2

MORA DA JE BIO AN&EO

Marjorie Lewis Lloyd POSVE'ENO

Mome an#elu koji mora da je izabran zbog njegovog strpljenja i njemu posve$ujem ovu knjigu

Dananji kr ani su ispunjeni teolokim dialozima i tako ostaju osamljeni. Doktrina ne zadovoljava potrebe due. Narodu je potrebna toplina, hrana koja zadovoljava njihove sadanje potrebe. Bog je pomo nik koji se nalazi u nevoljama Psalam 46,1. An#eli su njegovi vijesnici. Svakog sata svakodnevno, svakog tjedna i godine ti vjesnici strae nad nama i tite Boji narod. Koliko puta, mi to ne emo nikada znati do vje$nosti. Boanska intervencija nije neobi$na, rijetka i povremena. Pitajte bilo kojeg kr ana on ili ona mogu vam govoriti o neobjanjivim podudarnostima, providnostima koja prevazilaze ljudski razum i prelaze u svijet boanskog. Neki ljudi su stvarno vidjeli boanske poslanike u ljudskom obliku. Neki su vidjeli samo njihove stope ili moda stope vanzemaljskog otkrivanja. Zar se ne bi trebali moliti da nas Bog razveseli njegovim dolascima i odlascima u obliku boanskih vjesnika? Mi ne moemo zadrati skeptike od ruganja, ali moemo u ovoj knjizi gorjeti plamenom vjere. Neka Bog upotrijebi ova iskustva njemu na slavu.

Pacific Press Publishing Association Boise, Idaho Montemorelos, Nuevo Leon, Mexico Oshawa, Ontario, Canada

MORA DA JE BIO AN&EO

Ugao Broadwaya i 42 ulice u New Yorku je najprometniji na svijetu. Jednoga dana ma$ka je kr$ila sebi put po plo$niku i pojavila se na kamenom rubu plo$nika. Drala je ma$e zubima za vrat kako to ma$ke $ine. eljela je pre i ulicu, ali je bila zbunjena i uplaena bukom kamiona, autobusa i auta. Nekoliko je puta oprezno zakora$ila kameni rub plo$nika i vratila se nazad. Bilo je preopasno. I tada se neto dogodilo. Prometnik ju je ugledao. Iznenada je podigao ruku i zaustavio promet u oba pravca, jer naravno nije mogao znati kojim putem je eljela i i. Kada prometnik podigne ruku to nije molba. Iza nje stoji snaga, sila. Odjednom se cijeli promet zaustavlja. Ma$ka je vidjela svoju ansu i poletjela preko ceste s svojim malim ma$etom u sigurnost. Nakon toga je nastavljen promet. Ma$ka nikad nije znala da je bila predmetom naro$ite brige. Ona nije znala da je ruka bila podignuta zbog nje i da je iza podignute ruke stajala sva vlast grada New York-a. Mi naravno isto tako ne znamo koliko $esto je podignuta ruka zbog nas s svim nebeskim autoritetom iza nje. Mi nevoljno razmiljamo o tome da bi Bog mogao biti zainteresiran $ak i svjestan potreba pojedinca, naro$ito jednog slabog naizgled bezna$ajnog planeta kao to je na. Mi oklijevamo govoriti o an#elovim rukama koje su podignute zbog nas $ak kad nam je re$eno da vie vrijedimo od vrabaca. Mi govorimo o slu$ajnosti i dobroj sre i. A neki to $ak nazivaju i dobrom sre om. Vjekovima u prolosti an#eli su hodali kraj djece, tjee i, vode i, hrabre i, izbavljaju i ih iz opasnosti. Ve inom su bili u sjeni; samo povremeno se otkrivali zasljepljuju i nas svojom svjetlo u, donose i nam poruke s prijestolja. Ali u svim vremenima, u svim zemljama, uklju$uju i nau vlastitu, oni su podigli neoborive dokaze svoje prisutnosti i brige. I mi $ude i se uzvikujemo s osvjedo$enjem koje kao da nije dokaz: "Mora da je bio an eo". Doga#aj o veli$anstvenoj slubi an#ela, tih strpljivih nebeskih bi a koji su odre#eni nama na planetu zemlji, nikada nije u potpunosti ispri$ana, niti e ikada biti. Ali, po$nimo. Bio je to jedan pospani snjeni, zimski dan kakvih je uvijek bilo. 1964 godina, bio je petak. Snijeg je neprekidno padao ve dva dana. Kona$no je prestao i Lowell Thomas mla#i je otiao na aerodom. Kao dravni senator Aljaske imao je posla u Fairbanks-u. Njegova ena Tay i djeca Anne 8 i David 6 godina, mahnuli su mu za sretan put, zatvorili su brzo vrata, zato to je vani smrzavalo. Oko pet sati, poto je Anne imala glavobolju, otili su gore u spava u sobu da se ona odmori i da bi gledali TV program. Izuli su cipele da bi mogli sjediti na krevetu. Pola sata kasnije, Tay je za$ula zvuk grmljavine. Ona je $esto $ula zvuk pu$ane vatre, jer se u blizini nalazila vojna baza. Ali to nije bio zvuk oruja. Uzviknula je: "Potres!" i sko$ila s kreveta, zgrabila Anne i pozvala je Davida iz hala.

Doli su do izlaznih vrata kada se ku a po$ela tresti i dok su izletjeli na snijeg, David je plakao: "Mama, ja sam bos!". Zemlja se ljuljala naprijed nazad nevjerojatnom snagom i oni su bili snano ba$eni na tlo. Predsoblje kroz koje su malo prije istr$ali prepolovilo se na dvoje. &uli su zvukove slomljenog stakla i drveta. Drvo je palo na tlo. Garaa se sruila. Tay Thomas je opisala to se dogodilo. Kazala je da je zemlja po$ela pucati i propinjati se oko njih. Iznenada izme#u nje i Anne se otvorila velika pukotina u snijegu. Ona je zaprepateno s nevjericom gledala kako se ta pukotina proiruje; u stvari bila je bez dna i odvajala ju je od njenog djeteta. Zgrabila je ruku koju je Anne pruila i uspjela ju je dohvatiti i povu i preko ponora. Bili su ostavljeni; kako je ona rekla, na jednoj divljoj tankoj plohi zemlje. Iznenada je zemlja zadrhtala i oni su se trebali nagnuti naprijed da ne bi iskliznuli u otvorenu raspuklinu. Izgledalo je kao da se zemlja uzdizala pred njima. Ona je imala jedan $udni osje aj da se oni voze unatrag na jednom monstruoznom kota$u iz bajke, kao da idu sve nie i nie i da se sputaju prema vodi. A njihova ku a kao da je stajala visoko na strmoj obali koja nadvisuje Cook Inlet. Ali sada je cijela strana strmine pala u more. Nekoliko stopa do ruba vode leao je krov njihove ku e. Upotrebljavam njezine rije$i da to opiem. Rekla je da sve o $emu je mogla razmiljati bilo: voda e se podi i dok zemlja pada u vodu i oni e biti u zamci. Stijene nad njima su bile otre, s velikom koli$inom navu$enog pijeska i gline. Morali bi na i izlaz gore do stijena. Djeca su bila previe preplaena da bi hodala. Vikala su neprekidno: "Umre emo! Umre emo!" U toj o$ajnoj situaciji, pogledala je prema nebu i u dui vikala: "Isuse, gdje si? Vjerujem da e biti s nama do kraja". Iznenada je osjetila ogroman mir, i znala je da je On bio s njom a ne negdje gore na nebu, nego tu pored nje s desne strane. U tom trenutku pojavio se $ovjek. Oni su vikali u pomo , a on je vikao da e potraiti konopac. Odjednom 6 ili 8 ljudi se pojavilo na vrhu stijene. Jedan od njih, stranac se sputao dolje. Djeca su ga zagrlila. On je svukao svoj crni vuneni sako i stavio ga oko Anne, podigao Davida na ruke i vodio ih je nazad prema konopcu. Na vrhu stijene Tay Thomas se okrenula zahvaliti se njihovom spasiocu. On je nestao. Nikada nisu saznali tko je bio. Je li Bog poslao an#ela kao odgovor na molitvu vjere? Da li je 8-godinja Anne nosila sako koji je pripadao an#elu?1 Mi to sigurno ne znamo, ali to je jedan poznati primjer. Ali jednu stvar sigurno znamo: takvu ljubaznost an#eli vole $initi. Iz nadahnutog pera $itamo: "Sve dok se Boja providnost ne vidi u svjetlosti vje$nosti ne emo razumijeti to dugujemo brizi i posredovanju Njegovih an#ela"2. Mi slavimo Boga koji ne eli $ekati. On nam sada otkriva nekoliko svojih tajni!

1.Told by Tay Thomas in Guideposts (April 1965) and quoted by Catherine Marshall in Something More 2. Odgoj, str. 304.

SADA IH VIDIMO
Pastor Merritt Warren nije dugo bio u Kini kada je otputovao na ovaj naro$iti put. Poput ve ine putovanja kad bi iao u tu zemlju koja je bila puna opasnosti, put je vodio kroz podru$ja razbojnika. Putovao je nekoliko dana, kada ga je jednog popodneva zaustavio jedan stranac i pozvao da ga posjeti. Taj je stranac saznao da je pastor Warren propovjednik Adventista sedmog dana i elio mu je postaviti nekoliko pitanja o njegovoj vjeri. Pastor Warren-u je naravno bilo drago razgovarati s nekim koji je tako zainteresiran. Mislio je da ima puno vremena. Kuli* su bili upregnuti u ko$ije i odlazili su. Selo Chintaipu bilo je samo 5 milja daleko, i tu razdaljinu bi lako preao prije mraka. Me#utim, dok je odlazio, njegov doma in mu je rekao da je ta razdaljina tri puta ve a i nije sigurno putovati po mraku tim podru$jem. On se urno popeo na svog konja i pourio preko breuljaka. Upravo po mraku je stigao do malog sela koje se nalazilo na tom putu. Nadao se da e tu na i nosa$e koji bi obi$no tu $ekali, ali je shvatio da su ve otili u planinu. to da uradi? Nosa$i su nosili njegovu hranu i postelju. Morao bi platiti za preno ivanje bilo gdje da se zaustavi. Sada je shvatio da je u opasnosti. Nosa$i - kuli - su imali svoje svjetiljke (fenjere) i on bi ju trebao imati. On je kupio od Kineza papirnati fenjer (lampion) i trgovac ga je zapalio. Malo kasnije, dok je iao naprijed vode i svog konja skliskom kamenitom planinom fenjer (lampion) je po$eo pucketati i ugasio se. Pokuao ga je ponovo upaliti i onda je sam sebi rekao: "Gledaj sada, bolje vidi s lampionom (fenjerom), ali isto tako vide i razbojnici. Ako te oni slijede, svjetlo e im vie pomo i nego tebi". Nastavio je naporno jahati na konju nadaju i se da razbojnici ne e $uti konjska kopita po kamenitom putu. U podnoju planine doao je do mosta napravljenog od kamenih plo$a. Nije mogao vidjeti to prelazi mogao je biti potok ili ponor. Vidio je samo jedan taman, mra$an trag i most. Iznad mosta trag je skretao na desno i po$eo se uzdizati. Oko 150 stopa od mosta na desno, pastor Warren je vidio osvjetljenu ku u. Ku a je bila oko 50 stopa duga i izgledalo je da se nalazi na putu. Kad je stigao do ku e, vrata na sredini ku e su se otvorila i dva $ovjeka su izala van. Pastor Warren je imao dobar razlog da se zaustavi - jer je bio sam i bez svjetla. Govore i poniznim na$inom, kako se obi$no ophode kinezi, u$tivo je rekao: "Moe li va mla#i brat posuditi svjetlo od starijeg brata?" "Bit e mi drago da svom bratu dam svjetlo", odgovorio je jedan od ljudi. Uao je u ku u i vratio se s komadom zapaljenog bambusa. Kada je upalio lampion, jedan $ovjek je upitao: "Kuda idete?" "U Chintaipu". "I sam putujem tamo." Pastor Warren je odgovorio: "Bit e mi $ast da me moj stariji brat vodi." Oni su krenuli skupa razgovaraju i dok su putovali. Merrit je postavljao pitanja, ali je bio dovoljno obazriv da bilo to pita to bi

izgledalo kao da pokuava da ga identificira. Ako je $ovjek razbojnik situacija bi bila opasna. Kona$no je $ovjek rekao: "U ovom predjelu ima mnogo razbojnika koji stalno plja$kaju. Nitko nije stvarno siguran na putu. Drago mi je da sam mogao i i s vama." To je bilo $udno. &ovjek je bio obi$no obu$en; imao je slamnate sandale to obi$no nose seljaci. Zato bi ga razbojnici orobili? I zato bi ovaj neznanac bio sretan da je s njim stranac? Uskoro su doli do mjesta gdje se staza ra$vala. Kinez je rekao: "Moram vas ovdje ostaviti". "Zar ne idete do Chintaipu?" "Ne, skre em ovdje". "Koliko je daleko do Chintaipu?" "Nije daleko, bit ete tamo za $as, bilo mi je drago da sam mogao i i s vama". Kad je Merritt stigao u selo, otkrio je da su ljudi bili zabrinuti zbog njegove sigurnosti. Ispri$ali su mu o mnogim putnicima koji su bili oplja$kani, a neki su bili ubijeni. Mladi misionar je imao razloga za zahvalnost bio je vrlo vrlo zahvalan! Sljede i put kada je putovao tim podru$jem, jedva je $ekao po danu vidjeti mjesta po kojima je iao one tamne no i. Sve je bilo kako se sje ao. Trgovina gdje je kupio lampion, zatim uspon na planinu, kameni put do druge strane, onda duboki klanac s kamenim plo$ama (kao most). I kada je po$eo uspinjati se traio je ku u. Ni jedne ku e nije bilo tamo. Jesu li spalili ku u ili je sruili? "Tu je bila! Bila je to velika ku a, upravo je na desnoj strani stajala!" Dok je ispitivao padinu, vidio je da tlo nigdje nije bilo ravno uzdu puta. Bilo bi doista nemogu e sagraditi ku u bez ravnanja velike povrine tla. Ali nije bilo ravnog tla. Padina brda nikada nije bila izravnana. Nije $udo da je sagnuo glavu i stajao ute i. On je sada znao da je an#eo bio s njim te tamne no i.1 Nadahnuti pisac kae: "Mi trebamo bolje razumjeti nego to razumijemo ulogu an#ela. Bilo bi dobro sjetiti se da svako (iskreno) pravo Boje dijete treba sura#ivati s nebeskim bi ima. Nevidljive armije svjetlosti i sile prate krotke i ponizne koji vjeruju i oslanjaju se na Boja obe anja."2 I iz istog pera $itamo: "Dogod se Boje provi#enje ne vidi u svjetlosti vje$nosti, ho emo li mo i razumjeti to dugujemo brizi i uplitanju Njegovih an#ela? Nebeska bi a uzimaju aktivnu ulogu u ljudskim poslovima. Oni se pojavljuju u odje i koja sjaji poput svjetla; dolaze kao ljudi u odje i putnika, oni prihva aju gostoljublje ljudskih domova i (djeluju) rade kao vodi$i putnicima u no i."3 An#eli kao vodi$i? Da, neprestano. Charlotte je bila prije mnogo godina student Pacific Union College. Jednom prilikom kada je preceptorica govorila, sjetila se stiha: "An#eli Gospodnji stanom stoje oko onih koji se Boga boje i izbavljaju ih". Psalam 34,7. Ali je malo shvatala da e uskoro trebati osvjedo$enje tog obe anja (ili tih rije$i) Da bi zaradila za trokove, Charlotte je dva puta tjedno putovala autobusom od koleda
1.Told by Ruth Wheeler in Light the Paper Lantern, pp. 15-19 2.The Acts of the Apostles, p. 154 3. Odgoj, pp. 304,305. *Kuli - nosai

dosta daleko u jedan grad gdje je radila kod jedne obitelji koja joj je dobro pla ala. Sve je dobro ilo do jedne no i kada je bila umorna te nije paljivo gledala i ula je u pogrean autobus koji je iao za San Francisco. Nala se u velikom gradu sama i okruena strancima. Nije imala pojma, na tom velikom terminalu kako na i autobus s kojim bi se vratila natrag putem kojim je dola. Nijedne jedine ene nije bilo na tom terminalu za izlazak. Pijanac je pokuao stupiti s njom u razgovor. alter za informacije je bio zatvoren po no i. Policajca nije bilo na vidiku. Voza$i autobusa su bili prezauzeti da bi sasluali njezino stidljivo pitanje. to da uradi? Bila je uplaena i smuena. I tada poput bljeska u glavi sjetila se rije$i koje je preceptorica rekla da e joj jednog dana trebati: "An#eli Gospodnji stanom stoje oko onih koji se Boga boje i izbavljaju ih". Kona$no je nala $ekaonicu, ula u nju i zatvorila vrata. Kleknula je i molila se: "Dragi Gospode, ja sam umorna i izgubljena. Bojim se. Nikoga ovdje ne poznajem. Molim te pomozi mi da na#em put do doma. Prema Tvojoj Rije$i izbavi me. Amen". Zatim je izala na glavni terminal. Upravo u tom trenutku, mladi je iao ispred nje i ona je odmah primjetila da je nosio jednu veliku crnu Bibliju. Biblija! Nije li moda on student koji se vra ao na P.U.C? Kona$no, to treba biti dobar $ovjek $ovjek s Biblijom. Sljedila ga je. Vodio ju je du nekoliko hodnika na drugi dio terminala. Kona$no do pokretnih stepenica i do platforme. Ona nikada ne bi mogla na i izlaz. I evo, tu se nala pred autobusom spremnim za polazak s velikim natpisom ispred ANGWIN. U ovom trenutku potrebno je shvatiti pri$u pogrenom ili ju prihvatiti kao $udo. Za svakoga tko poznaje Pacific Union College zna da nijedan autobus ako nije iznajmljen, nikada ne bi doao do autobusnog terminala u San Francisco s natpisom "Angwin". Vjerojatno bi bilo potrebno presjedati u Vallejo, ili $ak ako bi autobus iao direktno do St. Helena, ne bi se trebalo pregovarati o krivinama da se penje na brdo do Angwina. Stoga pri$a postaje "nevjerojatnom" koje prema rije$niku Random House Dictionary, zna$i "tako neobi$nom da izgleda nemogu om". Ali, moemo li mi ograni$iti Boga ili staviti pod pitanjem sposobnosti an#ela da napie est slova na plo$i autobusa, $ak ako on nije iao tim putem i tim pravcem. Ali vratimo se natrag Charlotte-i. Sljedila je mladi a s Biblijom u autobus, tamo je bilo samo jedno sjedalo prazno. Mladi se zaustavio kao da razgovara s voza$em i nju je propustio. Ona je sjela zaprepatena i zahvalna te je nastavila gledati u mladi a koji joj je bio okrenut le#ima. I onda se neto $udno dogodilo. Izgledalo je da ofer uop e ne vidi mladi a. On se okrenuo izaao iz autobusa, ali nitko nije obra ao panju na njega, samo ga je Charlotte-a nastavila paljivo promatrati. Sljedila je njegovu pojavu visoku nekoliko stopa i njegovo $vrsto dranje. A zatim o$ima koje su ga fiksirale iznenada je i$eznuo poput svjetla koje se iznenada ugasi.4 Je li to bio an#eo vodi$ umornoj i izgubljenoj djevojci? Vi odlu$ite.

4. Braith Brandt, as told to La Vern Tucker in Quiet Hour Echoes, May 1978.

Majka i k erka te dva bernardinca putovale su kroz Arkansas, kada su preko radio vijesti saznale upozorenje: "zbog irenja poplave u junom Tennessee i Missouri, most u Crithersville, Missouri je poruen. Savjetujemo vam da umjesto tim pravcem idete drugim pravcem do prijezala Browns Ferry". Ali gdje se nalazi Browns Ferry? &ovjek na benzinskoj crpki im je rekao u kojem smjeru da idu i one su nastavile voziti se po mraku. Da li je smjer bio to$an? Idu li one pravim putem? Nanovo i nanovo su imale razlog da se to pitaju. U vjetru, kii i blatu izgledalo je da se voze u izolaciju (u osamljeno nikuda). Debbie je plakala. to ako su se izgubile? &ak i bernardinci su izgledali kao da razumiju da neto nije u redu. "Deb", rekla je majka "ja nisam ba religiozna, ali moda bi se trebale moliti. Na koncu, bit emo spremne ako se neto dogodi". "Dobro", rekla je Debbie. "Moli se". "Ne mogu, ja vozim; zar ho e da si#emo s ceste?" Auto je usporio dok se Debbie molila i nekako su se osje ale bolje. I dola je utjeha. Volkswagen (Folsvagen) je izgledao kao da pliva sat i pol. Kona$no su stigle do mjesta gdje je cesta pred njima bila poplavljena. Majka je izala vidjeti koliko je bila duboka voda. Mogla je vidjeti jaku maticu pred sobom. Ila je oko 40 stopa, okrenula se i skoro se nala pred farovima auta koji se pojavio niotkuda. Auto se zaustavio, izgledalo je da je $ovjek u njemu. "Pokuavamo do i do Browns Ferry", rekla mu je. "Pa", odgovorio je $ovjek s malom stankom, "mogu vas prevesti kroz poplavljeno podru$je, a trajekt se nalazi upravo gore na cesti". On je dodao: "Bit ete sigurni i sada me sljedite". I naravno da je bila. Polagano i oprezno sljedila je auto krem boje i po vodi se vukla pored $ovjeka. "Mnogo vam hvala", rekla je zahvalno. "Sve je u redu, samo nastavite voziti 2,3 milje i do i ete do trajekta." Zahvalivi mu ponovo ona se polako vukla. Ali, gledaju i u retrovizor nije mogla vidjeti ni farove, ni auto, ni ku e, nita. "Pogledaj unazad, nikog nema tamo!" skoro je viknula Debbie. Debbie je gledala u tamu: "Ima pravo!"5 "Oni su vodi!i putnicima zate!enim mrakom". Sje ate se? Isaac Neabaugo imao je razlog da zapamti. Svojim rije$ima pri$a to se dogodilo kada je pokuao upoznati ljude s Isusom u svom selu u planinama Nove Gvineje. "Jednoga dana napustio sam mjesto gdje sam stanovao i poao u drugo mjesto posjetiti ljude. Kada sam bio u posjeti, po$ela je padati kia, nastala je poplava i nisam imao na$ina da prije#em poplavljenu rijeku. Kleknuo sam upravo na obali rijeke i traio sam od Gospoda da mi otvori put. Kada sam otvorio o$i kraj mene je stajao $ovjek i upitao me: Kuda eli i i? &ovjek je jo rekao: Ako eli prije i na drugu obalu samo me slijedi. Ja sam ga slijedio i $ovjek me je preveo na drugu stranu. Mi smo stajali skupa i ja sam okrenuo glavu na trenutak i kada sam se okrenuo $ovjeka nije bilo. Eto, to je Bog u$inio meni".6 To je kazao pisac $ijim se rije$ima moe vjerovati. Biblija nam pokazuje Boga na uzvienom i svetom mjestu, ne u stanju neaktivnosti, ne u tiini i osami, ve okruenog 10000 puta 10000 i 10005. Deborah S. Spicer in Insigth, January 20, 1976. 6. Isaac Neabaugo in Insight, February 5, 1974.

10

e tisu a svetih bi a, svi $ekaju i da izvre njegovu volju. Preko ovih vjesnika On aktivno komunicira sa svakim djelom njegove vladavine. Svojim Svetim Duhom On je svuda prisutan. Kroz rad Svetog Duha i njegovih an#ela, On slui svojoj djeci - ljudima. "Iznad nemirne Zemlje, On sjedi na prijestolu. Sve stvari su otvorene Njegovom boanskom pogledu i iz svoje velike mirne vje$nosti On nare#uje ono to Njegova providnost vidi najbolje".7 An#eli. Odre#eni nama na planeti Zemlji. Ponekad ih vidimo, ponekad ih nevidimo, ali mi nikada nismo izvan njihovih domaaja i njihove neumorne brige!

SADA IH NE VIDIMO

7. The Ministry of Healing, str. 417.

11

Hazel Jackson vjeruje u an#ele. Ona i njezin suprug vra ali su se iz doline smrti s dopusta. Ba su se nalazili na vrhu planine, kada je njezin suprug otkrio da su ko$nice otkazale. Izgledalo je da su im srca prestala kucati. Vozili su jaki auto koji je vukao karavan prikolicu i ve su postigli brzinu za silazak s planine. S jedne strane se nalazila strmina s velikim kamenjem na cjelom putu do podnoja. S druge strane je bilo ravno. Nije bilo ko$nica. Brzina se pove avala. S druge strane ih je o$ekivala smrt. Sve to su mogli bilo je moliti se. Bre i bre su ili niz planinu brinu i se; izgledalo je prema sigurnoj smrti. Ali iznenada bez vidljiva razloga kola su se zanjela i stala. Njezin suprug je izletio iz auta i blokirao kota$e velikim kamenjem. I tamo na planini oni su zahvalili Bogu koji je sa$uvao njihove ivote na $udesan na$in kako je on to u$inio. Ali problem je jo uvijek bio prisutan kako se spustiti niz planinu bez ko$nica. I upravo tada, auto koji prua servisne usluge, dovukao se uz planinu - koji je krenuo iz benzinske crpke koja se nalazi nekoliko milja u dolini. Voza$ je rekao da je netko telefonirao i pozvao ga da do#e u planinu jer ima nevolje s autom. Oni su mu rekli da stvarno imaju nevolju s autom, ali da oni nisu telefonirali jer tu nigdje nema telefona. Oni su $ekali dok je voza$ provjeravao cjelu planinu, pokuavaju i otkriti tko je uputio poziv za pomo . Kada je vidio da u cjeloj planini nikoga nema, vratio se Jacksonovima.1 Tko je telefonirao? Tko je zaustavio auto na njegovom ludom silasku? Da li moramo vidjeti an#ela da bismo znali da je On tu pored nas? "Jer Jahve je zaklon tvoj, Vinjega odabra sebi za okrilje. Ne e te sna i nesre a, nevolja se ne e priku$iti atoru tvojemu. Jer an#elima svojim zapovjedi da te $uvaju na svim putima tvojim." Ps 91,9-12. (KS) Ali tko su an#eli? Jesu li to duhovi ljudi i ena koji su umrli, kao to neki vjeruju? Ne. An#eli su bili prisutni pri stvaranju svijeta. An#eli su bili odre#eni $uvati ulaz u Edenski vrt $im su Adam i Eva zgrijeili i nisu mogli u i u svoj vrt. Kako oni mogu biti duhovi onih koji su umrli, kada tada jo nitko nije umro? To je bio David koji je rekao: "to je $ovjek, te ga se opominje, ili sin $ovje$ji, te ga polazi? U$inio si ga malo manjega od an#ela, slavom i $a u vjen$ao si ga." Malo nii od an#ela. O$ito da an#eli i ljudi su razdvojeni i da postoji razlika. Stvoreni da nastane nebo, oni su malo vii nego $ovjek. Ali an#elima, otkad je $ovjek pogrijeio i direktna veza s Stvoriteljem prekinuta, je dat naro$iti zadatak. "Zar nisu svi (an#eli) slubuju i duhovi to se obi$avaju slati da slue onima koji imaju batiniti spasenje?" Heb 1,14. (KS) An#elima je nare#eno da nam pomau i da nas tite. I Isus je istaknuo da je naro$iti an#eo odre#en svakom $ovjeku. Jer On kae: "Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer an#eli njihovi, kaem vam na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskoga". (Mt 18,10). Da li an#eli jednostavno obavljaju svoju dunost? Jesu li oni iskreno zainteresirani za nas? O$ito da jesu, jer je Isus rekao: "Kaem vam, tako e biti ve e veselje na nebu zbog jednog
1. Hazel A. Jackson in Review and Herald, March 25, 1976.

12

grenika koji se obrati". (Lk 15,7/I) An#eli se neprekidno pojavljuju u izvjetajima Biblije. An#eo je poslan Danijelu u lavovskoj jami. An#eo je poslan Petru da ga izbavi iz tamnice. An#eo je pripremio hranu Iliji. An#eo je stajao kada je Abraham zamahnuo rukom da oduzme ivot svome sinu. An#eli su izveli Lota, njegovu enu i dvije k eri iz Sodome pred izlivanjem vatre sumpora. Koliko su u mogu nosti da nam pomognu? Jesu li u mogu$nosti zatititi nas? Kolika im je sila? Dozvolite mi da odgovorim na ovaj na$in. Jednom prilikom, Bojem narodu je prijetila opasnost od Asirske vojske. Bog je poslao jednog jedinog an#ela, samo jednog u neprijateljski tabor po no i. Ujutro 185.000 vojnika je bilo mrtvo. O$ito da mu nije nedostajalo sile i snage. Ako su an#eli sprije$eni u$initi za nas ono to iskreno ele, to je zbog toga jer su zadrani Bojom mudro u ili zbog $ovjekovog slobodnog izbora. Ne moe se o$ekivati da nas an#eli zatite od opasnosti koju smo mi promiljeno izabrali. Ali zato, pitat ete se, zato se an#eli tako rijetko pokazuju da su vidljivi ljudima? Zato se oni zadravaju u pozadini? Zato ne iza#u na otvoreno i ne pokau se na otvorenom da vidimo to $ine za nas? Ne znam bih li znao potpuni odgovor. Ali mogli bismo na i indiciju u iskustvu apostola Ivana na otoku Patmosu, dok je primao i pisao Otkrivenje. "Tada mu padoh do nogu da mu se poklonim, a on mi re$e: "Pazi! Ne!... Bogu se pokloni!" (Otk 19,10) I to se opet dogodilo. "Ja sam, Ivan, ovo $uo i vidio. Poto sam $uo i vidio, padoh pred noge an#elu koji mi je ovo pokazao, da mu se poklonim. A on mi re$e: "Pazi! Ne!... Bogu se pokloni!" (Otk 22,8.9) Ako bismo bili kuani kao to je Ivan bio u iskuenju oboavati an#ela koji mu se otkrio, da li bi to bio mogu i razlog zato se an#eli tako rjetko pojavljuju? Za jednu stvar sam siguran. An#eli ele da sredite panje ne bude na njima ve na Gospoda Isusa. Oni ele biti po strani. Oni ele Krista na prijestolu. Stoga znamo da su an#eli s nama. Mi moemo imati njihovo drutvo, znamo da imamo njihovu potporu u svakom pokuaju da uzdignemo Isusa pred ovim palim svijetom. Harry Schrillo, posve eni vjernik koji je ivio za svog Gospoda, volio je pjevati Njemu u slavu. Rekli su mi da je imao predivan glas. Upotrebljavao ga je vie nego za pjesmu. Dozvolite mi da podijelim njegovo iskustvo dok je radio za svog Gospoda. Prou$avao je Bibliju s jednim bra$nim parom. Oni su bili iskreni u elji da to vie nau$e. Ali nisu sve prihvatili bez postavljanja pitanja. Oni su davali primjedbe na koje je trebalo odgovoriti. Jedne naro$ite ve$eri na programu je bila tema za koju je Harry mislio da e biti teka da je prihvate. On je tu svoju brigu podijelio sa svojom suprugom Florence koja je predloila da se zato mole. Otili su u sobu kleknuli u molitivi i on je otiao na sastanak. Te ve$eri na njegovo iznena#enje sve to je bilo izneseno prihva eno je bez pogovora. Istina koju je iznio iz Svetoga Pisma nije naila na otpor. On nikada nije znao zato je te ve$eri bilo tako razli$ito od ostalih; izuzev da su se on i Florence naro$ito molili za to. To je bilo nekoliko godina kasnije nakon Harry-eve smrti vjerujem ena u toj ku i je pri$ala Ruth Grunke

13

prijateljici Schrillos-ovih to se dogodilo. Rekla je da kad je ila otvoriti Harry-iju vrata da je nad njegovom glavom vidjela svjetlo. Svjetlo je stajalo nad njegovom glavom za vrijeme cjelog prou$avanja, lice mu je izgledalo neobi$no sretno i sjajno. Sve im je na neki na$in bilo jasno da je to dokaz boanskog odobravanja. Kako bi se oni mogli usprotiviti istini koju je on iznosio?2 Florence Schrillo mi je pri$ala o sli$noj svjetlosti koja je okruivala Harry-a dok je prou$avao s jednim drugim bra$nim parom. "Svi koji su zaposleni u slubi imaju Boju ruku koja pomae". Kae nam se: "Oni su suradnici an#ela iako su ljudski vjesnici kojima se an#eli pridruuju u njihovom zadatku. An#eli govore kroz njihove glasove, rade njihovim rukama. I ljudi radnici sura#uju s nebeskim vjesnicima, imaju prednosti u svom obrazovanju i iskustvu."3 O budu em ivotu $itamo iz istoga pera: "Svaki spaeni e razumjeti slubu an#ela u svom vlastitom ivotu. An#eo koji ga je $uvao od najranijih trenutaka, an#eo koji je straio nad njegovim koracima i pokrivao njegovu glavu u dan nevolje, an#eo koji je bio s njim u dolini sjene smrti, koji je zabiljeio mjesto njegovog po$ivanja, koji je bio prvi da ga pozdravi u jutru uskrsnu a, to e biti za njega da ga odri obra enim da shvati povijest boanskog mjeanja u osobni ivot, boanske suradnje u svakom radu za $ovje$anstvo."4 I oni koji su poput Harry Schrillo hodali i radili s an#elima nesvjesni toga; vidjet e rezultate njihovog rada. Alice Zarate bila je nova u slubi s literaturom kada se to dogodilo. Radnici na Filipinima obi$no su ili dva i dva s literaturom ($asopisima). Ali tog naro$itog dana bilo je potrebno da ide sama na rad. I zbog tog razloga molila se naro$ito za vodstvo i zatitu. Radila je u podru$ju gdje su ljudi imali predrasude o toj vrsti posla kojega je obavljala. Kada se pribliila ogromnoj ku i, na vratima se susrela s dva ogromna njema$ka policijska psa koje je slijedio njihov vlasnik. Vlasnik je bio zaprepaten da su psi bili tako tihi i mirni i pozvao je Alice unutra. Do ovoga pri$a nije neobi$na, ali zamislite, ako moete, kako se Alice osje ala kada je doma ica ku e pripremila dvije stolice umjesto jedne, kao da su ula dva posjetioca umjesto jednog. I povrh toga se doma ica obra ala onome koji je sjedio na drugoj stolici kao da tamo sjedi! A Alici je izgledalo da $uje tihi glas koji je govorio o $asopisu s gospo#om. O$ito da tko god da je bio na drugoj stolici izuzeo je nju i dama ih je ispratila do vrata. I onda je ona primjetila Alici da je njezin pratilac bio u bijelom. Raspitivala se o njezinoj vjeri i Alice je rekla da je adventistica sedmoga dana. Ona je doista eljela re i doma ici da je radila sama, ali okolnosti su bile takve da je to bilo neprikladno. Posjetilac u bijelom mora da se vratio, jer ih je sad doma ica ku e pozvala na ru$ak. Ona je postavila dva mjesta za posjetioce. I kad je Alice kriom pogledala na mjesto, vidjela je u $ai pola mlijeka otpijeno i polovinu krike kruha pojedenu.
2. Related to the author by Ruth Grunke 3. Odgoj, str. 271. 4. Odgoj, str. 305 5. Raymond Woolsey, Joy in the Morning, str. 182.

14

Kada je Alice naputala ku u, vlasnik je prijateljski stavio jednu ruku na njezino rame, a drugu ruku na osobu pored nje. Alice nikad nije vidjela svog kompanjona, ali se sjetila rije$i koje nalazimo u knjizi Sluge evan elja, str. 515: "Oni koji rade za dobro drugih, sura#uju s nebeskim an#elima. Oni imaju neprekidno drugarstvo njihove nedohvatne slube".5

STRAARI U BIJELOM
Bilo je to u vrijeme kasnih 50-tih godina. To su bile godine nevolja za Indoneziju. Terorizam je bujao. Indonesia Union College nalazio se blizu Bandung, Java je bio u njegovom centru. Ustvari,

15

koled je bio glavni cilj zbog toga to je imao mnogo toga to su teroristi eljeli. Skladite rie i druge hrane, uredske strojeve i kamere, $ak i hi-fi opremu. Profesori i studenti su ivjeli pod neprekidnom prijetnjom napada. Ku e i sela su bila spaljena. Ali iz nekog razloga o$ekivani napad na koled nikad nije doao. Garth Thompson, koji je tada tamo stanovao i radio kao biblijski u$itelj i pastor, ispri$ao mi je doga#aj. Jedne nedjelje ujutro stanovnici sela su bili vrlo aktivni. Dvojicu ili trojicu od njih prethodne no i su zarobili teroristi koji su zahtjevali od njih da im poslue kao vodi$i u njihovim razaraju im aktivnostima. S uperenim pukama nad njihovim glavama, to su mogli seljani, nego pristati. to su eljeli od njih, kuda da idu? Dolje u kolu. A seljani su se uspani$ili i rekli: "Ne tamo!" "Da, upravo tamo emo i i! Ubit emo vas ako ne ete sura#ivati." Zarobljenici su se tresli od straha. A teroristi su upitali: "Zato? Zato ne u kolu?" Seljani su odgovorili: "Oni imaju toliko mnogo straara u bijelom i mi se ne emo s njima uplitati! Mi ne idemo tamo ni blizu!" Riskiraju i svoje ivote nestali su u grmlju! Naravno da je Thompson upitao, kada su mu pri$ali: "Kako to mislite straari u bijelom? Mi nita ne znamo o straarima u bijelom." Ali seljaci su mu samo odgovorili: "Naravno, mi smo ih vidjeli!" I o$ito ovi straari u bijelom briljivo su straarili $uvaju i koled u vrijeme ovih tekih godina kada se spremao napad.1 Ne doga#a se uvijek da Boji narod vidi svoje zatitnike. Nije potrebno da ih uvijek vidimo. Ali oni su nas sve vie i vie titili otkrivaju i svoju prisutnost naim neprijateljima. Straari u bijelom, sjajna straa vojnika, uniformirani straari u bijelim haljinama, ma kako ih nazivali ljudi koji ih vide, znamo da su bili tamo kada su bili potrebni. Ovi straari su imali sjajno oruje kakve su ih vidjeli na Sumatri u prolom stolje u. Jedan $ovjek je elio objanjenje. On je rekao misionaru: "Sada tuan (u$itelju) imam jednu molbu." "A koja je to?" "Volio bih pogledati vaeg straara koji vam stoji sa strane." "Na to mislite, kakvog straara? Ja nemam nikakvoga." "Mislim na straara, koji stoji u vaoj misionarskoj stanici, oko vae ku e po no i da vas $uva." "Nemam nikakvog straara", ponovio je misionar. "Imam samo jednog malog pastira, malu kuharicu, a oni bi bili jadni straari". &ovjek nije bio uvjeren u to. "Mogu li pregledati vau ku u?" Naravno da je mogao. On je pretraio svaki kut i nije naao straara. Bio je razo$aran. I zatim je objasnio, da u po$etku misionar nije bio dobro prihva en me#u ljudima. Planirali su ubiti njega i njegovu enu. "I" rekao je, "ili smo do vae ku e iz no i u no i kad god smo se pribliili, uvijek je stajalo oko ku e dvostruki red straara sa svjetle im orujem i mi se nismo usudili napasti ih i do i do vae ku e." Ali bijesni ljudi nisu odustali. Oni su unajmili profesionalnog atentatora. On se ismijavao njihovom kukavi$luku. Rekao je: "Ne bojim se ni Boga ni #avola i lako u proci kraj tih straara". I tako je pokuao jedne ve$eri. Atentator je iao samouvjereno naprijed mau i orujem
1. Related to the author by Garth Thompson 2. The Hand That Intervenes, str. 23.24.

16

nad glavom, ali se vratio tr$e im korakom nazad i rekao: "Ne, ne usu#ujem se rizikovati i i tamo sam. Dva reda visokih snanih ljudi tamo stoje, vrlo su blizu jedan do drugoga, rame uz rame. A njihova oruja bljete poput vatre!" "A sada recite mi u$itelju, tko su ti straari? Zar ih nikada niste vidjeli?" "Ne, nikada ih nisam vidio." "A vaa ena, je li ih ona vidjela?" "Ne, ni moja ena ih nije vidjela." "A mi smo ih vidjeli, kako to?" Tako je misionar donio svoju Bibliju i govorio $ovjeku o an#elima i kako dragi Bog titi svoj narod. I $ovjek je bio zadovoljan.2 Ponavlja se na isti na$in; ovi straari nikada nisu bez dunosti. I nikada njihova pomo nije premala i ne stie prekasno. Angie Bancarz pri$a iskustvo koje je doivio njezin otac. Evropa je bila u nemiru. Ulice nisu bile naro$ito sigurne. Njezin je otac $esto drao biblijske satove nave$er. U jednom domu kao rezultat tih prou$avanja ena se iskreno obratila. Njezin suprug je bio zbog toga vrlo nesretan. Dobio je pitolj i prijetio je da e ubiti osobu za koju je vjerovao da je uznemirila njihov dom. Me#utim kasnije suprug koje je bio toliko neprijateljski raspoloen i sam se obratio. On je rekao Angie-nom ocu: "Kako to da ste imali gorilu (tjelesnu strau) s vama?" "Ja nikada nisam imao tjelohranitelja." "Da, on je uvijek bio s vama, on je uniformirani vojnik s pukom na ramenu." "Ne, nita ne znam o tome." Tada je rekao Angie-nom ocu o toj ve$eri kada ga je $ekao na putu sa svojim pitoljem s namjerom da ga ubije. Ali se nije usudio zbog tjelohranitelja.3 Tjelohranitelj? Uniformirani vojnik? An#eo? Provjerite.

U VRIJEME OPASNOSTI
U ranim danima Metodizma propovjednik po imenu John Jones, putovao je na konju kroz pusta podru$ja sjevernog Walesa. Jednom naro$itom prilikom mu je prijetio $ovjek grubog izgleda naoruan kosom za koenje. Slijedio ga je s druge strane ive ograde. O$ito je uspio pri i propovjedniku na vratima, malo prije nego to je on trebao sjahati s konja. John Jones je shvatio da

3. Related by Angie Bancarz to Raul Ricchiuti

17

mu je ivot u opasnosti; zaustavio je konja za trenutak da se pomoli Bogu. Kad je pogledao gore vidio je $ovjeka na bijelom konju da jae pored njega. Rekao je strancu kako mu je lake da je on tu pokraj njega, a ovaj nije nita odgovorio. Dok je nastavio promatrati kosca, vidio ga je kako se pojavio iz svog skrovita i da tr$i preko polja. Ponovo je pokuao razgovarati sa strancem na konju kraj sebe, ali su svi njegovi napori naili na utnju. Kona$no on mu je rekao: "Moe li se i za trenutak posumnjati i re i da je moja molitva usliena i Bog vas je poslao da me izbavite?" Konjanik je odgovorio jednom rje$ju: "Amen". Stranac nije izgovorio ni jednu rije$. Sada su se pribliavali kapiji i propovjednik se urio sjahati s konja i otvoriti ju. Sa$ekao je $ovjeka na bijelom konju da u#e, ali on nije uao, nestao je i nigdje ga nije bilo za vidjeti. Nije mogao pro i kroz kapiju. Njegov konj nije mogao presko$iti ogradu na drugoj strani puta. Je li to bio samo plod njegove mate? Je li tu uop e bilo konja i konjanika? Ali, kako je plod njegove mate mogao uplaiti i otjerati ubojicu s predumiljajem?1 Nije $udo da Bog titi svoje sluge i alje an#ele $uvare da okruuju one koji ga vole. Ali to je s onima koji ne znaju za Njega, koji sumnjaju u Njega i $ak mu se rugaju? to je s onima koji su Njegovi neprijatelji? Da li su oni uvijek izvan kruga Njegove brige? Apostol Pavao kae: "Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time to je Krist, dok smo jo bili grjenici, umro za nas." Rim 5,8. Dok smo jo bili grjenici. Koliko $esto je na Gospod slao svoje an#ele da zatite one koji su bili jo grjenici, nadaju i se da e ih privu i i pobijediti tom nezasluenom ljubavlju? To se dogodilo u vrijeme tekih dana Napoleonovih ratova. umar po imenu Grimez bio je oru#e za donoenje pravde nad bandom razbojnika koji su sijali nasilje u tom podru$ju. Jedan je vo#a bande bio jo uvijek na slobodi. I zakleo se da e se osvetiti Grimezu. umar nije bio religiozan $ovjek. On se smijao molitvama svoje ene za njegovu sigurnost. On je vie vjerovao svom oruju i svojim psima. Jedne je ve$eri zakasnio pri povratku ku i i njegova ena se zabrinula. Kona$no je donjela Bibliju i $itala naglas baki ove rije$i iz Psalma 71: "U tebe se Gospode uzdam... Boe budi moje pouzdanje... Izbavi me o Boe od ruke zlog, od ruke nepravednog i okrutnog $ovjeka". Onda su dvije ene kleknule i molile se da bi Bog zatitio od opasnosti njezinog supruga i njih. Onda su se molile za tog razbojnika kojeg su se toliko bojale. Molile su se Bogu da mu bude milostiv i odvrati ga od zlih puteva. Ubrzo nakon toga su ustale s molitve i mu je doao. Rekle su mu da su se brinule i da su molile. On se samo smjekao i rekao im da je glupo tako misliti da molitva pomae. On je provjerio jesu li vrata i prozori zaklju$ani i da li mu je puka pri ruci. Otili su spavati. Ujutro kad su doli dolje u sobu, nali su otvoren prozor, a na mjestu gdje je stajala Biblija, nalazio se veliki otar no. Biblija je nestala. O$ito da je netko bio u ku i i o$ito da je to bio ubojica. Biblija koja je nestala mora da je bila u vezi s njihovim pote#enim ivotima, jer nita drugo nije nestalo. ena se zahvalila
1 The Hand That Intervenes, str. 21.22.

18

Bogu za zatitu. A ovoga puta mu se nije smijao. Vidio je da ih ni psi, ni puke nisu sa$uvali. Po$eo je razmiljati da ipak ima neto u religiji. Razbojnika nikad nitko nije vidio, niti $uo o njemu u tom kraju. Ali to nije cijela pri$a. Nekoliko godina kasnije, Francuzi su se borili s Prusima i me#u onima koji su pali nalazio se umar koji je bio kapetan vojske. Njegovi ljudi su ga ostavili na bojnom polju misle i da je mrtav. Ali jedan ribar je $uo njegovo stenjanje i doao mu je u pomo . Odnio ga je svome domu i on i njegova ena su ga lije$ili dok nije ozdravio. Dok se oporavljao, mnogo je razmiljao o tome kako mu je ivot dva puta bio pote#en iako je bio otvoreni nevjernik. Molio se i predao svoje srce Onome u kojega je otvoreno sumnjao. Kada se dobro osje ao da se vrati svome domu, zahvalio je ljubaznom ribaru i pokuao mu je platiti za sve to mu je u$inio u nevolji. A ribar je odbio govore i da on ustvari vie duguje umaru i njegovoj eni, nego to on duguje njemu i da on ima neto to njemu pripada. Zatim je donio Bibliju koja je tako tajanstveno nestala. "Vidim da me ne prepoznajete", rekao je. "Ali, ja sam razbojnik koji vam je stvarao toliko nevolja; i vaem susjedstvu dok niste pohvatali moje kompanjone i strpali ih u zatvor. Bio sam toliko ljut zbog toga da sam se zakleo da u se osvetiti. Uvukao sam se u vau ku u jedne ve$eri po no i, s namjerom da ubijem vas i svu vau obitelj dok ste na spavanju. Cijele ve$eri sam leao ispod divana u vaoj sobi $ekaju i $as kada u mo i izvriti svoj cilj. Protiv moje volje bilo mi je odre#eno sluati 71 Psalam kojega je $itala vaa ena. Na mene je ostavio duboki dojam. A kada sam $uo njezinu molitvu bio sam dirnut. Izgledalo je kao da se jedna nevidljiva ruka postavila nadamnom i zaustavila me da ne u$inim ono zbog $ega sam doao. Osje ao sam da to ne mogu u$initi. Sva elja mi je bila dobiti tu knjigu i $itati ju". On je nastavio: "Tjednima sam ju imao, skrivao sam se u umi blizu vae ku e. Biblija je postala moj suputnik i $im sam ju vie $itao, vidio sam kako sam veliki grjenik, a kako je veliki Spasitelj Isus. Ti umaru si imao povjerenja u pse i puke. One ti ne bi mogli pomo i. Nitko osim Boje rije$i te nije spasio. Ona me je sa$uvala da ne zarijem no u tvoja prsa. Ona te je sa$uvala tada i ona te je sa$uvala i sada od smrti na bojnom polju. Nemoj meni zahvaliti, ve zahvali Bojoj milosti koja je upotrijebila njegovu blagoslovljenu Rije$ da spasi mene i tebe, jer smo svi grjenici".2 Jo uvijek podsmjeva$i, jo uvijek razbojnici. Ali ta nezasluena briga, ta nezasluena ljubav, ta nezasluena zatita se ne izljeva samo na ruga$e i razbojnike. Koliko $esto se ta ljubav izljeva na tebe i mene, dok smo jo uvijek grjenici? Dok smo jo uvijek ponosni, dok jo mislimo da nam ne treba Spasitelj, dok mislimo da sve moemo srediti na svoj na$in. Dok smo ga jo uvijek ranjavali On nas je ljubio. Dok smo bili neposluni, On je jo uvijek ljubazan. Dok hrlimo stazom unitenja On nas titi. Dok ga izbjegavamo On alje svoje an#ele. &ak i dok ga odbijamo sluati ga, On nastavlja pozivati nas da se vratimo nazad. "U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je On ljubio nas". 1. Iv 4,10. I svaki od nas moe re i, ako emo i mi re i: "Volimo ga, jer je

19

prvo nas volio" - stih 19. Zbog $ega su an#eli poslani osim da nas sve privuku u siguran i sretan krug Njegove ljubavi?

PONEKAD SAN
Poglavica Karkar iz doline Maramun u unutranjosti Nove Gvineje, $u$ao je na travnatom podu svoje kolibe dok je pri$ao o svoja tri sna koja je imao u periodu od est dana. U prvom snu, rekao je hodao je po jednoj uskoj stazi u dungli. Tamo gdje se ona ra$vala, on je iao jednom uskom stazom nadesno a ta staza se penjala naglo gore. Satima se on vukao i polako iao uz planinu i zatim kako se ve$e pribliavalo, pronaao je jedan zaklon od trave koji je izgleda bio naputen. On se progurao
2

Isto, pp.190-192.

20

kroz maleni otvor, sretan to e se tu odmoriti. Iz tame jedan glas mu je rekao: "Jesi li sretan sa svojom misijom i na$inom ivota?" Bore i se protiv iznenadnog straha, on je rekao: "Da, sasvim sam zadovoljan sa svojim na$inom ivota. Prisustvujem bogosluenjima i sastancima sasvim redovito", ali glas je rekao: "Ti jo uvijek ivi istim na$inom ivota prije nego to je misionar doao u tvoje selo. Ti jo uvijek ima udjela u neznaboa$kim pjesmama i preputa se svim zlima koje to prati. Jo uvijek vjeruje u razgovor sa zlim duhovima kada si u nevolji i dozvoli da te pitam: da li tvoj misionar pomae tebi i tvom narodu kada ste bolesni?" On nije imao odgovora. Rije$i su ga duboko pekle. Zatim je glas opet progovorio: "Ako eli dobiti vje$ni ivot mora slijediti misiju adventista sedmoga dana". Sada je bio u nevolji. Ovaj prijedlog se sukobljavao s njegovim navikama i ambicijama. On je znao misiju "sedmi dan" tamo dolje u dolini. Ali je on vie volio svoju misiju jer se nije morao odre i ni$ega to je $inio. Jo jednom je glas progovorio. "elim da se vrati u svoje selo i da kae svim ljudima ono to sam rekao, zatim u te opet posjetiti da vidim jesi li sve u$inio to sam traio od tebe." Probudivi se iz sna u svojoj kolibi bio je duboko uznemiren. Odlu$io je kazati seljanima o snu, zapravo o djelu sna. Tako ih je sazvao i rekao im je jedan dio sna i to on misli da to zna$i a to je da e on uskoro umrijeti. Nakon toga je nastala tiina. Dvije no i kasnije san se ponovio i glas mu je rekao kriti$kim tonom: "Sramim se tebe". Poglavica nije znao to kazati. Glas je opet rekao nakon stanke: "Zato nisi svom narodu rekao pravo zna$enje sna? Ne e ti umrijeti. Idi i reci to sam ti kazao". Probudio se i naglo digao. Ovoga puta je pourio krenuti u akciju. &ak je i prije jutra sabrao svoj narod. Ovoga puta im je ispri$ao svoj prvi san u detalje, nita nije izostavio, a zatim je ispri$ao svoj drugi san. Narod je bio sretan kad im je rekao da ne e umrijeti. Uskoro je cijelo selo bilo na nogama i oduevljeno. Sredinja lokacija je bila odabrana za misiju. Neki od ljudi su bili poslani da prona#u misionarevu kolibu. Sam poglavica je vodio delegaciju koja je posjetila misionara "sedmog dana" koji je dragovoljno pristao do i s njim u selo. Ali jo jedan san je bio za poglavicu. Ovaj san je uklju$ivao sastanak s osamljenom osobom pokraj puta, osobom koja je bila vrlo prijateljska i koja mu je rekla da on ima sagraditi obitavalite za svoje seljane koji bi uskoro doli da budu s njim. Hodaju i uz planinu poglavica je uao u ogromnu zgradu. Tamo je vidio an#ele koji su jurili pripremaju i banket. Re$eno mu je da i on moe prisustvovati banketu ako ispuni uvjete. Sljede eg jutra je ponovo skupio svoj narod. Ovoga puta su svi jedva $ekali $uti to je sanjao. Me#u njima se nalazio Warai iz adventisti$ke misije. On im je ispri$ao pravo zna$enje sna da je Isus sin Boji koji priprema stanove za vjerne iz svih zemalja, uskoro e do i po njih i tada e biti veliki banket. Sada je vrijeme pripreme za taj banket. Ljudi su bili jako uzbu#eni. Neki od njih su po$eli graditi svoje kolibice blizu mjesta gdje je bilo odre#eno za misiju, odbacuju i odmah svoje neznaboa$ke obi$aje. Nije dugo bilo i oko 500 ljudi je bilo na sastanku u dolini. 1
1

Len H. Barnard in Review and Herald, August 26, 1971.

21

Eto tako an#eli vidljivi i nevidljivi pripremaju put istini. I na taj na$in broj vjernika rapidno raste, vjernika koji su voljni odre i se svojih neznaboa$kih obi$aja, i i kuda ih an#eli upu uju i ivjeti $istim i sretnim ivotom. U zemlji stanovnika koji ive na drve ima, u isto$noj Indoneziji, $ovjek po imenu Ranteuwa sanjao je da e Boja prava religija do i u njegove planine. Sanjao je da e dan bogosluja biti naro$iti znak da to ne e biti ni jedan od est dana u tjednu niti da e biti prvi dan u tjednu; nego da e to biti izme#u estoga i prvoga. Oko dvadeset i pet godina kasnije doao je misionar u selo i rekao im je za sedmi dan subotu. Ranteuwa se sjetio svoga sna. Neki stariji seljani su se tako#er toga sjetili i jedva su $ekali prihvatiti misionara i Isusa o kojemu su sluali, koji je umro za njih.2 Tamasombo i njegova $etiri prijatelja, dok su se vra ali u svoje selo u Novoj Gvineji, susreli su natprirodno bi e. Ovo bi e im je reklo da promjene svoj na$in ivota, unite svoje svinje, da prestanu vakati betelov orah, da o$iste svoje selo, da prestanu s tradicionalnim plesom i oboavanjem #avola, da prestanu s poligamijom, da svetkuju subotu i da se pripreme za vje$ni ivot. To je bilo 1963. godine. Godine 1967. $ovjek po imenu Jerome je doao u selo i rekao im iste stvari. Tamasombo se sjetio vijesti koju je dobio prije $etiri godine. On se pridruio razredu za pripremu i krten je kao adventista sedmoga dana 1971. godine.3 Zato je tako, pitam se, da takve pri$e poput ove dolaze $esto iz krajeva poput Nove Gvineje, Centralne Amerike i nekih dijelova Afrike? Je li Bog vie zainteresiran i jesu li an#eli vie zainteresirani za Juni Pacifik nego za Sjedinjene Drave, ili Kanadu, Englesku ili Francusku? Da li je to zato to ljudi koji jednostavnije ive lake prihvataju od onih koji sebe smatraju civiliziranim? Jesu li oni iskreniji od nas? Da li oni relativno neprosvjetljeni ljudi vie cijene malu svjetlost koju primaju, dok mi zanemarujemo ve u svjetlost koju imamo? Ne znamo odgovor. To je predmet za razmiljanje. Me#utim, siguran sam da an#eli nisu neujedna$eno raspore#eni na ovoj planeti kao to to moda izgleda. U jesen 1971. godine dok sam radio u Washingtonu, moj prijatelj mi je ispri$ao neto to se dogodilo samo nekoliko milja daleko od nas. Studentica Columbia Union koleda, ula je u trgovinu u $etiri sata popodne jednog petka u Langley Park neto kupiti. Kada je izala van jedan je mornar razgovarao s njom. Ona je protiv volje odgovarala strancu i pokuala je oti i. Ali on je inzistirao da ostane govore i da joj mora re i neto vano. On je sanjao san koji ga se duboko dojmio. U tom snu je vidio nju kako izlazi iz te trgovine s malim paketi em i knjigom u ruci. On je svakog popodneva tamo $ekao o$ekuju i vidjeti djevojku koju je vidio u snu. Re$eno mu je da e dobiti od nje potrebne informacije. A najimpresivnija je bila njegova tvrdnja: "Trebam vam re i da Isus dolazi mnogo prije
2 3

Jane Allen in Review and Herald, October 20, 1977. Bobbie Rix in Adventist Review, May 18, 1978.

22

nego to mislite". Studentica ga je pozvala da do#e na prou$avanje Biblije te ve$eri, ali on je isplovljavao za Njema$ku i nije mogao do i. Stoga su oni kleknuli na plo$nik i molili se Bogu da vodi svakoga od njih. Mornar je obe ao da e potraiti crkvu Adventista sedmoga dana u Njema$koj $im prije bude mogao. Ne znam kraj pri$e. Kada razgovaramo s an#elima oni e nas ispuniti razli$itim zavrecima poglavlja.4 Da, an#eli ponekad posje uju osobno i u snu one koji trae istinu. Oni isto imaju dubokovane vijesti za one od nas koji osje aju sigurnost u istini "Isus dolazi prije nego to misli".

PONEKAD GLAS
Strana tropska oluja je bjesnila, a za desetogodinjake takve oluje mogu biti pravi teror. Ovom naro$itom prilikom dje$ak je bio tako uplaen da je utr$ao u dnevnu sobu trae i neku vrst zatite. A tamo je stajao njegov otac gledaju i kroz prozor sasvim neuznemiren. On je znao kako se njegov dje$ak osje ao i stavio je svoje ruke u njegove. Morao se nagnuti nad njim da bi ga mogao $uti to mu govori usred olujne buke. Rekao mu je: "Sine, na nebeski Otac alje nam svoje an#ele da budu s nama. Sve e biti u redu". Mnogo puta, naro$ito u kasnijim godinama pastor John tako u ga
4

Related to the author by Arla Munson

23

nazvati imao je prilike sjetiti se o$evih rije$i i ohrabriti se. Mnogo puta je znao da su an#eli prisutni. Jednom prilikom je $uo glas svog an#ela $uvara. Dogodilo se to ranih esdesetih godina za vrijeme rata. Plemena su ratovala jedna protiv drugih i svuda je bilo izbjeglica. Pastora Johna su zamolili vladini slubenici da nadgleda raspodjelu pomo i koja je prispjela za hitne slu$ajeve. Tone medicinskih potreptina i ljekova su bili spremni za isporuku. Paketi su bili natovareni u nov novcat (potpuno novi) avion Dove De Havilland, i sve je bilo u redu. Ali kada je stavio svoju nogu da napravi mali korak koji e ga odvesti do aviona, $uo je glas svoga an#ela $uvara a $uo se tako jasno kao svaki drugi glas. Glas je rekao: "Ne! Nemoj letjeti tim avionom!" On nije razumio, ali je posluao. Jedan stari avion koji je bio u jadnom stanju upotrijebljen je za dovoz lijekova. A potpuno novi Dove De Havilland sruio se kod uzlijetanja ubivi sve. I pastor John nikad nije zaboravio glas svog an#ela i njegove rije$i opomene.1 Zanimljivo je da su rije$i koje su govorili an#eli zapisane u Bibliji, ili se $uju u gradu naeg modernog doba - $esto su vrlo zahtjevne (uporne). Ne! Nemoj to u$initi! Ustani! uri! Brzo idi! Ne oklijevaj! Tu je niz rije$i koje an#eli $esto upotrebljavaju. Da, ponekad je glas an#ela vrlo uporan, ina$e bi mi mogli oklijevati. Mogli bi pokuati razmiljati, ali opasnost ne $eka. Peter Marshall je u svojoj mladosti proveo ljeto rade i u engleskom selu Bamburgh, esnaest milja jugoisto$no od kotske granice. Jedne vrlo tamne no i, dok se vra ao iz obinjeg sela u Bamburgh, odlu$io je vratiti se kra im putem. Znao je da se tamo u tom podru$ju nalazi naputeni kamenolom od vapnenca. Mislio je da moe izbje i to opasno mjesto. Stoga se probijao kroz tresetite. No je bila tamna bez zvijezda, zvuk vjetra je davao strani osje aj. Iznenada je $uo kako ga netko zove: " Peter!" Poziv je bio hitan. Zaustavio se. "Da, tko je to? to elite?" Za sekundu je oslukivao, ali je $uo samo zvuk vjetra. Misle i da je greka, koraknuo je nekoliko koraka. Zatim je ponovo $uo jo hitnije: "Peter!" Ovoga puta se zaustavio, smrtno miran i pokuao je gledati kroz neprobojnu tamu i iznenada se spotaknuo i pao na koljena. Ispruio je ruku da opipa oko sebe, ali oko njega ni!ega nije bilo. Oprezno je ispipavao oko sebe i otkrio je da se nalazi na samom rubu naputenog kamenoloma. Samo jedan jedini korak bi ga odveo u neizbjenu smrt. Peter Marshall nikad nije zaboravio taj glas i nikad u svom razmiljanju nije sumnjao otkuda potje$e. On je osje ao da Boja intervencija mora zna$iti da je Bog imao naro$iti cilj s njim u ivotu.2 Otac pastora Lloyd Wyman, dok se nalazio u Burmi isto je $uo uporan glas. Glasnici su doli jedne ve$eri u njegov dom i traili da po#e s njima u selo oko dva sata udaljeno, gdje je bilo mnogo bolesnih. On je okljevao i i na put po no i jer je imao malo ulja u svojoj lampi. A isto tako tigar
1 2

Related to the author by Pastor Leonard Robinson, who is Pastor John in the story. Catherine Marshall in A Man Called Peter, pp.14.15.

24

ljudoder se pojavio u tom podru$ju. Zbog toga je odlu$io do$ekati jutro. Bilo je potrebno vratiti se sljede e ve$eri; glasnici su obe ali da e se vratiti s njim. U selu je otkrio mnogo oboljelih od malarije i u$inio je sve to je mogao za te ljude u toku dana. Pred ve$er je s glasnicima otpo$eo povratak ku i. Oni su ili malo ispred njega, kada mu je glas rekao: "Upali svjetlo!" On se obratio glasnicima: " Da li ste to $uli?" Oni su rekli: "Ne." Ponovo je glas rekao: "Upali svjetiljku!" I on je opet upitao: " Jeste li $uli glas?" Oni su rekli: "Ne." Protiv volje je upalio svjetiljku, jer stvarno nije bilo potrebno u njoj je bilo tako malo ulja. I u trenutku kada je kresnuo ibicom, razumio je. Jer, petnaest stopa naprijed na stazi sjedio je tigar. Tigar $im je ugledao svjetlo otr$ao je u dunglu. Zatim se okrenuo, vratio i sljedio ih do ku e. A ulja nije nedostajalo!3 An#eli ne govore samo da bi nas zatitili. Ponekad je to savjet nama ili ohrabrenje nama za neku akciju ili posao. Otac Jacka Circle-a poznat me#u prijateljima kao C.F., bio je vrlo aktivan i posve en laik propovjednik. Bio je zaposlen neko vrijeme u portretskom studiju kao akviziter. I kad god je bilo mogu e u domovima koji su bili zainteresirani, on bi iskoristio priliku svjedo$iti za svoga Gospoda. Ponekad bi ostavio literaturu ili bi ih upisao u dopisnu biblijsku kolu. Jednog dana je jedna gospo#a nazvala ured i tuila se na ono to je on radio njegovom poslodavcu koji mu je rekao da mora s tim prestati. C.F. je bio u nevolji zbog ovih doga#aja i nije znao to bi u$inio. Nedugo iza toga dali su mu ime i adresu osobe koja je bila zainteresirana za fotografije i on je otiao u posjet na tu adresu. Tog naro$itog jutra je bio obeshrabren to nije mogao svjedo$iti. Dok je iao ulicom, vidio je na prozoru enu koja je o$ito njemu pani$no mahala. Ponaala se tako $udno da se pitao da li bi bilo bolje da zaboravi i da ide k njoj unutra. Onda je ona otvorila prozor i rekla: "Ne znam tko ste i to radite. Glas mi je upravo rekao da vam kaem: Nemojte prestati s ovim to ste radili!"4 Je li to mogu e, da vi ili ja bez da smo svjesni toga $ujemo glas an#ela? Gospodnji vjesnik je napisao: "Krist i njegovi an#eli dolaze nam u ljudskom obli$ju i dok mi razgovaramo s njima, svjetlost milosti i radosti ispunjavaju naa srca. Nae duhovne energije se pove avaju i mi smo ohrabreni $initi Boju volju. Premda mi to ne znamo, mi razgovaramo s an#elom u ljudskom liku."5 Ova tvrdnja me je zaintrigirala. Zna$i li to da glas an#eoski govori kroz bi a koja poznajemo, kroz nekoga koga smo upoznali? Ili, da li an#eli, kada uzimaju ljudski oblik nam se uvijek pojavljuju kao stranci? Jedva da sam to napisao, kada sam otkrio iz istog nadahnutog pera to bi mogao biti odgovor: " Gospod bi htio da razumijemo da oni koji su mo ni, koji posje uju na svijet, htjeli bi uzeti aktivnog udjela u radu kojeg mi nazivamo naim. Ova nebeska bi a su an#eli koji slue, i oni se $esto
3 4

Related to the author by Pastor Lloyd Wyman Related to the author by Jack Circle.

25

preruavaju u obli$je ljudskih bi a i kao stranci razgovaraju s onima koji su zaposleni u Bojem djelu. Na osamljenim mjestima su bili suputnici putniku u nevolji. Na brodovima u oluji su govorili rije$i da ublae strah i nadahnjuju nadu u trenucima opasnosti. Mnogi pod razli$itim okolnostima su sluali glasove stanovnika drugih svjetova. Mnogo puta su se pojavljivali kao vojskovo#e armija, bili su poslani unaprijed da o$iste mjesto od pomora ili kuge. Bili su na spavanju i hrani kod ponizne obitelji. &esto su se pojavljivali kao izmu$eni putnici u potrebi za sklonitem u no i."6 I zatim jedna uzbudljiva izjava: "Premda vladari ovoga svijeta znaju ili ne znaju, $esto su njihovi savjetnici an#eli koji dre govore. Ljudske ih o$i gledaju, ljudske ui sluaju njihove molbe (ili apele), ljudske usne se suprotstavljaju njihovim prijedlozima i za njih smjenim savjetima. Ljudske ruke ih susre u s uvredama i pogrdama. U vije nicama, u sudnicama ovi nebeski vjesnici pokazuju da su blisko upoznati s ljudskom povje u. Pokazalo se da su bolje mogli moliti u korist potla$enih, nego to su to mogli najrje$itiji branioci. Oni su pobijedili loe namjere i uhitili zle koji bi uveliko unazadili Boje djelo i koji bi uveliko prouzrokovali tetu Njegovom narodu".7 Opet su me ove rije$i fascinirale godinama. Zna$i li to da su an#eli prisutni na tim sastancima i da su govorili kroz potene i cijenjene $lanove u skuptini? Ili su an#eli prerueni kao ljudska bi a dolazili na sastanke kao stranci kojima je bilo dozvoljeno govoriti? Da li bi se strancu dozvolilo da se obrati senatu Sjedinjenih Ameri$kih Drava ili Ujedinjenim narodima? Ili, bi li an#eo govorio preko nekog poznatog $lana? Iskustvo koje mi je prenio pastor Alger Johns mogla bi biti indicija i svakako uzbudljiv primjer. Pastor Johns je godinama bio $vrsti branitelj religijske slobode i bio je prisutan u Salt Lake City-iju u sobi za odbore, kad su sluatelji $uli da se predlae ozakonjenje nedjelje i da je proces uznapredovao. Odvjetnik koji je iznosio slu$aj u korist ozakonjenja nedjelje, bio je dobro pripremljen i tako mo$an govornik da su nai ljudi bili utu$eni. Ne zbog toga to nismo imali jake i nesumnjive razloge da se suprotstavimo ozakonjenju nedjelje. Svjedoci su bili na redu da govore za nas i rekli su da je dan bio lo; da se ne bi mogli suprotstaviti dojmu koji je na$inio dinami$ni govornik sa suprotne strane. Upravo u tom trenutku stupio je stranac u sudnicu i traio dozvolu da govori. On je bio krupan, dobro obu$en $ovjek. Produio je raspravu iznose i te argumente koji su bili potrebni kao odgovor govorniku koji je ranije govorio. On je to u$inio tako mo no, da pravozastupnik koji je ranije ostavio snaan dojam postao je tako zbunjen da nije mogao nastaviti. Stranc se okrenuo, napustio sudnicu i predloeno ozakonjenje nedjelje je propalo. Potrudili su se prona i stranca ali je nestao. Tko je on bio? Pastor Jones isti$e da je Sveti Duh mogao pripremiti jednog od naih $lanova, voditi ga i dovesti

5 6

Letter 144-1902. Used by permission of the Ellen G. White Estate. Ellen G. White in Review and Herald, November 22, 1898. Emphasis supplied. 7 Velika Borba, p. 632.

26

u sudnicu u pravi trenutak. S druge strane, moglo bi biti da oni koji su toga dana bili u sudnici, bili su svjedoci dramati$nog primjera to Boje snage $ine za nas. Vie bih volio da vjerujem u ovo drugo.8

ZAMJENICI
Na za$u#uju e razli$ite na$ine Bog upotrebljava an#ele da vode i tite njegovu djecu. Ali ponekad upotrebljava zamjenike za an#ele kao to je nekad upotrijebio gavrana u zamjenu za an#ela kada je donosio hranu Iliji. Pastor W. A. Spicer, u svojoj knjizi Ruka koja je intervenirala (klasi$na zbirka pri$a izbavljenja providno u izdana 1918.), uklju$uje sasvim dovoljan broj primjera u kojima je Bog upotrijebio pse, ptice, $ak i paukovu mreu da zatiti, ili da se pobrine za svoj narod. Naravno, ponekad upotrebljava

Related to the author by Pastor Alger Johns.

27

i ljude umjesto an#ela. Moj omiljeni autor kae: "Na nebeski Otac ima tisu u izlaza za nas, a da mi ne vidimo nijednog".1 Tisu u izlaza. A nama je potreban samo jedan! U Bohemia, sada djelu &eke, $ovjek po imenu Dolanscious bio je uhapen i zatvoren zbog krivovjerja. Zatvorili su ga u gradu Pragu, gdje je trpio teko e zbog okrutnosti. Jednoga dana kada je gladovao, pogledao je prema reetkama na prozoru elije, vidio je malu pticu koja je sjedila i imala je neto u svom kljunu. Kad je pokuao istraiti to je to, ptica je odletjela ostavivi komadi tkanine. U tom komadi u tkanine nalazio se grumen zlata s kojim je mogao kupiti kruh dok ga nisu oslobodili.2 U doba Reformacije, Protestant po imenu Johannes Brenz naao je zatitu u domu vojvode Ulric u Stuttgartu. Vladar je saznao o boravku tog $ovjeka i naredio je kapetanu da ga dovede ivog ili mrtvog. Kada je vojvoda o tome saznao, poslao je Brenza govore i: "Ako je Gospod s tobom, On e te izbaviti". U osami svoje sobe Brenz je kleknuo na koljena i molio se za vodstvo. Izgledalo mu je da $uje glas koji je govorio: "Uzmi jedan okrugli kruh i idi gore u Birkenwald (jedan dio grada) i gdje na#e otvorena vrata u#i unutra i sakrij se pod tim krovom". U tom djelu grada naiao je sva vrata zaklju$ana, dok nije doao do Landhouse (kasnije je tu bila Reformatorska crkva). Ovdje su vrata bila otvorena, uao je i sakrio se iza jedne gomile drveta pod krovom. Sljede eg dana vojnici su stigli u Stuttgart i pretraili svaku ku u u gradu. Doli su i u Landhouse i pretraili svaku sobu, $ak su i ma$ gurali u gomilu naslaganog drveta iza kojega je on leao, ali ga nisu nali. Dva tjedna kasnije oni su napustili Stuttgart. Kako je Brenz preivio ova dva tjedna? Prvoga dana njegovog bijega, negdje oko podneva dola je koko i snijela jaje iza gomile drveta. To je $inila svakoga dana. Jaje je utailo njegovu e#, a kruh njegovu glad. Koko je prestala dolaziti na dan kada su vojnici napustili grad.3 Sjetite se. Tisu u na$ina da se izbavi. Godine 1662. 2000 propovjednika je bilo istjerano iz Church of England (crkva engleske). Jedan od njih, progonjen od neprijatelja, naao je uto$ite u ciglani i sakrio se u pe za pe$enje opeke. Odmah nakon toga pauk je otpo$eo plesti preko uskog ulaza jednu veliku divnu mreu. Mrea je bila izme#u njega i svjetla i dok ju je on promatrao, bio je zadivljen vjetinom insekta tka$a i zaboravio je na vlastitu opasnost. Kada je ova osjetljiva mrea bila ukrtena u svim pravcima nekoliko puta preko ulaza u pe , gonitelji propovjednika su doli i traili ga. On ih je $uo kako se pribliavaju i jedan od njih je rekao: "Nema svrhe da gledate tamo. Stari zlikovac nikad ne bi mogao tu biti. Pogledajte

1 2

The Ministry of Healing, p. 481. The Hand That Intervenes, pp. 143,144. 3 Isto, pp. 144.145.

28

paukovu mreu. On ne bi mogao tu u i a da je ne potrga".4 Da, Bog je $ak upotrijebio paukovu mreu. Vratimo se u nae doba. Bob Sherman pri$a nam iskustvo iz svojih kolporterskih dana. Sje ao se da je mogao obaviti dvadeset posjeta na dan, ali jednom prilikom se naao u predjelu poznatom po opakim psima. Skoro u svakoj ku i se nalazio najmanje jedan takav pas. A oni nisu bili na lancu. On je jedino mogao gledati niz ulicu i vidjeti divlja stvorenja s kojima bi se morao susresti. Bob je naravno u$inio to svi dobri kolporteri $ine kada imaju probleme. On se molio molio za vodstvo i zatitu. Zatim je krenuo. U prvoj ku i nije bilo problema niti su ga psi dirali. U drugoj isto. U tre oj je otpo$eo razgovarati s gospo#om na vratima, a ona ga je upitala: "Je li to va pas koji tamo sjedi?" On se okrenuo da vidi. Tamo je sjedio ogroman pas, rase engleski buldog. On je upravo tamo sjedio i nije lajao. Ali njegova pojava je bila takva da bi $ovjek dva puta promislio prije nego to bi se nepotrebno susreo s njim. O$ito je da su susjedni psi dijelili iste osje aje kad se nisu usudili pri i mu. Bob je rekao gospo#i da nikad ranije nije vidio tog psa a ni ona. U sljede oj ku i je bilo isto. "Je li to va pas koji tu sijedi?" I tako kroz $itavu ulicu. Pas ga je slijedio od ku e do ku e tiho $ekaju i kao da je na strai. Susjedni psi mu se nisu pribliavali. Nitko nije znao otkud se taj neobi$ni pas pojavio. I kad je Bob zavrio posljednju ku u, on je nestao.5 Kao da je bio na strai. Moda je i bio. O$ito da je bio. Da li ga je an#eo tamo postavio? A zatim evo pri$e o Brownie mirisnom, smotanom, tvrdoglavom psu. Supruga propovjednika vra$ala se sa sastanka kasno u no . Njezin suprug je bio na putu izvan grada i ona je s djecom bila sama kod ku e. Ula je tiho u ku u i zaprepastila se kada je vidjela svjetlo u kuhinji i Teda da u$i za stolom. Oni su kratko razgovarali o kinom vremenu i tada je ona pogledala dolje i jedva progovorila. Tu se nalazio Brownie, njihov ogroman ugav pas ispruen na Tedovoj strani! "Ted! to Brownie radi u ku i? Zna da se on nikada ne zadrava u ku i!" Ted je pogledao i slegnuo ramenima. "On je samo htio u i i ja sam mu dozvolio. Zatim sam odlu$io da bi bilo dobro napraviti tu zada u". Brownie je elio unutra! To je bilo neshvatljivo. Takav je to bio pas. Crn, sme# i miriljav, lutao je i jednog dana odlu$io je ostati. Obitelj ga je prihvatila, svakoga je estoko titio i branio, sve je volio, htio je biti gdje god su oni bili posvuda osim unutra. Kad god su ga htjeli donjeti unutra on je iskazivao strani strah. Tr$ao bi divlje od vrata do prozora dok ga ne bi pustili van. Nikakvo podmi ivanje ili nagovaranje ga ne bi moglo zadrati unutra do sada. Tu se nalazio lee i mirno u kuhinji poput obi$nog ku nog psa! Tresu i glavom, ona je otila u suteren otvoriti vrata koja vode van. Vratila se natrag, Ted je otiao u krevet i ona se pripremala za spavanje. Bolje prvo pustiti Brownie. Brownie je odbio pomjeriti se. Pastorova ena ga je mamila, pokuala ga
4 5

Isto, p. 146. Told by Bob Sherman in a Pacific Press worship.

29

podmititi, gurala ga, vukla ga do vrata, pokazala mu komad mesa, ali se on nije maknuo. Podigla je njegove zadnje noge i vukla ga do vrata van. On se nije dao maknuti. Odustala je, zatvorila kuhinjska vrata i iscrpljena otila u krevet. Sljede eg jutra, psu se povratila njegova prava priroda i freneti$no je elio iza i iz ku e. Jo uvijek zbunjena, pitaju i se zato je pas odlu$io ostati te no i u ku i, sputala se niz stepenice u suteren upaliti pe . Na dnu stepenica osjetila je dah hladnog vlanog zraka. Zatim ju je uhvatio talas panike. Vanjska vrata su bila otvorena. Da li je netko bio u suterenu? Nije. Ona je zaklju$ala vrata. To zna$i da je netko izaao iz suterena. Mora da je netko bio u suterenu kada je ona bila u suterenu zaklju$ati vrata. I sada je sve bilo jasno. Tko god da je bio u suterenu, $uo je njezin bu$ni i neuspjean pokuaj da istjera Brownie. Znao je da bi morao pro i kroz kuhinju i pri i tvrdoglavom psu ili vratiti se istim putem kojim je uao. Da li je Bog dao umjesto an#ela $uvara tog tvrdoglavog divljeg mo nog psa te no i, kao to ona kae? Mogu re i da je Brownie bio mirisni tvrdoglav pas ali djelotvorna zamjena. Bog tako#er upotrebljava i hrabre ljude u zamjenu za an#ele.6 George Buttrick pri$a o junaku Kineskih riinih polja. Dogodilo se to za vrijeme zemljotresa. S farme na vrhu brda, vidio je da se ocean povla$i poput divlje zvijeri koja se skokom pribliava plijenu. On je znao da e skok biti jedan val plime. Tako#er je vidio susjede kako rade dolje u polju. Morao bi ih nekako brzo dovesti gore na brdo, jer e biti zbrisani. Njegova ria je ve bila pobrana, ali jo uvijek neoljutena. Odsje$ene biljke bile su nagomilane u ogromnim stogovima, to je bila prakti$no njegova sva zaliha hrane. Bez trenutka okljevanja, on je zapalio stogove i pomahnitalo je zvonio na crkvenom zvonu. Susjedi su mislili da njegova farma gori i pojurili su mu pomo i. A zatim sigurni na brdu, pogledali su dolje i vidjeli su vodu koja je brzo prekrivala polja koja su oni upravo napustili. Znali su kolika je bila cijena njihova izbavljenja.7 Da, sam Bog iz vje$nosti vidi veliki talas grijeha koji se pribliava da sve srui i izbrie pred sobom. On je znao da se moemo spasiti samo kroz rtvu. I stoga je zapalio nebo svojom vlastitom ljubavlju, usudio se spustiti na Zemlju i popeti se na kri da umre. I samo kad pobjegnemo visoko u sigurnost kria, privu$eni tom nevjerojatnom vatrom koja osvjetljava sve vjekove, samo tada se moemo okrenuti i pogledati unazad i vidjeti dubinu i ruevine iz $ega nas je On sve spasio. I razumijeti cijenu. Isus je rekao: "I kada ja budem uzdignut sa Zemlje svi ete biti privu$eni k meni". I za one koji se zadravaju u nizini polja nesvjesni opasnosti, jo uvijek neprestano zvoni zvono!

6 7

Esther L. Vogt in Ministry, March 1978, reprinted from Guideposts, July 1977. George A. Buttrick in Jesus Came Preaching, pp. 38,39.

30

ODGOVOR
Biblijsko doba je bilo uzbudljivo doba. Posvuda su bila $uda. An#eli su se uurbano kretali i uvijek su se pojavljivali u pravi $as. Bili su spremni pogurati jerihonske zidove ili izvesti Petra iz tamnice ili pripraviti put Isusu kroz razjarenu svjetinu. Iliju su hranili gavrani. Njegova molitva je donijela kiu. Ognjena pe , lavovska jama. Kakvo je to bilo vrijeme da se ivi u njemu! Tako, kada su sveti spisi bili zavreni, an#eli su bili umorni i po$eli su se oputati. &uda su bila stavljena na policu. Molitve su

31

bile odloene i zanemarene. Bog ne moe u$initi za nas ono to je u$inio za svoj narod u prolosti. Da li je stvarno bilo tako i je? Nemojte nikada na taj na$in razmiljati. "Ne nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je oko otvrdnulo da ne bio $uo". Iz 59,1. "Isus Krist isti je ju$er i danas i zauvijek e biti isti". Heb 13,8. Jo uvijek vidimo da Bog ima gavrane pse, kokoi i pauke da izvre Njegovu zapovijed. &ak i dok $itate ove rije$i, Bog $uje molitve i odgovara na njih na na$in koji je spektakularan kao u Ilijine dane. I prije nego zavrite ove stranice $itat ete o modernoj verziji pri$e o ognju koja e vam oduzeti dah! Istina je da su Bog i njegovi an#eli spremni odgovoriti na $udesan na$in kada je god potrebno kao i u biblijsko doba! Gospodnji sluga kae: "Sve to je Krist primio od Oca i mi moemo primiti. Onda traite i primit ete. S ustrajnom vjerom Jakova, nepokolebljivim stavom Ilije, traimo za sebe sve to je Bog obe ao".1 Moete re i Ilija je bio veliki $ovjek. Ja ne mogu o$ekivati da Bog u$ini za mene ono to je u$inio za Iliju. Ja sam samo obi$an $ovjek. Da, vi kaete Ilija je bio veliki $ovjek kada ga je Boja sila vodila, hrabrila i kontrolirala ga (upravljala) on je bio veliki $ovjek na gori Karmelu. Ali samo nekoliko sati kasnije, kada je povukao svoju ruku iz Boje ruke, bio je sasvim obi$ni $ovjek koji je bjeao od straha od Jezabelinih pretnji, odba$en, potiten, elio je umrijeti. "Ilija je bio $ovjek koji je patio kao i mi; usrdno je molio da ne bude kie i nije pala na zemlju za tri godine i est mjeseci. Zatim je ponovo molio, pa je nebo dalo kiu i zemlja je donijela svoj rod". Jakov 5,17.18. Boja obe anja su za nas. &uda su za nas u$injena. Njegovi an#eli strae nad nama. Nad svakim od nas, nad tobom i nadamnom. Posluajmo ovdje rije$i slukinje Gospodnje: "Kada se u vjeri uhvatimo za Njegovu snagu, On e promijeniti, divno promijeniti najbezizlazniji i najobeshrabreniji pogled. On e to u$initi na slavu Njegovog imena".2 "iva vjera u Otkupitelja e smiriti more ivota i izbavit e nas iz opasnosti na na$in na koji On smatra da je najbolji".3 "Nita ne moe stajati na Njegovom putu. Njegova sila je potpuna i to je zalog sigurnog ispunjenja Njegovih obe anja danih njegovom narodu... On ima na$ina da ukloni svaku poteko u, da oni koji mu slue i potuju Njegova sredstva koja je On uposlio za izbavljenje".4 Ove pri$e o aktivnosti an#ela nisu sakupljene da bi vas zabavile. One su tu da oja$aju vau vjeru. One su tu da prodube vae osvjedo$enje, da je "Bogu sve mogu e". Mt 19,26. Ponekada smo u iskuenju misliti da je Isus imao vie prednosti od nas i da je zato ivio kako je ivio, zbog onoga to je On bio. On je bio boanskog porijekla. On je imao silu koju mi nemamo. On
1 2

Christ's Object Lessons, p. 149 Testimonies, vol. 8, p.12 3 Th Desire of Ages, p. 336 4 Testimonies, vol. 8, p. 10

32

je mogao $initi stvari koje mi ne moemo. Ali, nadahnuto pero nam govori: "Isus nije otkrio ni jednu osobinu, nije pokazao ni jednu silu koju ljudi ne mogu posti i kroz vjeru u Njega".5 Isus je mogao hodati s razlju enom svjetinom i nestati. Mi to ne moemo. Ali an#eli su vodili Johna Wesley-a kroz razlju enu svjetinu.6 Oni su to isto u$inili za dr. Adam Clark-a autora Clarke's Commentary (Klarkovog komentara).7 An#eo je vodio James White kroz razlju enu svjetinu.8 Ovi ljudi su bili veliki vo#e re i ete. Da, ali sluajte ovaj suvremeni doga#aj u kojega je upleten adventisti$ki propovjednik, njegova ena i mlada idovka koja se po$ela zanimati za adventnu vijest. Dok su dvije ene nudile literaturu, snani huka$ (podbada$) je otpo$eo glasnu tiradu verbalnog vre#anja (psovanja). Adventisti$ki propovjednik, osje aju i opasnost suprotstavio se huka$u koji je rekao: "Tko ste vi?" "Ja sam njezin suprug", odgovorio je. Sluajte to je pastorova ena rekla: " Tada je sav bijes provalio. Izgledalo je da je Sotona kontrolirao $ovjekom. U svom bijesu, on je po$eo udarati akama moga mua i u isto vrijeme vikati iz sveg glasa. Po prvi puta u ivotu sam shvatila ozbiljnost situacije. U svojoj nevolji uprkos $injenici da sam bila pritisnuta sa svake strane idovima, podigla sam glas Nebu i glasno razgovjetno uzviknula: 'Isuse pomozi nam'. Kada sam to u$inila, neto me natjeralo da se okrenem nazad i na moje veliko zaprepatenje, vidjela sam prazan, uski prolaz koji je vodio do ceste kao da je netko hodao kroz gomilu i naredio ljudima da se povuku na drugu stranu. Nije bilo na vidiku ni jednog policajca. Hodala sam kroz otvoren prostor, a djevojka idovka me je sljedila, moj mu je sljedio nju neprimje en i neuznemiravan od gomile. Boji an#eo mora da nas je sakrio od pogleda onih koji su izazivali nevolje, koji su stajali iza njih, koji su jo uvijek disali vre#anjem".9 Isus je imao mo upravljati prirodom, zapovjedao je vjetru i valovima da se smire. Mi to ne moemo. Ali an#eli jo uvijek imaju tu silu. Oni neprekidno izvravaju odgovore Isusovim $udima, ponekad na neo$ekivani i osvjeavaju i na$in. Jer kada an#eo kae: Stani! Vatra ili poplava ili tu$a; jure i konji ili jure i auto ili ukradeni karabao (to je vodeni bufalo) e stati mirno kao mrtav kao to je Balamova magarica! Jeanette Snorrason je vozila lijevom stranom prometne ulice. Pred njom je auto pokazivao migavac za skretanje u lijevo. Nadaju i se da e izbje i zastoj provjerila je da li je desna traka prazna i zatim pokrenula kota$e da pre#e tamo. Tako je pokuala pokrenuti auto. On se nije pokrenuo. Izgledalo je

5 6

The Desire of Ages, p. 664. The Hand That Intervenes, pp. 93,94. 7 Isto, pp. 98-100. 8 Paul B. Ricchiuti in Adventist Review, January 5, 1978. 9 Irma Kaplan in Review, November, 27,1975.

33

da je zaklju$an. U tom trenutku sportski auto, kojeg nije vidjela, doao je velikom brzinom na traku na koju je ona pokuala prije i. Tko je zaklju$ao auto?10 Einar Thuesen je vozio kola upregnuta s konjima. Vra ao se ku i sa itnog polja. Oni su bili mladi, ivahni i jedva su $ekali povratak ku i. On im je dozvolio da idu kasom. Ali iznenada doletio je pred njih novinski list i oni su se prestraili. Po$eli su juriti to su bre mogli i $ovjek ih nije mogao zaustaviti. to je mogao u$initi nego moliti se? Jedva je po$eo s molitvom kada su se konji zaustavili kao da su doli do kamenog zida. Nisu mogli i i dalje niti jedan korak a niti skrenuti u stranu. Skakali su na mjestu i tresli se kao da su bili prestraeni.11 Tko je zaustavio te konje? Da li je taj odgovor bio kao Balamove magarice? Samuel Llamos ivi na farmi u planini na Filipinima. Jedne no i je ukraden njegov jedini karabao (vodeni bufalo) i nije ga mogao na i. Jedino se mogao moliti i staviti stvar u Boje ruke. Na kraju $etvrtog tjedna pozvali su ga da do#e u San Carlos da identificira karaboa. ivotinja ga je odmah prepoznala, potr$ala je pozdraviti ga i po$ela mu je lizati ruke. &ovjek koji je ukrao karaboa bio je poao s njim na trnicu, Samuel je to shvatio, kada se karabo zaustavio i stao. Bez obzira koliko ga je $ovjek tukao i ibao, karabo se nije pokrenuo. Zato?12 Muriel Wichman i Alice Kuhn su se vozile po planini i najednom se je auto po$eo sklizati po ledu i okretati se u sve irim i irim krugovima. Odjednom je auto poja$ao brzinu i zaustavio se na ledu kao mrtav, upravo na sredini desne strane, vo#en u desnom pravcu. Tko je to u$inio?13 Ali moram vam re i o Duane Tank. Izgleda da se njegova pri$a uklapa u ove do sada. Premda nisam siguran zato. To je jedan jednostavan odgovor Balamove magarice ili Duha koji je oteo Filipa ili Davida koji je izbjegao Saulov ma$. Ima prizvuk svih tri. Ali evo to se dogodilo. Duane i njegova ena su prisustvovali molitvenim sastancima u Redwood City, Kalifornija. Jedne ve$eri su se vozili ku i prema MountainView. U to vrijeme su bili u braku dvije godine. U to vrijeme cesta je imala tri vozne trake a srednja traka je bila za preticanje. Promet je te no i bio slab sa malo auta na cesti. Bili su skoro kod Dinahs Shack restorana, kada je Duane povu$en na srednju traku, koja je bila prazna, da preteknu jedna kola. A tada odjednom iznenada su dojurila odostraga kola pribliavaju i se kolima na srednjoj traki jure i ravno na njih. Izgledalo je da ih voza$ uop e ne vidi. Duane se nije mogao premjestiti na drugu traku, jer se upravo nalazio izme#u dva auta. Zapravo nije bilo prostora kamo da ide bila je to situacija Crvenog mora. Moda ba takva. Za samo sekundu dva auta su se pribliavala jedan drugome pri brzini 90 km/h i njihovi farovi su bili udaljeni jedni od drugih 50 stopa. Filip se je zaustavio kod Azotus-a. Duane i njegova ena su se zaustavili
10 11

Jeanette A. Snorrason in Review and Herald, July 12, 1973. Einar Thuesen in Review and Herald, January 30, 1975 12 Hector V. Gayares in Review and Herald, November 3, 1977. 13 Related to the author by Alice Kuhn.

34

kod Dinahs Shack parkiralita. Tamo su se nali to je bila sljede a stvar koje su bili svjesni upravo su se okretali na parkiralitu. Nigdje se nije moglo vidjeti tragova od sklizanja! Kako su se tamo nali? Da li su ih an#eli podigli auto i povukli preko drugog auta? Ili su prouzrokovali da je drugi auto nestao? Jesu li an#eli osigurali put na traci da bude siguran kao to je to bilo na Crvenom moru? Ili su ih samo naglo podigli i spustili dolje? Oni to ne znaju. Moe biti da su u ovom slu$aju an#eli izvrili trostruku ulogu prebrzu da bismo ju mogli razumjeti.14 Dan $uda nije proao. Bog i danas moe izbaviti Jonu i Danijela, spasiti ivote i oja$ati vjeru svoje drage djece.

IZVRGNUTI OPASNOSTI
Koliko daleko bi se vjera trebala izvr i opasnosti? Koliko daleko moe i i a da ne padne u rairene ruke predpostavki? Jedan od najpoznatijih primjera duhovne hrabrosti (smionosti) je ta o George Mller i magli. Evo je opet, kako je se sje a kapetan broda, $iji je vlastiti kr anski ivot postao ovim iskustvom revolucionarnim. Kapetan se nalazio na komandnom mostu neprekidno dvadesetdva sata, kada ga je netko uplaio dodirom po le#ima. To je bio George Mller.
14

Told by Duane Tank in a Pacific Press worship.

35

"Kapetane", rekao je "doao sam vam kazati da moram biti u Quebec-u u nedjelju popodne." To je bila srijeda. Kapetan je odgovorio bez oklijevanja "To je nemogu e." "Za pedesetsedam godina nikada nisam prekrio dogovoreni sastanak." "Volio bih vam pomo i. Ali kako bih? Bespomo an sam." "Hajdemo dolje u navigacijsku kabinu i molimo se." "Nikada takovo to nisam $uo. Gospodine Mller, znate li kako je gusta ova magla?" "Ne" odgovorio je, "moje oko nije na gusto i magle, ve na ivome Bogu koji vodi svaki korak moga ivota." Tako su kleknuli i Boji $ovjek se molio jednostavnim rije$ima. Kapetan je mrmljao za sebe da bi to bilo odgovaraju e za u$enike osam ili deset godina starosti. Molitva je bila poput ove: "O Gospode ako je to Tvoja volja, molim Te makni ovu maglu u roku od pet minuta. Ti zna moje obaveze koje si za mene uredio u Quebec-u za subotu. Ja vjerujem da je to Tvoja volja." Kapetan je htio po$eti s molitvom, ali je Mller stavio ruku na njegovo rame i rekao mu da ne moli. Rekao je: " Prvo, vi ne vjerujete u Njegovu volju, a drugo, ja vjerujem da ona postoji i nema potrebe da se molite za to." Kapetan je pogledao na njega zaprepaten. A on je nastavio: "Kapetane, ja poznajem Gospoda pedesetsedam godina i za to vrijeme nijedan jedini dan nisam propustio i i u audienciju kralja nad kraljevima. Ustanite kapetane, otvorite vrata i uvjerite se da je magla nestala." On je ustao i magle nije bilo.1 Kakva je to vjera! A jo vanije, kakav je to Bog! George Mller nije bio $ovjek koji je prakticirao da se moli za $udne i nerazumne stvari. Ali u svom dubokom osjedo$enju da e Bog u$initi ovo $udo, imao je povjerenja staviti oboje - svoju vjeru i Boju silu u sredite na tako otvoren na$in. Sigurno da Bog ne bi uradio kao to je radio da je molba izneena kao predpostavka. "Ova e $udesa pratiti one koji budu vjerovali" rekao je Isus. "Pomo u mog imena izgonit e zle duhove; govorit e novim jezicima; zmije ete uzimati rukama; ako popiju to smrtonosno, ne e im nauditi; na bolesnike stavljat e ruke, i oni e ozdravljati!" Marko 16,17.18. Ove rije$i su se $esto ispunile. Mnogo puta su bile krivo shva ene kao da bi trebale dozvolu za publicitet. Sjetite se: "Kad Pavao nakupi naramak suhih grana i kad ga baci na vatru, izi#e zmija natjerana od vru ine te mu se uhvati za ruku." Djela 28,3. Oto$ani su ga promatrali i o$ekivali da e umrijeti ali "on otrese zmiju u vatru i ne bi mu nita zlo." Ali zapamtite da Pavao nije doprineo tom slu$aju. To je bio nesretan slu$aj. On nije podigao zmiju i rekao: "Pogledajte to mogu u$initi!" I tako dolazimo do slu$aja Miss Annie Taylor koja je ula u zabranjenu zemlju Tibet 1890. rade i tamo neko vrijeme unato$ svim naporima da ju istjeraju, da ju umore gla#u. Ljudi su se raspitivali to u$initi s njezinim tijelom ako umre, a ona im je rekla da ba sada ne e umrijeti. Kona$no, stavili su otrov u hranu kada su je pozvali da jede. Odmah je posumnjala i nedugo iza toga se razboljela sa simptomima smrtonosnog otrova. Osje ala je da ju naputa snaga, srce je slabije kucalo. I onda je kroz prozor vidjela da se sakuplja nijemo mnotvo. Shvatila je da su doli iz znatielje vidjeti kako

36

umire. Nalazila se tamo sama u neprijateljskoj zemlji. Ali njezin Gospod je bio s njom, sje ala se i oslonila se na Njegovo obe anje zbog Tibeta. Odmah je osjetila da joj krv struji venama. Srce je po$elo normalno kucati i vratila joj se snaga. Uzela je svoje Tibetansko Sveto Pismo i izala van propovijedati o Isusu, Njegovoj snazi i sili da spasi one koji su doli vidjeti njenu smrt!2 Mislim da uvi#ate da u svim ovim iskustvima isti$e se jedna stvar. Sve ove Boje sluge nisu doprinijele tim situacijama. Koliko je daleko od jeftinog publiciteta koji danas prevladava zmija s kojima se oprezno postupa, otrovom koji je namjerno zaustavljen, medicinska pomo odbijena, upravo da se pokae to ljudi mogu napraviti i to vjera $ini a to Bog $ini. A Gospod Isus Krist u $ije se ime $ini, nema nita s tim. Nije $udo da se je rezultiralo nerazumnim, alosnim, nepotrebnim tragedijama. Postoji iroko podru$je za vjeru $ak i za smionu vjeru. Ali predpostavka lei negdje u zasjedi. A granica me#u njima je vrlo blizu. Samo oni koji se nalaze vrlo blizu svoga Gospoda znaju gdje se granica nalazi. Kad Bog to$no vidi i dovede nas u uski odnos tako da pokae svoju silu i izbavi nas, to je Njegov posao. Re$eno nam je: "Bog je u svojoj providnosti izveo Hebreje pred planinu i pred Crveno more, On moe pokazati svoju silu izbavljenja."3 &ak ni sam Isus "ne bi sebe dobrovoljno doveo u poloaj gdje bi trebao intervenciju svoga Oca da Ga spasi od smrti. On ne bi silio Provi#enje da do#e da Ga izbavi, i da tako propusti dati $ovjeku primjer povjerenja i poslunosti".4 On je ivio kao to mi ivimo, kao na primjer. I "On ne bi po Sotoninom nagovoru iskuavao Boga eksperimentom predpostavke o Njegovoj providnosti."5 Ho emo li koraknuti vjerom naprijed? U svakom slu$aju. &ak i dalje, ako je potrebno? Da. Ali eksperimentirati predpostavkama? Nikada! Prije nekoliko godina "iscurilo" je iskustvo iz odre#ene Isto$no Evropske zemlje. Naravno, razumjet ete da nema na$ina da bi se provjerila to$nost doga#aja koja je do nas dola prepri$ana. Ali je sigurno da nema razloga da se to ne bi moglo dogoditi upravo onako kako je ispri$ana. Prema tom izvjetaju, jedan kr anin radnik bio je uhi en i zatvoren zbog svoje vjere. Jednoga dana su ga pozvali iz elije van u sobu istraitelja, gdje su se nalazili sjede i za stolom policajac i lije$nik. Biblija je leala na stolu otvorena i zatvorenika su upitali vjeruje li da je ta knjiga Boja Rije$. Rekao je da vjeruje. Zatim su mu rekli da pro$ita stih iz Marka 16,18. On ga je naglas pro$itao: "... ako popiju to smrtonosno, ne e im nauditi...." "Vjerujete li u ovaj dio Biblije?" zahtjevao je policajac. Kr anin je odgovorio: "Da." Policajac je zatim stavio na stol punu $au. "U toj $ai se nalazi jaki otrov. Ako je ova knjiga istinita, kao to tvrdite, ne e vam otrov nauditi. Ali da vidite da se ne alimo s vama pogledajte!" Ogromnog psa su
1 2

The Hand That Intervenes, pp. 172,173. Isto, pp. 211-213 3 Patiarchs and Prophets, p. 290. 4 The Desire of Ages, p. 125

37

doveli unutra i dali mu teku inu. Za samo nekoliko minuta pas je bio mrtav. "Tvrdite li jo uvijek da je kako kaete ova knjiga Boja Rije$ i da je istinita?" "Da, to je Boja Rije$. Ona je istinita." Tada je gledaju i u lije$nika policajac viknuo: "Popij cijelu $au!" Kr anin je zamolio za doputenje da se prvo pomoli. Kleknuo je kraj stola, uzeo $au u ruke i molio za svoju obitelj da njihova vjera ne bi klonula. Zatim se molio za policajca i lije$nika da bi oni postali Kristovi sljedbenici. Zatim je rekao: "Gospode, vidi pred kakvim izazovom se nalazim. Spreman sam umrijeti. Ali ja vjerujem u Tvoju Rije$ da mi se nita ne e dogoditi. Ako je Tvoj plan druga$iji, spreman sam na susret s Tobom. Moj ivot je u Tvojim rukama. Neka se izvri Tvoja volja." Zatim je podigao $au i popio je sve do kraja. Lije$nik i policajac su bili zaprepateni i nemalo iznena#eni. Oni ovo nisu o$ekivali. Mislili su da e on prvo prekinuti s pijenjem. Sada su ga promatrali i o$ekivali da e izgubiti snagu. Ali nije. Nastala je potpuna tiina. Minute su izgledale poput sati. Kona$no se prvi pokrenuo lije$nik. Opipao je zatvorenikov puls. Bio je normalan. Nastavio je s pregledom ali nije ustanovio niti jedan simptom, nikakvih dokaza nije bilo da mu je otrov tetio. Nije mogao sakriti zaprepatenje. Kona$no se snano spustio na svoju stolicu, malo zastao i iz depa izvadio svoju partijsku knjiicu, poderao je i bacio na pod! Zatim je posegnuo za Biblijom, uzeo ju u ruke i s potovanjem je drao. "Od danas" rekao je s osvjedo$enjem "ja isto vjerujem u ovu Knjigu. Mora da je istinita. Spreman sam vjerovati u ovog Krista koji je u$inio ovu stvar pred mojim o$ima!"6 Ali moram podijeliti jo jedno iskustvo jedno koje je zapanjuju a demonstracija vjere i intervencije an#ela. Doga#aj je naro$ito privla$an jer se nije dogodio nekom iskusnome radniku za Krista, niti velikom kr anskom vo#i, ve mladoj djevojci koja je ljubila svoga Gospoda i znala da ju On ljubi. Za vrijeme stranih doga#aja Mau Mau u Keniji, Isto$na Afrika 1950-tih, mnogi afri$ki kr ani su bili progonjeni i mu$eni, jer su ih neki poistovjetili s, kako su neki smatrali, stranom religijom. Vo#e Mau Mau su pokuavali prisiliti sve afrikance da se zakunu, to je uklju$ivalo sramotno djelo i obe anje, da e slaviti vo#u Mau Mau. Gakui, tinejderica koja je bila jednu godinu u naoj misionskoj koli odlu$ila je da ona ne e imati nita sa zakletvom. Njezini roditelji su je mamili da odustane, a Mau Mau su joj prijetili smr u ako odbije suradnju. Zatim jednoga dana su ju ugrabili i odveli u kolibu za rituale. "Ho e li se zakleti?" pitali su. "Ne mogu" odgovorila je. "Ja sam kr anka." Pljusnuli su ju po licu. " Ho e li da umre?" A ona je rekla: "Ne elim umrijeti, znam da e me Isus izbaviti. Znam da ho e!" Nakon toga su je istukli dok nije pala na pod i onesvjestila se. Tada su vukli njezino tijelo do preko zida, jer su se tamo nalazili drugi mladi ljudi koji su bili pozvani na zakletvu. Postupno joj se svijest vra ala i s uasom je promatrala kako su ti mladi ljudi vrili to prljavo djelo i izgovarali stranu
5 6

Selected Messages, bk. 1, p. 282. Libery News, October 1969, reprinted from underground Evangelism, september 1969.

38

zakletvu. Ona je molila: "O Boe, spasi me, spasi me!" Dok je molila osjetila je snane ruke koje su je dohvatile za noge. Provukle su ju polagano ali sigurno kroz otvor na zidu. Jednom vani, polako se digla na noge, i zatim neopaeno je pobjegla do ku e kr anske obitelji gdje je bila sakrivena dok opasnost nije prola. Vladini stru$njaci su zatim pretraili kolibu i nigdje nisu mogli na i znaka o nikakvom otvoru na zidu kroz koji bi se mogla provu i. A zatim su slubenici traili od nje da prepozna svoje mu$itelje i da podigne tubu protiv njih. Ona je tiho rekla: "Ne, to ne elim u$initi. Oni nisu shvatali to su $inili. Nadam se da e jednoga dana postati kr ani!"7 Kakva vjera! Kao ona koju su imali Danijel i njegova tri druga Hebreja. Kakav duh pratanja! Poput onog kod Isusa i Stjepana. Nebo mora da je bilo beskrajno zadovoljno!

PONEKAD SE PITAM ()UDIM)

Ja nikada nisam vidio an#ela. Tako je i ne znam da sam ga vidio. Ali ponekad se pitam, jesam li trojicu od njih povezao jedne olujne no i prije mnogo vremena. Bila je to no kada sam se vozio iz San Diega u Santa Barbara-u u vrijeme najgore poplave u junoj Kaliforniji. Moja k erka Judy dvije ili tri godine stara, spavala je ve inu puta na stranjem sjedalu. Sve to se moglo dogoditi, dogodilo se ili mi se tako $inilo. Na jednom mjestu cesta je bila zatvorena, ali bilo mi je re$eno da se okrenem i nastavim putovanje nazad. U jednom gradu vozio
7

1978 Vacation Bible School Program Helps.

39

sam se jednim dijelom po vodi koja je bila tako duboka da je dopirala do farova automobila. Svuda oko mene su se nalazili naputeni auti, a moj stari Durant kojega sam vozio, zastao je ali je ubrzo iao naprijed. Ne bih mogao platiti da ga netko lepa jer sam imao 75 centi a put se oduio duplo od uobi$ajenog vremena. Pogurao sam drugi auto do servisne stanice to nije bio problem. I uskoro nakon toga, tri $ovjeka su me zaustavila i eljeli su da im pomognem gurati ih do benzinske crpke. Nisam vidio razloga da ih odbijem na koncu ne u ovoj olujnoj no i. Jer, to je bilo dva, tri sata iza pono i. Ovaj put je zahtjevao dvadeset milja prije nego to smo stigli do benzinske crpke koja je bila otvorena. A tri milje gurali smo kroz vodu koja je bila poput jezera. Ja ne razumijem kako su mi ova tri $ovjeka mogla re i gdje se nalazi cesta. Sve to sam morao raditi je da guram. Kada smo doli do benzinske crpke koja je bila otvorena i mehani$ara, ova tri $ovjeka su napunila moj rezervoar gorivom. Zatim su me upitali mogu li se povesti sa mnom do Los Angeles-a. Njihov motor u autu je bio tako mokar da su ga htjeli ostaviti na benzinskoj pumpi da se osui. To je bila najbolja stvar providnosti koja se mogla dogoditi jer ja nisam znao put do Los Angeles-a ni po suhom, a kamo li kada je poplava. Namjeravao sam i i ravno do obale, pa pokraj grada, ali sam promaio znak u oluji nisam ga vidio. Ova tri $ovjeka to$no su znala koje su ulice poplavljene i kako da ih izbjegnemo tako da se nismo morali vra ati. Jedan je izaao iz auta na jednom mjestu, a drugi malo kasnije, a tre i $ovjek je izaao upravo pred blokom Wilshire Boulevard. Od tog mjesta put mi je bio poznat. Kada mi se to dogodilo, u to vrijeme to nisam shvatio, ali $esto sam se od tada pitao nisu li ovi ljudi bili an#eli. Naravno, Bog upotrebljava i ljude. Ali ja se jo uvijek pitam! Moram vam neto re i o George Pease-u. Jednom sam mu napisao pismo. A on ga nije pro$itao na na$in kako sam ga napisao. Uvijek sam se pitao da li ga je an#eo prepravio. To je ovako bilo. Napisao sam pjesmu koja se zvala "Isuse, uzmi me za ruku". Jedne ve$eri dok sam se molio, osje ao sam bio sam pod dojmom da tu pjesmu moram tampati i da moram pitati svoju tetu za potreban novac za tampanje. Izgledalo je $udno jer sam znao da teta nema novaca za davanje. U svakom slu$aju upitao sam ju, jer sam bio pod snanim dojmom da to trebam u$initi. A ona je rekla: "Pitaj George Pease-a. Mislim da bi ti on mogao pomo i". George Pease je bio stari obiteljski prijatelj i ivio je u hotelu u Portland-u. Kada sam nazvao hotel saznao sam da je bio u Seatlle-u i tamo sam mu pisao. Sad sam znao da mi treba oko 50 dolara za sve potrebne stvari za tampanje pjesme. To je bilo u vrijeme kada nisam radio, i to je bilo vrijeme kada je 50 dolara bilo velika svota novca. I jednostavno nisam mogao dozvoliti sebi da traim 50 dolara, tako sam traio 25 a molio sam se da bi mi on poslao 50. On mi je odmah odgovorio i priloio $ek na 50 dolara. On je napisao: "Traio si 45 i za ovih 5 mi moe poslati neki primjerak pjesama. Mislim da razumijem i cijenim". Ja da sam traio 45? Moj rukopis nije najbolji, ali cifre su bile jasno ispisane i nema na$ina da 25 izgleda kao 45. Je li to an#eo izmjenio? Uvijek se pitam. Zatim, dolo je vrijeme kada sam se molio da bi an#eo otiao u

40

tiskaru i promjenio boju na otisnutom tampanom djelu. Uostalom, nisam znao neki drugi na$in na koji bi se moj problem mogao rijeiti. Problem uop e nije bio pitanje ivota i smrti. Imao sam otiskanu malu knjiicu s pjesmama. Zvala se je Tangled Threats. Moj prijatelj umjetnik napravio je neke obrube i to se trebalo tampati u jednoj vrlo osjetljivoj boji - vrlo svjetloj. I kada sam se zaustavio u tiskari, boja za obrube je ba trebala otisnuti se i sve se privodilo kraju. Ali obrubi nisu bili u toj osjetljivoj svjetloj boji, ve su bili u pretamnoj mra$noj boji. Razbolio sam se kada sam to vidio. Ali tiskar nije uvi#avao da je to neka loa stvar. Jedva da sam se usudio traiti da se to nanovo napravi. A to bi ste vi uradili u situaciji kada je sve ve bilo napravljeno? Ve ina ljudi se smatra dovoljno pametnom za stvari koje su ve napravljene. Uzmimo biblijski primjer. David se molio i plakao nad svojom bebom sedam dana i kad je beba umrla, on se prestao moliti. Ali ja nisam bio David. Otiao sam ku i, molio i plakao oko dva sata zbog ne$ega to je ve bilo napravljeno! I to se dogodilo? Da li je an#eo otiao i promjenio boje tih obruba? Ne. Ali tiskaru je ponestala boja prije nego je posao zavren. On je morao smjeati vie i to se nije slagalo. I sada dvije razli$ite boje na obrubima korica nije bilo prihvatljivo. I on se odlu$io napraviti cijeli postupak iznova. A oni su to ovoga puta u$inili onako kako sam to elio i traio od njih. Zapamtite, tisu u na$ina za rijeenje naih poteko a. &ak i kad to moe izgledati da je prekasno za molitvu. Iskustva poput tih koja sam spomenuo su mi mnogo zna$ila, naro$ito zato jer pokazuju kako je Bog zainteresiran ne samo u situacijama opasnim po ivot, ve i za naizgled neznatne stvari koje su s nama u vezi. Evo jednog drugog primjera. An#eli mora da su bili oko mene kada su mi u starosti od sedam godina izvadili krajnike u jednoj doktorskoj ordinaciji u malom gradi u. Doktor je rekao da sam umro (nisam proao kroz nikakve mra$ne tunele ili vidio svoje tjelo na stolu ili tome sli$no). Mora da su bili blizu (an#eli) onoga dana kada sam ietao nedaleko od Walla Walla College a neki ljudi su se nalazili na polju i vikali na guske ili tako neto, kada sam osjetio da je to bio vjetar pu$anih zrna koji su proli iznad moje glave. Oni mora da su bili na dunosti onoga dana kada sam imao ozbiljni automobilski udes, a proao sam bez ogrebotine. A znam da su bili pri ruci kada sam u starosti od sedamnaest godina na $udnovat na$in iscijeljen to je bio odgovor na molitve. Bilo je vrijeme kada nisam vidio an#ela. Ali drugi su pri$ali da su ga vidjeli. Na ve$ernjoj molitvi grupa je kle$ala i ja sam kle$ao. Mislio sam da je to bio plod mate. Ali petnaest godina kasnije primio sam pismo od nekoga $ije ime nisam prepoznao. Netko je bio pod utjecajem sje anja kada je vidio osobu u svjetlosti. Moram vam re i jo jedno iskustvo. Nisam znao kako ili da li su an#eli bili upleteni u taj doga#aj. Ali izgleda mi da su na svaki na$in morali biti. Dogodilo se to u gradu Portland-u. Molio sam se da neke muzi$ke plo$e napravljene u Chicago-u stignu na vrijeme da bismo ih mogli otisnuti na vrijeme prije nego otputujem na putovanje u ponedjeljak ujutro. Dola je nedjelja dan prije odlaska i one nisu

41

stigle, premda mi je bilo obe ano da e ih poslati express potom. Ali, da li ste vi ikada pokuali neto dobiti expressnom potom u nedjelju? Cijeloga jutra sam neprekidno nazivao glavni i podru$ni ured ali bez uspjeha. Oko jedan ili dva sata podru$ni ured se zatvarao, a glavni ured nije o$ekivao nikakvu poiljku iz Chicago-a. Mislim da sam bio vie zaprepaten nego li razo$aran, jer sam doista o$ekivao da moja molitva bude usliena. Ali nita se nije moglo u$initi, stoga smo se Judy i ja odvezli me#ugradskom linijom koja je postojala izme#u Portland-a i Gladstone-a, gdje se odravao sastanak Oregon kampiranja. Nakon jedne stanice na putu, dola je jedna djevojka i sjela pored mene. Ona je zadrijemala, rekla je, a zatim ju je probudila stanica, pogledala je okolo i ugledala mene. Znao sam o njoj samo to da se zove Mary. Ona je $esto dolazila u ured na programe "Mirni sat" i pomagala je kod pote kao volonter. Nita drugo o njoj nisam znao. Ona mi je rekla: "Imate paketi dolje u uredu ". Imao sam $udni osje aj da me je netko iza mojih le#a promatrao cijelog jutra. "Kakav ured?" upitao sam. A ona je odgovorila: "Expressni ured. Doao je oko jedanaest sati". Judy i ja smo sili na sljede oj stanici i vratili se u Portland, dobili plo$e, odnjeli ih tiskaru koji je te pjesme tiskao cijelu no . Ja sam ih ponio sljede eg jutra, jo se nije tiskarska boja potpuno na njima osuila. Zna$ajna stvar u svemu ovome je da je Mary bila jedina osoba na svijetu koja je poznavala mene i znala je gdje se paket nalazi. I Bog nas je spojio u istoj me#ugradskoj liniji. I opet sam zapamtio to iskustvo jer ono pokazuje da je Bog zainteresiran za sve to je s nama u vezi, bilo da to uklju$uje veliku opasnost ili je opasno po ivot. On se tako#er zanima i za sitnice u naem ivotu. Ne elim ostaviti dojam da su sva iskustva u mom ivotu naro$ita, koja su se dogodila sa ili bez an#ela. Jedva da pro#e dan da ne osje am prisutnost ovih strpljivih nebeskih bi a ili da vidim neke neoborive dokaze da su se oni blizu nalazili. Zar ne biste htjeli $itati knjigu dosta debelu, zar ne? Nije li pravo da iskustva koja sam podijelio s vama iz ivota drugih da ne uklju$e i nekoliko stranica mojih vlastitih iskustava? Znam da ponekad umaram an#ele, ali nadam se da nisam umorio vas. To sam vam samo htio re i.

DODIR AN&EOSKIH RUKU

David Duffie je drugog dana jake groznice, upravo zatraio od Daisy da do#e s velikom medicinskom knjigom i da pogleda pod naslovom bubonska kuga. Daisy je pogledala svog mladog supruga lje$nika u nevolji. "Bubonska kuga! Ne misli li da je to bubonska kuga, zar ne David?" &itala je naglas iz knjige dr$u im glasom: "Bubonsku kugu mogu prenositi inficirani glodari... Period inkubacije jedan do est dana... Po$etak bolesti je nagao, obi$no pra en visokom groznicom... Pojava prvih oteklina je na limfnim $vori ima u preponama... Op enito, sljedi oticanje limfnog

42

sistema... Bolest je endemska u predjelu jezera Titicaca... " Sve se uklapalo. U ponedjeljak David je kona$no dobio dozvolu da premjesti svoje medicinske knjige iz skladita kojeg su pustoili atakori u Puno-u gdje su bile uskladitene. U petak popodne je nastala lagana oteklina ispod ljeve ruke. Temperatura je bila 104 stupnjeva (Far). Samo jedan oblik prehlade, mislio je. Subota u no i, otekline su bile op enite, prvo je primijetio jedan lagani nagovjetaj ogrebotine na ruci i sjetio se skladita u kojem su pustoili takori. Zbog toga je on postao sumnji$av. Daisy je nastavila tiho $itati kroz suze koje su joj tekle: "Kriza nastaje izme#u petog i estog dana nakon po$etka bolesti... Moe se o$ekivati poboljanje ili pogoranje... Malo nade postoji nakon to pacijent padne u komu... Koma se produljuje do smrti". Znala je da je bubonska kuga obi$no fatalna. Ali onda, dok je $itala postojalo je malo nade. "Sulfadiazine u velikim dozama moe ponekad koristiti... Antibubonski serum ako se d na po$etku bolesti". Naravno! Antibubonski serum! Ona se jedva popela na prste. Odmah bi otpo$ela sa sulfa. Mogla bi poslati brzojav u Limu za serum. Dr. Potts e do i iz Lime i sve e biti u redu. Poslala je telegram sljede eg sadraja: "Dr. Duffie. Bubonska kuga. Poaljite antibubonski serum. Hitno. Molim odgovor." Zatim je $ekala. &ekala je na serum, $ekala je da groznica padne. &ekala je da Dr. Potts do#e. Na sve je $ekala. Nedjelja je prola i ponedjeljak. Utorak ujutro jo uvijek ni rije$i. U me#uvremenu je u$inila sve to je mogla. Ali nita nije snizilo groznicu ili olakalo bol. Utorak popodne izgleda da je nastala promjena. David je bio tii i imao je manje bolova. &ak je malo mogao spavati. Izgledalo je da je kriza prola. Daisy je bilo lake dok nije shvatila to sve to zna$i. Promjena uop e nije bila na bolje. David je po$eo padati u komu. Sada je poslala drugi telegram. Ovog puta je posebno platila da bi ga uru$ili na ku nu adresu Dr. Potts-a i da bi on to osobno potpisao (kasnije je saznala da prvi telegram uop e nije dobio a drugi je odmah uru$en na njegov dom i potpisala ga je njegova sluavka. Dr. Potts nije bio kod ku e a djevojka je stavila hitni telegram na vrh police gdje ga je doktor naao nakon dva dana). Srijeda ujutro, David nije mogao jesti niti gutati. Teko ga je bilo dignuti. Uskoro je bio sasvim u nesvjesti. U 14,00 sati osoblje klinike se sastalo na naro$iti molitveni sastanak za svog doktora. I zatim je Noel medicinski tehni$ar argentinac, krenuo u svom malom fordu u srednju kolu udaljenu sedam kilometara. On e dovesti grupu propovjednika i u$itelja na naro$iti molitveni sastanak i na miropomazanje. Daisy je u 14,00 sati sjedila kod Davidovog kreveta. Jedva ga je $ula da die. Primijetila je da se teku ina po$ela stvarati u njegovim plu ima. Rije$i 23 Psalma su joj prole kroz glavu: "Pa da mi je i dolinom smrti pro i, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom". Ali u svom o$aju nije mogla a da se nijemo ne pita: "Da li je Bog sa mnom u ovom trenutku? &uje li me? Zato, o zato On ne poalje pomo ?" U tom je trenutku $ula kucanje na vratima. Bio je to Marcilino koji je rekao da je u klinici hitan slu$aj. Pacijent je krvario, a Noel je otiao. Moe li ona do i da pomogne? Rekla je Marcilino-u da sjedne kraj kreveta i dri ruku na Davidovom pulsu i da ju

43

odmah obavijesti ako bude ikakvih promjena. Odmah je pourila. Hitan slu$aj je bio ozbiljan i trebalo je vie vremena nego to je o$ekivala. &etrdesetpet minuta kasnije vratila se natrag u ku u. Marcilino je sjedio na sofi u dnevnoj sobi, nonalantno listaju i !asopis National Geographic. Bila je ogor$ena i uplaena. Sve skupa. Zato obi$no pouzdan Marcilino nije posluao njezine upute? Zato je u dnevnoj sobi? Je li straan trenutak doao dok je ona bila odsutna? Mladi je poptuno mistificirao njezino izlijevanje raspoloenja. Okljevaju i, pokuao je objasniti zbog $ega je napustio lije$nika. " Doktor mi je rekao da idem van", kazao je jednostavno. "Doktor ti je rekao?" Sada se guila. " Doktor nije pri$ao dva dana!" Nije mogla re i ni jednu rije$. Dr$u i gurnula je zatvorena vrata, prestraena pri pomisli to bi u sobi mogla na i. Krevet je bio prazan, pred ormarom je stajao David potpuno obu$en sa stetoskopom u ruci! "Davide Duffie to radi?" upitala je. "O, mislio sam da bi bilo dobro obi i kliniku", rekao je prijatno. "Nisam vidio pacijente nekoliko dana, zar ne? Koji je danas dan?" Kada je grupa u$itelja i propovjednika stigla na naro$iti sastanak i miropomazanje oko tri sata, bili su u klini$koj sobi za savjetovanje na naro$itom sastanku zahvalnosti. Dr.Duffie je sjedio za stolom. Pogled na Marcilinove briljive biljeke otkrivaju ovo: "2,20 doktor se okrenuo u krevetu. 2,25 pitao me je to elim i rekao mi je da mogu i i". Bilo je 2,20 kad je Noel stigao u kolu s tim loim vijestima. Ljudi su odmah kleknuli na molitvu.1 A gdje je an#eo u ovoj zna$ajnoj pri$i ozdravljenja? Dovoljno zanimljivo je to $itamo od Bojeg sluge: "Kristova $uda za one koji stradaju i koji su u nevolji, postignute su silom Bojom slubom an#ela i kroz slubu an#ela - Njegovih nebeskih vjesnika. Svaki blagoslov dolazi do nas od Boga".2 U slu$aju David-a i Daisy Duffie sva ljudska pomo je zakazala. Telegrami nisu pomogli, lijek nije doao, lije$nik iz Lime nije doao. Lije$nik u nesvjesti i njegova o$ajna ena nisu bili sami. Oni nisu bili bez pomo i. Dodir an#elovih ruku, upravljane velikim lije$nikom, ozdravile su Davida u trenutku. Iskustvo dje$aka Nondisa iz Nove Gvineje je isto zna$ajno, iako vrlo razli$ito. Kada je vjesnik upao u selo Papua s vje u da se vladina patrola pribliava, ljudi su se razbjeali u strahu. Nikad ranije nisu vidjeli bjele ljude jer nisu imali prilike. Majke su $epale svoje bebe i svatko mlad i star nestao je u grmlju ili gore u planinu. Svatko osim Nondisa. On nije mogao jer je bio deformiran od gube. Tako, kada je patrola vojnika dola u selo, nala je prazne kolibe, vatra je jo gorjela i Nondis-a. Ako moete, zamislite njegov uas, kada se $udni bijeli $ovjek s velikim eirom nagnuo nad njim i po$eo ga pregledavati. U toku jednog tjedna, dje$ak koji nita nije znao osim svog svijeta, bio je stavljen u $udnu letjelicu i odnesen u leprozarij na obali. Tamo su ga operirali, stavili mu gips od tabana do
1 2

Frances Daisy Duffie, as told to Martha Duffie, in the Youth's Instructor, April 20, 1965. The Desire of Ages, p. 143.

44

bokova. Zamislite ok koji je zbog svega ovoga doivio. Nije imao prijatelje, nitko nije razumio njegov jezik. Dan za danom sjedio je sam na svom krevetu, nesposoban $ak i da se hrani, jer su mu ruke bile deformirane. U tom stanju ga je naao pastor adventista i oni su se sprijateljili. Donosio mu je hranu i odje u i polagano je Nondis nau$io govoriti pidgin. Sada mu je pastor mogao govoriti o Isusu koji je ozdravljao paralizirane i lije$io gubavce. Rekao mu je da je Isus isti i danas. A dje$ak je vjerovao. Tri mjeseca nakon to su mu dali gips, skinuli su ga. Njegovi zglobovi su jo uvijek bili slabi i drhtavi. Njegova ljeva noga je bila u stranim $irevima. Bilo je to o$ajno razo$aranje. Sada bi morao ponovno u gips, ovoga puta za est mjeseci. Ali pastor ga je hrabrio da vjeruje i ima povjerenja. Rekao mu je da ga Isus jo uvijek moe iscijeliti. Nondis je vjerovao da je to istina i nastavio se moliti. Drugog ponedjeljka u no i nakon to su Nondisu dali drugi gips sanjao je san. U ovom snu visoki $ovjek u sjajnoj bijeloj odje i stajao je kraj njegovog kreveta i rekao mu: "Nondis, vrijeme je da se digne iz kreveta". On je odgovorio: "Ne mogu, pogledaj me!" Ali veliki je $ovjek odgovorio ljubazno: "Moe! Prui mi ruku". Nondis je ispruio svoju ote enu ruku a $ovjek je rekao: "Ne! Otvori aku." "Nemogu e. Vidi, moji ivci su izumrli i ruka mi je trajno deformirana". To je nau$io od doktora koji su tako govorili. "Ako se uhvati za moju ruku tvoja e oja$ati". I u snu je bilo tako. Zatim je $ovjek u bijelom ljubazno rekao: "Sada do#i, digni se iz kreveta". I tako u snu Nondis je prebacio noge preko strane bolni$kog kreveta i stao na njih. "Hodaj". I on se proetao po odjelu. Zatim se vratio do svog kreveta i $ovjek u snu mu je rekao: "Dugo vremena si bio bolestan do trenutka kada si povjerovao. Jo uvijek vjeruje u mene i tvoja vjera je nepokolebljiva. No as uzimam od tebe tvoju gubavost i iscjeljujem te da se moe kretati. Sada elim da radi za mene". Nondis je rekao da ho e, zahvalio se od srca $ovjeku koji se okrenuo i napustio sobu. Nedugo iza toga dje$aka je probudio zvuk pacijenta koji je vikao u pomo . Sestra je dola i upalila svjetlo iako je ve skoro bio dan, Nondis je odlu$io moliti se. Usred molitve sjetio se svoga sna. Otvorio je o$i i jedva da je vjerovao onome to je vidio. Njegovi prsti su bili ravni, otvarao je ake nekoliko puta. Bilo je lako, bez poteko a. Ispitao je svoje iskrivljene ruke i mogao ih je pokretati. Sljede e to je osje ao bile su noge. Ugodno je bio okiran kada je otkrio da je gips bio polomljen. Sve ozljede su bile iscjeljene, zglobovi $vrsti i jaki. Presretan je isko$io iz kreveta i pao na koljena. Kako da se dovoljno zahvali svom Gospodu? Kada je medicinska sestra prolazila pored sobe, Nondis ju je pozvao i pokazao joj svoje ruke i noge. Sestra je bila zaprepatena vidjevi Nondisa da stoji. Sestra je pozvala druge pacijente da do#u i vide. Uzbu#eni svi su se gurali oko njega. Neki su rekli da nije smio odstraniti gips. Kada je doktor doao objasnio je, rekavi im da je to Nondisu bilo potpuno nemogu e odstraniti gips jer se on nije mogao sam ni hraniti. Doktor je pregledao dje$aka i rekao: " Mislim da je tvoj Bog imao neto u vezi tvog ozdravljenja". Rentgenski snimci njegovih nogu su bili jasan dokaz ovog iscijeljenja. Analiza krvi je bila negativna, Nondis je bio $ist da se vrati ku i. On je

45

rekao svom lije$niku: "Bog je rekao da trebam raditi za Njega, ali ja stvarno ne znam kakav posao trebam raditi. Moete li mi vi dati neki posao?" Tako su Nondisa stavili da radi u odjelu za fizioterapiju. To je bio po$etak. Uskoro su ga premejstili u adventisti$ku bolnicu gdje se krstio, oenio s prekrasnom kr ankom Rebekom.3 Da, an#eli su $esto poslani sa zadatkom iscjeljenja. Ali nekada je Veliki Lije$nik tako pokrenut suosje anjem da on to $ini sam osobno.

ONI ISTO BRINU

Obitelj Wyman je bila u Calcutta-i kada je Ruth bila tri godine stara.Ona se ne sje a nita od tog iskustva u kojem je i ona bila uklju$ena. Ali evo pri$e koju su ispri$ali njeni roditelji. ivjeli su na zadnjem katu jedne ku e. Njezini roditelji su imali zakazani biblijski sat s obitelji koja je ivjela dolje na prvom katu. Te ve$eri iz nekog razloga nisu imali nikoga da pri$uva djete. Budu i da su ivjeli u istoj zgradi Ruth su ostvaili samu i tu i tamo bi doli provjeriti je li sve u redu. Me#utim, prije nego to je prou$avanje zavrilo $uli su buku izvan stana, izali su na stubite vidjeti to je. Tamo na dnu stepenita je bila mala Ruth s jednom rukom podignutom u zraku kao da nekog dri za ruku. "Kako si dospjela tu?" eljeli su znati. A ona je rekla: "An#eo me doveo."1 Ruth se ni$eg nije sje ala. Ona zna samo ono to su joj roditelji rekli. Svaki roditelj zna da djeca ponekad imaju bujnu matu. Ali za trogodinjaka ne bi bilo nita neobi$no savladati stepenice. Me#utim ove stepenice,
3 1

Ritchie Way in Adventist Review, February 23, 1978. Related to the author by Ruth Elliot

46

rekli su Ruth, bile su u potpunom mraku a to bi bilo opasno za dijete. Je li se to stvarno dogodilo ili je to bila dje$ja mata? Ne znam. Ali jedno je sigurno; tako neto bi u$inio an#eo ako je dijete bilo u opasnosti. An#eli dok nama slue, ne $ine nezahvalnu slubu. Oni jednostavno ne izvravaju zadatak. An#eli se brinu. An#eli vode izvjetaj o naim molitvama, naim suzama.2 Ako pla$emo u obeshrabrenju, oni prestaju pjevati.3 Prva suza pokajanja zbog grijeha ih raduje.4 I sluajte ovo: " An#eli slave, nalaze radost u pokazivanju ljubavi, neumorni su u budnom straenju kod dua koje su pale i nisu svete. Nebeska bi a nastoje pridobiti srca ljudi, donose svjetlost iz dvorova odozgo na tamni svijet, njenom i strpljivom slubom pokre u ljudski duh da bi doveli izgubljene u zajednicu s Kristom koji im je blii nego to oni misle".5 Razmislite o tome. An#eli rade da nas dovedu u zajednicu s Kristom, $ak tjeniju i bliu nego to moemo misliti. Kakva nesebi$nost? Zbog $ega su an#eli tako zainteresirani za nas? "Za ovu mrljicu od svijeta nebeski svemir pokazuje svoje najve e zanimanje, jer je Isus platio neograni$enu cijenu za due njegovih stanovnika."6 An#eli se brinu jer se Isus brine. Isus se dovoljno brinuo, jer je umro za nas. Re$eno nam je kada je vijest o padu $ovjeka stigla na nebo, "an#eli su bili tako zainteresirani za spasenje $ovjeka da se me#u njima nalo onih koji bi se odrekli slave i dali ivote za palog $ovjeka". Ali "prijestup je bio tako velik da ivot an#ela ne bi mogao isplatiti dug. Nita osim smrti i posredovanja Bojeg Sina ne bi mogao platiti dug i spasiti izgubljenog $ovjeka od beznadne propasti i alosti."7 An#eli se tako#er brinu. Da li je onda $udno da su an#eli ljubazni? Nije $udo da se raduju obavljaju i za nas ono to mi ne moemo u$initi za sebe dobre stvari, promiljene stvari, potrebne stvari. Uhvatiti ruku malog djeteta u opasnosti ili napuniti sanduk za drva drvima eni koja to nije mogla sama u$initi. To se dogodilo u maloj kolibi u Anchorage na Aljasci, jednog hladnog jutra u velja$i. Gospo#a Louise Dubay je bila sama i tako strano uko$ena da nije mogla hodati bez primjene hladnotople terapije na njezinim nogama. Koliba se zagrijavala tednjakom na drva. Ona je imala mnogo prijatelja, ali toga jutra iz nekog razloga nitko se nije sjetio posjetiti ju i donesti joj novu zalihu drva. Ona nije mogla nikoga zvati, jer u to vrijeme nije imala telefon. U svom o$aju, po$ela se naglas moliti. Nikada ranije se nije tako arko molila. Ali nitko nije doao. Kona$no i posljednje drvo je izgorjelo i vatra se po$ela gasiti. Bilo je 30C ispod nitice. U kolibi je naglo postalo hladno i ona je znala da iako je zati ena s pokriva$ima uskoro e se smrznuti do smrti ako netko ne do#e i donese joj drva. Nastavila je s molitvom ali nitko
2 3

The Acts of the The Apostles, p. 561 Early Writings, p. 39 4 My Life Today, p. 307. 5 The Desire of Ages, p. 21. 6 Ellen G. White in Review and Herald, November 22, 1898. 7 Early Writings, p. 127

47

nije dolazio. Zatim se po$ela moliti na drugi na$in. Rekla je Gospodu da ako je Njegova volja da se smrzne i umre, neka tako bude, ona je spremna. Nekako u to vrijeme otvorila su se vrata kolibe imala je samo jedna vrata i uao je unutra visok mlad mladi nose i u rukama drvo za loenje. On nije bio obu$en kao to se ve ina ljudi obla$i na Aljasci za vrijeme zime. Imao je crni eir i crni kaput. Stavio je drvo u sanduk za drvo i nastavio je loiti vatru u pe i. Kada se vatra dobro razgorjela napunio je veliki $ajnik vodom i stavio ga na vatru. Za svo to vrijeme izgledalo je da dri lice okrenuto da ga ona ne bi mogla vidjeti. Okrenuo bi se tu i tamo kada je iao van vra$aju i se s drugim drvim u rukama. Ona jo uvijek nije mogla vidjeti njegovo lice niti je on izgovorio rije$. Prirodno da gospo#a Dubay je bila u strahopotovanju zbog svega toga a jo vie jer nije mogla govoriti. Ona je samo sjedila tamo, gledala na njega, eljela ga je pitati je li on an#eo, a bila je uplaena u$initi to. Kona$no postavila mu je to pitanje u mislima bez izgovaranja glasnih rije$i. I kada je tako u$inila, on se okrenuo prema njoj, nasmijeio se i potvrdio glavom. Njegovo je lice bilo tako plemenito, kae ona, da je znala da on nije s ovoga svijeta. On se okrenuo, otvorio vrata i izaao a da nije izgovorio ni rije$. Ona je jedno vrijeme tako sjedila kao okamenjena. Kona$no je razmiljala: "Ako je On an#eo poslan od Boga, vani u snijegu ne e biti nikakvih tragova oko vratiju". Stoga se prisilila iz sve snage othramati do vrata, otvorila ih i pogledala na snijeg u kojem nije bilo tragova. Niti je na snijegu bilo tragova niti okolo pod strehom gdje je imala drva. Snijeg je bio savreno ravan i gladak kao to se uvijek deava nakon me ave.8 "U nebeskoj koli... svaki spaeni e razumjeti slubu an#ela u njegovu vlastitom ivotu. An#eo koji je bio njegov $uvar od najranijih trenutaka, an#eo koji je $uvao njegove korake i $uvao njegovu glavu u vrijeme nevolje, an#eo koji je bio s njim u dolini sjena smrtnoga, an#eo koji je zabiljeio mjesto njegovog po$ivanja; bit e prvi koji e ga pozdraviti u jutro uskrsnu a kakav e se to razgovor voditi s njim da se sazna povijest boanskog uplitanja u osobni ivot i nebeska suradnja u svakom ljudskom radu."9 Ja to jedva $ekam. A vi?

As told by Mrs. Louise Dubay to C.F. O'Dell, in Review and Herald, December 22, 1955.

48

DODIR RUBOVA
Nijedna knjiga koje bi ljudske ruke pripravile ne moe obuhvatiti sve izvjetaje o aktivnosti an#ela za pale ljude. Svuda okolo ove planete ovi nebeski prijatelji dvadeset$etiri sata na dan tite, vode, tjee, ohrabruju usvojenu djecu Kralja. Samo ponekad smo u prednosti vidjeti ih. Tiho, neopaeno ljudskom oku, oni biljee molitve pokajanih grjenika, jo uvijek nesavrenih svetaca. A tada vo#eni od Boga upotrebljavaju svoju nevjerojatnu silu da izmjene okolnosti, da snize planine teko a ili da nas ohrabre i oja$aju u naem $ekanju. Nae molitve su usliene. Ali, jesmo li svjesni koliko $esto su u to uklju$eni an#eli? Biti e potreban zapanjuju i mir vje$nosti da nam se ispri$a cijeli doga#aji ovih nebeskih bi a koje rijetko vidimo. Na ovim stranicama moemo samo dodirnuti rubove. Ali sada pregrt izvjetaja onoga to Bog $ini uz pomo an#ela kada se molimo. Dvogodinji Ray se izgubio u polju kukuruza. U blizini se nalazila rijeka, jezero i potok. Uskoro se mra$ilo i skoro dvadeset ljudi se pridruilo potrazi; ali nisu nali nikakav trag o dje$aku. Njegova majka se molila: "Pomozi nam Gospode, pomozi nam da ga na#emo prije nego to padne mrak". Kona$no bespomo ni neznaju i to uraditi, njegov otac je ispustio uzde niz vrat stare kobile Nellie,
9

Odgoj, p. 305

49

uhvatio se za sedlo i glasno zavapio Gospodu: "O, Gospode vodi ovog konja do Ray-a". Odmah zatim ona je pola hitrim kasom du obale potoka. Oko $etvrt milje na sjeveru do potoka se nalazila jedna rupa. I ovdje je napustila potok i ila je stazom do polja. Tu se kobila zaustavila i bila je mirna kao da ju je nevidljiva ruka zako$ila. Nellie se okrenula i krenula ravno u gutaru. Nalazili su se oko dvadeset stopa od Raya, kada ga je njegov otac ugledao. Ali konj se nije zaustavio do god ga nije dodirnuo. On je tamo mirno sjedio igraju i se listovima kukuruza. Lice mu je bilo zamrljano od suza ali je bio neozlje#en. Otac je kleknuo do njega i zahvalio se Bogu. Zatim je stavio Raya na sedlo i sjeo iza njega. Dok je konj galopirao on je vikao: "Nali smo ga, nali smo ga". I sretni ljudi koji su sudjelovali u potrazi prenosili su vijest jedan drugome. Dok ga je majka presretna uzimala sa sedla, on je vikao: "Mama, velika ma$ka! Velika ma$ka!" Mnoge divlje ma$ke su se nalazile u jugoisto$noj dravi Missouri te 1939. godine. Da li je mogu e da je dvogodinji dje$ak bio u drutvu divlje ma$ke dva sata? Njegova majka tako misli. On je danima govorio o velikoj ma$ki. Ray je zapamtio doga#aj iz svog djetinjstva, ali jednoga dana e mu an#eo $uvar ispri$ati to se stvarno dogodilo.1 Ruth Gibson je u ljetu 1977. godine bila sama nekoliko dana dok je njezin mu Fred prisustvovao sastanku. On je bila malo nervozna to je sama u ku i preko no i, naro$ito zbog toga to je susjedna ku a bila nedavno oplja$kana. Osim toga Gibsonovi su imali razbijeni prozor koji jo nije bio popravljen. Ali prve no i se molila, ugasila je sva svjetla i otila spavati u pola devet. Sljede eg jutra susjedi su je pitali: "Kakvo je to drutvo bilo kod vas sino ?" Ruth je objasnila da nije bilo nikakvog drutva, da je ona ugasila sva svjetla i otila rano spavati. Njezin susjed je rekao: "Pogledao sam na vau ku u nekoliko puta sino i sva je bila u svjetlu. Izgledala je osvjetljena kao da su sva svjetla bila upaljena. Pomislio sam: 'Mora da imate veliko drutvo.'" Tko je upalio sva svjetla? Je li bila u nekoj opasnosti? Da li je ona imala drutvo kojeg nije bila uop e svjesna? Jesu li uop e svjetla u ku i bila upaljena? Ili su njezini susjedi vidjeli svjetlost koja je odsjajivala od Rutinog an#ela $uvara? Jednoga dana ona e to saznati.2 Bilo je to 1953. godine kada se odravala evangelizacija u Reno, Nevada. Iznoenje biblijskih istina kao to se to nekada doga#a, poti$e protivljenje i evan#elist iz jedne druge drave je pozvan da pokua sprije$iti djelovanje naih sastanaka. Jednog jutra evan#elista posjetitelj je objavio na radiju da e on stvarno raskrinkati Adventiste sedmoga dana na svom predavanju te ve$eri. Dva vjernika nae grupe prisustvovala je njihovom sastanku. Oni su doli kada su se pokazivale neke slike. Ali ubrzo je bilo o$ito da neto nije bilo u redu da se neto bilo dogodilo pastoru i evan#elisti. Kada je evan#elista ustao da govori: izgledao je zbunjen i bolestan. Jednostavno je pro$itao nekoliko stihova i sjeo a da nije spomenuo adventiste sedmoga dana. Sljede eg dana su saznali da kada su dva
1 2

Barbara Huff in Adventist Review, March 29, 1979. Related to the author by Ruth Gibson

50

naa $ovjeka ula, govornici za propovjedaonicom su ih prepoznali. Oni i polovina vjernitva nisu vidjeli dvojicu ve estoricu. Ova druga $etvorica su bili snani ljudi i propovjednici su se uplaili to bi se moglo dogoditi ako spominju adventiste. &udno je da je druga polovina vjernitva vidjela samo dva $ovjeka. Mnogi od onih koji su bili prisutni te ve$eri osvjedo$ili su se da su Boji an#eli posredovali i dvadeset dvoje od onih koji su tamo bili, ustvari nastavili su dolaziti na nau evangelizaciju.3 Protivljenje nije problem za Boga niti ga to iznena#uje. Bilo kakva opasnost, bilo kakva teko a, pripravljen je izlaz za to. I Njegovo posredovanje nije nikada u krivo vrijeme. Jack Circle, pomo nik kapelana u jednoj od naih bolnica, kasno jednoga dana je zaustavio poslovni $ovjek $lan crkve i rekao da je u nevolji. Jack je rekao: "Hajdemo u moj ured moliti se za to". Poslovni $ovjek je objasnio da mu je neophodno potreban novac da isplati radnike. On e za tjedan dana imati potreban novac, a on bi ga trebao sutra. "Koliko ti je potrebno?" upitao je Jack. "Trebam 24,700$". To je bilo mnogo novaca za koji su se molili. Jack mu je dao telefonski broj nekoga tko bi mu mogao pomo i s manjom svotom. Ali to ne bi rijeilo problem. Jack je otvorio Bibliju i pro$itao: "A moj e Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vau potrebu", Filip 4,19. Dva $ovjeka su skupa klekla i s vjerom se oslonila na obe anje. Zatim je Jack morao oti i na molitveni sastanak a poslovni $ovjek ku i. On je pokuao nazvati broj koji mu je Jack dao ali nitko se nije javio. Izgledalo je da nema izlaza u njegovoj dilemi. Zatim je telefon zazvonio. Pozvao ga je prijatelj sa sjevernog djela zemlje. Rekao mu je: "Prije trideset minuta imao sam dojam da ti je potreban novac". A zaprepateni $ovjek je rekao: "Prije trideset minuta smo se Jack Circle i ja kle$e i molili u njegovom uredu oslanjaju i se na Boje obe anje da 'Bog ispuni svaku vau potrebu'". Prijatelj mu je rekao da je on prodao neke ure#aje za 21.700$ a da jo ima 3.000$ zaparanih u sefu. Svu svotu odmah e mu poslati. Nepotrebno je re i da su obje strane s telefona bile duboko impresionirane. Prijatelj koji ga je nazvao bio je lije$nik ateista i kasnije je rekao: "elim znati zato je Bog upotrijebio mene kao odgovor na molitvu?"4 Da li bi bilo krivo misliti da Bog i njegovi an#eli imaju zadovoljstvo da nas izvla$e iz problema na tako osvjeavaju i na$in? Na Pine Springs ran$u je ponestalo vode. Dvijestotine juniora je potroilo mnogo vode. Obiteljski kamp se sada pove avao a troili su mnogo manje. Cisterne koje su se punile iz planinskih izvora se nisu punile, sada su bili skoro prazne. Ako ne bude skoro kie kamp e se za dva tjedna morati zatvoriti prije svretka sezone. Oni koji su bili u obiteljskom kampu revno su se molili za kiu. Sljede eg dana pojavili su se oblaci, i palo je par kapi kie nedovoljno da popravi situaciju. U
3 4

Pacific Union Recorder, February 16, 1953. Related to the author by Jack Circle.

51

petak nave$er nakon logorske vatre kamperi su se opet skupili na molitvu. Zato Bog nije odgovorio na njihove molitve? Trebaju li one biti odre#enije? Trebaju li oni postaviti odre#eno vrijeme? Trebaju li traiti Boga da poalje kiu do ponedjeljka ujutro? Ho e li to biti vjera ili pretpostavka? Odlu$ili su da ne e re i Bogu na koji na$in da odgovori na njihove molitve, ve jednostavno su predali stvar u Njegove ruke. U tom duhu su se molili. I kada su se digli s koljena, netko je potr$ao da provjeri cisterne to su $inili ve svakih nekoliko sati. Drugi su poelili jedno drugome laku no . Iznenada je odzvanjao uzvik kampom: "Voda! Voda je u cisternama!" Oni koji su zadnji naputali molitveni sastanak su tr$ali do cisterni. Jo dok su tr$ali mogli su $uti zvuk vode koja je proticala. Netko je uzviknuo: "Cisterne su pune teku e vode!" Prije pet sati te cisterne su bile prazne sada su bile pune teku e vode. O$ito da kia nije samo jedini na$in na koji Bog moe napuniti cisterne vodom!5 Osnovna kola crkve adventista sedmoga dana u Vacaville, California upravo se preuredila. Preuredili su sve osim drvenog crijepa. Fondovi su se iscrpili i nisu imali novaca za to. Potreba je bila velika, jer se pribliavala sezona kie. Mala djeca u razredu Kay Buzelli zapamtila su Isusove rije$i: " to je ljudima nemogu e Bogu je sve mogu e". Oni su vjerovali da su te rije$i istinite. Danima su se molili za crijep. I rano tog rujanskog jutra na satu biblijskog prou$avanja Karen se je molila: "Dragi Isuse molimo te budi danas s nama. Pomozi nam da neto u$inimo za blinje i pokaemo im svoju ljubav. I molimo te, dragi Boe, nemoj zaboraviti da se pobrine za nau kolu." A zatim se dogodilo. Cesta je bila tako daleko koliko si mogao baciti kamen. I iznenada se za$uo veliki "bum", kad je guma divovskog kamiona eksplodirala. Sedamnaestero poplaene djece je ugledalo veliki kamion koji je skrenuo na put dolaze eg prometa. Ali ovi mali ljudi vjerovali ili ne, nisu istr$ali van ili do prozora da vide to se doga#a. Jedan od njih je rekao: "Hajdemo se moliti da nitko ne bude ozlje#en". I sedamnaestero djece je kleknulo u krug sa svojom u$iteljicom i molilo je dok se je vritanje, lupanje, udaranje, sudaranje svi zvuci ozbiljne nesre e nastavilo sluati. Njihova molitva je bila usliena iako su se jo molili. Veliki kamion se prevrnuo i istresao svoj sadraj uz rub ceste. Mali kamion$i u kojem se dvogodinji dje$ak vozio sa svojim ocem se prevrnuo i prizemljio (zaustavio) u potoku kraj kole. Ali nije bilo ozbiljno ozlje#enih, $ak su novine koje su o tome pisale rekle da je to $udno. Ali $ekajte! to je sadravao onaj veliki kamion koji se zaustavio uz rub ceste? Drveni crijep! I to drveni crijep boje koja je bila potrebna koli. Izlgedalo je da se drveni crijep rasuo svuda okolo, nitko nije imao volju pokupiti ga. &lan kolskog odbora koji se nalazio tog trenutka u koli je pregovarao s predstavnikom osiguranja da ga otkupi za vrlo malu svotu novca. Djeca su ga pokupila i vrlo uredno poslagala. Krov je paljivo popravljen prije dolaska kia. A drveni crijep koji

B.J., as told to Maria Anne Hirschmann, in Insight, August 24, 1971.

52

je preostao, prodan je za 300$ dobitka.6 Bi li netko mogao re i djeci iz Vacaville da Bog ne odgovara na njihove molitve? Dave i njegova ena Grace su se probudili usred no i zvukom zvona na vratima. Tko bi to mogao biti? Dave se spustio u prizemlje do vrata. Tamo nije bilo nikoga. Pogledao je niz ulicu i vidio je $ovjeka koji je stajao ispred susjedove ku e okre$u i se i gledaju i njega. Zatim je $ovjek otiao niz ulicu i nestao. Sljede e no i u tri sata ujutro opet je zvono zazvonilo. Ovoga puta je Dave bio oprezniji i ostavio je lanac na vratima zaka$en i kroz odkrinuta vrata je upitao: "Tko je?" Muki glas je odgovorio: "Traim Johna Smitha da li tu stanuje?" Dave je odgovorio: "Ne, ao mi je ne ivi ovdje, laku no ". Nije znao je li to ista osoba od prole no i, ali naravno da je sumnjao da bi mogla biti. Nekoliko slijede ih no i ni Dave ni Grace nisu dobro spavali. Njihov mali pas kojeg su drali otraga u dvoritu, lajao je vie nego uobi$ajeno. Dave je pogledao kroz prozor i vidio $ovjeka koji je bio obu$en kao $ovjek kojeg je vidio prve no i. Prolo je pet ili est nemirnih no i i oni su postali osjetljiviji sljede ih no i. Petak ujutro su ustanovili da je prozor bio razbijen u toku no i. Svi prozori na prvom katu imali su reetke, ali rolete na tom prozoru su se nalazile izme#u reetki i okvira, tako da $ovjek koji se uljao nije mogao vidjeti reetke. Zabrinutost se vidjela na njihovim licima dok su pourivali djecu da odu u kolu. Dave je otiao po djecu tog popodneva da ih dovede iz kole. Dok je on skretao na njihovu cestu, vidio je $ovjeka obu$enog poput onog prvog kako hoda prema njihovoj ku i. Pustio je djecu van i rekao im je da odmah u#u u ku u. A on je iao oko ku e i naao se nasuprot $ovjeku. Ali $ovjek ga je spazio i otiao je niz ulicu pet, est ku a dalje. to bi mogao on tu traiti? Nije imao dokaza da je to isti $ovjek. Da li bi ga mogli uhapsiti - zbog $ega? David nije htio uzbu#ivati Grace. Rekao joj je da ima obaviti neke posjete i da e se vratiti za jedan sat. Pola sata kasnije Grace je $ula se otvaranje stranjih vratiju i da netko ulazi. Ona je mislila da je David neto zaboravio i otila je vidjeti moe li mu pomo i. Na njezino zaprepatenje nala se licem u lice s nepoznatim $ovjekom. On je rekao: "O, zdravo, kako ste svi?" I zaustavio se tamo gdje je bio. Grace je pokuala ostati hladna iako nije bila i rekla je: "Dobro smo". Zatim se nemarno uputila prema njemu, a on zate$en i zaprepaten izaao je kroz stranja vrata koja je ona zaklju$ala. Bila je u panici. A to su David i Grace mogli u$initi? &ovjek je sada otiao. Vjerojatno su mnogi ljudi obu$eni u crni kaput i eir. Te ve$eri nakon to su djeca bila u krevetu, revno su se molili da ih an#eli sve zatite. Te no i je pas opet lajao. David je vidio istog $ovjeka kako hoda, i zatim je sve bilo mirno. Subotu ujutro su se probudili malo kasnije, jer im je nedostajao san. Iznenada je Grace rekla: "David, osje am cigaretni dim, netko mora da je bio u ovoj ku i". David je osjetio isto i po$eo je istraivati po ku i. Netko je morao jo uvijek biti tu u ku i. Netko je jo uvijek bio tu i leao je na stepenicama. David je pozvao policiju: "Imamo provalnika u ku i. Lei na stepenicama. Ne znamo je li pijan, je li
6

Related to the author by Kay Buzelli

53

zaspao, je li bolestan ili mrtav. Molim vas pourite!" Nervozno su $ekali to e se sada dogoditi. Ho e li $ovjek do i gore, je li mrtav. Minute su izgledale poput sata. A zatim su se pojavila patrolna kola i David je otvorio vrata policajcu: "Evo $ovjek lei na stepenicama, mora da je pijan ili drogiran kada je tako zaspao na stepenicama". Policajac ga je obasjao baterijom. "Taj $ovjek ne spava. On je budan". Zatim je rekao $ovjeku: "Tu je policija, digni se, prui ruke otraga". On je ustao, stavili su mu lisice na ruke i odvezli su ga. &ovjek je priznao da se uljao oko ku e oko dva mjeseca. Ne bi znao re i zato. Rekao je da je bio gore na katu, gledao je u spava e sobe kada je $uo da se David i Grace bude. On je krenuo niz stepenice i tada iz nekog razloga ni sam ne zna kojega legao je na stepenice i ostao tamo dok policija nije dola i rekla mu da se digne. Policajci su bili zaprepateni. Nisu mogli razumjeti ali David, Grace i djeci nije bilo $udno. Vjerovali su da mu je Bog zapovjedio da legne i da su ga an#eli drali tako dok policajac nije doao.7 Ovaj izvjetaj je vie od ljuske oraha zar ne? Ova pri$a o Jimu koji je neshva aju i nosio depni digitron kojega je gledao u trgovini s ostalim kupljenim stvarima. Kada je doao do auta bacio je svoje pakete na prednje sjedalo i jedan od paketa je skliznuo na pod i dok se nagnuo da ga podigne, vidio je ispod digitron. Svakome tko bi to vidio izgledalo bi naravno da je pokuao sakriti ga. A netko je ba to i promatrao. Upravo u tom trenutku, vlasnik trgovine je otvorio vrata i traio od njega da iza#e van. Uhapsili su ga zbog kra#e. To je bio teak udarac. Jim i njegova obitelj su bili novi u gradu. Njegov posao i ugled su bili u pitanju. Sljede eg dana je on skupio hrabrost da ispri$a Janine to se dogodilo. "To je tako glupo. Tako glupo" rekao je. Osje ao je da mora priznati krivicu. Na kraju krajeva digitron je bio kod njega kada su ga uhapsili. Nitko ne bi bio zabrinut zbog toga je li on mislio da ga uzme ili ne. Pozvali su ga pred suca sljede eg petka i pro$itana je optuba. Napravljene su uobi$ajene formalnosti, a kada ga je sudac upitao ima li on to kazati, objasnio je to se dogodilo. Sudac ga je prekinuo: "Stanite malo! Pokuavate li re i da niste namjeravali uzeti ovaj digitron?" "Ne nisam, $asni sude." "Onda ne mogu prihvatiti priznanje da ste krivi. Ovaj slu$aj se mora iznjeti sudu za kriminal. Sud e biti 20.11." Jim i Janine su se molili svakoga dana kao nikada do tada. Sudski postupak je bio u $etvrtak. est svjedoka je svjedo$ilo protiv Jima. Tada je njegov advokat traio prekid su#enja i rekao je Jimu da bi ga mogao izvu i zbog tehni$kog detalja. Nitko od svjedoka nije mogao potvrditi da je to bio isti digitron. Jim to nije elio. Zatim je sudac morao oti i da bi uhvatio avion. Sud se odgodio do sljede eg utorka. Jim i Janine su nastavili s molitvama. Janine je jednog dana postila. Sve je ukazivalo da treba biti ispravna pred Bogom. Ina$e kako bi On mogao $uti njezine molitve. I zatim je osjetila mir kojega ranije nije poznavala. U utorak sve to je sudac trebao uraditi je zaokruiti svoju istragu i izre i presudu. Ali neto su jo dodali. Sudac je morao ispri$ati to mu se dogodilo u subotu.
7

David H. Sharpe in Review and Herald, December 15, 1977.

54

Kupuju i u tom oping centru kupio je nekoliko stvari, a gledao je i neke druge. Dok je ulazio u auto, iznenada je shvatio da je slu$ajno uzeo neku stvar i ponio je sa sobom. "Ako bi me sada zaustavili" rekao je advokatima, "bio bih u istom neugodnom poloaju kao ovaj $ovjek." A zatim je rekao: "Nije kriv. Slu$aj je rijeen".8 An#eli mora da su od sre e plakali zajedno s Jimom i Janine. Ali moram vam ispri$ati jo jednu. Tri male djevoj$ice i tri male djevoj$ice koje su ih htjele posjetiti, iznenada su odlu$ile. ele jahati na etlandskom poniju. Nije bilo razloga da ne bi jahale, osim to je poni bio na junom panjaku, jure i s jednogodinjim govedom. A ovaj naro$iti poni je volio svoju slobodu. Tr$ao je bre od ve ine etlandskih ponija i poznavao je svaki trik da umakne. Trebala su dva dobro gra#ena $ovjeka da ga vrate natrag. Otac koji je posjedovao konja, objasnio je djevoj$icama da ga ne moe sam dovesti i predloio im je da urade neto drugo. Ali, nakon razgovora ovih est djevoj$ica palo je na koljena i po$elo se moliti. Za njih je problem bio jednostavan Bog im moe vratiti ponija. Bio je to nezaboravan prizor, est malih djevoj$ica pognutih glava usrdno se moli Bogu. Otac je skoro bio dirnut da im se pridrui. Ali se pitao da ne bi to moda bilo svetogr#e moliti se za odbjeglog konja da se vrati ku i. Izgledalo je tako uzaludno. Skoro im je htio re i da $ovjek ne treba traiti od Boga takve stvari, kada je pogledao i vidio kako se poni vra a u trku niz strminu preko polja kroz potok do obora gdje se zaustavio i $ekao. Djevoj$ice su se sada digle s koljena i pri$ekale. &ak nisu bile ni iznena#ene. Otr$ale su do ponija s uzvicima radosti, pogladile ga i otpo$ele popodnevno jahanje. Otac djevoj$ica koje su dole u posjetu je bio sasvim potresen. Lice mu je bilo blijedo, rekao je doma inu: "Izgleda da nije bitno za $ega se moli, nego tko se moli." On je samo vidio est malih djevoj$ica koje su unitile svako pravilo jaha$ke vjetine. On ne bi vjerovao u doga#aj da mu je bio ispri$an. Ali on ga je vidio i nije ga mogao zaboraviti. Otpo$eo je s $itanjem svoje Biblije a zatim s posje ivanjem crkve sa svojom obitelji. Do tada je odravao nekoliko ustanova u crkvi. Prije osvjedo$enja koji se dogodio toga dana religija mu nita nije zna$ila. Sada se njegova vjera ne koleba.9 Moe li se isto re i sada za vau vjeru? Ako ne, zato?

8 9

Janine Saunders, a pseudonym, in Insight, May 30, 1978, V.F. Smith in Signs of the Times, January 1976.

55

)UDO PREDANJA
Zato neki ljudi ive dosadnim jednoli$nim ivotom i neprekidno su na ivici o$aja dok drugi su zadivljeni svakim novim zalaskom Sunca, raduju se pjesmi ptica, ive uvijek na rubu zadivljenosti? Zato su nekima due puste i uvijek o$ekuju najgore dok su drugi zauzeti zahvaljivanjem Bogu za $uda da im se najgore nije dogodilo? Jednoli$an posao e izbrisati $ovjekovu nadu ako to dozvoli. A onaj koji se divi hoda na prstima spreman za iznena#enja! Doga#aji o Bojoj sili i ljubaznoj brizi an#ela trebaju podi i nau vjeru do novih visina. Ali u reagiranju nekih od vas moda se pojavi tra$ak obeshrabrenja. Netko bi mogao re i: "Zato se natprirodne stvari doga#aju drugima? Ja se molim, i molio sam se cijelog ivota nita mi se posebno nije desilo. Zato?" To je dobro postavljeno pitanje. Jer to ne bi trebalo biti tako. I ne treba biti tako. Mogu e je da netko od nas nije iskusio $udnovato izbavljenje od opasnost, jednostavno zato jer nismo ni bili u opasnosti. Bog nikada ne $ini $uda zbog predstave (oua). On djeluje tamo gdje je potrebno. Ali, problem je dublje prirode. Odgovori na molitvu premda jednostavni ne trebaju $uda, ve trebaju biti svakodnevna stvar u ivotu kr ana. Ako to nije tako mora postojati razlog. Jeste li ikada pokuali iskazati vjeru za koju kaete da imate, zahvaljuju i

56

Bogu za stvari koje jo nije u$inio a kao da je u$inio? Ja ne zastupam pretpostavke. Svakako da vam ne predlaem da trebamo zahtijevati neto od Boga, ograni$ivi ga vremenom, ili mu re i kako da odgovori na molitve ili $ak traiti neki znak da smo sigurni da nas On $uje. Svaka molba koju mu upu ujemo mora se predati Njemu u ruke da On odgovori po svojoj volji i da prihvatimo negativni odgovor kao to bi pozitivni. A da traimo znak da nas je On $uo, zato bi nam trebao? Dokaz je u obe$anju! Znamo biblijsku definiciju vjere. "Vjera je jamstvo za ono $emu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo." Heb 11,1. To je bitno. To je prava vrijednost zar ne, sasvim bitno. To je neto $ega se trebamo drati. Recite mi sada, ako imam bit onoga $emu se nada, ako to stvarno ima, to je prva stvar da ju u$ini? Zahvaljuje Bogu za to, zar ne? Tako vjerom zahvaljuje Bogu, zahvaljuje mu s oduevljenjem da e On upravo tako u$initi. To ne zna$i da e On to u$initi odre#enog dana ili prodati osobi koju ste izabrali i to za cijenu koju ste zamislili. To samo zna$i da e On brinuti o stvari na Njegov na$in i u Njegovo vrijeme. I osim toga ako On uop e ne eli da prodate, da li i vi tako elite? Mogao bih priznati da sam imao nedavno upravo takovo iskustvo. Skoro prije est mjeseci. Nastavio sam govoriti ljudima da e Bog to prodati u pravi $as. Nastavio sam sa zahvaljivanjem. Ustvari, ako se ku a proda tijekom ovih mjeseci bio bi to ozbiljan problem jer nisam imao kuda seliti. Ali pet dana kada su okolnosti bile takove da sam se mogao seliti, tri bra$na para su eljela ku u! U ovoj stvari zahvaljivanja Bogu za ono to $ini prije no to u$ini, nisam u ekstremnom poloaju. Slukinja Gospodnja kae: "Moramo vjerovati ne zbog toga to vidimo ili osje amo da nas On $uje. Moramo vjerovati u Njegova obe anja. Kada dolazimo k Njemu s vjerom, svaka molba otvara Boje srce. Kada molimo za Njegove blagoslove, trebamo vjerovati da emo ih primiti, zahvaliti Mu kao da smo ih primili. Zatim nastavimo s naim dunostima sigurni da e se blagoslov realizirati kada ga budemo najvie trebali. Kada se nau$imo takvom postupanju znat emo da su nae molitve usliene. Bog e za nas u$initi 'krajnje obilno' 'prema bogatstvu slave Njegove' i 'rade i sa svojom mo nom silom.' 1
1. The desire of Ages, p.200

Shvatimo bit ove divne tvrdnje. "Ne jer vidimo." "Zahvalimo Mu kao da smo ve primili." A zatim ovu dragocjenu re$enicu: "Kada to nau$imo tada emo znati da su nae molitve usliene." Jesmo li nau$ili? Znate li kako iznijeti molbu pred Boga i primiti odgovor? Bilo je to prije mnogo godina kada je mena#er jednog naeg velikog sanatorija pozvan da prihvati ve i poloaj u jednoj velikoj ustanovi. On se sloio da ide, naro$ito zbog djece koja su ila u oblinji koled. Ali ipak je elio znati Boju volju. Kona$no je traio savjet od W.C. Whitea, sina Ellen

57

White, koji mu je bio prijatelj. A W.C.White se zaprepastio tim pitanjem. Stavio je ruku na prijateljevo rame i upitao: "Misli li mi re i Myrone, da nakon svih ovih godina u Bojem Djelu nisi nau$io da ide na koljena i Bogu postavi pitanje i dobije odgovor?" Nadahnuto pero nam kae kako: "Oni koji se odlu$e da ne $ine nita to bi oalostilo Boga, znat e nakon iznoenja svog slu$aja pred Bogom kojim smjerom e i i. Oni e primiti ne samo mudrost ve i snagu. Sila poslunosti za slubu e im se dodati kao to je Krist obe ao." Oni koji uvijek idu na svoja koljena dobijaju odgovor to su oni koji su u$inili naro$ito predanje svome Gospodu. "Oni koji odlu$e da ne u$ine ni jednu stvar da bi oalostili Boga" su oni koji su se potpuno bez rezerve predali, bez rezerve se podjarmili Njegovoj volji. Tu ne moe biti nikakve ograde, nita ih ne vu$e nazad, niti jedan idol, niti kakovi bogovi. to $inimo s Isusom? To je pitanje. Lloyd John Ogilvie kae jednostavno: "Pustite ga unutra! Prihvatite ga kao najve eg $ovjeka koji je ikada ivio! ... Potujte ga kao najve eg psihologa koji je ikada analizirao ivot. Obiljeite kalendar prije Krista i poslije Krista. Planirajte svoje obi$aje oko njegova ro#enja, smrti i uskrsnu a. Govorite o Kristu njeno, meko, blago. Crtajte portrete o Njemu. Pjevajte o Njemu, propovjedajte o Njemu. Mi emo sve napraviti to moemo ljudskom vjetinom, oboavati ga izuzev jedne stvari da ga u$inimo apsolutnim gospodarem naeg ivota!" Sve osim da ga u$inimo gospodarem. Ali ne emo u$initi nita drugo. Ako je vae ili moje iskustvo s molitvom dosadno, jednoli$no, postoji za to razlog. Nema granice onoga to e Gospod Isus u$initi za nas ako ga ne emo drati na odstojanju. Ako ivimo na nebu $uda, moramo za sobom ostaviti nae bogove. Jer nebo po$inje kada ostavimo (napustimo) zemlju! to se doga#a s naim molitvama ovisi o kvaliteti naeg odnosa s Gospodom Isusom. Ako je taj odnos nemaran, nae iskustvo e biti nemarno. Bog ne eli predanje s pola srca. On eli nas cijele, potpuno. Ali mi jo uvijek bjeimo od takve vrste predanja. Mi uzmi$emo od potpunog predanja. Ali $ovjek koji ne eli u i preduboko u kr anstvo, $ovjek koji eli drati ruku na padobranu tako da moe isko$iti kada ho e (izabere trenutak) taj $ovjek se dri praznog zvanja koje nikada ne moe zadovoljiti. On nikada ne e saznati to je mogao posti i!Na$in da sve to nedostaje je da idemo samo pola puta. Ako se u potpunom predanju kratko zaustavimo, otkrit emo da je kr anski ivot nepodnoljiv teret. Nedostajat e nam $uda i oduevljenje koje je Isus za nas isplanirao. Nebo je tako blizu skoro ga moemo dodirnuti. Ali samo za one koji su ostavili zemlju! &udo potpunog predanja ivota se ne moe opisati. Ono se samo moe iskusiti. Oduevljenje uslienih molitava. Prijateljstvo (drutvo) an#ela. Dani tako ispunjeni sretnim iznena#enjima da jedva moete do$ekati sutranji dan da vidite to e slijede e Bog u$initi!

58

Vjera brzo raste kada neprekidno ivite na rubu $uda. Nestalo je stropa, horizont je is$eznuo. Nema granice za ono to Bog moe u$initi za i sa $ovjekom, enom ili omladinom koji se bez rezerve predaju (Bogu) Njemu. I kada takvi pobjegnu sa zemlje, nebo ih $eka!

SAT KOJI JE OTKUCAO TRINAEST PUTA

Neki doga#aji su tako istaknuti da zasluuju da ih se posebno ispri$a. Ovaj je jedan od $etiri meni omiljenih doga#aja koji pripada toj grupi. Ili mi se tako $ini. Bila je pono u gradu Plymouth u Engleskoj. Dva $ovjeka stajala su u gradu ispod velikog gradskog sata. Poto je on zavrio s otkucavanjem sati, oba $ovjeka, stranci, primijetili su da je sat otkucao trinaest puta umjesto dvanaest. Jedan od te dvojice je bio kapetan Jarvis. Nedugo nakon toga kapetan Jarvis se jednog jutra rano probudio, ustao, obukao i siao do vrata svoje ku e. Kad ih je otvorio, na svoje zaprepatenje vidio je svog konjuara koji je tu stajao s osedlanim konjem spremnim da ga uzjae. Konjuar je objasnio: "Imao sam osje aj da biste eljeli uzjahati svog konja gospodine". Rekao je da je taj osje aj bio tako jak da nije mogao ostati u krevetu, nego se digao i pripremio konja. To je bilo $udno. I nikad se prije nije dogodilo. Ali poto je konj bio spreman, on je uzjahao konja i odjahao. Nije imao neki naro$iti cilj i dozvolio je da konj izabere kuda e ga voditi. Uskoro su bili kraj rijeke blizu mjesta gdje se nalazila skela koja je prevozila putnike. Zamislite njegovo zaprepatenje, u tim jutarnjim satima kada je ugledao skelara koji ga je $ekao prevesti ga. to se to doga#a? "Kako da ste tu tako rano $ovje$e?" upitao je. "Nisam imao mira u krevetu gospodine i imao sam osje aj da me netko treba da ga prevezem preko rijeke." Kapetan i konj su se ukrcali na skelu i uskoro su bili na drugoj strani. to sada? Opet je dozvolio konju da izabere smjer kojim e i i. Nakon nekog vremena stigli su u neki provincijski grad. Susrevi prolaznika, kapetan ga je pitao doga#a li se neto zanimljivo u gradu. "Ne nita gospodine, osim su#enja jednom ubojici." I tako bez nekog cilja, s razmiljanjem o ovom $udnom putovanju pomislio je ho e li vidjeti to e se

59

dogoditi. Odjahao je do mjesta gdje je bilo su#enje, sjahao i uao u zgradu. Dok je ulazio, $uo je suca kako govori zatvoreniku: "Imate li vi neto re i u svoju korist?" "Nemam nita da kaem gospodine osim da sam nevin $ovjek. Na svijetu postoji samo jedan $ovjek koji moe potvrditi moju nevinost, ali ne znam ni njegovo ime ni gdje ivi. Prije nekoliko tjedana smo stajali zajedno u gradu Plymouth-u kada je bila pono . Obojica smo $uli veliki sat koji je otkucao trinaest puta umjesto dvanaest. To smo obojica primijetili, jer je to doista $udno da sat otkucava trinaest u pono ". "Tu sam, tu sam", kapetan je zagrmio otraga u sobi. "Ja sam $ovjek koji je stajao u pono ispod velikog sata u Plymouth-u i primjetili smo tu $udnu pojavu, da je sat otkucao u pono trinaest puta umjesto dvanaest. to zatvorenik govori je $ista istina. Prepoznao sam toga $ovjeka. Te no i kada je izvreno ubojstvo taj je $ovjek bio sa mnom u Plymouth-u i mi smo obojica primjetili da je $udno da sat u pono otkucava trinaest puta umjesto dvanaest." Svjedo$anstvo kapetana je dokazalo nevinost osu#enog $ovjeka i odmah su ga oslobodili.1 Razmislite o ovome. Samo jedan $ovjek na svijetu je mogao potvrditi zatvorenikovu nevinost. I an#eli probudivi konjuara, skelara, s osje ajem da moraju u$initi neto hitno a nisu znali razumjeti to vodili su konja i doveli su tog jedinog $ovjeka u sudnicu tog dragocjenog trenutka kada je bio potreban. Kako su an#eli morali to voljeti.

BUMANOVA PRI)A
U zabitoj pustoi pustinje Kalahari zemlji bumana sada poznatoj kao Botswana, u junoj Africi, ivjelo je primitivno pleme bumana. Oni nikada nisu znali za civilizaciju. Oni su ivjeli gdje noga bijelog $ovjeka rijetko kro$i i nikada ne ostaje. Sekuba, buman, je izrastao do pune visine samo pet stopa. Kada je Sekuba sa svojom obitelji pobjegao hladne pustinjske no i 1953. godine nisu ni slutili da e se njihov na$in ivota zauvijek promijeniti. Sekuba je zadrao kraj sebe svoj luk i tobolac s otrovnim strijelama. Bumani su poznavali prirodu i njezine tajne. Znali su gdje na i korijenje koje je davalo otrov za njihove strijele. Znali su gdje na i ljuske od divljih nojevih jaja da bi ih mogli napuniti vodom kada bi padala kia. Oni su poznavali zabranjenu pustinju. Preivjeli su nevjerojatne teko e, ali njihov na$in ivota je u generacijama skoro izbrisao sliku njihovog Stvoritelja. Sekubova obitelj je spavala. Ali za njega je no iznenada postala svjetlija od dana i on je razgovarao s nekim koji, vidio je, govorio iz vatre. Sljede eg jutra je pokuao re i svojoj eni i obitelji to se dogodilo. Ponovo je pokuavao. Oni su pridavali veliki zna$aj snovima, a tko je ikada $uo o snu poput ovoga. Kakva je to knjiga o kojoj je on govorio? Tko je taj u sjajnoj svjetlosti koji je govorio iz vatre tako osvjetljen da ga se nije moglo pogledati? Zato Sekuba mora i i na istok da na#e ljude koji imaju knjigu koja im
1

The Hand That Intervenes, pp. 188,189.

60

moe re i o Bogu? Zato je on osje ao da mora i i jo istog dana? Zbog an#eoske zapovjedi. Oni to nisu mogli shvatiti. "Kako e razgovarati s ljudima koje e sresti?" eljeli su znati. Bumani su govorili jezikom koji je kljockao i grlenim glasovima, nimalo sli$nim jeziku kojim su govorili Bantu uro#enici. Nitko ne bi ikada iao bumanima s knjigama. Njihov jezik nikada nije bio pripravljen za pisanje. Rijetko se doga#alo da su Bantu ili bijelci lutali blizu njih zbog njihovih otrovnih strijela koje su bacali iz bunja. Svi su ih se bojali. Ali Sekuba je rekao svojoj obitelji: "Knjiga govori. Onaj sjajni me je nau$io rije$ima knjige. Ja ih razumijem i mo i u $itati." Obitelj nije ni pokuavala podsje ati ga na opasnosti na koje e nai i na putu. Bili su i oni zadivljeni njegovom no nom vizijom, te su odlu$ili pratiti ga jedan dio puta. Svakim danom su se pribliavali isto$noj granici zemlje bumana, odravaju i ivot lovom. Kona$no na rubu civilizacije naili su tu i tamo na nekog bumana koji je neto znao o susjedima Bantu. Sekuba je ostavio svoju obitelj u blizini i oni su mu vjerovali da e se vratiti kada na#e ljude s Knjigom. Odjeven u konu odje u nosio je sa sobom pokriva$ koji je bio napravljen od ivotinjskih koa i sa zalihom suhog mesa. Naoruan s lukom i tobolcem otrovnih strijela, napredovao je sam u nepoznato isto$no kao to ga je an#eo uputio. Mnogo dana kasnije stopedeset milja od svog polazita, Sekuba se okljevaju i pribliavao kolibama jednog afri$kog Bantu farmera. Plemenski $ovjek se u po$etku nemalo poplaio kada je ugledao bumana pred sobom. Ali kada je vidio da je luk u njegovoj ruci prazan nije pobjegao. Sekuba je s potovanjem sa$ekao na njega da progovorio."Vidim te" rekao je Bantu prema afri$kim obi$ajima. S dostojanstvom Sekuba se okrenuo, pozdravio ga i upitao ga: "Gdje u mo i na i ljude s knjigom?" Zaprepateni Bantu za trenutak nije mogao na i rije$i a Sekuba je nastavio: "Doao sam na i ljude koji potuju Boga". "Ti govori na jezik" rekao je Afrikanac. "Onaj sjajni me je nau$io" jednostavno je Sekuba odgovorio i zatim mu ispri$ao vie o no noj viziji. "Moe li me odvesti do onoga tko me moe nau$iti vie o Knjizi?" "To je divno!" uzviknuo je Bantu. "Da, odvest u te do naeg pastora, on ivi ovdje u blizini." Krenuli su zajedno, ali nisu brzo napredovali jer su se uzbu#eni Bantui tiskali oko njih ele i vidjeti tog bumana koji je nau$io Tswana jezik od natprirodnog bi a. Skoro je bio mrak kada je grupa to je sada bila grupa, jer su se i drugi pridruili ovoj dvojici tijekom puta stigla do skromnog bivalita koje je imalo prave prozore od stakla. Ispri$ali su svoju uzbudljivu pri$u, a zatim je pastor elio to $uti direktno od Sekube. Mali buman se nije bojao ovog $udnog okolia. Ve naprotiv bio je sretan zbog uspjeha njegovog zadatka i radostan da ispri$a viziju koja je bila uzrokom ovog dugog puta. Kada je zavrio ponizno je upitao: "Da li sam naao ljude koji slave Boga i koji imaju Knjigu?" Pastor duboko dirnut, uao je u ku u i vratio se s Biblijom u ruci. Sekubine o$i su se zasvjetlile. Pljesnuo je rukama, sagnuo glavu i uzviknuo: "To je, to je ta Knjiga!" "Da ovo je kraj tvojem putovanju" uzviknuo je pastor. "Ostat e no as s nama." Vodio je molitvenu grupu i afrikanci su se vratili svojim kolibama. Sekuba se raskomotio u maloj kolibici koja je sluila

61

pastoru kao kuhinja. Sluga mu je pripremio hranu i onda je legao spavati sretan to je naao predmet svoga traenja. Ali te no i pojavio se an#eo. "To nije prava crkva" rekao je sjajni. "Mora nastaviti svoje traganje. Mora na i crkvu koja svetkuje subotu i pitaj za pastora Moyo. On ne e imati samo Knjigu ve i $etiri sme#e knjige kojih je u stvari devet". Tako je ujutro Sekuba objasnio svojem doma inu: "Moram sada i i. Ne mogu ovdje ostati. Sjajni mi je doao ove no i i rekao mi da na#em ljude koji svetkuju sedmi dan subotu." Pastor nije mogao vjerovati svojim uima. "Ovo je glavna crkva" rekao je ljutitim glasom. "Moe li glavni biti u krivu? Ti nisi to dobro razumio." Sekuba je to potovao, ali je ostao $vrst. "Gospodine, ja nisam krivo razumio. Te stvari su mi jasno pokazane. Postoje ljudi koji slave Boga sedmoga dana. Molim te reci mi gdje ih mogu na i." Sada se tek pastor razljutio. Gomila se skupila. Sada su Sekubu uhapsili zbog izazivanja glavne crkve. Ali on nikada nije promjenio svoju pri$u. Kona$no su ga oslobodili i to je u$inio bijeli $lan organizacije koji je osje ao da je neto $udno u vezi sa strahopotovanjem neobrazovanog bumana koji govori Tswana i $vrsto se dri svoje pri$e i upute an#ela. Siguran, ponovo na svom putu, Sekuba je proveo no gdje ga je tama zatekla. Ali bio je u nevolji. Kako na i pastora Moya? Kojim pravcem krenuti? Sam u pustinji razgovarao se s nevidljivim Bogom da ga uputi i traio je neki znak. Zatim je zaspao. U zoru nedaleko na horizontu, vidio je jedan mali oblak poput magle. U tom jasnom suhom zraku, na granici pustinje prihvatio je to kao znak. Strpljivo ga je slijedio. Za sedam dana stoosamnaest milja ga je oblak vodio. Oprezno je izbjegavao puteve i ljude, jer je jedna greka bila dovoljna. Negdje, moglo je to biti prije nego to je napustio uto$ite bijelog $lana vije a dobio je neku evropsku odje u. Sada nije izgledao tako upadljivo dok je ulazio u malo naselje. Obla$i koji je iao pred njim sada je nestao. Moda e sada mo i na i pastora Moya. Sljede eg jutra Bantu afrikanac ga je uputio u selo i nije imao poteko a na i ku u pastora Moya. Pastor se malo uplaio kada je ugledao svog posjetitelja. Poput ostalih afrikanaca imali su malo strah od bumana. Ali dok je prou$avao njegovo lice znao je da to nije obi$ni afrikanac i pozvao ga je unutra. Jo jednom je Sekuba ispri$ao pri$u na Tswana jeziku i dok je pastor sluao, njegovo strahopotovanje i $u#enje je raslo. I mali buman je rekao zavravaju i pri$u: "Nare#eno mi je da na#em ljude koji svetkuju sedmi dan subotu". Pastor Moyo je radosno donio knjigu i uvjerio ga da je naao ljude koje je traio. "To je!" Sekuba je uzviknuo. Ali imao je jo jednu molbu: "Gdje su $etiri knjige koje su ustvari devet?" Pastor Moyo se vratio do svoje police s knjigama i donio $etiri sme#a sveska koji su nosili naslov Svjedo!anstva za crkvu. Svakom adventisti sedmoga dana su poznate ove knjige iz pera Ellen White, $ije pisanje nosi obiljeja nadahnu a. Devet svezaka je bilo uvezano zbog prakti$nosti u $etiri knjige. Sekuba je bio zadovoljan i sretan. Rekao je oduevljeno: "Vi ste pravi narod". Njegovo putovanje se zavrilo. Ali, sada je mnogo trebalo u$iti. Cijele dane su razgovarali i $itali iz knjige. Dva tjedna su skupa prou$avali i Sekuba je pio istinu.

62

Zatim se Sekuba vratio svom narodu s radosnim vijestima o Isusu i pastor Moyo ih je posjetio. Otkriveno je da bumani iako primitivni imaju fenomenalno pam enje. Mogu zapamtiti duge djelove Svetoga pisma i ne zaboravljaju ih. Sekuba je postao starjeina crkve, evan#elista i pastor prve crkve bumana. I to je ostao do svoje smrti 1957. godine i sposobnosti da govori, $ita i pie na Tswana jeziku. To znanje mu je dao onaj svjetli koji mu je govorio iz vatre.1 Ti i ja ne trebamo pre i dugi, zamorni i opasni put da na#emo knjigu. Uporedo s tim, svjetlost koja preplavljuje stazu je zasljepljuju a. Da li je mi sljedimo tako paljivo i uporno kao to je $inio mali $ovjek buman?

SAMO JEDAN KLJU)

Sundar Singh. To je bio on $iji se mali svijet sruio kada je njegova majka umrla, a bilo mu je skoro $etrnaest godina. Utu$en, obeshrabren bio je ljut na Boga i na svijet. U svom o$aju kupio je primjerak kr anske Biblije, tako da bi mogao trgati stranicu za stranicom i bacati u vatru. I tako u dubokoj sumornosti se odmarao u svojoj sobi u kojoj je ostao danima. Jedne no i se arko molio: "O Boe, ako te ima, otkrij mi se ove no i". Ekspresni vlak iz Ludhiana za Lahore bi trebao pro i oko pet ujutro a on je odredio ako mu se sam Bog ne otkrije do tada, oti i e van i le i na tra$nice i okon$ati sa ivotom. Nastavio se moliti $itavu no . U petnaest minuta prije pet sati izjurio je iz sobe i probudio oca. Ispri$ao mu je da je imao viziju o Isusu i sada je postao kr aninom. "Mora da si poludio" rekao je otac. "Dolazi mi dok spavam i kae mi da si kr anin, a nema tri dana kako si spalio kr ansku knjigu." Sundar je stajao kruto gledaju i u svoje ruke: "Ove ruke su to u$inile. Ja ih nikada ne mogu o$istiti od grijeha sve do dana svoje smrti". Zatim se okrenuo ocu i rekao: "Ali prije nego to taj dan do#e moj ivot je (Kristov) Njegov ivot." I tako je to bilo poto elio zadobiti Indiju za Krista i jer je bilo mnogo predrasuda protiv stvari sa zapada, prihvatio je utu odje u sadhu i nosio ju je sve do svoje smrti. Sadhu Sundar Singh je nosio preveliki teret za Tibet. Bio je ro#eni avanturista. Skoro svakoga ljeta do kraja ivota nekako je uspio u i u Tibet. &im vie su ga progonili bio je sretniji. Jednog ljeta stvari su bili naro$ito loe. Od trenutka kada je preao planine nastale su nevolje. Seljani su mu otkazali gostoljublje. Skoro se utopio u brzoj ledenoj rijeci. Hrane je jedva bilo. Okrutno su postupali s njim. Lama i sve enici poticali su seljake da ga progone. Propovjedati
1

Gladys Piatt Ansley in the Youth's Instructor, Januaruy 22, 1963.

63

Isusa u Tibetu moglo bi lako zna$iti smrt. Ali smrt ga nije plaila. On se obazirao samo na jednu stvar da bude ispravan (vjeran) pred Gospodom. Vrhunac doga#aja je bio u gradu po imenu Razar. Otpo$eo je s propovjedanjem na trnici spavaju i no u van sklonita gdje su se trgovci i ivotinje stiskali da bi im bilo toplo. U po$etku je njegovo propovjedanje privla$ilo panju mase. Ali kada je glavni lama $uo za njegovo propovjedanje interes ljudi se pretvorio u bijes. Jednoga jutra straari iz samostana su uhvatili sadhu i vukli ga na jedno su#enje na brzinu. I dok je promatrao tvrdo lice glavnog lame, znao je da bi mu se jedna od dvije stvari mogla dogoditi. Ili e ga saiti u mokru kou od jaka (vrsta bivola u Aziji) i ostaviti ga na Suncu da se osui dok se ne raspukne do smrti ili e ga baciti u duboku suhu jamu na vrh leeva onih koji su bili ba$eni prije njega da umre od gladi. Bila je to jama. Odvukli su ga tamo pretu$enog i udarili su ga tako da je naglavce odletio dolje. &uo je da su na tu jamu stavili poklopac i zaklju$ali lokotom. Smrad je bio grozan od mnogih koji su tamo prije umrli. Sundar se molio za izbavljenje, ali nije imao pojma na koji na$in e se to dogoditi. Jedna ruka mu je bila slomljena, tako da se ne bi mogao uspinjati do vrh. Ako bi se $ak i mogao uspeti ne bi mogao iza i, jer je samo veliki lama imao klju$ koji je do sada zveckao na prstenu ispod njegovih haljina. Sati su prolazili i postali su dani. Tri dana i tri no i je proveo u nepodnoljivom zraku u jami. A zatim je $uo da se klju$ okre e u lokotu. Poklopac se otvorio pucketaju i zbog zahr#alih arki. Zatim je osjetio da je konopac dodirnuo njegovo lice. Na kraju konopca se nalazila om$a. On je provukao nogu kroz om$u uhvatio se za konopac rukom koja je bila zdrava. Polako je izvu$en do vrha gdje je na zemlji izgubio svjest kada su se njegova plu a napunila svjeim no nim zrakom. Kada se osvjestio njegov izbavitelj je nestao. Lagano i bolno otpuzao je od mjesta gdje je ranije spavao. San ga je osvjeio. Kada se razdanilo okupao se oslobodivi se zadaha smrti i vratio se na trnicu propovjedati! Jedan sat kasnije su ga uhapsili bijesni monasi. Glavni lama se neprekidno pitao: Tko mu je pomogao u bijegu? Da li je to bio $ovjek ili ena? I ma tko bio, kako je on ili ona doao do klju$a? To je bilo veliko pitanje. Postojao je samo jedan klju$ kojega je posjedovao lama. Lama je ispod haljina izvukao sveanj klju$eva koji su se nalazili na lancu. Postoji samo jedan klju$ od jame. Trebao bi tu biti. Tko ga je ukrao da ga oslobodi? Kako... Iznenada su njegove crte lica odraavale uas. Okrenuo se monasima bijesan i uplaen. "Odvedite tog $ovjeka izvan grada, oslobodite ga i nemojte mu dozvoliti da korakne u Razar". Klju$ od jame je bio na njegovom lancu. Sundar je imao za sve povjerenja u Boga, za zatitu, za hranu, za to god je trebao. I kada je traio za imunitet od opasnosti i nevolja, jednostavno je rekao Bogu da ga zatiti. I o$ito je da ga je Bog zatitio. &ak i divlje ivotinje mu nisu naudile. Jednom prilikom je bio u ku i svog prijatelja u Simla planinama. Zavrili su s ve$erom i njih dvojica su u tiini sjedili na verandi. Nastala je pauza usred razgovora. Sundar se povukao, otiao je preko travnjaka prema umi u osamljeni vrt. Tamo je stajao promatraju i svjetla sela u dolini. Iznenada se njegov prijatelj miran na verandi uko$io, ustao je na

64

noge uplaen od onoga to je vidio. Prikradaju i se polako, me#u drve em doao je leopard. On se zaustavio, pogledao na mirnog sandhu i krenuo prema njemu. Prijatelj se nije usudio vikati iz straha da e ivotinja sko$iti, ali niti nije mogao biti na miru. Mirni Sundar se okrenuo pogledao ivotinju i ispruio ruku prema njoj. Leopard se digao, pokrenuo naprijed, stao pred Sundarom koji je ispruio ruku kao da bi ga htio pomilovati. Promatra$ je odahnuo s olakanjem. Nije bilo mjesta strahu. I nikada nije bilo. Leopard je stajao dignuvi tu i tamo glavu prema Sundaru. Kada se Sundar okrenuo prema ku i, snani je leopard nestao me#u drve em.1 Da li je previe vjerovati da su an#eli koji su bili oslobodili Petra iz tamnice i zatvorili usta lavovima da ne naude Danijelu, mogli isto u$initi za Sundar Singha? Ili za vas?

GRMLJAVINA U OSAM

Otac i sin su bili farmeri na malom komadu zemlje. Nekoliko puta godinje bi natovarili volovska kola s povr em i odvezli se u oblinji grad. Njih dvoje su imali malo zajedni$kog. Sin je bio prodorna osoba, a otac je vjerovao da treba uzeti vremena da se uiva ivot. Jednoga jutra natovarili su kola, upregli vola i krenuli. Sin je izra$unao ako nastave putovati cijeli dan i cijelu no mogli bi biti u gradu sljede eg jutra. Stoga je poticao bi$em vola. A otac je rekao: "Polako, to e dulje trajati". "Ali, ako stignemo na trnicu ranije od drugih imat emo bolju priliku za postizanje bolje cijene". &etiri sata nakon silaenja niz put stigli su do jedne male ku e. "Evo, stri$eve ku e, hajde da se zaustavimo i pozdravimo ga". "Ma ve smo izgubili jedan sat" bunio se sin. "Nekoliko minuta nije vano. Moj brat i ja ivimo tako blizu a tako se rijetko vidimo". Mladi $ovjek se vrpoljio dok su dva starija $ovjeka razgovarala jedan sat. Na svom putu, doli su do raskr a i stariji $ovjek je upravio vola na desnu stranu. "Ljevo je kra e" rekao je mladi . "Znam to, ali ovaj put je prijatniji". Mladi je postao nestrpljiv. "Zar ne cijeni vrijeme?" upitao je. "Mnogo cijenim vrijeme i zbog toga ga elim upotrijebiti promatranjem ljepih stvari". Put je vodio kroz umu s divljim cvije em. A mladi je bio zauzet promatranjem Sunca koje je zalazilo. Sve o $emu je razmiljao je bilo vrijeme koje su izgubili. Nije $ak ni primjetio cvije e ni prekrasan zalazak Sunca. Sumrak ih je naao u jednom velikom vrtu i otac je rekao: "Ovdje emo spavati". Sin je bio sada sasvim ljut. "Ovo je posljednje putovanje s tobom. Vie si zainteresiran za cvije e nego za zaradu". Otac se samo nasmijeio. "To je najljepa stvar koju si ikad rekao". Uskoro su zaspali. Malo prije sun$evog izlaska, mladi je prodrmao oca da
1

Cyril J. Davey, The Story of Sadhu Sundar Singh, pp. 31-34, 89-92, 108-110

65

ga probudi. Upregli su vola i krenuli. Nakon jedne milje silaska niz put, doli su do farmera koji je pokuavao izvu i kola iz grabe. "Hajdemo mu pomo i" rekao je otac. Sin je eksplodirao: "Da, izgubimo jo vremena". "Opusti se", rekao je $ovjek. "I ti se moe na i u grabi i trebat e nekoga da ti pomogne". Bilo je skoro osam ujutro kada su naili na druga kola na putu. Iznenada, velika svjetlost poput munje zaparala je nebom, a zatim je nastala grmljavina. Nebo je potamnilo iznad brda. "Izgleda da je velika kia u gradu", a sin je mrmljao "da smo se drali vremena ve bismo sve do sada prodali". "Smiri se" rekao je otac, "to e dulje trajati". Bilo je kasno popodne kada su stigli na vrh brda s kojega su imali pregled na grad. Dugo su tamo stajali i gledali dolje. Nijedan nije ni rije$i progovorio. Kona$no je sin prekinuo tiinu: "Shvatam to misli o$e". Okrenuli su svoja kola i odvezli su se dalje od onoga to je nekad bilo grad Hiroshima, koji je postojao do osam sati ujutro toga dana.1

MOLIM ISPRAVE O IDENTITETU (PUNOMO', MOLIM)

Bio je to uobi$ajeni boi$ni dan pun urbe i Jun je bila mrtva umorna. Gosti su otili, posu#e je bilo oprano i ona se mogla opustiti. Jun-ina majka je ostala kod njih neko vrijeme. Njena majka je bila agnostik (to nije protivnik kr anstva nego nevjernik). Jun je rekla: "Povest u te mama dolje u grad da pogledamo boi$no drvo, ali se prvo moram odmoriti nekoliko minuta". Uskoro je zaspala. Obi$no je imala zdravi san. Sljede e stvari koje se sje ala bio je glas koji ju je prodrmao i probudio: "Ustani! Tvoja majka pokuava si oduzeti ivot". Glas je bio tako hitan, da je Jun odmah sko$ila na noge ali nije se znala sna i. Nije uop e znala da je majka bila u depresiji. Jednostavno je odbila povjerovati to je glas rekao. Sigurno se mama odmara u svojoj spava$oj sobi i ona je na prstima dola do zatvorenih vrata i pozvala je. Glas iznutra zvu$ao je kao da je netko pospan i odgovorio je: "to je?" Evo dokaza, pomislila je da je s mamom sve u redu. Ali ipak neto joj nije bilo jasno u vezi glasa u sobi, otvorila je vrata sobe i vidjela je sobu praznu. Sada se prestraila. Ali jo uvijek nije mogla vjerovati da bi njena majka pokuala sebi oduzeti ivot. Sada je glas koji joj je prvi puta govorio rekao: "Ona je u garai i motor auta je upaljen". Jun je otila u kuhinju i jo uvijek je okljevala. Glas joj je rekao: "Bilo bi dobro da pouri ili e biti kasno". Na to je pojurila u garau i nala svoju majku ve onesvjetenu. Kada se povratila u ivot, bila je u po$etku nesretna da pokuaj samoubojstva nije uspio. Ali Jun ju je uspjela osvjedo$iti da joj je ivot sa$uvan s naro$itim ciljem. Nekoliko je godina kasnije prihvatila Krista i krstila se.1

1 1

From a Peter Marshall sermon included in A Man Called Peter, by Catherine Marshall, pp. 117-119 As related to the author by June Keyt.

66

Ovdje je jedan neobi$an slu$aj u koji su uklju$ena dva razli$ita glasa. Jun vjeruje da glas koji se $uo iz spava e sobe je bio zli an#eo koji je elio da njena majka umre prije nego se odlu$i za Krista. To nam pokazuje namjeru zlih an#ela da prevare i unite. U tako mnogo slu$ajeva an#eli su intervenirali i to nam je svjee u sje anju, ali lako bismo mogli zaboraviti da svi an#eli ne provode vrijeme da nam pomognu i da nas zatite. Lako bismo mogli zaboraviti da postoji borba izme#u Krista i Sotone koja brzo napreduje do kona$ne kulminacije. An#eli su uklju$eni u taj rat dvije vrste an#ela. "Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim an#elima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi an#eli prihvatie borbu, ali je ne mogoe izdrati. I mjesta za njih vie nije bilo u nebu. Bijae zba$en veliki Zmaj, stara Zmija koja se zove #avao sotona, zavodnik cijeloga svijeta bijae zba$en na zemlju i bijahu zba$eni s njime njegovi an#eli." Otk 12,7-9. to to za nas zna$i? To zna$i da se u nevidljivom svijetu oko nas nalaze bilioni lojalnih an#ela koji su poslani pomagati nam i tititi nas. I bilioni pobunjenih palih an#ela koji su se pretvorili u demone i koji su poslani da nas, samo ako mogu, unite. Kako moete razlikovati jedne od drugih? Ako biste sreli an#ela, kako biste prepoznali je li dobri ili zli an#eo? Kako biste znali da li da mu vjerujete to vam kae ili ne? Po njegovom izgledu? Svakako ne. Jer apostol Pavao kae: "Nije $udo, jer se sm sotona pretvara u an#ela svjetla. Prema tome, nije nita osobito ako se i njegove sluge pretvaraju kao da su sluge pravednosti. Svretak e im biti prema djelima njihovim." 2. Kor 11,14.15. Jer pojavivi se kao an#eo svjetlosti, moe biti maskirani demon koji pokuava prevariti vas. Kako se moete odrati da vas ne prevari? Zapamtite, da se obje vrste an#ela pojavljuju u ljudskom obliku i an#eli obje vrste mogu $initi $uda. Obje vrste an#ela su natprirodni. Obje su visoko inteligentni. Zli an#eli mogu $initi sve to i dobri mogu $initi, osim to je Bog postavio odre#ena ograni$enja ili zabranu pobunjenim an#elima. "Jer su duhovi #avolski koji $ine $udesa." Otk 16,14/I dio. Pali an#eli tako#er mogu $initi $uda. Tako ako bi a sa ili bez krila izgledaju poput an#ela ili poput $ovjeka $ine neka natprirodna djela, prave $uda, to ne zna$i da su to Boji an#eli. Recimo, kad sko$i preko zida bez ikakvog napora ili iznenada nestane a da ne ostavi nikakvih tragova ili hoda po blatu a cipele su $iste ili je okruen sjajnom svjetlo u ili vam pri$a neto to nijedan $ovjek ne bi mogao znati nita od tih stvari nisu potrebne isprave o identitetu da potvr#uju da je sve u redu. Zna$i li to onda da smo mi jednostavno dani na milost pobunjenim an#elima koji su svuda oko nas? Ne, to ne zna$i. Bog nam je dao test kako identificirati (prepoznati) varalicu. Prorok Izaija kae: "Zakon i svjedo$anstvo traite. Ako li ko ne govori tako njemu nema zore." Iz 8,20. Moemo prepoznati varalicu po njegovim rije$ima. Nijedan $ovjek, nijedan an#eo koji nam govori nasuprot Bojoj pisanoj rije$i nije tu zbog Bojeg zadatka. Isto tako moemo prepoznati varalicu po njegovim djelima i po onome to $ini. Isus je rekao: "I tako dakle po rodovima njihovim pozna ete ih." Boji an#eli ne e i i okolo prevariti ljude, uplaiti ih, navoditi ih na budalaste pothvate, u$initi da njihovi telefoni, televizori ili radio aparati rade bez kontrole ili da ljudi izgube pamet (izgube zdravo rasu#ivanje). Nije teko, naravno, prepoznati varalicu kada su njegove rije$i i djela u otvorenoj

67

suprotnosti s Biblijom, ali pali an#eli su prepametni da cijelo vrijeme lau. Moramo straiti nad finim insinuacijama, sumnji o Svetom Pismu, o malim neslaganjima onome to kae Sveto Pismo, s malim i sitnim pogrekama koje su pomjeane s velikom koli$inom istine. Moramo biti oprezni i svjesni da postoje zamaskirane lai obu$ene u djela milosr#a. Sotona nije glup. Njegove prevare su profinjene, mudrije, tee za prepoznati nego ikad prije. Njegov bijes se pove ava zbog kratko e vremena. Njegova mo da prevari e napredovati dokle god ju Bog ne oduzme. O$ajni$ki okrutan nita ga ne e sprije$iti, jedino ograni$enje je ono koje mu Bog postavlja. Mi nismo sigurni ni za trenutak, osim ako nas Bog ne $uva svojom silom i svojim an#elima. Dovoljan razlog za oprez u naem prihvatanju natprirodnog. Dovoljan razlog da straimo nad prepri$avanjima koja obiljeavaju varalicu koji moe biti an#eo svjetla. Dovoljan razlog da kaemo $ak i an#elu: "Molim isprave o identitetu". ivimo u vrijeme kada o aktivnostima palih an#ela se tiska na daleko i na iroko. Spektakularno? Da. Nesumnjivo natprirodno, ali $esto bizarno, puno $arobne fascinantnosti koje kvare um, tijelo i duu. Sve to krui posvuda i kupuje se kao neto to nije sumnjivo, ali je za pogibao. Nije onda $udno ako bi Sotona pokuavao sprije$iti objavljivanje o aktivnostima pravih odanih Bojih an#ela. On ne mora napraviti pritisak na odbor koji je za to zaduen. to on sve ne moe zaustaviti, pokuava diskreditirati. A tuna je $injenica da je iskreni kr anin ponekad nesvjesno igra$ka u njegovim rukama. Vidite, ima iskrenih ljudi s preaktivnom matom. Postoje ljudi koji preuveli$avaju a da to ne ele. Ima dobrih ljudi koji zapravo nemaju sposobnosti ispri$ati doga#aj na pravi na$in i to postoje ljudi s iskrivljenim sje anjima. I onda, na nesre u, ima onih koji jednostavno ne dozvoljavaju da se $injenice iznesu na na$in jedne dobre pri$e. Oni rtvuju svoju vjerodostojnost na oltar dramati$nosti i spektakularnosti. Oni postaju dobri pripovjeda$i pri$a, tako dobri da u njih nitko ne vjeruje. Ali treba li biti jedno ili drugo izbor izme#u dobre pri$e ili $injenica? Isus je bio princ pripovjeda$. Ali on nikada nije kompromitirao istinu. On nikada nije dozvolio da Njegovi sluaoci misle da je mata bila stvarnost ili da je stvarnost mata. Sotona bi volio diskreditirati svaki doga#aj o radu an#ela u ovoj knjizi. A on ne treba napadati pri$e. Sve to treba uraditi je vjerodostojnost onih koji su ih ispri$ali. Na nesre u neki su postali laki plijen za njega. Neki od mojih omiljenih iskustava su izuzeti iz ove knjige zbog tendencije pretjerivanja kojih pripovjeda$ nije bio svjestan a prouzro$ilo je da su drugi stavili pod pitanje ta iskustva jesu li se ona stvarno dogodila a mogla su biti reklamiranje vjere. (Molim vas mnoga su iskustva izostavljena zbog nedostatka prostora a bezbrojna iskustva nisu uklju$ena, jer o njima nisam nikada nita $uo.) Treba se nadati da ni mata ni fikcija ni ljudsko preuveli$avanje se nije uvuklo na ove stranice, premda zakon prosje$nosti bi nam rekao da je to previe da se nadamo. Mislim da razumijete da bi to bilo nemogu e provjeriti to$nost mnogobrojnih iskustava od kojih smo mi odvojeni vremenom ili prostorom ili oboje. Apeliram na vas ako uo$ite neto da je neto$no, pri$u koja je iz vaeg osobnog razloga $ini nevjerojatnom, nemojte odbiti ostale.

68

Sotona bi elio uvjeriti vas da an#eli koji se danas upli u u ivote ljudi, ne postoje, da to nije stvarnost ve mata. Ali prijatelju, to nije tako to je prava istina. Doga#aji u Bibliji su isto tako napadnuti. Sotona pokuava reducirati ih na status mita ili legende. Ali oni jo uvijek stoje. Nemojte dozvoliti neprijatelju da srui strop vae vjere na vau glavu. Nemojte mu dozvoliti da potkrada utjehu i ohrabrenje koje moe biti vae dok shvatate, razumijete, suosje ate da su an#eli silni u svako vrijeme potrebe i da nisu daleko od vas. Nemojte dozvoliti nikome i ni$emu da potkrada va mir. Veselite se dok razmiljate da Bog $ini $uda dan za danom uz pomo silnih an#ela koji se nikada ne umaraju na zadatku na koji ih On alje. Dozvolite da se strop vae vjere die sve vie i vie dok zli an#eli ne odu. Dolazi dan kada emo ugledati strpljive an#ele, pune ljubavi licem k licu. Ali moemo znati $uda njihovog hodanja s nama ve sada.

OPET U LAVOVSKOJ JAMI

Majka je upitala svoga malog sina: "Kako je bilo u subotnjoj koli?" On je odgovorio: "Nije bilo dobro. Danijel je opet u lavovskoj jami." Naravno da to uop e nije dobro. Ali je li mogu e da to iskustvo Danijela u lavovskoj jami i to o njegova tri prijatelja u ognju mogu se uskoro ponoviti; naravno s nekim razlikama ali s nama kao u$esnicima? &ovjek ne moe paljivo $itati knjige Danijela i Otkrivenja a da ne otkrije usku povezanost me#u njima. O$ito je da su knjige Danijel i Otkrivenje napisani za posljednje vrijeme. O$ito da e religiozno progonstvo i netrpeljivost ponovo podi i svoju runu glavu. I student prou$avatelj knjige Danijela ne moe izbje i osvjedo$enje da su iskustva Danijela i njegovih drugova, premda su se ve dogodila, u nekom smislu predigra doga#aja koji dolaze a predstavljaju ohrabrenje nekima od nas koji moemo biti u to uvu$eni. To nas dovodi do pitanja ho e li ljudi i ene u posljednjim danima biti pozvani da poloe svoje ivote za Gospoda? Ili su dani mu$enitva proli? Ako je iskustvo Danijela i njegovih drugova ohrabrenje za one koji su izbavljeni, kako je ohrabrenje onima koji nisu? &itamo: "U ono e vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji titi sinove tvog naroda. Bit e to vrijeme tjeskobe kakve ne bijae otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj e se narod spasiti svi koji se na#u zapisani u Knjizi." Dan 12,1. Re$eno je da "u vrijeme velike nevolje kada neprijatelj bude pritiskivao budemo hodali s an#elima"1. O posljednjim danima $itamo: "Iako e ih neprijatelji mo i baciti u tamnice, zidovi tamnice ipak ne mogu prekinuti vezu izme#u njihovih dua i Krista. Jedan koji poznaje svaku njihovu slabost, koji je upoznat sa svim njihovim iskuenjima, vii je od svih zemaljskih sila; i an#eli e ih posjetiti u njihovim usamljenim elijama i donjet e im nebesku svjetlost i mir. Zatvor e biti kao pala$a jer tu e boraviti

Maranatha, str. 95

69

oni koji su bogati vjerom, i mra$ni zidovi e biti osvijetljeni nebeskom svjetlo u kao tada kad su se Pavao i Sila molili i pjevali pjesme hvale usred no i u tamnici u Filipi."2 U taj dan 91 Psalam e biti doslovno ispunjen: "Pa nek padaju tisu e kraj tebe, deseci tisu a s desne tvoje, tebi se ne e prima i. Tek to okom pogleda, ve e vidjeti pla u grenika". "Po ljudskom e shva anju izgledati da Boji narod mora uskoro zape$atiti svoje svjedo$anstvo svojom krvlju, kao to su to ranije u$inili mu$enici. Sam Boji narod po$et e se plaiti da ga je Bog ostavio da padne u ruke svojih neprijatelja". Ali, "kada bi ljudi mogli gledati nebeskim pogledom vidjeli bi $ete silnih an#ela koji okruuju one koji su odrali rije$ Kristova trpljenja. S njeno u punom suosje anja an#eli gledaju njihove nevolje i sluaju njihove molitve. Oni $ekaju na rije$ svoga zapovijednika da ih istrgnu iz opasnosti."3 "Kada bi krv vjernih Kristovih svjedoka bila prolivena u ovo vrijeme, ona ne bi mogla, kao nekada krv mu$enika, biti sjeme koje je posijano da donese rod za etvu na Boju slavu. Njihova vjernost ne bi bila svjedo$anstvo koje bi druge uvjerilo o istini, jer su se valovi milosti odbili od okorjelih srca da se vie nikada ne povrate. Kad bi pravedni pali sada kao plijen svojih neprijatelja, to bi zna$ilo pobjedu za kneza tame... Slavno e biti oslobo#enje onih koji su strpljivo $ekali njegov dolazak i $ija su imena zapisana u knjizi ivota!"4 Tako ne e biti mu$enika na samom kraju. A to je s danima prije kraja i prije nego to se proba nad ljudima kona$no zavri? Moe li neko od Bojeg naroda biti pozvan da d svoj ivot za svoga Gospoda? Da, biti e. I ho e li oni biti odbijeni od utjehe i snage koje pruaju posjete an#ela? Jesu li an#eli poslani samo onima koji su izbavljeni iz nevolje? Nemojte nikada tako o tome razmiljati. Posluajte ovo: "Toliko su se radovali to su bili dostojni stradati za Krista da su pjesme pobjede odjekivale usred praskanja plamena loma$a. Gledaju i u vjeri gore, vidjeli su Krista i an#ele kako se saginju k njima i gledaju ih s najiskrenijim suosje anjem, odobravaju i njihovu vjernost."5 I jo jedna druga tvrdnja koja me je dugo intrigirala: "Molitva je pokorila carstva, postigla pravdu, ispunila obe anja, zatvorila usta lavovima, ugasila vatru nasilja znat emo to to zna$i kada emo $uti izvjetaje mu$enika koji su umrli za svoju vjeru."6 to e nam re i u$enici? Ho e li nam re i da nisu osje ali bol u plamenu? Da li to taj citat tvrdi? To je bio neprijatelj koji je tvrdio za mu$enitvo Husa i Jeronima da su uskoro umrli.

2 3

The Great Controversy, str. 627. (509) The Great Controversy, str. 630. (512) 4 Ibid str. 634. (515) 5 Isto, p. 41. 6 Christ's Object Lessons, p. 172 7 Quoted in The Great Controversy, p. 110

70

"Obojica su bila pri punoj svjesti kada su se pribliili zadnji sati. Pripravili su se za oganj kao da odlaze na svadbeno veselje. Nisu pustili nijedan uzvik bola. Kada se plamen digao, po$eli su pjevati himne, i jedva da je sila vatre mogla uutkati njihovo pjevanje."7 Tko daje $ovjeku takvu snagu? Bog mu daje snagu kada im je potrebna, a ne prije. Kriza se pribliava, kriza kakve nikada prije nismo vidjeli. Odluke doneene u kriz, i da budemo vjerni Gospodu, ili da ga se odreknemo biti e nae. Ostalo sa sigurno u moemo prepustiti Njegovim rukama. Moemo re i s mirnim povjerenjem kao to su to u$inila tri hebrejska mladi a: "Bog na, kome sluimo, moe nas izbaviti iz uarene pe i i od ruke tvoje, kralju; on e nas i izbaviti. No ako toga i ne u$ini, znaj, o kralju: mi ne emo sluiti tvojemu Bogu niti emo se pokloniti kipu to si ga podigao." Dan 3,17.18. An#elima moe biti re$eno da nas izbave, a moda i ne. U jednu stvar moemo biti sigurni. Na Bog moe u$initi $udo izbavljenja kao u Danijelovim danima, $ak i iz ognja. U stvari, On je $ak doslovno pokazao svoje mogu nosti $ak i u naem vremenu. Od pastora Johna, $ije stvarno ime ne upotrebljavam, saznajemo uzbudljivi doga#aj o okrunom propovjedniku koji se brinuo za dva okruga u zemlji koju ne u spominjati. Postojali su sukobi izme#u plemena i bila je strana situacija. Pastor John je pokuao doprijeti do tog podru$ja i posjetiti okrunog propovjednika, jer je znao da se stvari pogoravaju. Jednom je dospio tako daleko, $ak do rijeke koja je grani$ila s okrugom. Dospio je do tog podru$ja zahvaljuju i naoruanim vojnicima koji su ga pratili na putu. Ali kada su doli do rijeke, vidjeli su da je most dignut u zrak, nakon plemenskih borbi. Nije bilo na$ina prije i rijeku. Nekoliko tjedana kasnije $ulo se za ovu interesantnu pri$u. Ovaj je posve eni okruni propovjednik sa svojom enom i $etvoro djece ivio u malom selu. Mnogi od njegovih vjernika su pobjegli u dunglu, jer u to su vrijeme vra$evi preuzeli kontrolu podru$ja. I vra$evi su izdali naredbu da oni koji odbiju pokloniti se plemenskim idolima i ne rtvovati pili e na rtvu, oni koji ostanu postojani i potuju religiju koju su donjeli bijelci, i oni koji se usude sebe nazvati kr anima moraju biti ubijeni. Naredbe su bile razaslane tako da se narod morao vratiti svom starom paganskom bogosluju s ritualima. Propovjednik je znao za sve to. Zbog toga proglasa mnogi od njegovog naroda je nalo uto$ite u dubokoj dungli gdje su sagradili mala sklonita. Jo jednom su mu savjetovali da napusti selo i pridrui se maloj skupini od tridesetpet do $etrdeset vjernika u dungli. Ali on je jo uvijek imao sedamdeset do osamdeset vjernika u selu i osje ao je da ne moe oti i. I onda je jedne ve$eri dola vijest da su vra$evi s gomilama ljudi nalaze pet do est kilometara od njih u susjednom selu. Pastor je pozvao svoje vjernike da se skupe i rekao im da su slobodni oti i, ali on je osje ao da mora ostati. Oni su kazali: "Tvoju ku u e unititi, nau crkvu e spaliti". Oni su to znali i on je to znao kako lako e taj krov pokriven slamom izgoriti. Kasno te ve$eri dva prijatelja koja nisu bili kr ani doli su i rekli mu: "Do i e negdje u no i i unitit e ovu
7

71

ku u i crkvu. Molim te, molim te, idi, pobjegni u dunglu!" On je rekao da e se moliti za sve to i ako bude osje ao da treba oti i, oti i e ako ne, ostat e. Pozvao je svoju enu i $etvoro djece i oni su se svi zajedno molili. &esto su se no u zajedno molili. Oko pono i za$ulo se lupanje na vratima i zlobna naredba: "Otvori nam vrata ili emo ti zapaliti ku u!" Sakupio je svoju malu obitelj i tamo usred dnevne sobe na podu hrabrili su se s biblijskim obe anjima koja su im mnogo zna$ila. &uli su se povici izvana. "Iza#i van, dajemo ti jo jednu priliku ili emo unititi tebe i ku u". I dok su se molili osje ao je da trebaju ostati gdje jesu. &uli su naredbu izvana: "Zapalite!" Uskoro su $uli pucketanje suhog slamnatog krova. Okruivao ih je zaguljivi dim i plamen. Zatim se sa strane na prozoru $uo zvuk sjekire koja je lomila prozor. Dva vojnika su stajala na prozoru. Vidjeli su propovjednika sa svojom enom i djecom na koljenima kako se mole. Prezrivo su se smijali i bacili su jednu od sjekira na propovjednika lagano mu ranivi nogu, ali on je nastavio s molitvom. Krov je sada bio potpuno zapaljen. &etiri tjedna nakon toga, propovjednik John je kona$no mogao do i u to podru$je. Iao je uskom stazom osam milja kroz dunglu gdje se nalazilo malo adventisti$ko selo. Kada je uao u naselje, okruni propovjednik mu je pritr$ao i bacio mu se u naru$je. Propovjednik John ga je dobro poznavao, jer su zajedno odrasli. Sada ga je jedva mogao prepoznati. Ranije je bio uredan, reprezentativno obu$en, sada je bio u dronjavom odjelu kojega nije mogao zamijeniti zbog ratne situacije. Bio je jadan $ovjek. Dok je zagrlio svog starog prijatelja, ispri$ao mu je kraj pri$e. Rekao je: "Te no i dok su moj dom zapalili vra$evi i njihove okrutne ubojice opkolivi nas, sve to smo mogli u$initi u tom dimu je bilo moliti se. I dok smo se molili, vidjeli smo dvije osobe sjajnije od plamena kako ulaze kroz prozor. I oni su nas podigli iz sobe i prenjeli ovamo u dunglu." An#eli na djelu! I sve je bilo u redu. Ali bilo je jo neto. Nakon to je ku a izgorila, ostao je samo pepeo i nagorene grede, vra$evi su naredili svojim ljudima da prona#u tijela. est tijela te male obitelji koja se usudila usprotiviti njihovoj naredbi. Njihovi ljudi su uli unutra, ona dvojica koji su stajali na prozoru i vidjeli ih na njihovim koljenima, posvjedo$ila su da su bili tamo usred sobe. Ali sada tamo se nalazila tinjaju a masa polunagorjele trave i stupovi. Oni su izvadili stupove i pro#arali po pepelu, ali tijela nisu mogli na i. Nisu mogli na i nikakve dokaze u prilog tvrdnji da su unitili ovu obitelj koja se bez rezerve predala nevidljivom Bogu. Tri godine nakon tog iskustva, jedan od vra$a postao je ponizni sljedbenik Gospoda Isusa Krista zbog onoga to je vidio te no i. Zadivljuju e otkrivenje Boje ljubavi za Njegov narod i Njegovu silu izbavljenja preko an#ela koji su pokazali svoju mo .8

Related to the author by Pastor Leonard Robinson, who is Pastor John in the story.

72

KADA AN&EO NE STOJI PRI RUCI

Abraham se cijelim srcem predao Bogu. Digao je no da uzme ivot svom sinu prvoro#encu kojega je $udom dobio. I tada u kriti$kom trenutku u opasnosti, za dlaku, an#eo je stajao pri ruci. Ali ponekad an#eo nije pri ruci. Kroz prole vjekove do upravo ovog trenutka postavlja se pitanje na ovom planetu koji je sve glasniji: "Zato?" Zato Gospode? Zato si dozvolio da Tommy umre? Zato nisi bio pri ruci kod smrti? Gdje su bili an#eli kada sam ih trebao? Nisi li ti promatrao Gospode? Ili si bio zauzet ne$im drugim? Ja sam vjerovao, imao sam povjerenja. Zato nisi odgovorio? Zato se nisi brinuo? Zato Gospode? Zato? Takav je jezik slomljenih srca. "Nita vas ni u kom slu$aju ne e povrijediti" rekao je Isus. Ali mnogi su bili povrije#eni. "Stavljat ete ruke na bolesne i oni e ozdravljati" ali neki nisu ozdravljali. "Ovi znaci e pratiti one koji vjeruju". Mnogi su vjerovali ali nikakvo $udo se nije dogodilo u kriti$ko vrijeme. "Na zemlji mir, me#u ljudima dobra volja" rekli su an#eli. Ali ljudsko trpljenje raste iz dana u dan. Gdje su sada an#eli? Zato Bog ne zaustavi ruku nevolje, nasilja i kriminala? Zato Bog neto ne u$ini? Samo kad bi mogao! Samo kad bismo mogli razumjeti kako On $ezne iscijeliti svaku ozljedu, sniziti svaku groznicu, sastaviti svaku polomljenu kost i ozdraviti slomljeno srce da bi svijet opet pjevao. Ali On ne moe jo! Ako bi Bog u$inio za svoj vjerni narod sve ono to $ezne da u$ini iscijeli svakoga od njih, sa$uva avione od nesre e, automobile od sudara, sprije$i svaku nesre u, preusmjeri svaki metak, ne

73

dozvoli nikakvo zlo da do#e do Njegovog naroda onda bi ga Sotona optuio da svome narodu daje nepravedne prednosti. Ako bi Bog to u$inio za svoje vjerne, za one koji imaju povjerenja u Njega sve On to eli u$initi iscijeliti svakoga od njih, sa$uvati avione od nesre e, automobile od sudara, sprije$iti svaku nesre u, skloniti svaki metak u stranu, dozvoliti da se nikakvo zlo ne dogodi onima koji su njegovi Sotona bi ga optuio da daje svome narodu nepotenu prednost. Ali to je vie od toga. Ako bi Bog iscijelio sve ozljede, ako bi bio pri ruci u nasilnoj smrti, ako bi zaustavio vjetrove i orkane, skrenuo vode od svake poplave, ako ne bi dozvolio da se avioni srue, ako ne bi dozvolio katastrofe koje uzimaju ivote nedunih i krivih ljudi, nikada ne bi razumjeli kako je okrutan (snaan i uasan) grijeh. I dok ljudi razumiju da je to neizbrisivo urezano u svaki um u svemiru, ova vladavina nevolja (zla) se ne moe nikada zavriti. I Bog se tako#er uri. On eli u$initi to je pravo. I tako je an#eo stajao kraj Abrahamove ruke. An#eo je zatvorio usta lavovima u Danijelovo vrijeme. Sam Isus je hodao u ognju s troje ljudi koji su odbili odre i ga se. Petar je izbavljen iz tamnice. Samo Ivan Krstitelj je bio pogubljen. I Pavle tako#er. Nijedan an#eo nije bio pri ruci kada su Isusovi u$enici jedan po jedan umrli osim Ivana stranom smr u. Nijedan an#eo nije bio pri ruci kada je Isus izdrao strane muke koje za nas zna$i Getsemanija. Oni su samo promatrali. Gledali su Ga iscrpljenog, slomljenog i iznemoglog. Vidjeli su sudbinu $ovje$anstva da drhti na vagi. An#eli su $eznuli oti i i pomo i mu. Ali odluka spasiti ljude ili ih ne spasiti morala je biti Njegova vlastita. Vidjeli su da Otac od Sina zaklanja svaku zraku svjetlosti i shvatili su kakav je straan grijeh svetom Bogu. Vidjeli su da $aa drhti u Njegovoj ruci. &uli su ga kako moli: "O$e ako je mogu e". Ali nije bilo pomo i Bojem Sinu. Morao je umrijeti. Ili e cijelo $ovje$anstvo morati umrijeti. Kona$no se odlu$io, pao je na zemlju umiru i. I tada u tom kriti$kom trenutku Nebo se otvorilo. Jaka svjetlost je odagnala tamu kada je Gabrijel, mo$ni an#eo koji je zauzeo mjesto Lucifera, doao kraj Spasiteljeve strane. Isusu je poslat naro$iti an#eo, ne da mu bude pri ruci, ne da makne $au ve da ga ohrabri, oja$a da ju ispije. On ga je uvjerio u O$evu ljubav i rekao mu je da e mnotvo dua biti spaeno za vje$nost kroz Njegovu rtvu. I onda je dola Golgota. Svjetina se tamo nalazila. Izvrioci kazne su bili tamo. Ruga$i i licemjeri su bili tamo. Sotona je bio tamo ranjavaju i Isusovo srce stranim iskuenjima. Pali an#eli su bili tamo, obavijaju i svojim paklenskim sjenama ljudske umove. Ali i Bog je bio tamo. U sjeni, blizu Njegovog ljubljenog Sina na koga je bio ponosan. &ak je sa slomljenim srcem morao maknuti posljednji dokaz svoje prisutnosti od svog Sina. I an#eli su bili tamo. Promatrali su u tiini gledaju i Spasitelja slomljenog pod teretom svih grijeha ljudi, sve krivice na svijetu bile su skupljene najednom. Gledali su i promatrali u zaprepatenju kako je Sotona daleko otiao. Dok su gledali Isusa koji je pobijedio smrt i za$etnika smrti oslobodivi svemir zauvijek od grenog smrtonosnog djelovanja i zadnji trag suosje anja za pobunjenog vo#u i$ezao je iz njihovih srca. An#eli su bili tamo njihova srca su se

74

slomila, bili su zaprepateni onim to su toga dana vidjeli strani ponor i nevjerojatni vrhunac ljubavi koja se pred njima otkrila. I tada je Spasitelj uzviknuo: "Svri se!" U tom je posljednjem trenutku znao da je pobijedio. I an#eli su znali. I Sotona je znao. Zar je onda $udno da su se an#eli radovali kada se to dogodilo? Ponekad nijedan an#eo nije pri ruci. Ali u Bojoj nevjerojatnoj providnosti iz najgu e tame sija najsjajnija svjetlost od Isusa za tebe i mene.

MA)EVI OD SLAME
Dogodilo se to u zemlji koju ne u otkriti osim da kaem da je negdje na ovoj planeti. Dogodilo se ljudima koji se ne odazivaju na imena koja se tu spominju. Vano je da se dogodilo. Uas. Mogli bismo ga tako nazvati. Bio je vo#a razbojnika (bandita), terorist, i tako okrutan ubojica da je vlada ponudila veliku nagradu svakome tko bi ga predao ivog ili mrtvog. U$injeni su napori da ga se uhvati. Ali on je bio vani da uniti sve za koje nije mario a to je uklju$ivalo sve i svakoga. Ovaj lukavi bandit i njegovi ljudi unitili su sve to se nalazilo na njihovom putu. Situacija je bila o$ajna. Lijekovi su bili potrebni. Hrana je bila potrebna. Ali tko je mogao u i u to opasno podru$je? Kona$no su poslali brojne najbolje vojnike. Ali Uas je brzo okon$ao s njima postavivi im jednostavno zamku. Naredio je svojim ljudima da iskopaju ogromnu jamu i zatim je u nju na dno postavio ma$eve i zaotrene kolce. To je sve bilo paljivo kamuflirano da su vojnici umarirali direktno u jamu u svoju smrt. Zatim, jednoga dana pastor John (spomenut je u dva poglavlja ispred ovoga) dobio je slubeni poziv od dravnog slubenika, mole i ga da pokua ponijeti neke lijekove u to podru$je. Pastor John i njegova mala grupa radnika se arko molila za taj zadatak, taj izazov vlade (drave). Dok su oni molili, sjetili su se obe anja: "Jer an#elima svojim zapovjedi da te $uvaju na svim putima tvojim. Na rukama e te nositi da se ne spotakne o kamen." Ps 91,11.12. Osje ali su da moraju pokuati. I tako je vlada osigurala tri do $etiri aviona koja su bila natovarena hranom, odje om i lijekovima. Te zalihe oko stotinu tona sve u svemu je preneseno avionom to je mogu e blie podru$ju kojim je Uas upravljao. Zatim je konvoj od sedamnaest kamiona i dva ili tri dipa poslano i pripremljeno da prenesu zalihe u (pogo#eno) opasno podru$je.

75

Kada je pastor John otiao na svoju opasnu zada u, vladin slubenik mu je rekao: "Budite oprezni. Ali Bog je s vama." Rekao mu je da tijesno sura#uje s njegovim komandantom u tom podru$ju zemlje. Kada je pastor John stigao, pukovnik mu je rekao tresu i glavom: "Nemogu e vam je u i u to podru$je." Zatim je rekao: "&ekajte. Imam neke vojnike koji se nalaze na rubovima toga podru$ja i svakoga dana u dvanaest sati mi alju izvjetaj o kretanju Uasa." Bio je to peti dan kada je stigao izvjetaj radio vezom da su se Uas i njegova grupa povukli u drugo podru$je zemlje i da je glavna cesta u tom podru$ju potpuno sigurna. Odlu$ili su pokuati slijede eg jutra. Konvoj je bio natovaren stvarima iz skladita i pastoru Johnu je dodijeljen vladin voza$ mladi $ovjek imenom Peter, koji je ve prije radio s njim. Bio je dobar kr anin i paljiv voza$. Premda je bio odan vladi bio je $lan plemena iz kojega je bio Uas i poznavao je njihov jezik. Pastor John je slu$ajno nau$io jezik tog plemena kada je kao mladi radio u tom podru$ju. Krenuli su toga jutra, pastor John i Peter u vode em dipu. Pukovnik im je rekao da e prvi dio njihovog puta biti najopasniji. Put je iao dolinom. I dok su se vozili dolinom, pastor je nastavio razmiljati o Davidovim rije$ima " dolinom sjena smrtnoga". To je bila upravo takva dolina. Na putu su bili leevi koje su ljudi Uasa ostavili za sobom. Du puta s jedne i druge strane su bili kolci s ljudima i enama nabijenim na njima rasporeni -otvoreni. Te gnusne prizore nitko ne o$ekuje vidjeti u svom ivotu. Zatim, dok su nastavili dalje u teritorij Uasa, ceste su bile pune mrtvim tjelesima da ih je to zaustavilo. Pokuali su povu i neka tijela u stranu, ali nisu mogli, jer bi ih to zaustavilo da sigurno stignu te ve$eri do planiranog mjesta. Stoga su samo nastavili voziti vozila preko leeva melju i sve dok su ili naprijed. Izali su iz te doline. Pukovnik im je rekao kada se budu penjali biti e izvan opasnog podru$ja. Kakva je to bila molitva zahvalnosti kada su se uspeli na vrh! Znali su da e trebati pola sata teko natovarenim kamionima da stignu do te vrlo teke strmine. Stoga su Peter i pastor odlu$ili nastaviti te sa$ekati kamione u selu koje se nalazilo malo dalje ispred njih. Nastavili su dalje laka srca. Sada su mogli posti i bolje vrijeme u vonji. Bio je to niski, ravni plato s gustom neprohodnom dunglom kroz koju je trebalo pro i. Ili su kroz jednu od tih gustih neprohodnih dungli kada je Peter iznenada trgnuo volanom na lijevo i oni su se nabili u jamu s dipom nagnutim na stranu. Bili su tamo grle i (objemaju i) $vrsto jedan drugoga i pastor je rekao: "U $emu je nevolja? to se dogodilo?" A Peter je odgovorio: "Oh, umrijet emo! Oni e nas ubiti!" "U $emu je stvar?" "Oh, vidio sam Uasov znak u zasjedi! Vidio sam njegov znak!" Samo je svojim pripadnicima plemena Uas ostavljao opomene. Tajni znak je bio na upadljivom mjestu tako da su $lanovi njegova plemena mogli shvatiti da je zasjeda pred njima. Prole su dvije minute. Tri, $etiri, moda je pet minuta prolo. Nita se nije dogodilo. Pastor je pokuao izvu i se iz dipa, ali Peter ga je povukao ponovo dolje. "Ne! Ne smije iza i van!" Kona$no uz veliki napor pastor John se izvukao van. Stajao je na rubu puta i ogledavao se okolo. Nije mogao vidjeti nita sumnjivog izuzev da su se vidjeli svjei tragovi vozila na putu.

76

Imao je $udan osje aj da ga netko promatra. Bio je pod dojmom Duha Bojega da mora neto re i. Stoga je stavio svoj mali tranzistorni mikrofon pred usta i govorio jezikom plemena na $ijem su se podru$ju nalazili. Rekao je drve u i dungli oko sebe: "Dolazimo kao prijatelji. Ja sam pastor crkve Adventista sedmoga dana. Tu sam da vam pomognem. Ako netko u ovom podru$ju treba pomo tu smo. Nismo tu kao neprijatelji ve vai prijatelji." Nita se nije dogodilo. Sve je bilo tiho. Bila je mrtva tiina. Tada je iz tiine dopro zvuk pucketanja gran$ica. Krc, Krcr. Opet i jo jednom. To je bio signal signal kojeg je bio nau$io kao dje$ak. To je bio signal izazova - i odgovor se morao dati. Netko u dungli je zaustavio njihov prolaz. Kada bi mogao re i pravu rije$, sve bi bilo u redu. Ali to je bilo prije dvanaest ili $etrnaest godina kada je upotrijebio tu rije$ tu lozinku i on ju je zaboravio. Sinula mu je poruka na nebeskoj frekvenciji. I poput drugog bljeska ta rije$ mu se vratila na vrh jezika. On ju je viknuo. Bila je to prava rije$! Ponovo je rekao preko zvu$nika: "Prijatelji koji god bili tamo, molim vas do#ite da se pozdravimo (rukujemo)." I dodao je jezikom plemena pozdrav potovanja kojeg se samo upu ivalo velikom poglavici. Opet se nije nita dogodilo. Onda se s desne strane $ulo ukanje u dungli, li e se pokrenulo i na ivicu puta je koraknuo ratnik visok, zgodan, lijepog izgleda, s automatskom pukom u ruci uperenom u pastora. Pastor je rekao: "Prijatelju odloi puku, molim te. Ja nemam oruja. Dolazim kao prijatelj." Ratnik mu se pribliio za dva tri koraka jo uvijek s uperenom pukom na pastora. Mogao je vidjeti da je on bio veliki vo#a. Pastor mu je opet pokazao duno potovanje. Kona$no je odloio puku znatieljno i sumnji$avo mu se pribliio. Dok mu se pribliavao pastor mu je pruio ruku. Ratnik ga je gledao, zgrabio mu je ruku i zaprepateno rekao: "Pastore John to vi tu radite?" Bio je oli$en ratni$kim bojama po obrazima i $elu. Pastor ga nije mogao prepoznati i stoga je rekao: "Da li me poznajete?" "Da, da, naravno da vas poznajem. Zar me ne prepoznajete?" "Tko ste vi?" "Ja sam Uas." Kako su stvari izgledale, pastor je u svojoj ruci drao ogromnu nagradu. A taj strani terorist kojega su se plaili ga je poznavao. "Zar se ne sje ate? Ja sam Henry iz sela Wait. Obi$no ste nas pou$avali u vaem ogranku subotnje kole prije trinaest, $etrnaest godina. Ja sam Henry. Zar me se ne sje ate, pastore John?" Naravno da ga se sje ao! A dje$ak Henry je sada bio taj strani terorist! Dok je pastor drao svoju ruku ispruenom, Uas se je po$eo tresti poput lista na vjetru. Cijelo tijelo mu je podrhtavalo. Rekao je: "Sada shvatam. Sada razumijem. Prvi puta u svom ivotu sam ostao bez glasa. Glas mi je oduzet. Pokuao sam dati naredbu kada se va dip pojavio i skrenuo u jamu naredbu mojim ljudima da vas ubiju. Ali nisam imao glasa. Oduzet mi je glas i govor. Dok sam gledao kota$e kako se okre u na dipu, vidio sam dobro naoruane vojnike kako stoje oko vas. Vidio sam te vojnike jo su na cesti bili uz vas. Nisu bili sli$ni vojnicima koje obi$no sre emo." Nastavio je: "Sada shvatam. Te doga#aje koje ste nam obi$no pri$ali, te slike koje ste

77

obi$no pokazivali o vaem Bogu o onim an#elima koje je va Bog slao." On se jo uvijek tresao. " Sada shvatam. Ta bi a koja su bila sli$na mjesecu i poput zvijezda su bili an#eli vaeg Boga! Oh, pastore John, to radite ovdje?" Kakvo uzbu#enje! Rekao mu je zato se tu nalazi. I on je znao da ti mo ni an#eli s neba jo uvijek stoje upravo tamo pored njih. Jer se taj strani ubojica, taj vjeti $ovjek koji je unitavao i ubijao jo uvijek tresao! Razgovarali su dvije do tri minute i onda je Uas $uo da se kamioni pribliavaju. Rekao je: "Pastore John da li se u kamionima nalaze vojnici?" "Da Henry, ali oni su pod mojom kontrolom. Njima ja zapovijedam." "Oh, oni e me ubiti!" On je saznao. Znao je da je za njegovu glavu obe ana ogromna nagrada ali pastor ga je razuvjerio. "Danas tu ne e biti nikakvog pucanja niti ubijanja. Bog i Njegovi an#eli tu su prisutni; ne e biti ubijanja danas!" Kamioni su bili jo uvijek na udaljenosti i pastor mu je rekao: "Prijatelju, danas si bio svjedokom divnog dokaza Boje ljubavi prema tebi. Ja nisam vidio te vojnike, te an#ele koje si ti vidio. Ali znam da je samo jedan od tih an#ela mogao unititi tebe i tvoje ljude. Ali Bog te ljubi. Taj isti Isus o kojem si nekada sluao sjede i pod drvetom u selu Wait prije petnaest godina jo uvijek ti govori. Obe aj mi prijatelju, obe aj mi Henry, da e napustiti ovaj ivot unitenja, da e potovati i cijeniti ljubav Isusa koji je spasio tvoj ivot i eli ti darovati vje$ni ivot s Njime!" Jo uvijek tresu i se oklijevao je i pogledavao okolo. Pastor ga je pitao koliko je ljudi s njime u dungli i rekao mu je da ih pozove da do#u. Henry je zapovijedio da do#u i nekoliko tuceta teko naoruanih terorista je izalo sa svih strana iz dungle. Nisu mogli razumjeti to se dogodilo njihovom oholom i ponosnom vo#i koji je zgrabio ruku bijelog $ovjeka $lana rase za koju su se zakleli unititi. Gledali su ga okrutno i u o$ima im se vidjela smrt. Dok su se njegovi ljudi pribliavali, Uas je rekao: "Koa ovog $ovjeka je bijela, ali je njegovo srce isto kao i nae. On je na prijatelj." Sabrali su se oko njega i on im je ispri$ao, kako je izgubio glas tj. zanijemio je, o vojnicima s neba i kako ga je pastor ohrabrio. Oni su svi mirno stajali i promatrali njihov susret. Zatim ga je pastor ponovo upitao: " Ho e li obe ati da e napustiti ovaj straan ivot unitavanja i klanja?" I tada u prisutnosti svojih ljudi on je obe ao! Trebalo je puno vremena da se vlada uvjeri da je Uas obra eni $ovjek. Vrhovni slubenici su se uvjerili samo tada kada su vidjeli da se strana vladavina terora potpuno stiala. Tada je izdan jedan drugi proglas koji je jasno govorio da je Uas sada kr anin i da njegova glava vie nije ucijenjena. Radio je to trubio u vijestima. Novinski naslovi su pisali o tome. A pastor John je zapamtio rije$i svoga oca kada je jo bio uplaeni desetogodinjak: "Sine, na Otac nebeski alje svoje an#ele da budu s nama. Sve e biti u redu."1 Kakvo iskustvo! Ono nas podie ravno u prisutnost nebeskih bi a koji gledaju Boje lice! U ovom doga#aju vidim podsjetnik kako su an#eli stolje ima zaustavljali podignute ruke protiv Boje vjerne

78

djece. Ljudi su zanijemili. Oruje paralizirano. Ma$evi polomljeni. Pitolji zako$eni ili nisu opalili. Svaki put kada su ruke an#ela stajale izme#u Bojeg naroda i njegovih neprijatelja. I vie od toga. U ovom doga#aju vidim ono to je pred nama kada e sluba an#ela za nas biti stvarnija nego li ikada prije. Posluajmo ove rije$i sluge Bojega: "Nemogu e je shvatiti iskustvo Bojeg naroda koje e ivjeti na zemlji kada se pomijeaju boanska slava i ponove se progonstva iz prolosti. Oni e hoditi u svjetlosti koja dolazi s Bojeg prijestolja. Uz pomo an#ela postojat e neprekinuta veza izme#u neba i zemlje."2 Nemogu e je to opisati i shvatiti kako e to biti. Ali dozvolite mati da to zadri pred o$ima uma. Teko e? Da. Progonstvo? Da. Suze? Da. Ali, an#eli dolaze i odlaze. Neprekinuta veza s nebom. Boanska slava je tu na zemlji. An#eli neke vode do sklonita u planini. Zatvori poput pala$e. pilje na zemlji sastanak s an#elima. Boje su svjetiljke sve upaljene. Nebo odavde do Oriona zapaljeno je svjetlo u doma! I vidim u ovom doga#aju o Uasu predprizor dana slomljenih ma$eva: "Nebeski straari vjerni svom obe anju nastavljaju svoje straenje . . . Neprijatelji e u nekim slu$ajevima . . . pokuati da oduzmu ivot (onima koji dre zapovijedi). Ali nitko ne moe pro i pokraj mo nih $uvara koji su oko svake vjerne due. Neki su napadnuti u svome tr$anju od gradova i sela ali ma$evi podignuti protiv njih slomit e se i pasti bez sile kao da su od slame. Drugi e biti odbranjeni (zati eni) od an#ela u liku ratnika."3 Eto to doga#aj o Uasu za mene zna$i! Ali zbog $ega je sluba an#ela? Da li zato da bismo se mogli zabaviti i momentalno zaplaiti bljeskom njihovog sjaja i pri$ama njihove mo i? Da li samo zato da nas odri u udobnosti i saznanju o njihovoj zatiti dok idemo naprijed dodaju i godine naem bivanju na ovoj planeti? Da li samo zato da nas odri zadovoljnim i sigurnim na ovoj strani Jordana? Ne prijatelju. Jutro ne e uvijek $ekati. Bez obzira koliko smo zadovoljni sa stvarima na zemlji, "Kraj e do i bre nego to ljudi o$ekuju."4 U me#uvremenu u ovom kratkom me#uvremenu koje je jo ostalo, vjetrovi iskuenja e biti estoki, na nau vjeru e udarati ali je ne e slomiti. Bura i oluje ugnjetavanja e prijetiti da nas nadvlada. Ali Bog e jo uvijek biti na prijestolju. On e poslati svoje an#ele. I sve e biti u redu!
1 2

Related to the author by Pastor Leonard Robinson, who is Pastor John in the story. Testimonies, vol. 9, p. 16. 3 The Great Controversy, p. 631. 4 Isto p.631.

79

Prevela: Aleksandra Pleko Unos u kompjutor: Sanja Pleko