Srednja kola Vrbovec

U Vrbovcu 22. 4. 2014.

Martina Poslon, 2.b

UVOD
Indikator je tvar koja u otopini daje vidljivu promjenu (obino promjenu boje) u prisutnosti kemijske vrste. Koriste se za oznaavanje zavretka kemijske reakcije. Indikatori se dijele prema vrstama kemijskih reakcija u kojima se primjenjuju (kiselo-lunate, redoks, talone, kompleksirajue i adsorpcijske). Pomou kiselo-baznih ili pH-indikatora ispitujemo koje su tvari kisele (u vodenim otopinama daju oksonijeve ione - H30+), a koje lunate (u vodenim otopinama daju hidroksilne ione - OH-). Kiselost ili lunatost mjeri se pH-vrijednou otopine, koju iskazujemo pH-skalom u rasponu od 1 do 14. Otopine iji je pH jednak 7 neutralne su, dok su otopine s pH-om niim od 7 kisele, a viim od 7 lunate. Kiselo-bazni indikatori su spojevi, kao npr. fenolftalein i metil oran. Metil oran je kiselo-bazni indikator, u kiselom je crven, u bazinom ut. Fenolftalein je kemijski pokazatelj koji mijenja boju uljubiastu ako je sredina bazna, a a ko je sredina kisela, ne mijenja boju (ostaje bezbojan). L akmus-papir je vrsta indikatorskog papira koja se upotrebljava kao kiselo-bazni indikator, u kiselom je plavi lakmus-papir crven, a u bazinome je crveni lakmus-papir plav. Mogu se koristiti i prirodni pH-indikatori, kao to je, primjerice, crveni kupus. Prirodni indikatori su prirodni spojevi koji reagiraju promjenom boje u prisutnosti drugih tvari. Najee ih povezujemo s kiselou i lunatou vodenih otopina. Osim kupusa prirodni indikatori su sljezov aj, sok cikle, crni aj.

U ovom u pokusu uz pomo soka crvenog kupusa dokazati da je to prirodni indikator koji mijenja boju u topinama razliite pH vrijednosti.

MATERIJAL I METODE Pribor koji sam koristila pri izradi ovog pokusa : - 6 malih aica, svaka od 30 mL - Mala liica - no - posuda u kojoj se kuhao kupus - cijedilo Materijal koji sam koristila pri izradi ovog pokusa: - kuhinjski ocat - sok polovice limuna - kupus - detrdent za pranje posua - praak za rublje - voda Metode rada: Narezala sam otprilike 100 grama svjeeg crvenog kupusa i stavila ga u 100 mL vode da se malo prokuha. Kupus je odmah poeo isputati svoju ljubiastu boju. Nakon pola sata kuhanja, ocijedila sam kupus, odnosno propustila sam ga kroz cijedilo jer mi je bila potrebna samo tekuina koju sam dobila kuhanjem. Ostavila sam tekuinu da odstoji 3 sata. Dok se tekuina hladila, pripremila sam 5 aica. U prvu sam ulila kuhinjski ocat, otprilike do treine aice. U drugu sam iscijedila sok iz polovice limuna, a u treu nisam ulila nita osim soka kojeg sam dobila kuhanjem kako bih mogla uoiti razliku. U etvrtu epruvetu stavila sam malo detrdenta za pranje posua i vode, a u zadnju petu epruvetu malo prka za rublje i vode. Zatim sam u svaku epruvetu jo dodala sok od crvenog kupusa i odmah se vidjela promjena boje.

Slika 1.1 boja tekuina prije dodavanja soka crvenog kupusa

REZULTATI POKUSA
Promjena boje tekuine u epruveti bila je uoljiva odmah prilikom ulijevanja soka od crvenog kupusa u odreenu epruvetu. Ocat se nalazio u prvoj aici i on je prilikom ulijevanja soka promijenio boju u crvenu. Sok iz limuna koji se nalazio u drugoj aici je takoer pocrvenio, odnosno njegova boja je bila izmeu crvene i roze. U treu aicu nisam stavila nita osim soka crvenog kupusa, tako da se u toj aici nije dogodila promjena boje. U etvroj aici u kojoj se nalazio deterdent za pranje posua dogodila se promjena boje i to u zelenu, a u zadnjoj, petoj epruveti praak za rublje promijenio je boju u utu.

Slika 1.2. boje u aicama nakon dodavanja soka od crvenog kupusa

RASPRAVA
Aktivna tvar koja se nalazi u aju ipka, listu crvenog kupusa, soku cikle itd. se naziva antocijan. To je pigment koji mijenja boju sa promjenom pH vrijednosti u otopini. Skuhaj aj od ipka, dodaj malo sode bikarbone ili limunske kiseline i dobit e slian efekt.

antocijan (grki: anthos cvijet, kyaneos tamnomodar), antocijanin, flavonoidna biljna

boja otopljena u staninom soku, koja daje crvenu, ljubiastu ili modru boju (ovisno o kiselosti) laticama cvijea, plodovima, liu (napose u jesen), podzemnim organima (primjerice kod cikle).
E163 je kod za biljni ekstrakt koji se koristi kao aditiv antocijanin u hrani. Glavna svrha aditiva je bojenje hrane. Antocijani se nalaze u pokoici groa tako da pri ekstrakciji antocijana pri proizvodnji vina moe se odreivati boja vina, tj. od crnog groa uklanjanjem pokoice moe dobiti belo vino ili roze. Antocijan se takoer nalazi i u jagodama Iako ak 90% kupusa ini voda, bogat je mineralnim tvarima, vitaminima i brojnim fitokemikalijama. Kupus je odlian izvor prehrambenih vlakana, vitamina K i vitamina C, te je dobar izvor folata i kalija. Kao i vedinu povrda, kupus ubrajamo u niskokalorine namirnice. Tako 100 g svjeeg kupusa sadri samo 25 kalorija Crveni kupus sadri vie bioaktivnih komponenti od bijelog kupusa. Znanstvenici su u crvenom kupusu pronali ak 36 spojeva iz skupine antocijana, od kojih osam nikad prije nisu pronaeni u kupusu. Antocijani su biljni pigmenti koji su ponajprije zasluni za njegovu crvenoljubiastu boju, a ubrajamo ih u skupinu flavonoida

Flavonoidi. Pigmenti topivi u vodi i staninom soku ine veliku skupinu hemijskih spojeva. Flavonoidi se prije svege nalaze u ljuskama voa (jabuke, trenje) i povra (paradajz). Poznato je ukupno oko 4.000 5.000 raznih vrsta flavonoida. Plavo-ljubiasto voe i povre sadri flavonoide ( antocijanine, fenole i druge spojeve). Voe i povre plave i ljubiaste boje su naprimjer: borovnice, kupine, crni ribiz, ljive, ljubiaste smokve, ljubiasto groe, groice, patlidan, ljubiasti krumpir, ljubiaste paroge itd.

Antocijanidini, flavoni i flavonoli dolaze u prirodi u vezanom obliku kao glikozidi. Glikozidi antocijanidina zovu se antocijani i crvene su do plave boje, koja je karakteristika brojnih vrsta voa.

Rije antocijanin dolazi od dvije grke rijei, anthos (cvijet) i kyanos (plavo). Antocijani su prisutni u svakodnevnom ivotu, u vou, povru, cvijeu. Nalaze se u grou, vinjama, jagodama, malinama, rotkvicama, crvenom zelju itd. Danas se antocijani najee ekstrahiraju iz groa i crvenog zelja, zatim iz bobica bazge, crnog ribizla i crne mrkve. Vie od 300 vrsta antocijana je identificirano u prirodi. Iz strukturnih varijacija H, OH i OCH3 grupa na B-prstenu proizilazi 6 razliitih aglikona antocijanidina: pelargonidin, cianidin, delfinidin, peonidin, petunidin i malvidin. Osim pelargonidina, groe sadri svih 5 vrsta antocijanidina, sa malvidinom i delfinidinom kao dominantnima. Cianidin je najei antocijanidin u prirodi i ekstrakti crvenog zelja, crne mrkve i bobica bazge su u cijelosti na bazi cianidina. Antocijani su rektivne molekule, pogotovo one koje sadre orto-fenolne grupe (cianidin, petunidin i delfinidin) su vie podlone oksidaciji i stvaranju kompleksa sa metalnim jonima. Antocijani uvijek postoje u prirodi kao glikozidi. Aglikoni koji mogu nastati kiselinskom ili enzimskom hidrolizom su izuzetno nestabilni. Glikozidna supstitucija poveava stabilnost i vodotopivost. Supstitucija se pojavljuje na 3. i 5. poziciji Aprstena, rijetko na 7. poziciji. Najei glikozidni eeri su: glukoza, galaktoza, ksiloza, arabinoza i raminoza. Molekule antocijana se mogu meusobno povezivati i acilirati sa aromatskim i alifatskim kiselinama. Te pojave se jo nazivaju ko-pigmentacija, to pridodaje njihovoj stabilnosti

Antocijanini su vrlo nestabilni. Gubitak boje zamjetljiv je poslije odmrzavanja smrznutog voa i tokom prerade te uvanja proizvoda od jagoda. Promjena boje posljedica je reakcije antocijana sa nastalim kinonima. Brzina destrukcije antocijana zavisi od pH jer se ubrzava pri vioj pH vrijednosti. Sa aspekta pakiranja postoji mogunost formiranja kompleksnih spojeva sa metalima kao to Al, Fe, Cu i Sn. Ovi kompleksi openito rezultiraju promjenom boje pigmenata. Na primjer crvena boja vinje reagira sa kalajem i formira purpurni kompleks. Metal konzervi moe biti izvor ovih metala pa je potrebno oblagati ambalau specijalnim organskim spojevima koji eliminiraju ove neeljene reakcije.

Univerzalni indikator je indikator koji pokazuje nekoliko razliitih promjena boje u irokom pH podruju. Boja se koristi za direktno odreivanje vrijednosti pH. Univerzalni indikatori su obino mjeavine nekoliko indikatora

Oksidacijsko-redukcijski indikatori su tvari koje reverzibilno mijenjaju boju izmeu svog oksidiranog i reduciranog oblika. Adsorpcijski indikatori nisu ba esti, tijekom titracije (talona
titracija) nastaju krute estice koloidnih dimenzija. U zavrnoj toki titracije mijenja se povrinski naboj koloidnih micela koje onda adsorbiraju indikator (molekule indikatora su nabijene suprotno od naboja micela). Kompleksometrijski indikatori. Odreivanu tvar, obino neki otopljeni metalni kation, odreujemo titrimetrijskom otopinom kompleksirajueg reagensa. Uzmemo indikator koji takoer kompleksira, ali slabije (da ne bude konkurenc ija) i onda, kad potroimo ono to ve indikator kompleksira, on e iz vezanog stanja prijei u slobodno to opaamo kao promjenu boje.

Prirodni indikator - sok crvenog kupusa u kiseloj otopini je crven, u neutralnoj plav, a u lunatoj zelen do ut, to ovisi o jakosti luine. Ucenici su morali dokazati u kojoj epruveti je kiselina, u kojoj je luina, a koja je neutralna otopina. Svi su sa zanimanjem sudjelovali u radu.

http://www.profil.hr/skolski-portal/kemija-u-kuhinji-jestivi-ph-indikatori
KISELO crveno rozo NEUTRALNO ljubiasto plavo LUNATO zeleno uto