REI

To to e potei nije iz pera... imam li ti rei osim ovih rei ita drugo, jae? Ne znam. To to e potei nije iz mene. Pa otkud? To je iz tebe, dok trepti, brine, hoda, dok plae, vriti, u ekstazi il bolu, ono trai rei... I ove su dobre kao bilo koje (i tvoje, i moje, svaije, u srcu), jer to hoe tei ona slatka enja to razara duu, nee joj utei. I u ovom muku ona ti govori kroz uplje kanale sve koje otvori ne samo u uhu ve u ruci, peru, u koraku lakom, u svakom tvom inu apue i tepa (bljetava i slepa) eka da je uje. Otvara dubinu, i kroz ove rei ogledalski sija... Ona danas, jue, sutra te krojila, istkala je mreu to zovemo sobom, otvorila ambis,

rasla preko tebe, dok cvetala s tobom. Njene niti mue? Ne jadikuj ludo. Njena snaga vue da preskoi ponor (emu on inae?) da postane Vie ma ta god to bilo. O govori- udo! Bacam se u njega. To to je reeno shvati kao vrisku ili pesmu ludog (u izvoru svega napojenog, bludnog)! Ali pusti strele njene to te vuku da pogode oko i srce i ruku i prepone grlo sve to moe dati na izvolte nudi. Njezin sluga budi, voljno, svesno sasvim. Videe da vreba i kad kao spava i kad brblja buno, kad je izbegava, vreba poput zmije il make il ptice. Ne trai da j vidi - ti pokai lice! I otvori grudi. Da gaa po sredi. Jer nita ne vredi osim ove enje. Sve drugo su lai, svaki sanak bledi, misao usahne, kost i dlaka sedi, samo ona plamti. Jer jedina trai da postane Svime i postane

Nita i smeje se tome. Samo ona drai da bude to nisi da bi bio ta si u izvoru svome.

Danica Jankovi Vukajlovi april 2014.