba, predrasude koji imaju jedni o drugima. A kad pak kree u opisivanje manjih mjesta, motivacija je vezana za to da mu to mjesto ili zvui nekako arobno ve samim svojim imenom, pa ga to potakne na opisivanje, ili ga spominje zato to ono nee uope biti spomenuto ni u jednom vodiu. Dok u Zagrebu opisuje naine kolovanja i rad Zagreb lma, u Bosni se zadrava na opisu nonji, sajmova, narodnih obiaja, damija, dvoraca i minareta. Posebno ovi potonji u njemu signaliziraju da se nalazi u, kako naglaava, doista drukijem svijetu. Uz Bosnu vee i veliku najtopliju dobrodolicu, Bosna mu se ini kao zemlja koja se gega u sadanjosti i gleda prema Zapadu. No zanimljivo je kako uoava da je barem u toj republici zaustavljeno namjerno unitavanje prolosti koje je zapoeto u strogoj, novoj Jugoslaviji u godinama neposredno nakon rata (tu posebno misli na ostatke Osmanskog Carstva). On opisuje crkve i sinagoge i damije, i tako nastoji prikazati vjersku toleranciju. Kad mu pak ljudi sa zanosom govore o Titovom socijalizmu, on e pomalo ironino dodati kako oni zaboravljaju na stranu pomo koju njihova zemlja dobiva, pa stoga stvara prividno paradoksalni zakljuak da su Slaveni roeni neovisni, da su svoju neovisnost postigli, ali im je ona ujedno bila nametnuta. Aldiss, kad pie o prolosti, istie kako se prolost Jugoslavije donedavno sastojala od krvoprolia i ugnjetavanja, pritom podosta opisuje nekadanje narodno junatvo, razne junake pjesme. Iznimno su vana njegova zapaanja o muevnom duhu koji jo obitava pod sjajem sunca, a time indicira, kako je lijepo naglasio Rakovac, muevnost i junatvo na kojima su odgajane generacije, a koji su itekako povezani s ratnom prolou zemlje kojom putuje. U samom uvodu, Aldiss ak ustvruje kako enski rod nije primjeren duhu Jugoslavije, jer je to gruba, muka zemlja. Aldiss daje vie prostora prolosti, nego prii o tvornicama i svijetloj budunosti o kojima mu najee priaju njegovi sugovornici. I to je sasvim oit razlog zato knjiga nije bila po volji ondanjim strukturama. Kad pak putuje Crnom Gorom, ocrtava brzo neka mjesta koja mu se ine slina, kad pak putuje obalom, treba rei da iznimno dojmljivo, pomalo sarkastino, opisuje

rian Wilson Aldiss nagraivani je pisac znanstvene fantastike objavio je ak vie od osamdesetak znanstvenofantastinih romana i zbirki kratkih pria, antologija, pregleda drame. Na hrvatskom jeziku objavljeni su mu romani Prauma (1996.) i Non-stop (2006.). Prema njegovim djelima snimljena su tri lma, meu kojima je najpoznatiji Umjetna inteligencija Stevena Spielberga. Oxford Ohrid prvo je hrvatsko i uope izvanbritansko izdanje Aldissova putopisa o njegovu estomjesenom putovanju bivom Jugoslavijom. Aldiss je na putovanje krenuo 1964., a svoj je putopis pod izvornim naslovom Cities and Stones objavio 1966. No zanimljivo je kako je tadanji Turistiki savez Jugoslavije, uz iju je pomo putovao, bio nezadovoljan engleskim izdanjem, pa ta knjiga nikad nije objavljena u Jugoslaviji. Urednik hrvatskog izdanja Davor iovi dobro obrazlae razloge zato je bilo vano objaviti ovu knjigu danas. Naime, uz ve objavljene putopise (one Burtona, Yriartea i slinih zapadnoevropskih putnika-pisaca), uvijek je zanimljivo upoznati novi pogled stranca i suoiti se s moguim negativnim komentarima. iovi naglaava da Aldiss zapravo pie ne toliko o dravi koje vie nema, koliko o krajevima i o ljudima. Treba takoer istaknuti da je knjiga dobila naziv Oxford Ohrid iz razloga to njen ve spomenuti izvorni naslov ne odraava istu sliku kao na engleskom, a Oxford Ohrid je geslo koje je Aldiss imao ispisano na vratima svog automobila tijekom putovanja. U uvodu Aldiss istie da je zemlju obradio regiju po regiju, uoava pritom kako moderna drava eli izjednaiti razlike izmeu regija, pretvoriti zemlju u injenino i pravno jedinstvenu zemlju, ali, kako naglaava, ne irei lano jedinstvo uputajui se u irenje propagande.

Na kraju putovanja, ostaje mu dojam kako je zapravo Jugoslavija malen svijet u kojemu ljude i ne zanima neki drugi kraj time implicitno naglaava samodostatnost njezinih stanovnika. Zakljuak koji je istaknuo na poetku jest da je rije o neobinoj i fascinantnoj zemlji. Ali i nain na koji pie Aldiss je fascinantan; on se sjajno kree raznim diskursima historijskim, putopisnim, knjievnim

navike turista, ograuje se od njihova naina odmaranja na obali u odnosu na njih sebe odreuje kao prognanika na putu. I upravo na obali, okruen turistima, shvaa da su se izmeu njih kao putnika i Jugoslavena, nametnuli turisti, i zato osjea sasvim drukije mjerenje vremena. Tad pak ustvruje da su se morali prilagoditi vremenu europskih posjetitelja, pa stoga vie nisu bili usklaeni s Jugoslavijom. Tad shvaa da se eli vratiti kui, napustiti Split.

Samodostatnost Jugoslavena
Na kraju prolazi Slovenijom, uoava osobine koje Slovence razlikuju od ostalih naroda, iznosi zapaanja o geologiji, planinama, praznovjerjima Na kraju putovanja, ostaje mu dojam kako je zapravo Jugoslavija malen svijet u kojemu ljude i ne zanima neki drugi kraj time implicitno naglaava samodostatnost njezinih stanovnika. Zakljuak koji je istaknuo na poetku jest da je rije o neobinoj i fascinan-

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

41

kritika
tnoj zemlji. Ali i nain na koji pie Aldiss je fascinantan; on se sjajno kree raznim diskursima historijskim, putopisnim, knjievnim. Izmjenjivanje objektiviziranih i krajnje metaforikih dijelova, rekla bih, osnovna je karakteristika njegova stila. Ponekad je njegov zanos tako jak da pri opisivanju pribjegava hipertroji izdvojila bih jednu vrlo simpatinu, npr. da Sarajevo ima bezbroj damija (tonije sedamdesetak). Na kraju, treba svakako spomenuti da je posebno zanimljivo na kraju knjige to da nalazimo autorove pokuaje da Britancima rasvijetli mistiku junoslavenskih udnih slova u Biljeci o izgovoru ili pak nastojanja da u Glosariju budueg namjernika opremi objanjenjima nekih neobinih pojmova kao to su npr. evapi, dezva, gula. Nalazimo i popis literature kojom se Aldiss koristio, te na kraju, kazalo imena i pojmova. Vano je spomenuti da su mu pomogli i brojni sugovornici, uz tzv. obine ljude, i strunjaci kao to su poznati putnik Tibor Sekelj i profesor Vukanovi. Treba napomenuti kako je meu literaturom posebno vana knjiga Lovetta Edwardsa Introduction to Yugoslavia, te vana knjiga Rebecce West Crno jagnje, sivi soko koja je imala slinu sudbinu kao Aldissov putopis. West je takoer putovala po Jugoslaviji sa svojim muem i sinom, a prije toga je godinama skupljala znanje, pa stoga nije ni udno da je njena knjiga jedna od ponajboljih knjiga o prostoru Jugoslavije. Knjiga se pojavila 1941. i 1942. u dva dijela s vie od 1300 stranicaa, kad je rat je ve bjesnio na tim prostorima. Ta je knjiga nastala u suradnji s Anicom Savi Rebac, koja je bila pjesnikinja i klasini lolog. Ona je bila izvrsna poznavateljica antropologije Balkana koju je izvorno povezivala s antikom. S njom je West razgovarala o balkanskim mitovima, a pritom je dola i do svog mita koji je postao naslov njezine knjige Crno jagnje i sivi sokol oznaavaju nevinu rtvu i herojski mentalitet Balkana, kombinaciju koja uporno ponavlja krug ratova i netolerancije. Treba istaknuti da je ovo djelo, ba poput Aldissova, doivjelo slinu sudbinu nije prevedeno zbog nerazumljive kratkoumnosti jugoslavenskih poslijeratnih ideolokih kontrolora. Naime, osakaeni prijevod na jedva 400 stranica Nikole Koljevia, koji je tijekom devedesetih bio jedan od najveih srpskih nacionalista, paljivo izbjegava sve najvanije dijelove Rebeccina tumaenja nasilja na Balkanu i inzistira samo na divljenju srpskoj kulturi. Oito je da pogledi kritinih stranaca koji nisu tek turisti nisu dobrodoli dravnim strukturama. I stoga nam moe biti ao, kako uoava Milan Rakovac, da ovu iznimnu knjigu nismo mogli itati kad je napisana, ili barem 1971. ili 1991., jer prua sjajan uvid u jedno razdoblje nae povijesti, gotovo indicirajui zbivanja u burnim devedesetim godinama. A Davor iovi postavio je takoer zanimljivo pitanje o nadahnuima koja je sredinom ezdesetih godina prolog stoljea mogao izvui ovaj autor znanstvenofantastinih romana iz ovih putovanja. Naime, istie iovi, jedna od omiljenih Aldissovih tema je deevolucija, nazadak ovjeanstva u dalekoj budunosti. Znajui to se kod nas i u neposrednom susjedstvu zbivalo u posljednjih petnaestak godina, pomislili bismo da se nadahnue za takve teme jednostavno nudi, no Aldiss je ovuda putovao znatno prije

Subverzivno nijekanje subverzivnosti

Dario Grgi Halucinogena i bizarna divljanja na oltaru Elvisa Dioniza to ih uprizoruju trojica rockerskih zen uitelja koji se ne trijezne i kolju motornim pilama, otkrivaju da je suvremena potraga za autentinou jednako uzaludna kao i cijeenje ivotnog soka iz suvremene kancerogene globalizacije
Bill Drummond i Mark Manning, Kriva pamet; s engleskoga preveo Borivoj Radakovi; V.B.Z., Zagreb, 2006.
duba prenosi u rijei, to jest semplira, kreui od nekog ve objavljenog, iroj publici poznatog teksta drugog autora. Automated Alice ima kao okida Carrollov roman za djecu. Noon je u Guardiau objavio esej u kojemu se udi da je Alica, ona Carrollova, tako dugo opstala u britanskoj cininoj kulturi, i pita se radi li se u ovom sluaju o nostalgiji ili ta knjiga sadri neke neugodne istine oko kojih se i dananji Britanac vrti s nelagodom.

Divlje varijacije na svaku kontrakulturu

Negdje oko te toke unutarnjeg nemira suvremenog ovjeka kreu se manje-vie svi spomenuti autori. Bill Drummond i Mark Manning tragaju npr. za autentinou, i njihova Kriva pamet divlja je varijacija na svaku kontrakulturu koje su se autori mogli sjetiti, od rocka do Oscara Wildea, kao toke na kojoj se zaario dvostruki moral njegova vremena. Anthony Giddens u Odbjeglom svijetu pie o mladiima koji stupaju u homoseksualne veze s bogatim mecenama kao o neemu to je, preutno, u devetnaestom stoljeu u Britaniji manje ili vie redovita pojava. Oscar Wilde u istom scenariju stradava kao homo sacer, kao netko tko moe biti nekanjeno kanjen, da se tako izrazimo. Billa Drummonda mnogi pamte kao lana KLF-a koji je poetkom devedesetih u okviru jednog svog performansa spalio milijun funti, a Mark Manning lan je grupe Love Reaction. Uz njih dvojicu u knjizi je i Gimpo, veteran iz falklandskog rata. Ovaj trojac kree na Sjeverni pol sa slikom Elvisa Presleyja ne bi li tim inom spasili svijet. Deki putem nemilice troe sve opijate koji im se nau na putu, to je u Krivoj pameti popraeno halucinogenim zgodama i bizarnim epizodama u koje su ukljueni stvarni likovi kao spomenuti Oscar Wilde ili Keith Richards. Zato ba Elvisova fotka na Sjevernom polu? Kada piu o Jamesu Brownu i njegovu stihu Papas Got a Brand New Bag oni deifriraju nain na koji doivljavaju akt ivljenja: James Brown je mudri crni vidovnjak koji hermetino i na vrlo ifriran nain pjeva o postojanju predmeta tovanja ija se mo prostire kroz eone. Ta tajna nad tajnama, odnosno, njeno razotkrivanje otvara vrata za autentino postojanje. A Elvis, u njega je tako mnogo

riva pamet objavljena je kao prva knjiga najavljenih dvanaest djela antimainstreama; znai, radilo bi se o djelima autora koji izmiu uobiajenim valorizacijama i mogli bi biti naporni takozvanoj obinoj itateljskoj publici. Urednik ovog niza je Borivoj Radakovi, a izai e Stewart Home, James Kelman, Kathy Acker, Franci Blakovi, Dennis Cooper, Alexander Trocchi, Je Noon, Daren King... Iako je ta knjievnost vani ve manje-vie odigrala svoju ulogu, rije je o u nas uglavnom slabo poznatim autorima. Kathy Acker svojedobno je predstavljena u Godinama Novim i Libri Liberi, Dennis Cooper u Zarezu, Kelmanu je izala knjiga kod istog izdavaa koji objavljuje i ove knjige, Stewart Home takoer se pojavio u Libri, no mimoiao ih je pravi susret s itateljima, pa se i dalje, kada je o antimainstreamu rije, u razgovorima poteu autori iz neto davnije prolosti. Iz toga se izvlai pogreni zakljuak kako se danas u prozi vie ne eksperimentira, to, kao to ete vidjeti, ba i nije najtonije. Ima i danas pisaca koji rado izbjegavaju klieje, samo to ih, eto, nema kod nas. Je Noon, primjerice, kad ve spominjemo eksperimentalizam ovih autora, a da se ne bi pomislilo da je rije o nasuminom mukanju smiljenom samo radi maltretiranja itatelja, u prozu unosi formalne eksperimente pokupljene iz glazbe koju slua. Tehniku npr.

pravog: vrijeme, mjesto, vatra, led, glas, obijest i tragedija. Bila je to prva pojava Dioniza u gotovo tisuu godina. Neki zaboravljaju da prije Elvisa nije bilo niega, dobro, gotovo niega tisuu godina. Rock je smrskao lanac kranske doktrine na poganskom oltaru, zapisuju u Krivu pamet Drummond i Manning. No uskoro stie intelektualni snobizam i zamuuje vodu. Sve ponovno nestaje pod povrinom, prekriveno lijenim frazama i konformizmom. Vatra je utrnuta ali ispod povrine, negdje, nekako, jo uvijek se ari. Drummond i Manning tragove zabaurena plamena pronalaze u sebi, razgorijevaju ga neloginim gestama i iracionalnim potezima, a svijet kroz koji prolaze idui prema svome cilju, unato sve veoj divljini, nekako podsjea na reklamne programe National Geographica: pred njih iskau predvidljiva iznenaenja, globalistiki svijet koji su kanili ostaviti iza sebe zatiu u kancerogenom bujanju, a njihovo nastojanje da ga transcendiraju zavrava uvijek u svijetu imaginacije, koja se opire ovom uniformiranju.

Simpatina blasfemija
Kancerogena neogranienost globalizacije zaprepauje jo i vie nego iracionalni obrati njihovih svjetova mate. Zemlje kroz koje prolaze izgubile su svoja autohtona obiljeja i sve slie jedna na drugu. Njihova potraga za autentinim tokama nije, meutim, nimalo mulasta. Odnosno, i konvencionalni bi intelektualac unutra mogao pronai referentne toke: na jednom mjestu iskuavaju pop obrazac legendi po kojima su sloeni ivoti Jima Morrisona i Jimija Hendrixa kroz ideje iz Fraserove Zlatne grane Drummond uoava slinost izmeu obrasca ivota boanskog kralja i ivota suvremenih pop zvijezda unatrag etiri desetljea. Iako su to stare civilizacije rabile daleko pronjenije, dodaju. Ova je knjiga blasfemina na jedan vrlo simpatian, inteligentan nain; kod nje je, paradoksalno, najmanje bogohulno to se njeni protagonisti predstavljaju kao zen uitelji a ne trijezne se, ili to se opscenosti gomilaju iz stranice u stranicu, nego je njezin subverzivni potencijal u nijekanju mogunosti subverzivnosti naprosto, same po sebi. Nije dosta larmati kao buntovnik, lomiti, ariti i paliti. Kriva pamet vas moe liiti ove naivnosti, i u tome je dio njene snage i arma. To to vas moe ideoloki raarati, zaaravi vas istovremeno svojim bogatim snohvatinim slojevima. Eto, ni rokeri nisu to su neko bili.

Ova je knjiga blasfemina na jedan vrlo simpatian, inteligentan nain; kod nje je, paradoksalno, najmanje bogohulno to se njeni protagonisti predstavljaju kao zen uitelji a ne trijezne se, ili to se opscenosti gomilaju iz stranice u stranicu, nego je njezin subverzivni potencijal u nijekanju mogunosti subverzivnosti naprosto, same po sebi. Nije dosta larmati kao buntovnik, lomiti, ariti i paliti

cmyk

42

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

kritika

Kako utemeljiti hrvatsku naciju

Stevo urakovi Svojim cjelovitim i zaokruenim prikazom razvoja hrvatske stranako-programske geneze u razdoblju 1842.-1914. ova je knjiga pionirski korak u sabiranju politike memorije nacije, ija je znanstvena obrada standardan postupak u gotovo svim europskim dravama, ali i idealna graa za sveuilini udbenik, to ona u stvari i jeste
Tihomir Cipek, Stjepan Matkovi, Programski dokumenti hrvatskih politikih stranaka i skupina 1842.-1914., Disput, Zagreb, 2006.
Europe u glavnim crtama slijedile i stranke Monarhije, ali uz aberacije uvjetovane hibridnim karakterom njene politike vlasti izmeu staleke prolosti i demokratske budunosti. Kako su glavne poluge politike moi do kraja ostale u rukama monarha, stranke nisu mogle obavljati svoju temeljnu funkciju, naime vladati ili upravljati, pa su ideoloki bile nabrijanije od svojih parnjaka na zapadu. Pritom je u austrijskom dijelu monarhije glavna os drutvenog sukoba dobrim dijelom poivala na liniji graanstvo dvor, pa nakon prvotne stranake dihotomije konzervativci-liberali krajem stoljea stranaku scenu preuzimaju socijaldemokrati i kranski socijali, uz neizbjenu kulisu nacionalnog pitanja uvjetovanu vienacionalnim sastavom Monarhije, koja je u osobitom fokusu stranaka manjinskih, potlaenih naroda: Talijana, eha, Slovenaca te Hrvata iz Istre i Dalmacije, ali i austrijskih velikonjemakih nacionalista. A upravo je nacionalno pitanje strukturi ugarskog politikog ivota, kojem je pripadala banska Hrvatska, davalo temeljni ritam, obiljeen istovremeno maarskom hegemonijom spram drugih naroda u njihovoj polovici monarhije te borbom spram bekog dvora za to veu ugarsku dravnu emancipaciju, emu je bilo podreeno cjelokupno politiko artikuliranje modernizacijskih drutvenih procesa koji su ionako kasnili zbog preteito feudalno-agrarne strukture ugarskog drutva. Tako maarske politike podjele, za razliku od austrijskih, nisu bile od velikog znaaja za prolaciju hrvatskih politikih stranaka sve do pojave Politike novog kursa 1903. godine. A upravo tu genezu stranakog strukturiranja kroz primarni fokus borbe za rjeenje nacionalnog pitanja razlae u svojoj uvodnoj raspravi Obiljeje politiko- stranakih kretanja u banskoj Hrvatskoj, Dalmaciji, Istri i Bosni i Hercegovini 1842.-1914. razlae Matkovi, pratei kronologiju stranakog rastera od pojave prvih organiziranih oblika politikog djelovanja u Hrvatskoj u predveerje revolucionarne 1848., preko razvoja stranakog ivota u razdoblju ustavnosti 1860.- 1868. i pune prolacije velikih dravnopravnih stranaka u nagodbenom razdoblju sve do konane radikalizacije stranake scene pred Prvi svjetski rat. ivost hrvatske stranake scene primarno je odreena nacionalnim pitanjem sve do propasti monarhije, s isprva tripolarnom podjelom jednim polom prema Peti (Maaroni), centrom u junoslavenskom povezivanju u Monarhiji, a u perspektivi i izvan nje (Narodnjaci), te drugim polom u beskompromisnom zagovaranju hrvatske neovisnosti (Pravai), da bi se s politikim gibanjima poetka 20. st. presloila bipolarno, s razdjelnicom na liniji narodno jedinstvo-Beograd (Hrvatsko-srpska koalicija, te osobito nacionalistika omladina), te trijalizam-Be ( Frankovci), s kojom Hrvatska doekuje Prvi svjetski rat.

Uzlet Stranke prava

Dakle, to konkretno prikazuju hrvatski stranaki programi i programski dokumenti u navedenom razdoblju? Pokazuju kako je najranije stranako organiziranje u predveerje revolucije 1848. uz tada standardne zahtjeve za ruenjem feudalizma u znaku potrage za principom utemeljenja hrvatske nacije, pri emu ilirski prvaci jo trae uporinu toku naziva, ali i teritorijalnog opsega hrvatske nacije u razgranienju kulturnog junoslavenskog i politikog hrvatskog ilirizma, te sintagmama narodnosti Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinske ili samo Hrvatsko-Slavonske. Zaokruena artikulacija pojma Hrvat nastupa tek 1860-ih, s time to ga narodnjaci veu za pojam jugoslavenstva, dok ga pravai smjetaju iskljuivo u suvereno politiko tijelo legitimirano hrvatskim dravnim pravom. Glavni prijepor tadanjeg politikog u Hrvatskoj vezan je za rjeavanje dravnopravnog poloaja u sklopu ireg konstitucionalnog preslagivanja monarhije nakon sloma apsolutizma, pri emu se zajednika narodnjako-unionistika veina kroz famozni saborski l. 42. iz 1861. odluuje na trajno vezivanje Hrvatske s Ugarskom kao manjim zlom. Zanimljivo je kako dotini lanak konstatira punu unutarnju suverenost trojedinice i potrebu ujedinjenja hrvatskih zemalja, za to su se, barem na papiru, jednako zalagali i narodnjaci i maaroni. S cementiranjem hrvatskog dravnopravnog poloaja Ugarsko-Hrvatskom nagodbom 1868. snaan uzlet dobiva Stranka prava kao najjasniji izraz hrvatske frustracije politikim sustavom koji trojedinici uskrauje blagostanje napretka i sree, pri emu Straevievi i Kvaternikovi programski spisi jasno daju sliku istovremene snage, ali i slabosti pravakog pokreta. Dok pravai obaranje Nagodbe uzimaju polazitem pune armacije republikanski pojmljene narodne suverenosti, stranka istovremeno proputa razviti analognu sustavnu politiku akciju, pa se na kraju srozava u agoniji brzoplete Kvaternikove bune iz 1871. od koje se opravlja tek krajem desetljea. S druge strane Narodna stranka, neuspjeno nastojei sporazumom s unionistima na reviziji Nagodbe (koji ak ustaju protiv izdvajanja Rijekog kotara iz vlasti bana i Sabora) pokuava ojaati svoje politiko uporite projektom politikog junoslavenstva koje propada uslijed srpskog odbijanja supsumiranja pod pojam hrvatskog politikog naroda u trojedinici i Dalmaciji.

Zaokruena artikulacija pojma Hrvat nastupa tek 1860-ih, s time to ga narodnjaci veu za pojam jugoslavenstva, dok ga pravai smjetaju iskljuivo u suvereno politiko tijelo legitimirano hrvatskim dravnim pravom. Glavni prijepor tadanjeg politikog u Hrvatskoj vezan je za rjeavanje dravnopravnog poloaja u sklopu ireg konstitucionalnog preslagivanja monarhije nakon sloma apsolutizma
vinaa u HSP na platformi ireg junoslavenskog koncepta kao jedinog modusa efektivnog otpora nagodbenom sustavu, ije je akceptiranje prethodno dovelo do odcjepljenja od matice Frankove iste stranke prava, koja pervertira izvorni Straeviev ustavni republikanizam u etniki ekskluzivizam oslonjen na beke velikonjemake krugove. Meutim, efektivno oporbeno okupljanje onemogueno je daljnjim produbljivanjem hrvatsko-srpskog spora koje rezultira koaliranjem Srba s Khuenovim reimom. Tadanji kontekst skromne realne snage fragmentiranog hrvatskog stranakog prostora razotkriva saborski govor Khuena Hedervaryja iz 1896., koji majstorijom politike demagogije oporbene prigovore s krajnjom lakoom izokree, izmeu ostalog, u interesu razvitka narodnog ostvarene ciljeve vladine politike. S druge strane, Dalmacija i Istra u znaku su nacionalne borbe narodnjaka s talijanaima, koji postupno zaokreu od slavodalmatinstva prema iredentizmu, s konanim izlazom iz politike slijepe ulice u Trumbi-Supilovoj politici novog kursa na platformi narodnog jedinstva Srba i Hrvata. Paradoksalno, njime se uslijed politike nude, ponajprije straha od ekspanzivnog njemakog nacionalizma, odustaje od modernog utemeljenja Hrvatske kao nacionalne drave temeljene na proimanju dravljanskog i etnikog elementa, tj. ranijih Supilovih zahtjeva prema Srbima da prepoznadu da su hrvatski dravljani u hrvatskoj dravnoj zajednici. Nita se drugo ne ite od njih. Paralelno se uslijed irih modernizacijskih procesa u Monarhiji javljaju Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije i razne struje kranskih demokrata, koje na stranaku scenu uvode politiki novum inzistiranja na socijalnim pravima.

hrvatskoj povijesnoj i politikoj znanosti gotovo potpuno nedostaje temeljnih sintetskih studija o povijesti hrvatskih politikih stranaka kao krucijalnih imbenika suvremene hrvatske politike povijesti. Taj manjak dobrim dijelom premoen je knjigom Programski dokumenti hrvatskih politikih stranaka i skupina 1842.- 1914., koja na preko 700 strana usustavljuje vie od 150 stranakih programskih spisa iz navedenog razdoblja s podruja dananje Hrvatske (banska Hrvatska, Dalmacija, Istra) te susjednih zemalja sa snanijom zastupljenou hrvatske nacionalne zajednice (BiH, Baka, Gradie), ali i politikih organizacija Hrvata u sjevernoj i junoj Americi, kao i politikih organizacija nacionalnih manjina s teritorija dananje Hrvatske (Srba, Talijana, Nijemaca, idova). Ta opsena graa svoje puno znaenje zadobiva tek uvodnim studijama prireivaa, Tihomira Cipeka s Fakulteta politikih znanosti u Zagrebu i Stjepana Matkovia s Hrvatskog instituta za povijest, kojima se knjiga teorijski utemeljuje i pozicionira u iri kontekst Austro-Ugarske monarhije i Europe, to je naalost jo rijedak sluaj u poprilino provincijalnoj hrvatskoj historiograji.

Izmeu staleke prolosti i demokratske budunosti

Tako u prvoj uvodnoj raspravi Ideologija i nacije - politike stranke u Austro-Ugarskoj Monarhiji Cipek daje pregnantan prikaz rastera stranakog ivota Monarhije u dugom 19. stoljeu (E. Hobsbawm). Krenuvi od fundamentalnog pojma stranke ija funkcija nije samo mobilizacijsko-vlastohlepna, nego i konstitutivno-integrativna, Cipek pokazuje kako su genezu stranakog razvoja od elitnih parlamentarnih klubova do masovnih ideolokih stranaka zajedniku svim drutvima zapadne

Produbljivanje hrvatskosrpskog spora

Blokada jaeg kontranagodbenog djelovanja hrvatskih stranaka, iji je neuspjeh izraz ireg politikog konteksta u Monarhiji s vrhuncem u banovanju Khuena Hedervaryja, dovodi do konanog poreimljenja narodne stranke, dok se dio njenih nezadovoljnika okupljenih u Neodvisnu narodnu stranku naposljetku ujedinjuje sa Strankom prava-domo-

Nove politike ideje nacionalnog konstituiranja

S Khuenovim padom 1903. Hrvatska ulazi u posljednje razdoblje svog ivota u

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

43

k ri t i k a
Austro-Ugarskoj, obiljeenog akutnom krizom dualizma, s kojim unionistika Narodna stranka nestaje s politike scene, a hrvatske i srpske stranke trojedinice na platformi narodnog jedinstva 1905. stvaraju Hrvatsko-srpsku koaliciju, koja godinu kasnije dolazi na vlast, dok frankovaka ista stranka prava na antisrpskoj platformi ekskluzivistikog hrvatstva s oslanjanjem na Be prerasta u pojedinano najjau stranku. Istovremeno iz iroke koalicijske lepeze izrastaju nove politike ideje nacionalnog konstituiranja, s jedne strane Hrvatska napredna stranka izrasla iz ranije protukhuenovske napredne omladine, koja kao temeljni konstitutivni princip uzima pravo na samoopredjeljenje naroda istovremeno potpuno odbacujui koncept dravnog prava, dok se s druge javlja ideja radikalnog jugoslavenskog integralizma Nacionalistike omladine, kojima se svojim izvornom starevianskom vizijom hrvatstva suprotstavlja Mlada Hrvatska predvoena A. G. Matoem (Ako i nismo politiki Slaveni i Jugoslaveni, budno emo i simpatino pratiti pojave slavenskih kultura, naroito blizanake slovenake i srpske knjievnosti, iste sa naom istovjetnou izraza.) S tree strane javlja se ideologija agrarizma HPSS-a i brae Radi, koja se kombinacijom Masarykova liberalno-antiklerikalnog nauka, hrvatske samosvojnosti i socijalne emancipacije seljatva pokazuje buduim hrvatskim nacionalno-emancipacijskim programom kakav je stoljee ranije bivao nauk Ante Starevia. Istovremeno s prodorom drutvene modernizacije i sve velike hrvatske graanske stranke sustavno razvijaju gospodarske, socijalne i obrazovne komponente svojih programa, iako one jo ostaju u sjeni rjeenja nacionalnog pitanja. Njegova nepotiskiva aktualizacija dovodi poetkom stoljea i do politikog organiziranja Hrvata u BiH, u Bakoj, te naposljetku u Sjevernoj i Junoj Americi.

Smrt je ivotnija od ivota

Maja Hrgovi Zbirka pria koje je pravi uitak itati, lienih ablona koje bi se mogle oekivati od njihove turobne teme smrti poznatih spisateljica koje su djelom zaduile svjetsku knjievnost, a u kojima je autorica pronala uzore
Adriana Lunardi, Sumraja; s portugalskog prevela Petra Petra; Alfa, Zagreb 2006., Devet posebnih, stranih i lijepih smrti
Prie nadilaze oekivanu razinu morbidnih biograja, usprkos tome to je gotovo u svima prisutnost smrti toliko snana da je doivljavamo kao aktivnog sudionika radnje. Suspenzija buja ve iz uvoda u svaku od pria, odnosno iz telegrafski kratkih i upadljivo odsjeenih natuknica o ivotu junakinja, koje snano kontrapunktiraju bogato sugestivnim lirsko-proznim cjelinama koje za njima slijede. Kao da eli pokazati da je knjievnost mnogo vie od ivota, Lunardi supostavlja ogoljene kosture ivotopisa svojih junakinja s njihovim posljednjim trenucima koji mahom prte ivotnou. Smrt je, sugerira se time, intenzivnije ivotna od ivota samoga. Zato je zadnja slika svijeta koju, primjerice, Dorothy Parker upija iz samrtnike postelje, trodimenzionalna, buna, puna mirisa i detalja primjerice, sveana haljina koju oblai da u njoj umre nikad joj nije bila tako lijepa: svila je neukrotiva od ute boje koja se ne moe odluiti izmeu karamel i zlatne, ona je kaleidoskopska niska dragog kamenja koja zasljepljuje pogled oboavatelja pun potovanja. U prii o Minet Cherri Colette, francuskoj knjievnici koja je preminula u 88. godini, a kojoj je Crkva odbila pruiti vjerske obrede, smrt dolazi u etiri sata poslijepodne, jednog sunanog dana kad biljke isputaju posljednje klorolske uzdahe, na koljenima otvorena biljenica slui samo da bi zbunila hruta u potrazi za ljiljanima, a neki golub poleti i pridrui se svojoj bandi u kljucanju kukuruza koji neka stara gospoa neumorno baca na plonik. Osebujni opisi prirode i interijera, kojima se u Sumrajima nagovijeta smrt, sasvim bi se dobro uklopili i u prie o raanju, o poetku novog ivota. Svaka od ovih devet smrti je posebna, strana i lijepa. Knjievnice umiru dostojanstveno, ak i kad poput Virginije Woolf skonavaju u mulju neke prljave rijeke, ili kad poput Dorothy Parker umiru u zaputenim stanovima koji smrde na mokrau, ostavljene od bivih prijatelja. Empatija itatelja prema junakinjama (a one zbilja jesu junakinje, do kraja, zato jer su do kraja hrabro iskrene) nije umjetno inducirana nekakvom patetikom koja bi se nametala odozgo komentarima pripovjedaa. Toga nema. Vana je samo pria: u proznom je tkivu dobrodolo samo ono to je vano za priu, zato opisi nisu prostor koji si je autorica ostavila sa strane da pokae kako joj dobro ide slaganje epiteta u sintagme, nego su oni tu da prikau pogled koji puca sa samrtne postelje u sumrak neijeg ivota, dakle oni su u funkciji prie. Samo ponekad ali zaista vrlo rijetko autorica upadne u ablonu, pa se reenica gdjegdje doima kao dio sastava to ga na zadanu temu pie naprednija gimnazijalka. Potvrde lirinosti rasute su po svim priama. Najsnanije su pak u prii Ana C. (o brazilskoj pjesnikinji Ani Cristini Cesar koja se u 31. godini bacila skoivi s prozora roditeljske kue) koja ima nekovrstan refren Kasno je, jako je

Sveuilini udbenik
Knjiga Programi i programski dokumenti hrvatskih politikih stranaka i skupina 1842.-1914. cjelovitim i zaokruenim prikazom razvoja hrvatske stranako- programske geneze u navedenom razdoblju pionirski je korak u sabiranju politike memorije nacije, ija je znanstvena obrada standardan postupak u gotovo svim europskim dravama, ali i idealna graa za sveuilini udbenik, to ona u stvari i jeste, kao i svojevrsni nastavak dvije godine ranije objavljene CipekVrandeieve Hrestomatije liberalnih ideja u Hrvatskoj, s kojim dijeli izdavaa i jednog od prireivaa. Usustavljenjem spomenute grae u iri kontekst hibridnog politikog poretka Austro-Ugraske knjiga otvara i vane problemske momente od nasune potrebe za daljnje prouavanje, poput fenomena maaronstva promatranog u kontekstu poretka gdje je bilo teko pronai pravu mjeru izmeu ostvarivanja stranakih ideja i realistike politike (Cipek). Jednako tako knjiga otvara i vaan moment djelovanja srpskih stranaka u Hrvatskoj, koji kroz relaciju hrvatski politiki narod - srpsko politiko pravo (ije su poelo Vlaki statuti iz 1630., osnaivani mnogim carskim poveljama 17. 19. st. ), eka svoju novu povijesnu valorizaciju izvan dosadanjih veinom jednostranih interpretacija iz jedne ili druge nacionalne perspektive. Uz sve spomenuto knjiga predstavlja i nasunu potrebu svakom hrvatskom graaninu koji, ako nita, moe u nju zaviriti kada god aktualni politiki voe rabe, tj. vie zlorabe povijesnu stranaku tradiciju.

oda je ta nepovjerljivost ustvari bezobziran cinizam, ali postanem jako sumnjiava kad na promociji kakvog svjee objavljenog proznog naslova izlagai stanu isticati delikatnost i osjetljivost autoriina doivljaja svijeta ili lirinost i melankoliju ovoga pomno uglaanog teksta. Smrdi na dosadno, pomislim, i njuh me rijetko prevari. Pokazalo se da delikatno i lirino izvrsno funkcioniraju kao eufemizmi za zamorno i patetino. Sredinom rujna u Zagrebu je gostovala brazilska spisateljica Adriana Lunardi. Na povratku s knjievnog festivala u Berlinu, svratila je promovirati svoja Sumraja kod izdavaa Alfa objavljenu zbirku kratkih pria o smrti poznatih spisateljica koje su djelom zaduile svjetsku knjievnost, a u kojima je Adriana Lunardi pronala uzore. Rije je o Dorothy Parker, Virginiji Woolf, Clarice Lispector, Colette, Katherine Manseld, Sylviji Plath, Zeldi Fitzgerald, Ani Cristini Csar i Juliji da Costa. Autorica je u knjievnost ula 1996. knjigom pria Djevojice iz helsinke kule, koja joj je priskrbila gotovo trenutnu armaciju u Brazilu, prestine nagrade i uvrtavanje u antologije. Delikatnost i lirinost koje su na zagrebakoj promociji, pogaate ve, izdano spominjane, u ovom sluaju nisu bile tek drugo ime za prosjeno tivo. Naprotiv, Sumraja sadre prie koje je pravi uitak itati, prie liene ablona koje bi se mogle oekivati od ovakve, turobne a prijemive teme. Biograje ena od pera, iji zadnji dio Lunardi u Sumrajima preispisuje, samo su dijelom poznate u europskoj kulturnoj sredini: od devet pria, tri se bave europskim knjievnicama, tri protagonistice su iz SAD-a, a preostale tri iz Brazila. Pritom je jednako intrigantna i pria o smrti Sylvije Plath, o kojoj (smo mislili da) znamo sve, kao i ona o Clarice Lispector, rodonaelnici novog brazilskog modernizma, detalji ije biograje nisu opepoznati. Time to je stare prie uinila jednako svjeima kao i one koje premijerno donosi, Lunardi je poloila vaan ispit spisateljske zrelosti.

Kao to u prii o Virginiji Woolf, nakon njezine smrti u kui ostane iv jedino zidni sat koji ujednaeno otkucava; tako iza Dorothy ostane samo Troy, koji unezvijeren i gladan na kraju zaspe u krilu mrtvog spisateljiina tijela. To je, mislim, najdojmljiviji detalj u knjizi, potresniji od opisa umiranja
kasno. Ne znam to bi od tog lajtmotiva moglo bolje nagovijestiti unutranji razdor, tjeskobu i umor samoubojice, pjesnikinje koja je rijeila napustiti svijet, ali ne i stihove.

Dinaminost i eliptinost usprkos metaforama

Iako je zbirka tonom vrlo ujednaena i stilski ispolirana, zanimljivou odskae pria o Dorothy Parker, i to zbog perspektive iz koje je ispripovijedana: pripovjeda je, naime, Dottyjin pudl Troy, no to saznajemo tek kad pria ve poodmakne. Kao to u prii o Virginiji Woolf, nakon njene smrti u kui ostane iv jedino zidni sat koji ujednaeno otkucava; tako iza Dorothy ostane samo Troy, koji unezvijeren i gladan na kraju zaspe u krilu mrtvog spisateljiina tijela. To je, mislim, najdojmljiviji detalj u knjizi, potresniji od opisa umiranja. Sumraja se itaju brzo. Na metaforama itatelj ne zapinje. To je neobino; metaforinost inae djeluje tako da oplemenjuje tekst, ali ga ini manje prohodnim, a itanje sporijim. Osim u dinaminosti koju postie izmjenom kratkih reenica s dugima, objanjenje lei u eliptinosti: kad u knjizi est etnji pripovjednim umama Umberto Eco dovodi brzinu itanja teksta odnosno njegovu dinaminost u vezu s eliptinou, on zakljuuje kako se povremenim izostavljanjem informacija i preskakanjem nekih dijelova radnje odrava itatelja aktivnim, prisutnim, zainteresiranim. Ba to Lunardi radi: suzdravajui se od pretjeranog obrazlaganja i preuujui ono to je lako zakljuiti, umjesto tromog produkta skribomanije, nudi itatelju suradnju. Takav se poziv ne odbija.

cmyk

44

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

proza

Ubiti za boga
Kevin Sampsell
Je, rekao sam bez razmiljanja. Spot Like a prayer . Onaj u kojemu stalno pokazuje cice u dekolteu. Ne bi bilo tako strano da je Paula Abdul ili Whitney Houston. Ali Madonna?, rekla je. Proistio sam grlo i pokuao objasniti Madonna je vie seksi, vie fora. S njom bi vjerojatno bilo zabavno razgovarati. Paula i Whitney izgledaju poput trendy kranki. Hmm, rekla je i gledala kako na telki Madonna plee ispred plamteeg kria. Sjela je na kau i otpila gutljaj ledenog aja sa stolia. Spot je zavrio i poeo je drugi Madonnin spot. Ovaj je dobar, rekla je. Je, rekoh ja. U ovom joj cice stalno poskakuju. Izgleda kao da e ispasti iz tog crnog topia, ree moja djevojka. Tome se moemo samo nadati, odgovorio sam. Poeo sam navlaiti svoje hlae.

Tijela
ospoa koju nisam poznavao pokazala mi je neke svoje pjesme. Trebalo mi je samo nekoliko sekundi da shvatim kako su posve religiozne. Tu su bile rijei kao to su iskupljenje, milost i kraljevstvo nebesko. Bio je tu stih koji sam vidio u svim pjesmama On te nikada nee napustiti... . On je, naravno, Bog; i nakon to sam taj stih proitao otprilike pet puta, shvatio sam da ona ima nekakav problem s podinjenou. O, Boe, rekao je bivi katolik u meni. Nakon to sam se uo kako izgovaram O, moj Boe, rekao sam: O, Isuse Kriste, a zatim neto kao: Marijo Majko... ega li ve ono... Te su pjesme DOISTA utjecale na nekakav subverzivan, podsvjestan nain. Ostavila mi je kopije tih pjesama na pastelnoutom papiru. itao sam ih stalno iznova. Prekrasna Boja milosti, brujalo je u mom srcu i glavi kao da je nebo eksplodiralo u bjelini i topao val svjetlosti pun ljubavi preplavio je moje srce. Bilo je to udo! Moje neisto srce bilo je izlijeeno od svoje pokvarenosti vie nisam bio alkoholiar, moja epava noga bila je osloboena svoje deformacije, nisam vie elio sluati bend Devo, a stanje mog mjehura se poboljalo. Ponovno sam iao u crkvu svakoga tjedna. Nakon prva dva tjedna navika iz djetinjstva uznemirujue je oivjela. Poeo sam stajati u redu za priest dva puta, udei za Tijelom Isusovim koje je bilo poput hrskava krekera. Bio sam sposoban prekinuti taj muni ritual tek nakon to sam po mraku provalio u crkvu i ukrao cijelu kutiju Tijela Isusovih. Sada sam mogao jesti Tijelo Isusovo kod kue gledajui TV i pijui Pepsi. Ponekad bih umoio sakrament u topli umak od graha ili salsu. Stavio bih ga u usta i okus je bio dobar. Nakon to sam izostao iz crkve tjedan dana, posjetila me ona gospoa. Jeste li bolesni?, upitala me. Pristao sam na igru i objasnio sam joj da sam se molio gledajui televangelista Bennyja Hinna na telki. Pogledala je pokraj mene i ugledala kutiju Kristova ispod mog kuhinjskog stola. Zgrabila je kri oko svoga vrata i zavritala poput nekoga tko se uasno boji. Skoio sam i stao na ulazna vrata prije nego to je mogla pobjei. Nemojte sad nita napreac zakljuivati. To

to vidite samo je kutija. Blefirao sam. Znala sam da ste nekakav luak. Ono tamo je kutija s Isusom!, vritala je. Podigao sam ara za kamin i uperio ga u njezin trbuh. Oi su joj otile u kri i izgledala je kao da e sasvim skrenuti. Usta su joj pomahnitala U kuhinji ima cijelu kutiju Kristova i nije u redu da sve podere sam. Spusti sada tu stvar i donesi mi kutiju. Neu nikom rei i nee biti nikakvih problema. Samo se mora ispovjediti sljedee subote. Hajde, hajde, ajmo sada malo popriati s Bogom. Napeo sam se i gurnuo ara prema gospoinu trbuhu. Lice mi je postalo crveno, a jedno mi je oko gledalo kutiju u kuhinji dok je drugo nastavilo zuriti u gospou koja me nervozno pokuavala smiriti. Poela je recitirati jednu svoju pjesmu. Jednu od onih prekrasnih pjesama koje su me i dovele do cijele ove zbrke. ... i kada osjeti breme zemlje, i ne zna to da radi, samo se sjeti, On te nikada nee napustiti... Zabio sam ga. Izgledalo je kao da se krv odmotava iz njezina tijela niz ara sve dok nije hladno kapnula na moje zglobove. Grennie... gre... Njezine posljednje rijei pale su na zemlju uz nesiguran tutanj. Lice mi se opustilo i zurio sam ponosno u kuhinju. Nagazio sam stopalom na njezina prsa i izvukao ara uz tek neznatan otpor donjega rebra. On te nikada nee napustiti, rekao sam. Izvukao sam iz ormara stari koveg, dovukao kutiju Kristova na kau u dnevnom boravku i prilegao. Osjeao sam se kao da sam ponovno roen.

U redu je, rekla je s trunkom odobravanja. Gledali smo zajedno spot. Moja desna ruka kruila je i micala se. Spot je zavrio i poeo je neki Princeov spot. Podigla je svoju suknju. S engleskoga prevela Sanja Kovaevi. Ulomci iz knjige How To Lose Your Mind With The Lights On , Future

Izvrgnut udima masturbacije i imaginacije

S hlaama sputenim do koljena, moja gola guzica na kauu, a kurac mi je u desnoj ruci, ulazi moja djevojka koja je dola kui ranije s posla. Pogledala me s gnuanjem, a zatim je pogledala TV. Madonna?, zaurlala je.

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

45

poezija

Ray, Charles, kurvine lisiine i salama od trkaih konja

Mario Brkljai
da je auto pregazio biciklista na zebri i da je to strano za gledati a ja sam joj rekao da gleda na drugu stranu i da ne uri i da pazi kad pretrava cestu kod zoolokog rekla je da ne brinem i upitala me gdje sam i to radim, i ja rekoh evo, hranim slona afrikog kikirikijem, a onda namjeravam otii vukovima, bijelim medvjedima i sovama, tim starim mudrim sivim gospoama, donositeljicama tihe smrti rekla mi je da se uvam i da ne izazivam ivotinje i ljude i poslala mi poljubac, praen sirenom bolnikih kola i ja sam poljubio spravu, zaklopio je i vratio se slonu afrikom koji nije mario za tu skupu stvaricu i dok sam rekao sranje na dlanu mi je ostao samo miris njegove surle i zrnca soli stajao sam s druge strane jarka i debele ograde od elinih cijevi i nisam mogao vidjeti sunce koliko je glomazan taj slon bio uistinu je bio velik, bio je velik i siv, bio je velik i moan, ipak bile su tu i njegove vlane tune oi na tunoj glavi i on je izgledao zaista kao kakav hrvatski akademik dvadesetprvog stoljea iz razreda za knjievnost devetnaestog stoljea je u redu, ovjek mora platiti sve to potroi, svaku kap sperme, svaku kap vode koju popije, svaki zalogaj, vlastita govna, avione to lete visoko iznad oblaka, brodove to sijeku oceane, suhi ruak tenkista, crijevo u rukama poljevaa ulica, kurvine lisiine, astronautovu kacigu, politiarev eir, novu jetru pjesnika, tap uvara parka, cipele policajca, ianje pudla ministrice obrazovanja, zastavu drave, zahodsku koljku u parlamentu, nirance premijerovog vozaa balerinine lape. novac, kaem, ima vrijednost. napokon sam ustao, dogegao se do kuhinje, rekao babi gluhoj, ludoj babi daj te raune! a ona me zatraila cigaretu, proklevi ivot i Boga God Save the Queen! bio sam pijan i gol, s knjigom na jajima, spreman rijeiti se leinara, zatvoriti prozor, zavriti priu o ljudskom ivotu, kao i pseem ivotu, zamorevom ivotu ili bilo ijem ivotu, vratio sam se u sobu, istresao cigarete iz kutije na stol, zgrabio dvije, otpio dobar gutljaj iz konzerve, vratio se, tutnuo jednu babi u kljun, drugu u njen sasueni dlan gluhoj, ludoj babi zgrabivi te raune za smee, vodu, struju, zrak, zemlju, crve, lubanje nekad lijepih ljudskih glava, kosti mamuta, glinene tanjure, amfore, naftu, arheoloke fragmente, Pitagorin pi, trkae konje u salami na snienju. i obukoh se spreman za stroj, i izioh na sunce mirkajui kao vampir, dovukao sam se do stroja koji je usisao plastiku, onda je traio lozinku, da bi izrigao neto novaca zgrabio sam meke novanice, nove, divne novanice, toplije od enskih bedara i monije od smrti i monije od ivota i otiao u bircuz gdje sam ugledao Bukowskog i viknuh - ta je, Bukowski, pizdo stara! a on se okrenu i ree Bjei, jadnie, ili plati pie! Nasmijeio sam se i pomislio Jadni Hank, pogledaj ga, roav, umoran, star i tup, s milijunom na raunu a itav ivot bez kinte u depu, vozei folks do jebene pote spreman za nonu ustraen pred otkazom, a od mene trai da mu platim hladno gorko crno pivo. ivot bez novca, kaem vam, nema nikakvu vrijednost.

On svakako nije najdublji pjesnik

kad bi se ovo moglo zaepiti, Hank, mrtva pizdo kao bocu trebao bih odrjeito udariti dlanom da iz dubina stoljea prestanu navirati mrtvi stihovi mrtvi pjesnici mrtvi diktatori mrtvi konji mrtvi pape mrtvi tenori zarali kotai automobila mrtve ankerice mrtvi depari mrtve kune na koi mrtve ruke gluhe tvornike sirene gazdarice sa eernom bolesti efovi odsjeka za pritube mrtvih graana stali satovi a tu je snijeg napadao do rajfelusa i ralice prte zapuhe jebo te, Hank, Adam u Rajskom vrtu, zna, pizdo, dok dlanom kruim po zamagljenoj oferajbi i smrdi mi iz usta, govorim kad bi se ovo moglo zaepiti, Hank dok palim stari motor, grijanje, radio, cigaretu i kreem dolje, niz ulicu s nedovoljno napuhanim gumama s dugom banci s dugom prema nekim enama s dugom iznad Kristove krune umoran za volanom, i ljutit iza brisaa, i mamuran vozei prema Kozari Boku a ne prema Hollywoodu, LA, California, USA, kao ti na posao u tvornicu mesnih konzervi kad bi se ovo moglo zaepiti, Hank platio bih ti uskrsnue, karton konzerviranih piva i potenu kurvu jednom jebeno snanom metaforom

ivot bez novca, kaem vam, nema nikakvu vrijednost

bio sam gol u drvenoj sobi kad me gazdarica zazvala, objesivi se preko kuhinjskog prozora, proturivi glavu unutra, ta stara runa ptiurina crnih oiju. rekoh joj da sam gol i da to hoe i ona poe vikati gluha, luda baba da su stigli rauni, da moram platiti raune. i ja rekoh dobro, ostavi jebene raune na oknu, na prozorskoj daski jer nemam novaca kod sebe, jer moram do bankomata jer moram zavriti priu na kojoj radim da pria ne ode, ali, vjerujte, uzalud je pria, uzalud je pjesma, novanice se uvaju u Bibliji novac ima vrijednost veu od sveg znanja svijeta zvuk novanica je moniji od posmrtnih zvona gomila novanica je jaa od piramida napokon, to svi znaju no nije suvino ponoviti. sjedio sam u fotelji s nogama na stolu, s Tragedijom lia na jajima, a ona je vikala da je dola struja, da je dola voda, da je dolo smee i da sutra mora sve to platiti, da pika im materina! dobro, ovjek stvara smee, plaa da se rijei smea, to

Slon afriki, vukovi, medvjedi, sove i hrvatski akademik

ba sam napunio dlan kikirikijem kad se oglasio mobitel u depu mi ribikog prsluka javio sam se i ena je rekla da e kasniti pola sata,

cmyk

46

VIII/189, 5. listopada 2,,6.

kolumna
Noga lologa

Iskreno lagao sam

ema mnogo izgleda. Nema ih jer smo zasrali. Ne malo nego puno. Nema zemlje u Evropi koja je pokazala takvu glupost kao mi. To se moe objasniti. Oito je da smo lagali tijekom prolih 18 do 24 mjeseca. Bilo je posve jasno da to to smo govorili nije istina. Precijenili smo mogunosti zemlje do te mjere da dosad nismo bili u stanju ni zamisliti zajedniku vladavinu socijalista i liberala. A u meuvremenu, tijekom etiri godine nismo uinili praktiki nita. Nita. Ovako je govorio Ferenc Gyurcsny, aktualni maarski premijer. To je dio njegova govora odranog u svibnju, nekoliko tjedana nakon pobjede na izborima za parlament. Govor je odrao na zatvorenoj sjednici s parlamentarnim zastupnicima svoje Socijalistike stranke, ali snimku govora emitirao je u rujnu maarski dravni radio. Emitiranje i Gyurcsnyevo kasnije priznanje da je snimka autentina izazvali su 19. rujna burne prosvjede na ulicama Budimpete, sukobe nekoliko tisua ljudi s policijom, opsadu zgrade televizije, breaking news. ljuti zato to ne ele da ih smatraju ba tolikim budalama. (Tako na svom blogu dogaaje komentira pjesnik i prevodilac George Szrtes.) Ali to je Gyurcsny zapravo uinio? Moda nam mogu pomoi Grci. I Michel Foucault. sobna denirati program. Moda postoji druga ekipa koja moe neto drugo. Mi ne moemo, mi ne moemo nita vie niti bolje od ovoge. I neemo moi. ak i da se ubijemo od posla. Mi ovdje radimo veliki i poten posao. I moramo ga napraviti. Ne govorim o Novoj Maarskoj, o razvoju, o Maarima izvan zemlje, odnosu s crkvama niti o drugih tisuu stvari jer one nisu najvanije u usporedbi s globalnom slikom. Za sve to emo imati konkretne, znaajne i promiljene prijedloge. Par njih e vas iznenaditi. Ali u usporedbi s cjelinom, o kojoj mi sami moramo odluiti, to nije najvanije. Reforma ili propast. I nita vie. A kad kaem propast, govorim o Maarskoj, o ljevici, i kaem vam vrlo otvoreno i o samom sebi... Igra li maarski premijer antiku igru parrhesia kako je u svojim predavanjima opisuje Foucault? Gyurcsny govori otvoreno, iskreno, izravno: do vulgarnosti, do priznavanja vlastite nemoi, do polaganja karata na stol. Govori ono to ljudi ne ele uti. Govori jer je to njegova dunost. Riskira (ak i ako uzmemo u obzir da je ef stranke, da govori podreenima, da se ne obraa javnosti i narodu: stranka moe izabrati drugog efa, a govor moe u javnost procuriti... kao to i jest procurio). Upitna je, naravno, Gyurcsnyeva osobnost: kako vjerovati u onoga tko priznaje da je lagao? Paradoksalnost igre parrhesia ovdje dolazi vrlo dramatino do izraaja. Vrlo dramatino.

Pazite. Stvar je u tome da kratkoronih rjeenja nema. [Ministar nancija] Jani [ Janos] Veres je u pravu. Moemo jo malo petljati ali ne dugo. Trenutak istine je tu. Boja providnost, obilje novca u svjetskoj ekonomiji, stotinu trikova kojih za javnost ne morate biti svjesni sve to nam je pomoglo da preivimo. Ali tako dalje vie ne ide. Ne ide. U zimskom semestru 1983. Michel Foucault je na Kalifornijskom sveuilitu, u Berkeleyju, odrao est predavanja o jednoj grkoj rijei. O rijei parrhesia, koja se obino prevodi kao sloboda govora (a tekst predavanja slobodno je dostupan na http://foucault.info/documents/parrhesia/). Francuskog je lozofa zanimao prvenstveno koncept iza parrhesia, tonije: povijest razvoja toga koncepta od kraja petog stoljea prije nove ere do petog stoljea nove ere. Kako se mijenjalo ono to stoji iza rijei, kako je jedno neproblematino podruje ljudskog iskustva postalo problem, potaklo rasprave i prijepore, izazvalo reakcije i krizu u dotad nijemim ponaanjima, navikama, praksama, institucijama. Parrhesia je pokazuje Foucault u predavanjima za grku antiku otvoreno priznavanje neugodne istine, onoga to ljudi ne ele uti. Parrhesia je usto totalno iskrena, totalno izravna, osobna njezinu istinitost jami linost onoga koji govori i zbog svega toga totalno hrabra: iznosei neto opasno, neto drugaije od onoga to vjeruje veina, govornik se izlae riziku (gubitku popularnosti, politikom skandalu, sankcijama, smrti). Istovremeno, govornik se uputa u parrhesia jer smatra da je iznoenje istine njegova dunost, da to mora uiniti kako bi druge popravio ili im pomogao. Poseui za parrhesia, govornik se koristi svojom slobodom i bira otvorenost nasuprot nagovaranju, istinu nasuprot lai ili utnji, riskiranje ivota nasuprot sigurnosti, kritinost nasuprot laskanju, moralnu dunost nasuprot sebinosti i moralnoj indolenciji. Parrhesia je, oito, bitno obiljeje demokracije: sr graanske hrabrosti i angamana i, u isti mah, jezgro propasti (jer, kako je smatrao Platon, ondje gdje svi imaju slobodu govora do rijei mogu doi i oni koji e predlagati neto po grad tetno ili opasno: usto parrhesia potie sve i svakoga ne samo da govore to im se prohtije, nego implicitno i da se ponaaju kako im se prohtije).

Neven Jovanovi http://lologanoga. blogspot.com Kako jedan moderni premijer igra jednu antiku verbalnu igru, ili: kako jedno neproblematino podruje ljudskog iskustva postaje problem, potie rasprave i prijepore, izaziva reakcije i krizu u dotad nijemim ponaanjima, navikama, praksama, institucijama

Govna
Ne moete navesti nijednu znaajnu vladinu mjeru na koju bismo mogli biti ponosni, osim injenice da smo na kraju izvukli vlast iz govana. I to je sve. Ako budemo morali zemlji podnijeti raun o tome to smo uinili tijekom etiri godine, to emo rei? Razumije se da vladine zadae nisu prireene uredno, mirno ili savjesno. Ne. Ne. Radi se luakom brzinom jer se time neko vrijeme nismo mogli baviti da ne bi procurilo, a sad to moramo izvesti, doli smo skoro do odlune toke. I onda da propadnemo jer nismo mogli odrati korak. Takvo je stanje stvari. U meuvremenu, jo uvijek treba postii dogovor sa slobodnim demokratima jer jo uvijek imamo problema s ministarstvima tu sve znate. Tijekom nekoliko dana, svijet se pitao: to je to Gyurcsny zapravo uinio? to se to zapravo dogodilo? Naravno: premijer mora predloiti paket otrih ekonomskih mjera. (Vie od dvije godine on je govorio da smo u ekonomskom procvatu, svi su mu vjerovali i glasali za njega. A sad ispada da je istina posve drugaija. Imamo vrlo ozbiljnih ekonomskih problema i mi, penzioneri, osjeamo to svaki dan, rekao je za BBC jedan od prosvjednika koji su traili Gyurcsnyevu ostavku.) Naravno: na stranakoj sjednici premijer je otro reagirao na kolege koji su se pitali jesu li te otre mjere doista potrebne. Naravno: u Maarskoj su prvog listopada u ovu nedjelju kad piem lokalni izbori, koji su zbog ovoga postali svojevrstan referendum o povjerenju vladi, referendum o Maarskoj. Naravno: svi politiari lau. Sve vlade lau na ovaj ili onaj nain. Svi oni nastupaju kao neki super poteni deki, ali birai znaju da se igra po pravilima kazalita da treba dobrovoljno obustaviti nevjericu; ali pritom se jo svejedno nadaju da ispod svih tih lai kuca srce ako ne ba od istoga zlata, onda barem od par karata. Onaj tip prodavaa rabljenih auta ih

Naknade za putne trokove

Hoemo li neto napraviti? Hoemo li rei: jebi ga, evo tu su doli ljudi koji su imali petlje i nisu se bavili rjeavanjem naknada za putne trokove, u pizdu materinu. Tu su doli ljudi koje nije zanimalo hoe li imati mjesto u lokalnoj vlasti, jer su shvatili da je ova vraja zemlja jedna drugaija pria. Ljudi koji mogu razumjeti da biti ovdje politiar na poetku 21. stoljea vrijedi zato to moemo stvoriti drukiji svijet. I samo zbog toga. Za ivot se moe zaraditi na puno drugih naina. Znam da je meni lako tako govoriti. Znam. Nemojte mi o tome. Ali ovo je zbilja jedini razlog zbog kojeg se ovaj posao isplati. Skoro sam umro kad sam 18 mjeseci morao glumiti da vladamo. Ne, mi smo lagali: ujutro, u podne i naveer. Ne elim vie tako. Ili idemo u akciju i naemo ljude za to, ili e to uiniti drugi. Ja osobno nikad neu dati intervju na ijem emo se kraju razii u miljenjima. Nikad. Nikad neu nakoditi maarskoj ljevici. Nikad. U dananjoj politici, u dananjem politikom ivotu moda i u dananjem ivotu openito igra parrhesia ne postoji. Usprkos demokraciji i svim njezinim arima, usprkos graanskom drutvu. I otud zbunjenost, otud ok pred Gyurcsnyevim postupkom: nemamo ga kamo staviti. I zato, ako vam je sluajui o maarskim dogaajima palo na pamet pitanje je li to mogue kod nas, razmislite naas o ovome: kod kojih to nas?

Reforma ili propast

Ljudi, mi nismo savreni. Nimalo. Niti emo biti. I ne mogu vam rei da e sve biti krasno... Ekipa kojoj ste povjerili vodstvo ove stranke je otprilike u stanju... je spo-

cmyk

VII/189, 5. listopada 2,,6.

47

esej

Najbolji nepoznati romanopisac

Stoop Zahvaljujui ponovnom izdanju knjiga Edwarda Whittemorea, moete nadoknaditi znanje o nikad otkrivenom geniju, rei da je va, priati o njemu kao zalueni fanatik.To je ovjek kojega moete priviti na prsa sigurni da ste odsad doista u odabranom drutvu
ada se da je ivot pravedan. Nada se da e se jedanput isplatiti sav tvoj teak rad. Zna da ivot nije pravedan, ali ipak se nada. Zna za guvu. Nagledao si se onoga, togod to bilo, to je suprotno od sree (iao bi tako daleko da kae kako si s vremena na vrijeme ulogorio na munim padinama planine Ne mogu pasti nie i planine Puiona). Ali, ipak se nada da oni ljudi koji vjeruju u sudbinu i karmu nisu toliko blesavi kao to djeluju. ita o ljudima poput Raymonda Carvera pisao je cijeli ivot, bolovao od alkoholizma, loih brakova, usrane sree, upoznao divnu enu svojega ivota, otkrio da ima rak plua i tumor na mozgu, rekli su mu da e ivjeti jo est mjeseci, a on je ivio jo pet godina. Usponi i padovi, nema dvojbe. Daju ti est mjeseci, a ti dobije pet godina (pet godina u kojima moe voljeti, pet godina u kojima e napisati svoje najbolje rijei). ita o ljudima poput Johna Kennedyja Toolea napisao je sjajnu knjigu, bio jedini koji je vjerovao da je takva (barem sudei prema mnogobrojnim agentima koji su odbili tu prokletu stvar), oduzeo si ivot (gurnuo gumenu cijev iz ispune cijevi automobila kroz prozor na vozaevoj strani) a zatim je poaen fenomenalnim posthumnim uspjehom kada je njegova majka (kakva li ponienja) dala knjigu u tisak, postigla da je nagrade prokletom Pulitzerovom nagradom, postigla da je diljem svijeta zavole i prigrle svi oni s imalo mozga. ita o tim ljudima i misli, dobro: ivot moe biti doista jebeno teak, ali obino svaka mala pria o jadu ima i svoju svijetlu stranu. Tono? Pogreno!

Usporedbe s Vonnegutom i Pynchonom

Priajmo o Edwardu Whittemoreu, hoemo li? ovjeku kojega je Publishers Weekly nazvao naim najboljim nepoznatim romanopiscem. On je Richard Yates na treu (ili desetu). To je ovjek koji je napisao pet knjiga pet knjiga koje su dobile sjajne ili dobre kritike, pet knjiga koje su se jadno prodavale. Pet knjiga od kojih se svaka prodala u manje primjeraka od one prijanje. Pa, ipak su svaku od tih pet knjiga nakladnici toga doba bili voljni tiskati (rije je o kasnim sedamdesetim i ranim osamdesetim Whittemore bi se danas jako teko objavio staromodno drutvo koje ini veinu suvremenog izdavatva jednostavno ga ne bi shvatio) zato to je to dokazivalo da imaju ukusa. Whittemore je bio primjer ukusa, erudicije, upotpunjenosti. Mnogo stvari. Plus, tu je i on sam. Roen 1933., Whittemore nije izdavao do 1974. (njegov prvi objavljeni roman Quins Shanghai Circus pravi cirkus od knjige u kojoj se sastaju sveenik pederast, jednooki ef japanske tajne policije i ruski anarhist pornograf (sve to plus prva reenica koja glasi: Jedno dvadeset godina nakon zavretka rata s Japanom u Brooklyn je doao teretnjak s najveom zbirkom japanske pornograje ikad skupljenom na zapadnjakom jeziku). Poeo je kasno objavljivati jer je prvi i najvei dio ivota proveo kao agent CIA-e na Srednjem istoku onom Srednjem istoku koji e odigrati najveu ulogu u njegovim najvanijim djelima The Jerusalem Quartet, Sinai Tapestry, Jerusalem Poker, Nile Shadows i Jericho Mosaic. Likovi lete iz jedne knjige u drugu Haj Harun, tri tisue godina star ratnik koji uva Jeruzalem od napada, Plantagenet Strongbow, pustolov roen u Engleskoj, OSullivan Beare, Irac s Aranskoga otoka koji eli prokrijumariti puke i igrati poker za vlasnitvo nad Svetom zemljom. Putem (kako New York Times ljubazno zapaa) sreete misterije, istine, neistine, genijalne autiste, nekrole, maioniare, patuljke, voditelje cirkusa, tajne agente sjajna prerada povijesti u naem stoljeu.

Whittemorea su esto usporeivali s Vonnegutom (Whittemore je prema Vonnegutu ono to je tapiserija prema kolijevki za macu Rhoda Lerman) i Pynchonom (postoji neto istine u usporedbi s Vonnegutum: Whittemore nije za idiote, ali i ne zahtijeva doktorat u nekakvoj apstraktnoj kvantnoj zici kao to ponekad vrijedi za Pynchona) i Timom Robbinsom (ponovo, ima neto istine no, Whittemore je ambiciozniji od Robbinsa Robbins pie pop-pjesme, Whittemore stvara pravu bombastinu simfoniju). Postoje i neke slinosti s Davidom Fosterom Wallaceom (kombinacija erudicije i anarhije) te Jeom VanderMeerom (koji je i sam veliki Whittemoreov oboavatelj).

Nitko nije itao njegove knjige dok je bio iv

No, stvar je sljedea. Budui da tijekom ivota veinom nije bio itan, Whittemoreove su knjige izvan tiska ve dvadeset godina (on je bio Sveti Gral za trgovce rabljenim knjigama). Nitko nije itao njegove knjige dok je bio iv. Zatim je dobio rak i umro (pomislili biste da e ga nakon toga intelektualci ponovo otkriti, ali nije bilo tako). Nita. Nije itan ni za ivota ni nakon smrti. Nula. Nigdje sree. Pa ipak. Stvari su krenule nabolje. Zahvaljujui nakladnikoj kui Old Earth Books moete ponovo nabaviti svih pet knjiga sve to je izdao za ivota (postoje moda jo tri druge: rana djela i jedan nedovreni roman o Billyju Kidu koji e moda, moda, izai za godinu ili dvije ako proitate tih pet knjiga, htjet ete proitati i druge, vjerujte mi). Tako sad moete nadoknaditi znanje o pravome izgubljenom velikanu. Prekriite to. Sad moete nadoknaditi znanje o nikad otkrivenom geniju, rei da je va, priati o njemu kao zalueni fanatik neete pogrijeiti. To je ovjek kojega moete priviti na prsa sigurni da ste odsad doista u odabranom drutvu. Ali nadajmo se da e ponovo izdanje to neto promijeniti... S engleskoga prevela Ksenija varc. Objavljeno u e-asopisu Bookmunch www. bookmunch.co.uk/view.php?id=977

cmyk

cmyk

Revija malih knjievnosti 2

program

Kolekcija jesen/zima. Slovenija

11. 14. 10. 2006.

program

Jana P. Srdi Tomislav Vrear

Omiljeni citat? Zato? Lavorare stanca. Zato? Jer rad ubija. Smrt faizmu. Omnia mea mecum porto. Zato? Jer se prezivam Vrear i ne nosim previe prtljage.

Omiljeni citat? Zato? Loe je, a bit e jo gore. Vitomil Zupan. esto koriten i uvijek tjei.

Gdje se oblaite? U kupaonici. Omiljena odijevna kombinacija? S dobrim karakterom, anything goes. Gdje se oblaite? Najrae second hand, odijea se po mom miljenju mora dijeliti

Pria uspjeha? Razletjeti se na tisue prafaktora i raspriti ego. Pisati kao maina.

Duan arotar

Omiljeni citat? Sva svemirska sazvjea su tvoja, u tebi su; izvan tvoje ljubavi sasvim su nestvarna. Oscar Milosz.

metafizika, u njima je sadrano ono bitno, da je istinit samo na unutarnji svijet. Zaboraviti svoj unutarnji, uvstveni svijet, isto je to i unititi svemir. Gdje se oblai? U MURI. Roen je u Murskoj Soboti. Oba roditelja su mu radila u MURI. Omiljeni detalj? Crni eir.

Mjesto za godinji odmor? Klasika je hrvatska obala...

Slobodno vrijeme? Raunalo, raunalo i raunalo.

Omiljeni recept? Sve to je svjee, pripremljeno s ljubavlju i mijea se s maslinovim uljem. Mjesto za izlazak? KUD France Preeren, Cafe galerija na Dvornem trgu - teta to vie ne postoji, Metelkova mesto, Tri volta (Split), Geto (Split), Riva (Split), Sedmica (Zagreb) ...

Mjesto za izlazak? Kinoteka, Metelkova, Orto bar, koncerti, kod prijatelja doma...

Objanjene citata? Oscar Milosz je bio daleki roak nobelovca Czeslawa Milosza, ivio je u Parizu, bio je pjesnik i filozof, pisao je na francuskom. Milosz je od tog svojeg tajanstvenog roaka uio metafiziku, kao to navodi u jednom eseju. Mislim, da je s tim rekao sve, citirane rijei su uistinu ista

Mlada slovenska knjievna scena u europskom kontekstu.

Iva Jevti
Omiljeni citat? Zato? Svizac: Ponekad i ja elim biti krava. Iz reklame za Milku. Ne znam, stvarno, ali uvijek me nasmije... Valjda i svizac ima neke neostvarive elje. Slobodno vrijeme? Ispunjavam ankete. Uvjeravam ljude da me vole. Planovi za budunost? Pripremiti juhu od blitve.

Jure Jakob

Sebastijan Pregelj

Pria uspjeha? Napisati bestseller po kojemu u Hollywoodu snime film. ivjeti od autorskih prava. Omiljeni recept? Cheese cake s borovnicom. Mjesto za godinji odmor? Zimi Cervinia/Zermatt. Ljeti kombinacija putovanja i izleavanja. Gdje se oblai? Oblai se u kupaonici, dnevnoj sobi i spavaoj sobi. Ne preferira niti jedan duan.

Andrej Hoevar

Omiljeni recept? aj s mlijekom. Vino, sir i kruh. Vegetarijanac. Pria uspjeha? Od osnovne kole sam elio svirati gitaru u bendu. Godine 2005. ukazala mi se prva prilika: bend the Real Things. Slobodno vrijeme? itam, razmiljam, piem, sanjam. Sviram s bendom. Mjesto za izlazak? Metelkova.

Sudjeluju: Urban Vovk (urednik knjievnog asopisa Literatura), Ivana Latkovi (katedra za slovensku knjievnost na FF u ZG) i Jagna Poganik (prevoditeljica sa slovenskog i knjievna kritiarka).

Slovenija Hrvatska. Izdavatvo, suradnja, projekti. Omiljeni citat? Zato? Svakoga dana u svakom pogledu sve vie napredujem. Jer tako i treba. Mjesto za godinji odmor? Europske metropole koje miriu na smolu.

Polona Glavan
Pet najgorih knjiga? Od klasika Balzac: Izgubljene iluzije, Keller: Zeleni Henrik. Od najee preporuanih John Irving: Molitva za Owena Meanyja, Paulo Coelho: Alkemiar. Od uasno nagraivanih Nicola Barker: irom otvoreno. Mjesto za izlazak? Gdje god se moe sresti prizemljene tridesetogodinjake. Omiljena odijevna kombinacija? Kratka ljetna haljina plus neke slatke sandale.

Andrej E. Skubic

Nejc Gazvoda
Omiljeni citati? Theres a difference between repping somebody and fucking being somebody. James Kelman. Postoje: razliiti krajevi i tajna skrovita, put zvijezde repatice i togod se sjeti jo netko drugi. Ale Debeljak. Cvijet je najmekaniji ako na njega postavi dlan. Cvijet voli dlan. Ja volim sve. Toma alamun. Mjesta za izlaske? Ljubljanski kafii Maek, Zlata ladjica, KUD France Preeren.

Sudjeluju: Mitja ander (urednik u izdavakoj kui Beletrina), Seid Serdarevi (izdavaka kua Fraktura), Roman Simi (izdavaka kua Profil), Zvonko Kova (profesor slovenske knjievnosti na FF u Zg) i Branko egec.

Omiljeni citat? Zato? Ne znam je li toan, ali ipak: Vani smo samo u svojim odlukama. Sartre. Zato? Jer kae sve to treba znati o ivotu. Mjesto za izlazak? Ako se osjeam arty, idem nekamo, gdje je velik prostor za puae, dobra glazba i gdje toe dobro vino. Ako sam alkoholiziran, idem tamo kamo me odvuku prijatelji. Obino mi je sljedee jutro ao.

Proglaenje najboljih prijevoda i dodjeljivanje stipendije za uenje slovenskog jezika studentima.