ALEGORIJA I ARKADIJA

ANTIKI MOTIVI U UMJETNOSTI HRVATSKE MODERNE

Izloba ALEGORIJA I ARKADIJA Antiki motivi u umjetnosti hrvatske moderne Galerija Klovievi dvori Jezuitski trg 4, Zagreb 26.rujna 8.prosinca 2013.

ALEGORIJA I ARKADIJA
ANTIKI MOTIVI U UMJETNOSTI HRVATSKE MODERNE

26.rujna 8.prosinca 2013. Autorice izlobe Petra Vugrinec Irena Kraevac Darija Alujevi Struni suradnici Ivan Radman Daniel Rafaeli Kustosica izlobe Petra Vugrinec Likovni postav Nika Pavlinek Fotografije Damil Kalogjera Goran Vrani Prijevod na engleski Nikolina Jovanovi Marketing Antonio Picukari Tehnika realizacija Dragutin Matas Tomislav Antoli Damir Babi Davor Markoti Vinko Soldan Tomo etek Prijevoz izlobe Galerija Klovievi dvori Kunsttrans Osiguranje izlobe Croatia osiguranje d.d. Restauratorski radovi Hrvoje Kern, Modrena galerija, Zagreb

sadraj

Irena Kraevac Antiki anr u umjetnosti 19. stoljea

17 Petra Vugrinec Antiki motivi u slikarstvu hrvatske moderne

37 Darija Alujevi Antiki motivi i odjeci antike u kiparstvu hrvatske moderne

51 Daniel Rafaeli Antiki film de sicle

57 Reprodukcije djela

149 Kataloki popis djela

Antiki anr u umjetnosti 19. stoljea

Irena Kraevac
Alegorija i Arkadija

Uiti antiku isto je to i nai tajnu plastine ljepote.

8

Proniknuti u harmoniju i proporcije ljudskog tijela, kao i u prosti velianstven zakon linije: to znai shvatiti staru grku umjetnost a i svu umjetnost.
Vlaho Bukovac, Moj ivot, Zagreb, 1918.

1 Afrodita Milska, sadreni odljev iz 19.st kat.br.121

Zanimanje za kulturu klasine antike civilizacije pojaano je u razdoblju prosvjetiteljstva, kada u Grku i na jug Italije odlaze mnogi istraivai, antikvari, arheolozi i povjesniari koji razotkrivaju i na izvoru studiraju spomenike i arheoloka nalazita. Doba je to i kada Johann Joachim Winckelmann pie prvu Povijest umjetnosti staroga svijeta (Geschichte der Kunst des Altertums, 1764.) i kada zapoinju iskapanja Pompeja i Herkulanuma, koja se nastavljaju tijekom 19. stoljea. Godine 1873. pronaeno je Prijamovo blago, a desetljee prije toga Nika sa Samotrake i August Primaporta. Antiki lokaliteti i poznavanje antike kulture postaje nezaobilazno ne samo za umjetnike, arheologe i povjesniare umjetnosti nego i za svakog obrazovanoga graanina 19. stoljea, kada se i stvara ideal prosvijeene intelektualne i kulturne Europe bez nacionalnih granica, odnosno romantiarska vizija Europe sjedinjene na harmoniji i konfesionalnoj uniji bez antagonizama i konflikata, utemeljenoj na zasadama klasine antike grke i rimske civilizacije. Humanistiki obrazovni i odgojni ideal utemeljen na oivljavanju duha antike i humanizma kao tipino europskog naslijea temelj je prosvjete i kulture 19. stoljea. Antika se u humanistikoj naobrazbi gimnazija i sveuilita doivljava kao umjetniki i etiki vrhunac u povijesti ovjeanstva te se pedagoki program oslanja na primjere antikih povijesnih i mitolokih junaka. Uenje klasinih jezika, grkog i latinskog, temelj je obrazovanja, a antiki povijesni i literarni izvori prevode se na europske jezike i studiraju u originalu.

10

Akademsko slikarstvo i kiparstvo temeljilo se od svojih poetaka u Vasarijevoj firentinskoj Akademiji na dobrom poznavanju formalnih zakonitosti proporcija i kompozicija te ikonografskih tema i motiva antike umjetnosti. Osnova akademskog studija bilo je svladavanje korektnog crtea, tzv. accademia, preko suodnosa svjetla i sjene na volumenima, a najee se izvodio u tehnikama ugljena i krede izrazitih modelacijskih mogunosti u postizanju mekih tonova. Studije i crtei prema antikim modelima bili su obavezan dio umjetnikog kolovanja, a konani rezultat bilo je akademsko djelo, slikarski ili kiparski rad koji je morao zadovoljiti zakonitosti propisane tradicionalnom akademskom izobrazbom svladavanjem strogih pravila perspektive i anatomije na temelju kopiranja antike skulpture koja se smatrala presudnom za dobar osjeaj forme. Crtanje, slikanje i modeliranje draperija prema Fidijinim reljefima smatralo se izazovom slikarskog i kiparskog umijea. Slikare, kipare i arhitekte koji se formiraju na europskim likovnim akademijama u razdoblju 19. stoljea posvuda je pratilo antiko okruenje. Hodnici i dvorane akademija vrvjeli su odljevima antikih skulptura i fragmentima arhitekture, a svako je temeljno naukovanje zapoinjalo crtanjem prema antikim sadrenim modelima u tzv. Antikenklasse, na kojoj se savladavao pedantan akademski crte, narativna ilustrativnost, tehnika vjetina i precizno slikanje detalja. Na umjetnikim akademijama diljem Europe uglavnom se risalo prema zadanim istovjetnim predlocima, Apolonu Belvederskom, Herkulu Farnese, Afroditi Milskoj (sl.1), Veneri Medici, Niki sa Samotrake, Diskobolu i Laokoontu, fragmentima partenonskog friza, dakle, primjerima nekih od najpoznatijih djela antikoga kiparstva ije odljeve je morala imati svaka vanija zbirka. Ideja o formiranju zbirki odljeva antike skulpture potjee iz druge polovice 17. stoljea, kada su uglavnom sluili kao predloci za crtanje na likovnim akademijama. Tijekom 19. stoljea odljevi su svoje mjesto osim na umjetnikim akademijama nalazili i u gimnazijama te na fakultetima kao svojevrstan memento klasine humanistike naobrazbe. Upravo su zbirke odljeva antike skulpture bile okosnice brojnih kasnijih muzeja, a sadreni kipovi nisu se doivljavali kao jeftin nadomjestak originalnih djela, nego su svojom besprijekornom zagasitom bjelinom utjelovili istu plastinu formu prema estetskom mjerilu plemenite jednostavnosti i smirene uzvienosti to ga je Winckelmann utemeljio prije nego to se povela rasprava o polikromiji antike skulpture. Umijee akademskog slikanja i poznavanje artefakata antike umjetnosti i kulture poticali su nove koncepte likovnosti. Uivljenost u svijet antikih junaka, sveprisutnost kopija antikih djela i brojnost originala koji su nakon iskopavanja punili europske muzejske zbirke u 19. stoljeu pridonijelo je kreiranju specifinog anra akademskog slikarstva. Motivi i detalji na slikama uprizoruju najee dekadentni luksuz antike svakodnevice u kojoj su ljepolike ene prikazane u luksuznom interijeru s mramornim stupovima, kamenim klupama ili na osunanoj terasi s pogledom na mediteranski krajolik (tzv. belvedere). Pritom se velika panja pridavala detaljima koji prikazuju materijalnu kulturu antike, npr. minuciozno naslikanom mozaiku poda, kipovima i fragmentima arhitekture, uljanicama i arama, keramici i staklu, enskim frizurama, odjei i potreptinama, lepezama, ogledalima koji fasciniraju autentinou i materijalnou prikazanoga. Atletski homerski mitski junaci poznati iz historijskog slikarstva zamijenjeni su hedonistikim i eklektinim svijetom bliim dekadentnoj rimskoj kulturi. Taj antiki anr javlja se i traje

3 Lawrence Alma-Tadema, itanje Homera, 1885., Philadelphia Museum of Art, George W. Elkins Collection

2 Alexandre Cabanel, Fedra, 1880., Muse Fabre, Montpellier

usporedno s vrhuncem i procesom rasapa akademskog principa slikarstva. Na parikom Salonu 1863. godine Cabanelova Venera izloena je nasuprot Manetovu Doruku na travi. Likovna kritika i graanski ukus od potonjeg su djela stvorili ikonu na kojoj se temeljilo poznavanje i interpretacija modernog slikarstva, a na Cabanelovu Veneru gledalo se sa zadrkom. Izlobe odrane posljednjih desetljea pokrenule su nove analize i interpretacije salonskoga akademskog slikarstva, koje se kao kljuna tema nametnulo nakon otvorenja parikog Muzeja dOrsay 1986. godine u ijem su izlobenom prostoru usporedno postavljena djela francuskih realista i impresionista s akademskim salonskim slikarima. Prethodila mu je izloba Williama Bouguereaua u Petit Palaisu 1984., a slijedio je val otkrivanja zaboravljenih i zanemarih slikarskih opusa velikih majstora 19. stoljea: retrospektivne izlobe Lawrencea Alma-Tademe u Muzeju Van Gogh u Amsterdamu 1996., Carla Theodora Pilotyja u mnchenskoj Novoj Pinakoteci 2003., Frederica Leightona u Vili Stuck 2009. i JeanLuisa Grmea u Muzeju dOrsay 2010. Iste su godine predstavljena majstorska djela viktorijanskog slikarstva u bekom Belvedereu, a slijedila je velika izloba Hansa Makarta 2011. godine, istodobno kada je odrana prva izloba Alexandrea Cabanela u klnskom Muzeju Wallraf-Richartz. Ono to su u 20. stoljeu Picasso i Warhol, to su u prethodnom stoljeu bili Cabanel i Grme, Alma-Tadema i Leighton, Piloty i Makart, vani umjetnici svoje epohe koje je europska modernistika valorizacija ispustila iz fokusa, to je jedan od razloga da se mnoga djela danas nalaze u amerikim zbirkama. Kao primjere antikog anra u slikarstvu 19. stoljea izdvajamo nekoliko karakteristinih djela sadraji kojih su reinterpretacija antikih knjievnih djela i mitova, idilini prizor transponiran u pseudoantiki ambijent te antiki motiv u slubi alegorijskog i simbolistikog slikarstva na kraju stoljea. Fedra (sl.2) Alexandrea Cabanela (1823. 1889.) prvi je put izloena na parikom Salonu 1880. godine. Prikazuje traginu Euripidovu junakinju, koju je u francuskoj knjievnosti obradio Racine, u trenutku kada zdvojna i zatvorena u svojoj palai sama sebe osuuje na smrt glau zbog neuzvraene ljubavi posinka Hipolita, kojeg je otac Tezej nakon njezinih kleveta osudio na okrutnu smrt. Teatralna inscenacija u bogatom interijeru prikazuje shrvanu leeu figuru ene nalakenu na desnu ruku, dok je lijeva nehajno sputena uz krevet. Njezino tijelo besprijekorna inkarnata boje slonovae tek je ispod struka nemarno prekriveno prozranom bijelom tkaninom. Zaspala sluavka u podnoju njezina leaja prikazana je frontalno u polusjedeem poloaju, dok joj se druga obraa moleivim pogledom i prekrienih ruku. Njihova je put tamnija, to je tipina hijerarhijska razlikovna karakteristika. Tamna pozadina u kojoj se naziru elementi luksuznog interijera jo jae naglaava konturu glavnog lika koja se horizontalno protee sredinom slikarskog platna. Visoka preciznost slikarskog postupka, egzaktnost prikazivanja kostima, arhitekture i detalja, rafinirani kolorizam, inscenacija trenutka koji prenosi literarni predloak ostavljaju snaan dojam. itanje Homera (sl.3), 1885., Lawrencea Alma-Tademe (1836. 1912.) uprizoruje scenu u kojoj etiri sluatelja prate recitaciju mladog mukarca ne referirajui se izravno ni na jedan Homerov ep. Scena vie podsjea na svakodnevni ivot transponiran u razdoblje antike (likovi su AlmaTademini suvremenici!), a naslikani predmeti vjerna su rekonstrukcija prema arheolokim nalazima. Likovi su prikazani pojedinano ili u paru

Alegorija i Arkadija

11

12

u arhitekturi s pogledom na mediteranski pejza. Hladan mramor u kontrastu je s toplim sunanim danom, a karakteristini su izrazito svijetli tonovi nijansa sive, bijele, ukaste, okera i zelenkaste. Premda odie reduciranou i jednostavnou, slika vrvi bogatstvom detalja koji asociraju na dekadentni luksuz: mramorna klupa na terasi, tekstil i krzno, brojni predmeti poznati iz arheolokih nalaza, glazbeni instrumenti i odjea. Fascinantna je materijalnost prikazanog koja poprima gotovo haptiku kvalitetu, kao to je mekoa krzna u kontrastu prema tvrdom kamenu. Statinu kompoziciju naglaava mirnoa likova i ekspresije njihova lica koji uprizoruju hedonistiki svijet lagodnog ivota. Ovaj klasicizirajui anr osloboen je predloaka antike literature, mitologije ili povijesti i svojevrsno je transponiranje sadanjosti u pomno dekoriranu antiku kulisu. Alma-Tadema primjenjuje odreene inovacije kao npr. bijelo grundirano platno koje pridonosi svijetloj paleti i lazurnu tehniku nanoenja boje koja daje atmosfersku lakou. Glavni su motiv njegovih slika ene produhovljene ljepote, a nezaobilazni detalj je cvijee koje pronosi odreenu simboliku. Otklon od uvrijeene akademske estetike prema simbolistikom govoru boja, odricanje iluzije prostora u korist naglaene plonosti karakteristike su slikarstva Maxa Klingera (1857. 1920.), ije se zanimanje za klasinu antiku pojaalo boravcima u Rimu. Njegov Parisov sud (sl.4), 1885.-1887., uvlai gledatelja u jedan minuli svijet i navodi na vie interpretativnih razina. Mit transponiran u alegorijski ili historijski prikaz s jasnom moralizatorskom porukom prema kraju stoljea poprima naglaeno enigmatsko, skriveno literarno-filozofsko simbolino znaenje. Karakteristian primjer preuzimanja antikog repertoara u alegorijskom smislu predstavlja Alegorija skulpture (sl.5) iz 1899. Gustava Klimta (1862.1918.) iz mape grafikih predloaka Allegorien und Embleme. Alegorije i personifikacije omiljena su tema u razdoblju historicizma, kada se za sva podruja ljudske djelatnosti i pojavnosti pronalaze prikladni slikovni motivi. Vitka stilizirana figura mlade ene otjelovljuje alegoriju suvremene skulpture. U njezinoj je pozadini slobodno kolairana zbirka citata antike skulpture koji se uzdiu reljefno na praznom zidu, meu kojima prepoznajemo bronanog mladia koji izvlai trn, mramornu boicu Atenu, glavu Here i reljef antikog friza u gornjoj zoni te kipi krilate Viktorije (Nike) s lovorovim vijencem. Ta suptilna i rafinirana igra s prolou i sadanjou te mrtvih materijala mramora i bronce karakteristinih za kiparstvo i njenog akta koji se doima kao Pigmalionova oivljena skulptura uprizoruje novi tip alegorijskog prikaza u kojem je izraeniji naglasak na njezinoj simbolinoj komponenti i visokoj estetiziranosti nego na narativnosti. Ekaterini Kepetzis novijim je tumaenjima ublaila uvrijeenu konfrontaciju akademskog slikarstva i avangardnih pojava navodei da je rije o dva fenomena koji se javljaju istodobno u drugoj polovici 19. stoljea, a Elizabeth Prettejohn zalae se za novo vrednovanje esteticistikog slikarstva kao jednog od putokaza modernog slikarstva i nastupa protiv hegemonije impresionizma u dosadanjoj povijesti umjetnosti. Leighton, Moore i Alma-Tadema u okviru engleskog, Cabanel i Grme u francuskom te Makart i Klimt u austrijskom slikarstvu, da izdvojimo nekoliko karakteristinih primjera, doivljavaju ljepotu kroz formalnu perfekciju, a jedinstvo forme i sadraja pronalaze u idealnom izrazu ljepote utjelovljene u poznavanju zakonitosti antike skulpture koju prenose na dvodimenzionalnu plohu. Pod utjecajem engleskog viktorijanskog slikarstva koje se

4 Max Klinger, Parisov sud, 1885.-87., Belvedere, Be

5 Gustav Klimt, Alegorija skulpture, 1899., Austrijski muzej primijenjene umjetnosti, Knjinica i grafika zbirka, Be

na kontinentu proirilo zahvaljujui izlobama parikog Salona, proirio se neoklasicistiki stil koji postaje izazov i za umjetnike srednje Europe. Recepcija engleskog slikarstva na kontinentu ubrzo je prihvaena prije svega u Francuskoj, Belgiji i zemljama njemakoga govornog podruja, a otmjen duh i rafinman njegovali su i umjetnici fin de siclea Fernand Khnopff, Franz von Stuck i Gustav Klimt. U mnogim fasetama historijskog slikarstva 19. stoljea razotkrivamo jedan njegov segment koji se odnosi na antiki anr, koji su hrvatski slikari upoznali preko parikog Salona, internacionalnih i svjetskih izloaba i akademskog slikarstva svojstvenog bekoj i mnchenskoj akademiji u razdoblju kasnog 19. stoljea. Osim toga, valja podsjetiti da je u hrvatskom obrazovnom sustavu u skladu s europskim programima na gimnazijama i sveuilitu snano ugraena tradicija klasine antike kulture i jezika, koja svoj zamah dobiva u eri Ise Krnjavoga izgradnjom i opremanjem Odjela za bogotovlje i nastavu i njegovom Pompejanskom dvoranom, kolskim forumom s predvienim muzejom odljeva antike skulpture te poticajem da se objavljuju prijevodi djela antikih pisaca u izdanju Matice hrvatske. Koliko je antika predstavljala snaan identifikacijski model u hrvatskoj umjetnosti kraja 19. stoljea, svjedoi i pozivnica za sudjelovanje na Milenijskoj izlobi u Budimpeti 1896., na kojoj iko prikazuje fragment hrama s dva enska lika i brojnim reminiscencijama na antiku umjetnost. Vlaho Bukovac, Cabanelov uenik, pariki salonski slikar i portretist engleske aristokracije, u svojim brojnim djelima slijedi antiki anr, a uz ve poznata djela na ovoj izlobi izdvajamo slike koje u Zagrebu dosad nisu viene: Atenjanka kod toalete iz Beograda te Andromeda iz Narodne galerije u Ljubljani. Mato Celestin Medovi autor je vjerojatno najpoznatije mitoloko-povijesne slike u hrvatskom slikarstvu Bakanala uz koji su ovom prigodom izloene mnoge skice i studije koje su prethodile slikanju sloene i zahtjevne kompozicije. Robert Auer jedan je od tipinih predstavnika anra po svojim idilino-arkadijskim prizorima ljepolikih enskih likova u antikim ambijentima. Prvi put u Hrvatskoj imamo prigodu vidjeti raskonu ikoevu Kirku (1895./96.), koja je s Medovievim Srijemskim muenicima nakon Milenijske izlobe u Budimpeti otkupljena za Maarsku nacionalnu galeriju i Muzej lijepih umjetnosti. Antiki anr blizak je i kiparima Rendiu, Frangeu, Valdecu i Metroviu koji se bave alegorijskim figurama i mitolokim biima u stilskom rasponu od akademskog historicizma do secesijski stiliziranog simbolizma. Uz originalna djela hrvatskih slikara i kipara izloena su i njihova didaktika pomagala, sadreni odljevi antike skulpture koje je za zagrebaki Gypsmuseum nabavio Iso Krnjavi, a danas su primjereno restaurirani i izloeni u Gliptoteci HAZU. Prepoznavanje i tumaenje odjeka antike kulture i umjetnosti u razdoblju 19. i poetka 20. stoljea potie nas na promiljanje o dananjem poznavanju i razumijevanju antike kao temelja europske kulture na koji se tako esto pozivamo.

Alegorija i Arkadija

13

LITERATURA
Edwin Becker, Edward Morris, Elizabeth Prettejohn, Julian Treuherz: Sir Lawrence Alma Tadema, katalog izlobe, Walker Art Gallery, Liverpool, Van Gogh Museum Amsterdam, 1996.-97. Schlafende Schnheit. Meisterwerke Rosemary J. Barrow, Lawrence Alma-Tadema, Viktorianischer Malerei aus dem Museo de arte de Ponce, (ur.) Agnes Husslein-Arco i Alfred Weidinger, katalog izlobe, Belvedere, Be, 14.6.Julian Treuherz / Elizabeth Prettejohn / Edwin Becker, Dante Gabriel Rossetti, katalog izlobe, Walker Art Gallery, Liverpool, 16.10.2003.18.1.2004.; Van Gogh Museum, Amsterdam, 27.2.-6.6.2004. Elizabeth Prettejohn, Art for Arts Sake. Aestheticism in Victorian Painting, New Haven/ London, Yale University Press, 2007. Frederic Lord Leighton (18301896). Maler und Bildhauer der viktorianischen Zeit, (ur.) Michael Buhrs, Margot Th. Brandlhuber, Mnchen, Prestel, 2009. (publikacija uz izlobu u Muzeju Villa Stuck, Mnchen, 30.5.-13.9.2009.) Irena Kraevac, Legalne kopije. Zbirke odljeva antike skulpture, Anali Galerije Antuna Augustinia, XXVIII-XXIX (2008.-2009.), 28-29, 195-208. Martina Matijako, Gipsani odljevi antikih umjetnikih djela smjeteni u prostorijama Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Muzeologija, 46/2009., 37-135. Irena Kraevac, Alegorijske slike Gustava Klimta u rijekom kazalitu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 36/2012., 153-168. Robyn Asleson, Albert Moore, Phaidon Press Inc. London-New York, 2011. Irena Kraevac, Recepcija antike u slikarstvu hrvatske moderne, Metamorfoze mita. Mitologija u umjetnosti od srednjeg vijeka do moderne, Zbornik Dana Cvita Fiskovia IV, (ur.) Dino Milinovi i Joko Belamari, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 2012., 135-147. Alexandre Cabanel. Die Tradition des Schnen, (ur.) Andreas Blhm, katalog izlobe, WallrafRichartz-Museum & Fondation Corboud, Kln, 4.2.-15.5.2011. 3.10.2010. Ekaterini Kepetzis, Vergegenwrtige Antike. Studien zur Gattungsberschreitung in der franzsischen und englischen Malerei (1840-1914), Bern/Frankfurt a.M., Peter Lang Verlag, 2009.
Alegorija i Arkadija

14

Berlin, Phaidon Verlag, 2003.

15

Antiki motivi u slikarstvu hrvatske moderne

Petra Vugrinec
Alegorija i Arkadija

16

17

Antiki motivi u slikarstvu na prijelazu 19. u 20.stoljee zanimljivo su tematsko podruje zbog iznimnih formalnih dostignua u akademskoj slikarskoj tradiciji. Imaginaran povratak u antiku prolost podraavanjem tema i oivljavanjem klasinih estetskih kanona javlja se u doba kada je zapadnoeuropska umjetnost na svojevrsnom vrhuncu formalnog izraavanja. Nije stoga sluajno da se najnovija izdanja i izlobe o umjetnosti s prijelaza stoljea i fenomenima viktorijanskog slikarstva u Engleskoj ili francuskoga pandana slikarstva Salona bave upravo tom umjetnou, koju je poslijeratna kritika podcjenjivala i proglasila kiem. Ugledni autori poput Norberta Wolfa ili R. J. Barrow, autorice novije interpretacije slikarstva Lawrencea Alma-Tademe, revaloriziraju taj historijski anr potpuno novim pristupom i tumaenjima, ponirui u sadraj slike. Ovladavanje mtierom u drugoj polovici 19. stoljea toliko je bilo usavreno da slike esto nalikuju na fotografije, a historijski slikari toga doba koji su koristili monumentalne horizontalne formate platna za prikaze bitaka i povijesnih dogaaja s puno likova anticipirali su kasnije spektakularne filmske inscenacije s mnogo glumaca u dinaminoj kompoziciji. Iako smo skloni olako shvaati savrenstvo forme akademskog slikarstva, taj cilj nije ostvaren jednostavno, nego dubokim promiljanjem i ivljenjem umjetnosti. Tako je Lawrence Alma-Tadema, slikar nizozemskog podrijetla koji je vei dio ivota proveo u Londonu, cijeli svoj vijek posvetio prouavanju arheologije i klasine filologije, a tekstove antikih

The art of the Salon. The triumph of 19th-century painting, Prestel, Mnchen,

London, New York, 2012. Monografija u izdanju Phaidon Press Limited, London, 2008. Lawrenceu Alma-Tademi 1899. dodijeljena je viteka titula te se pridruuje

velikanima slikarstva koje su odlikovali britanski vladari: Rubensu i Van Dycku.

18

pisaca znao je gotovo naizust. Njegove su slike, osim galantnih prizora antikoga svijeta ili historijskih prikaza rimske prolosti, svojevrsni rebusi na kojima se i danas okuavaju vrsni poznavatelji antike kulture. Svaka slika u pozadini formalno savreno uprizorene teme skriva politiku, moralnu ili pak lascivnu aluziju koja se otkriva u mnogim autentinim detaljima antikih predmeta, skulptura, reljefa ili jednostavno citata. Prikazujui drutvo u razdoblju egipatske, grke ili rimske kulture, progovara o moralnim vrijednostima tadanjeg viktorijanskog svijeta, propitujui arhetipske boljke ovjeanstva na egzistencijalnoj, etikoj i emotivnoj razini. Slikarska vjetina omoguila mu je bavljenje najrazliitijim sadrajima, suptilno poigravanje kompozicijom i akcentima svjetla te zadivljujuim haptikim iluzijama u kojima razliite teksture povrina, od svile do mramora, poprimaju znaenje metatekstura. Materijalizacija stvarnosti na dvodimenzionalnoj plohi jedna je od osnovnih preokupacija umjetnika toga razdoblja i anra. Mramorne skulpture ili arhitektura u svim nijansama bijele u kontrastu s mekoom mlijene bjeline puti i lakoom prozranih tkanina postaju slikarska igra na formalnoj, gotovo apstraktnoj razini. Krzno, bronca, povrina vode ili para, suptilna podraavanja inkarnata u svim svjetlinama ili tamnim varijantama puti, pa do vunastih rimskih frizura dovedeni su do savrenstva koje nas ostavlja bez teksta dok promatramo djela. Oslobodimo li se predrasuda o umjetnosti koja imitira obrasce prolosti, koja ne donosi nita novo i koja se priklanja ukusu publike to je ve osporio Heinrich Wlfflin kada je pisao o renesansi u djelu Klasina umjetnost4 moi emo se jednostavno prepustiti uitku u djelima koja su nedvojbeno obogatila ovjekovo poimanje umjetnosti i prolosti.

ANTIKA NAKON ANTIKE Tijekom 19. stoljea smjenjuju se razdoblja akademske tradicije klasinih zasada i individualnog, odnosno inovativnog pristupa umjetnosti: romantizam kao reakcija na klasicizam poetkom 19. stoljea, simbolizam kao reakcija na realizam i naturalizam prema njegovu kraju. Akademska tradicija 19. stoljea, koje su korijeni u prosvjetiteljskim zasadama klasicizma, s glavnim predstavnicima Jacques-Louisom Davidom (1748.1825.), Antoine-Jeanom Grosom (1771.1835.) te Jeanom Augusteom Dominiqueom Ingresom (1780.1867.) gotovo da je supostojala s romantiarskom strujom Eugnea Delacroixa (1798.1863.) i Thodorea Gricaulta (1791.1824.). Kada je posrijedi francuska umjetnost, koja je uz englesku dominirala Europom od kraja 18. do sredine 19. stoljea, ne moemo zaobii slikarstvo Salona koje doivljava puni procvat tijekom Drugoga carstva Napoleona III. (1851.1870.). Francuska revolucija preuzima politiki model Rimske republike, a isti se kodeks potovao jo tijekom vladavine Luja Filipa (1830.1848.), koji slijedi politiku

imperijalistikih osvajanja. Paralelno s restauracijom politikih modela, oivljavaju se i estetski kanoni antike: ideal klasine ljepote, klasina anatomija te mitoloko-alegorijski tematski repertoar. Umjetnici sredine stoljea poput Alexandrea Cabanela (1823.1889.) i William-Adolphea Bouguereaua (1825.1905.) na monumentalnim kompozicijama razvijaju sadraje antike povijesti i mitologije, nastavljajui se na repertoar klasine renesanse Giorgionea, Tiziana, Rafaela. U drugoj polovici 19. stoljea antiki sadraji zaodijevaju se u specifian oblik anr slikarstva. Pitanje anrovske odrednice toga, kako emo poslije vidjeti, pseudopovijesnog slikarstva odreuje i njegovu kasniju interpretaciju, no uzmemo li kao kriterij uvjerljivu prezentaciju historijskoga trenutka, ne moemo ga uvrstiti u visoki rod historijskog slikarstva. Glavni su predstavnici anra: Lawrence Alma-Tadema (1836.1912.), Frederic Leighton (1830.1896.), George Frederic Watts (1817.1904.), Edward Poynter (1836.1919.) i Albert Moore (1841.1893.) u Engleskoj te Paul Delaroche (1797.1856.), Charles Gleyre (1806.1874.), Jean-Lon Grme (1824.1904.), Gustave Boulanger (1824.1888.) i Pierre Puvis de Chavannes (1824.1888.) u Francuskoj, slikari koji zanemaruju historijski egzaktnu deskripciju povijesnog dogaaja te se uglavnom posveuju temama iz svakodnevnoga ivota Grke i Rima. Antiki se ivot rekonstruira na slobodniji nain, a ikonografski ustaljene obrasce zamjenjuje slobodniji sie anr prizora. Sadraj slike nasluujemo najee u rudimentima paljivo biranih arheolokih detalja. Za razliku od slikarstva u klasicistikom razdoblju s kraja 18. stoljea kada klasine teme slue kao moralne pouke veliajui aktualne vladare, aludirajui kroz prolost na sadanjost antiki su motivi u slikarstvu druge polovice 19. stoljea izgubili etiku funkciju radi nove estetske namjere. Antika postaje ambijent harmoninih kompozicija, arkadijskog ugoaja u mediteranskom podneblju. Tek s nekoliko detalja poput fragmenta bijele mramorne eksedre, jonskoga kapitela, crno figuralne vaze ili tijela Venere Milske naznaeni su vrijeme i mjesto radnje. Slika obino ostaje bez narativne koherencije te se svjesno pomiu granice prostorno-vremenskog sinkroniteta, stimulirajui intelekt i osjetila radije nego objanjavajui. Ljepota, a ne deskripcija jedini su povod odabira teme, odakle i nazivi esteticizam ili larpurlartizam. Slikari antikih tema u Engleskoj u okviru pokreta esteticizma s kraja 19. stoljea nazvani su The Olympian, u Njemakoj su im nadjenuli ime Deutschrmer, a u Francuskoj su argonski prozvani pompiers.5 Iste teme prihvaaju i umjetnici diljem Europe, a najznaajniji su predstavnici Henryk Siemiradzki (1843.1902.), Hans Makart (1840.1884.), Franz von Lenbach (1836.1904.), Anselm Feuerbach (1829.1880.), Franz von Stuck (1863.1928.) i Arnold Bcklin (1827.1901.). Ne umanjujui vrijednost takvog izriaja u korpusu slikarstva inspirirana prolou, potrebno je razluiti, ovisno o stupnju idealizacije, mogu li te, najee svakodnevne, ali visoko stilizirane teme nadrasti pridodanu im trivijalnost.

Die Klassische Kunst. Eine Einfhrung in die Italienische Renaissance, 1899.

5 Naziv pompiers (franc. pompier vatrogasac) odnosi se na slikare klasicizma, pogotovo Davida,

koji su mukim aktovima stavljali sjajne kacige koje su podsjeale na kacige vatrogasaca. U vrijeme klasicizma aktovi su obavezno imali barem jedan detalj odjee jer je potpuno nago tijelo bilo skandalozno. Taj se naziv primjenjivao i na slikare druge polovice 19. stoljea. Pompiersi su bili slikari najviega ranga,bogovi i polubogovi oficijelne umjetnosti, dobitnici odlikovanja i nagrada, lanovi instituta i Acadmie franaise: Ernest Meissonier, Leon Grme, William Bouguereau, Alexandre Cabanel.

Alegorija i Arkadija

19

20

Slikarstvo antikih motiva i tema koje se javlja sredinom stoljea u Francuskoj i Engleskoj, a tijekom druge polovice 19.stoljea iri se i na ostale zemlje germanskoga govornog podruja, specifian je korpus zapadnoeuropskoga umjetnikog stvaralatva ija koherencija poiva na kriteriju zajednikog civilizacijskog ishodita. Bilo da je rije o temama koje oivljavaju mitove, povijesne dogaaje ili knjievne tekstove, o prepoznatljivim morfolokim obrascima, kanonima anatomije ili tek nabaenom asesoaru, antika je sveprisutna u europskom slikarstvu 19.stoljea. Civilizacija antike Grke i Rima, iezli arkadijski krajobrazi imaginarno su utoite koje nije podlono mijeni to postaje stalnim rvnjem modernom ovjeku.

6 Frederic Leighton, Pavonia, 1858., privatna kolekcija

ANTIKI MOTIVI I SLIKARSTVO HRVATSKE MODERNE Hrvatska moderna razdoblje je kada je naa umjetnost u velikoj mjeri bila u suglasju s europskom. Uoavanjem istovrsnih pojava, poput antikih motiva u likovnom stvaralatvu Europe i Hrvatske na prijelazu 19. u 20. stoljee, potkrepljujemo tezu i na vioj, fenomenolokoj razini. Razvoj grko-rimskog slikarstva moemo pratiti i u naoj umjetnosti tijekom posljednje etvrtine 19. stoljea. Kada je rije o ikoevu, Auerovu i Tiovljevu djelu, u poetku preuzimaju tek matricu ve sekundarnih uzora njemakih i austrijskih slikara, no u kasnijim djelima koja su inspirirana antikom neki radovi nadrastaju puku ambijentalizaciju antike prolosti novim slojevima znaenja koji su bogati simbolikom. Djela Vlahe Bukovca, Bele ikoa Sesije ili Mate Celestina Medovia ni po emu ne zaostaju u tom specifinom anru te se kvalitetom ponekad mogu mjeriti s vrhunskim primjerima europske umjetnosti. Bakanal (kat.br.40) na samom poetku postavlja visoke kriterije unutar anra, zatim ikoeva Penelopa (kat.br.27), a prije svih Bukoveva Mlada patricijka (kat.br.12) iz stalnoga postava Moderne galerije. Iako bi interpretacija djela prema vremenu nastanka bila loginija to e donekle potovati izlobeni postav tekst e slijediti logiku autorskog razvoja te zapoeti s inicijatorom modernih promjena u hrvatskome slikarstvu Vlahom Bukovcem. Njegovu shvaanju umjetnosti imanentan je alegorijsko-arkadijski motivski sklop. Najranije antike studije datiraju u doba kada se Bukovac kolovao na cole des Beaux Arts u Parizu, a nastava u duhu Cabanela znaila je i prihvaanje tema antike mitologije. Na francusku se akademiju upisuje 1877. godine, kad je njome vladala umjetnost koju je odreivao Institut na elu s Jean-Lonom Grmeom. Nastava se odravala u neoklasicistikom duhu, a prevladavalo je orijentalno ili historijsko bien lisible (itko) slikarstvo. I dalje je temelj svemu bio korektan crte, a profesori Cabanel i Grme stvorili su poseban nain izraavanja style cole koji je prevladavao Salonom posljednjih desetljea 19. stoljea. Bukovac je u poetku studirao prema antikim odljevima, uvjebavajui osnovne vjetine koje su mu nedostajale te je napredovao dvostruko vie od ostalih aka.6 Vjetine zapaanja i biljeenja crteom dotjerao je do savrenstva. Poticaj da posegne u antiki repertoar mogao je dobiti i u Engleskoj, gdje je esto boravio od 1888. godine zbog narudbi ekskluzivne klijentele, do kojih isprva dolazi preko Vicars Brothersa, a zatim i sm ostvarujui poznanstva s engleskom aristokracijom. Poveznicu moemo potkrijepiti ve

7 Jean Auguste Dominique Ingres, Portret gospoe Ins Moitessier, 1865., The National Gallery, London

na primjeru Mlade patricijke, koja fizionomijom donekle podsjea na Leightonovu Pavoniju iz 1858. godine (sl.6). U pozadini je slike paunova lepeza, simbol estetskoga pokreta u Engleskoj.7 Budui da se Bukovac kretao u krugu aristokracije i ambiciozne buroazije, zasigurno ga je netko iz toga drutva mogao uputiti na Galeriju Grosvenor, koja je otvorena 1877. Ubrzo nakon toga postala je pravom senzacijom,8 jer je promicala novi tip slikarstva predstavnici kojega su bili Leighton, Watts, Burne-Jones, Whistler i Moore. Kako je galerija bila opremljena crvenom ili zelenom svilom na zidovima te ukraena pozlaenim pilastrima, konzolnim stoliima i vazama s cvijeem, prije bi se moglo pomisliti da je rije o aristokratskoj kui nego o javnom galerijskom prostoru. Na povratku iz Engleske Bukovac u Parizu izrauje niz enskih figura u pseudoantikoj odjei, svijetle skale boja, od kojih je najpoznatija Mlada patricijka, izloena na Salonu 1890. te ovjenana bronanom medaljom.9 Sliku je mladi laureat poslao biskupu Josipu Jurju Strossmayeru, smatrajui je svojim najuspjelijim ostvarenjem.10 Izloena je 1891. godine u Zagrebu, a oduevljenje tadanje publike prenose mnoge dnevne novine.11 Bukoveva slika u stalnom je postavu Moderne galerije. Nainom slikanja priziva velike uzore francuskoga klasicizma, posebice Jeana Augustea Dominiquea Ingresa, usporedimo li put Rimljanke visokoga roda s Velikom odaliskom iz 1814. godine (Muse du Louvre) ili s Portretom gospoe Ins Moitessier iz 1865. (The National Gallery, London, sl.7). Rije je o istom promiljanju jasne neprekinute konture koja oiviuje mlijeno-bijelu put modela. Mekoa glatke teksture oblae miie i kosti pokrivajui ih do nevidljivosti. Vjetina tonskog rafinmana osobita je usporedimo li nijanse bjeline puti, peplosa s ukastim primjesama i plata u nijansama svijetlosmeeg i sivog. Boja mramora, inae dominantni materijal Alma-Tademe, objedinjuje i gradira sve nijanse. Kameni fragment noge s kanelirama izloen je u Arheolokom muzeju u Zagrebu, ija se zbirka formira u razdoblju kada nastaju djela nadahnuta antikom.12 Lice Patricijke odaje mediteranski tip ene klasinoga kanona ljepote, tamne kose, naglaenih onih vjea, ravne linije nosa, tamnorumenih senzualnih usta. Sve je ipak nekako podreeno eleganciji koja je i nositelj ekspresije. Kult ljepote slavi umjetnost radi umjetnosti, uivajui u elegantnoj formi i nijansiranim tonalitetima. Lepeza paunova perja, tek djelomice

Slikarima engleskog esteticizma muze su bile ene koje su fizionomijom podsjeale

na klasine skulpture. Leightonova muza Nanna Risi, La Nana, najpoznatija je od njih. Uzorak paunova pera usko je povezan s estetskim pokretom u Engleskoj. Nalazimo ga na uzorcima zidnih tapeta ili tukodekoraciji te na tkaninama. Paun je simbol esteticizma, ovjekovjeen u mnogim djelima likovne umjetnosti i knjievnosti toga razdoblja.
8

Sir Coutts Lindsay elio je otvoriti galeriju gdje e vodei umjetnici esteticizma

moi izlagati svoja djela izdvojeno od masovne produkcije, u posebno osmiljenom ambijentu. Na izlobe je dolazila nova klasa ambicioznih samopouzdanih dandyja.
9 10

Salon de 1890., Paris, 1890., str. 32. Bukovac J. J. Strossmayeru, Pariz, 12. 6. 1891. U pismu Bukovac zahvaljuje

Strossmayeru, smatrajui djelo umalo dostojnim izlaganja uz velike umjetnine u galeriji. Vera Krui Uchytil navodi da je Bukovcu pismo pomagao napisati Baltazar Bogii. V: Krui Uchytil, Vlaho Bukovac. ivot i djelo, Naprijed, 2005., str. 302.
11 12

Obzor, 1891., br. 155, str. 3. Zaslugom Izidora Krnjavoga Arheoloki muzej u Zagrebu nabavio je zbirku antikih

V. Krui Uchytil, Bukovac. ivot i djelo, Matica hrvatska, 1968., str. 65.

skulptura grofa Lavala Nugenta.

Alegorija i Arkadija

21

22

vidljivo leerno komponirano cvijee, rue jasnih utih i tamnih crvenih latica te njeno bijelo cvijee nalik tratinicama ili ivanicama koloristiki su potpuri koji daje slici ivost, a prizoru simbolinu istou. Pejza u pozadini Bukovev je potpis. Zanimljivo ga je usporediti s Medovievom Pompejankom iz 1901., jednako relevantnim djelom za opus peljekog umjetnika. U pozadini Mlade patricijke isjeak je Fontenbloke ume ili zelenila Bukoveva parikog dvorita, razigrane i ive podloge Bukovevoj kiici, s prodorima svjetla u nijansama ranog poslijepodneva, a u pozadini je Pompejanke zelenilo, nebo pred suton i morsko plavetnilo Jadrana. Autorica Bukoveve monografije zavela je pet slika iz 1890. u prvoj monografiji (1968.), a u kasnijoj monografiji (2005.) dodala jo jednu sliku pod katalokim naslovom Patricijka B, koja je trebala biti replika Mlade patricijke u slobodnijoj interpretaciji.13 Na izlobi su predstavljene Patricijka II14 (kat. br.13), nekada u vlasnitvu obitelji Bukoveve supruge Jelice Pitarevi, Patricijka III (kat. br.14), koja je iz francuskoga privatnoga vlasnitva dospjela, na sreu, u hrvatsku kolekciju, te Posljednji retu (kat. br.11), u vlasnitvu Muzeja istorije Jugoslavije u Beogradu, nekad remek-djelo zbirke Josipa Broza Tita. Patricijka II zanimljiva je ambijentalizacija pseudoantikog interijera: stolac s rukama ukraenim zlatnim grifonima, plitica te staklena posuda za kreme i mirise na kamenome stoliu s reljefno izraenim lavljim glavama na podnoju. Kamene lavlje glave dio su dekoracije na predmetima namjetaja Alma-Tademinih slika, a grifoni su mitska mjeavina lava i orla, ponekad i ovjeka. Podrijetlom su egipatski motivi, a u Grkoj su se razvili kao varijante ptica s lavljim nogama.15 Rimljanka graciozno vee kopu, nesvjesna naeg pogleda, ime je ukinuta reprezentativnost prizora i postignut dojam neusiljenosti. Elegantna linija vrata i tijela u trietvrt profilu naglaena je svijetlim tonovima draperije, ruiastog plata i bijele tunike. Kontrast svijetlim tonovima pastelne palete jedino je tamna kosa skupljena na zatiljku. Patricijka III vrlo je ljupka ambijentalizacija, a da je posrijedi antiki motiv, naznaeno je tek naslovom i kostimom koji svojom bjelinom i krojem podsjea na peplos te zlatnom vrpcom u kosi, redovitim motivom antikih korijena. Statua Venera s Eskvilina ili Diadumenos (sl.8) iz 1. stoljea pr. n. e. iskopana je na Eskvilinu 1874. Zbog oteenja statua nema ruke, no prema poloaju podlaktica, pretpostavlja se da je rukama vezala traku oko glave, to su na slikama reproducirali Alma-Tadema i Poynter. Vrpce u kosi poeljanoj u punu imaju svi enski likovi Auerovih i Medovievih te ikoevih antikih prizora, to odaje jedan te isti obrazac s Antikenklasse mnchenske akademije. Nakon pseudoantikih tema koje obrauje mahom u Parizu, Bukovac preuzima antiko sadrajno vrelo kao izvor za monumentalne narudbe. Ve slavni i etablirani slikar 1893. godine u Zagrebu poinje raditi velike

8 Venera s Eskvilina ili Diadumenos, 1. st.pr.n.e.

9 Lawrence Alma-Tadema, Sapfo i Alkej (detalj), 1881., Walters Art Gallery, Baltimore

narudbe za vladu: Gunduliev san (1894.), po elji biskupa Strossmayera, kazalini zastor Preporod hrvatske knjievnosti i umjetnosti (1895.), Dubravku (1894.) i ivio kralj (1896.) za interijer Odjela za bogotovlje i nastavu, prema zamisli Izidora Krnjavoga. Ti su radovi inicirali alegorijsko promiljanje antikih tema. Sveani zastor Hrvatskog narodnog kazalita (kat.br.15) zamiljen je kao antiki ambijent u kojem se odigrava alegorijski prizor s likovima iz nacionalne prolosti. Podno trijema dorskoga hrama s kaneliranim stupovima lebde vile. Trabeacija je ukraena obojenim triglifima i metopama friza na kojima su reljefno istaknuti maskeroni komedije i tragedije. Elementi arhitekture dojmljivo su izvedeni te ine vaan antiki asesoar slike zastora. Alegorijski likovi muza, lebdeih vila, satira, Pana i nimfe ine nestvarni dio prizora. Povorka iliraca odjevena je u surke i sveanu odjeu. Glumci Adam Mandrovi i Marija Ruika Strozzi dio su stvarnoga i nestvarnoga svijeta. Kostimirani su u antiku odjeu prozranih tkanina i pastelnih boja. Bukovac je htio povui paralelu izmeu duhovnoga ozraja nacionalne prolosti i klasinoga razdoblja Grke, pri emu je ambijent doaran dorskim hramom kroz iju se kolonadu naziru vedute Dubrovnika i Zagreba nalik Parnasu, mitskoj planini antike Grke, simbolinom domu poezije, knjievnosti i znanja. Nastanjuju je Orfej i Apolon, a na njezinim padinama ive muze. Jedna je muza obgrlila Gundulia koji je odjeven u grimiznu togu. Na stepenicama posutim cvijeem odmaraju se satir i nimfa, a Pan svira dvojnice. Uz lijevi rub slike i na desnome dijelu tronoci su sa arnicama na kozjim nogama. Na samome poetku hrvatske moderne to je djelo jasno naznailo ideal i mjerilo prema kojem se trebala ravnati svaka estetska prosudba umjetnosti. Iznimno vjeto izvedena kompozicija moe se usporediti s Medovievim Bakanalom iz 1893. godine, o kojem e poslije biti rijei. Smatramo da bi usporedba djela na formalno-sadrajnoj razini donijela zasigurno nove zanimljive rezultate kao prinos dosadanjim interpretacijama. etiri monumentalne kompozicije koje su trebale biti nadvratnici (supraporte) zagrebakog atelijera nastavljaju Bukovevo alegorijsko promiljanje kroz antike motive. Izloene su na Hrvatskom salonu 1898., a predstavljale su alegorijske kompozicije.16 Antiki su motivi, bilo da je rije o njihovoj interpretaciji kroz elemente namjetaja, zidne dekoracije ili tukature, bili prestina oprema kunih interijera, no Bukovac je obraujui ih skrenuo pozornost i na vlastitu umjetniku orijentaciju koja se temelji na klasinim izvorima. Istie se to u tri enska akta koji pokuavaju pozirati slikaru u zagasitocrvenoj togi na prvoj kompoziciji, dok je Sfinga na ciglastom granitnom postolju nedvojbeno antiki toponim. Rekviziti na Alegoriji ratnoga kiparstva (kat.br.18) inventar su rimske ratne ikonografije. Kaciga, tunika, toraks, knemida, sjekira i koplje postavljeni su oko lutke, modela s lijeve strane, gdje je i tamnocrvena toga, a sve iza tafelaja.

13

Uza svu kooperativnost vlasnika galerija, to djelo nisam uspjela detektirati, no

16

Vera Krui Uchytil katalogizira ih u monografiji pod rednim brojevima od 520 do

pretpostavlja se da je u privatnom vlasnitvu u Zagrebu.

14

523 te ih sumira pod zajedniki nazivnik Alegorija umjetnosti od I do IV, diferencirajui ih tematskim odrednicama: slikarstvo, egipatska alegorija, ratna kompozicija i kiparstvo. Bukovac pak u popisu od 22. 6. 1899. slike naziva slikarstvo moderno, antiko, mistino i alegorijsko, a u autobiografiji: Umjetnost povijesna. mistina i alegorijska.

Nekada u vlasnitvu potomaka obitelji Bukoveve supruge koja se djevojaki

prezivala Pitarevi. Poslije je mijenjala vlasnike, pa je njezino izlaganje na izlobi svojevrsno otkrie. Bukovac je popisuje u autobiografiji Moj ivot pod nazivom Toaleta Atenjanke. Godine 1897. izloena je na Venecijanskom biennalu, to je prema tadanjem tisku rekonstruirala Krui Uchytil (str. 438 monografije iz 2005.).
15

Rimski ljubitelj umjetnina, 1868., Yale University Art Gallery, New Haven, ili

Galerija skulptura, 1874., Hood Museum of Art, Darmouth College, Hanover.

Alegorija i Arkadija

23

24

Umjetnik s rotulusom u maslinastosivoj togi smjeten je u desni dio slike. U podnoju se nazire rimski ratnik na umoru. Kompozicija je bliska francuskom pompierskom slikarstvu, a neki elementi podsjeaju na Grmeove slike gladijatorskih borbi te Alma-Tademina djela, na to upuuje istovrstan motiv tafelaja i platna koje je Bukovac prikazao sa stranje strane. to je na platnu ostaje nevidljivo i potie znatielju promatraa.17 Stolac na kojem sjedi kipar na slici Alegorija kiparstva IV (kat. br.17) isti je kao na Alma-Tademinoj slici Sapfo iz 1881. (Walters Art Gallery, Baltimore, sl.9). Bukoveva je kompozicija koloristiki vrlo dekorativna, u ruiastim svijetlim nijansama s akcentom grimiznozelene tkanine toge. Kroz ruiasti sfumato naziru se enski aktovi, lebdei putti i labud. Na stolu su svitak, pretpostavljamo nacrt, plitica i bronana statua Venere. Umjetnik odsutno zadubljen u misli zamilja prizor nalik na Bukoveva Gundulia koji zamilja Osmana. Postupak alegorije kao ulanane metafore zamjenjuje sadrajno manje sloene prizore pseudoantikih ambijentalizacija, to je drugi korak u Bukovevoj razradi antike koji vodi prema simbolizmu. Sljedei je i posljednji stupanj u interpretaciji antikog sadraja vidljiv na diptihu Ikar i Dedal. Taj je mitski binom esta tema u umjetnosti simbolizma. Najpoznatiji antiki izumitelj i njegov neposluni sin simboliziraju ovjekov strah od tehnolokoga progresa i svojevrstan su podsjetnik da je ljudska opsjednutost napretkom nezaustavljiva i esto autodestruktivna. Ikar i Dedal prikazani su na junoitalskim vazama, rimskim reljefima, freskama i gemama. U klasicizmu taj motiv rabi i Antonio Canova, najpoznatiji kipar toga doba, a slika Dedala koji privruje Ikaru krila Frederica Leightona iz 1869. godine (The Faringdon Collection Trust, Oxfordshire, sl.10) esto je citirano djelo. Bukovev diptih nastao je gotovo tri desetljea nakon toga, no unato slobodnijoj pleneristiko-impresionistikoj razradi jo ostaje povezan s istom tradicijom. Tri su naina prikaza Ikara i Dedala tijekom povijesti: pri montiranju krila, tijekom leta i dok pada. Bukovac podjelom tematske cjeline na dva meusobno povezana platna preuzima prvi i posljednji ikonografski tip. Na lijevom dijelu prikazuje dva muka lika: mladi, poletni djeaki akt jo nedozrele fizionomije i kotunjavi muki poluakt atrofirane muskulature visoke starosne dobi. Zauujua je ta vjetina umjetnikova koja kroz anatomiju i impostaciju tijela sugerira ivotnu dob. Vie nisu potrebni atributi starosti ili mladosti poput golobradog ili sjedobradog mukarca, tamnije ili svjetlije koe, nego samo os tijela koja se u mladia uzdie, a u starca sputa. Oskudnom su gamom svedenom na oker, smee i sive polutonove te opustjelim krajolikom nagovijeteni opasnost i nesrea. Desni dio diptiha, za razliku od zranog agregatnog lijevoga dijela, gust je i voden, gluh unato dinamici sunovraenog tijela i bezbroj vodenih mjehuria. Kao da opisuje trenutak prestanka. Tijelo je dolo do dna, zaustavilo se pri punoj dinamici. Tama je zamijenila svjetlo.18 Ni Bukovac nije izbjegao zaodijevanje enskih aktova u antiku priu, gdje esto samo naslov sugerira antiki motiv, poput udesno lijepe Andromede (kat. br.10) iz Narodne galerije u Ljubljani ili antike nimfe Klitije

10 Frederic Leighton, Ikar i Dedal, 1869., The Faringdon Collection Trust, Oxfordshire

11 Edward John Poynter, Andromeda, 1870.

12 Lawrence Alma-Tadema, The Vintage Festival, 1870., Hamburger Kunsthalle, Hamburg

(kat. br.23), prekrasnog enskog akta koji je smjeten u vibrantni pejza okupan sunanim zrakama. Bukovac je izradio tri varijante Klitije, no poznata nam je samo varijanta izloena 1902.19 u poentilistikoj preradbi iz fundusa Galerije Bukovac u Cavtatu. Nimfa Klitija nesretno je zaljubljena u Apolona, boga sunca, te se zbog neuzvraene ljubavi izolirala od svijeta i posvetila jedino tome da ivi za njegov izlazak i zalazak. Pretvorila se u suncokret, cvijet koji se okree za suncem. Simbol je posveenosti i vjernosti, to je Bukovcu posluilo kao idealan tematski okvir da izrazi svu rasko svoga talenta u prikazivanju najdraeg motiva enskog akta u krajoliku okupanu suncem.20 Andromeda ki etiopskoga kralja koju je spasio Perzej nakon to je ubio morsko udovite kojem je vezana na stijeni bila izloena kao rtva najpopularnije je mitsko polazite enskog akta viktorijanskog doba. Budui da je mit poznat, umjetnik je zanemario naraciju te se usredotoio na jednu figuru ne riskirajui implikacije neprilinog. Najpoznatija je viktorijanska Andromeda slika Edwarda Johna Poyntera (sl.11), koja je bila izloena na godinjoj izlobi Kraljevske akademije 1870. godine, te Frederica Leightona iz 1891. godine (Leeds, City Art Gallery). Slikali su je takoer prerafaeliti John William Godward i Edward Burne-Jones, a Bukoveva Andromeda nastala je vjerojatno krajem 80-ih godina po uzoru na engleske radove te se uvrtava meu vrhunska ostvarenja anra. Bukovevo slikarstvo napajalo se francuskom i engleskom umjetnou, no antiki su motivi zajedniki i umjetnicima koji su se kolovali u germanskim zemljama, na akademijama u Mnchenu i Beu. Mato Celestin Medovi, kao i Bukovac, devedesetih je godina 19. stoljea formiran umjetnik. Na likovnu akademiju u Mnchenu upisao se kada mu je bilo neto vie od trideset godina, nakon dugotrajnog kolovanja i egrtovanja diljem Italije. Tako je Bakanal, iako njegov diplomski rad, zapravo plod mukotrpnog sazrijevanja i opsesivnog bavljenja slikarstvom. Djelo je odlikovano medaljom u Mnchenu i Parizu, a za umjetnikova ivota izloeno je mnogo puta, o emu se mogu nai precizne zabiljeke u monografijama.21 S obzirom na zaista iscrpne interpretacije toga djela,22 neemo ponovno ulaziti u sve okolnosti njegova nastanka. Carl Theodor Piloty, profesor i poslije direktor mnchenske akademije, pod ijim je utjecajem postala sredinjim mjestom uenja historijskoga slikarstva, umro je dvije godine prije nego to se Medovi na nju upisao. Njegovi su uenici Hans Makart, Henryk Siemiradzki, Mihly Munkcsy, Lenbach te Habermann najznaajniji predstavnici historijskoga slikarstva svoga doba. Bakanal je tema duge tradicije, a umjetnicima je bila posebno zanimljiva u razdoblju visoke renesanse (Tizian, Bakanal, oko 1518., Museo del Prado, Madrid) i baroka (Rubens, Bakanal, Pukinov muzej,

13 Henryk Siemiradzki, Orgije u vrijeme Tiberiusa, 1881., Tretyakov galerija, Moskva

19 20

Nekoliko je varijanata Klitije: iz 1898., Zagreb, 1901., Raggio di Sole / Klitija, te iz 1902. Godine 1892. na izlobi Kraljevske akademije u Londonu svoju Klytiju izloio je

Frederic Leighton. Sredinji je motiv slike egejski krajolik.

21

Vera Krui Uchytil, Mato Celestin Medovi, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1987.;

Bakanal je 1892. nagraen Velikom srebrnom medaljom na izlobi akih radova na

17

Alma-Tadema taj motiv rabi nekoliko puta, no najpoznatiji je na slici Skuplja

akademiji u Mnchenu, a priznanje dobiva iste godine i u Parizu. Izloen je i zapaen u Frankfurtu, Varavi, Lavovu, Kopenhagenu.
22

slika u vrijeme Augusta, 1867., privatna kolekcija.

18

Diptih je Bukoveva slika koja se najee izlagala. Za kronologiju i stilsku analizu

Cornelius Gurlit u povodu mnchenske izlobe u Glaspalastu, 1893.; Lajos Hevesi

vidi: Vera Krui Uchytil, Vlaho Bukovac. ivot i djelo, Naprijed, 2005., str. 245 246.

prigodom izlaganja u Parizu, 1896.; o njoj su pisali i Krnjavi, Lunaek i kasnije Babi, a u novije vrijeme sliku su iscrpno interpretirali Vera Krui Uchytil i Igor Zidi.

Alegorija i Arkadija

25

26

Moskva), kada postaje atraktivna zbog mogunosti raskone prezentacije. Babi je Medovievu sliku usporedio s djelom talijanskoga slikara Giovannija Muzziolija, to je argumentirano osporio Igor Zidi u tekstu kataloga retrospektivne izlobe iz 2011. godine.23 U kontekstu antikih motiva koji se javljaju na prijelazu stoljea treba promotriti i onodobna uprizorenja te antike teme Medovievih suvremenika. U opisu grkorimskog obreda koji je bio posveen Dionizu (Bakhu) okuali su se AlmaTadema (The Vintage Festival, 1870., Hamburger Kunsthalle, Hamburg, sl.12), a slinu temu obrauje i Pilotyjev uenik Henryk Siemiradzki (Orgije u vrijeme Tiberiusa, 1881., Tretyakov galerija, Moskva. sl.13). Obradba te teme u Engleskoj razlikuje se od njezina prikazivanja u kontinentalnoj Europi. Naime, engleski umjetnici najee ne prikazuju iracionalno divljatvo, nego raspjevanu, rasplesanu i opijenu povorku, gdje likovi okrunjeni vijencem brljanova ili lozina lia sviraju timpane i tibije, nose liknone (koare s groem), a prikazi umjetnika iz kruga germanskih zemalja brutalni su prizori mistinog kulta.24 Na slici Siemiradzkoga vidljive su izrazite slinosti s Medovievim prikazom, posebice u anatomiji i dispoziciji leeva na tlu, a kontrast raspojasane povorke koja unato brutalno ubijenim leevima s lijeve strane slike ne prestaje slaviti sadrajno je vrlo slian Medovievoj dramaturgiji. Jo jedna slika, dodue razliite teme, ali srodnoga tematskog ishodita, dobar je primjer aktualnosti Medovieva Bakanala. Ne upuuje na mogue izvore umjetnikove inspiracije, jer je raskona eklektinost Bakanala neupitna ba kao to je uobiajeno u razdoblju iznimne stilsko-tematske raznolikosti, nego na istodobnost pojave jednakih motiva na irem geografskom podruju. Rije je o poznatoj slici kranskoga muenitva u vrijeme Rimskoga Carstva Sv. Eulaliji iz 1885. godine (sl.14). Djelo britanskog umjetnika Johna Williama Waterhousea (1849.1917.) jedno je od highlightsa galerije Tate u Londonu. Prikazujui temu muenitva svetice u doba Dioklecijanove vladavine, Waterhouse donosi preciznu arheoloku rekonstrukciju rimske arhitekture. Sredinji je motiv okrutno muena i ubijena svetica prikazana kao poluakt u radikalnom kompozicijskom skraenju (sl.15). esto su prizori okrutnosti antikoga svijeta razvrat, korupcija, politika i religiozna netrpeljivost bili jednako zanimljivi umjetnicima 19. stoljea kao i bukolike i arkadijske teme. To to je Medovi kraj svoga kolovanja htio obiljeiti upravo teatralnom alegorijom, moda moemo pripisati njegovu simbolinom oprotaju od redovnikog ivota, osobito znamo li podatak da je ubrzo nakon dovretka slike zatraio sekularizaciju. Kako je u Mnchenu izloena najstarija i najvea zbirka gipsanih odljeva antike skulpture i k tome je Antikenklasse bila prvi stupanj obrazovanja na likovnoj akademiji, umjetnicima je taj grad pruao brojne poticaje za antike teme. Medovi stoga izrazito vjerno donosi detalje antike plastike. Sredinji kip Bakha podsjea na rimsku kopiju boanstva prema tzv. helenistikom modelu iz 2. stoljea (iz kolekcije kardinala Richelieua, sl.16) koji se uva u Louvreu. Podudarnosti nalazimo u impostaciji, osloncu u

15 M.C. Medovi, Bakanal (detalj), 1893., Moderna galerija, Zagreb

14 John William Waterhous, Sv. Eulalija, 1885., Tate Gallery, London

16 Bakho, rimska kopija iz 2. st., Louvre, Pariz

17 Menade i satiri, reljef iz Herkulanuma, 1. st., British Museum, London

obliku stabla oko kojeg je omotana vinova loza, te podignutoj, u Medovievu sluaju, desnoj ruci u kojoj je plitica za vino dok se mlado boanstvo lijevom oslanja na stablo. Statua na slici je bronana i razlikuje se u obradbi kose od kiparskoga predloka. Reljefi koji ukraavaju podnoje galerije polukrune graevine podsjeaju na mramorni reljef Menada i satira iz Herkulanuma, 1.st. (British Museum, London sl.17), a tronoac s elegantnim kozjim nogama dijelom je obiteljskog pokustva kakvo se moglo nai u Pompejima i Herkulanumu. Suvremenici ga mogu vidjeti u Arheolokom muzeju u Napulju. Sve je do najmanjeg detalja promiljeno i pomno odabrano: sveenik s tirsom, tapom na ijem je vrhu eer, crno figuralna amfora na rtveniku s mramornim ovnovim glavama na uglovima te leopardova koa koja je simbol divlje i neobuzdane dionizijske prirode. enski likovi u prvom planu standardni su akteri Medovievih antikih prizora na slikama koje prikazuju Pompejanke ili Rimljanke na terasi (kat.br.41). Sve odie rafinmanom i elegancijom, bez obzira na okrutnost prizora, a suspregnuta gama svedena na pastelne nijanse boja kao da negira stravian sadraj slike. Bakanal je velika tema, koju je teko do kraja iscrpiti, nedostignuta razina svih kasnijih monumentalnih uprizorenja, bilo da je rije o Medovievim ili Bukovevim, a kamoli ne ikoevim ili radovima nekih drugih umjetnika. To je kljuna slika hrvatske moderne, koju treba promatrati u kontekstu europskoga slikarstva druge polovice 19. stoljea i tek e nakon toga njezina valorizacija biti potpuna. Njezin je anakronizam namjeran i u duhu vremena. Meu brojnim primjerima ove i slinih tema smatramo je najuspjelijim ostvarenjem rekonstrukcije antikoga duha koja objedinjuje sve elemente restauracije antike u razdoblju moderne: kao formativnoga razdoblja zapadnoeuropske misli i filozofije, ali istodobno i razdoblja mranih misterija i drevnih kultova duboko utkanih u podsvijest suvremenog ovjeka. Vodi li otvoreno i tolerantno drutvo u anarhiju, bogatstvo u raskalaenost, fanatizam u okrutnost? To su bile boljke suvremenog ovjeka, ali i sveenika suoenog s novim ivotom, ivotom bez okrilja samostanskih zidina, slobodnog, no preputenog samome sebi. Bakanal je u tome sluaju velika i slojevita intimna ispovijest umjetnika. Srijemski muenici (Szpmvszeti Mzeum, Budimpeta) iz 1895., takoer antiki martirijski sie, manje su uspjela povijesna inscenacija elimo li doivjeti jednako snaan dojam pri susretu sa slikom. Oito je da odabir teme Zemaljske vlade nije bio toliko poticajan peljekom slikaru.25 Koloritom se dakako pribliio zagrebakoj arenoj koli, zbog ega je slika moda jedno od koloristiki najraspjevanijih djela tog razdoblja. Mnogo uspjenije Medovi se nosio sa slikama u la grecque maniri, osobito kada u njima donosi ozraje Arkadije meditativnih krajolika kojima parafrazira peljeki ambijent. Za scenografiju slike Pompejanke na terasi (kat.br.43) posluila je Medovieva odrina iz kue u Kuni ili ljetnikovca u Crkvicama. Elegantne figure Rimljanki prikazane su dok ekaju povratak zarunika, itaju pismo ili jednostavno traju i postoje.

23

Ta je slika gotovo parafraza (ne velim plagijat) slike Giov. Muzziolija Al tempio

25

Slika je pronaena i prvi put izloena na izlobi Zagreb Mnchen, hrvatski slikari

di Bacco, koja stoji u Rimu u Galeriji moderne umjetnosti, napisao je Babi 1943. (Umjetnost kod Hrvata, str.124). Zidi u katalogu izlobe, str. 43, 44, opseno odbacuje Babievu uvredu.
24

i Akademija likovnih umjetnosti u Mnchenu, Umjetniki paviljon, 2009., a izloena je i na Medovievoj retrospektivi u Galeriji Klovievi dvori, 2011. 2012. godine.

Bakanalije opisuje Livie, posebice skandal iz 186. godine pr. n. e., te Euripid u

djelu Bakhe, pogotovo okrutan in kada Menade trgaju Pentejevo tijelo.

Alegorija i Arkadija

27

28

Rijetko se kad moe uoiti neka osobna crta tih ena, svedenih na znak, obavezan asesoar statinoga zbivanja iji sadraj tek naziremo. ekanje i enja redovite su teme Medovievih arkadijskih prizora. Tek se prema jednoj slici na izlobi a u opusu ih je bilo nekoliko, no ubikacije nisu poznate moe naslutiti Medovievo uivljavanje u osobnost ene zaodjevene u antiku metaforu. Rije je o PompejankiI iz 1901. godine (kat.br.44), koja je poput Bukoveve Patricijke iz Moderne galerije vrhunac anra.26 Kamena klupa neto tamnije nijanse od draperije, nestano nenamjetena poza, za razliku od dostojanstvene udeenosti Mlade patricijke, i gorui pejza u suton. Trenutak popravljanja frizure, poza koja je daleki odjek Venere Diadumenos, i zagonetni smijeak ine sliku najivljim Medovievim enskim portretom. Navodno je model bila Olga Brodjovin, supruga poznatoga zagrebakog ljekarnika, koja se esto skriva na Medovievim slikama. Na slici je ponovno prikazan tip crnokose mediteranske ljepotice nalik na ve spomenute onodobne modele.27 Znatno su manje intimne Rimljanke u interijerima, iako su zanimljive kao koloristike i metierske studije. Medovi majstorskom vjetinom sugerira raznolike teksture mramora, keramike, srebra, zlata i draperije. Detalji poput lekita ili pribora za uljepavanje, nakita i ogledala variraju od slike do slike. Sadraj nasluujemo preko naznake detalja, to je osnovna razlika od historijskoga pristupa temi, gdje su naznaeni svi detalji pomou kojih moemo rekonstruirati prikazani dogaaj. Ta su djela ambijentalizacije, dekorativne igre, i tek nas ponekom sugestijom navode da krenemo u potragu za skrivenim znaenjem. Taj drugi znaenjski sloj slike bio je redovito prisutan na slikama Bele ikoa Sesije. Dvije ikoeve najpoznatije slike antikoga sadraja Penelopa (sl.18) i Kirka (kat.br.26) ujedinjuju historijsko-alegorijski pristup, priu i simboliku podlogu. Umjetnik se usredotoio na dvije epizode Odiseje s kojima se mogao poistovjetiti. Lunaek u tekstu omanje ikoeve monografije pie da je Penelopa suto poetino shvaanje Homera i da spada meu najbolje jugoslavenske umjetnine (1920.), a Vinko Zlamalik, autor monografije o ikou iz 1984., u slikama prepoznaje majstorstvo forme i tehnike dovrenosti u smislu prevladavajueg akademskog idealizma mnchenskoga tipa. Djelima je osporavao individualni karakter i originalnost, toliko traene kriterije pozitivne kritike prosudbe u vremenu druge polovice 20. stoljea. Premda Zlamalik u sadraju Penelope, koja eka svoga Odiseja da se nakon godina lutanja vrati na rodnu Itaku, prepoznaje osobne strepnje mladog ikoa naznaene i slikom Odisej ubija prosce koji je svoju voljenu i mladu suprugu Justinu ostavio u Zagrebu, ne uvia koliko je pritom osobnosti u sliku, raenu pod budnom paskom Krnjavoga, utkao mladi umjetnik. Pisma upuena Bukovcu i Krnjavome svjedoe o snanoj udnji slikara za domovinom i boli zbog razdvojenosti od supruge. Antiki su mitovi svevremenske alegorije ljudskih elja, strahova, nadanja i osjeaja.

18 Bela iko Sesija, Penelopa (studija), 1895., priv.vl.

I Kirku takoer moemo promatrati kao ikoevu osobnu poruku. Odisej, naime, nije u tuini podlegao arima prekrasne arobnice poput njegovih mornara koje je svojim arobnim napitkom pretvorila u svinje. Pratei Zlamalikovu indikaciju osobne podloge to se krije ispod mitske prie o Penelopi, mogli bismo zakljuiti da je mladi umjetnik, poistovjeujui se s Odisejem, svojoj usamljenoj supruzi elio takoer metaforiki poruiti da joj je vjeran i beskompromisno odan. Ti su mitovi posluili umjetniku da bez obzira na dirigirane formalno-stilske odrednice akademskog realizma izrazi osobnu odiseju. Umjesto stroge metrike heksametara grkog epa, iko se izraava jednako definiranim likovnim ekvivalentima. Ni pjesnika ni slikara strogo odreen okvir nije sprijeio da stvore univerzalno umjetniko djelo. Upravo zbog tehnike vjetine, koju iko nije dosegnuo u kasnijim djelima, moemo zbiljski uivati u ljepoti slikarove poruke. Penelopa i Kirka interpretirane su u mnogim tekstovima,28 no u okviru teme treba napomenuti mogue ikonografske izvore i uzore. Jedan sadreni odljev Penelope iz Zbirke sadrenih odljeva antike skulpture Gliptoteke HAZU kopija je predloka iz Vatikanskih muzeja u Rimu iz 5. stoljea pr.n.e.(sl.19) To je sjedei lik ene to impostacijom podsjea na ikoevu junakinju. Isti se kip nalazi i na Alma-Tademinim slikama (npr. Galerija skulptura u Rimu u vrijeme Augusta, 1867., Montreal museum of Fine Arts, sl.20). U tom bismo sjedeem kipu savijene ruke u laktu (u ikoevoj interpretaciji savijene ruke oslonjene na kamenu ogradu, na kojoj poiva glava) mogli potraiti ikonografski predloak posebice usporedimo li dojam nepokolebljivosti, meditativnosti i dostojanstva koji ostavlja arhajska figura. Kao izvor ikoevim antikim kompozicijama mogla je posluiti i knjiga Slike iz grke i rimske starine za uenike A. Baumeistera, koju mu je preporuio mentor Izidor Krnjavi29 kao pomo pri osmiljavanju prve monumentalne kompozicije Grki gymnasion (kat.br.25). Iz pisma Krnjavoga koje je upueno mladome slikaru moemo razabrati da je mentor, nekada student mnchenske likovne akademije, dobro poznavao tamonji Gypsmuseum, upuujui ikoa na odljev antike grupe Hrvaa prema originalu iz Firence. Brojni crtei na osnovi kojih su nastala sva tri spomenuta djela te studije u manjim dimenzijama (Penelopa manjih dimenzija iz zbirke dr. Boidara Grgia) upuuju na temeljitu razradu antikih tema, to je bio uobiajen postupak rada koji su provodile austrijska i njemaka kola. iko je bio kolovan za historijskog slikara,30 stoga njegov opus od samoga poetka obiljeavaju antike teme. Tijekom dvogodinjeg boravka u Americi (1902.1904.) esto slika antike kompozicije, koje su ondje bile iznimno

19 Penelopa, 5. st., zbirka sadrenih odljeva Gliptoteka HAZU,.Zagreb

20 Lawrence Alma-Tadema, Galerija skulptura u Rimu u vrijeme Augusta, 1867., Montreal museum of Fine Arts

28

Najvaniji tekstovi: Iso Krnjavi, Pogled na razvoj umjetnosti u moje doba, Zagreb,

str. 275; Vladimir Lunaek, Bela iko Sesia, Zagreb, 1920.; Vinko Zlamalik, Bela iko Sesija, Zagreb, 1984., str. 105 108, Tonko Maroevi, Bela Csikos Sesia, katalog izlobe u Umjetnikom paviljonu, 2012., str. 48 51.
29

Bilder aus dem griechischen und rmischen Altenthum fr Schuller, Mnchen, 1889.,

26

Zanimljivo je da i ova slika ima svoj pandan u nekoj nepoznatoj, samo trgovcima

Krnjavi u pismu ikou 9. 3. 1893.

30

umjetnina poznatoj privatnoj zbirci koju autorica ovih redaka, na alost, nije vidjela.
27

Akademie der bildenden Knste Allgemeine Malerschule u Beu pohaa od 1887.

Vidi biljeku 7.

do 1891. u klasi profesora Juliusa Viktora Bergera (1850. 1902.) i Leopolda Karla Mllera (1834. 1892.), slikara historijskih kompozicija. Od 1892. do 1893. pohaa Akademie fr bildende Knste, Mnchen, u klasi Wilhelma Lindenschmita (1829. 1895.), takoer majstora povijesnih kompozicija, i Karla von Marra (1858. 1924.).

Alegorija i Arkadija

29

30

popularne.31 Dvije reprodukcije ikoevih slika antike tematike svjedoe o visokoj razini koju je slikar postigao unutar anra, pa moemo aliti to nam mnoga od tih djela do danas nisu poznata. Velika potranja za slikama grko-rimskog stila u Americi zasigurno je pridonijela plodonosnim razdobljem ikoeva, ali i Auerova boravka u New Yorku. Osim spomenutih slika, iko je izradio jo dvije historijske kompozicije vezane uz narudbu za opremanje Odjela za bogotovlje i nastavu: Odisej ubija prosce i Marko Antonije nad mrtvim Cezarom, koje tematski pripadaju tome krugu, iako nisu jednako zanimljive za interpretaciju. Odisej ubija prosce kompozicija je ve spomenuta uz homerske teme, a njome se bavi jo od najranijih studentskih dana.32 Temu je obradio i Anselm Feuerbach, zbog ega je mentor Krnjavi pokuao odgovoriti ikoa da slika ono to je ve jednom uspjeno obraeno. Meutim, studije su zavrene varijantom koja je izloena na Hrvatskome salonu 1898. Slika danas, kao i nekad, krasi prostoriju Ureda odjelnog predstojnika, odnosno ravnatelja. Intimnu je relaciju istaknuo ve Vinko Zlamalik, usporedbom nesreenih prilika to ih je Homerov junak zatekao na povratku kui s naelektriziranom politikom klimom, stvarnosti represalija i nasilja, drutvenim licemjerjem i zakulisnim intrigama u tadanjoj Hrvatskoj.33 Djelu Marko Antonije nad mrtvim Cezarom nije polazite izvorno antiko literarno djelo, nego Shakespeareova drama. Potresni dogaaj osnovni je motiv slike. ikoa ne zanima arheoloka tonost Pompejeva kazalita, gdje se odigrava prizor, a scenografija je svedena na osnovno: tronoac arnice, prazne kamene klupe, podnoje Pompejeva kipa. Dogaaj iz povijesti interpretiran je po uzoru na simbolizam, koji poinje prevladavati u kasnijim autorovim djelima. Nepremostiv jaz izmeu statine horizontale mrtvoga tijela i vertikale tugujueg prijatelja opisan je slikarskim sredstvima, a ne nagomilavanjem sadrajnih elemenata ili patetinih gesti kao prije. Luminozni kontrasti sugeriraju ozraje kazalinog uprizorenja, jer je ipak rije o dramskom djelu, a sumaglica kojom je obavijen prizor uzdie ga na nivo legende i mita. Stvaran povijesni dogaaj postaje simbolom svih osvetnikih i nasilnih smrti, ali i politike urote koja je obiljeila cjelokupni tijek europske povijesti. Slika je znaajna karika u razvojnome putu prema ikoevu simbolizmu koja vodi do ostvarenja kao to su Psihe (kat.br.31) ili ciklus Innocentia34, u kojem antiki motiv slui iskljuivo kao podloga simbolikoj razradi. Paralelno s razvojem ikoeva grkorimskog slikarstva razvija se i Auerov antiki ciklus.

21 Bela iko Sesija, Djevojka ispred biste Ahileja, 1902.

22 Bela iko Sesija, Scena iz vestibula rimskog hrama, 1902.

31

ikoevo pismo Krnjavom 12. 10. 1902. iko navodi 5 slika koje je pripremio za prodaju

u Americi, meu kojima naslovi Orfej, Djevojka ispred biste Ahileja (sl. 21; 22) i Scena iz vestibula rimskoga hrama neprijeporno upuuju na antiku tematiku. Dvije su slike reproducirane u Vijencu iz 1902. godine (Vijenac, br.1, str. 140 i 152). Pretpostavljamo da je rije upravo o slikama spomenutima u pismu te da se njihov trag zameo u Americi, gdje su vjerojatno bile prodane.
32

Robert Auer kolovao se u Beu i Mnchenu na Umjetniko-obrtnoj koli i akademiji, gdje je stekao zanatske vjetine kojima je mogao uspjeno obraditi sloene antike ambijente. Njegova je slika Sveani dan (kat. br.1) remek-djelo grko-rimskog stila na koji je apliciran anr, a po kvaliteti obradbe moe se usporediti s Alma-Tademinim slikama. Jedna je od najranijih sauvanih umjetnikovih slika, a izloena je na izlobama u Budimpeti (1896.), Kopenhagenu (1897.) i Zagrebu (1898.). Prikazuje Grkinju koja cvijeem kiti Homerovu hermu. Auer je velemajstor forme, siguran slikar, dekorativno u Sveanom danu nepogreiv. Sve je vrlo lijepo aranirano u izduenom formatu slike: podne ploice mozaika, raznovrsne teksture materijala od mramora, bakra i bronce do mekih tekstila svile i prozranoga koprenastog ukastog omotaa oko hitona koji je uvren maslinastom vrpcom. Homerska bista vjerojatno je preslika bronane statue iz 3. ili 4. stoljea pr.n.e. koja je izloena u napuljskome Arheolokom muzeju. Njezin je sadreni odljev u Gliptoteci HAZU u Zagrebu. Grkinja je nalik Medovievim Pompejankama (Bakanal i Pompejanke na terasi), ali i ikoevim modelima. Taj tip ene bio je predloak studentima mnchenske akademije iz razdoblja posljednje etvrtine 19. stoljea, jer ga moemo vidjeti i na slikama grko-rimskog anra Henryka Siemiradzkoga.35 Rue, koje su est asesoar na Auerovim slikama, utjecaj su bekoga historicizma i raskonoga slikarstva Hansa Makarta. No, u Auerovu je djelu znaajan jo jedan utjecaj koji ga za razliku od ikoeva simbolizma mnchenskoga tipa vee dublje nego ijednoga hrvatskoga slikara uz beku secesiju. Naime, Auer je bio dobar poznavatelj Klimtova slikarstva, i prije secesijske faze u duhu historicizma i kasnijih secesijskih ostvarenja. Boravei u Beu tijekom studija, zasigurno je vidio amblematska arhitektonska ostvarenja koja su nadahnuta antikom: primjerice, Parlament u arhitektonskom slogu antike Grke, arhitekta Theophila Hansena, ili stubite Kunsthistorisches Museuma u Beu. Klimtov utjecaj primjeujemo posebice u djelu Atena Partenos (kat.br.6) koje radi za interijer zgrade Nacionalne sveuiline biblioteke, 1913., te u djelu Kraljica rua (kat.br.4), koje smo takoer svrstali u anr slikarstvo inspirirano antikom. Mramorni pod interijera podsjea na rimske terme, gdje su se obino prikazivale djevojke u prozranim ogrtaima nalik hitonima i peplosima. Motiv rua i cvijea slijedi estu uporabu tog ornamenta u slikarstvu engleskoga esteticizma. Godine 1902., kada nastaje djelo, Auer i iko odlaze u Ameriku. Oito je Auer, ija je djela kritika esto usporeivala upravo sa slikarstvom Alma-Tademe, poznavao opus umjetnika koji je bio iznimno popularan na Novom kontinentu. Jedno od najpoznatijih ostvarenja Alma-Tademe Rue Heliogabala (1888., privatna kolekcija) moglo je naem umjetniku biti polazitem za Kraljicu rua. Mnogo je Auerovih djela u pseudoklasinome stilu poznato s razglednica i reprodukcija u

Tu je temu napravio u varijanti laviranog tua, 1890., skice tuem, 1892., i ulja na platnu.

35

Auer od 1890. pohaa beku akademiju, u klasi Christiana Griepenkerla (1839. 1916.),

Za prvu varijantu u laviranom tuu dobio je nagradu za najbolje rjeenje kompozicijskog zadatka namijenjenu studentima 4. godine.
33

majstora povijesnog slikarstva (strop beke Opere), a temeljna obrtna znanja usvaja na Kunstgewerbeschule u Beu od 1892. do 1895., kada odlazi na mnchensku akademiju kod istog profesora kao i iko, Karla von Marra. Vidi biljeku 30.

V. Zlamalik, Bela Csikos Sesia zaetnik simbolizma u Hrvatskoj, JAZU i Drutvo

povjesniara umjetnosti SR Hrvatske, Zagreb, 1984., str. 113.

34

Ciklus je otkupljen direktno s izlobe u Parizu 1900., zbog ega je potpuno nepoznat

domaoj javnosti, to je zaista veliki gubitak znamo li da je rije o najznaajnijem ikoevu ostvarenju. iko je odmah nakon povratka iz Pariza poeo replicirati najvanije dijelove ciklusa, pa se u Modernoj galeriji nalazi friz djevojaka nazvan Trijumf nevinosti / Dekorativni panneau.

Alegorija i Arkadija

31

32

asopisima.36 iko u pismu Krnjavome iz Amerike37 navodi i Auerova djela: Griechin in Trumerei (sl.23), Liebespaar i Studienkopf, od kojih su prva dva poznata iz reprodukcija na razglednici, a Studija glave lijep je akvarel djevojke u antiki stiliziranom kostimu iz 1904. godine u ijoj je signaturi naznaeno mjesto nastanka New York. Albumi skica koji su nastali za boravka u Americi nagovjetavaju jo neka vrlo kvalitetna djela toga anra. Skupini umjetnika, mahom Krnjavijevih stipendista koji su se kolovali u Beu i Mnchenu i koji su usvojili antike obrasce to ih je obilato nudio tamonji sustav obrazovanja pridruuje se i Ivan Tiov.38 Vrhunci njegova opusa upravo su djela inspirirana antikom. Kao da ga je strogi kanon vodio najrafiniranijim rjeenjima, bez nezgrapnosti prisutne u kasnijim djelima. Muzika iz 1892. godine navodno je zahvala mladog umjetnika mentoru Krnjavome za potporu koja mu je omoguila studij u Mnchenu.39 Tiov je angairan u izradi stropnih slika Bogotovlja, Nastave, Znanosti i Umjetnosti u Zlatnoj dvorani Odjela za bogotovlje i nastavu, pa je nekoliko varijanti platna s temom glazbenica proizilo iz toga posla, ali i iz narudbe dekoracija za Glazbeni zavod s temom Alegorija glazbe i pjevanja.40 Lijepa enska figura prikazana je dok prstima prebire po icama glazbala. Smjetena je u otvoreni prostor s tek naznaenim pokojim detaljem pejzaa i arhitekture. Kosa skupljena na zatiljku ukraena je cvijeem koje nalikuje na tratinice. Glazbu gotovo da moemo uti i prepoznati prema melankolinom i sjetnom izrazu lica koje sugerira da je rije o njenim zvucima. Iz elegantne geste ruku mogli bismo iitati tempo i dinamiku glazbe. Sve je na slici zvuno, od delikatne geste do ivih akcenata zasiene tamnocrvene boje plata u kontrastu s razblaenom ruiastom bojom tunike. To je najuspjelija Tiovljeva kompozicija, iji dojam dodatno upotpunjuje historicistiki okvir nalik grkom hramu u ijem je timpanonu zlatom izraena ptica (labud?), a palmete i kanelirani pilastri takoer su dio antikog repertoara arhitektonske plastike. U podnoju je rimskom kapitalom napisan naslov slike: MVSIKA. Tiov je prouavao stare majstore, a njegovi su uzori bili slikari talijanske renesanse (Tizian, Correggio), zatim Delacroix, to se moe iitati iz kolorita Muzike, te Rubens i Manet. Tijekom jednogodinjeg boravka u Parizu nastaju slike za Nacionalnu sveuilinu knjinicu u Zagrebu.41

23 Robert Auer, Grkinja u snovima, 1902.

36

Na tritu se jo i danas mogu pronai kolekcionarski primjerci razglednica s

reprodukcijama Auerovih antikih motiva, a u isti tematski sklop pripadaju i ilustracije te vinjete koje je umjetnik radio za Prosvjetu. Cijelo godite Prosvjete 1899. intonirano je vinjetama i literarnim djelima antike inspiracije. Te je godine nastala i Auerova vinjeta za Prosvjetu, koju je poslije izradio i kao uljanu sliku pod naslovom Muze grada Zagreba, 1910., privatno vlasnitvo nepoznate ubikacije.
37 38

Djela su takoer antike provenijencije, na to upuuju naslovi: Scientiae naturales Scientiae Scholasticae te Artes liberales. Alegorijske figure na zlatnoj pozadini simboliziraju prirodne i drutvene znanosti te slobodne umjetnosti. Na prikazu prirodnih znanosti Carpeauxova je Fontaine de LObservatoire (Luksemburki park, 1867.1874.) poznata i kao Fontana etiri kraja svijeta, koja je smjetena na putu do parikog Opservatorija. etiri enske figure ispod globusa alegorije su kontinenata Azije, Afrike, Europe i Amerike. Njezina je poveznica s prirodnim znanostima sasvim jasna. U pozadini mukoga i enskoga lika koji simboliziraju slobodne umjetnosti s atributima lire i kistova slavni je Erehtejon, jonski hram atenske Akropole s trijemom koji podupire est karijatida, simbol arhitektonske umjetnosti. Zlatna pozadina odjek je secesijskog stila i poveznica s Auerovom Atenom, koja se takoer nalazi u profesorskoj itaonici. Projektom Nacionalne sveuiline knjinice zavrava inicijacijsko razdoblje hrvatske moderne. kolski forum, Odjel za bogotovlje i nastavu, Umjetniki paviljon, Hrvatsko narodno kazalite i Nacionalna sveuilina knjinica kljuni su projekti oko kojih se okupljaju umjetnici i koji su generirali ideju oivljavanja antikih zasada. Idejnu podlogu promiljanja stilske orijentacije i siejne razrade pruio je Izidor Krnjavi i to je zajedniko cijelom razdoblju prijelaza stoljea. Tijekom dvaju desetljea moemo pratiti razvoj interpretacije antikih motiva od jednostavne deskripcije povijesnih dogaaja, preko sloenih alegorijskih kompozicija, do simbolistikih preradba u kojima daleka prolost postaje izvoritem osnovnih egzistencijalnih i etikih pitanja, ovjekovih strahova i potisnutih strasti. U stilsko-tehnikoj izvedbi primjenjuje se eklekticizam, oprobavanje unutar prevladavajuih stilskih pravaca: realizma, impresionizma, divizionizma. Nain slikanja takoer je raznolik: od strogog akademskog crtea do slikanja alla prima ili fa presto. Radnja na slici najee je smjetena u eksterijer mediteranskoga podneblja ili je pokojim arheolokim detaljem naznaen interijer, a anakronizam te svojevrsna kronoloka nedosljednost svjesno su izvedeni. Doaravanje ambijenta i ozraja vaniji su od precizne arheoloke rekonstrukcije povijesti. Kad je rije o transkripciji povijesnoga dogaaja, glavni su akteri najee mukarci, a kad je posrijedi oivljavanje antikog duha, uglavnom su modeli ene Grkinje, Rimljanke, Pompejanke. Antiki su motivi esti u hrvatskoj moderni prve faze, a u esteticistikom modelu javljaju se do poetka Prvog svjetskog rata. Neka djela nije bilo mogue posuditi za izlobu, poput Rimljanina i Rimljanke Oskara Artura Aleksandera, a neka kvalitetom ne ispunjavaju kriterije zadane djelima zastupljenih slikara.

Vidi biljeku 32. 1889. 1893. koluje se na Kunstgewerbeschule pri austrijskom Muzeju za

umjetnost i obrt u Beu, a od 1893., poput ikoa i Auera, na akademiji u Mnchenu kod Karla von Marra.
39

Dr. Josip Kovai navodi da je djelo najprije bilo u vlasnitvu Izidora Krnjavoga,

zatim se dugo nalazilo u zbirci dr. Josipa Kajfea, a danas je dio kolekcije Vugrinec.
40

O slici doznajemo iz lanka Glazbeni zavod, Vienac, br. 5, 1892., str. 80, akteri su

Amor, muze
41

Zbog izrade slika za Sveuilinu biblioteku dobio je dopust koji je proveo u Parizu

od 1913. do 1914. radei na Acadmie Julian.

Alegorija i Arkadija

33

34

Lijepo su ouvane studije po antici hrvatskih slikarica tefane Klai-Hribar, Jelke Struppi, Emme Munk Siebenschein, Juliane Drakovi i Ane Marovi42 iz zbirke dr. sc. Josipa Kovaia, koje ine pozamaan i relevantan korpus. Sauvana studija jonskoga stupa kiparice Mile Wodsedalek te antika bista mladoga Bogumila Cara primjeri su koji pokazuju koliko je bila vana uloga antike u edukaciji umjetnika. Iako formalno ne pripada naoj tematskoj cjelini, crte Menade iz 1914. godine, nastao dok je Anka Krizmani pohaala Kunstgewerbeschule u Dresdenu, rjeit je dokaz da su antiki motivi privlaili umjetnike i u kasnijim desetljeima kada antika vie nije bila u modi.43 Mnogim se djelima izgubio svaki trag, jer su slike toga anra dobro kotirale na tritu i redovito su pronalazile vlasnike izvan granica Hrvatske u Njemakoj, Austriji, Italiji, Engleskoj i Francuskoj. Te su umjetnine i danas posebno zanimljive kolekcionarima upravo zbog svoje ljepote i dekorativnosti, ali i duha vremena, izmeu fin de siclea i la belle poque. Promotrimo li istovrsne pojave tog tematsko-motivskog sklopa u Europi u okviru, kako smo ve istaknuli, slikarskoga esteticizma u Engleskoj i larpurlartizma u Francuskoj, te grko-rimskog stila koji je prepoznat u irem europskom kontekstu, moemo zakljuiti da je i hrvatska umjetnost pratila europske putokaze. Upravo zbog toga jer je rije o kvantitativno relevantnom i iznimno kvalitetnom fenomenu u europskoj umjetnosti druge polovice 19. i poetka 20. stoljea vano je prepoznati djela istovrsne tematske preokupacije i u naoj umjetnosti. Time potvrujemo da smo i te kako slijedili europski razvoj unutar likovnih umjetnosti ne samo kada je rije o opim pojavama poput historicizma ili secesije nego i o paralelnim pritocima koji upravo to razdoblje ine izdvojenom etapom i zbog svoje raznolikosti specifikumom europske povijesti umjetnosti.

LITERATURA
Vera Krui Uchytil, Vlaho Bukovac ivot i djelo, Matica hrvatska, Zagreb, 1968. Vinko Zlamalik, Bela Csikos Sesia. Zaetnik simbolizma u Hrvatskoj, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Drutvo povjesniara umjetnosti SR Hrvatske, Zagreb, 1984. Exposed. The Victorian Nude, (ur.) Alison Smith, Watson - Guptill Publications, New York, 2002. Stephen Calloway i Lyn Federle Orr (ur.), The Olga Maruevski, Iso Krnjavi. Kultura i politika na zidovima palae u Opatikoj 10, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2002. Norbert Wolf, The Art of the Salon, The Triumf Rosemary J. Barow, Lawrence Alma-Tadema, Berlin, Phaidon Verlag, 2003. Jelica Ambru, Ivan Tiov, katalog retrospektivne izlobe, Galerija likovnih 24 tefana Klai Hribar, Statua Venere, oko 1878. Kat.br.88 umjetnosti Osijek, srpanj kolovoz 2005., Galerija Klovievi dvori, Zagreb, rujan, 2005. of 19th-Century Painting, Prestel, Mnchen, London, Pariz, 2012. Richard Thomson, Arcadia contested u: Van Gogh to Kandinsky. Symbolist landscape in Europe 1880 1910, katalog izlobe, National Galleries of Scotland, Edinburgh, 14.7. - 14.10.2012. Cult of Beauty, The estetic Movement 1860 1900., V&A Publishing, 2011. Igor Zidi, Mato Celestin Medovi, katalog retrospektivne izlobe, (ur.) Petra Senjanovi, Galerija Klovievi dvori, Zagreb, 1.12.2011. 12.2.2012. Vera Krui Uchytil, Vlaho Bukovac ivot i djelo, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2005. Irena Kraevac, Petra Senjanovi, Robert Auer, katalog retrospektivne izlobe, Galerija Klovievi dvori, Zagreb, 21.9. 21.11.2010.
Alegorija i Arkadija

35

42

Crte satira iz Kue fauna u Pompejima moda je raen ba prema istom

sadrenom odljevu iz zbirke Gliptoteke HAZU, kat.br.89

43

Prema rijeima dr. sc. Josipa Kovaia, slikarica je nakon zavretka nastave

zadivljeno ostajala promatrati gipsani odljev Menade na hodniku kole, potajno ga skicirajui, jer slikanje po antici vie nije bilo u modi.

Antiki motivi i odjeci antike u kiparstvu hrvatske moderne

Darija Alujevi
Alegorija i Arkadija

36

37

Teme i junaci antikih mitova i legendi neodvojiv su dio nae prolosti, ali i sadanjosti. Njihove odjeke i interpretacije moemo pratiti gotovo u svim granama umjetnosti te u popularnoj kulturi. Klasina antika umjetnost, osobito skulptura, bila je ideal ljepote i sklada kojem su se europski umjetnici tijekom razliitih povijesno-umjetnikih razdoblja vraali: od renesanse, kada je probuen interes za klasinu Grku i Rim, do klasicizma 18. i neoklasicizma 19. stoljea, kada taj trend u europskoj umjetnosti dosee vrhunac. Sumiramo li pojavu tema i motiva antike umjetnosti u hrvatskome kiparstvu druge polovice 19. i poetka 20. stoljea, moemo govoriti o dvije razine na kojima se javljaju: prva je stilskoformalna, uoljiva u modelaciji, bilo da je rije o proporcijama, draperiji, posturi, a druga je tematska, pri emu teme i motivi antike mitologije poprimaju alegorijsko, odnosno simboliko znaenje. Upravo se na toj razini oitava osnovna razlika izmeu historicistikih stilova, koji povijesnom tonou nastoje doslovce oponaati, i umjetnosti moderne, koju e stilski obiljeiti secesija i simbolizam, kada se antiki sadraj interpretira novim likovnim jezikom, a klasina ostaje tek tema. Ne vodei se iskljuivo stilsko-formalnim odrednicama, ve ponekad i ikonografskim, odnosno tematskim, pokuali smo dati presjek odjeka antike u poecima nae skulpture modernog doba. Druga polovica 19. i poetak 20. stoljea razdoblje je poetaka nae skulpture modernog doba. Tada se javljaju prvi akademski kolovani kipari predvoeni Ivanom Rendiem, a potom i mlaom generacijom kojoj pripadaju Robert Frange Mihanovi i Rudolf Valdec. Do njihove pojave u skulpturi dominiraju crkvene narudbe, koje najee izvode strani majstori, a skulptura je uglavnom vezana uz arhitekturu. Autori su veinom bili nepoznati ili su bili tek majstori obrtnici koji su arhitektonsku dekoraciju radili po uvezenim predlocima. U javnosti k tome dotad kao da jo nije bilo sasvim jasne distinkcije izmeu kipara obrtnika, klesara i akademski kolovanoga kipara.

38

Tijekom cijelog 19., a dijelom i 20. stoljea u arhitekturi neostilova i secesije grka i rimska boanstva te mitski junaci esto su dijelom arhitektonske plastike kao personifikacije djelatnosti koju simboliziraju, pa je skulptura nadahnuta antikom neizostavan dio naih urbanih ambijenata. U Zagrebu je tako u drugoj polovici 19. stoljea izraeno mnogo arhitektonskih djela s izrazito klasicistikim figurama i personifikacijama antike provenijencije. Meu njima su svakako najpoznatiji figura Merkura, nepoznatog autora, esto pripisivana A.D. Fernkornu, koja je nekad bila na kui Pavla Hatza na Trgu bana Jelaia (danas na hotelu Dubrovnik), zatim figure nadahnute antikom mitologijom na kui Rosenfeld u Mesnikoj 1, arhitekta Franje Kleina, iz austrijske tvornice Viktora Brausewettera, te enske figure na balustradi altane zgrade Gospodarskog drutva, arhitekata Grahora i Kleina (danas dio Pravnog fakulteta na Trgu marala Tita 2-3). Zanimljiv je primjer i zgrada Glavnoga kolodvora s alegorijom Prometa koja je smjetena u klasian antiki zabat, rad maarske tvrtke Vilim Marenko. Upravo na alegorijskim prikazima u arhitekturi najdue e se zadrati antiki motivi. Moderna je ujedno razdoblje sve vee industrijalizacije i jaanja graanske klase, a razvoj i irenje grada te drutveni i kulturni napredak prate osnivanja i podizanja mnogih kulturnih i znanstvenih institucija koje su karakteristine za razvijena graanska drutva. Zamahom gradnje javlja se sve vea potreba za obrtnicima i umjetnicima. Umjetniki ukus graanskog sloja dotad se uglavnom temeljio na uvoznim djelima, jer gotovo da nije bilo domaih umjetnika, no sazrijevanjem i kolovanjem mlade umjetnike generacije i ta se slika polako mijenja, osobito nakon otvaranja Obrtne kole 1882. Buenjem nacionalne svijesti javlja se elja da se osnuje umjetnika zajednica kolovanih domaih umjetnika kojima e se davati vane narudbe i tako prekinuti s dominantnom tradicijom uvoza. Urbanizacija otvara i novi prostor za spomenike, pa e glavninu nae kiparske produkcije 19. stoljea osim arhitektonske plastike initi javni spomenici, narueni portreti te nadgrobne skulpture, to je u skladu s buenjem nacionalne svijesti i eljom da se ovjekovjee nacionalna povijest i kultura te njezini glavni protagonisti. Do pojave nove generacije kipara gotovo da nije bilo salonske skulpture. Kipari su uglavnom vezani uz narudbe, koje zasigurno ograniavaju slobodu izriaja, a vjernost modelu i u portretiranju i u izradi spomenika glavni je kriterij kvalitete. S pojavom prvih izlobenih salona i velikih umjetnikih izlobi polako se oblikuje ukus graanskog sloja i na scenu stupaju nai kolovani kipari. Kiparstvo 19. stoljea u Hrvatskoj obiljeio je Ivan Rendi, ak venecijanske akademije i prvi na akademski kolovan kipar. Do njegove pojave u sjeverozapadnoj Hrvatskoj gotovo da nije bilo znaajnijega kipara. Otac hrvatskog kiparstva, kako je A. G. Mato nazvao Rendia, od 1877. do 1880. ivio je u Zagrebu. Zatim odlazi u Trst, no i dalje nastavlja raditi za nae naruitelje. Uz razliite portrete i skulpture, izradio je mnogo nadgrobnih spomenika, po emu je poznat kao prvi na kipar koji je ostvario znaajna djela u toj vrsti umjetnosti. Dotad su nadgrobni spomenici bili uglavnom rad domaih ili stranih klesarskih obrta, a grobnu dekoraciju inile su tipizirane figure. Najpopularniji ukras nadgrobnih spomenika 19. stoljea bila je alegorijska figura alujue djevojke, a s vremenom e sve uestaliji biti kranski motivi i portreti pokojnika. Koristei se motivom alegorijske enske figure, u skladu s onodobnom modom, mnogo nadgrobnih spomenika izradio je i Rendi. Godinu prije nego to je Rendi

25 Ivan Rendi, Alegorija Domovine, 1879., Grobnica Petra Preradovia, Mirogoj, Zagreb

26 Ivan Rendi, Meditacija, 1897.(?) Grobnica obitelji Priester, Mirogoj, Zagreb

27 Ivan Rendi, Zaspala vestalka, 1908.(?), grobnica obitelji Tomai, Groblje Opatija

doao u Zagreb otvoreno je novo groblje Mirogoj, koje e s vremenom potpuno zamijeniti stara groblja. Iako je glavnina Rendieva kiparskog opusa proeta akademizmom i naturalizmom, akademskim kolovanjem u Italiji dolazi u dodir i s klasinom umjetnou. Upravo u arkadama nai e mjesto i nekoliko Rendievih spomenika s klasinim elementima. U izradi nadgrobnih spomenika Rendi kombinira arhitektonske elemente i skulpturu, nerijetko posee za klasinim formama kao to je stilizirani sarkofag ili stela, a alegorijske alujue figure obavijene haljinama bogate draperije klasine su mirnoe i dostojanstva. U nau temu uklapa se nekoliko Rendievih nadgrobnih spomenika. Prije svega dva slina primjera alegorije Domovine: nadgrobni spomenik knjievnika Ivana Perkovca na groblju u Samoboru iz 1874. godine, gdje nalazimo prvi alegorijski prikaz Domovine s antikim sarkofagom, a zatim i neto kasniji mirogojski primjer alegorije Domovine (sl.25) za nadgrobni spomenik pjesnika Petra Preradovia iz 1879. Alegoriju Domovine predstavlja idealizirana enska figura u haljini vrlo klasine draperije koja polae cvijee na stilizirani antiki sarkofag. Iako na oba primjera vidimo i elemente narodne nonje, a u alegoriji na Preradovievu grobu i karakteristinu ilirsku estokraku zvijezdu Danicu na kapi, ukupni je dojam i dalje dominantno klasian. Od uspjelijih alegorija svakako treba istaknuti nadgrobni spomenik Emanuela Priestera na Mirogoju, kojim dominira figura pod nazivom Meditacija (sl.26), to e ponoviti na nadgrobnom spomeniku Vicka Mihaljevia 1908. na nekadanjem groblju Sustipan u Splitu te na grobnici N. Colombisa u Trstu. Danas je splitska Meditacija samostalna skulptura na groblju Lovrinac. Sjetna i zamiljena sjedea enska figura izvedena je u bronci, a za razliku od pomalo pretjeranog ureenja cijelog nadgrobnog spomenika istie se svojom jednostavnou i funkcionira neovisno o cjelini. Umotana u raskonu draperiju koju rukom pridrava s vidljivom sjetom na licu te neobian, oputen nain sjedenja jedne podignute, a druge sputene noge udaljava je od klasinosti prethodnih spomenika. Posljednji od brojnih nadgrobnih spomenika koje moemo uvrstiti u skupinu klasinih najpoznatiji je i svakako najvie antiki te po temi najklasiniji nadgrobni spomenik iz Rendieva opusa. Skulptura Zaspala vestalka (sl.27), za koju je skicu izradio 1897. godine, bila je toliko popularna da ju je ponovio na ak est nadgrobnih spomenika u razliitim mjestima s razliitim arhitektonskim okvirom (Opatija, Trst). Isprva je bila napravljena za grobnicu obitelji Mimbelli u Orebiu 1901. u mramoru, a ostale su varijante izlivene u bronci. Sjedea figura usnule vestalke, odjevene u antiku haljinu i sandale sa svjetiljkom u ruci izravno se referira na rimsku mitologiju. Vestalke, sveenice rimske boginje ognjita Veste, uvale su vatru na ognjitu hrama, a prikaz usnule vestalke s ugaslom svjetiljkom poetina je alegorija smrti i ugaslog ivota. Zanimljivo je kako Rendi slobodno dodaje kranski simbol oko vrata vestalke u obliku lania s kriem. Umjetnik se direktno oslanja na antike motive, odnosno mitoloku temu i u skicama za nerealiziranu fontanu s prikazom Venere koja kupa Amora iz 1893. U isto vrijeme izrauje model za fontanu, takoer s antikim motivima, koja je postavljena 1901. godine na Pilama u Dubrovniku. U tome je djelu prikazao Stojnu i Satira, likove iz Gundulieve Dubravke. Unato narudbama, Rendi u Zagrebu nije naiao na pravu potporu i nakon potresa 1880. odlazi iz grada.

Alegorija i Arkadija

39

NOVA KIPARSKA GENERACIJA Nakon kolovanja u Beu i Mnchenu u zadnjem desetljeu 19. stoljea u Zagreb se vraaju predvodnici nove generacije kipara Robert Frange Mihanovi i Rudolf Valdec. Sa slikarima iste generacije, ikoem i Crniem, 1907. utemeljili su nau prvu akademiju likovnih umjetnosti, tada Privremenu viu kolu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. S novom generacijom dolaze stilske mijene, akademizam zamjenjuju secesija i simbolizam, a njihov dolazak i opusi oznait e pravi poetak moderne. Unato promjeni, antiki filozofi, mitski junaci i bogovi i dalje su neizostavnim dijelom arhitektonske ornamentike to je nerijetko bilo uvjetovano narudbama a referiranje na umjetnost i kulturu Grke i Rima kao temelja europske kulture u plastikoj dekoraciji na simbolikoj razini oznaavalo je nau pripadnost toj tradiciji i uenosti. Kulturni i umjetniki ivot s kraja 19. stoljea nemogue je odvojiti od djelovanja Izidora Krnjavog, prvog profesora povijesti umjetnosti i arheologije na Sveuilitu u Zagrebu, vanog inicijatora brojnih gradnji te kulturnog i umjetnikog ivota. Kao predstojnik Odjela za bogotovlje i nastavu poticao je stipendiranje i kolovanje mladih umjetnika na europskim akademijama te nakon toga njihov angaman u umjetnikim projektima u domovini. Krnjavi e k tome imati vanu ulogu i u prikupljanju antikih zbirki, razvoju arheologije te irenju svijesti o vanosti antike umjetnosti u odgoju i obrazovanju. Za Arheoloki muzej uspio je nabaviti zbirku klasinih mramornih skulptura od grofa Lavala Nugenta te ju je dopremio s Trsata u Zagreb. Rije je o izuzetno vrijednoj zbirci koju je grof Nugent sastavio od djela pronaenih tijekom arheolokih iskapanja u Italiji te od mnogih drugih artefakata koji su se mogli nabaviti u to doba. Krnjavi je dobro poznavao razliite antike spomenike u Rimu, Beu i u mnchenskoj Gliptoteci te je bio svjestan vanosti takvih zbirki kojima je izmeu ostalog elio ...oiviti gramatikalnu obuku u filologiji i poduprijeti obuku u povijesti te ...da se preko poznavanja klasine umjetnosti pobudi ljubav za umjetnost uope. Sadreni su odljevi antikih skulptura stoljeima, jo od prvih renesansnih akademija sluili u umjetnikom obrazovanju kipara, ali i slikara kao dio Antikenklasse. Sadreni odljevi bili su i dijelom europskih muzejskih zbirki te gimnazija. Kao vaan reformator naeg kolstva i inicijator gradnji mnogih kola Krnjavi je doao na ideju da osnuje gimnazijsku zbirku antikih sadrenih odljeva u sklopu projekta kolskog foruma u Zagrebu. Zbirka je trebala biti postavljena u dvoritu gimnazijske zgrade. Projekt kolskog foruma djelomice je realiziran 1896. tek kao gimnazijska zgrada na dananjem Rooseveltovu trgu u Zagrebu, u kojoj su bile trgovaka kola te klasina i realna gimnazija, a zgrada veim dijelom i danas pripada kolama. Za potrebe gimnazijske zbirke 1892. iz British Museuma nabavljeni su odljevi partenonskih reljefa, tzv. Elgin marbles, a postupno su dopremljeni i drugi najznaajniji primjeri grke i rimske plastike. Zbirka je isprva bila u Obrtnom muzeju, a nakon toga je preseljena u posebnu dvoranu u zgradi gimnazije, odakle je jedan dio ponovno 1898. preseljen u zgradu Sveuilita. Time je postala Sveuilina zbirka, nakon ega 1963. prelazi u novu zgradu

28 Robert Frange Mihanovi, Perzej i Gorgona (skica), 1895., Fototeka Arhiva za likovne umjetnosti HAZU, Zagreb

29 Robert Frange Mihanovi, Gorgona (skica za zdenac), 1895., Dokumentacija Arhiva za likovne umjetnosti HAZU

40

30 Robert Frange Mihanovi, eki, vl. Muzej grada Zagreba, Zagreb

31 Robert Frange Mihanovi, Pegaz, 1914., vl. Ambijentalna zbirka Frange, Zagreb

Filozofskog fakulteta, gdje je i danas. Ostatak zbirke nakon godina lutanja postavljen je 1940. u Gliptoteci HAZU, a tek mali dio ostao je u koli. Vaan i veliki projekt koji je Iso Krnjavi kao predstojnik Odjela za bogotovlje i nastavu, ili dananjim jezikom ministar prosvjete i kulture, u razdoblju od 1891. do 1896. osmislio i za vrijeme svog mandata realizirao bila je dekoracija palae odjela u Opatikoj 10. Na tom je projektu u zidnoj dekoraciji uspio realizirati svoj kulturni i prosvjetni program, koji prate vani prikazi iz hrvatske povijesti, djela naih slikara: elio sam da se tu na umjetniki nain izraze svi kulturni temelji, na kojima stoji naa nastava: klasina prolost i kranstvo; idealizam i realizam. Omoguio je ujedno mladoj generaciji umjetnika da ostvari neke od svojih najranijih radova. Meu brojnim umjetnicima i obrtnicima i dvojica su kipara, tada mladi talenti Robert Frange Mihanovi i Rudolf Valdec. Za reprezentativnu Zlatnu dvoranu u Opatikoj 10 Frange je izradio etiri reljefa za supraporte, koji predstavljaju alegorije etiriju temeljnih fakulteta tadanjeg Sveuilita: Medicine, Filozofije, Pravosua (Justicija) i Teologije. etiri reljefa paradigmatski ilustriraju i stilske mijene u Frangeovoj modelaciji, od poetaka u plitkom, klasinom reljefu do visokog reljefa i simbolistike kompozicije u posljednjem od etiri reljefa Filozofiji. Reljef Teologiju str.124 zapoeo je raditi jo kao ak u Beu, a djelo je bilo izloeno 1893. na uenikoj izlobi, kada je Frange bio i nagraen. Iako Teologiju prikazuje kao enu s kranskim simbolom, kriem u ruci, u modelaciji se oslanja na slog antike, u impostaciji i u odjei. Mirnoa i sklad kompozicije te plitko izraen pozadinski reljef na kojem je kanelirani stup sasvim su u duhu antike umjetnosti. Klasina je i jednostavnost kompozicije, vrlo esta kod antikih reljefa gdje su u interakciji samo dva lika, te trietvrt okret u poloaju tijela Teologije. Reljef Medicina (kat.br.100), izraen 1894. godine, jo se eksplicitnije oslanja na antike reljefe. Lijenik je prikazan kao Eskulap na ijoj draperiji nalazimo ornament meandra, a ena koja u naruju dri bolesno dijete odjevena je u peplos, antiku haljinu. Kompozicija je neto sloenija od prethodne, jer se sastoji od tri lika. Reljef Justiciju str.126 (kat.br.99) izradio je iste godine kada i Medicinu. Kada je Krnjavi vidio skice za taj reljef, smatrao je da je kompozicija prestatina te je zahtijevao da se prikae s vie dramatike. Frange stoga unosi znatno veu dinamiku i ekspresiju u prizor, pa reljef predstavlja odmak od antike modelacije, koji e kulminirati u simbolistikome reljefu Filozofija str.127 iz 1897. godine. Tim reljefom sasvim razbija okvir, skulptura prodire u prostor, likovi su u dinaminom vrtlogu, a jedina stabilna vertikala lik je filozofa. U dvoritu palae u Opatikoj 10 Krnjavi je predvidio zdenac sa skulpturom Zeusova sina Perzeja. Usred dvorita namjeravao sam postaviti nad esmom kip Perzeja, Atheninog junaka S gotovo potpunom sigurnou moe se rei da je za to bio namijenjen Frangeov zdenac s Perzejem i Gorgonom (sl.28). Sadrena skica za zdenac s prikazom Perzeja s odsjeenom Meduzinom glavom na titu iz 1895. danas nam je poznata tek prema fotografiji. Motiv Perzejeve pobjede nad Meduzom, Pegazovom majkom, jedinom smrtnom Gorgonom, bio je vrlo est u skulpturi antike, renesanse i klasicizma. Frange je dobro

Iso Krnjavi, Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba iz mojih zapisaka,

2 3

Vidi biljeku 1. Vidi biljeku 1.

Hrvatsko kolo, knjiga I., 1905., Zagreb, Dionika tiskara.

Alegorija i Arkadija

41

42

poznavao djelo renesansnog kipara Benvenuta Cellinija i u kompoziciji je oito bio nadahnut njegovom skulpturom Perzeja iz Loggie dei Lanzi u Firenci, ponavljajui istu impostaciju Perzeja dok stoji nad mrtvim tijelom Gorgone, podie svoj karakteristini zaobljeni ma, Merkurov dar, i tit s njezinom odrubljenom glavom na njemu. Prema opisu iz 1897. u asopisu Prosvjeta, iz Gorgonine zmijske kose trebala je tei voda, a dio kompozicije vodoskoka trebale su initi zmije. Frange je izradio jo jednu varijantu zdenca samo s glavom Gorgone na visokom stupu (sl.29). Modeliran je kao portret mlade ene, glave zabaene unatrag, a Gorgonu naziremo tek u zmijskim zavrecima kose. Nije sauvana cijela skica ve samo njezina glava na malom postamentu. Kao dio razrade te teme zasigurno je i varijanta male glave Gorgone (kat.br.102) sauvane u bronci. Koliko je bila vana uloga Izidora Krnjavoga u afirmaciji mlade generacije umjetnika i koliko je pridonio njihovu angamanu, to je za mladog umjetnika ujedno znailo ivjeti od vlastitog umjetnikog rada, potvruje jo jedna narudba. Krnjavi, naime, od Frangea naruuje srebrni eki (sl.30) u povodu dolaska Franje Josipa I. u Zagreb i sveanog otvorenja kazaline zgrade 1895. godine. eki je trebao posluiti carevu simbolinom udaranju u zaglavni kamen i sveanom otvaranju zagrade Hrvatskog narodnog kazalita. Izraen je u srebru, a na gornjem vrhu drka alegorijski su prikazi etiriju muza koje personificiraju dramu, tragediju, operu i komediju. Uz glavu ekia dvije su alegorijske figure Umjetnost i Znanost izmeu kojih je medaljon s prikazom cara. U tom razdoblju Frange je izradio jo dva djela inspirirana antikom. Bista Rimljanina (kat.br.98) iz 1893. nadahnuta istoimenim rimskim portretom iz 80. godine pr. n. e. iz Ville Torlonije u Rimu naturalistiki je portret koji je bio izloen i otkupljen na Milenijskoj izlobi 1896. u Budimpeti, a nekoliko verzija uva se i u Hrvatskoj. U Budimpeti je istom prigodom Frange izloio i Atletu ili Savijaa eljeza (kat.br.101), koja se tipski udaljava od temeljnog izvora, iako temom asocira na klasine grke atlete. Figura je vie naturalistika, naglaene dinamike, a atlet je prikazan u trenutku fizikog napora koji je vidljiv i na licu, ime sasvim naputa klasinu idealizaciju i mirnou. Atleti moemo tematski pridruiti neto kasniju figuru Bacaa kamena (kat.br.103, 104) iz 1905., koji je sauvan u dvije varijante: kao akt koji je vjerojatno posluio tek kao skica u sadri i druga, dovrena verzija, gdje je baca u struku zaogrnut tkaninom. I ta nas figura na prvi pogled moe podsjetiti na antike figure atleta, no specifina fizionomija te vrlo neklasian stav udaljavaju nas od antike. Motiv bacaa kamena, drukije impostacije, s kamenom na ramenu Frange je iskoristio u izradi plakete koja se dodijelila srednjokolskom gimnastikom prvaku 1905. Za prvu jugoslavensku izlobu u Beogradu 1904. godine izradio je reljef na kojem skupinu od etiri ene u narodnim nonjama predvodi alegorijska figura krilate Nike (kat.br.107) koja u ruci dri malu skulpturu. Motiv s tog reljefa izdvojit e dvadesetih godina kao samostalnu cjelinu za nadgrobni spomenik. Zanimljiva je alegorijska skupina za nadgrobni spomenik obitelji Leitner, tzv. Spomenik smrti (kat.br.108) na groblju u Varadinu. Simboliki je to prikaz rastanka ivih i mrtvih. Skupinu predvodi pokojnik, pognute glave, kojeg alegorijski krilati enski lik odvodi od obitelji. Zagrljene figure razliite ivotne dobi pomalo asociraju na Metroviev Zdenac ivota.

32 Rudolf Valdec, Apolon Muzaget, 1897., (skica za zabat Umjetnikog paviljona), Fototeka Arhiva za likovne umjetnosti HAZU, Zagreb

33 Rudolf Valdec, Apolon Pitoktonos, 1897. (skica za zabat Umjetnikog paviljona), Fototeka Arhiva za likovne umjetnosti HAZU, Zagreb 34 Rudolf Valdec, Apolon Delfijski, 1897., (skica za zabat Umjetnikog paviljona) Fototeka Arhiva za likovne umjetnosti HAZU, Zagreb

Neto kasniji primjeri antikih motiva u Frangeovu opusu stilski sasvim pripadaju simbolizmu. Dvije skupine Otmica Europe (kat.br.105) iz 1907. godine, poznata epizoda iz grke mitologije kada se zaljubljeni Zeus pretvara u bika da bi oteo Europu, i Pegaz (sl.31) od antike su sauvale tek motiv, a tema se obrauje na sasvim nov, simbolistiki nain. Preko Pegaza, krilatoga konja koji je iskoio iz Gorgonine krvi, indirektno se jo jednom vraa na temu Perzeja i Gorgone. Za nie na proelju, u to vrijeme jo jednokatnice Odjela za bogotovlje i nastavu u Opatikoj 10, Rudolf Valdec izradio je prema Krnjavijevoj zamisli biste antikih filozofa Platona (kat.br.110) i Aristotela (kat.br.111). Valdec, kao i Frange, bio je jedan od stipendista Zemaljske vlade. Kiparstvo je uio prvo u Beu, a potom u Mnchenu. Do dolaska Rudolfa Valdeca uz uvoznu dekoraciju velik dio zagrebake arhitektonske plastike 19. stoljea izradili su kipari i klesari Ignjat Franz i Dragutin Morak, prvi nastavnici modeliranja, odnosno kiparstva na Obrtnoj koli. U tome e im se pridruiti njihov ak Rudolf Valdec i upravo najvie njegovih djela s antikom tematikom nai emo u tom dijelu opusa. Nakon idealiziranih bista filozofa Platona i Aristotela, Valdec je 1897. izradio tri skice za zabate Umjetnikog paviljona, to je danas gotovo sasvim nepoznat podatak. Paviljon s modernom eljeznom konstrukcijom podignut je 1896. za sveanu Milenijsku izlobu u Budimpeti, koja je odrana u povodu proslave tisuite obljetnice kraljevstva. Zahvaljujui modernoj konstrukciji mogao je biti ponovno podignut 1897. u Zagrebu te je postao prvi izlobeni paviljon izgraen na ovim prostorima. Velika zasluga u podizanju hrvatskog paviljona u Budimpeti pripada Vlahi Bukovcu, koji je u suradnji s Frangeom i ikoem vodio njegovo ureenje, a taj e nastup ujedno biti prvo samostalno predstavljanje hrvatskih mladih umjetnika neovisno o ostalim lanicama Austro-Ugarske Monarhije. Nakon dopremanja eljezne konstrukcije i ponovne gradnje u Zagrebu, umjetnika oprema paviljona trebala je prema prvobitnoj ideji biti jo jedan projekt na kojem e se udruiti domae umjetnike snage predvoene Bukovcem. Ideja gradske vlasti, ali i irokog graanstva bila je da bude to ukusnije umjetniki ukraen paviljon...4 O tom su pitanju na sastanku poetkom 1897. raspravljali gradonaelnik Adolf Moinski i umjetnici Bukovac, Medovi, Frange, Valdec i iko te je dogovoreno da upravo oni osmisle program i izrade trokovnik. No, nekoliko mjeseci nakon toga jednoglasnom odlukom gradskog vijea iz Bea su pozvani Hermann Helmer i Ferdinand Fellner, graditelji Hrvatskog narodnog kazalita. Tom se odlukom izjalovila i realizacija programa koji su nai umjetnici osmislili za paviljon. O njihovu programu svjedoe zapisi iz tiska: na vrhu kupole trebala je biti skulptura grkog boga Apolona Feba, a dekorativnu opremu trebale su initi ukupno dvadeset i etiri slike: dvadeset i dvije u tehnici zgrafita i dvije freske. Na svakom uglu trebale su biti skulpture. Cijeli program ureenja bio je posveen bogu sunca Apolonu Febu, zatitniku muza, a time i zatitniku umjetnosti. Od predvienih dekoracija danas su nam, prema reprodukcijama, poznate tri skice koje je Rudolf Valdec izradio kao mogue verzije za zabate. Ti su se reljefi tematski nadovezivali na sredinju figuru Apolona koji je trebao biti na kupoli. Na sve tri skice u plitkom reljefu prikazan je Apolon, a sva tri reljefa sjedinjuje podloga, odnosno sunce, ije plono izvedene zrake ispunjavaju cijelu povrinu trokutnog zabata.
4

Umjetniki paviljon, Narodne Novine 8.2.1897.

Alegorija i Arkadija

43

44

Na prvom reljefu je Apolon Muzaget (sl.32), zatitnik i predvodnik muza, prikazan kao mladi odjeven u tuniku s lirom u ruci, uz stablo lovora. Druga skica prikazuje Apolona Pitoktonosa (sl.33), na kojoj je prikazan trenutak borbe Apolona i Pitona, zmaja sa zmijskim tijelom, kojeg je bijesna Hera poslala da progoni njegovu majku dok je jo bila trudna. Na mjestu gdje je svojim lukom i strijelom ubio Pitona osnovano je proroite u Delfima. Zadnja sauvana skica jo je jedan reljef posveen Apolonu, a nosio je naziv Apolon Delfijski (sl.34). Predstavlja Apolona koji u ruci dri glavu nalik Meduzinoj, to je ikonografski pomalo zbunjujue. Mogue je da je Valdec na toj skici prikazao Apolona koji dri glavu Ekhidne, ene zmaja koja se ponekad izjednaavala s Pitonom. Nije poznato jesu li skice sauvane, ali vano je rei da su upravo te tri skice bile meu izloenim radovima na Hrvatskom salonu 1898. kojom je Umjetniki paviljon sveano otvoren. Kiparsku dekoraciju umjesto naih umjetnika osmislili su beki majstori na bonom istonom proelju su biste renesansnih majstora: Michelangela, Tiziana i Rafaela, a na zapadnom: Klovia, Medulia i Carpaccia. Unato promjeni ikonografskog programa dekoracije Umjetnikog paviljona, i u dananjoj verziji nalazimo klasine antike motive: iznad ulaza i na sjevernom i na junom proelju bista je Atene Palade, a na krovu je niz antikih ara koje se u ritmikim razmacima ponavljaju. Kada je o kiparskim dekoracijama rije, od Valdeca su za Umjetniki paviljon naruene dvije skulpture personifikacije Kiparstva (sl.35) i Slikarstva (sl.36) koje su nekoliko godina nakon sveanog otvaranja 1901. postavljene i flankiraju ulaz u paviljon. Rije je o sjedeim figurama koje su u rukama drale danas jedva vidljive atribute slikarstva, kistove, i kiparstva, figuru Sfinge. Godine 1897., u isto vrijeme kada su se vodile rasprave oko paviljona, Valdec je izradio skulpturu Genij umjetnosti za kuu Vlahe Bukovca na Trgu kralja Tomislava 18. Genij umjetnosti (sl.37) izveden je s visoko podignutom rukom u kojoj je u vrijeme nastanka bila kugla na kojoj je stajala mala skulptura boginje pobjede Nike. Skulptura danas nije sauvana u tom obliku; ostala je samo figura genija bez kugle i kipa pobjede u ruci. Sljedea Valdecova narudba za arhitektonsku plastiku bila je za zgradu nekadanje Trgovako-obrtnike komore na dananjem Trgu marala Tita 8, koja je podignuta 1902. prema projektu Hnigsberga i Deutscha. Izradio je dvije alegorijske figure, personifikacije Trgovine i Obrta. Impostaciju rjeava na slian nain kao kod figura ispred Umjetnikog paviljona. Alegorije su sjedee figure s atributima djelatnosti koju predstavljaju. Alegorija Trgovine (sl.38) slobodno je interpretiran lik boga Merkura, a prikazana je kao enski lik s tipinim Merkurovim atributima: krilatim sandalama i kaducejom, arobnim tapom s dvije isprepletene zmije i krilima. Figura Obrta kao atribute ima eki i motiku. Za istog naruitelja izradio je i alegorijsku skupinu Croatia na proelju zgrade tadanjeg Obrtnikog muzeja, danas Etnografskog muzeja. Nakon toga, 1906./1907. godine, izrauje alegorijske figure za Austrougarsku banku arhitekta Lava Kalde, u Juriievoj 17. Jedini primjer antikog motiva u ostalom dijelu Valdecova ranog opusa jest plaketa Casino (kat.br.109). iz 1911. godine. Izraena je kao nagrada za najbolje plesae. Na secesijski dekorativno i bogato ornamentalno rijeenoj povrini prikazan je plesaki par, a muki lik odjeven je kao rimski vojnik.

35 Rudolf Valdec, Kiparstvo, 1898., Umjetniki paviljon, Zagreb

36 Rudolf Valdec, Slikarstvo, 1898., Umjetniki paviljon, Zagreb

37 Rudolf Valdec, Genij umjetnosti, 1897., Fototeka Arhiva za likovne umjetnosti HAZU, Zagreb

Ivan Metrovi svojim dolaskom na kiparsku scenu zasjenit e cijelu jednu generaciju, a njegovim radom zapoinje nova era hrvatskoga kiparstva. kolovao se u Beu na izvoru secesije i ve se kao vrlo mlad umjetnik istaknuo iznimnim kiparskim talentom. U bogatom Metrovievu opusu mogu se iitavati razliiti utjecaji i nadahnua, od velikih kipara Michelangela i Rodina, do asirske i egipatske umjetnosti, no mi emo se pozabaviti s tek nekoliko primjera iz njegova najranijeg stvaralatva u kojima je utjecaj grke i rimske umjetnosti najoitiji. Djela koja se direktno oslanjaju na antiku umjetnost dvije su vaze koje je Metrovi izradio za svog mecenu, bekog industrijalca Karla Wittgensteina. Prva vaza (kat.br.114) nastala je 1905. u Beu. Dekoracija na vratu vaze poloajem i isprepletenou figura kompozicijski podsjea na Zdenac ivota. Modelacija je sumarna, a unato figurativnosti kompozicije na prvi se pogled doima kao ornament. Trbuasta vaza bez ruki parafraza je antikih amfora ili hidrija. Druga, popularno zvana dugog vrata (kat.br.113), nastala je tijekom boravka u Parizu 1908., a za nju nadahnue oito pronalazi u etrurskoj, grkoj te rimskoj zbirci u Louvreu. Formom ponavlja modificirani i stilizirani oblik klasine antike amfore, a ritmiki niz jednostavno i plono modeliranih plesaa i plesaica vrlo je slian onima kakve nalazimo na antikim metopama i amforama. Prikazima plesaica moemo pridruiti jo dva rimska reljefa Plesaicu (kat.br.118) iz 1911. i Plesaicu (kat.br.119) iz 1912. Prvi je meke modelacije, poluvisoki reljef, a enski akt ogrnut je lepravim velom. Nepravilnim oblikom same podloge reljefa asocira na fragmentarno sauvane i otkrhnute metope grkih i rimskih hramova. Slian je i reljef Plesaice iz 1912., no na tom primjeru prikazuje znatno voluminozniji i tipino metrovievski monumentalniji tip ene. U jednom i drugom reljefu moemo iitati izvorite u antikim prikazima. U Metrovievu ranom opusu u skulpturi Frula (kat.br.117) iz 1908. nalazimo, za nae kiparstvo tog razdoblja rijedak primjer nadahnua arhajskom grkom umjetnou. Muka figura frulaa oito je inspirirana arhajskim figurama antikih kurosa, i impostacijom i konstitucijom. Neobian primjer je Antejeva desnica, poznata i pod nazivom Velika studija ruke sa akom gore (kat.br.115 i 116), koja formom predstavlja postament u obliku ruke na koji je smjeten mali torzo. Takve antropomorfne postamente Metrovi je izraivao u Beu za Karla Wittgensteina. Dvije skulpture iz ranog bekog razdoblja Laokoont mojih dana iz 1904. i Venera mojih dana iz 1906. svojevrsni su pandani i tek se u naslovima referiraju na antiku mitologiju. Naglaavajui modernost u naslovu, Metrovi dokida i gotovo svaku formalnu vezu s antikom. Laokoont, Apolonov trojanski sveenik, najpoznatiji je po traginoj ulozi u Trojanskom ratu, to nam je poznato iz Vergilijeve Eneide. Nakon to je Trojancima savjetovao da ne putaju u grad drvenoga konja koji su donijeli Ahejci, bijesni bogovi kanjavaju ga aljui zmije koje e uguiti njega i dvojicu njegovih sinova. Laokoont svoju popularnost stjee ponajvie zbog skulpture Laokoontova grupa, iz 1. stoljea pr. n. e., koja se pripisuje trojici kipara: Agesandru, Atenodoru i Polidoru. Prema drugom tumaenju, Laokoont je izazvao Apolonov bijes jer je kao njegov sveenik prekrio celibat te je dobio djecu. Metroviev naturalistiki prikaz u strasnom gru zapletnih mukarca i ene vie bi odgovarao drugom

Vera Horvat Pintari, Tradicija i moderna, Zagreb, Gliptoteka HAZU, 2009., str. 642/643.

Alegorija i Arkadija

45

46

tumaenju Laokoontova grijeha. Ta je skulptura izazivala golemu sablazan u vrijeme nastanka, a Mato ju je opisao kao pornografiju koja spada u javnu kuu. Jo je radikalnije izvedena neto ranija skulptura Venera mojih dana. Veneru, boginju ljubavi, plodnosti, ali i seksualnosti, prikazuje sasvim lienu svoje boanske prirode, kao enu preputenu poudi. U oba se primjera Metrovi, prikazujui skrivene i nesputane strasti, pribliava duhu bekog fin de siclea te i u njegovu sluaju moemo primijeniti tumaenje kojim Carl Emil Schorske objanjava Klimtovo slikarstvo da su grki mitovi i simboli posluili slikaru kao snano sredstvo ogoljenja nagonskog ivota, to ga je klasina tradicija sublimirala ili potiskivala.6 Reljef Saloma (kat.br.120), izraen 1913. u Rimu, formom se uklapa u niz prethodnih plesaica iako je ikonografski biblijska tema. Saloma je ogrnuta stiliziranim velom, koji je izveden linearno, a na pladnju nosi glavu Ivana Krstitelja, koja je s glavom Salome poloena gotovo zrcalno simetrino. Kao jedan od moguih izvor nadahnua za taj prikaz Vera Horvat Pintari5 navodi rimsku kopiju grkog reljefa Menade iz Kalimakije iz 5. stoljea pr. n. e., koju je Metrovi mogao vidjeti za boravka u Rimu. Posljednji reljef ispreda priu iz Ovidijevih Metamorfoza o bogu Amoru koji se zaljubio u lijepu djevojku Psihu. Izrazito je ploan, gotov sasvim linearno rijeen. Pripada neto kasnijem razdoblju, 1918., i dobar je primjer interpretacije mitoloke teme u formi sasvim udaljenoj od antike. Metrovi ih prikazuje u strasnom poljupcu, kao ljubavnike sasvim stopljenih tijela. Posljednji veliki projekt razdoblja hrvatske moderne jest gradnja Kraljevske sveuiline knjinice i zemaljskog arhiva (danas Hrvatski dravni arhiv) na Marulievu trgu 21. Zgrada je dovrena i otvorena prije tono stotinu godina. Krnjavi, iako vie nije na politikoj poziciji, u projektu sudjeluje iz sjene kao lan komisije koja odluuje o ikonografskom programu. Kao to je vrlo est sluaj u programu arhitektonske plastike tako vanih znanstvenih i kulturnih institucija kao alegorija javlja se Atena Palada. Alegorijski reljef (sl.39) izradio je 1911. Rudolf Valdec. Kompozicija je vrlo klasina, to je uvjetovano timpanom kao arhitektonskim okvirom. Povrinu unutar timpana razdjeljuju etiri jednostavna pilastra, ime je dobivena jasno omeena i odreena povrina reljefnog prikaza koja se sastoji od tri dijela. U najvei, sredinji dio smjetena je glavna kompozicija i dva manja postranina dijela koji obuhvaaju lijevi i desni kraj trokuta u koje su smjetene personifikacije Znanja i Neznanja. Sredinji reljef ini skupina od sedam figura izvedenih u visokom reljefu. U sreditu je kompozicije figura koja se tijekom posljednjih stotinu godina razliito tumaila. Prema jednima, rije je o Ateni Paladi, drugi pak tvrde da je to Bakljonoa, a trei u njoj vide alegoriju Prosvjete. U vrijeme nastanka nazivalo je se Atenom Paladom, iako nema sve njezine klasine atribute koplje, tit i kacigu. Zaodjenuta je antikom odorom bogate draperije i frontalno okrenuta. U jednoj ruci dri baklju, a u drugoj eki, pa se zasigurno moe rei da je prikazana i kao zatitnica umjetnika i zanatlija

39 Rudolf Valdec, Alegorija prosvjete (Atena Palada) 1911., Hrvatski dravni arhiv, Zagreb

38 Rudolf Valdec, Alegorija trgovine, 1902., Fototeka Arhiva za likovne umjetnosti HAZU Zagreb

koji su simbolino predstavljeni ostalim figurama kompozicije. Sa svake strane skupina je u kojoj su tri figure. Po odjei se moe zakljuiti da prve dvije figure s lijeve strane predstavljaju antiku. enska figura zaogrnuta draperijom u ruci dri skulpturu i vjerojatno je personifikacija kiparstva, a druga u ruci dri knjigu i kuglu. Na kraju te skupine je sjedea figura koja bi po odjei mogla predstavljati srednji vijek. Zasukanih rukava, u jednoj ruci dri grumen zemlje, u drugoj ciglu te bi mogla simbolizirati graditeljstvo. S druge strane na poetku skupine leima je okrenut muki akt koji izgleda kao da klee mali reljef ispred sebe. Uz njega je muka figura takoer u srednjovjekovnoj odjei koja na leima dri graditeljsko orue, a na kraju skupine muki je lik u sveenikom habitu. U krajnjim dijelovima zabata sa svake strane je po jedna figura, meusobni antipodi Znanje i Neznanje. Figura koja se grije na ukroenom plamenu alegorija je Znanja, a nasuprot njoj je Neznanje, koje utjelovljuje sputana figura, ruku zavezanih na leima uz koju je razbuktala vatra. Figura Neznanja kompozicijski je vrlo srodna figuri Sputani genij, koju je Valdec u isto vrijeme izradio za grob pjesnika Silvija Strahimira Kranjevia. Na izradi skulpturalnih dekoracija za novogradnju Sveuiline knjinice bili su angairani ponovno isti umjetnici. Frange ak s istim tematski zadatkom reljefima etiriju fakulteta. No, Valdec i Frange sada su u poziciji uitelja, profesora na Privremenoj vioj koli za umjetnost i umjetni obrt, te kao pomagae uzimaju svoje studente, kipare prve generacije zagrebake akademije. I dok je veina studenata izraivala dekoracije prema predlocima, naa prva kiparica sa zagrebake akademije, tada jo sasvim mlada Mila Wod (Ludmila Wodsedalek) samostalno je izradila reljefe za veliku itaonicu, osim likova putta u drvenim oplatama glavne dvorane koji su prikazani sa simbolima pismenosti. Za glavni prijamni pult izradila je reljefe grkih filozofa Platona, Sokrata, Pitagore i Aristotela (sl.40)aakoji upuuju na slian ikonografski program kao kod opreme palae Odjela za bogotovlje i nastavu. Osim grkih filozofa, u njezinu opusu i nekoliko je primjera antikih motiva koji su nastali jo za studentskih dana: glava Atene Palade (sl.41) te kompozicija Faun i nimfa (sl.42) poznati su nam tek prema fotografiji. U hrvatskoj skulpturi ne moemo govoriti o klasicizmu kakav dominira europskom skulpturom 18. stoljea i kakav nalazimo u opusima glavnih europskih predstavnika, talijanskoga kipara Antonija Canove i danskoga kipara Bertela Thorvaldsena, no i u djelima prve generacija kipara moderne nalazimo odjeke antike, to je najizraenije u arhitektonskoj plastici. Iako smo projektom obuhvatili ogranieno razdoblje moderne, ujedno i vrijeme poetaka formiranja i pojave njezinih prvih predstavnika, antike motive u umjetnosti nalazimo tijekom cijelog 20. stoljea. Mitovi i legende antike Grke i Rima ne prestaju biti nadahnuem i suvremenim umjetnicima, a teme iz antike mitologije nalazimo i u kasnijim djelima umjetnika koje smo predstavili.

Dalibor Pranevi, Djela Ivana Metrovia inspirirana Danteovim Paklom,

40 Mila Wod, Pitagora, Sokrat, Platon, Aristotel, 1912., reljefi u Velikoj itaonici, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb

u Radovi Instituta za povijest umjetnosti 27, 241 - 254, Zagreb, 2003.

Alegorija i Arkadija

47

LITERATURA
Zdenka Markovi, Frange Mihanovi, Izdavaki zavod JAZU, Zagreb, 1954. Duko Kekemet, Ivan Rendi ivot i djelo, Braki zbornik br. 8, Supetar, 1969. Miodrag B. Proti, Jugoslovenska skulptura Ana Adamec, Rudolf Valdec, A.G. Mato, Samobor, 2001. Irena Kraevac, Ivan Metrovi i secesija Be, Mnchen, Prag 1900. 1910., IPU, Fundacija Ivana Metrovia, Zagreb, 2002. 41
Alegorija i Arkadija

Mila Wod, Atena Palada, oko 1910. Fototeka Arhiva za likovne umjetnosti HAZU, Zagreb

48

1870 -1950. ; Boidar Gagro, Hrvatska skulptura graanskog perioda, u: Jugoslovenska skulptura 1870 -1950., Muzej savremene umetnosti, Beograd, 1975.

Olga Maruevski, Iso Krnjavi kultura i politika na zidovima palae u Opatikoj 10, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2002. Dalibor Pranevi, Djela Ivana Metrovia

49

Snjeka Kneevi, Zagrebaka zelena potkova, kolska knjiga, Zagreb, 1996. Ive imat Banov, Robert Frange Mihanovi, Art Studio Azinovi, Zagreb, 2005. Lelja Dobroni, Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova, DPUH, Zagreb, 1983. Grgo Gamulin, Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljea, Naprijed, Zagreb, 1999. Jelena Uskokovi, Arhitektonska plastika historicizma u Zagrebu, u: Historicizam u Hrvatskoj, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 221 261, 2000.

inspirirana Danteovim Paklom, u Radovi Instituta za povijest umjetnosti 27, 241 - 254, Zagreb, 2003. Tomislav Bili, Zagrebaka zbirka sadrenih odljeva antike skulpture, u: Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, XLI, 1, 439 456, Zagreb, 2008. Vera Horvat Pintari, Paradigma Ivan Metrovi, u: Tradicija i moderna, HAZU Gliptoteka, Zagreb, 583 689, 2009. Ljiljana erina, 100 djela Ivana Metrovia, Muzej Ivana Metrovia, Zagreb, 2010. 42 Mila Wod, Faun i nimfa, oko 1910., Fototeka Arhiva za likovne umjetnosti HAZU, Zagreb

Antiki film de sicle

Daniel Rafaeli
Alegorija i Arkadija

50

51

Filmovi Clash of the Titans (Sudar Titana), Immortals (Besmrtnici), Alexander, 300 i Gladijator, da izdvojimo tek neke iz bogate riznice, pokazuju da tematika antikoga svijeta i u suvremeno doba plijeni pozornost redatelja i nerijetko mnogih gledatelja. Iako se prosjenom promatrau moe initi da je apogej filmova s antikim temama bio krajem pedesetih i poetkom ezdesetih godina 20. stoljea, vrhunska umjetnika ostvarenja i popularnost seu u same poetke kinematografije. Zbog naslijeene antike kulturne batine kojom se Europa napajala stoljeima, ne udi da su se tada iznimno popularni povijesni romani Posljednji dani Pompeja Edwarda Bulwer-Lyttona iz 1834., Quo vadis? Henryka Sienkiewicza iz 1895. i Ben Hur Lewa Wallacea iz 1880. djela antikih autora Homerova Odiseja, Aristofanova Lizistrata te Williama Shakespearea posebice Julije Cezar odmah poeli prenositi i na filmsko platno. Ovom emo prilikom izdvojiti neke od najzanimljivijih predstavnika tog podanra povijesnog filma, koji upravo na prijelazu 19. u 20. stoljee zapoinje ispisivati svoj kanon. Mnogi filmovi antike tematike koji su nastali u tom razdoblju svjedoe ne samo o nadahnuu povijesno-arheolokom Arkadijom nego i o kratkom prostoru slobode koji e cenzura ubrzo nakon toga vrlo uspjeno potpuno uguiti. Posebno mjesto, na zaelju, ima najvei maioniar filmske umjetnosti uope Georges Mlis. Meu mnogim filmovima kojih je tema stari vijek, odnosno antika grka i rimska civilizacija, posebno se izdvaja

Tematikom se iznimno uspjeno pozabavio i Jon Solomon,

The Ancient World in the Cinema, Yale University, 2001.

52

homerski Lle de Calypso ou Ulysse et le gant Polyphme (Kalipsin otok ili Odisej i div Polifem) iz 1905. Iako su se Mlisovi filmovi izvrsno prodavali sve do predveerja Prvog svjetskog rata, nije zahvaljujui njima doekao ugodnu starost (dovoljno je skrenuti pozornost na nevjerojatno preciznu rekonstrukciju njegova stvaralatva u filmu Huga Martina Scorsesea iz 2011.). Iako je Homer u Ilijadi i Odiseji zapisao sve to je potrebno za dobar film a oba se epa mogu svesti na seks i nasilje, ujedno osnovne sastavnice veine najuspjelijih filmova u povijesti njegova sinematinost tek se trebala osvajati. Naime, Homera je i danas produkcijski iznimno sloeno i prilino skupo prebaciti na srebrno platno, zbog ega jo vie golica matu proizvodni proces, ali i scenaristiki odabir kojim je Mlis morao ovladati da bi snimio svog nijemog Homera. Lle de Calypso ou Ulysse et le gant Polyphme, kao i svaki Mlisov film, rese tipini redateljski postupci. Kamera je kazalino statina, to se kompenzira prije svega spektakularnom scenografijom. Ne udi stoga da se ba Mlisa proglaava ocem specijalnih efekata. Gledamo tako premorenog Odiseja, kojega je more izbacilo na Kalipsinu Ogigiju, gdje uz njegovo usnulo tijelo pleu nimfe. Prva meu njima je naravno nimfa Kalipsa koja e ga, prema Homeru, na Ogigiji zadrati u strasnom zatoenitvu punih sedam godina. Prema Mlisu, ta strast, od Odisejeva buenja, traje tono petnaest sekundi, jer u tipino mlisovskom redateljskom rjeenju, koritenjem dvostruke ekspozicije i nestajanjem i pojavljivanjem likova, nimfa e svoje mjesto pod reflektorima ustupiti onome kojeg su svi ekali jednookom divu Polifemu. Posebno je zabavno vidjeti kako se Mlis poigrava s mitom. Najprije se meu scenografijom pojavljuje Polifemova golema ruka, a zatim velika glava s dva oka na koja je slijep i s treim na koje vidi. Pogodivi Polifema kopljem u tree oko, Odisej e se osloboditi i napustiti neutjenu Kalipsu nakon, oito dugog, trominutnog zatoenitva. Film koji se sastoji od jednog ina (kazalina terminologija tada je jo prisutna u filmskoj umjetnosti), nijem, ali razumljiv svima koji su imali iole predznanja s velikim se uspjehom prikazivao i u Sjedinjenim Amerikim Dravama, gdje je upravo Mlisovo stvaralatvo bilo poticajem da se snimaju veliki antiki povijesni spektakli. Godina 1907. ostat e u filmskoj povijesti zapamena po dogaaju koji e obiljeiti ameriku filmsku industriju i postaviti nove standarde koji e vrijediti sve do naih dana. Naime, tada je Sidney Olcott snimio prvu filmsku adaptaciju iznimno popularne knjige generala Lewa Wallacea Ben Hur. Petnaestominutni nijemi film uspjeno je oivio zaista sva najpoznatija poglavlja romana: od nezadovoljstva graana Jeruzalema rimskom vladavinom, preko sluajnog pada crijepa na Mesalu koji zbog toga Ben Hura protjera na galiju te povratka Jude Ben Hura kao rimskoga graanina, do finalne utrke etveroprega. Olcottov film takoer podrazumijeva poznavanje motiva knjievnog predloka. Vrlo zanimljive koreografije, s pravim kvadrigama i vjeto izvedenom scenografijom film nije u svoje vrijeme postao klasikom zbog jednog vrlo vanog propusta, koji e i

43 Plakat filma Posljednji dani Pompeja, 1834.

dandanas biti simbolom upozorenja. Naime, autori filma, inspirirani spektakularnom predstavom Ben Hur koja je tada putovala SAD-om, odluili su snimiti film a da prije toga nisu dobili autorska prava od Wallaceovih nasljednika. Zbog toga je protiv njih podnesena tuba, izgubili su proces te su morali platiti golemu odtetu, a film iz 1907. ostao je pomalo zaboravljen, posebice nakon pojave nijemog Ben Hura Freda Nibloa 1925., s Ramonom Novarrom, te legendarnog Ben-Hura, remek-djela Williama Wylera iz 1959. godine, koji je jo nenadmani uzor u svom anru. Veina ranih filmova koji su obraivali antike sadraje najee je bila rije o rimskim temama u svojoj je osnovi tematizirala pojavu kranstva, to se nedvojbeno vidi i u Wallaceovim, Sienkiewiczevim i Bulwer-Lyttonovim romanima. Osim velike popularnosti, takav pristup osiguravao je autorima filmova ipak kakav takav mir s cenzorima. Zbog toga je sve do danas iznimno teko nai filmove koji su tematski vezani za to razdoblje, a da im kranska tematika nije podtekst. No, to nije sprijeilo filmsku reklamu da buja, pa primjerice plakat filma Neron iz 1898. izmeu ostalog poziva graane da na velikom platnu gledaju nezapamene carske orgije. Ne udi stoga to je film iz 1911. o rimskom caru Heliogabalu slavnog francuskog redatelja Louisa Feuilladea bio poznat po ak etiri naziva: dva francuska Hliogabale i Lorgie romaine te dva za meunarodno trite A Roman Orgy i Die Lwen des Tyrannen. Radnjom smjeten u 218. godinu, Lorgie romaine prikazuje (filmski) malo poznatog rimskog cara Heliogabala, koji je tradicionalno na zlu glasu zbog toga jer je tovao istonjake kultove, oblaio se u ensku odjeu i, gledano iz rimske perspektive, zbog razvrata. Feuillade sjajno doarava prilike na dvoru, feminiziranog cara i nemilosrdnost njegovih postupaka. Posebno su zanimljiva mizanscenska rjeenja koja izmeu ostalog ukljuuju i opor pravih lavova koji upadaju na, malo manje prave, orgije. Feuillade izvrsno rabi i prostore izvan kadra posebice u sekvenci Heliogabalove dekapitacije. Sve u svemu hrabar film koji je postavio gotovo antitezu kranskim rimskim filmovima, koja e svoj vrhunac doivjeti 2005. godine u seriji Rome. No, Feuilladeovu filmu nedostajao je osjeaj za spektakularnost koji e pratiti sve kasnije antike filmove. Za to je pak bila zaduena talijanska kinematografija, a prije svih se istie Giovanni Pastrone. Budui da se talijanski sineast pamti prije svega po velianstvenoj Cabiriji iz 1914., njegov redateljski rad prije toga ostao je pomalo u sjeni. Posebno se to odnosi na sjajnog Iuliusa Caesara iz 1909. u kojem Pastrone i tumai naslovni lik. Meutim, jednako je revolucionaran film La caduta di Troia (Pad Troje) iz 1911. godine, koji je trajao tada nezamislivih dvadeset i pet minuta. Spektakularnost scenografije, kostima i rekvizita, sjajno rekonstruirana atmosfera Homerove Ilijade (filmska Odiseja pojavit e se iste godine) postavili su podlogu za monumentalnost bez koje nema ozbiljnijeg antikog filma. Uvodei olimpske bogove u priu, Pastrone je trebao i specijalne efekte, poput dvostruke ekspozicije, koje je nekoliko godina prije upotrebljavao u

Film detaljno obrauje Alexis DHautcourt, Peinture ou Thtre? Louis Feuillade,

Hliogabale et le cinma franais en 1911, Journal of Inquiry and Research 84, 2006., 107-123.

Alegorija i Arkadija

53

54

sceni Kalpurnijina sna u Iuliusu Caesaru. Kadrovi Venere koja pomae Parisu i otmica Helene posebno su upeatljivi, a monumentalnost posebno dolazi do izraaja u sekvenci opsade Troje. Iznimno visoke zidine, veliki broj statista, zapanjujui kaskaderski pothvati, pirotehnika i naravno rekonstrukcija trojanskoga konja dojmljivi su i suvremenom gledatelju. Ne udi stoga velika popularnost koju je film imao diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, tada dijelom Austro-Ugarske Monarhije. Sluaj je htio da se s Padom Troje reklamirao i prvi hrvatski igrani film u povijesti Brcko u Zagrebu. Tako je u Osijeku 1917. godine Ignaz Reinthaler, ravnatelj Royal Biography, u hotelu Royal 27., 28. i 29. 11. 1917. sloio elitni raspored na kojem su bile dokumentarne snimke Zagreba (krasne snimke po naravi), Pastroneov Pad Troje i suvremena vesela igra u dva ina Brcko u Zagrebu. Budui da je film danas izgubljen, jedinstveni plakat osvjetljava pionirsko razdoblje i hrvatske kinematografije. Uoi Prvog svjetskog rata filmovi s antikom tematikom doivjet e vrhunac u Cabiriji, a pokretna Pastroneova kamera utjecat e na D. W. Griffitha (The Intolerance) te pogotovo nakon rata na Ernsta Lubitscha (Das Weib des Pharao) i Michaela Kertsza (Die Sklavenknigin). Popularnost podanra nee jenjavati ni nakon toga, a valja istaknuti da su upravo filmovi s antikom tematikom esto bili zamanjakom tehnikog napretka kinematografije (The Robe, The Egyptian...). Oaravajui prostor, pretkranske drutvene norme, seksualna sloboda i nemilosrdnost dijelovi su antikog ivota koji su se najee prenosili na filmsko platno. Jesu li oni povezani s nama na naine koje tek poinjemo shvaati, odgovara, izmeu ostalog, i ova izloba.

44 Plakat filma Cabiria, 1914.

Alegorija i Arkadija

55

reprodukcije djela _slikarstvo

Alegorija i Arkadija

56

57

ROBERT AUER

58

Sveani dan studija, do 1897. kat.br.2

Sveani dan, 1897. kat.br.1

Alegorija i Arkadija

59

60

Kraljica rua, 1902. kat.br.4

Prije kupelji, 1909. kat.br.5

Alegorija i Arkadija

61

62

Triptih, do 1910. kat.br.3

Atena Partenos, 1913. kat.br.6

Alegorija i Arkadija

63

64

Friz prema antici s motivom sviraa, 1894. kat.br.58

Studija antike biste, 1890. kat.br.55

Bista ene u antikoj draperiji, 1904. kat.br.57

Alegorija i Arkadija

65

VLAHO BUKOVAC

66

Studija Venere Milske, 1878. kat.br.7

Andromeda, oko 1885.-1890. kat.br.10

Alegorija i Arkadija

67

68

Mlada patricijka, 1890. kat.br.12

Patricijka III, 1890. kat.br.14

Alegorija i Arkadija

69

70

Mramorni torzo II, 1878.-1880. kat.br.9

Patricijka II / Toaleta Atenjanke, 1890. kat.br.13

Alegorija i Arkadija

71

72

Studija enskog torza, 1877.-1880. kat.br.8

Atenjanka kod toalete / Posljednji retu, 1889. kat.br.11

Alegorija i Arkadija

73

74

Alegorija umjetnosti (slikarstvo), 1897. kat.br.16

Alegorija umjetnosti (kiparstvo), 1897. kat.br.17

Alegorija umjetnosti (ratna kompozicija), 1897. kat.br.18

Alegorija i Arkadija

75

76

Diptih Dedal i Ikar, 1898. kat.br.20 Ikarov pad, 1898. kat.br.21

Alegorija i Arkadija

77

78

Klitija (Sunanica), 1902. kat.br.23

Studija Ikara, 1897. kat.br.22

Ikar na hridi, 1897. kat.br.19

Alegorija i Arkadija

79

BELA IKO SESIJA

80

Penelopa, 1894. kat.br.24

Alegorija i Arkadija

81

82

Kirka, 1895. kat.br.26

Penelopa, 1895. kat.br.27

Alegorija i Arkadija

83

84

Odisej ubija prosce, 1898. kat.br.29

Marko Antonije nad mrtvim Cezarom, 1898. kat.br.30

Alegorija i Arkadija

85

86

Dekorativni pano, 1900. kat.br.33

Alegorija i Arkadija

87

88

Orfej, 1898. kat.br.32

Atena i Psiha, 1898. kat.br.31

Alegorija i Arkadija

89

90

Sapfo, 1908. kat.br.35

Sapfo, 1909. kat.br.36

Alegorija i Arkadija

91

Ostavljena, 1900. kat.br.34

Grka Akademija / Grki Gymnasion, 1894. kat.br.25

Alegorija i Arkadija

92

93

Ostavljena, 1913. kat.br.37

94

Minerva i Psiha kat.br.77

Pozivnica Drutva umjetnosti" za izlaganje, 1896. kat.br.76

Alegorija i Arkadija

95

96

Mignon - Rimljanka, 1887. kat.br.60

Rimljanka, 1887. kat.br.61

Alegorija i Arkadija

97

MATO CELESTIN MEDOVI

98

Bakanal - studija, 1890. kat.br.38

Bakanal, 1893. kat.br.40

Alegorija i Arkadija

99

100

Bakanal - studija, 1890. kat.br.39

Studija za Bakanal, 1890.-1893.

Studija za Bakanal, 1890.-1893. kat.br.42

Alegorija i Arkadija

101

102

Pompejanka na terasi, 1894. kat.br.41

Pompejanke na terasi II, 1896. kat.br.43

Alegorija i Arkadija

103

Rimljanka, oko 1901. kat.br.46

Grkinja kod toalete, 1901. kat.br.45

104

Rimljanka u kupaonici, 1912.-1913. kat.br.47

Alegorija i Arkadija

105

106

Pod odrinom, kat.br.48

Pompejanka, oko 1901. kat.br.44

Alegorija i Arkadija

107

IVAN TIOV

108

Djevojka s lutnjom, oko 1890. kat.br.50

Alegorija i Arkadija

109

Muzika - studija, 1892. kat.br.51

Muzika, 1892. kat.br.49

110

Alegorija i Arkadija

111

112

Scientiae Naturales - Scientiae Scholasticae, 1913. kat.br.52

Artes Liberales, 1913. kat.br.53

Alegorija i Arkadija

113

Katalog djela _crtei

Alegorija i Arkadija

114

115

NIKOLA MAI

116

Studija po antiknom kipu kat.br.83

Studija glave po antici - Oktavijan kat.br.85

Alegorija i Arkadija

117

Zbirka dr. josipa Kovaia

118

Juliana Erddy-Drakovi Glava Amazonke, 1864. kat.br.86

Juliana Erddy-Drakovi Glava antike ene, kat.br.87

Jelka Struppi Wolkensberg Glava Apolona, 1887. kat.br.91

Jelka Struppi Wolkensberg Nioba, 1887. kat.br.92

Ana Marovi Satir iz Faunove kue u Pompejima kat.br.89

Alegorija i Arkadija

119

Katalog djela _skulptura

Alegorija i Arkadija

120

121

ROBERT FRANGE MIHANOVI

122

Teologija, 1893.

Medicina, 1894. kat.br.100

Alegorija i Arkadija

123

124

Justicija, 1894.

Filozofija, 1894. kat.br.

Alegorija i Arkadija

125

126

Rimljanin, 1893. kat.br.98

Savija eljeza (Atleta), 1895. kat.br.101

Alegorija i Arkadija

127

128

Europa, 1907. kat.br.106

Otmica Europe, 1907. kat.br.105

Alegorija i Arkadija

129

130

Baca kamena, 1905. kat.br.104

Baca kamena, 1905. kat.br.103

Alegorija i Arkadija

131

132

Nika, 1920. kat.br.107

Gorgona, 1899. kat.br.102

Alegorija i Arkadija

133

134

Aristotel kat.br.111

Platon kat.br.110

Alegorija i Arkadija

135

Rudolf Valdec

136

Casino, 1911. kat.br.109

Tri medalje s likovima antikih boanstava kat.br.112

Alegorija i Arkadija

137

Ivan Metrovi

138

Torzo (detalj kompozicije Antejeva desnica) kat.br.116

Antejeva desnica, 1908. kat.br.115

Alegorija i Arkadija

139

140

Frula, 1908. kat.br.117

Alegorija i Arkadija

141

142

Vaza dugog vrata, 1908. kat.br.113

Vaza, Be, 1905. kat.br.114

Alegorija i Arkadija

143

144

Plesaica, Rim, 1912. kat.br.119

Plesaica, Rim, 1911. kat.br.118

Alegorija i Arkadija

145

146

Saloma, 1913. kat.br.120

Alegorija i Arkadija

147

kataloki popis djela

Alegorija i Arkadija

148

149

SLIKARSTVO

150

ROBERT AUER Zagreb, 1873. 1952. _1 Sveani dan, 1897., ulje / platno, 120 x 59,5 cm, sign. l. donji k.: R. Auer, 97., privatno vlasnitvo _2 Sveani dan studija, do 1897., ulje / platno, 50 x 25 cm, bez sign., privatno vlasnitvo _3 Triptih, do 1910., ulje / platno, 75 x 110 cm, bez sign., privatno vlasnitvo _4 Kraljica rua, 1902., ulje / platno, 105 x 134 cm, sign. R. Auer, 1902., privatno vlasnitvo _5 Prije kupelji, 1909., ulje / platno, 215 x 113 cm, sign. d. dolje: R. Auer, 1909., privatno vlasnitvo _6 Atena Partenos, 1913., ulje / platno, 105 x 134 cm, sign. l. donji k.: R. Auer, Hrvatski dravni arhiv, (izloeno u reprodukciji)

VLAHO BUKOVAC Cavtat, 1855. Prag, 1922. _7 Studija Venere Milske, 1878., ulje / platno, 45,5 x 32,7 cm, bez. sign., Umjetnika galerija Dubrovnik, inv. br. UGD-1445 _8 Studija enskog torza / Mramorni torzo I, 1877. 1880., ulje / platno, 41 x 26,5 cm, bez sign., Umjetnika galerija Dubrovnik, inv. br. UGD-561 _9 Mramorni torzo II, Pariz, 1878. 1880., ulje / platno, 41 x 27 cm, bez sign., privatno vlasnitvo _10 Andromeda, oko 1885. 1890., ulje / platno, 153 x 77 cm, sign. d. donji k.: V. Bukovac, Narodna galerija Ljubljana, inv. br. NG S 3423 _11 Atenjanka kod toalete / Posljednji retu, 1889., ulje / platno, 110 x 85 cm, sign. d. donji k.: V. Bukovac, Pariz, 1899., Muzej istorije Jugoslavije, inv. br. 1257 R _12 Mlada patricijka A, 1890., ulje / platno, 131 x 97 cm, sign. d. donji k.: B. Bukovac, Paris, 1890., Moderna galerija, Zagreb, inv. br. MG-293 _13 Patricijka II / Toaleta Atenjanke, 1890., ulje / platno, 55 x 46 cm, sign. l. donji k.: B. Bukovac, Paris, 1890., privatno vlasnitvo _14 Patricijka III / Toaleta Atenjanke, 1890., ulje / platno, 54 x 44 cm, sign. d. donji k.: B. Bukovac, privatno vlasnitvo _15 Hrvatski preporod / Slava njima, predloak za zastor HNK, 1896., ulje / platno, 125 x 222 cm, sign. l. dolje na stubama: V. Bukovac, 1896., Hrvatski povijesni muzej, inv. br. HPM/PMH 19063 _16 Alegorija umjetnosti (Slikarstvo), 1897., ulje / platno, 150 x 238 cm, bez. sign., Galerija Bukovac, Cavtat, inv. br. UGD-446 _17 Alegorija umjetnosti IV (Kiparstvo), 1897., ulje / platno, 150 x 255 cm, bez sign., Umjetnika galerija Dubrovnik, inv. br. UGD1447 _18 Alegorija umjetnosti (Ratna kompozicija), 1897., ulje / platno, 292 x 150 cm, bez. sign., Umjetnika galerija Dubrovnik, inv. br. UGD-1446 _19 Ikar na hridi, 1897., ulje / platno, 50,1 x 39,8 cm, sign. d. sred.: Vlaho Bukovac, Zagreb, 1897., Moderna galerija, inv. br. MG-289 _20 Dedal i Ikar, 1898., lijevo krilo diptiha, ulje / platno, 124 x 63 cm, sign. 1. donji k.: Vlaho Bukovac, Zagreb, 1898., Narodni muzej u Beogradu, inv. br. 940 _21 Ikarov pad, 1898., desno krilo diptiha, ulje / platno, 124 x 63 cm, sign. d. donji k.: Vlaho Bukovac, Zagreb, 1898., Narodni muzej, Beograd, inv. br. 940 _22 Studija Ikara, ulje / platno, 30, 5 x 54,5 cm, sign. l. dolje: neitko, privatno vlasnitvo _23 Klitija (Sunanica), 1902., ulje / platno, 131 x 95 cm, sign. l. donji k.: Vlaho Bukovac, Be, 1902., Galerija Bukovac, Cavtat, inv. br. UGD-432

BELA IKO SESIJA Osijek, 1864.1931. _24 Penelopa, 1894., ulje / platno, 31 x 45 cm, sign. l. donji k.: Csikos, d. donji k.: M 1894. Moderna galerija, Zagreb, inv. br. MG-516 _25 Grka Akademija / Grki gymnasion, 1894., ulje / platno, 153 x 110,5 cm, sign. d. desni k.: Csikos, Ured predsjednika Republike Hrvatske _26 Kirka, 1895., ulje / platno, 66 x 100 cm, sign. l donji k.: Csikos/1895, Magyar Nemzeti Galria, Budimpeta, inv. br. 1521 _27 Penelopa, 1895., ulje / platno, 60 x 110 cm, sign. l. donji k.: Csikos MDCCCXCV, kolekcija Vugrinec _28 Penelopa studija, 1895., ulje / platno, 28 x 50 cm, sign. l. donji k.: Csikos, 1895., privatno vlasnitvo _29 Odisej ubija prosce, 1898., ulje / platno, 100 x 215 cm, sign. d. donji k.: Csikos, Hrvatski institut za povijest, Zagreb _30 Marko Antonije nad mrtvim Cezarom, 1898., ulje / platno, 100 x 200 cm, sign. d. donji k.: Csikos, Hrvatski institut za povijest, Zagreb _31 Atena i Psiha,1898., ulje / platno, 73,7 x 34 cm, sign. l. donji k.: Csikos, 1898., Moderna galerija, Zagreb, inv. br. MG-2114 _32 Orfej, 1898., ulje / drvo, 27,8 x 20,5 mm, sign. d. donji k.: B..S., privatno vlasnitvo (reprodukcija u katalogu) _33 Dekorativni pano, 1900., gixigo / platno, 90,4 x 209,6 cm, sign. d. donji k.: C.S.1900, Moderna galerija, Zagreb, inv. br. MG-510 _34 Ostavljena, 1900., ulje / platno, 35 x 50 cm, sign. l. donji k.: B. Csikos Sessia, privatno vlasnitvo _35 Sapho, 1908., ulje / platno, 106 x 67,2 cm, sign. l. donji k.: Csikos-Sessia ZGB 1908., Moderna galerija, Zagreb, inv. br. MG-7077 _36 Sapho, 1909., ulje / drvo, 29 x 21,5 cm, sign. l. dolje: B. C. S., Zbirka Kaniaj _37 enski akt (Ostavljena), 1913., ulje / platno, 89,9 x 177,1 cm, sign. l. donji k.: B. Csikos Sessia, 1913., Moderna galerija, Zagreb, inv. br. MG-2354

MATO CELESTIN MEDOVI Kuna na Peljecu, 1857.1920. _38 Bakanal studija, 1890., ulje / platno, 55,9 x 92 cm, bez sign., Galerija umjetnina Split, inv. br. 1141 _39 Bakanal studija, oko 1890., ulje / platno, 27,7 x 56,6 cm, sign. l. donji k.: MC, Umjetnika galerija Dubrovnik, inv. br. UGD-32 _40 Bakanal, 1893., ulje / platno, 200,2, x 325 cm, sign. sred. dolje l.: FC Medovi, Moderna galerija, Zagreb, inv.br. MG 7088 _41 Pompejanka na terasi, 1894., ulje / karton, 34 x 44,4 cm, sign. l. donji k.: MC, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, inv. br. MUO 9853 _42 Studija za Bakanal, 1890. 1893., ulje / platno kairano na karton, 32,5 x 25,5 cm, sign. l. donji k.: MC, Moderna galerija, Zagreb, inv. br. MG-320 _43 Pompejanke na terasi II, 1896., ulje / karton, 26,5 x 18 cm, sign. d. dolje: MC, privatno vlasnitvo _44 Pompejanka, oko 1901., ulje / platno, 101 x 64 cm, sign. l. donji k.: MC Medovi, kolekcija Vugrinec _45 Grkinja kod toalete, 1901., ulje / platno, 78 x 110 cm, sign. d. donji k.: MC Medovi, Ured predsjednika Republike Hrvatske _46 Rimljanka, oko 1901., ulje / platno, 78 x 110 cm, sign. d. dolje (mramorno podnoje): MC Medovi, National Gallery for Foreign art, Sofija (reproducirano u katalogu) _47 Rimljanka u kupaonici, 1912. 1913., ulje / platno, 51 x 74,5 cm, sign. l. sa strane: MC Medovi, privatno vlasnitvo _48 Na terasi (Pod odrinom), 1900.-1904., ulje / karton, 28,7 x 16,7 cm Galerija umjetnina, Split inv. br. (713)

IVAN TIOV Vikovci, 1870. Zagreb, 1928. _49 Muzika, 1892., ulje / platno, 107,5 x 102,5 cm, bez sign., kolekcija Vugrinec _50 Djevojka s lutnjom, ulje / platno, 75 x 85 cm, bez sign., Zbirka Hanekovi _51 Muzika studija, ulje / platno, 46 x 36,5 cm, sign. l. donji k.: I. Tiov, privatno vlasnitvo _52 Scientiae Naturales - Scientiae Scholasticae, 1913., ulje / platno, 250 x 333 cm, sign. l. dolje: Tiov, 1913., Pariz, Hrvatski dravni arhiv, (izloeno u reprodukciji) _53 Artes Liberales, 1914. ulje / platno, 250 x 333 cm, sign. l. dolje: I.TIov, 1914., Pariz, Hrvatski dravni arhiv, (izloeno u reprodukciji)

Alegorija i Arkadija

151

CRTEI

152

ROBERT AUER _54 Vjeba / Studija sijena, 1890., tu i akvarel / papir, 39,6 x 55,4 cm, oznake: l. gornji k.: Gewzeichen Modellierschule, g. d.: 2. Semester, Schattenconstruction, l. donji k.: Wien, am 11. Jun 1890. d. desni k.: Auer Robert, privatno vlasnitvo _55 Studija antike biste, 1890., ugljen / papir, oznake: l. gornji k.: Gew. Zeichen Modellierschule; d. donji k.: Wien, am 18. jun 1890.; d. d.: Auer Robert, privatno vlasnitvo _56 Studija enske biste na klasicistikom postolju, oko 1890., olovka / sivi papir, 61 x 40 cm, sign. d. donji k.: R. Auer, privatno vlasnitvo _57 Bista ene u antikoj draperiji, 1904., nedovreno, akvarel / papir, 51,4 x 35 cm, sign. d. donji k.: Rob. Auer, NY 1904., privatno vlasnitvo _58 Friz prema antici s motivom sviraa, grafiki otisak na papiru, 19,4 x 57,4 cm, sign.: R. Auer 94., privatno vlasnitvo _59 Skizzenbuch radna biljenica tvrdih korica presvuenih utim platnom na vezanje, oko 1902., olovka i akvarel, 25,5 x 34 cm, 42 lista, privatno vlasnitvo _63 Studija draperije na sjedeoj figuri, 1889., crna i bijela kreda / papir, 26,8 x 34,8 cm, sign. d. dolje: Csikos VI.1889. III, inv. br. Csikos 79, Strossmayerova galerija starih majstora _64 Mukarac s lica u dugom platu s palicom, 1890., crna i bijela kreda / papir, 34,7 x 26,8 cm, sign. d. dolje: Csikos/1890., inv. br. Csikos 140, Strossmayerova galerija starih majstora _65 Mukarac u dugoj halji i tamnom platu s lica, 1890., crna i bijela kreda / papir, 34,7 x 26,8 cm, sign. d. dolje: Csikos/1890., Csikos 145, Strossmayerova galerija starih majstora _66 Mukarac u dugoj halji i platu preko desnog ramena, 1890., crna i bijela kreda / papir, 34,7 x 26,8 cm, sign. l. dolje: Csikos/ 1890., inv. br. Csikos 146, Strossmayerova galerija starih majstora _67 Lik rimskoga vojnika s kacigom i bodeom, 1890., crna i bijela kreda / papir, 34,7 x 26,8 cm, sign. d. dolje: Csikos 1890., Inv. br. Csikos 147, Strossmayerova galerija starih majstora _68 Kleea i stojea figura rimskog vojnika, 1890., crna kreda / papir, 26,8 x 34,7 cm, BELA IKO SESIJA _60 Mignon Rimljanka, 1887., olovka / papir, 38,1 x 25,2 cm, sign. l. dolje: Esseg /9/7 1887.; d. dolje: Csikos, inv. br. Csikos 8, Strossmayerova galerija starih majstora _61 Rimljanka, 1887., olovka / papir, 22,2 x 30,8 cm, sign. l. dolje: August 1887., d. dolje: Csikos, inv. br. Csikos 9, Strossmayerova galerija starih majstora _62 Atena Partenos, olovka / papir, 33 x 25 cm, inv. br. Csikos 13, Strossmayerova galerija starih majstora sign. d. dolje: Csikos, inv. br. Csikos 148, Strossmayerova galerija starih majstora _69 Stojei i sjedei lik rimskog vojnika, 1890., crna i bijela kreda / papir, 26,8 x 34,7 cm, sign. sr. dolje: Csikos / 1890., inv. br.: Csikos 149, Strossmayerova galerija starih majstora _70 Lik u padu i sjedei lik Rimljanina s lica, 1890., crna kreda / papir, 26,8 x 34,7 cm, sign. d. dolje: Csikos/1890, inv. br: Csikos 150, Strossmayerova galerija starih majstora _71 Grki borci, 1893., lavirani tu / papir, 16,5 x 12,3 cm, sign. l. dolje: C. 1893., inv. br. Csikos 173, Strossmayerova galerija starih majstora _72 Grki borci II, 1893., lavirani tu / papir, 16,5 x 12,3 cm, sign. l. donji k.: C 1893., Csikos 174, Strossmayerova galerija starih majstora _73 Grki borci II, 1893., lavirani tu / papir, 16,7 x 12,3 cm, sign. l. dolje: C.1893., Csikos 175, Strossmayerova galerija starih majstora _74 Grki borci IV, 1893., lavirani tu / papir,16,7 x 12,3 cm, sign. l. dolje: C. 1893., inv. br: Csikos 176, Strossmayerova galerija starih majstora _75 Odisej ubija prosce skica, 1892., akvarel / papir, 21,3 x 32,6 cm, inv. br. Csikos 202, Strossmayerova galerija starih majstora _76 Pozivnica Drutva umjetnosti za izlaganje, 1896., lavirani tu, 400 x 290 cm, sign. d. dolje: Csikos, inv. br. 209, Strossmayerova galerija starih majstora _77 Minerva i Psiha, tu / papir, 20,3 x 16,1 cm, sign. l. dolje: C.S. ipl. BELA CSIKOS SESIA, inv. br. Csikos 233, Strossmayerova galerija starih majstora _78 Skica za kompoziciju iz grke mitologije, olovka / papir, 15 x 21,8 cm, inv. br. Csikos 243, Strossmayerova galerija starih majstora _79 Skica za kompoziciju iz grke mitologije, olovka / papir, 15 x 21,9 cm, inv. br. Csikos 244, Strossmayerova galerija starih majstora _80 Orfej, 1902., pastel / papir, 45,7 x 23,9 cm, inv. br. Csikos 249, Strossmayerova galerija starih majstora _81 Tri studije arnica, 1914., olovka / papir, 18,1 x 10,5 cm, inv. br. Csikos 351, Strossmayerova galerija starih majstora _82 Atena Partenos, 1914., olovka / papir, 18,1 x 10,5 cm, inv. br. Csikos 377, Strossmayerova galerija starih majstora

NIKOLA MAI Otoac, 1852. Zagreb, 1902.

DJELA IZ ZBIRKE DR. JOSIPA KOVAI JULIJANA ERDDY DRAKOVI EMA MUNK SIEBENSCHEIN Be, 18691898. _90 Venera, komprimirani ugljen / papir, 27,2 x 22,4 cm, sign. sred. gore: po modelu, sred. dolje: EMA JELKA STRUPPI WOLKENSPERG Krievci, 1872. Zagreb, 1946. _91 Glava Apolona, 1887., ugljen / papir, 70,7 x 54,4 cm, sign. d. dolje: B. Jelka Struppi//am 25//I.87. _92 Nioba, 1887., ugljen / papir, 66,6, _88 Statua Venere, oko 1883., ulje / platno, 72,5 x 43 cm, bez sign. ANA MAROVI Venecija, 1815.1887. _89 Satir iz Faunove kue u Pompejima, krejon / papir, 67 x 46, sign. d. dolje: AMarovi x 56,8 cm, sign. d. dolje: J. Struppi //am 5.9.887. MILA WOD (LUDMILA WODSEDALEK) Budimpeta, 1888. Zagreb, 1968. _93 Jonski stup, 1908., tu perom / papir, 40,7 x 28,9 cm, sign. d. dolje: M. Wodsedalek, 25.VI.908 BOGUMIL CAR Zagreb, 1891. Rovinj, 1969. _94 Antika bista ene, 1905., akvarel / papir, sign. d. donji k.: Bogumil Car-1905.

_83 Studija po antiknom kipu, ugljen / papir, 52,9 x 42,7 cm, inv. br. 2434; Kabinet Grafike HAZU _84 Glava Niobe, ugljen / papir, 78,1 x 58,4 cm, inv. br. 2438, Kabinet Grafike HAZU _85 Studija glave po antici Oktavijan, 1872., ugljen / papir, 53,5 x 42,8 cm, inv. br. 2440, Kabinet Grafike HAZU

Poun, 1847. Trakoan, 1901. _86 Glava Amazonke, 1864., kreda / papir, 54,4 x 38,8 cm, sign. l. donji k.: E//vid// (Erler)//Julie Erddy 23/3/864. Pressburg _87 Glava antike ene, 1864., grafit / kreda / papir, 51,3 x 39 cm, sign. d. donji k.: Julie Erddy //21/1/1864/fajens gypsuth TEFANA KLAI-HRIBAR Garin kod Slavonskog Broda, 1863. Zagreb, 1941.

Alegorija i Arkadija

153

SKULPTURA

154

ROBERT FRANGE MIHANOVI Srijemska Mitrovica, 1872. Zagreb, 1940. _95 Uokvirena reprodukcija antike skulpture (Heraklo), iz Ateliera R. Frangea Mihanovia, poetak 20. st., Ambijentalna zbirka Roberta Frangea _96 Uokvirena reprodukcija antike skulpture (Venera), iz Ateliera R. Frangea Mihanovia, poetak 20. st., Ambijentalna zbirka Roberta Frangea _97 Uokvirena reprodukcija antike skulpture (Venera), iz Ateliera R. Frangea Mihanovia, poetak 20. st., Ambijentalna zbirka Roberta Frangea _98 Rimljanin, 1893., mramor, 63,5 x 28 x 24,5 cm, kolekcija Vugrinec _99 Justicija fragment reljefa, 1894., sadra, 33 x 85 cm, Gliptoteka HAZU, Zagreb, inv. br. G-MZP-842 _100 Medicina skica za reljef, 1894., sadra, 26 x 68 cm, Gliptoteka HAZU, Zagreb, inv. br. G-MZP-659 _101 Savija eljeza (Atleta), 1895., bronca, v. 86 cm, Gliptoteka HAZU, Zagreb, inv. br. G-MZP-892 _102 Gorgona, 1899., bronca, 22 x 20 x 11,5cm, Ambijentalna zbirka Roberta Frangea Mihanovia, Zagreb _103 Baca kamena, 1905., bronca, 72 x 33 x 23,5 cm, Moderna galerija, Zagreb, inv. br. MG-5922 _104 Baca kamena, 1905., sadra, 72 x 33 x 23,5 cm, Gliptoteka HAZU, inv. br. G-MZP-640 _105 Otmica Europe, 1907., bronca, 41 x 66,5 x 28,5 cm, Moderna galerija, Zagreb, inv. br. MG-2054 _106 Europa, 1907., plaketa, bronca, 4,22 x 7 cm, Moderna galerija, Zagreb, inv. br. 2892-1741 _107 Nika, 1920., bronca, 32,2 x 13,9 cm, Moderna galerija, Zagreb, inv. br. MG-599 _108 Nadgrobni spomenik obitelji Leitner (Spomenik smrti), 1909., bronca, 43 x 72 cm, Gliptoteka HAZU, inv. br. G-MZP-1067

RUDOLF VALDEC Krapina, 1872. Zagreb, 1929. _109 Casino 1911. / Vojniki kasino u Zagrebu, 1911., posrebreno, bronca, 5,02 x 4,45 cm, Moderna galerija, Zagreb, inv. br. 2892-479 _110 Platon, sadra, v. 92,4 cm, Gliptoteka HAZU, Zagreb, inv. br. G-MZP-25 _111 Aristotel, sadra, v. 91,4 cm, Gliptoteka HAZU, Zagreb, inv. br. G-MZP-26 _112 Tri medalje s likovima antiknih boanstava, v. 10,2 cm, Gliptoteka HAZU, Zagreb, inv. br. G-NZP-532

IVAN METROVI Vrpolje, 1883. South Bend, 1962. _113 Vaza (dugog vrata), Pariz, 1908., bronca, 136 x 33 cm, Gliptoteka HAZU, Zagreb, inv. br. G-MZP-1168 _114 Vaza, Be, 1905., bronca, 66 x 50 cm, Galerija Metrovi, Split, inv. br. GMS-650 _115 Antejeva desnica: Velika studija ruke sa akom gore, Pariz, 1908., bronca, 145 x 50 x 39 cm, Atelijer Metrovi, Zagreb, inv. br. AMZ-143 _116 Muki torzo, Pariz, 1908., bronca, 52 x 32,5 x 21 cm, Galerija Metrovi, Split, inv. br. GMS-631 _117 Frula, Pariz, 1908., bronca, 113 x 36 x 28 cm, Atelijer Metrovi, Zagreb, inv. br. AMZ-212 _118 Plesaica, Rim, 1911., mramor, 95 x 50 x 16 cm, vl. nasljednika Ivana Metrovia, pohrana Atelijer Metrovi, Zagreb, inv. br. Pohrana br. 3, st. br. 277 _119 Plesaica, Rim, 1912., mramor, 78 x 42 x 19,5 cm, vl. nasljednika Ivana Metrovia, Galerija Metrovi, Split, inv. pohrane _120 Saloma, Beograd, 1913., bronca, 134 x 96 x 16 cm, Atelijer Metrovi, Zagreb, inv. br. AMZ-294

ZBIRKA SADRENIH ODLJEVA ANTIKE SKULPTURE _121 Afrodita Milska, sadreni odljev, 2.04 m, prema originalu u Louvreu, Pariz, kr. 2. st. pr. n. e., Gliptoteka HAZU, inv. br. A-165 _122 Hera, sadreni odljev, 0,67 m, prema originalu u Museo Nazionale, Napulj, 5. st. pr. n. e., Gliptoteka HAZU, inv. br. AP-56 _123 Meduza Rondanini, sadreni odljev, 0,39 x 0,46 cm, prema originalu u Staatliche Antikensammlungen und Glyptothek, Mnchen, 5. 4. st. pr. n. e., Gliptoteka HAZU, inv. br. AP-37 _124 Penelopa, sadreni odljev, prema originalu u Musei Pontifici, Rim, 5. st. pr. n. e., Gliptoteka HAZU, inv. br. AP-27 _125 Satiri iz Faunove kue u Pompejima, sadreni odljev, prema originalu u Museo Nazionale, Napulj, 3. 1. st. pr. n. e., Gliptoteka HAZU, inv. br. A-17, A-18 _126 Homer. sadreni odljev, prema originalu iz Museo Archeologico Nazionale, Napulj, 3. 2. st. pr. n. e., Gliptoteka HAZU, inv. br. A 164 _127 Nika (Irida), sadreni odljev, 1,21 cm, prema originalu u British Museumu, London, Gliptoteka HAZU, inv. br. A-174 _128 Hermes (Merkur), bronca, replika prema originalu iz 4. st. pr. n. e. iz Herkulanuma, Gliptoteka HAZU, inv. br. G-MZP-1180

Arheoloki predmeti na izlobi _129 Lekit, Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. GV1098 _130 Lekit, Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. GV1092 _131 Lekit, Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. GV1121 _132 Lekit, Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. GV1115 _133 Amfora, Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. GV1079 _134 Narukvica, Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. A-5338 7. _135 Narukvica, Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. A-8071 _136 Fragmentarno ogledalo, Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. A-4515 _137 Staklena posudica iz zbirke Pavleti Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. A-17771 _138 Staklena posudica iz zbirke Pavleti Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. A-17797 _139 Staklena posudica iz zbirke Pavleti Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. A-17793 _140 Staklena posudica iz zbirke Pavleti Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. A-17774

Alegorija i Arkadija

155

KATALOG IZLOBE

Zahvale

156

ALEGORIJA I ARKADIJA Antiki motivi u umjetnosti hrvatske moderne 26.9.8.12.2012. Nakladnik Galerija Klovievi dvori Jezuitski trg 4, Zagreb Za nakladnika Marina Viculin Urednica Petra Vugrinec Autori tekstova Irena Kraevac Petra Vugrinec Darija Alujevi Daniel Rafaeli Lektura Boris Rozga Fotografije Damil Kalogjera ivko Bai Filip Beusan Valentino Bili Prci Janko Dermastja Dean Toovi Goran Vrani Fotografije dobivene ljubaznou institucija Narodna galerija, Ljubljana Narodni muzej, Beograd National Gallery for Foreign Art, Sofia Magyar Nemzeti Galria, Budimpeta Moderna galerija, Zagreb Muzej istorije Jugoslavije, Beograd Muzeji Ivana Metrovia Umjetnika galerija, Dubrovnik Muzej istorije Jugoslavije, Beograd Umjetniki paviljon, Zagreb

Oblikovanje kataloga, plakata i pozivnice Nika Pavlinek Ilustracija za vinjete Skice za zidni oslik interijera zgrade u Opatikoj 10 Crtai blok br. 1875. Ostavtina Krnjavi, Arhiv za likovne umjetnosti HAZU Tisak Kersch Naklada 1200 Tiskano u Hrvatskoj rujan 2013. ISBN 978-953-271-072-4 Cip zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 854796 Zagreb, Hrvatska, 2013. Galerija Klovievi dvori

Web izvori fotografija sl_2_ http://commons.wikimedia.org/wiki/

File:Alexandre_Cabanel_Ph%C3%A8dre.jpg sl_3_ http://www.wikipaintings.org/en/

sir-lawrence-alma-tadema/a-reading-fromhomer-1885 sl_4_ http://commons.wikimedia.org/wiki/

File:Max_Klinger_002.jpg sl_5_ http://www.klimtgallery.org/Allegory-

of-Sculpture.html sl_6_ http://commons.wikimedia.org/wiki/

File%3AFrederic_Leighton_-_Pavonia.jpg sl_7_ http://www.imageandnarrative.be/

inarchive/painting/fulya.htm sl_8_ http://commons.wikimedia.org/wiki/

Galerija Klovievi dvori zahvaljuje svima koji su posudbom umjetnina pridonijeli ostvarivanju izlobe Alegorija i Arkadija antiki motivi u umjetnosti hrvatske moderne. Posebno zahvaljujemo svim kolegama i suradnicima koji su na bilo koji nain dali svoj prilog njenoj uspjenoj realizaciji. Na podrci u ostvarivanju suradnje s Veleposlanstvom Republike Maarske u Londonu zahvaljujemo Veleposlanstvu Republike Maarske u Hrvatskoj. Umjetnine za izlobu su posudili Ambijentalna zbirka Roberta Frangea Mihanovia, Zagreb Arheoloki muzej, Zagreb Arhiv za likovne umjetnosti HAZU Atelijer Metrovi, Zagreb Galerija umjetnina, Split Galerija Metrovi, Split Gliptoteka HAZU Hrvatski povijesni muzej, Zagreb Hrvatski institut za povijest, Zagreb Kabinet grafike HAZU Kua Bukovac, Cavtat Moderna galerija, Zagreb Muzej grada Zagreba

File:0_V%C3%A9nus_de_l%27Esquilin_-_Musei_ Capitolini_-_Rome.JPG sl_9_ http://www.victorianweb.org/

painting/tadema/paintings/22.html sl_10_ http://hr.wikipedia.org/wiki/ Datoteka:Lord_Frederick_Leighton_FLL006.jpg sl_11_ http://www.shafe.co.uk/art/Poynter-_

Muzej istorije Jugoslavije, Beograd Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb Magyar Nemzeti Galria, Budimpeta Narodna galerija, Ljubljana Narodni muzej, Beograd Strossmayerova galerija starih majstora, Zagreb Umjetnika galerija, Dubrovnik Ured predsjednika Republike Hrvatske Kolekcija Vugrinec Zbirka Hanekovi Zbirka Kaniaj i ostale privatne zbirke i kolekcije Generalni sponzor Privredna banka, Zagreb Medijski pokrovitelj Europlakat, HRT, T-portal, Veernji list Izloba je ostvarena zahvaljujui novanoj potpori Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i port Grada Zagreba, te sredstvima Galerije Klovievi dvori i sponzora.

Andromeda-_1865.asp sl_12_ http://www.arthistoryarchive.

com/arthistory/victorian/images/ LawrenceAlmaTadema-The-VintageFestival-1870.jpg sl_13_ http://www.online-utility.org/image/

gallery.jsp?title=Henryk+Siemiradzki sl_14_ http://commons.wikimedia.org/wiki/

File%3AJohn_William_Waterhouse_-_Saint_ Eulalia_-_1885.jpg sl_17_ http://elogedelart.canalblog.com/

archives/2009/05/03/13594582.html sl_20_ http://pierreaugusterenoir.org/

painting-Alma%20Tadema-A%20Sculpture%20 Gallery-00193.htm

Alegorija i Arkadija

157

158

POSTANITE KORISNIK AMERICAN EXPRESS KARTICE SA SRCEM BEZ UPISNINE I LANARINE*!

*Ponuda vrijedi za prvu godinu koritenja kartice.

Prilikom svake vae kupnje putem American Express kartice sa srcem PBZ Card donira 40 lipa za projekt "Praenje djece s neurorizicima". Saznajte vie o projektu i prikupljenim sredstvima te popunite pristupnicu na www.cinimdobro.hr!

American Express kartica sa srcem

American Express je zatieni znak American Express Company. PBZ Card je ovlateni izdavatelj American Express kartica u Hrvatskoj.

Alegorija i Arkadija

159