Tumaenje

Robovanja
Od ejhu-l-Islama Ibn Tejmijje

Komentar Uglednog ejha Abdu-l-Aziza b. Abdullaha Radihija

Pomoni prof. na fakultetu Usulu-d-Din Islamski Univerzitet Imam Muhammed b. Saud Rijjad

Uvod:
Hvala Allahu Gospodaru svjetova, i neka je Njegov salavat i selam na najasnijeg meu vjerovjesnicima i poslanicima, na naeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu asnu porodicu i sve ashabe, a zatim; Djelo 'Robovanje' od ejhu-l-Islama uglednog Imama Ahmeda b. Abdu-l-Halima b. Abdu-s-Selama b. Tejmijje El-Haranija, koji je bio imam i veliki borac, strpljivi uenjak i aktivista da je Allahova milost na njega. On je poznati imam i nema ni jedne osobe da joj je nepoznat, njegova znamenitost je dovoljna tako da se o njemu ne treba previe govoriti. On je veliki imam koji je uzdigao put i vjerovanje ehli sunneta i dema'ata u vremenu kada je postojala prijetnja da mu se zatru tragovi, a od njegovog znanja su se mnogi okoristili u toku njegovog ivota kao i poslije njegove smrti. Koliko je ljudi koje je Allah uputio njegovim razlogom u toku njegovog ivota

kao i poslije njegove smrtim a kada niko drugi ne bi to posvjedoio onda bi to bio poznati uenjak Ibn Qajjim , jer je njega Allah uputio razlogom Ibn Tejmijje. A mnogo je bilo onih koji su skrenuli sa pravog puta ehli sunneta i dema'ata pa ih je Allah njegovim razlogom uputio u toku njegovog ivota a i poslije njegove smrti. Mnogi su itali knjige ovog uglednog alima, pa su se okoristili a tu korist su prenijeli i na druge. Bio je velikan u pogledu nauke o osnovama vjere, u pravu, u hadisu, u tefsiru, i u svim drugim vrstama nauka. Ali nije poznato da je ikada pogrijeio kada je rije o osnovama vjere, a njegova miljenja i izbarani stavovi su uvijek bili potkrijepljeni dokazima. Ovo djelo nazvano 'Robovanje' sa svojim nazivom govori o robovanju Allahu . ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje je roen 661 godine po hidri, a na Ahiret je preselio 728, neka je na njega Allahova milost, to znai da je ivio 68 godina. Ovo djelo je dolo kao odgovor na postavljeno pitanje Imamu , kada je bio upitan: ''ta je to ibadet? Koji su to njegovi ogranci? Da li cjelokupni naziv vjere ulazi pod ovaj termin? Da li je to najuzdignutiji stupanj vjere ili postoje drugi vei stupnjevi? Pa je napisao ovo djelo kao odgovor na postavljeno pitanje kao to su mnoga njegova djela odgovori na postavljena mu pitanja da mu se Allah smiluje poput Vasitijske akide, koja se ubraja meu najcjenjenija djela ejhu-l-Islama o vjerovanju, kao odgovor na pitanje koje mu je postavljeno u mjestu zvanom 'Vasitija' tako da je i ta knjiga nazvana Vasitijskom, a Hamevijska akida je nazvana zbog postavljenog pitanja u mjestu Hama te je nazvana Hamevijskom, a Tedmirijska akida kao odgovor na postavljeno pitanje u mjestu Tedmer te je nazvana Tedmirijskom, takoe je sluaj i sa ovim djelom. Dakle radi se o veoma vrijednom djelu, primjerak originala kojeg ja posjedujem sadri oko pedeset i dvije stranice. Mi emo ina Allahu te'ala pokuati da pojasnimo i pribliimo znaenje ove knjige, ali da to pojanjenje bude osrednje duine, jednostavno i bez pretjerivanja, jer bilo koje oduljivanje bi uinilo ovo djelo ogromnim, ali ako se ne moe postii sve onda se nee propustiti cjelokupno. Molimo Allaha da ovu knjigu uini korisnom, i da nam podari korisno znanje i injenje dobrih djela, jer je On sposoban na to i Svemoan.

Naa zadnja dova je hvala Allahu Gospodaru svjetova

U1 ime Allaha Milostivog Samilosnog, hvala Allahu Gospodaru svjetova, neka je Njegov salavat i selam na naeg Vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe. ejhu-l-Islam kae: Bismillahi Rahmani Rahim, samo od Njega pomo traimo, hvala uistinu pripada Allahu, Njega hvalimo i od Njega pomo i oprosta traimo. Allahu se utjeemo od zla nas samih i naih loih djela, koga Allah uputi njega niko ne moe u zabludu odvesti a koga On u zabludi ostavi njega niko uputiti nee. Svjedoim da nema drugog boga osim Jedinog Allaha, Koji druga nema, i svjedoim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, a zatim... ejhu-l-Islam i uenjak uenjaka, pomaga sunneta, suzbija novotarija, Ahmed b. Abdu-l-Halim Ibn Tejmijje je bio upitan o rijeima Uzvienog: ; ''O ljudi, Gospodaru svome robujte.'' (Sura El-Beqare, 21)

Boldirani ili potamnjeni tekst iznad linije je originalni tekst knjige 'Robovanje'.

ta je to robovanje? Koji su to njegovi ogranci? Da li cjelokupna vjera ulazi pod ovaj termin ili ne? ta je sutina robovanja? Da li je robovanje najuzvieniji stupanj na dunjaluku i Ahiretu, ili iznad njega ima vei stupanj? Pa da nam se pojasni ovo spomenuto. ___________________________

Kae: ''Bio je upitan'' Ovo je to pitanje koje je upueno znamenitom Imamu da mu se Allah smiluje pa je bio upitan o rijeima Uzvienog: ''O ljudi, Gospodaru svome robujte.'' Ovo obraanje kroz rijei Uzvienog ''O ljudi, Gospodaru svome robujte.'' je upueno svim ljudima; vjernicima i nevjernicima, mukarcima i enama, arapima i nearapima, slobodnim ljudima i robovima, dakle svima njima su upuene ove rijei, i od svakog pojedinano, od njih, se zahtijeva da robuju Allahu , ujedno ovo je prva naredba (imperativ) u Kur'anu u suri El-Beqare, prva naredba koja im je nareena u rijeima Uzvienog :O ljudi, Gospodaru svome robujte, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bili bogobojazni" Te je imam bio upitan o ovom plemenitom ajetu. Neko e se zapitati: ''Allah nam je naredio robovanje (ibadet), onda ta je to robovanje? Koji su to njegovi ogranci? Da li opi pojam vjere ulazi u ovaj termin ili neto to je van nje tj. vjere? ta je sutina ibadeta? Da li je robovanje najuzvieniji stupanj ili postoji visoiji stupanj osim ibadeta? to znai da se radi o pitanju koje ima svoja podpitanja. A u odgovoru e doi da ibadet ili robovanje obuhvata sve vrste naredbi i zabrana, kao i da je cjelokupna vjera unutar ovog termina. A sutina robovanja jeste da iskreno oboava Allaha samo Njemu vjeru ispoljavajui, kao i to da je robovanje najuzvieniji stupanj, jer su najuglednija stvorenja meu ljudima bili vjerovjesnici i poslanici a za njih je najuzvieniji stupanj bio robovanje Allahu i poslanstvo. Takoe najuzvieniji stupanj naeg Vjerovjesnika je bilo robovanje Allahu i poslanstvo. Robovanje je cjelokupni naziv za sve ono to Allah voli i sa ime je zadovoljan od rijei i skrivenih i oitih djela. Tako da su, namaz, zekat, post, had, istniti govor, izvravanje emaneta, poslunost roditeljima, odravanje rodbinskih veza, pridravanje na ugovore, nareivanje dobra, sprjeavanje zla, borba protiv nevjernika i licemjera, dobroinstvo prema komiji, jetimu, siromahu i putniku namjerniku, prema robu ljudskog roda i ivotinjama, dova, zikr, uenje Kur'ana, i sl. tome, vrste ibadeta ili robovanja Allahu . Isto tako ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku , strah od Allaha i stalno traenje utoita kod Njega, iskreno ispoljavanje vjere Allahu, strpljivost radi Njegove presude ili propisa, zahvala na Njegovim blagodatima, zadovoljstvo sa Njegovom odredbom, oslonac na Njega, nada u Njegovu milost, strah od Njegove kazne i sl. tome su vidovi robovanja Allahu . ___________________________

Kae: ''Robovanje'' je cjelokupni naziv za sve ono to Allah voli i sa ime je zadovoljan od rijei i skrivenih i oitih djela, to je ujedno i definicija ibadeta ili robovanja. Dakle to je naziv koji obuhvata sve ono to Allah voli i sa ime je zadovoljan bez obzira da li se radi o rijeima ili djelima, bez razlike izmeu onoga to

je skriveno i onoga to je oito, takoe bez razlike da li se radi o sranim djelima ili djelima udova ili rijeima jezika, jer sve to ulazi u naziv robovanja sve dok se radi o neemu to Allah voli i sa ime je zadovoljan. Sve ono to Allah voli i sa ime je zadovoljan je ibadet, bez razlike da li to bilo djelo ili rije, bez razlike da li bilo skriveno ili oito, bez razlike da li to bile rijei jezikom ili rijei srca, kao i bez razlike da li to bio govor srca i jezika ili to bila djela srca i udova jer sve spomenuto ulazi pod naziv ibadeta sve dok je od onoga to Allah voli i sa ime je zadovoljan. Ili drugaije reeno: Ibadet je izvravanje Allahovih naredbi i klonjenje od Njegovih zabrana, tj. izvravanje obaveza (vadiba) i klonjenje od zabrana (harama). Ili izvravanje obaveza kojima nas je Allah obavezao, od rijei i djela, skrivenih i oitih, i klonjenje od zabrana, od rijei i djela, skrivenih i oitih. Zatim je autor naveo primjer, pa kae: ''Namaz, zekat, post i had, sve su to vrste ibadeta.'' Namaz predstavlja vrstu sranih djela istovremeno kao i djela udova. Srano djelo jest iskrenost kroz obavljanje namaza Allahu s jedne strane, a s druge strane djelo jezika jer u njegovom sastavu se podrazumijeva uenje Kur'ana, velianje Allaha kao i izgovaranje tehlila (la ilahe illallah) i td. Zekat je takoe davanje i ubjedljivo vjerovanje ili akida, post je takoe sustezanje od prohtjeva sa nijetom. Had, istinit govor, izvravanje emaneta, poslunost roditeljima, odravanje rodbinskih veza, pridravanje ugovora, nareivanje dobra, sprjeavanje zla, sve su to vrste ibadeta. Borba protiv nevjernika je ibadet, borba protiv licemjera je ibadet, dobroinstvo prema komiji je ibadet, dobroinstvo prema siromahu je ibadet, dobroinstvo prema robovima ljudskog roda je ibadet, dobroinstvo prema potinjenim nam ivotinjama je ibadet, upuivanje dove Allahu je ibadet, zikr je ibadet, uenje Kur'ana je ibadet. Zatim je naveo primjer sranih djela, jer ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku je srano djelo, strah od Allaha je srano djelo, stalno utoite i povratak Allahu je srano djelo, iskreno ispoljavanje vjere je srano djelo, strpljivost radi Allahovih propisa je srano djelo, oslonac na Allaha (tevekul) podrazumijeva dvije stvari tj. stvaranje preduslova i preputanje dogaaja Allahu, nada u Allahovu milost, strah od Njegove kazne, sve su to vrste ibadeta. Zakljuak ovoga jeste da ibadet obuhvata srana djela i djela udova, rijei srca i rijei jezika. Rijei jezika poput zikra, uenja Kur'ana, velianja Allaha i izgovaranja tehlila, tekbira, nareivanja dobra i sprjeavanja zla, pozivanja ka Allahu. Rijei srca su priznavanje i potvrivanje, a srana djela su poput onih to smo spomenuli od ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, strah od Allaha i stalni povratak Njemu, iskrenost u ispoljavanju vjere, strpljivost, zahvalnost, zadovoljstvo, nada i strah, su od sranih djela. Djela udova su namaz, zekat i had, a istinit govor je od djela jezika. Moemo rei da ibadet obuhvata sve ono sa ime je doao erijat, bez obzira na to ta je erijat naredio ili zabranio, kao i bez obzira na to to je naredio ili zabranio da li je djelo ili rije, i bez obzira na to da li se radi o rijeima jezika ili rijeima srca, i bez razlike da li se radi o djelima srca ili djelima udova.

Zato to je ibadet Allahu vrhunski cilj kojeg On voli i sa kojim je zadovoljan, i zbog ega je stvorio stvorenja. Kao to Uzvieni kae:

 < ''Dine i ljude sam stvorio samo zato da Me oboavaju.'' (Sura Ez-Zarijat, 56) Sa njim ( robovanjem ili ibadetom) je poslao sve poslanike, kao to je Nuh rekao svom narodu:

, ] /

'' Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' (Sura EL-A'raf, 59) Iste su rijei Huda, Saliha. uajba i drugih poslanika kada su se obraali svojim narodima. Allah kae: & "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu robujte, a kumira se klonite! I bilo je meu njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su zasluili da ostanu u zabludi.'' (Sura En-Nahl, 36) Uzvieni kae: : : ] < : ''Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato Meni robujte!'' (Sura El-Enbija, 25) I kae: | . , ''Ova vaa vjera jedina je prava vjera, a Ja sam va Gospodar, zato samo Meni robujte!'' (Sura El-Enbija, 92) Kao to kae u drugom ajetu: [ ; ''O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela inite, jer Ja dobro znam to vi radite! '' ( Sura El-Mu'minun, 51) ___________________________ Kae: ''Zato to je ibadet'' ovo je poloaj ibadeta kod Allaha , on je vrhunski cilj kojeg Allah voli i sa kojim je zadovoljan. A sve dok je ibadet vrhunski cilj kojeg voli Allah i sa kojim je zadovoljan, on je i na najuzdignutijem poloaju. Tj. najvei poloaj tebi ovjee, tebi kao stvorenju da bude Allahov rob pa ostvari robovanje Allahu. A ako uspije ostvariti robovanje Allahu onda e postati voljen kod Allaha i On e biti zadovoljan tobom. Ljudi koji su najbolje sproveli i kroz ivot ostvarili robovanje su poslanici da je na njih Allahov blagoslov i mir, a najsavreniji u ostvarivanju robovanja Allahu meu poslanicima su bili odabrani poslanici ili svita poslanika 7

/ / {

(ulu-l-azm) Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed . A najsavreniji u ostvarivanju ibadeta izmeu dojice Allahovih prijatelja je bio na Vjerovjesnik Muhammed . Ovim ti biva jasno da najsavrenija osoba u ostvarivanju i realiziciji ibadeta je bio najsavrenije stvorenje Muhammed . Iza njega je Ibrahim , zatim Musa , zatim ostali od svite a iza njih dolaze ostali poslanici i svi vjerovjesnici, a iza njih dolaze dobri ljudi od Allahovih istinskih robova, zatim ehidi, zatim dobri ljudi, i svi oni su najsavrenija stvorenja u ostvarivanju robovanja od ove etiri skupine, a) vjerovjesnici, b) dobri ljudi, c) ehidi i d) istinski robovi. Najsavreniji od njih je Ebu Bekr Siddik , a iza njih dolaze ostali vjernici na ijem elu su uenjaci, imami i odabrani vjernici meu ljudima. Stvorenja su stvorena radi ibadeta to ukazuje na vanost poloaja samog ibadeta, kao i na to da je savrenstvo stvorenja da bude Allahov rob, zato su stvorenja i stvorena radi robovanja, kao to Uzvieni kae: ''''Dine i ljude sam stvorio samo zato da Me oboavaju.'' Radi toga je slao poslanike, jer svaki poslani poslanik je nareivao svom narodu da robuju Allahu , kao to Allah kae da je Nuh govorio: '' Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' Hud je rekao: '' Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' Salih je govorio svom narodu '' Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' uajb je govorio svom narodu '' Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!'' Tako da je svaki poslanik kojeg je Allah poslao nareivao svom narodu robovanje Allahu , kao to Uzvieni kae: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu robujte, a kumira se klonite!" Uzvieni kae: ''Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato Meni robujte!'' Allah kae: ''Ova vaa vjera jedina je prava vjera, a Ja sam va Gospodar, zato samo Meni robujte!'' Obraajui se poslanicima Allah kae: ''O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela inite, jer Ja dobro znam to vi radite! '' Ovim postaje jasno da najuzvieniji poloaj koji se moe postii je robovanje Allahu, a najsavreniji ljudi u ostvarivanju robovanja su poslanici da je Allahov blagoslov i mir na njih. To je uinio obavezom Svom Poslaniku sve do smrti pa kae: < < ''Oboavaj Allaha sve dok ti smrt ne doe.'' (Sura El-Hidr, 99) | & < ''Njegovo je ono to je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu budu pokorni , i ne zamaraju se, hvale Ga nou i danju, ne malaksavaju." (Sura El-Enbija, 19-20) I Uzvieni kae: Time je opisao Svoje meleke i vjerovjesnike pa kae:

 | "Oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu ibadet ine; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tlo padaju." (Sura El-A'raf, 206) A oni koji se ohole i odbijaju da robuju Allahu pokudio je sa rijeima: . < &

'Pozovite Me i zamolite, Ja u vam se odazvati! Zbilja, oni koji se ohole pred time da Mi robuju ui e, sigurno, u Dehennem ponieni." (Sura Gafir, 60) A najestitija Svoja stvorenja je opisao iskrenim robovanjem pa kae: _ / _

''Sa izvora iz kog e samo Allahovi robovi piti, i koji e kuda hoe bez muke razvoditi.'' (Sura El-Insan, 6) I kae: _ < _

"A robovi Svemilosnog su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih neznalice oslove, odgovaraju: 'Mir vama!'' (Sura El-Furqan, 63) . < : < . } . . < < "Gospodaru moj" ree "zato to si me u zabludu doveo, ja u njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit u se da ih sve zavedem, osim Tvojih robova iskrenih meu njima. ''Ovo je pravi put k Meni" ree On. "Ti nee imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih" (Sura El-Hidr, 39-42) ___________________________ Kae: ''To je uinio obavezom'' Ovakav biva stupanj robovanja, a njegov stupanj je uzvien u odnosu na stvorenje, pa ako ostvari robovanje onda je njegova bliskost sa Allahom u onolikoj mjeri koliko je ostvario sam pojam ibadeta. Niko od stvorenja ne moe zanemariti ovaj pojam pa da izae iz njegovih okvira zauvijek. A ako neki ovjek tvrdi da sa njega spadaju obaveze i da mu nije mogue naloiti neki vid ibadeta, sa naznakom da je njegov razum ist, nije prestraen, niti nenormalan, niti je ena u post-poroajnom periodu ili mjesenom pranju kada nije obavezna da klanja kao ni da posti u tim vremenima, biva mu data prilika na pokajanje a ako se ne pokaje onda e biti ubijen kao nevjernik. Kako je to rekao jehu-l-Islam i drugi imami da nas Allah sauva i spasi od toga zato je Allah robovanje uinio obavezom 9 A kada je ejtan rekao:

Svom Poslaniku sve do smrti, iako je Poslanik bio najsavrenije stvorenje meu ljudima, ali mu je i pored toga Allah robovanje uinio obavezom do smrti pa kae ''Oboavaj svog Gospodara sve dok ti smrt ne doe.'' U ajetu se stoji dok ti ne doe 'ubjeenje' (jekin) ali se odnosi na smrt. Tj. ustraj na robovanju svom Gospodaru i neka ti to bude stalna obaveza sve dok ti ne doe smrt a ti si u tom stanju. Meleci i vjerovjesnici su najbolja Allahova stvorenja, Allah ih je opisao svojstvom robovanja, pa kae: ''Njegovo je ono to je na nebesima i na Zemlji!'' Ovo je opi pojam Allahovog posjedovanja nebesa i Zemlje, zatim kae: ! A oni koji su kod Njega'' tj. meleci '' ne zaziru da Mu budu pokorni , i ne zamaraju se, hvale Ga nou i danju, ne malaksavaju." Ovako iako su meleci, vjerovjesnici i poslanici najbolja stvorenja, Uzvieni za njih kae: "Oni koji su bliski Gospodaru tvome'' tj. meleci, '' doista ne zaziru da Mu ibadet ine; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tlo padaju." Zatim je obavijestio da svako onaj koji se bude oholio da e ui u Dehennem ponien, pa kae: "Gospodar je va rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja u vam se odazvati! Zbilja, oni koji se ohole pred time da Mi robuju ui e, sigurno, u Dehennem ponieni." Najia Svoja stvorenja opisao je sa svojstvom robovanja pa kae: ''Sa izvora iz kog e samo Allahovi robovi piti, i koji e kuda hoe bez muke razvoditi.'' Njihovo spominjanje u genitivnoj vezi ''Allahovi robovi'' je kao poast i plemenitog stupnja, kao to Uzvieni kae: "A robovi Svemilosnog su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih neznalice oslove, odgovaraju: 'Mir vama!'' Tako da ih je opet spomenuo sa Sobom zbog poasti i plemenitog stupnja. Kada je Allah , dao rok Iblisu, Iblis se zakleo da e zavoditi ljude ali je izdvojio Allahove iskrene robove, jer on nad njima nema nikakve vlasti o emu Allah o njemu kae: "zato to si me u zabludu doveo, ja u njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit u se da ih sve zavedem, osim Tvojih robova iskrenih meu njima.'' A u drugom ajetu Allah kae: "Ti nee imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih." Tako da ih je Allah spomenuo pripisujui ih Sebi kao robove zbog poasti i plemenitog stupnja. Opisujui meleke robovanjem kae: < . < . < & %_

'' Oni govore: Svemilosni je uzeo dijete!", Uzvien neka je On! A meleki su samo robovi potovani. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi. On zna ta su radili i ta e raditi, i oni e se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe.'' (Sura El-Enbija, 26-28) Uzvieni kae:

10

 . | . [ . _ . { . [ ? . _ . < [ < { . . _ :

''Oni govore: "Svemilosni je uzeo dijete!" Vi, doista, neto krupno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, to Svemilosnom pripisuju dijete! A Svemilosnom ne treba to da uzima dijete! Ta, svi e oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, doi Svemilosnom kao robovi. On ih je sve obuhvatio i tano izbrojio, i svi e Mu na Sudnjem danu doi pojedinano.'' (Sura Merjem, 88-95) ___________________________ Kae: '' Opisujui meleke robovanjem kae'' ovako je opisao meleke, tj. opisao ih je svojstvom robovanja, kao i to da oni ne odbijaju da budu robovi, pa kae: ''Samo robovi potovani.'' Tj. meleci su robovi potovani i oni ne odbijaju da budu robovi. ''Oni govore: "Svemilosni je uzeo dijete!" Vi, doista, neto krupno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe.'' Zbog veliine i teine rijei zato to su pripisali Allahu dijete, jer je to velika stvar, a onaj ko pripie Allahu dijete i kae da je Allah rodio on je murik, a o Allahu je iznio veliku potvoru, zato kae: ''Vi, doista, neto krupno govorite!'' tj. iznosite veliku potvoru od koje: ''Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe.'' Tj. zbog veliine ove stvari umalo da se nebesa ne raspadnu i Zemlja provali a planine zdrobe, jer su Svemilosnom pripisali dijete a Svemilosnom ne pristaje da ima dijete. Zatim Uzvieni kae: '' Ta, svi e oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, doi Svemilosnom kao robovi.'' Tj. svako e na Sudnjem danu doi pred Allaha kao rob, svezan, ponien, nadvladan, sa kojim e se initi ta Allah bude htio i kako bude htio, nad njim e se izvriti Allahova mo i volja, a on nee posjedovati postojanje ili nepostojanje samog sebe, niti e moi umai ili izbjei izvrenje Allahove moi i volje. Uzvieni o Mesihu , kojem su pripisali vjerovjesnitvo i boanstvo, kae: ;. <

"On je bio samo rob na koga smo Mi blagodati prosuli i uinili ga primjerom sinovima Israilovim." (Sura Ez-Zuhruf, 59) Zbog toga je Vjerovjesnik rekao: ''Nemojte me uzdizati kao to su krani uzdigli Isaa sina Merjemina, ja sam rob, pa recite: ''Allahov rob i Njegov poslanik.''1 ___________________________

Kae: ''Uzvieni o Mesihu kae'' Mesih Isa sin Merjemin je bio vjerovjesnik, jedan je od petorice odabranih vjerovjesnika, on je Allahov rob i ne izlazi iz okvira
1

Biljei ga Buharija 3445.

11

robovanja, krani su mu pripisali vjerovjesnitvo i boanstvo, pa su rekli da je bog i da je Allahov sin, a Allah kae: ''Nevjernici su oni koji kau Allah je jedan od trojice.'' Uprkos tome Mesih je bio rob i ne izlazi iz okvira robovanja Allahu. A ako je bio rob kako onda krani mogu tvrditi da je bio bog ili da je Allahov sin? Allah je uzvien iznad toga. Zato je Allah o Mesihu rekao: "On je bio'' on zamjenica tj. Mesih, samo rob na koga smo Mi blagodati prosuli i uinili ga primjerom sinovima Israilovim." Tj. Allah mu je dao blagodat vjerovjesnitva i poslanstva, i time to ga je uinio primjerom sinovima Israilovim. Na vjerovjesnik Muhammed je najbolje stvorenje, pored toga u vjerodostojnom hadisu kae: ''Nemojte me uzdizati kao to su krani uzdigli Isaa sina Merjemina, ja sam rob, pa recite: ''Allahov rob i Njegov poslanik.'' Ovo je njegov poloaj i mjesto, ovo je njegov status tj. da je Allahov rob i poslanik. ''Nemojte me uzdizati'' uzdizanje je prekomjerna hvala sa kojom se prelazi dozvoljena granica, hvala koja moe da sadri la, ili je to zastranjivanje, to znai nemojte me uzdizati i zastranjivati u pogledu mene pa da me uzdignete sa stupnja robovanja i poslansva na nivo boanstva, kao to su to tvrdili krani o Isau. Allah je Poslanika tako da o Isra'u kae: opisao sa svojstvom robovanja u najpotpunijim stanjima,

"Uzvien neka je Onaj Koji je u jednom asu noi preveo Svoga roba.'' (Sura ElIsra, 1) O objavi kae: : ''...i objavio robu Njegovu ono to je objavio.'' (Sura En-Nedm, 10) O davi kae: _ /

''A kada je Allahov rob ustao da Mu se pomoli, oni su se u gomilama oko njega tiskati stali.'' (Sura El-Dinn, 19) U izazovu nevjernika kae: < < < {

"A ako sumnjate u ono to smo Mi objavili robu Svome, donesite vi jednu suru slinu tome.'' (Sura El-Beqare, 23) Kae: ''Allah je Poslanika opisao'' ovo je najvei stupanj naeg Vjerovjesnika , Allah ga je opisao svojstvom robovanja, a da je bio koji drugi visoiji stupanj od stupnja robovanja Allah bi ga njime opisao u ovim stanjima:

12

Prvo stanje: Kada se desio Isra' i kada je Poslanik preveden iz Mekke u Bejtu-lMaqdis, nakon ega je bio uzdignut na nebo, kao to Uzvieni kae: "Uzvien neka je Onaj Koji je u jednom asu noi preveo Svoga roba.'' to znai da je Allahov Poslanik rob a ne melek niti bog a ni Allahov sin. Kao to su krani rekli za Isaa, a ustvari je bio Allahov rob i Njegov poslanik. Zatim na stupnju objave, Allah kae: ''...i objavio robu Njegovu ono to je objavio.'' Nazvao ga je robom i opisao ga svojstvom robovanja. Na stupnju prizivanja Allaha, Uzvieni kae: ''A kada je Allahov rob ustao da Mu se pomoli''. Na stupnju objavljivanja Knjige: "A ako sumnjate u ono to smo Mi objavili robu Svome.'' A da je bio koji drugi stupanj visoiji od robovanja Allah bi njime opisao Svog Vjerovjesnika, ovo je najvisoiji stupanj i najasniji poloaj kojime je Allah opisao svog Vjerovjesnika sa robovanjem jer je on najbolje i najsavrenije stvorenje. Tako da je ukazao na injenicu da niko od stvorenja nikada ne moe izai iz okvira robovanja. A onaj ko kae da je van okvira robovanja Allahu i da je prevaziao ovaj stupanj on je nevjernik otpadnik. A onaj ko tvrdi da je pravaziao stupanj robovanja Allahu i da nije Allahov rob on je onaj koji se oholi da robuje Allahu. A onaj ko se uzoholi da bude Allahov rob on je kafir, a ako se preda Allahu i nekome drugome onda je murik, a onaj ko bude oboavao Allaha i nekoga drugoga pored Njega on je murik, a svaki od njih dvojice, murik i oholnik, su nevjernici. Cjelokupna vjera ulazi u smisao robovanja. Kae: ''Cjelokupna vjera ulazi'' ovo je veoma vana stavka, i ujedno je ovo odgovor na pitanje koje je postavljeno ejhu. Da, cjelokupna vjera ulazi u okvire robovanja tj. ibadeta. Namaz ulazi u smisao ibadeta, post ulazi u smisao ibadeta, had ulazi u smisao ibadeta, poslunost roditeljima ulazi u smisao ibadeta, velianje Allaha ulazi u smisao ibadeta, nareivanje dobra ulazi u smisao ibadeta, sprjeavanje zla ulazi u smisao ibadeta, dobroinstvo prema ljudima ulazi u smisao ibadeta, otklanjanje zla od ljudi ulazi u smisao ibadeta, tako da svi ogranci vjere ulaze u smisao ibadeta, i nepostoji neto a da nije u okvirima ibadeta tj. robovanja.

Potvreno je u 'Sahihu' da je Dibril doao Vjerovjesniku u liku arapa, pa ga je upitao o islamu. Kae: ''Islam je da svjedoi da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov Poslanik, obavlja namaz, daje zekat, posti Ramazan i da obavi had ako si sposoban da otputuje.'' Kae: ''ta je iman?'' Kae: ''Da vjeruje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, njegove poslanike, i u proivljenje poslije smrti, da vjeruje u odreenje, njegovo dobro i zlo.'' Kae: ''ta je to ihsan?'' Kae: ''Da oboava Allaha kao da Ga vidi, iako ti Njega ne vidi On

13

tebe vidi...'' zatim je na na kraju hadisa rekao: ''Ovo je Dibril doao vam je da vas podui vaoj vjeri.''1 Tako da je sve ovo uinio unutar vjere. __________________________

Kae: ''Potvreno je'' ovako je dolo u ovom velianstvenom hadisu o Dibrilu kojeg prenosi Omer b. Hattab kada je doao i upitao Vjerovjesnika, kako bi poduio ljude te da se okoriste. Upitao je o islamu, zatim o imanu, zatim ga je upitao o ihsanu. Poslanik je spomenuo da se islam temelji na pet osnova (ruknova), a to su: svjedoenje Allahu priznavajui Mu jednou i Njegovom Vjerovjesniku poslantsvo, zatim namaz, zatim zekat, zatim post a onda had. Nakon toga ga je upitao o imanu a on je pojasnio da se iman temelji na est osnova (ruknova) a to su: da vjeruje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Sudnji dan, da vjeruje u odreenje njegovo dobro i zlo. Zatim ga je upitao o ihsanu, pa je rekao da oboava Allaha kao da Ga vidi, ali iako ti Njega ne vidi On tebe vidi. Zatim ga je upitao o Sudnjem danu, pa ga je upitao o njegovim predznacima, a nakon svega toga Poslanik je upitao ljude oko njega: ''Znadete li ko je ovo?'' Kau: ''Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.'' Kae: ''Ovo je Dibril, doao vam je da vas podui vaoj vjeri.'' Sve ovo se naziva vjerom, islam, iman i ihsan, sve je to jedna cjelina unutar vjere. Tako da se vjera sastoji od tri nivoa: islama, imana i ihsana. Zato je i rekao: ''...doao vam je da vas podui vaoj vjeri.'' U drugoj predaji ''sutini vjere''. Tako da je sve to uinio djelovima vjere.

Vjera sadri pojmove poniznosti i potinjenosti, pa se kae: ''ponizio sam ga pa se potinio, tj. pokorio si ga pa se i on pokorio. Ili se kae ''Allah Sebi potinjava'' ili potinjava se Allahu'' tj. robuje Allahu i Njemu se pokorava i potinjava Mu se. Tako da je Allahova vjera robovanje, poniznost i pokornost Njemu. Osnova znaenja robovanja je takoe poniznost. Tako da kada kae savladan put tj. utaban od stopa i potinjen hodanju. Ali nareeno robovanje sadri u svom znaenju poniznost i ljubav, tako da sadri vrhunac poniznosti i vrhunac ljubavi prema Njemu . __________________________

Kae: ''Vjera sadri'' znai da vjera sadri znaenje poniznosti i potinjenosti, poboan Allahu je onaj koji Mu je ponizan i potinjen, a nije oholnik, nego Njega oboava i Njemu se pokorava kao posluna deva svom vlasniku. Zato se kae potinjen put ili staza tj. utaban od stopa tako da je savladan. Tako da rob robuje i potinjava se samo Allahu a ne oholi se, to znai da je potinjen u izvravanju Allahovih naredbi kao i u klonjenju od Allahovih zabrana. Ustrajan je u Allahovoj vjeri, zaustavlja se pred Allahovim granicama, ovakav treba je rob, zbog toga vjera

Biljei ga Muslim 8.

14

sadri znaenje poniznosti i potinjenosti. Kae: ''Ponizio sa ga pa se potinio tj. pokorio se, to znai da je Allahova vjera robovanje, pokornost i poniznost Allahu . Kae: ''Osnova znaenja robovanja'' to znai da je osnova robovanja ili ibadeta poniznost. Zato se u arapskom jeziku kae 'put porobljen' tj. ako je ponizan ispod stopa ili drugom rijeju utaban stopama, ili se kae: ''Ponizna deva'' tj. predana. Nareeno robovanje sadri poniznost i ljubav, to znai da ovjek obavlja ibadet ponien pred Allahom ali sa ljubavlju prema Njemu i sl. Tako da on oboava Allaha, Njemu potinjen i Njega voli, ujedno se boji i nada se, to i jeste istinsko robovanje. Oboava Allaha sa ljubavlju, strahom, nadom i poniznou. Tako da robovanje sadri vrhunac poniznosti i vrhunac ljubavi, a ljubav se dijeli na stupnjeve to e autor pojasniti, od kojih je potinjenost, veza, ouvanje i udnja, kao to e se spomenuti. Posljednji stupanj ljubavi je potinjenost, prvi stupanj je veza, zbog povezivanja srca sa onim koga voli. Zatim pripravnost zbog pripravnosti srca za ljubav prema onome koga voli, zatim udnja, koja je neodvojiva od srane ljubavi. Zatim estoka zaljubljenost i na kraju potinjenost. Ako se kae: ''Potinjen Allahu'' tj. Njemu robuje, onaj koji je potinjen tj. onaj koji robuje svom voljenom. A onaj ko se potini ovjeku kojeg mrzi ne moe se rei da ga oboava, isto kao ni onaj koji voli neto ali mu se ne potinjava ne moe se rei da ga oboava, kao npr. kada ovjek voli svoje dijete ili prijatelja. Tako da jedan od ova stupnja nisu dovoljni da bi se reklo da neko oboava Allaha , nego Allah mora biti voljen i drai ovjeku od svega drugoga, Allah kod njega mora biti velianstveniji od svega drugoga, ak to vie potpunu ljubav i potinjenost ne zasluuje niko osim Allaha . A svako onaj ko bude volio neto drugo mimo Allaha, njegova ljubav je neispravna, i sve ono to se velia bez Allahove naredbe njegovo velianje je nitavno i bezvrijedno. Allah kae: << . . . {: {: % / < / | :

"Reci: 'Ako su vam oevi vai, i sinovi vai, i braa vaa, i ene vae, i rod va, i imanja vaa koja ste stekli, i trgovaka roba za koju strahujete da nee prohoe imati, i kue vae u kojima se prijatno osjeate miliji od Allaha i Poslanika, i od borbe na Njegovom putu, onda priekajte dok Allah Svoju odluku ne donese.'' (Sura Et-Tewbe, 24) to znai da ova vrsta ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku biva od pokornosti, jer pokornost pripada samo Allahu i Njegovom Poslaniku, kao to zadovoljstvo djelima pripada samo Allahu i Njegovom Poslaniku: , / ''A pree bi im bilo da Allaha i Njegova Poslanika zadovolje.'' (Sura Et-Tewbe, 62)

15

Darivanje i davanje takoe pripada samo Allahu i Njegovom Poslaniku:

/ :

"A trebalo bi da se zadovolje onim to im daju Allah i Poslanik Njegov.'' (Sura EtTewbe, 59) __________________________

Kae: ''Posljednji stupanj'' Ljubav se dijeli na vie stupnjeva, posljednji stupanj ljubavi jeste potinenost, prvi stupanj ljubavi je veza. A veza se naziva vezom zbog povezanosti srca sa onim koga voli, jer se vee za njega i njemu tei. Nakon njega slijedi stupanj pripravnosti ili enje, a nazvana je ovako jer srce ima enju za onim koga voli. Zatim udnja vrsta ljubavi koja je nerazdvojiva od ovjeka, kako Allah kae: ''Njegova patnja je bila nerazdvojiva.'' Tj. obavezna, zatim estoka zaljubljenost, ali je od stupnjeva ljubavi i Allah se sa ovim stupnjem ne moe opisati. I na kraju potinjenost, te se kae potinjen Allahu tj. Allahov rob, jer potinjeni robuje svom voljenom. Zatim je ejh pojasnio da u robovanju mora biti potinjenosti, pokornosti i ljubavi, jer ovjek u svom robovanju potinjava se Allahu sa ljubavlju i poniznou prema Njemu, veliajui Ga. Ali ako zavoli neku osobu i potini joj se onda to biva robovanjem, ali ako se potini osobi ali bez osjeaja ljubavi prema njoj onda se to ne moe smatrati robovanjem ili ibadetom. Ili ako zavoli osobu ali ne da joj se potini opet se ne moe rei da je oboava, tako da moraju postojati obadva uslova, jer ako zavoli nekoga ali mu se ne potini onda ne znai da ga oboava, kao to ovjek voli dijete, prijatelja ili suprugu ali im se ne potinjava i ne poniava se pred njima. Ali ako se ovjek potini nekome ali ga ne voli, kao to se ovjek potini pretpostavljenom ili neprijatelju koji ga savlada, on mu se pokorava ali bez ljubavi, ak to vie mrzi ga onda to ne moe biti robovanje ili ibadet. Tako da moraju postojati obadva uslova tj. potinjenost i ljubav i velianje u robovanju Allahu . Ali ako jedan od ova dva uslova nedostaje onda to nije robovanje. I sve ono to se voli mimo Allaha njegova ljubav je nepravilna, i svako velianje nekoga bez Allahove naredbe je bezvrijedno i nitavno velianje. Allah u suri Et-Tewbe kae: "Reci: 'Ako su vam oevi vai, i sinovi vai, i braa vaa, i ene vae, i rod va, i imanja vaa koja ste stekli, i trgovaka roba za koju strahujete da nee prohoe imati, i kue vae u kojima se prijatno osjeate miliji od Allaha i Poslanika, i od borbe na Njegovom putu, onda priekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grjenicima nee ukazati na pravi put." Ovaj ajet sadri estoku prijetnju onome ko da prednost u ljubavi jednoj od ovih osam grupa nad ljubavlju prema Allahu i Njegovom Poslaniku, zato kae: ''...onda priekajte dok Allah Svoju odluku ne donese.'' Sutinska vrsta ljubavi biva samo prema Allahu i Njegovom Poslaniku, takoe i poslunost biva Allahu i Njegovom Poslaniku, zadovoljstvo biva Allahu i Njegovom Poslaniku: ''A pree bi im bilo da Allaha i Njegova Poslanika zadovolje.'' Kao i zadovoljstvo onim to dodijeli Allah i Njegov Poslanik: "A trebalo bi da se zadovolje onim to im daju Allah i Poslanik Njegov.''

16

to se tie ibadeta, tevekula (oslonca na Allaha) i straha to ne pripada nikome osim da bude radi Allaha, jer se Poslanik ne oboava. ibadet je specifian i poseban samo radi Allaha, kao to je i tevekul poseban Allahu, uzimanje kao dovoljnog zatitnika pripada samo Allahu, upuivanje dove pripada samo Allahu, zavjetovanje pripada samo Allahu, rtva i td. Cjelokupni ibadet sa svim svojim vrstama i oblicima pripada samo Allahu, a Poslanik se ne oboava, dok poslunost biva Allahu i Poslaniku, ljubav biva prema Allahu i Poslaniku, zadovljstvo pripada Allahu i Poslaniku i td. to se tie ibadeta i ono to spada u njega od tevekula, straha i sl. ne pripada nikome osim Allahu , kao to Uzvieni kae: _ / > : { < ; &/ _ [

''Reci: "O sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko rijei, i nama i vama zajednike, da nikoga osim Allaha ne oboavamo, da Mu nita ne pridruujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!" Pa, ako se oni okrenu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (Sura Al Imran, 64) / : , / / / : . I Uzvieni kae:

"A trebalo bi da se zadovolje onim to im daju Allah i Poslanik Njegov i da kau: 'Dovoljan nam je Allah, Allah e nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov, a mi samo Allaha hoemo.'' (Sura Et-Tewbe, 59) Tako da davanje pripada Allahu i Poslaniku, kao to Uzvieni kae: & : ''Ono to vam Poslanik kao nagradu da, to uzmite, a ono to vam zabrani, ostavite.'' (Sura El-Har, 7) to se tie zadovoljstva sa zatitnikom On je dovoljan i jedini je Allah Zatitnik, kao to kae:

/ _ { <

''Onima kojima se kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!" vjerovanje povealo, pa su kazali: "Nama je Allah dovoljan, a divan je On Zatitnik!" (Sura Al Imran, 173) Ili ajet u kojem Uzvieni kae:

17

< / ; ''O vjerovjesnie, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.'' (Sura El-Enfal, 64) Tj. Allah je dovoljan je tebi i onima koji te slijede od vjernika, a oni koji misle da je znaenje ''Dovoljan ti je Allah i vjernici'' napravio je veliku greku, kao to smo pojasnili na drugom mjestu. Allah kae: ] / "Zar Allah nije dovoljan Zatitnik robu Svome?'' (Sura Ez-Zumer, 36) _____________________

Kae: '' to se tie ibadeta i ono to spada u njega'' Ovdje pojanjava posebna Allahova prava koja pripadaju samo Njemu, kao i zajednika prava izmeu Allaha i Poslanika. Posebna prava koja pripadaju samo Allahu su ibadeti u emu Mu se ne moe niko drugi pridruiti ni u jednoj od bilo koje vrste ibadeta; od prinoenja rtve, zavjetovanja, namaza, zekata, posta i hada, sve ove i druge vrste ibadeta pripadaju samo Allahu . Allah je jedini Zaitnik i to ne pripada nikome osim Njemu, tako da ne moe rei dovoljan mi je zatitnik Allah i Njegov Poslanik. Jer dovoljan se odnosi na onoga ko moe biti dovoljan kao zatitnik a on je jedino Allah. "Zar Allah nije dovoljan Zatitnik robu Svome?'' ili "Nama je Allah dovoljan, a divan je On Zatitnik!" Ali nee rei dovoljan mi je Allah i Poslanik jer je ovo Allahovo posebno pravo, tako da zatita i ibadet sa svim njegovim vrstama; tevekul, strah i nada su Allahova prava. Postoje odreena zajednika prava izmeu Allaha i Poslanika , kao to je ljubav koja biva i Allahu i Poslaniku, poslunost biva Allahu i Poslaniku, zadovoljstvo pripada Allahu i Poslaniku, Allah i Poslanik zasluuju da budu zadovoljni, davanje pripada Allahu i Poslaniku: "A trebalo bi da se zadovolje onim to im daju Allah i Poslanik Njegov.'' Tako da ovjek ne smije pomijeati izmeu posebnih Allahovih prava i zajednikih prava izmeu Allaha i Poslanika . Postoje posebna Poslanikova prava kao to su pomaganje i potivanje, uvaavanje, cijenjenje, posveivanje panje, kao to Allah u suri El-Feth kae: "Mi smo tebe poslali svjedokom, i radosnih vijesti donositeljem, i opominjateljem da u Allaha i u Poslanika Njegova vjerujete, i da ga pomognete, i tujete,'' pomaganje i tovanje se odnosi na Poslanika, a pomaganje i tovanje se odnose na podrku i potivanje. Zatim kae: ''i da Ga ujutro i naveer slavite." Ovo se odnosi samo na Allaha, jer velianje i izgovaranje tekbira i tehlila su posebna Allahova prava i jer su to ibadeti. A Poslanik se ne velia, niti se u njegovo ime izgovara tehlil a ni tekbir, jer su to posebna Allahova prava, dok postoje zajednika prava izmeu Allaha i Poslanika kao to je ljubav, poslunost zadovoljstvo i darivanje, zato je Allah rekao: ''O vjerovjesnie, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.'' Tj. Allah je dovoljan kao Zatitnik tebi i vjernicima koji te slijede. A onaj ko misli da je znaenje 18

''Dovoljan ti je Allah i vjernici kao zatita'' napravio je veliku greku, tj. ako je neko pomoslio da ti je Allah i vjernici dovoljni kao zatita Poslanie, on uinio veliku greku, jer je zatita posebno Allahovo pravo. ''Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.'' Tj. Allah je dovoljan kao zatitnik tebi i onima koji te slijede od vjernika, ali ne znai da su ti vjernici dovoljni zatitnici kao to su to neki mislili, na to je autor skrenuo panju da mu se Allah smiluje - ''O vjerovjesnie, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.'' Tj. dovoljan ti je Allah kao zatitnik, tebi i onima koji te slijede. Pojanjenje toga jeste da je rob onaj koji oboava i kojega je Allah potinio, pokorio, upravlja njima i njegovim pokretima. Na osnovu ovoga sva stvorenja su Allahovi robovi, pokorni meu njima i grjenici, vjernici i nevjernici, stanovnici Denneta i stanovnici Vatre, jer je On Gospodar i Vlasnik svih njih, niko od njih ne izlazi iz okvira Njegove volje i moi. A Njegove potpune rijei ne moe prevazii ni pokorni ni grjenik, jer biva ono to On hoe makar to oni ne htjeli, kao to Uzvieni kae: _{ _ . , /

"Zar pored Allahove vjere ele neku drugu, kada se Njemu predaju, milom ili silom, i oni na nebesima i na Zemlji Njemu e vraeni biti?!" (Sura Al Imran, 83) On je Gospodar svjetova, stvorio ih je i dao im opskrbu, dao im ivot i smrt, On okree njihova srca i upravlja njihovim pokretima, njima nema drugog gospodara osim Njega, niti stvoritelja osim Njega, bez razlike da li priznali ili negirali, bez razlike znali to ili ne. Ali vjernici su oni koji to spoznaju i vjeruju u to, za razliku od onoga koji to ne zna, ili pak negira, oholei se nad svojim Gospodarom, ne priznaje Ga niti Mu se pokorava, sa znanjem da mu je Allah Gospodar i Stvoritelj. Ako je spoznaja istine propraena oholou tako to nee da je prihvati nego je negira, bit e patnja za poinioca, kao to Uzvieni kae: < & _< : ''I oni ih, nepravedni i oholi, porekoe, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skonali smutljivci." (Sura En-Neml, 14) I Uzvieni kae: < < _ : < "Oni kojima smo dali Knjigu znaju ga kao to sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju." (Sura El-Beqare, 146) Ili ajet u kojem Uzvieni kae: /

19

''Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti laac, nego nevjernici poriu Allahove rijei." (Sura El-En'am, 33) ____________________ Kae: ''Pojanje toga'' Ovo pojanjava da rob ima dva znaenja rob ili 'muabid' tj. porobljen i rob sa znaenjem 'abid' tj. poboan. Tako da porobljen je onaj kojeg Allah uinio robom i poniznim, upravlja njime i njegovim pokretima i u kojem je izvrena Allahova volja i mo. Ovo obuhvata sva stvorenja, sva stvorenja su Allahovi robovi, bez razlike da li bili pokorni ili grjenici, bez razlike da li bili vjernici ili nevjernici, bez oobzira na to da li znali ili ne znali, i bez razlike priznali ili porekli, svi su oni robovi. to znai da Allah upravlja njima i njihovim pokretima a u njima se opetuje Allahova volja i mo. Niko od njih ne izlazi iz okvira Allahove moi. Kao npr. niko se ne moe odbraniti od smrti niti od bolesti koja ga napadne to znai da niko ne moe sprijeiti ono to Allah hoe jer osim Njega tako neto niko ne moe. Tako da su svi ljudi Allahovi robovi i to je opi pojam robovanja a rob u smislu porobljenog znai potinjeni savladani i u kojem je izvrena Allahova mo i volja sloio se on sa tim ili ne, htio on to ili ne, znao on to ili ne, priznao ili negirao, svi su Allahovi robovi. ''Svi oni koji su na nebesima i na Zemlji doi e Milostivom kao robovi.'' Druga vrsta: rob to znai poboan onaj koji Allaha oboava svojim izborom potinjava se Allahovim naredbama i naredbama Njegovog Poslanika, tako da klanja, posti, daje zekat, obavlja obaveze, pokorava se Allahovim naredbama i naredbama Njegovog Poslanika, prijateljuje sa njegovim prijateljima a neprijateljski se odnosi prema njegovim neprijateljima svojim izborom. Ovo je istinski Allahov rob, i ovo je posebna vrsta robovaja za ije izvravanje Allah nagrauje. A to se tie opeg pojma robovanja to je ono robovanje bez izbora ljudske volje, i bez izbora stvorenja, jer su oni Allahovi robovi bez njihovog izbora i oni ne mogu izai iz okvira robovanja Allahu. Rob biva pohvaljen i hvaljen za posebnu vrstu robovanja, koja biva samovoljno i sa linim izborom. Ali to se tie opeg pojma robovanja za njega niko nee biti ni pokuen ni pohvaljen, jer su ljudi po tom pitanju isti, i vjernici i nevjernici i jer su svi ljudi Allahovi robovi na osnovu opeg pojma, dok posebno robovanje biva po izboru i elji stvorenja tako da oboava Allaha po svom izboru. Zato je autor pojasnio pa rekao: ''On je Gospodar svjetova, njihov Stvoritelj i Opskrbitelj, On njima upravlja, daje im ivot i smrt, i niko ne moe izai iz ovih okvira, On okree njihova srca i upravlja njihovim ivotima: "Zar pored Allahove vjere ele neku drugu, kada se Njemu predaju, milom ili silom, i oni na nebesima i na Zemlji Njemu e vraeni biti?!" Ali vjernici to znaju i vjeruju u to, dok neznalica ili onaj koji se oholi nad svojim Gospodarom ne priznaje niti se pokorava. Ali u svakom sluaju on ostaje rob priznao ili ne, bez razlike znao ili ne, bez razlike prihvatio ili ne. Ali ako spozna pa se pored tog znanja uzoholi od robovanja Allahu ta e spoznaja biti njemu patnja. Kao to Allah kae o Faraonu i njegovom narodu: ''I oni ih, nepravedni i oholi, porekoe, ali su u sebi vjerovali da su istiniti." Porekli su ih iako su u sebi znali da su istiniti tj. 20

Allahovi ajeti koji su im doli, bili su unutar svojih dua ubjeeni da je istina, ali su ih zbog nepravde i oholosti porekli, pa pogledaj kakav je zavretak bio onih koji su nered pravili. A o jevrejima kae: "Oni kojima smo dali Knjigu znaju ga'' znai Poslanika , ''kao to sinove svoje znaju,'' znaju da je Allahov Poslanik ali nisu povjerovali, pa da li ova spoznaja koristi? Ne, ne koristi, zato je Allahu rekao: ''ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju." O nevjernicima Kureja kae: ''Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti laac,'' tj. tebe Muhammede ''nego nevjernici poriu Allahove rijei." Oni tebe ne ulakuju unutar svojih dua ali negiraju u javnosti. Ako rob spozna da je Allah njegov Stvoritelj i Opskrbitelj, te da on Njega treba i da je ovisan o Njemu, spoznat e robovanje vezano za Allahov rububijet.1 Ovaj rob trai od Allaha i Njemu se obraa, i na Njega se oslanja. Ali moe se desiti da se pokori Allahovoj naredbi ili da se ogrijei o Allahovu naredbu, ali i pored toga on oboava Allaha, ili oboava ejtana i idole. Ova vrsta robovanja ne pravi razlike izmeu stanovnika Denneta i stanovnika Vatre. Niti na osnovu nje ovjek biva vjernikom, kao to Uzvieni kae: / { "Veina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim." (Sura Jusuf, 106) Idolopoklonici su priznavali da je Allah njihov Stvoritelj ali su pored Njega druge oboavali. Uzvieni kae: / & . < "Ako ih upita ko je stvorio nebesa i Zemlju, sigurno e rei: 'Allah!'' (Sura EzZumer, 38) . { & . { : { ? . & . < < . & . Uzvieni kae:

"Upitaj: 'ija je Zemlja i sve ono to je na njoj, znate li?' 'Allahova!', odgovorit e, a ti reci: 'Pa zato onda ne doete sebi?' Upitaj: 'Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar Ara velianstvenog?' 'Allah!', odgovorie, a ti reci: 'Pa zato se onda ne bojite?' Upitaj: 'U ijoj je ruci vlast nad svim, a On uzima u zatitu, i od koga niko
Rububijet je drugi dio tevhida a odnosi se na vjerovanje da je Allah Stvoritelj, Opskrbitelj, da On daje ivot i smrt i td. to znai potpuno vjeorvanje u Allahovu mo i da je Njemu sve potinjeno. (o.p.)
1

21

ne moe zatien biti, znate li?' 'To je Allahovo!', odgovorit e, a ti reci: 'Pa zato onda doputate da budete zavedeni?'' (Sura El-Mu'minun, 84-89) Mnogo je onih koji govore o sutini ili istini, pa je vidi, ali ne vidi osim ovu istinu, to se odnosi na egzistencijalnu ili postojeu istinu, u ijoj su postojanosti, spoznaji i biti svi isti, vjernik i nevjernik, pokoran i osorni grjenik. ak i Iblis je priznao ovu istinu, kao i stanovnici Vatre. Iblis kae:

"Gospodaru moj! ree on daj mi vremena do dana kada e oni oivljeni biti!" (Sura Sad, 79) Ili kae: < : "Gospodaru moj" ree "zato to si me u zabludu doveo, ja u njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit u se da ih sve zavedem." (Sura El-Hidr, 39) Ili ajet gdje kae: "E tako mi dostojanstva Tvoga ree sigurno u ih sve na stranputicu navesti." (Sura Sad, 82) I kae: , < {

"'Reci mi', ree onda, 'evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostavi do Smaka svijeta sigurno u, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti.'' (Sura El-Isra, 62) _____________________ Kae: ''Mnogi su oni koji'' Ovo je postojea injenica tj. priznavanje rububijeta Allahu kao i izvravanje Njegove volje i moi u emu se vjernici i nevjernici isti, ak i Iblis je to priznao i emu se Faraon pribliio. Kae: ''Iblis'' Ovo su dokazi da Iblis priznaje rububijet, kae: ''Gospodaru moj'' priznavajui Allahov rububijet ali mu to nije koristilo jer se uzoholio da robuje Allahu i da izvri Allahovu naredbu, ime je izostavio poseban vid robovanja tako da mu ovo nije bilo u korist.

Mnogo je primjera ovakvog obraanja u kojima se potvruje i priznaje da je Allah njegov Gospodar, Stvoritelj njega i drugih, kao to stanovnici Vatre kau:

: _ { 22

''Gospodaru na', rei e, 'nai prohtjevi bili su od nas jai, te smo postali narod zalutali.'' (Sura El-Mu'minun, 106) O njima Uzvieni kae: & & < & <

''A da ti je vidjeti kako e, kada pred Gospodarem svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: "Zar ovo nije istina?" odgovoriti: "Jeste, tako nam Gospodara naeg!" (Sura El-En'am, 30) Onaj ko se zaustavi kod ovih oiglednih injenica i ove istine koju vidi, ali ne izvri Allahovu naredbu, to bi predstavljalo vjersku sutinu i istinu, kao i robovanje Allahu kroz uluhijet1 u pokornosti Njemu i Njegovom Poslaniku, bit e od vrste onih koji su poput Iblisa i stanovnika Vatre. A ako isti ovaj pomisli da je od odabranika meu Allahovim evlijama i od onih koji su spoznali istinu i sutinu vjere, sa tvrdnjom da sa njega spadaju obadvije erijatske vrste obaveza, naredbi i zabrana, u tom sluaju on e biti od nevjernika i onih koji nijeu istinu. _____________________ Kae: ''Mnogo je primjera'' Stanovnici Vatre su priznali opi pojam rububijeta, pa su rekli: "Jeste, tako nam Gospodara naeg!" ili kau: ''Gospodaru na', rei e, 'nai prohtjevi bili su od nas jai.'' Ali im ovo nee koristiti jer nedostaje poseban vid robovanja, Kae: ''Onaj ko se zaustavi'' Ovo se odnosi na onoga ko se zaustavi kod oiglednih injenica postojanja jer se time nije pokorio Allahu, to mu nije pomoglo tako da biva poput Iblisa iako neki od njih pomiljaju da su evlije te da sa njih spadaju obaveze neredbi i zabrana, kao to to pojedini od sufija kau. Tvrde da ako se u ogromnoj mjeri posveti injeninom dokazivanju Allahovog postojanja da sa njega spadaju obaveze naredbi i zabrana. Ovakvi ljudi su gori od nevjernika i onih koji poriu istinu, da nas Allah sauva od toga. Pojedinci meu sufijama kao to e autor pojasniti smatraju da je dovoljno razmiljanje o Allahovom rububijetu, i opem pojmu Allahove volje i izvravanja Njegove moi i htijenja dovoljno u vjeri a da nije bitno izvravati Allahove naredbe niti se kloniti Allahovih zabrana. Tako da sa njih spadaju obaveze, na to autor kae da su ovakvi ljudi gori od nevjernika i onih koji nijeu istinu.

Ko ovo pomisli (od sufija) i drugih tj. da sa njih spada obaveza zbog shvatanja Allahove volje i sl. njegove rijei bivaju gore od rijei onih koji nevjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika.

Tevhidu uluhijet je vjerovanje ili izvravanje svega onoga to nam je nareeno Kur'anom i sunnetom od svih vrsta ibadeta koji se ne smiju uputiti nikome drugom osim Allahu, kao to je namaz, dova, post, had i sl. (o.p.)

23

Sve dok ne ue pod onaj drugi naziv roba ili drugo znaenje roba tj. roba pobonog, tako da oboava Allaha i nikoga drugoga, pokorava se Njegovim naredbama i naredbama Njegovog Poslanika, prijateljuje sa Njegovim prijateljima od vjernika a neprijateljski se odnosi prema Njegovim neprijateljima. Ova vrsta ibadeta je vezana za Allahov uluhijet, zbog ega je naslov tevhida 'la ilahe illallah' za razliku od onoga koji priznaje rububijet a ne oboava Ga ili pored Njega oboava drugo boanstvo. Bog je Onaj Koga srce oboava sa potpunom ljubavlju i velianjem, davanjem panje i pozornosti, strahom i nadom, i sl. Ovo je vrsta ibadeta ili robovanja koju Allah voli i sa kojom je zadovoljan, i sa kojom je opisao Svoje odabrane robove, i radi koje je slao Svoje poslanike. _____________________ Kae: ''Ko ovo pomisli i drugih'' Pojedine sufije vjeruju da, kada je Hidr ubio djeaka i potopio lau, su sa njega spale obaveze. Sve su ovo lai, jer je istina da je Hidr vjerovjesnik kojem je dolazila objava, i njegovi postupci su bili na osnovu objave, zaradi ega Uzvieni o njemu kae: '' Sve to ja nisam uradio po nahoenju svome.'' Dok je po drugom miljenju bio Allahov rob, ali ni u tom sluaju se ne moe rei da su sa njega spale obaveze, a istina je da je bio vjerovjesnik. Kae: ''Sve dok ne ue pod'' Ovo je druga vrsta robovanja, rob poboan i potinjen. Jer prvo znaenje se odnosilo na porobljenog roba, to predstavlja opi pojam robovanja, a ova vrsta pobonog roba se odnosi na poseban pojam robovanja. Tako da on biva pokoran Allahu, ne oboava nikoga i nita osim Njega , pokorava se Njemu i Njegovom Poslaniku, prijateljuje sa Njegovim prijateljima a neprijateljski se odnosi prema Njegovim neprijateljima, i to je posebna vrsta robovanja. Kae: ''Ova vrsta ibadeta'' Ovo je posebna vrsta robovanja vezana za uluhijet, a prethodno smo rekli da je opi pojam robovanja vezan za Allahov rububijet, dok je posebna vrsta robovanja vezana za Allahov uluhijet i oboavanje Allaha, a ono to koristi robu jeste posebna vrsta robovanja. Jer opi pojam robovanja je zajednika stvar izmeu vjernika i nevjernika. Kae: ''Bog je Onaj'' Tako da je posebni pojam robovanja vezan za Allahov uluhijet i to je ono to Allah voli i sa ime je zadovoljan.

Ali to se tie roba, sa znaenjem potinjen, bez obzira priznao to ili ne, je zajednika sutina izmeu vjernika i nevjernika. Razlikovanjem ove dvije vrste spoznaje se razlika izmeu vjerskih injenica koje ulaze u pojam robovanja Allahu, Njegove vjere i erijatskih naredbi koje voli i sa kojima je zadovoljan, a sa onim koji to izvravaju, prijateljuje i asti ih Svojim Dennetom, i izmeu postojanih egzisticionih injenica koje su zajednie

24

vjerniku i nevjerniku, pokornom i grjeniku, one, sa kojima se zadovolji ovjek bez vjerskih injenica, biva od Iblisovih prokletih sljedbenika, nevjernika koji poriu Gospodara svjetova. I onaj ko se zadovolji nekim od vjerskih stvari mimo ostalih, ili polaajem (osim ostalih poloaja), ili stanjem (osim ostalih stanja), od njegovog imana i vilajeta se umanjuje onoliko koliko je on oduzeo od vjerskih injenica. Ovo je veliki stupanj u ijem su pogledu mnogi pogrijeili, veliki broj sljedbenika je bio doveden u kunju, na ijem su ispitu pali veliki ejhovi za koje se tvrdilo da su ljudi koji su istinski shvatili i primijenili tevhid i znanje, od onih koje niko osim Allaha ne moe nabrojati, jer samo On zna javno i tajno. Na ovo je ukazao i ejh Abdu-l-Qadir1 - - u onome to se prenosi od njega, da je pojasnio da kada je veliki broj ljudi doao do govora o odredbi i odreenu (kada i kader), zaustavili su se ne govorei po tom pitanju. Osim mene koji sam otvorio jedan mali prozori pa sam mjerio istiniti kader sa Istinom radi Istine, i ovjek je onaj koji se suprostavi kaderu a ne onaj ko se sloi sa kaderom. _____________________ Kae: ''Ali rob'' tj. opi pojam robovanja koji se odnosi na pokorenog roba. Kae: ''Razlikovanjem izmeu'' Tj. mora se razlikovati izmeu posebne vrste robovanja i opeg pojma robovanja, a onaj ko se zadovolji opim robovanjem, on je Iblisov sljedbenik, a onaj ko bude oboavao Allaha sa posebnim pojmom robovanja rob je od Muhammedovih sljedbenika. A ako mu se desi nedostatak u ibadetu isti toliki nedostatak e mu se desiti i u vjeri i robovanju. Kae: ''Ovo je veliki stupanj'' Veliki broj sufijskih ejhova su zaustavili kod opeg rububijeta mislei da im je to dovoljno sa tvrdnjom da su na njih spale obaveze naredbi i zabrana, pa su bili uniteni sa propalima. Kae: ''Na ovo je ukazao ejh Abdu-l-Qadir'' Autor kae da je ejh Abdu-l-Qadir Dejlani ukazao na to, ejh Abdu-l-Qadir je bio od velikih hanbelijskih uenjaka i dobar ovjek, napisao je knjigu 'Gun-je', ali naalost njegov kabur se oboava i oko njega se tavafi. Kae da ejh Abdu-l-Qadir od onoga to se od njega prenosi rekao da veliki broj ljudi ako dou o govoru o 'kada i kaderu' (odredbi i odreenju) zastanu, tj. stanu i predaju se odredbi i odreenju i ne pomjeraju se. Tako da jedan od njih kae ''Allah mi je odredio ovaj grijeh'' ali se ne kaje nego se predaje odredbi i odreenju. Kae da je ovo velika greka a to se tie mene ja otvaram jedan prozori tj. otvor pa se odreenju Istinitog suprostavim sa Istinom radi Istine. Tj. ja nisam stao kod odreenja nego sam se istinskim odreenjima suprostavio, shodno Allahovom nareenju, sa istinom tj. radi same Istine. to znai ja se ne zaustavljam pred kaderom pa da kaem meni je odreeno da pogrijeim, ali ako mi je Allah odredio da pogrijeim ne preutim nego se pokajem Allahu pa potisnem odreenje sa
On je Dejlani, veliki zahid i uenjak, autor knjige ' EL-Gunje' koja je tampana i poznata. Preselio je 561 g, po hidri. Pogedaj 'Sijjer e'alam nubela' (20/451).
1

25

odreenjem, tj. potisne odreeni grijeh sa odreenim pokajanjem i poslunou, te se pokajem Allahu i ne zastajem. Veliki broj ejhova kau ovo je grijeh koji mi je odreen, ili ovo nevjerstvo je odreeno, molimo Allaha za zatitu, te kae da je to velika greka, ali on nije stao kod toga pa kae otvoren mi je jedan otvor tako da se sa kaderom suprostavim kaderu, ako je grijeh odreen onda je i pokajanje odreeno, nemoj preutiti pa da padne radi tog grijeha nego se pokaj Allahu. I nemoj rei da je grijeh odreen a teoba nije odreena, nego se kaderu suprostavi sa kaderom. A ako pogrijei grijehe proprati injenjem dobrog djela, ''Uini dobro djelo izbrisat e loe'', ali nemoj zastati i samo posmatrati kader, nego ti je erijatski nareeno da slijedi naredbe i da se kloni zabrana, ali se ne smije zaustaviti posmatranjem kadera.

Ono to je spomenuo ejh Abdu-l-Qadir Poslanik.

je ono to je naredio Allah i Njegov

Ali veliki broj ljudi su pogrijeili u tom pogledu, jer oni vide neto to je jednom od njih odreeno od grijeha i nepokornosti, ili ono to je od toga odreeno ljudima, ak i kufr, vide da se to dogaa sa Allahovim odreenjem i odredbom, to ulazi u Njegov rububijet i znaenje Njegove volje, ali misle da je pravilno tome se predati, sloiti se sa time i biti zadovoljan time i sl., uzimajui to za vjeru, put i ibadet, poredei se sa muricima koji su rekli: & : : { < : / :

''Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci nai, niti bismo ita zabranjenim uinili.'' (Sura El-En'am, 148) I kau: , / : "Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti?'' (Sura Jasin, 47) I kau: % :

''Da je htio Svemilosni, njih ne bismo oboavali!'' (Sura Ez-Zuhruf, 20) A da su bili upueni znali di ba nam je za kader nareeno da budemo zadovoljni sa njim, da se strpimo sa njim u nedaama koje nas pogode, kao to je siromatvo, bolest i strah. Allah kae: &< / ? %/ < ] : "Nikakva nevolja ne pogaa osim s Allahovom dozvolom! A ko u Allaha vjeruje,On e uputiti njegovo srce.'' (Sura Et-Tegabun, 11) _____________________

26

Kae: '' Ono to je spomenuo ejh'' Tj. da ovjek ne moe koristiti kader kao dokaz za injenje grijeha nego se mora pokajati Allahu, jer ako se tome preda svrstava se u redove idolopoklonika koji koriste kader kao dokaz ''Da je Allah htio'', te su uzimali za dokaz Njegovo htijenje. Kae: ''I kau: "Zar da hranimo'' Tj. ovjek mora pripremiti preduslove i mora biti zadovoljan onim to ga pogodi, od onoga to mu je Allah odredio i da uini ono to je na njemu kao obaveza.

/ . :& { :

Neki od selefa su govorili: ''To je ovjek kojeg je pogodila nedaa ali zna da je od Allaha pa bude zadovoljan i tome se preda. Allah kae:

% | : .

"Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego to je damo, zapisana u Knjizi to je Allahu, uistinu, lahko. Da ne biste tugovali za onim to vam je promaklo, a i da se ne biste previe radovali onome to vam On dade.'' (Sura El-Hadid, 22-23) U obadva 'Sahiha'1 se prenosi od Vjerovjesnika da je rekao: ''Raspravljali su se Adem i Musa. Pa je Musa rekao: ''Ti si Adem kojeg je Allah stvorio Svojom Rukom, i u tebe je udahuno od Svoje Due, naredio je melecima da ti uine seddu, poduio te imenima svih stvari. Pa zato si nas i sebe izveo iz Denneta?'' Adem ree: ''Ti si Musa kojeg je Allah odabrao sa Svojom poslanicom i govorom, pa jesi li to pronaao da mi je propisao prije nego to sam stvoren?'' Kae: ''Da.'' Kae: ''Pa je nadjaao Adem Musaa dokazom.'' Adem - nije koristio kader kao dokaz protiv Musaa kao to to ovaj prethodni pravac ini koristei kader kao dokaz, jer ovako neto nee rei musliman niti ovjek koji obdaren razumom. Da je ovo opravdani razlog onda bi takav bio i Iblisu, ili Nuhovom i Hudovom narodu, a bili su nevjernici. A Musa nije korio Adema zbog grijeha, jer se Adem pokajao Gospodaru a On mu je pokajanje primio i uputio ga, nego ga je grdio zbog nedae koja ih je pogodila nakon grijeha. Zato je i rekao: '' Pa zato si nas i sebe izveo iz Denneta?'' Adem je odgovorio: ''To mi mi je bilo propisano prije nego to sam stvoren.'' Djelo i nedaa koja je bila izhod tog djela su bili odreeni, jer ono to nas pogodi od nedaa tome se moramo predati jer je to potpuno zadovoljstvo sa Allahom kao Gospodarom. _____________________ Kae: ''Neki od selefa su govorili'' Ovo je pria o onome to se desilo izmeu Adema i Musaa - tj. da je Musa -korio Adema pa mu je rekao: ''Kako si nas i
1

Biljei ga Buharija 3409, i Muslim 2652.

27

sebe izveo iz Denneta?'' A Adem je je odgovorio u odbrani da je to neto ve bilo propisano. Kae pa je Adem nadjaao Musaa sa dokazom, a u jednoj predaji stoji da je to ponovio tri puta rekavi: ''Adem je nadjaao Musaa sa dokazom, Adem je nadjaao Musaa sa dokazom, Adem je nadjaao Musaa sa dokazom.'' Tj. pobijedio ga je i savladao sa dokazom i argumentom. Jer je Musa korio Adema zbog nedae tj. izlaska iz Denneta, pa je Adem rekao: ''Nedaa mi je bila propisana.'' Te ga je zbog toga savladao dokazom. Na drugom mjestu se biljei od ejhu-l-Islama da je rekao da ga je korio zbog grijeha nakon pokajanja, a ovjek se ne smije koriti za grijeh ako se pokaje za njega, i da grijeh prije pokajanja ne moe biti dokaz niti uope grijeh moe biti dokaz. Jer da je grijeh dokaz bio bi to dokaz svakom nevjerniku, tako da je Adem pobjedio Musaa sa dokazom jer je koristio odreenje kao dokaz o nedai ili zbog grijeha poslije pokajanja.

to se tie grijeha, rob nema pravo da grijei, ali ako pogrijei na njemu je da trai oprosta i da se pokaje, tako da e se pokajati od svih vrsta nedostataka i da se strpi zbog nedaa. Uzvieni kae: ? / "Pa ti budi strpljiv Allahovo je obeanje istina i moli da ti budu oproteni tvoji grijesi.'' (Sura El-Mu'min, 55) I Uzvieni kae:

%[ {

''Ako se budete strpjeli i bogobojazni bili, njihovo lukavstvo vam nimalo nee nauditi!'' (Sura Al Imran, 120) I kae: .

'' Ako budete izdrali i Allaha se bojali, to je jedna od odlunih ( tekih) stvar!" (Sura Al Imran, 186) Jusuf - kae: < /

'' o se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio pa, Allah, uistinu, nee dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela ine." (Sura Jusuf, 90)

_____________________ Kae: ''to se tie grijeha'' Ovo je shvatanje muslimana koji se bori protiv svoje due kako ne bio poinio grijeh. A ako pogrijei onda e se boriti protiv svoje due sve dok se ne pokaje, a na nedaama se mora strpiti. Strpi se ali se nee saalijevati nad sobom niti se ljutiti. Ograniit e svoju duu da ne tuguje, jezik da ne jadikuje, i svoje udove ili organe da ne ine ono to moe rasriditi Allaha .

28

Obaveza nareivanja dobra

Takoe kada je rije o robovima, robu je obaveza da nareuje dobro i sprjeava zlo shodno svojim mogunostima, te da se bori na Allahovom putu protiv nevjernika i licemjera, da prijateljuje sa Allahovim tienicima (evlijama), a da se susprostavi Allahovim neprijateljima, da voli i da mrzi u ime Allaha. Kao to Allah kae: < < : { ;

_ / < {: ; < _: . : / & < & { : . <

< & : : < & :

;. < , . . [ : < .< / , / 29

"O vjernici! Ne uzimajte Moje neprijatelje i svoje neprijatelje za prijatelje, ljubav im darivajui, a oni poriu Istinu koja je dola vama, i izgone Poslanika i vas zato to vjerujete u Allaha, vaega Gospodara, ako ste ve izili radi dihada na Putu Mojemu i traei zadovoljstvo Moje, a vi njima ljubav tajno iskazujete, a Ja najbolje znam to vi skrivate i to obznanjujete. A ko to od vas bude inio, pa taj je zalutao s Pravog puta. Ako vas se oni domognu, bit e neprijatelji vai i pruit e prema vama, u zloj namjeri, ruke svoje i jeziine svoje, i jedva e doekati da postanete nevjernici. Ni rodbina vaa ni djeca vaa nee biti od koristi, na Sudnjem danu On e vas razdvojiti, a Allah dobro vidi ono to radite. Bio vam je dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s njim kad su narodu svome rekli: ''Mi s vama namamo nita, a ni sa onim to vi, umjesto Allaha, oboavate, mi vas se odriemo, i neprijateljstvo i mrnja e se izmeu nas stalno javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!" (Sura El-Mumtehine, 1-4) : { / : : < / _ U drugom ajetu Uzvieni kae:

{ ; & :

"Nee nai da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili oevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braa njihova, ili roaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnaio.'' (Sura El-Mudadele, 22) _____________________ Kae: ''Takoe kada je rije o robovima'' Ovo spomenuto se tie grijeha roba, meutim ovjek nema pravo da pogrijei ali ako pogrijei na njemu je da se pokaje, da se strpi na nedaama. Ali kada je rije o tuim grijesima njegov poloaj je takav da nareuje dobro i sprjeava zlo, da se bori na Allahovom putu, protiv nevjernika se mora boriti orujem i imetkom, a protiv licemjera dokazima i pojanjenjem, sa Allahovim evlijama da prijateljuje a prema Njegovim neprijateljima da iskae neprijateljstvo. Kae: ''Kao to Allah kae '' Na ovakav nain autor je pojasnio prijateljstvo i neprijateljstvo u ime Allaha, zato Allah kae: "Nee nai da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju.'' Dakle ovo je ovjekov stav prema grijesima robova. Tako da se ovjek bori nareivanjem dobra i sprjeavanjem zla i borbom na Allahovom putu, prijateljuje i voli u ime Allaha a takoe iskazuje neprijateljstvo i mrzi u ime Allaha.

Uzvieni kae:

< <

'' Zar emo muslimane sa zloincima izjednaiti?!'' (Sura El-Qalem, 35) I kae: 30

 <{ < <{ "Zar emo postupiti s onima koji vjeruju i ine dobro kao sa onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar emo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grjenicima?" (Sura Sad, 28) U drugom Ajetu Uzvieni kae: _: : &

"Misle li oni koji ine zla djela da emo s njima postupiti jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela ine, da e im ivot i smrt biti isti? Kako loe rasuuju!" (Sura El-Dasije, 21) Uzvieni kae: . < . . < & . : ''Nisu nikako isti slijepac i onaj koji vidi, ni tmine ni svjetlo, ni hladovina i vjetar vrui, i nisu nikako isti ivi i mrtvi.'' (Sura Fatir, 19-22) I kae: & _ :{ / "Allah navodi kao primjer ovjeka koji je u vlasti ortaka oko koga se oni otimaju, i ovjeka koji je u vlasti samo jednog ovjeka da li je primjer njih dvojice isti?'' (Sura Ez-Zumer, 29) Na drugom mjestu kae: _ [ _ _ / | : / . { & < & [ . "Allah navodi primjer roba u tuem vlasnitvu, koji nita nema, i onoga koga smo Mi bogato obdarili i koji udjeljuje iz toga, i tajno i javno zar su oni jednaki? Neka je hvaljen Allah! Ali, veina njih ne zna. Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi, od kojih je jedan gluhonijem, koji nita nema, i koji je na teretu gospodaru svome kud god ga poaljete, nikakva dobra ne donese. Da li je on ravan onome koji trai da se pravedno postupa, a i sam je na pravom putu?" (Sura En-Nahl, 7576)

< < ] < {

31

Uzvieni kae: :< < & < "Nisu jednaki stanovnici Dehennema i stanovnici Denneta; stanovnici Denneta e ono to ele postii." (Sura El-Har, 20) Mnogi su drugi primjeri slini ovome gdje Allah radzvaja ili pravi razliku izmeu sljedbenika istine i sljedbenika lai, poslunih i grijenika, pokornih i zloinaca, upuenih i zabludjelih, onih koji hode u tminama i onih koji idu pravim putem, sljedbenicima istine i sljedbenicima lai. Tako da onaj koji prizna postojane injenice bez vjerskih, izjednaio je ove razliite vrste izmeu kojih je Allah napravio veliku razliku. Njihovo izokretanje injenica ih je odvelo te mjere da ne razlikuju ili izjednaavaju i poistovjeuju toliko daleko da su poistovjetili Allaha sa njihovim idolima, kao to je Uzvieni o njima rekao:

< < . /

''Allaha nam, bili smo, doista, u oitoj zabludi, kad smo vas sa Gospodarom svjetova izjednaavali.'' (Sura E-u'ara, 97-98) _____________________ Kae: '' Zar emo muslimane sa...'' Ovi ajeti su navedeni radi razlika izmeu vjernika i nevjernika, i izmeu poslunih robova i zloinaca "Zar emo postupiti s onima koji vjeruju i ine dobro kao sa onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar emo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i sa grjenicima?" Allah pojanjava razlike izmeu murika i kafira, pa je Allah naveo primjere, naveo je primjer o ljepoti tevhida i runoi irka, naveo je primjer roba koji je u posjestvu koji nita ne moe, zatim je naveo primjer dvojice ljudi od kojih je jedan gluhonijem. Tako da svaki od ovih primjera opisuje ljepotu tevhida i runou irka. Uzvieni kae: "Nisu jednaki stanovnici Dehennema i stanovnici Denneta'' tako da se razlika mora praviti, a onaj ko ne razlikuje bit e od pripadnika opeg pojma robovanja, dok onaj koji se bude razlikovao bit e meu pripadnicima posebnog pojma robovanja. Kae: ''Mnogi su drugi primjeri'' tj. onaj ko bude priznavao postojane injenice dakle opi pojam Allahovog rububijeta poistovjetio je vjernike sa nevjernicima, poslune sa neposlunima, dok onaj ko bude posvjedoio i vidio vjerske injenice on e praviti meu njima razlike. Kae: ''Njihovo izokretanje'' Ovo njihovo obraanje e biti u Vatri, kada se budu kajali zbog toga to su svoje idole poistovjetili sa Gospodarom svjetova.

Naprotiv stvar je dostigla taj stupanj da su Allaha poistovjetili sa svim postojeim, a ono to samo On zasluuje od pokornosti i ibadeta uputili su svemu postojanom mimo Njega, tako da su Njega poistovjetili sa postojanjem svih stvorenja. 32

Ovo je najvei vid kufra i ateizma prema Gospodaru robova. Njih je nevjerstvo odvelo do te mjere da ne svjedoe svoje robovanje Allahu, ne kao potinjeni niti kao poboni robovi. _____________________ Kae: '' Naprotiv stvar je dostigla taj stupanj'' Ovo su 'Itihadije' da nas Allah sauva koji kau da su se utjelovili Stvoritelj i stvorenje u jednom obliku, tako da su Stvoritelj i stvorenje jedno, Gospodar je rob, a rob je Gospodar, Stvoritelj je stvorenje, a stvorenje je Stvoritelj. Oni su preli oite injenice postojanja, naprotiv oni su rekli da je postojanje jedno, ali nisu napravili razliku izmeu Stvoritelja i stvorenja, tako da oni predstavljaju ljude najveeg nevjerstva, to znai da su 'Itihadije' predstavnici najveeg kufra. Kae: '' Njih je nevjerstvo odvelo'' Tj. ne sa znaenjem da su potinjeni i da robuju u vidu opeg pojma robovanja, niti sa pojmom posebnog poimanja robovanja kao poboni ljudi, niti ovo niti ono. Tako da su preli preko obadva vida svjedoenja postojanja pa su posvjedoili za sebe da su Stvoritelj i stvorenja, te da su oni Gospodar i robovi u isto vrijeme da nas Allah sauva. Predvodnik i glavni zastupnik ovog stava je Ibn Arebi predstavnik teorije 'vihdetu-l-vudud'1, Ibn Seb'in kao i drugi ateisti koji su negirali postojanje. Sutina svega prethodnog je u tome da je ibadet cjelokupni naziv za ve ono to Allah voli i sa ime je zadovoljan, od rijei i djela, oitih i skrivenih. ejh je pojasnio da se robovanje dijeli na dva dijela, ope robovanje i posebno robovanje, opi pojam robovanja je Allahov rububijet, koji obuhvata sva stvorenja, jer svako stvorenje je Allahov rob u smislu da je potinjeno Allahovoj volji, njegova djela i ostalo kao i to da se u njemu odslikava volja htio on to ili ne, znao za to ili ne, bio zadovoljan sa time ili ne. to se tie posebnog poimanja robovanja ono je vezano za Allahov uluhijet, tj. poslunost Njegovim naredbama i naredbama Njegovog Poslanika. Oni koji dobrovoljno i samoizborno oboavaju Allaha oni su vjernici, tako da se ova vrsta posebno odnosi na vjernike, dok opi pojam robovanja obuhvata vjernika i nevjernika. Zatim je pojasnio da ima ljudi koji vide postojane injenice ali ne i vjerske, dok su postojanje injenice opi dokazi Allahovog rububijeta. Neki ljudi svjedoe postojane injenice tj. da vidi Allahov rububijet u svemu, kao i da se u njemu odslikava Allahova volja i mo, ali zastane kod ove granice, tako da ne dopire do vjerskih injenica a to je oboavanje Allaha koje je vezano za Njegov uluhijet i poslunost Njegovim naredbama i nardbama Njegovog Poslanika. ejh je pojasnio da oni koji svjedoe postojane injenice zatim ne prelaze tu granicu da se dijele na skupine, i neki od njih, koji vide samo postojanje injenice, budu dovedeni do tog stupnja da izreknu teoriju 'vihdetu-l-vudud', to predstavlja vrhunac kufra, da nam Allah podari oprost. Oni koje svjedoe postojane injenice meu sufijama i onima koji su
1

Tj. onoga o emu smo govorili u prethodnim redovima.

33

zastranili od njih, bivaju dovedeni do stupnja da povjeruju u 'vihdetu-l-vudud', da nas Allah sauva i da nam oprosti. Tj. oni svjedoe Allahov rububijet u svemu kao i to da je Njegova mo odraena u svemu, kao i to da nema izlaska iz okvira Allahove volje, ali bude doveden do tog stupnja da smatra da je on Allah, kao i da je on Stvoritelj i stvorenje, da je on rob i da je oboavan, tako da su preli granice vjerskih injenica. Oni su dostigli vrhunac nevjerstva, molimo Allaha za spas i oprost. Razlog zbog njihovih tvrdnji o 'vihdetu-l-vudud', je njihovo zastranjivanje u sagledavanju vjerskih injenica. Postoji i druga skupina onih koji su sagledali postojane injenice uzimaju odreenje 'kader' kao dokaz suprotirajui erijatu, koristei odreenje kao opi dokaz za sve. Takoe postoji trea skupina oni koji smatraju da erijat i obaveze bivaju obavezni onome ko potvrdi sebi svojstva i prizna svoja djela, tako da onaj ko potvrdi sebi svojstva i djela onda je na njima da izvravaju obaveze. Dok onaj ko sagleda Allahovu volju postojanja ali ne potvrdi sebi svojstva niti djela sa njega spadaju obaveze. Oni ljude dijele na dvije skupine, obini narod i odabranici, obini ljudi imaju obaveze, od naredbi i zabrana, dok su odabranici oni koji su shvatili postojanu volju ali su negirali svojstva i djela nego su ih pripisali Allahu kao Njegovo svojstvo ime sa njih spadaju obaveze. etvrta skupina su oni koji koriste odreenje kao dokaz, obavljaju obaveze i klone se harama, osim to ne pripremaju predispozicije koje su im erijatski nareene. Ovo je veliki nedostatak, jer predispozicije za uspjeh neega mogu biti obavezne (vadib) ili poeljne (mustehab). Peta skupina su oni koji izvravaju obaveze ali zapostavljaju poeljne stvari, tako da im se pojavljuje veliki nedostatak, sa naznakom da ih mimoilazi veliko dobro od sevapa i nagrada. esta skupina su oni koji se posveuju pridobijanju nadprirodnijih pojava i obiaja intuicijom ili kao odgovorom na molbu, posveuju se tome dok zapostavljaju ono to im je nareeno od robovanja i zahvale Allahu . Tvrde da su oni istina, kao to je to rekao njihov diktator Ibn Arebi autor ' Fusus-a' i njemu slini ateisti i laovi kao to je Ibn Seb'in i njemu slini, koji tvrde da su oni robovi a uisto vrijeme i oboavani . _____________________ Ovo su skupine ljudi koji koriste odreenje kao dokaz pa ih je ejh pojasnio pa kae: '' Tvrde da su oni '' ovo je prva skupina od onih koji su sagledali postojanje injenice bez sagledavanja vjerskih izjednaavajui razliite vrste. Tako da poistovjeuju vjernika i nevjernika, pokornog i zloinca, naprotiv poistovjeuju Allaha sa kipovima ili ih to dovede do stupnja da kau da je Njegovo postojanje jedno tj. da je Stvoritelj ustvari stvorenje i da je stvorenje ustvari Stvoritelj, da je Gospodar rob i da je rob Gospodar. Tako da sebe ne vide da su potinjeni niti da

34

robuju nego tvrde da su oni oboavani i da oboavaju tj. da je on pobonjak i da je on Gospodar i u isto vrijeme rob ili da je Stvoritelj u isto vrijeme stvorenje. Od tih ateista je njihov prethotnik Muhjiuddin Ibn Arebi, Ibn Seb'in Afif Telmesani i drugi tako da Ibn Arebi u svojim poznatim stihovima kae: Gospodar je rob i rob je gospodar da su bogdo moje strofe obaveza Jer kada bih rekao rob Onaj bi bio mejit ili kada bi rekao Gospodaru, kome e se narediti? Hoe da kae kakva je razlika meu njima? Rob je Gospodar a Gospodar je rob, pa kojem e se od njih narediti? Takoe od njegovih rjiei je i to: ''Gospodar Vlasnik je rob smrtnik, sve su to stvorenja. Takoe je govorio: ''Od Allahovih lijepih imena je Ali (Uzdignuti), zatim kae : ''Uzdigao se, uzdigao se na ta? ta je to nazvano bogom, i na ta lii i ta je to bog?'' Ovako je govorio da nas Allah zatiti, i kae da sve ono to vidi postojee da je to Allah, idi kamo god hoe tamo je Allah, i o Njemu reci ta god hoe jer je on Wasi'a (Prostrano sveobuhvatan), sve to vidi to je Allah, i sva ta brojnost je samo On Jedan. Ovakvo je stanje onih koji govore o 'vihdetu-l-vudud'. Kau da nema Gospodara a ni roba, ti si rob i ti si Gospodar, ti si stvorenje i ti si Stvoritelj. Pa kau ovo i ovo su nejasni, ovo su samo oblici u kojima se prikazao Istiniti, Allah se prikazao u obliku oboavanog, kao to se prikazao u obliku Faraona, ili se prikazuje u liku onoga koji upuuje kao to se prikazao u obliku poslanika.'' Oni govore: ''Ko god neto oboava on je u pravu i na istini, onaj ko oboava idole on je na istini, onaj koji oboava vatru on je na istini, onaj koji oboava drvee on je na istini, sve je na istini da nas Allah sauva. A onaj koji izdvaja neto posebno i kae ja ne oboavam osim jedno on je nevjernik. Po njihovom miljenju izdvajanje nekoga je kufr, pa kau Allah obuhvata sve. Ibn Arebi ima svoje stavove kojima se suprostavio asnom Kur'anu, u prii o Nuhovom narodu, u prii o Hudovom narodu imaju stavove sa kojima se suprostavljaju Kur'anu da nas Allah sauva i da nam oprosti. Pa kau da je Faraon imao pravo kada je rekao: ''Ja sam va najuzvieniji gospodar.'' Bio je u pravu i na istini, oboavaoci kipova su u pravu, pojanjavajui Faraonovo utapanje kau: ''Mislio je da je samo on oboavan pa je potopljen da bi se rijeio ovog miljenja, pa da kae svi su ljudi gospodari, pa je potopljen da bi se rijeio ovog miljenja, i da nestane ove nejasnoe. Bio je potopljen i oien tako da je njegovo potapoljanje ienje za njega, kako bi se uklonula nejasnoa i polaganje rauna za ono to je pomislio da je samo on oboavan.'' Ovako su govorili da nas Allah sauva. Ovo je prva skupina kako ejh kae oni koji su sagledali postojee injenice pa su poistovjetili Stvoritelja sa stvorenjima, izmeu roba i Oboavanog a sebe smatraju da su Istina tj. da su oni Allah.

Ovi nisu sagledali sutinu, ne postojeih niti vjerskih injenica, nego je to zabluda i sljepoa kod sagledavanja postojeih injenica, jer su postojanje Stvoritelja uinili istim kao i postojanje stvorenja. A svako svojstvo, lijepo i loe, su pripisali Stvoritelju i stvorenju, tako da je postojanje kod njih ovo postojanje.

35

Ali oni koji vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika, obini ljudi i odabrani, koji su sljedbenici Kur'ana, kao to Poslanik kae: ''Allah ima dvije vrste tienika meu ljudima.'' Pa je reeno: ''Ko su to Allahov Poslanie?'' Kae: ''Sljedbenici Kur'ana su Allahovi tienici i Njegovi odabranici.''1 Oni znaju da je Allah Gospodar svega i njegov Vlasnik i Stvoritelj, i da se Stvoritelj razlikuje od stvorenja, On nije stanje u kojem je rob, niti je Njegovo postojanje postojanje roba. Allah je krane proglasio nevjernicima zbog toga to su rekli da se Gospodar utjelovio i spojio posebno sa Mesihom. Pa ta onda rei ko je to uinio opim pojmom sa svim stvorenjima? I pored toga oni znaju da je Allah naredio poslunost prema Njemu i Njegovom Poslaniku, kao i to da je zabranio neposlunost prema Njemu i Njegovom Poslaniku, i da On ne voli nered, niti je zadovoljan Svojim robovima da budu nevjernici, i da je na stvorenjima da Ga oboavaju i da Mu budu posluni, a za sve to pomo da trae kao to je rekao u Fatihi Knjige:

''Tebi se klanjamo i od Tebe pomo traimo!'' (Sura El-Fatiha, 5) _____________________ Kae: '' Ovi nisu sagledali'' Ovo je ono na emu su vjernici, obini ljudi meu njima i njihovi odabranici, tj. njihovi uenjaci i oni koji to nisu, oni su Allahovi tienici i sljedbinici Kur'ana. Oni razlikuju izmeu Stvoritelja i stvorenja, pa kau Allah se razlikuje od stvorenja i odvojen je od njega, Allah ni u kom stanju nije poput stvorenja, nego je On iznad Ara, nakon to e stvorenja zavriti ispod Ara koji je ujedno njihov krov. A Allah je iznad Ara i nita od stvorenja ne ulazi u sastav Njegovog bia, niti u stvorenjima ima neto od Njegovog bia, Uzvien je i od svoje i u potpunosti razliit od stvorenja. Jer krov stvorenja se zavrava kod Ara Milostivog koji i jeste posljednje stvorenje. Allah je iznad Ara, a ovo je stav svih grupacija osim ovih ateista od Allaha traimo utoite.

Od robovanja i poslunosti Njemu je nareivanje dobra i sprjeavanje zla shodno mogunosti, kao i borba na Njegovom putu protiv nevjernika i licemjera. Tako da se moraju truditi na uspostavljanju Njegove vjere, od Njega pomo traei, uklanjajui i odstranjivajui ono to mogu od loih stvari, pri emu moraju paziti na otklanjanje loih posljedica koje mogu biti time produktovane, kao to ovjek uklanja trenutanu glad sa hranom a ujedno otklanja i glad koja bi se mogla pojaviti u budunosti. Ili kada nastupi vrijeme hladnoe on se od nje titi odjeom, isto je sa svakom neophodnom stvari kojom se uklanja neto nepoeljno. U tom smislu su Allahovom Poslaniku rekli: ''Allahov Poslanie, ovi nai lijekovi kojima se zdravimo, i ove nae rukje kojima se lijeimo, i ove nae zatite
Biljei ga Tajalisi 2134, Ibn Made 215, Ahmed 2/127 i 242, Ebu Nuajm u 'Hilje' 3/463 i 9/40, lancem od Abdu-r-Rahmana b. Budejla od njegovog oca od Enesa.
1

36

kojima se titimo, da li one mogu sprijeiti ita od Allahovog kadera?'' Kae: ''One su od Allahovog kadera.''1 A u drugom hadisu: ''Dova i nedaa se susretnu pa se meusobno sukobe izmeu nebesa i Zemlje.'' Ovo je stanje vjernika u Allaha i Njegova Poslanika, koji oboavaju samo Allaha, a sve je to od ibadeta. _____________________ Kae: ''Od robovanja Njemu'' Ovo je stanje vjernika u Allaha, svojim duama se bore u izvravanju Njegovih zapovijedi i u klonjenju od Njegovih zabrana, nareuju dobro a sprjeavaju zlo. Ali kader ne uzimaju kao dokaz, iako se sve odreeno, ali kader uklanjaju takoe kaderom, pa ako se neko zlo desi, iako je odreeno, na tebi je da ga potisne sa kaderom i da ga ukloni iskrenim pokajanjem kako bi izmijenio to zlo, i td. Isto kao to je glad odreena ovjeku, ali da li e se predati gladi ili e jesti? Glad je odreena ali je i sitost odreena, tako da ti kader potiskuje sa kaderom. Hladnoa je odreena, ali da li e se predati hladnoi i nee potraiti nain da se utopli? Odgovor je da e se ti utopliti, tako da je i ovo kader a i ono je kader. Isti je sluaj ako padne u grijeh, nee mu se predati nego e se pokajati Allahu. Ili da vidi nekoga ko ini grijeh, ti e mu narediti dobro, a sprijeit e zlo, i nee rei ''Ovo je odreeno'' pa da preuti, jer sve to je odreeno ima svoju suprotnost, i svako od njih dvoga je odreeno. Kao to jeu hadisu ''Dova i nedaa se sukobe''. Dova je odreena a i nedaa takoe, ali pored toga tebi je nareena dova.

Oni koji poimaju postojane injenice tj. rububijet Uzvienog koji se odraava u svemu, oni to koriste kao prepreku u slijeenju Njegovih vjerskih i erijatskih naredbi na razliitim stupnjevima zablude. Oni koji su u potpunosti zastranili meu njima to uzimaju kao opu prepreku, koristei kader kao dokaz u svemu onome to suprotira erijatu. Njihov stav je gori od onoga to su rekli jevreji i krani, ujedno je to vrsta od onoga to su rekli murici: & : : { < : / : { ''Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci nai, niti bismo ita zabranjenim uinili'' (Sura El-En'am, 148) Ili kada su rekli: % : ''Da je htio Svemilosni, njih ne bismo oboavali!'' (Sura Ez-Zuhruf, 20) _____________________

Biljei ga Tirmizi 2148, Ibn Made 3437, Hakim 4/199 i Ahmed 3/421.

37

Kae: ''Oni koji poimaju'' Oni dolaze na drugom stupnju nakon ateista Itihadija, jer Itihadije prelaze preko postojanih injenica smatrajui sebe stvoriteljima i stvorenjima. Zatim dolaze ovi koji sagledavaju postojane injenice ali koriste kader kao dokaz u svemu onome to suprotira erijatu, tako da su oni na drugom stupnju.

Oni predstavljaju stanovnike Zemlje sa najveom kontradiktornou, jer svako ko koristi kader kao dokaz on sebi proturjei. Nije mogue da svaki ovjek prizna ono to ini, zato mora ako mu nepravednik uini nepravdu, ili na Zemlji ini nered, ubija ljudi prosipajui njihovu krv, siluje i unitava usjeve i stoku i sl. tome od razliitih vrsta teta koje ljudi ne mogu sprijeiti, da potisne ovaj kader i da kazni nepravednika onim ime e se sprijeiti njegovo neprijateljsko ustrojstvo i dejstvovanje njemu slinih. Pa e mu se rei: ''Ako je kader dokaz, onda pusti svakoga neka radi ta hoe sa tobom ili sa nekim drugim, a ako nije dokaz onda tvoje rijei su bezvrijedne da je kader dokaz.'' Sljedbenici ovih stavova koji koriste postojane injenice kao dokaze, oni nee odbiti ove rijei niti e ih se pridravati, nego oni slijede svoja miljenja i svoje prohtjeve. Kao to neki uenjaci za njih kau: ''Kod pokornosti si Kaderija a kod grijeenja si Deberija'' tj. uzeo si sebi pravac koji ti odgovara.'' _____________________ Kae: ''Oni predstavljaju'' Oni koji koriste kader kao dokaz u svem svojim stavovima su kontradiktorni, jer ne mogu koristiti kader kako bi opravdali svaki dogaaj, nego oni koriste kader u vjerskim stvarima, ako izostave obaveze kader uzimaju kao dokaz za to, a ako uine neto od harama opet koriste kader kao dokaz za to, ali kada je rije o njihovim ovosvjetskim stvarima tu ne koriste kader. Kada bi doao ovjek i udario ga on nee rei da to je odreeno i preutjeti, nego e traiti svoje pravo, kada bi mu doao ovjek i uzeo novac on e zahtijevati svoje pravo, kada bi mu doao ovjek i odsjekao dio tijela on nee rei ''ovo je odreeno'' i preutjeti. Zato e mu se rei ne kontriraj sam sebi, jer ako je kader dokaz onda dopusti da se sa tobom i sa svakim drugim ini ta hoe, a ako nije dokaz onda osnova tvog stava je nitavna. I zato kader koristi kao dokaz u vjerskim ali ne i u ovosvjetskim stvarima?!. Kae: ''Sljedbenici ovih stavova'' Tj. nee odbiti niti e nastaviti u svom stavu koristei ga kao dokaz za sve postupke. Nego e to koristiti kao dokaz u onome to njima odgovara a ne u onome to im neodgovara. Ako jedan od njih zapostavi vadibe a ini harame u ovom sluaju koristi kader kao dokaz, ali kada zahtijeva svoja ovosvjetska prava opet koristi kader tako da kontrira sam sebi.

Neki od njih su napisali djela pripisujui sebi spoznaju i provjereno znanje, tvrdei da su nareivanje dobra i sprjeavanje zla obavezni onome ko uvidi svoje greke i potvrdi svoja svojstva. Ali onaj ko misli da su njegova djela stvorena ili da je on prisiljen da tako uini, i da je Allah Taj Koji upravlja njime u svim

38

njegovim pokretima, u tom sluaju nareivanje i sprjeavanje ne bivaju njegova obaveza, obeanje i prijetnja. Ili kau: ''Onaj ko poima Allahovu volju, sa njega spadaju obaveze.'' Tako da tvrde kako je obaveza spala sa Hidra jer je shvatio i uvidio Allahovu volju. _____________________ Kae: ''Neki od njih su napisali'' ovo je njihova trea osnova, a to je da oni ljude dijele na dvije skupine: skupina koja je obavezna da izvrava vadibe, i skupina onih koji nemaju obaveza. Skupina koja mora obavljati obaveze su oni koji su svoja djela pripisali sebi, njih nazivaju sljednicima erijata. Na njih se odnose naredbe i zabrane, i na njima je da se pridravaju erijata. Druga skupina su odabranici koji nisu sebi pripisali ni djela ni svojstva nego su svoja djela ocjenili kao da su to Allahova djela i zbog toga to su oni uvidjeli Allahovu volju. Njihovo uvianje volje se odnosi samo na volju u onome od postojanih injenica. Ali su sebe zapostavili i zaboravili tako da svoja svojstva pripisuju kao da se radi o Allahovom svojstvu. Sa njih, kao takvih, spadaju obaveze. Tako da nemaju obaveza, ne naredbi niti zabrana, i oni ine ta ele. Oni su ti koji dijele ljude na odabranike i obini narod. Obini ljudi su oni koji se moraju pridravati erijata, dok se odabranici ne moraju pridravati jer su prevazili erijat. Molimo Allaha za spas i oprost. Onaj ko ima ovakvo vjerovanje pruit e mu se prilika za pokajanje, pa ako se pokaje dobro i bi, a ako ne onda e se ubiti kao kafir. Nema nikoga ko bi mogao biti odabranik na ovaj nain, jer odabrani ljudi kod Allaha su poslanici i vjerovjesnici, i oni su ujedno najvei ljudi po pitanju tevhida, imana i izvravanja robovanja Allahu . A ako se ispostavi da neko tvrdi kako sa njega spadaju obaveze, a razuman je, nije dijete niti nenormalan ili poremeen, kao i osim one ene koja je u menstrualnom ili postporoajnom periodu kada ne klanjaju i ne poste, pa ako se utvrdi da neko tvrdi kako sa njega spada u obaveze pruit e mu se prilika da se pokaje a ako se ne pokaje onda e biti ubijen kao nevjernik od strane pretpostavljenih. Allah kae: ''Oboavaj svog Gospodara dok ti smrt ne doe.''

Oni prave razlike izmeu obinih ljudi i odabranika koji su navodno uvidjeli postojanje injenice, tako to su shvatili da je Allah Stvoritelj onoga to ine robovi, kao i to da je On Taj Koji hoe i upravlja svim stvorenjima. Nekada prave razlike izmeu onih koji to znaju putem nauke i onih koji to vide gledanjem, ali ne tvrde da obaveze spadaju sa onoga ko vjeruje i zna za to, nego obaveze spadaju, po njima, sa onoga ko to uvidi, tako da sebi uope ne pripisuju djela. Oni prisilu i potvrivanje kadera ne vide kao prepreku obavezama na ovakav nain. U ovo su pale mnoge sekte koje sebe pripisuju spoznaji, izvravanju i tevhidu.

39

Razlog tome je to nisu poimali injenino stanje da rob mora izvriti neto dok u isto vrijeme moe uiniti suprotno tome. Kao to to nisu shvatile Mu'atezile, Kaderije i njima slini. Mu'atezile su potvrdili erijatsku naredbu i zabranu ali bez odredbe i odreenja (Kada i Kader), koji predstavljaju opu Allahovu volju i stvaranje djela robova. _____________________ Kae: ''Oni prave razlike'' Tj. razlikuju izmeu onoga koji to zna i onoga koji to vidi, a onaj ko vidi on sebi ne pripisuje svojstva jer svoja svojstva pripisuje Allahu, tako da sa njega spadaju obaveze. Ali onaj koji to zna unutar sebe, on sebi pripisuje i djela i svojstva, tako da sa ovog ne spadaju obaveze. Ovo je takoe stav pojedinih sufija. Kae: ''Oni prisilu'' Autor kae da su Mu'atezile potvrdili erijatsku naredbu i zabranu, ali su negirali opi pojam Allahove volje i moi u pogledu stvorenja to obuhvata i djela robova. Pa su rekli da njihova djela nije stvorio Allah, nego su ih oni stvorili kao vidove pokornosti i grijeenja, tako da ako Allah kazni ovjeka zbog grijeha znai da ga je kaznio zbog djela koja je on sam stvorio. Uzvieni Allah je Stvoritelj svega, Stvoritelj robova i njihovh djela. Ali Mu'atezile kau: ''Robovi su ti koji su stvorili svoja djela, mimo Allaha, u vidu poslunosti ili grijeha.'' Mu'atezile su potvrdili naredbu i zabranu, ali nisu potvrdili opi pojam Allahove volje i htijenja. Ali to se tie Deberija oni su potvrdili odredbu i odreenje ali su negirali naredbu i zabranu. Oni su potvrdili odredbu i odreenje (Kada i Kader), ali su zanijekali naredbe i zabrane u korist onoga koji vidi kader, to znai da to nisu mogli negirati u cjelosti. Njihov stav je gori od stava Mu'atezila. Zato od selefa niko nije bio od ovih. Oni zabranu i naredbu pripisuju onima koji nisu doivjeli otkrovljenje i nisu uvidjeli postojane injenice. Zato su rekli da onaj ko dospije do tog stupnja da uvidi ovu sutinu sa njega spada obaveza naredbe i zabrane, i kau: ''On je postao od odabranika.'' _____________________ Kae: ''Oni su potvdili odredbu'' Tj. da su oni, Deberije, suprotnog stava od Mu'atezila, jer su potvrdili i priznali odredbu i odreenje ali su zanijekali naredbu i zabranu. Pa su rekli da je ovjek prisiljen tako da mu se ne moe narediti niti se moe kazniti za ono to poini od zabrana.

40

Kae: ''Oni su gori'' to znai da su Mu'atezile dali veu panju naredbi i zabrani kao i erijatu od ovih koji ne daju panju ni zabrani ni naredbi, te su zbog toga njihovi stavovi gori od stavova Mu'atezila. Kae: ''Zato od'' Oni koji su koristili kader kao dokaz, i koji za naredbu i zabranu kau da se odnosi na one od kojih je prikrivena mogunost uvianja postojanih injenica, tako da se obaveze odnose na njih. Ali to se tie odabranika kojima su se vrata otvorila i koji su negirali svojstva te ih pripisali Allahovim svojstvima to je dovelo do ukidanja obaveza kada je rije o njima. Tako da su dvije skupine ljudi: obini ljudi, kojima nije data mogunost uvianja Allahove volje tako da se obaveze odnose na njih, i odabranici kojima je dato otkrovljenje ime padaju sa njih obaveze da nas Allah spasi i da nam oprosti. Kae: ''Zato su rekli: '' Da je postao od odabranih i da sa njega spadaju obaveze i jer je dopro do Allaha, pa je svoja svojstva negirao i pripisao ih Allahovim svojstvima i zbog toga to on vidi postojanu Allahovu volju, dok obini ljudi nisu dostigli ovaj stupanj, tako da moraju izvravati obaveze. Moda su samo izokrenuli znaenje rijei Uzvienog: < < ''Oboavaj svog Gospodara dok ti smrt ne doe.'' (Sura El-Hidr, 99) Jer rije 'jekin' kod njih znai spoznaja i ubjeenje. Ovaj njihov stav je oiti kufr. Iako su u ovo 'zaglavile' neke grupe koje ne znaju da je to kufr, ali sigurno znaju da su od nunih stvari islama naredba i zabrana obaveze svakom onome ko je razumom obdaren sve do smrti, i njihova se obaveza ne moe dokinuti poimanjem ili uvianjem kadera, niti neim drugim. _____________________ Kae: ''Moda su sami izokrenuli'' Tj. moda su uzeli za dokaz rijei Uzvienog : ''Oboavaj svog Gospodara dok ti smrt ne doe.'' Tako da oni uzimaju za dokaz ono to njima odgovara ''Oboavaj svog Gospodara dok ti smrt ne doe.'' A rije 'jekin' tumae kao znanje i ubjeenje, a onaj ko dopre do tog stupnja znanja i uvidi Allahovu volju onda sa njega spadaju obaveze, tj. oboavaj svog Gospodara sve dok ne dospije do ubjeenja, ili dok ne dospije do znanja i dok ne uvidi Allahovu volju. Do tog stupnja dopire robovanje tako da vie ne mora robovati, ovo je najnitavnija bezvrijednost, kao i nepravilno koritenje dokaza. Ovdje se rije 'jekin' odnosi na smrt, tako da e znaenje biti ''ustraj na robovanju ili u ibadetu svom Gospodaru sve dok ti ne doe smrt a ti si na tome' ali oni imaju svoje lane tefsire. Kae: ''Ovaj njihov stav je kufr'' Da, njihove rijei su rijei oitog i direktnog kufra, razlog tome jeste to su se postavili suprotno o dokazima u kojima stoji da su svi ljudi obavezni da robuju Allahu . Allah kae: Dine i ljude sam stvorio samo 41

zato da Me oboavaju'' ali nikog od njih nije izuzeo niti je rekao da postoji skupina koja nee Ga oboavati i robovati Mu, i da su to oni koji su doprli do Allaha ime su postali odabranici. Njihov stav je oiti kufr. Kae: ''Iako su u ovo zaglavile'' Ovo su ope poznate stvari u vjeri Islamu, tj. da su naredba i zabrana obaveza svakom pojedincu sve dok je razum prisutan kod roba, a ako izgubi razum onda sa njega spadaju i obaveze. Ako ovjek postane nenormalnim ili poremeenim, kao to je sluaj sa veoma starim ljudima ili zbog maloljetnosti prije nego to postane punoljetan, u tom sluaju ove osobe nisu obavezne izvravati naredbe i zabrane. Ali sve dok je razum prisutan sa njega ne spada obaveza, nego e mu se dati prilika za pokajanjem a ako se ne pokaje bit e ubijen kao nevjernik od strane pretpostavljenih.

Onaj ko to ne zna pojasnit e mu se, ali ako ustraje na stavu negiranja naredbi i zabrana, bit e ubijen. Mnogo su primjetni ovi stavovi kod posljednjih generacija. Ali to se tie predaka ovog ummeta nije poznato da je neko od njih zastupao ovakav stav. Ovakvi stavovi su suprotiranje Allahu i Poslaniku, i iskazivanje neprijateljstva Njemu, odvraanje od Njegovog puta, ulakivanje Njegovog Poslanika, suprostavljanje Allahu u Njegovim propisima. Iako ima onih koji ne znaju ta znai njihov stav, i misle da ovo to on zastupaju, jeste put poslanika i put Allahovih istinskih evlija. On je poput onoga koji smatra da namaz nije obaveza, zbog navodne neovisnosti sranih stanja, ili onoga koji kae da je alkohol dozvoljen, zbog toga to sebe smatra odabranim kojem ne smeta opijanje alkoholom, ili da mu je blud dozvoljen, jer je on postao poput mora kojeg grijesi ne mogu zagaditi! _____________________ Kae: ''Onaj ko to ne zna'' Tj. bit e ubijen od strane pretpostavljenih, tako to e njegov sluaj biti prijavljen sudu kako bi se nad njim izvrila rijatska kazna, ali to ne znai da ga moe bilo ko ubiti. Jer bi u tom sluaju ovo pitanje dovelo do nereda, nego ubijanje moe izvriti samo vlast nakon to se potvrdi erijatska presuda, a ako se utvrdi istina o ovakvom njegovom vjerovanju presudit e mu se smrtna kazna a zatim e biti ubijen. Kae: ''Mnogo su primjetni ovi stavovi'' Ovo su stavovi pojednih sufija, tvrde da posjeduju spoznaju i istinu, ali su najvei laovi. Kae: ''On je poput onoga'' Ova vjerovanja su pokvarena, jer vjeruju da je meu njima skupina koja nije obavezna izvravati naredbe i zabrane, ovo je la, ak najnitanvnija bezvrijednost, iako oni to ne znaju.

42

Nema sumnje da se murici, koji se suprostavljaju Poslaniku, nalaze na poziciji izmeu onih novotara koji suprotiraju Allahovom Zakonu i onih koji koriste kader kao dokaz u suprotnosti Allahovoj naredbi. Ove grupe imaju neke od mnogoboakih sumnji, zbog toga to su ili novotari ili su koristili kader kao dokaz, ili su spojili obadva svojstva, kao to Uzvieni kae: : < < / % / : : /

''A kada urade neko runo djelo, govore: "Zatekli smo pretke nae da to rade, a i Allah nam je to zapovjedio." Reci: "Allah ne zapovijeda da se rade runa djela! Zato o Allahu govorite ono to ne znate?" (Sura El-A'raf, 28) .{ & : : { < : / : { : < { % < < Ili kao to Uzvieni o njima kae:

''Mnogoboci e govoriti: Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci nai, niti bismo ita zabranjenim uinili. Tako su isto oni prije njih poricali, sve dok Nau kaznu nisu iskusili. Reci: Imate li vi kakav dokaz, da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite.'' (Sura El-En'am, 148) O idolopoklonicima koji su unijeli novotarije u vjeru dozvoljavajui harame, oboavajui Allaha onako kako to nije naredio, kae: } < : : < , { & [: < / <

''Oni govore: "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi zabranjeni su, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvoljavamo" tvrde oni "a ove i ove je kamile zabranjeno jahati." Ima stoke prilikom ijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmiljajui o Njemu lai.'' (Sura El-En'am, 138) Pa do kraja sure. Takoe u suri El-A'raf, kae: < : |

"O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede ejtan kao to je roditelje vae iz Denneta izveo...'' (Sura El-A'raf, 27) Sve do rijei:

43

: < < / % / : : / ''A kada urade neko runo djelo, govore: "Zatekli smo pretke nae da to rade, a i Allah nam je to zapovjedio." Reci: "Allah ne zapovijeda da se rade runa djela! Zato o Allahu govorite ono to ne znate?" (Sura El-A'raf, 28) _____________________ Kae: ''Ove grupe'' Sve su ovo novotarije i vidovi mnogobotva, ali oni spajaju izmeu ova dva stvojstva novotara i mnogoboaca, tako da najvie lie na prve murike. Isti je sluaj sa ovim sufijama koji koriste kader kao dokaz kada to odgovara njihovim prohtjevima.

Oni svoje novotarije nazivaju istinom i injenicama kao to njihovo vienje kadera nazivaju injenicama. Njihov put istine je ono to oni smatraju da se ovjek ne smije ograniavati naredbama Zakonodavca niti Njegovim zabranama, nego ono to oni osjeaju i smatraju poeljnim, ili to osjeaju u srcu sa gafletom i nestvarnim poimanjem Allaha i sl. Oni ne koriste kader kao dokaz openito, nego njihov temelj je na slijeenju njihovih miljenja i prohtjeva, i oni su ti koji smatraju da ono to oni vide i prieljkuju jeste injenica i istina. Nareuju da se oni slijede bez nareivanja da se slijedi Allahova naredba i Njegov Poslanik. Ovome lie novotarije dogmatiara i Dehemija i drugih, koji tvrde da, ono to oni izmiljaju od rijei i stavova suprotnih Kur'anu i sunnetu razumskim injenicam, treba slijediti i u njih vjerovati bez onoga na to ukazuju Kur'an i sunnet. to se tie Kur'ana i sunneta, ili su izokretali govor o tumaenju ova dva izvora ili su se u potpunosti okretali od njih, tako da ih nisu ni shvatali ni razumijevali, nego su govorili: ''Allahu preputamo njihovo znaenje.'' Ali su bili ubjeeni da suprotiraju onome to znae dokazi iz Kur'ana i sunneta. Ako se ispostavi da su onakvi kako tvrde za sebe od umnih ustrojstava suprotnih Kur'anu i sunnetu, u tom trenutku e se nai neznaboaka i lana vjerovanja. _____________________ Kae: ''Oni svoje novotarije'' Oni se nazivaju moralnim ljudima ili se nazivaju sufijama koji tvrde da dopiru do Allaha, ali njihovo dopiranje do Allaha biva putem njihovih sredstava, nagona i prohtjeva bez ograniavanja erijatom. Kae: ''Njihov put istine'' Tj. oni lie Dehemijama, jer su Dehemije izmiljali stavove protivne Kur'anu i sunnetu nazivajui ih injenicama, umnim ustrojstvima i argumentima ubjeenja. to se tie dokaza iz Kur'ana, kau da su to samo jeziki

44

dokazi koji ne koriste ubjeenju. Tako da oni izokreu znaenje ajeta ili njihovo znaenje preputaju Allahu pridravajui se svojih stavova na koje ih je naveo razum. Dok se razumi razlikuju i suprostavljaju jedni drugima, to je sutina njihovog neznanja, takoe sufije, ono to vide, nazivaju ukusom i uvstvom, i hode shodno svojim prohtjevima i strastima.

Takoe ako se ispostavi da se nad njima obestinjuje ono to oni smatraju da bivaju Allahovim evlijama, suprotno Kur'anu i sunnetu, u tom trenutku e se nai strasti koje slijede Allahovi neprijatelji a ne Allahove evlije. Osnova zablude onih koji su zalutali jeste da su svoju analogiju, ili svoj razum, stavili ispred dokaza kojeg je objavio Allah , zatim su dali prednost slijeenju prohtjeva nad slijeenjem Allahove naredbe. Ukus i uvstvo i sl. tome biva shodno onome to voli rob i za ime tei, tako da svi oni koji vole svoj ukus i uvstvo bivaju shodni svojoj ljubavi i strasti. Vjernici imaju ukus i uvstvo, kao to je Poslanik pojasnio rijeima u vjerodostojnom hadisu: ''Kod koga se nau tri stvari osjetit e slast imana: onome kome su Allah i Njegov Poslanik drai od svakoga, i onome ko voli ovjeka i ne voli ga osim u ime Allaha, i onome ko mrzi da se vrati u nevjerstvo nakon kojeg ga je Allah spasio kao to mrzi da bude baen u Vatru.''1 U vjerodostojnom hadisu Vjerovjesnik kae: ''Osjetit e slast imana onaj ko bude zadovoljan da mu Allah bude Gospodar, Islam vjera i Muhammed vjerovjesnik.''2 _____________________ Kae: ''Takoe ako se'' Tj. ovo je osnova zablude, davajui prednost analogiji ili razumu u odnosu na dokaz koji je objavljen od Allaha, ili davajui prednost slijeenju strasti u odnosu na Allahovu naredbu, Allah kae: ''Znaj da se povode za strastima svojim'', oni daju prednost svojim miljenjima i svojim analognim shvatanjima u onome emu oni tee i to u sebi osjete smatrajui to ustrojstvima razuma, u odnosu na Kur'an i sunnet. Isti je sluaj sa sufijama koji daju prednost svojim ukusima i uvstvima, to predstavlja osnovu zablude. Zapostavljaju Kur'an i sunnet a u zamjenu uzimaju strasti, miljenja, novotarije, ukuse, uvstva, analogiju i razum.

to se tie nevjernika, novotara i onih koji slijede strasti svi su oni posebni po sebi. Sufjanu b. Ujejni je bilo reeno: ''ta je sa sljedbenicima strasti kada imaju jaku ljubav za svojim strastima?'' Pa je rekao: ''Zar si zaboravio rijei Uzvienog:
1 2

Biljei ga Buharija 16, 221, 40641, i Muslim 143. Biljei ga Muslim 34.

45

& | < ''Jer srca su njihova zbog nevjerovanja njihovog nadojena teletom bila!'' (Sura ElBeqare, 93) I slino tome. Kao to idolopoklonici vole svoje idole, o emu Allah kae: % / _ / "Ima ljudi koji umjesto Allaha kumire prihvaaju; vole ih kao to se Allah voli! Ali oni koji vjeruju, jo vie Allaha vole!'' (Sura El-Beqare, 165) Ili ajet u kojem kae: &/ _ &: '' Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim, a ko je u veoj zabludi od onoga koji se povodi za svojim prihtjevima a ne Allahovom uputom?!'' (Sura El-Qasas, 50) I kae: < :

''Oni se povode samo za pretpostavkama i onim za im due ude, a ve im doe od Gospodara njihova Uputa.'' (Sura En-Nedm, 23) Zbog toga oni tee i vole da sluaju pjesme i glasove kojima se budi opa ljubav, koja nije svojstvena vjernicima, naprotiv u takvoj vrsti ljubavi su poistovjeeni oni koji vole Milostivog i oni koji vole idole, i oni koji vole krieve, i oni koje vole domovinu (patriote), i oni koji vole brau, i oni koji vole dvorske lude, i oni koji vole ene. Ovo su oni koji slijede svoje ukuse i uvstva, bez davanja panje Kur'anu i sunnetu i na emu su bili selefi ovog ummeta po tom pitanju. _____________________ Kae: ''ta je sa sljedbenicima strasti'' Tj. oni koji su oboavali tele od sinova Israilovih, ''Jer srca su njihova zbog nevjerovanja njihovog nadojena teletom bila!'' Tj. razlog njihovog kufra je bila ljubav prema teletu. Oboavali su tele koje im je napravio Samirija dok su oni to posmatrali pa im je rekao ovo je va gospodar pa ga oboavajte da nas Allah spasi i da nam oprosti i to onda kada je Allahov vjerovjesnik Musa otiao na susret sa Allahom , Samirija im je salio tele od nakita to su oni posmatrali a onda im je rekao da ga oboavaju pa su ga oboavali. Allah kae: ''Jer srca su njihova zbog nevjerovanja njihovog nadojena teletom bila!'' to znai da je ljubav prema teletu bila razlog njihovog nevjetstva.

46

 . : < < / : &_ /

Onaj ko se suprostavi onome sa ime je Allah poslao Svog Poslanika, tako da bude samo On oboavan, i radi poslunosti Njemu i Njegovom Poslaniku, ni u kom sluaju nije od sljedbenika vjere koju je Allah propisao, kao to Uzvieni kae:

"A tebi smo poslije odredili da u vjeri ide pravcem odreenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju,oni te, zbilja, od Allaha nimalo odbraniti ne mogu! Nevjernici jedni druge tite, a Allah titi one koji Ga se boje i grijeha klone." (Sura El-Dasije, 18-19) to znai da slijedi svoje prohtjeve bez slijeenja upute od Allaha, Uzvieni kae: &/ ?< ;{

"Zar oni da imaju ortake koji im propisuju da vjeruju ono to Allah nije naredio?'' (Sura E-ura, 21) U tom sluaju oni nekada bivaju na novotarijama koje nazivaju injenicama, kojima daju prednost nad Allahovim Zakonom. Nekada koriste egzisticioni ili postojani kader kao dokaz protiv erijata, kao to je Allah rekao za murike u prethodnim ajetima. Meu njima je skupina onih koje oni izdvajaju kao najuglednije, oni se pridravaju onoga to su izabrali od svojih prohtjeva u vjeri obavljajui neke od poznatih farzova i klone se poznatih harama. _____________________ Kae: ''Onaj ko se suprostavi'' Dakle Allah im je naredio da slijede erijat a zabranio im je da slijede prohtjeve, jer nema nita tree osim da slijede erijat ili prohtjeve, a ako ti se oni ne odazovu znaj da slijede svoje prohtjeve, jer sve to je suprotno erijatu je prohtjev, A tebi smo poslije odredili da u vjeri ide pravcem odreenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju.'' Kae: ''to znai da slijedi'' Ovo je etvrta skupina onih koji obavljaju farzove i klone se harama, ali grijee u pogledu pripremanja predispozicija koje je Allah naredio. Ostavljaju erijatske preduslove, bez obzira da li se radilo o vjerskim preduslovima ili ovosvjetskim, iako obavljaju poznate farzove i klone se poznatih harama, oni ostavljaju neke od obaveza koje moda nisu svima poznate, ali ne klone se nekih harama koji nisu svima poznati. zapostavljaju ono to im je nareeno od erijatskih preduslova. Kao npr. ovjeku je nareeno da obavlja farzove i da se kloni harama to je erijatski preduslov za ulazak u Dennet. Vjerovanje u Allahovu jednou, iskrenost u ispoljavanju vjere Allahu i klonjenje od harama su takoe od ovosvjetskih preduslova. ovjek trai nafaku prodajom i kupovinom, obrauje zemlju, sije i sadi i dr. od erijatskih preduslova kao to je nareivanje dobra i sprjeavanje zla, pozivanje u Allahovu vjeru, ouvanje rodbinskih veza, poslunost roditeljima, dobroinstvo prema blinjima, robovima, ivotinjama, komijama i 47

ostale vrste erijatskih preduslova. Oni nekada zanemaruju erijatske preduslove bez obzira bili vjerski ili ovosvjetski, oni predstavljaju etvrtu skupinu.

Ali su zavedeni u zabludu zbog toga to zapostavljaju ono to im nije nareeno kao razlozi koji su u stvari ibadet, mislei da onaj koji spoznaje i uvia kader moe to zapostaviti. Kao npr. to tevekul i dovu pripisuju obinim ljudima ali ne i odabranicima meu njima temeljei tvrdnju da onaj ko vidi kader zna da ono to se odredi to mora tako biti i zbog toga nema potrebe za ovim spomenutim. Ovo je oita zabluda i ogromna greka. Allah je odredio stvari sa razlozima. Kao to je alovanje i sreu odredio sa razlozima, o emu Poslanik kae: ''Allah je Dennetu stvorio stanovnike, stvorio ih je za njega dok su jo bili u kimama svojih oeva. I oni ine djela stanovnika Denneta. Vatri je stvorio stanovnike, stvorio ih je za nju dok su bili jo u kimama svojih oeva. Oni ine djela od stanovnika Vatre.''1 Ili kao to kae Vjerovjesnik kada ih je obavijestio: ''Da je Allah stvorio udjele'', pa su rekli: ''Allahov Poslanie hoemo li ostavit djela pa da se oslonimo na Knjigu onoga to je propisano?'' Pa je rekao: ''Ne, nego radite svakome je olakano ono radi ega je stvoren, a onaj ko bude od sretnih njemu e se omoguiti da ini djela sretnika, a onaj ko bude od nesretnika njemu e se omoguiti da ini djela nesretnika.''2 Sve ono to je Allah naredio Svojim robovima od razloga je ibadet. Tevekul je vezan za ibadet, kao to je u rijeima Uzvienog: & {

''Njega samo oboavaj i samo se u Njega uzdaj.'' (Sura Hud, 123) Ili u rijeima: <{ : '' Reci: 'On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se obraam." (Sura Er-R'ad, 30) uajb je rekao: <{

''U Njega se uzdam i Njemu se obraam." (Sura Hud, 88) _____________________

1 2

Biljei ga Muslim 2662. Biljei ga Buharija 1362, 4945, 4946, i Muslim 2647.

48

Kae: ''Ali su zavedeni'' Zbog tvrdnji da onaj ko vidi kader i volju nema potrebe za stvaranjem razloga. Kae: ''Allah je odredio'' Allah je izhode ili rezultate povezao sa razlozima, bez obzira da li bili vjerski ili ovosvjetski, Allah je povezao Ahiret i dunjaluk sa razlozima, od kojih su dobra djela, Vatra je povezana sa razlozima od kojih su loa djela. Ovaj svijet je povezan sa razlozima, ovjek sadi ali je sadnica vezana za razlog, ovjek okopava, sadi i napaja vodom kako bi ubrao plodove. Takoe glad nee nestati osim sa jelom koji je u stvari razlog. e ne nestaje osim sa piem, hladnoa ne nestaje osim zagrijavanjem i utopljavanjem, i tako sve je vezano za razloge. Allah je rezultate povezao sa razlozima, vjerskim i ovosvjetskim.

Meu njima ima skupina onih koji ostavljaju poeljna (mustehab) djela, ali ne farzove, tako da im se nagrada umanjuje shodno tome. _____________________ Kae: ''Meu njima ima skupina'' Ovo je peta skupina koja izostavlja mustehabe ali ne i vadibe, oni nisu grjeni radi toga, jer su izvrili vadibe, ali su propustili dobro i desio im se veliki nedostatak. Propustili su sevap i nagradu koji bi zasluili zbog obavljanja mustehaba. Oni su zapostavili mustehabe ali su obavili vadibe tako da im je uskraena nagrada za ono to su propustili. Meu njima ima skupina koji se zanose onim to im se desi od neobine pojave kao to je otkrovljenje ili odaziv na dovu suprotno obiaju i sl. tome, nakon ega se neko od njih posveti samo tome zapostavljajui stvari koje su mu nareene od ibadeta, zahvale i sl. Ove stvari su se desile velikom broju 'ehlu suluka i teveduha'1, od kojih bi se rob sauvao samo pridravanjem onoga to je Allah naredio i sa ime je poslao Svog Poslanika, u svakom trenutku. Kao to Zuheri kae: ''Oni koji su otili od naih selefa su govorili'': ''Pridravanje Kur'ana i sunneta je spas.'' Zato to je sunnet, kao to je Imam Malik rekao, poput Nuhove lae, ko se na nju popne bit e spaen, a ko izostane uguit e se.2 Ibadet, poslunost, ustrajnost, pridravanje Pravog puta i sl. tome su nazivi ije je znaenje jedno, a imaju dvije osnove od kojih je jedna: Da ne oboava nikoga osim Allaha.

1 2

Ovo je jedan od naziva za dervie i sufije (o.p.). Pogledaj 'Dennetski klju u koritenju sunneta kao dokaza' str. 129.

49

Druga: Da Ga ne oboava osim onako kako mu je naredio, ali da ga ne oboava na neki drugi nain slijedei prohtjev, pretpostavke i novotarije. _____________________ Kae: ''Meu njima ima onih skupina'' Ovo je esta skupina i oni su ti koji se poveuju onim ime zadobijaju neobiene moi zapostavljajui oboavanje Allaha i zahvalu. Ako se nekom od njih odgovori na dovu ili mu se neto razotkrije ili neto slino tome on se tome preda zapostavljajui ibadet i zahvalu Allahu. Kae: ''Ove stvari'' to znai da je razlog spasa pridravanje Kur'ana i sunneta, pridravajui se onoga to je Allah naredio i sa ime je poslao Svoje poslanike. Ako eli uspjeti onda se pridravaj Allahovih i Poslanikovih naredbi, i iskreno Njemu ispolji robovanje i ibadete i obavljaj obaveze, ovo je put spasa, erijat je laa Milostivog, ko se na nju popne spasit e se a ko izostane uguit e se. A onaj ko bude radio po erijatu znai da se uspeo na lau, a onaj ko zapostavi erijat i ne uspne se na lau nema sumnje da e se uguiti. Tako da je put spasa pridravanje Allahovih i Poslanikovih naredbi. Kae: ''Ibadet, poslunost'' Ovo su dvije nune osnove, i ibadet nee biti ispravan osim sa ove dvije osnove. Prva osnova je da ne oboava nikoga osim Allaha, to i jeste znaenje ehadeta 'la ilahe illallah', dok je druga da oboava Allaha onako kako je propisao i naredio a ne sa novotarijama i prohtjevima. Ovo je znaenje drugog dijela ehadeta 'enne Muhmmeden Rusulullah'. Ako izostane jedna od ove dvije osnove ibadet nee biti ispravan, tj. da ne oboava nikoga osim Allaha i da Ga ne oboava osim onako kako je propisao, a ne novotarijama i prohtjevima, tako da je prva ostvarivanje ehadeta 'la ilahe illallah' a druga osnova je ostvarivanje drugog dijela ehadeta 'enne Muhammeden Rusulullah'.

Allah

kae: = , _ < :

''Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ini dobra djela i neka, klanjajui se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridruuje!" (Sura ElKehf, 110) Uzvieni kae: , "A nije tako! Onome ko se bude Allahu predao i usto dobra djela inio, pripada nagrada kod Gospodara njegova; takvi se nee niega bojati, niti e za bilo im tugovati." (Sura El-Beqare, 112) Ili ajet u kojem Uzvieni kae:

50

 . / %_ . _ "Ko je bolje vjere od onoga ko je predao svoje lice Allahu, a dobroinitelj je i slijedi vjeru Ibrahimovu ispravno, ustrajavi u njoj? A Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja." (Sura En-Nisa, 125) _____________________ Kae: ''Ko udi '' U ajetu se spominju dvije osnove: '' neka ini dobra djela'' ovo je druga osnova, ''i neka, klanjajui se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridruuje!" Ovo je prva osnova. Kae: '' A nije tako! Onome ko se bude Allahu predao'' Predaja je iskreno ispoljavanje vjere radi Allaha,''i usto dobra djela inio'' dobroinstvo i usavravanje djela i da bude shodno erijatu. Kae: ''Ko je bolje vjere'' Ko se preda Allahu, ovo je prva osnova, i dobra djela ini je druga osnova.

Dobro djelo je dobroinstvo i injenje lijepih djela, lijepa djela su ona koja voli Allah i Njegov Poslanik, i to je ono to je On naredio kao obaveznim ili poeljnim. A ono to je u vjeri od novotarija a nije spomenuto u Kur'anu, niti u vjerodostojnom sunnetu, one su ko god da ih izrekne nedozvoljene i nepropisane. Allah i Njegov Poslanik ih ne vole, tako da ne mogu biti dobra i lijepa djela. Kao i onaj koji ini ono to nije dozvoljeno, poput razvrata i nepravde ne moe biti od dobrih i lijepih djela. A Njegove rijei: = , ''...i neka, klanjajui se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridruuje!" (Sura ElKehf, 110) Ili rijei:

''Ko je predao svoje lice Allahu'' (Sura En-Nisa, 125) Ovo je iskreno ispoljavanje vjere Allahu. Omer b. Hattab je govorio: ''Allahu uini sva moja djela dobrima, i uini ih iskreno radi Tvog Lica, i ne uini u njima nikome udjela.''

51

Fudajl b. Ijjad o rijeima Uzvienog ''...da bi iskuao koji e od vas bolje postupati'' je rekao: ''Najiskrenije i najpravilnije.''Pa su rekli: ''Ebu Alija, ta znai najiskrenije i najpravilnije?Kae: ''Ako je djelo iskreno ali nije ispravno nee biti prihvaeno, a ako je ispravno a nije iskreno opet nee biti prihvaeno, sve dok ne bude iskreno i ispravno. Iskreno tj. da bude radi Allaha, i ispravno da bude na osnovu sunneta.'' _____________________ Kae: '' Dobro djelo'' Znai da se vjera iskreno ispoljava samo radi Allaha. Kae: '' Omer b. Hattab je'' Ovdje se radi o obestinjavanju obadvije osnove. Allahu uini sva moja djela dobrima, ovo je prva osnova. I uini ga Tebi iskrenim, ovo je druga osnova. Kae: ''Fudajl je rekao'' Ovdje se takoe radi o obadvije osnove, iskreno tj. prva osnova i ispravno tj. druga osnova.

Ako bi se reklo: ''Ako je sve ono to Allah voli unutar naziva ibadet zato se onda spominju i druga djela (kao to su mustehabi ili mekruhi i harami)?'' Kao to je u Fatihi: ''Tebe oboavamo i od Tebe pomo traimo.'' Ili Njegove rijei Poslaniku: & { ''Zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj!'' (Sura Hud, 123) Kao i u obraanju drugim poslanicima. Rei e se da ovoga ima dosta primjera, kao to su ajeti u kojima Uzvieni kae: % < :< ''...namaz, zaista, odvraa od razvrata i od svega to je runo.'' (Sura El-Ankebut, 45) Kao i rijei: & < |< :< < : < < /

"Allah zahtijeva da se svaije pravo potuje, dobro ini, i da se blinjima udjeljuje, a razvrat i sve to je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje." (Sura En-Nahl, 90)

52

Davanje blinjima je od pravednosti i dobroinstva, kao to su razvrat i nasilje zla djela. Kao to kae: < "A oni koji se vrsto dre Knjige i koji obavljaju namaz.'' (Sura El-A'raf, 170) Obavljanje namaza je od najveih djela utemeljnih na pridravanju Kur'ana. Ili Njegove rijei o vjerovjesnicima: _ _ < {

"Oni su se trudili da to vie dobra uine i molili su Nam se u nadi i strahu.'' (Sura El-Enbija, 90) Njihova molba u nadi i strahu je od dobrih djela, a ovakvih primjera je mnogo u Kur'anu. _____________________ Kae: ''Ako bi se reklo'' Kae: ''Ako je sve ono to Allah zahtijeva unutar smisla ibadeta zato onda povezuje neke od vadiba sa mustehabima u kontekstu ibadeta, kao to je spomenuto u ajetu: ''Tebe oboavamo i od Tebe pomo traimo.'' Vezao je islam sa ibadetom a islam se gradi na ibadetu. Autor je odgovorio da se ovome odgovara tako da kada se vee spomen mustehaba sa ibadetima da to biva radi njegove vanosti, i jer je njegovo spominjanje openito radi pojanjenja njegove vanosti. Ili ako se ne bi spomenuo to bi znailo da ne ulazi pod termin ibadeta. Ali ako se neto spomene uz njega onda ne ulazi pod taj pojam kao to je siromah i nevoljnik. Ako se siromah spomene samostalno onda se odnosi na nevoljnika, a ako se nevoljnik samostalno spomene onda se odnosi i na siromaha. A ako se spomenu zajedno onda je siromah sa veom potrebom.

Ovo poglavlje se nekada spominje tako to jedna stvar biva unutar druge, pa se spominje sa njim kako bi se ukazalo posebno na njegov spomen jer je on traen kroz opi i posebni pojam. Dok se u drugim prilikama znaenja jednog naziva razlikuju shodno samostalnosti ili sa pridruivanjem drugog naziva. Pa ako se spomene samostalno onda se odnosi na openitost tog naziva, a ako se spomene usporedno sa drugim imenom onda se tie posebno njega. Kao to je naziv 'siromaan' i 'nevoljnik' to se spominju odvojeno u ajetu gdje Uzvieni kae: / : < "Siromasima koji su iznureni na Allahovom putu.'' (Sura El-Beqare, 273) Ili ajet: 53

 ''Da deset siromaha nahranite.'' (Sura El-Maide, 89) Iako se u ovom drugom ajetu spominje rije 'miskin' ima isto znaenje kao i prva rije 'fekir' tj. siromaan, tako da jedan pojam ulazi u smisao i znaenje drugog. Ali kada su spomenuti zajedno: < : <

"Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima.'' (Sura Et-Tewbe, 60) Znai da su postali dvije razliite vrste. Dok neki kau poseban termin se vee na opi pojam u trenutku ako su spomenuti zajedno, ali sutina toga je da ne mora tako biti. Uzvieni kae: |;

"Ko je neprijatelj Allahu, melecima Njegovim i poslanicima Njegovim i Dibrilu i Mikailu.'' (Sura El-Beqare, 98) _________________________ Kae: ''Ovo poglavlje'' Znai da se trai dva puta, jednom po opem znaenju drugi put po posebnom znaenju shodno ovom miljenju. Kae: ''Ko je neprijatelj '' Spomenuo je Dibrila i Mikaila sa melecima a i oni su meleci. Allah kae: .

"Kad smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina.'' (Sura El-Ahzab, 7) Tako da je spomenuo posebne pojmove sa opim zbog razliitih razloga. Nekada se to deava radi odreene specifinosti u odnosu na ostale lanove opeg pojma, kao to je spomenut Nuh, Ibrahim, Musa i Isa. A nekada zbog neogranienog opeg pojma iz kojeg se razumije openitost kao to je u rijeima Uzvienog:

: . < < . < _ : 54

''Uputa je onima koji se Allaha boje, koji u nevidljivi svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i dijele od onoga ime smo ih Mi opskrbili i onima koji vjeruju u ono to je objavljeno tebi i to je objavljeno prije tebe.'' (Sura El-Beqare, 2-4) Tako da rijei: ''nevidljivi svijet vjeruju'' obuvata sve vrste gajba u koji se mora vjerovati, ali istina je da je spomenut kao opi pojam. Tako da u njemu nema dokaza da je od gajba ''ono to je tebi objavljeno i ono to je objavljeno prije tebe.'' Takoe se moe skrenuti panja na stvar o kojoj se obavjetava, a to je gajb ili kao obavjetavanje o gajbom, a to je ono to je objavljeno tebi i ono to je objavljeno prije tebe. Od ove vrste jesu i rijei Uzvienog: < : ''Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz namaz.'' (Sura El-Ankebut, 45) I rijei: < "A oni koji se vrsto dre Knjige i koji obavljaju namaz.'' (Sura El-A'raf, 170) A itanje Knjige moe biti slijeenje i djelovanje po njoj, kao to kae Ibn Mes'ud o rijeima Uzvienog: , < "Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je itaju istinito i ispravno.'' (Sura El-Beqare, 121) _____________________ itanje ili uenje Knjige se dijeli na dva dijela: uenje to znai djelovanje po njoj, i uenje tj. itanje. Dok u ovom ajetu se odnosi na slijeenje njenih uputa i djelovanje na osnovu njih.

Kae: ''Dozvoljavaju ono to je dozvolio, zabranjuju ono to je zabranio, vjeruje u njegove manje jasne ajete i rade po onima koji su jasni.''1 Slijeenje Knjige obuhvata namaz i drugo, ali ga je spomenuo posebno radi njegovog isticanja. Takoe Allahove rijei upuene Musau: { : : /

Biljei ga Ibn Derir u 'Dami'a bejan' (2/519), i Abdu-r-Rezaq u svom 'Tefsiru' (1/56)

55

''Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene nema; pa Meni ibadet ini i namaz obavljaj radi Mog spomena! (Sura Ta-ha, 14) Obavljanje namaza radi Njegovog spomena je radi samog ibadeta. Kao rijei Uzvienog: _ / ;

"O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo Istinu.'' (Sura El-Ahzab, 70) I rijei: "O vjernici, Allaha se bojte i traite ono to e vas Njemu pribliiti.'' (Sura ElMaide, 35) Ili ajet: { / ;

"O vjernici, boj te se Allaha i budite s onima koji su iskreni." (Sura Et-Tewbe, 119) Sve ove stvari su od bogobajznosti, kao to kae Uzvieni: & { ''Zato samo Njega oboavaj i samo se u Njega uzdaj!'' (Sura Hud, 123) Uzdanje u Allaha je traenje pomoi, to je ujedno i ibadet Allahu, ali je posebno spomenuto kako bi ga rob tako shvatio radi njegove specifinosti. Jer ono pomae u obavljanju drugih ibadeta jer On ne biva oboavan osim sa Njegovom pomoi. Ako ove stvari postanu jasne onda e od savrenstva roba biti izvravanje ili ostvarivanje pravilnog robovanja Allahu, i kad god se povea stupanj po kojem rob ostvaruje robovanje poveava se njegovo savrenstvo i podie se njegov stupanj. _____________________ Kae: ''Dozvoljavaju ono to je dozvolio'' Ovo se odnosi na svako stvorenje, jer savrenstvo svakog stvorenja jeste u robovanju Allahu, znajui da kad god ostvari vid robovanja biva kod Allaha potpuniji i blii Njemu. A ako bude nedostajao dio robovanja u tom trenutku se umanji njegovo savrenstvo i bliskost sa Allahom. Ovo se odnosi na poslanike, vjerovjesnike, meleke, dine i ljude. Kad god stvorenje ostvari robovanje ostvari se njegovo pribliavanje Allahu i povea mu se stupanj i ugled kod Allaha, a ako oslabi njegovo ostvarivanje robovanja udaljit e se od Allaha, a njegov stupanj i ugled e se kod Allaha umanjiti.

56

Ko pimisli da stvorenje moe izai iz okvira robovanja na bilo koji nain ili da je izlazak iz okvira robovanja stvar savrenstva onda je on najvei neznalica meu stvorenjima, ak u najveoj je zabludi. Allah < . < & %_ ''Oni govore: Svemilosni je uzeo dijete!", Uzvien neka je On! A meleki su samo robovi potovani. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kao On naredi. On zna ta su radili i ta e raditi, i oni e se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe.'' (Sura El-Enbija, 26-28) I kae: . { . [ ? . _ . < . | . [ . _ [ < { . . _ : kae:

< .

''Oni govore: "Svemilosni je uzeo dijete!" Vi, doista, neto krupno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, to Svemilosnom pripisuju dijete! A Svemilosnom ne treba to da uzima dijete! Ta, svi e oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, doi Svemilosnom kao robovi. On ih je sve obuhvatio i tano izbrojio, i svi e Mu na Sudnjem danu doi pojedinano.'' (Sura Merjem, 88-95) O Isau Uzvieni Kae: ;. <

"On je bio samo rob na koga smo Mi blagodati prosuli i uinili ga primjerom sinovima Israilovim." (Sura Ez-Zuhruf, 59) _____________________ Kae: ''Ko pomisli'' oito je da ajet: ''doi Svemilosnom kao robovi'', tj. svako ko je na nebesima i na Zemlji doi e na Sudnjem danu kao rob, i nema nikoga ko bi mogao izai iz okvira robovanja. ejh je naveo veliki broj ajeta kako bi pojasnio da nema nikoga a da ne robuje kao i to da je Allah najasnija i najvelianstveija bia opisao robovanjem. Kae: ''O Isau'' opisao je Isaa svojstvom robovanja ''On je samo rob'' a bio je plemeniti vjerovjesnik i pored toga on ne izlazi iz okvira robovanja Allahu.

57

Allah

. | & <

kae:

''Njegovo je ono to je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu budu pokorni , i ne zamaraju se, hvale Ga nou i danju, ne malaksavaju." (Sura El-Enbija, 19-20) I kae: . _ | _ [ < _ / "Mesihu nee biti zazorno da bude Allahov rob, pa ni meleki, Njemu najblii. A one kojima bude zazorno da Njemu robuju, i one koji se budu oholili, Allah e ih sve pred Sebe prikupiti. Vjernike koji su dobra djela inili On e prema zasluzi nagraditi i jo e im, iz obilja Svoga, vie dati; a one koji su zazorni bili i oholili se na bolne e muke staviti i oni nee nai sebi, mimo Allaha, ni zatitnika ni pomagaa." (Sura En-Nisa, 172-173) I kae: . < & | "Gospodar je va rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja u vam se odazvati! Zbilja, oni koji se ohole pred time da Mi robuju ui e, sigurno, u Dehennem ponieni." (Sura El-Mu'min, 60) _____________________ Kae: ''Njegovo je ono to je na nebesima'' Oni koji su kod Njega su meleci a Allah ih je opisao svojstvom robovanja kao i to da se ne zaziru da Mu budu pokorni. Kae: ''Nee biti zazorno'' Tj. Nikome ne smije biti zazorno da robuje Allahu, ne Isau a ni melecima, i svi su oni Allahovi robovi. Oni oboavaju Allaha i to ih umiruje, to im daje duhovni smiraj jer osjeaju slast kroz robovanje Allahu. Ali se ne zaziru da robuju Allahu pored njihovog ugleda i savrenstva. A ugled i savrenstvo nisu zadobili osim kroz robovanje Allahu. Kae: ''A one koji se budu oholili'' Ovo je prijetnja svakom onome ko se zazre i uzoholi od robovanja Allahu, tako to e biti kaenjen bolnom patnjom. & < ;< _ <

58

Kae: ''Gospodar va je rekao'' Ovo je prijetnja oholnicima koji ne ele da robuju Allahu tako to e biti uvedeni u Dehennem ponieni.''

Uzvieni kae: | . { < & <

"Meu znakovima su Njegovim no i dan, i Sunce i Mjesec. Ne inite seddu ni Suncu ni Mjesecu, ve inite seddu Allahu, Koji ih je stvorio, ako elite samo Njemu ibadet initi. A ako se oni uzohole pa, oni koji su kod Gospodara tvoga, hvale Ga i nou i danju i ne dosauju se." (Sura Fussilet, 37-38) I kae: < < < < _ < | . "I spominji Gospodara svoga u sebi, ponizno i sa strahopotovanjem i ne podiui jako glas ujutro i naveer, i ne budi nemaran, oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu ibadet ine; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tlo padaju." (Sura El-A'raf, 205-206) Mnogo je ajeta slinih ovome u emu se opisuju velianstvena stvorenja svojstvima robovanja, kao i kuenje svakog onoga ko eli izai iz tih okvira. Allah je obavijestio da je sve poslanike slao radi robovanja: : : ] < :

''Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato Meni robujte!'' (Sura El-Enbija, 25) U drugom ajetu kae: / {

"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadet inite, a kumira se klonite!" (Sura En-Nahl, 36) Israilovim sinovima kae: .

"O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato samo Meni ibadet inite!'' (Sura El-Ankebut, 56)

59

Ili gdje kae: ''...i samo se Mene bojte!" (Sura El-Beqare, 41) _____________________ Kae: ''Meu znakovima su Njegovim'' Sutina toga jeste da je meleke opisao robovanjem pa kae: ''oni koji su kod Njega'' tj. meleci. Kae: ''I Spominji Gospodara svoga'' Dakle naredio je Svom Poslaniku ibadet a meleke opisuje robovanjem. Kae: ''I slino ovome'' Allah je poslao poslanike da bi ljudima naredili da Njemu robuju i da vjeruju u Njegovu jednou, kao i da budu Njemu pokorni.

Uzvieni kae:

''O ljudi, robujte Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bili bogobojazni" (Sura El-Beqare, 21) I kae: <

'' Dine i ljude sam stvorio samo zato da Me oboavaju.'' (Sura Ez-Zarijat, 56) . < { . _ / % . _ / . < < . % < < U drugom ajetu kae:

"Reci: 'Meni se nareuje da robujem Allahu ispovijedajui Mu istu vjeru. I nareuje mi se da budem prvi musliman. Reci: 'Ja se bojim patnje na Velikom danu, ako Gospodaru svome budem neposluan. Reci: 'Samo, Allahu robujem ispovijedajui Mu istu vjeru, a vi, pored Njega, oboavajte koga hoete!' Reci: 'Gubitnici su, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je oevidan gubitak!" (Sura Ez-Zumer, 11-15) Svaki poslanik od poslanika je svoju davu zapoinjao sa pozivom Allahu na robovanje. Kao to je Nuh i oni poslije njega u suri E-u'ara i drugim surama, pa kae: , ] /

60

''O narode moj, samo Allahu ibadet inite, vi drugog boga osim Njega nemate.'' (Sura El-Mu'minun, 23) O ejtanu kae: < .

"E tako mi dostojanstva Tvoga ree sigurno u ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih meu njima robova iskrenih!" (Sura Sad, 82-83) O Jusufu kae: &:< ; .{ ''...da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Na iskreni rob." (Sura Jusuf, 24) I kae: < / . / "Uzvien neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni opisuju! To ne ine Allahovi iskreni robovi." (Sura Es-Saffat, 159-160) I kae: < . { } <

"On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga Pouzdaju, njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zatitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju." (Sura En-Nahl, 99-100) _____________________ Kae: ''O ljudi'' Ovo je naredba na robovanje Allahu svim ljudima, vjernicima i nevjernicima, kao to je u rijeima Uzvienog: ''Meni robujte'' dok je ovdje naredba upuena vjernicima. Kae: ''Dine i ljude Sam stvorio'' Dakle Allah pojanjava da je dine i ljude stvorio da samo Njega oboavaju. Kae: ''Reci: ''Meni se nareuje'' Ovo je Allahov Poslanik, najsavrenije stvorenje kojem je nareeno robovanje Allahu. Kae: ''Svaki poslanik'' Svaki vjerovjesnik je svom narodu nareivao robovanje i tevhid Allahu . Kae: ''Da odvratimo od njega'' Allah je otklonio od Jusufa zlo zbog njegove iskrenosti Allahu , a ejtan nema prevlasti nad Allahovim iskrenim robovima.

61

{ .: . : <

Allah

je opisao robovanjem sva Svoja odabrana stvorenja pa kae:

< .

"I sjeti se robova naih, Ibrahima i Ishaka I Jakuba, sve u vjeri vrstih i dalekovidih Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet i oni su, zaista, u Nas od onih obdarenih dobrih ljudi." (Sura Sad, 45-47) I kae: } , {<

"...i sjeti se roba Naeg Davuda, vrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraao." (Sura Sad, 17) O Sulejmanu kae: } , < ''divan je on rob bio, i mnogo se kajao!" (Sura Sad, 30) O Ejubu kae: , <

''...divan je rob on bio.'' (Sura Sad, 44) Takoe o njemu kae: , < : < "I sjeti se roba Naeg Ejjuba, kada je Gospodaru svome zavapio.'' (Sura Sad, 41) O Nuhu kae: _ _ & < ''O potomci onih koje smo sa Nuhom nosili!' On je, doista, bio rob veoma zahvalni." (Sura El-Isra, 3) O peatu Njegovih poslanika kae: < < < "Uzvien neka je Onaj Koji je u jednom asu noi preveo Svoga roba iz MesdidHarama u Mesdid-Aksa.'' (Sura El-Isra, 1)

62

Bila je to prva od dvije kible, pa ju je Allah uinio posebnom tako to je namaz u njoj uinio vrijednim za pet stotina namaza.1 I kae: / ''A kada je Allahov rob ustao da Mu se pomoli.'' (Sura El-Dinn, 19) I kae: < { "A ako sumnjate u ono to smo Mi objavili robu Svome.'' (Sura El-Beqare, 23) I kae: / _

''Sa izvora iz kog e samo Allahovi robovi piti.'' (Sura El-Insan, 6) I kae: _ "A robovi Svemilosnog su oni koji po Zemlji mirno hodaju.'' (Sura El-Furqan, 63) Ovakvih je primjera u Kur'anu veoma mnogo. _____________________ Allah je opisao Davuda, Sulejmana, Ejuba i Nuha svojstvom robovanja, isto tako je opisao i naeg Vjerovjesnika Muhammeda robovanjem u vremenu isra'a a nema sumnje da je to poasno mjesto, isto tako je Svog Vjerovjenika opisao kada je bila rije o davi. Kae:''A ako sumnjate'' pa do rijei: ''A robovi Svemilosnog'' Svog Vjerovjesnika je opisao robovanjem u trenutku objave: ''Pa je objavio Svom robu ono to mu je objavio.'' Poslune robove je opisao takoe robovanjem i u mnogo drugih sluajeva i primjera.

Biljei ga Bezar u 'Musnedu' 422, Ibn Abdu-l-Berr u 'Temhidu' (6/30), Tahavi u 'Mukilu-l-asar' (1/248). Pogledaj 'Ubudije' od ejha Alija Hasana Abdu-l-Hamida str. 99.

63

Poglavlje o razlikovanju imana

Ako se pojasni onda e biti oito da se ljudi po ovom pitanju razlikuju veoma mnogo i to u stvarnosti razlikovanja po razini imana. Po tom pitanju ljudi se dijele na opi i posebni pojam robovanja, zato je u Allahovom rububijetu bilo opih i posebnih poimanja. Zbog toga je irk u ovom ummetu bio tii od mravljeg hoda. A Allahov Poslanik u vjerodostojnom hadisu kae: ''Propao je rod zlatnika, propao je rob srebrenjaka, propao je rob kadife, propao je rob 'humejse', propao i izokrenuo se, ako se ubode na trn ne moe ga izvaditi, ako mu se udijeli zadovolji se a ako mu se uskrati ljuti se.''1

Biljei ga Buharija 6435 od Ebu Hurejre.

64

Tako da ga je Vjerovjesnik nazvao robom zlatnika, robom srebrenjaka, robom kadife, i ogrtaa. U hadisu ima kletvi i izrinih reenica. Kae: ''Propao i izokrenuo se, ako se udobe na trn ne moe ga izvaditi.'' ''Nek'' je vaenje trna, a ''munka' je neto poput pincete sa ime se vadi trn. Ovakvo je stanje sa onim koga pogodi nedaa ne moe se izvui iz nje, ali ne moe se ni spasiti jer je propao i izokrenuo se. Nije dobio ta je oekivao niti se zatitio od zla, ovakvo je stanje onoga ko robuje imetku. Zatim ga je opisao da ako mu bude udjeljeno on se zadovolji a ako mu se uskrati ljuti se. Kao to Uzvieni kae: : < "Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata. Ako im se iz njega da, zadovolje se, a ako im se ne da, odjednom se razljute." (Sura-Tewbe, 58) Njihovo zadovoljstvo i ljutnja su radi nekoga drugog ne radi Allaha. Ovakav je sluaj sa onima koji su vezani za vodstvo i ugled i sl. njima koji se povode za linim prohtjevima, ako dobije eljeno zadovoljan je a ako ne, ljuti se. Zato je on rob onoga to prieljkuje, potinjava se tome, tako da su ropstvo i robovanje u stvarnosti robovanje srca i njegovo potinjavanje. Onaj ko potini i porobi srce ono biva njegov rob. Zato se kae: Rob je slobodan dok je zadovoljan Slobodan ovjek je rob sve dok udi. _____________________

Rezime prethodnog odlomka

U pogledu robovanja Allahu ljudi se razliku veoma mnogo, a to je u sutini stvari njihovo razlikovanje u pogledu imana. Zato je u Allahovom rububijetu bilo opih i posebnih poimanja. A irk u ovom ummetu je zbog toga tii od mravljaeg koraanja na bijelom kamenu u tamnoj noi. Istinsko robovanje je robovanje srca, a kada se neije srce potini neemu onda mu biva robom, ako je srce potinjeno Allahu onda je on Allahov rob, a ako ga potini nekome drugom onda je on neiji drugi rob a ne Allahov. Tako da je istinsko robovanje robovanje srca, makar ovjek bio zatvoren i zarobljen, jer je srce smireno a ovaj zatvor mu nemoe nita natetiti. Ali ako je srce potinjeno nekome drugom mimo Allaha, makar bio slobodan i puten on je jo uvijek neiji rob, tako da je sutinsko i istinsko robovanje robovanje srca kao to je istinsko bogastvo bogastvo due.

65

Robovo robovanje je uslovljeno da mora biti shodno onome to Allah voli ili mrzi, tako da je Allahov evlija Allahov istinski rob, on je taj koji voli ono to Allah voli, a mrzi ono to mrzi Allah, mrsko mu je ono to je mrsko Allahu, prijateljuje sa onim kome Allah daruje prijateljstvo a neprijateljski se odnosi prema onome prema kome je i Allah neprijatelj, voli onoga koga je Allah zavolio, a mrzi onoga koga je Allah zamrzio, radi Allaha daje i uskrauje, tako da cijela njegova vjera biva radi Allaha. Voli onoga ko voli Allaha, jer ljubav prema onome ko voli tvog voljenog je ljubav prema voljenom, zato se od Poslanika prenosi u vjerodostojnom hadisu: ''Kod koga se nau tri stvari osjetit e slast imana. Da mu Allah i Njegov Poslanik budu drai od svakoga drugog, da voli ovjeka, i da ga ne voli osim radi Allaha, i da mrzi da se vrati u kufr nakon to ga je Allah iz njega spasio, isto kao to mrzi da bude baen u Vatru.'' ''Da voli ovjeka, i da ga ne voli osim radi Allaha'' je od potpunosti ljubavi prema Allahu . A rob ima potrebu za Allahom iz dva razloga: Zbog samog ibadeta, to je vrhunski razlog, a drugi razlog je traenje pomoi i uzdanje ili oslonac na Allaha to predstavlja djelotvorni razlog. Vjera Islam se gradi na predanosti jedino Allahu, a onaj ko se ne preda i ne pokori Allahu nije musliman, a onaj ko se preda Allahu i nekom drugom mimo Allaha onda je on murik, a onaj ko se ne preda Allahu je oholnik, a obadvojica, i murik i oholnik, su nevjernici. Tako da se ljudi dijele na tri skupine, skupina onih koji su se predali samo Allahu sa iskrenom vjerom samo Njemu, kao i sa vjerovanjem u Njega i Njegovog Poslanika, ovaj je uistinu vjernik. Skupina onih koji su se u onome to je oito predali Allahu ali u biti nisu vjernici, oni su munafici ili licemjeri. I skupina onih koji su se predali Allahu i nekom drugom oni su murici. I skupina onih koji su se uzoholili nad Allahom i nisu Mu se predali te su oni oholnici kao to je Faraon, Iblis i njima slini, tako da su se uzoholili od robovanja Allahu i nisu Mu se predali. Dok su se licemjeri u svojoj vanjtini predali Allahu ali u svojoj nutrini nisu povjerovali tako da su oni nevjernici. Murik je onaj ko se predao Allahu i nekom drugom, a musliman je onaj koji se pradao samo Allahu i nikome drugom, tako da je on vjernik u svojoj nutrini i vanjtini. ejh kae:

''Ako se pojasni'' Tj. da se oni u pogledu robovanja Allahu razlikuju veoma mnogo, to znai da se razlikuju u pogledu vjerovanja u Allaha i Poslanika, a to i jeste njihovo razlikovanje u ibadetima. Kae: ''Po tom pitanju oni se dijele'' Zbog njegovog srca potinjenog ovim stvarima, zbog toga to se ljuti i zadovoljava radi srebrenjaka. Kadifa i 'humejsa' su vrste tkanina na kojima nema dlaica niti vezova. to znai da je potinjen ovim stvarima, i jer se njegovo srce potinjava tim stvarima zato biva zadovoljan sa njima i radi njih se ljuti, zato je rekao: ''Ako mu se udjeli zadovoljan je ako mu se uskrati ljuti se.'' 66

Kae: ''Zatim ga je opisao'' Ovo je sluaj sa licemjerima, tj. da su robovi zlatnika i robovi srebrenjaka slini munaficima zbog toga to se ljute radi ovosvjetskih koristi i zadovoljava se dunjalukom. Kae: ''Ovakav sluaj'' Jer je robovanje robovanje srca, a ovjek iako je rob svom posjedniku slobodan je dokle god je zadovoljan, ovo se odnosi na slobodnog ovjeka i roba sve dok je zadovoljan onim to ima i sa onim to mu je Allah podario tako da je on slobodan makar bio rob. A slobodan ovjek, koji sam sa sobom raspolae, ostat e rob sve dok tei i udi za ovosvjetskim vrijednostima. Svaki ovjek dokle god je u njegovom srcu udnja za ovosvjetskim vrijednostima ostaje rob. Dok je rob slobodan makar bio i svezan, jer je robovanje u stvari robovanje srca, a sloboda je sloboda srca u sutini. Ovo je ono to ovjek svakim danom svjedoi i vidi u svojoj okolini, veliki broj ljudi nisu zadovoljni niti se osjeaju oputeno, iako posjeduju veliki imetak ali im srca nisu smirena. Uvijek, dano-nono, se brinu kako e im vie imetka sakupiti, dok su budni i dok sanjaju samo o tome razmiljaju. Da li ga sakupljaju na dozvoljen ili ne dozvoljen nain za njih to nije bitno. Oni nisu smireni meu svojom djecom, niti dok jedu ili piju, jer su njihova srca potinjena imetku, dok je nekim ljudima Allah podario bogastvo u srcu i ubjeenje, tako da ga vidi kako je smiren makar imao sasvim malo novca.

Neko je rekao: Bio sam posluan eljama pa su me zarobile A da sam bio zadovoljan ostao bi slobodan. Kae se: ''udnja za imetkom je oma oko vrata, okovi oko nogu, ako se oslobodi ome oko vrata ojaaju mu se okovi oko nogu.'' Prenosi se od Omera b. Hattaba da je rekao: ''udnja za dunjalukom je siromatvo, a zapostavljanje dunjaluka je bogastvo, pa ako neko od vas izgubi nadu za neim ovosvjetskim ostat e neovisan o njemu. _____________________ Kae: ''Neko je rekao'' Oma je ono to se stavlja oko vrata, a zavist je bolest srca u prsima, Allah kae: ''A iz njihovih prsa smo uklonili zavist, jedni e naspram drugih kao braa sjediti.'' Tako da se ova dva znaenja razlikuju oma i zavist. Allah kae: ''Mi smo oko njihovih vratova uinili ome.'' Ome su mnoina od oma: ''Mi smo za nevjernike okove, sindire i oganj razbuktali pripremili.'' Sindiri su lanci na vratovima sa kojima e biti voeni i bacani u Dehennem. Tako da je rije 'gul' vidljiva i opipljiva stvar tj. oma oko vrata od konopca ili neeg drugog, a 'gil' je zavist koja biva u prsima.

67

Ovo ovjek osjea sam po sebi, jer ako izgubi nadu u neku stvar nee je vie traiti niti uditi za njom, tako da mu srce nee ostati ovisno o tome niti prema onome ko to ini ako se radi o djelima. Meutim ako udi za nekom stvari njegovo srce se vee za nju, tako da postaje ovisan zbog nje i zbog onoga za koga misli da preko njega moe dobiti tu stvar, a ovo se odnosi na novac, ugled i poloaj i sl. Allah kae: , /

''Vi od Allaha hranu traite i Njemu ibadet inite i Njemu zahvalni budite! Njemu e te se vratiti.'' (Sura El-Enkebut, 17) Rob mora ima hranu jer ima potrebu za njom. Pa ako bude traio opskrbu od Allaha znai da je Njegov rob, ali ako je bude traio od stvorenja znai da je postao rob tog istog stvorenja jer je neovisan o njemu. Zato je u osnovi zabranjeno da se neto prosi ili trai od stvorenja, osim ako nije u nudi onda je dozvoljeno. O zabrani traenja ima mnogo hadisa u 'Sahihima' i 'Sunnenima' a i 'Musnedima'. Kao to Poslanik kae: ''Nee neko od vas prestati prositi sve dok ne doe na Sudnji dan a njegovom licu nee ostati nita od mesa.''1 Ili hadis: ''Ko bude od ljudi prosio a posjeduje ono to mu je dovoljno, zbog svog proenja e na Sudnji dan doi izgrebanog ili unakaenog ili izgrienog lica.2 Ili hadis: ''Proenje nije dozvoljeno osim ovjeku koji ima dug u vrijednosti njegovog imetka, ili za otkup od krvarine, ili zbog estokog siromatva.''3 _____________________ Kae: ''Ovo ovjek'' Zato to traenje od stvorenja znai naklonost srcem istom tom stvorenju zbog potrebe za njim i jer njegovo srce biva potinjeno tom stvorenju. Zbog toga proenje ili traenje bilo ega od stvorenja nije dozvoljeno osim u prijekoj nudi. Zato je ova zabrana dola u hadisu a onaj ko trai i prosi od ljudi kako bi gomilao novac u tom sluaju on je poput onoga koji uzima eravice. A ko bude traio od ljudi radi gomilanja doi e na Sudnji dan izgrebanog lica. U drugom hadisu stoji da je Allahov Poslanik rekao: ''ovjek nee prestati prositi sve dok ne doe na Sudnji dan a na njegovom licu nee biti ni komadi mesa.'' U hadisu od Kubejsa se prenosi da je rekao: ''Rekao je Allahov Poslanik : ''Proenje nije odzvoljeno osim trojici: ovjeku koji je uzeo dug pa sve dok ga ne vrati pa prestane prositi, ovjeku kojeg je pogodila nedaa koja mu je unitila imetak pa sve dok ne nae ono ime e jesti i ta e jesti zatim prestane prositi i ovjeku kojeg je pogodilo veliko siromatvo, pa se podignu tri razumom obdarena ovjeka i posvjedoe da je tog i tog pogodilo siromatvo, pa prosi dok ne utali svoju potrebu od hrane.'' Zatim kae: ''A ono to
1 2

Biljei ga Buharija 1474, Muslim 1040. Biljei ga Ebu Davud, 1626, Nesai 5/97, Tirmizi 650. 3 Biljei ga Ahmed 3/100/114/126 i Ebu Davud 641.

68

je mimo toga je haram, i onaj ko ga uzima jede haram.'' Isti je sluaj sa onim ko od ljudi trai neto mimo imetka a bolje je da ne trai kao to e ejh pojasniti. Allahov Poslanik je uzeo prisegu od nekih ashaba da ne trae od ljudi uope nita, tako da je pojedincima od njih znao pasti tap na zemlju dok su bili na jahalici ali nije traio da mu ga neko dohvati nego bi siao lino i uzeo ga. Iako pojedini ljudi dok odmaknu u godinama stalno trae dodaj mi ono ili donesi mi ono, ali ovjeku ne pristaje da trai od ljudi, i koliko god moe ovjek da bude neovisan od ljudi to mu je bolje.

Ovo je znaenje u 'Sahihima' kao i hadis: ''Da neko od vas uzme konopac zatim ode sakupljati drva bolje mu je nego da prosi pamu ljudi da dnu ili ga odbiju.''1 Ili hadis: ''Ako ti neto doe od ovog imetka a ti to ne zahtijeva niti udi za njim onda uzmi, a ako ne neka ti dua ne tei za njim.''2 Zabranio je da se uzme novac ako se trai ili ako mu srce za njim udi. U vjerodostojnom hadisu kae: ''Ko bude traio od Allaha bogastvo dat e mu ga. A ko bude traio od Allah ednost podarit e mu je. A ko bude traio od Allaha strpljivost Allah e ga uiniti strpljivim. A nikome nije dat bolji i vei dar od strpljivosti.''3 Pojedinim ashabima je nareivao da nita ne trae ni od koga. U 'Musnedu'4 se prenosi da: ''Ebu Bekru bi ispao tap iz ruke ali nikome nije rekao da mu ga dohvati nego bi rekao: ''Moj prijatelj mi je nareivao da od ljudi ne traim nita.'' U Muslimovom 'Sahihu'5 i drugima od Aufa b. Malika se prenosi da je Vjerovjesniku dao prisegu u Taifi pa im je otkrio tajnu rije ''Da ne trae od ljudi nita.'' Nekima od tih ljudi bi ispao tap ali nisu rekli da im se doda. _____________________ Kae: ''Nije dozvoljeno traiti'' Tj. onaj kome je dozvoljeno traiti jeste radi duga, ili da se zauzima za pomirenje izmeu dva plemena, ili dva sela, ili dvije osobe, ili suprunika, ali u na svoj ugled preuzme novac tako da onome dadne deset hiljada, onome hiljadu, tako da ovaj trai kako bi dostavio tim ljudima. Makar on bio i bogat, ali ako preuzima na sebe ovu odgovornost moe traiti dok ne sakupi te svote kako bi ljude izmirio dat e mu se makar i iz zekata jer on spada u kategoriju prezaduenih kao nadoknada zbog njegovog humanog djela ako eli da pomiri dvije osobe, dva plemena ili dva suprunika. Ali na sebe preizima dugove, tako da e mu se dati od zekata kako bi vratio ove dugove i kako bi bio potaknut na ovo humano
1 2

Biljei ga Buharija 1471. Biljei ga Buharija 13/153. 3 Biljei ga Buharija 1469, i Muslim 1053. 4 Musned br. 65, Ahmed akir kae da je hadis slab zbog isprekidanog lanca. 5 Muslimov 'Sahih' br. 1043, biljei ga i Ebu Davud 1626.

69

djelo. Ovaj ovjek se zove 'prezaduen' 'zu garem' ili zbog krvarine kao da ubije nekoga nenamjerno, njegova krvarina pada na njegovu familiju. Ali ako nema familije ili da je ubistvo namjerno ili nalik namjernom to mu se oprosti, ako je on taj koji je oduzeo ivot onda e traiti odljudi sve dok ne vrati taj dug. I trei je onaj kojeg je pogodilo estoko siromatvo, pa trai od ljudi shodno svojoj potrebi i potrebi svoje djece.

Mnogo je dokaza koji ukazuju na to da se svaka potreba trai od Stvoritelja, kao i to da je zabranjeno traiti od stvorenja. Kao to Uzvieni kae: . ''A kad zavri, molitvi se predaj i samo se Gospodaru svome obraaj!'' (Sura ElInirah, 7-8) Vjerovjesnik je Ibn Abbasu rekao: ''Ako trai trai od Allaha, ako trai pomo trai je od Allaha.''1 _____________________ Kae: ''A kada zavri'' - Sutina je u rijeima ''Gospodaru se svom obraaj'' tj. od Njega trai ono to ti treba, rije Gospodar je u akuzativu to znai samo od Allaha trai i ni od koga drugog. Tako da se samo svom Gospodaru obraa kod potreba. Kae: ''Vjerovjesnik od stvorenja. je rekao Ibn Abbasu'' Ako trai trai od Allaha tj. ne trai

Ibrahim, Allahov

prijatelj, svom narodu kae:

''Vi od Allaha hranu traite.'' (Sura El-Ankebut, 17) Ali nije rekao 'vi hranu traite od Allaha' jer u prethodnom sluaju se pravi ogranienje tako da traenje ne biva ni od koga osim od Allaha. Kao da je rekao: 'Ni od koga nemojte traiti hranu osim osim od Allaha.' Allah je rekao: ,% / ''Traite od Allaha iz Njegove blagodati.'' (Sura En-Nisa, 32) ovjek mora traiti ono to mu treba, a opskrbu nee traiti osim od Allaha, niti e se aliti osim Njemu. Kao to je Jakub rekao: ''Lijepo strpljenje.'' (Sura Jusuf, 18)

Biljei ga Ahmed 1/293/307, i Tirmizi 2516.

70

/ : "Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim.'' (Sura Jusuf, 86) Allah je u Kur'anu spomenuo ignorisanje na lijep nain, opratanje na lijep nain i strpljenje na lijep nain. Neko je rekao da je ignorisanje na lijep nain bez nanoenja tete, lijepo opratanje bez prigovaranja, a lijepo strpljenje bez jadikovanja stvorenju. Zato kada se Ahmedu, dok je bio na bolesnikoj postelji, proitalo od Tavusa kako mu je bilo mrsko da se jei u bolesti, rekli su da je to aljenje, Ahmed nije jeao sve dok nije umro.1 _____________________ Kae: ''Allah Svom prijatelju'' Ovo ukazuje na skromnost i pobonost selefu saliha a posebno Imam Ahmed , kada se razbolio, jeao je od estine bolesti pa mu se proitalo da je Tavus b. Kejsan Jemani tabiin mrzio jeanje bolesnika jer mu se pie kao grijeh zbog toga toje to aljenje stvorenjima a trebalo bi se aliti Stvoritelju, pa se Ahmed strpio u uutio sve dok nije umro. aljenje Stvoritelju ne suprotira se lijepom strpljenju jer je Jakub rekao: / : ''Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim.'' (Sura Jusuf, 83) Tj. bolje se strpiti nego se jadati.

Omer b. Hattab bi na sabah namazu uio suru Junus, Jusuf i En-Nahl pa bi naiao na ovaj ajet onda bi zaplakao da se njegovo jecanje ulo do zadnjih safova. _____________________ Kae: ''aljenje Stvoritelju'' aljenje i jadikovanje biva samo Allahu, od Allaha je data nedaa i Njemu se radi nje i ali. aljenje Stvoritelju ne suprotira ovjekovom vjerovanju nego mu je zabranjeno da se ali stvorenjima, osim ako se ne radi o nudi ili da bude upitan pa pojasni da je njegovo stanje takvo i takvo, ili kao da eli ukazati na svoje stanje. Isti je sluaj i kod lijenika ako se ovjek eli lijeiti kod njega mora mu rei osjeam se tako i tako, ili da odgovori svojoj djeci i eni ako ga upitaju pa ih on obavijesti ali ne u smislu da im se ali. Ali jadanje nije dozvoljeno, a aljenje Stvoritelju nije jadikovanje, zato je Uzvieni o Jakubu rekao: '' I ja se neu jadati.'' Zatim kae: ''Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim.'' Kae: ''Omer b. Hattab bi'' Omer je uio duge sure kao to su Junus, Jusuf i EnNahl, kada je bio uboden Omer je uio ove sure sve dok se ljudi ne bi skupili u demat, posebno na prvom rekatu jer je na sabah namazu dozvoljeno da se odulji sa
1

'Sijjer e'alam nubela' 11/215.

71

uenjem zbog toga to ljudi nakon buenja imaju potrebu da uju Allahov govor i da o njemu razmialjaju. Omer je uio ove sure a kada bi naiao na ovaj ajet: ''Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim.'' zaplakao bi da bi se njegovo jecanje ulo do zadnjih safova, a onaj ko bolje spoznaje Allaha vie Ga se i boji.

Musa je dovio1: ''Allahu Tebi hvala, Tebi se ali, samo Ti pomae, i od Tebe se pomo trai, i u Tebe se uzda, nema snage niti moi niko osim Tebe.'' U dovi koju je uio Poslanik kada su mu stanovnici Taifa uinili ono to su uinili, rekao je: ''Allahu Tebi se alim od slabosti moje snage, i mog malog uticaja, i moje slabosti do ljudi, o Najmilostiviji, Ti si Gospodar slabih, Ti si moj Gospodar. Gospodaru kome e me prepustiti? Dalekom da me iznevjeri, ili neprijatelju kojem si prepustio moju stvar? Ako nisi ljut na mene onda se ne brinem, iako mi je Tvoj oprost potrebniji. Utjeem se sa Svjetlou Tvog Lica koja je osvijetlila tamu, i poboljala stanje na dunjaluku i Ahiretu, da se na mene ne spusti Tvoja srdba, ili da me dostigne Tvoja ljutnja, Tebi se alim i nema snage ni moi niko osim Allaha.'' U nekim predjama stoji: '' nema snage ni moi niko osim Tebe.''2 Kad god se ojaa pouda roba za Allahovom blagodati, milou, kao i nada za ispunjenje njegove potrebe ili otklanjanja tete, ojaa se njegovo robovanje Allahu, kao i njegova sloboda u odnosu na svakog drugog mimo Njega. Isto kao to udnja za stvorenjem povlai za sobom robovanje istom, a gubljenje nade u njega obavezuje osamostaljenje srca u odnosu na njega, kao to je reeno: ''Osamostali se od koga hoe bit e isti kao on, a uini neto dobro nekome bit e mu pretpostavljeni, a trai potrebu od koga hoe bit e njegov rob.'' _____________________ Kae: ''Musa je dovio'' Dakle kada je rekao: ''Tebi se ali'' to znai da upuivanje albe Allahu ne kontrira strpljivosti. Kae: ''U dovi'' Oito je da se Poslanik alio Allahu, ali to isto ne kontrira strpljivosti, 'Allahu Tebi se alim od slabosti moje snage' to znai da alba ne kontrira strpljivosti. Kae: ''Kad god se'' To znai ako se osamostali u odnosu na osobu postat e kao i on, dakle isti ste u onome to on treba od tebe i ti od njega, ili da on od tebe treba neto a ti od njega ne treba, i jer si ti neovisan o njemu kao i on o tebi. Osamostali se od koga hoe bit e isti kao i on. Ako uini neko dobro prema nekome bit e njegov pretpostavljeni, tj. ako nekome neto dadne postat e njegov pretpostavljeni a on e biti kao tvoj rob jer si ti prema njemu dobro uino i dao mu. A ako ima
ejh Ali Hasan kao komentar na 'Ubudije' kae: 'Postoji mogunost da je ova predaja od israilijata.' Pogledaj 'Ubudije' sa provjerom od Alija Hasana, str. 112. 2 Biljei ga Ibn Ishak u 'Siri' 2/70, u njenoj probvjeri kao mursel predaju od Taberija u njegovom 'Tarihu' 2/344. pogledaj vie o tome u 'Ubudije' provjereno od Alija Hasana str. 113.
1

72

kakvu potrebu kod nekoga postat e kao njegov zarobljenik i rob jer ti treba neto od njega i tvoje se srce vee za njega. Dok osoba od koje se osamostali biva poput tebe, a onaj koji ima potrebu od tebe je kao tvoj zarobljenik, a onaj od kojeg ti neto treba ti si njegov zatvorenik.

Takoe udnja roba za Gospodarom i nada u Njega je ono to potvruje njegovo robovanje Allahu. Zanemarivanje srca od upuivanja molbe Alahu i od nade u Njega povlai za sobom srano izbjegavanje robovanja Allahu, posebno ako se radi o onome koji se nada od stvorenja a ne nada se od Stvoritelja. Kao da se ovjek osloni na svoj poloaj ili vojsku, sljedbenike ili robove, porodicu i prijatelje, ili na imetak i svoje riznice, na svoju dominantnost i veliinu, na svog posjednika ili na posjed, na svog ejha ili slugu i druge, od onih koji su umrli ili e umrijeti, Uzvieni kae: [ & < {

''Ti se pouzdaj u ivog, koji ne moe umrijeti, i veliaj Ga, i hvali! A dovoljno je to to grijehe robova Svojih zna.'' (Sura El-Furqan, 58) Svaki ovjek koji vee svoje srce za stvorenja oekuje da mu pomognu, opskrbe ili da mu podare neto, on e potiniti svoje srce njima a to e u istom trenutku biti robovanje njima u onolikoj mjeri koliko se on nada od njih, makar bilo oigledno da je on njihov pretpostavljeni koji im nareuje kako i ta da rade, jer razum se osvre na injenice ne na ono to je oigledno. Ako se ovjekovo srce vee za enu makar mu bila dozvoljena njegovo srce e ostati zarobljeno a ona e sa njim raspolagati kako hoe i initi sa njim ta hoe. Oito je da je on njen gospodar jer joj je mu i on nju posjeduje, ali je u stvarnosti on njen rob i zarobljenik. Posebno ako ona sazna za njegovu potrebu prema njoj i strastvenu ljubav, kao i to da se on nebi mogao naviknuti na drugu osim nje, ona e sa njim raspolagati kao to raspolae diktatorski nepravedni gospodar sa svojim potlaenim robom, koji se nikakao ne moe osloboditi. Naprotiv ropstvo srca je gore od ropstva tijela, a potinjavanje srca je gore od potinjavanja tijela. _____________________ Kae: ''Takoe udnja'' Jer pouka u svemu tome je zbog same potrebe, i zbog toga ako ima potrebu za nekim njegovo srce se vee za njega a ako se osamostali u odnosu na njega veza vie ne postoji. Ako se ovjekovo srce vee za Allaha i svoje potrebe uputi Allahu, njegovo srce postaje robom Allahu a ako svoje potrebe uputi nekome od stvorenja postaje njegov rob. Kae: ''Ako se ovjekovo srce'' Ovo je svakidanjica, ako ovjek svoje srce vee za enu, makar bila njegova ena, oito je da je on mu, on je taj ko se o njoj brine, on je gazda u kui i on ih izdrava ali ona upravlja njime u svemu, a on nemoe da je se

73

rijei jer je njegovo srce potinjeno njoj zbog jake ljubavi i veze izmeu njegovog srca i nje.

Ima onih koji kada budu zarobljeni, zatvoreni i porobljeni tijelima njihova srca su smirena zbog toga, ak to vie oni sebi predstavljaju da su slobodani. Ali ako srce koje posjeduje tijelo bude porobljeno i zarobljeno, ovisno o nekom drugom mimo Allaha, ovo je potlaenost i tatalno ropstvo, a potlaeno robovanje je ono emu se srce potinilo. Robovanje i potinjenost srca je to na osnovu ega se gradi nagrada i kazna, a muslimana ako zarobi nevjernik ili ga porobi nepravednik bez ikakvog prava to mu nee natetiti, ako moe da izvrava ono to mu je naloeno od vadiba. Onaj ko se potini istinski, ako izvri Allahova prava i prava svojim nadlenih za to e imati dvostruku nagradu1, makar bio prisiljen da izgovori rijei kufra ako je njegovo srce stabilno u vjerovanju to mu nee natetiti. Meutim onaj ko potini svoje srce nekom mimo Allaha to je ono to mu moe natetiti, makar on bio vladar jednog naroda. _____________________ Kae: ''Ima onih koji kada budu potinjeni'' Zarobljenik je onaj koji svoje srce zarobi radi Allaha, i sve dok je ovjekovo srce slobodno i smireno nee mu nita nakoditi ono to mu se desi tijelu, jer je pouka na osnovu slobode, robovanja i smirenosti srca. Kae: ''Robovanje i potinjenost srca'' Pouka je u robovanju srca, pa ako je musliman zarobljen u dravi nevjernika a njegovo srce je smireno to mu nee natetiti jer on oboava Allaha i izvrava obaveze shodno mogunosti tako da mu zarobljenitvo ne moe natetiti. Makar bio prisiljen da izgovori rijei kufra sve dok je njegovo srce smireno i postojano u vjerovanju nita mu nee zatvorenitvo natetiti. Nego je problem sranog robovanja jer ako se potini nekom drugom mimo Allaha to e mu natetiti makar njegovo tijelo bilo slobodni i samostalno. Sloboda je sloboda srca, a ropstvo je ropstvo srca, kao to je bogastvo bogastvo due. Allahov Poslanik kae: ''Nije bogastvo mnotvo imetka nego je bogastvo bogastvo due.''2 _____________________ Kae: ''Nije bogastvo mnotvo imetka'' Imetak je namjetaj, novac i ono to ovjek koristi od imetka openito. Hadis znai da to nije istinsko bogastvo tj. u mnotvu
1

Kao to se prenosi u vjerodostojnom hadisu od Poslanika da je rekao: ''Trojici e biti data dvostruka nagrada, ovjeku koji je imao robinju pa ju je lijepo odgojio, na je uio i lijepo je poduio, zatim je oslobodi lijepog lica. I rob koji obavi Allahovo pravo i pravo svog vlasnika, i ovjek koji se zatiti sa svojim ugovorom i Muhammedom .'' Biljei ga Buharija 97, Muslim 154, Nesai 6/115. 2 Biljei ga Buharija 6446, Muslim 1051 od Ebu Hurejre.

74

imetka nego je bogastvo duevno bogastvo. Pojedini ljudi posjeduju veliki kapital, namjetaj, kompanije i tvornice ali je njihovo srce siromano jer se ne zadovoljava onim to posjeduju. Njegovo srce je uvijek vezano za ovosvjetske vrijednosti, njegovo se srce nikada ne odmara niti smiruje, ne u snu niti kod jela i pia, niti u drutvu sa porodicom, jer je njegovo srce siromano makar posjedovao veliki imetak. Dok pojedinac koji ima neto malo imetka, onoliko koliko mu je dovoljno, on je time zadovoljan i smirenog je srca jer je Allah u njegovom srcu uinio ubjeenje, smirenost i oputenost. Smiren je kod kue sa enom i djecom, sa svojim blinjima, sa roditeljima i roacima, i uvijek je smirenih razmiljanja. Allaha mi ovakav je sluaj sa onim ko se potini na dozvoljen nain. Ali ako se neko potini na nedozvoljen nain kao da se potini eni ili djetetu, ovo biva neprestana patnja od koje nema vee patnje. Oni su strastveni ljubavnici likova, to e biti ljudi najee patnje a najmanje nagrade. Jer se zaljubio u sliku, pa ako se njegovo srce vee za nju i potini joj se, pogodit ega razne vrste zla i nedaa koje ne moe nabrojati osim Gospodar robova. Ako se sauva da ne poini blud, stalna srana ovisnost o njoj, bez bluda, je tetnija po njega od onoga ko poini grijeh pa se od njega pokaje, a njegov trag nestane sa njegovog srca. Oni su nalik pijanicama i nenormalnim ljudima kao to je reeno: Dvije su vrste pijanstva, pijanstvo strasti i neprekidno pijanstvo A kada e se osvijestiti onaj koji je opijen sa oba pijanstva. Kae: '' Allaha mi ovakav sluaj je'' ejh se ne zaklinje nego eli samo potvrditi istinitost onoga to je izrekao. Ovo se mnogo puta moe nai u njegovim pisanjima, kao i kod Ibn Qajjima, ak se prenosi i od Aie to prenosi Buharija u tefsiru sure Jusuf da je Aia rekla: ''Tako mi Allaha.'' Kod Ibn Made se biljei ovaj hadis i kae da se ovo ne odnosi na zakletvu. Ali Allah kae: ''Tako mi tvog ivota oni u svom pijanstvu tumaraju.'' Ovo je Allahova zakletva zaklinjui se Poslanikovim ivotom, a Allah se zaklinje ime hoe od stvorenja. Kae: ''Dvije su vrste pijanstva'' Znai dvije vrste opijanja, prvo pijanstvo je strastveno opijanje ili udnja za nekim drugim mimo Allaha kao to ovjek strastveno udi za enom ili neim drugim, ovo je pijanstvo, drugo je neprekidna veza srca sa onim kojeg voli. Dakle postoje strastveno opijanje i neprekidno pijanstvo, tako da se nikada nee osvijestiti onaj ko je opijen sa oba pijanstva. Onaj ko pije alkohol se napije i doe sebi kada alkohol izgubi svoju jainu u krvi, ali onaj ko je opijen na oba naina nikada se nee osvijestiti. Prvo pijanstvo je pijantsvo iz strasti dok je drugo neprekidna veza koja se ne prekida tako da se ova osoba nikada nee osvijestiti.

75

Kae se: ''Poludio si za onim kojeg voli?'' Pa sam rekao: ''Strastvena ljubav je vea od onoga u emu su luaci.'' ovjek se nikada nije probudio iz strastvene ljubavi, dok luaka napada ludost u trenutcima. Najvei razlog ovom problemu je kada se srce okrene od Allaha, jer ako srce osjeti slast robovanja i iskrenosti radi Allaha, nita mu nee biti slae od toga, ne slasnije, niti bolje niti drae. Ako ovjek voli neto nee to ostaviti radi ljubavi prema nekom drugom, ili zbog straha zbog tete koju mu moe nanijeti. Bezvrijedna i lana ljubav mogu biti uklonjeni samo pravom ljubavlju ili zbog straha od tete. Allah kae: < &:< ; .{

''Da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Na iskreni rob." (Sura Jusuf, 24) Allah e otklonuti od Svog roba zlu udnju prema slikama i likovima za koja se vee njegovo srce, a i razvrat e otklonuti od njega zbog njegove iskrenosti Allahu. Ovo e biti prije nego to osjeti slast robovanja i iskrenosti Allahu, tako to e sam sebe savladati da ne slijedi svoje strasti, a ako osjeti slast iskrenosti ime mu srce ojaa njegova se strast potini bez drugog lijeenja. _____________________ Kae: ''Kae se: ''Poludio'' Kae da je strastvena ljubav jaa od ludosti jer se strastveni zaljubljenik ne budi nikada, i jer je njegovo srce vezano za ono to voli. Dok luak iako nekada doivljava napade s druge strane biva pri sebi u drugim trenutcima. Ali se strastveni zaljubljenik nikada ne budi, njegovo pijanstvo je stalno i neprekidno, da nas Allah sauva, zato je rekao: ''ovjek se nikada nije probudio iz strastvene ljubavi, dok luaka napada ludost u trenutcima.'' Tj. ponekada. Kae: ''Bezvrijedna ljubav'' ejh je pojasnio da se lana ljubav moe potisnuti iz srca istinskom i ispravnom ljubavlju kao i strahom od tete. Isto tako i lano ubjeenje koje se nalazi u srcu moe biti potisnuto sa istinskim ubjeenjem, jer istinsko ubjeenje je to koje potiskuje lano iz srca. Ako se desi da ima iskrivljeno i neispravno vjerovanje ili da se ne slae sa erijatom bit e uklonjeno ispravnim vjerovanjem, a ovo loe vjerovanje e nestati ako iza njega doe ispravno vjerovanje, i ubjeenje shodno Allahovom erijatu. Zato to je ubjeen da e se susresti sa Allahom, ubjeen u Sudnji dan, ubijeen u Ahiret, ubjeen u Allaha, meleke, knjige, poslanike i Sudnji dan. Ovo je ispravno ubjeenje koje potiskuje lano. Neki ljudi imaju lano ubjeenje kao da obilazak oko kaburova, ili prinoenje rtava dobrim ljudima i upuivanje dova njima nije od irka, ali ovo ubjeenje e biti potisnuto istinskim ubjeenjem kada shvati da je ovo irk, kao i to da je prizivanje nekoga drugog mimo Allaha irk. Pa ako ovo shvati kod njega e se pojaviti istinsko ubjeenje, ako spozna sumnju koja ga prati u tevhidu onda e nestati lanog

76

ubjeenja. Neki ljudi obilaze oko kaburova i govore ovo nije ibadet nego je to ljubav prema njima i tevesul. Ovakvo vjerovanje je loe ubjeenje, ali e nestati sa istinskim ubjeenjem. Isti je sluaj sa ljubavlju koja nije ispravna, bit e potisnuta ispravnom ljubavlju, kao to se lano ubjeenje pretvori u ispravno zbog ispravnog vjerovanja. Ali ispravno vjerovanje mora biti u skladu sa onim to je u Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, kao to su vjerovali selefu salih, tj. da je prizivanje bilo koga drugog u dovama mimo Allaha irk, kao to je i prinoenje rtava nekome mimo Allaha irk, da je obilaenje oko kaburova radi pribliavanja mrtvima irk. Istinsko vjerovanje e potisnuti ovo nepravilno ubjeenje za kojeg oboavaoci kaburova smatraju da nije irk, nego je to vesilet i ljubav prema dobrim ljudima.

Allah

kae:

% { / < % < :<

''Namaz, zaista, odvraa od razvrata i od svega to je runo; a Allahovo spominjanje vas vee je od vaeg spominjanja Njega '' (Sura El-Ankebut, 45) Namaz je taj koji otklanja zlo i razvrat, zatim u namazu se pridobija ono to ovjek voli, a to je spominjanje Allaha. Pridobijanje eljenog je vee i vrijednije od otklanjanja onog zla. Zikr je ibadet, a srano robovanje Allahu je ono to se posebno trai od ovjeka, dok je otklanjanje zla popratna stvar uz ovu vrstu ibadeta. Moralno srce voli Istinu, eli Ga i trai, ali kada se u njemu pojavila elja za zlom potraio je zatitu od toga, jer ona unitava srce kao to korov unitava usjev. Zato Allah kae: . { < ''Uspjet e samo onaj ko je oisti a bit e izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!'' (Sura E-ems, 9-10) U drugom ajetu Uzvieni kae: { . { < '' Postii e ta eli onaj koji se oisti i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi!'' (Sura El-A'la, 14-15) I kae: % . & < "Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka uvaju stidna mjesta svoja; to im je najednije.'' (Sura En-Nur, 30) _ ] { / 77

''A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha oistio.'' (Sura En-Nur, 21) Allah je obaranje pogleda i uvanje polnog organa uinio razlogom za proienje due, zatim je pojasnio da je klonjenje od runih postupaka proienje due. Proienje due sadri u sebi uklanjanje svih vrsta zala, od razvrata, nepravde, irka, lai i sl. Isto je i sa onim koji trai vlast i uticaj na zemlji, njegovo srce robuje onima koji mu pomau na tome, iako izgleda da je on na njihovom elu i da su mu posluni, ali u biti on se nada od njih i boji ih se, tako da im daruje novac i namjesnitva, oprata im prijestupe kako bi mu bili posluni i da mu pomau u njegovoj vlasti, oigledno je da je on voa kojem se pokoravaju ali u biti on je samo pokorni rob. Sutina svega toga jeste da je svaka strana u odnosu na drugu kao rob, kao i to da je svaki od njih zapostavio robovanje Allahu. Ako budu saraivali kako bi se uzdigli na Zemlji bez pravde, bit e poput onih koji surauju na irenju razvrata ili poput drumskih razbojnika, tako da je svaka od ove dvije osobe, radi strasti zbog koje je porobljen i potinjen, potinjena u stvari onom drugom. Isto je i sa onim koji trai imetak, taj isti imetak ga potini i zarobi. _____________________ Kae: ''Namaz'' U namazu je spominjanje Allaha , zato je i sama mudrost jeste u tome to je propisan zbog spominja Allaha i zbog potinjavanja srca Allahu. to se tie razvrata i zla namaz ih sprjeava, zato to su to rune pojave ali koje nestaju u trenutku kada se ispolji iskreno spominjanje Allaha i robovanje Allahu sa srcem, jezikom i udovima. Ove se stvari dijele na dvije vrste: Ono za im rob ima potrebu, kao to je hrana, pie, stanovanje, brak i sl. sve ovo e traiti od Allaha, kao to e to prieljkivati radi Njega, a imetak koji je kod njega kojeg koristi radi svojih potreba bit e poput magarca kojeg jae, ili kao prostirka na kojoj sjedi, ak i poput toaleta u kojem obavlja svoju prirodnu nudu, bez a da mu se potinjava, ili da bude lakom Allah kae: _ . [ ''Kada ga nevolja snae oajan je, a kada ga zadesi dobro, on ga uskrauje.'' (Sura El-Me'arid, 20-21) I drugo: Ono za im rob nema potrebu i zbog toga ne bi trebao da vee srce za te stvari, jer ako mu se srce bude vezalo za te stvari bit e njima i potinjeno, tako da e se moda oslanjati na nekoga mimo Allaha, a sa njim ne ostane sutina istinskog robovanja Allah, niti uzdanja u Allaha, nego e se u njemu nai jedna vrsta oboavanja mimo Allaha, ili vrsta oslanjanja na nekoga mimo Allaha, ovaj ovjek je najprei da se za njega kae kao to je Poslanik rekao: ''Propao je rob zlatnika, propao je rob srebrenjaka, propao je rob kadife, propao je rob humejse.''

78

Ovo je pravi rob ovih stvari, jer da ih je traio od Allaha pa ako bi mu ih Allah podario bio bi zadovoljan a ako ne bi on bi se ljutio. Dok je istinski rob onaj koji je zadovoljan onim sa ime je Allah zadovoljan, ljuti se radi onoga to Allaha ljuti, voli ono to voli Allah i Njegov Poslanik, mrzi ono to mrzi Allah i Njegov Poslanik, prijateljuje sa Allahovim prijateljima a neprijateljski se odnosi prema Allahovim neprijateljima. Ovo je ovjek iji se iman upotpunio, kao to je u hadisu spomenuto: ''Ko voli radi Allaha, mrzi radi Allaha, daje radi Allaha, uskrauje radi Allaha njegov iman se upotpunio.'' Ili hadis: ''Najvre ue imana je ljubav u ime Allaha i mrnja u ime Allaha.''1 U vjerodostojnom hadis u se prenosi da je Allahov Poslanik rekao: ''Kod koga se nau tri stvari osjetit e slast imana: kome Allah i Njegov Poslanik budu drai od svega, ko bude volio ovjeka i ne bude ga volio ni radi ega osim u ime Allaha, i da mrzi da se vrati u nevjerstvo nakon to ga je Allah spasio iz njega, ka to mrzi da bude baen u Vatru.''2 _____________________ Kae: ''Ono za im rob ima potrebu'' Znai da ovjek mora imati sredstva za ivot pomou kojih e udovoljiti svojim potrebama, kao to su hrana, pie, stanovanje, odjea i brak. Ovo su nune stvari koje mora imati, dok postoje stvari koje prelaze njegove potrebe. Ovosvjetske stvari se dijele da dvije skupine: Prva skupina: Ono za im ovjek ima nunu potrebu i mora to dobiti, kao to mora imati hranu, pie i stanovanje, mora imati prevozno sredstvo i enu, sve su to nune stvari. ejh kae: ''Ovo su nune stvari koje trai od Allaha.'' A ako ih dobije one e god njega biti poput sredstva a ne poput vrhunskog cilja, dakle bit e poput magarca kojeg jae kao to koristi automobil, ili poput prostirke na kojoj sjedi, ak poput toaleta u kojem vri prirodnu potrebu zatim ode od njega. Automobil je sredstvo ali nije cilj, auto se koristi za prevoz, tako da neke ljude moete vidjeti kako se posveuje pranju auta dan i no jer je sredstvo uinio ciljem. A ono mu je postalo najvea briga, iako se radi o sredstvu koje te prevozi sa mjesta na mjesto. Ali da ga uini svojim vrhunskim ciljem to znai da je sredstvo kod tebe postalo glavnim ciljem. Druga skupina: Ono to pree ovjekove potrebe, zato ovjek ne bi trebao da vee srce za te stvari, jer ako to uini postaje njihov rob. Kae: ''Dok je istinski rob'' Ovo je Allahov rob koji je zadovoljan sa onim ime je Allah zadovoljan, ljuti ga ono radi ega se ljuti Allah, voli ono to voli Allah, mrzi ono to mrzi Allah, prijateljuje sa Allahovim prijateljima, neprijateljski se odnosi prema Allahovim neprijateljima. Ovo je ovjek iji se iman upotpunio, tj. sloio se sa Allahom u onome to voli i to mrzi. On se sloio sa Allahom u onome to voli i to mrzi. Allah i Poslanik su mu drai od svega drugoga, pa je i stvorenje zavolio radi Allaha, ni radi ega drugog. to predstavlja savrenu ljubav prema Allahu, jer voljeti ono to voli voljeni je od
1 2

Biljei ga Tebrani u 'Mu'adem kebir' 10357, od Ibn Mes'uda. Biljei ga Buharija 116, 221, 611, i Muslim 43.

79

potpune ljubavi prema voljenom. Pa ako zavoli Allahove vjerovjesnike i evlije radi njihovog izvravanja obaveza prema Allahu, a ne zbog nekog drugog razloga, znai da ih je zavolio radi Allaha ne radi nekoga drugoga. Uzvieni kae: < < ] , / <

'' Allah e sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite.'' (Sura El-Maide, 54) Ili ajet u kojem kae: % / / ''Reci: "Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!''(Sura Al Imran, 31) Poslanik nije nareivao osim ono to voli Allah, niti je zabranjivao osim ono to je mrzio Allah, niti je inio neto osim ono to voli Allah, niti je govorio osim o onome to je Allah volio od istine. A onaj ko voli Allaha znai da mora slijediti Poslanika, vjerovati u ono o emu nas je obavijestio, i biti posluan u onome to je naredio, slijediti ga u onome to je radio, a onaj ko to uini znai da je uinio ono to voli Allah, pa je i njega Allah zavolio. _____________________ Kae: ''Voljeti ono to voli voljeni'' Predstavlja svrenu ljubav prema voljenom, Allah voli vjerovjesnike, meleke i dobre ljude, pa ako ih zavoli to predstavlja potpunu ljubav prema Allahu kao i savreno slaganje sa onim to je propisao Allah. Allah mrzi nevjernike i grijenike, a ako ih i ti zamrzi sloit e se u onome to Allah mrzi. Kae: ''Reci: ''Ako vi volite Allaha'' Ovaj ajet uenjaci nazivaju ajetom ispita, tj. rijei Uzvienog: ''Reci: "Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, i vas e Allah voljeti.'' Skupina ljudi su tvrdili da vole Allaha pa ih je Allah iskuao sa ovim ajetom, a onaj ko bude slijedio Poslanika on je iskren u svojoj ljubavi prema Allahu, a onaj ko ne bude slijedio Poslanika on nije uskren u svojoj ljubavi prema Allahu, i njegova tvrdnja nee biti prihvaena. Ovo je dokaz Allahove ljubavi, jer slijeenjem poslanika se dokazuje ljubav prema Allahu. Pa ako vidimo ovjeka da slijedi Poslanika znamo da je njegova ljubav prema Allahu istinska. A ako vidimo ovjeka da se suprostavlja Poslaniku znademo da je njegova ljubav prema Allahu lana. Meutim postoji drugi znak ljubavi a to je dihad na Allahovom putu kao to e doi. Ovo su dva znaka ljubavi prema Allahu, prvi je slijeenje Poslanika a drugi je borba na Allahovom putu. Allah je onima koji Ga vole uinio dva znaka: slijeenje Poslanika i borba na Njegovom putu.

80

Zato jer je sutina dihada da se postigne ono to Allah voli od vjerovanja i dobrih djela i iskorjenjavanju onoga to Allah mrzi kao to je kufr, grijeenje i neposlunost. Allah kae: "Reci: 'Ako su vam oevi vai, i sinovi vai, i braa vaa, i ene vae, i rod va, i imanja vaa koja ste stekli, i trgovaka roba za koju strahujete da nee prohoe imati, i kue vae u kojima se prijatno osjeate miliji od Allaha i Poslanika, i od borbe na Njegovom putu, onda priekajte dok Allah Svoju odluku ne donese.'' (Sura Et-Tewbe, 24) Allah prijeti estokom kaznom onome kome imetak i porodica budu drai od Allaha, Poslanika i dihada na Njegovom putu. _____________________ Kae: ''Onda priekajte'' Tj. saekajte da vidite kakva e vas to kazna pristii. Allah prijeti onome ko dadne jednoj od ovih osam stvari veu prednost u ljubavi nego Allahu i Njegovom Poslaniku i to estokom kaznom, a to su oevi, djeca, braa, ene, rod, trgovina i td. U 'Sahihu' se od Poslanika prenosi da je rekao: ''Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, niko od vas nee vjerovati sve dok mu ne budem drai od djeteta, oca i svih ljudi.'' 1 takoe se u 'Sahihu' biljei da je Omer b. Hattab rekao: ''Allahov Poslanie, tako mi Allaha drai si mi od svega osim od mene samog.'' Pa je rekao: ''Ne Omere, sve dok ti ne budem drai i od samog tebe.'' Kae: ''Tako mi Allaha drai si mi i od samog mene.'' Ree: ''Sada Omere.''2 _____________________ Kae: ''Sada Omere'' Znai sada si dostigao traenu i obaveznu ljubav. Istinska ljubav se ne usavrava osim sa iskazivanjem prijateljstva prema voljenom, kao da voli ono to voli, da mrzi ono to on mrzi, Allah voli iman i takvaluk, a mrzi kufr, grijeenje i neposlunost. Posnato je da ljubav pokree htijenje crca, kad god se ojaa ljubav u srcu, srce vie trai injenje stvari koje voli. A ako je ljubav potpuna onda e prouzrokovati obaveznu elju za onim to voli. A ako rob bude sposoban na tu ljubav dobit e i ono to voli, ako ne bude sposoban da to uini, nego ini ono to je u njegovoj mogunosti imat e nagradu kao i onaj koji je to uspio. Kao to Vjerovjesnik kae: ''Ko bude pozivao u uputu imat e nagradu isto onoliko koliko i oni koji ga budu slijedili, ali to nita nee umanjiti od njihove nagrade. A onaj ko bude pozivao u zabludu imat e grijeh kao grijeh onih koji ga budu slijedili a da se od njihovih grijeha nee nita umanjiti.'' _____________________

1 2

Biljei ga Buharija 15, Muslim 44 od Enesa. Biljei ga Buharija 6632.

81

Kae: ''Istinska ljubav'' Nee biti upotpunjena osim sa iskazivanjem prijateljstva prema onome to voli, pa ako neko tvrdi da voli Allaha onda mora pokazati svaki vid prijeteljstva prema Allahu. A to znai potpuno slaganje u ljubavi prema onome to voli Allah i mrnji premo onome to mrzi. Pogledaj u ono to voli Allah pa ga i ti zavoli, osobu, djelo ili propis, pa pogledaj u ono to Allah mrzi, osobu, djelo ili propis pa ga i ti mrzi. Allah voli namaz, zekat, post i druge propise, voli vjernike, vjerovjesnike i dobre ljude pa ih i mi volimo. Allah sprjeava razvrat i zlo, blud, krau, a mrzi nevjernike i grijenike pa ih i mi mrzimo i td. ime e ova osoba potvrditi svoju istinsku ljubav prema Allahu. I kae: ''U Medini ima ljudi, vi niste ni jednim mjestom proli niti dolinu preli, a da nisu bili sa nama.'' Rekoe: ''A oni su u Medini?'' Kae: ''A oni su u Medini, nego ih je sprijeio opravdan razlog.''1 _____________________ Kae: ''U Medini'' Ovo se odnosi na bitku na Tebuku, jer su pojedini ljudi izostali iza bitke u Medini zbog nesposobnosti ili nemogunosti da krenu pa im je Allah upisao nagradu braca na Allahovom put, iako su bili u Medini. to znai ako je ljubav jaka ona za sobom povlai jaku volju, koja te potiskuje na djelo ako si sposoban, a ako nisi sposoban Allah e ti za tvoju elju upisati nagradu kao i onoga koji to uini. Isto kao to su mudahidi izostali zbog nemogunosti, bolesti, sljepoe, retardiranosti ili zbog toga to neki nisu imali imetka da se opreme. Zato je Allah obavijestio o ljudima koji su doli kod Allahovog Poslanika traei od njega deve za borbu, a Poslanik nije imao nita da im dadne, nakon ega su se povratili a njihove oi su bile suzne od plaa jer su htjeli da se udrue sa borcima ali nisu mogli niti su imali ta ime bi se opremili kao i to da Poslanik nije imao nita da im prui od opreme, pa Uzvieni kae: "Nee se ogrijeiti nemoni i bolesni, i oni koji nemogu nai sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni. Nema razloga da se ita prigovara onima koji ine dobra djela a Allah prata i samilostan je. Ni onima kojima si rekao, kad su ti doli da im da ivotinje za jahanje: 'Ne mogu nai za vas ivotinje za jahanje', pa su se vratili suznih oiju, tuni to ih ne mogu kupiti." Tj. nisu oni grjeni to nee krenuti u borbu zbog ne sposobnosti. "A ima razloga da se prigovara onima koji od tebe trae dozvolu da izostanu, a imuni su. Zadovoljavaju se da ostanu sa onima koji ne idu u boj, Allah je njihova srca zapeatio, pa oni ne znaju."

Dihad je ulaganje truda tj. sve ono to posjeduje od svoje moi za dobijanje onoga to voli Istiniti, kao i odbrane od onog to mrzi Istiniti. Pa ako rob propusti ono to moe uiniti od borbe na Allahovom putu, to e biti samo dokaz o slaboj ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku. A opepoznato je da se voljene stvari ne mogu dobiti osim ako se ne podnese neto od onoga to ne voli, bez obzira da li se radilo o ispravnoj ili neispravnoj ljubavi.

Biljei ga Buharija 4423, Muslim 1911 od Dabira.

82

Oni koji vole vodstvo, upravu i ugled, nisu doli do svojih pozicija osim sa podnoenjem rtve na ovom svijetu, pored onoga to e ih pogoditi od nedaa na dunjaluku i Ahiretu. Onaj ko voli Allaha i Poslanika ako ne podnese ono to vide oni koji slijede svoje miljenje i koji vole neto mimo Allaha i podnose na tom putu ono to podnose od rtve, to e dokazati slabost njihove ljubavi prema Allahu i Poslaniku, jer oni idu putem onako kako to misle da je pravi put po njihovom miljenju. Poznato je da vjernik najvie voli Allaha, kao to Uzvieni kae:
% / _ /

"Ima ljudi koji umjesto Allaha kumire prihvaaju; vole ih kao to se Allah voli! Ali oni koji vjeruju, jo vie Allaha vole!'' (Sura El-Beqare, 165) Da, mogue je da onaj ko voli krene putem, zbog slabosti razuma ili loe predstave, putem kojim nee doi do eljenog. Hoditi ovim putem nije pohvalno iako se radi o pohvalnoj i ispravnoj ljubavi. Pa ta onda rei ako se radi neispravnoj ljubavi i putu koji ne vodi do cilja? Kao to to ine oni koji ude da dopru do novca, vlasti i ugleda, od stvari koje vole a one im u stvari tete a ne dovode ih do cilja. Nego je potrebno hoditi putem na koji ih vodi ispravan razum kako bi doli do onoga to ele. Ako ovo bude jasno onda kad god se ojaa srana ljubav prema Allahu poveat e se robovanje, spoznaja i sloboda u odnosu na sve drugo mimo Njega, a kad god se povea robovanje povea se Njegova ljubav i dobrota prema njemu vie nego na nekoga drugoga mimo njega kao roba. Srce je ovisno o Allahu iz dva razloga: Prvi razlog je zbog ibadeta, a to je nevidljivi razlog, a drugi razlog je traenje pomoi i uzdanje u Allaha, to predstavlja djelatni ili aktivni razlog. Srce se nee ispraviti, ni poboljati, niti uspjeti, niti uivati, niti radovati, niti osjetiti slast, niti bidi dobro, niti smireno, ni oputeno osim sa oboavanjem, ljubavlju i stalnim povratom svom Gospodaru, makar dobio sve ono sa ime mogu uivati stvorenja, nee biti smiren niti oputen jer postoji u njemu neprikosovena potreba za Gospodarom, jer je On Taj Kojeg voli, oboava i udi za Njim, zbog ega se veseli i raduje, osjea slast, blagodat, smirenost i oputenost. _____________________ Kae: ''Srce je ovisno'' Ovo je sluaj sa srcem svakog ovjeka, tj. da je lino ovisno o Allahu, to znai da nema potrebe ni za kim vie. On ima potrebu za Allahom iz dva razloga: sa strane oboavanja i sa strane oslonca na Allaha. Sa strane oboavanja to predstavlja nedivljivi razlog, i sa strane uzdanja i oslonca na Allaha. Tako da si ti ovjee, ti robe uvijek bio ovisan o Allahu, nemoe se razdvojiti od ibadeta, jer ti ako ne bude oboavao Allah propast e. Zatim sa druge strane ovisan si o Allahu zbog traenja pomoi i uzdanja u Njega. A nee moi oboavati Allaha, niti izvravati ono to ti je naloio u obavezu, niti e moi da se udalji od onoga to ti je zabranio osim sa Allahovom pomoi tebi i sa tvojim osloncem na Njega, pa ako ti Allah pomogne ti 83

e obaviti ibadet koji i jeste cilj. Tako da je ovjek sa obadvije strane ovisan o Allahu i to je znaenje Allahovih rijei: ''Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe pomo traimo.'' Tebe oboavamo predstavlja nevidljivi razlog, a od Tebe pomo traimo predstavlja djelatni razlog na emu se gradi cijeli ibadet. A temelji itavog zakonika ili erijata se grade na ovome ''Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe pomo traimo'', zbog ega El-Fatiha u sebi sadri cjelokupna znaenja onoga to sadri Kur'an, a Allah je u Kur'anu sakupio sve ono to su sadravale prethodne objave od znaenja i nauka, a ono to sadri Kur'an, Allah je to saeo u samoj Fatihi, a sr svega to sadi Fatiha jeste u ''Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe pomo traimo''. Kae: ''Drugi razlog je traenje pomoi i uzdanje u Allaha'' Tj. ta god da mu se dadne na ovom svijetu od razliitih vrsta veselja i uivanja, srce je ovisno i nee osjetiti smiraj niti lagodnost osim sa oboavanjem Allaha . A ovjek ako ne bude oboavao Allaha nee osjetiti slast makar mu bile pruene sve slasti ovog svijeta one mu nee koristiti. On je lino ovisan o oboavanju Allaha , a njegova dua se nee opustiti i smiriti osim ako bude oboavao Allaha. Ali takoe ovjekovo oboavanje Allaha se nee postii osim sa Allahovom pomoi, tako da se pomo uvijek mora traiti od Allaha i uzdati se u Njega. ''Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe pomo traimo''

Ovo nee postii osim sa Allahovom pomoi njemu, jer on do tog cilja ne moe doprijeti osim sa Allahovom podrkom i pomoi, i uvijek je ovisan o injenici ''Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe pomo traimo''. A on ako bude pomognut da dopre do svega onoga to voli, zahtijeva, eli i udi za njim, nee postii oboavanje Allaha osim sa boli, tugom i patnjom. Nee se rijeiti od ovosvjetskih bolova i ivotnih potekoa osim sa iskrenom ljubavlju prema Allahu, tako da mu Allah bude vrhunska elja i posljednji cilj, da Ga voli radi prvog razloga, i sve drugo mimo Njega da voli opet radi Njega, tako da nita ne voli radi toga lino nego radi Allaha. A ako ne onda nee doprijeti do sutine 'la ilahe illallah', a ako se to ne ne desi onda niti je obestinio tevhid, ni robovanje niti ljubav prema Allahu, a u njemu e ostati manjak imana i tevhida. ak to vie bola, tuge i patnje uporedo sa tim. Da je teio ka ovom cilju a nije traio od Allaha pomo niti se uzdao u Njega, niti je osjeo ovisnost o Njemu, nebi do njega dopro, jer biva onako kako Allah hoe, a ono to nee, nee s desiti. Ovisan je o Allahu, jer je On cilj i On je voljen, On je eljen i On Taj Koji se oboava, jer se od Njega trai pomo i sve drugo, u Njega se uzda, On je njegov Bog osim Kojeg drugog boga nema, On je njegov Gospodar osim Kojeg drugog Gospodara nema, a robovanje Allahu se nee postii osim sa ove dvije stvari. _____________________ Kae: ''Ovo nee postii'' pa sve do ''la ilahe illallah'' sve ono to je mimo voljeno mora biti voljeno radi Njega , kao to je primjera radi ljubav Poslaniku a ona je popratna sa ljubavlju prema Allahu, kao i ljubav vjerovjesnicima i dobrim ljudima, sve su to vrste ljubavi koje prate ljubav Allahu. Allaha prema prema prema

84

Kae: ''...sutine 'la ilahe illallah' Znai da nema boanstva koje uistinu zasluuje ibadet osim Allaha, a ibadet je Allahovo pravo u emu Mu se niko ne moe pridruiti, ne vjerovjesnik ni melek niti ko drugi. ak i Poslanik koji je voljen, slijedi se, biva mu se pokorno, vjeruje se u njega, tuje se i velia, i moga druga prava ali ne biva oboavan.

Ako bude volio nekoga drugoga mimo Allaha radi samog njega, ili bude se obraao nekom drugog mimo Allaha da mu pomogne, bit e rob onome to voli, i rob onome od koga se nada, shodno ljubavi prema njemu i nade u njega. Ali ako ne bude nikoga volio osim radi Allaha, niti neto drugo vie od ljubavi prema Allahu, nego Ga voli radi Njega, i ne bude se uzdao ni ukoga osim u Allaha, i ako bude pripremio preduslove, ili mu se omogue oni koji on moe uiniti od njih, on e uvidjeti da je Allah Taj Koji ih je stvorio, odredio i potinio, kao i to da sve to je na nebesima i na Zemlji, Allah je njihov Gospodar, Vladar, Stvoritelj i On upravlja njima, i osjeti da je ovisan o Njemu, znai da je upotpunio svoje robovanje Allahu shodno onome to mu je u tome dodjeljeno. Ljudi se po ovom pitanju dijele na vie stupnjeva, a njihove puteve ne moe niko nabrojati osim Allaha. Najsavrenije i najbolje stvorenje, najuzvienije i najblie Allahu je ono koje je najpotpunije po pitanju robovanja Allahu na ovakav nain. Ovo je istinitost vjere islama sa kojom je Allah slao poslanike, a to je da se rob preda samo Allahu i nikome vie, a onaj ko se preda Njemu i nekome drugom je murik, a onaj ko odbije da se Njemu preda je oholnik. U 'Sahihu' se biljei od Vjerovjesnika da je rekao: ''U Dennet nee ui niko u ijem srcu bude oholosti koliko i zrno goruice.'' Kao to u Vatri nee vjeno ostati onaj u ijem srcu ima koliko i zrno goruice imana.1 Oholost je uinio suprotno imanu, a oholost negira sutinu robovanja. _____________________ Kae: ''Ako bude'' To znai da ovjek ne voli nikoga osim Allaha niti se nada u nekoga osim u Allaha, a ako se desi da mu se potini neki od dunjalukih razloga za uspjeh, mora posvjedoiti da je Allah Taj Koji je stvorio svaki razlog na svijetu. Sve ono to se desi Njegovim stvorenjima to je od Njega pripremljeno i odreeno tako da se sve odnosi na Allaha. A da nije tako nebi postojao ni jedan razlog, a da nije tako ne bi se niije srce pokrenulo da mu se dadne ono to mu je dato. Allah je Taj Koji je stvorio razloge i izhode, On pokree srce roba i pomae u svemu tome, i sve se odnosi na Allaha, ako se tvoje srce vee za Allaha. Kae: ''Ljudi se po ovom pitanju'' Ovo je sutina islama kojeg je Allah poslao sa poslanicima i objavio u knjigama tj. da se rob preda Allahu, sa dubokim vjerovanjem u sebi mimo svega drugog. Po tom pitanju ljudi se dijele na tri sloja:

Biljei ga Muslim 91.

85

Prvi sloj: Onaj koji se predao Njemu i nikome drugom, a u svojoj nutrini je iskreni vjernik u Allaha i Poslanika, ovo je mu'min. Drugi sloj: Onaj koji se u vanjtini predao Allahu ali u svojoj nutrini ne vjeruje. Ovakvi ljudi su licemjeri i boravit e u najdubljem ponoru Dehennema. Obavljaju namaz, poste i bore se sa Allahovim Poslanikom ali ne vjeruju u Allaha i Poslanika . Trei sloj: Onaj koji se oholi i uzdie iznad Allaha, i koji Mu se ne predaje, ovi ljudi su nevjernici i oni se ohole nad Allahom, kao to su Faraon i Iblis. On vjeruje i priznaje u sebi ali se ne predaje i ne eli da se potini. Zato se Iblis usprotivio Allahu kada mu je naredio da uini seddu, pa je rekao: ''Ja mu neu seddu uiniti, ja sam bolji od njega, moj sastav je bolji od njegovog sastava, Adem je od blata a ja sam od vatre, vatra je bolja od blata a bolji ne moe se potiniti niem.'' Usprotivio se Allahovoj naredbi, on ita dokaz od Allaha ''Uinite mu seddu'' ali je rekao ja je neu uiniti, pa je izvrio nepravilnu analogiju, a prvi koji je izvrio nepravilnu analogiju je bio Iblis, pa ga je Allah protjerao i postao je prokleti ejtan. Takoe Faraonu je doao dokaz od Allaha pa se usprotivio i postao oholnik. Sutina svega toga jeste da se ljudi dijele na tri sloja, onaj koji je predan Allahu i koji u svojoj nutrini vjeruje, ovakvi ljudi su vjernici. Onaj koji se u vanjtini predao ali ne vjeruje u svojoj nutrini, ovakvi ljudi su licemjeri ili munafici. Oni koji se nisu predali u vanjtini iako u svojoj nutrini vjeruju, ovakvi ljudi su kafiri poput Faraona i Iblisa. U 'Sahihu' se prenosi da je Allahov Poslanik rekao: ''Allah je rekao: ''Velianstvo je Moj plat a gordost je moj ogrta, pa ko Mi se pokua suprostaviti u jednom od njih kaznit u ga.''1 Velianstvo i gordost su specifinosti rububijeta, gordost je vei stupanj od velianstva, zato ga je uinio na stupnju ogrtaa, kao to je velianstvo uinio na stupnju plata. Zbog toga osnovni slogan ezana, namaza i bajrama je tekbir, a poeljan je na uzdignutim mjestima kao to su Saffa i Merva2, ili ako se ovjek popne na neko erefe3, ili ako se popne na prevozno sredstvo4, i sl. Ugasit e poar makar bi ogroman5, a kod ezana ejtan bjei6. Allah kae:
. < & |

"Gospodar je va rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja u vam se odazvati! Zbilja, oni koji se ohole pred time da Mi robuju ui e, sigurno, u Dehennem ponieni." (Sura El-Mu'min, 60)

Biljei ga Muslim 2620 ali ne kao hadis kudsi nego Poslanikovim rijeima: ''Velianstvo je Njegov plat''. Biljei ga Ebu Davud 4090, Ibn Made 4173, Ahmed 414, 248 sa rijeima ejha Ibn Tejmijje . 2 Kao to prenosi Muslim 1218 i Ebu Davud 1907 od Dabira. 3 Biljei ga Buharija 6385 i Muslim 1344 od Ibn Omera. 4 Kao to prenosi Muslim 1342 i Tirmizti 3444 od Ibn Omera. 5 Ovaj hadis je naveo ejh u 'Kelamu tajjib' br. 221. 6 Kao to ga biljei Buharija 2/69 i 70, Muslim 389 od Ebu Hurejre.

86

Svako onaj ko se uzoholi ne elei da robuje Allahu sigurno e robovati nekome drugom, jer je ovjek osjetljivo bie kree se po volji. _____________________ Kae: ''Velianstvo i gordost'' To znai da je oholost suprotna imanu, a u Dennnet nee ui niko onaj u ijem srcu bude oholosti koliko i zrno goruice. A onaj ko se oholi da ne robuje Allahu nee ui u Dennet. Ko god se bude oholio ne elei da robuje Allahu njega njegova oholost sprjeava od vjerovanja u Allahovu jednou i iskreno ispoljavanje vjere Njemu i on je od stanovnika Vatre. Ali ako se radi o oholosti mimo toga i u manje vrijednim stvarima osim tevhida a vezano je za grijehe to ulazi u okvir neposlunosti. Isto tako u Vatri nee vjeno boraviti onaj u ijem srcu bude imana koliko i zrno goruice makar uao jedno vrijeme u Vatru, ako bude ispoljavao vjerovanje u Allahovu jednou i bude vjernik, iako je imao grijeha radi kojih e se patiti u Vatri shodno onome to je uinio. Zato to oholost negira sutinu robovanja Allahu, zato Uzvieni kae: ''Velianstvo je Moj plat a gordost je moj ogrta pa ko Mi se pokua suprostaviti u jednom od njih kaznit u ga.'' Velianstvo i gordost su dva svojstva od Allahovih svojstava. ejh kae: ''To su dva svojstva od Njegovih svojstava i od specifinosti rububijeta, velianstvo i gordost. Dok je gordost vii stupanj zbog ega je velianstvo uinio na stupnju plata a gordost na stupnju ogrtaa.'' Zato je slogan namaza i ezana tekbir 'Allahu ekber', u toku ezana i u ikametu pred namaz. Tekbir je poeljan na uzdignutim mjestima i na putovanjima. Ako se ovjek popne na balkon da izrekne tekbir. ejh kae: ''Njime se gasi poar.'' Ovo je provjereno, ako vidi poar govori Allahu ekber, Allahu ekber, i to im vie puta jer su se ovaj poar i vatra podigli, a Allah je velianestveniji i vei od njih, tako da e ih tekbir ugasiti. Isto tako i kod sluanja ezana, kao to stoji u hadisu, ejtan bjei, a kada se zavri vrati se a kada se proui ikamet pobjegne i sve tako. U vjerodostojnom hadisu se biljei da je Vjerovjesnik imena su Haris i Hemam.''1 rekao: ''Najistinitija

Haris je onaj koji stie i radi, a Hemam je aktivan i onaj koji daje panju i pozornost onome to ini. A panja je poetak elje, ovjek ima stalnu volju, a svaka volja mora imati svoj cilj kod kojeg se zavrava, i svaki rob mora imati onoga kojeg voli kod kojeg se zavrava njegova ljubav i volja. A onaj kome Allah ne bude oboavani Bog i zavretak njegove ljubavi i volje, nego se uzoholi nad tim, mora imati nekoga drugog koga voli, kao i da ga isti taj potinjava i ini svojim robom. Tako da je on rob novca, ugleda, slika, ili da neto uzme za boanstvo mimo Allaha kao to je sunce, Mjesec, zvijezde, idoli, kaburi evlija i vjerovjesnika, ili meleke i vjerovjesnike koje uzimaju za svoje gospodare, ili neto drugo to se oboava mimo Allaha. _____________________ Kae: ''Haris je koji stie'' ejh je pojasnio da oholost i odbijanje robovanja Allahu povlae za sobom irk, svaki oholnik je murik jer onaj ko se uzoholi da oboava Allaha sigurno e oboavati ejtana, jer je svaki ovjek osjetljiv biva
1

Biljei ga Ibn Vehb u svom 'Dami'a' str 7. od Abdullaha b. Amira El-Jahsebija kao mursel hadis.

87

pokrenut voljom. ovjek je taj koji stie, pokree se i da je panju djelima. Hemam je oblik rijei uzeta od 'hemme', a 'hemm' je poetak volje, i svaki ovjek ima volju. Onaj kome Allah nije cilj bit e mu cilj neto mimo Allaha, a onaj kome Allah nije cilj i nije onaj kojeg on najvie voli, mora imati nekoga drugoga koga e voljeti i kod koga e se zavriti njegov cilj a to je sve drugo mimo Allaha. Bez obzira da li to bilo sunce ili Mjesec, slika, novac, osoba i drugo, jer onaj ko ne oboava Allaha mora oboavati neto drugo. Zato se Faran uzoholio da ne robuje Allahu, a bio je murik i imao je boanstvo koje je oboavao, zbog ega je Allah rekao za njega: ''A glaveine naroda Faraonovog rekoe: "Zar e ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i boanstva tvoja napusti?" Allah ukazuje na to da je Faraon imao boanstva. Oholost pruzrokuje irk, a irk je suprotan islamu, i irk je grijeh kojeg Allah nee oprostiti nikome. ejh je pojasnio da su sva stvorenja predana Allahu, tj. potinjena, sva stvorenja su se predala Allahu kao to kae: ''Njemu su se svi predali, samovoljno ili na silu, i oni koji su na nebesima i oni koji su na Zemlji.'' Svi su oni potinjeni tj. sa njima upravlja kako hoe i u njima se odraava Allahova mo i volja. Ovo znaenje se odnosi na potinjavanje tj. opi pojam ibadeta. Meutim to se tie posebnog pojma robovanja ono biva samovoljnim izborom roba, tako da oboava i pokorava se Allahu i kloni se Njegovih zabrana. Zatim je ejh pojasnio da je prijateljstvo vei stupanj od same ljubavi, kao i to da je prijateljstvo najpotpuniji stupanj ljubavi, i da su Ibrahim i Muhammed bili Allahovi prijatelji. ejh je pojasnio greku onih koji tvrde da prijateljstvo pripada Ibrahimu a Muhammedu ljubav, mislei da je ljubav vei stupanj iznad prijateljstva ali je ovo miljenje slabo. Jer prijateljstvo od roba podrazumijeva savrenstvo robovanja Allahu. Savreno prijateljstvo je savrena ljubav, jer ljubav podrazumijeva od roba savreno robovanje Allahu, dok s druge strane ukazuje na savreni rububijet Allaha . A Poslanik nikoga od ljudi nije uzeo za svog prijetelja nego ga je Allah uzeo za prijetelja, ali je rekao da moe voljeti veoma mnogo, kao to je volio Usamu i Hasana, a Allah je rekao da voli bogobojazne, voli pravedne, voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo iste, ali prijateljstvo je posebna stvar. Zatim je ejh pojasnio kako prijateljstvo i ljubav ukazuju na potpuno robovanje Allahu . Prijateljstvo i ljubav se shvataju i izvravaju onako kako to ukae onaj koji je spoznao Allaha i Njegovo velianstvo. Zatim je pojasnio kako se kod nekih sufijskih ejhova pojavila slabost u nauci i u razumu, zatim lakoumnost i glupost pa su se obradovali i zadovoljili ljubavlju umjesto robovanja Allahu poput jevrejskih i kranskih tvrdnji da su oni toboe Allahova djeca i tienici. Allah ih je utjerao u la zbog tih njihovih tvrdnji. Zbog gluposti koju su slijedili sufije govorei o ljubavi prema Allahu zapisano je mnogo runih izreka o Allahu, kao to su neki od njih rekli: ''Koji god 'Murid' ostavi nekoga u Vatri ja se njega odriem'. Ili ''Koji god Murid dozvoli da neko od vjernika ue u Vatru ja ga se odriem.'' Prvi tvrdi kako njegov Murid izvodi svakog iz Vatre, dok drugi tvrdi kako njegov Murid sprjeava, sve one koji ine velike grijehe, od ulaska u Vatru. Neki od sufija kau: ''Kada nastupi Sudnji dan moj e se ator razapeti nad Dehennemom tako da niko nee ui u njega.'' Sve je ovo od njihovih gluposti i slabosti razuma i nauke. ejh kae: ''Ovakvo neto se pojavljuje kod opijenih i preovladanih nenormalnou, tako to kod nekih od njih nestane mjerila za vaganje stvari pa ne moe praviti razlike izmeu njih poput

88

nenormalnog ovjeka. Ali kada se probudi pokaje se traei oprosta od Allaha radi ovakvih rijei. Njihove tvrdnje o ljubavi su bezvrijedne, Allah je ispitao ljude koji su tvrdili da Ga vole sa ovim ajetom: ''Reci: ''Ako Allaha volite mene slijedite, Allah e vas zavoljeti.'' Tvrdnja o ljubavi prema Allahu mora biti dokazana, a najbolji dokaz toga je slijeenje Poslanika i borba na Allahovom putu za ono na emu je on bio. A onaj ko se istinski bude borio na Allahovom putu i bude slijedio Poslanika on je istinit po pitanju ljubavi prema Allahu, a ako jedan od ova dva znaka budu nedostajali onda je on najgori laov po pitanju tvrdnje o ljubavi kao to su sufije i njma slini. Ako bude rob nekome drugome mimo Allaha onda je on murik, i svaki oholnik je murik, zbog toga je Faraon bio najvei oholnik nad robovanjem Uzvienom Allahu a bio je i murik. Uzvieni kae:
{ . ] < <

"Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Naim i dokazom jasnim Faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: 'arobnjak i laov!" (Sura El-Mu'min, 23-24) Sve do rijei:
< | <

"Musa ree: 'Molim Gospodara svoga i Gospodara vaeg da me zatiti od svakog oholog koji ne vjeruje u Dan u kome e se raun polagati!" (Sura El-Mu'min 27) I do ajeta:
< { / .{

''Tako Allah peati srce svakog oholog silnika." (Sura El-Mu'min, 35) _____________________ Kae: ''Ako bude rob'' to znai da onaj ko ne bude oboavao Allaha mora oboavati neto drugo, jer ne postoji niko a da nema svoje boanstvo, naprotiv svako ima svoje boanstvo. A onaj ko ne bude oboavao Allaha oboavat e prohtjeve i ejtana ak i ateisti koji sve dozvoljavaju iz razliitih kultura, oboavaju svoje prohtjeve jer su im ejtani naredili da ih oboavaju. Svaki ateista koji dozvoljava harame je murik jer oboava ejtana, a ejtan je taj koji mu je naredio da oboava svoj prohtjev. Ovo je ope pravilo, tj. da nema nikoga ko nema boanstva, jer ako ne oboava Allaha oboavat e ejtana i prohtjeve, a na osnovu toga ko god se uzoholi da ne robuje Allahu i da ne oboava Allaha mora biti murik. Kao npr. to se Faraon oholio da nad robovanjem i Allahu, ali je bio murik koji je oboavao svoj prohtjev i ejtana, takoe je Iblis bio ohol i oboavao je svoj prohtjev. Tako da onaj ko ne bude oboavao Allaha oboavat e svoj prohtjev, i svako ima svoje boanstvo htio priznati ili ne, i svako stvorenje ima boanstvo jer ako ne bude oboavao Allaha onda oboava ejtana.

89

Uzvieni kae:
| < :

''I Karuna i Faraona i Hamana: Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli.'' (Sura El-Ankebut, 39) I kae:
&: : _ : _ <

''Faraon se u zemlji bio, uzdigao, i stanovnike njezine na stranke izdijelio; jedne je tlaio, muku im djecu klao, a ensku u ivotu ostavljao.'' (Sura El-Qasas, 4) I kae:
& _< :

''I oni ih, nepravedni i oholi, porekoe, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skonali smutljivci." (Sura En-Neml,14) Faraona je opisao kao murika u rijeima:
& <

'' A glaveine naroda Faraonovog rekoe: "Zar e ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i boanstva tvoja napusti?" (Sura El-A'raf, 127) _____________________ Kae:''I Karuna i Faraona' Sve je ovo od Faraonovog robovanja prohtjevima, a kada se Faraon potinio svojim prohtjevima i ejtanu uzdigao se na Zemlji, a njene stanovnike podijelio je na stranke, kada se uzoholio da ne robuje Allahu ne priznavajui Njegovu jednou i kada se uzoholio da slijedi Allahove poslanike, Musaa i Haruna, postao je murik i oboavao je svoje prohtjeve i ejtana, a imao je i boanstva mimo Allaha, kao to Uzvieni kae: '' da tebe i boanstva tvoja napusti''. Kae: '' Da tebe i boanstva tvoja napusti'' to znai da je Faraon imao boanstva koja je oboavao mimo Allaha, jer su gleveine uglednici njegovog naroda, koji su mu rekli obraajui mu se: ''Kako e pustiti Musaa da ini na Zemlji nered.'' A Musa mu je nareivao robovanje Allahu i tevhid. Oni su rekli: ''Kako e pustiti Musa da iri na Zemlji nered i da ostavi tebe i tvoja boanstva koja ti oboava.'' Allah nas je obavijestio o licemjerima prije toga da: '' "Kada im se kae: 'Ne pravite nered na Zemlji!" odgovaraju: 'Mi samo red uspostavljamo!' Zar tako! Oni su uistinu pravi smutljivci, ali to oni i ne opaaju." Svoj nered su nazvali redom, a Musaovu davu i poziv u vjerovanje u Allahovu jednou slijeenje istine su nazvali neredom na Zemlji. Ovo je obiaj laova potvaraju pravedne ljude svojom boleu, molimo Allaha za uspjeh i spas.

90

Prouavanje ukazuje da ovjek to se vie oholi nad robovanjem Allahu biva veim murikom, jer kad god se uzoholi nad oboavanjem Allaha njegova se potreba, za onim to voli, povea, to i jeste njegov cilj prvobitni cilj srca tako da biva murikom zbog onoga radi ega se tome potinio. Srce ne moe biti neovisno od svih stvorenja, osim ako je Allah jedini njegov zatitnik i da ne oboava nikoga osim Allaha, i da ne trai pomo ni od koga osim od Njega, niti da se uzda osim u Njega, i da se ne raduje onome osim to On voli i sa ime je zadovoljan, i da ne mrzi osim ono to mrzi Njegov Gospodar, i da ne prijateljuje osim sa Allahovim tienicima, niti da neprijatlejuje osim sa Allahovim neprijateljima, i da ne voli osim radi Allaha, i da ne mrzi osim radi Allaha, niti da daje osim radi Allaha a ni da uskrauje osim radi Allaha. Kad god se ojaa iskrenost u ljubavi prema Allahovoj vjeri njegovo robovanje e se usavravati i postat e neovisan o stvorenjima. A sa usavravanjem njegovog robovanja Allahu bit e mu potvrena istoa od irka i oholosti. irk je preovladavajue svojstvo krana, dok je oholost preovladavajue svojstvo jevreja. Allah kae:
< / _

"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sveenike svoje, i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina.'' (Sura Et-Tewbe, 31) O jevrejima kae:
_ _ < = {:

''I kad god vam je koji poslanik donio ono to nije godilo duama vaim, vi ste se uzoholili, pa ste neke u la ugonili, a neke ubijali." (Sura El-Beqare, 87) I kae:
{ < & <

"Odvratit u od znamenja Svojih one koji se bez ikakva osnova na Zemlji ohole. I kakav god dokaz oni vide, nee ga vjerovati; ako vide pravi put nee ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu kao put e je prihvatiti.'' (Sura El-A'raf, 146) Zbog toga to oholost povlai za sobom irk, a irk je suprotan islamu i ujedno je grijeh kojeg Allah nee oprostiti, Allah je za njega rekao:
[ [< < / & : . /

"Allah, doista, nee oprostiti da se Njemu ita ravnim pridruuje, a oprostit e sve mimo toga kome On hoe! A onaj ko drugog Allahu pridruuje, on ini potvoru i grijeh veliki!" (Sura En-Nisa, 48) I kae:
[ = & : . /

91

"Allah, doista, nee oprostiti da se Njemu ita ravnim smatra, a kome hoe oprostit e sve osim toga; onaj ko Allahu to ravnim bude smatrao doista je daleko zalutao!'' (Sura En-Nisa, 116) _____________________ Kae: ''Prouavanje ukazuje'' Dakle srce e se na ovaj nain osamostaliti u odnosu na sva stvorenja ako se obogati ovim svojstvima, ako je samo Allah njegov tienik i da ne oboava nikoga osim Njega, kao i to da ne trai pomo ni od koga osim od Allaha niti da se uzda u nekoga osim u Njega, da ne voli osim ono to On voli, itd. to ukazuje da se sloio sa onim to Allah voli i sa ime je zadovoljan kao i da se protivi onome to Allah mrzi, dakle voli ono to Allah voli i mrzi ono to Allah mrzi, tako da se slae sa svojim Zatitnikom i onim koga voli. Kae: ''irk je preovladavajue svojstvo'' Ovo je ope svojtsvo veine jevrejskih sekti, znanje bez djela, tako da oni namjerno grijee pored nauke koju posjeduju. Kao to Uzvieni kae: ''I kad god vam je koji poslanik donio ono to nije godilo duama vaim, vi ste se uzoholili, pa ste neke u la ugonili, a neke ubijali." ali meu njima ima onih koji ne posjeduju znanje "Neki od njih su nepismeni i ne znaju za knjigu, nego samo za gatke.'' Tj. ne poznaju knjigu osim to je znaju itati, oni su neznalice, ali veina njih zna dok nita ne primjenjuju. Meutim ono to preovladava meu kranskim sektama jeste neznanje i zabluda, iako meu njima ima uenih, monaha i svetenika, ali preovladavajue meu njima je nezananje. Kae: ''Allah doista'' Allah je irk nazvao dalekom zabludom, to znai da je dostigao vrhunac udaljenosti od istine, ali predstavlja veliku izmiljotinu, zato je irk najvei grijeh kojeg Allah nee oprostiti. Onaj ko susretne Allaha pripisivajui Mu drugove on e biti od stanovnika Vatre u kojoj e vjeno boraviti a u milosti nee imati udjela. Molimo Allaha da nam oprosti, i on nema nade u Allahovu milost, meutim onaj ko Ga sretne sa grijesima mimo irka on e biti pod Allahovom voljom, ako bude htio oprostit e a ako ne onda e ga kazniti. Svi vjerovjesnici su bili poslani sa vjerom islamom osim koje Allah drugu vjeru nee prihvatiti, ne od predaka niti od onih koji su poslije njih doli. Nuh kae:
< { / <

"A ako glave okrenete, pa ja od vas nikakvu nagradu ne traim, mene e Allah nagraditi, meni je nareeno da budem musliman." (Sura Junus, 72) O Ibrahimu kae: . : . < , < . &< . /

"Ko drugi vjeru Ibrahimovu izbjegava do onaj koji ne dri do sebe! Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, pa e on i na drugom svijetu biti meu dobrima. Kada 92

je njemu Gospodar njegov rekao: "Predan budi!", on je odgovorio: "Ja sam predan Gospodaru svjetova. I Ibrahim je, kao i Jakub, to ostavio u amanet sinovima svojim: "Sinovi moji, Allah je vama vjeru odabrao, i nipoto nemojte umrijeti drukije nego kao muslimani." (Sura El-Beqare, 130-132) Jusuf je rekao: < _

''Daj da umrem kao musliman i pridrui me onima koji su dobri!" (Sura Jusuf, 101) Musa kae: <{ / . { /

"I Musa ree: "O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!" "U Allaha se uzdamo" rekoe oni. (Sura Junus, 84-85) & _ < "Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu posluni i estiti ljudi'' (Sura El-Maide, 44) Belkisa je rekla: < Uzvieni kae:

"Gospodaru moj!" uzviknu ona,"ja sam se prema sebi ogrjeila i u drutvu sa Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru svjetova!" (Sura En-Neml, 44) Allah kae: < < <

''I kada sam uenicima naredio: "Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!" oni su odgovorili: "Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo muslimani." (Sura El-Maide, 111) I kae: % /

"Vjera je kod Allaha, doista, islam!'' (Sura Al Imran, 19) I kae: _

"A onaj ko eli neku drugu vjeru osim islama, nee mu biti primljena.'' (Sura Al Imran, 85)

93

Uzvieni kae: _{ _ . , / "Zar pored Allahove vjere ele neku drugu, kada se Njemu predaju, milom ili silom, i oni na nebesima i na Zemlji.'' (Sura Al Imran, 83) Spomenuo je predanost stvorenja dobrovoljno ili na silu, jer su sva stvorenja potinjena Njemu, bez obzira priznali to ili ne, oni su pred Njim potlaeni i On upravlja njima kako On hoe i eli, oni su predani Njemu samovoljno i prisilno, i niko od stvorenja ne moe pobjei od onoga to On hoe, odredi i propie. I niko nema snage niti moi osim njega. On je Gospodar i vladar svih svetova, upravlja njima kako On hoe, i On je Stvoritelj svih njih, Tvorac i Onaj Koji im je oblije dao. I svako drugi mimo Njega je potinjen, porobljen i stvoren, ovisan i siromaan, potinjen i savladan, samo je On Moni, Silni i Gordi, Stvoritelj i Tvorac. _____________________ Kae: ''Svi vjerovjesnici su bili'' Svi ovi dokazi ukazuju da su svi vjerovjesnici bili poslani sa vjerom islamom a njihova vjera je bila islam. Islam je vjera svih vjerovjesnika, islam je Nuhova vjera, Hudova vjera, Salihova vjera, Lutova vjera, uajbova vjera, Ibrahimova vjera, Musaova, Isaova i Muhammedova . to znai da su svi oni doli sa vjerovanjem u Allahovu jednou i iskrenim ispoljavanjem vjere radi Allaha, kao i sa vjerovanjem u Allaha, meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan, odreenje, njegovo dobro i zlo, kao i pridravanje Allahovih naredbi tj. da potuju Allahove naredbe i da ih izvravaju, kao i to da se klone onoga to je zabranio. to se tie zakona oni su se razlikovali meusobno, tako to su se obaveze razlikovale od zakona do zakona, npr. u Jakubovom zakonu je bilo dozvoljeno da ovjek oeni dvije sestre dok je u naem savrenom erijatu to dozvoljeno. U Musaovom zakonu je bilo nareeno da se za nanaene rane izvri odmazda dok je u zakonu krana nareen oprost, a opet u naem erijatu se daje rodbini da bira izmeu oprosta i odmazde, ili da se oprosti uz krvarinu ili bez nje. to znai da su se zakoni razlikovali u odnosu jednih na druge. ''Svima vama smo zakon i pravac propisali.'' Islam je Allahova vjera i vjera svih vjerovjesnika, svima je bilo nareeno da vjeruju u Allahovu jednou, svaki vjerovjsnik je govorio svom narodu: ''Allaha oboavajte, vi drugog boga osim Njega nemate.'' Nareeno im je vjerovanje u Allahovu jednou a zabranjen im je bio irk. Nareeno im je bilo da vjeruju u objavljene knjige, u poslanike i Sudnji dan, zatim u proivljenje i nagradu sa Dennetom ili Vatrom, kao i vjerovanje u odredbu i odreenje, dobro i zlo, potivanje Allahovim naredbi i zabrana. Allahova vjera u Nuhovo vrijeme je bila tevhid i primjenjivanje onog zakona sa kojim je Nuh doao. Allahova vjera u Hudovo vrijeme je bila tevhid i primjenjivanje onog zakona sa kojim je Hud doao. Allahova vjera u Ibrahimovo vrijeme je bila tevhid i primjenjivanje onog zakona sa kojim je Ibrahim doao. Allahova vjera u Musaovo vrijeme je bila tevhid i primjenjivanje onog zakona sa kojim je Musa doao. I sve tako do vremena kada je poslan Muhammed , a njegov erijat je bio peat svih prethodnih erijata. Ali to se tie tevhida, iskrenog

94

ispoljavanja vjere Allahu, kao i vjerovanja u Allaha, meleke, knjige, Sudnji dan, odredbu i odreenje to je bila Allahova vjera u svakom vremenu i mjestu.

Iako je On stvorio ono to je stvorio uinio je to sa razlozima koje je i odredio. Tako da je svako stvorenje o Njemu ovisno kao to se ovisno o razlogu, tako da meu stvorenjima nema samostalnog razloga za injenjem dobra ili odbrane od zla, nego sve to je razlog ima potrebu za drugim razlogom koji e mu pomoi. Kao i to da potisne sve ono to mu se suprostavlja i sprjeava ga. Jedino je Allah neovisan o svakome mimo Njega, On nema druga koji e Mu pomoi ili se suprostaviti. Uzvieni kae: ] , { / / { < { / &

''A ti reci: 'Mislite li vi, da li bi oni kojima se, pored Allaha, klanjate mogli otkloniti tetu, ako Allah hoe da mi je uini, ili, da li bi mogli zadrati milost Njegovu, ako On hoe da im je podari?' Reci: 'Meni je dovoljan Allah, u Njega se uzdaju oni koji se pouzdavaju.'' (Sura Ez-Zumer, 38) I Uzvieni kae: , { /

"Ako te od Allaha neka nevolja pogodi pa, niko je osim Njega ne moe otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari pa, samo je On svemoni." (Sura El-En'am, 17) O Ibrahimu Uzvieni kae: %_ : : , : & / ;; & { : { . { %[< ] { . < &_ < | / { : . < : _ .

; ] < ;<

''Ja okreem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju! I narod se njegov s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" ree on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit e samo ono to Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem svojim obuhvata sve. Zato se ne urazumite? A kako bih se bojao onih koje s Njime izjednaujete, kada se vi ne bojite to Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko e, mi ili vi, biti siguran? Bit e sigurni samo oni koji vjeruju i

95

vjerovanje svoje s mnogobotvom ne mijeaju: oni e biti na pravom putu." (Sura El-En'am, 79-82) _________________________ Kae: ''Iako je On'' to znai da je Allah stvorio razloge koje je povezao sa uzrocima, i nema ni jednog raloga koji bi se mogao osamostaliti u pridobijanju eljenog, nego je Allah sve povezao sa uzrocima i preprekama. Ako se nau razlozi i nestanu prepreke desit e se eljeno i nita nema samostalni utjecaj osim sa Allahovom voljom. Ono to Allah hoe desit e se a ono to nee nee se desiti, dok nema stvorenja koje je samostalno u pridobijanju neega. Nego svaki razlog mora imati druge razloge koji mu pomau kao i prepreke koje e ga ometati. Pa ako se nau razlozi a nestanu prepreke desit e se eljeno. Kao npr. da ima komad zemlje koju eli obraditi ali mora za to pripremit uslove, i nije dovoljan samo jedan razlog. Pa ako posije mora i obraivati, zaljevati i okopavati, nakon toga mora otklonuti prepreke koje ti unitavaju uslove, kao to su oluje, insekti i sl. Pa ako se pripreme uslovi i uklone prepreke dobit e usjeve a ako ne onda ne. Ovakav je sluaj sa svim razlozima, sve razloge je Allah povezao sa uslovima i nema nijednog razloga da se osamostali u pridobijanju eljenog osim sa Alalohovom voljom ak to vie svaki uslov mora imati razloge koji e mu pomoi kao i prepreke koje e ga spreavati, a ako se nau razlozi i uslovi a nestanu prepreke doi e do eljenog a u protivnom ne.

U oba 'Sahiha' 1 od Abdullaha b. Mes'uda da je ovaj ajet objavljen i da je to teko palo ashabima Allahovog Poslanika pa su rekli: '' O Allahov Poslanie koji od nas nije uinio nepravdu u svom vjerovanju?'' Kae: '' Nije to irk zar niste uli dobrog roba kako kae irk je najvee nepravda.'' Ibrahim Allahov prijatelj voa svih pravovjernih je bio poslan a zemlja je bila ispunjena muricima. _ . ''I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko rijei na iskuenje stavio, pa ih je on potpuno izvrio, Allah je rekao: "Uinit u da ti bude ljudima voa." On je upitao: "A i neki iz mog potomstva?" Odgovorio mu je: "Obeanje Moje ne obuhvaa silnike!" (Sura El-Beqare, 124) Pojasnio je da period njegovog vodstva neobuhvata nepravednike a Allah naredio da nepravedni budu voe, a najvea nepravda je irk. _____________________ nije Allah kae:

Biljei ga Buharija 1/81 i Muslim 124.

96

Kae:'' U oba Sahiha'' - Tri su vrste nepravde prva vrsta - je ujedno i najvea pripisivanje Allahu druga i ovo je nepravda sa kojom ko god sretne Allaha vjeno e boraviti u Vatri i nee imati udjela u milosti. Allah kae: '' irk je najvea nepravda'' irk je ovdje nazvan nepravdom zato to murik nepostavlja ibadet na njegovo mjesto. I zato to nepravda znai stavljanje je neega na njegovo nemjesto a murik je postavio ibadet na njegovo nemjesto jer je Allahovo potpuno pravo, koje ne zasluuje niko drugi, dao slabom i manjkavom stvorenju ime je oboavao nekog drugog mimo Allaha, upuivao je dove nekome drugom mimo Allaha, prinosio je rtve nekome mimo Allaha to znai da je ibadete koje ne zasluuje niko drugi osim Allaha poklonio nekome drugom mimo Njega, ovo je najvei grijeh. Druga vrsta: Nanoenje nepravde robova jedni prema drugima kao to je atak na ljudske ivote, imetke i ast. Ovo je izgraeno na mrnji i prepirkama tako da se svakome njegovo pravo mora vratiti, a ako to ne uini na ovome svijetu bit e vraeno na Ahiretu od njegovih dobrih djela i on je bankrotiorao kao to je dolo u hadisu: '' Znadeteli koje bankrota?'' pa su rekli: ''Allahov Poslanie bankrota meu nama je onaj koji nema srebrenjaka niti stvari.'' Kae: ''Bankrota je onaj koji e doi na Ssudnji dan sa namazom, postom i djelima poput planina, a onoga je uvrijedio, onoga udario, onome krv prolio a onome oduzeo imetak. Pa e se svakom od njih dati od njegovih dobrih djela prije nego to mu nestanu, a onda e mu se natovariti njihovi grijesi pa e sa njima biti baen u Vatru.'' Trea vrsta: Nepravda koju rob nanosi sam sebi u onome to je izmeu njega i Allaha, i to je vazeno za Allahova prava koja ne dopiru do stupnja irka ali se ne tiu ni ljudskih pravak. Poput onoga koji uskrauje neke vadibe ili da ini neke od harama koji se ne odnose na prava drugih ljudi.

Allah

kae: < _ _ .

"Ibrahim je doista bio predvodnik, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim." (Sura En-Nahl, 120) Predvodnik je onaj koji poduava dobru koji biva slijeen, kao i uzorit biva onaj za kojim se povodi. Allah u njegovom potomstvu je uinio Knjigu i vjerovjesnitvo, i nakon njega svi vjerovjesnici su slani u njegovoj vjeri. Allah kae: { < _ . : "Poslije smo tebi objavili: 'Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!" (Sura En-Nahl, 123) 97

Allah

kae:

< / % .

"Doista su najblii ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjeruju. A Allah je zatitnik vjernika!" (Sura Al Imran, 68) Uzvieni kae: < _ _ .

"Ibrahim nije bio ni idov ni kranin, ve pravi vjernik, musliman. On nije bio idolopoklonik!" (Sura Al Imran, 67) I kae: : . : : / < : . < _ . % [ {

''Oni govore: "Budite idovi, odnosno krani, bit ete na Pravom putu!" Ti reci: "Ne, mi smo Ibrahimove prave vjere, jer on nije nikoga Allahu ravnim smatrao."Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono to se objavljuje nama, i u ono to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono to je dano Musau i Isau, i u ono to je dano vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike meu njima i mi se Njemu predajemo." (Sura El-Beqare, 135-136) U 'Sahihu' se biljei da je Allahov Poslanik stvorenje meu vjerovjesnicima.''1 _____________________ rekao: ''Ibrahim je bio najbolje

Kae: ''Ibrahim je bio'' Allah je poslao sve vjerovjesnike poslije njega iz njegovog potomstva, kao to Uzvieni kae: ''i potomcima njihova vjerovjesnitva i Knjigu dali''. Allah je Ibrahimu podario dva sina koji su takoe bili vjerovjesnici, prvi je bio Ismail , a njegova mati je bila Hader dok su je neki nazivali Ader. Nju je tadanji kralj Egipta poklonio Sari, kada je Ibrahim naiao sa njom, svojom amidinom, kroz Egipat, a bila je najljepa ena. Kralju je reeno da se tu nalazi ovjek sa najljepom enom koju niko ne moe imati osim njega, a bila je dobra ena. Ibrahim joj je rekao: ''Na Zemlji nema drugog vjernika osim mene i tebe, a ja u mu rei da si moja sestra kako ne bi bio ljubomoran.'' Ali time je htio rei kako mu je ona sestra u islamu. Kao da joj je htio rei ''Ti si moja sestra u islamu i na svijetu nema drugog vjernika osim mene i tebe'', pa ju je kralj uzeo, a Allah je pomogao Ibrahimu tako kad god je kralj prema njoj pruio ruke bio je pogoen i pao bi na tlo trzajui nogama. Ovo je Allahova zatita Njegovim evlijama. Pa je rekla:
1

Biljei ga Muslim 2369, Ebu Davud 4672, Tirmizi 3352.

98

''Gospodaru ako umre, rei e da sam ga ubila.'' Pa kad se probudio opet je pruio ruke prema njoj pa je opet pao u nesvijest trzajui nogama. Pa je rekla: ''Gospodaru ako umre, rei e da sam ga ubila.'' A kada se probudio po trei put rekao je: ''Vodite je od mene doveli ste mi ejtanku.'' On joj je poklonio Saru a ona ju je poklonila Ibrahimu , on ju je oenio i ona mu je rodila Ismaila , dok je Sara bila nerotkinja i bila je kerka njegovog amide Akima. Pa kad je oenio Hader ona mu rodi Ismaila, a bila je plemenita kod Allaha, a od Allahove plemenitosti jeste da je naredio Ibrahimu da je sa njenim sinom iz ama odvede u Mekku, i kada ju je odveo Allah je Sari podario sina Ishaka koji poslije postao vjerovjesnikom, i to priblino dvanaest godina nakon Ismaila ili neto vie. Od Ismailovog potomstva je Muhammed , i on je drugi otac i otac svih arapa. Prvi otac je bio Ibrahim a drugi otac je bio Ismail otac arapa. A Ishak Sarin sin je dobio Jakuba po imenu Israil i svi vjerovjesnici sinova Israilovih su njegovi potomci. Jakub je dobio Jusufa i obadvojica su bili vjerovjesnici kao i Ishak, njegov drugi djed je bio Ibrahim takoe na vjerovjesnk. Zato se u hadisu spominje ''plemeniti sin plemenitog sin plemenitog'', a plemeniti sin je Jusuf sin Jakubov sin Ishakov sin Ibrahimov. Muhammed je od Ismailovog poroda, dok su svi vjerovjesnici koji su bili poslani Israilovim sinovima Ishakovi potomci sve dok Isaa . A Ismail i Ishak su bili braa a njihova djeca amidii, tako da su u osnovi arapi i Israilova djeca amidii, a svi vjerovjesnici koji su poslani poslije Ibrahima su njegovi potomci. : ''i potomcima njihova vjerovjesnitva i Knjigu dali.''

U 'Sahihu' je potvreno da je Allahov Poslanik prijatelja kao to je Ibrahima uzeo za prijatelja.''1

rekao: ''Allah me je uzeo za

I kae: ''Da sam ikoga uzeo za prijatelja uzeo bih Ebu Bekra za prijatelja ali va drug (Muhammed ) je Allahov prijatelj.''2 I kae: ''U damiji nema ni jednog mjesta a da se ne moe upotpuniti osim Ebu Bekrovog mjesta.''3 I kae: ''Oni koji su bili prije vas su kabure uzimali za mjesta molitvi, zato nemojte od kaburova praviti mjesta za molitvu ja vam to zabranjujem.''4 Sve ovo se nalazi u 'Sahihu'5 i hadis u kojem je ovo rekao prije smrti na pet dana, to je od potpunosti njegove poslanice, a u istio vrijeme ukazuje na savrenstvo i izvravanje njegovog prijateljstva prema Allahu ija je osnova ljubav prema robu i ljubav roba prema Allahu , suprotno Dehemijama.6 _____________________ Kae: ''Allah me je uzeo'' na osnovu ovoga moemo rei da prijateljstvo pripada Ibrahimu i Muhammedu , tako da je Ibrahim Allahov prijatelj a i Muhammed
1 2

Biljei ga muslim 532, od Dunduba. Biljei ga Buharija 10/10, Muslim 2382. 3 Ovo je dio prethodnog hadisa. 4 Biljei ga Muslim 532. 5 Tj. u istom hadisu ''Prije smrti na pet dana''. 6 'Pogledaj 'Der'u te'arud Aql' 6/59/63.

99

je Allahov prijatelj, a njih dvojica su najbolji poslanici i najbolja stvorenja. Na Vjerovjesnik Muhammed je bio savreniji od Ibrahima , bio je bolji i savreniji od svog djeda Ibrahima , iza njega po vrijednosti dolazi njegov djed Ibrahim . Ali miljenje pojedinih ljudi kao to e ejh pojasniti da je Ibrahim Allahov prijatelj a da je Muhammed Allahom miljenik, je slabo i neispravno miljenje. Jer je prijateljstvo savrena ljubav, kao i to da je ljubav najvei stupanj prijateljstva, to od roba obavezuje savreno robovanje Allahu. To znai da je Ibrahim kao Allahov prijatelj dostigao savrenstvo robovanja Allahu , to ukazuje na savreni rububijet. U tome se takoe odraava savrenstvo Allahovog tevhida ili jednoe, kao i to da ne oboavaju nikoga osim Njega. A ljubav i prijateljstvo su dva svojstva savrenstva koja dolikuju Njegovom velianstvu i veliini. Ali to ukazuje na savreni rububijet Allaha , a to se tie stvorenja Ibrahima i Muhammeda njih dvjica su Allahovi prijatelji, a prijateljstvo prema njima je dokaz njihovog savrenog robovanja Allahu .

Takoe u tome je potvrivanje Allahove jednoe tj. da ne oboavaju nikoga osim Njega kao odgovor onima koji se porede sa muricima. Isto tako u njemu se nalazi odgovor ijama rafidijama koji omalovaavaju linost Ebu Bekra Siddika , dok sebe predstavljaju kao najee pristalice kible inei irk zbog toga to oboavaju Aliju i druge ljude. _____________________ Kae: ''Isto tako u njemu se nalazi odgovor ijama raifidijama'' Jer sebe smatraju najeim pristalicama kible inei irk zbog njihovog oboavanja Ehlu bejta, tvrdei da je Poslanik naglasio da e poslije njega doi dvanaest imama od kojih je prvi Alija b. Ebi Talib, zatim Husejn b. Alija, zatim Alija b. Husejn Zejnu-l-Abidin, zatim Muhammed b. Alija Bakir, zatim Dafer b. Muhammed Sadik, zatim Musa b. Dafer Kazim, zatim Alija b. Musa Rida, zatim Muhammed b. Alija Devad, zatim Alija b. Muhammed Hadi, zatim Hasan b. Alija Askeri, zatim Muhammed b. Hasen Halef Hude Mahdi El-Muntezar, koji je uao u podrum Samra'e godine 260 h. i nije izaao do dan danas. ejhu-l-Islam kae: ''Upotpunio je etiri stotine godina a jo nije izaao.'' Mi sada kaemo da je upotpunio hiljadu i dvije stotine godina a nije izaao. U odreenim vremenskim periodima oni dolaze sa jahalicama i stoje kod vrata ovog podruma dozivajui ga masovnim glasom 'Mevlana izai, mevlana izai'. Ovako je rekao ejh i drugi, a pojedinci meu finom braom od tamo su mi rekli da se to ini i dan danas. U tim vremenskim intervalima oni stoje na razliitim mjestima svijeta, ili odlaze kod tog mjesta, dok drugi na istoku ne klanjaju, pojedinci ne klanjaju na zapadu, dok opet trei stoje u Medini i drugim mjestima a ne klanjaju i kau da se boje da nee izai Mahdi a oni e biti u namazu te ga nee moi posluiti. Ovo je od njihovog neznanja da nas Allah sauva i oprosti nam kao to do dan danas koriste vesiletom ili pribliavanjem toboe Allahu posredstvom Ehlu bejta, Alijom zatim Husejnom, pa kau: ''O Ali, o Husejne'' i tako 'O Allahov evlijo budi mi zagovara kod Allaha'. ak i i hadije meu njima koriste vesilet njima, poinju sa Alijom a zavre sa Mahdijem Muntezarom (oekivani). Njih prizivaju za vesilet jednog po 100

jednog, i nema sumnje da je ovo veliki irk jer oboavaju druge mimo Allaha. Kao i njihova tvrdnja da su se zagubile dvije treine Kur'ana, a da je ovo meu nama samo ostatak, da nas Allah sauva i oprosti nam, a onaj ko to kae od njih je nevjernik i heretik od vjere, otpadnik, zato to se suprostavi rijeima Uzvienog ''Mi smo objavili Opomenu i Mi je uvamo.'' Zatim grde i psuju sve ashabe i vjeruju da su bili kafiri, to u stvari predstavlja psovanje ove vjere koju su prenijeli, a ako su oni koji su prenijeli ovu vjeru bili svi za redom nevjernici i grijenici kako e se onda vjerovati u takvu vjeru.

Prijateljstvo je savrena ljubav koja uslovljava od roba savreno robovanje Allahu a u isto vrijeme ukazuje na savreni rububijet Allaha prema robovima koji Ga vole i koje On voli. A rije robovanje podrazumijeva potpunu poniznost i potpunu ljubav, pa kau srce je ponizno tj. poinjeno onome koga voli. Ponizan tj. potinjen. Allahov sluga ili Allahov rob, predstavlja savrenstvo to se desilo Ibrahimu i Muhammedu .

Zato Muhammed nije imao nikoga na Zemlji kao halila prijatelja, jer rije (Hulle) ne prihvata uee u prijateljstvu. Ali kao to su rekli: Sprijateljio sam se sa putem svoje due Zato je time prijatelj nazvan prijateljem Za razliku od osnovnog znaenja ljubavi. Poslanik je u vjerodostojnom hadisu za Hasan i Usamu rekao: ''Allahu ja ih volim pa ih i Ti zavoli, i volim one koji njih vole.''1 Amr b. El-As je upitao Poslanika : ''Koga najvie voli od ljudi?'' Kae: ''Aiu.'' Kae: ''A od mukaraca?'' Kae: ''Njenog oca.'' A o Aliji kae: ''Sutra u zastavu dati ovjeku koji voli Allaha i Njegova Poslanika i kojeg voli Allah i Njegov Poslanik.''2 I mnogi drugi primjeri. Allah kae: < /

''Allah voli bogobojazne." (Sura Al Imran, 76) I: < /

1 2

Biljei ga Buharija 2735, 3747. Biljei ga Buharija 3009, 3701 i 4210.

101

''Allah voli one koji dobra djela ine.'' (Sura El-Beqare, 195) I kae: < / ''Allah, zaista, pravedne voli.'' (Sura El-Hudurat, 9) I kae: < . / ''Voli one koji se mnogo kaju i oni koji se mnogo iste.'' (Sura El-Beqare, 222) I kae: /

"Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su zdanje (vrsto) spojeno." (Sura Es-Saff, 4) I kae: / < ''Allah e sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole.'' (Sura El-Maide, 54) Allah kae: je obavijestio o tome kako voli Svoje robove vjernike a i oni Njega, pa %

''Ali oni koji vjeruju, jo vie Allaha vole!'' (Sura El-Beqare, 165) Ali to se tie prijateljstva ono je specifino i posebno, a tvrdnje pojedinih ljudi da je Muhammed Allahov miljenik, a Ibrahim Allahov prijatelj, mislei da je ljubav vei stupanj od prijateljstva je slabo miljenje jer je i Muhammed Allahov prijatelj kao to je spomenuto u vjerodostojnim hadisima. _____________________ Kae: ''Allahov sluga'' to znai da u srcu nema mjesta za vie od jednog prisnog prijatelja, jer je prijatelj onaj ije se srce ispunilo prijateljstvom do prijatelja, a Poslanikovo srce je ispunjeno prijateljstvom prema Allahu, i u njemu nema mjesta ni za koga vie, a da je bilo i za koga mjesta bilo bi za Ebu Bekra, ali nije zbog ega je Poslanik rekao: ''Da sam ikoga uzeo za prijatelja uzeo bi Ebu Bekra za prijatelja...'' tj. da u mom srcu ima mjesta bilo bi ga za Ebu Bekra ali se moje srce ispunilo prijateljstvom prema Allahu . Dok srce moe voljeti vie od jednog i u njemu ima mjesta za ljubav prema veem broju onih koje voli. Zbog toga je Poslanik volio veliki broj ljudi, Aiu, Hasana, Husejna, Usamu, Ebu Bekra i druge. Ali to s tie prijatlejsva u njegovom srcu nije bilo mjesta osim prema Allahu . Prijateljsvo ne moe imati sauesnika u prijateljevanju, ovo to se tie stvorenja tj. naeg 102

Vjerovjesnika , ali to se tie prijateljstva kao Allahovog svojstva onda se radi o svojstvu koje Njemu dolikuje, ali sa odreenim rezulatatima kao to je ispoljavanje Allahovog rububijeta. Ono to se prenosi da e Abbas biti proivljen izmeu miljenika i prijatelja su hadisu podmetnuti i nije se mogue na njih oslanjati. Rekli smo da je ljubav prema Allahu ljubav prema Njemu i prema ono to On voli, kao to je u 'Sahihima' zabiljeeno od Poslanika da je rekao: ''Kod koga se nau tri stvari osjetit e slast imana: kome Allah i Njegov Poslanik budu drai od svakoga drugog, onaj ko bude volio ovjeka i ne bude ga volio ni radi ega osim Allaha, i onaj ko bude mrzio da se vrati u kufr nakon to ga je Allah spasio iz njega kao to mrzi da bude baen u Vatru.'' Poslanik je obavijestio da onaj kod koga se nau ove tri stvari osjetiti e slast imana, jer osjeaj prisutnosti neega ukazuje na ljubav prema istom, a ako neko neto voli i udi za njim i ako dobije od njega ono to eli, osjeti slast, uitak i veselje zbog toga. A uitak je stvar koja se pojavi kod ovjeka odmah nakon to osjeti bliskost prema voljenom ili prema onome za kim udi. Oni koji kau od filozofa i doktora1 - da je slast u stvari simpatija grijee jer se spoznaja postavlja i vee izmeu ljubavi i slasti, kao to ovjek poeli hranu pa kada je pojede nakon toga osjeti slast, a slast slijedi nakonpogleda u neto, pa ako pogleda osjeti slast. A slast koja slijedi poslije pogleda nije ista kao i pogled, ali nije ni vienje nego je neto to nastaje nakon vienja. Allah kae:

''U njemu e biti sve to due zaele i ime se oi naslauju.'' (Sura Ez-Zuhruf, 71) Ovakav je sluaj sa svim onim to se ovjeku deava od slasti i bolova, radosti i tuge i sl. tome to nastaje zbog osjeaja onoga to voli ili onoga to mrzi ali nije isti osjeaj kao to su radost i tuga. Jer slast imana sadri uitak i radovanje koje osjeti mu'min i to onaj koji osjea slast imana, a to je popratna ljubav nakon ljubavi prema Allahu i to kroz tri stupnja: usavravanje te ljubavi, ispoljavanje iste i potiskivanje onog to je njoj suprotno. Tako da njeno usavravanje: jeste da mu Allah i Poslanik budu drai od svakoga drugog, jer ljubav prema Allahu i Poslaniku nije dovoljna ako se odnosi samo na osnovu ljubavi, nego mu Allah i Poslanik moraju biti drai od svakoga drugoga kao to smo rekli. Ispoljavanje ljubavi jeste time to voli osobu samo radi Allaha. A potiskivanje onoga to joj je suprotno tj. da mrzi ono to je suprotno imanu kao to mrzi da bude baen u Vatru. Ako je ljubav prema Poslaniku i vjernicima od ljubavi prema Allahu, a Poslanik je volio vjernike koje je volio Allah, jer je on bio najsavrenije bie u ljubavi
1

Pogledaj 'Der'u te'arud akl ve nakl' 6/69/75. od ejha Ibn Tejmijje.

103

prema Allahu, ali najpravilnije je da voli ono to voli Allah kao i to da mrzi ono to mrzi Allah. _____________________ Kae: ''Ono to se prenosi'' Tj. ono to se prenosi o Abbasu b. Ebi Mutalibu da e biti proivljen izmeu miljenika i prijatelja, miljenik je Muhammed a prijatelj je Ibrahim, je la, jer je i Muhammed Allahov prijatelj kao i Ibrahim . Kae: '' Ovakav je sluaj sa svim onim to se ovjeku deava'' to znai da je slast imana u onome to prouzrokuje srea ili tenja ka neemu, koju osjeti mu'min kao posljedicu savrene ljubavi. Ova slast kao posljedica savrene ljubavi biva sa tri stvari: upotpunjenje ljubavi, ispoljavanje i potiskivanje onoga to joj suprotira. Dakle prvo to treba jeste da ovu ljubav upotpuni a njeno upotpunjavanje biva tako to mu niko ne smije biti drai od Allaha i Njegovog Poslanika, kao i da je ispolji na takav nain to e voljeti osobu ali samo radi Allaha, zatim potiskivanje onoga to joj suprotira tj. mrnja da se vrati u nevjerstvo kao to mrzi da bude baen u Vatru. Ove tri stvari koje je Poslanik spomenuo su uzrok osjeanja slasti imana kao produkt savrene ljubavi prema Allahu. Pa onaj ko voli Allaha i Poslanika vie od svakoga, i ko voli osobu samo radi Allaha, i onaj ko mrzi da se vrati u kufr nakon to ga je Allah iz njega izbavio kao to mrzi da bude baen u Vatru upotpunit e mu se ljubav kao i to e osjetiti slast imana jer se njegova ljubav upotpunila, on ju je ispoljio i potisnuo ono to joj suprotira. Kae: ''Da voli ovjeka'' to znai da ako sve stvari i osobe voli radi Allaha on e ispoljiti i ograditi svoju ljubav od bilo kakvih primjesa ljubavi radi nekog drugog a njegova e ljubav biti samo radi Allaha. Voli Allaha i voli ono to voli Allah, od vjerovjesnika i dobrih ljudi, i sve ono to voli on voli radi Allahove ljubavi kao i to da je oisti od bilo kakvih primjesa druge ljubavi, zatim potisne ono to joj suprotira tj. da mrzi da se vrati u kufr kao to mrzi da bude baen u Vatru.

Prijateljstvo sa Allahom ne daje ni kome drugom udjela, nego je rekao: ''Da sam ikoga od stanovnika Zemlje uzeo za prijatelja uzeo bi Ebu Bekra za prijatelja.'' Znajui da je stupanj prijateljstva iznad opeg pojma ljubavi. Ali prijateljstvo i ljubav prema Allahu su samo izvrenje ili obestinjenje robovanja Allahu. Ali oni koji grijee, grijee u tome to misle da je robovanje puko potinjavanje i pokoravanje, i da u to ne ulazi ljubav, kao i to da je ljubav radovanje u prohtjevima ili potinjavanje bez a da podrazumijeva rububijet. Zato se prenosi da se kod Zenuna govorilo o ljubavi pa je rekao: ''Klonite se te teme, jer da ne bi neki ljudi uli pa se pozivali na ljubav.'' Neki od uenjaka i obrazovanih ljudi su pokudili druenje sa onima koji mnogo govore i ljubavi bez imalo straha. _____________________

104

Kae: ''Prijateljstvo sa Allahom ne daje'' Jer je prijateljstvo posljednji stupanj i vrhunac ljubavi, a ljubav se, kako smo rekli, dijeli na stupnjeve, prvo je veza, udnja, strasna ljubav itd. a na kraju je savrena ljubav tj. prijateljstvo, to je i posljednji stupanj u ljubavi, tako da je prijateljstvo savreni stupanj ljubavi i njen kraj. Neki od selefu saliha su govorili: ''Onaj ko oboava Allaha samo iz ljubavi je heretik (fanatik ili otpadnik), a ko Ga bude oboavao sa nadom on je Murdija, a onaj ko Ga bude oboavao samo iz straha je Haridija, a onaj ko Ga bude oboavao iz ljubavi, nade i straha je pravi vjernik i muvehid. _____________________ Kae: ''Neki od selefu saliha su rekli'' - Ljudi se dijele na etiri skupine, onaj ko oboava Allaha iz ljubavi takvi su fanatici ili heretici koji su se odvojili od vjere. Tvrdi da oboava Allaha iz ljubavi ali niti se boji Allaha niti se izda u Njega, tako da se od nekih sufija prenosi kao to je u knigama o 'Ve'azu' ( ) da je Rabija Adevija rekla: ''Ne oboavam Allaha zbog straha od Njegove Vatre, niti zbog elje za Njegovim Dennetom, pa da budem kao potinjeni zatvorenik. Nego Ga oboavam radi Njega i zbog elje za njim.'' Kae da Ga ne oboava iz straha ili nade, pa da bude poput ovjeka koji oekuje korist, koji ne oboava Allaha osim radi koristi, nego ga oboava samo iz ljubavi prema Njegovom biu bez straha i nade. Tako da su neki rekli da vole patnju i Vatru, pa im je reeno: ''Zato to?'' Kae: ''Ako budem uivao u Dennetu znai da moja dua tei ka njemu, pa e ostati sa svojim prohtjevima, ali ako se napati u vatri postavit e se suprotno svom prohtjevu, zato i prieljkuje Dehennemsku patnju.'' Molimo Allaha da nas spasi i da nam oprosti. Dok ova kae da ne oboava Allaha iz straha i nade pa da bude kao potinjeni zatvorenik, a Allah nas je obavijestio da su vjerovjesnici i Njegov Poslanik, Ibrahim, Lut, Nuh, Davud, Sulejman, Ejub, Zekerija, Jahja i Isa bili onakvi kako je rekao: ''Oni su urili u injenju dobrih djela i prizivali su nas iz nade i straha.'' Dakle iz nade i straha, prizivali su svog Gospodara strahujui i nadajui se, tako da Allaha mora oboavati kroz ljubav, strah i nadu, a onaj ko bude oboavao Allaha samo iz straha on je Haridija, a onaj ko Ga bude oboavao iz nade on je Murdija, a onaj ko Ga bude oboavao iz straha, nade i ljubavi on je pravi vjernik i sljedbenik tevhida. O ovoj temi se mnogo moe proitati u sufijskim knjigama o opomeni onako kako to oni sebi predstavljaju.

Zbog toga su se u posljednje vrijeme pojavili ljudi koji se sa rairenim rukama i ustima na svim mjestima hvale sa ljubavlju sve dok ih to nije odvelo do neke vrste slabosti i tvrdnji koja su suprotna robovanju. Tako da pripisuju robu rububijet koji ne pripada osim Allahu. Pojedinci iznose tvrdnje koje prelaze granice vjerovjesnika i poslanika, ili trai od Allaha neto to ni u kom sluaju ne dolikuje osim Allahu, a ne vjerovjesnicima ili poslanicima. Ovo je poglavlje u kojem su mnogi ejhovi pali zbog slabosti realizovanja samog robovanja kojeg su poslanici pojasnili, sa granicama nareenog ili zabranjenog koje su donijeli. Zatim zbog slabosti i odsutnosti razuma pomou kojeg rob shvata sutinu robovanja, a ako oslabi razum, umanji se vjersko znanje, onda u 105

prostranstvima neznalake ljubavi dua se rairi i veseli sa svom svojom glupou, poput ovjeka koji se veseli zbog ljubavi prema nekoj osobi sa glupou i neznanjem pa kae: ''Ja volim osobu i neu biti kaenjen zbog onoga to inim od djela neznanja i neprijateljstva.'' Ovo je sr zablude i slika onoga to su rekli jevjreji i krani: &; / ; "Mi smo djeca Boija i miljenici Njegovi." (Sura El-Maide, 18) Allah kae: &: : &

"Pa zato vas On kanjava zbog grjehova vaih?" A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara: kome hoe On e oprostiti, a koga hoe On e kazniti.'' (Sura El-Maide, 18) Njegovo kaenjavanje istih je znak da nisu ni voljeni tini se mogu Njemu pripisati kao djeca, nego su potinjeni i stvoreni. A onaj koga Allah zavoli On ga uputi da ini ono to On voli, a onaj ko voli Allaha nee initi ono to e Ga naljutiti ili rasrditi, kao to je kufr, grijeenje i neposlunost, ili injenje velikih grijeha i ustrajavanje na njima, a ako se ne pokaje radi toga Allah to nee voljeti kao to voli da se initi dobro, tako da je Njegova ljubav prema robu shodna njegovom imanu i bogobojaznosti. _____________________ Kae: ''Ovo je poglavlje'' Ovi ejhovi koje je spomenuo ejhu-l-Islam su sufijski ejhovi, a ovo su njihove tvrdnje. Kae: ''Ovo je razlog'' tj. razlog slabosti realizacije robovanja kod njih ija je bit u primjeni obaveza i klonjenju zabrana, ili Allahovih naredbi i zabrana. Znai da ih je okupirala slaboumnost pa su oslabili i u samom robovanju, a povrh svega toga je bila i njihova slabost u znanju pored slaboumnosti, to je pruzrokovalo ova loa miljenja i djela. Kae: ''Ako oslabi'' Tj. ove njihove tvrdnje su bezvrijedne i lane, jer ako kae da nee biti kanjen zbog onoga to ini jer on voli Allaha, a On ga zbog njegovih grijeha nee kazniti, isti je kao to su rekli jevreji i krani: "Mi smo djeca Boija i miljenici Njegovi." Ali im je Allah odgovorio: "Pa zato vas On kanjava zbog grjehova vaih?" to znai da je neprijateljstvo razlog mrnje prema njemu onoga kojeg voli, osjeaj odbojnosti do njega, ak i razlog njegovog kanjavanja.

Oni koji misle da im grijesi nee natetiti zbog toga to ih Allah navodno voli sa njihovom ustrajnou na grijesima su poput onih koji misle da konzumacija otrova ne teti iako ga koriste neprestano bez lijeenja uzimanjem protu-otrova. 106

Da li je ovaj glupak kojim razlogom pogledao u Kur'an, u prie o vjerovjesnicima i onome to se njima deavalo, od pokajanja, i traanja oprosta radi grijeha, kao i to to su bili pogaani razliitim nedaama, to je predstavljalo ispit i proienje za njih shodno svakom pojedincu, shvatio bi da grijesi tete onima koji ih ine iako su bili najvelianstveniji ljudi. _____________________ Kae: ''Oni koji misle'' Ovo su ejtanove spletke i stvrdnje pojedinih sufija, tj. da im grijesi ne mogu natetiti, pa kau da su dostigli stupanj i da ih Allah voli tako da im grijesi ni zapostavljanje vadiba ne mogu natetiti, poput mora kojem se ne moe zagaditi ako se u njeg prospe neto od neistoe ili slinoga tome. Pa kae: ''Ja sam dospio do Allaha, i dostigao sam stupanj u Njegovoj ljubavi tako da mi grijesi ne mogu natetiti.'' Oito je da su ovo ejtanove spletke, kojima ih je uveo u svoje mree. Oni su poput ovjeka koji kae da mu nee natetiti otrov jer je u njegovom tijelu snaga i otpor, a ovo nee rei onaj iji je razum prisutan. Kae: ''Da li je ovaj ahmak'' Da, da je razmislio o Ademovoj prii vidio bi da je: ''Tako Adem nije Gospodara svoga posluao i s puta je skrenuo. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom uinio, pa mu oprostio.'' Adem je bio vjerovjesnik. Allah je takoe o Musau rekao: '' Gospodaru moj," ree onda "ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!" I On mu oprosti, On, uistinu, prata i On je milostiv.'' O Davudu kae: ''Pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tlo i pokaja se." O naem Vjerovjesniku Muhammedu kae: "Mi emo ti dati da pobijedi pobjedom jasnom da bi ti Allah ranije i kasnije grijehe oprostio.'' Ili ''Trai oprosta za svoje grijehe i za vjernike i vjernice! Allah zna kud se kreete i gdje boravite." Kako onda sufije mogu rei da im grijesi ne tete, znajui da su vjerovjesnici bili najvelianstvenija stvorenja ali i pored toga Allah nas je obavijestio da su pogrijeili, oistili se te da im je Allah primio pokajanje.

Onaj ko voli stvorenje, ali ne znajui da li je to radi njegove koristi niti njegove volje, nego to radi samo zbog ljubavi, a ako bude iz neznanja i nepravde nema sumnje da e to biti razlogom mrnje onoga koga voli i bjeanja od njega kao i razlogom da ga kazni. Mnogi od sljedbenika ovih tarikata su zbog tvrdnje ljubavi prema Allahu izmislili razliite vrste neznaboakih novotarija u vjeri. Ali onaj ko pree Allahove granice ili e zapostaviti Allahova prava ili e izmiljati lane tvrdnje bez osnove. Kao to neki od njih kau: ''Koji god Murid ostavi u Vatri ikoga ja ga se odriem.'' Dok drugi kae: ''Koji god moj Murid dozvoli da neko od vjernika ue u Vatru ja ga se odriem.'' Prvi je rekao da njegov Murid izvodi svakoga iz Vatre.

107

Drugi kae da njegov Murid ne dozvoljava da iko od onih koji ine velike grijehe ue u Vatru. Neki opet kau: ''Kada nastupi Sudnju dan moj ator e se razapeti nad Dehennemom tako da u njeg niko nee ui.'' I mnoge druge sline izmiljotine preneene od poznatih ejhova, koje su u stvari izmiljena i pripisana la njima ili je to bila njihova lina greka. _____________________ Kae: ''Onaj ko voli'' Ovo je oito ako bude djelovao na osnovu svojih prohtjeva, pa ako je ovo iz neznanja i zbog nepravde ne moe biti razlogom Allahove ljubavi prema njemu, nego e to prouzrokovati Njegovu mrnju i kaznu, na dunjaluku ili Ahiretu. Kae: ''Mnogi od'' Ovdje misli na sufije jer se oni nazivaju 'salikin' tj. oni koji se kreu prema Allahu kako to ve tvrde. Ove njihove tvrdnje su samo potvrde toga da ih je ejtan zaveo, tako da pojedinci koji dospiju do jednog stupnja znanja ili znaju ta im je odreeno svoja svojstva negiraju pripisujui ih Allahu kako bi mogli tvrditi da su sa njih spale obaveze kao i to da se ne brinu i da mu grijesi ne mogu nakoditi. Nego da se grijesi piu obinim ljudima, a to se tie njega on je od odabranika kojima grijesi ne tete. Ovo je ejtanova obmana i njegovo preovladavanje nad njima, tako da zapostavlja Allahova prava, zatim kae da mu to nee nakoditi nakon ega od njega poteknu ovakve lane tvdnje i miljenja koja e ejh spomenuti. Kae: ''Kao to neki od njih kau'' Svi ovi govori su rijei nevjerstva, molimo Allah za zatitu, kao to je ''moj murid'' iako ovdje misli na Allaha, tj. ako njegov Murid ostavi bilo koga u Vatri on se odrie od njega tj. od Allaha. Drugi kae: : ''Koji god moj Murid dozvoli da neko od vjernika ue u Vatru ja ga se odriem.'' Trei kae: ''Da e se na Sudnjem danu njegov ator razapeti iznad Dehennema kako niko ne bi uao u njega.'' Sve izreke su izreke kufra. Ali ejh kae da ove rijei oni izreknu ali kada bivaju u stanju opijenosti ili u transu ili zbog utonua ili zbog estine promatranja padne u trans te govori ovakve rijei, ali u tom trenutku njega razum naputa te govori bez razlikovanja i prepoznavanja poput nenormalnog ovjeka, a njemu se grijesi ne piu ali ako ih izrekne pri punoj svijesti i prisutnosti razuma onda je nevjernik. Dok ejh kae da oni izriu ovakve reenice u stanju nesvjestice ili u skupinama ljudi, kod snoaja ili u homoseksualnim odnosima, i zbog estine transa zaboravi na sve pa i na sebe lino. Neki od njih tvrde da zbog estine gledanja u Allaha zaboravljaju sve, ne pomjeraju se do te mjere ako se ptica spusti na njih oni se ne pomaknu niti shvataju ta se dogaa. Ili da povee oi pa kae kako vidi svjetlosti a u stvari vidi ejtana, i tako ih ejtan obuzima. Njihove tvrdnje su rijei kufra, a onaj ko ih izrekne u prisustvu razuma je nevjernik i otpadnik od vjere jer se odrie Allaha kao i to da e on Sudnjem danu imati uticaj. 108

Kae: ''Izmiljotine preneene'' Dakle ono to im se dogaa, ili je izmiljeno pa pripisano njima ili je to zbog jaine promatranja i padanja u trans i neraspoznavanja onoga to se deava oko njih.

Ovakve stvari se deavaju u trenutku pijanstva, transa ili zbog tonjenja u promatranju Boije veliine gubljenjem osjeaja za vidljivi i nevidljivi svijet. Tada kod ovjeka slabi razumijevanje i poimanje tako da ne zna ta je rekao. A opijenost je slast bez osjeaja za okolinom. Zato je meu njima bilo onih koji kada su se probudili i doli sebi pokajali od onoga to su rekli. A oni koji su sebi u tome dali prostora su uglavnom ejhovi koji su sluali kaside o ljubavi i aiku, kuenju i udvaranju te strastvenoj ljubavi. Ovo je osnova njihovih namjera, jer ovakve vrste pjesama podstiu u ovjeku emocije i ljubav kakva god da bude. Zato Allah kae: / / ''Reci: ''Ako volite Allaha, mene slijedite, Allah e vas zavoljeti.'' (Sura Al Imran, 31) _____________________ Kae: ''Ovakve stvari'' Ovakvo je stanje sufija, pijanost tj. pijanost od ljubavi, opije se tako da zaboravi na sebe, ili da utone do tolike mjere u promatranju Boije veliine da ne razlikuje izmeu Stvoritelja i stvorenja, da nas Allah sauva i oprosti nam, eto takvo je stanje sufija. Kae: ''Tako kod ovjeka'' A kada izgubi razum onda mu se grijesi ne piu jer je kao nenormalan zbog toga to ne poima ta se deava. Kae: ''Zato je meu njima bilo'' Tj. kada se probudi i doe sebi nestane one opijenosti pa se pokaje zbog svojih rijei. Kae: ''A oni koji su sebi dali'' Od njihovog neznanja je da mnogo sluaju kaside o ljubavi, udnji, kuenju i strastvenoj ljubavi, ime su smatrali da na takav nain oboavaju Allaha zbog sluanja takvih kasida, smatrajui to ibadetom. Kae: ''Ovo je osnova'' Ovaj ajet se naziva ispitnim ajetom jer su neki ljudi tvrdili da vole Allaha pa ih je ispitao. Allah je mjerilom te ljubavi uinio slijeenje Poslanika, pa onaj nad kime se odrazi ovo mjerilo onda on voli Allaha ''Reci: ''Ako volite Allaha, mene slijedite, Allah e vas zavoljeti.'' A onaj ko bude slijedio Poslanika znai da je iskren u svojoj ljubavi, dok onaj ko ne bude slijedio Poslanika nije iskren. Slijeenje Poslanika podrazumijeva primjenu svega onoga sa ime je doao od erijata, primjenom Allahovih naredbi, i iskrenim djelima u ime Allaha, kao i iskreno ispoljavanje vjere Allahu, obavljanje farzova, klonjenje od Allahovih zabrana, a onaj ko bude takav on je iskren i istinu govori a onaj ko se postavi suprotno tome znai da lae.

109

Tako da Allaha ne voli osim onaj koji slijedi Poslanika. A slijeenje i poslunost Poslaniku ne bivaju osim realizacijom i primjenom robovanja Allahu, i mnogi su oni koji tvrde da ga vole ali se nisu povinovali njegovom erijatu i sunnetu. Tvrdi da se nalazi u stanjima ali ovdje nemamo dovoljno mjesta da o tome govorimo, neki idu do te mjere da smatraju ne obaveznim farzove ili smatraju dozvolenim neke od harama i mnogo drugih stvari mimo toga u emu su se suprostavili Poslanikovom erijatu i njegovom sunnetu i poslunosti. Naprotiv Allah je osnovu Svoje ljubavi uinio ljubav prema Allahu i Poslaniku kao i dihad na Allahovom putu. Dihad podrazumijeva savrenu ljubav prema onome to je Allah naredio i potpunu mrnju prema onome to je zabranio. O onima koje voli i koji ga vole Allah kae: & : / < < ]

''Prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni e se na Allahovu putu boriti i nee se niijeg prijekora bojati.'' ( Sura El- Ma'ide, 54)

_____________________ Kae: ''Tako da Allaha ne voli'' to znai da on samo misli da je od odabranika ako je dostigao stupanj znanja i do stupnja da svoja svojstva moe negirati i pripisati ih Allahu kao to svoja djela pripisuju Allahu, ime postaje od odabranika a sa njega spadaju obaveze i zabrane, to znai da on nema ni obaveza niti mu je ta zabranjeno, niti da mora biti posluan niti grijei tvrdei da je dospio do Allaha a zato uzimaju dokaz Allahove rijei: '' Oboavaj svog Gospodara sve dok ti ne doe smrt'' 'Jekin' (smrt) tumae kao znanje a njihovi odabranici su doprli do tolikog znanja tako da se obaveze ni zabrane ne odnose na njih kao ni poslunost ili grijeenje, a sve ono to oni rade je njima dozvoljeno, Allahu se utjeemo od toga. Ko vjeruje u ovo on je otpadnik od vjere dat e mu se prilika na pokajanje a ako se ne pokaje onda e biti ubijen. Kae: ''Allah je osnovu ljubavi '' - da, borba na Njegovom putu je osnova ljubavi jer borac na Allahovom putu potinjava sebe i svoj imetak Allahu , poziva u Njegovu vjeru, bori se, troi i rtvuje samog sebe da bi uzdigao Allahovu rije. Ovo je osnova i sutina ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku i ovo je istinska ljubav prema Allahu.

Zato je ljubav ovog ummeta prema Allahu bila najpotpunija u odnosu na prethodne narode kao to je njihovo robovanje Allahu najpotpunije u odnosu na robovanje prethodnih naroda. Najsavreniji po tom pitanju meu ovim ummetom su bili Muhammedovi ashabi i svi oni koji su se sa njima poredili u tome. ___________________________

110

Kae: '' Zato je ljubav'' - ejh pojasnio da je ljubav prema Allahu najpotpunije realizovana od strane ovog ummeta u odnosu na prethodne narode, kao to je njihovo robovanje bilo savrenije od robovanja prethodnih naroda. Sve to zato to je Vjerovjesnik ovog ummeta bolji od svih prethodnih vjerovjesnika i zato to je ovaj ummet bolji od svih prethodnih naroda. Na Vjerovjesnik Muhamed je najsavrenije bie u ljubavi prema Allahu, kao to je najpotpunija linost u pogledu robovanja Njemu a ovaj ummet je najsavreniji u pogledu ljubavi i robavanja Allahu u odnosu na ostale narode. ejh je pojasnio da slijeenje erijata i borba na Allahovom putu su najvee razlike izmeu onih koji vole Allaha i Njegovih evlija i onih koji tvrde da ga vole. Prethodno smo spomenuli ispitni ajet u kojem Allah kae: ''Reci : '' Ako Allaha volite, mene slijedite, Allah e vas voljeti'', jer je skupina judi tvrdila da vole Allaha pa ih je Allah ispitao sa ovim ajetom. ejh je pojasnio da je istinska vjera realizovanje robovanja Allahu u svakom smislu tj. ispoljavanje ljubavi Alahu kao i to da svako djelo mora biti odgovarajue Allahovom erijatu jer ako ne odgovara erijatu onda ne moe biti uinjeno radi Allaha. I nijedno djelo ne moe biti uinjeno radi Allaha osim ako ne sadri u sebi dva svojstva da bude radi Allaha i da bude shodno onome to voli Allah i Njegov Poslanik. ejh je takoe pojasnio da irk prevladava ljudskim duama kao to je u hadisu dolo da je tii od mravljeg hoda, kao i to da je skriveni irk slijeenje prohtjeva poput ljubavi prema imetku, ugledu, slikama i sl. tome. Sr svega onoga to je spomenuto prethodno jeste da je ejh pojasnio hadis u kojem je reeno da ovjekova panja prema imetku i ugledu nita mnaje ne teti vjeri osim onoliko koliko tete dva gladna vuka kada se upuste u tor ovaca. Takoe je ejh pojasnio da su Ibrahim i njegova porodica predvodnici istinske vjere i da je na Vjerovjesnik od Ibrahimove porodice. A Faraon i njegova porodica su predvodnici kufra i zablude, od kojih su oni koji su rekli o Allahovom utjelovljenju u stvorenjima, oni su u Faraonovoj vjeri i na njegovom putu. Zatim je ejh spomenuo teoriju utonua u promatranju Allahove veliine kao i vrste ljudi po tom pitanju meu sufijama. Utonue je rije sa kojom podrazumijevaju ne poimanje bilo kakvih postojanih vidljivih i nevidljivih injenica koje se promatraju meu biima djele ih na tri vrste: utonue u odnosu na bilo ta prisutno i slino njemu, utonue u odnosu na promatranje neega slinog njemu i utonue u odnosu na ono to on eli. Prvo znai utonue do te mjere da ne vidi nita mimo Njega a osnova rijei utonua u jezikoj terminologiji znai da ovjek rastopi neto u neem drugom, kao kada stavi brano u vodu te se ono rastopi dobije se sasvim drugaija masa to znai da se masa rastopila u masi. Dok su sufije rije utonue pojasnili kao nepoimanje bilo kakvih postojeih vidljivih i nevidljivih stvari tako da utonue u odnosu na sve mimo Njega jeste negiranje svega mimo Allaha to i jeste put onih koji zastupaju teoriju 'vihdetul - vudud' tvrdei da su se stvorenja stopila sa Stvoriteljem tako da nema ni Stvoritelja ni stvorenja pa su rekli da je Stvoritelj stvorenje a stvorenje Stvoritelj i to je utonue kod ateista. Drugo je utonue u odnosu na promatranje neeg slinog Njemu to znai da se odvaja od stvorenja i negleda ni uta drugo osim u Allaha kako ga ne bi omelo na putu prema Alalhu. On ne negira stvorenja niti njihovu prisutnost nego negira njihovo vienje da ga ne ometaju kako bi dospio do nevidljivog svijeta a to nazivaju

111

trans, pijanstvo, utjelovljenje i spoj. Kod nekih se ojaa vienje srca kao i njegova nesvjestica tako da zaboravi sve pa ak i sebe i da ne gleda ni u ta osim u onoga koga voli mislei da se utjelovio u njemu i sa njim pomjeao. Od toga su neki zaljubljenici govorili da se zbog estine ljubavi prema voljenom osjea kao magnet koji ga privai pa ako njegov voljeni padn e u vodu on padne za njim kae: ''Ja sam pao u vodu a ta je tebe povuklo u vodu?'' Kae: ''Kad sam nestao sa tobom vidio sam da me nema pa sam pomislio da si ti sa mnom, povukao si me a ja sam u svojoj nesvjestici jer sam nestao sa tobom pa se nisam vidio i pomislio sam da si ti ja.'' Tree je utonue u odnosu na ono to on eli to znai da on rtvuje svoje elje zbog Allahove elje davajui prednost Allahovoj ljubavi u odnosu na ljubav prema sebi a Allahovim eljama i onome to voli daje veu prednost u odnosu na svoje elje i prohtjeve, ovo utonue se odnosi na odabrane evlije i one bliske. ejh islama kae: ''Ako postoji ikakvo pravilno utonue onda je to ovo utonue.'' Od toga jeste rije tevhida ' la ilahe illallah' u kojoj je utonue i opstanak odnosno negiranje da postoji ita drugo osim Allaha ili da se odrekne robovanju svemu drugom osim Allahu jer je On Onaj Koji uistinu zasluuje ibadet.

Kako onda ovi ljudi mogu tvrditi da vole Allaha. Neki ejhovi kau: '' Ljubav je vatra koja u srcu spali sve ono osim to eli Voljeni.'' Hoe rei da je itav svemir ono to je Allah htio da bude pa su pomislili da je savrena ljubav u tome da rob voli sve ono to je u njemu ak kufr, grijeh i neposlunost!! A nemogue je da bilo ko moe voljeti sve postojee, nego voli ono to mu odgovara i to mu koristi a mrzi ono to mu ne pae i teti mu ali sa ovom zabludom su uspjeli zavesti one koji slijede prohtjeve a zatim su im poveali njihovo tonjenje u njihovim prohtjevima i strastima tako da vole ono to im se prohtije, od slika, vodstva, vika imetka i zavodljivih novotarija mislei da je to u sklopu ljubavi prema Allahu dok je ljubav prema Allahu mrnja prema onome to mrzi Allah i Njegov Poslanik kao i borba protiv toga sa ivotom i imetkom. Osnova njihove zablude je u tome da ono to je ovaj rekao: ''Ljubav je vatra u srcu koja spaljuje sve drugo osim Voljenog'' mislei na Allaha ili Njegovu postojanu volju u svim stvorenjima. Meutim da je rekao vjernik u Allaha, knjige i poslanike, to bi znailo da se odnosi na Allahovu vjersko erijatsku volju koja se odnosi na ono to voli i sa ime je zadovoljan. Kao to je rekao da je usrcu spaljeno sve osim onoga to Allah voli. Ovo je ispravno znaenje, jer je od potpune ljubavi prema Allahu da ne voli osim ono to voli Allah, a ako zavoli ono to On ne voli onda e to biti manjkava ljubav. Ali to se tie Njegovog odreenja i odredbe onda On to zabranjuje, kori i zabranjuje, pa ako se sa Njim ne sloim u onome to mrzi znai da volim ono to mrzi.

112

_____________________ Kae: ''Kako onda ovi mogu'' Tj. pozivaju se na ljubav ali bez djela, kao to je slienje Poslanika i borba na Allahovom putu, tako da ova tvrdnja ne koristi, jer svaka tvrdnja mora biti ustanovljena na dokazu, a onaj ko se poziva na Allahovu ljubav onda neka radi po Allahovim rijeima: ''Reci: ''Ako volite Allaha, mene slijedite, Allah e vas zavoljeti.'' I zato to se ovo zove ispitni ajet ili ajet provjere. Pa ako ti ovjek kae: ''Ja volim Allaha.'' Ti reci: ''Ima jedan ispit kojim emo te provjeriti'' tj. da pogledamo u tvoja djela, pa ako bude slijedio Poslanika istinu govori, a ako ne bude slijedio Poslanika onda lae u onome na to se poziva. '' Ove rijei potiu od nekih sufijskih ejhova, tj. da je ljubav vatra koja spaljuje sve osim elja Voljenog. Ali je greka u tome to je on ovdje htio skrenuti panju na postojanu volju i kader, i sve ono to se nalazi u postojanju je ono to je Allah htio i odredio, a u Njegovoj vlasti se nita ne moe desiti bez Njegove volje. Ali pojedine stvari koje su nastale Njegovom voljom i odreenjem neka od njih On voli a neka ne voli nego ih mrzi. to znai da postoji takoe erijatska ili vjerska volja i odreenje. Tako da sve ono to se desi u svemiru od kufra, grijeha i neposlunosti jeste u stvari ono to je to Allah htio postojanom voljom ali Allah sa time nije zadovoljan u vjeri i erijatu nego samo postojanjem kroz kader zbog mudrosti i tajni samo koje Allah zna ali se ne odnosi na erijatsko vjersku volju i htijenje. Ali su ovi ejhovi ili sufije pomislili da se ljubav prema Allahu odnosi na postojanu volju i htijenje pa kada su vidjeli da su se kufr, grijeh i neposlunost desili rekli su ''ovo je Allahova volja i ljubav do tih stvari'' tako da nisu napravili razlike izmeu postojanog htijenja i vjerskog htijenja. U tome je njihova greka, nego je ispravno da se napravi razlika izmeu ove dvije volje. to znai da postoje dvije vrste htijenja: postojana volja i kader koja se ne moe odgoditi nego sve to Allah eli desi se. Tako da sve ono to se desi u ovom postojanom svijetu ulazi u domen ove vrste kadera ali se nekolicina toga dijeli na dva dijela: ono to Allah hoe sa erijatsko vjerskom voljom a to je ono to je naredio, sa time se zadovoljio i erijatski to zavolio, i drugi dio kojeg Allah ne voli. Pa ako ovaj kae : ''Ljubav je vatra koja spalila u srcu sve osim onoga to eli Voljeni'' i sa time bude htio skrenuti panju na erijatsku volju onda je njegova izreka pravilna, meutim ako bude htio postojanu volju onda je to greka. Slijeenje ovog erijata i odravanje borbe na Allahovom putu je od najvelianstvenijih razlika izmeu onih koji vole Allaha i Njegovih evlija koje voli i koji Ga vole, i izmeu onih koji se pozivaju na ljubav gledajui na opi pojam Njegovog rububijeta, ili koji slijede neke novotarije koje se suprostavljaju Njegovom erijatu. Pozivanje na ovu ljubav prema Allahu poput jevrejskih i kraanskih tvrdnji o Allahovoj ljubavi iako njihove tvrdnje mogu biti gore od jevrejskih i kranskih, jer su se okitili licemjerstvom zbog kojeg e biti u najdubljem ponoru Dehennema kao to jevreji i krani mogu biti od njih gori jer ovi nisu dostigli njihov stupanj kufra. U Tevratu i Indilu je naloena ljubav prema Allahu oko ega se oni slau i to oni smatraju najveim savjetom zakonika.

113

U Indilu stoji: ''Najvei Mesihov savjet je: ''Da voli Allaha sa cijelim svojim srcem, razumom i biem.'' Krani se pozivaju da su ustrajali u ovoj ljubavi, a ono u emu su oni od ibadeta i suptilnosti jeste ba to, a oni su se odrekli od Allahove ljubavi jer nisu slijedili ono to Allah voli. Nego: . { / : . ''Zato to su ono to izaziva Allahovu srdbu slijedili, a ono ime je On zadovoljan prezirali; On e djela njihova ponititi." (Sura Muhammed, 27) Allah mrzi, poniava i proklinje nevjernike, On voli one koji Njega vole. Ali je nemogue da rob voli Allaha a da Allah ne voli njega, nego je Allahova ljubav prema robu shodna onoliko kolika je ljubav roba prema njegovom Gospodaru, iako Allahova nagrada robu biva veom. Kao to je u vjerodostojnom hadisu kudsiji od Allaha: ''Ko Mi se priblii za pedalj Ja mu se pribliim za lakat, a ko Mi se priblii za lakat Ja mu se pribliim za korak, a ko Mi doe hodom Ja mu potrim.''1 Allah je obavijestio da voli bogobojazne, dobroinioce, strpljive, pokajnike i one koji se iste, voli one koji ine ono to je naredio od vadiba i mustehaba kao to je dolo u vjerodostojnom hadisu: ''Nee Mi se se rob prestati pribliavati sa nafilama sve dok ga ne zavolim a kad ga zavolim bivam njegov sluh kojim uje, njegov vid kojim gleda.''2 _____________________

Kae: '' Slijeenje ovog '' Onaj ko se poziva na ljubav prema Allahu sagledavajui opi pojam rububijeta je poput jevrejskih i kranskih tvrdnji da su Allahova djeca i miljenici zato je Allah rekao: '' jevreji i krani govore:'' mi smo Allahova djeca i njegovi miljenici.'' Reci: '' Zato vas onda kanjava.'' A ako ste Njegovi miljenici onda slijedite Njegov erijat i Njegovog Poslanika . Kae: ''Ova tvrdnja moe biti '' Ovo ukazuje na ejhovu panju kako kae: ''Ovo je tvrdnja pojedinih sufija koji se pozivaju na ljubav prema Allahu ali su ustvari iskrivili put slijeenja Njegovog erijata, kao i to to ne slijede Njegov erijat su poput jevrejske i kranske tvrdnje da su Allahovi miljenici, a ne slijede Allahovog Poslanika.'' Ali koji meu njima su gori, sufije od jevreja i krana ili su krani i jevreji gori? Kae: ''Ako su ove sufije, koje se pozivaju na ljubav prema Allahu, doprle do stupnja licemjerstva i velikog irka onda su gori od jevreja i krana, ali ako nisu dospjeli do stupnja velikog irka onda su jevreji i krani gori od njih.'' Neki od sufija su licemjeri i heretici, a mufaici e biti u najdubljem ponoru Dehennema ispod jevreja i krana, tako da e biti gori. Ali ako njihovo licemjerstvo ne dopire do stupnja velikog irka onda su jevreji i krani gori od njih. A sve ovo ukazuje na ejhovu panju i sveobuhvatnost teme.
1 2

Biljei ga Buharija 13/325 i Muslim 2675. Pogledaj 'Silsile sahiha' od ejha Albanija 4/183 193.

114

Mnogi oni koji grijee su uveli nove stvari u pogledu suptilnosti i ibadeta i pali su u ono u ta su pali krani od pozivanja na Allahovu ljubav sa suprotiranjem Njegovom erijatu i zapostavljanjem borbe na Njegovom putu i sl. Pribliavajui se Allahu u vjeri oni se pridravaju slino onome emu su se pridravali krani od nejasnih izreka i govora ili pria o ija vjerodostojnost nije poznata kao ni onoga koji ih je izrekao. Ali i kada bi se ispostavilo da je rekao istinu ta osoba nije nepogreiva. Tako da one koje slijede uzimaju za svoje zakonodavce u vjeri, kao to su krani uzeli svoje svetenike i monahe zakanodavcima u vjeri. A onda kada se radi o robovanju oni ga omalovaavaju predstavljajui se pred obinim narodom kao da su pobonjaci, kao i to da su ga odabranici prevazili. Isto onako kao to krani smatraju Isaa i svetce, pa pripisuju svojim odabranima sauesnitvo sa Allahom isto onako kao to su to krani pripisali Isaau, njegovoj majci, svetcima i monasima i mnoge druge vrste ije bi se pojanjavanje oduljilo na ovome mjestu. _____________________ Kae: ''Mnogi oni koji grijee'' to znai da se pojedine sufije porede sa kranima jer se i jedni i drugi pozivaju na Allahovu ljubav, a slinost izmeu njih je u tome to se svi oni pozivaju na Allahovu ljubav ali suprotiraju Njegovom erijatu i zapostavljaju borbu na Njegovom putu. Tako da se pridravaju istog onoga ega su se pridravali krani tj. nejasnog i nerazumljivog govora isto onako kako su to radili ondnosno pridravali se krani sumnjivih i nejasnih pria. Sufije imaju prie, ali iako bi taj to ih izrie bio vjerodostojan u svojim priama opet ne dostie stupanj nepogreivosti kao to je sluaj sa vjerovjesnicima. Prenose od nekoga da je dobar ovjek uinio tako i tako pa kau to su kerameti, a onda one koje slijede uzmu za svoje zakonodavce mimo Allaha, isto onako kako su krani uzeli svoje svetce zakonodavcima koji prelaze granice Allahovog erijata u onome to propisuju.

Istinska vjera jeste primjena ili realizacija robovanja Allahu u svakom obliku tj. realizovanje ljubavi prema Allahu na svakom stupnju. A u kolikoj mjeri se upotpuni robovanje u tolikoj mjeri e se usavriti i sam in ljubavi prema Allahu, kao i upotpunjavanje ljubavi Gospodara prema robu. A onoliko koliko su umanji ono umanjit e se i ovo. I kad god se iskae ljubav u srcu prema nekome drugom iskae se i robovanje nekom drugom mimo Allaha, a kad god se iskae robovanje nekome mimo Allaha shodno tome se iskae i ljubav prema tome mimo Allaha. Svaka ljubav koja ne bude radi Allaha je nitavna i bezvrijedna, i svako djelo koje nije uinjeno radi Allaha je bezvrijedno. Dunjaluk je proklet kao to je prokleto i ono na njemu osim onoga to je radi Allaha1, a ono to je radi Allaha nee biti osim ono to Allah i Njeogov Poslanik vole, tako da je to onako to je propisano. Svako djelo kojim se ne eli Allahova naklonost onda je ono nije radi Allaha, i svako djelo koje nije na osnovu erijata nije radi Allaha, naprotiv nije radi Allaha
1

Ovo znaenje je vjerodostojno kao to se prenosi od Vjerovjesnika Made 112.

kao merfu'a predaja, Tirmizi 2323 i Ibn

115

sve dok ne bude sadravalo obadva atributa: da bude radi Allaha i da bude od onoga to voli Allah i Njegov Poslanik. _____________________ Kae: ''Istinska vjera'' Ovakva biva istinska vjera sa realizacijom robovanja Allahu u svakom obliku, a realizacija robovanja Allahu je realizacija same ljubavi prema Allahu. Pa onaj ko realizuje robovanje Allahu realizovao je i ljubav prema Allahu, a ako umanji od samog ina realizacije robovanja umanjit e se i njegova ljubav prema Allahu. Tako da shodno njegovom uspjehu realizacije robovanja biva i ljubav kao to se shodno smanjenu kapaciteta robovanja umanjuje i ljubav i td. Na osnovu ovoga moemo zakljuiti da je pozivanje na ljubav prema Allahu bez ovoga prethodnog ne koristi onome koji to ini, nego mora imati dokaz na ono na ta se poziva i dokaz realizacije robovanja. Kae: ''Sve dok ne bude sadravalo obadva atributa'' Ova dva tributa su osnova vjere, a to su: da bude djelo radi Allaha, tj. iskreno radi Njega to podrazumijeva realizaciju i provoenje 'la ilahe illallah', i da bude shodno onome to voli Allah i Njegov Poslanik, to predstavlja drugu osnovu. Ili drugom rijeju da njegovo djelo bude shodno Allahovom erijatu to predstavlja realizaciju 'ehedu ene Muhammeden Resulullahi'. Tako da ni jedno djelo nee biti valjano osim sa ove dvije osnove, tj. da djelo bude iskreno radi Allaha i da odgovara Allahovom erijatu, i nee valjati osim sa ova dva atributa. O ovome ima mnogo dokaza kao to e ejh navesti.

Ono je vadib i mustehab kao to Uzvieni kae: = , _ < : ''Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ini dobra djela i neka, klanjajui se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridruuje!" (Sura ElKehf, 110) to znai da djela moraju biti dobra a od njih ima vadiba i mustehaba, i moraju biti iskreno radi Allaha kao to Uzvieni kae: ,

"A nije tako! Onome ko se bude Allahu predao i usto dobra djela inio, pripada nagrada kod Gospodara njegova; takvi se nee niega bojati, niti e za bilo im tugovati." (Sura El-Beqare, 112) Allahov Poslanik stvari odbija se.''1 kae: ''Ko uini neko djelo a ono nije na osnovu ove nae

Biljei ga Buharija 2697 i Muslim 718.

116

Vjerovjesnik kae: ''Djela se vrjednuju prema namjerama i svakom ovjeku pripada ono ta je naumio. ija hidra bude radi Allaha i Poslanika onda je njegova hidra radi Allaha i Poslanika, a ija hidra bude radi ovosvjetske koristi ili radi ene koji hoe da oeni, onda je njegova hidra radi onoga radi ega ju je uinio.''1 _____________________ Kae: ''Ovo je vadib'' Dobro i ispravno djelo odgovara Allahovom erijatu, ''...i neka, klanjajui se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridruuje!" A ovo je iskrenost. Kae: ''to znai da djela moraju'' U ovom ajetu se nalaze dvije osnove "A nije tako! Onome ko se bude Allahu predao'' ovo je iskreno injenje djela radi Allaha, '' i usto dobra djela inio'' znai da ih je inio shodno erijatu, tako da je dobro djelo ono koje je odgovarajue Allahovom erijatu. Kae: ''Ko uini neko djelo'' Ovo potvruje drugu osnovu ili realizaciju drugog djela ehadeta da je Mihammed Allahov Poslanik, tj. da djelo mora odgovarati Allahovom erijatu, a u oba 'Sahiha' se prenosi da je Allahov Poslanik rekao: ''Ko uvede u ovu nau stvar neto to nije od nje ono se odbija.'' Kae: ''Djela se vrijednuju'' Ovo potvruje prvu osnovu, tj. da djelo bude samo radi Allaha. ''Djela se vrijednuju prema namjerama'' Djela nisu vrijedna osim sa namjerom i djela se grade na namjerama, pa ako namjera bude iskrena radi Allaha djelo e biti valjano. Ova osnova je osnova vjere, i na osnovu njene realizacije biva i realizovanje vjere, sa njome je Allah poslao poslanike, objavio Knjige, i u nju je pozivao Poslanik, radi nje se borio, nju nareivao, i na nju podstrekavao, i ona je osovina vjere oko koje se vrti njeno guvno. _____________________ Kae: ''Ovo je osnova vjere'' I osnova mileta, tj. da djelo bude iskreno radi Allaha, zatim mora odgovarati Allahovom erijatu, tako da u njemu ne smije biti primjesa novotarija i slienja prohtjeva.

irk je preovladiv nad ljudima, kao to je dolo u hadisu: ''On je u ovom ummetu tii od mravljeg hoda.'' A u drugom hadisu: '' Ebu Bekr je rekao: ''Allahov Poslanie, kako emo se od njega spasiti, a on je tii od mravljeg hoda?'' Poslanik ree Ebu Bekru: ''Ja u te poduiti rije koju ako kae spasit e se od malog i od velikog, reci: ''Allahu ja Ti se utjeem od da Ti pripiem druga u znanju, i traim od Tebe oprosta za ono to ne znam.'' Omer je govorio: ''Allahu uini sva moja djela dobrima, i uini ih iskrenim radi Tvog Lica, i ne uini nikom drugom udjela u njima.''
1

Biljei ga Buharija 1, 54, 2529 i Muslim 197 od Omera

117

Mnogo je stvari i strasti koje se mijeaju sa duama unitavajui ili osporavajui realizaciju istinskog robovanja i ljubavi prema Allahu, kao i iskrenog ispoljavanja vjere Njemu. Kao to Evs b. idad kae: ''O vjesnici smrti arapa, o vjesnici smrti arapa! Najvie vam se bojim pretvaranja u vjeri ( ) i skrivenih strasti.''1

Ebu Davudu Sadestaniju je bilo reeno: ''ta je to skrivena strast?'' Kae: ''elja za upravom.'' Od Ke'aba b. Malika se prenosi da je Allahov Poslanik rekao: ''Nita nisu manje tetna dva gladna vuka koja se poalju u tor ovaca od ovjeka koji posveuje panju imetku i ugleda, od tetnosti u svojoj vjeri.''2 Tirmizi kae: ''Hadis je hasen sahih.'' Allahov Poslanik je pojasnio da posveivanje panje imetku i ugledu nije nita manje tetno nego pustiti dva gladna vuka u tor ovaca. Zato to u ispravnoj vjeri nema ovakvog posveivanja, jer kada srce osjeti slast robovanja i ljubavi prema Allahu njemu nita drae ne moe poslije toga biti kako bi mu dao prednost nad ovim. Zbog toga se od iskrenih Allahovih robova otklanja zlo i razvrat, kao to Uzvieni kae: < &:< ; .{ ''Da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Na iskreni rob." (Sura Jusuf, 24) Iskreni Allahov rob koji je osjetio slast robovanja Allahu sprijeen je da robuje nekom drugom, a u slasti ljubavi prema Allahu je ono to ga sprjeava da voli nekoga drugoga osim Allaha. to znai da u zdravom i ispravnom srcu nema nita slae, slasnije, ljepe, drae i bolje od slasti imana koje podrazumijeva robovanje, ljubav i iskrenost cjelokupne vjere Allahu. _____________________ Kae: ''Posveivanje panje'' Allahov Poslanik je pojasnio da ovjekova posveenost i panja prema imetku, ugledu i vodstvu unitava njegovu vjeru onako kao to to mogu unititi dva vuka kada se upuste u tor ovaca. Jer kada bi poslao dva gladna vuka u talu punu ovaca, oni ih nee ostaviti nego e ih sve poklati, pojesti e ono to mogu a ostalo e ostaviti uniteno. Od vuje prirode je da unitava, pa kakva e onda biti ova dva gladna vuka koja nisu jela jedno vrijeme zatim se upuste u talu, nema sumnje da e ih poklati i unititi. ovjekova panja i posveivanje imetku, ugledu i vodstvu unitava njegovu vjeru isto onako kao to to ine ova dva vuka sa ovcama. U hadisu ima napreivanja i nazaivanja reenica, to znai da je posveivanje ovjekove panje vie tetno u vjeri nego to mogu ova dva gladna vuka natetiti ovcama kada se upuste u njihov tor.

1 2

Ova predaj ako merfu'a je vjerodostojna a biljei je Bejheki u 'Zuhdu' dtr. 319 i Ebu Nuajm u 'Hilje' 122. Biljei ga Ahmed 3/456 i 460, Tirmizi 2482 i Nesai kao to kae u 'Tuhfetu-l-iraf' 9/316.

118

Ovo podrazumijeva privlaenje srca Allahu, tako da srce biva uvijek blisko Njemu , bojei se od Njega, u elji i strahu, kao to Uzvieni kae: ] < : < ''Koji se Svemilosnog u osami bojao, iako Ga nije vidio i koji je srce odano donio.'' (Sura Qaf, 33) Onaj ko voli boji se da nestane ono to eli kao to se boji da mu se ne desi ono to mrzi, tako da ne moe biti Allahov rob i da Ga voli, osim izmeu straha i nade, kao to Uzvieni kae: < ; _ ,&

"Oni kojima se oni mole sami trae naina kako e se to vie Gospodaru svome pribliiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plae se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako treba da se uva." (Sura El-Isra, 57) _____________________ Kae: ''Ovo podrazumijeva'' Istinska ljubav podrazumijeva strah i nadu, a ovjek oboava Allaha kroz ljubav, strah i nadu. Meutim neki od sufijskih heretika kau da oboavaju Allaha samo kroz ljubav, ali nema sumnje da je to pogreno. Murdije kau da oboavaju Allaha kroz nadu, dok Ga Haridije oboavaju kroz strah, ali ni jedan od njih nee biti istinski rob sve dok ne bude volio Allaha, bojao Ga se i nadao se u Njega. Dakle mora postojati strah i nada, svako ko voli boji se, i svaki onaj koji se boji nada se, a svaki onaj koji se nada boji se, jer onaj koji voli boji se nestanka onoga to eli ili se boji da mu se ne desi ono to mrzi. Tako da moraju postojati obadvije stvari u isto vrijeme kao to je Allah o Svojim robovima rekao: ''Oni su se nadmetali u injenju dobrih djela i prizivali su Nas u elji i strahu.'' Ili kao to kae: ''Prizivaju nas iz straha i nade.'' Kao to je na poetku sure El-Fatiha: ''Hvala Allahu Gospodaru svjetova.'' Ovo je prvi rukn tj. ljubav , a ''Milostivi Samilosni'' je drugi rukn tj. nada. Nada se Allahovoj milosti ''Vladaru Sudnjeg dana'' ovo je trei rukn tj. strah ili strahovanje od Sudnjeg dana. Zatim kae: ''Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe pomo traimo.'' Ovo su svi ruknovi ibadeta spomenuti na samom poetku sure El-Fatiha.

Ako rob bude iskren prema Allahu, njegov Gospodar ga izabere, oivi njegovo srce, priblii ga Sebi, zatim ukloni od njega ono to mu tome suprotira od zla i razvrata, a boji se da mu se ne desi suprotno od ovoga. Za razliku od srca koje nije iskreno Allahu, tako da se u njemu nalazi opa elja, volja i ljubav. On voli sve to mu se prohtije ili to odgovara njegovoj strasti, kao to je vlat ili cvijet, njegove se emocije pokrenu. Nekada ga privlae zabranjene slike, a nekada i one koje nisu zabranjene ali on ostaje zarobljeni rob onome kojeg kada bi on uzeo za svog roba to bi bilo sramotno i pokueno.

119

Nekada ga privlai ugled i vodstvo, zadovolji se sa jednom rijeju a onaj koga lano hvali pokori ga sebi, a neprijatlejski se postavi prema onome koji ga pokudi makar radi istine. Nekada ga zarobi zlatnik ili srebrenjak ili sline stvari koje zarobljavaju srca, a srca za njima ude, tako da svoj prohtjev uzme za svog boga i slijedi svoje strasti bez upute od Allaha. Ako bude iskren Allahu i Njegov rob, njegovo srce potinjeno samo njegovom Jedinom Gospodaru, tako da mu nita nema drae od Allaha, biva predan i ponizan pred Njim, a ako ne onda e ga potiniti stvorenja. A njegovo srce nadvladaju ejtani pa e biti od onih zavedenih koji slijede ejtane, a od njega nastaje zlo i razvrat koje ne zna osim Allah, a to je bilo neminovno i neizbjeno. _____________________ Kae: ''Ako rob bude'' Razlog tome je da ovo srce, u kojem se nije desila iskrenost Allahu, ostalo manjkavo, a kada se u njemu pojavio manjak desilo se ovo robovanje drugima mimo Allaha, jer robovanje nekom drugom mimo Allaha umanjuje uticaj iskrenosti, pa ako nestane iskrenosti na njeno se mjesto smjesti robovanje nekom drugom mimo Allaha, kao to je robovanje slikama, ugledu, zlatniku i srebrenjaku, robovanje strastima i td. Ali ako ovjek iskreno ispolji svoje robovanje nee mu se desiti manjak u robovanju Allahu. Kae: ''A onaj ko ne bude iskren'' Tj. onaj ije se srce ne potini Allahu u robovanju robovat e nekom drugom od stvorenja. Jer srce ne moe ostati neupranjeno, ili e oboavati Allaha ili e oboavati nekoga drugog. Ali ako robovanje Allahu bude potpuno nee se ostaviti mjesta za robovanje nekom drugom, a ako je robovanje Allahu manjkavo onda se na to mjesto umetne robovanje nekom drugom kao to je sluaj kod murika ije se srce ispraznilo od robovanja Allahu a na to mjesto se smjestilo robovanje nekom drugom mimo Allaha, pa ak iako bi oboavao Allaha a usto jo nekoga taj ibadet mu nee koristiti. Iskreni su oni koji su iskreno ispoljili svoja djela Allahu, a u njihovim srcima nema robovanja nikome osim Allahu. Ima ljudi ije se robovanje Allahu umanji a na to mjesto se smjesti robovanje nekom drugom. U tome se ljudi razlikuju veoma mnogo i svaki shodno njegovoj iskrenosti i njegovim djelima kao i na osnovu irka koji se uvue u njihova srca. Ovdje se misli na mali irk i grijehe, ali se ne odnosi na veliki irk, jer zbog velikog irka nestaje tevhida i iskrenosti, i jer se oni sa irkom ne mogu spojiti u jednom srcu, ali je mogue da se u jednom srcu spoji robovanje Allahu i robovanje nekom drugom kada je rije o svemu onome mimo velikog irka. Meutim to se tie velikog irka on se ne moe spojiti u jednom srcu sa iskrenou i tevhidom, nego su oni suprotni jedan drugoma, pa ako se nae jedan nestane drugoga, a ako se nau tevhid i iskrenost oni se nee sa njime pojiti, ali mali irk i grijesi se mogu spojiti sa tevhidom.

A srce koje nije iskreno Allahu okrenuto bjeei od svega drugoga onda je muriko srce:

120

 < . &/ < & / &_ . { < . { > _ {

"Ti upravi lice svoje vjeri islamu na njemu ustrajavi! Prihvatite se Allahove iste vjere prema kojoj je ljude stvorio. Nema izmjene Allahove vjere, to je prava vjera, ali veina ljudi to ne zna. Predano Mu se obraajte! Bojte se Njega i obavljajte namaz, i ne budite od onih koji mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili, svaka stranka radosna onim to ima!" (Sura Er-Rum, 30-32) _____________________ Kae: ''A srce koje nije'' Ovo se mora desiti i nije mogue izbjei, srce ne moe biti prazno, a onaj ko nije iskren Allahu, i okrenut Allahu klonei se od svega mimo Njega postaje murikom. I nema sredinjeg stupnja kao to je spomenuto da se mali irk i grijesi mogu spojiti sa tevhidom ali umanjuju vrijednost tevhida i iskrenosti.

Allah je uinio Ibrahima i njegovu porodicu voama pravovjernih i iskrenih sljedbenika onih koji vole i oboavaju Allaha, kao i onih koji iskreno ispoljavaju vjeru Njemu. Isto tako je Faraona i njegovu porodicu uinio voama murika i onih koji slijede svoje prohtjeve. < . < { _ , { { : .< : ''I poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve uinismo dobrim, i uinismo ih voama da upuuju prema zapovijedi Naoj, i objavismo im da ine dobra djela, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, i samo su Nama u ibadetu bili. (Sura El-Enbija, 72-73) O Faraonu i njegovom narodu kae: _ . < _ < < < Allah o Ibrahimu kae:

''A bili smo ih uinili voama, koji su pozivali u ono zbog ega se ide u Vatru, a na Sudnjem danu niko im nee pomoi. I popratismo ih prokletstvom na ovome svijetu, a na onom svijetu bit e od svakog dobra udaljeni." (Sura El-Qasas, 41-42)

121

Zbog toga e prvi biti baeni u Vatru Faraon i njegov narod, jer nisu razikovali izmeu onoga to Allah voli i sa ime je zadovoljan i izmeu Allahovog odreenja i odredbe, nego sa na Njegovu volju gledali kao na opi pojam, tako da na kraju nisu razlikovali izmeu stvorenja i Stvoritelja, nego su postojanje ovoga uinili postojanjem Ovoga. _____________________ Kae: ''Allah je uinio'' Muhammed je od Ibrahimove porodice, tako da je na elu Ibrahimove porodice Muhammed i Ibrahim zatim ostali vjerovjesnici, a svi oni predstavljaju voe ljudi. Kae: ''Uinismo ih voama'' Tj. voama upute. Kae: ''O Faraonu i njegovom narodu kae' Tj. uinio ih je voama zablude, a Ibrahim i njegova porodica su voe upute dok su Faraon i njegova porodica voe zablude. Kae: ''Zbog toga e biti'' Sljedbenici Faraona ne razlikuju izmeu kadera i erijata, i ne zalikuju izmeu onoga to je Allah odredio i onoga to je propisao, tj. na prave razlike izmeu kadera i erijata. Pa kau sve ono to je odredio od bluda, krae i sl. je ono to voli i sa ime je zadovoljan, i kau ako je ovo odredio znai da to voli. Tako da kod njih nema razlike izmeu erijata i i kadera, jer su erijat zapostavili. Ali na kraju dostignu stepen ne razlikovanja izmeu Stvoritelja i stvorenja, pa kau stvorenje je Stvoritelj a Stvoritelj je stvorenje, i sve to vidi to je Allah, tako da ne razlikuju, zbog ega zastupaju teoriju 'vihdetu-l-vudud' to predstavlja vrhunac i krajnju granicu kufra, da nas Allah sauva.

Njihovi uenjaci kau: ''U erijatu ima poslunosti i grijeenja, ali u istini je poslunost bez grijeha, dok u stvari ne postoji ni poslunost ni grijeenje.'' Ovaj zakljuak je poput Faraonovog razmialjanja i razmialjanja njegovog naroda, koji su negirali postojanje Stvoritelja, kao to su negirali Njegovo obraanje Njegovom robu Musau, i sa onim ime ga je poslao od naredbi i zabrana. _____________________ Kae: ''Njihovi uenjaci kau'' Ovo je sufijska podjela ljudi, tako to ih dijele na tri stupnja ili stalea, pakau da je u erijatu poslunost i grijeh, a erijat je kome? Kau da je erijat za obine mase ljudi, a oni dijele ljude na obine, odabrane i odabrane meu odabranim. Obini ljudi su sljedbenici erijata, i od njih potiu djela poslunosti ili grijeenja, i od obinih ljudi su kod njih svi vjerovjesnici i poslanici i tako ih nazivaju obinim ljudima jer i kod njih ima poslunosti i grijeenja. Ali to se tie odabranih oni ne grijee, i sve ono to se pojavi od njih je poslunost makar to bio blud ili kraa, sve je to kod njih od ibadeta, kao to opijanje alkoholom biva poslunou kod njih. Tako da kod njih ne postoje grijesi. Nego su grijesi kod sljedbenika erijata a kod onih koji slijede 'istinu' ne, jer su oni svoja svojsta i djela 122

negirali i uinili ih Allahovim svojstvima i djelima, i sve ono to potekne od pojednica meu njima smatraju to pokornou i poslunou bez obzira bilo to istina ili la pa ak i kufr da nas Allah sauva. Zatim trei stale su odabrani meu odabranima, kod njih nema ni grijeha ni ibadeta, jer su doprli do stupnja vjerovanja u 'vihdetu-l-vudud', tako da je postojanje kod njih jedno, on je Gospodar i on je rob, tako da nema grijeha ni ibadeta, nego su grijesi i ibadeti kod sljedbenika erijata, tj. oni koji moraju primjenjivati erijat u svom ivotu (o.p.) ali sljedbenici 'istine' kod njih nema osim pokornosti bez grijeenja, dok su odabrani meu odabranima oni koji niti grijee niti ine ibadete jer su doprli do stupnja da potvrde teoriju 'vihdetu-l-vudud' to i jeste vrhunac i granica kufra, da nas Allah sauva.

Poglavlje o razlikovanju izmeu Stvoritelja i stvorenja

Ali Ibrahim i njegova porodica i pravovjernih i iskrenih vjerovjesnika i onih koji vjeruju u njih, znaju da se mora napraviti razlika izmeu Stvoritelja i stvorenja. Isto tako se mora napraviti razlika izmeu poslunosti i grijeha, a rob kad god se njegovo realizovanje ovim razlikama povea, poveamu se i ljubavi i robovanje prema Allahu, kao i poslunost Njemu, a onda otklanjanje svakog drugog vida robovanja nekom drugom ili ljubavi prema nekom drugom ili poslunosti njemu. Zabludjeli murici su oni koji poistovjeuju Allaha sa Njegovim stvorenjima Ibrahim kae: < . < {: .

123

''A da li ste razmiljali', upita on 'da su oni kojima se klanjate, vi i kojima su se klanjali davni preci vai, doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova.'' (Sura E-u'ara, 75-77) Pridravaju se nejasnih pria pojedinih ejhova, poput krana, kao to je poniznost ili naziv 'utonue' iako se utonue odnosi na tri vrste, vrsta koja se odnosi na savrene kao to su vjerovjesnici i evlije, vrsta koja se odnosi na namjerenike od evlija i dobrih ljudi, i vrsta koja se odnosi na munafike i ateiste koji porede Allaha sa stvorenjima. _____________________ Kae: ''Zabludjeli murici'' Oni su zastupnici teorije Allahovog utjelovljenja sa stvorenjima, tako da je Stvoritelj i stvorenja kod njih jedno tijelo. Kae: ''Ibrahim kae'' Ibrahim je napravio razliku izmeu onoga to su oni oboavali mimo Allaha i nazvao ih svojim neprijateljima, a Onoga Kojeg on voli jeste njegov Gospodar i Prijatelj.

to se tie prvog znaenja onda je to utonue u odnosu na sve ono to postoji osim to Allah voli. Tako da ne voli osim radi Allaha, i da ne oboava nikoga osim Njega, niti da se uzda osim u Njega i da ne trai svoje potrebe osim od Njega. _____________________

Pojanjenje: Ovaj naziv 'utonue' ( ) je termin nastao od nekih sufijskih ejhova, a osnova utonua u arapskom jeziku jeste stapanje jedne materije u drugu kao to se stapa brano u vodi tako da se stopi jedna od materija i nastane trea vrsta tj. tijesto. Ovo je jeziko znaenje, dok je kod sufija to realizacija stapanja i vienja vidljivog i nevidljivog u odnosu na vienje stvorenja. Ili drugom rijeju da ne vidi nita to postoji oko njega. injenice vidljivog postojanja se odnose na Allahov rububijet koji obuhvata sve od Njegove opetovane volje. Kao i nevidljivog tj. onoga to se ne vidi ili zaboravi sve osim Allaha, od stvorenja tako da ih ne vidi. Ne da ne postoje te stvari nego ih on izbrie iz svog razuma kako ga ne bi ometale a 'utonue dijele na tri vrste. Prva vrsta: se odnosi na savrene kao to su vjerovjesnici i evlije tj. utonue i zaborav na sve oko sebe tj. da sve izbrie iz svojih misli osim onoga to Allah eli, kao i to da izbrie ono to ti eli i za im udi samo radi Allahove volje. Tako da daje prednost onome to voli Allah nad onim to ti eli. Voli ono to voli Allah i mrzi ono to mrzi Allah, prijateljuje sa onim koga je on uzeo kao evlije a neprijateljski se odnosi prema Njegovim neprijateljima, daje radi Allaha i uskrauje radi Allaha i da se boji Allaha. Tako da tvoja vjera i ljubav budu radi Allaha, i ako postoji ispravan naziv za ovu rije 'utonue' onda je to ovaj naziv. Tako da se ovjek stopi ili utone u samo u ono to voli Allah i to mogu samo savreni od vjerovjensika i evlija jer su svoje elje uklonuli radi Allaha. Meutim naziv 'utonua' se ovim terminom odnosi na rijei tevhida 'la ilahe illallah' u kojoj je negacija i potvrda, utonue i opstanak, kao to je 'nema boga' je negacija, dok 'osim Allaha' je potvrda, tako da

124

negira onoga koji nije postojao a to je storenje dok potvruje Onoga Koji uvijek biva tj. Allaha. Ili kao zakljuak da negira robovanje bilo kome drugom osim Allahu. Druga vrsta: 'utonua' ili stapanja je ona jezikog znaenja ili u jezikoj terminologiji kao to smo rekli.

Dakle to je ono znaenje koje se trebalo takvo shvatiti iz govora ejha Ebu Jezida kada je rekao: ''elim da ne elim osim ono to On eli.'' Tj. ono to Allah voli i sa ime je zadovoljan. Kao i to da se odnosi na vjersku volju. Savren rob ne eli, ne voli i ne zadovoljava se osim sa onim to Allah voli, eli i sa ime je On zadovoljan. A to je ono to je naredio u formi vadiba ili mustehaba, a ne voli osim ono to voli Allah, kao to voli meleke, vjerovjesnike i dobre ljude. I to je ono znaenje koje se odnosi na njih u rijeima Uzvienog: < / ''Samo e Onaj Koji Allahu srca ista doe spaen biti." (Sura E-u'ara, 89) Kau: ''On je ist od svakog vida robovanja osim Allahu, ili osim onoga to eli Allah, ili osim ljubavi prema Allahu.'' Ali znaenje je jedno. Ovaj termin ako bude ili ne bude nazvan utonuem, on se odnosi na poetak i kraj islama, on je oita i skrivena strana islama. Dok je druga vrsta utonue u odnosu na sve to se vidi osim Allaha. _____________________ Kae: ''Dakle to je ono znaenje'' Tj. elim da moje elje odgovaraju onome to eli Allah, kao i moja ljubav da bude odgovarajua Allahovoj ljubavi, i ovo je ono ispravno znaenje koje treba shvatiti iz rijei Ebu Jezida Bastamija. A on kae: ''elim da ne elim osim ono to eli Gospodar.'' Dakle ono to eli Gospodar elim i ja, a ono to Gospodar ne elim ni ja. Allah eli od svog roba da mu iskreno ini djela, kao i da izvrava obaveze prema Allahu i da se kloni Allahovih zabrana, te da se zaustavi pred Allahovim granicama i da ustraje na Allahovoj vjeri, i to je ono to ja elim, a ono to ne eli Allah ne elim ni ja. Kae: ''Savren rob'' Tj. ti kao takav se slae sa onim to Allah voli i sa ime je zadovoljan, to je sutina i oita stvar vjere islama, nazvao ti njega utonuem ili stapanjem. Kae: ''Druga vrsta'' Prva vrsta je utonue osim u odnosu na sve drugo osim onoga to eli Allah, druga je utonue u odnosu na sve to se vidi osim Allaha, a trea vrsta je utonue u odnosu na sve postojee osim Allaha. Allah je dakle ono to se eli i On je mimo svega.

125

Ovo se dogaa velikom broju sufija zbog njihovog pretjerivanja pribliavajui srce u spominjanju Allaha i u ibadetu i ljubavi prema Njemu, i zbog slabosti njihovih srca da vidi sve ono osim to oboava, i da vide sve mimo onoga to imaju za cilj. I ne pada im na srce sjeanje osim na Allaha i oni ne osjeaju osim Njega. Kao to je reeno u rijeima Uzvienog Musau:

< : { [

"I srce Musaove majke ostade prazno, umalo da ne prokaza, da Mi srce njeno nismo uvrstili.'' (Sura El-Qasas, 10) Kau: da joj je srce ostalo prazno osim sjeanja na Musaa. Ovo je sluaj veine onih koje pogodi neto, da li ljubav, ili strah, ili nada, tako da njegovo srce bude odvraeno od razmiljana na bilo ta drugo, osim onoga to je zavolio, ili od ega strahuje ili emu se nada, tako da u tom dubokom razmiljanju ne razmilja ni o kome drugom osim o njemu. Ako se ova strana ojaa kod onoga koji tone on nestaje u bivanju u odnosu na svoje postojanje, tj. da ne osjeti da on uope postoji, ili onim to vidi u odnosu njegovo vienje, ili svojim sjeanjem u odnosu na ono ega se sjea, ili sa onim ime se raspoznaje u odnosu na svoje raspoznavanje, tako da utone u ono to nije bio u odnosu na stvorenja, robove i sve drugo, a ostane samo Onaj Koji uvijek postoji tj. Gospodar . Utonue u vienje roba i njegov spomen u odnosu na ono to poima i vidi. Ako se ova strana ojaa oslabi ljubav onoga koji voli u razlikovanju, pa misli da je to ono to voli, kao to smo spomenuli da se ovjek bacio u rijeku a onaj koji ga je volio bacio se za njim. Pa mu je rekao: ''Ja sam pao u vodu ali ta je tebe ubacilo u nju?'' kae: ''Nestao si sa mnom pa sam pomislio da si ti ja.'' _____________________ Kae: ''Ovo se dogaa'' Da ono to vidi u odnosu na sve postojee tj. da vienje Allaha ga ini da zaboravi na sve mimo Njega, tako da zaboravi Allahovo postojanje radi svog postojanja, a zbog svog vienja zaboravi na Allahovo vienje, zaboravi spominjanje na Allaha zbog sjeanja na sebe, zaboravi Allahov spomen i ibadet jer je njegovo srce zauzeto posmatranjem Onog Kojeg se prisjea tj. Allaha, a ovo je se odnosi na one nepotpune. Kae: ''Ako se ova strana ojaa'' Ovo se odnosi na stranu promatranja, kao i zbog jaine njegove veze sa onim koga voli tako da zaboravi na sebe, pa mu se privlai kao da je magnet, ako ustane ustane i on, ako sjedne sjedne i on, ako padne padne i on, zbog njegove srane bliskosti.

Ovo je poloaj na kojem su mnogi posrnuli, mislei da se ovdje radi o utjelovljenju, tj. da onaj koji voli utjelovi se u onome koga voli, tako da meu njima dvojicom ne ostane nikakva razlika u njihovom postojanju.

126

Ovo je greka, jer se sa Stvoriteljem ne moe nita utjeloviti i spojiti, ak nije mogue da se ita utjelovi u neto drugo, osim ako se ne radi o neemu nemoguem i da nestane sutinska osobina svakog od njih na oseb, a od njihovog spoja nastane trea materija, tako da nije niti onaj niti onaj, kao kada se spoje voda i mlijeko, ili voda i alkohol, i sl. tome. Ali je mogue da se spoji elja, mrnja i ljubav u jednoj elji, ljubavi i mrnji tako da ovaj voli to voli i ovaj, ili da mrzi ovaj to mrzi ovaj, da bude zadovoaljn ovaj sa ime je zadovoljan i ovaj, da se ljuti radi onoga radi ega se ljuti i ovaj drugi, mrsko mu biva ono to je mrsko ovome drugom, prijateljuje sa njegovim prijatlejima a neprijateljski se odnosi prema njegovim neprijateljima. Sve ove vrste utonua su manjkave. Velikani meu evlijama kao to su Ebu Bekr i Omer, i predaci meu prvim vjernicima od muhadira i ensarija, nisu bili pogoeni ovakvom vrstom utonua a posebno ne oni koji su iznad njih poput vjerovjesnika, nego se ovakvo neto pojavilo poslije ashaba. Kao i sve one vrste koje su se pojavile od odsutnosti razuma ili ne razlikovanja i pojava u srcu i razliitih stanja imana. _____________________ Kae: ''Velikani meu evlijama'' Utonue u odnosu na ono to se vidi osim njega, dakle nisu padali u takav trans jer su sve te vrste ispunjene manjcima. A takav manjak se nije desio nikome od vjerovjesnika, ashaba ili velikana meu evlijama, nego se pojavio meu velikim brojem tabiina tako da mu oslabi mo razlikovanja do te mjere da padne u trans ili se izgubi. Ali su ashabi posjedovali vrstou i stabilnost, kao to je rekao Allah da se njihova srca boje kod spomena Allahovog imena, pa kae: ''A kada se spomene Allah njihova se srca prestrae i koe im se najee.'' Ali nisu padali u trans i nesvjesticu, nego se ovaj nedostatak desio pojedincima u Basri da kadabi uo ajet pao bi u nesvijest, iako je ovo bez njegove volje i moi, dok oni koji su stabilni i jaki njegova se koa najei srce se omeka kod Allahovog spomena tako da su oni stabilniji i jai od onih koji padaju u nesvijest pa ne razlikuju.

Ashabi su bili savreniji, jai i stabilniji u imanskim stanjima od toga da im se razum izgubi ili da padnu u trans, ili da se opiju i onesvijeste, ili da utonu u izbezumljenost i ludost. Nego su poeci ovakvih pojava se desili meu poboanjacima Basre, a meu njima je bilo onih koji bi pali u trans dok bi uli Kur'an, a neki su ak i umirali kao to je bio Ebu Duhajr Darir, Zurare b. Ebi Eufa tadanji kadija Basre.

127

Takoe je bilo meu sufijskim ejhovima onih koje je pogaalo utonue i pijanost, to bi im slabilo mo razlikovanja, tako da bi u tim stanjima izrekli reenice za koje bi priznali da su greke onda kada dou sebi. Kao to se o tome spominju primjeri Ebu Jezida i Ebu Hasana Nurija, Ebu Bekra ibelija i drugih, za razliku od Ebu Sulejmana Daranija, Me'arufa Kerhija, Fudajla b. Ijjada, ak i za razliku od Dunejda, i drugih iji su razum i razlikovanje uvijek bili prisutni sa njima u svim stanjima, tako da nisu padali u trans, opijanje i sl. Nego, oni koji su bili savreni u njihovim srcima nije ostalo ni malo mjesta ni zata osim za ljubav prema Allahu, Njegovoj volji i ibadetu, nego su imali toliku koliinu znanja i sposobnosti razlikovanja da su mogli vidjeti stvari onakvima kakve su, stvorenja su vidjeli kako postoje po Allahovoj odredbi, pokrenuta po Njegovoj volji, ak pokorena i potinjena Njemu. A u njima su vidjeli dokaze i opomenu, i ono to su vidjeli samo je podravalo ono to je u njihovim srcima od iskrenog ispoljavanja vjere i istog tevhida Gospodaru kao i ibadeta samo Njemu Jednom i Jedinom Koji druga nema. _____________________ Kae: ''Ashabi su bili'' Ovakvi su bili najsavreniji od stvorenja u pogledu robovanja Allahu, na njihovom elu su bili vjerovjesnici i poslanici, zatim ashabi i tabiini, imami i uenjaci. Ni kod kog od njih nije bilo ovog vienja na kojeg se pozivaju sufije, nego su njihovi razumi isti i u njima nije bilo nita osim ljubavi prema Allahu i Njegovoj volji. Razlikovali su izmeu Stvoritelja i stvorenja, a svjedoili su da je Stvoritelj Taj Koji stvara i da je On Tvorac i pokreta svega postojeega. U tome su vidjeli dokaze i to im je bila dodatna snaga i pokreta u njihovom vjerovanju i iskrenosti u vjeri. Za razliku od sufija, koji su zbog svoje slabosti govorili: ''Ja ne mogu podnijeti gledanje u stvorenja kao to su sunce, Mjesec, no i dan, nebesa i Zemlje, sve mi to smeta nego ih zaboravim pa ne vidim nita osim Allaha.'' Ovakva slabost i nestabilnost su ih pogaali, dok su ashabi, imami i uenjaci svjedoili postojanje Stvoritelja, svjedoili su postojanje stvorenja, ali ih nita u tome nije ometalo jer su bili savreni. Ovo je injenica na koju je Kur'an pozvao i na kojoj su ustrajavali sljedbenici istine od poslanika, vjerovjesnika, ashaba i tabiina. Ali sufijski tarikati i pitanje gledanja i vienja je neto to im se desilo zbog slabosti njihovih srca i nesposobnosti razlikovanja, i slabosti imana, tako da im se desilo ono to im se desilo.

Ovo je istina na koju je pozivao Kur'an, i ono to su realizovali sljedbenici imana i savreni od sljedbenika spoznaje, a Muhammed je njihov voa u tome, a ujedno je bio i najsavreniji, zato kada se sa njim uspelo na nebesa i nakon to je vidio znakove tamo, i nakon to mu je bilo objavljeno ono to mu je objavljeno od vrsta dova, on se ponovo naao poslije toga meu njima ali njegovo stanje se nije promijenilo niti se neto od toga pokazalo na njemu, za razliku od onoga to se pojavilo na Musau od nesvjestice da je Allahov mir i blagoslov na sve njih. Dok je trea vrsta onoga to se zove utonue: da svjedoi da nema postojanja niega osim Allaha, kao i to da je postojanje Stvoritelja postojanje stvorenja, i da

128

nema razlike izmeu Gospodara i roba. Ovo je utonue ili stapanje zabludjelih i ateista koji su pali u teoriju utjelovljenja i spajanja. _____________________ Kae: ''Ovo je istina'' ejh je pojasnio da je Muhammed bio savreniji od Musaa i u to nema sumnje, a obadvojica su bili od svite poslanika i vjerovjesnika, ali je na Vjerovjesnik bio najsavreniji meu svitom poslanika a iza njega je Musa, a Musi se deavalo da padne u nesvijest dok je Muhammed vidio mnogo dokaza i znakova kada se sa njim uspelo na nebesa. Vidio je Sidretu-l-Munteha, pa mu se desilo mnogo tota, desile su mu se velike stvari nakon ega se spustio na Zemlju ali njegovo se stanje nije promijenilo niti se na njemu ita od toga primijetilo zbog njegove potpune stabilnosti. Pojaenjenje: Ovo je utonue ateista koji tvrde da ne vide nita drugo osim Allaha, pa kau da sve ono to se vidi jeste u stvari Allah, kau da je sunce Allah, da je Mjesec Allah, da je zid Allah, pa kau da se Allah prikazao u svim oblicima i velikom broju stvorenja. Ovo su njihove tvrdnje, svoje razume su navodno izbrisali, da nas Allah sauva i da nam oprosti. Ovi ljudi su najvei nevjernici u pogledu Allahovih imena i atributa jer tvrde da su Njegova imena i atributi jedna stvar, tako da preuzme ovakav ili onakav oblik. Kau da se utjelovi u obliku oboavanog kao to je Faraon, ili da se utjelovi u one koji upuuju poput poslanika a u sutini On je Jedan. Ovo su dakle tvrdnje ateista.

Od ovakvih tvrdnji su se ejhovi odricali, dakle ako bi uli da neko kae: ''Ne vidim nita osim Allaha'' ili ''Ne gledam ni u ta osim u Allaha'' i sl. tome htjeli su rei kao da ne vide drugog Gospodara osim Njega, niti Stvoritelja a ni Tvorca osim Njega, niti drugog boga osim Njega. Tako da ne gledam ni u koga drugoga osim Njega iz ljubavi, straha i nade prema Njemu, jer oko gleda u ono za ta se srce vezalo. Pa onaj ko zavoli neto, ili se boji od njega ili se pak nada od njega obrati panju na njega. Ali ako se u srcu ne nae ljubav, nada, strah ili osjeaj mrnje prema nekome onda se srce nee osvrtati na njega niti e gledati u njega niti e ga vidjeti. Ali ako ga vidi to e biti samo puko vienje bez osjeaja, kao kada ovjek vidi zid ali se njegove emocije ne veu za njega. Vjerodostojnici od ejhova su spominjali neke stvari o ispoljavanju istog tevhida i realizaciji iskrene vjere u cjelosti, tj. da rob ne bude nikome posveen osim Allahu, niti da se osvre na nekoga mimo Njega, ne u ljubavi, nadi ili strahu, nego da srce bude ispranjeno u odnosu na osjeaje prema stvorenjima, i da ne vidi osim sa Allahovom svjetlou. _____________________ Kae: ''Od ovakvih tvrdnji su se odricali'' Tj. oni ejhovi koji su ustrajali na Pravom putu, ako bi se ulo da nekood njih kae reenice koje bi mogle imati dvostruko znaenje, bile bi shvaene na najpravilniji nain ili bi se pak njihovo

129

znaenje prenijelo na najispravniji nain. Pa ako neko od njih kae: ''Ne vidim osim Allaha'' tj. ne vidim nikoga kao Gospodara ili Tvorca osim Njega, ali to ne znai da negira postojanje stvorenja. Kae: ''Vjerodostojnici od ejhova'' Ovo je ograniavanje tevhida i iskreno ispoljavanje vjere Allahu , tako da se rob uvijek osvre na Allaha a ni nata drugo, i da ne vidi osim Allaha iz ljubavi prema Njemu, straha i nade. I da ne gleda na ove stvari osim radi Allaha, ali da ne negira postojanje stvorenja kao to su to uinile sufije, nego ih vidi da su stvorena i pokrenuta, ali u svom ponaanju sa Istinom on vidi, uje, rukom hvata, Istinom koraa. Voli ono to voli Allah, mrzi ono to mrzi Allah, prijateljuje sa Allahovim tienicima a neprijateljski se odnosi prema Allahovim neprijateljima, boji se Allaha zbog njih, ali se ne boji njih zbog Allaha. Istinom uje, Istinom vidi, Istinom uzima, Istinom koraa, voli onog koji voli Allaha, voli ono to voli Allah, mrzi ono to mrzi Allah, prijateljuje sa Allahovim tienicima a neprijateljski se odnosi prema Allahovim neprijateljima, boji se Allaha zbog njih, ali se ne boji njih zbog Allaha, zbog njih se nada u Allaha ali se na nada u njih radi Allaha. Ovo je to ispravno, vjerodostojno, pravovjerno, predano, srce koje je spoznalo i primjenilo tevhid, kroz spoznaju poslanika i vjerovjesnika, kao i njihovu istinu i tevhid. Trea vrsta utonua tj. utonue u postojanju kao to su to shvatili Faraonovi ljudi, to je bila njihova spoznaja i njihov 'tevhid' poput Karamita i njima slinih. Ali vrsta utonua kod onih koji su slijedili vjerovjesnike je pohvalna vrsta, a takav ovjek je onaj kojeg je Allah pohvalio meu Svojim bogobojaznim evlijama, Njegove uspjele stranke i Njegove pobjedonosne vojske. _____________________ Kae: ''Istinom uje'' Ispravno i pravovjerno srce nee negirati stvorenja nego e potvrditi da ih vidi pokrenutim, i prema njima e se odnositi shodno Allahovom zakonu, pa ono to je od njih Allah zavolio zavoljet e i on, a ono to od njih Allah bude mrzio zamrzjet e i on. Ali ako ih negira, onda e to biti negiranje ateista, a zanos do te mjere da ne budu stvorenja primjeena je veliki manjak koji se desio sufijama. Ali najbolji i najprimjerniji put jeste da vidi Stvoritelja kao Stvoritelja a stvorenja kao stvorenja, i da ih ne negira nego od njih voli ono to je Allah zavolio, a mrzi ono to je Allah zamrzio, ovo je to ispravno, pravovjerno srce ispunjeno tevhidom. Kae: ''Trea vrsta'' Tj. da utonue ateista i heretika jeste utonue u postojanju kao to su to uinili Faraonovi ljudi u pogledu ujedinjenja poput Karamita i njima slinih. Kae: ''Ali vrsta utonua onih koji su slijedili'' Ovdje je samo naveo termin 'utonua' zbog uporedbe sa drugim vrstama. to znai da ovjek izbrie svoje elje radi Allahovih elja, ili da dadne veu prenost Allahovim eljama nad svojim, pa ako se ispostavi da tei ka neemu, a Allah zabranjuje to ili Njegov Poslanik zabranjuje takvo neto, onda e ti zaboraviti na svoju elju i prohtjev radi Allahove elje. A 130

onda dadne prednost Allahovoj elji nad svojom. Kao npr. Allah ti je naredio da obavlja namaze u njihovo vrijeme, iako je tvoja elja da spava, a ako ti se ta elja za snom pojavi u vrijeme namaza ti e svoju elju izbrisati radi Allahove elje i td. kako bi se sloio sa Allahom u onome to voli i sa ime je zadovoljan. Ovo se naziva utonuem jer ovjek odbacuje i brie svoje elje radi Allahovih elja, ovo je poeljno utonue. Sutina svega prethodnog: Da je utonue ateista i heretika utonue u pogledu postojanja, i to je ono to su primijenili Faraonovi ljudi od njihovog ujedinjenja kao to su Kramite i njima slini. Dok je poeljno utonue ono koje biva u odbacivanju svih elja radi onoga to Allah voli. ejh je pojasnio da su sufije podijelili ljude na tri skupine, obine, odabranike i odabrane meu odabranicima. Svakoj skupini su pripisali vrste zikra, tako da je zirk obinih ljudi 'la ilahe illallah' 'subhanallah' 'elhamdulillah' 'Allahu ekber' i td. Pod obinim ljudima smatraju sve poslanike i vjerovjesnike, jer su oni sprijeeni zastorom da dopru do onoga do ega su doprli odabrani. Odabrani su prevazili zator te su doprli do potpune spoznaje tako da su svoja djela i svojstva negirali i pripisali ih Allahu, a onda su postali odabrani, uspeli su se sa poloaja obinih ljudi meu odabranike, a njihov zikr je postao veoma kratak, tako da nisu imali potrebu za dugim zikrom 'la ilahe illallah' nego su samo izdvajali Allahovo ime, tako da je zikr odabranih 'Allah, Allah' i td. Ovo se danas nalazi u velikom broju islamskih drava, nalazi se u Africi, Pakistanu i drugim dravama. Neki od brae su nam govorili kako bi proli pored skupine u damiji a oni su od ikindije do akama govorili 'Allah, Allah' sve dok ne bi pali u trans, i to je ono to oni nazivaju zikrom odabranih. to se tie odabranih meu odabranicima, da nam Allah dadne utoite, oni su dospjeli da izgovore teoriju 'vihdetu-l-vudud' a njihov zikr je jo mnogo krai od zikra odabranih jer oni uzimaju samo jedno slovo a to je slovo 'ha' ( ) od Allahovog imena pa govore 'Hu, hu, hu, hu' ili 'Ja Huwe, ja Huwe, ja Huwe' sjede u halkama juhevhivune kao psi, da nas Allah sauva i spasi od toga, a kobiva ovo predstavlja njihov zikr. Ibn Arebi predvodnik teorije 'vihedetu-l-vudud' on je napisao knjigu pod nazivom 'El-Huwe' kao to je spomenuo ejh .

udno je da oni za svoje lai koriste Kur'anske dokaze, a ne vjeruju u Allaha niti u Kur'an, a zikr odabranih dokazuju rijeima Uzvienog: Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se laima svojim zabavljaju.'' Reci Allah je njihov dokaz o zikru odabranih iako je ovaj ajet doao kao odgovor na: '' Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete, a mnogo i krijete , i pouavate se onome to ni vi ni preci vai niste znali?" Reci: "Allah!''. Tj. reci Allah ju je objavio, a ovi su poeli to izgovarati kao svoj zikr. Isti je sluaj i sa zikrom odabranih meu odabranicima, pa kau da rije 'Huwe' spomenuta u: ''A njegovo znaenje nezna osim Allah'' pa su rekli da njegovo znaenje ne zna On osim Allaha. ejhu-l-Islam kae: ''Rekao sam im: ''Da je tako kao to kaete imenica se ne bi odvojila od glagola nego bi se ajet pisao : ''Njegovo znaenje nezna On osim Njega.'' Ali je slovo 'ha' ostalo spojeno sa glagolom ''Njegovo znaenje nezna osim Allah''. Sa napomenom da oni da nas Allah sauva ne priznaju ni 131

Kur'an ni sunnet tako da je reeno nekim od ovih ateista i heretika: ''Kur'an se suprotira tome to govorite.'' Pa kae: ''Kur'an je od poetka do kraja irk, a istina je ono to mi kaemo.'' Da, ovo su njihove tvrdnje, a onaj ko kae o dva postojanja, Stvoritelja i stvorenja, kod njih je on murik, dok je Kur'an napravio razliku izmeu Stvoritelja i stvorenja, tako da je irk pogodio njih. Kakav bi bio onda propis o ovakvim ateistima i hereticima? Da nas Allah sauva.'' ejh je dao naznaku da spominjanje Allahovog imena ili samo imenice nije dovoljno da se ispuni srce imanom, spoznajom i tevhidom, ili openito ne koristi samom znaenju. Dok korist je u potpunoj reenici 'la ilahe illallah' u kojoj se nalazi negacija i potvrda. Subhanallah, elhamdulillah, la ilahe illallah i Allahu ekber, sve su ovo korisne reenice, tako da su vezane za odreena djela i posebne prilike, kao kada eli jesti kae: ''Bismillah'' tj. jedem, ili kada hoe itati Kur'an kae: ''Bismillah'' tj. itam. Tako da se radi o korisnoj reenici kao to se podrazumijeva korisno znaenje u rijeima Uzvienog: ''U ime Allaha neka plovi.'' Ili ''itaj u ime svoga Gospodara.'' ili ''Slavi ime svoga Uzvienog Gospodara.'' ili ''Slavi ime Gospodara svoga Velianstvenog.'' Ali se zikr ne odnosi na spomen samostalnog imena, niti je doao i jedan dokaz koji ukazuje na spomen jednog samostalnog imena ili zamjenice jer ne koristi srcu kroz iman, tevhid ili spoznaju, i jer se korist dobija kroz spomen itave reenice. Sr vjere su dvije osnove tj. da ne oboava nikoga osim Allaha to i jeste realizovanje ehadeta 'la ilahe illallah' i da Ga ne oboavaju osim onako kako je propisao, to predstavlja realizaciju drugog djela ehadeta 'Ene Muhammeden Resulullahi'.

ejhovi i vjerodostojnici nikada nisu imali na umu ako kau da neto vide od stvorenja da kae to je Gospodar nebesa i Zemlje, jer to nee rei osim onaj ko je u oitoj zabludi i neredu, da li zbog nereda u razumu ili zbog nereda u ubjeenju, tako da se on vrti izmeu ludosti i ateizma. Svi ejhovi koji su bili primjer slijeenja u vjeri su se slagali oko onoga oko ega su se sloili selefi i imami ovog ummeta tj. da se Stvoritelj u potpunosti razlikuje i da je odvojen od stvorenja, i da u Njegovim stvorenjima nema nita od Njegovog Bia, niti u Njegovom bii bilo ta od Njegovih stvorenja, tako da treba izdvojiti oduvijek Postojeeg u odnosu na ono to je nastalo, razlikovati Stvoritelja od stvorenja, a oni su mnogo o tome govorili da to nije mogue ovdje spomenuti. Oni su govorili o stvarima koje se nametnu ili dese srcima kao to su srane bolesti ili sumnje, neki e moda posvjedoiti da vide stvorenja ali pomisle da su oni Stvoritelj nebesa i Zemlje, zbog toga to ne mogu razlikovati i razdvojiti ove pojmove u svom srcu, poput onoga koji vidi suneve zrake pa pomisli da je to sunce koje je visoko uzdignuto na nebu. 132

Oni su govorili o razlikovanju i spajanju, tako da o tome ima mnogo reenica slinih ili razliitih znaenja kao to je bio sluaj sa utonuem. _____________________ Kae: ''ejhovi'' Ovo je pojanjenje onoga to je prije spomenuo od onoga to su govorili ejhovi da ne vide osim Allaha, ali time nisu imali namjeru negirati stvorenja, nego da ne vide osim Allaha kao Gospodara, Stvoritelja i Tvorca. Kae: ''Svi ejhovi'' Tj. da je Allah u potpunosti odvojen od Svojih stvorenja, stvorenja iji je krov Ar Milostivog , a Allah je odvojen od Svojih stvorenja i u Njegovom biu nema nita od Njegovih stvorenja, niti u Njegovim stvorenjima ima ita od Njegovog bia. Krov stvorenja je Ar Milostivog i tu se stvorenja zavraavaju a iznad njega je Allah uzdginut iznad Ara, odvojen od Svojih stvorenja, i On odrava sa Svojom moi i snagom nosioce Njegovog prijestolja i njima nita nije potrebno. Kae: ''Tako da treba izdvojiti'' Oduvijek postojeeg tj. Allaha od nastalih stvorenja, tako to e se razlikovati izmeu Stvoritelja i stvorenja. Dehemije su oni koji kau: ''Allahovo stanje u stvorenjima je onakvo dok ne izdvoje oduvijek Postojeeg od nastalih stvorenja, a ni da razlikuju Stvoritelja od stvorenja nego da uine Stvoritelja spojenim sa stvorenjem.'' Ovo je zabluda i kufr, da nas Allah spasi od ovoga.

Ako rob uvidi razlike i mnotvo stvorenja njegovo srce ostane vezano za njih razasutim pogledom u njih, a njegova veza sa njima biva iz ljubavi prema njima, straha ili nade, ali kada doe do spajanja izmeu ovih pojmova njegovo srce ostane na tevhidu i robovanju Allahu Jednom Jedinom Koji druga nema. _____________________ Kae: ''Ako rob uvidi'' Ovakvo miljenje su zastupali pojedinci meu sufijama tvrdei da ovjek gledanjem u mnotvo stvorenja, Zemlje, nebesa, mora, rijeka, drvea i sl. moe dovesti svoj razum do rasula, ali ako ih zaboravi njegovo srce e biti osvojeno Allahovom jednoom tj. tevhidom. Ovako su tvrdili, zatim im se priblii ejtani postepeno ih osvajajui sve dok ne negiraju postojanje stvorenja i dok ne potvrde 'vihdetu-l-vudud'.

Nakon toga njegovo se srce okrene Allahu nakon to je bilo osvrnuto prema stvorenjima, tako da njegova ljubav bude radi njegovog Gospodara, strah od Njega i nada u Njega, kao i traenje pomoi biva od Njega. Moda u ovim trenutcima njegovo srce nije sposobno da gleda u stvorenja, kako bi razlikovao izmeu Stvoritelja i stvorenja, iako se slae sa istinom, okreui se od stvorenja, razgledanjem i ciljanem, to odgovara drugoj vrsti 'utonua'.

133

Meutim potpunija je druga skupina onih koji su svjedoili da stvorenja postoje Allahovom voljom, pokrenuti Njegovom moi, posmatrajui njihovo ogranieno mnotvo kroz vjerovanje u Allahovu jednou, i da je On njihov Gospodar i Tvorac, Stvoritelj i Vladar, ime se njegovo srce ispuni iskrenou, ljubavlju, nadom, strahom, traenjem pomoi i uzdanjem u Allaha, a njegovo prijateljevanje i neprijateljski odnosi biavju radi Allaha. To je onaj koji razlikuje Stvoritelja od stvorenja, sposoban da uvidi razliku izmeu ovoga i Njega, iako svjedoi i poima mnotvo stvorenja, ali uz to svjedoi da je Allah Gospodar, Vladar i Stvoritelj svega, On je Bog osim Kojeg drugog boga nema. Ovo je ispravno promatranje i svjedoenje, i ovo je obaveza kada je rije o sranom znanju, njegovom poimanju, spominjanju i spoznaji. Zatim u njegovom tj. sranom stanju kroz namjeru, cilj i ibadet, ljubav, volju i poslunost. Ovo je realizacija ili primjena ehadeta 'la ilahe illallah', jer ovo sprjeava srce od robovanja bilo kom drugom mimo Allaha a u njegovom srcu se stabilizuje robovanje Allahu. _____________________ Kae: ''Nakon toga'' Ovo je druga vrsta utonua, utonue u odnosu na vienje svega osim Allaha, ili drugim rijeima da vidi Stvoritelja a da zaboravi sve ono to postoji oko njega od stvorenja, ne negirajui ih ali kako ga ne bi ometala on ih zaboravi. Kae: ''Meutim potpunija skupina'' Ovo je savrenstvo, i potpunije je od svjedoenja ili vienja druge skupine kada je bila rije o utonuu, svjedoi da je Allah Gospodar, Stvoritelj, Tvorac, Oboavani i Vladar, stvorenja gleda prvobitno znajui da nisu postojala, ali ih je Allah stvorio i On je njihov Gospodar, Bog, Stvoritlej i Vladar, ovo je dakle savrenstvo. Kae: ''Ovo je ispravno'' Jer u njegovom srcu negira robovanje svakom drugom osim Istinitog, 'nema boga' a u njegovom srcu se ustabili Istiniti sa rijeima 'osim Allaha', tako da na samom poetku negira boanstvenost osim Allahu, a u drugom dijelu potvrdi boanstvenost Istinitom, 'la ilahe illallah', negacija i potvrda.

Tako da negira boanstvenost svakom stvorenju, potvrujui boanstvenost Gospodaru svjetova, Gospodaru nebesa i Zemalja, to podrazumijeva koncentraciju i potpuno vjerovanje u Allaha a negiranje boanstava mimo Njega. Tako da u svom znanju i namjeri, svjedoenju i volji, spoznaji i ljubavi, razlikuje izmeu Stvoritelja i stvorenja, jer je spoznao Allaha, spominje Ga, i zna za Njega. Ali uprkos tome on zna da se njegov Gospodar razlikuje od stvorenja i da je odvojen od njih i da je On samostalan u odnosu na njih. Voli Allaha, velia Ga, oboava Ga, nada se od Njega, boji se od Njega, voli i prijateljuje radi Njega, neprijateljski se odnosi prema njegovim neprijateljima radi Njega, od Njeg pomo trai, u Njega se uzda, ne oboava nikoga drugoga,

134

oslanja se na Njega, podrku trai od Njega, strahuje od Njega, nada u Njega, prijateljuje radi Njega, i neprijateljuje radi Njega, poslunost iskazuje Njemu i sl. tome su specifinosti Allahove boanstvenosti. Priznavanje Allahove boanstvenosti mimo svakog drugog, podrazumijeva njegovo priznavanje Allahovog rububijeta, tj. da je On Gospodar, Vladar, Stvoritelj i Tvorac svega, u tom sluaju on e biti ispravni sljedbenik Allahovog tevhida. To pojanjava time da je najbolji zikr 'la ilahe illallah' kao to prenosi Tirmizi, Ibn Ebi Dunja i drugi kao merfu'a predaju da je Allahov Poslanik rekao: ''Najbolji zikr je 'la ilahe illallah' a najbolja dova je 'el-hamdulillahi.''1 _____________________ Kae: ''Tako da negira'' Ovo je ispravni tevhid, i ovo je ispravno sagledavanje i svjedoenje, razlikovanje izmeu Stvoritelja i stvorenja, Allah ima Svoju vrijednost, velianstvo a stvorenje ima svoj poloaj, i stvorenje je potinjeno, nadvladano i pokoreno, i svako stvorenje je dokaz Allahove moi i Njegove jednoe, Allah je Stvoritelj i samo On zasluuje da Mu se robuje, i samo je On taj Koji upravlja i pokree sve ivo i mrtvo. U 'Muveteu' i drugim zbirkama od Talhe b. Ubejdullaha b. Kurejza se prenosi da je Allahov Poslanik rekao: ''Najbolje to sam rekao, ja i vjerovjesnici prije mene, iz mog srca: 'La ilahe illallah vahdehu la erike leh, lehu-l-mulk ve lehu-lhamd, ve Huwe ala kulli ejin qadir.''2 (Nema boga osim Allaha, Jedinog, On druga nema, Njemu pripada sva vlast i hvala, On sve moe i On je Svemoan.) A ko kae da je ovo zikr za obine ili odabranike, ili da je zikr odabranika samostalna imenica, a zikr odabranih meu odabranicima samo zamjenica taj je u zabludi i grijei. _____________________ Kae: ''Najbolje to sam rekao'' Ovo je najbolji zikr, i najbolje to su ljudi koristili u svom govoru je rije tevhida, la ilahe illallah, ali kao opi pojam najboljeg zikra je Allahov govor, a nakon Njegovog govora najbolje ono to su ljudi rekli jeste rije tevhida ''la ilahe illallahu vahdehu la erike leh'' i ''la ilahe illallah'' jer je njeno znaenje tj. ove reenice, nema boanstva koje uistinu zasluuje ibadet osim Allaha. Kae: ''A ko kae'' Ovo se odnosi na sufije, koji su tvrdili da je zikr obinih ljudi 'la ilahe illallah', zikr odabranih samostalna imenica 'Allah', a zikr odabranih meu odabranicima samostalna zamjenica slova 'ha' ili 'Huwe'. Oni su pogrijeili po tom pitanju i u zabludi su, i nema sumnje u njihovu zabludu jer su u sutini odabrani meu odabranima poslanici i vjerovjesnici, a najbolji meu njima su 'ulu-l-azm' ili svita odabranih poslanika. Oni su svojim narodima nareivali da kau i povjeruju u
Biljei ga Timizi 3383, Ibn Ebi Dunja u 'ukr' 103, Nesai u 'Amel jewm we lejle' 831, Ibn Made 3800, od Muse b. Ibrahima Ensarija sa dobrim senedom. 2 Biljei ga Malik 1/422/216, Bejheki 4/284 i 5/117. Pogledaj 'Silsiltu sahiha' od ejha Albanija 1503.
1

135

'la ilahe illallah', i oni su odabrani meu odabranima. Kada je Musa pitao Allaha o zikru kojim e Ga spominjati, Allah je rekao Musau: ''Reci: 'La ilahe illallah', kae: ''Gospodaru, svi Tvoji robovi to govore.'' elei da mu kae neto ime e se izdvojiti, Allah ree: ''Musa, kada bi se sedam nebesa i njihovi stanovnici, i sedam Zemalja stavili na jednu tereziju a 'la ilahe illallah' na drugu, 'la ilahe illallah' bi ih prevagnule.''

Neki su sebi uzeli za dokaz rijei Uzvienog:

< /

''Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se laima svojim zabavljaju.'' (Sura El-En'am, 91) Ovo je najoiglednija greka jer je Allahovo ime doo kao odgovor na pitanje u poetku ajeta gdje Uzvieni kae: / {: : ; _

< _ _ : <

''Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete, a mnogo i krijete , i pouavate se onome to ni vi ni preci vai niste znali?" Reci: "Allah!" (Sura El-En'am, 92) Tj. Allah je objavio Knjigu sa kojom je doao Musa, Allahovo ime je subjekat a predikat je dokaz za upitnu formu na poetku ajeta, kao to je u mnogo drugih primjera, ako upita: ''Ko je njegov komija?'' Kae: ''Zejd''. Ali samostalno ime kao imenica ili zamjenica, nije od potpunog govora, niti je korisna reenica. Za nju se ne vee iman, niti lufr, ne naredba niti zabrana. I niko od selefa ovog ummeta nije tako neto spomenuo, niti je to propisao Allahov Poslanik , niti moe srcu dati neku korisnu spoznaju, niti korisno stanje, negu mu prui opi pojam iz kojeg ne moe izvui negaciju ili potvrdu. _____________________ Kae: ''Neki su sebi uzeli za dokaz'' Ovako se koriste ovim ajetom da potvrde svoju zabludu sa naznakom da ne priznaju Kur'an. Kae: ''Ali samostalno ime'' Kada bi se ispostavilo da vjeruju u Kur'an tvrde dao su ga prevazili, a kao vjernici u njega ne bi ljude dijelili na ove skupine, i nebi tvrdili da su odabrani iznad stupnja poslanika i vjerovjesnika kao i to to su stvrstali poslanike meu obine ljude. Kae: ''Za nju se ne vee iman'' Tj. da se samostalna imenica (Allah) ili zamjenica (Huwe) ne mogu uzeti kao korisna pouka u tevhidu ili vjerovanju, jer je tevhid u potpunoj reenici 'la ilahe illallah', ali Allah, Allah, ili hu, hu ne potvruju tevhid, 136

iman, niti negiraju kufr, u njima nema istine niti lai, niti srcu poveavaju iman niti spoznaju, i u njihovom spomenu nema koristi, nego je kako e pojasniti ejh razlog o lanim predstavama u razlog padanja u trans, utonue, ateizam i teoriju vihdetu-l-vudud.

Meutim ako se sa imenicom ili zamjenicom ne nae nikakav drugi sastav rijei kako bi srce dolo do spoznaje ili do odreenog stanja da shvati i poima te iskoristi njegovo znaenje, nee biti u njegovom samostalnom spomenu nikakve koristi, dok erijat propisuje vrste zikra koje su korisne same po sebi, a ne sa ime korist nastaje posredstvom neega drugog. Neki koji su ustrajali na izgovaranju ovakvih vrsta zikra su pali u utonue, ateizam i vrste utjelovljenja, kao to je pojanjeno na drugim mjestima. Ono to se prenosi od pojedinih ejhova da su rekli: ''Bojim se umrijeti izmeu negacije i potvrde'' je stanje u kojem se ne smije slijediti onaj ko je to izrekao. Jer se radi o veoma jasnoj greci. I ako bi se desilo da rob umre u ovakvom stanju ne bu umro osim sa onim na emu je bila njegova namjera, jer se djela vrjednuju prema namjerama. _____________________ Kae: ''Neki koji su ustrajali'' Tj. sufije su ustrajavale na ovoj vrsti zikra, i to neprekidno, ali su zbog toga padali u trans ateizma i transt utjelovljenja i spajanja Allahu se utjeemo od toga a utjelovljenje ili spajanje se odnosi na spajanje Stvoritelja i stvorenja u jednom tijelu. Kao to smo spoemnuli prije da su neki od njih znali od ikindije do okama ostajati izgovarajui ovu vrstu zikra (Allah, Allah, Allah) ili (Hu, hu, hu, hu), a ako ustraju na tome po nekoliko sahati ta e se sa njima desiti? U veini sluajeva se onesvijste. Kae: ''Ono to se prenosi od pojedinih'' sufijskih ejhova, kada su bili upitani zato ne govori 'la ilahe illallah', kae: ''Bojim da ako reknem 'nema boga' da neu uspjeti izrei 'osim Allaha', bojim se da umrem izmeu negacije i potvrde, pa da budem poput murika, zato se zadovoljavam sa Allah, Allah, Allah.'' Njima je ejh odgovorio time ako umre u onakvom stanju kako je naveo njegov zavretak je shodan njegovoj namjeri, dakle ako on vjeruje u tevhid nee mu nakoditi to to je naveo, i jer je umro bez svog izbora ali kao muvehid, a djela se vrjednuju prema namjerama. Dok su ova njihova djela samo iskrivljeni vid interpretacije ili tumaenja od strane pojedinih ejhova.

Potvreno je da je Allahov Poslanik nareivao talkin prije smrti, tj. navoenje da izgovori 'la ilahe illallah'.''1 I kae: ''ije posljednje rijei budu 'la ilahe illallah' ui e u Dennet.''2
1 2

Biljei ga Muslim 917. Biljei ga Ebu Davud 3116, Hakim 1/351.

137

A da je postojala bojazan i opasnot od onoga to je rekao onda se ne bi ovjek navodio na talkin zbog bojazni da e umrijeti u toku izgovaranja ehadeta nepohvalnom smru, nego bi mu bilo nareeno da izgovara samostalno ime. Zikr spomenom imenice ili zamjenice je daleko od sunneta, blie novotariji i ejtanskoj zabludi, a onaj ko kae: ''O On, o On'' ili ''On, On'' i sl. tome zamjenica se nee odnositi osim na ono to je njegovo srce sebi predstavilo, a srce moe biti upueno ili da zabludjelo. Autor 'Fususa' je napisao knjigu pod nazivom 'On', a neki su mislili, da rijei Uzvienog: / % , < ''A tumaenje njihovo ne zna osim Allah!'' (Sura Al Imran, 7) Da njihovo znaenje ne zna osim ovo ime tj. Huwe, iako su se svi muslimani sloili ak i mislioci da je ovo najoitija la. To mogu misliti samo oni od njih koji zastupaju taj stav, tako da sam jednom prilikom, kada je neko od njih takvo neto spomenuo, rekao: ''Da je onako kako to kae, onda bi ajet bi napisan ''Njegovo tumaenje On nezna osim Allaha.'' Zatim u mnogo sluajeva se spominje od pojedinih ejhova da su za izgovaranje Allah koristili rijei Uzvienog: ''Reci: ''Allah'', a zatim ih pusti.'' Mislei da je Allah naredio Poslaniku da izgovara samostalno ime. _____________________ Kae: ''A da je postojala bojazan'' Tj. da je u ovom zikru bilo opasnosti onda Vjerovjesnik ne bi naredio da se onaj koji umire navodi na izgovaranje 'la ilahe illallah' jer bi se i on bojao da ovjek umre u toku izgovaranja ove reenice, a da je postojala ta bojazan Poslanik to ne bi naredio, ali poto je naredio to dokazuje da nema takve bojazni. Kae: ''Zikr spomenom imenice'' Kao i zamjenice u njegovom govoru se vraa na znaenje onoga to je srce sebi predstavilo i isklesao njegov razum od boanstva koje oboava. Kae: ''Autor'' Tj. Muhammed Ibn Arebi. Ovo je greka konsenzusom uenjaka, jer rijei Uzvienog ''Reci: ''Allah'' znae Allah je Taj Koji je objavio Knjigu sa kojom je doao Musa, kao odgovor na pitanje postavljeno prije toga u istom ajetu ''Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete, a mnogo i krijete , i pouavate se onome to ni vi ni preci vai niste znali?" Reci: "Allah!" Tj. Allah je Taj Koji je objavio Knjigu kao odgovor onima koji su rekli: ''Allah nije nita ni jednom ovjeku objavio'' pa je Allah objavio ovaj ajet ''Ko je objavio Knjigu koju je donio Musa'' zatim je rekao: ''Reci: ''Allah.'' A onda pusti te laove neka se u njima zabavljaju.

138

Ono to pojanjava prethodnu priu jeste ono to je rekao Sejbevejh i drugi imami u gramatici arapskog jezika: ''Arapi u svojoj prii koriste ono to je govor a ne rije. Tako da rijei ne bivaju osim u formi potpunog govora, u izrenoj ili glagolskoj reenica zato dolazi u akuzativu arapskog jezika rije ' inne' ako doe nakon rijei tako da kroz govor se ne izgovara ime niti je Allah nekom naredio da izgovara samostalnu imenicu, niti je propisao muslimanima zikr sa samostalnom imenicom. _____________________ Kae: '' Ovo je greka'' - ejh je pokuao pojasniti lingvistikim putem prenosei od Sejbevejha imama gramatiara i dr. koji potvruju da arapi u svom koritenju rijei upotrebljavaju formu govora a ne samo skup rijei ili pak jednu samostalnu rije. A rije '' Reci: '' Allah '' je rije koja se spominje u govoru a ne samo kao rije. To ukazuje da rijei Uzvienog '' Reci : '' Allah ju je objavio '' je reenica a ne samo jedna rije jer su Sejbevejh i imami gramatike potvrdili da arapi kroz priu koriste govor a ne jednu rije. Ajet u kojem je '' Reci: ''Allah'' a zatim ih pusti neka se u svojim laima zabavljaju'' je pria i govor, a ''Reci'' je rije nakon koje dolazi reenica sa korisnim znaenjem i iza koje ne dolazi samostalna rije. Reci: '' Allah ju je objavio''

Samostalno ime ne koristi nita vjerovanju oko ega su se sloili sljedbenici islama, njime se ne nareuju nikakvi ibadeti niti u njemu ima bilo kakav vid obraanja. Slino tome je bilo zadovoljavanje izgovorom samostalnomg imena kao to se prenosi da je neki beduin proao pored muezina a on je rekao ' Ehedu enne Muhamedden Resulallah' u akuzativu pa je rekao: '' ta ovaj govori?'' ovo je imenica a gdje je svojstvo sa kojim se upotpunjava govor. A u Kur'anu stoji : < '' I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti'' ( Sura AlMuzzemmil, 8) I kae:

''Hvali ime Gospodara svoga Svevinjeg.'' (Sura El-E'ala, 1) _____________________ Kae: ''Samostalno ime'' ejh eli ukazati na to da rije ne koristi vjerovanju niti upotreba rijei Allah ili Muhammed koristi imanu, nego joj se mora pridruiti druga rije kako bi nastala korisna reenica, kao ''Allah je najvei'' ili ''Hvaljen je Allah'' i td. Ali samostalna rije ne ukazuje na korisno znaenje u obraanju sve dok joj se ne doda druga rije ili dvije ime nastaje korisna reenica.

139

Kae: ''Slino tome'' je i 'Ehedu enne Muhammeden Resulullah' rije poslije 'enne' u arapskom jeziku dolazi u akuzativu ali sa rije 'Resul' se upotpunilo znaenje jer mi svjedoimo da je Muhammed Allahov Poslanik, a ako bi Resulullah zamjenio sa 'Resulallah' u akuzativu takoe znaenje se ne bi upotpunilo osim ako ne postoji mogunost da e upotpuniti reenica sa drugim svojstvom kao da kae iskren tako da e se znaenje time i upotpuniti. Ovo se dakle odnosi ako Rusulullah doe u akuziativu 'Resulallah' ali ako doe u nominativu onda e to biti na mjestu svojstva i tako e se znaenje upotpuniti. Dakle ako postoji pojanjenje o tome ako bi se muezin uo da izgovara Muhammeden Resulallah' tj. moe se pojasniti da muezin eli jo neko drugo znaenje iza toga kao to postoji miljenje koje i nije ba poznato. Allah kae: { . { <

''Postii e ta eli onaj koji se oisti i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi!'' (Sura El-E'ala, 14-15) Ili gdje kae: < ''Zato slavi ime Gospodara svoga Velianstvenog!" (Sura El-Waqi'a, 74) I slino tome ne podrazumijeva da bude samostalno spomenuto ime, nego se u 'Sunnenima'1 biljei da kada je objevljen ajet: ''Zato slavi ime Gospodara svoga Velianstvenog!" Poslanik rekao: ''Uinite to u svom ruku'u'', a kada je objavljeno: ''Hvali ime Gospodara svoga Svevinjeg.'' Rekao je: ''Uinite to na svojoj seddi.'' U 'Sahihu'2 se prenosi da je na svom ruku'u govorio: ''Neka je slavljen Velianstveni Gospodar.'' a na seddi ''Neka je slavljen Svevinji Gospodar '' Zato je i dolo ovo znaenje ''uinite ga na svom ruku'u i na svojoj seddi'' po konsenzusu muslimana. Tako da je velianje Njegovog Gospodara i spomen imena Njegovog Gospodara vidljivo koristan govor, kao to je u 'Sahihu'3 da je Allahov Poslanik rekao: ''Najbolji govor nakon Kur'ana, a od Kur'ana je, to su etiri rijei: subhanallah, elhamdulillah, la ilahe illallah i Allahu ekber.'' ________________________

Biljei ga Ebu Davud, 869, Ibn Made 887, Ahmed 4/155. Pogledaj 'Ubudije' sa kometnarom ejha Alija Hasana Abdu-l-Hamida. 2 'Sahih Muslim' 772. 3 Kao to je u Muslimovom 'Sahihu' 2137 naveden slian njemu hadis, dok ga je Buharija prokomentarisao u svom 'Sahihu' 11/566.

140

Kae: ''Postii e onaj ko se oisti'' Tj. ovi se ajeti ne odnose samo na to da kae spomeni Gospodara svoga, Allah, Allah, ili 'Slavi ime svog Gospodara' na to se ne odnosi jedna rije, nego kae spomeni svog Gospodara i slavi ime svoga Gospodara tako da se trai potpuna korisna reenica 'Slavi ime svoga Gospodara', reci neka je slavljen moj Velianstvi Gospodar ili neka je slavljen moj Uzvieni Gospodar, kao to je dolo u hadisu da je Vjerovjesnik rekao: ''Uinite to u svom ruku'u i na svojoj seddi.'' A ne jedna rije. Kae: ''Subhanallahi'' Svi spomenuti ajeti i hadisi su korisne i razumljive reenice, ali je ejh htio da odgovori sufijama koji tvrde da je zikr odabranih samo jedna rije tj. imenica ''Allah'', a da je zikr odabranih meu odabranicima 'hu, hu', a svi ovi tekstovi su odgovor na njihove tvrdnje. U 'Sahihu' 1se prenosi da je Allahov Poslanik rekao: ''Dvije rijei, lahke na jeziku, teke na vagi, drage Milostivom, subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahi Azim.'' A u 'Sahihima'2 se biljei da je Allahov Poslanik rekao: ''Ko u svom danu kae stotinu puta 'la ilahe illallahu wahdehu la erike leh, lehu-l-mulk, we lehu-lhamd, we huwe ala kulli ejin qadir' Allah e mu upisati tog dana zatitu od ejtana, sve dok ne omrkne. I niko od njega nee nita bolje uiniti osim ovjeka koji uini kao to je i on ili jo vie.'' _____________________ Kae: ''U 'Sahihu' '' Tj. da je svaka od ovih riji korisna reenica, a rije se odnosi na koristan govor, zato se kae 'taj i taj je progovorio rije' a misli se na govor. Kae: ''U 'Sahihima' '' Ovaj hadis se nalazi u 'Sahihima' kao to je ejh naveo, ali on ima nastavak u kojem je Allahov Poslanik rekao: ''Onaj ko kae kada osvane la ilahe illallah wahdehu la erike lehu, lehu-l-mulk we lehu-l-hamd we huwe ala kulli ejin qadir, imat e nagradu kao da je oslobodio deset robova od Ismailovih potomaka, i Allah mu upie stotinu sevapa, i izbrie mu stotinu grijeha, a u tom danu e biti zatien od ejtana sve dok ne omrkne. I niko od njega nee uiniti nita bolje osim ovjeka koji uradi ono to je i on ili jo vie.'' ''Ko kae u jednom danu stotinu puta subhanallahi we bi hamdihi, subhanallahi Azim, izbrisat e mu se grijesi makar bili koliko i morska pjena.'' U 'Muweteu' i kod drugih se prenosi da je Allahov Vjerovjesnik rekao: ''Najbolje to sam rekao, ja i vjerovjesnici prije mene, la ilahe illallahu wahdehu la erike lehu, lehu-l-mulk, we lehu-l-hamd, we huwe ala kulli ejin qadir.'' A u 'Sunnenu' od Ibn Made i kod drugih da je Poslanik rekao: ''Najbolji zikr je la ilahe illallah, a najbolja dova je el-hamdulillah.'' Mnogo je ovakvih hadisa koji govore o zikru i dovi.
1 2

Biljei ga Buharija 6406, 6682, 7463, i Muslim 2694. Biljei ga Buharija 11/168, i Muslim 2691.

141

Takoe u Kur'anu u rijeima Uzvienog: / < {< ''I nemojte jesti ono pri ijem klanju nije spomenuto Allahovo ime.'' (Sura ElEn'am, 121) Ili ajet u kojem kae: / < < : /

''Jedite ono to vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome.'' (Sura ElMaide, 4) A to je samo izgovaranje: 'Bismillahi', i ovo je potpuna imenika reenica kao to to smatra veina gramatiara, ili glagolska kako to misle drugi. to znai moje klanje je u Allahovo ime ili koljem u Allahovo ime. _____________________ Kae: ''Ko kae'' Sve ove reenice imaju svoja znaenja (Subhanallahi we bi hamdihi, subhanallahi-l-Azim), a u drugom hadisu stoji: ''Ko kae la ilahe illallahu wahdehu laerike leh, lehu-l-mulku, we lehu-l-hamdu we huwe ala kulli ej'in qadir, deset puta, bit e kao da je otkupio etiri roba od Ismailovih potomaka.'' A ako to kae stotinu puta kao da je oslobodio deset ljudi, a upisat e mu se stotinu dobrih djela i izbrisati stotinu grijeha, a u tom danu e imati zatitu od ejtana. Kae: ''Takoe u Kur'anu'' Tj. ako odredi klanje u Allahovo ime, onda je to imenika reenica, a ako to kae u smislu 'Koljem u Allahovo ime' je glagolska reenica. Dakle kada kae ovjek 'bismillahi' izrekao je reenicu sa znaenjem jer je on vezana za izbrisani dio ali se odreuje po znaenju. Pa ako hoe da kolje rei e 'Moje klanje je u Allahovo ime' ili 'Koljem u Allahovo ime', a ako jede kae: 'Moje jelo je u Allahovo ime' ili 'Jedem u Allahovo ime', a ako ita rei e: 'Moje itanje je u Allahovo ime' ili 'itam u Allahovo ime' i td. odreuje se izbrisani dio reenice u onome to ovjek eli da uini.

Takoe ua kae: ''Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim'' to znai ''Moje uenje je u Allahovo ime''ili ''Uim u Allahovo ime'', dok neki ljudi koriste upotrebu zamjenice u ovakvim sluajevima pa kau: ''Poinjem sa Allahovim imenom'' ili ''Poeo sam sa Allahovim imenom''. Prvo je bolje i pravilnije, jer svaki glagol dolazi u obliku objekta, kao da kae 'U Allahovo ime' i nije samo imenica na poetku reenice, ili kao to se zamjenica oito izrie u rijeima Uzvienog: < < ''itaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara.'' (Sura El-Aleq, 1)

142

Ili ajet: / ''U ime Allaha, neka plovi.'' (Sura Hud, 41) Ili kao to kae Allahov Poslanik : ''Onaj ko zakolje prije bajram namaza neka zakolje drugi kurban, a onaj ko nije klao neka kolje u Allahovo ime.''1 Isti je sluaj sa vjerodostojnim hadisom u kojem Allahov Poslanik svom pastorku Omeru b. Ebi Seleme kae: ''Dijete, jedi u Allahovo ime, i jedi sa desnom rukom, i jedi ono to je ispred tebe.''2 Tako da njegove rijei 'u Allahovo ime' nisu samo puka formalnost ili samostalna rije bez znaenja. Kao to je dolo u vjerodostojnom hadisu3 gdje Allahov Poslanik Adiju b. Hatimu kae: ''Ako poalje svog dresiranog psa i spomene pri tome Allahovo ime, onda jedi.'' Isto tako Allahov Poslanik kae: ''Ako ovjek ue u kuu i kae 'bismillahi' kod ulaska i izlaska, i kod sofre, ejtan kae: ''Nema vam ovdje ni jela ni spavanja.''4 I mnogi drugi primjeri toga. Kao i ono to je mislimanima propisano u namazima, ezanu, hadu, bajramima od razliitih vrsta zikra ali sve u potpunim reenicama, kao to muezin kae: ''Allahu ekber, Allahu ekber, ehedu en la ilahe illallah we ehedu enne Muhammeden Rasulullah.'' Klanja kae: ''Allahu ekber, subhane Rabbije-l-Azim, subhane Rabbije-l-E'ala, semiallahu limne hamideh, Rabbena we leke-l-hamd, ettehijatu lillahi.'' Ili hadija kada kae: ''Lebejkallahumma lebejk'' i sl. Sve ono to je Allah propisao od zikra je potpun i razumljiv govor, ne samo pojedinana imena, imenice ili zamjenice. Ovo je ono to se u jeziku naziva rijei ili reenice, kao to kae: ''Dvije rijei lahke na jeziku, teke na Vagi, drage Milostivom; subhanallahi we bi hamdihi subahanallahi-l-Azim.'' Ili gdje kae: ''Najbolja rije je ona koju je izrekao Lubejd ''Zar nije sve mimo Allaha bezvrijedno.''5 Kao i rijei Uzvienog:
1 2

Biljei ga Buharija 10/17, i Muslim1960. Biljei ga Buharija 5376, i Muslim 2022. 3 Biljei ga Buharija 9/609, i Muslim 1929. 4 Biljei ga Muslim 2018 i Ebu Davud 3765. 5 Biljei ga Buharija 3841, i Muslim 2256.

143

&.< { ''Kako krupna rije izlazi iz usta njihovih!'' (Sura El-Kehf, 5) Ili ajet: & _ ''Rijei Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde.'' (Sura El-En'am, 115) I mnogo toga to je dolo u formi 'rijei', u Kur'anu, sunnetu i arapskom govoru, ukazujui na potpunu reenicu. Kao to su upotrebljavali slovo u imenu, pa bi rekli ''Ovo je slovo udno'' tj. ovo je ime udno. Sejbevejh je podijelio govor na, imenicu, glagol i slovo koje nije u smislu ni imenica a ni glagola. A svaki dio od ovih dijelova se naziva slovom. Ali posebno trei se odnosi samo na slovo ali ne i na imenicu ili glagol. Arapska slova se nazivaju slovima ali su u stvari imenice. Rije slovo se odnosi na ove nazive i drugo, kao to je Poslanik rekao: ''Ko bude prouio Kur'an na arapskom jeziku za svaki harf ima deset dobrih djela. Ali ja vam ne kaem da Elif-lam-mim je harf, nego je elif harf, lam je harf, mim je harf.'' Halil Ahmed je upitao svoje prijatelje o izgovoru harfa 'zaj' u imenu Zejd? Rekli su 'Zaj' a on ree: ''Rekli ste imenicu,ne, nego je slovo 'z'.'' Nakon toga su gramatiari uzeli termin u jeziku kao slovo, ali se naziva i rijeju. Ali harf se odnosi na znaenje onoga to nije imenica ni glagol, kao to su pridjevi. Ali kada je rije o arapskim slovima nekada se nazivaju slovima dakle mislei na slovo, ili nekada imenicom ili imenom kao nazivom tog slova, ali kada je preovladao ovaj termin neki su pomislili da je obiaj da se tako koristi u arapskom jeziku. Neki nazivaju 'rije' u jeziku kao zajednikim nazivom za imenicu ili reenicu, ali u dirketnom znaenju u jeziku nije poznato da se termin rije upotrebljava osim za potpunu reenicu. To znai da je propisano u Allahovo zikru, zikr sa potpunim reenicama, i to je ono to se naziva govorom, jednina od njega jeste rije, i to je ono to koristi srcima, i za to se ima nagrada i sevap, i to privlai srca Allahu, u spoznaji Njega, ljubavi i strahu, i u mnogo emu to se eli postii od visokih ciljeva i vrhunskih ideala. Zadovoljavanje sa spominjanjem samostalnog imena, kao imenice ili zamjenice, nema osnove, a posebno da se pripie odabranim i uenim.

144

Ali je to nain dopiranja do razliitih novotarija, i put do lanih i iskrivljenih predstava i slika u razliitim stanjima kao to je ateizam i utjelovljenje, to je pojanjeno na drugom mjestu.

Poglavlje
Sr vjere je u dvjema osnovama
Da ne oboava osim Allaha i da Ga ne oboava osim onako kako ti je propisao, a ne da Ga oboavamo sa novotarija. Kao to Uzvieni kae: = , _ < :

''Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ini dobra djela i neka, klanjajui se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridruuje!" (Sura ElKehf, 110) U tome je realizacija i primjena ehadeta, tj. 'La ilahe illallah kao i Muhammedun resulullah.' U prvom dijelu ehadeta je da ne oboavamo nikoga osim Njega.

145

A u drugom dijelu jeste da je Muhammed Njegov Poslanik koji je dostavio od Njega vjeru a na nama je da vjerujemo u ono to je rekao i da se pokoravamo onome to je naredio. Pojasnio nam je ono ime emo oboavati Allaha kao to nam je zabranio novotarije pa je za njih rekao da su zabluda. Allah , kae:

"A nije tako! Onome ko se bude Allahu predao i usto dobra djela inio, pripada nagrada kod Gospodara njegova; takvi se nee niega bojati, niti e za bilo im tugovati." (Sura El-Beqare, 112) Takoe nam je nareeno da se ne bojimo nikoga osim Allaha, i da se ne uzdamo osim u Allaha, i da ne udimo nikome osim Allahu, i da ne traimo pomo osim od Allaha, i da na ibadet ne bude osim radi Allaha. Isto tako nam je nareeno da slijedimo Poslanika i da mu se pokoravamo, i da se vladamo po njemu, halal je ono to je dozvolio, a haram je ono to je zabranio, a vjera je ono to je propisao. / : , / / / : . Allah kae:

"A trebalo bi da se zadovolje onim to im daju Allah i Poslanik Njegov i da kau: 'Dovoljan nam je Allah, Allah e nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov, a mi samo Allaha hoemo." (Sura Et-Tewbe, 59) Tako da je davanje uinio Allahu i Poslaniku, pa kae: & : ''Ono to vam Poslanik kao nagradu da, to uzmite, a ono to vam zabrani, ostavite.'' (Sura El-Har, 7) Ali je oslonac i uzdanje uinio samo na Allaha u rijeima:

''...i da kau: 'Dovoljan nam je Allah.'' (Sura Et-Tewbe, 59) Ali nije rekao i Njegov Poslanik kao to je rekao opuisujui ashabe ajetu gdje kae: u drugom

/ _ { <

''Onima kojima se kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!" vjerovanje povealo, pa su kazali: "Nama je Allah dovoljan, a divan je On Zatitnik!" (Sura Al Imran, 174)

146

Ili ajet u kojem kae:

< / ;

''O vjerovjesnie, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.'' (Sura El-Enfal, 64) Tj. dovoljan je tebi i vjernicima, kao to kae: ] / ''Zar Allah nije Zatitnik robu Svome?'' (Sura Ez-Zumer, 36) Zatim kae: , /

''Allah e nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov.'' (Sura Et-Tewbe, 59) Davanje je pripisao Allahu i Poslaniku, ali je Allahovom obilju dao prednost u spomenu, jer je obilje u Allahovim rukama, On ga daje kome hoe, a On je Vladar ogromnog izobilja. I Njegova je blagodat data Poslaniku i vjernicima. Pa kae: . / : ''A mi samo Allaha hoemo." (Sura Et-Tewbe, 59) Znai da je htijenje opisao da biva samo Allahu, kao to je u Njegovim rijeima: . ''A kad zavri, molitvi se predaji samo se Gospodaru svome obraaj!'' (Sura ElInirah, 7-8) Allahov Poslanik Ibn Abbasu kae: ''Ako trai trai od Allaha, a ako trai pomo trai je od Allaha.'' Kur'an dokazuje ove tekstove na mnogim mjestima, ibadet, strah i bogobojaznost je pripisao samo Allahu, a poslunost i ljubav pripisao Allahu i Poslaniku, kao to je u Nuhovim rijeima: /

''Allahu robujte i Njega se bojte i meni posluni budite.'' (Sura Nuh, 3) I kae: :< ; / / "Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali oni e uspjeti!" (Sura En-Nur, 52) I slino tome. 147

Poslanici su svojim narodima nareivali samo da oboavaju Allaha, da ude samo Njemu, da se oslanjaju na Njega i da se pokoravaju Njemu, ali u isto vrijeme da budu posluni i njima. ejtan je odveo u zabludu krane i njima sline, pa su a Allahu pripisali drugove a iskazali nepokornost poslanicima, te su svoje monahe i svetenike uzeli za gospodare mimo Allaha kao i Mesiha sina Mejremina. Pa su pohrlili u svojim udnjama njima, oslanjajui se na njih, od njih su traili svoje potrebe ali su im u sutini bili nepokorni i suprostavljali su su se njihovom djelovanju. Pa je Allah uputio ikrene vjernike, sljedbenike Pravog puta, koji su spoznali istinu i slijedili je. A nisu bili od onih na koje se Allah rasrdio niti od onih koji su zalutali, nego su iskreno ispoljili vjeru Allahu i predali svoja lica Njemu. Povratili su se svom Gospodaru i svoje stvari prepustili Njemu, uzdajui se u Njega, pokorili su se Njegovim poslanicima, cijenei ih i tujui, slijedei njihove stope i zadovoljavajui se time, osvjetljavajui sebi put njihovom svjetlou. To je vjera islam sa kojom je Allah poslao pretke i one koji su poslije doli od poslanika, i on je vjera osim koje Allah nee prihvatiti drugu vjeru. I on je sutina robovanja Allahu. Molimo Velianstvenog Allaha da nas uvrsti u islamu, i da nas u njemu usavri, i svu nau brau muslimane.

148