Alistair MacLean TOPOVI S NAVARONEA

Prvo poglavlje PRELUDIJ: NEDJELJA 01,0009,00

ibica je glasno kresnula o ravi valoviti lim barake, zaitala i rasprsla se u treptavu mrlju svjetlosti, a reski zvuk i nenadana iskriava svjetlost djelovali su podjednako strano u tiini pustinjske noi. Mallory je mehaniki pogledom pratio kako kapetan odreda prinosi ibicu cigareti koja je provirivala iz njegova potkresana brka; primijetio je kako se svjetlost zaustavila nekoliko centimetara od njegova lica i ujedno zapazio neobinu ukoenost tog lica, neodreenu prazninu u oima ovjeka koji se potpuno predao oslukivanju. Tada se ibica ugasila i nestala u pijesku pored piste za uzlijetanje. ujem ih, ree prigueno kapetan odreda. ujem ih, dolaze. Jo pet minuta, ne vie. Noas nema vjetra sletjet e na Br. dva. Hajdemo, priekat emo ih u sobi za dogovore. Zastao je, ispitivaki pogledao Malloryja i kao da se nasmijeio. No tama je varala jer mu je glas bio ozbiljan. Budite strpljivi, mladiu jo samo malo. Noas se stvari nisu najbolje odvijale. Bojim se, dobit ete na sve odgovor, ranije no to ste moda oekivali. Naglo se okrenuo i uputio prema skupini zgrada koje su se neodreeno ocrtavale na blijedom sivilu neba iznad horizonta. Mallory slee ramenima i krene polagano, s noge na nogu, uz treeg lana grupe, krupnog i zdepastog ovjeka koji se naglaeno gegao u hodu. Mallory se mrzovoljno pitao koliko je vremena i vjebe trebalo Jensenu da postigne taj mornarski nain kretanja. Naravno trideset godina na moru, a Jensen je upravo toliko imao za sobom, bilo je dovoljno da ovjek izvodi uda u hodu, ali stvar nije bila u tome. Kao izvanredno uspjean ef Odjela za subverzivnu djelatnost u Kairu, kapetan James Jensen, pretvorio je svoj ivot u neprekidan niz intriga, zavaravanja, pretvaranja i preruavanja. Kao agitator meu levantinskim lukim radnicima stekao je golemi ugled u svim lukama od Alexandrette do Aleksandrije; kao goni deva i vodi karavana pobijedio bi u takmienju sve beduine, nije bilo prosjaka koji bi uvjerljivije od njega izazivao samilost na bazarima i trgovima cijelog Istoka. Noas je Jensen napokon bio obian, jednostavni mornar. Odjeven sav u bijelo, od kape do platnenih cipela, a svjetlost zvijezda meko se zrcalila na zlatnim epoletama i dugmadi njegove uniforme. Njihovi koraci udrueno odjekivahu po asfaltiranoj pisti za slijetanje. Kapetan grupe ve je bio nestao u tami ispred njih. Mallory duboko uzdahne i iznenada se obrati Jensenu: ujte, gospodine, o emu se tu zapravo radi? Svi samo nagaaju a emu zapravo ta tajnovitost? I zato sam ba ja umijean u to? Zaboga, ta jo juer sam bio na Kreti, a u roku od osam sati su me prebacili ovamo. Rekoe mi da sam dobio mjesec dana dopusta, a pogledajte to se dogodilo. No, promrmljao je Jensen, to se dogodilo? Nema dopusta, ree Mallory ogoreno. Nisam se ak stigao ni naspavati. Proveo sam sate i sate u tabu i odgovarao na bezbroj glupih i besmislenih pitanja o mojim planinarskim izletima po junim Alpama. Zatim me u pono izbacie iz kreveta, dovedoe k vama i strpae u dip koji me satima vozio po prokletoj pustinji zahvaljujui ludom kotlananinu koji je vozio, pijano pjevao napitnice i postavljao jo vie glupih i besmislenih pitanja!

Mislio sam da je to jedna od mojih najboljih toaka preruavanja, nacerio se Jensen. Meni je putovanje bilo vrlo ugodno i zabavno. Jedna od vaih... Mallory se zagrcnuo, sjetivi se to jesve rekao postarijem kotlananinu sa zulufima koji je upravljao tabnim dipom. Ja... ja se ispriavam, gospodine. Nisam ni pomiljao da ... Naravno da niste! prekinu ga odsjeno Jensen. To nitko nije ni oekivao od vas. Samo sam htio vidjeti da li odgovarate poslu koji vam je namijenjen. Siguran sam da odgovarate bio sam u to uvj eren i prije no to sam vas povukao s Krete. No, zaista ne znam otkud vam ideja o dopustu. Zdrav razum S.O.E.-a* ve je nekoliko puta dolazio u pitanje, no ak ni mi nismo toliko ludi da poaljemo hidroavion samo zato da bismo omoguili niim oficirima jednomjeseno troenje u raskonim arima Kaira, zavrio je suho. Jo uvijek ne znam ... Strpljenja, mome, strpljenja kao to je maloas savjetovao na dobri kapetan. Vrijeme je beskrajno. ekati i samo ekati to na Istoku znai postojati. Za etiri sata sna u posljednja tri dana to ne znai nita, ree Mallory uzbueno. A to je sve to sam ... Eno ih, dolaze! Obojica su istovremeno stisnula oi reagirajui na blijesak reflektora s uzletita koji su ih zaslijepili arajui svojim zrakama po nebeskom svodu. Za nepunu minutu sletio je prvi bombarder. Kotrljajui se nezgrapno pistom, zaustavio se pokraj njih. Siva boja avionskog trupa bila je izgrebena mecima i topovskim rapnelama, popreno kormilo slomljeno, a jedan motor pokvaren i sav obliven uljem. Pleksiglas na prozorima kabine bijae izbuen poput saa. * S.O.E. engl. kratica za tab subverzivne operacije Dugo je Jensen zurio u rupe i ogrebotine oteenog aparata, a tada odmahnu glavom i skrene pogled. etiri sata sna, kapetane Mallory, ree tiho. etiri sata. Sve mi se ini da se moete smatrati avolski sretnim to ste uope imali vremena za spavanje. Soba za dogovore, osvijetljena jarkom svjetlou dviju golih arulja, bila je neudobna i zaguljiva. Sadraj su sainjavale izlizane i poderane zidne tapete i grafikoni, nekoliko isto tako dotrajalih stolica i stol sklepan od obinih jelovih dasaka. Kapetan odreda, kojem su se pridruili Jensen i Mallory, sjedio je za tim stolom kad se iznenadno otvorie vrata i unutra nahrupi posada bombardera, mirkajui pri svjetlu na koje nije navikla. Predvodio ih je tamnokosi pilot sa ljemom i avijatiarskim odijelom prebaenim preko lijeve ruke. Na glavi je imao nemarno zabaen pjeadijski ljem, a na ramenima njegove uniforme bila je ispisana rije Australija. Namrgoen, bez rijei i ne traei doputenja, sjeo je pored njih, izvadio kutiju cigareta i zapalio ibicu na hrapavoj povrini stola. Mallory kriom pogleda kapetana odreda. Kapetan je izgledao ravnoduno, ak mu je i glas tako zvuao. Gospodo, ovo je voa eskadrile, Torrance. Torrance, voa eskadrile, je Australac, nepotrebno je dodao. Mallory je imao utisak da je kapetan time

nastojao poblie objasniti neke stvari a meu njima i vou eskadrile Torrancea. On je vodio noanji napad na Navarone. Bili, ova gospoda kapetan Jensen iz mornarice i kapetan Mallory iz pustinjskog odreda komandosa neobino su zainteresirani za Navarone. Kako je bilo noas? Navarone! Zbog toga smo ovdje, pomisli Mallory. Navarone. Znao je dobro za taj otok, bolje rei, uo je o njemu. Svatko tko se borio na istonom dijelu Sredozemlja, uo je o njemu; o sablasnoj i neprobojnoj elinoj utvrdi nekoliko milja od turske obale. Bio je to jedan od malobrojnih otoka u Egejskom moru kojeg je, pretpostavljalo se, mijeani garnizon Nijemaca i Talijana uspjeno branio od svih napada Saveznika ve od samog poetka rata... Zauo je Torrancea ktiko govori glasom punim suzdranog bijesa. Odvratno, kapetane. Bilo je krvavo; samoubilaki pohod. Naglo zastade, zurei kroz oblak duhanskog dima i steui usnice. Ali, htjeli bismo poi jo jednom, nastavio je. Ja i moji momci. Jo samo jednom. Razgovarali smo o tome na povratku. Mallory razabere dubok bruj glasova u dubini sobe, bijae to znak suglasnosti. Dogovorili smo se da povedemo tipa koji je izmislio tu alu i da ga istresemo iznad Navaronea s visine od tri hiljade metara bez padobrana i slinih pomagala. Ba tako gadno, Bille? Ba tako gadno, kapetane. Nismo imali nikakve anse. Ve od samog poetka. Prvo, vrijeme je bilo protiv nas oni tipovi iz meteorolokog pogodili su i ovog puta kao obino ko s prstom u pekmez. Rekli su da e biti vedro? Aha. Vedro. Morali smo se spustiti na petsto metara iznad cilja. Istina, to nam nije nita pomoglo. Da smo mogli ii nie, recimo hiljadu metara ispod morske povrine pa naglo izroniti, moda bismo neto i postigli. Ona prokleta stijena potpuno zaklanja cilj. Onoliko topova koliko je naikano na toj stijeni nema valjda ni u itavoj junoj Evropi. Nemogue je doi do cilja, ak ni pribliiti mu se. Russa i Conroya su bogme poteno udesili. Nisu bili ak ni na pol puta do luke ... Nisu imali nikakve anse. Znam, znam, potvrdio je mrano kapetan, uli smo. Radio-veza je bila izvrsna... A Mcllveen se sruio neto sjevernije od Alexa? Aha. Ali s njim je sve u redu. Stara krinja je jo plutala kad smo je nadlijetali. Izvukli su amac, a more je bilo mirno kao ulje. Izvui e se, ponovio je Torrance. Kapetan je ponovo kimnuo a Jensen ga upita. Mogu li porazgovarati s voom eskadrile? Naravno, kapetane. Ne morate ni pitati. Hvala, Jensen skrene pogled na snanog Australijanca i osmjehnu se jedva primjetno. Samo jedno malo pitanje, voo eskadrile. Vi ne biste ponovo na Navarone?

Prokleto tono. Ne bih! zagrmi Torrance. Zbog? Zbog toga jer ne vjerujem u samoubojstvo. Zbog toga jer ne vjerujem u rtvovanje dobrih momaka nizato. Zbog toga jer nisam bog i ne mogu uiniti nemogue. Bilo je u Torranceovu glasu jednostavne odlunosti toliko uvjerljive da se oko toga nije moglo prepirati. Kaete da je nemogue? navaljivao je Jensen. To je vrlo vano. I moj ivot je vrlo vaan. I ivoti ovih momaka. Torrance je pokazao palcem preko ramena. Nemogue je, gospodine. Bar to se nas tie. Umorni je rukom protrljao obraz. Moda bi Dornierov hidroavion s jednom od onih novih radiodirigiranih bombi mogao obaviti cijeli posao. Ne znam. Ali znam da ovo s ime mi raspolaemo ne moe imati nikakvog efekta. Naravno, dodao je ogoreno, ako vam ne padne na pamet da napunite jedan moskito* T.N.T.-om i naredite nekom od nas da se zaleti u utvrdu. Na taj nain uvijek imamo anse. Hvala vam, Torrance i svima ostalima. Jensen ustade. Znam da ste uinili sve to ste mogli. Nitko ne bi uinio vie od vas. I ispriavam se .. . Kapetane? Odmah se vraam, gospodo. Kapetan je dao znak oficiru iz obavjetajne slube, koji je sjedio iza njih, da zauzme svoje mjesto i otiao kroz pokrajna vrata u svoju sobu. Vratio se s bocom gina i aama, otepio bocu i natoio. Eto, sad znate kako stoje stvari. Morat ete to prihvatiti kao konano, Jensene. Eskadrila Billa Torrancea je najstarija i najiskusnija u Africi. Bombardirali su naftonosne izvore u Ploetiju kao od ale. Ako je itko mogao neto uiniti, onda je to Bill Torrance, a kad on kae da je nemogue, vjerujte, kapetane Jensen, da je tako. Da, znam, Jensen se zabrinuto zagledao u zlatni rub ae u svojoj ruci. Sad znam. Gotovo da sam i prije znao, no nisam bio siguran; htio sam se potpuno uvjeriti... teta to je est ljudi poginulo dokazujui da sam bio u pravu... Sada preostaje jo samo jedan nain. Da, samo jo jedan, ponovi kapetan odreda. Podie au i mahne glavom. Pijmo za Keros! * Tip engleskog lovakog aviona f Trinitrotoluol, vrst snanog eksploziva Neka je sa sreom Kerosu, odvrati Jensen s mrkim izrazom lica. Sluajte! zaklinjac Mallory. Ja se vie tu ne snalazim. Moda bi mi netko mogao objasniti... Keros, prekine ga Jensen. To je lozinka za vas, mladiu. Sav svijet je pozornica, itd. i tu vi stupate na pozornicu gdje se odvija ova mala komedija. Jensenov osmijeh bijae prilino tugaljiv, ao mi je to ste propustili prva dva ina, no nemojte se zbog toga previe uzrujavati. To nije epizodna uloga; vi ete biti zvijezda htjeli to ili ne. Sad smo tu. Keros. in trei, prizor prvi. Ulazi kapetan Keith Mallory. U posljednjih deset minuta obojica nisu progovorila ni rijei. Jensen je

upravljao velikim tabnim automobilom jednako sigurno i leerno kao to je radio sve ostalo u ivotu. Mallory se nadvio nad mapu na koljenima; bila je to detaljna geografska karta junog dijela Egejskog mora. Prouavao je u slabom svjetlu instrumenata s kontrolne ploe podruje oko Sporada i sjeverne Dodekaneze koja bijahu uoljivo osjenana crvenom olovkom. Napokon se uspravio i stresao. ak i ovdje u Egiptu noi su krajem studenoga bile odvie hladne da bi se ovjek osjeao udobno. Pogledao je Jensena. ini mi se da sada shvaam, kapetane. Odlino! Jensen je ukoeno zurio u vijugavu sivu traku pranjave ceste, koja se pruala du bijelih automobilskih farova to su probijali pustinjsku tminu. Zrake svjetlosti su jednolino i omamljujue poskakivale dok se automobil valjao po neravnom putu. Odlino! ponovio je. Sad pogledajte jo jednom i zamislite da stojite u samom gradu Navaronea to vam je u ovom gotovo sasvim zatvorenom zaljevu na sjeveru otoka. Recite mi to biste vidjeli odande? Mallory se osmjehnu. Nije potrebno, kapetane, etiri milje prema istoku vidio bih obalu Turske koja se u luku protee prema sjeveru i zapadu doseui krajnju toku sjeverno od Navaronea to je vrlo iljasti rt jer se linija obale vraa otro prema istoku. Nekih esnaest milja sjeverno, odmah iza tog rta, nalazi se rt Demirci, zar ne? A u produenju te linije ugledao bih otok Keros. Napokon, est milja zapadno nalazi se otok Maidos, prvi iz otoja Lerades. Otoje se prostire sjeverozapadno od Navaronea, nekih pedesetak milja u duinu. ezdeset, primijeti Jensen. Eh, u vas je dobro oko, mome. Imate hrabrosti i iskustva ovjek bez toga ne moe preivjeti osamnaest mjeseci na Kreti. Posjedujete jo neke posebne odlike koje e uskoro doi na red. Zastade na trenutak i lagano odmahne glavom. Bogami, nadam se da ete imati sree to vie sree. Jer samo bog zna da e vam i te kako trebati. Mallory je iekivao nastavak, ali Jensen utone u vlastita razmiljanja. Prooe tri minute, moda i pet, a ula se samo kripa guma, i zatomljeno brundanje snanog motora. Jensen se napokon promekolji i nastavi, ne podiui pogled s ceste. Sada je subota bolje rei nedjelja ujutro. Na otoku Kerosu nalazi se tisuu i dvije stotine ljudi tisuu dvjesta britanskih vojnika i svi e izginuti ili biti zarobljeni do slijedee subote. Veina e poginuti. Prvi puta pogleda Malloryja i nasmijei se; kratak osmijeh, kratak i lukav. Tren kasnije vie ga nije bilo. Kako se osjeate drei u rukama sudbinu tisuu dvjesta ljudi, kapetane Mallory? Nekoliko dugih asaka Mallory je zurio u Jensenovo bezm izraajno lice, a zatim skrenu pogled. Ponovo se zagleda u kartu. Tisuu dvjesta ljudi na Kerosu eka smrt. Keros i Navarone. Keros i Navarone. Kako je ono bilo u pjesmi, onom malom napjevu koji je prije mnogo godina nauio u planinskom selu, na panjacima nedaleko Queenstowna? Chimborazo tako je. Chimborazo i Cotopaxi, u okove mi srce baciste...

Keros i Navarone bijahu isto tako povezani, zvuali su poput neobine romanse koja osvoji ovjeka i nikad ga ne naputa. Rebus se polako, rije po rije, poeo odgonetati. Jensen narui tiinu. Prije osamnaest mjeseci, sjeate se, nakon kapitulacije Grke, Nijemci su zauzeli gotovo sve otoke Sporada; Talijani su ve drali vei dio Dodekaneza. Tada smo poeli , osvajati otok po otok zahvaljujui odredima komandosa koje je predvodio va Pustinjski odred ili Specijalni odred iz desantnih jedinica. Do rujna osvojili smo gotovo sve vee otoke osim Navaronea bio je to prokleto tvrd orah koji smo jednostavno zaobili. Tako su se neki nai garnizoni nali daleko ispred glavnine snaga. On se naceri. Vi ste u to vrijeme sjedili u nekakvoj spilji u Bijelim planinama, no sjeate li se kako su na to odgovorili Nijemci? estoko? Jensen potvrdi. Upravo tako. Veoma estoko. Politiki znaaj Turske nemogue je zapostaviti ona je oduvijek bila mogui saveznik silama Osovine i nama. Veina ovih otoka lei svega nekoliko milja od turske obale. Nijemcima je postalo hitno i neophodno da vrate ugled koji su poeli gubiti u tom dijelu svijeta. I? I zato su u bitku ubacili sve padobrance, avione, alpinske brigade, itava jata tuka uo sam da su povukli sve lake bombardere s talijanskog fronta zbog te operacije. Uglavnom, ubacili su sve to su imali. Za nekoliko tjedana izgubili smo preko deset hiljada ljudi i sve otoke koje smo osvojili, izuzevi Keros. A sada je doao red i na Keros? Da. Jensen je istresao dvije cigarete i utio dok ih Mallory nije pripalio izbacivi ibicu kroz prozor prema srebrnastoj povrini mora to se bljeskalo sjeverno od ceste. Da, Keros je slijedea rtva. Nita ga ne moe spasiti. Nijemci imaju na Egejskom moru potpunu nadmo u zraku... Ali, kako moete biti sigurni da e to biti ovoga tjedna? Jensen uzdahne. Mome, Grka je puna naih agenata. Samo u atensko-pirejskoj zoni imamo ih preko dvije stotine a... Dvije stotine! prekine ga Mallory s nevjericom. Rekli ste ... Jesam, naceri se Jensen. No uvjeravam vas da je to bijeda ,u usporedbi s hordama pijuna koji se kreu meu naim saveznicima i domainima u Kairu i Aleksandriji. Odjednom se uozbilji. U svakom sluaju, informacija to smo je dobili je tona. Cijela armada brodovlja krenut e iz Pireja u utorak u zoru i prebaciti se od otoka do otoka na Keros. Na otocima e se zadrati preko noi. Interesantna situacija. Mi se ne usuujemo ploviti Egejskim morem danju jer bi nas njemaki bombarderi zaas udesili, a

Nijemci se ne usuuju ploviti nou jer se boje naih razaraa i patrolnih amaca koji ulaze u Egejsko more tek kad se spusti mrak. Kad se razdani, nai se razarai povlae na jug a patrolni amci se zavuku u duboke i skrovite uvale po otocima. Meutim, ne moemo sprijeiti Nijemce da se prebace do Kerosa. Stii e tamo u subotu ili nedjelju, istovremeno kad i njihove zrane, desantne jedinice. Na stotine junkersa-52 nalazi se nedaleko Atene. Keros nee izdrati ni tri dana. Bilo je teko sluati Jensenov miran i odrjeit glas, njegovo hladnokrvno izlaganje koje se sastojalo od samih injenica, i ne povjerovati mu. Mallory mu je vjerovao. Gotovo cijelu minutu promatrao je odsjaj mora, titravu svjetlost zvijezda na tamnoj morskoj povrini. Odjednom se okrenuo prema Jensenu. Ali mornarica, kapetane! Evakuacija! Mornarica bi sigurno mogla... Mornarica, prekine ga ogoreno Jensen, mornarica je slaba. Dosta joj je istonog Sredozemlja i Egejskog mora, dosta uzaludnog rtvovanja za sve ostale. Dva bojna broda su nam oteena, osam krstarica onesposobljeno etiri ih se nasukalo i vie od dvanaest razaraa uniteno ... Ne znam ni broja manjih brodova koje smo izgubili. A sve to ni zbog ega! Samo zato da bi se na vrhovni tab mogao igrati lovice, andara i lopova s onim dekima u Berlinu. Dobra zabava za sve osim, naravno, za nekih tisuu mornara koji su se utopili za vrijeme igre i za desetak tisua saveznikih vojnika to izginue na tim otocima i ne saznavi zbog ega. Jensen je vrsto stegnuo volan i ljutito se ugrizao za usnu. Mallory je bio iznenaen, gotovo zgranut njegovim arom i, dubokim osjeajima; to nije bilo njemu nalik. Ili moda jest moda je Jensen zaista mnogo znao o tome to se dogaalo iza kulisa ... Rekoste tisuu dvjesta, kapetane? upita tiho Mallory. Na Kerosu se nalazi tisuu dvjesta naih ljudi. Jensen ga kratko pogleda. Da. Tisuu i dvjesta ljudi. Uzdah. Naravno, u pravu ste, imate pravo, mome. Ja samo brbljam, govorim u prazno. Naravno, da ih neemo ostaviti tek tako. Mornarica e dati sve od sebe. to su dva, tri razaraa vie ili manje oprostite, opet ja poinjem staru pjesmu... No, sluajte me sada, i to paljivo. Evakuacija e se morati izvesti nou. Nemamo nikakve anse danju dok dvije stotine tuka moli boga da se pojavi makar i sjena nekog britanskog broda. Morat emo stvar obaviti razaraima transporteri i tenderi su odvie spori. Osim toga, no je kratka pa ak ni razaraima neemo stii oploviti otoke Leradesa sa sjeverne strane. Ali, ti su otoci nanizani u dugakom lancu, primijeti Mallory. Zar se razarai ne bi mogli provui izmeu ... Izmeu njih? Nemogue. Jensen odrjeito odmahne glavom. Sve je minirano. Svaki i najmanji prolaz. Ni ibica se ne bi provukla.

A to je s kanalom izmeu Navaronea i Maidosa? Sigurno je i on miniran. Ne, to je slobodan prolaz. Voda je tu preduboka za polaganje mina. Znai, tim putem morate proi, zar ne? S druge strane su turske teritorijalne vode i mi... Proli bismo mi sutra kroz turske teritorijalne vode kad bi nam to bilo od neke pomoi, ree Jensen. Turci to znaju i Nijemci takoer. Odluili smo se za zapadni kanal jer je put ?krai i nema nikakvih meunarodnih komplikacija. to se ostalih stvari tie, potpuno nam je svejedno kojim kanalom plovili. Koje su to ostale stvari? Topovi s Navaronea. Jensen utihnu, a nakon dueg vremena polagano i bezizraajno ponovi te rijei poput ovjeka koji se prisjea svog starog i vjenog neprijatelja. Topovi s Navaronea. Zbog njih nam je potpuno svejedno. Oni dre na nianu ulaze u oba kanala. Evakuirali bismo jo noas nae ljude kad bismo mogli uutkati te topove. Mallory je utio. Sad dolazi ono najvanije, pomislio je. To nisu obini topovi, nastavi tiho Jensen. Nai pomorski strunjaci tvrde da su im cijevi spiralaste i oko devet ina* u promjeru. Meni se ini da je to jedna verzija 210milimetarskih topova koje Nijemci koriste u Italiji nai vojnici ih se boje vie od samoga vraga. Strahovito je to oruje granata je spora, ali avolski precizna. Kako bilo da bilo,Vi su topovi udesili Sybaris za ciglih pet minuta. Sybaris? Mislim da sam uo ... Bila je to krstarica s topovima od osam ina koju smo poslali prije etiri mjeseca da sredi vabe. Mislili smo da je to samo formalnost, rutinska vjeba. Sybaris se naprosto razletio. Ostalo je sedamnaest preivjelih. Isuse! Mallory zinu od iznenaenja. Nisam znao da ... Prije dva mjeseca pokuali smo se iskrcati na Navarone s velikim brojem amfibija. Jensen nije ni primijetio Malloryjevu upadicu. Bili su to komandosi, mornariki komandosi i Jellicoeov specijalni odred borbenih amaca. Znali smo da nemamo anse obala je oko itavog otoka sasvim okomita. Meutim, to su bili specijalni ljudi. Danas vjerojatno najbolji vojnici na svijetu. Jensen zastade i nastavi vrlo tihim glasom. Udesili su ih. Poklali su ih, do zadnjeg ovjeka. * In (inch) engl. mjera za duinu 2,54 cm Napokon, dva puta u proteklih deset dana vidite, mi ve odavno znamo za napad na Keros poslali smo padobrance-sabotere; nae najsposobnije ljude. Bespomono je slijegao ramenima. Naprosto su nestali. Samo tako nestali? Upravo tako. I noas posljednji pokuaj kockara, sve ili nita. Jensen se suho nasmije. Vidjeli ste me kako sam bio tih u onoj sobici. Kaem vam, ja sam onaj tip kojeg bi Torrance i njegovi momci htjeli izbaciti iznad Navaronea.

Ne krivim ih. Ali morao sam to uiniti, morao sam. Znao sam da nee koristiti, ali morao sam pokuati. Veliki automobil je usporio tiho prolazei kraj poruenih kueraka i koliba to su leale du zapadnog prilaza Aleksandriji. Nebo je pred njima ve poelo blijedjeti s prvim nagovjetajima zore. Mislim da mi padobran ne bi mnogo pomogao, ree Mallory sumnjiavo. Da vam iskreno kaem, ja ne znam ni kako izgleda padobran. Bez brige, priklopi Jensen. Nee vam ni trebati. Vi ete na Navarone mnogo teim putem. Mallory je oekivao da e jo neto uti, ali Jensen je utio. Svu panju posvetio je izbjegavanju rupaga koje su postajale sve brojnije. Nakon nekog vremena Mallory upita: Zato ba ja, kapetane Jensen? Jensenov se osmijeh jedva nazirao u sivoj polutami. Naglo je okrenuo volan kako bi izbjegao golemu grabu na cesti, a zatim ga izravnao. Bojite se? Naravno da se bojim. Bez uvrede, gospodine, ali s vaim nainom govora prestraili biste svakoga... Ali nisam tako mislio. Znam da niste. To je samo moj smisao za humor... /.ilo ba vi? Imate nekih posebnih odlika, mome, kao to * sam vam ve rekao. Govorite grki kao Grk. Govorite njemaki kao Nijemac. Vjet ste diverzant, prvorazredni organizator a imate iza sebe osamnaest mjeseci provedenih u Bijelim planinama na Kreti to je uvjerljiv dokaz vae sposobnosti da preivite na neprijateljskoj teritoriji. Jensen se smijuljio. Vi biste se iznenadili da znate koliko podataka imam o vama. Ne bih, odgovori Mallory malo pogoen tim rijeima. Ali postoje, koliko ja znam, jo barem tri oficira s istim kvalitetama. Ima drugih, sloi se Jensen. Ali ne postoji drugi Keith Mallory. Keith Mallory, ponovi Jensen retoriki. Tko nije uo za Keitha Malloryja iz sretnih, predratnih vremena? Najbolji planinar kojeg je Novi Zeland ikada imao a pod tim Novozelanani, naravno, misle najbolji na itavom svijetu, ovjekmuha, pobjednik nesavladivog akrobata na okomitim stijenama i nemoguim preprekama. itava juna obala Navaronea zapravo je jedna takva nesavladiva prepreka, ree Jensen veselo. Okomita stijena bez ijedne rupe za ruku ili nogu. ad mi je jasno, promrmlja Mallory. Sasvim jasno. Najteim putem do Navaronea. Tako ste rekli. Da, tako, potvrdi Jensen. Vi i vae drutvo jo etvorica. Malloryjevi veseli planinari. Specijalno odabrani. Svaki ovjek strunjak. Upoznat ete ih sutra to jest danas poslije podne. Vozili su se utke itavih deset minuta. Automobil je najprije skrenuo iz luke etvrti, protandrkao po dombaStoj kaldrmi ulice Soeurs, obiao Trg

Muhameda Alija, projurio kraj Burze i skrenuo niz Ulicu arif-pae. Mallory pogleda ovjeka za upravljaem. U svitanju je mogao jasno razabrati njegovo lice. Kamo emo, kapetane? Idemo do jedinog ovjeka na Srednjem istoku koji bi vam sada mogao pomoi. To je monsieur Eugene Vlachos od Navaronea. Vi ste hrabar ovjek, kapetane Mallory. Eugene Vlachos je nervozno vrtio iljasti vrh svog crnog brka. Hrabar i budalast, rekao bih no ne moemo smatrati glupanom onoga tko samo izvrava nareenja. Podigao je glavu s velikog crtea na stolu i pogledom potraio Jensenovo ravnoduno lice. Zar nema drugog naina, kapetane? ree moleivim glasom. Jensen polako odmahnu glavom. Ima. Ve smo ih sve isprobali, gospodine. Ni jedan nije vrijedio. Ovo je posljednji. Dakle, on mora ii? Na Kerosu je preko tisuu vojnika, gospodine. Vlachos utke pogne glavu, zatim se osmjehne Malloryju. On me zove gospodinom. Mene, siromanog Grka, bijednog hotelijera naziva kapetan kraljevske mornarice, Jensen, gospodinom. To jednom starcu godi. Uutio je i prazno se zagledao preda se. Poluzatvorene oi i umorne crte lice odraavale su duboku sjetu. Da, sad sam starac, kapetane Mallory, starac, puki siromah i nesretnik. Ali nisam to oduvijek, ne oduvijek. Nekad sam bio mlai, mnogo bogatiji i sretniji. Nekad sam posjedovao divnu zemlju, stotinu kvadratnih Inilja najljepe zemlje koja je ikad stvorena da ovjek njome napasa pogled. O, kako sam volio tu zemlju! Nasmijao se vrativi se u sadanjost i provukao prste kroz gustu, sijedu kosu. Naravno, sve ovisi o tome kako se gleda. Ja kaem: divna zemlja. Kapetan Jensen kae: ta prokleta stijena. Tako je barem govorio dok mene nije bilo u blizini. Osmjehnuo se primijetivi Jensenovu nelagodnost. Ali obojica taj komad zemlje nazivamo Navarone. Mallory iznenaeno pogleda Jensena. Jensen potvrdi: Porodica Vlachos bila je generacijama vlasnik Navaronea. Prije osamnaest mjeseci morali smo hitno evakuirati monsieura Vlachosa. Nijemcima se nije svidjelo to s nama surauje. Moj poloaj je bio kako vi ono kaete prilino kakljiv, nadoda Vlachos. Rezervirali su za mene i moja dva sina tri specijalne elije u tamnici Navaronea... No, dosta o porodici Vlachos. Htio sam vam samo rei, mladiu, da sam proveo etrdeset godina na otoku i gotovo puna etiri dana nad ovom kartom, pokazao je kartu rasprostrtu na stolu. Moete se pouzdati u nju kao i u podatke koje vam budem dao. Naravno, mnogo se toga promijenilo, ali ima nekih stvari koje se nikad ne mijenjaju. Planine, zaljevi, prolazi, spilje, ceste,

kue i, prije svega, sama utvrda. Sve se to ve stoljeima nije promijenilo, kapetane Mallory. Razumijem, gospodine. Mallory paljivo presloi kartu i spremi je ispod kaputa. S ovim emo uvijek imati anse. Hvala vam. Znam da je to premalo. Vlachos zabubnja prstima po stolu i pogleda Malloryja . Kapetan Jensen mi je rekao da veina vas govori grki, da ete biti odjeveni u grke seljake i nositi krivotvorene dokumente. To je dobro. Tako ete biti kako se ono kae sposobni da se sami snalazite, da sami vodite akciju. Zastao je, a zatim povjerljivo nastavio. Molim vas, nemojte traiti pomo od stanovnika Navaronea. To morate izbjei po svaku cijenu. Nijemci su nemilosrdni. To znam. Ako vam tko pomogne, a oni ga otkriju, upitit e ne samo njega ve i itavo selo mukarce, ene i djecu. To se ve dogaalo. I dogodit e se ponovo. Dogodilo se i na Kreti, potvrdi tiho Mallory. Vidio sam to svojim oima. Tako je, sloi se Vlachos. A narod Navaronea nije vjet ni iskusan u gerilskoj borbi. Nije nikad imao prilike da pokua Nijemci su na naem otoku bili naroito okrutni. Obeaj em vam ... zapoe Mallory. Vlachos podie ruku. Samo trenutak. Ako vam pomo bude doista neophodna, postoje dva ovjeka kojima se moete obratiti. Pod prvom platanom, na malom trgu u selu Margarita to je na poetku doline, otprilike tri milje juno od utvrde nai ete ovjeka po imenu Louki. On je mnogo godina bio sluitelj u mojoj obitelji. Louki je i prije pomagao Britancima to e vam Jensen potvrditi moete mu vjerovati. Njegovu je prijatelju ime Panajis; i on je ve suraivao. Hvala vam, gospodine, upamtit u to. Louki, Panajis i Margarita prva platana na trgu. I neete prihvatiti niiju tuu pomo, kapetane? zabrinuto upita Vlachos. Louki i Panajis samo njih dvojica, mol jae on. Dajem vam rije, gospodine. Osim toga, to manje pomagaa, to bolje za nas i vae ljude. Malloryja je iznenadila stareva upornost. Nadam se da e biti tako, uzdahnuo je Vlachos. Mallory ustane i prui ruku, spreman na polazak. Ne brinite vie o tome, gospodine. Nitko nas nee vidjeti, obeavao je uvjerljivo. Nitko nee vidjeti nas, niti emo mi vidjeti ikoga. Nama je stalo samo do jedne stvari do topova. Da topovi, ti grozni topovi. Vlachos je tresao glavom. No pretpostavimo ... Molim vas. Sve e biti u redu, prekine ga mirno Mallory. Neemo nikog ugroziti, a najmanje nekog od vaih otoana. Neka bog bude uz vas noas, proapta starac. Neka bog bude uz vas. Kad bih barem i ja mogao poi.

Drugo poglavlje NEDJELJA NOU 19,0002,00 Kavu, gospodine? Mallory se mekoljio i gunao borei se s dubokim snom koji ga je onako iscrpljenog, brzo srvao. Bolno se opustio na eljezom uokvirenom, udubljenom sjeditu, zlovoljno se pitajui kad e ve jednom avijacija podstaviti te neudobne naprave. Ve se potpuno razbudio i mehaniki bacio umoran pogled na osvijetljene kazaljke runoga sata. Sedam sati. Samo sedam sati spavao je svega nekoliko sati. Zato ga nisu postili da spava. elite li kavu, gospodine? Mladi mitraljezac je jo uvijek strpljivo stajao kraj njega drei pet alica kave na preokrenutom poklopcu kutije za municiju. Oprosti, mome, oprosti. Mallory se iskobeljao iz sjedita, dohvatio alicu iz koje se puilo i znalaki primirisao. Hvala. Hej, ovo mirie kao prava kava. I jest prava. Mladi se ponosno nasmijei. Imamo aparat za kavu u avionu. Oni imaju aparat za kavu u trupu! Maliory s nevjericom odmahnu glavom. Da, to su te strahote ratovanja u kraljevskim zranim snagama Britanije! On se nasloni i s uitkom otpi gutljaj uzdiui od zadovoljstva. Ve idueg trena skoio je prolivi vrelu kavu po golim nogama dok se naginjao prema prozoriu. Pogledao je zatim mitraljesca i s nevjericom mu pokazivao planinske predjele koji su se u polumraku vidjeli u dubini. Do avola, to se to dogaa? Trebalo je da krenemo dva sata nakon prvog mraka, a sunce tek to je zalo. Da nije pilot.;.? To je Cipar, gospodine. Mitraljezac se naceri. Na horizontu upravo moete vidjeti Olimp. Gotovo uvijek kad idemo u Castelrosso letimo zaobilaznim putem preko Cipra. To je zato da nas nitko ne primijeti i da se ne pribliimo odvie Rodosu. Da nas nitko ne primijeti, kae on! Glas s osjetnim amerikim naglaskom dopirao je iz stolice s druge strane prolaza; njegov vlasnik leao je srvan to bijae jedina odgovarajua rije u sjeditu, gotovo dodirujui bradu svojim koatim nogama. Da nas ne primijete, Isuse. Zaobilaznim putem preko Cipra, ponavljao je ogoreno. Najprije nas amcem prebace dvadeset milja od Aleksandrije, na otvoreno more, kako nitko ne bi vidio da odlazimo avionom. I onda to? S mukom se uspravio na sjeditu, bacio pogled preko ruba prozora i ponovo se survao, oito iscrpljen ovim naporom. I onda to? Onda nas utovare u neki stari sanduk obojen najbjeljom bijelom bojom koju moete zamisliti. ak bi je i slijepac primijetio naroito sada kad se smrkava. To je zbog vruine i sunca, objasni mitraljezac. Mene vruina ne smeta, sinko. Glas mu bijae umorniji, rijei je izgovarao s naporom. Ja volim vruinu. Meutim, ne volim one grdne granate i metke koji mogu prozraiti ovjeka na sasvim pogrenom mjestu. Nekako se

uspio spustiti jo za centimetar; umorno je sklopio oi i inilo se kao da je zaspao. Mladi je dobroduno mahnuo glavom i nasmijeio se Malloryju. Prokleto je zabrinut, zar ne, gospodine? Mallory se nasmije gledajui za momkom koji se vratio u pilotsku kabinu. Pijuckao je polagano kavu promatrajui usnulog vojnika prekoputa. Njegov blaeni mir bio je velianstven; kaplar Sjedinjenih Amerikih Drava, Prani Miller podoficir pustinjskog odreda komandosa svakako je bio dobrodoao ovjek. Osvrnuo se zatim oko sebe i zadovoljno kimne glavom. Svi e oni biti dobrodoli. Osamnaest mjeseci na Kreti razvilo je u njemu nepogreiv osjeaj za ocjenjivanje ljudske sposobnosti da preive u neravnopravnim uvjetima ratovanja u kakvim je i sam opstao dugo vremena. Kad bi se morao okladiti, dao bi sve da e preivjeti. U izboru ekipe, kapetan Jensen, zakljuio je, uinio mu je veliku ast. Nije je, dodue, jo osobno poznavao, ali je marljivo prouio iscrpne podatke koje je Jensen imao o svakom lanu. Ako nita drugo, ti su podaci bili ohrabrujui. Moda je ipak postojala neznatna sumnja u Stevensa? Mallory je razmiljao o tome, promatrajui crnokosog, mladog ovjeka koji je radoznalo zurio kroz prozor preko svjetlucavog avionskog krila sunderlanda*. Porunik Andy Stevens, dobrovoljac rezervist Kraljevske mornarice, bio je izabran za ovaj zadatak iz tri razloga. On e upravljati amcem kojim e se prebaciti do Navaronea; prvorazredni je alpinist s nekoliko izvanrednih sportskih podviga, a kao proizvod filolokog fakulteta s bogatom tradicijom upravo je fanatini poznavalac starogrkog i modernog grkog jezika. Prije rata proveo je ak dvije ljetne sezone kao turistiki vodi u Ateni. Ali mlad je, odvie mlad, mislio je Mallory odmjeravajui ga pogledom, a mladost bi mogla biti opasna. Cesto je u tom gerilskom ratovanju po otocima mladost bila pogubna. Zanos, ar i mladalaka revnost nisu dovoljni ili, bolje rei, bile su potpuno nepotrebne kvalitete. Ovo nije bilo ratovanje uz ponosne zvuke trublji i brujanje motora ili velianstveno junaenje u aru bitke; bio je to rat strpljenja, izdrljivosti i mirnih ivaca, rat lukavtine, umijea i sakrivanja a te vjetine mladost obino nema. No, inilo se da bi Stevens mogao biti darovit uenik. * Sunderland tip engleskog ratnog aviona iz drugog svjetskog rata Jo jednom Mallory kriom pogleda Millera; Prani Miller je sve to ve odavno nauio. Miller na bijelom konju, s trubom na usnama ne, njegov razum jednostavno nije htio prihvatiti taj nesklad. On naprosto nije bio nalik na sir Lancelota*. Izgledao je naprosto kao ovjek koji je ve dugo, dugo u borbi i koji vie nema iluzija. Podoficir Miller je zapravo bio u borbi ve punih etrdeset godina. Bio je rodom iz Kalifornije, porijeklom tri etvrtine Irac a jednu etvrtinu negdje iz srednje Evrope. Proteklih se etvrt stoljea borio i probijao kroz ivot kao malo tko na ovom svijetu. Bio je rudar u rudniku srebra u Nevadi, bua tunela u Kanadi, bua nafte po cijelom svijetu, a kad je Hitler napao Poljsku, zatekao

se u Saudijskoj Arabiji. Jedan od njegovih gotovo zaboravljenih predaka s majine strane ivio je poetkom stoljea u Varavi, to je bilo dovoljno da uzburka Millerovu irsku krv. Odletio je prvim avionom u Britaniju i progurao se u avijaciju gdje su ga, na njegov uas, zbog starosti strpali u stranju kupolu jednog wellingtonaf. Njegov prvi let bio je ujedno i posljednji. Jedne sijeanjske noi 1941, deset minuta nakon uzlijetanja sa aerodroma pokraj Atene, kvar na motoru doveo ga je do konanog iako sretnog kraja u nekom polju rie sjeverozapadno od grada. Ostatak zime proveo je kip tei od bijesa u kuhinji vojne baze kraj Atene. Napustio je avijaciju poetkom travnja bez prethodnog obavjetenja i eljan borbe krenuo na sjever prema albanskoj granici. Na putu je susreo Nijemce koji su ili na jug. Kako j e kasnije ispriao, zamaknuo je u luci Nauplion za prvi ugao u asu kad su ulazile njemake tenkovske divizije. Tamo ga je prihvatio trasportni brod Slamat, koji se zatim nasukao, tako da ga je preuzeo razara Wryneck koji se takoer nasukao. Napokon je stigao u Aleksandriju na nekom prastarom grkom brodiu bez iega svoga, ali sa vrstom odlukom da se vie nikad ne uputa u pustolovine u zraku i na moru. Nekoliko mjeseci kasnije ve se nalazio meu komandosima koji su se borili u Libiji iza neprijateljskih linija. * Sir Lancelot jedan od vitezova okruglog stola na dvoru kralja Arthura, odlikovao se velikom hrabrou * Wellington engleski bombarder dvomotorac iz drugog svjetskog rata, proizvod firme Vickers poznate po mnogim konstrukcionim inovacijama Suta suprotnost poruniku Stevensu, zakljui Mallory. Stevens je bio mlad, svje, oduevljen i besprijekorno odjeven a Miller tih, mrav, ilav, nevjerojatno otporan i gotovo bolesno alergian na sjaj i latilo. Kako mu je samo pristajao nadimak Prani. Teko bi bilo pronai dva ovjeka s vie suprotnosti. Na primjer, Miller se za razliku od Stevensa nikad u ivotu nije popeo na neku planinu, a jedine grke rijei koje je znao neete nai ni u jednom rjeniku. No te injenice uope nisu bile vane. Miller je bio izabran iz samo jednog razloga: kao genije u baratanju eksplozivima, svestran i hladnokrvan, precizan i smrtonosan u akciji; obavjetajna sluba u Kairu preporuila ga je kao najboljeg sabotera u Junoj Evropi. Iza Millera sjedio je Casey Brown. Nizak i vrst, tamnoputi podoficir telegrafist rodio se na Clydeu*. Za mirnih vremena bio je tehniar za ispitivanje strojeva u poznatom brodogradilitu u Garelochu. injenica da je bio roeni i ispitani strojarski strunjak, bijae tako oigledna da je mornarica uope nije zamijetila i dodijelila ga odjelu za veze. Brownova nevolja bila je za Malloryja prava srea. Brown e na brodiu biti strojar, a ujedno e odravati vezu s bazom. Imao je, osim toga, i preporuku kao prvorazredni gerilski borac. Za pothvate u Egejskom moru i uz obalu Libije, gdje se borio kao lan posade patrolnog amca, dobio je ve dvije medalje za hrabrost. * Clyde rijeka u kotskoj i fjord na uu u more

Peti i posljednji lan ekipe sjedio je iza Malloryja. Mallory se nije morao okrenuti da ga pogleda. Ve ga je poznavao znao ga je bolje no ikog na svijetu, bolje od vlastite majke ... Andrea bijae njegov porunik sve vrijeme u onih beskrajnih osamnaest mjeseci na Kreti: Andrea golemog rasta, uvijek nasmijana lica i tragine prolosti, s kojim je jeo, stanovao i spavao u spiljama, procijepima i naputenim pastirskim kolibama dok su ih njemake patrole i avioni neprestano progonili taj Andrea postao je njegov drugi ja, njegov dvojnik; pogledati Andrea za njega je bilo kao da gleda u ogledalo, kao da gleda samoga sebe ... Nije trebalo ni pitatati zato se Andrea nalazi meu njima. On nije krenuo na taj zadatak samo zbog toga to je bio Grk koji odlino poznaje jezik otoana, njihove obiaje i nain miljenja, niti zato to je odlino suraivao s Malloryjem, iako to bijahu korisne stvari. Ne, on je tu bio i zbog sigurnosti i zatite koju je pruao. Bio je beskrajno strpljiv, tih i toan, nevjerojatno brz unato svom rastu, izdrljiv i neumoran borac savren borbeni stroj. Andrea je bio njihova polica osiguranja protiv neuspjeha. Mallory se okrene da ponovo pogleda kroz prozor i zadovoljno protrlja ruke. Jensen ne bi odabrao bolju ekipu da je proeljao cijelo Sredozemlje. Malloryju odjednom padne na pamet da je upravo to i uinio. Millera i Browna pttzvali su u Aleksandriju prije mjesec dana. Malo kasnije stigao je na Maltu i poziv za Stevensa. Da se njihov oklopni automobil nije survao niz onu provaliju u Bijelim planinama i da njihovu kuriru nije trebalo tjedan dana da stigne preko snijegom zavijene planine do prve veze i jo pet dana da ih ponovo pronae, Andrea i Mallory bili bi u Aleksandriji najmanje etrnaest dana ranije. Malloryjevo visoko miljenje o Jensenu postade jo bolje. Zacijelo je Jensen, dalekovidan kakav je bio, izvrio sve pripreme mnogo prije prvog od ona dva neuspjela pokuaja padobranskog desanta na Navarone. Bilo je osam sati i u avionu se potpuno smrailo. Mallory ustade i uputi se u pilotsku kabinu. Glavni je pilot, obavijen oblakom duhanskog dima, srkao kavu; njegov zamjenik mu mahne rukom u znak pozdrava i nastavi s dosadom promatrati nebo ispred sebe. Dobro vee, pozdravi Mallory sa smijekom. Smetam li? Dobrodoli u svako doba u moj ured, doeka ga pilot. Ne morate ni pitati. Mislio sam da ste moda zaposleni... Mallory zastade i ponovo se zagleda u dvojicu lijenina. A tko molim vas, upravlja ovim avionom? George. Automatski pilot. On mahne alicom prema crnoj, metalnoj kutiji koja se jedva nazirala u mraku. Vrlo marljiv tip, a, bogami, potkrada mu se mnogo manje greaka nego ovom ljenivcu koji je deuran ... Htjeli ste neto upitati, kapetane? Da. Kakva su vaa uputstva za noas? Samo da vas iskrcamo u Castelrossi kad se dobrano smrkne. Pilot zastade a zatim nastavi prostoduno: Ja to ne kopam. Ovoliki hidroavioni za svega petoricu ljudi i stotinjak kilograma opreme. I to upravo u Castelrossu. I jo kad padne mrak. Posljednji avion koji se tamo spustio naprosto je produio na dno. Bila je neka podvodna stijena to mu ga ja

znam. Dvojica preivjelih. Da, znam. uo sam. ao mi je, ali i ja imam nareenje. to se tie ostalog, zaboravite sve mislim to ozbiljno, jednostavno zaboravite. Poruite posadi da ne pria. Nikad nas nisu vidjeli. Pilot zlovoljno potvrdi. Ve su nam zaprijetili vojnim sudom. ovjek bi pomislio da je nekakav prokleti rat u toku. Ba tako... Ostavit emo nekoliko sanduka. Iskrcavamo se u drugoj odjei. Netko e preuzeti te sanduke kad se vraite. Razumijem. I mnogo sree, kapetane. Vojna tajna ili ne, predosjeam da e vam trebati. Ako je tako, mogli biste nam omoguiti dobar poetak. Mallory se naceri. Spustite nas itave, ako je ikako mogue. Bez brige, bratac, ree mirno pilot. Umirite se i ne zaboravite i ja sam u ovom prokletom avionu. Grmljavina snanih avionskih motora jo im je odzvanjala u uima kad je mali motorni amac izronio iz tame i meko pristao uz blistavi bok hidroaviona. Nisu gubili vrijeme i uzalud troili rijei; za nepunu minutu petorica vojnika i njihova oprema bili su u amcu. Nakon dvije minute amac je ve pristao uz kameni molo Castelrosse. Dva ueta poletjee u zrak, a iskusne ruke privezae ih za stup. Izmeu brodovlja nazirale su se rave, eljezne stepenice koje su strale prema zvjezdanom nebu; kad se Mallory uspeo njima na obalu, iz mraka izroni neija pojava. Kapetan Mallory? Da. Pjeadijski kapetan Briggs. Recite vaim ljudima da priekaju ovdje. Pukovnik bi vas htio vidjeti. Unjkav i izvjetaen glas nije bio srdaan. Mallory se srdito trgne, ali ne ree nita. Briggs je djelovao kao ovjek koji jamano oboava din i svoj krevet a njihova kasna posjeta odvukla ga je i od jednog i od drugog. Rat je pakao. Vratili su se za deset minuta u pratnji jo jednog ovjeka. Mallory se zagledao u tri vojnika koji su stajali na rubu pristanita, prepoznavajui jednog po jednog. Gdje li se Miller zadjenuo? upitao je. Tu sam, efe, stenjae Miller, umorno se podiui iz sjenke drvenog stupa za vezanje brodova na koji se bio naslonio. Samo sam se odmarao, efe. Oporavljao od mukotrpnog putovanja, moglo bi se rei. Kad svi budete spremni, ree Briggs zajedljivo, Matthews e vas odvesti u vae odaje. Matthews, vi ete ostati da budete pri ruci kapetanu. Pukovnikovo nareenje. Briggsov ton odavao je da pukovnikovo nareenje smatra potpunom besmislicom. I ne zaboravite, kapetane dva sata. Pukovnik je tako rekao. Znam, znam, odgovori umorno Mallory. Bio sam tamo kad je to rekao. Meni je govorio, sjeate se. U redu, momci, jesmo li spremni?

Nae stvari, kapetane? upita Stevens. Ostavi ih tamo. Dobro. Matthewsu hajde, povedi nas. Matthews ih je poveo du mola, pa uz dugako izlizano stepenite. Ostali su beumno u koloni po jedan koraali za njim. Na kraju je otro skrenuo udesno, produio uskim, zavojitim hodnikom, uspeo se kripavim, drvenim stepenicama i otvorio prva vrata na gornjem hodniku. Stigli smo, gospodine. Ja u biti ovdje na hodniku. Bolje je da eka dolje, savjetova ga Mallory. Bez uvrede, Matthews, ali to manje bude znao, to bolje za tebe. Uao je u prostoriju za ostalima i zatvorio vrata. Bila je to nevelika, sirotinjska sobica s debelim, tekim zavjesama. Stol i nekoliko stolica zauzimali su gotovo sav prostor. U najudaljenijem kutu zakripale su opruge eljeznog kreveta kad se porunik Miller izvalio na njega i podboio glavu rukama. O, la, la! promumljao je zadovoljno. Hotelska soba. Kao kod kue. Malo je golo, istina. Odjednom mu je palo na pamet. Gdje ete vi momci spavati? Neemo spavati, a nee ni ti, ree kratko Mallory. Za nepuna dva sata kreemo dalje. Miller zastenje. Hajde, vojnice, di' se na noge, nastavi Mallory nepopustljivo. Miller ponovo zastenje, prebaci noge preko ruba kreveta i znatieljno se zagleda u Andrea. Veliki Grk mehaniki je hodao prostorijom, otvarao ladice, zagledao iza slika, zavirivao iza zavjesa i ispod stola. to to ovaj radi? upita Miller. isti prainu? Trai aparate za prislukivanje, odgovori strogo Mallory. To je jedan od razloga zato smo Andrea i ja jo uvijek ivi. Zavukao je ruku u unutranji dep tamnog mornarskog kaputa bez oznaka i epoleta, izvukao karte koje mu je dao Vlachos i rasprostro ih na stolu. Svi oko stola! Znam da ste posljednjih nekoliko tjedana pucali od znatielje i postavljali sebi stotine pitanja. E pa, ovdje su svi odgovori. Nadam se da e vam se svidjeti... Predstavljam vam otok Navarone. Malloryjev sat pokazivao je tono jedanaest sati kad se konano opustio, naslonio na naslon stolice i smotao pomorsku kartu. Ispitivaki je odmjerio etiri zamiljena lica oko stola. Gospodo, sad znate sve. Divna inscenacija, zar ne? suho se nasmijao. Kad bi ovo bio film, morao bih sada rei: 'Ima li kakvih pitanja?' No moramo odustati od toga jer naprosto nemam ni jedan odgovor. Svi vi znate isto toliko koliko i ja. etvrt milje gole stijene visoke etiri stotine stopa i on to naziva jedinom rupom kroz koju se moemo uvui na otok. Miller se zamiljeno nadvio nad svoju kutiju s duhanom i nastavio spretnim rukama motati cigaretu. Pa to je ludost, efe. Ja, ja se ne mogu popeti ni na ljestve a da ne padnem s njih. Otpuhnuo je gust oblak dima. To je samoubojstvo. Da, tu sam rije traio, samoubojstvo. Kladim se za dolar naprama hiljadu da se nikad neemo pribliiti na pet milja tim prokletim topovima.

. Jedan naprama hiljadu, a? Mallory ga je dugo promatrao bez rijei. Reci mi, Milleru, koliko dolara polae na one momke s Kerosa? Da, sumorno potvrdi Miller. Da, momci s Kerosa. Zaboravio sam na njih. Neprestano mislim na sebe i naA onu prokletu stijenu. Pun nade, pogleda preko stola u krupnog Andrea. Moda bi me Andrea mogao nositi. Dovoljno je velik. Andrea ne odgovori. Oi mu bijahu napola zatvorene. Misli su mu odlutale tko zna kamo. Zavezat emo te za noge i ruke i odvui do vrha, ree Stevens grubo. Trudit emo se da naemo vri konopac, doda bezbrino. Rekao je to aljivim tonom, ali izraz njegova lica odavao je da mu nije do ale. Uz Malloryja, jedino je Stevens bio svjestan golemih tehnikih tekoa prilikom nonog uspona uza strme i nepoznate litice. Pogledao je Malloryja i upitao: Idete li sami gore, ili... Oprostite, molim vas. Andrea je odjednom priao stolu i progovorio dubokim glasom, pravilnim kolskim engleskim jezikom koji je nauio za dugotrajnog prijateljevanja s Malloryjem. Brzo je neto nadrljao na komadu papira. Imam prijedlog kako da se popnemo na tu stijenu. Ovo je crte. Kapetane, mislite li da je to izvedivo? Dodao je papir Malloryju. Mallory ga je pogledao i vratio u djeliu sekunde. Na njemu nije bilo crtea. Velikim tampanim slovima bile su ispisane samo dvije rijei: Nastavite govoriti. Shvaam, ree zamiljeno Mallory. Vrlo dobro, Andrea. To je zaista izvedivo. Okrenuo je papir i drao ga tako da svi mogu vidjeti rijei. Andrea je ve bio ustao i majim se korakom primicao vratima. Dobro smiljeno, zar ne, porunice Miller, nastavio je bezbrinim glasom. To bi moglo rijeiti nae tekoe. Aha, izraz Millerova lica se nije mijenjao, mirkao je napola zatvorenim oima kroz cigaretni dim, dok mu je cigareta visjela na donjoj usni. Mislim da bi nam to zaista moglo pomoi, Andrea vano je samo da se itav doepam do vrha. Nasmijao se i paljivo nastavio privrivati cijev neobinog oblika na svoj automatski revolver koji mu se neobjanjivo i nenadano stvorio u lijevoj ruci. No, nije mi sasvim jasna ova ... Sve bijae gotovo za cigle dvije sekunde. Andrea je nevjerojatnom lakoom i mirom otvorio vrata, jednim pokretom uvukao kroz uzan otvor nekog momka koji se divlje koprcao u zraku i ponovo zatvorio vrata. Brzo i bez rijei ist posao. Uhoda, neki Levantinac otrih crta lica u loe krojenoj koulji i plavim hlaama stajao je nepokretno, nervozno mirkajui nenaviknut na svjetlost u prostoriji. Tada, nenadano zavue ruku ispod koulje. uvaj se! resko povie Miller, a ruka s automatom poletje naprijed. Mallory ga u posljednji as zadra. Pazi! ree prigueno Mallory. Ljudi za stolom zapazili su samo blijesak elika kad je ruka s noem nevjerojatnom brzinom poletjela prema rtvi. Ukoila se u zraku svega dva

ina od Andreovih prsiju. Zauo se krik bola i zlokobno pucanje kostiju dok je Grk stezao zahvat. Ve idui tren Andrea je prstima prihvatio otricu i njenim pokretom, paljivo izvukao no poput roditelja koji spaava voljeno, ali zloesto dijete od opasnosti. Otrica se zaas nala pod grlom Levantinca, a Andrea se blago smjekao tom nasmrt prestraenom uljezu. Miller duboko uzdahne to je zvualo poput zviduka. Hm, da. Moglo bi se pomisliti da je Andrea ve radio ovakve stvari? Hm, da. Zbilja bi se moglo pomisliti, rugao se Mallory. Nego daj da pogledamo taj izlobeni primjerak, Andrea. Andrea je donio uhodu do stola gdje je svjetlo bilo jae. Mravi ovjek, s tipinim licem njukala i crnim, strahom ispunjenim oima, nijemo je stajao pred njima steui zdravom rukom polomljeni runi zglob. to misli, Andrea, kako je dugo prislukivao ovaj tip? Andrea se krupnom akom poee po crnoj kovravoj kosi proaranoj sjedinama na sljepooicama. Nisam siguran, kapetane. Prije deset minuta, uinilo mi se da ujem neki um, no zakljuio sam da me ui varaju. Onda sam prije nepune minute ponovo zauo isti suanj. Bojim se da ... Prije deset minuta, a? Mallory je zamiljeno kimao glavom a zatim pogleda zarobljenika. Kako ti je ime? to radi ovdje? strogo je upitao. Nije bilo odgovora. Nijem pogled i utnju odjednom je zamijenio bolni uzvik kad ga je Andrea epao za kosu. Kapetan te neto upitao, ree on pouno. Ponovno ga je povukao ovog puta mnogo snanije. Odgovori kapetanu. Nepoznati stade urno govoriti, uzbueno maui objema rukama. Rijei su bile potpuno nerazumljive. Andrea uzdahne i prekine tu bujicu zgrabivi mravog za vrat. Mallory upitno pogleda Andrea. Div zatrese glavom. Kurdistanski ili armenski, mislim. Ali ne razumijem ni rijei. Bogami, ni ja, priznade Mallory. Govori li engleski? upita ga strogo. Engleski, engleski? Nemono je uzdigao ramena i okrenuo dlanove, to je trebalo znaiti da nema pojma o emu se tu radi. Ka engleski! Kae da ne razumije, proguna Miller. Moda ne razumije, a moda razumije, ree Mallory slijeui ramenima. Sve to ja znam jest da je bio pred vratima i da ne smijemo nita staviti na kocku. Previe je ivota u pitanju. Glas mu odjednom otvrdne, a pogled postane strog i nemilosrdan. Andrea! Da, kapetane. Ti ima no. Neka bude brzo i isto. Izmeu lopatica. Stevens krikne s uasom u glasu. Skoio je na noge oborivi pri tom

stolicu. Gospode boe, kapetane, ta ne moete ... Zastao je u udu usred rijei, ugledavi kako se zarobljenik itavim tijelom baca u udaljeni ugao sobe; zgrio se tamo podigavi ruke u obrambeni poloaj dok mu se na licu odraavao panini strah. Stevens polako skrene pogled i primijeti Andreovo slavodobitno cerekanje i odobravanje na licima Millera i Browna. Odjednom shvati da je ispao budala. Naravno, prvi je progovorio Miller. He, he, tko bi to rekao! Moda momak ipak razumije engleski. Moda, prizna Mallory. ovjek se ne zadrava pred vratima s uhom na kljuanici ako ne razumije ni jedne rijei od onoga to uje ... Pozovi Matthewsa, Brown, zapovjedio je. Nekoliko sekundi kasnije straar se pojavi na vratima. Dovedi ovamo kapetana Briggsa, Matthews, naredio je. I to odmah. Vojnik oklijevae. Kapetan je otiao na spavanje, gospodine. Strogo je naredio da ga nitko ne uznemirava. Moje srce pati zbog kapetana Briggsa i njegovog naruenog sna, ree zajedljivo Mallory. On se danas vie naspavao nego ja u posljednjih tjedan dana. Pogledao je na sat i namrtio guste obrve. Nemamo vremena za gubljenje. Dovedi ga odmah ovamo. Razumije? Odmah! Matthews je salutirao i urno otiao. Miller proisti grlo i tuno cmokne jezikom. Svi su ovi hoteli jednaki, to se sve tu dogaa ne bi ovjek povjerovao vlastitim oima. Sjeam se, bio sam jednom na zboru u Cincinnatiju... Mallory umorno odmahne glavom. Ti ima maniju hotela, potporunie. Ovo je vojna ustanova i to su oficirske prostorije. Miller htjede odgovoriti, ali se predomisli. Amerikanac bijae iskusan poznavalac ljudi. Bilo je onih koje je mogao bockati i onih koje nije mogao. Ovo bijae gotovo beznadna misija, smatrao je potajno Miller i, premda veoma znaajna, vodila ih je u sigurnu smrt; ali, poeo je shvaati zato su za njihovog vou izabrali upravo ovog snanog, suncem opaljenog Novozelananina. Sjedili su utke pet minuta, a onda se otvorie vrata. Kapetan Briggs bijae gologlav, a oko vrata umjesto bijelog okovratnika i kravate, nosio je bijeli, svileni al. Bijela boja upadljivo je odudarala od njegovog zagasitocrvenog vrata i lica. Mallory je ve ranije primijetio tu boju uzrokovanu vjerojatno visokim krvnim pritiskom i nainom ivota; sada je crvenilo poprimilo jo tamnije, purpurne tonove koje je zacijelo uzrokovao Briggsov glup osjeaj da se netko poigrava s njegovim ponosom. Bilo je dovoljno zapaziti srdbu to je sijevala iz njegovih oiju, iz ta dva svijetloplava raia u moru tamnog crvenila njegova lica, da se to potvrdi.

-Mislim da je ovo ipak malo previe, kapetane Mallory! Glas mu je bio kretav od ljutine i jo nazalniji no ranije. Ja nisam neko trkaralo, znate? Imao sam prokleto teak dan... Zadrite to za svoju autobiografiju, odgovori suho Mallory, i pogledajte malo onog tipa u uglu sobe. Briggsovo lice postade jo tamnije. Zakoraio je u sobu stegnutih pesnica i naglo zastao kad mu je pogled pao na zgreno i isprebijano tijelo u kutu. Boe! uzviknuo je. To je Nikolaj! Poznajete ga. Bijae to tvrdnja, a ne pitanje. Naravno da ga znam, frktao je Briggs. Svatko ga poznaje. To je Nikolaj, on se brine o naem rublju. Tako, dakle! A je li njegova dunost da se mota nou po hodnicima i prislukuje tue razgovore? Kako to mislite? Kao to kaem. Mallory bijae veoma strpljiv. Uhvatili smo ga dok je prislukivao pred vratima. Nikolaj? Ne vjerujem! Pripazite, kapetane, zarei Miller. Koga vi to nazivate laljivcem. Svi smo ga vidjeli. Briggs je zapanjeno buljio u crnu cijev revolvera koja se lagano njihala pred njim. Progutao je slinu i brzo skrenuo pogled. Pa to, ako ste ga vidjeli? Nikolaj ne govori ni rijei engleskog. Moda ne, pristade Mallory. Ali ga dobro razumije. Podigao je ruku. Nisam raspoloen da se s vama svaam cijele noi, a nemam ni vremena. Molim vas da uhapsite ovog ovjeka i zadrite ga u potpunoj izolaciji jo najmanje tjedan dana. To je od velike vanosti. Bio on pijun ili samo znatieljno njukalo, ve je previe saznao. Nakon toga radite s njim to hoete. Moj prijedlog je da ga izbacite iz Castelrosse. Va prijedlog, zaista! Briggsu se povratilo purpurno crvenilo, a s njim i hrabrost. Tko ste vi, do avola, da dajete prijedloge i nareenja, kapetane Mallory? Naroito je naglasio rije kapetan. Dobro, onda vas molim da mi uinite uslugu, zamoli ga mirno Mallory. Ne mogu vam sada objasniti, ali vrlo je vano. Stotine ivota ovisi... Stotine ivota! prosikta Briggs. Melodramatine gluposti. Neugodno se naceri. Zadrite to radije za svoju fantastinu autobiografiju, kapetane Mallory. Mallory ustade, zaobie stol i zaustavi se pred Briggsom. Pogled mu bijae miran i veoma hladan. Mogao bih otii i posjetiti vaeg pukovnika. No umoran sam i nije mi do svae. Uinit ete tono kao to sam vam rekao ili u otii u mornariki tab i uspostaviti radio-vezu s ? Kairom. A, ako se to dogodi, nastavi Mallory, kunem vam se da ete se nai na prvom brodu koji plovi kui u Englesku i

to kao obini redov. inilo se da e njegove posljednje rijei beskonano odjekivati u maloj prostoriji; nastao je tajac pun napetosti. I tada, kao to se nenadano pojavila, napetost iznenada nestade, a Briggsovo blijedo-crveno lice mlohavo se opusti. Priznao je poraz. U redu, u redu, rekao je. Nije potrebno da mi tako glupo prijetite ako vam je toliko stalo do toga. Bilo je tuno gledati kako pokuava povratiti svoje dostojanstvo, ili ono malo to je od njega ostalo. Matthews, dovedi straare. Torpedni amac. Snani avionski motori grmili su as duboko, as resko u monotonom ritmu dok se brod s pola brzine u blagom luku okretao prema sjeverozapadu. Po stoti put te noi Mallory pogleda na sat. Kasnimo li, kapetane? upita Stevens. Mallory potvrdi. Trebalo je da se ukrcamo na ovaj brodi odmah po dolasku, ali je dolo do nekog zastoja. Brown promumlja: Kladim se da su motori zakazali. U njegovu se glasu osjeao jaki kotski naglasak. Da, to je istina. Mallory ga iznenaeno pogleda. Kako, si pogodio? Uvijek je tako s tim prokletim motorima torpednih amaca, promrmlja Brown. Muiavi su poput filmskih zvijezda. U maloj, zamraenoj kabini nastupi tiina koju je naru? avao tek povremeni zveket aa. Mornarica je jo jednom pokazala svoju tradicionalnu gostoljubivost. Ako kasnimo, zato kapetan ne da gas? Rekli su mi da te krntije mogu postii i pedeset vorova na sat. Ve si ionako zelen, ree Stevens bezobzirno. Oito da nikad nisi bio u jureem torpednom amcu na otvorenom moru. Miller je neko vrijeme utio. Vidjelo se da pokuava odvratiti misli od svojih eluanih problema. Kapetane? Da, to je? odvrati pospano Mallory. Leao je ispruen na uskoj klupici drei gotovo praznu au u ruci. To se, naravno, mene ne tie, ali recite mi da li biste ostvarili onu prijetnju u vezi s Briggsom? Mallory se nasmije. To te se zaista ne tie, ali rei u ti... Ne bih, potporunie. Ne bih zato jer ne bih mogao. Nemam ja toliko autoriteta. Osim toga, ne znam ak ni da li postoji radio-stanica na Castelrossi. Da, da. Znate, to sam nekako i pretpostavljao. Potporunik Miller protrlja obraslu bradu. A da vas je nazvao bleferom, to biste uradili, efe? Ubio bih Nikolaja, odgovori tiho Mallory. Kad bi me i pukovnik

iznevjerio, ne bih imao drugog izbora. I to sam znao. Zaista vjerujem da biste ga ubili. Po prvi puta poinjem vjerovati da imamo anse... mislim da je trebalo da ga ubijete i onog malog prljavca Briggsa. Nije mi se svialo njegovo lice kad smo naputali onu rupu. Imalo je zloban izraz, i jo gore od toga. Onog asa vas je mogao ubiti. ?Zgazili ste mu sav ponos, efe a za takvog prljavka nita drugo na svijetu nije vano. Mallory ne odgovori. Ve je tvrdo spavao, a aa mu bijae ispala iz ruke. ak ni kloparanje strojeva pod punim gasom, kad su uli u mirnije vode Rodoskog kanala, nije moglo poremetiti njegov duboki san. Tree poglavlje PONEDJELJAK 07,0017,00 Dragi moj, vi me zaista uasno zbunjujete. Oficir je zlovoljno udario trskom za ubijanje muha o svoju, besprijekorno saivenu nogavicu i ulatenom kapicom na cipeli prezirno pokazao na prastaru, iroku brodicu s dva jarbola privezanu o jo starije i tronije drveno pristanite. Doista se stidim. Klijenti Rutledgea i Comp., uvjeravam vas, naviknuti su samo na najbolju robu. Mallory zatomi smijeh. Major Rutledge iz istonokentske pukovnije, po akcentu sudei, kolovan u Etonu i Sandhurstu, imao je milimetarski precizno potkresan brk i kaki-uniformu savreno skrojenu i saivenu kao da potjee iz Savile Rowa*. Djelovao je toliko apsurdno u divljoj ljepoti ove stjenovite, drveem obrasle, zavojite draice da se njegovo prisustvo inilo neizbjenim. Majorevo samopouzdanje i velianstvena ravnodunost bijahu toliko nadmoni da se inilo kako je upravo draica, ako nita drugo, nevjerojatno apsurdna. ini se da je proivjela i bolje dane, priznade Mallory. Meutim, to je upravo ono to nam je potrebno. Ne shvaam vas. Doista vas ne razumijem. Razdraljivim, dobro odmjerenim udarcem major usmrti bezazlenu muhu koja je sluajno tuda letjela. U proteklih osam ili devet mjeseci opskrbljivao sam ljude svim i svaim brodicama, amcima za spasavanje, jahtama, ribaricama ali jo nitko nije zatraio najstariju i najtroniju ragu koju mogu pronai. A nije je ni bilo lako pronai, kaem vam. * Savile Row - ulica u londonu s najpoznatijim krojanicama Bolni izraz preleti mu licem. Ljudi znaju da ja takvo to ne uzimam. Koji ljudi? upita znatieljno Mallory. Oh, ljudi s otoka, znate. Rutledge neodreeno mahne prema sjeveru i zapadu. Ali ti su otoci u neprijateljskim rukama! I ovaj je. ovjek mora negdje udariti svoj tab, objanjavao je strpljivo Rutledge. Odjednom mu se lice razvedri. Nego, stari moj, imam ja neto ba za vas. amac u kojem vas nee zapaziti ni zaustaviti rekoe mi oni iz

Kaira. to kaete na jedan njemaki desantni amac u odlinom stanju, promijenio jednog vlasnika? Mogao bih za njega u Engleskoj dobiti deset hiljadarki. Dobivate ga za trideset est sati. Moj prijatelj prijeko u Bodrumu... Bodrum? upita Mallory. Bodrum? Zar to nije u Turskoj? Turskoj? Pa, jest, zapravo, mislim da jest, priznade Rutledge. ovjek se mora odnekud snabdijevati, znate, branio se on. Hvala, no ipak emo uzeti ovu brodicu. Upravo nam takva treba, a i nemamo vremena. Neka bude, na vau odgovornost! Rutledge uzdigne ruke, priznajui da je poraen. Dozvat u nekoliko ljudi da vam ukrcaju stvari. Mi emo to sami uiniti, gospodine. Radi se, ovaj, o specijalnom teretu. Imate pravo, potvrdi major. Zovu me povjerljivi Rutledge. Ne postavljam nepotrebna pitanja. Odlazite li uskoro? *** Jaja sa slaninom i kava za deset minuta, moe li? Hvala vam! Mallory se nasmije. To emo vrlo rado prihvatiti. Okrenuo se i polako odetao do kraja pristanita. Duboko je udisao opojan egejski zrak zasien mirisom primorskog bilja. Svitalo je i u zraku se osjeao vonj slanog mora pomijean sa slatkim mirisom lavende i otrijim, svjeijim dahom metvice. Sve je to sainjavalo opojnu, arobnu i nezaboravnu cjelinu. S obje strane zaljeva, naikane zelenim pinijama, borovima i boikovinom, uzdizale su se strme obale sve do visokih planinskih panjaka s kojih su, noeni blagim povjetarcem, dopirali melodini zvui zvona ovaca. Bijae to nostalgina muzika i jedini istinski simbol bezbrinog mf ra kojeg vie nije bilo na ovim otocima. Mallory gotovo nesvjesno zatrese glavom i pouri prema kraju pristanita. Ostali su jo uvijek sjedili tamo gdje ih je neto prije svanua iskrcao torpedni amac. Miller se, naravno, ispruio koliko je dug i irok i nabio kapu na lice kako bi se zatitio od kosih zraka izlazeeg sunca. Oprostite to vam smetam i tome slino, ali za pola sata diemo sidro; doruak je za deset minuta. Ukrcajte stvari na brod. Obrati se Brownu i predloi: Mogao bi pogledati motor. Brown se podie na noge i mrzovoljno zagleda u istroenu i oguljenu brodicu. Imate pravo, kapetane. Ali, ako je i motor kao ova olupina ... Zatrese nezadovoljno glavom i vjeto uskoi s mola na palubu. Mallory i Andrea pooe za njim, hvatajui stvari koje su im ostala dvojica dobacivala. Najprije su ukrcali vree sa starom odjeom, zatim hranu, pe i gorivo, teke planinarske ?cipele, ekie, sjekirice i kolutove icanog ueta za penjanje, zatim radio-prijemnik i odailja, aparat za miniranje sa staromodnom ruicom na pritisak. Tada je na red dolo oruje dva majsera, dvije bren puke*, jedan mauzer i jedan kolt zatim sanduk s neobinom zbirkom svjetiljki, ogledala, isprava i naj ne vjerojatnije, boca

Hocka, Moselle, ouza i retsimef. Napokon, veoma paljivo ukrcae dva drvena sanduka u prednje potpalublje. Jedan je bio zelene boje, srednje veliine i okovan mjedi, a drugi manji i crn. U zelenom se nalazio snaan eksploziv T.N.T., amatol, nekoliko obinih ipki dinamita, granate, pamuni fitilj i platnene cijevi. U kutu su leale jo dvije vreice sa smirkovim prahom, staklenom prainom i dobro zaepljena staklenka kalija. Potonje tri stvari trebale su posluiti u sluaju da se Pranom Milleru ukae prilika da iskua svoj jedinstveni diverzantski talent. Crni sanduk sadravao je samo detonatore; udarne, elektrine, osjetljive i super-osjetljive koji su reagirali ve i na dodir obinog perca. Upravo su ukrcali posljednji sanduk kad se iz matinog otvora pojavi Brownova glava. Polagano je razgledao"jarbol to se uzdizao iznad njegove glave, a zatim isto tako polagano odmjeri prednji jarbol. Potrudio se da mu lice bude bezizraajno i upitao Malloryja: Imamo li jedra za ove stupove? Mislim da imamo. Zato? Zato jer e nam, bogami, i te kako trebati! odgovori ogoreno. Rekli ste da pogledam strojarnicu. To nije strojarnica nego skladite starog eljeza. A najgori i najstariji ?komad gvoa spojen je s propelerom. to mislite kakav? Tu ragu sa dva cilindra napravili su tamo negdje u mom kraju prije najmanje trideset godina. * Tip karabinske puke nazvane po gradu Brnu u ehoslovakoj, gdje je prvi puta proizvedena. * Vrst alkoholnog pia; jaka vina Brown je oajniki mahnuo glavom, a lice mu je izraavalo razoaranje kakvo moe osjeati samo strojar iz Clydea kad ugleda tipian primjer zloupotrebe voljenog motora. Ve se godinama raspada u toj rupi, gospodine. Strojarnica je krcata otpacima i rezervnim dijelovima. Vidio sam u mom kraju, po brodogradilitima, smetlita koja su pravi parkovi u usporedbi s ovim dolje. Major Rutledge ree da je motor jo juer radio, primijeti blago Mallory. No, hajde sad na obalu. Vrijeme je doruku. I podsjeti me da na povratku ponesemo nekoliko tekih kamenica. Kamenje! uasavao se Miller. Na toj splavi? Mallory potvrdi smijeei se. Ali to prokleto korito ve sad tone! protestirao je Miller, to e nam kamenje? Strpi se i vidjet e. Tri sata kasnije Miller je saznao. Brodica je polako plovila po mirnom moru prema sjeveru, svega milju od turske obale, kad je nevoljko privezao kamen na svoju plavu uniformu smotanu u klupko i prebacio itav zaveljaj preko ograde. Odjee je nestalo za svega nekoliko sekundi. Mrzovoljno se pogledao u ogledalo objeeno na prednjoj strani kormilarnice. Osim tamnoljubiaste marame ovijene oko mravog struka i

areno izvezenog prsluka koji je, sreom, ve izblijedio i izgubio svoj nekadanji sjaj, bio je odjeven u crno. Visoke, crne izme, crne, iroke hlae, crna koulja i crni kaput: ak je i svijetlosmedu kosu morao obojiti ?crno. Stresao se i okrenuo. Hvala bogu da me moji prijatelji kod kue ne mogu vidjeti, rekao je, tuno promatrajui ostale koji su manje-vie doivjeli iste promjene. No, moda i ne izgledam tako strano ... Nego, emu sad ovo maskiranje, efe? Rekli su mi da si dva puta bio iza njemakih linija, jednom kao seljak a drugi put kao mehaniar. Mallory prebaci svoj kamen s uniformom preko palube. E, sad vidi kako izgleda dobro odjeven stanovnik otoka Navaronea. Mislio sam na dvostruko presvlaenje. Jednom u avionu, a jednom sada. Ah to. Smee pjeadijske i bijele mornarike uniforme u Aleksandriji, plave uniforme u Castelrossi i sada grka nonja. U Aleksandriji, Castelrossi i na Rutledgeovom otoiu je sigurno bilo pijuna. Zato smo i presjedali s amca na hidroavion, pa na patrolni amac i na kraju na ovaj brodi. Da zametnemo trag, porunice. Naprosto ne smijemo nita riskirati. Miller kimne glavom, pogleda na vreu s odjeom do njegovih nogu i zbunjeno podie obrve ugledavi meu odijelima neke bijele predmete. Izvukao je dugake, zlokobno bijele krpe i podigao ih u zrak. Ovo emo navui kad budemo prolazili kroz seoska groblja, pretpostavljam. Glas mu bijae ironian. Presvueni u duhove. Kamuflaa, kratko objasni Mallory. Odjea za snijeg. to!? Snijeg. Ono bijelo to pada na zemlju. Na otoku ima prilino visokih planina koje moramo prei, i zato nam treba kamuflaa za snijeg. Miller je glupavo blenuo u Malloryja, zatim se izvalio na palubu i sklopio oi. Mallory namigne Andreu. Slika i prilika ovjeka koji se eli nauiti sunca prije neke polarne ekspedicije... Ideja nije loa. Moda bi i ti mogao malo odspavati. Ja u uvati strau. Jo pet sati brodica je plovila uz tursku obalu na udaljenosti od najvie dvije milje. Oputen i ugrijan toplim novembarskim suncem Mallory je sjedio na tupom pramcu i promatrao nebo na horizontu. Miller i Andrea spavali su na sredini brodia. Casey Brown je jo uvijek odbijao da izie iz strojarnice. Pokatkad, veoma rijetko, izvirio bi da udahne malo svjeeg zraka, no ti su izlasci postajali to rjei to se kotlananin vie trudio da stari stroj odri u pokretu. Najvie ga je muilo podmazivanje i sapnica za zrak koju je morao neprestano podeavati. Kao bogodani mehaniar bio je nesretan zbog motora, a povrh toga muili su ga mamurluk i glavobolja jer kroz uzan otvor uope nije dopirao svje zrak. U kormilarnici, koja se kao nekim udom nala na tako malenom brodu, stajao je Andy Stevens i promatrao kako obala polako klizi pored njih. I on je

poput Malloryja promatrao oko sebe, ali njegov pogled bijae nemirniji; skakao je s obale na pomorsku kartu, s karte na otoke ispred pramca koji su polako izvirali iz plaviaste maglice, a iji se poloaj neprestano i varljivo mijenjao, sputao se na stari brodski kompas, kojemu se igla gotovo neprimjetno njihala na zaralim prstenovima, i ponovo vraao na obalu. Ponekad bi se zagledao u nebo ili osvrnuo unaokolo pregledavi 180 stupnjeva istog horizonta. No, jedno je paljivo izbjegavao da pogleda. Bijae to napuklo i prljavo ogledalo koje se ponovo nalo u Rabini, a za njegove oi kao da je predstavljalo suprotni magnetski pol; nije se usudio zaviriti u nj. Ruke su ga boljele. Dva puta su ga zamijenili na kormilu pa ipak su ga gadno boljele. ake su mu pobijeljele od vrstog stezanja kormila. Neprestano se pokuavao opustiti da suzbije napetost koja mu je strujala miiima, ali ake su mu se uvijek iznova stezale kao da njima vlada neka nezavisna sila. U ustima je osjeao neki udan, gorak i slan okus i ma koliko puta je vlaio ispucane usne vodom iz uturice, okus je ostajao. Nije ga mogao izbjei kao ni onu skakutavu, zgrenu lopticu to je poskakivala negdje u podruju eluca i pleksusa ili povremeno podrhtavanje koje se neizbjeno javljalo u desnoj nozi. Porunik Andy Stevens se bojao. Ovo mu je bila prva akcija u ivotu, no nije se radilo o tome. Nije ovo bilo prvi puta da se bojao. Bojao se cijelog ivota, otkad je znao za sebe. Sjeao se jo onih davnih dana svog djetinjstva, kad ga je njegov slavni otac, najpoznatiji istraiva i planinar svog vremena, bacio u bazen rekavi mu da je to jedini nain da naui plivati. Jo se sjeao kako je usta punih vode mlatarao i praakao se traei u paninom strahu rub bazena. Stomak mu se tada grio od onog bezimenog i uasavajueg bola koji je kasnije tako dobro upoznao. Pamenjem su mu promicale slike oca i dvojice starije brae, krupne i bezdune, koji su ga istog asa kad se naao na suhom ponovo bacili u vodu i smijali se kao luaci. Njegov otac i braa... Tako je bilo kroz itavo njegovo djetinjstvo. Njih trojica zaista su mu zagorili ivot. Ti vrsti, srani i otvoreni tipovi, koji su oboavali atletiku i ivote posvetili stjecanju fizike kondicije, nisu mogli shvatiti da netko ne nalazi radosti u skakanju sa petmetarske skakaonice, u dresuri lovakog psa, u pentranju na visoke stijene ili u jedrenju po olujnom moru. Na sve su ga to prisiljavali, premda mu nita nije polazilo za rukom. Ni otac ni njegova dva brata nikako nisu mogli razumjeti zato je zamrzio te grube sportove, njima tako drage, ne zato to su bili grubijani ili to nisu bili dobronamjerni, ve jednostavno stoga to su bili glupi. I tako se njegovom fizikom strahu koji je, prirodno, ponekad osjeao, pridruio i strah predAeuspjehom, strah da e propasti svaki poduhvat kojeg poduzme, strah od ismijavanja i podrugivanja; a kako je bio osjeajan djeak i iznad svega se bojao poruge, u njemu se razvio osjeaj straha od svega to je izazivalo njihovu porugu. Na kraju se ve stao plaiti i samog straha, a upravo se zbog toga da pobijedi taj dvostruki strah poeo baviti planinarenjem. U tome je postigao tolike uspjehe i stekao toliku slavu da su ga otac i braa smatrali sebi ravnim i izrugivanje je prestalo. Meu-tim, strah je ostao. Cesto je na naroito tekim usponima gotovo poginuo zahvaen uasnim i nerazumnim strahom kojeg je, dodue, uvijek uspijevao sakriti. Tako je i sada nastojao pobijediti, prikriti taj strah. Bojao se neuspjeha nije jo bio siguran u emu

 bojao se da nee ispuniti oekivanja; bojao se svog straha, a iznad svega je oajniki strepio da e ostali primijetiti, saznati da se boji. Tamna, zapanjujua modrina Egejskog mora; meke, titrave siluete Anatolijskih planina na istom plavetnilu neba; arobno pretapanje plavih, ljubiastih i purpurnih boja na suncem obasjanim otocima koji su lijeno klizili kraj njih; sedefasta, namrekana morska povrina uzbibana svjeim jugoistonim povjetarcem; tiina na palubi, umirujue i neumorno tam-tam tam-tam starog motora ... Sve je bilo tiho i mirno, toplo i nekako sneno, te se inilo nemogue da tko osjea strah. Svijet i rat bili su veoma daleko tog poslijepodneva. No moda rat ipak i nije bio tako daleko. S vremena na vrijeme neto bi ih podsjetilo na njega. U dva je navrata njemaki hidroavion znatieljno nadletio brodicu, a savoia* i fiat to su letjeli u zajednikoj formaciji skrenuli su s pravca i obruili se da bi izbliza pogledali njihov amac. Odletjeli su oigledno umireni. Ovim talijanskim avionima, koji su se vjerojatno vraali u bazu na Rhodosu, zacijelo su pilotirali Nijemci, nakon to su svoje bive saveznike strpali u koncentracione logore, kad je Italija kapitulirala. Ujutro su proli na pola milje od njemakog broda na njemu se vijorila njemaka zastava, bio je naoruan mitraljezima i jednim topom koji je strio na pramcu. Poslije podne je brzi njemaki patrolni amac projurio tako blizu da se njihov brodi opasno zaljuljao na valovima; Andrea i Mallory prijetili su akama, glasno i sono psovali njemake mornare koji su stajali na palubi, cerei im se. Meutim, nitko ih nije zaustavio, ni uznemirio. Ni Nijemci ni Britanci nisu prezali od neprestanog upadanja u neutralne turske vode, no po nekom neobinom, preutnom dentlmenskom sporazumu brodovi u prolazu gotovo se nikad nisu sukobljavali. Poput ambasadora zaraenih zemalja u nekom neutralnom gradu, njihovo je ponaanje variralo od besprijekorne, ukoene ljubaznosti do naglaenog, meusobnog ignoriranja. To su, dakle, bili podsjetnici, ma kako neopasni susreti s neprijateljskim avionima i brodovima. Druge opomene da je taj mir tek privid, tek kratkotrajna i krhka iluzija, bijahu trajnije prirode. Kazaljke na satovima neumoljivo su kruile, a svaki otkucaj pribliavao ih je onoj golemoj litici uz koju e se za nepunih osam sati morati nekako popeti. Gotovo tono pred njima, na udaljenosti od pedesetak milja, ve su se nazirali tamni, nazubljeni vrhovi Navaronea, to su izbijali na svjetlucavoj liniji horizonta i, onako crni na svijetloplavom nebu, djelovali usamljeno i neobino zastraujue. * Tip talijanskog lovakog aviona U dva i po popodne motor se ugasio. Nije prije toga ni zakaljao ni prekinuo svoj ujednaeni i umirujui klopot, ve je iznenada, potpuno neoekivano zavladala tiina. Mallory se prvi naao kod otvora strojarnice. to se dogodilo, Brown? Glas mu bijae otar i zabrinut. Motor je zatajio? Nije posve, kapetane. Brown se jo uvijek bavio motorom, a glas mu bijae priguen. Upravo sam ga ugasio. Uspravio se, umorno se ispentrao kroz otvor, sjeo na palubu i stao udisati svje zrak. Lice mu je bilo vrlo blijedo.

Mallory ga pogleda izbliza. Izgleda kao da si se nasmrt preplaio. Nije to, Brown odmahne glavom. Ve dva-tri sata se polako trujem dolje u onoj rupi. Tek sad sam to shvatio. Otro je rukom elo i promumljao. Glava mi puca, kapetane. Ugljini monoksid ba i nije zdrava stvar. Ispuna cijev napuknuta? Da, samo sada je ve i vie nego napuknuta. Pokazao je dolje prema motoru. Vidite li onu okomitu cijev to podupire veliku eljeznu kuglu iznad motora hladnjak na vodu? Ta je cijev tanka kao papir i sigurno ve satima proputa plinove. Malo prije pojavila se golema rupa na njoj. Frcale su iskre, dim i plamen. Morao sam odmah zaustaviti tu krntiju. Mallory kimne, polako shvaajui. I to sada? Moe li je popraviti? Ni govora, kapetane, zanijee odluno Brown. Trebalo bi to zalemiti ili zavariti. Ali ima dolje meu otpacima rezervna cijev. Dodue, rava je i stara kao i ova, no pokuat u. Ja u mu pomoi, javi se dobrovoljno Miller. Dobro, hvala ti. to misli koliko e potrajati, Browne? To samo bog zna, kapetane. Dva sata, a moda i etiri. Vijci su se zaglavili zbog re; morat emo ih odbiti ili prepiliti a onda traiti druge. Mallory ne ree nita. Polako se okrene i prie Stevensu koji je napustio kormilarnicu i pregledavao spremite za jedra. Kad mu se primakao, Stevens ga upitno pogleda. Mallory kimne. Izvuci ih i razapni. Brown kae da e potrajati etiri sata. Andrea i ja uinit emo sve da pomognemo. Dva sata kasnije motor je jo uvijek bio pokvaren, a oni su plovili dobrano izvan turskih voda, primiui se polako velikom otoku koji se nalazio nekih osam milja dalje na sjeverozapad. Vjetar, vru i vlaan, okrenuo je prema istoku gdje su se pojavili crni, olujni oblaci. Samo pomou floka i jednog etverokutnog jedra nisu ga mogli uhvatiti. To je bilo svo jedrilje koje su nali na brodu. Mallory je odluio da zaplove prema otoku tamo je postojala vea mogunost da ostanu neprimijeeni nego na otvorenom moru. Zabrinuto je pogledao na sat, a zatim stane promatrati kako se udaljuje turska obala koja im je do tada pruala sigurno utoite. Odjednom se ukoio i paljivo zagledao u tamnu liniju mora, kopna i neba na istoku. Andrea! Vidi li... Vidim, kapetane. Andrea je ve stajao uz njega. Manji brod. Tri milje. Plovi ravno prema nama, dodao je tiho. Plovi prema nama, prihvati Mallory. Reci Milleru i Brownu. Dovedi ih ovamo. Kad su se svi sakupili, Mallory nije gubio vrijeme. Zaustavit e nas i pretresti, rekao je brzo. Ako se ne varam, to je onaj

njemaki brod koji nas je jutros mimoiao. Bogzna kako, ali neto su nanjuili i bit e prokleto sumnjiavi. To nee biti obina inspekcija ili puka formalnost. Nita im nee izmai, budimo s tim nacistu. Bit e naoruani do zuba. Zato, ili oni ili mi na dno nikako ih ne moemo prevariti s tolikim orujem i teretom koji imamo na brodu. A tu opremu ne smijemo rtvovati. Uurbano je objasnio svoj plan. Stevens, naslonjen na prozor kormilarnice, osjeti onaj stari bol u elucu, osjeti kako mu krv nestaje iz lica. Bio je sretan to mu zid kormilarnice prikriva donji dio tijela ono dobro poznato drhtanje u koljenima ponovo se vratilo. ak mu je i glas podrhtavao. Ali kap-kapetane ... Da, to je, Stevense? Premda je bio u urbi, Mallory zastade ugledavi njegovo blijedo lice i jo bjelje ake kojima je stezao prozorsku dasku. Ne ne moete to uiniti, kapetane! Glas mu je zvuao nekako kretavo zbog uzbuenja i napetosti. Trenutak je usnama micao bez glasa, a onda brzo nastavi: To je pokolj, kapetane. To je to je obino ubojstvo! Dosta, mome! zarei Miller. Ne mijeaj se, Milleru, ree Mallory strogo, polako odmjerivi Amerikanca. Zatim se okrene Stevensu i hladno ga pogleda. Porunice, uspjeh i svrha jedne ratne akcije jest da neprijatelja stavimo u podreeni poloaj i ne dopustimo mu ravnopravnu borbu. Ili emo mi njih ubiti ili oni nas. Ili oni ili mi i jo tisuu ljudi na Kerosu. To vam je ba tako, porunice. To ak nije ni pitanje savjesti. Nekoliko trenutaka Stevens je bez rijei buljio u Malloryja. Osjeao je da ga svi promatraju. Toga je asa mrzio Malloryja, mogao bi ga ak ubiti. Mrzio ga je jer je odjednom shvatio neumoljivu logiku svega to je rekao. Pogledao je svoje zgrene ruke. Mallory, taj idol svih mladih planinara predratne Engleske, iji su planinarski podvizi ispunjavali novinske stupce 1938. i 1939; Mallory kojeg je zla srea dva puta osujetila da iznenadi Rommela u njegovu tabu u pustinji; Mallory koji je tri puta odbio unapreenje kako bi ostao meu voljenim Kreanima koji su ga oboavali poput boanstva. Te misli zbrkano su jurile Stevensovom glavom i on polako podie pogled, zagleda se u suhonjavo, suncem opaljeno lice, lijepo oblikovane, kao dlijetom izrezbarene usne, u guste, crne obrve to su se nadvile nad dva smea oka, oka koja su umjela biti nevjerojatno hladna ili opet neobino suosjeajna. Odjednom se posramio; shvatio je da Malloryju ne moe suditi ni shvatiti ga. Oprostite, kapetane. Osmjehnuo se. Kao to bi rekao potporunik Miller, govorio sam tako zbog uzbuenja. Pogledao je prema brodu koji im se pribliavao s jugoistoka. Ponovo je osjetio strah, no glas mu je, kad je progovorio, ostao miran i vrst. Neu vas iznevjeriti, kapetane. Dobro. Nisam ni pomiljao na to. Mallory se nasmijeio i pogledao Millera i Browna. Izvucite stvari i pripremite se. Budite oprezni i krijte oruje; sigurno nas ve promatraju dalekozorom. Okrenuo se i otiao na pramac. Andrea ga je slijedio. Bio si veoma strog s mladiem. Nije to bila ni kritika ni pohvala jednostavno navoenje injenice.

Znam, Mallory slegne ramenima. Ni meni se to nije svidjelo. Ali morao sam tako postupiti. I meni se ini, ree polako Andrea. Da, morao si to uiniti. Ali bio si doista otar... to misli, hoe li upotrijebiti onaj veliki top da nas zaustave? Moda oito su nanjuili da neto smjeramo, jer se inae ne bi vratili. Ali ne vjerujem da e nas upozoriti. To su tosovi pomorskih kola. Andrea namrti obrve ne shvaajui. tosovi... Nije vano, nasmijei se Mallory. Vrijeme je da zauzmemo svoja mjesta. Upamti, ekaj mene. Moj znak e biti jasan i glasan, zavrio je suho. Pjenuavi pramani val pretvori se u valie, brundanje snanog diesela zamre i njemaki se brod zaustavi uz bok njihova brodia. Mallory je sjedio na drvenom sanduku za ribu i marljivo uivao dugme na starom kaputu to mu je leao do nogu. Sa svog mjesta mogao je vidjeti estoricu vojnika odjevenih u uniforme njemake mornarice. Jedan je uao iza otkoenog mitraljeza iji se tronoac ustoboio odmah kraj topa. Trojica su stajala na sredini broda uperivi svoje majsere prema amcu. Kapetan, vrst, hladnokrvan i mlad porunik sa eljeznim kriem na bluzi stajao je na otvorenim vratima kormilarnice. esti vojnik znatieljna lica virio je kroz otvor strojarnice. S mjesta na kojem je sjedio, Mallory nije mogao vidjeti krmu njemakog broda veliko jedro, koje se beskorisno napuhavalo na nestalnom vjetru, zatvaralo mu je pogled. Meutim, po pomicanju mitraljeza na pramcu, ija se cijev gladno etala samo po prvoj polovici ?njihova amca, zakljuio je da na krmi njemakog broda vreba jo jedan mitraljezac. Hladnokrvni mladi porunik tipini proizvod hitlerjugenda, pomisli Mallory izie iz kormilarnice i savije dlanove oko usta. Spustite jedra! uzvikne. Mallory se ukoi. Igla mu se snano zabola u lijevi dlan, no on to i ne primijeti. Porunik je progovorio engleski! Stevens je bio mlad i neiskusan. Nasjest e na taj trik, pomisli Mallory ve potpuno uvjeren u to nasjest e. Ali Stevens nije nasjeo. Otvorio je vrata, iziao napolje, prislonio ruku na uho i irom otvorenih usta zabuljio se u nebo. Bila je to izvrsna imitacija ovjeka koji ne razumije ni rijei dobaene zapovijedi. Mallory poeli da ga zagrli. Ne samo ponaanjem ve i otrcanom odjeom i crno obojenom kosom, Stevens je potpuno nalikovao tipinom, polaganom i sumnjiavom ribaru s egejskih otoka. Ha? zakretao je. Spustite jedra! Dolazimo na palubu! Ponovo engleski, primijeti Mallory; bijae to neki uporan tip. Stevens ga je tupo gledao a zatim se bespomono okrenuo prema Andreu i Malloryju, na njihovim licima takoer se oitovalo potpuno nerazumijevanje. On beznadno slijee ramenima. ao mi je, ali ja ne razumijem njemaki, viknu on. Moete li govoriti

mojim jezikom? Stevensov grki bio je tean i pravilan. Bio je to jezik Atike, a ne otoka, no Mallory bijae uvjeren da porunik nee primijetiti tu razliku. Zaista nije. Razdraeno je mahnuo glavom i povikao mucavim, grkim jezikom: Smjesta zaustavite amac! Dolazimo k vama. , Da zaustavim amac?! Njegov uvrijeeni glas bio je toliko iskren, a bujica bijesnih psovki tako autentina da je ak i porunik za trenutak zastao. A zato bih ja zaustavljao amac zbog vas. Vi... vi... Imate deset sekundi, prekine ga porunik. Ponovo je to bio onaj hladni i proraunati Nijemac. Nakon toga pucamo. Stevens kimne priznajui poraz i okrene se Andreu i Malloryju. Nai osvajai su progovorili, ree ogoreno. Spustite jedra. Hitro su odvezali jedra s kuka na palubi. Mallory je povukao flok, sakupio ga u ruke i mrzovoljno sjeo pored sanduia za ribu. Znao je da ga promatra tuce neprijateljskih oiju. Sjedio je tako pognute glave s rakama meu koljenima, dok su ga jedro i stari kaput prekrivali sve do pasa. Djelovao je kao da je zaista potiten. Glavno jedro, otealo zbog debljenjaka na vrhu, sruilo se poput kamena. Andrea zagazi na njega, napravi jo nekoliko neodlunih koraka a onda zastade, nevoljko opustivi ruke niz tijelo. Iznenadno prigueno drndanje motora, okret kormila i njemaki brod se oee bokom o njihov amac. Hitro, ali dovoljno oprezno kako se ne bi nali na liniji vatre svojih mitraljeza jedan se sada ukazao i na krmi kao to je Mallory oekivao tri vojnika oboruana majserima skoie na njihovu palubu. Jedan je odmah otrao naprijed do prednjeg jarbola i odande stavio pod pasku itavu posadu. Na nianu cijevi nali su se svi osim Malloryja, no njega je ve pokrivao mitraljezac na pramcu neprijateljskog broda. Mallory je u sebi nehotice odao priznanje preciznosti, pravovremenom i 6 tonom izvrenju manevra. Podigao je glavu i polagano, seljaki ravnoduno, pogledao uokolo. Casey Brown uao je iznad strojarnice, popravljajui veliki metalni priguiva na poklopcu ulaza u strojarnicu. Prani Miller dva koraka dalje, marljivo je rezao komad lima, pomaui pri popravku. Namrtio je elo, ali njegova panja nije bila usredotoena na posao; drao je noice za rezanje lima u lijevoj ruci, a Miller je Mallory je to znao bio denjak. Ni Stevens ni Andrea se nisu micali. Vojnik kraj prednjeg jarbola stajao je mirno, gotovo ukoeno. Ostala su se dvojica uputila polako prema pramcu, proavi pored Andrea. Spustili su oruje i hodali oputeno i mirno poput ljudi koji su svjesni da su potpuni gospodari situacije, da je ak i pomisao na otpor smijena i besmislena. Paljivo, hladno i savreno, Mallory ispali hitac kroz jedro i stari kaput i preko brisanog prostora ustrijeli mitraljesca na njemakom brodu, zatim okrene mainku i raznese rafalom prsa vojniku koji je stajao uz jarbol. Prije no to je Nijemac pao na palubu, dogodile su se istovremeno etiri stvari: Casey Brown je dohvatio Millerov automatski revolver s priguivaem to je itavu jednu minutu leao sakriven ispod kutije priguivaa. etiri je puta pritisnuo obara, jer je elio da posao bude sigurno obavljen; mitraljezac na krmi umorno se prevalio preko svog tronoca, dok su mu beivotni prsti stezali otponac na mitraljezu. Miller je noicama za rezanje lima aktivirao

kemijski detonator i ubacio kutiju s eksplozivom u strojarnicu neprijateljskog broda, Stevens je ubacio runu granatu u kormilarnicu, a Andrea je svojim golemim rukama, hitrim poput kobre, dohvatio glave dvojice vojnika na palubi i tresnuo jednom o drugu. Tada se sva petorica bacie na palubu, a snana eksplozija raznese njemaki brod, sukljajui plamen i dim i raznosei polomljene daske. Odjeci eksplozije utihnue i puinom je odzvanjalo jo samo tektanje mitraljeza na krmi, koji se beskorisno praznio prema nebu; tada se pojas s mecima zaglavio i Egejskim morem ponovo avlada tiina kao i prije. inilo se tiim no to je ikada bilo. Polako i bolno, oamuen snanim udarom i zagluen jainom dvostruke eksplozije, Mallory se podie s drvene palube i nesigurno uspravi. Njegova prva svjesna reakcija bilo je iznenaenje; gotovo nevjerica. Snana eksplozija granate i nekoliko povezanih ploica T.N.T.-a djelovali su ak i iz ovakve blizine mnogo razornije nego to je oekivao. Njemaki brod je tonuo i to doista brzo. Millerova bomba domae izrade zacijelo je iupala dno strojarnice. Brod je gorio poput baruta i Mallory smjesta pomisli na guste oblake dima, na neprijateljske izviake avione. Prepao se bez razloga; daice i pregrade bile su suhe i smolaste. Izgarale su bez traga dima. Nagorena paluba ve se opasno nagnula; brod e potonuti za nekoliko sekundi. Lutao je oima po razbijenom kosturu kormilarnice, zaustavivi dah kad je ugledao porunika nadvijenog nad ostatke kormila. Bijae to odvratna, iznakaena karikatura onoga to je Viekad bilo ljudsko bie bezglava i uasavajua. Mallory je neodreeno, tek djeliem svog mozga, registrirao zvuke guenja, krkljanja i povraanja koji su dopirali iz kormilarnice. Bio je svjestan da je i Stevens vidio porunikovo iznakaeno tijelo. Iz utrobe broda, koji je tonuo, zaula se priguena lomljava rezervoara; oblak crnog i masnog dima probio je iz strojarnice, a brod se, kao da je zaaran, ponovo uspravio dok mu je more dopiralo do samog ruba palube. Idueg trena voda je pitei preplavila palubu i liue plamenove. Brod je nestao s povrine, a njegovi vitki jarboli okomito su tonuli pod zapjenjenu i uzburkanu povrinu punu arenih mjehuria ulja i nafte. Egejsko more ponovo se smirilo i uspokojilo kao da potonuli brod nikad nije plovio njegovom povrinom. Nekoliko nagorjelih dasaka i jedan preokrenuti ljem lijeno su plutali svjetlucavim morem. Mallory se prisili da pogleda svoju brodicu i svoje ljude. Brown i Miller bili su na nogama i zapanjeno zurili u mjesto gdje je trenutak ranije bio neprijateljski brod; Stevens je stajao oslonjen na vrata kormilarnice. I on je takoer bio neozlijeen, no lice mu bijae pepeljasto. U vrijeme kratkotrajne akcije nadmaio je samog sebe no, kad je sve bilo gotovo, pogled na unakaenog porunika strahovito ga je potresao. Andrea je krvario iz posjekotine na obrazu i nepomino zurio u dva vojnika sa majserima do svojih nogu. Lice mu je bilo bezizraajno. Mallory ga je dugo promatrao, polako shvaajui njegove misli. Mrtvi? upitao je tiho. Andrea potvrdi pognuvi glavu. Da, primijeti oporim glasom. Prejako sam ih udario.

Mallory se okrenuo. Od svih ljudi koje je ikad poznavao, Andrea je imao najvie razloga da mrzi i ubija svoje neprijatelje. I zaista ih je ubijao spretno, uasnom preciznou. Ali gotovo nikad nije ubio, a da kasnije nije zaalio i gorko se kajao, jer nije vjerovao da je na njemu da oduzima ivot svoje subrae. Taj razoritelj ivota volio je ljude iznad svega. Jednostavan ovjek, dobar ovjek, ubojica dobra srca, patio je od neprestane grinje savjesti, od stalnog unutranjeg razdora. No, usprkos ovim sukobima i predbacivanjima, Andrea bijae obdaren neobinim potenjem i bistrim umom koji su proisticali iz njegove priroene jednostavnosti i odavali je. Andrea nije ubijao iz osvete, ili iz mrnje, ili zbog nacionalizma ili bilo kojeg izma koje su sebinjaci, budale i hulje obiavali koristiti da prikriju i opravdaju prave razloge klanja i istrebljenja miliona mladih i nevinih bia koja nisu shvaala o emu se zapravo radi. Andrea je ubijao zato da bi bolji ljudi mogli ivjeti. Je li jo tko povrijeen? Malloryjev glas bio je namjerno vedar i svje. Nitko? Odlino! A sada da nestanemo to je bre mogue. to prije odemo odavde, to bolje za nas. Pogledao je na sat. Skoro e etiri sata vrijeme za na redovni kontakt s Kairom. Ostavi na trenutak taj otpad, Browne. Pokuaj uspostaviti vezu s njima. Pogledao je u nebo koje su na istoku zastrli prijetei tamnoljubiasti oblaci, i zabrinuto zatresao glavom. Moda bi vrijedilo uti prognozu vremena. Vrijedilo je. Prijem je bio vrlo slab Brown je krivio tamne oblake nabijene elektricitetom koji su ve prekrili polovinu neba. Ipak su upjeli uti podatke kojima se nisu nadali, informacije od kojih su svi zanijemjeli i zabrinuto se pogledavali. Iz zvunika se uz neprestano krenje probijao udaljeni poziv. Rabarbara zove Pimpernela! Rabarbara zove Pimpernela! To su bila ifrirana imena za Kairo i Malloryja. Da li me ujete? Brown odgovori potvrdno. Zvunik ponovo zakri. Rabarbara zove Pimpernela! Sada X minus jedan. Ponavljam, X minus jedan. Mallory zadri dah. X subota u zoru bio je planirani datum za njemaki napad na Keros. Oigledno su Nijemci odluili da napadnu dan ranije jer, Jensen im to ne bi javljao bez pouzdanih podataka. Dakle, u petak u zoru za svega neto vie od tri dana. Javi im da smo razumjeli X minus jedan, ree tiho. Prognoza Istona Engleska, nastavio je bezlini glas iz Kaira; Mallory je znao da se radi o sjevernim Sporadima. Veeras mogue estoke oluje s grmljavinom i pljuskovima. Vidljivost slaba. Temperatura iduih dvadeset i etiri sata u padu. Vjetar istoni prema jugoistonom, jaina est, mjestimino osam, smirenje sutra ujutro. Mallory se okrene, provue lamatalo na vjetru i krene k pramcu. Kakva situacija, pomisli, kakva odvratna gungula. Jo samo tri dana a motor Apokvaren i orkan na pomolu. Sjeti se na trenutak voe eskadrile Torrancea i njegova miljenja o momcima iz meteorolokog ureda, ali ovog puta nije bilo nade da su se prevarili. Prognoza im je bila tona. Mallory nije bio slijep. Okomiti i gusti, crni oblaci gomilali su se u zastraujuu, olujnu masu iznad

brodice. Izgleda prilino gadno, a? Polagani, nazalni glas dopirao je iza njegovih lea. Bilo je neeg neobino umirujueg u tom odmjerenom glasu i u Millerovim mirnim, svijetloplavim oima okruenim poput pauine tankim boricama. Nije ba najbolje, prizna Mallory. to je to jaina osam, efe? Skala za jainu vjetra, objasni Mallory. Kad si u ovakvom amcu i dosta ti je svega, vjetar jaine osam obavit e sve ostalo. Miller potiteno pogne glavu. Znao sam. To sam mogao oekivati. A zakleo sam se da vie nikad neu stupiti nogom na brod. Gunao je neko vrijeme, zatim uzdahne, prebaci noge preko otvora na strojarnici i pokae palcem najblii otok udaljen oko tri milje. Ovo ne izgleda zamamno, a? Ne odavde, prihvati Mallory. Ali na karti je ucrtan mali zaljev. U njemu e sigurno biti zavjetrina i mirno more. Nastanjen? Vjerojatno. Nijemci? Vjerojatno. Miller zdvojno zatrese glavom i spusti se u potpalublje dapomogne Brownu. etrdeset minuta kasnije, u polutami, u neobino hladnom pljusku, sidro s male brodice zastrue po stjenovitom morskom dnu u tihoj, prijetei mirnoj uvali. etvrto poglavlje PONEDJELJAK UVEER 17,0023,30 Krasno! ree ogoreno Mallory. Ba prokleto krasno! Doite u moju mreicu, ree pauk muhama. Zlovoljno je opsovao i odmaknuo nepromoivu tkaninu koja je pokrivala prednji otvor na palubi. Zurio je kroz mlohavu zavjesu kie prema stjenovitoj izboini to je zasijecala u zaljev i tako do pola zatvarala izlaz na more. Sad vie nije bilo teko vidjeti; prolom oblaka oslabio je i pretvorio se u sitnu kiicu, a bijeli i sivi oblaci jurili su nebom gonjeni sve jaim vjetrom, tjerajui crne, niske oblake prema horizontu. Daleko na zapadu bilo je ve vedro i arko crveno sunce tonulo je u more. Iz sjenovite uvale zalaz se nije vidio, ali po zlatnoj kopreni kie visoko nad njihovim glavama osjealo se prisustvo sunca. Suneve zrake obasjavale su staru, napola poruenu osma tranicu na samom vrhu stijene, nekih stotinjak stopa iznad draice. Bijeli mramor osmatranice sjajio je na suncu blagim ruiastim odsjajem. Svjetlost se poigravala na blistavom eliku zlokobnih mitraljeskih cijevi koje su virile kroz male otvore u masivnim zidovima, osvjetljavala kukasti kri na zastavi to se vijorila na koopernom stijegu iznad prsobrana. Premda razruena, utvrda je

djelovala vrsto i neprobojno, a s mjesta na kojem se nalazila moglo se nadgledati sve morske prilaze kao i uski vijugavi kanjon koji se sputao do mora izmeu usidrenog brodia i podnoja strme stijene. Polako, gotovo nerado, Mallory se okrene i spusti platnenu navlaku. Lice mu bijae namrgoeno kad se obratio Andreu i Stevensu koji su se jedva nazirali u zamraenoj kabini. Krasno! ponovio je. Pravi genije. Mallory super-mozak. Ovo je vjerojatno jedina prokleta uvala uokrug stotinu milja i na stotinu otoka s njemakom osmatranicom. I naravno, ba nju sam izabrao. Da pogledam jo jednom kartu, 6Stevense! Stevens mu je prui i stade promatrati Malloryja kako na blijedom svjetlu, to je probijalo ispod platna, prouava pomorsku kartu. Nasloni se na gomilu opreme i zapali cigaretu. Nervozno je uvlaio dimove koji su imali odvratan, gorak okus, premda je duhan, Stevens je to znao, bio svje i dobar. Ponovo ga je obuzeo stari i muni strah. Skrenuo je pogled na krupne obrise Andreova tijela. Osjetio je neku neloginu mrnju prema tom divu koji je prije nekoliko minuta prvi primijetio utvrdu. Sigurno imaju top tamo gore, razmiljao je sumorno, moraju imati top jer inae ne bi mogli kontrolirati cijeli zaljev. Grevito je zgrabio stegno iznad koljena, no drhtanje nije uspio zaustaviti. Sreom u tijesnoj kabini je dovoljno tamno, tjeio se. Meutim, glas mu je bio miran kad je progovorio. Kapetane, samo troite vrijeme zurei u tu kartu. Nemojte sebi predbacivati. Ovo je jedino prikladno sidrite na stotine milja. Po ovakvom vjetru nismo se mogli drugdje skloniti. Tono. Upravo tako. Mallory sloi kartu i vrati je. Nismo se mogli drugdje skloniti. Nitko se nije mogao drugdje skloniti. Mora da je ovo veoma omiljeno sklonite za olujna vremena samo to su to Nijemci ve odavna uvidjeli. Zato sam mogao pretpostaviti da e ovdje sigurno imati svoju strau. No ima pravo, kasno je sada kajati se. Podigao je glas. Brown! Da, to je! dopirao je Brownov priguen glas iz strojarnice. Kako ide? Dosta dobro, efe. Sad ga sastavljamo. Mallory odahne s olakanjem. Kako dugo? upita. Jedan sat? Da, tako nekako, kapetane. Jedan sat. Mallory ponovo proviri ispod platna i obrati se Andreu i Stevensu. Upravo kako valja. Isplovit emo za jedan sat. Tada e ve biti dovoljno tamno da se neopazice provuemo kraj onih tipova gore, a jo uvijek dovoljno svijetlo da napipam izlaz iz ovog prokletog kanala. Mislite li da e nas pokuati zaustaviti, kapetane? Stevensov glas bio je nekako suvie nemaran, suvie sluben. Bio je uvjeren da e Mallory to primijetiti. Malo je vjerojatno da e se postrojiti na obali i ispratiti nas klicanjem, odgovori suho Mallory. Andrea, to misli koliko ih je gore?

Vidio sam dvojicu, ree Andrea zamiljeno. Ukupno moda trojica ili etvorica. To je malo utvrenje. Nijemci na takve ne rasipaju ljude. ini mi se da si u pravu, sloi se Mallory. Veina je zacijelo u selu gdje se nalazi garnizon. Prema karti selo se nalazi na zapadu, oko sedam milja odavde. Nije vjerojatno ... Naglo uuti i ukoi se, napeto oslukujui. Ponovo se zauo poziv, ovog puta mnogo glasniji i otriji. Proklinjui svoju nepanju to nije postavio strau takav nemar bi ga na Kreti stajao ivota Mallory odmakne platno 4 polako se popne na palubu. Nije ponio oruje ve samo napola praznu bocu vina koja mu je visila u ljevici; i nju su pripremili kao dio plana prije no to su napustili Aleksandriju. Sada ju je izvukao iz pretinca na dnu uskog hodnika u potpalublju. Uvjerljivo je teturao palubom i zaustavio se na samom rubu te se inilo da e svakog trena pasti u vodu. Drsko se zagledao u ovjeka na obali nije bio opasan, nosio je automat prebaen preko ramena. Mallory bezobrazno potegne iz boce prije no to e se udostojiti da s njim razgovara. Vidio je kako mravo, suncem opaljeno lice mladog Nijemca, poprima srdit izraz. Mallory se nije obazirao na taj znak. Polagano i krajnje prezirno otro je rukavom svog crnog kaputa vlane usne i jo polaganije odmjerio vojnika od glave do pete. Bijae to dugaak, izazovan pogled pun prezira. Onda, to je? upitao je surovo polaganim izgovorom otoana. to hoe, do avola? Iako se mrailo, mogao je vidjeti\feako mu se ake steu oko kundaka automata i tog trena Mallory pomisli da je pretjerao. Znao je da mu ne prijeti opasnost buka u strojarnici je prestala, a ruka Pranog Millera uvijek je bila blizu revolvera s priguivaem meutim, nije elio da stvara guvu. Barem ne jo sada dok su se u utvrdi iznad njega nalazila dva ubojita mitraljeza. Mladi se vojnik savladao s neprimjetnim naporom. Nije trebalo mnogo mate da se zapazi kako srdbu na njegovu licu nadomjeta izraz nedoumice, krzmanja i iznenaenja. Mallory se nadao tim reakcijama. Grci, pa makar i pripiti, nisu tako razgovarali sa svojim pretpostavljenima bez nekog veoma vrstog razloga. Kakav je to brod? Govorio je grki polagano i isprekidano, ali ipak razumljivo. Kamo ste krenuli? Mallory ponovo potegne iz boce i zadovoljno cmokne usnama. Drao je bocu pred sobom i zaljubljeno je gladio. Ima neto u vama Nijemcima, glasno je doviknuo. Umijete praviti odlina vina. Kladim se da se ti ovoga ne moe doepati. A ona vina koja prave tamo gore tako su otoani nazivali obalu toliko su puna smole da se njima je; dino vatra moe potpaliti. Zastao je za trenutak razmiljajui. Naravno, kad bi poznavao prave ljude na otocima, mogao bi dobiti izvrsnog vina. Ja, na primjer, mogu nabaviti ouzo i druga najbolja vina. Vojnik gadljivo namrti lice. Poput gotovo svakog borca mrzio je kvislinge pa makar bili na njegovoj strani; u Grkoj ih je bilo doista malo.

Pitao sam te neto, ree hladno. Kakav brod i kamo ide? Brodu je ime Aigion, odgovori Mallory dostojanstveno. Natovaren je i plovi za Samos. Takva je naredba. Cija naredba? zahtijevae vojnik. Mallory lukavo primijeti da je njegova samouvjerenost lana. Nijemca su se njegove rijei dojmile. Herr komandant u Vathyju. General Graebel, odgovori Mallory. Sigurno si ve uo za Herr generala. Graebel bijae na, daleko poznat i kao komandant padobranskih jedinica i kao ovjek eline discipline, pa se Mallory osjeao na sigurnu tlu kad ga je spomenuo. Mogao se ak i u sumraku zakleti da ga oi ne varaju i da je vojnik problijedio. No, ve je ionako bio zbunjen. Imate li isprave? Vojne dokumente? Mallory umorno uzdahne i dobaci preko ramena: Andrea! ta je, to hoe? U otvoru se pojavilo Andreovo krupno tijelo, uo je svaku izgovorenu rije i shvatio Malloryjeve namjere; stezao je aetinom tek otvorenu bocu vina i ljutito se mrgodio. Zar ne vidi da imam posla? upita osorno. Zastao je ugledavi Nijemca i ponovno ljutito zareao: ta trai ovaj kepec ovdje? Nae propusnice i dokumente od Herr generala. Dolje su negdje. Andrea nestade muklo gunajui. Mallory baci ue na obalu i privue amac. Vojnik preuzme dokumente. To nije bio komplet za sluaj opasnosti na Navaroneu, meutim, pokazalo se da je i ovaj zadovoljavao. Bilo bi udno da nije. Mallory je znao da su u Jensenovom uredu u Kairu na pripremu tih dokumenata, ukljuivi i fotokopiju Graebelovog potpisa, utroili itav dan. Vojnik uredno sloi dokumente i vrati ih promrmljavi neto kao hvala. Bio je jo djeak, opazi Mallory nije mu bilo vie od devetnaest godina, ako ga oi nisu varale. Prijatan, dobroudan djeak sasvim razliit od onih mladih fanatika iz esesovske tenkovske divizije. Mallory osjeti veliko olakanje; bila mu je mrska pomisao da bi morao ubiti tog djeaka. Meutim, morao je doznati to vie. Dao je Stevensu znak da mu dokui gotovo sasvim prazan sanduk vina. Jensen je zaista mislio na sve. Pripreme su bile temeljite ... Mallory pokae prema osmatranici. Koliko vas ima tamo gore? upitao je. Momak odmah postade sumnjiav. Lice mu poprimi napregnut, neprijateljski izraz. Zato te to zanima? upita strogo. Mallory zastenje, oajniki podigne ruke i tuno se obrati Andreu. Vidi to znai biti jedan od njih? upita razoarano. Nikome ne vjeruju. Misle da su svi pokvareni kao ... Naglo se prekinuo i ponovo okrenuo vojniku. Pitam zato jer ne bih elio prolaziti kroz istu proceduru svaki puta kad svratimo ovamo, objasni on. Vraamo se zaAnekoliko dana u Samos da

prevezemo jo jednu poiljku vina. General Graebel eli dobro opskrbiti svoje kako da kaem specijalne izaslanike. Sigurno gadno eaju radei na onom suncu. Hajde, uzmi; svakome jedna boca. Koliko boca? Vojnika umiri napomena da e se ponovo vratiti kao i ponovo izgovaranje generalova imena. Moda je tome pridonijela i primamljiva ponuda jer, to bi rekli njegovi drugovi kad bi saznali da je odbio dobro vino. Sve je to pomoglo da mladi zaboravi na skrupule i svoju sumnjiavost. Ima nas samo trojica, odgovori nerado. Odlino, evo tri boce, ree vedro Mallory. Drugi puta emo vam donijeti Hocka. Potegne iz svoje boce. Prosit! ree, ponosan na svoje znanje njemakog jezika i nastavi istim tonom: Auf weidersehen! Momak promrmlja neto u znak pozdrava. Malo je oklijevao nekako posramljen, a onda se naglo okrenuo i krenuo obalom vrsto steui svoje boce s vinom. Tako! ree zamiljeno Mallory. Samo trojica. To e nam olakati posao ... Bravo, kapetane! Bijae to Stevens. Glas mu je bio topao i pun divljenja. Zaista dobra predstava! Zaista dobra predstava! ponovi podrugljivo Miller. Bio je naslonjen preko otvora strojarnice. Dobra , ma nemoj! Nisam razumio ni jedne rijei, ali to se mene tie ova predstava zasluuje Oskara. Bili ste fantastini, efe! Hvala vam svima, promrmlja Mallory. Ali, bojim se da su estitke malo preuranjene. Zaudila ih je iznenadna ozbiljnost u njegovu glasu. Svi su se okrenuli prema obali kamo je pokazivao kaiprstom tiho rekavi: Pogledajte onamo. Mladi vojnik, preavi oko dvije stotine jardi, odjednom je stao. Zagledao se u umu i zatim hitro skoio u grmlje. Tamo je nekoliko asaka ivo gestikulirao u razgovoru s drugim vojnikom koji je uzbueno pokazivao prema amcu. Tada obojica nestadoe u umskoj tami. Tu smo, dakle! ree prigueno Mallory. Dobro, sad je do$ta. Svi na svoja mjesta. Bilo bi sumljivo kad bismo sasvim zanemarili taj dogaaj, ali jo udnije kad bismo posvetili previe panje. Neka ne misle da odravamo konferenciju. Miller i Brown spuznue natrag u strojarnicu, a Stevens se vrati u malu kabinu ispod pramca. Mallory i Andrea ostadoe na palubi s bocama u rukama. Kia je ve sasvim prestala, no vjetar je bivao sve jai i ve je povijao vrhove visokih pinija na obali. Zaljev im je privremeno pruao potpunu zatitu od nevremena. Mallory nije htio razmiljati kako je sada na otvorenom moru. Morali su isploviti, ako im to dozvole mitraljezi s osmatranice. Ovdje vie nisu mogli ostati. to se dogodilo, kapetane? zauo se Stevensov glas iz tamne kabine. Pa to je bar oito, odgovori Mallory. Govorio je dovoljno glasno da ga svi uju. Netko nas je otkucao. Ne pitajte me kako. To je ve drugi put i sad e biti vraki sumnjiavi jer im brod, koji su poslali da nas pretrese, jo nije

poslao nikakav izvjetaj. Sjeate se da je na brodu bila radio-antena? Ali zato su postali sumnjiavi tako iznenadno? upita Miller. Ja to ne razumijem, efe. Sigurno imaju radio-vezu sa tabom. Moda imaju telefon. Netko im je dojavio. Konsternacija na sve strane. Znai da e iz taba poslati itav bataljon da nas udesi, ree utueno Miller. Mallory odluno odmahne glavom. Mozak mu je radio dobro i brzo. Osjeao se neobino siguran. Nee, u to sam uvjeren. Odande ima sedam milja zranom linijom, a deset, moda ak i dvanaest, brdovitim, kozjim stazama, a mrkla je no. To nee pokuati. Mahnuo je bocom u pravcu osmatranice. Noas je njihova velika no. Prema tome moemo oekivati da mitraljezi svakog asa otvore vatru? Ponovo onaj neprirodni, slubeni ton u Stevensovu glasu. Mallory jo jednom odmahne. Nee. U to sam siguran. Bez obzira koliko sumnjaju ili su uvjereni da smo mi krupne, zloeste ribe, bit e gadno uzdrmani kad im onaj deko ispria da imamo papire i dokumente koje je potpisao vlastoruno general Graebel. Napokon, to oni znaju? Naa smrt mogla bi ih odvesti pred zid. To, naravno, nije vjerojatno, ali stavite se u njihov poloaj. Zato e najprije javiti svom tabu, a komandant ovako malog otoka nee se usuditi da poubija tipove koji bi mogli biti specijalni izaslanici Herr generala glavom. I to onda? Onda komandant radio-vezom poalje poruku u Samos i odgrize sve nokte od nervoze dok mu ne odgovore da general Graebel nikad nije uo za nas i koga avola ekaju da nas zbriu s lica zemlje? Mallory pogleda na zlokobne kazaljke svog sata. Mislim da imamo najmanje pola sata vremena. A u meuvremenu da svi sjednemo, uzmemo papirie i olovke i nakrabamo svoju oporuku, proguna Miller. Nemamo tu nikakvih izgleda, efe. Moramo neto uiniti. Mallory se naceri. Ne brini, uinit emo neto. Priredit emo lijepu, malu pijanku upravo ovdje na krmi. Posljednje rijei njihove pjesme uasno proste, grke verzije Lilli Marlen, tree melodije koju su otpjevali u posljednjih nekoliko minuta zamirale su u nonoj tmini. Mallory se pitao da li e ita od njihove pjesme doprijeti protiv vjetra do osmatranice, ali ritmiko udaranje nogama i mahanje bocama bilo je ve samo po sebi dovoljan dokaz njihova pijanog iivljavanja koje samo potpuni slijepci i gluhaci ne bi zamijetili. Mallory se zadovoljno nasmije zamiljajui kakva zbunjenost i nedoumica vlada meu Nijemcima u osmatranici. Neprijateljski pijuni se ne bi ovako ponaali, a pogotovu kad su svjesni da su otkriveni i da im vrijeme odmie. On prinese bocu ustima, nagne je i ponovo spusti pored sebe, ne okusivi

vina. Polako je zaokruio pogledom trojicu drugova koji su uali s njim na palubi Millera, Stevensa i Browna. Andrea nije bio s njima, ali Mallory je znao da ga ne treba traiti. Gorostas se zgurio u zaklonu kormilarnice natovarivi na lea nepromoivu torbu s bombama i revolverom. U redu! ree Mallory odrjeito. Sad i ti ima priliku da zaradi Oskara. Pazi da ispadne to uvjerljivije. Nae se naprijed, zabije prst u Millerove grudi i ljutito se izdere na njega. Miller uzvrati istom mjerom. Sjedili su nekoliko asaka lj\itito maui rukama, te se inilo da je meu njima izbila estoka svaa. Tada Miller ustade i pijano se njiui zaprijeti Malloryju akama. Ovaj se tekom mukom osovi na noge i ve idueg trena zapoela je tunjava. Naoko teki udarci pljutali su kao kia. Nakon jednog dobro odglumljenog direkta Mallory uvjerljivo tresne o kormilarnicu. Pazi, Andrea, progovori tiho ne okrenuvi se. Sad je prilika. Za pet sekundi. Sretno. Podie se na noge, zgrabi bocu za grli i uzdignutom rukom pojuri na Millera. Miller se izmakne, zamahne nogom, a Mallory se bolno presamiti na niskoj ogradi. Trenutak je pokuavao rukama vratiti ravnoteu a onda buno pljusne u more. Slijedeih pola minute toliko je trebalo Andreu da otpliva pod vodom do prvog zavijutka male uvale vladao je uasan mete i galama. Mallory se praakao nastojei dohvatiti ogradu amca, Miller je dohvatio akiju i divlje lamatao s njom ne bi li mu razbio glavu. Stevens i Brown su zgrabili Millera i napokon ga oborili na palubu. Zatim su izvukli mokrog Malloryja. Cas kasnije, kako to ve obino biva meu pijancima, dvojica smrtnih neprijatelja stegoe jedan drugom ruke, sjedoe na otvor strojarnice i nastavie piti iz one iste nenaete boce, kao dvojica nerazdvojnih prijatelja. Vrlo dobro izvedeno, ree zadovoljno Mallory. Zaista odlino. Osiguran Oskar za podoficira Millera. Prani Miller ne odgovori. Sjedio je potiten i zamiljeno promatrao bocu u svojoj ruci. Napokon se prene. Ne svia mi se to, efe, promrmlja nezadovoljno. Uope mi se ne svia ova situacija. Trebalo je da me pustite s Andreom. Tamo gore su sada trojica prema jednom, a sigurno su spremni na svako iznenaenje. Prijekorno je gledao Malloryja. Do vraga, efe, stalno nam govorite kako je vana naa misija a ... Znam, tiho ga prekine Mallory. Zato te nisam poslao s njim. Zato nitko od nas nije otiao s njim. Andreu bismo samo bili na teret i smetali u poslu. Mallory odmahne glavom. Ne poznaje ti njega, Prani. Prvi puta ga je nazvao tim imenom. Millera je dirnula ta neoekivana prisnost; bilo mu je potajno drago. Nitko ga od vas ne poznaje. Ali ja ga znam. Pokazao je na osmatranicu, ija se tamna silueta odraavala na blijedom nebu. Krupni, debeli, dobroduni momak, uvijek nasmijeen, uvijek spreman za alu. Mallory zastade, ponovo kimne i polako nastavi. Sad je tamo gore, ulja se kroz umu kao maka, najvea i najopasnija maka koju ste ikad vidjeli. Ako prue otpor Andrea nikad ne ubija bez potrebe ona tri bijednika osuena su na smaknue isto tako sigurno kao da sam ih posjeo u elektrinu stolicu i

okrenuo prekida. Takav je Andrea. Miller nije uspio zatomiti divljenje. Ve ga dugo poznajete, efe? Bijae to vie tvrdnja nego pitanje. Veoma dugo. Andrea je uestvovao u albanskom ratu sluio je redovnu vojsku. uo sam da su ga se Talijani uasno bojali njegove zasjede protiv Julijske divizije, takozvanih toskanskih vukova, unitile su moral Talijana vie no i jedan pojedinani faktor. uo sam o njemu mnogo pria i sve su gotovo nevjerojatne. A sve istinite. Tek kasnije sam ga susreo i upoznao. Bilo je to kad smo branili prolaz kod Servije. Bio sam u to vrijeme potporunik za vezu u anzakoj brigadi. Andrea namjerno zastade radi utiska Andrea je bio potpukovnik devetnaeste grke motorizirane divizije. to je bio? zapanjeno upita Miller. Stevens i Brown bijahu jednako iznenaeni. uo si. Potpukovnik. Dobrano me nadmaio po inu, moglo bi se rei. Podrugljivo im se nasmijei. To baca malo drugaije svjetlo na njega, zar ne? Nijemo su potvrdili glavama. Blagi, dobroudni Andrea, gotovo prostoduan veseljak, pa potpukovnik. Ta novost dola je odvie nenadano i nije je bilo lako prihvatiti. No, postepeno, taj se podatak uklopio u loginu cjelinu. Mnogo toga postalo im je sada jasno Andreove reakcije, njegova samouvjerenost, sigurnost njegovih munjevitih postupaka, i povrh svega, golemo povjerenje koje je Mallory gajio prema tom divu i potovanje koje mu je ukazivao kad bi se s njim savjetovao. Bez njegova miljenja rijetko je izdavao zapovijedi. Tek se sada Miller prisjetio, a to ga vie nije udilo, da Mallory jo ni jednom nije izdao direktnu zapovijed Andreu. A Mallory nikad nije oklijevao da se koristi svojim inom kad je zatrebalo. Nakon Servije, nastavi on, zavladao je mete. Andrea je douo da su Trikkalu zabaen gradi u kojem su ivjeli njegova ena i tri keri tuke i heinkeli sravnili sa zemljom. Uspio se probiti do toga grada, ali vie se nita nije dalo uiniti. Bomba je pala u vrt ispred kue i nije ostao ni kamen na kamenu. Mallory uuti i pripali cigaretu. Zagleda se kroz cigaretni dim prema tamnoj sjenci osmatranice. Jedini ovjek koji je ostao iv bio je njegov urjak, George. Kasnije se George prikljuio naem odredu na Kreti jo je uvijek tamo. Od njega je Andrea saznao za nedjela Bugara u Trakoj i Makedoniji. Njegovi su roditelji ivjeli u Makedoniji. Stoga su se presvukli u njemake uniforme moete zamisliti kako je Andrea doao do njih rekvirirali su jedan njemaki kamion i odvezli se u Protosami. Mallory naglo ugasi cigaretu i baci je u velikom luku preko ograde. Millera je to prilino iznenadilo; gotovo nikad taj hladnokrvni Novozelananin nije tako otvoreno pokazivao svoje osjeaje. No, Malloryjev je glas ostao miran kad je nastavio. Stigli su u sumrak uoi sramnog i zloglasnog pokolja u Protosami. George mi je priao kako je Andrea preruen u Nijemca mirno stajao i smjekao se dok su devetorica razularenih Bugara vezali ljude po dvoje i bacali ih u rijeku. Prvo dvoje, koje su tako ubili, bili su njegov otac i maeha.

Gospode boe! ak ni Miller nije ostao ravnoduan uvi tu potresnu priu. To nije mogue. Ne zna ti nita, prekide ga nestrpljivo Mallory. Stotine Grka izginulo je na taj nain. Obino su ih ive bacali u vodu. Kad shvati koliko Grci mrze Bugare, tek si tada spoznao to je to mrnja... Andrea je s vojnicima popio nekoliko boca vina i doznao da su mu ubili roditelje zato jer su se opirali. Kad se smrklo, poao je za njima do neke naputene kolibe u kojoj su namjeravali prenoiti. Uza se je imao samo no. Ostavili su napolju straara da uva strau. Andrea mu je slomio iju, uao u kolibu i razbio petrolejku. George ne zna to se tada dogodilo. Andrea je naprosto podivljao. Nakon dvije minute iziao je napolje potpuno mokar uniforma mu je od glave do pete bila natopljena krvlju. Kad su odlazili, iz kolibe se nije uo niti jedan vapaj, ak ni uzdah. Ponovo je uutio, no ovog puta nitko ga nije prekinuo. Svi su utjeli. Stevens je zadrhtao i ogrnuo svojim otrcanim kaputom ramena; odjednom im se uinilo da je zahladjelo, Mallory pripali jo jednu cigaretu, osmjehne se Milleru i mahne glavom prema osmatranici. Sad ti je vjerojatno jasno to sVm mislio kad sam rekao ?da bismo Andreu samo smetali gore? Da, da, ini mi se da shvaam, prizna Miller. Nisam ni sanjao, nisam ni sanjao... Ta nije ih valjda sve, efe! Nije mogao sve pobiti? Jeste, prekine ga hladno Mallory. Poslije je osnovao vlastitu grupu i priredio Bugarima u Trakoj paklene trenutke. Svojevremeno ga je gotovo itava divizija progonila po Rodopskim planinama. Na kraju su ga ipak zarobili i zajedno s Georgeom i jo etvoricom drugova ukrcali na brod za Stavros u Solunu su, naime, trebali biti osueni. Kad se jedne noi Andrea uspio osloboditi konopca i izii na palubu, savladali su uvare. Spustili su amac u more i dokopali se turske obale. Turci su ih pokuali internirati, no kao da su pokuali internirati zemljotres. Kad je, napokon, Andrea stigao u Palestinu, pokuao se prikljuiti grkom bataljonu koji je bio sastavljen uglavnom od veterana iz albanskog rata. Mallory se cinino nasmije. Uhapsili su ga kao vojnog bjegunca. Kad su ga ipak oslobodili, u novoj grkoj vojsci za njega vie nije bilo mjesta. Ali su u Jensenovom uredu uli ve o njemu i shvatili da je on kao stvoren za tajne zadatke. I tako smo se nali zajedno na Kreti. Prolo je pet minuta, moda i deset, ali nitko nije progovorio. Povremeno su se pretvarali da piju u sluaju da ih netko promatra. No, ve je nestao i posljednji traak dnevne svjetlosti i Mallory je znao da ih s osmatranice ne mogu jasno vidjeti, niti razabrati njihove pokrete. Brodi se poeo ljuljati na valovima koji su nadolazili s otvorenog mora. Visoke i vitke pinije, tamne poput crnih empresa, pruale su se visoko prema zvijezdama osutom nebu koje je blijedo sjalo nad njima. Sa svih strana okruila su ih stabla, te pomalo zastraujue sjenke, u ijim je kronjama vjetar alobno umio svoj samotni rekvijem. Spustila se runa jezovita i zlokobna no prepuna onih neobjanjivih predskazanja koja ?ovjeku tjeraju strah u kosti; strah kojeg ljudsko bie ve milionima godina osjea u svom iskonskom praznovjerju.

Odjednom se zauo Andreov glas s obale i more je nestalo. Svi su skoili na noge. Njegov gromoglasni smijeh odzvanjao je umom kao da eli rastjerati utvare. Skoio je u vodu ne saekavi da netko privue amac, s nekoliko snanih zamaha doplivao do boka broda i uzverao se na palubu. Posprdno se smjekao, obijesno stresao vodu sa sebe poput kakvog psa lutalice i dohvatio bocu s vinom. Vidim da je sve bilo u redu! primijeti Mallory vedro. Bez problema, bilo je ak odvie lagano. Ta sve su to jo balavci. Nisu me ak ni vidjeli. Andrea potegne jo jedan dugi gutljaj i razdragano se nasmije. Nisam ih ni dodirnuo, nastavi pobjedonosno. Moda sam ih malo potapao, ali to nije nita. Kad sam stigao gore, buljili su preko prsobrana. Iznenadio sam ih, oduzeo im oruje i zakljuao ih u podrum. Onda sam malo pokvario mitraljeze samo sam ih savinuo. Eto, dolijali smo, pomisli razoarano Mallory. To je na kraj. To je kraj svega napora, nadanja, strahovanja, ljubavi i smijeha svakog od nas. Sve e zavriti ovdje. To je kraj za nas i hiljadu momaka na Kerosu. Nesvjesno je podigao ruku i obrisao s usnica sol to se nakupila od pjene visokih valova. Zaklonio je rukom zakrvavljene oi kojima je beznadno zurio u olujnu no. Obuzeo ga je oaj i neopisivo ogorenje. Sve je propalo sve osim topova s Navaronea. Topovi s Navaronea. Oni e ostati, oni su neunitivi. Prokleti bili, prokleti, prokleti! Sve je uzalud, nita nam ne moe pomoi. Brodica se raspadala i polako tonula. Neprestani naleti mora i vihora naprosto su je gurali na dno. Tko zna po koji puta je krma nestala u zapjenjenim valovima, a pramac se divlje propeo u zrak tako da se vidio itav prednji dio kobilice; onda se iroka trupina broda survala u provaliju izmeu dva vala, a tupi pramac uz strahoviti prasak udario o povrinu. Nebrojeni udarci ve su sasvim rasklimali prastare grede i daske brodica se doslovce raspadala. Pakao je poeo im su isplovili iz zaljeva i kroz zahuktalo more krenuli prema Navaroneu. Kormilarenje po takvom nevremenu i jo k tome nou postalo je gotovo nemogue. avovi na koritu tada jo nisu proputali vodu premda su boni valovi uasno naginjali brodi. Vjetar je ve faa bio jak, ali se barem drao jednog pravca. Sada je i tome doao kraj. Na pramcu je nastala rupa a popustio je i zavrtanj na osovini propelera. Voda je prodirala u brod mnogo bre no to je prastara, runa crpila mogla izbaciti. More je sasvim podivljalo i valovi su se obarali na brodi sa svih strana. Vjetar je postao dvostruko jai, a puhao je u svim pravcima. Upravo je tada puhao s juga i nosio razbijenu brodicu nezadrivo prema okomitim stijenama Navaronea, prema obali koja se skrivala negdje ispred njih u gustom velu mraka. Mallory se uspravio nastojei da zatomi bolno probadanje u miiima du cijele kraljenice. Ve se puna dva sata uspravljao i ponovo saginjao, uspravljao i saginjao, podiui na tisue kablova koje je Prani Miller punio u potpalublju vodom. Kako li se tek Miller osjeao? Ako nita drugo, imao je tei posao, a povrh toga patio je od morske bolesti. Izgledao je strano i sigurno je bio na izmaku snaga. Golemi napor i elina volja za opstankom nadilazili su u tim trenucima granicu razumljivoga. Mallory nije mogao a da mu se ne divi.

Bogami, izdrljiv je taj Jenki. Rijei su mu se same nametale i on Ijutito odmahne glavom svjestan da su bile potpuno neprikladne. Hvatajui sapu on se obazre da vidi kako je ostalima. Naravno, Caseyja Browna nije mogao vidjeti. Skvren u toj strojarnici i on je patio od morske bolesti i uasne glavobolje uzrokovane smradom sagorjelog ulja i ispunim plinovima koji su i nadalje prodirali kroz zamijenjenu cijev. Otkad su isplovili iz zaljeva, Brown ni jednom nije iziao iz strojarnice. Nadvio se nad motor, paljivo njegujui tu prastaru ragu i samo vjetina i iskustvo jednog predanog inenjera odravali su je da se ne raspadne. Da je stala samo na tren, da se ugasila tek toliko da ovjek duboko udahne, njihov bi kraj bio neminovan i straan. Odravanje brodice na povrini ovisilo je jedino o napregnutom brundanju tog starog zaralog motora. Bilo je to srce broda i kad to srce prestane kucati, stara e olupina umrijeti nestati u eljustima pomahnitalih valova. Ispred strojarnice stajao je Andrea. Raskoraio je, upro se o drveni stup, o bijedne ostatke razbijene kormilarnice i neumorno crpio crpaljkom vodu. Uope nije podizao glave i kao da nije osjeao divlje posrtanje brodice, uasan vjetar i pobjenjele valove koji su nasrtali na nj i kidali mu mokru koulju sa snanih ramena. Njegova se ruka bez prestanka, neumorno podizala i ponovo sputala gore, dolje, gore, dolje, jednolino poput kakvog metronoma. Ve je tri sata pumpao vodu a inilo se kao da bi to mogao raditi do u beskonanost. Mallory mu je nakon napunih dvadeset minuta pumpanja potpuno iscrpljen prepustio crpku, te se sada pitao da li uope postoje granice ljudske izdrljivosti. Brinuo se, takoer, za Stevensa. Ve etiri beskonano duga sata borio se s kormilom koje mu je izmicalo iz ruku kao da je oivjelo i ne eli se pokoriti ovjeku. inilo se da nastoji polomiti ruke koje su ga stezale i baciti ih u morski vrtlog. Stevens je sve to izdrao. Uspio je odrati nespretnu brodicu na donekle ujednaenom kursu. Mallory ga je htio pogledati izbliza, no pjena morskog vala ga je zaslijepila, sol mu ispunila oi suzama. Opazio je samo Stevensova stisnuta usta, umoran, zakrvavljen pogled i gotovo sasvim okrvavljeno lice na kojem su se vidjeli tek mali komadii samrtniki blijede koe. Jedan val razbio se pred samom kormilarnicom i tresnuo o nj tolikom estinom, da se Stevens nije stigao zatititi. Prozorsko staklo i drvene daske zasuli su ga poput tue. Zadobio je duboku ranu iznad desne sljepooice iz koje je neprestano tekla krv, cijedila se niz lice i kapala u vodu to je klokotala na podu nekadanje kormilarnice. Zdvojan i oajan Mallory nastavi izbacivati vodu. Kakva posada, mislio je podiui kabao iz utrobe broda, kakvi predivni ljudi, kakvi neustraivi... Traio je u sebi pravu rije, pravo ime, ali vie nije mogao misliti. Bio je potpuno iscrpljen. Ta, za takve ljude i nisu bile potrebne rijei. Obuze ga ogorenje. ak je u ustima osjetio okus gorine. Kako li je sve to nepravedno! Zato su takvi ljudi morali umrijeti? Zato tako uzaludno, tako beznadno? Moda za smrt nije potrebno opravdanje; ak ni za ovako neslavnu smrt kojom nita nee biti postignuto. A, zar se ne moe umrijeti za neto neopipljivo, za jedan apstraktni ideal? to su postigli toliki muenici svojom smru? Kako glasi ona stara izreka dulce et decorom est pro patria mori?

Ako ovjek ivi poteno, zar je vano kako e umrijeti. Nesvjesno je stegnuo usne sjetivi se Jensena i njegovih primjedbi o Vrhovnoj komandi koja se igra djejih igara. Eto, sad su se fiali usred tog njezinog igralita. Predstavljali su samo nekoliko piona koji e biti uklonjeni s table. To i onako nije bilo vano ostalo ih je jo na tisue za igru. Mallory je razmiljao i o sebi. Nije osjeao ogorenje, samosaaljenje ili kajanje to je sve moralo ovako zavriti. Razmiljao je o sebi kao o voi grupe, o svojoj odgovornosti zbog nastale situacije. Sve je to moja greka, neprestano je ponavljao, sve je to moja greka. Ja sam ih doveo ovamo, prisilio sam ih da dou. Premda mu je jedan dio svijesti govorio da nije imao drugog izbora, da su morali isploviti iz onog zaljeva jer ne bi ivi doekali jutro, neki ga je iracionalni poriv tjerao da svu krivicu svaljuje na sebe. Od svih ljudi na svijetu moda bi im sada jedino Ernest Shackleton* mogao pomoi. Ali ne Keith Mallory. On nije mogao uiniti nita vie od ostalih. Kao i oni, mogao je samo ekati kraj. Ali, ja sam njihov voa, razmiljao je oajniki. Morao bih neto smisliti, neto uiniti... Meutim, tu se nije dalo nita uraditi. Osjeaj krivnje i potpune nemoi pojaavao se sa svakim udarcem vala o stare drvene grede. Ispustio je kabao i uhvatio se za jarbol da ga ne odnese golemi val koji je preplavio palubu ostavivi za sobom srebrnu pjenu koja je svjetlucala u tami. Voda je klokotala i gladno huala oko njegovih nogu, ali on se vie nije obazirao. Zagledao se u mrak ispred sebe. Prokleti mrak. Stari se brodi valjao i posrtao u tmini kao u vakuumu. Nita se nije vidjelo i zbog toga je bilo dvostruko zastraujue. Mallory pogleda u potpalublje gdje se jedva naziralo Millerovo blijedo lice; nagutao se morske vode i sad je muno povraao sol pomijeanu s krvlju. Ali Mallory nije tome pridavao panje; sav se predao nekom neobinom osjeaju koji je samo nasluivao duboko u podsvijesti. Svim snagama se trudio da dokui to ga je toliko zaokupilo. Golemi se val obruio na brodi i on odjednom shvati. Vjetar! Vjetar je oslabio. Svakog trenutka bivao je sve slabiji. I, dok je stajao tako priljubljen uz jarbol borei se protiv valova, sjetio se kako je esto u visokim planinama stajao pripijen uza stijenu jer mu tako vjetar nije mogao natiditi. Bio je to stari planinarski trik. Projurila su dva vala i uini mu se kao da su se odbila od neega. Odjednom je shvatio znaaj tog otkria. Stijene! Bili su pred klisurama Navaronea! * E. Shackleton (18741922) britanski istraiva i moreplovac, uestvovao u Scottovoj ekspediciji na Sjeverni pol. Zaurlao je neke nerazgovijetne rijei upozorenja i ne ?obazirui se na opasnost, zagazio do pasa u vodu probijajui se prema strojarnici. Svom snagom nazad! vikao je. Brown je iznenaeno podigao glavu. Zaboga, ovjee, punom parom natrag! Idemo ravno na stijene! Podigao se na noge i u dva skoka naao kod kormilarnice. Istovremeno je prekopavao po depovima traei svijetleu raketu. Stijene, Stevense! Razbit emo se o njih! Andrea Miller je jo uvijek u potpalublju!

Pogledao je Stevensa koji mu nijemo potvrdi da je razumio. Stevensov bezizraajni pogled bio je uperen u iskriavo bijelu liniju to se nepravilno protezala ispred pramca, i bivala as deblja, as tanja. Bili su to valovi to su juriali na stijene, razbijali se o njih i vraali se. Obala se jo uvijek nije vidjela. Mallory je oajniki pokuavao zapaliti raketu. Napokon je odletjela pitei i praskajui u horizontalnom letu. Na trenutak je izgledalo da se ugasila i Mallory ogoreno stisne ake. Tada je, meutim, udarila o stijenu i pala na jednu izboinu desetak stopa iznad mora. Gorjela je slabim, treptavim plamenom na estokom pljusku i pod udarcima valova. Svjetlost je bila slaba, ali dovoljna. Svega pedesetak jardi od njih ukazale su se mokre stijene koje su prijetei svjetlucale. Podno izboine na koju je pala raketa i dalje je vladala tama. A dvadesetak ili moda petnaest jardi ispred pramca virio je iz vode iljasti, nazubljeni greben zlokobno vrebajui svoju rtvu. Moe li provui brod mimo njega? upita Mallory Stevensa. Tko zna!? Pokuat u! Povikao je jo neto o brzini koja je potrebna da bi brod posluao kormilo, ali Mallory se ve probijao prema prednjem otvoru u potpalublju. Kao i uvijek u sluajevima opasnosti, njegov je mozak radio brzo i nevjerojatno sigurno to kasnije nikad nije mogao samom sebi objasniti. Zgrabio je klinove, bati i iano ue i ponovo izjurio na palubu. Stao je kao ukopan ugledavi golemi greben koji se uzdizao gotovo do visine kormilarnice. Upravo su prolazili pokraj njega kad je iroki bok brodice zapeo uz strahovit tresak, a Mallory se naao na koljenima. Zatim se brodi nagnuo u stranu i oslobodio zagrljaja nazupanog grebena. Stevens je bjesomuno okretao kormilo i izvikivao u strojarnicu zapovijedi. Mallory ispusti dubok uzdah olakanja nije ni osjetio kad je prestao disati uurbano prebaci kolut ueta oko vrata i ispod lijevog ramena i zadjene klinove i eki za pojas. Brod je pod udarcima otrih valova koji su nasrtali sa svih strana, skretao sad lijevo, sad desno, poskakivao, zanosio se i, premda ga je Stevens uspio okrenuti prema puini, obala se pribliavala strahovitom brzinom. Moram uspjeti, ne smijem propustiti tu priliku, ponavljao je u sebi Mallory. No, mala nepristupana izboina bila je u stvari samo okrutni izazov sudbine, tek kap soli na bolnoj rani i u dubini due Mallory je znao da to nije nikakva ansa ve sasvim samoubilaki pokuaj. U taj je as Andrea prebacio preko boka zadnju automobilsku gumu koja je sluila kao odbojnik i iroko nasmijan unio mu se u lice; odjednom Mallory vie nije bio tako siguran da odlazi u smrt. Izboina!? Andreova golema, mirna ruka spustila mu se na rame. Mallory potvrdi i sagne koljena spreman na skok. Napregnuo je sve miie jer je paluba bila mokra i skliska. Skai, zagrmi Andrea, i ne daj se! Nije vie bilo vremena za razgovor. Brodi se nagnuo na bok i izdigao na vrh golemog vala. Mallory je znao da je jedina prilika sada ili vie nikada. Zabacio je ruke, pognuo se i odbacio svom snagom u zrak. Prsti su mu klizili po mokroj povrini stijene, a onda se zakvaili za rub izboine. Visio je tako

potpuno ispruen i nepokretan, uo kako se jarbol liz strahovit tresak lomi o kameni rub pored njega, a onda mu ruke bez njegove volje kliznue niz gladak kamen. Idueg ga je trena val bacio natrag. , Meutim, jo nij e bio na sigurnom. Visio je samo na jednoj kopi opasaa koja se zakvaila za izboinu. Pod teinom tijela opasa mu se podigao do prsiju, ali se Mallory nije koprcao, niti panino traio uporite za nogu ti bi ga pokreti sigurno stajali ivota. Napokon se osjeao kao kod kue; bio je u svom elementu. Najbolji alpinist na svijetu, govorili su o njemu, a taj mu je naziv zaista i pripadao. Polagano, smireno, opipao je rukom povrinu kamena i odmah otkrio pukotinu koja se protezala prema dubini izboine. Bilo bi bolje da je ila uporedo s vanjskim rubom i da je bila ira od debljine ibice, no i ovakva je za Malloryja bila dovoljna. Paljivo je izvukao nekoliko klinova i bat iz opasaa, zakucao jedan klin kako bi dobio nekakav oslonac, zatim zadjenuo drugi nekoliko centimetara ispred prethodnog za kojeg se zakvaio runim zglobom. Radio je spretno jednom rukom dok je u drugoj drao eki. Nakon petnaest sekundi stajao je na izboini. Brzo i sigurno poput make kretao se po skliskom kosom grebenu. Zabio je jo jedan klin u ivu stijenu iznad izboine, nadjednuo omu preko njega i nogom gurnuo ue preko ?ruba u dubinu. Tek tada se okrenuo i pogledao ispod sebe. Prolo je manje od minute otkad je brodi udario o stijenu,, no jarbol je ve bio polomljen, a trup se na oigled raspadao. Svakih sedam do osam sekundi veliki ga je val podizao i treskao s njim o otro stijenje. Stare automobilske gume nisu mogle ublaiti udarce koji su razmu ve rasjekli u iverje, a na hrastovim daskama korita napravili goleme rupe. Izmeu dva vala brodi se iskretao na bok pokazujui razlomljeno i izbueno dno kroz koje je obilno prodirala voda. Tri su ovjeka stajala pored ostataka kormilarnice. Trojica odjednom je shvatio da nedostaje Casey Brown, da motor jo uvijek radi nepravilnim, as brim, as sporijim klopotom. Brown je ostao u strojarnici i manevrirao motorom kako bi brodicu odrao u to mirnijem poloaju. Znao je da njihovi ivoti ovise o Malloryju i njemu. Budala! opsovao je Mallory. Luak! Brodi se strmoglavio u provaliju izmeu dva vala, ra trenutak se smirio, a zatim ponovo tresnuo o stijenu tolikom estinom da je krov kormilarnice odletio visoko u zrak. Udarac je bio tako jak i neoekivan da je i Stevens izgubio ravnoteu. Poletio je kroz zrak ispruenih ruku, udario o greben i skliznuo nemono u more. Plutao je u vodi oputenih udova i glave; bio je u dubokoj nesvijesti. Sigurno bi poginuo pod udarcem valova ili prrtijenjen izmeu brodia i stijene da ga u posljednji as nije zgrabila jedna snana ruka, izvukla ga iz vode poput mokre krpene lutke i poloila na palubu. Ve idueg trena sudar izmeu broda i grebena na mjestu bi ga usmrtio. Pourite, zaboga! vikao je oajniki Mallory. Potonut e svakoga asa! Ue dokopajte se ueta. Vidio je kako se Andrea i Miller neto dogovaraju, uspravljaju Stevensa na noge i privode ga k svijesti. Bio je oamuen, povraao je, ali jje dolazio k sebi. Andrea mu je vikao neto u uho i gurao mu

ue u ruke a, kad je brodi ponovo pojurio prema stijeni, Stevens vre stegne konopac. Andrea ga snano odbaci, Mallory isprui ruke, a on se nae na izboini. Sjeo je leima okrenut stijeni drei se grevito za klin. Bio je jo uvijek oamuen i nemoan, ali ovog puta na sigurnom. Ti si slijedei, Milleru, viknuo je Mallory. Pouri, ovjee skai! Miller ga pogleda i Mallory se mogao zakleti da se smije. Umjesto da od Andrea uhvati ue, on potri prema kabini. Samo as, efe! dreknuo je. Zaboravio sam etkicu za zube. Ubrzo se ponovo pojavio, ali bez etkice. Nosio je veliki, zeleni sanduk s eksplozivom i prije no to je Mallory shvatio to se dogaa, Andrea je zamahnuo snanim rukama i kutija teka pedeset funti poleti prema njemu. Mallory instiktivno prui ruke i uhvati je. Izgubio je ravnoteu i s kutijom u ruci posrnuo prema dubini, ali ga neto naglo trgnu natrag. Stevens se bio podigao i slobodnom rukom uhvatio za opasa. Drhtao je kao prut od hladnoe, iscrpljenosti i nekog grozniavog uzbuenja, no kao vrstan alpinac i on se poput Malloryja osjeao u svom elementu. Mallory se upravo uspravljao kad na izboinu doleti nepromoiva kutija s radio-stanicom. Uhvatio ju je, poloio u stranu i pogledao preko ivice. Ostavite te proklete stvari! povikao je bijesno. Popni te se odmah gore! Doletjela su jo dva koluta ueta i naprtnjaa s hranom i odjeom. Djeliem svijesti zamijetio je da Stevens pokuava nai mjesta za te stvari. V ujete li me? zagrmio je. Smjesta se popnite ovamo. To je nareenje. Brod tone, prokleti idioti! Brod je zaista tonuo. Voda je brzo prodirala i Brown je ve napustio poplavljenu strojarnicu. Meutim, olupina se vie nije tako bjesomuno ljuljala, a udarci o obalu nisu bili tako snani. Mallory pomisli da oluja prestaje, ali odjednom shvati da se teite broda spustilo zbog stotine litara vode u potpalublju koja je djelovala kao stabilizator. Miller prinese ruku uima. U polutami zamirueg svjetla lice mu je bilo zelenkasto blijedo. Uope vas ne ujem, efe. Da vam pravo kaem, jo njje potonuo. Ponovo se zavukao u prednju kabinu. Za tridesetak sekundi, zahvaljujui portvovnosti petorice brodolomaca sva se oprema nala na izboini. Brod je krmom ve sasvim utonuo u more. Voda se slijevala u otvor za strojarnicu kad se Brown uzverao po uetu. Kad je na red doao Miller, pramac se jedva nazirao ispod povrine, a ispod Andrea koji je dohvatio ue im se Miller naao na sigurnom, zjapilo je ve samo more. Brod je naprosto nestao; iza njega nije ostalo nita, ak ni mjehuria zraka. Izboina je bila uska svega tri stope u irinu. Osim na mjestu gdje su poloili stvari, imala je velik nagib tako da se na klizavom i mokrom kamenu uope nije moglo stajati. Andrea i Miller, okrenuti leima litici, morali su

stajati na petama i rukama se pridravati za glatku stijenu kako ne bi izgubili ravnoteu. Ali za nepunu minutu Mallory je zabio jo dva klina u kamen, dvadesetak ina iznad izboine i povezao ih konopcem. Miller se umorno skljokao na kamen i zahvalno se prsima naslonio na tu sigurnosnu ogradu. Zavukao je ruku u dep na grudima i izvukao kutiju cigareta. Ponudio je drugove ne marei za kiu koja ih je zaas smoila do koe. Miller je bio potpuno mokar a koljena mu bijahu izranjena od udaraca; drhtao je od hladnoe, od kie i pjene valova koji su se neprestano prelijevali preko izboine. Otra se ivica duboko usjekla u njegove none miie, ue ga je stezalo i oduzimalo mu dah, lice mu je bilo pepeljastosivo i potpuno iscrpljeno od mukotrpnog rada i morske bolesti. Usprkos svemu rekao je sasvim iskreno. Ljudi moji. Pa ovo je predivno! Peto poglavlje PONEDJELJAK NOU 01,0002,00 Devedesetak minuta kasnije MalIory se uspio ugurati u dimnjak to su ga sainjavale stijene. Zabio je klin ispod nogu i pokuao odmoriti bolno i iscrpljeno tijelo. Dvije minute odmora, govorio je sebi, samo dvije minute dok ga ne sustigne Andrea; ue je podrhtavalo i kroz zavijanje vjetra koji ga je pokuavao odlijepiti od stijene i strovaliti u dubinu, zauo je struganje metala. To je Andrea traio uporite za nogu na opasnoj izboini nekoliko stopa ispod dimnjaka. Na tom je mjestu Mallory gotovo poginuo. Krajnjim naporom, posve izderavi dlanove, savladao je tu prepreku, itavo tijelo mu je bridjelo od umora a pluima je naprosto gutao zrak. Prisilio se da ne misli na uasne bolove i potrebu za odmorom i stao napregnuto oslukivati sve glasnije metalne zvukove koji su dopirali kroz urlanje vihora ... Morat e rei Andreu da bude paljiviji na preostalih dvadesetak stopa uspona koliko ih je jo odvajalo od vrha. Meni to zaista nitko ne mora rei, ljutito pomisli Mallory. ak i da je pokuao, nije mogao proizvesti nikakav zvuk svojim nogama na kojima je ostao samo par krvavih i poderanih arapa. Tek to je prevalio prvih dvadeset stopa, ustanovio je da mu cipele ne pomau, ve samo oteavaju pronalaenje uskih pukotina koje su pruale jedini oslonac na gotovo glatkoj stijeni. Tekom mukom ih je skinuo, zavezao za opasa, ali su ve nakon desetak minuta uzice popucale i cipele su nestale u dubini. Sam uspon je bio poput more. Toliko je bilo mukotrpno penjati se u mraku, kii i vjeru da je u njemu postepeno nestalo osjeaja za opasnost. Malloryjevi napori pretvorili su se u agoniju. Ve je zabio stotinu klinova, stotine stopa ueta ostalo je za njim, ali kraj se nije nazirao. Bio je to uspon kakav se vie nikad nee ponoviti, uspon koji je iscrpio svu 9njegovu vjetinu i iskustvo, hrabrost i snagu, pa ak i vie od toga. Do tada nije bio svjestan da u ovjeku postoje tolike, neograniene zalihe izdrljivosti, niti tolika volja koja ga je dovela ve pod sam vrh okomite stijene. Znao je da mu bez toga ni golemo iskustvo, ni svijest da je jedini ovjek, koji bi se mogao popeti uz tu liticu, niti spoznaja da ljudima na Kerosu otkucavaju posljednji asovi ivota, ne bi bili dovoljni za uspjeh. Proteklih dvadesetak minuta, koliko mu je

trebalo da savlada onu izboinu ispod svojih nogu, bio je lien svih osjeaja i nikakve mu misli nisu prolazile glavom. Penjao se poput stroja. Polako, ali snano, pedalj po pedalj Andrea se uzverao na glatku zaobljenu izboinu. Bio je omotan tekim kolutovima ueta i naikan brojnim klinovima koji su strili u svim pravcima iz njegova opasaa. Izgledao je poput korzikanskog bandita iz neke komine opere. Hitro se uzverao do Malloryja, uklijetio se u dimnjaku i obrisao znoj s ela. Nasmijan kao i uvijek. Mallory ga pogleda i uzvrati smijekom. Andrea ne bi smio biti ovdje. Bilo je to Stevensovo mjesto, no Stevens je jo uvijek bio oamuen a izgubio je i mnogo krvi. Osim toga, netko je morao poi za Malloryjem da povadi klinove i smota konopac iza njih nije smio ostati nikakav trag. To je Mallory rekao i Stevensu, koji je nevoljko pristao, premda mu je bilo ao da netko drugi zauzme njegovo mjesto. Mallory je bio zadovoljan to mu nije dopustio da poe za njim. Stevens je bez sumnje bio odlian alpinist, ali je te noi Malloryju trebalo vie od toga; trebale su mu ive ljudske stepenice. Koliko je ve puta penjui se stao na Andreova lea, na ramena i podignute ruke, a jednom, dok je jo imao ma sebi cipele s elinim zakovicama, stajao mu je najmanje deset sekundi na glavi. Andrea nije ni jednom protestirao, okliznuo se ili popustio pod teinom. Taj je ovjek bio neunitiv i izdrljiv poput stijene na kojoj je stajao. Od prvog sumraka radio je bez odmora, a to nitko ne bi mogao izdrati. Mallory se gotovo zbrinuo kad je primijetio da ak ni sada ne izgleda umorno. Pokazao je rukom prema vrhu dimnjaka gdje se kroz tamni otvor naziralo blijedo svjetlucanje neba. Nagnuo se i prislonio usne na Andreovo uho. Jo dvadeset stopa, Andrea, proaptao je. Jo uvijek je dahtao od umora. Nee biti teko. Ovdje, na mojoj strani ima neka pukotina. Andrea je zamiljeno pogledao uvis i nijemo potvrdio. Bit e bolje, da skine cipele, nastavio je Mallory. Klinove emo zabijati rukom. Zar u ovakvoj noi i ovakvu stijenu? Tamno je kao u rogu, pue vjetar, a kia pljuti. To u stvari nije bilo pitanje ni negodovanje. Prije bi se moglo rei da se Andrea na taj nain sloio s prijedlogom o kojem je vjerojatno i sam ve razmiljao. Njih su dvojica ve toliko proveli zajedno, toliko se poznavali, da su rijei bile gotovo nepotrebne. Mallory je priekao da Andrea zabije klin i omota oko njega ue to se protezalo od izboine na kojoj su ekali ostali, etiri stotine stopa ispod njih. Zatim je skinuo cipele i klinove, zavezao ih za opasa, izvadio otar no s dvije otrice iz korica na ramenu i mahnuo Malloryju da je spreman. Prvih deset stopa ilo je lako. S dlanovima i leima uprtim o jedan zid dimnjaka a nogama o drugi, Mallory se uspinjao sve dok ga nije zaustavilo naglo proirenje. Odupro se nogama o zid i objema rukama zabio klin to je vie mogao. Objesio se za njega i nonim palcem napipao novo uporite. Nakon dvije minute rukama je dohvatio sipki rub na samom vrhu. Beumno i veoma oprezno razmaknuo je zemlju, travu i ljunak dok nije napipao vrsto uporite, ivu stijenu. Zatim je savijenih koljena potraio

posljednji oslonac za noge i polagano promolio glavu preko ivice. Potpuno se ukoio kad mu je pogled obuhvatio visoravan iznad litice. Paljivo se zagledao u neprijatni mrak. Zaudo tek sada prvi je puta od poetka tog uasnog uspona postao svjestan u kakvoj se opasnosti nalaze. Nemono je proklinjao svoj nemar i zaboravljivost jer nije uzeo Millerov revolver s priguivaem. Na visoravni, koja se protezala sve do udaljenih planina, vladala je gotovo potpuna tama. Nazirale su se tek nejasne sjene, obrisi, siluete. Malloryju se ipak sve to uinilo poznatim, ali se nikako nije mogao prisjetiti odakle. Tada se odjednom sjeti. Visoravan koju je ugledao bila je upravo onakva kakvu je nacrtao i opisao monsieur Vlachos: uzan pojas ogoljele zemlje protezao se du litice, iza njega nazirale su se goleme gromade kamenja, a iza njih su zapoinjali blagi obronci planina, prekriveni makijom. Bio je to prvi sretan trenutak za Malloryja od poetka zadatka. Poslije svih nedaa stigli su tono na cilj na mjesto gdje su stijene Navaronea bile najstrmije i najvie, na jedino mjesto gdje Nijemci nisu postavili strae jer je uspon bio nemogu. Malloryju odlane. Proela ga je prava, iskrena radost. Slavodobitno se uspravio i podigao do pasa iznad ruba litice. Tada naglo stane na pola puta i ukoi se poput stijene pod njegovim rukama. Srce mu je glasno udaralo u grlu. Jedan kamen se pomae. Sedam, moda osam jardi od njega, uspravila se neka sjenka, odvojila se od stijena koje su je okruivale i polako krenula prema ivici. To sada vie nije bila samo sjenka. Nije bilo zabune dugake izme, sivi injel ispod kabanice i ljem Mallory je dobro poznavao. K vragu i Vlachos! Do avola Jensen! Nek idu k vragu sve te sveznalice koje sad sjede na sigurnom, sve te glavonje iz Obavjetajnog koje su im dale krive podatke i poslale ih u smrt. Istovremeno je Mallory proklinjao samog sebe zbog neopreza, jer je u stvari oekivao da e se tako neto dogoditi. Nekoliko sekundi ostao je nepokretan. Mozak i tijelo ukoili su se od iznenaenja. Straar se ve primakao na nekoliko koraka. Drao je otkoen karabin u rukama i okrenuo glavu u stranu kako bi kroz zavijanje vjetra i duboki huk valova otkrio odakle dolazi zvuk koji je izazvao njegovu sumnju. Nakon prvog oka, Malloryju ponovno proradi /mozak. Nije se smio popeti na vrh; straar bi ga sigurno uo kako se prebacuje preko ruba i na mjestu ga ustrijelio. Sve kad bi se i popeo, nije imao oruja, a ni snage da se rve s odmorenim i naoruanim ovjekom. Morat e se spustiti natrag u dimnjak i to vrlo polagano i neujno. Mallory je znao da nou pogled sa strane esto otkriva vie nego izravan i da bi ga straar mogao primijetiti krajikom oka. Tada bi bilo dovoljno da okrene glavu i Mallory bi nestao s ovog svijeta. ak i u mraku su se obrisi njegova tijela jasno ocrtavali na otrom rubu provalije. Mekim i mirnim pokretima, gotovo ne diui, Mallory se postepeno spustio u svoj prijanji poloaj. Straar se i dalje pribliavao i naherene glave oslukivao zavijanje vjetra. Kad se Mallory sasvim spustio, pridravajui se ruba jedino prstima, osjeti na svom uhu Andreov dah. to je? Ima li nekog gore? Straar, odvrati tiho Mallory. Ruke su ga poele boljeti od napora. uo

je neto i sad nas trai. Naglo se odvojio od Andrea i pripio tijelo uza stijenu. Andrea uini isto. Preko ruba se odjednom probio snop svjetlosti bolno zalijepivi njihove oi naviknute na tamu. Trak svjetla im se polako pribliavao. Nijemac je ispruio svjetiljku i metodino ispitivao svaki in otrog ruba provalije. Po kutu, pod kojim je padala svjetlost, Mallory je ocijenio da je vojnik udaljen nekoliko stopa od ruba. Oito nije htio staviti svoj ivot na kocku po tako klizavom i sipkom tlu, a moda je ak i pretpostavljao da bi ga mogle iznenada neije ruke epati za glenjeve i strmoglaviti ga u dubinu. Snop svjetlosti se polako i nezadrivo pribliavao. Prije ili kasnije bit e otkriveni. Mallory je odjednom shvatio da Nijemac nije naprosto sumnjiav; on je znao da se netko krije iza ruba i sigurno nee odustati dok ga ne pronae. Nita se nije dalo uiniti, ba nita... Tog asa Mallory ponovo osjeti Andreovu glavu kraj sebe. Kamen proaptao je. Baci kamen iza njega. Najprije oprezno a zatim bjesomuno Mallory je prstima desne ruke prekopavao tlo iznad sebe. Zemlja, samo zemlja, korijeni trave i pijesak nije bilo nikakvog kamenja, ak ni kamenia. Andrea mu tada tutne neto u ruku i on osjeti glatki metal. Bio je ljut na samog sebe to se nije sjetio da mu je za opasaem ostalo nekoliko klinova. Da nije bilo Andrea... Ali vie nije bilo vremena za predbacivanje jer se svjetlost neumoljivo pribliavala njihovu skrovitu. Grevito je zamahnuo i bacio klin u mrak. Prola je jedna sekunda, pa jo jedna. Promaio je, a trak je bio dva ina od Andreovih ramena. Tada je poput blagoslova do njega dopro metalni udarac klina o kamen. Snop je iz svjetiljke zadrhtao, odletio besciljno u zrak a zatim se naglo okrenuo i osvijetlio kamenje na suprotnoj strani. Vojnik je urno potrao posrui i kliui se po neravnom tlu dok mu je svjetiljka osvjetljavala sjajnu cijev karabina. Nije pretrao ni deset jardi a 9Andrea se ve uzverao na vrh neujno poput goleme, crne make i pritajio se iza oveeg kamena. Bio je tek sjena meu drugim sjenama, potpuno neuoljiv ak i Malloryjevu izvjebanom oku. Straar se ve prilino udaljio bjesomuno pretraujui kamenja svojom svjetiljkom. Andrea dva puta udari drkom svog noa o kamen. Straar se naglo okrenu i ponovo nespretno potra, a sivi injel groteskno zavijori na vjetru. Divlje je mahao svjetiljkom i Mallory na asak ugleda njegovo blijedo lice, razrogaene, uplaene oi i vrsti, elini ljem koji je nabio na elo. Sve je to davalo vojniku neki nesklad i udan izgled. Sam bog zna, pomisli Mallory, kakve se uasne misli sad vrzu njegovom glavom. Vidjelo se da je zbunjen i da ga hvata panika. Najprije ga je iznenadio neobian zvuk s ruba klisure, a zatim udarci metala slijeva i zdesna. Ostavili su ga da bdije na toj pustoj visoravni, obavijenoj olujnom tamom. Bio je posve sam i bojao se. Mallory odjednom poali tog vojnika, tog ovjeka koji je poput njega bio neiji voljeni mu, brat ili sin i koji je obavljao prljav i opasan posao zato jer su mu tako naredili. Poalio ga je zbog njegove osamljenosti, briga i straha i zbog saznanja da e za nekoliko asaka, za koju sekundu, taj ovjek biti mrtav... Polagano je procijenio razdaljinu i pravi trenutak i podigao glavu.

U pomo! povikao je. Pomozite mi! Padam! Vojnik je zastao u trku i naglo se okrenuo svega pet stopa od kamena iza kojega se krio Andrea. Nekoliko je asaka svjetlost divlje skakutala po okoliu a zatim se umirila na Malloryjevoj glavi. Straar se ukoio, podigao karabin i lijevom rukom dohvatio cijev. Istog je trena muklo zastenjao u posljednjem, grevitom izdisaju a zvuk udarca Andreovog noa koji mu se zario meu rebra tupo je odzvanjao u Malloryjevim uima. Mallory je nijemo zurio u mrtvaca, u Andrea koji je bezizraajna lica otirao no u svojti kinu kabanicu, polako ustao i uzdahnuvi gurnuo ga natrag u korice. Tako, prijatelju moj, Andrea je oslovljavao Malloryja s kapetane jedino kad su bili u veem drutvu. Zamalo da izginemo, a na mladi porunik Stevens misli da smo odvie grubo postupili s onim Briggsom. Da, potvrdi Mallory. Znao sam, bio sam gotovo siguran da e se neto dogoditi. I ti si znao. Bilo je odvie sluajnosti . Najprije onaj njemaki brod, zatim osmatranica u zaljevu, a sada jo i ovo. Mallory prigueno, ali sono prokune. Ovo je kraj naem prijatelju kapetanu Briggsu iz Castelrosse. Treba mu oduzeti in, a uvjeren sam da e se Jensen pobrinuti za to. Andrea kimnu glavom. Pustio je Nikolaja? A tko je drugi mogao znati to namjeravamo? Jedino je on mogao sve otkucati. Mallory zastade i uhvati Andrea za ruku. Nijemci su savjesni i temeljiti. Iako znaju da je gotovo nemogue iskrcati se u ovakvim uvjetiAna, postavit e du obale jake strae. Nesvjesno je snizio glas. Ali sigurno ne bi ostavili samo jednog ovjeka da obrauna s petoricom. I zato ... Signali, zavri Andrea njegovu misao. Zacijelo postoji neki nain na koji obavjetavaju ostale. Moda signalne rakete... Ne, nije to, zanijee Mallory. To bi odalo njihove poloaje. Telefon. Mora postojati telefon. Sjea se kako je bilo na Kreti. Stotine milja telefonske ice razapete po itavom otoku. Andrea potvrdi, podie svjetiljku koja je leala pored po?ginulog vojnika i dade se na traganje. Vratio se nakon nepune minute. Stvarno je telefon, objavi tiho. Tamo je, ispod stijena. Tu smo zaista nemoni, ree Mallory. Ako zazvoni, moram odgovoriti jer e u protivnom kao mahniti dojuriti ovamo. Nadam se da nemaju neku prokletu lozinku. To bi im bilo slino. Okrenuo se i naglo stao. No, netko mora doi. Smjena strae, nadzornik ili tako neto. Moda je svaki straar obavezan da se javi jednom na sat. Netko e sigurno doi i to ubrzo. Bogami, Andrea, moramo pouriti! A to emo s ovim bijednikom? Andrea pokae na zgrenu sjenku do njegovih nogu.

Baci ga preko ruba. Mallory se gadljivo namrti. Njemu je ionako svejedno, a mi ne smijemo ostaviti nikakvih tragova. vabe e pomisliti da je pao preko litice ovdje je tlo vraki lomno i sklisko. Pogledaj ima li kakvih dokumenata uza se nikad se ne zna gdje nam mogu posluiti. Njegove izme bit e nam od mnogo vee koristi. Andrea mahnu svojom ruetinom prema golim padinama breuljaka. Nee daleko dospjeti u tim poderanim arapama. Pet minuta kasnije Mallory je tri puta snano povukao konopac koji se sputao u provaliju ispod njih. Kad je odozdo doao odgovor da je sve spremno takoer tri uzastopna trzaja, Mallory hitro spusti pojaano elino ue koje je ponio sa sobom. Najprije su izvukli sanduk s eksplozivom. Iako je bio pa?ljivo obloen naprtnjaama i vreama za spavanje, a konopac zategnut pod teinom opreme, teret je pri svakom naletu vjetra divlje udarao o glatku stijenu. No vie nije bilo vremena za sitnice; izgubili bi mnogo dragocjenih sekundi ekajui da se konopac umiri. vrsto opasan uetom omotanim oko velikog kamena, Andrea se nadvio nad provalijom i podizao sedamdeset funti tereta kao da vadi pastrvu na udici. Sanduk s municijom naao se uz njega za nepune tri minute. U iduoj poiljci stigli su detonatori, puke i pitolji, zamotani u vree za spavanje, i njihov lagani ator s jedne strane bijel, a s druge obojen smee i zeleno. Konopac je i trei put baen u kiu i tamu, a neumorni ga je Andrea jo jednom izvlaio prema vrhu. Mallory je stajao iza njega i namatao ue u klupko. Odjednom Grk iznenaeno uzvikne. U dva skoka Mallory se nae pored njega. to se dogodilo, Andrea? Zato si stao...? Zagleda se kroz mrak u konopac i primijeti da ga Andrea dri samo sa dva prsta. Dva puta ga je lagano povukao i pustio da padne. Ue se bjesomuno batrgalo na vjetru. Ode teret, primijeti tiho Mallory. Andrea potvrdi bez rijei. Puklo je? Mallory naprosto nije mogao vjerovati, elino ue da pukne? ini mi se da nije tako. Andrea je brzo namotao preostalih etrdeset stopa ueta. Na njegovu se kraju jo uvijek nalazila oma. Bilo je neoteeno. Netko nije dovoljno vrsto stegnuo vor. U njegovu glasu na trenutak se osjeti umor. Mallory je zaustio da neto kae, kad u neposrednoj bli?zini kroz mrak sijevne jedna ravasta munja. Svjetlost ih je potpuno zaslijepila, u nosnicama su osjeali otar, sumporast miris paljevine, a nad glavama im se prolomio prvi, zagluujui udarac groma. Uslijedio je strahovit prasak i izgledalo je kao da se nebo ruga naporima ovih ratnika. Nakon bljeska nastupila je sablasna tama, a odjeci grmljavine gubili su se postepeno meu visokim planinama u unutranjosti otoka.

Bogami, ovo je bilo blizu! promrmlja Mallory. Bolje da pourimo, Andrea za koji as ovdje e bitr-svjetla kao u streljani... to je bilo u posljednjoj poiljci koja nam je ispala? Nije ni morao pitati on je sam odredio kojim e se redom oprema prebaciti na vrh jo dok su se svi nalazili dolje na izboini. Znao je da u tome ne moe biti nikakve zabune, ali su ga njegov umorni mozak i neka skrivena nada ipak prisiljavali da se poput davljenika uhvati za slamku koja nije ak ni postojala. Hrana, odgovori Andrea blago. Sva hrana, pe, gorivo i kompasi. Pet sekundi, moda i deset, Mallory je stajao kao oduzet. Bio je svjestan da vrijeme nezadrivo odmie, da mora pouriti, no pokolebao se. Malaksao je ne zbog snanog vjetra i hladnog pljuska, ve zbog mranih predvianja. Oajniki je zamiljao kako e trpjeti na tom neprijateljskom otoku bez vatre i hrane... Tada mu se Andreova krupna ruka spusti na rame. Gorostas se blago smijeio. Nita zato, Keith. Imat emo manje tereta. Zamisli kako e se obradovati na umorni prijatelj Miller... Ta, to je sitnica. Da, odgovori Mallory. Da, naravno. Sitnica. Naglo se okrenuo i povukao ue koje je odmah kliznulo preko ruba. Nakon petnaest minuta, sred uasnog proloma oblaka ispresijecanog neprestanim bljeskovima munja, preko ruba crne litice pojavi se glava Caseyja Browna. Oko njih se razlijegala uplja i zaguena grmljavina. U vrlo kratkim prekidima jasno su uli Brownov glas obojen jakim kotskim naglaskom. Psovao je sono i s razlogom. Dva konopca sluila su mu prilikom uspona jedan koji je Mallory privrstio za klinove du okomite stijene i drugi kojim su opremu izvukli na vrh. Brown je taj drugi konopac svezao oko pasa, no umjesto obinog vora, napravio je omu koja ga je gotovo presjekla na pola zahvaljujui Andreu koji ga je odozgo vukao iz sve snage. Kad su dva trzaja najavila da stie i Prani Miller, Brown je jo uvijek bez daha sjedio na zemlji s radio-stanicom na leima a glave zarinute meu koljena. Proteklo je jo etvrt sata, jo petnaest beskonanih minuta. Svaki neobian zvuk, to je dopirao kroz grmljavinu, predstavljao za njih dolazak neprijatelja. Svakog trena uinilo bi im se da su otkriveni. Napokon se u mranom procijepu ispod samog vrha ukazalo Millerovo tijelo. Penjao se polagano i sabranono, kad se jednom naao na visoravni, on nastavi nesigurno puzati i tapkati ispred sebe. Zauen, Mallory se sae i zagleda u njegovo usko lice. Millerove oi bijahu vrsto stisnute. Odmori se, Prani, savjetovao ga Mallory ljubazno. Stigao si. Miller polagano otvori oi, pogleda prema rubu provalije, strese se i ustro na sve etiri otpue u zaklon najblieg kamena. Mallory ga je znatieljno slijedio. Zato si zatvorio oi kad si doao na vrh? Nije istina, pobuni se Miller. Mallory ne ree nita. Zatvorio sam ih u podnoju, objasni Amerikanac umorno. Na vrhu sam

ih otvorio, a ne zatvorio. to?! Cijelim putem si mirio? Mallory ga gledae s nevjericom. Kao to rekoh, efe, jadao se Miller. Jo u Castelrossi, kad prelazim ulicu i popnem se na plonik, moram se uhvatiti za prvi stup. Tako vam je to. Zastao je i stresao se od jeze ugledavi Andrea koji se nadvio nad provalijom. Bogami, gotovo sam umro od straha! Strah. Uas. Panika. Uini ono ega se boji i strah e nestati. Uini ono ega se boji i strah e nestati. Jednom, dva puta, stotinu puta je Andy Stevens ponavljao te rijei kao molitvu. To mu je jednom rekao psihijatar, a i sam je vie puta proitao tu reenicu u knjigama. Uini ono ega se boji i strah e nestati. Mozak je ogranien organizam, rekli su mu lijenici. U odreenom trenutku sadri samo jednu misao i odailje samo jedan podraaj drugim organima. Zato reci samom sebi, ja sam hrabar, ja sam jai od straha, od te glupe i bezrazlone panike koja potjee jedino iz mog mozga, a, kako mozak moe u odreenom trenutku zauzdati samo jednu misao, osjeat e se hrabrim, bit e hrabar i pobijedit e strah koji e nestati poput sjenke u noi. Tako je u sebi ponavljao Andy Stevens, ali sjenke su se i dalje vrzle u tami oko njega, a ledene pande strave sve su nemilosrdnije prodirale u njegovu iscrpljenu svijest i zgren eludac. Njegov eludac. Ta zguvana gruda rastrojenih i podivljalih ivaca ispod pleksusa. Samo ovjek na rubu potpunog ivanog sloma zna kakav je to osjeaj. Valovi panike, munine i nesvjestice plavili su pomraenu i iscrpljenu svijest, dok je mozak uzaludno nareivao omekalim prstima da se dre za okomitu liticu. Taj umorni i izmuen mozak, tek povremeno djelotvoran, uporno je odbijao zahtjeve prenapregnutog ivanog sistema, da se napokon preda i dozvoli okrvavljenim rukama koje su grevito stezale konopac da se opuste. Da, to bi bilo najlake. Odmori se poslije tolikih patnji, nai utoite poslije oluje. Tako glasi onaj poznati Spencerov stih. Glasno jecajui Stevens iupa jo jedan klin i baci ga u zahuktalo more tri stotine stopa ispod sebe. vrsto se pripio uza stijenu i oajniki nastavio s puzanjem prema vrhu. Strah. itav ivot proivio je u sjenci straha. Bio je to njegov stalni pratilac, njegov drugi ja uvijek spreman da mu se pridrui. Ve se navikao na taj strah, ponekad bi se i pomirio s njegovim prisustvom, no u agoniji ove noi takvo pomirenje bijae nezamislivo. Prvi puta je doivljavao neto takvo, ali usprkos panici i pomutnji bio j e svjestan da teak uspon nije uzrok njegovu strahu. Istina, stijena je bila strma, gotovo okomita, a munje, ledena kia, tmina i zagluujua grmljavina muili su ga poput more, ali s tehnike strane uspon je bio prilino jednostavan, ue se protezalo do samog vrha i samo ga je trebalo slijediti, a putem odbacivati klinove u more. Bio je izudaran i uasno iscrpljen, boljela ga je glava, a izgubio je mnogo krvi iz rana na licu. No gotovo uvijek u trenucima potpune fizike iscrpljenosti ljudski duh oivi i zaiskri dvostrukom jainom. Ali ne njegov. Andy Stevens se bojao jer je izgubio potovanje prema samom sebi. Uvijek za prijanjih nedaa, to potovanje kojim su se drugi odnosili prema njemu, potovanje u koje se i sam uvjerio, bilo je za njega posljednje uporite koje mu je davalo snagu da istraje u borbi protiv starog neprijatelja. Ali sada je sve to otilo unepovrat, a dvije stravine misli zaokupile su ga cijelim biem

 svi su znali da se boji, dakle, izdao je svoje drugove. Za vrijeme borbe s njemakim patrolnim amcem kao i za vrijeme boravka u zaljevu podno osmatra??nice, Mallory i Andrea su vidjeli da ga je strah. Bio je toga svjestan."" Nikad do tada nije susreo takve ljude, ali odmah je shvatio da pred njima nee moi sakriti svoju tajnu. Bilo bi prirodno da je on poao s Malloryjem, ali Mallory je izmislio neki razlog da povede Andrea umjesto njega on je znao da ga je strah. Ve dva puta, jednom u Castelrossi a jednom u sukobu s njemakim amcem, skoro je iznevjerio drugove. Noas ih je zaista razoarao. Najprije su zakljuili da nije sposoban za uspon s Malloryjem, a zatim je slabo privezao teret i hranu je nepovratno progutalo more, svega desetak stopa od izboine na kojoj su stajali... I o takvim nesposobnjakoviima ovisilo je hiljadu ljudskih ivota na Kerosu. Slab i razoaran, iscrpljene due i tijela, glasno stenjui od straha i samosaaljenja ne znajui vie gdje prestaje jedno a zapoinje drugo, Andy Stevens se naslijepo penjao prema vrhu. Otar, prodoran zvuk telefona nenadano je naruio nonu tiinu na visoravni. Mallory se ukoio i nehotice stisnuo ake. Ponovo se kroz muklo odjeldvanje grmljavine zaula reska zvonjava, a zatim je na trenutak utihnula. Telefon se oglasio jo jednom, ali ovaj puta uporno, bez prekida. Mallory je potrao da podigne slualicu, ali se naglo zaustavi, okrene i polako prie Andreu. Pleati Grk ga je znatieljno promatrao. Predomislio si se? Mallory kimne, ali ne odgovori. Zvonit e dok im netko ne odgovori, promrmlja Andrea. A kako im nitko nee odgovoriti, doi e ovamo i to vrlo brzo. Znam, znam, Mallory slegne ramenima. To svakako ?moramo iskoristiti. Pitam se koliko e im trebati da stignu ovamo. Instinktivno se ogleda niz ogoljelu zaravan. Miller i Brown su uvali strau sakriveni negdje u mraku s obje strane mjesta na kojem su stajali. Nema smisla javiti se.Bojim se da mi to ne bi uspjelo. vabe su u tim stvarima veoma sitniavi i tvrdoglavi. Sigurno su izmislili poseban nain razgovora preko telefona; vjerojatno straarjnora rei svoje ime ili odgovoriti lozinkom moda bi me i glas izdao. Ovako je bolje. Straar je netragom nestao, svi smo se uspjeli dokopati vrha osim Stevensa, dakle, ispunili smo zadatak. Iskrcali smo se, a nitko ne zna da smo ovdje. Da, potvrdi polagano Andrea. Da, u pravu si. Svakog asa morao bi stii i Stevens. Bilo bi glupo da upropastimo sve to smo postigli. Zastade i nastavi tiim glasom. Uskoro e dojuriti. Telefon utihnu nenadano kao to je i zazvonio. Evo sad su krenuli. Znam. Nadam se da e Stevens... Mallory se naglo okrenu na peti i dobaci preko ramena. Priekaj ga ovdje. Ja u obavijestiti ostale da oekujemo drutvo. Mallory je hitro grabio du zaravni drei se podalje od ruba provalije. Hramao je jer su mu straareve izme bile tijesne i ranjavale mu paleve. Nije htio ni pomisliti kakve e mu noge biti nakon nekoliko sati napornog mara po planinskom predjelu ima jo vremena za te surove probleme, zakljuio je zlovoljno... Odjednom pod lopaticama osjeti neto tvrdo i hladno, i naglo zastade.

Predaj se ili pucam! Otegnuti i unjkav glas bio je zaudo veseo; nakon pakla kroz koji je proao na moru i penjui se uza stijenu, Prani Miller se na tvrdom tlu osjeao kao u raju. Vrlo duhovito, promrmlja Mallory. Zaista vrlo duhovito kao to *je i zapoela meutim, njegov kaput i obrubljeni prsluk bijahu potpuno mokri. Malloryju to bijae neshvatljivo, ali vie nisu imali vremena za suvine razgovore. Jesi li maloas uo telefon? upitao je. A to je bio telefon? Da, uo sam. Oekivali su da se javi straar i podnese izvjetaj. Nismo odgovorili. Dotrat e svakog asa i pretraiti svaki kamen. Moda s tvoje strane, a moda s Brownove. To su im jedini prilazi ako ne ele polomiti vratove po onom kamenjaru u unutranjosti. Mallory pokae na gomile stijena iza njih. Zato dobro otvori oi. U redu, efe. Bez pucnjave, a? Bez pucnjave. Ako ih spazi, doi to bre i tie da nas obavijesti. Vrati se za pet minuta u svakom sluaju. Mallory pouri istim putem natrag. Andrea se cijelim tijelom ispruio po tlu i virio preko ruba u ponor. Kad se Mallory pribliio, okrenuo je glavu. ujem ga. Upravo prelazi izboinu. Dobro. Mallory produi bez zaustavljanja. Reci mu da pouri. Nakon desetak jardi on zastade i zagleda se u mrak. Netko mu je u punom trku dolazio u susret, posrui na neravnu tlu. Zagledao se znatieljno u Millera. Amerikanac je skinuo kabanicu kia je isto tako nenadano prestala padati. Brown? prigueno zovnu Mallory. Da, ja sam, kapetane. Priao mu je i zadihano mahao u smjeru odakle je dotrao. Dolaze! Svjetiljke poskakuju du cijele obale sigurno su u velikoj urbi. Koliko ih je? brzo upita Mallory. Najmanje etvorica ili petorica. Brown je jo uvijek dahtao. Moda i vie ima ukupno pet svjetiljki. Sad i sami moete vidjeti. Ponovo je mahnuo rukom a onda zbunjeno zamucao. Gle, ba udno! Nestali su. Brzo se okrenuo. Ali mogao bih se zakleti... Ne brini, prekine ga Mallory zlovoljno. Znam da si ih vidio. Oekivao sam posjete. Sad su postali oprezni jer su se primakli opasnom mjestu. Koliko su bili udaljeni kad si ih ugledao? Stotinjak jardi ne vie od to pedeset. Idi, javi Milleru. Reci mu da odmah doe ovamo.

Mallory potri rubom litice i klekne pored Andrea. Andrea, dolaze, dometnu urno. Slijeva. Najmanje ih je pet, moda i vie. Dvije minute, maksimum. Gdje je Stevens. Vidi li ga? Da, vidim ga. Andrea bijae savreno miran. Upravo je svladao izboinu... Ostatak reenice zagluila je iznenadna grmljavina, ali i to je bilo dovoljno. Sad ga je i Mallory mogao vidjeti kako se neobino polagano i tromo uspinje uz konopac na pola puta izmeu izboine i procijepa. Tako mu svega! proklinjao je. to se to dogaa s njim? Zar misli cijelu no provesti... Zastao je i stavio ruke na usta. Hej, Stevense! Stevense! No inilo se da ga Andy uope ne uje. I nadalje se penjao ukoeno, neprirodno, poput robota s pokvarenim mehanizmom. Na izmaku je snaga, primijeti tiho Andrea. Vidi da nije ak ni podigao glavu. Kad alpinist gleda ispod sebe, gotov je. Andrea se pomakne. Idem dolje po njega. Ne, Mallory ga uhvati za rame. Ostani ovdje. Ne smijem vas obojicu izgubiti... Da, to je? Osjetio je Brownovo ubrzano disanje na potiljku. Pourite, kapetane. Pourite, zaboga! Bio je toliko zadihan da je jedva izgovorio tih nekoliko isprekidanih rijei. Opkoljavaju nas! , Povuci se s Millerom u kamenjar, naredi Mallory. titite nas ... Stevense! Stevense! No, vjetar je ponovo zagluio njegovo dozivanje. Stevense! Zaboga, ovjee! Stevense! Glas mu je bio pitav, oajan i ovaj ga je puta Stevens morao uti usprkos iznurenosti. Zastao je, podigao glavu i prislonio dlan na uho. Dolaze Nijemci! doviknu mu Mallory kroz dlanove. Nije se usudio vikati glasnije. Zavui se u procijep i ostani tamo. Ne mii se. Razumije? Ni glaska. Stevens podie ruku i umorno mahne dajui im na znanje da je razumio, zatim ponovo pognu glavu i nastavi s penjanjem. Sad je napredovao jo polaganije, a kretnje mu bijahu ukoene i nezgrapne. Misli li da te razumio? upita Andrea zabrinuto. Nadam se. Nisam siguran. Mallory se trgne i uhvati druga za ruku. Ponovo je stalo sipiti. Kroz koprenu kie ugledao je trak svjetlosti koji im se polako pribliavao slijeva. Brzo baci ue preko ruba, proapta. Zadrat e ga klin u dnu procijepa. Hajde, bjemo odavde. Mallory i Andrea se polako povukoe od ruba pazei da pri tom ne pomaknu ni jedan kameni. Okrenuli su se i otpuzali na laktovima i koljenima u kamenjar. Tih nekoliko jardi inilo se beskonanima. Mallory se bez revolvera osjeao nezatien, kao gol. Znao je, dodue, da se ne mora bojati jer su Miller i Brown drali neprijatelja na nianu spremni da otvore vatru. Imao je u njih povjerenja. Ali to im nije bio cilj; vano je bilo da ostanu neopaeni. Preostalo im je jo svega nekoliko stopa do zaklona a svjetlost ih je ve dva puta mimoila za dlaku u oba navrata arili su lica u vlanu

zemlju, kako ih ne bi odao blijedi odsjaj koe i potpuno se umirili. Napokon, uinilo im se da su stigli do sigurnog zaklona u kamenjaru. Pored njih se zaas stvorila tamna, neprepoznatljiva sjenka. Bio je to Miller. Ima dosta vremena, mnogo vremena, proaptao je sarkastino. Zato niste ekali jo pola sata? Pokazao je nalijevo gdje su se uli glasovi i vidjela svjetla svega dvadesetak jardi daleko. Bolje e biti da se povuemo. Trae svog ovjeka u ovom kamenju. Njega ili njegov telefon, promrmlja Mallory. U pravu si. Pazite na puke da ne udare u kamen. Ponesite opremu ... A, ako pogledaju preko ruba i pronau Stevensa, morat emo ih sve pobiti. Nemamo vremena za nadmudrivanje i do avola s bukom. Pucajte iz automatskog oruja. Andy Stevens je uo, ali nije razumio. Ne zato to ga je obuzela panika ili zbog straha, jer vie se nije bojao. Strah je dolazio iz njegova mozga, a on vie nije djelovao; dokrajila ga je potpuna iscrpljenost, onaj prokleti umor koji mu je oduzeo udove i itavo tijelo okovao tekim olovom. Nije ni bio svjestan da je pedesetak stopa nie udario glavom o otru granitnu izboinu od ega je do kosti povredio staru ranu na sljepooici. Snaga je s krvlju otjecala iz njega. uo je Malloryja, uo je da mu govori neto o dimnjaku kojeg se upravo dokopao, ali mozak mu vie nije prenosio znaenje rijei. Znao je samo da se penje i da se mora penjati dok ne stigne do vrha. To su mu otac i braa oduvijek nastojali utuviti u glavu. Mora stii do vrha. Stigao je ve do klina koji je Mallory zabio u pukotinu u procijepu. Odmorio se, zario prste u pukotinu, zabacio glavu i krenuo prema vrhu od kojeg ga je dijelilo jo svega desetak stopa. Nije osjeao ni radost ni iznenaenje. Cilj je bio tu morao ga je samo dosei. S vrha su jasno dopirali glasovi. Pomalo ga je udilo to mu drugovi nisu priskoili u pomo i bacili mu konopac koji bi mu olakao tih posljednjih nekoliko stopa, ali nije bio ogoren, nije uope nita osjeao. Moda ga iskuavaju. To sad i tako nije vano mora se dokopati vrha. Stigao je. Paljivo kao i Mallory prije njega razgrnuo je zemlju i sitne kamenie, primio se prstima za rub, pronaao ono isto uporite za nogu kojim se posluio i njegov kapetan i podigao se preko ivice. Ugledao je ukrtene zrake svjetlosti, uo uzbuene glasove i tada se na trenutak koprena magle podigla s njegove svijesti. Preplavio ga je posljednji val strave kad je shvatio da glasovi pripadaju neprijatelju koji je unitio njegove drugove. Shvatio je da je ostao sam, da nije uspio, da je ovo kraj i da je sve bilo uzalud. Tada mu se ponovo zamutilo u glavi. Naao se u potpunoj praznini, ostala je samo ta praznina i potpuno nitavilo, iscrpljenost to je nadolazila poput plime, oaj i njegovo tijelo koje je polako klizilo niz goli kamen. Zgreni prsti takoer su poputali i onda se najednom sasvim otvorili kao u davljenika koji beznadno isputa drvenu gredu i tone u bezdan. Sad vie nije bilo straha. Bio je posve ravnoduan kad su mu prsti kliznuli i kad je poput kamena s visine od dvadesetak stopa pao u procijep koji se prema dnu suavao u obliku grlia na boci. Nije ispustio ni glasa; od boli je utonuo u tamu i nije ni stigao vrisnuti, ali

su njegovi drugovi, sakriveni u kamenjaru, jasno uli tupi i bolni prasak kad mu se noga prelomila kao suha grana. esto poglavlje PONEDJELJAK NOU 02,0006,00 Njemaka je patrola postupila upravo onako kako je Mallory sa strahom iekivao. Bila je izvjebana, temeljita i veoma, veoma marljiva. U glavi njezina mladog i pouzdanog narednika bilo je ak i mate, a to je bilo najopasnije. Bila su svega etvorica u visokim izmama, ljemovima i injelima smee, zelene i sive boje radi kamuflae. Najprije su pronali telefon i javili se bazi. Zatim je mladi narednik poslao dvojicu vojnika da pretrae stotinjak jardi zaravni uz rub provalije, dok su on i etvrti vojnik istraivali kamenjar. Tragali su polagano i temeljito, ali nisu zalazili dublje u kameno bespue. Malloryju se narednikovo zakljuivanje inilo razumljivim i oiglednim. Ako straar negdje spava ili se nenadano razbolio, bilo bi malo vjerojatno da je otiao daleko meu te krevite gomile kamenja. U tom pogledu grupa je bila na sigurnom izvan njihova domaaja. Tada se zbilo ono ega se Mallory bojao slijedilo je organizirano i temeljito pretraivanje same zaravni, a najgore je od svega dolo kad su poeli pregledavati ivicu provalije. Tri su vojnika drala narednika jedan ga je ak uhvatio za opasa a on je polagano hodao po rubu i zagledao u svaki centimetar tla obasjanog snanim snopom svjetlosti. Odjednom je zastao, uzviknuo i licem se sasvim pribliio tlu. Mallory je znao to je Nijemac pronaao; ue kojim su izvukli opremu ostavilo je uoljiv trag na rahlom tlu ... Tiho, poput maaka, komandosi se podigoe na kqj/jena i uperie puane cijevi kroz procijepe u kamenju. Svi su bili svjesni da se tamo negdje na dnu dimnjaka nalazi njihov drug, teko ranjen, a moda i mrtav. Nedostajalo je da samo jedan Nijemac naniani dolje niz liticu i sva etvorica bi izginula. Morali bi umrijeti. Narednik je legao na zemlju dok su ga dvojica pridravala za noge. Glavom i ramenima bio je iznad dubokog ponora, a svjetiljkom je osvjetljavao procijep. Desetak sekundi nije se nita ulo osim tugaljivog zavijanja vjetra i ibanja kinih kapi po zakrljalom raslinju. Tada se narednik iskoprcao iz neugodna poloaja i uspravio na noge. Zamiljeno je kimao glavom. Mallory brzo dade znak ostalima da se ponovo sakriju iza kamenja, no narednikov je glas, s mekim bavarskim izgovorom, razgovijetno dopirao do njih noen vjetrom koji je puhao s mora. Da, to je Erich, nema sumnje. Jadnik. U njegovu glasu osjealo se i aljenje i srdba. A koliko sam ga puta upozoravao da bude oprezniji i ne prilazi tako blizu rubu. Ta stijena je odista podmukla. Narednik se instinktivno povukao nekoliko koraka a zatim ponovo pregledao trag na mekom tlu. Ovdje mu se noga okliznula ili moda kundak. Sada to ionako vie nije vano. Zar mislite da je mrtav, narednice? Mladi vojnik, gotovo djeak, bijae nemiran i oaloen. Teko je rei... Pogledaj sam.

Mladi je oprezno legao na tle i jo paljivije pogledao preko ruba. Ostali su razgovarali visokim, isprekidanim glasovima. Mallory se okrene Milleru. Bio je potpuno zbunjen te upita Amerikanca apatom: Je li Stevens imao na sebi crnu odjeu kad ste ga ostavili? Da, odvrati Miller prigueno. Mislim da jest. Tajac. Ne, do avola, nije tono. Obojica smo istovremeno odjenuli kabanice za kamuflau. Mallory je sada shvatio. Njemaki nepromoivi ogrtai bili su gotovo jednaki njihovima, a straareva kosa, prisjeao se Mallory, bila je crna Stevens je kosu obojio takoer u crno. Vjerojatno se s ruba provalije vidjelo tek zgreno tijelo ogrnuto kabanicom i crnokosa glava. Bilo je razumljivo zato je narednik pogrijeio. Morao je pogrijeiti. Mladi vojnik se povukao i paljivo osovio na noge. U pravu ste, narednice. To je Erich. Djeakov glas bijae nesiguran. ini mi se da je iv. Vidio sam kako se kabanica pokree. To nije od vjetra, siguran sam. Mallory osjeti kako ga stee Andreova snana ruka. Pao mu je golem kamen sa srca. Stevens je, dakle, iv. Hvala ne-besima! Spasit e ga. uo je kako Andrea apatom prenosi novost ostalima, a onda mu licem preleti ironian osmijeh; shvatio je koliko je besmisleno njegovo veselje. Jensen bi mu sigurno zamjerio na tom izljevu osjeaja. Stevens je ve odigrao svoju ulogu doveo je brod do Navaronea i popeo se uza stijenu. Sada je bio osakaen i suvian teret za ostale. Takav e smanjiti njihove ve ionako jadne izglede na uspjeh. Za vrhovnu komandu, koja je pomicala pione, on je samo koio igru i zamrsio situaciju na tabli. Zaista nije bilo lijepo od Stevensa to se nije ubio kako bi ga mogli mirno ukloniti i dovijeka sahraniti u gladnim valovima to su huali podno stijena... Mallory je stegao pesnice i zakleo se da e taj mladi preivjeti i vratiti se kui pa nek itav rat sa svojim neljudskim prljavtinama ode do avola... Stevens bijae tek uplaen i ranjeni djeak, ali hrabriji od cjelokupnog general-taba. Mladi narednik je kratkim i samouvjerenim glasom izdavao naredbe svojim ljudima. Doktora, udlage, nosila, dizalo, konopce, klinove dobro izuen i izvjeban narednik, nita nije zaboravio. Mallory je napeto iekivao da uje koliko e ljudi ostaviti da uvaju strau jer njih e morati ubiti, a to bi ih neminovno izdalo. Nije ga brinulo kako e izvesti to neujno smaknue bilo bi dovoljno da priapne Andreu i straari bi bili osueni na smrt poput ovaca pred krvolonim vukom. Ovce bi ak imale vie anse jer bi mogle bjeati i blejati prije no to ih onjaci zgrabe za vrat. Narednik ih je rijeio briga. Njemaki N. C. O.* bili su najbolji vojnici zbog ve provjerenih sposobnosti i bespotedne grubosti, a upravo te odlike, koje je posjedovao i mladi narednik, pruile su Malloryju ansu kakvu nije ni oekivao. Nijemac je zavrio s izdavanjem zapovijedi, kad ga mladi vojnik potaja po ramenu i pokae preko ruba. to emo s jadnim Erichom, narednice? upita nesigurno. Zar ne mislite da bi netko od nas morao ostati s njim?

A od kakve bi koristi bio da ostane drao bi mu ruku? primijeti narednik sarkastino. Ako se pomakne i padne u provaliju, ne bi mu nitko mogao pomoi, pa sve da nas je i stotinu ovdje. Hajde, odlazi i ne zaboravi donijeti eki i klinove da privrstimo dizalo. Tri su se vojnika bez rijei okrenula i urnim korakom krenula prema istoku. Narednik je otiao do telefona, izmijenio s nekim na drugom kraju nekoliko kratkih rijei i poao u suprotnom pravcu vjerojatno u obilazak drugih straarskih poloaja. Jo se uvijek u nonoj tami nazirala njegova sjenka kad je Mallory zapovjedio Milleru i Brownu da zauzmu svoja stara mjesta, a odmjeren narednikov korak jo je odjekivao po ljunkovitom puteljku kad su Andrea i Mallory prebacili konopac preko ruba i urno se spustili u procijep. * N. C. O. kratica za jo neimenovane oficire Stevens je zgrena tijela i okrvavljena lica leao na otrom kamenom bridu. Bio je u dubokoj nesvjestici. Krkljao je prilikom disanja a usta mu bijahu irom otvorena. Noga mu bijae naslonjena na stijenu i ispod koljena neprirodno iskrenuta u stranu. Mallory se podboio o zidove procijepa i uz Andreovu pomo paljivo podigao i ispravio ranjenu nogu. Stevens je dva puta bolno zastenjao unato crnom velu nesvjestice, no Mallory nije imao drugog izbora vrsto je stisnuo zube i nastavio. Polagano i vrlo paljivo zavrnuo je nogavicu, a onda je morao zamiriti pred uasavajuim izgledom bijele potkoljenine kosti koja je virila kroz rastrgano, ljubiasto i oteeno meso. Otvoren prijelom, Andrea. Prstima je njeno pipao slomljenu nogu i iznenaeno ustuknuo kad se pod njegovim dodirom koa na izmi udubila negdje oko glenja. Oh, boe! promrmljao je. Jo jedan prijelom, ovdje iznad glenja. Djeak se estito izubijao, Andrea. Jest, zaista, odgovori Andrea smrknuto. Ovdje mu ne moemo pomoi. Tu nita ne moemo uiniti. Moramo ga najprije podii na vrh. Mallory se ispravi i tmurno pogleda okomite zidove procijepa. Samo ne znam kako emo za ime svijeta ... Ja u ga podii. U Andreovu se glasu nije osjealo da e to biti oajniki pokuaj kojim bi taj gorostas iscrpio posljednje atome snage u nedostatku drugog izlaza. On je jednostavno izraavao namjeru ovjeka koji se nikad nije pitao moe li uiniti ono to je odluio. Ako mi pomogne da ga podignem i priveem na lea ... Noga e mu tada visjeti na rastrganom miiu i komadiu koe, pobuni se Mallory. Stevens to nee izdrati. Umrijet e ako to uinimo. Umrijet e i ako ga ostavimo, promrmlja Andrea. Mallory ponovo paljivo pogleda Stevensa i zabrinuto mahne glavom. Da, umrijet e ako ga ostavimo, ponovi umornim glasom. Morat' emo to uiniti. Odlijepio se od stijene i po konopcu spustio do dna procijepa ispod Stevensova tijela. Uglavio je nogu u pukotinu, omotao ue oko pasa i pogledao iznad sebe.

Jesi li spreman, Andrea? upita tiho. Spreman. Andrea se pognuo, uhvatio Stevensa u naruaj i polako, ali snano podigao njegovo tijelo dok mu je Mallory pomagao odozdo. Dok su ga podizali, Stevens je nekoliko puta bolno zajauknuo, a Malloryju se zamaglilo pred oima zbog djeakovih patnji. Tada se slomljena i mlohava noga nala izvan njegova domaaja jer je Andrea ranjenika privio uza se drei ga u zagrljaju svojih snanih ruku. Stevensova glava je visjela zabaena unazad otkrivajui groteskno, beivotno i okrvavljeno lice kao u neke potrgane lutke. Mallory se u tren oka naao pored njih i znalaki povezao Stevensove rune zglobove. Prigueno je psovao dok je obamrlim rukama stezao vor i na taj nain iskaljivao sav jad i gorinu premda toga nije bio svjestan; pred sobom je vidio samo izranjavanu glavu koja se glupavo njihala pored njegova ramena, vidio je kiom razmazanu krv koja je prekrivala lice, vidio je plavu kosu iznad ranjena ela s koje je kia ve isprala crnilo. Do avola i s tom prokletom bojom, pomislio je ljutito. Jo e Jensen uti o tome mogla je ovjeka stajati ivota! Tada postade svjestan svojih misli/i ponovo opsova, no ovaj puta samoga sebe jer je razmiljao o stvarima koje im u ovom trenutku uope nisu mogle pomoi. Stevensove ruke su prebacili Andreu oko vrata i privezali mu tijelo za njegova lea. Gorostas je stigao na vrh za nepune pola minute. Ako mu je teret od to ezdeset funti i priinjavao kakve tekoe prilikom penjanja, Mallory to nije mogao primijetiti. Njegova snaga i izdrljivost bili su naprosto fantastini. Samo jednom je slomljena noga dodirnula kamen i to u trenutku kad se Andrea prebacio preko ruba i naao na vrhu. Paklenska bol probila je koprenu mraka i praznine, a sa Stevensovih se usana oteo kratki i promukli uzdah koji se doimao jo jezivije onako slabaan i nemoan. Andrea se ve uspravio, a Mallory spretno rezao uad kojom su vezali ranjenika. Andrea, odnesi ga odmah u kamenjar, proapta on. ekaj nas na prvoj istini na koju naie. Gorostas polagano potvrdi klimanjem glave. Nije podizao pogleda s djeaka u svom naruju i inilo se da je duboko zamiljen, ili da oslukuje. Mallory i sam stade nesvjesno oslukivati tuno zavijanje vjetra i as tiu, as glasniju jadikovku kinih kapi protkanu ledenom susnjeicom. Bez razloga je zadrhtao i ponovo osluhnuo. Tada se Ijutito stresao, naglo okrenuo i poeo namotavati konopac. Kad je odloio mlohavi i vodom natopljeni kolut na tlo, sjetio se klina u procijepu na kojem je jo uvijek visjelo stotinu stopa ueta. Bio je odvie umoran, promrzao i razoaran da se ljuti na sebe. Stevens i njegova teka rana potresli su ga tee no to je bio svjestan. Zlovoljno je gurnuo konopac u dubinu, spustio se u procijep, odvezao drugo ue i bacio klin u ponor. Nakon desetak minuta s vlanom uadi prebaenom preko ramena, vodio je Millera i Browna kroz kr prema unutranjosti otoka. Nali su Stevensa gdje lei u zaklonu golema kamena, stotinjak jardi od obale na maloj istini jedva veliine bilijarskog stola. Ispod njega je na mokrom, blatnjavom tlu bilo rasprostrto nepromoivo platno a tijelo mu je pokrivala kabanica. Bilo je veoma hladno, no kamen je zaklanjao mladia od studenih naleta vjetra i susnjeie. Kad su tri ovjeka upala na istinu i spustila svoju opremu na tlo, Andrea podie pogled. Mallory primijeti da je ve

zavrnuo nogavicu, razrezao izmu i skinuo je s ranjenikove noge. Muke mu Isusove! ote se nehotice Milleru, napola kletva, napola molitva. Iako je vladala gusta tama, rana je izgledala jezivo. On kleknu i nadvi se nad ranjenika. Kakav riet! promrmlja polagano i pogleda ostale. Moramo uiniti neto s ovom nogom, efe. Ne smijemo gubiti vrijeme. Momak je ve zreo za groblje. Znam. Ali moramo ga spasiti, Prani. Moramo, razumije. Malloryju to bijae jedina i najvanija stvar na svijetu. Kleknuo je do Stevensa. Daj da ga pogledam. Miller ga nestrpljivo otjera. Prepustite to meni, efe. Odlunost i nenadani zapovjedni ton u njegovu glasu natjerali su Malloryja da ustukne. Kutiju s lijekovima, brzo i otpakujte ator. Jesi li siguran da se moe u to upustiti? U stvari, Mallory nije ni posumnjao u to; osjeao je samo zahvalnost i iskreno olakanje, ali morao je neto rei. Kako e ... Sluajte, efe, prekine ga Miller tiho. itav svoj ivot bavio sam se s tri stvari s rudnicima, tunelima i eksplozivima. To vam je vraki opasan posao, efe. Vidio sam ve na stotine polomljenih ruku i nogu, a veinu sam ih sam zakrpao. Umorno se nacerio. Tada sam i ja bio ef u tome je, ini mi se, moja prednost. Odlino! Mallory ga potapa po ramenu. Predajem ga u tvoje ruke, Prani. Ali, ator... I on nehotice pogleda preko ramena prema obali. Hou, naime, rei... Krivo ste me shvatili, efe. Mirne, pedantne i sigurne ruke ovjeka koji je itav ivot proveo baratajui eksplozivima zaposleno su pripremale vatu i sredstvo za dezinfekciju. Nisam mislio da ovdje sagradimo bolnicu. Ali potrebne su nam atorske motke umjesto inja za nogu. Naravno, da naravno. Motke. Kako se nisam sjetio... Mislio sam neprestano... Motke sad nisu vane, efe. Miller je ve otvorio kutiju s lijekovima i pod priguenim svjetlom rune* lampe ustro odabirao ono to mu je bilo potrebno. Morffj, to je najvanije, jer e momak umrijeti od boli. Zatim moramo nai zaklon, toplinu, suhu odjeu ... Toplinu! Suhu odjeu! Mallory ga s nevjericom prekide. Pogled mu pade na onesvijetenog Stevensa koji je izgubio njihovu pe i svo gorivo i usne mu se zgrie od jada. Djeak se sam osudio na smrt... Gdje emo, zaboga, nai sve to? Ne znam, efe, odgovori Miller jednostavno. Ali moramo nai. Ne samo da mu umanjimo bol. U takvom stanju pa jo i pokisao do kosti, sigurno bi dobio upalu plua. Kad ga sklonimo od kie i hladnoe, nasut u mu u tu ranu kilogram sulfanamida jer, ako dobije otrovanje, gotov je ... Glas mu polako zamre u tiini.

Mallory se podie. ini mi se da si ti ef, efe. Izgovorio je to vjerno imitirajui Millerovo otezanje u govoru. Amerikanac podie pogled, umorno se osmjehne i ponovo nastavi s radom. Mallory je uo kako krgue zubima sagnut nad Stevensom. Osjetio je nekim estim ulom da Miller uasno drhti itavim tijelom, premda toga nije svjestan jer se sav usredotoio na svoje ruke. Odjea mu je potpuno mokra, sjetio se ponovo Mallory i po trei puta te noi nije mogao objasniti kako mu se to dogodilo kad je na sebi imao nepromoivu kabanicu. Samo ga ti zakrpaj. Ja u nai mjesto za njega. Mallory nije bio ba siguran u svoje rijei. Ipak, nadao se da e na ogoljelim i krevitim padinama breuljaka ispred njih nai zaklon ispod neke stijene ili moda ak u nekoj spilji. Da, danju bi im to moda i uspjelo, ali ovako, sred none tame, bila bi to zaista sretna sluajnost. Mallory primijeti da je Casey Brown ustao i uputio se prema uzanom prolazu izmeu kamenih gromada. Posivio je u licu od iscrpljenosti i bolesti, jer posljedice trovanja monoksidom vrlo sporo prolaze. Kamo e, Casey? Idem po preostalu opremu, kapetane. Jesi li siguran da moe sam? Mallory se paljivije zagleda u njega. Ne izgleda mi ba zdrav. Pa i nisam, odgovori Brown iskreno i uzvrati pogled. Bez uvrede, kapetane, ali i vi biste se morali pogledati u ogledalo. Da, ima pravo, priznade Mallory. U redu, kreni. Ja u s tobom. Iduih desetak minuta na maloj istini vladala je tiina naruena tek povremeno apatom Millera i Andrea koji su namjetali slomljenu nogu i stenjanjem ranjenika koji se nemono izvijao trpei nesnosne boli. Kad je napokon morfij poeo djelovati, Stevens se postepeno smirivao. Konano, Miller je mogao raditi brzo i bez ometanja. Andrea je razapeo nepromoivo platno nad njim, to se pokazalo dvostruko korisnim titilo ih je od susnjeice koja je na mahove padala iz crnog neba i prikrivalo svjetlost gumene svjetiljke koju je drao u slobodnoj ruci. Miller je namjestio prijelome, previo nogu i obloio je drvenim motkama. Tada se osovio na noge i ispravio obamrle udove. Hvala bogu i to je gotovo, ree umorno i pokaza rukom na Stevensa. Osjeam se jednako kao on. Odjednom se ukoi i isprui ruku u znak upozorenja. Hej, Andrea, ujem neto. Gorostas se nasmije. To je Brown, prijatelju. ujem ga ve itavu minutu gdje dolazi. Otkud zna da je to Brown? upita Miller izazovno. Ljutio se na sebe i neprimjetno spustio svoj automatski revolver natrag u dep. Brown se dobro snalazi po kamenjaru, odgovori blago Andrea. Ali sad je umoran. Meutim, Mallory... On slijee ramenima. Mene ljudi zovu 'velika maka', ali u planinama i kamenjarima na je kapetan vie nego maka. On je duh i tako su ga ljudi doista zvali dolje na Kreti. Znat e da je ovdje tek kad te potape po ramenu. Miller zadrhta pod nenadanim naletom vjetra i ledenih kapi kie.

Bilo bi bolje da ne gmiete toliko oko mene, prigovori on. Ugledao je Browna koji im je prilazio iscrpljenim, posruim korakom. Zdravo, Casey, kako ide posao? Nije loe. Brown promrmlja jo neto u znak zahvalnosti kad mu je Andrea skinuo kutiju s eksplozivima ramena i spustio je s lakoom na zemlju. Ovo je posljedhje. Kapetan me poslao s tim ovamo. On je ostao da uje to e vabe rei kad otkriju da Stevensa vie nema. Umorno je sjeo na kutiju. Moda e saznati to namjeravaju poduzeti, ako uope neto namjeravaju. Meni se ini da je mogao tebe ostaviti tamo i sam donijeti tu prokletu kutiju, gunao je Miller. Moda je nehotice naglasio da je razoaran u Malloryju. Njemu je tamo mnogo bolje nego tebi i mislim da je to malo pre... Zastao je i bolno uzdahnuo. Andreovi su ga prsti stegnuli za miicu poput elinih klijeta. Nije poteno to to govori, prijatelju, ree Grk prijekorno. Moda zaboravlja da Brown ne govori i ne razumije ni rijei njemakoga? Miller njeno protrlja ozlijeeno mjesto na ruci i polagano zaklima glavom. Ljutio se na sebe i bijae mu ao. Eh, ta moja velika usta. Kau da uvijek govorim preko reda. Oprostite mi grijehe... a to slijedi sada po rasporedu, gospodo? Kapetan kae da nastavimo kroz kamenjar do onog brda nadesno. Brown pokae palcem tamni, jedva vidljiv obris neobino zastraujueg izgleda, koji se uzdizao pred njima visoko u nebo. Stii e nas za petnaestak minuta. Umorno se naceri prema Milleru. I kae da ostavimo ovu kutiju i naprtnjau. On e ih ponijeti. Potedi me, mol jae Miller. Ve sam ionako manji od makova zrna od stida. Pogledao je Stevensa koji je mirno leao pod mokrom prekrivkom od nepromoiva platna. Andrea, bojim se da... Naravno, naravno, Andrea se hitro sae, omota ranjeika platnom i ustade s takvom lakoom kao da je omota bio prazan. Ja u ii naprijed, javi se Miller dobrovoljno. Moda u pronai neki laki put za tebe i Stevensa. Zabacio je generator i naprtnjau na ramena posrnuvi pod tekim teretom; nije ni slutio da je toliko oslabio. Htjedoh rei, prvih pola sata... kasnije e nas obojicu morati nositi. Mallory se grdno prevario u procjeni kad je raunao koliko mu je vremena potrebno da sustigne ostale. Prolo je ve vie od sata otkako ga je Brown napustio a drugovima ni traga. Sa sedamdeset funti tereta na leima ni on nije mogao brzo napredovati. Nije to bila njegova krivica. Njemaka patrola se vratila i nakon prvog oka zbog Stevensova nestanka poduzela jo jedno temeljito i ubitano sporo pregledavanje okolice. Mallory je napeto oekivao da netko predloi prouavanje procijepa jer bi ih tragovi klinova u kamenu posve sigurno odali, ali nitko to nije spominjao. Ako je straar pao u provaliju, a to se najvjerojatnije i dogodilo, bilo bi besmisleno sputati se u procijep. Nakon dugotrajnog traganja uputili su se u beskonanu diskusiju o daljnjem postupku. Na kraju nisu odluili ni uinili nita. Ostavili su novog straara i

otili uz obalu nosei opremu za spasavanje. Andrea, Miller i Brown su zaudo veoma brzo napredovali. Dodue, tlo je postalo prohodnije. Goleme su se gromade stijenja u ppdnoju prorijedile nakon pedesetak jardi uspona i ustupile mjesto niskom mediteranskom bunju i ispranom ljunku. Moda ih je ve mimoiao, premda je bilo malo vjerojatno. U prekidima izmeu naleta susnjeice sada je to ve bila tua mogao je vidjeti golu liticu brijega, a na njoj se nita ?nije micalo. Znao je da Andrea nee ostati dok ne naie na kakav zaklon a do sada na ovoj otvorenoj vjetrometini nije bilo nieg tome nalik. Mallory se napokon doslovce zaletio u svoje ljude i u zaklon istovremeno. Uspinjao se po uskoj i dugakoj stijeni i tek to je preao njen hrbat, zauo je ispod sebe glasove i ugledao slabano treperenje svjetla to se probijalo kroz razapeto atorsko krilo u uzanom tjesnacu podno njegovih nogu. Miller je naglo poskoio i okrenuo se poput zvrka osjetivi ruku na svom ramenu. Ve je bio napola izvukao revolver iz depa kad je prepoznao Malloryja i svalio se umorno na kamen. No, to je, to je, revolverau? Mallory s olakanjem spusti teret s obamrlih lea i pogleda Andrea koji se smijuljio. to je tako smijeno? Na prijatelj. Rekao sam mu da e saznati za tvoj dolazak tek kad osjeti tvoju ruku na ramenu. Cim. mi se da mi nije povjerovao. Mogli ste barem zakaljati ili tako neto, dobaci Miller. Moji su ivci otili do avola, dodao je plaljivo. Nisu vie isti kao prije etrdeset i osam sati. Mallory ga pogleda s nevjericom, zausti da neto kae, ali se predomisli kad ugleda blijedo lice naslonjeno na naprtnjau. Ispod bijelog zavoja na elu promatrala su ga dva mirna i irom otvorena oka. Mallory prie ranjeniku i spusti se na koljeno. Dakle, napokon si se osvijestio? Nasmijeio se, a Stevens mu uzvrati osmijeh. Lice i upali obrazi bijahu boje pergamenta a beskrvne usne jo bljee. Izgledao je zaista jadno. Kako se osjea, Andy? Nije loe, kapetane, uistinu, nije loe. U zakrvavljenim tamnim oima odraavao se bol. Spustio je pogled i bezizraajno se zagledao u zavijenu nogu, a zatim se nesigurno osmjehne i ree Malloryju: Veoma mi je ao zbog svega, kapetane. Bilo je to prokleto glupo s moje strane. Nije bilo glupo, Mallory je namjerno naglasio svaku rije. Bila je to najvea budalatina. Znao je da ih sada svi promatraju, no Stevens nije skidao pogleda s njega. Neoprostiva budalatina, nastavio je tiho, ali ja sam je izmislio a ne ti. Znao sam da si izgubio mnogo krvi na brodu, ali nisam primijetio da ima tolike rane na elu. To mi je izmaklo i na meni lei sva krivica. Suho se osmjehnuo. Trebalo je da uje kako su me izgrdila ova dvojica kad su stigli na vrh... I bili su u pravu. Nisam smio od tebe traiti da u ovakvom stanju ide posljednji i uklanja tragove za nama. To je bila ludost. Morali smo te izvui na vrh kao vreu ugljena tako su stigli i neustraivi planinari Miller i Brown... Bogzna kako si uspio sam ja to nikad neu

shvatiti. Nagnuo se i dotakao Stevensovo zdravo koljeno. Oprosti mi, Andy. Uistinu nisam bio svjestan da si toliko stradao. Stevens se neudobno promekoljio, ali se na samrtniki blijedim obrazima i licu vidjelo da je uzbuen i polaskan. Molim vas, kapetane, nemojte tako govoriti. Nije to bio nikakav podvig. Uutio je, grevito stisnuo oi i zastenjao. Kad je prola nenadana bol, ponovo je pogledao Malloryja i tiho nastavio: Ne morate me hvaliti zbog uspona. Gotovo se nieg ne sjeam. Mallory ga je nijemo promatrao, upitno podigavi obrvu. Smrtno sam se bojao pri svakom koraku, objasnio je kratko Stevens. Zaudo, nije mu bilo nelagodno to im je odao tajnu zbog koje bi nekad prije radije umro nego dopustio da je tko sazna. Nikad se u ivotu nisam toliko bojao. Podboivi glavu rukama Mallory je polako kimao dok mu je otra brada strugala o dlanove. inilo se da je uistinu zbunjen. Pogledao je Stevensa i obijesno se nasmijeio. Vidi, Andy, ja znam da si ti prvi put na ovakvom zadatku. Ponovo se osmjehnuo. Ti moda misli da sam se ja smijao i pjevao cijelim putem do vrha? Moda misli da se ja nisam bojao? Pripalio je cigaretu i kroz gust oblak dima zagledao se u Stevensa. E, pa i nisam. Nisam se bojao to nije prava rije. Gotovo sam umro od straha i uasa. Andrea takoer. Mi j odvie toga znamo a da se ne bismo bojali. Andrea! Stevens se nasmijao i odmah zatim vrisnuo od bola koji je u nozi izazvao njegov smijeh. Malloryju se na trenutak uinilo da je izgubio svijest, ali on odmah nastavi. Izgovarao je rijei apatom, a u glasu mu se odraavala bol. Andrea! Uplaen? To vam ne vjerujem! Andrea se zaista bojao. Glas snanog Grka bijae veoma blag. Andrea se i sad boji. Andrea se uvijek boji. Zato sam i ostao tako dugo iv. Zagledao se u svoje krupne dlanove. A zato je toliko ljudi poginulo? Oni se nisu toliko bojali. Nisu se bojali svega ega ih je trebalo biti strah. Uvijek su zaboravili da se neeg boje, da se uvaju. Ali, Andrea se bojao svega, nita nije propustio. Tako ti je to, Andy. Pogledao ga je i nasmijao se. Na ovom svijetu nema hrabrih ljudi i kukavica, sinko. Postoje samo hrabri. Roditi se, ivjeti i umrijeti za to je ve potrebno mnogo hrabrosti. Svi smo mi hrabri i svi se bojimo, a onaj kojeg svijet naziva hrabrim i on se boji kao i mi ostali. On je samo koju minutu due hrabar. Ponekad deset ??ili dvadeset minuta due, ili onoliko koliko mu je potrebno da se ranjen, bolestan, raskrvavljen i uplaenAj&opne uz jednu stijenu. Stevens ne odgovori. Glava mu je klonula na prsa i lice nije bilo vidljivo. Bio je sretan i smiren kao gotovo nikad prije. Znao je da nee moi nita zatajiti predjljudima poput Malloryja i Andrea, ali nije znao da to nee biti vano. Osjeao je da bi neto morao rei, ali nije znao to, a bio je smrtno umoran. Duboko u podsvijesti je znao da Andrea govori istinu, ali ne cijelu istinu, no bio je odvie umoran da istjeruje stvari naistac.

Miller glasno proisti grlo. Dosta je pria, Andy, ree strogo. Mora lei i malo odspavati. Stevens ga pogleda i zbunjeno se okrene Malloryju. Uini to kae, Andy. Mallory se osmjehne. On je medicinski strunjak i tvoj lini lijenik. On ti je namjestio nogu. Oh, nisam ni znao. Hvala ti, Prani. Je li bilo veoma ...teko? Miller prezirno odmahne rukom. Nije to bilo nita za ovjeka mojeg iskustva. Obian prijelom, lagao je ne trepnuvi. Andrea, pomozi mu da legne, molim te.Dao je Malloryju znak rukom. efe? Izili su napolje okrenuvi lea ledenom vjetru. Moramo upaliti vatru i nabaviti suhu odjeu za tog mladia, rekao je uznemireno. Bilo mu je 140 a temperatura 103*. Ima jaku groznicu koja bi ga mogla pokopati. Znam, znam, zabrinuto odgovori Mallory. A ime emo zapaliti vatru na ovoj prokletoj planini. Hajdemo unutra da vidimo koliko suhe odjee moemo pronai. Podigao je atorsko krilo na ulazu i uniao. Stevens je jo bio budan. Uz njega su uali Andrea i Brown. Miller ue za njim. Prenoit emo ovdje, objavi Mallory. Moramo zato srediti stvari. Istina, odvie smo blizu obali, ali vabe nemaju pojma da smo na otoku, a s obale nas ne mogu vidjeti. Prema tome, raskomotite se. efe... zausti Miller, ali ne nastavi. Mallory ga iznenaeno pogleda. Primijetio je da se Brown, Stevens i Miller udno pogledavaju. Odjednom shvati da neto nije u redu. Bio je to nenadni udarac koji ga ispuni strahom. to se dogaa? upita strogo. to je. Imamo loe vijesti za vas, efe, zapoe oprezno Miller. Trebalo je da vam to odmah kaemo. No, svatko je mislio da e vam rei onaj drugi... Sjeate li se straara kojeg ste s Andreom bacili u provaliju? On sumorno potvrdi. Znao je to e uti. Pao je na onaj greben udaljen tridesetak jardi od obale, nastavi Miller. Nije od njega ostalo mnogo, ali to to jest, zaglavilo se izmeu dvije stijene. Zaista se vrsto uklijetio. * 103 po Fahrenheitovoj skali vie od 39 Celzija Shvaam, promrmlja Mallory. A ja se neprestano pitam gdje si se uspio tako smoiti iako si imao na sebi kabanicu. etiri puta sam pokuao, efe, tiho objasni Miller. Vezali su me konopcem da me more ne odnese, ali nisam uspio. Slegnuo je nemono ramenima. Prokleti valovi, nisu dali da se pribliim. Za tri sata e svanuti, promrmlja Mallory. Za etiri sata e znati da smo na otoku. Ugledat e ga im svane i poslati amac da izvidi o emu se

radi. Zar je to vano, kapetane? primijeti Stevens. Ipak je mogao pasti. Mallory odgrne platno i izviri napolje. Jako je zahladnjelo i poeo je padati snijeg. Spustio je atorsko krilo i rekao odsutnim glasom: Jo pet minuta. Za pet minuta kreemo dalje. Pogledao je Stevensa i slabo se osmjehnuo. I mi smo zaboravljivi. Trebalo je da vam kaemo Andrea ga je usmrtio noem u srce. Slijedili su sati stravine more, beskonani sati tupog posrtanja, teturanja i ustajanja. Sve ih je boljelo, kosti, izmueni miii i svi udovi. Gubili su teret, lutali po dubokom snijegu, gladni, edni, padali od potpune iscrpljenosti. Krenuli su na sjeverozapad, istim putem kojim suA doli preko strme litice planine. Nijemci e zacijelo pomisliti da su otili na sjever prema sreditu otoka. Bez kompasa, mjeseca i zvijezda Mallory nije imao nita po emu bi se orijentirao. Ravnao se po nagibu planine i po sjanju. Neprestano mu je pred oima lebdjela karta koju je nacrtao Vlachos u Aleksandriji. Nakon dugotrajnog puta uvjerio se da su zaobili planinu i kroz neki klanac napredovali prema unu??tranjosti. Snijeg im je bio smrtni neprijatelj. Padao je, teak i mokar oko njih u velikim nanosima, zavlaio se pod odjeu, klizio u rukave, punio im oi, usta i ui, lijepio se za lice i ruke koje su se smrznule na studenom vjetru. Svi su patili, ali najvie je trpio Stevens. im su napustili privremeno sklonite, izgubio je svijest. U slijepljenoj i mokroj odjei bio je lien ak i prirodne topline tijela koju su ostali postizali neprestanim kretanjem. Andrea je u dva maha zastao i opipao mu bilo, jer mu se uinilo da je mladi izdahnuo no nije mogao osjetiti nita jer su mu ruke, obamrle od hladnoe, izgubile mo opipa. Preostalo mu je samo da se nada i nastavi put. Oko pet sati ujutro, dok su se penjali uza strmi planinski prijevoj iznad klanca, uz opasnu klizavu liticu na kojoj je raslo svega nekoliko zakrljalih grmova, Mallory zapovjedi ostalima da se veu jedan za drugoga jer je put postao odvie sklizak. Iduih dvadesetak minuta probijali su se povezani u dugom nizu uza sve strmiju planinsku kosu. Mallory, koji ih je predvodio, nije se usudio pomisliti kako je Andreu sa Stevensom na ramenima. Odjednom se nagib ublaio i zatim su ili po ravnini. Ubrzo su preli visoravan i jo uvijek vezani stali se kroz meavu i vijavicu sputati s druge strane planine u dolinu. Gotovo i nisu vidjeli pred sobom. U zoru su naili na spilju. Na istoku se upravo pomaljalo prvo alobno bljedilo dana otkrivajui guste, snjene oblake. Monsieur Vlachos im je rekao da je juni dio otoka bogat spiljama i peinama, ali je ova bila prva na koju su naili. To zapravo i nije bila spilja ve mraan i uzan tunel to ga je priroda izdubla u vulkanskim naslagama golemih stijena nepravilno ratrkanih u klancu koji se sputao prema nepoznatoj dolini hiljadu ili dvije hiljade stopa ispod njih, dolini jo uvijek zavijenoj velom none tame. Spilja ili ne, njima je bila dovoljna. Promrzlim, iscrpljenim i neispavanim ljudima bila je i vie nego dovoljna. ak se ni njoj vie nisu nadali. Bilo je

mjesta za sve; ubrzo su zaepili pukotine zatitivi se tako od vijavice, a glavni ulaz prekrili atorskim krilom. U mraku su tekom mukom sa Stevensa svukli promoenu odjeu, poloili ga u vreu za spavanje koja je sreom imala patentni zatvara, usuli mu na silu gutljaj rakije u usta i podmetnuli pod okrvavljenu glavu suhu odjeu. Tek tada su etiri iscrpljena druga, ukljuivi i neumornog Andrea, polijegala po mokrom i hladnom tlu i zaspala kao da su ve mrtvi. Nije im smetalo ni otro kamenje, ni hladnoa, ni glad, ni mokra i napola smrznuta odjea. Nije im ak smetala ni jaka bol uzrokovana naglim kolanjem krvi po promrzlim rukama i licima. Sedmo poglavlje UTORAK 15,0019,00 Blijedo, krezubo sunce to se skrivalo iza brzih oblaka ve je odavna prelo zenit i sad je naglo zalazilo za snijegom pokrivenu planinu na zapadu. Andrea je podigao rub atorskog krila, neujno ga pomaknuo u stranu i umorno se zagledao niz blagu padinu brijega. Stajao je neko vrijeme nepomino olabavivi zgrene none miice. ekao je da mu se nemirne oi potpuno priviknu na blistavu bjelinu snjenog pokrivaa. Tada se neujno izvukao iz tunela i u nekoliko koraka popeo na hrpu kamenja koja je okruivala malenu istinu. Ispruio se po snijegu, dopuzao do samog vrha i oprezno provirio preko ruba. Daleko pod njim pruala se velika, duguljasta i gotovo posve simetrina dolina. U vrstom zagrljaju strmih planina lagano se sputala prema sjeveru. Onaj golemi div, to se zdesna prijetei nadvio nad dolinu, i u kojeg je suri vrh gotovo uvijek zakriven snjenim oblacima, Andrea je odmah prepoznao, bijae Kostos, najvia planina otoka Navaronea. Prole noi preli su njegov zapadni ogranak. Na istoku, udaljena otprilike pet milja, uzdizala se jo jedna planina, jedva neto nia od Kostosa, a njen se sjeverni greben strmo sputao u doline na sjeveroistoku Navaronea. Oko etiri milje prema sjeveroistoku, duboko u dolini podno snjenih visova i osamljenih pastirskih koliba, rairilo se po breuljcima i uz uzanu, vijugavu rjeicu seoce Margarita. Dok je prouavao i pamtio topografiju demne, ispitujui pogledom svako udubljenje i izboinu na obroncima ne bi li otkrio izvor mogue opasnosti, Andrea se strelovitom brzinom prisjeao to se dogodilo u posljednje dvije minute i odakle je dolazio onaj neobian zvuk to je kroz koprenu sna dopro do njegove svijesti i natjerao ga da potpuno razbuen skoi na noge prije no to je stigao zakljuiti o emu se zapravo radi. Sad ga je ponovo zauo. Bila su to tri kratka i reska zviduka zvidaljke koja je pitavo odjekivala negdje u podnoju Kostosa; posljednji zviduk jo je uvijek treperio u zraku kad se Andrea spustio natrag na malu istinu pred tunelom. Za tridesetak sekundi je ponovo bio na svom osmatrakom poloaju. Miii na obrazima i nehotice su mu se zgrili od hladnoe metala i stakla kad je oima prinio zeiss-ikonov dalekozor. Sad vie nije moglo biti zabune: njegov je prvi zakljuak bio toan: dvadeset pet do trideset vojnika, rasporeenih u irokoj i nepravilnoj liniji, polagano je napredovalo uz obronak Kostosa. Proeljavali su svaku udubinu, istinu i hrpu kamenja koja bi im se nala na putu. Vojnici su bili odjeveni u odjeu za snijeg, no ak i s toliko razdaljine bilo ih je lako uoiti po vrkovima skija iznad njihovih glava koji su se crnjeli

na potpuno bijeloj snjenoj povrini. Skije su poskakivale i njihale se dok su vojnici posrtati i klizali po neravnom tlu. Od vremena do vremena ovjek u sredini zamahnuo bi cepinom kao da nastoji povezati napore tragaa pod njegovom komandom. Bijae to ovjek sa zvidaljkom, zakljuio je Andrea. Andrea! zauo se iz tunela priguen poziv. Neto nije u redu? S prstom na ustima Andrea se okrene. Mallory je stajao kraj ulaza u spilju. Potamnio od umora i sav izguvan podigao je ruku da bi se zatitio od bljetavila snijega a drugom je trljao snene i zakrvavljene oi. Posluno je zaepesao prema Andreu koji ga je prstom pozvao na osmatranicu. Svaki je korak bio za njega pravo muenje jer su mu noni prsti otekli i slijepili se usirenom krvlju iz otvorenih uljeva. Nije skidao izama otkad ih je uzeo s mrtvog njemastraara, a sada se naprosto bojao da ih skine, bojao se ora koji bi ugledao... Uspentrao se polagano na uzvisinu i spustio u snijeg do Andrea. Drutvo? Da, najgore, promrmlja Andrea. Pogledaj, Keith. Pruio mu je dalekozor i pokazao prema obroncima Kostosa. Tvoj prijatelj Jensen nije nam uope rekao da su ovi na otoku. Mallory je polagano kruio dalekozorom prouavajui planinu. Odjednom ugleda to je traio. Podigao je glavu, nestrpljivo namjestio otrinu lea, pogledao jo jednom i spustio dalekozor s ljutitim i ogorenim izrazom na licu. Njemaki bataljon, ree prigueno. Lovaki bataljon, nadopuni Andrea. Alpske jedinice njihove najbolje planinske trupe. To je veoma nezgodno, Keith. Mallory kimne i protrlja neobrijanu bradu. Jedino nas oni mogu pronai. Tako e i biti. Podigao je dalekozor i ponovo se zagledao u vojnike koji su se polako primicali. Uznemirivala ga je temeljitost kojom su pristupali zadatku, ali ga je jo vie zastraio taj njihov neumoljivi puev korak, to neizbjeno napredovanje udaljenih, sitnih figura u snijegu. Bog zna to njihove alpske trupe rade ovdje, nastavio je. No dovoljno je da ih vidim. Zacijelo znadu da smo se iskrcali. Vjerojatno su itavo jutro pretraivali istoni prijevoj Kostosa jer je to najloginiji put od obale prema unutranjosti. Tamo su zavrili posao bez rezultata i sad pretrauju drugi prijevoj. Oito su zakljuili da imamo sa sobom ranjenika i da nismo mogli daleko stii. Sad je sve samo pitanje vremena, Andrea. Pitanje vremena, ponovi Andrea. Pogledao je prema suncu koje se jedva naziralo na sumornom nebu. Za jedan sat, sat i po najvie. Bit e ovdje prije zalaska sunca i mraka. A mi emo, takoer, biti ovdje, podrugljivo pogleda Malloryja. Ne moemo ostaviti Andyja. A, ako ga povedemo, ne moemo pobjei od njih. On e na kraju umrijeti kako god postupimo. Neemo biti ovdje, mirno odgovori Mallory. Ako ostanemo, izginut emo ili zaglaviti u jednoj od onih zgodnih elija o kojima nam je priao monsieur Vlachos. Na Kerosu eka tisuu dvjesta ljudi, ree.polagano Andrea. Oni su vaniji od nas i tako mora biti, zar ne, Keith? To bi rekao i kapetan Jensen.

Mallory se nelagodno promekolji, ali glas mu bijae miran kad je progovorio: I ja tako mislim, Andrea. Jednostavan odnos dvanaest stotina naprama jedan. I sam zna da mora biti tako. Da, znam. Ali ne brini zbog toga. Andrea se osmjehne. Hajdemo, prijatelju. Moramo ostalima saopiti dobre vijesti. Miller podie pogled kad su dva prijatelja ula i spustila za sobom atorsko krilo. im se probudio, otvorio je Stevensovu vreu za spavanje i sad je upravo zamatao povrijeenu nogu. Na naprtnjai je leala depna svjetiljka ugraena u olovku i osvjetljavala unutranjost tunela. Kad emo uiniti neto s ovim momkom, efe? Glas mu bijae nagao i ljutit kao i pokret kojim je pokazao na usnulog mladia kraj sebe. Ova prokleta vrea za spavanje potpuno je mokra. Djeak takoer napola se smrznuo; noga mu izgleda kao komad smrznute govedine. Moramo ga prebaciti u toplu prostoriju i dati mu neko toploupie, efe inae mu ?nema spasa. Ve dvadeset i etiri sata. Miller se strese i zagleda u vlane zidove njihova skrovita. ini mi se da bi mu i najbolja bolnica sada teko pomogla... A u ovoj prokletoj hladnjai nee dugo izdrati. Miller nije preuveliavao. Snijeg se napolju topio a niz mokre zidove, prekrivene zelenkastim liajevima, neprestano je curila voda ili kapala u napola smrznuto blato na tlu. Voda to se sakupljala uza zidove nije imala kamo otjecati, zrak je bio ustajao a cijela unutranjost spilje vlana i uasno hladna. Izgleda da e dospjeti u bolnicu prije no to misli, ree Mallory suho. Kako je nozi? Gore, odgovori Miller hladno i otvoreno. Mnogo gore. Upravo sam stavio na ranu punu aku sulfamidskog praka iprevio mu nogu. To je sve to mogu uiniti, efe, ali ni to mu nee mnogo pomoi... Kakav je ono tos s bolnicom? dodao je sumnjiavo. Nije tos, odgovori Mallory ozbiljno, ve jedna od najneugodnijih ivotnih injenica. Pribliava nam se njemaki odred. Oni se ne ale i budi uvjeren da e nas pronai. Miller opsuje. Pa to je divno, upravo prekrasno, nadoda ogoreno. Koliko su udaljeni, efe? Sat hoda, moda neto vie. A to emo uraditi s Andyjem? Ostaviti ga? To mu je jedini nain da preivi. Stevens ide s nama. Malloryjev glas bijae hladan i odluan. Miller se zagleda u njegovo hladnokrvno lice. Stevens ide s nama, ponovi Amerikanac. Vui emo ga dok ne izdahne i ostaviti njegov le u snijegu. Prosto ko pasulj, ha? Prosto ko pasulj, Prani. Mallory odsutno strese snijeg sa odjee i ponovo se zagleda u Millera. Stevens zna previe. Nijemci su vjerojatno

naslutili zato smo na otoku, ali jo uvijek ne znaju kako namjeravamo prodrijeti u utvrdu i kada e naa mornarica zaploviti s Kerosa. Stevensu je sve to poznato. Prisilit e ga da progovori. Scopolamin* bi svakome otvorio usta. Scopolamin! Za ovjeka na samrti? Miller naprosto nije mogao vjerovati. Zato ne? I ja bih to uinio. Kad bi ti bio njemaki komandant i znao da bi tvoji topovi i ljudi i itava utvrda svakog asa mogli odletjeti u zrak, uinio bi to isto. Miller ga pogleda, umorno se naceri i kimne glavom. Eh, ta moja ... Da, znam... eh, ta tvoja brbljava narav. Mallory se nasmije i potapa ga po ramenu. Ni meni se sve to uope ne svia, Prani. Okrenuo se i preao u drugi ugao spilje. Kako se osjea, Casey? Dobro, kapetane. Brown se upravo probudio. Odjea mu bijae posve mokra i drhtao je kao prut na vjetru. Neto nije u redu? Mnogo toga nije u redu, objasni mu Mallory. Za nama je organizirana potjera. Morat emo krenuti za pola sata. * Scopolamin (pharm.) kristalizirani alkaloid. Dobiva se od nekih biljaka iz porodice pomonica (solonaceae). Izaziva duboku depresiju. Pogleda na sat. Pokret je tono u etiri. Moe li dobiti Kairo za to vrijeme? To samo bogovi znaju, ree Brown iskreno. Ustao je i protegnuo ukoeno tijelo. Juer se radio-stanica podosta otetila. Pokuat u. Hvala, Casey. Gledaj da ti antena ne proviri preko uzviice. Mallory krene prema izlazu, ali iznenada zastane ugledavi Andrea kako ui na kamenu kraj ulazaJi tunel. Gorostas je privrstio teleskop na cijev svog mauzera kalibra 7,92 mm i sad je paljivo zamatao puku u vreu za spavanje sve dok i cijev i kundak nisu nestali u bijelom omotau. Mallory ga promatrae bez rijei. Andrea podie pogled, nasmijei se, ustade i dohvati naprtnjau. Za pola minute bio je odjeven u bijelo od glave do pete. Privezao je uzice na bijeloj kapuljai, navukao bijele, platnene izme, podigao mauzer sa zemlje i skromno se osmjehnuo svom prijatelju. Htjedoh se malo proetati, kapetane. Naravno, s tvojim odobrenjem. Mallory polagano kimne glavom. Sjetio se Andreovih rijei. Rekao si da ne brinem, promrmlja. Da, mogao sam to i oekivati od tebe. Ipak je trebalo da mi kae, Andrea. Nije to bilo predbacivanje jer se Mallory nije mogao naljutiti zbog Andreova drskog prisvajanja autoriteta. Andrea nije volio zapovijedati; u takvim prilikama toboe je traio savjet ili davao prijedloge o svojim akcijama, dok je u stvari jednostavno elio obavijestiti ljude to e uiniti. Umjesto da negoduje, Mallory je osjeao duboko olakanje i zahvalnost prema divu koji se nadvio nad njim. Kad je rekao Milleru da e vui Stevensa sa sobom dok ne izdahne, a zatim ga ostaviti u snijegu, pazio je da mu glas bude nehajan i ravnoduan jer je elio

prikriti svoje ogorenje, ali tek u ovom asu, kada to vie nije bilo potrebno, shvatio je koliko ga je boljela i potitila ta odluka. Oprosti, ree Andrea skrueno, ali licem se smjekao. Trebalo je da ti to kaem. Mislio sam da zna ... To je najbolje to mogu uiniti, zar ne? To je jedino to moe uiniti, ree Mallory iskreno. Namamit e ih gore na prijevoj? Nema druge. Kad bih krenuo prema dolini, stigli bi me zaas na svojim skijama. Naravno, ne mogu se vratiti dok se ne smrkne. Bit ete ovdje? Neki e biti. Mallory baci pogled prema zaklonu gdje je Stevens pokuavao sjesti i dlanovima trljao umorne oi. Moramo nabaviti goriva i hrane, Andrea, nastavi on tiho. Noas u se spustiti u dolinu. Naravno, naravno. Moramo uiniti sve to je u naoj moi, promrmlja Andrea smrknuta lica. Moramo izdrati do kraja. On je tek djeak, gotovo dijete... Moda nee dugo... Podigao je zavjesu i zagledao se u veernje nebo. Vratit u se do sedam sati. Sedam sati, ponovi Mallory. Primijetio je da nebo ve prekrivaju tamni, snjeni oblaci. Podigao se vjetar koji je u malu istinu ubacivao bijele oblaie snjene praine. Mallory zadrhta i uhvati gorostasa za miicu. Andrea, za ime svijeta, molio je grozniavo. uvaj se! Ne brini. Andrea se veselo nasmijei, ali u njegovim oima nije bilo radosti. Polako je oslobodio ruku i rekao tihim glasom u kojem nije bilo ni trunke oholosti: Nemoj misliti na mene. Radije se pomoli za one bijednike koji sada nas trae. Odgrnuo je atorsko krilo i nestao u snijegu. Mallory neodluno stajae nekoliko asaka na izlazu iz peine, isprazno zurei kroz prorez na platnu. Tada se naglo okrene, prie Stevensu i klee. Mladi je sjedio naslonjen na Millerovu ruku i bezizraajno zurio preda se. Pogled mu bijae mutan, obrazi upali i blijedi a lice posivjelo poput pergamenta. Mallory se osmjehne nadao se da Andy nee primijetiti njegovo zaprepatenje. Gle, gle. Pospanko se napokon probudio. Bolje ikad nego nikad. Otvorio je nepromoivu kutiju cigareta i ponudio jednu Stevensu. Kako se osjea, Andy? Smrznuto, kapetane. Stevens odbi ponuene cigarete. Uspjelo mu je ak da uzvrati Malloryju nekakav blijedi, zgreni smijeak. A noga? ini mi se da se i ona zamrzla. Stevens ravnoduno pogleda debeli zavoj oko svoje polomljene noge. Uope je ne osjeam. Zamrznuta! Miller je glumio duboko povrijeenog ovjeka. Zamrznuta, kae on! Kakva nezahvalnost. To je zbog prvoklasne lijenike njege, kad ti ja kaem. Gotovo neprimjetan osmijeh preleti preko Stevensova lica i odmah nestade. Dugo je zurio u svoju nogu a tada naglo podie glavu i zagleda se u Malloryja.

Sluajte, kapetane, nema smisla da se zavaravamo, ree tiho, gotovo neujno. Ne bih elio da budem nezahvalan i da se hvalim jeftinim herojstvom, ali ini mi se da vam samo oteavam posao i... I trebalo bi da te ostavimo, je li? prekide ga Mallory. Da te ostavimo da umre od zime ili da te zarobe Nijemci. Zaboravi to, mome. Moemo se mi pobrinuti i za tebe i za one odvratne topove istovremeno. Ali kapetane ... Ti nas vrijea, Stevense, frknu ponovo Miller. Povrijedio si nae osjeaje. Osim toga, ja kao medicinski strunjak moram nadzirati ovaj sluaj do potpunog ozdravljenja a, ako misli da u to raditi u nekakvoj prokletoj vapskoj rupagi od zatvora, onda se grdno... Dosta! Mallory podie ruku. Neemo vie o tome govoriti. Primijetio je izraz zahvalnosti na Stevensovu licu i sjaj u njegovim oima. Duboko u sebi osjetio je pokajanje i stid jer ranjenik nije slutio da njihova panja ne dolazi od ljubavi ve od straha da bi ih mogao izdati... Mallory se nae i stade otkapati svoje izme. Pozvao je Millera ne podigavi pogled. Prani! Da? Kad se prestane napuhavati svojim lijenikim sposobnostima, mogao bi neto od toga primijeniti i u praksi. Pogledaj ova moja stopala. Bojim se da im straareve izme nisu uinile mnogo dobra. Nakon petnaest paklenskih minuta Miller otkine neravan rub zavoja kojim je previo Malloryjevo desno stopalo, uspravi se i ponosno zagleda u svoje remek-djelo. Prekrasno, Milleru, prekrasno, mrmljae zadovoljno. ak ni John Hopkins iz Baltimorea... Odjednom zastade, nagne se nad debelim zavojem i pokajniki mrcne. efe, upravo mi je pala na pamet jedna malenkost. To sam i oekivao, ree Mallory smrknuto, to misli kako u sad ponovo navui te proklete izme? Nehotice se strese dok je navlaio debele vunene arape potpuno mokre od snijega. Dohvatio je njemake izme, drao ih u ispruenoj ruci i s odvratnou prouavao. Broj sedam i to neki prokleto maleni broj sedam! Broj devet, ree Stevens kratko i isprui svoje izme. Jedna je bila razrezana jer je Andrea nije mogao drugaije skinuti s povrijeene noge. Ovaj av moete lako pokrpati, a meni i tako niemu ne slue. Neemo se pogaati, kapetane, molim vas. Tiho se nasmijao, ali mu bol, uzrokovan naglim pokretom, zagui osmijeh. Jauknuo je i drhtavo uzdahnuo nekoliko puta a tada nastavi: Moj prvi, a moda i posljednjidoprinos ekspediciji. to mislite, kapetane, kakvu e mi medalju dati za ovo? Mallory podie izme, nijemo se zagleda u Stevensa i okrene glavu jer se atorsko krilo na ulazu irom rastvorilo. Uao je Brown, posrui, spustio na tlo odailja i antenu i izvadio kutiju s cigaretama. Ispale su mu iz smrznutih ruku u ledeno blato i odmah se namoile smeom kaljuom. Opsovao je

kratko, bez ara, udario nekoliko puta ukoenim rukama po prsima ne bi li povratio u njih ivot, ali bez uspjeha. Tada umorno sjede na kamen u prikrajku. Bio je iscrpljen, ozebao i nesretan. Mallory pripali cigaretu i prui mu je. Kako je bilo, Casey. Jesi li uspio dobiti vezu? Da, uo sam ih nekako. Prijem je bio veoma lo. Brown je duboko udisao duhanski dim. Ali oni me uope nisu mogli uti. To je sigurno zbog one proklete planine na jugu. Moe biti, potvrdi Mallory. I kakve su vijesti od prijatelja iz Kaira? Trae li od nas vee napore? Zahtijevaju li da nastavimo s poslom? Nema nikakvih novosti. Odvie su zabrinuti zbog nae utnje. Rekli su da e se od sada javljati svaka etiri sata bez obzira na na odaziv. Ponovili su to desetak puta i prekinuli emitiranje. To e nam zaista mnogo pomoi, primijeti Miller gorko. Lijepo je znati da navijaju za nas. Nema nita ljepe od moralne podrke. Pokazao je palcem prema izlazu iz peine. Siguran sam da bi oni psi tragai napolju umrli od straha da to uju. Jesi li ih pogledao prije nego si uao? Nije bilo potrebno, odvrati Brown mrzovoljno. uo sam ih ini mi se da je predvodnik izvikivao neke zapovijedi. Gotovo mehaniki dohvati puku i oslobodi zatvara na magazinu. Nisu ni milju odavde. I zaista tragai, zbijeni u guste redove, nisu bili ni milju udaljeni od peine. Ve su se pribliili na pola milje kad je Oberleutnant primijetio da mu desno krilo na junim obroncima brijega ponovo zaostaje za glavninom. Nestrpljivo je podigao zvidaljku kako bi s tri kratka zviduka doveo svoje ljude u red. Zaula su se dva reska, zapovjednika piska iji su prodorni odjeci postepeno zamirali na snjenim padinama prema dolini; no, trei zviduk se prekinuo u samom poetku, a zamijenio ga je jeziv krik to se otegnuto i tuno razlijegao planinom. Nekoliko sekundi je Oberleutnat stajao nepomino u snijegu iskrivljena i zapanjena lica. Tada naglo posrne i poklopi se u tvrdi snijeg. Zdepast narednik je blenuo u zgreno tijelo svog zapovjednika, podigao glavu shvativi odjednom to se dogodilo, otvorio usta, no umjesto uzvika ote mu se samo uzdah i on se strovali preko tijela do nogu natporunika. U uima mu je vjerojatno odjeknuo zlokobni prasak ??mauzera dok je umirao. Visoko nad zapadnim obroncima Kostosa, sakriven u procijepu izmeu dva kamena, Andrea je zurio niz sumranu liticu preko udubljenog teleskopa na svojoj puci i ispalio jo tri rafala u isprekidanu i razlomljenu liniju tragaa. Lice mu bijae potpuno mirno, nepomino poput onih kapaka koji nisu ni jednom trepnuli dok je iz mauzera pratalo u pravilnim razmacima, ak mu se i u oima odraavala potpuna bezosjeajnost lica; nije u njima bilo ni mrnje ni okrutnosti. Bio je to naprosto prazan i gotovo zastraujue odsutan pogled koji je odraavao njegovu svijest na trenutak lienu svih osjeaja i misli, jer Andrea je znao da ne smije misliti o onom to ini. Ubiti, oduzeti ivot svom blinjem bio je najvei zloin, jer je ivot dar koji nije smio uzeti. ak ni u pravednoj borbi. A ovo je bilo ubojstvo.

Andrea polagano spusti mauzer i proviri kroz puani dim koji se sporo podizao na ledenom veernjem zraku. Neprijatelj je nestao s vidika vojnici su se posakrivali iza ratrkanih stijena ili zgurili pod snjenim pokrivaem. Meutim, jo uvijek su bili tamo, opasni kao i dotada. Andrea je znao da e se ubrzo pribrati nakon smrti njihova voe u cijeloj Evropi nije bilo boljih i ilavijih boraca od pripadnika planinskog, lovakog bataljona njemake vojske. Napast e ga, uhvatiti i ubiti bude li to ikako mogue. Upravo je zbog toga Andrea najprije ubio njihova vou on moda ne bi poao za njim, ve najprije pokuao odgonetnuti razlog ovog neizazvanog bonog napada. Andrea je instinktivno pognuo glavu kad su ubilaka zrna zafijukala odbivi se od kamena iza kojeg se sakrio. Oekivao je to. Bio je to stari, klasini oblik pjeadijskog napada jedni su napredovali zatieni paljbom iz pozadine, zatim bi polijegali i titili druge koji su juriali, i tako redom. Andrea ustro ubaci novi naboj u arer svog mauzera, baci se niice ?u snijeg i otpuza udesno du niskog zida od kamenja koji se protezao u duini od nekih dvadeset jardi preko strme padine brijega. Na kraju zida navukao je bijelu kapuljau do obrva i bacio oprezan pogled niz brijeg. Jo je jedan rafal rasprio snijeg na mjestu koje tek to je napustio, a estorica vojnika po trojica sa svake strane iskoie iz zaklona, potrae nezgrapno preko padine i ponovo se bacie u snijeg. Svaka je grupica krenula u suprotnom pravcu irei svoja krila du cijele padine. Andrea pogne glavu i otare rukom snijeg s otre brade. Gadno, vraki gadno. Stare vapske lisice nisu izvele frontalni napad. Porazmjestili su se tako da je njihova linija napada sainjavala izdueni polumjesec. Bijae to vraki opasno za njega, ali Andrea bi se ve nekako izvukao pobjegao bi na drugi brijeg kroz naprijed odabran klanac iza svojih lea. Meutim, gorostas nije predvidio neto mnogo opasnije: zapadno krilo njemakog odreda toliko se proirilo da je moralo naii na sklonite u kojem su se krili njegovi drugovi. Andrea se okrenu na lea i pogleda u nebo. Sputala se no, a nadolazila je i snjena oluja. Danje je svjetlo naglo smjenjivao sumrak. Ponovo se okrenuo i obuhvatio pogledom strme litice Kostosa. Nekoliko razbacanih stijena i plitka udubljenja gotovo i nisu naruavali glatku povrinu brijega. Bacio je jo jedan brzi pogled na neprijatelja koji je upravo otvorio vatru, primijetio da nastavljaju s opkoljavanjem i zakljuio da vie ne smije ekati. Raspalio je naslijepo po Nijemcima, podigao se na noge i bacio u brisani prostor. Oajniki je grabio po zamrznutom snijegu premac etrdeset jardi udaljenom zaklonu, grevito steui otponacr svog automata. Trideset pet jardi do cilja, trideset, dvadeset, a neprijatelj jo uvijek nije ispalio ni jedan metak. Okliznuo se, posrnuo na glatkom kamenu, ponovo se uspravio spretno poput make, deset jardi, jo uvijek nepovrijeen, i bacio se u zaklon, udario o tle prsima i elucem. Bio je to strahovit udarac od kojeg je sasvim izgubio dah a kamenje mu se zasjeklo duboko meu rebra. Isprekidano diui, on otvori poklopac na oruju i ubaci novi naboj. Istovremeno proviri preko kamenja i ponovo skoi na noge. Iz mauzera, koji je drao na prsima, meci su prtali nasumce na sve strane, jer je Andrea gledao samo preda se, pazei da se ne oklizne, dok je grabio prema nevjerojatno dalekoj udubini oivienoj niskim stijenama. Mauzer se ispraznio i sad je beskorisno visio u njegovoj ruci, a iz doline zapratae sve puke koje su

neprijatelju bile na raspolaganju. Tanad je zvidala iznad Andreove glave i frcala o kamenje podno njegovih nogu podiui guste oblaie snijega koji mu natjerae suze u oi. Meutim, sumrak se sputao na planinu, Andrea je bio tek blijeda mrlja koja je strelovito jurila po jo bljeoj pozadini, a gaanje uz brijeg je bilo i inae veoma teko i neprecizno. Usprkos svemu, Nijemci, su gaali sve bolje, sve preciznije. Kao da su ga pograbile neije nevidljive ruke, Andrea se naglavce bacio prema naprijed i posljednjih desetak stopa, koliko ga je dijelilo od spasonosne udubine, odsklizao se licem zarivenim u snijeg. U zaklonu se izvalio na lea, izvukao metalno ogledalo iz depa na prsima i oprezno ga podigao iznad glave. U poetku nije nita vidio jer je u podnoju brijega ve vladala tama, a ogledalo bilo zamagljeno toplinom njegova tijela. Kad je hladan zrak rastjerao maglicu s metala, razabrao je najprije dvojicu, onda trojicu i napokon estoricu neprijateljskih vojnika kako se nespretno uspinju strminom direktno ispod njega sasvim zdesna dolazila su jo dvojica. Andrea spusti ogledalo i nasmijei se s dubokim uzdahom olakanja. Pogleda u nebo, namigne prvim mekim pahuljama snijega to su se topile na njegovim kapcima i ponovo se nasmije. Izvadi jo jedan naboj i gotovo lijeno napuni magazin svog mauzera. efe? plaljivo se oglasi Miller. Da? to je? Mallory strese snijeg s lica i okovratnika svog ogrtaa i zagleda se u mrak pred sobom. efe, kad ste ili u kolu jeste li itali one prie o ljudima koji su zalutali u oluji i danima se vrtjeli u krugu? U Queenstownu smo imali udbenik s takvim priama, odgovori MaIlory. I vrtjeli su se u krugu do smrti? uporno je navaljivao Miller. Oh, do avola! nestrpljivo priklopi Mallory. Noge su ga uasno boljele premda je nosio Stevensove izme. Kako bismo se mogli vrtjeti u krugu kad neprestano idemo nizbrdo? to ti misli da se sputamo nekakvim prokletim spiralnim stepenicama? Miller je zautio. Uvrijedio se. Obojica su gacala uz rame po mokrom, ljepljivom snijegu koji je padao od trenutka kad je Andrea odmamio Nijemce u planinu, a tome je bilo ve tri sata. ak ni usred zime na Kreti Mallory nije vidio toliko snijega. I to su ti slavni grki otoci s vjeno sunanim nebom, razmiljao je ogoreno. Nije oekivao da e snijeiti kad je odluio da krene u Margaritu po hranu i ogrjev premda to ne bi promijenilo njegovu namjeru. Stevens vie nije patio od bolova, ali ga je snaga naputala i trebalo mu je hitno omoguiti bolju njegu. Mjesec i zvijezde zastirali su teki, snjeni oblaci, vidljivost je bila zaista bijedna a nedostatak kompasa jo im je vie oteavao kretanje. Znao je da e pronai selo trebalo je samo ii nizbrdo do rjeice koja je tekla kroz dolinu, slijediti njen tok prema sjeveru dok ne uu u samo mjesto. Meutim, to e biti ako u tom golom prostranstvu zbog snijega ne uzmognu ponovo pronai peinu... Mallory prigui uzvik osjetivi kako ga Miller stee za miicu i gura u

snijeg. ak i u tom trenutku nepoznate opasnosti bio je ljut na samog sebe jer je dopustio da mu panja odluta s mislima ... Prinio je ruku oima da bi se zatitio od snijega i zagledao se kroz mokru, treperavu zavjesu od pahuljica koje su vijorile u tmi. Odjednom ie svega nekoliko stopa pred sobom razabrao crnu, nisku sjenku. Gotovo su se zaletjeli u nju. Neka koliba, priapnuo je Milleru na imo. Vidio ju je ranije tog popodneva; nalazila se na pola puta izmeu njihova sklonita i Margarite. Odlanulo mu je. Bio je uvjeren da e ubrzo, moda za manje od pola sata, stii u selo. To se zove elementarna navigacija, dragi moj, promrmljao je. Izgubljeni lutamo u krug, gluposti. Samo se ti pouzdaj ... Umuknuo je osjetivi snaan stisak Millerove ruke i njegovu glavu kraj svoje. uo sam neke glasove, efe, lanuo je Miller jedva ujnim apatom. Jesi li siguran? Automatski revolver s priguivaem bio je jo uvijek u Millerovu depu, primijeti Mallory. Amerikanac oklijevae. Do vraga, efe, vie ni u to nisam siguran, proapta nervozno. U zadnje vrijeme mi se svata privida! Skinuo je kapuljau za snijeg ne bi li bolje uo, nagnuo se naprijed i ponovo utonuo u udubinu pored Malloryja. U svakom sluaju, siguran sam da sam mislio da sam uo neke glasove. Hajdemo, vidjet emo. Mallory je ve bio na nogama. Mislim da si se prevario. To ne mogu biti vabe. Kad smo ih posljednji puta vidjeli bili su ve visoko na Kostosu. A pastiri koriste ove kolibe samo za ljetnih mjeseci. Otkoio je svoj kolt .455 i stao se polako prikradati najbliem zidu kolibe. Miller mu bijae za petama. Stigoe do kuice i prislonie ui na siabe stijenke od ljepenke. Proteklo je deset sekundi, dvadeset, pola minute... nita. Mallory odahne. Nema nikog kod kue. Ako i ima nekog, taj se, bogami, dobro pritajio. Ali ne smijemo riskirati, Prani. Ti idi ovim putem, a ja u onuda. Susrest emo se pred vratima koja su vjerojatno na drugoj strani, okrenutoj prema dolini.,. Odmakni se od zida na uglovima to uvijek zbuni protivnika. Cas kasnije obojica su se nali u kolibi iza zatvorenih vrata. Mallory je depnom svjetiljkom obasjao mrane kubove. Prostorija je bila prazna i veoma bijedna zemljani pod, prost, drveni leaj, potrgana pe na kojoj se nalazio zarali fenjer i to je bilo sve. Nije bilo ni stola, ni stolice, ni dimnjaka, pa ak ni prozora. Mallory prie pei, podie fenjer i pomirisa. Nije upotrebljavan ve danima. Pun je petroleja. To e nam dobro doi u onoj prokletoj rupagi ako je ikad pronaemo ... Odjednom se ukoio napeto oslukujui. Naherio je glavu, zagledao se u mrak i sasvim polagano spustio fenjer kraj sebe. Zatim bezbrino prie Milleru. Podsjeti me da ti se ispriam jednom prilikom, promrmlja on. Ipak ima

nekoga. Daj mi svoj revolver i nastavi priati. Opet kao u Castelrossu, glasno se alio Miller. Ostao je potpuno miran. To je ve postalo dosadno. Kladim se da je ovog puta u pitanju Kinez... No ve je razgovarao sa samim sobom. Revolver s priguivaem njihao mu se o boku dok je Mallory neujno obilazio kolibu oprezno se odmaknuvi od zida. Proao je ve dva ugla i upravo zakrenuo treem, kad spazi krajikom oka tamnu priliku koja se spretno podigla sa zemlje i bacila na njega uzdignute ruke. Izbjegao je udarac hitro skoivi u stranu, okrenuo se, snano zamahnuo akom i pogodio napadaa u eludac. uo je kratak i bolan uzdah, ovjek se presavio, zastenjao i pao na tle. Mallory je u zadnji as uspio zaustaviti zamah pitoljem kojeg je drao za cijev. Kad mu se drka ponovo nala u aci, Mallory je zaueno pogledao zgrenu figuru; ovjek je u ruci drao primitivni, drveni bat a s ramena mu je visio stari, pohabani torbak. Mallory je uperio revolver u njegovo tijelo i ekao. Cinilo mu se sve odvie lagano postao je sumnjiav. Proteklo je tridesetak sekundi a zgreno se tijelo na zemlji nije ni pomaklo. Oprezno je zakoraknuo i namjerno, nimalo njeno, udario ovjeka u desno koljeno. Bio je to stari trik koji je uvijek upalio. Izazvao bi kratku, ali nesnosnu bol. Meutim, ovjek uope nije reagirao. Mallory se brzo sagnuo, pograbio naramenice torbaka i krenuo prema vratima vukui za sobom zarobljenika. Covjek je bio vrlo lagan. Na otoku je bilo toliko Nijemaca da je otoanima ostalo veoma malo hrane, ljutito pomisli Mallory. Sigurno je vladala glad. Poalio je to ga je tako snano udario. Miller ga je doekao na otvorenim vratima, bez rijei se pognuo, dohvatio onesvijetenog ovjeka za cjevanice i pomogao Malloryju da ga unese u kuu. Tamo su ga bez cere??monija spustili na drveni leaj. Dobro ste to obavili, pohvalio ga je. NjAta se nije ulo. Tko je ovaj snagator? Nemam pojma. Mallory je odmahnuo glavom. Sama kost i koa, to je sve kost i koa. Zatvori vrata, Prani, i doi da pogledamo kog smo to upecali. Osmo poglavlje UTORAK 19,0000,15 Nakon dvije minute, ovjeuljak se promekolji, zastenje i uspravi u sjedei poloaj. Mallory ga je drao za raku da ga umiri jer je stao mahati glavom kako bi otjerao nejasnu maglicu ispred oiju. Napokon je polagano podigao pogled i osmotrio Malloryja i Millera ija je lica obasjavala svjetlost ponovno upaljenog fenjera. Dok ih je gledao, u tamne obraze mu se vratila boja, crni i gusti brk stao mu se trzati a iz oijuje izbijala srdba. Covjek se odjednom podigao i strgnuo Malloryjevu ruku sa svog ramena. Tko ste vi? Govorio je istim, pravilnim engleskim u kojem se jedva nazirao strani naglasak. ao mi je, ali to manje zna o nama to bolje. Mallory se namjerno

osmjehnuo kako mu rijei ne bi djelovale uvredljivo. Kaem to za tvoje dobro. Kako se sad osjea? ovjeuljak je njeno protrljao oit i savinuo nogu bolno uzviknuvi. Snano si me udario. Morao sam. Mallory posegnu rukom iza sebe i dohvati toljagu s kojom ga je neznanac napao. Pokuao si me ovim udariti. to si oekivao da skinem kapu kako bi me to bolje tresnuo? Vrlo duhovito, nema ta. Ponovo je svinuo nogu tek toliko da provjeri, a zatim sumnjiavo i neprijateljski pogleda Malloryja. Boli me noga, ree prijekorno. Ponimo od poetka. Zato si me napao toljagom? Namjeravao sam te oboriti da bih te pogledao izbliza, objasni on nestrpljivo. Bio bi to najsigurniji nain. Bojao sam se da nije neki njemaki oficir... Zato me koljeno tako... Nespretno si pao, slae mirno Mallory. to si traio ovdje? A tko ste vi? uzvrati odmah ovjeuljak. Miller zakalje i napadno pogleda na sat. efe, ovo je sve jako zabavno, ali... Ima pravo, Prani. Moramo pouriti. Mallorv hitro posegne rukom, zgrabi stranevu torbu i dobaci je Milleru. Pogledaj to je u njoj, molim te? Zaudo, otoanin nije prosvjedovao. Hrana! zadivljeno uzviknu Miller. Predivna, najbolja hrana. Kuhano meso, kruh, sir i vino. On nerado zatvori torbu i znatieljno pogleda zarobljenika. Izabrao je ba neobino vrijeme za piknik.A tako! Amerikanac, Jenki. Covjek se zagonetno smjekao. Sve bolje i bolje! Kako to misli? Upita ga sumnjiavo Miller. Uvjeri se sam, odgovori veselo nepoznati, oprezno mahnuvi glavom prema udaljenom kutu sobe. Pogledaj tamo. Mallory se okrenu i istog trena shvati da je nasamaren. Skoi natrag i nagne se oprezno prema Milleru. Ne okrei se prebrzo, Prani. I ne maaj se revolvera. Izgleda da na prijatelj nije bio sam. Mallory se ugrize za usnu. U mislima je proklinjao svoju nepaljivost. Prani je rekao da uje glasove. Imao je pravo. Zacijelo je umorniji nego to je mislio... Visok i mrav mukarac isprijeio se na ulaznim vratima. Lice mu je bilo u sjenci kapuljae za snijeg, ali se puka u njegovoj ruci jasno razabirala. Bila je to kratka lee enfield puka, primijeti Mallory apatino. Ne pucaj! Dobaci ovjek brzo na grkom. Gotovo sam uvjeren da su to ljudi koje traimo, Panajis. Panajis! Mallory osjeti-da mu je kamen pao sa srca. To ime dao mu je Eugene Vlachos jo u Aleksandriji.

Uloge su se izmijenile, zar ne? ovjeuljak se osmjehivao. Tada namrti obrve i znaajno trne gmrtim brkovima. Jo jednom vas pitam; tko ste vi? Komandosi, odgovori Mallory bez krzmanja. ovjek zadovoljno kimne glavom. Poslao vas je kapetan Jensen? Mallory sjedne na drveni leaj i duboko odahne. Meu prijateljima smo, Prani. Pogleda sitnog ovjeka pred sobom. Ti si sigurno Louki prva platana na trgu u Margariti? ovjeuljak se ozari. Naklonio se i ispruio ruku. Louki. Stojim vam na raspolaganju, gospodine. A ovo je, naravno, Panajis? Visok, crnomanjast i ozbiljan mukarac na vratima kratko kimne glavom u znak potvrde, ali ne ree nita. Pogodili ste! ovjeuljak je sjao od zadovoljstva. Louki i Panajis. Dakle, uli su za nas u Aleksandriji i Kairu? upita on ponosno. Naravno! Mallory se nasmije. Govorili su o vama sve najbolje. Ve ste mnogo uinili za Saveznike. Jo emo mnogo uiniti, ree kratko Louki. Hajdemo, ovdje samo gubimo vrijeme. Nijemci su u brdima. Kako vam moemo pomoi? Hrana, Louki. Potrebna nam je hrana i to hitno. Imamo je! Louki ponosno pokae torbu. Krenuli smo vam u susret s njom. Krenuli ste nam u ... Mallory bijae zapanjen. Kako ste znali gdje se nalazimo i da smo uope doli na otok? Louki nemarno odmahne rukom. To nije bilo teko pogoditi. Nijemci su od rana jutra prolazili kroz Margaritu na putu u planine. Cijelo jutro proeljavali su istoni stremen Kostosa. Znali smo da se netko iskrcao na otok i da ga Nijemci trae, uli smo, takoer, da su blokirali cestu du june obale. Zakljuili smo da ste se prebacili u unutranjost preko zapadnog prijevoja na Kostosu i tako prevarili Nijemce. Oni to nisu oekivali. I eto, krenuli smo da vas potraimo ... Ali nas nikad ne biste pronali... Bez brige, nali bismo vas. Njegov glas bijae siguran. Panajis i ja mi znamo svaki kamen, svaku travku na otoku. Louki odjednom zadrhta i mrzovoljno se zagleda u meavu. Nije vas moglo doekati gore vrijeme od ovog. To nas je spasilo, mrko odgovori Mallory. Da, sino, potvrdi Louki. Nitko vas ne bi oekivao u ? onakvoj oluji. Osim toga, nitko nije uo avion niti vidio kad ste iskoili... Doli smo morskim putem, prekine ga Miller. Nehajno odmahne rukom. Popeli smo se uza stijenu.

to? Uz junu stijenu?! Louki naprosto nije vjerovao. Nitko se ne moe uspeti uz juni greben. To je nemogue! I mi smo tako mislili kad smo bili na pola puta, primijeti Mallory iskreno. Ali Prani govori istinu. Louki uzmakne jedan korak i ponovi ledenim glasom: Kaem da je to nemogue. Ne laemo, Louki, upade tiho Miller. Zar nikad ne ita novine? Naravno da itam novine! uvrijeeno odvrati Louki. Ne misli valjda da sam kako se ono kae anafalbeta? Onda se prisjeti vremena pred sam rat, savjetovae ga Miller. Sjeti se planinarenja i Himalaja. Morao si vidjeti fotografiju u novinama. Bilo ih je na stotine. Pogledao je Malloryja. Istina, u ono je vrijeme bio mnogo zgodniji. Mora se sjetiti. To je Mallory, Keith Mallory s Novog Zelanda. Mallory ne ree nita. Promatrao je Loukija koji je zbunjeno naherio glavu dok su mu se oi neobino suzile. Odjednom mu je sinulo i njegovo se lice ozari irokim smijekom u kojem vie nije bilo nimalo sumnje. Zakoraknuo je rairivi ruke u znak dobrodolice. Tako mi svega, u pravu si! Mallory! Naravno da sam uo za Malloryja! Zgrabio je kapetana za ruku i estoko je prodrmao. Amerikanac ima pravo. Morao bi se obrijati... Izgleda mnogo stariji. Osjeam se starijim, prizna Mallory natmureno. Zatim predstavi Millera: Ovo je potporunik Miller, ameriki graanin. Jo jedan slavni alpinist? upita Louki vedro. Jo jedan tigar s planina, zar ne? Jo se nitko nije uspo uz junu stijenu kao on, ree Mallory izbjegavajui direktan odgovor. Pogleda na sat i obrati se Loukiju: Nai su drugovi u brdima. Potrebna nam je pomo, Louki. Vrlo je hitno. Ti zna koliko je opasno to surauje s nama? Opasno? Louki prezirno odmahne rukom. Nema nikakve opasnosti za Loukija i Panajisa; stare smo mi lisice. Mi smo duhovi mraka i none tame. Zabacio je svoj zaveljaj na ramena. Hajdemo. Ponesimo tu hranu vaim drugovima. Samo as, zadri ga Mallory uhvativi ga za miicu. Potrebna nam je pe i ogrjev a takoer i... Pe! Ogrjev! Louki bijae zapanjen. Kakvi su ti to drugovi? Zar nekakve stare ene? Trebamo zavoje i lijekove, nastavi strpljivo Mallory. Jedan na je teko ranjen. Nismo sigurni, ali mislimo da nee preivjeti. Panajis! zagrmi Louki. Vrati se u selo! Govorio je grki brzo izdajui nareenja. Mallory mu je opisao gdje se nalazilo njihovo sklonite, a Louki je to prenio Panajisu. Tada je zastao i nekoliko se asaka neodluno poigravao s krajevima brka. Pogledao je Malloryja.

23 Jeste li sigurni da moete sami pronai peinu? Bogami, da vam iskreno kaem nisam siguran, ree otvoreno Mallory. Tada ja moram poi s vama. Vidite, namjeravao sam poi s Panajisom u selo. Bojim se da on sam nee biti u stanju da nosi toliki teret. Rekao sam mu da ponese i pokrivae ... Ja u ii s njim, javi se dobrovoljno Miller. Sjetio se svih napora koje je ve poduzeo. Malo kretanja dobro e mi doi. Louki prevede njegovu ponudu Panajisu koji je utio jer nije znao ni rijei engleskoga. Sada je iz njega provalila bujica rijei i Miller ga iznenaeno pogleda. to je to naem prijanu, upita on Malloryja. Izgleda da nije zadovoljan. Kae da mu nije potrebna pomo i da moe ii sam, objasni Mallory. Misli da e ga ti zadrati jer se ne snazali dobro u brdima. Obijesno je mahnuo glavom. Kako bi Prani Miller mogao ikoga zadrati! U pravu si! Louki ja obuze srdba. Ponovo se obratio Panajisu. Zabado je prste u zrak ispred sebe kako bi naglasio vanost svojih rijei. Miller u dvoumici pogleda Malloryja. to to govori, efe? Samo istinu, ree Mallory sveano. Kae da bi mu trebala biti ast to ima priliku da ide sa monsieur Millerom, poznatim amerikim planinarom. Mallory se naceri. Panajis e noas dati sve od sebe kako bi dokazao da jedan Navaronac moe drati korak sa slavnim planinarom. Oh, nadrljao sam, zastenja Miller. I ne zaboravi da na povratku pomogne Panajisu na veim strminama. Sreom, zavijanje snjene meave zaguilo je Millerov odgovor. Vjetar je bivao sve jai. Podizao je guste snjene oblake i bacao ih u lice. Bili su potpuno zaslijepljeni. Teak, mokri snijeg topio se na njima, a voda je prodirala kroz svaku poru i av na odijelima. Bili su mokri, promrzli i na izmaku snaga. Vlaan, ljepljiv snijeg lijepio se za donove i oteavao hod. Posrtali su jedan uz drugoga a noni su ih miii boljeli ve od same teine snijega. O nekoj vidljivosti uope se nije moglo govoriti. Bili su potpuno obavijeni neprobojnim velom sivila i bjeline i inilo im se da hodaju kroz tijesto. Louki je grabio dijagonalno uz brdo sigurnim i samouvjerenim korakom poput ovjeka koji ee vlastitim vrtom. Louki je bio neumoran i spretan poput divokoze. Jezik mu je bio jo marljiviji od nogu. Govorio je bez prekida. Bio je presretan to je ponovo u akciji i bilo mu je posve svejedno o kakvoj se akciji radilo sve dok je bila usmjerena protiv neprijatelja. Ispriao je Malloryju o tri prethodna napada na otok koji su krvavo odbijeni. Nijemci su oekivali napad s mora. Doekali su komandose i patrolne amce s kompletnim naoruanjem i sasjekli ih na komadie. Padobrance je pratila nevjerojatna nesrea; dospjeli su u ruke neprijatelja nakon cijelog "niza nepredvienih sluajnosti. Priao mu je kako

su on i Panajis prilikom oba napada skoro izgubili glave Panajisa su i uhvatili dok je pokuao uspostaviti vezu s padobrancima, ali je uspio ubiti svoje straare i pobjei. Nitko ga nije prepoznao. Rekao mu je sve o poloajima njemakih trupa na otoku, o njihovu kretanju, o blokadama na dvije jedine ceste i napokon ono malo to je znao o samoj utvrdi. Panajis e znati mnogo vie, rekao je Louki. Ve je u dva navrata bio tamo, a jednom je ak proveo no iza zidina. Znao je toan raspored topova, kontrolnih prostorija, baraka, magazina, oficirskih odjeljenja i straarnica. Mallory tiho zvizne. Tolikim podacima nije se nadao. Pred njima je bio jo dugaak put. Morali su izbjei mreu tragaa, dokopati se utvrde i prodrijeti u nju. Ali, kad jednom budu tamo a Panajis je zacijelo znao kako se moe ui... Mallory nesvjesno produi korak i jae se pogrbi na strmini. Tvoj prijatelj Panajis je hrabar ovjek, ree polagano. Reci mi neto vie o njemu, Louki. to da ti kaem? Louki strese snijeg s glave, to ja znam o Panajisu? Da li itko neto o njemu znade? Svi znamo da uvijek ima avolsku sreu, da je luaki hrabar i da bi prije lav legao pored janjeta ili vuk potedio ovce nego Panajis udisao isti zrak s Nijemcima. Ali o njemu samom ne znamo nita. Sve to ja znam, jest da sam zahvalan bogu to nisam Nijemac dok je Panajis iv. On ubija iz zasjede i to noem u lea. Louki se prekrsti. Ruke su mu do lakta ogrezle u krvi. Mallory nehotice zadrhta. Mrana i sumorna Panajisova pojava, njegovo bezizraajno lice i zasjenjene oi poele su ga fascinirati. Sigurno ima neto vie od toga, primijeti on. Napokon, obojica ste rodom s Navaronea... Da, to je istina. Ovo je malen otok. Cijeli ivot proveli ste zajedno ... Ah, ovdje se major prevario! Louki je samoinicijativno unaprijedio Malloryjev in i unato negodovanju i objanjenjima tvrdoglavo ostao pri svom majoru. Ja sam mnogo godina proveo u tuini pomaui monsieru Vlachosu. Monsieur Vlachos, nadometnu ponosno Louki, je vrlo znaajni vladin slubenik. Da, znam, potvrdi Mallory. On je konzul. Upoznao sam ga. Divan ovjek. Upoznali ste ga. Monsieur Vlachosa? Louki je bio presretan, naprosto oduevljen. To je dobro! To je odlino! Kasnije ete mi ispriati sve o tome. On je veliki ovjek. Jesam li vam priao... Razgovarali smo o Panajisu, podsjeti ga blago Mallory. Ah, da, Panajis. Kao to sam ve rekao, dugo sam izbivao s otoka. Kad sam se vratio, Panajisa vie nije bilo. Otac mu je umro, majka se ponovo udala i on je s ouhom i dvije male polusestre otiao na Kretu. Njegova su oca, koji se bavio ribarenjem i ratarstvom, ubili Nijemci nedaleko Kandie. Bilo je to jo na poetku rata. Panajis je preuzeo brigu nad njegovim amcem i pomogao mnogim saveznikim vojnicima da pobjegnu pred neprijateljem. Na kraju su

ga ipak uhvatili i objesili za ruke na seoskom trgu gdje je ivio s obitelji. Izbievali su ga do kosti i ostavili da umre tamo pred svima. Tada su zapalili selo i odveli njegovu obitelj. Razumije, majore? Razumijem, ree Mallory tuno. Ali Panajis ... Trebalo je da umre. Ali tvrd vam je on, tvrd kao vor na staroj maslini. Prijatelji su ga nou oslobodili i sakrili u brdima dok se nije oporavio. Tada se vratio na Navarone sam bog zna kako. Mislim da se prebacivao od otoka do otoka u malom amcu na vesla. Nikad mi nije rekao zato se vratio ini mi se da mu priinjava vei uitak ubijati na rodnom tlu. Ne znam, majore. Jedino znam da hrana, ene, san, sunce i vino nisu nita tom crnom momku. Louki se ponovo prekrsti. On se jedino meni pokorava jer sam bio sluitelj Vlachosove obitelji, no ak ga se i ja bojim. Ubijati, samo ubijati i opet ubijati to je smisao njegova ivota. Louki zastade na trenutak i onjui zrak poput lovakog psa koji traga za nekim nepoznatim mirisom. Tada strese snijeg s cipela i krene ravno uz brdo. Njegov osjeaj za orijentaciju i sigurnost kojom je kroio kroz neprozirnu meavu bili su zadivljujui. Koliko jo moramo ii, Louki? Dvjesta jardi, majore. Ne vie. Louki otpuhne snijeg s velikog crnog brka i opsuje. Nee mi biti ao kad stignemo. Ni meni. Mallory se gotovo s ljubavlju prisjeti hladnog i vlanog tunela meu stijenama. Kad su napustili dolinu, postalo je mnogo hladnije, a vjetar je sve snanije zavijao po vrleti. Sad su se ve morali naprezati iz petnih ila da savladaju njegovu snagu. Odjednom se obojica zaustavie i pogledae jedan drugoga kroz snjenu zavjesu. Oko njih rasprostirala se samo bijela pusto. Vladala je tiina. Nisu znali to je uzrokovalo onaj neobini um. I ti si neto uo, zar ne? proapta Mallory. Bez brige, to sam ja. Mallory poskoi i brzo se okrene zauvi taj duboki glas. U meavi se ukae krupna, snijegom uvijena prilika. Nadglasali bi i krdo slonova svojim koracima. No, snijeg vam je priguio glasove pa nisam bio siguran. Mallory ga znatieljno promatrae. Otkud ti ovdje, Andrea? Drvo, objasni Andrea. Traio sam drvo za vatru. Kad sam prije zalaska sunca bio na Kostosu, snijeg je na trenutak prestao padati i mogao bih se zakleti da sam vidio jednu staru kolibu u dolini. Morala bi biti negdje u blizini. Zato sam krenuo... U pravu si, prekine ga Louki. To je koliba ludog Lerija. Leri je bio pastir. Svi smo ga upozoravali, no Leri je razgovarao samo sa svojim kozama ljude nije sluao. Poginuo je u svojoj kolibi pod snjenom lavinom. Zaista je straan ovaj vjetar, promrmlja Andrea. Stari Leri e nas grijati noas. On naglo utihne jer su ve stigli do udoline pred spiljom. Spretno poput divokoze spusti se niz kratku strminu i dva puta zvizne reskim zvidukom. Napregnuto je iekivao odgovor uljajui se prema ulazu. Tamo ih je svu trojicu doekao Casey Brown. Spustio je puku, podigao platneni zastor i propustio ih unutra.

Uljanica je treperila na ledenom propuhu a njen je dim ispunjavao svaki kutak peine. Svijea se ve gotovo ugasila a fitilj se umorno nakrivio dodirujui kameni pod. Louki odbaci ogrta i pripali na zamiruem plamenu novu svijeu. Obje su lojanice gorjele nekoliko trenutaka istovremeno i Mallory napokon mogae jasno osmotriti Loukija. Bio je to malen, ali vrst ovjek, odjeven u tamnoplavi kaputi s crnim rubovima i raznojobnim arama na prsima. Pojas mu je resila zagasito-crvena tsanta*. Crnomanjasto i nasmijano lice resio je velianstven brk kojim se Louki ponosio kao s barjakom. Bio je to Nasmijani Kavalir glavom i bradom, pravi minijaturni d'Artagnan prekrasno opremljen orujem. Mallory uzdigne pogled na njegove pravilno izrezane, sjajne oi. Ugledavi dva crna, tuna i vjeno umorna oka prestravi se, no u taj as plamen svijee se ugasio a Louki utonuo u ?tamu. * Tsanta ukrasni pojas u grkoj narodnoj nonji Stevens se protegnu u vrei za spavanje. Disao je hripavo i ubrzano. Bio je budan kad su stigli, no odbio je hranu i pie. Okrenuo se i zapao u nemiran i grevit san. inilo se da ga vie nita ne boli. Lo znak, pomisli Mallory, vrlo lo znak. Poelio je da se Miller to prije vrati... Casey Brown saspe nekoliko preostalih mrvica kruha i sapere ih u grlo jednim gutljajem vina, ukoeno ustane, podie platno na ulazu i mrko se zagleda u meavu. Stresao se, spustio platno, podigao radio-stanicu i navukao remenje preko ramena. Zatim je uzeo ue, depnu svjetiljku i platnenu ponjavu. Mallory pogleda na sat; bilo je petnaest do ponoi. Vrijeme za ugovoreni poziv iz Kaira. Jo e jednom pokuati, Casey? Ne bih ni psa poslao napolje po ovakvom vremenu. Ne bih ni ja, ree Brown mrzovoljno. No bolje e biti da pokuam. Nou je prijem bolji. Popet u se na brijeg da izbjegnem onu prokletu planinu. Kad bih to uinio danju, odmah bi me primijetili. U pravu si, Casey. Ti zna najbolje. Mallory ga znatieljno pogleda. to e ti tolika oprema. Moram pokriti radio-stanicu i zavui se pod pokriva s depnom svjetiljkom, objasni Brown. A konopac sam ponio da oznaim put. Ipak bih se elio vratiti ovamo. Odlina ideja , odobri Mallory. Pripazi se gore na brijegu. Ova se udubina gore suava i produbljuje u pravu klisuru. Ne brinite za mene, kapetane, ree odluno Brown. Caseyju Brownu se nee nita dogoditi. U peinu nahrupi gusti oblak, platno zaklopara na vjetru i Brown nestade u tami. Dakle, kad moe Brown... Mallory je ve bio na nogama. Navukao je kapuljau. Tko je za nonu etnju? Andrea i Louki istovremeno skoie na noge, no Mallory odmahne glavom. Jedan je dovoljan. Mislim da netko mora ostati uz ranjenika.

Ali on vrsto spava, promrmlja Andrea. Nee mu se nita dogoditi za tako kratko vrijeme. Brzo emo se vratiti. Nisam mislio to. No ne smijemo nita riskirati. Ako padne u ruke Nijemcima, prisilit e ga da progovori milom ili silom. To ne bi bila njegova krivica, ali progovorio bi, a to se ne smije dogoditi. Bah, Louki pucne prstima. Ne morate se zbog toga brinuti, majore. Nigdje u blizini nema Nijemaca. Dajem vam asnu rije. Mallory oklijevae, a zatim se nasmije. Imate pravo. Postao sam odvie nervozan. Nagnuo se nad Stevensom i blago ga prodrmao. Mladi se pokrenuo, zastenjao i polako otvorio oi. Idemo donijeti ogrjeva, ree Mallory. Vraamo se za nekoliko minuta. Nee biti neprilika, nadam se? Naravno da nee, kapetane, to bi se moglo dogoditi? Ostavite samo kraj mene revolver i ugasite svijeu. Nasmijei se. Svakako me zovnite prije nego uete! Mallory klee i ugasi svijeu. Plamen je treperio jo nekoliko asaka a tada svaki obris i sve ivo utone u neproziran mrak zimske noi. Mallory naglo ustane, odmakne atorsko krilo i izae na snijeg koji se pod naletima vjetra ve stao taloiti na tlu udubljenja. Andrea i Louki pooe za njim. Za desetak minuta su pronali kolibu starog kozara, za pet minuta je Andrea odvalio vrata iz dotrajalih arki i razlomio ih u daske. To je uinio i s drvenom klupom i stolom. Povezali su drvo u svenjeve i teko natovareni krenuli prema sklonitu. S Kostosa je puhao otar vjetar, mrznuo im lica i obasipao ih ledenom susnjeicom. Odlanulo im je kad su stigli u udubinu i malaksali iza kamenog zida koji ih je titio od vihora. Na ulazu u peinu Mallory tiho zovne. Iznutra nije bilo odgovora. Ponovo se oglasio, napeto oslukujui, no sekunde su prolazile u tiini. Okrenuo se i dobacio Andreu i Loukiju kratak pogled. Oprezno je odloio sveanj drva u snijeg, izvukao kolt i svjetiljku, odmaknuo zastor istovremeno upalivi svjetlo i otkoivi revolver. Trak svjetlosti je obasjao tlo na ulazu, produio dalje otkrivi najudaljeniji ugao sklonita, vratio se ponovo na sredinu i umirio kao da je netko uklijetio lampu vrstom polugom. Na podu je leala samo zguvana vrea za spavanje. Andy Stevens je nestao. Deveto poglavlje UTORAK NOU 00,1502,00 Dakle, nisam imao pravo, promrmlja Andrea. Bio je budan. Oigledno, potvrdi Mallory smrknuto. Mene je takoer prevario uo je sve to sam rekao. Usne mu se zgrie. Sad zna zato nam je toliko stalo do njega. Sad zna da je bio u pravu kad je govorio o mlinskom kamenu. Ne bih elio biti na njegovu mjestu. Andrea kimne. Nije teko pogoditi zato je otiao. Mallory brzo pogleda na sat i izjuri iz peine.

Dvadeset minuta otiao je najvie prije dvadeset minuta. Moda neto manje jer se htio uvjeriti da smo odmakli. Nije uspio daleko otii, jer ne moe hodati. Najvie pedeset jardi. Nai emo ga za etiri minute. Upalite depne lampe i skinite zatitne kapuljae nitko nas nee primijetiti u ovom prokletom nevremenu. Krenite uzbrdo ja u pretraiti klanac. Uzbrdo? Louki ga uhvati za ruku i zbunjeno zausti: Ali njegova noga... Uzbrdo, rekoh, prekine ga nestrpljivo Mallory. Stevens nije glup, a i hrabriji je no oekujete. Sigurno je zakljuio da emo pomisliti kako je otiao lakim putem. Mallory zastade na asak i nastavi ozbiljnim glasom: Kad ovjek na samrti izie u ovakvo nevrijeme, nee nita uiniti na laki nain. Hajdemo! Pronali su ga tono za tri minute. Zacijfelo je oekivao da Mallory nee nasjesti na trik ili ih je uo dok su posrtali uzbrdicom, jer se uspio sakriti iza jednog snjenog nanosa na strmoj litici klanca. Bilo je to gotovo savreno skrovite, ali ga je noga izdala; u prodornom traku svjetla Andrea je otrim okom primijetio tanki trag krvi na snijegu. Kad su ga izvukli iz snijega, ve je bio u nesvjestici. Savladala ga je hladnoa, iscrpljenost i bol u nozi. Vrativi se u peinu, Mallory mu je pokuao usuti u grlo nekoliko gutljaja ouzoa jake otoke rakije koja presijee dah. Bojao se nee li mu to nakoditi. Nije se tono mogao sjetiti da li to vrijedi samo u sluaju oka. Ipak, i to je bilo bolje nego nita. Stevens se zagrcnuo i iskaljao dobar dio tekuine, no neto je ipak ostalo u njemu. S Andreovom pomoi, Mallory je pritegnuo olabavljene daice na nozi, obrisao krv s rane i pokrio ranjenika s ono malo suhih gunjeva to ih je naao u sklonitu. Tada se umorno zavalio na pod i izvadio nepromoivu kutiju s cigaretama. Do povratka Pranog Millera vie se nije dalo uiniti nita. Bio je gotovo siguran da ni Prani nee moi nita uiniti za Stevensa. Njemu vie nitko nije mogao pomoi. Louki je ve upalio vatru kraj izlaza iz peine. Staro, suho drvo gorjelo je jarkim, pucketavim plamenom bez imalo dima. Gotovo istog trena peinom se stala iriti toplina i tri ovjeka se eljno pribliie vatri. S nekoliko mjesta na stropu procurio je tanak mlaz vode od otopljenog snijega. Na tlu se stvorila kaljua, no Andrea i Mallory nisu marili za tu sitnicu jer su napokon, poslije punih trideset sati, sjedili uz toplu vatru. Mallory osjeti kako mu toplina proima umorno tijelo. Oni kapci postadoe teki i dremljivi. Naslonio se leima na stijenu i puio jo uvijek istu cigaretu polako zapadajui u san, kad u peinu ue Brown, praen snanim zamahom vjetra i hladnog snijega. Umorno j<e spustio radio-stanicu na zemlju. Ugledavi vatru s njegova lica odmah nestade potitenosti i umora. Zacijelo se napatio uei nepomino vie od pola sata na strmoj padini brijega, pomisli Mallory. Pomodrio i drhtei od zime, on utke klee kraj vatre, zapali cigaretu i zamiljeno se zagleda u plamen, ne marei za oblake pare, koji su ga istog trena obavili, kao ni za otar zadah njegove promoene odjee. inilo se da je potpuno klonuo duhom. Mallory dohvati bocu, nalije u au ugrijanog otokog vina zainjenog groicama i prui je Brownu. Iskapi to, ree mu. Tako ga nee ni osjetiti. Cipelom gurne radiostanicu i ponovo pogleda Browna. Ni ovog puta sree, a?

Oh, dobio sam vezu, bez brige, Brown se namrti otpivi gutljaj ljepljivoslatkastog vina. Prijem je bio odlian i ovdje i u Kairu. Dobio si vezu! Mallory se hitro odmakne od zida i nagne naprijed. I jesu li bili zadovoljni to ponovo uju svoje zalutale ljubimce? Ne znam, nisu rekli. im sam dobio vezu, poruili su mi da zaveem, to jest da nita ne govorim. Brown je zamiljeno kopkao po eravici cipelom iz koje se puilo. Netko im je dojavio da je u posljednjih etrnaest dana na otok Stigla velika poiljka ureaja za prislukivanje. Mallory opsuje. Stanice za prislukivanje! Vrlo zgodno, nema to! Sjetio se usamljenikog, nomadskog ivota to ga je s Andreom proveo na Kreti, radei upravo na takvim stanicama za prislukivanje. Dovraga, Casey, na ovako malenom otoku mogu nas pronai i zatvorenih oiju. Bogami mogu, kapetane, tmurno potvrdi Brown. Zna li neto o tim stanicama, Louki? upita Mallory. Ne znam nita, majore. Louki slijee ramenima. Bojim se da uope ne znam o emu to govorite. Kako bilo da bilo sada je ionako prekasno. Ima li jo dobrih vijesti, Casey? To je otprilike sve, kapetane. Naredili su mi da prestanem emitirati. Smijem upotrebljavati jedino ifrirane kratice da, ne, ponovite, i slino. Kontinuirano emitiranje dozvoljeno samo u sluaju nude ili u sluaju da smo ve otkriveni. Na primjer iz onih jezovitih zatvorskih elija u Navaroneu, promrmlja Mallory. Oh, mamice, pogiboh s cipelama na nogama. Kapetane, moram primijetiti da to uore nije smijeno, ree mrzovoljno Brown. Desantne jedinice, sastavljene uglavnom od borbenih i torpednih amaca, isplovile su jutros oko etiri sata iz Pireja. U Kairu oekuju da e se jo noas usidriti negdje u Cikladima. Oni u Kairu nevjerojatno su dosjetljivi. Ta gdje bi se drugdje mogli usidriti? Mallory pripali novu cigaretu i mrko se zagleda u vatru. Ipak, dobro je znati da su krenuli. Je li to sve, Casey? Brown utke potvrdi. Dobro, dakle. Hvala ti to si iziao. Sad se odmori i odspavaj dok ima mogunosti... Louki smatra da bi trebali da se spustimo u selo prije zore i sakrijemo prgko dana. Kae da je pripremio za nas neki naputeni bunar. Sutra uveer morali bismo krenuti prema gradu. Oh, boe! protenja Brown. Noas mokra peina, sutra naputeni bunar sigurno pun vode. Gdje emo odsjesti u Navaroneu, kapetane. U grobnici na mjesnom groblju? Ako se stvari nastave ovako, bit e to potpuno logino mjesto za sve nas, odgovori suho Mallory. Nadajmo se najboljem. Krenut emo odavde prije pet. Brown se spusti na zemlju do Stevensa a Mallory skrene pogled na

Loukija. Sitni otoanin je sjedio na sanduku s druge strane vatre. Povremeno bi razgrtao eravicu i okrenuo kamen koji je zamotavao u ponjavu i grijao njime Stevensove ozeble noge. Nakon nekog vremena osjeti da ga Mallory paljivo promatra i podie pogled. Izgleda da ste zabrinuti, majore, ree razdraeno. ini vam se da nije sve u redu. Ne svia vam se moj plan, zar ne? A ja sam mislio da smo se dogovorili... Ne brinem ja zbog tvog plana, ree Mallory iskreno. Briga me ak i za tebe. Radi se o sanduku na kojem sjedi. U njemu ima dovoljno eksploziva da podigne u zrak cijelu krstaricu a svega je tri stope daleko od vatre. To ba i nije zdravo, Louki. Louki se nelagodno promekolji i uhvati okrajak svog brka. A ja sam uo da T.N.T. gori na vatri kao obina suha borovina. To je istina, potvrdi Mallory. Moe ga i savijati, lomiti, rezati, skakati po njemu, udarati ga ekiem a da ti se ba nita ne dogodi. Ali, ako se ovlai na vrelom i zaguljivom zraku, otopina se kristalizira. Tada bolje da niste u blizini. U ovoj je rupetini ionako postalo odvie vrue i zaguljivo. Izbacite ga odmah van! Louki skoi na noge i povue se duboko u peinu. Izbacite ga van! Zastao je. Ili mu moda i snijeg smeta... Moe ga mirne due ostaviti u slanoj vodi deset godina bez ikakvih posljedica, pouavae ga Mallory. Ali u sanduku ima nekih upaljaa koji bi se mogli otetiti da ne spominjem onu kutiju s detonatorima tamo kraj Andrea. Odnijet emo sve van i pokriti kabanicom. Bah! Louki ima bolju ideju! Grk je ve oblaio kaput. Koliba starog Lerija. To je pravo mjesto! Moemo uzeti eksploziv kad god zaelimo a, ako budemo prisiljeni da brzo pobjegnemo odavde, neemo morati brinuti o njemu. Mallory nije ni stigao prosvjedovati. Louki tekom mukom podie sanduk na kojem je sjedio i zatetura prema izlazu. Tek to je preao tri koraka, Andrea ga sustie i uze sanduk pod miku. Ako mi dozvolite ... Ne, ne! Louki bijae povrijeen. Mogu ja i sam. Nije to nita. Znam, znam, pomirljivo e Andrea. Ali se ti eksplozivi moraju nositi na poseban nain. Ja sam se ve izvjebao, objasnio je. A, tako? Nisam to znao. Naravno, sigurno je tako kako ti kae. Spasivi ast, Louki zahvalno popusti, podie manju kutiju i izie za Andreom u no. Mallory pogleda na sat. Bilo je tono jedan. Panajis i Miller bi se morali uskoro vratiti, zakljui on. Vjetar vie nije bio tako jak, a snijeg je gotovo sasvim prestao. To e im olakati povratak, ali e za sobom ostaviti uoljive tragove. Opasni su bili ti tragovi, ali ne i fatalni. Jo prije zore svi e se spustiti u dolinu. Tamo nee biti snijega, pa ak i ako ga bude mjestimice, moi e hodati potokom koji je vijugao dolinom i tako zametnuti trag. Vatra je jenjavala i u kosti im se ponovo stala zavlaiti studen. Mallory drhtae u mokroj odjei. Bacio je nekoliko dasaka na vatru i promatrao kako

plamen obasjava peinu jarkom svjetlou. Brown se zgrio na atorskom krilu i ve tvrdo spavao. Stevens je nepomino leao okrenut leima, diui brzo i isprekidano. Koliko li e jo ivjeti? Miller je rekao da mladi umire, ali je to umiranje bilo veoma neodreen pojam. Kad teko ranjen ovjek na samrti odlui da ne umre, postaje najvre i naj izdrljivi je bie na svijetu. Mallory je to ve doivio. No, Stevens moda nije elio ivjeti. ivjeti, nadivjeti te uasne rane na taj nain iskazao bi se i pred sobom i pred drugima, a bio je jo dovoljno mlad i dovoljno osjetljiv da mu to ovako ispaenom i ranjenom postane najvanija stvar na svijetu. S druge strane, znao je koliko je nakodio svojim drugovima uo je Malloryja kako o tome govori. Znao je, takoer, da Malloryja ne brine toliko njegovo ozdravljenje koliko mogunost da ga uhvate Nijemci i prisile da progovori i to je uo od svog kapetana. Napokon, znao je da je iznevjerio prijatelje. Bilo je veoma teko, gotovo nemogue predvidjeti koji e od ovih osjeaja prevagnuti. Mallory kimne glavom, uzdahne, pripali novu cigaretu i primalcne se vatri. Andrea i Louki vratili su se nakon nepunih pet minuta, a Miller i Panajis im bijahu gotovo za petama, uli su Millera kako se uspinje za njima. Sklizao se, posrtao, padao i neprekidno psovao pod tekim i nespretnim teretom. Naprosto je pao na ulazu u peinu i umorno se dovukao do vatre. Izgledao je zaista vrlo iscrpljeno. Mallory ga suosjeajno promatrae. No, Prani, kako je bilo? Nadam se da te Panajis nije odvie zadravao. Miller se pretvarao da ga ne uje. Zagledao se s nevjericom u vatru i irom otvorio usta, polako shvaajui u to zuri. to mu gromova! Gledaj ti ovo! opsova s gorinom. Ja tu provedem pola noi verui se po ovim prokletim klisurama natovaren peicom i tolikim benzinom da bi i slona mogao u njemu okupati. A na kraju naem ovo. Duboko je uzdahnuo da im kae to je to naao, ali umjesto toga utone u ogorenu utnju. ovjek u tvojim godinama trebalo bi da pripazi na krvni tlak, posavjetuje ga Mallory. Kako je bilo s ostalim? Dobro, ini mi se. Miller je u ruci drao vr ouzoa i glas mu postade vedriji. Donijeli smo posteljinu, lijekove ... Dajte mi posteljinu. Pokrit u naeg mladog prijatelja, prekide ga Andrea. A hranu? upita Mallory. Aha, nabavili smo i klopu, itavo brdo. Ovaj Panajis je arobnjak. Kruh, vino, kozji sir, kobasice s enjakom, riu svata. Riu? Sad je na Malloryju bio red da se iuava. Ali, Prani, nje nema na otocima u ovo ratno doba. Za Panajisa ima. Miller se odlino zabavljao. Dobio ju je iz kuhinje njemakog komandanta. Tip se zove Skoda. Iz kuhinje njemakog komandanta ali se! Sefe, tako mi svega, to je istina. Miller jednim gutljajem iskapi pola vra i zadovoljno uzdahne. Stari Miller stoji na stranjim vratima a koljena mu se

tresu kao kastanjete premile Karmen. Bio sam spreman da klisnem u bilo kojem smjeru, kad ovaj momak mrtav hladan provali u kuhinju. U Americi bi stekao golem imetak kao provalnik. Vratio se za desetak minuta i dovukao sa sobom onaj prokleti koveg. Miller ga nemarno pokae rukom. Ne samo to mu je oistio smonicu ve je uzeo i komandantov koveg da bi imao u emu nositi stvari. Kaem vam, s tim Panajisom ovjek dobije lupanje srca. Ali to je bilo sa straom? Vjerojatno su imali slobodan dan, efe. Stari Panajis je kao riba nita ne govori a, ako i kae neto, ja ga ne razumijem. Ako mene pitate, ja mislim da nas sada ve svi trae. Putem niste sreli ni ive due, veli? Mallory mu napuni vr vinom. Dobro si to izveo, Prani? Nisam ja nego Panajis. Ja sam samo iao za njim kao pas. Istina, naili smo na nekoliko Panajisovih prijatelja on ih je sam potraio, vjerojatno su mu saopili neto vano. Nakon toga je stao uzbueno poskakivati i mahati rukama. Htio mi je objasniti o emu se radi Miller tuno slee ramenima. Na alost, ini se da ne radimo na istim f rekvenci j ama. Mallory pogleda u suprotni ugao peine, gdje su jedan uz drugog sjedili Louki i Panajis. Prvi je sluao a drugi brzo govorio tihim glasom, iroko razmahujui pri tom rukama. Jo uvijek je uzbuen zbog neeg, ree Mallory zamiljeno. to se dogodilo, Louki? Svata se dogodilo, majore. Louki je nervozno cupkao vrh svog brka. Morat emo uskoro otii Panajis bi htio da odmah odemo, uo je da e Nijemci noas pretraivati svaku kuu u selu. Poet e oko etiri sata. Izgleda da to nije uobiajeni pregled? upita Mallory. Ne, to se nije dogodilo ve mjesecima. Vjerojatno su zakljuili da ste izbjegli njihovim patrolama i da se krijete negdje u selu. Louki se nasmije. Ako mene pitate, oni ni sami ne znaju to da misle. Naravno, vama se nee nita dogoditi. Neete biti tamo, a sve kad biste i bili, oni vas ne bi pronali. Ipak, najbolje e biti da doete u Margaritu nakon pretresa. Meutim, Panajisa i mene ne smiju nai izvan postelja. To bi nas upropastilo. Naravno, naravno. Neemo riskirati. No imate jo dovoljno vremena. Krenut ete za jedan sat. Ali najprije da ujemo sve o utvrdi. Zavukao je ruku u dep na koulji i izvadio kartu koju je nacrtao Eugene Vlachos. Okrenuo se Panajisu i rekao tenim grkim jezikom: Doi ovamo, Panajis. uo sam da poznaje utvrdu kao svoj vlastiti dep. I ja ve znam mnogo, ali htio bih da mi ti kae jo vie o poloaju, o topovima, skladitima, transformatorima, barakama, straarnicama, o smjenama strae, o izlazima, alarmnim ureajima, ak i o tome gdje su kutovi dovoljno tamni i duboki, a gdje nisu reci mi sve to zna, svaku i najmanju sitnicu ma kako nevana i beznaajna ti se inila. Ako se neka vrata otvaraju prema van umjesto prema unutra, mora mi rei: to bi moglo spasiti hiljadu ivota. A kako major namjerava prodrijeti unutra? upita Louki.

Jo ne znam. Ne mogu odluiti prije nego vidim utvrdu. Mallory osjeti Andreov otar pogled. Jo su se na torpednom amcu dogovorili kako e ui u utvrdu, ali o tom kljunom trenutku ovisilo je sve, uspjeh cijele operacije, i bilo je bolje da za njega zna to manje ljudi. Gotovo punih pola sata su Mallory i tri Grka na svjetlosti plamena prouavali kartu. Mallory je marljivo provjeravao ono to je ve znao i brzo zapisivao sve nove podatke koje je dobio od Panajisa. A tih je bilo zaista mnogo. inilo se gotovo nemoguim da ovjek toliko upamti za vrijeme dva kratka boravka u tvravi a bio je tamo za mrkle noi. Imao je doista nevjerojatnu mo zapaanja. Zacijelo je mrnja prema Nijemcima utisnula sve te pojedinosti u njegovo gotovo fotografsko pamenje, pomisli Mallory. Svaki trenutak ispunjavao ga je sada novom nadom. Casey Brown se ponovo probudio. Premda je bio umoran, amor glasova je prekinuo njegov nemirni san. Primakao se Andyju Stevensu koji je, pridignut i naslonjen na zid, buncao u polusnu, budei se s vremena na vrijeme ili dolazei k svijesti. Brown uvidje da sad ne moe nita uiniti za njega. Miller mu je istio i previjao rane a Andrea marljivo pomagao on je ovdje bio suvian. Dogegao se do izlaza iz peine, osluhnuo nerazumljiv razgovor etvorke oko vatre i iziao napolje da udahne svje noni zrak. U peini je bilo sedam ljudi, vatra je neprestano gorjela i zbog nedostatka ventilacije postalo je vrue i zaguljivo. Vratio se za tridesetak sekundi i paljivo navukao zastor za sobom. Tiho! proaptao je, pokazavi prema izlazu. Dolje se na nizbrdici neto mie. Dva puta sam uo neto, kapetane. Panajis prigueno opsuje i skoi na noge poput divlje make. Dugaak no s dvostrukom otricom zlokobno zasvjetluca u njegovoj ruci, a on se hitro iskrade iz peine prije no to je itko stigao prozboriti rije. Andrea krene za njim, ali Mallory isprui ruku. Ostani ovdje, Andrea. Na prijatelj Panajis se malo prenaglio, ree tiho. Moda nije nita, a moda je opet neki njihov manevar... Oh, prokletstvo! Stevens je upravo poeo glasno buncati. Sad e progovoriti. Zar ne moete nita uiniti... Andrea se ve nagnuo nad bolesnog mladia, uhvatio ga za ruku, a drugom mu blago trljao elo i,kosu. Stevens u poetku nije obraao panju. Nastavio je cuncati sklapajui nevane i nerazumljive reenice. Postepeno je hipnotizirajue trljanje i blago tetoenje ipak poelo djelovati. Buncanje prestade i Stevens se potpuno umiri. Odjednom otvori oi i sabrano pogleda gorostasa nad svojom glavom. to je, Andrea? Zato si... S! Mallory podie ruku. ini mi se da ujem nekog... To je Panajis, kapetane, ree Brown koji je virio kroz prorez na zastoru. Upravo je stigao. as kasnije Panajis ue u peinu i une kraj vatre. Bio je ogoren i razoaran.

Tamo nema nikog, izvijesti. Ugledao sam dolje neije koze, ali to je bilo sve. Mallory prevede ostalima. Meni nije bilo nalik na koze, zagriljivo e Brown. Bio je to sasvim drugaiji zvuk. Provjerit u, javi se dobrovoljno Andrea. Premda mislim da se Panajis ne bi lako zabunio. Mallory ga nije stigao zaustaviti jer je iziao hitro i neujno poput Panajisa. Vratio se za tri minute, odmahujui glavom. Panajis je u pravu. Nema nikog. Nisam vidio ak ni koze. Dakle, nita opasno, Casey, ree Mallory. Ipak, ne svia mi se ta guva. Snijeg je prestao, vjetar utihnuo, a dolina je vjerojatno preplavljena njemakim patrolama vrijeme je, ini mi se, da vas dvojica odete odavde. I za ime svijeta, uvajte se. Ako vas itko pokua zaustaviti, pucajte i ubijte ga. Ionako e to nama pripisati. Pucajte i ubijte! Louki se suho nasmije. Nepotreban savjet, majore. Mrani Panajis nikad i ne puca drugaije. Dobro. Idite sada. ao mi je to ste se upleli u ovu kau ali sad, kad je ve kasno, hvala vam na svemu to ste uinili. Vidjet emo se u est i po. Sest i po, ponovi Louki. U masliniku kraj potoka s june strane sela. ekat emo vas tamo. Ubrzo su napustili peinu i nestali u mraku. Unutra je nastupila tiina; ulo se samo pucketanje eravice. Brown je iziao na strau, a Stevens je zapao u nemiran i bolan san. Miller je neko vrijeme sjedio uz njega, a onda se primae Malloryju. U desnici je drao zguvanu hrpu krvavih zavoja. Isprui ih prema njemu. Pomiriite ovo, efe, zamoli ga tiho. to kaete? Mallory se nae naprijed i odmah ustukne, nakrivivi gadljivo lice. to mu gromova, Prani! To je uasno! Zastade, potpuno siguran u odgovor na pitanje koje e postaviti. to je to zaboga? Gangrena. Miller umorno sjedne do njega i baci zavoje u vatru. Glas mu je odjednom zvuao iscrpljeno i poraeno. Otrovanje koje se iri kao umski poar a ionako bi ubrzo podlegao. Samo gubim vrijeme oko njega. Deseto poglavlje UTORAK NOU 04,0006,00 Nijemci su ih zarobili neto poslije etiri sata ujutro dok su jo svi spavali. Iscrpljeni i potpuno omamljeni snom, nisu imali nikakve mogunosti ni nade da prue otpor. Napad je bio nepogreivo zamiljen i izveden, a iznenaenje potpuno. Andrea se prvi probudio. Neki nepoznati zvuk dopro je u onaj dio njegove svijesti koji nikad nije spavao. Okrenuo se i hitro skoio na noge, posegnuvi neujno za otkoenim i napunjenim mauzerom. No jarki trak snane depne lampe, to je presjekao nonu tamu, zaslijepio ga je i zaustavio pokret njegove ruke jo prije no to je do njega dospio glas ovjeka koji je drao svjetiljku.

Da se nitko nije maknuo! Besprijekoran engleski s jedva primjetnim stranim naglaskom, a glas leden i prijetei. Jedan pokret i svi ste mrtvi! Upalila se jo jedna svjetiljka, zatim jo jedna i peina se ispuni svjetlom. Potpuno razbuen i nepokretan, Mallory je s naporom zurio u bljetavo svjetlo, iza kojeg su se jedva nazirali mutni obrisi vojnika s uperenim automatima. Ruke iznad glave i leima prema zidu! Sigurnost i potpuno vladanje situacijom natjerali su ih da odmah posluaju nareenje. Dobro ih pogledajte, narednice. Sad je glas postao gotovo bezbrian, no svjetiljke i puane cijevi nisu se pomakle ni za milimetar. Kamena licrf, nisu ak ni okom trepnuli. To su opasni ljudi, narednice. Englezi dobro odabiru ubojice. Mallory osjeti val ogorenja zbog poraza, ak je i u grlu osjeao okus gorine. Dopustio je svojim mislima da na jedan bolan trenutak odlutaju u budunost, ali gotovo istog asa prestade misliti o onom to e se neminovno dogoditi. Svaka akcija, svaka misao, svaki pokret moraju biti usredotoeni na sadanjost. Nade je sad nestalo, ali ne zauvijek. Dok je Andrea iv, uvijek postoji nada. Pitao se da li ih je Casey Brown vidio ili uo gdje dolaze i to se dogodilo s njim. Zaustio je da ih upita, ali se u posljednji as suzdri. Moda je jo uvijek na slobodi. Kako ste nas pronali? upita tiho. Samo budale loe vatru borovinom, prezirno ree njihov voa. Proveli smo na Kostosu itav dan i no. I mrtvac bi namirisao tu vatru. Na Kostosu? upita Miller s nevjericom. Kako ste mogli... Dosta! Oficir se obrati na njemakom nekom iza sebe: Skini taj zastor; drite ih na nianu s obje strane. Ponovno je pogledao u peinu i gotovo neprimjetno trznuo svjetiljkom. Hej, vas trojica. Napolje! I ne pravite gluposti. Vjerujte, moji ljudi jedva ekaju na neki izgovor da vas pobiju kao pse; ubojice i ne zasluuju drugo! Njegov glas, ispunjen mrnjom, djelovao je potpuno uvjerljivo. Polako, s rukama iznad glave, tri se mukarca podigoe na noge. Mallory je tek zakoraknuo kad ga poput bia otar glas njemakog oficira zaustavi na mjestu. Stoj! Osvijetlio je onesvijetenog Stevensa i naglo se okrenuo prema Andreu. Ti! Reci, tko je ovo!? Ne morate se njega bojati, tiho uskoi Mallory. On je na, ali je teko ranjen. Ve umire. Vidjet emo, ree strogo oficir. Povucite se do zida! Priekao je da trojka preskoi Stevensa i nasloni se na zid. Zatim odloi automat i izvue pitolj, klee na zemlju i stade se polako primicati Andyju, s lampom u jednoj a revolverom ?u drugoj ruci. Naravno, pri tom je bio dobrano ispod linije vatre dvojice vojnika koji su ga u stopu pratili. Malloryju zastade dah dok je promatrao taj neumoljivi i hladni profesionalizam. Oficir naglo isprui ruku s revolverom i strgne pokriva s mladia. Ranjenikovo tijelo proe strahovit drhtaj, on v zabaci glavu i bolno zajaukne. Nijemac se hitro nae nad njim. Imao je otre i pravilne crte lica i crnu kosu

koja se sjajila na svjetlosti lampe izvirujui ispod ljema. Kratki pogled na Stevensovo bolom unakaeno lice, na njegovo iscrpljeno tijelo, na slomljenu nogu, kratki i nelagodni trzaj nosnica nad smradom gangrene i oficir ponovo skoi na noge, blago pokrivajui ranjenika njegovim pokrivaem. Govorite istinu, ree tiho. Mi nismo barbari. Neu se svaati s ovjekom na samrti. Ostavite ga ovdje. Polako se povue prema izlazu hodajui natrake. Ostali napolje! Mallory primijeti da je snijeg sasvim prestao padati. Na vedrom nebu ukazae se zvijezde. I vjetar se stiao; postalo je znatno toplije. Mallory je znao da e se snijeg rastopiti do podneva. Pogledao je nemarno i nezainteresirano oko sebe. Caseyju Brownu nigdje ni traga. U njemu se rodila nova nada. Browna su za ovaj zadatak preporuili najvii vojni strunjaci. Dva reda odlikovanja, koja nikad nije nosio, dovoljno su govorili o njegovim odlikama bio je nadaleko poznat kao prvorazredni gerilac, a uza se jfe imao i puku. Ako se nalazi negdje u blizini... Nijemac kao da je pogodio njegove nade. Potrudio se da ih odmah razbije u paramparad. Pita se moda gdje ti je straar? upitao je podrugljivo. Ne boj se, Engleziu, nije daleko odavde. Spava na straarskom mjestu. Bojim se da je tvrdo zaspao. Ubili ste ga? Mallory je stezao pesnice dok ga nisu zaboljele. Nijemac ravnoduno slijee ramenima. Ne bih znao rei. Sve je bilo odvie lagano. Jedan od mojih ljudi legao je u klancu i stao stenjati. Vrhunska gluma zamalo je i mene prevario. Va straar je kao prava budala poao da izvidi o emu se radi. Drugi ga je doekao i zviznuo kundakom po glavi. Bio je to odlian udarac, uvjeravam vas... Mallory polako opusti ake i zagleda se mrzovoljno u klanac. Naravno, Casey bi nasjeo na taj trik morao je nasjesti nakon svega to se dogodilo protekle .noi. Zato bi iz sebe pravio budalu, podiui uzbunu dva puta za redom. Zacijelo je elio najprije sam provjeriti o emu se radi. Odjednom Malloryju pade na pamet da je Casey Brown moda zaista uo neto kad ih je prvi puta upozorio na opasnost. Meutim, ubrzo odbaci tu misao. Panajis nije izgledao & kao ovjek koji bi olako pogrijeio, a Andrea nikad nije grijeio. Mallory se ponovo obrati oficiru. No, kamo emo sada? U Margaritu i to ubrzo. Ali jo me neto zanima. Nijemac njegova rasta stajae nabusito pred njim. Spustio je malo pitolj i ugasio lampu koja mu je visjela o desnoj ruci. Jedna sitnica, malenkost, Engleziu. Gdje je eksploziv? procijedio je. Eksploziv? Mallory zaueno namrti obrve. Kakav ?eksploziv? upita zabezeknuto, zatim posrne i srui se na snijeg pod snanim udarcem svjetiljke koja ga je pogodila posred lica. Omamljeno je stresao glavom i ponovo se uspentrao u stojei poloaj. Eksploziv. Ruka sa svjetiljkom bila je spremna na novi udarac, premda

je glas zvuao umiljato i blago. Pitao sam gdje je eksploziv? Nemam pojma o emu to govorite. Mallory ispljune slomljeni zub i otare krv s usana. Zar se Nijemci tako odnose prema svojim zarobljenicima? upita prezrivo. Zavei! Ponovo je sijevnula drka depne lampe. Mallory je oekivao udarac i ublaio ga pokretom tijela. Lampa ga je ipak dohvatila po jagodici odmah ispod sljepooice. Jaki bol ga oamuti. Prolo je dosta vremena dok se polako podigao sa snijega. Cijeli obraz mu je gorio, a pred oima mu je titralo stotinu iglica. Mi poteno ratujemo! Oficir je uzbueno disao jedva suspreui bijes. Mi se borimo po enevskoj konvenciji. Ali to vrijedi za vojnike a ne za pijuneubojice... Mi nismo pijuni! prekine ga Mallory. inilo mu se da e mu glava pui. Gdje su onda vae uniforme? upita oficir. pijuni, kaem hladnokrvne ubojice koje udaraju s lea i reu ljudima vratove! Glas mu je drhtao od srdbe. Mallory bijae u nedoumici taj gnjev nije bio laan. Reemo vratove? Zapanjeno je odmahnuo glavom. 0 emu vi to, do vraga, govorite? A moj posilni? Bezopasni kurir, jo djeak nije ak ni bio naoruan. Nali smo ga prije nepun sat vremena. Ah, samo uludo troim rijei! Umuknuo je i zagledao se niz klanac odakle su dolazila dva vojnika. MalIory je nepomino stajao proklinjajui zlu sreu koja je navela Nijemevog posilnog pod Panajisov no jer to je zacijelo uinio Panajis. Zatim se okrenuo da vidi to je to privuklo oficirevu panju. Mutilo mu se pred oima, no ipak je ugledao pogrbljenu priliku kako se uspinje uz brijeg dok je iza nje koraao njemaki vojnik i grubo je podbadao bajunetom. Mallory odahne s olakanjem. Lijeva strana Brownova lica bila je oblivena krvlju koja je curila iz rane na glavi, no to se ostalog tie Casey bijae nepovrijeen. Dobro! A sad svi sjednite u snijeg! On mahne nekolicini svojih vojnika. Poveite im ruke! Sad ete nas vjerojatno postrijeljati? upita tiho Mallory. Odjednom mu je postalo neobino vano da to sazna. Nije im preostalo nita osim smrti, no mogli bi poginuti na nogama, borei se. Ako ih ne namjeravaju pobiti odmah, mogli bi u nekoj drugoj prilici pruiti dostojanstveniji otpor. Na alost, jo ne. Moj komandant u Margariti, Hauptmann Skoda elio bi vas vidjeti, a zatim i Herr komandant u Navaroneu zapovjednik cijelog otoka. Moda bi za vas bolje bilo da vas odmah ubijemo. Nijemac se cinino nasmije. Ovo je samo odgaanje, Englezi. Bit ete puni olova prije zalaska sunca. Ovdje, na Navaroneu obraunavamo sa pijunima po kratkom postupku. Ali, gospodine! Kapetane! Andrea zakorakne naprijed podigavi moleivo ruke. Zaustavile su ga dvije puane cijevi zarivi mu se pod rebra. Ne kapetan, ve natporunik, ispravi ga oficir. Oberleutnant Turzig, na

vaoj slubi. to bi htio, debeljko? upita on prezrivo. pijuni! Rekli ste pijuni! Ja nisam pijun! ustro je progovorio kao da sve eli rei u jednom dahu. Tako mi boga, ja nisam pijun! Ja ne pripadam njima. Oi mu bijahu izbuljene, a usne mu se nijemo pomicahu izmeu grevito izgovorenih reenica. Ja sam obian Grk, siromani Grk. Prisilili su me da poem s njima kao prevodilac. Kunem vam se, gospodine Turzig. Kunem se! Ti prljava, izdajnika svinjo! zarei bijesno Miller. Ve idueg asa bolno je zajeao jer ga je Nijemac udario kundakom u lea iznad bubrega. Posrnuo je i pao na koljena. Dok je padao, shvatio je da se Andrea samo pretvara i da e cijela igra propasti ako Mallory progovori nekoliko rijei na grkom jeziku. Okrenuo se na bok i nemono zamahnuo akom nadajui se da e izraz bola na njegovu licu Nijemci smatrati srdbom. Ti prevrtljivi digiu! Prokleta svinjo. Dopast e ti meni aka... uo se uplji, odvratan udarac i Miller utonu u snijeg; teka planinarska cipela pogodila ga je tono iza uha. Mallory ne ree nita. Nije Millera ak ni pogledao. Nemono je stisnuo ake i usne i mirno promatrao Andrea kroz napola zatvorene kapke. Znao je da ga njemaki podoficir promatra i da svim silama mora pomoi Andreu, premda jo nije bio siguran to ovaj smjera. No, on e ga podrati pa ma to se zbilo. Tako dakle! promrmlja zamiljeno Turzig. takori naputaju brod, a? Malloryju se uini da u njegovu glasu ima sumnje i oklijevanja. Ali Turzig ba nije bio naivan. Debeli, to ti nita ne znai. Spetljao si se s ovim ubojicama. Kako ono kau Englezi. Zakuhao si kau; sad je mora i pojesti. Odmjerio je Andreovo krupno tijelo bez trunke saaljenja. Za tebe emo morati pojaati vjeala. Ne, ne, ne! brzo je uskoio Andrea obuzet panikom. Govorim vam istinu! Ja nisam jedan od njih, gospodine Turzig. Tako mi svega, ja nisam jedan od njih! Uzbueno je mahao rukama dok mu iroko lice odavae strah. Zato moram umrijeti kad nisam kriv? Ja nisam htio s njima. Ja nisam ratoboran ovjek, gospodine Turzig! To vidim i sam, nadometnu suho Turzig. Golema -hrpa kostiju i mesa, a svaki centimetar ti je dragocjen. Pogledao je Malloryja i Millera koji je jo uvijek leao na zemlji s licem zarivenim u snijeg. Ne bih ba mogao estitati tvojim prijateljima na izboru pratioca. Sve u vam rei, Oberleutnante, sve u vam rei! Andrea se uzbueno gurao naprijed nastojei da iskoristi steenu prednost, da potkrijepi zbunjenost koja je poela nagrizati Nijemca. Ja nisam njihov prijatelj dokazat u vam to a tada moda ... Prokleti Juda! Mallory pokua napasti prijatelja, ali ga dva snana vojnika zgrabie i svinue mu ruke iza lea. estoko se opirao, no onda popusti i prijetei pogleda Andrea. Ako samo zine, obeajem ti da nee proivjeti ni... Tiina! ree Turzig ledenim glasom. Dosta mi je uzajamnih optubi i te vae jeftine melodrame. Jo jedna rije i pridruit ete se vaem prijatelju

tamo u snijegu. Trenutak ga je nijemo promatrao, a zatim se obrati Andreu. Nita ne obeaj em. Sasluat u to mi ima rei. Nije ni pokuao sakriti odvratnost i prezir u svom glasu. Morate prosuditi sami, ree Andrea. Vidjelo se da mu je laknulo. Pojavio se traak nade i Andreu se vratilo samopouzdanje. Zastao je na asak i dramatino pokazao na Malloryja, Millera i Browna. Ovo nisu obini vojnici oni pripadaju specijalnim desantnim jedinicama! Radije mi reci neto to jo ne znam, zarea Turzig. Njihovi ljudi su nam zadavali dosta brige proteklih mjeseci. Ako je to sve to mi ima rei, debeli... ekajte! Andrea podie ruku. To nisu obini ljudi ve posebno odabrani borci udarna jedinica, kako sami sebe nazivaju. U nedjelju su se prebacili iz Aleksandrije do Castelrossa, a iste noi napustili su Castelrosso motornim amcem. Torpednim amcem, potvrdi Turzig. To ve znamo. Nastavi. Ve znate?! Ali kako...? Nije vano kako. Hajde, pouri! Naravno, odmah, gospodine. Andrea niim nije odao koliko mu je odlanulo. Ovo je bilo jedino opasno mjesto u njegovoj prii. Naravno, Nikolaj ih je otkucao Nijemcima, ali nije smatrao da je vrijedno naglasiti kako se golemi Grk nalazi meu Englezima. Nije, dodue, imao nikakvog razloga da ga posebno istakne, no da je to sluajno uinio, Andreovoj prii bio bi kraj. S torpednim amcem prebacili su se na neki otok sjeverno od Rodosa. Ne znam na koji. Tamo su ukrali brodi i zaplovili njime kroz turske teritorijalne vode. Putem su naili na veliki njemaki patrolni amac i potopili ga. Andrea je zastao radi efekta. U to vrijeme nalazio j/am se u svom amcu manje od pola milje udaljen od njih. Turzig se nae naprijed. Kako su uspjeli potopiti tako velik brod? Zaudo, nije uope posumnjao da je brod zaista potopljen. Pretvarali su se da su mirni ribari. Va brod je prethodno i mene zaustavio a onda nastavio dalje, vjeto je lagao Andrea. No onda se zaustavio kraj tog starog brodia. Sasvim uz bok. Odjednom sam zauo pucnjavu, a dvije kutije su poletjele kroz zrak ravno u strojarnicu vaeg broda. Onda, bum! Andrea dramatino podie ruke. I to je bilo sve! Da, udilo nas je... ree tiho Turzig. No, hajde, nastavi. to vas je zaudilo, gospodine? Turzigove se oi suzie i Andrea urno nastavi. Njihov prevodilac je ubijen u tom sukobu. Natjerali su me da progovorim engleski naime, proveo sam mnogo godina na Cipru oteli su me i prepustili amac mojim sinovima ... Zato im je bio potreban prevodilac? sumnjiavo upita Turzig. Ima mnogo britanskih oficira koji govore grki. Sad dolazim na to, nestrpljivo e Andrea. Kako u, zaboga, dovriti

priu kad me neprestano prekidate? Gdje sam ono stao? Ah, da. Prisilili su me da poem s njima, a onda im se pokvario motor. Ne znam to se dogodilo zatvorili su me u potpalublju, ini mi se da smo bili ukotvljeni u nekakvom zaljevu i da su Englezi popravljali stroj. A onda sam uo kako se divljaki opijaju neete mi vjerovati, Oberleutnante Turzig, da su se ljudi na tako opasnom zadatku jednostavno napili. No, a onda smo produili put. Naprotiv, vjerujem ti. Turzig je polagano kimnuo glavom kao da kriom spoznaje pravu istinu. Zaista ti vjerujem. Doista, Andrea e razoaranim izrazom lica. E, onda sino upali u stranu oluju, amac se razbio o june stijene na otoku, a mi smo se popeli... Dosta! Turzig se naglo povukao a pogled mu se ispunio sumnjom. Gotovo sam ti povjerovao! Vjerovao sam ti jer mi znamo vie no to misli, a do sada si govorio istinu. Ali ovo nije istina. Debeljko, ti si lukav, ali ne dovoljno lukav. Neto si zaboravio, ili moda ne zna. Mi pripadamo 'virtenberkom alpinskom bataljonu' i poznajemo planine bolje nego bilo tko na svijetu. Ja sam Prus, ali popeo sam se na svaki vrhunac u Alpama i Transilvaniji i kaem ti da se nitko ne moe popeti uz june stijene. To je nemogue! Vama je moda nemogue. Andrea tuno odmahne glavom. Ali e vam ovi prokletnici jo svata pripremiti. Oni su lukavi, prokleto lukavi, gospodine Turzig! Kako to misli? upita strogo Turzig. Vrlo jednostavno. Znali su da se govori kako se uz june stijene nitko ne moe popeti. Zato su odluili da se oni uspnu. Vi ne biste ni sanjali da je to izvedivo, da jedna ekspedicija moe prodrijeti na Navarone tim putem. Ali Saveznici su prihvatili rizike i pronali ovjeka koji e voditi ekspediciju. On nije znao grki, no to nije bilo vano, jer im je trebao ovjek koji se znao penjati. I tako su izabrali najslavnijeg alpinistu svijeta. Andrea je namjerno zastao i uzbueno uperio prst. A ovo je ovjek kojeg su izabrali! Vi ste i sami planinar i zacijelo ga poznajete. Ime mu je Mallory Keith Mallory s Novog Zelanda! Zauo se kratak uzvik i kljocanje prekidaa. Turzig je zakoraknuo nekoliko koraka i gotovo zabio depnu lampu u Malloryjeve oi. Desetak je sekundi zurio u njegovo namrteno lice a zatim polako spustio ruku, ocrtavajui svjetiljkom jarki krug svjetlosti na snijegu do njegovih nogu. Turzigu je polako svitalo. Zamiljeno je kimao glavom. Naravno, promrmljao je. Mallory Keith Mallory! Naravno da ga poznajem. Nema tog ovjeka u mom bataljonu koji nije uo za Keitha Malloryja. Kako li ga samo nisam odmah prepoznao. Neko je vrijeme stajao pognute glave, besciljno kopkajui po snijegu desnom cipelom, a onda naglo podie pogled. Prije, pa ak i za vrijeme rata, bio bih ponosan da sam vas upoznao. Meutim, ne ovdje, ne sada. I ne vie. ao mi je to nisu poslali nekog drugoga. Zastao je, i kad se inilo da e nastaviti, promijenio je miljenje i umorno se obratio Andreu. Izvinjavam se, debeljko. Rekao si istinu. Nastavi.

Naravno! Na Andreovu okruglom licu oitovalo se beskrajno zadovoljstvo. Savladali smo uspon, kao to rekoh premda je mladi bio teko ranjen. Mallory je utiao straara. Ubio ga je, dodao je Andrea i ne trepnuvi. Bila je to potena borba. Tokom noi preli smo planinski prijevoj i pred zoru pronali ovu spilju. Umirali smo od gladi i zime. I onda ste nas vi pronali. Zar se u meuvremenu nije nita dogodilo? Naprotiv, Andrea se, izgleda, odlino zabavljao. Uivao je zbog panje koju su mu Nijemci posvetili. U spilju su dola dva ovjeka. Ne znam tko su i otkuda dolaze jer su cijelo vrijeme sakrivali lica. Dobro je to si to priznao, ree Turzig strogo. Znao sam da je netko bio ovdje. Prepoznao sam pe pripada kapetanu kodi! Zaista? Andrea podie obrve hinei uljudno iznenaenje. To nisam znao. Dakle, zatim su neko vrijeme razgovarali i.. . Jesi li uspio nauti o emu su razgovarali? prekide ga Turzig. Pitanje je dolo tako prirodno i spontano da je Malloryju zastao dah. Andrea e nasjesti tu nije bilo pomoi. Ali Andrea je te noi imao inspiraciju. Da li sam nauo?! Prijekorno i srdito stisnuo je usne i moleivo se zagledao put nebesa. Gospodine Turzig, koliko vam puta moram ponoviti da sam ja prevodilac? Ta mogli su se sporazumijevati samo preko mene. Naravno da znam 0 emu su razgovarali. Namjeravaju razoriti velike topove u luci. Nisam ni mislio da su doli na oporavak, primijeti Turzig zajedljivo. E, ali vi ne znate da oni imaju planove utvrenja. Ne znate da e u subotu uslijediti invazija na Keros. Ne znate da oni neprestano odravaju radio-vezu s Kairom. Ne znate da e razarai britanske ratne mornarice proi kanalom Maidos im veliki topovi budu utiani, to jest u petak po noi. Vi jo ne znate da ... Dosta! Turzig pljesnu rukama, dok mu se lice arilo od uzbuenja. Kraljevska mornarica, je li? Prekrasno! Divno! To je ono to smo eljeli uti. Ali sad je dosta! Zadri to za kapetana kodu i zapovjednika tvrave. Sad moramo ii. Ali prije toga jo neto. Eksploziv gdje je? Andrea nemono slijee ramenima i isprui ruke dlanovima prema gore. Na alost, to ne znam, gospodine Turzig. Iznijeli su ga 1 sakrili. Priali su neto o tome da je u spilji prevrue. Mahnuo je rukom prema vrhuncima na zapadu, suprotno od stare Lerijeve kolibe. Otili su tamo, ini mi se. Ali nisam siguran, jer nisu nita htjeli rei. Ljutito je pogledao Malloryja. Ti Britanci su svi isti. Ne vjeruju nikomu. Bogami, to im uope ne zamjeram! ree Turzig i s odvratnou odmjeri Andrea. Bilo bi mi osobito drago da te objese na najvie galge u Navaroneu. Ali gospodin zapovjednik grada je dobar ovjek i dariva dounike i izdajice. Moda e dovoljno poivjeti da izda jo ponekog druga. Hvala, hvala, hvala vam! Znao sam da ste pravedni i dobri. Obeajem vam, gospodine Turzig...

Zaepi! ree prezirno Turzig. Nastavio je na njemakom. Narednice, zaveite ove ljude. I ne zaboravite na debeljka. Kasnije emo ga odvezati kako bi mogao nositi ranjenika. Ostavite ovjeka da uva strau. Ostali za mnom moramo pronai taj eksploziv. Zar ne bismo mogli natjerati nekog od njih da propjeva, gospodine? upita narednik. Jedini ovjek koji bi nam htio rei, ne moe. Ve nam je rekao sve to zna. to se ostalih tie no, prevario sam se u njima, narednice. Okrenuo se prema Malloryju, lagano pognuo glavu i rekao na engleskom: Pogreno rasuivanje, Herr Mallory. Svi smo vrlo umorni. Pomalo mi je ao to sam vas udario. Naglo se okrenuo i spretno uzverao uz padinu. Nakon dvije minute uz njih je ostao samo jedan usamljeni vojnik. Mallory se ve po deseti put neudobno promekoljio i nategnuo konopce koji su mi,! stezali ruke iza lea. Po deseti puta shvatio je da su sva nastojanja potpuno uzaludna. Bez obzira kako bi se okrenuo i namjestio, vlaan snijeg bi prodirao kroz odjeu. Bio je sav promrzao i tresao se od hladnoe. A ovjek, koji mu je svezao ruke, znao ja/dobro svoj posao. Mallory se nervozno pitao nee li Turzig i njegovi ljudi provesti cijelu no traei eksploziv. Prolo je ve pola sata otkako su otili. Opustio se, legao na bok u mekani snijeg i zamiljeno pogledao Andrea koji je uspravno sjedio ispred njega. Tek to im je straar naredio da sjednu, primijetio je kako Andrea neprimjetno napree sve miie ne bi li jednim strahovitim naporom prekinuo konopce. Vidio je kako se ue usjeklo duboko u meso i k#ko je Andrea lagano trznuo ramenima odustavi od daljnjih pokuaja. Od tada je gorostas mirno sjedio zadovoljivi se uvrijeenim odmjeravanjem straara kao da mu je nanesena golema nepravda. Bilo mu je dovoljno da samo jednom iskua vrstinu konopaca. Oberleutnant Turzig je imao dobro oko, a oteeni, krvavi i izranjeni zglobovi ne bi se podudarali s karakterom kakvog je Andrea stvorio svojim laima. Bilo je to vrhunsko glumako ostvarenje, razmiljao je Mallory. Naroito zbog spontanosti i odline improvizacije. Andrea je rekao toliko istine, toliko stvari koje su ve bile provjerene ili se dale provjeriti da je ostatak njegove prie uslijedio gotovo automatski. A u stvari nije rekao Turzigu nita znaajno, nita to Nijemci sami ne bi mogli zakljuiti naravno, osim planirane evakuacije s Kerosa. Mallory se umorno prisjeti nevjerice i iznenaenja koji su ga zaokupili kad je uo Andrea da govori o tome. No, Andrea je zakljuivao bre od njega. Postojali su dobri izgledi da Nijemci i sami pogode i zakljue kako je prilino sumnjivo to je njihov napad na topove Navaronea istovremen s njemakom invazijom na Keros. Njihovo je bjekstvo ovisilo iskljuivo o Andreovoj sposobnosti da uvjeri Nijemce u svoje prie i na taj nain stekne kakvu takvu slobodu akcije. A u tome mu je najvie pomogla upravo vijest o planiranoj evakuaciji. Jo je uvjerljivije zvualo kad je rekao da je subota dan njemake invazije, jer su oigledno taj datum proturili njemaki kontraobavjetajci kako bi zavarali Jensena, budui su bili svjesni da je nemogue potpuno prikriti pripreme za invaziju. I napokon, da Andrea nije rekao Turzigu o razaraima, moda ne bi djelovao dovoljno uvjerljivo i svi bi ubrzo zavrili na vjealima u tvravi, a topovi bi ostali netaknuti, spremni da

razore njihovo brodovlje. Sve je to bilo vrlo komplicirano, odvie komplicirano za stanje u kojem se nalazio. Mallory uzdahne, odvrati pogled od Andrea i zagleda se u preostalu dvojicu svojih drugova. Brown i Miller, koji se osvijestio, sjedili su uspravno ruku zavezanih iza lea i zurili u snijeg povremeno odmahujui glavama, tjerajui omamljenost. Mallory je vrlo dobro znao kako se osjeaju cijela desna strana lica estoko ga je boljela. Na sve strane samo bol i polomljene glave, ogoreno pomisli on. Zapitao se kako se osjea Andy Stevens i lijeno pogledao pored straara prema mranom ulazu u peinu. Odjednom se ukoio od iznenaenja. Polagano, pazei da izgleda to nemarnije, odvrati pogled od peine i nezainteresirano pogleda straara koji je sjedio na Brownovu odailjau i drao majser paljivo poloen preko koljena. Prste nije skidao s obaraa. Samo da se ne okrene, ponavljao je neprestano Mallory. Samo da se ne okrene. Neka jo samo malo sjedi ovako, jo samo malo... Mallory se nije mogao oduprijeti i pogled mu ponovo odluta prema izlazu iz spilje. Iz spilje je izlazio Andy Stevens. Iako je bilo prilino tamno, svaki se njegov pokret vidio potpuno jasno dok se centimetar po centimetar bolno uljao kr.oz snijeg vukui ?ranjenu nogu za sobom. Podvlaio je ruke pod ramena i podizao se u zrak i prema naprijed, dok mu je glava neprestano padala u snijeg zbog klonulosti. Zatim bi se sputao na mekan i mokri snijeg i ponovo polako dizao te se inilo da e se to muno kretanje otegnuti unedogled. Premda je bio iscrpljen i teko ranjen, mozak mu je jo uvijek radio; na ramenima i leima imao je bijelu ponjavu koja ga je prikrivala u snijegu, a u desnici je drao planinarski klin. Zacijelo je uo neto od razgovora s Turzigom. U spilji se jo uvijek nalazilo nekoliko puaka i mogao je ubiti straara a da uope ne izie iz sklonita, no sigurno je bio svjestan da e Nijemci odmah dotrati ako zauju pucanj te ne bi stigao ni dopuzati do drugova a kamoli ih odvezati. Stevensu je preostalo jo pet jardi do cilja, procijenio je Mallory, jo najvie pet jardi. Duboko u procijepu, u kojem su se nalazili, nije se juni vjetar ni osjeao ulo se samo tiho aputanje, njihovo disanje i povremeno protezanje ukoenih i napola smrznutih nogu. U takvoj tiini straar e ga sigurno uti, pomisli oajniki Mallory. ak i u tom mekom snijegu mora ga uti. Mallory pogne glavu i stade glasno kalj ati. Straar ga najprije iznenaeno pogleda no, kako kaljanje nije prestajalo, na njegovu se licu pojavi izraz srdbe. Umukni! naredi straar na njemakom. Da si odmah prestao kalj ati! Hiisten? Husten? Kaalj, zar ne? To ne mogu sprijeiti, pobuni se Mallory na engleskom. Zakaljao je ponovo jo glasnije i upornije no ranije. To je krivica tvog natporunika, protenja on. Izbio mi je nekoliko zuba. Mallory se ponovo stade daviti i grcati, savlaujui se tekom mukom. Zar je moja krivica to se guim u vlastitoj krvi? upitao je. Stevens se primakao na manje od deset stopa, no bio je ve posve na izmaku snaga. Vie se nije mogao podii na ruke i svakim bi se pokretom

primakao tek nekoliko bijednih ina. Nekoliko je puta zastao i odmarao se itavih pola minute. Mallory je pomislio da se onesvijestio, no Andy se ponovo dizao. Posljednjim ostacima snage uspravio se na ispruenim rukama, krenuo naprijed i svom teinom pao u snijeg. Mallory je ponovo poeo kaljati, no bilo je prekasno. Straar je u jednom trzaju skoio s kutije i okrenuo se prema Andyju zlokobno usmjerivi cijev majsera u njegovo zgreno tijelo. Kad je shvatio tko mu se nalazi do nogu, opustio se i odloio oruje. Tako, dakle! rekao je tiho. Ptiica je napustila gnijezdo. Jadna mala ptiica. Mallory zamiri ugledavi straara kako zamahuje kundakom prema Stevensovoj glavi. No Nijemac je bio prilino dobroudan ovjek. Njegova je reakcija bila potpuno nesvjesna. Zaustavio je zamah svega dva ina od Stevensove glave, sagnuo se, gotovo njeno uzeo klin iz nemone ake, koja je jo prijetila, i bacio ga preko ruba vrtae. Zatim je paljivo podigao Stevensa, dohvativi ga za ramena, podmetnuo mu zamotani pokriva pod glavu da ga zatiti od hladnoe i mokra snijega i vratio se na svoje mjesto, tugaljivo maui glavom. Hauptmann Skoda bijae nizak, mrav ovjek etrdesetih godina, veoma ist, dotjeran, utiv i krajnje zao. Bilo je neeg zlokobnog u njegovu dugakom, navoranom vratu koji se protezao iznad podstavljenih ramena, neeg gadnog u njegovoj neobinoj sitnoj glavi. Kad bi se na tankim, blijedim usnama pojavio osmijeh, a to je bilo esto, ukazala bi se dva reda pravilnih zuba. Umjesto da ukrasi lice, taj je smijeh samo naglaavao boleljivoukastu kou, neprirodno zategnutu na otrom nosu i izboenim jagodicama i jo vie isticao oiljak od noa koji se pruao na lijevom obrazu od obrve do brade. Bilo da se smijao ili ne, zjenice njegovih duboko usaenih oiju ostajale su uvijek iste mirne, crne i prazne. ak i ovako rano ujutro jo nije bilo est bio je potpuno odjeven, svjee obrijan a mokra kosa, ve jako prorijeena iznad ela, bila je paljivo zalizana unatrag. Sjedio je iza niskog stola koji je osim klupa uza zidove bio jedini komad namjetaja u toj prostoriji. Vidio mu se samo gornji dio tijela, no svatko je mogao naslutiti da su mu hlae i cipele besprijekorno uredne i iste. Cesto se smjekao pa tako i sada dok je natporunik Turzig podnosio svoj izvjetaj. Zavalio se udobno u stolicu, laktovima podboen na ruice, ekao prstima bradu i dobroudno se smjekao. Lijeni, prazni pogled obuhvaao je sve u sobi straara na vratima, dvojicu koji su uvali svezane zarobljenike, Andrea koji je sjedio na klupi gdje je leao Stevens. Jednim polaganim pokretom glave obuhvatio je sve. Odlino obavljen zadatak, natporunie Turzig! zadovoljno je mrmljao Skoda. Veoma efikasno, zaista veoma efikasno! Sumnjiavo je pogledao tri ovjeka koji su stajali pred njim prljavi i izubijani, skrenuo pogled na Stevensa ispruenog na klupi i ponovo se nasmijeio lagano podigavi obrve. Je li moda bilo kakvih potekoa, Turzig? Moda zarobljenici nisu bili voljni da surauju? Nisu se opirali, gospodine, nisu pruili nikakav otpor, ukoeno odgovori Turzig. Ton njegova glasa i ponaanje bijahu besprijekorni, ali u oima mu se odraavahu odvratnost i suzdrana mrnja. Moji su se ljudi moda odvie revno prihvatili zadatka. Nismo eljeli pogrijeiti.

Ispravno, porunice, potpuno ispravno, promrmlja Skoda. Ovo su opasni ljudi, a s opasnim ljudima nema ale. Odgurnuo je stolicu, s lakoom se osovio na noge, zaobiao stol i stao pred Andreom. Ovaj, moda, i nije takav, poru??nice? On je opasan samo prema prijateljima, odgovori kratko Turzig. Kao to sam ve rekao izdao bi i vlastitu majku da sebi spasi kou. A tvrdi da je na prijatelj, je li? upita Skoda. Jedan od naih velikodunih saveznika, porunice. Skoda isprui svoju njenu ruku i naglo je povue niz Andreov obraz. Teak peatnjak na njegovu srednjem prstu ostavio je na Andreovu licu duboku ogrebotinu. Gorostas bolno uzvikne, pokrije okrvavljeni obraz, a desnu ruku podie prestraeno iznad glave. Prekrasan dodatak vojnim snagama Treeg Reicha, promrmlja Skoda. Niste se prevarili, porunice. To je poltron reakcija ozlijeenog ovjeka je najpouzdaniji pokazatelj. Zaista je neobino to su krupni ljudi esto ovakvi. Vjerojatno se priroda na taj nain kompenzira... Kako ti je ime, neustraivi prijatelju? Papagos, promuca Andrea. Peter Papagos. Odmaknuo je ruku s obraza, zagledao se u nju i oi mu se rairie od uasa. Uurbano i grevito obrisao je krvavi dlan o nogavicu hlaa a na licu mu se jasno ocrtavao strah i gaenje. Skoda ga je promatrao oigledno se izvrsno zabavljajui. Ne voli vidjeti krv, zar ne Papagos? primijeti on. Pogotovu kad se radi o tvojoj? Nekoliko trenutaka vladala je tiina, a onda Andrea podie glavu i otkrije svoje prestravljeno, debelo lice. Cinilo se da e zaplakati. Ja sam samo bijedni ribar, vaa visosti! jadae se on. Vi mi se smijete, ali ja zaista ne volim krv, to je iva istina. Ne volim ni rat ni patnje. Ja ne elim uestvovati u tim stvarima! Moleivo je stezao ake, mrtio zabrinuto lice, a glas mu je skoio za cijelu oktavu. Bilo je to izvrsno prikazano oajanje i sam Mallory mu je gotovo povjerovao. Zato me nisu ostavili na miru? nastavio je jadanje. Sam bog zna da ja nisam borac ... Kakva besmislena tvrdnja, suho ga prekide Skoda. U to smo se ve svi imali prilike uvjeriti. Kuckao je skupocjenim cigarnikom po zubima i sumnjiavo promatrao Andrea. Kae da si ribar... On je prokleti izdajica! uskoi Mallory. Komandant se poeo odvie zanimati za Andrea. Skoda se istog trena okrenuo, stao pred Malloryja, prekrstio ruke na leima i odmjerio ga od glave do pete izazovno lupkajui petama. Tako dakle! ree zamiljeno. Veliki Keith Mallory! To je sasvim drugaiji primjerak od naeg debelog prijatelja na klupi, zar ne, natporunie? Nije saekao odgovor. Kakav in imate Mallory? Kapetan, odgovori Mallory kratko. Kapetan Mallory, je li? Kapetan Keith Mallory, najvei planinar naeg vremena, idol predratne Evrope, osvaja najteih i najviih planinskih

vrhunaca svijeta. Skoda tuno odmahne glavom. Tko bi pomislio da e sve to ovako zavriti ... Pitam se da li e budue generacije smatrati va posljednji uspon najveim; do vjeala u tvravi Navaronea vodi svega desetak stepenica. On se nasmijei. Nije ba vedra ta misao, zar ne, kapetane Mallory? Nisam o tome ni razmiljao, odgovori Novozelananin bezbrino. U stvari, mene zabrinjava vae lice. Namrtio se. Siguran sam da sam slino lice ve vidio. Zaista? zanimao se Skoda. Moda u talijanskim Alpama? Prije rata sam esto ... Ah, sad sam se sjetio! Malloryjevo se lice razvedri. Znao je da je riskantno to to je namjeravao rei, ali je morao nekako odvratiti Skodinu panju od Andrea. Radosno se nasmijao. Prije tri mjeseca bio sam u Kairu u zoolokom vrtu. Bio je tamo jedan sup kojeg su uhvatili u Sudanu. Na alost prilino star i olinjao sup, ispriavao se on, ali izgledao je na dlaku kao vi isti navorani vrat, isti kukasti nos, elava glava ... Mallory naglo uuti i odskoi izvan dohvata Skodine ake. Nijemac je problijedio i u bijesu iskesio zube, no upravo zbog slijepe srdbe njegov opasan udarac nije pogodio cilj. Skoda zatetura, izgubi ravnoteu i svali se na pod urliknuvi od bola jer ga je Mallory u padu dohvatio nogom, zadavi mu estok udarac tik iznad koljena. Skoda odmah, spretno poput make, skoi na noge, ali se ponovo srui. Izdala ga je ranjena noga. U sobi je na trenutak zavladao mrtvaki tAjac, a onda se Skoda tekom mukom podie, oslanjajui se na rub tekog stola. Dahtao je, usta su mu se pretvorila u tanku bijelu liniju, a oiljak na boleljivom i bezbojnom licu zaario. Nije pogledao ni Malloryja ni ikog drugog u sobi, ve je polako, zastraujue tiho i odluno zaobiao stol struui dlanovima po konoj prevlaci, a taj je zvuk naprosto kidao Malloryjeve prenapregnute ivce. Mallory je stajao mirno i bezizraajno ga promatrao, proklinjui u sebi svoj glupi postupak. Doista je pretjerao. Nije uope sumnjao, kao to nitko u sobi nije sumnjao, da ga Skoda namjerava ubiti. No, on nee umrijeti. Umrijet e samo Skoda i Andrea: Skoda od Andreova noa Grk je otirao krv s lica s unutranjom stranom rukava, tako da mu je sakriveni no bio nadohvat prstiju a Andrea od puaka koje su straari drali na gotovs. Ti, budalo, glupane, prokleti glupi idiote, bez prestanka je u sebi ponavljao Mallory. Lagano je pomaknuo glavu i krajikom oka pogledao najblieg straara. Shvatio je da e ga straar dohvatiti; rafal iz njegova majsera rastrgao bi ga prije no to bi se doepao cijevi. Ali pokuat e. Mora pokuati. Makar samo zato da se odui Andreu. Skoda je stao iza stola, otvorio ladicu i izvadio revolver. Automatski revolver, primijeti Mallory ravnoduno. Mala igraka od plavog metala s kratkom cijevi, no ubojita igraka, upravo onakva kakvu je zamiljao da e Skoda imati u svojoj ladici. Nijemac bez urbe provjeri arer, ubaci ga natrag dlanom ruke, otkoei sigurnosni zapor i pogleda Malloryja. Oi mu se uope nisu promijenile bile su tamne, hladne i prazne kao uvijek. Mallory kratko pogleda Andrea i spremi se za grevit skok u stranu. Eto kako umiru budale poput Keitha Malloryja, pomisli bijesno, no odjednom i ne znajui zato, on se

opusti. Jo uvijek je promatrao Andrea koji je uradio to isto, nemarno spustivi svoju ruetinu s vrata. U njoj nije bilo noa. Za stolom je nastalo komeanje i Mallory se okrenuo upravo na vrijeme da ugleda kako Turzig hvata kodu za ruku. Ne, to ne, gospodine! preklinjae on. Za ime boga ne na taj nain! Makni ruke, prosike Skoda. Prazne, izbuljene oi netremice su promatrale Malloryja. Makni ruke, kaem ti. Inae e i ti zavriti kao kapetan Mallory. Ne moete ga ubiti, gospodine! tvrdoglavo je ponavljao Turzig. Naprosto ne moete. Komandantova nareenja su potpuno jasna, Hauptmann Skoda. On eli vidjeti vou ivoga. Ubijen je pri pokuaju bijega, ree Skoda bijesno. To nije dobro. Turzig odmahne glavom. Ne moemo ih sve ubiti, a ostali zarobljenici e sigurno rei istinu. Popustio je stisak ruke kojom je drao kodu. Herr komandant je rekao da ga eli ivoga, ali nije rekao koliko ivog. Samouvjereno je snizio glas. Vjerojatno emo imati potekoa da nagovorimo kapetana Malloryja da progovori, savjetovao ga je on. to? to ste rekli? Na mrtvakom licu odjednom se pojavio osmijeh i Skoda je ponovo bio u svom elementu. Vi ste zaista odvie revni, natporunie. Podsjetite me da o tome porazgovaramo jednom prilikom. Vi me potcjenjujete: upravo to sam pokuavao uiniti prestraiti Malloryja kako bi progovorio. A sad ste vi sve pokvarili. Jo uvijek se smjekao, a glas mu je bio raspoloen, gotovo aljiv, no Mallory se nije dao zavarati. Dugovao je svoj ivot mladom natporuniku kako bi se lako ovjek mogao sprijateljiti s tim Turzigom kad ne bi bilo prokletog, ludog rata... Skoda je ponovo stajao pred njim; revolver je ostavio na stolu. No dosta je gluposti, kapetane Mallory. Njegovi su zubi bljeskali u svjetlosti golih arulja. Neemo ovdje provesti cijelu no, zar ne? Mallory ga pogleda i okrenu se bez rijei. U prostoriji je bilo toplo, gotovo zaguljivo, no on odjednom osjeti kako ga proimlju ledeni srsi. Shvatio je, postao je potpuno siguran da je ovaj mali ovjek pred njim zaista olienje zla. Hm, dakle, sad vie nismo tako brbljavi, je li, prijatelju? Pjevuio je kao za sebe a onda naglo podigao pogled iroko ?se osmjehnuvi. Gdje je eksploziv, kapetane Mallory? Eksploziv? Mallory upitno namrti obrve. Ne znam o emu govorite. Ne sjeate se, je li? Ne znam o emu govorite. Mmm, tako, ree Skoda ponovo sebi ukradu i obrati se Milleru: A to je s tobom, sinko? Naravno da se sjeam, odgovori Miller vedro. Kapetan je sve pobrkao. Evo, napokon pametnog ovjeka! zadovoljno uzviknu Skoda, no Mallory se mogao zakleti da je bio pomalo razoaran. Nastavi, sinko.

Kapetan Mallory nema smisla za pojedinosti, promrmlja Miller. Ja sam bio s njim toga" dana. To nije bio sup, ve obian leinar. Sa Skodinog lica naas nestade smijeka, ali se ubrzo ponovo pojavi, ukoen i beivotan kao da ga je netko nacrtao. Vrlo, vrlo duhovit ovjek, zar ne, Turzig? Ono to bi Englezi nazvali pravim zabavljaem. Neka se smiju dok mogu, jer uskoro je red na krvnikovoj omi... Pogledao je Caseyja Browna. Moda bi ti... Zato ne skoite sami sebi u stranjicu i prestanete nas gnjaviti s vaim glupostima, zarei Brown. He, he! Bojim se da niste ba previe susretljivi. Skoda izvadi iz tanke kutije cigaretu i kucne njome o palac. Hmmm. Ne bi se ba moglo rei da nam ele pomoi, natporunie Turzig. Ove ljude neete natjerati da progovore, gospodine. Turzigov glas bijae tih, ali odrjeit. Moe biti, moe biti. Skoda se nije mnogo uzbuivao. Pa ipak, dobit u informaciju koju elim i to za pet minuta. Polako se odetao do stola, pritisnuo dugme i stavio cigaretu u cigarnik. Arogantno se naslonio na stol i lijeno, samozadovoljno prekrstio noge. Odjednom se otvorie pokrajna vrata i u sobu uvedoe dva ovjeka grubo ih podbadajui kundacima. Mallory zaustavi dah i osjeti kako mu se nokti zarivaju u dlanove. Louki i Panajis! Louki i Panajis svezani i izranjeni. Louki je krvario iz rane iznad oka, a Panajis iz posjekotina na tjemenu. Dakle, i njih su uhvatili, unato njegovu upozorenju. Obojica su bili samo u kouljama. Louki je bez svog predivno izvezenog kaputa, bez grimiznog pojasa i malog arsenala oruja to ga je nosio ispod njega, izgledao neobino tuno i jadno neobino zbog toga jer mu se lice crvenjelo od srdbe, a brk bijesno kostrijeio. Mallory ga je gledao praznim pogledom, ne odajui niim da ga poznaje. Ta hajdete, molim vas, kapetane Mallory, milozvuno zapjeva Skoda. Zar neete pozdraviti svoje stare prijatelje? Ne? Da niste moda odvie uzbueni dragim susretom? Niste oekivali da ete ih tako skoro ponovo vidjeti, je li kapetane Mallory? Kakav je to jeftini trik? upita Mallory prezrivo. Ove ljude nikad u ivotu nisam vidio. Uhvatio je na trenutak Panajisov pogled i nehotice se zadrao na tim oima iz kojih je izbijala strahovita mrnja i surova zloba. Bilo je u njima neeg zaista groznog. Naravno, uzdahne umorno Skoda. Oh, niste, naravno. Ljudska memorija je tako kratka, zar ne, kapetane Mallory. Bio je to pravi teatar Skoda se odlino zabavljao igrajui se make i mia. Pa ipak, pokuat emo iznova. Okrenuo se, priao klupi na kojoj je leao Stevens, strgnuo s njegapokriva i, prije no to je itko mogao pogoditi to smjera, udario rukom Stevensovu ranjenu nogu tik ispod koljena... Stevens se izvinuo itavim tijelom trpei uasnu bol, ali ne ispusti ni glasa. Bio je potpuno pri svijesti i smjekao se kodi u brk, dok mu je iz usnice koju je ugrizao, stegnuvi zube, kapala krv. Niste to smjeli uraditi, Hauptmanne Skoda, ree Mallory. Izgovorio je to

tihim apatom, koji je zazvuao neprirodno resko i glasno u ledenoj tiini sobe. Zbog toga ete umrijeti, Hauptmanne Skoda. Da? Umrijet u, zar ne? Ponovo udari ranjenu nogu i opet bez reakcije. Pa onda mogu i dva puta umrijeti a, kapetane Mallory? Ovaj mladi je veoma izdrljiv ali Britanci imaju meka srca, nije li tako, dragi moj kapetane? Polako je povukao rukom niz Stevensovu nogu i obuhvatio je pored zavijene rane. Imate tono pet sekundi vremena da mi kaete istinu, kapetane Mallory? U protivnom, bojim se da u dobiti neodoljivu elju da ponovo namjestim ove daice Gott in Himmel! to se dogaa s ovim volom? Andrea se primakao kodi teturajui poput pijanice. Pustite me napolje! Napolje! Grcao je i uzbueno dahtao. Pognuo je glavu, uhvativi se jednom rukom za grlo a drugom za trbuh. Ne mogu vie izdrati! ZrgAa! Zraka! Dajte mi zraka! Ali ne, dragi moj Papagose. Ti e ostati ovdje i uivati... Natporunie! Brzo! Primijetio je kako Andrea prevre oi. Ova budala e se onesvijestiti! Odvedite ga prije no to se srui na nas. Mallory baci kratak pogled na dva straara koji su urno pritrali Andreu i na Loukija na nem se licu ocrtavala nevjerica i prezir. Brzo je pogledao Millera i Browna uhvativi Amerikanev lijeni mig i jedva primjetan znak glavom kojeg mu je uputio Brown. Dok su straari petljali oko Andrea i prebacivali njegove malaksale ruetine na svoja ramena, Mallory pogleda ulijevo, gdje je na etiri stope od njega stajao straar i sa zanimanjem pratio pad krupne ljudine. Mogao ga je udariti u eludac prije no to ovaj shvati to se dogaa... Mallory je zadivljeno promatrao kako Andreove beivotne ruke padaju preko straarevih ramena, sve dok mu podlaktice nisu oputeno vis jele tik do njihovih vratova. Tada primijeti iznenadni trzaj snanih miia na Andreovu vratu; znao je da je nastupio odluni trenutak. Kao ispaljen iz topa bacio se u stranu i pogodio straara ramenom u eludac, odmah ispod prsnog koa; bolni uzvik i straar se uz snaan tresak stropota niz drveni zid. Mallory je znao da se taj Nijemac zadugo nee osvijestiti. Dok je jo letio zrakom, Mallory zauje jak prasak glava, a sada, leei na podu ugleda krajem oka kako se jo jedan straar rui pod teinom Millerovog i Brownovog tijela. Andrea je iupao majser iz ruku desnog straara i uperio ga kodi u prsa jo prije no to je njegov raniji vlasnik bez svijesti tresnuo o pod. Sekundu, moda dvije, u sobi je vladao tajac. inilo se da je sve stalo kao noem odrezano tiina je bila iznenadna i potpuna. Djelovala je mnogo opasnije, no sva galama koja je vladala ranije. Nitko se nije micao, nitko nije govorio, nitko nije ak ni disao; svi kao da su bili oduzeti naglim obratom dogaaja. A onda tiinu razbije zagluujue tektanje mainske puke. Jednom, dva puta, tri puta, bez ijedne rijei i s velikom panjom Andrea prostrijeli pukovnika kodu kroz grudi. Udarci zrna podigli su ovjeuljka u zrak, bacili

ga na zid i pribili ga o drvene grede, gdje je ostao na trenutak rairenih ruku poput razapete ptiurine. Tako se strovalio i mlohavo sklupao na tlu kao neka groteskna lutka, udarivi prije no to se svalio na zemlju, glavom o rub stola. Oi su mu bile irom otvorene, hladne, crne i prazne kao za ivota. Andrea uperi majser prema Turzigu i naredniku, dohvati Skodin no i preree konopac kojim je Mallory bio svezan. Moete li pridrati puku, kapetane? Mallory nekoliko puta progiba ukoene ruke, kimne glavom i bez rijei prihvati majser. Andrea se u tri koraka naao iza vrata koja su vodila u pokrajnju sobu i priljubio se uza zid. Dok je tako vrebao, da znak Malloryju da se povue to dalje od ulaznih vrata. Odjednom se vrata otvorie. Andrea ugleda vrak puke kako viri kroz vrata. Oberleutnant Turzig! Was ist los? Wer schoss... Glas se odjednom presjekao jer ga je Andrea prignjeio vratima. U tren oka gorostas se naao s druge strane, epao vojnika za guu i odvukao ga dalje od ulaza. Zatim je zavirio u pokrajnju prostoriju. Uvjerivi se da nema nikoga, zatvorio je vrata i zaglavio ih iznutra. Nema vie nikoga, kapetane, objavi Andrea, ini se da su postavili samo jednog straara. Odlino! Oslobodi ostale, Andrea. Priao je Loukiju, nasmijeio se njegovu kominom izrazu lica. ovjeuljak je trenutak bio u nedoumici, a zatim se zbunjeno osmjehne, rastegnuvi usne od uha do uha. Gdje spavaju ljudi, Louki vojnici? U baraci na sredini dvorita, majore. Ovo je odio za oficire. Dvorite? Misli li... Bodljikava ica, ree Louki kratko. Visoka je deset stopa i okruuje itav prostor. A izlazi? Samo jedan. Dva straara. Odlino! Andrea svi u pokrajnju sobicu. Ne, vi ne, natporunie. Vi sjednite ovdje. Pokazao je na stolicu iza velikog stola. Sigurno e netko naii. Kaite mu da ste ubili jednog od nas kad je pokuao pobjei. Onda pozovite straare s ulaza. Turzig nije odmah odgovorio. Zamiljeno je promatrao kako Andrea vue mimo njega onesvijetene straare, drei ih za okovratnike. Tada se umorno osmjehne. ao mi je to u vas razoarati, kapetane Mallory. Ve je previe toga propalo zbog moje gluposti i nepanje. To neu uiniti. Andrea! pozove tiho Malloryf. Da? Andrea je ve stajao na vratima pokrajnje sobice.

ini mi se da netko dolazi. Postoji li izlaz iz te sobice? Andrea nijemo potvrdi glavom. Izai napolje! Pazi na ulaz i ponesi sa sobom no. Ako natporunik... No ve je govorio u prazno. Andrea je neujno poput duha nestao kroz stranji izlaz. Uinit ete onako kako ja naredim, ree tiho Mallory. Uputio se prema sobici odakle je kroz odkrinuta vrata mogao vidjeti prednji ulaz. Automatsku puku uperio je u Turziga. U protivnom, Andrea e zaklati prvog ovjeka koji naie. Zatim emo ubiti vas i onesvijetene straare, a onda straare na glavnom ulazu. Devet mrtvaca a sve ni zbog ega, jer emo i tako pobjei odavde ... Evo ga dolazi. Mallory je govorio jedva ujnim apatom, a u pogledu i na licu nije bilo ni trunke milosti. Devet leeva, natporunie i to samo zbog vaeg povrijeenog ponosa. Namjerno je izgovorio posljednju reenicu tenim i jasnim njemakim jezikom. Turzig gotovo neprimjetno slegnu ramenima i Mallory se osmjehnu. Znao je da je pobijedio; Turzig je raunao na tu posljednju mogunost da Mallory ne govori njemaki, no i te je posljednje nade sada nestalo. Vrata se irom otvorie a na njima je stajao zadihani vojnik. Bio je naoruan i odjeven samo u hlae i potkoulju ne marei za veliku studen. Natporunie! Natporunie! povikao je na njemakom. uli smo pucnjave... Nije to nita, narednice. Turzig je sagnuo glavu nad otvorenu ladicu pretvarajui se da neto trai kako bi opravdao svoje prisustvo u sobi. Jedan od naih zarobljenika pokuao je pobjei... Zaustavili smo ga. Da pozovem naeg lijenika ... Bojim se da smo ga zaustavili zauvijek. Turzig se umorno osmjehne. Moete organizirati pokop ujutro. U meuvremenu recite straarima sa ulaza da dou na trenutak ovamo. Zatim se vratite u krevet umrijet ete od zime. Da li da postavim rezervnu strau? Ni govora! ree nestrpljivo Turzig. Ta radi se samo o nekoliko minuta. Osim toga, jedini ljudi kojih se trebamo uvati ve su ovdje. Na asak je stegnuo usne shvativi to je rekao. U njegovim rijeima krila se nesvjesna ironija. No, pouri, ovjee! Nemamo mnogo vremena za razgovor! Priekao je da odjeci ubrzanih koraka zamru u daljini i zatim mirno pogledao Malloryja. Zadovoljni? Potpuno. Od srca vam se ispriavam, ree Mallory tiho. ao mi je to moram ovako postupati s ovjekom poput vas. Okrenuo se jer je u sobu uao Andrea. Andrea, pitaj Loukija i Panajisa postoji li u ovim barakama telefonska centrala. Reci im da razbiju sve telefone koje pronau. I pouri natrag zbog naih posjetilaca s ulaznih vrata. Nedostajao bi mi u odboru za doek. Turzig je pogledom pratio gorostasa koji se hitro udaljio iz sobe.

Skoda je bio u pravu. Moram jo mnogo toga nauiti. U njegovu se glasu nije osjeala ni gorina ni mrnja. Ovaj me div estito nasamario. Niste vi prvi, tjeio ga Mallory. Nasamario ih je on na tisue... Niste vi jedini, ali mislim da ste svakako jedan od najsretnijih. Zato jer sam jo uvijek iv? Zato jer ste jo uvijek ivi, ponovi Mallory. Nakon nepunih deset minuta dva straara s ulaza pridruila su se svojim drugovima u maloj sobici. Uhvatili su ih, razoruali, svezali i zaepili im usta tako brzo i beumno da ih je ak i Turzig zadivljeno promatrao, iako je i sam bio u istom sosu. Leao je u uglu sobe vrsto svezanih ruku i nogu, no jo mu nisu zaepili usta. ini mi se da sam tek sada shvatio zato su upravo vas izabrali za ovaj pothvat, kapetane Mallory. Ako bi itko mogao uspjeti, to biste svakako bili vi ali neejjb uspjeti. Nemogue uvijek mora ostati nemogue. No ipak, imate zaista izvanrednu ekipu. Pa snalazimo se nekako, odgovori skromno Mallory. Osvrnuo se posljednji puta po sobi i nasmijeio Stevensu. Jesi li spreman da nastavi putovanje, mome? Da ti nije ve dosadila ova jurnjava? Spreman sam kad i vi, kapetane. Leao je na nosiljci koju je Louki odnekud stvorio i zadovoljno se smjekao. Ovog puta putujem prvim razredom kao to pristoji jednom oficiru. Divan luksuz. Potpuno mi je svejedno kako daleko putujemo. Hajde to se hvali, promrmlja Miller mrzovoljno. On je bio odreen da nosi prednji dio nosila koji je ujedno bio i tei. Namignuo je kako bi dao do znanja da njegove rijei ne treba shvatiti ozbiljno. Dobro, moemo, dakle, krenuti. Jo samo neto. Gdje je radio-stanica, natporunie Turzig? Pretpostavljam da je namjeravate razbiti? Upravo tako. Nemam pojma. A to ako vam zaprijetim da u vam prostrijeliti glavu? Neete. Turzig se osmjehnu premda je to bio neki tugaljivi smijeak. U izvjesnim okolnostima ubili biste me kao muhu. Ali neete ubiti ovjeka zbog ovakve malenkosti. Pa niste vi ba toliko neiskusni kao to je mislio va pokojni i jo neoplakani kapetan, prizna Mallory. To zaista nije jako vano, ao mi je to smo morali uiniti sve ovo. Nadam se da se neemo ponovo susresti bar ne dok traje rat. Tko zna, moda emo jednog dana zajedno na planinarenje. Dao je znak Loukiju da zaepi Turzigu usta i brzo izaao iz sobe. Dvije minute kasnije ve su napustili kasarnu i koraali ,u sigurnoj tami maslinika koji su se protezali juno od Margarite.

Kad su mnogo kasnije izili iz maslinika, ve je svitalo. Crna silueta planine Kostos ve je poprimala blijedosivu boju novog dana. Puhao je topli junjak i na okolnim se breuljcima snijeg poeo topiti. Jedanaesto poglavlje SRIJEDA 14,0016,00 Sakrivali su se cijeli dan u gustom umarku vornatih rogaa koji se nadovezivao na sklisku padinu prekrivenu makijom i sprenom travom. Iza padine se nalazilo ono to je Louki nazivao avoljim igralitem. Bio je to prilino slab zaklon i veoma neudoban, ali u svakom drugom pogledu takav su samo mogli poeljeti. U gustiu su se mogli dobro sakriti, imali su sigurnu odstupnicu, junjak s mora ih je rashlaivao, drvee ih titilo od sunca koje je itav dan nemilosrdno prilo, a pred njima je pucao izvanredan pogled na treperavo Egejsko more. Na modroj puini s lijeve strane prostirali su se otoci Lerades koji su se u plaviastoj maglici gubili u daljini na horizontu. Najblii od njih Maidos bio je tako blizu da su mogli vidjeti blistavo bijele kuice ribara. Kroz taj uzan, vijugav vodeni pojas, proi e za neto vie od jednog dana britanski ratni brodovi. S desne strane protezala se u velikom luku pusta obala Turske iza koje su se uzdizali goli vrhunci Anadolijskih planina. Otar rt Demirci zario se ravno ispred njih duboko u plavetnilo Egejskog mora a jo dalje iza rta u purpurnoj sumaglici leao je otok Keros kao da spava na povrini mora. Bila je to zadivljujua panorama, a ljepota suncem obasjanog arhipelaga svakog bi se duboko dojmila. No Mallory nije mario za pejza i, kad je prije pola sata, upravo poslije dva sata popodne zauzeo mjesto na strai, bacio je samo kratak pogled na cijeli krajolik. On ga nije zanimao. Sjeo je naslonivi se na deblo i zagledao se u daljinu napreui se da otkrije ono to je dugo elio vidjeti i unititi topove iz tvrave Navaronea. Grad Navarone sa svojih etiri do est tisua stanovnika, kako je ocijenio Mallory, protezao se uokrug zaljeva vulkanskog porijekla u kojem se nalazila i luka. Zaljev je bio dubok i tako zatvoren da je inio gotovo potpun krug i samo je na sjeverozapadnom dijelu ostao uzan prolaz k otvorenom moru. S obje strane prolaza nalazili su se snani reflektori i mitraljeska gnijezda. Gradi se nalazio nepune tri milje sjeveroistono od umarka i Mallory je mogao jasno vidjeti svaku pojedinost, svaku ulicu, zgradu, svaki amac ili brod u luci. Sve je to upijao u sebe i pamtio dok mu se cijela slika nije usjekla u pamenje. Upamtio je kako se zapadna obala zaljeva blago uzdie prema terasastim maslinicima kroz koje su pranjavi puteljci silazili do morske obale; kako je s june strane obala strmija i gradske ulice teku paralelno s obalom prema starom dijelu grada; da se stijene, na istonoj strani izreetane bombama Torranceove eskadrile, strmo uzdiu iz mora do visine od stotinu i pedeset stopa. Na toj visini zapoinje golema izboina koja se nadvija nad zaljev, a na njoj se uzdie golema vulkanska stijena ograena uokrug visokim zidom koji je odvaja od starog dijela grada. Upamtio je raspored dvostrukog niza protuavionskih topova, velikih radarskih antena i kasarni unutar tvrave izgraenih od velikih blokova kamenja. Upravo s mjesta, na kojem se sada nalazio, mogla se nadzirati itava okolica ukljuujui i onu

golemu crnu rupu u ivoj stijeni tik ispod velike izboine. Mallory gotovo nesvjesno kimne glavom polako shvaajui ozbiljnost svog zadatka. To je bila tvrava koja je punih osamnaest mjeseci prkosila saveznicima, koja je odreivala itavu pomorsku strategiju na podruju Sporada od trenutka kad su se Nijemci povukli s kopna na otoke. Ona je blokirala svu pomorsku aktivnost na podruju od dvije tisue kvadratnih milja izmeu Leradesa i turske obale. Sada, kad ju je vidio, Malloryju sve posta jasno. Napad s kopna tvravi nije mogao nauditi, napad iz zraka takoer. Uvidio je koliko je besmisleno bilo slati Torranceovu eskadrilu protiv velikih topova zatienih golemom izboenom stijenom i protiv dugih nizova protuavionskih topova. S mora se takoer nije mogla napasti; avioni Luftwaffe iz vojne baze na Samosu brinuli su se za to. Jensen je bio u pravu samo su gerilci i sabotaa imali neke izglede na uspjeh. Bili su to slabi, gotovo nikakvi izgledi, no ipak je postojala ansa i Mallory je znao da ne moe zahtijevati vie od toga. Zamiljeno je spustio dalekozor i istrljao oi koje su ga zaboljele od napregnutog promatranja. Napokon je tono znao protiv ega se bori i bio je sretan zbog tog saznanja, zbog prilike koja mu se ukazala da se ovako izdaleka upozna s terenom, s topografijom grada. Ovo je bilo vjerojatno jedino mjesto na cijelom otoku s kojeg se pruao takav pogled a ujedno ih je titilo od neprijatelja. To nije bila njegova zasluga kao predvodnika cijele misije. Ne, Mallory nije pronaao to mjesto. Bila je to Loukijeva zamisao. Tom sitnom Grku, tuna pogleda, dugovao je mnogo vie od toga. Louki ih je poveo iz Margarite najprije u brda kako bi Andrea mogao uzeti eksploziv iz kolibe starog Lerija i kako bi u tnaslinicima i na obroncima Kostosa mogli pruiti dostojan otpor u sluaju da je za njima odmah krenula potjera. On ih je ponovo proveo pored Margarite kako bi sakrili trag. Stali su nedaleko sela a on i Panajis su se uuljali pod okriljem tame u selo, uzeli svoja odijela i na povratku uli u vojnu garau, prekinuli elektrine spojeve na svim automobilima i kamionima koje su nali. Louki ih je zatim odveo do straarskog mjesta na cesti na ulazu u dolinu gdje su bez potekoa razoruali straare jer je samo jedan od njih bio budan. Napokon ih je poveo niz blatni puteljak kroz dolinu dok nisu doli do poljunane ceste udaljene dvije milje od samoga grada. Nakon stotinjak jardi skrenuli su u dugako i koso polje lave na kojem nisu ostajali nikakvi tragovi i pred sam izlazak sunca stigli u umarak. Sve je to Louki zamislio a nitko nije mogao protusloviti jer je plan bio paljivo pripremljen i imao je svoju praktinu svrhu. Miller i Andrea, koji su proveli jutro na strai, vidjeli su kako njemaki garnizon temeljito pretrauje svaku kuu u Navaroneu. To e im zaista mnogo pomoi kad sutradan uu u grad, zakljuio je Mallory, jer je bilo malo vjerojatno da e Nijemci sutra biti ponovo tako temeljiti, ako uope budu tragali za njima. Louki je zaista dobr obavio svoj posao. Mallory se okrenu da ga pogleda. Sitan ovjek je jo spavao. Leao je iza stabla i ve pet sati nije se ni maknuo. Iako je bio smrtno umoran i osjeao bolove u nogama, dok su ga oi pekle od nespavanja, Mallory nije imao snage da otme Loukiju ma i djeli zasluenog odmora. Cijelu prolu no Louki nije ni

oka sklopio. Dodue, ni Panajis nije, ali Panajis se ve budio zabacujui gusti pramen crne kose koja mu je padala preko oiju. Spavao je poput make, jednim dijelom svijesti uvijek budan i za tili as se posve razbudio. Mallory je znao da je to opasan ovjek i ljuti neprijatelj, no nita vie o Panajisu nije znao. Pitao se da li e ga ikad upoznati. Malo dalje uz uzvisinu, gotovo u sreditu umarka, Andrea je sagradio visoko postolje od slomljenih grana i iblja. Na tom relativno ravnom i prostranom prostoru leao je na nosiljci Andy Stevens. Bio je pri svijesti i, koliko je Mal lory znao, nije sklopio oka jo od trenutka kad ih je u planini zarobio Turzig. inilo se da vie i nema potrebe za spavanjem ili da je nadjaao elju za snom. Smrad gangrene, koja mu je zahvatila nogu, bio je uasan, nepodnoljiv i trovao je cijelu okolicu. Ubrzo nakon dolaska u umarak Mallory i Miller odmotali su zavoje i ispitali nogu. Nasmijeili su se jedan drugome, ponovo previli nogu i uvjerili Stevensa da e rana zacijeljeti. U stvari, noga je ispod koljena potpuno pocrnjela. Mallory podie dalekozor da jo jednom pogleda grad, ali ga odmah spusti jer je netko siao niz strminu i potapao ga po ramenu. Bio je to Panajis uzbuen, zabrinut, gotovo ljut. Pokazivao je rukom prema suncu na zapadu. Vrijeme, kapetane Mallory? Govorio je grki, tihim uurbanim glasom. Mallory pomisli na trenutak kako tom vitkom tamnoputom i tajanstvenom ovjeku drugaiji glas ne bi ni odgovarao. Koliko je sati? ponovio je. Dva i po ili tako nekako. Mallory upitno podie obrve. Zabrinut si, Panajisu. Zato? Morali ste me probuditi. Ve je odavna trebalo da me probudite! Zaista je bio ljut, zakljui Mallory. Sad je na meni red da uvam strau. Ali sino uope nisi spavao, napomene uviavno Mallory. Naprosto nije pravedno da ... Na meni je red da uvam strau, kad vam kaem! tvrdoglavo je ponovio Panajis. Dobro. Kad ba navaljuje. Mallory je predobro poznavao tvrdoglavi ponos otoana da bi se prepirao s Panajisom. Tko zna to bi se dogodilo da nije tvoje i Loukijeve pomoi... Ostat u s tobom jo neko vrijeme da ti ne bude dosadno. Ah, zato me niste htjeli probuditi! Panajis je bio vrlo uvrijeen i nije to ni pokuao sakriti. Vi nemate povjerenja u Panajisa... Oh, do vraga! uzruja se Mallory, ali se na vrijeme suzdrao i produio se smjekati: Naravno da imam povjerenja u tebe. Moda bi ipak bilo bolje da malo odspavam. Lijepo je od tebe to se toliko brine. Probudi me za dva sata. Naravno, bez brige! Panajis se sav ozario. Neu vas iznevjeriti. Mallory se popeo u umarak i lijeno izvalio na istinu koju je prethodno oistio i izravnao. Neko je vrijeme promatrao Panajisa kako neumorno ee s kraja na kraj umarka no, kad se ovaj spretno uzverao na drvo traei to vii poloaj kako bi imao to bolji pogled na okolicu, Mallory odlui da je najbolje

posluati njegov savjet i odspavati nekoliko sati dok je to jo mogue. Kapetane Mallory! Kapetane Mallory! Jedna ga je teka ruka uurbano tapala po ramenu. Probudite se! Probudite se! Mallory se promekolji, okrene na lea i hitro sjedne otvorivi irom oi. Nad njim je uao Panajis a na njegovu tamnom, mrzovoljnom licu oitavala se zabrinutost. Mallory zatrese glavom kako bi otjerao mamurluk i u jednom gipkom pokretu skoi na noge. to se dogodilo, Panajise? Avioni! odgovorio je brzo. Cijela eskadrila leti ravno na nas! Avioni? Kakvi avioni? iji avioni? Ne znam, kapetane. Jo uvijek su daleko. Ali... Gdje? U kojem pravcu? prekine ga Mallory. Dolaze sa sjevera. Otrali su zajedno do ivice umarka. Panajis pokae prema sjeveru i Mallory odmah ugleda avione s karakteristinim poloajem krila koji su blistali na popodnevnom suncu. Naravno, tuke, zakljui on mrzovoljno. Sedam ne, osam aviona letjelo je u dvije formacije od etiri na visini od dvije tisue, svakako ne vie od dvije i po tisue stopa. Udaljenost je bila najvie tri milje ... Odjednom postade svjestan da ga Panajis estoko potee za rukav. Doite, kapetane Mallory! dovikivao mu je uzbueno. Nemamo vremena za bacanje! Povukao ga je za rukav i pokazao prema sablasnim, izlomljenim stijenama koje su se strmo izdizale iza njih. Taj predio bijae sav iaran puteljcima, procijepima i kanjonima to su vodili u unutranjost ili pak prestajali nakon svega nekoliko metara u pogibeljnom orsokaku. avolje igralite! Moramo ga se odmah dokopati! Odmah, kapetane Mallory! Zato, zaboga?! Mallory ga je iznenaeno promatrao. Nema razloga za paniku. Moda uope ne idu na nas. A i zato bi kad uope ne znaju da smo ovdje. Ba me briga! Panajis je bio tvrdoglav i odluan. Ja znam da e nas napasti. Nemojte me pitati kako znam jer to ni sam ne znam. Pitajte Loukija on e vam rei. Panajis osjea te stvari. Ja znam, kapetane Mallory. Ja znam! Mallory je asak zurio u njega ne shvaajui. Nije bilo sumnje da je Grk govorio potpuno iskreno, no taj panini, brzopleti nain govora odavali su da se radi o instinktivnom osjeaju a ne razumnom zakljuivanju. Gotovo protiv svoje volje, ne shvaajui zato, Mallory potri uzbrdo, posrui po kamenju i otroj makiji. Ostali su ve bili na nogama i s orujem u rukama napeto iekivali odluku svog voe. Povucite se uzbrdo do ruba umarka! povie Mallory. Brzo! Ostanite tamo i dobro se sakrijte. Moramo se probiti do onog ulaza u avolje igralite. Pokazao je rukom na uzani prolaz u golemoj stijeni svega etrdesetak jardi do mjesta na kojem su stajali. Blagoslovio je u mislima Loukija koji je bio toliko

vidovit da odabere skrovite s dobrom odstupnicom. Andrea, ekaj moj znak! Okrenuo se i odjurio jer gorostasu nisu bila potrebna objanjenja. U hipu je podigao umirueg mladia zajedno s nosilima i pokrivaima i hitro krenuo uz brijeg vijugajui izmeu drvea poput make. to se zbiva, efe? upita Miller koji se bacio na zemlju pokraj Malloryja. Ja nita ne vidim. Kad bi prestao brbljati na asak, mogao bi uti to se dogaa, odbrusi Mallory. Pogledaj malo u zrak. Miller je leao na trbuhu svega nekoliko stopa od ruba umarka. Posluao je Malloryjev savjet i okrenuo se na lea ispruivi vrat u nebo. Ubrzo je ugledao avione. tuke! rekao je zapanjeno. .itavo jato prokletih tuka. To je nemogue, efe! Mogue je, odgovori Mallory. Jensen mi je rekao da su ih Svabe povukli s talijanskog fronta. U posljednjih nekoliko tjedana povukli su preko dvije stotine aparata. Mallory je kiljio prema avionima koji su se ve primakli na pola milje od njih. I svu su tu prokletu maineriju dovukli ovamo na Egejsko more. Ali ovi ne trae nas, protestirao je Miller. Bojim se da ba nas trae, odvrati kiselo Mallory. Dva su se bombardera upravo postrojila u formaciju za pikiranje ispred ostalih. Na alost, ini se da je Panajis imao pravo. 6 ?Ali ali oni prolaze pokraj nas ... Vara se, ree kratko Mallory. Ovdje je njihov cilj. Pogledaj samo prvi avion. Dok je jo govorio, voa eskadrile je otro nagnuo svoj junkers-87 u stranu i uz uasnu buku motora zapikirao ravno prema umarku. Pusti ga! uzvikne Mallory. Nemoj pucati! Stuka je poput kamena padala tono prema sreditu umarka. Avion sad vie nita nije moglo zaustaviti, ali ga je sluajni pogodak mogao oboriti na njihove glave. I bez toga su imali malo anse da se izvuku ...Drite ruke na glavama, a glave dolje! Mallory je zanemario vlastiti savjet i promatrao pikiranje njemakog aviona. Petsto, etiristo, trista zagluujua huka snanih motora ve mu je probijala ui a tuka se oslobodila svog tovara i vinula put visina. Bomba! Mallory se naglo podie zurei u nebesko plavetnilo. Ne jedna bomba, ve deseci zastrli su nebo te se inilo da jedna drugu prestie na svom putu prema sreditu umarka. Udarale su o drvee, lomile vornate grane i zabijale se u meko, ljunkovito tlo. Zapaljive bombe! Mallory je jedva imao vremena shvatiti da su poteeni uasa tekih avionskih bombi od pet stotina kila, jer je istog trena uslijedila zasljepljujua, vatrena erupcija koja je uz strahovito itanje u tili as pretvorila umarak u buktinju. Nakon nekoliko sekundi, umjesto jarkog plamena, podigao se gusti, smrdljivi oblak dima proaran mjestimino crvenim jezicima koji su uskoro obuhvatili svo drvee, tuka se jo uzdizala prema nebu hvatajui povoljnu visinu, kad je cijela

okolica planula stravinim plamenom koji je naprosto gutao staro, smolasto drvee. Miller je podigao glavu sa zemlje i uzbueno maui nastojao privui Malloryjevu panju. Zapaljive bombe, efe! objavio je. A to si ti mislio da bacaju ibice!? dobaci mu kratko Mallory. Pokuavaju nas vatrom i dimom istjerati na istinu. Snaan eksploziv nije pogodan za visoko drvee. U devedeset i devet sluajeva ovo bi im upalilo, ali ovoga puta nee. Gusti i otar dim koji je prodirao u plua natjerao ga je na kaalj. Mallory suznih oiju pogleda kroz kronje. Samo ako budemo imali sree. Ako ne napadnu u slijedeih pola minute. Pogledaj taj oblak dima! Miller pogleda gustu, crnu masu proaranu crvenim iskrama koja se, noena blagim povjetarcem s mora, valjala prema stijenama. Bila je to izvanredna dimna zavjesa koju je valjalo iskoristiti. Miller potvrdno kimne glavom. Idemo za njim, zar ne, efe? Nemamo drugog izlaza ili idemo ili ostajemo ovdje dok nas ne raznesu u vrlo sitne komadie, ili ispeku na aru. Moda i jedno i drugo. Povisio je glas. Vidi li tko to se dogaa iznad nas? Svrstavaju se za novi napad, kapetane, potiteno ree Brown. Prvi avion jo krui nad nama. eka da vidi kamo emo pobjei. Nee dugo ekati. Sad je pravi as da umaknemo. Pogledao je uzbrdo kroz dimnu zavjesu, ali nije mogao nita vidjeti jer su mu se oi ispunile suzama i oko njega se sve zamutilo. Bilo je nemogue otkriti kako je daleko dospio oblak i da li e ih zaklanjati cijelim putem, no vie nisu smjeli ekati. Njemaki piloti u tukama nisu ba bili poznati po strpljivosti. Sluajte me! uzviknuo je. Trkom uz rub umarka do one naplavine, a onda skrenite uzbrdo prema usjeku. Ne zaustavljajte se dok niste najmanje stotinu jardi odavde. Andrea, ti povedi ostale. Hajde, kreite! Zagledao se kroz zasljepljujui dim. Gdje je Panajis? Nije bilo odgovora. Panajis! zovne Mallory. Panajis! Moda je neto zaboravio pa se vratio, dobaci mu Miller koji je zastao u trku. Da odem ... Gubi se svojim putem, ljutito mu odbrusi Mallory. Ako se neto dogodi mladom Stevensu, ti e biti... No Miller je ve podbrusio pete, posrui i kaljui rame uz rame s Andreom. Malloiy je nekoliko sekundi neodluno stajao a zatim puzajui krenuo prema sreditu umarka. Moda se Panajis po neto vratio, a kako nije razumio engleski, zanemario je Malloryjevu zapovijed. Tek to je preao pet jardi Mallory je bio prisiljen da stane i pokrije lice rukama: vruina je bila neizdriva. Panajis nije mogao biti u tom paklu. Tu nitko ne bi preivio ni dvije

sekunde. Hvatajui zrak, opaljene kose i sprene odjee, Mallory potri uzbrdo sudarajui se s drveem, posrui, padajui i ponovno ustajui u oajnikom naporu da se spasi. Potrao je k istonoj strani ume. Ni tamo nije bilo nikoga. Vratio se ponovo do naplavina, ve potpuno obnevidio i napola udavljen vruim zrakom punim pepela koji mu se lijepio u duniku i pluima. Vie nije imalo smisla ekati nita nije mogao uiniti osim pokuati da spasi samog sebe. U uima mu je tutnjilo. Potpuno ga je zagluilo praskanje suhog drvea, um vlastite krvi uskipjele u ilama i stravian zviduk tuka dok su se oborile na umarak. Oajniki se bacio prema istini, posrnuo i pao naglavce u debelu naslagu osuenog blata. Nije znao, a nije ni mario da li je povrijeen ili ne. Podigao se daui na noge i posljednjim snagama krenuo uzbrdo. Zrak je bio ispunjen grmljavinom avionskih motora. Sad mu je nad glavom bila cijela eskadrila spremna da izbaci bombe i on se bez oklijevanja baci na tle. Istog trena pala je prva bomba i svega etrdesetak jardi ispred njega eksplodirala uz strahovitu erupciju zemlje i kamenja. Ispred njega! Dok se podizao i po tko zna koji puta krenuo uzbrdo, MaIlory je bijesno proklinjao vlastitu glupost. Glupane, prokleta budalo, psovao je ogoreno i zbunjeno. Poslao si drugove u smrt. Toga bi se sjetilo i petogodinje dijete. Naravno da Svabe nisu bombardirali umarak dva puta uzastopce. Shvatili su ono to je oigledno i neizbjeno i bacili bombe na crni oblak dima u kojem se sad nalaze njegovi mrtvi drugovi. I dijete bi shvatilo... zemlja je pod njegovim nogama eksplodirala, golema ga ruka podie u zrak i tresne o zemlju, a na oi mu pade mrak. Dvanaesto poglavlje SRIJEDA 16,0018,00 Mallory je barem desetak puta dolazio k svijesti i istog trena ponovo tonuo u crnu, neprozirnu tamu. Svaki puta je oajniki pokuavao da zadri te kratke trenutke jave, no oko njega bi uvijek iznova zavladala praznina, mrana mlitava te, premda je znao da e se ponovo onesvijestiti, bio je potpuno bespomoan. To je prava mora, pomislio je kad mu se svijest povratila na nekoliko trenutaka. To je kao u najgorem snu kad ovjek zna da e more nestati ako otvori oi, ali ih naprosto ne moe otvoriti. Pokuao je, ali uzalud; oko njega je i dalje vladala tama, a on jo uvijek tonuo u svom odvratnom snu, jer je na nebu sjalo sunce i bio je dan. Oajno je odmahnuo glavom. Aha! Gledajte! Napokon daje znakove ivota! Bio je to onaj ve tako dobro poznati, polagan i unjkav glas. Veliki, stari vra Miller ponovo je pobijedio! Trenutak je zavladala utnja, trenutak u kom je Mallory sve vie postajao svjestan da se huka avionskih motora udaljuje, da mu nozdrve i oi nagriza jedak dim i tada ga oko ramena obuhvati jedna ruka a u uima zauje Millerov nutkajui glas. Gucnite samo malo odavde, efe. Stari, plemeniti vinjak. Nita nije bolje od toga. Mallory osjeti hladan grli boce na ustima, zabaci glavu i dobro potegne. Gotovo istog asa se uspravio u sjedei poloaj i stao grcati, pljuvkati i kaljati dok mu je estoki alkohol palio jezik i grlo. Pokuao je govoriti, no sve se

svrilo na nekakvom bijednom kukurikanju, i hvatanju zraka. Uvrijeeno je blenuo u tamnu figuru koja je kleala uz njega. Miller mu je uzvratio pogled pun neprikrivenog oduevljenja. Vidite, efe? Ba kao to sam rekao nema bolje stvari na svijetu. Zadovoljno je mahnuo glavom. U tren oka ste se razbudili, kako bi reklo neko piskaralo to pie romane. Nikad nisam vidio da se netko tako brzo oporavio od posljedica bombardiranja! to si to, do avola, naumio? zarea Mallory. Vatra mu se ugasila u grlu i mogao je ponovo govoriti. Zar me eli otrovati? Ljutito je stresao glavom tjerajui od sebe bol i titravu izmaglicu koja mu je jo igrala pred oima. Ba si mi ti neki doktor! Kae da sam jo pod okom a prva ti je stvar da me nakljuka alkoholom ... to vie volite, uskoi ozbiljno Miller. Ovo, ili mnogo gori ok za otprilike petnaest minuta kad Svabe dou ovamo. No oni su otili. Vie ne ujem tuke. Da, ali iz grada dolazi druga banda, primijeti Miller mrzovoljno. Louki nam je upravo javio. Pola tuceta oklopnih kola i nekoliko kamiona s topovima kao telegrafski stupovi. Tako, dakle, Mallory se okrene i ugleda zrak svjetlosti koji je prodirao iza zavoja. Bili su u nekoj spilji gotovo tunelu. Mali Cipar, tako su neki stariji otoani zvali ovo mjesto prema Loukijevom prianju. avolje igralita je bilo prepuno slinih peina. Umorno se osmjehnuo sjetivi so kako se uplaio kad je doao k svijesti mislei da je oslijepio. Okrenuo se Milleru. Dakle, opet guva, Prani. Neprestano smo u sosu. Hvala ti to si me doveo k svijesti. Morao sam, odgovori Miller. Mislim da vas ne bismo mogli dugo nositi. Mallory potvrdno kimne. Da, okoli nije ba naroito ravan. Kao to kaete, sloi se Miller. Meutim, rekao sam to zato jer nema vie nikog tko bi vas nosio. Casey Brown i Panajis su ranjeni, efe. Sto? Zar obojica? Mallory zatvori oi i ljutito odmahnu glavom. Do avola, Prani, sasvim sam zaboravio na bombardiranje. Ispruio je ruku i zgrabio Millera za rukav. Kako im je? Jesu li teko ranjeni? Ostalo je jo malo vremena a toliko toga da se uradi. Kako im je? Miller izvadi kutiju s ciAiretama i ponudi jednu Malloryju. Nije strano kad bih ih samo mogao odvesti u bolnicu. Ali bit e vraki bolno i nezgodno ako budu morali planinariti po ovim prokletim grbama. U nekima je od ovih tlo kanjona gotovo strmije od samih zidova. Jo mi nisi rekao ... Oprostite, efe, ja se zapriao. Obojica imaju rane od rapnela i to na potpuno istom mjestu na lijevoj nozi iznad koljena. Kost im nije ozlijeena a tetive su ostale cijele. Upravo sam Caseyju previo nogu. Rana mu je dosta gadna. Osjetit e to kad stane na noge. A Panajis?

On se sam previo, ree kratko Miller. udan neki tip. Nije mi ak dozvolio ni da pogledam, a kamoli da ga previjem. ini mi se da bi me zaklao kad bih pokuao. Moda je bolje da ga ostavimo na miru, posavjetova ga Mallory. Neki od tih otoana imaju udne predrasude. Vano je da je iv, premda jo uvijek ne shvaam kako je, do vraga, uspio doi ovamo. On je prvi otiao iz umarka, objasni Miller. S Caseyjem. Penjali su se jedan uz drugoga kad ih je zahvatila bomba. A kako sam ja dospio ovamo? Nema nagrade za toan odgovor. Miller pokae palcem preko ramena na golemu sjenku koja je zaklanjala gotovo polovinu spilje. Ovaj momak je jo jednom odigrao ulogu svetog Bernarda. Htio sam ii s njim, ali mu se to nije svidjelo. Rekao je da e nam biti tee ako vas obojica ponesemo uzbrdo. Osjeam se vrlo pogoenim. Miller uzdahne. Izgleda da naprosto nisam roen da budem heroj. Mallory se osmjehnu. Hvala ti jo jednom, Andrea. Hvala! Miller bijae ogoren. Momak vam je spasio ivot a sve to mu imate rei je 'hvala'! Nakon prvih desetak takvih sluajeva naprosto ponestane mate za prigodne govore, ree suho Mallory. Kako je Stevens? Die. Mallory kimne prema izvoru svjetlosti i gadljivo mrcne. Tu je iza ugla, zar ne? Da, nije ba ruiasto, prizna Miller. Gangrena se proirila iznad koljena. Mallory se s najveim naporom podie na noge i dohvati puku. Sad ozbiljno, Prani, kako mu je? Ve je mrtav, ali naprosto nee da umre. Izdahm.it e do zalaska sunca. Tko zna kako je izdrao tako dugo. Moda je to neskromno s moje strane, promrmlja allory, no ini mi se da znam kako. Zbog prvoklasne lijenike njege? upita Miller. ini se tako, zar ne? osmjehnu se Mallory na Millera koji je jo uvijek kleao. Ali nisam to mislio. Hajdemo, gospodo, eka nas vaan posao. to se mene tie, ja se razumijem samo u dizanje mostova i kvarenje automobilskih motora, objavi Miller. Strategija i taktika potpuno premauju moj jednostavni mozak. Pa ipak bih se usudio primijetiti da su ovi tipovi dolje izabrali vrlo glup nain za samoubojstvo. Bilo bi im svima mnogo jednostavnije da se naprosto poubijaju. Potpuno se slaem s tobom. Mallory se promekoljio traei to bolji poloaj iza kamenja na ulazu u kanjon koji je bio usmjeren tono na pougljenjele ostatke umarka. Jo jednom pogleda pripadnike njemakog

alpskog korpusa koji su se u rastegnutom lancu uspinjali uza strmu i golu padinu. Nisu ni oni djeca. Kladim se da se ni njima ne siri da ta igra. Pa to se onda, do vraga, penju, efe? Vjerojatno nemaju drugog izbora. Dok smo ovdje, mogu nas napasti samo sprijeda. Mallory se osmjehne siunom Grku koji je leao izmeu njega i Andrea. Louki je dobro odabrao sklonite. Morali bi mnogo zaobilaziti da nas napadnu s lea, a trebalo bi im najmanje tjedan dana da se probiju kroz avolje igralite. Za nekoliko sati spustit e se no, a Svabe znaju da nemaju nikakvih izgleda kad se smrkne. Naposljetku a ini mi se da je to mnogo vanije od ova dva razloga siguran sam da je tab dobro izgrdio zapovjednika grada. Previe smo im opasni, premda postoji vrlo malo mogunosti da se probijemo do samih topova. Oni ne smiju dozvoliti da im ispred nosa evakuiramo ljude sfKerosa, da ga izgube... Zato ne? prekine ga Miller, razmahavi se rukama. To je i tako samo hrpa beskorisnog kamenja ... Ne smiju se osramotiti pred Turcima, nastavi strpljivo Mallory. Strateki znaaj tih otoka u Sporadima je beznaajan, ali je njihova politika vanost golema. Adolfu je prijeko potreban jo jedan saveznik u ovom dijelu svijeta. Zato je ovamo dovukao gomilu najboljih vojnika i aviona iako su mu neophodni na talijanskom frontu. Hitler mora uvjeriti svog potencijalnog saveznika da je posao unosan i potpuno siguran jer, kako bi ga inae mogao pridobiti da napusti sigurnost svog dvorita i pridrui se njegovim snagama? Vrlo zanimljivo, primijeti Miller. I onda? I onda nee Nijemci plakati zbog trideset ili etrdeset svojih najboljih vojnika koje emo sasjei u sitne komadie. Tu bar nije problem ako sjedi za pisaim stolom nekoliko hiljada milja odavde... Pustite ih da priu jo stotinjak jardi. Louki i ja emo poeti iz sredine prema kraju; ti i Andrea krenite od kraja. Ne svia mi se to, efe, prigovori Miller. Nemoj misliti da je meni ugodno, ree tiho Mallorv. Pobiti ljude koji su prisiljeni da rade tako samoiibilaki posao nije moj stil zabave pa ak ni ratovanja. Ali, ako ne udesimo mi njih, oni e nas. Uutio je i pokazao preko modrog mora prema horizontu gdje se uzdizao Keros obasjan mirnim popodnevnim suncem. to misli, Prani, kako bi oni tamo htjeli da postupimo? Znam, znam, efe. Miller se nelagodno promekolji. Ne morate mi to stalno ponavljati. Navukao je vunenu kapu duboko na elo i tupo se zagledao niz padinu. Kad poinje masovno istrebljenje? Jo to jardi, rekao sam. Mallory ponovo pogleda niz brijeg prema cesti koja je vijugala uz obalu i osmjehnu se sretan to moe promijeniti temu razgovora. Nikad jo nisam vidio da se telegrafski stupovi tako naglo smanjuju, Prani. Ja sam vam ispriao to mi je rekao Louki, branio se Miller. Louki mu nije nita rekao. Mali Grk se uvrijedio. Tako mi boga,

majore, ovaj Amerikanac lae! No, moda, sam pogrijeio, ree Miller velikoduno. Ponovo je bacio pogled na minobacae i zbunjeno namrtio elo. Onaj prvi je merzer, ini mi se. Ali kakva je ono neobina naprava za ime ... Ono je takoer merzer, objasni Mallory. Ima pet cijevi i vrlo je neugodan. Zovu ga 'Nebelwerfer' ili Dreava Minnie. Kad opali, grmi kao to avola u paklu. Pretvara kosti u pekmez kao od ale. Ali onog drugog se moramo vie uvati. To je merzer od est ina i gotovo sigurno izbacuje rasprskavajue bombe kad te to pogodi, moraju te skupljati ribaom etkom. Krasno, promrmlja Miller. To me naroito raduje. Ipak bio je zahvalan Novozelananinu to je odvratio panju od onoga to su morali uraditi. Zato ih ne upotrijebe? Hoe, ne brini, uvjeravae ga Mallory. im otvorimo vatru i odamo svoj poloaj. Bog nam pomogao, promuca Miller. Rekli ste, da na prijatelj Turzig nije meu ovim jadnicima. Posegnuo je rukom za dalekozorom, ali iznenaeno zastade osjetivi kako ga je Andrea, koji se nagnuo preko Loukija, vrsto uhvatio za zglob. to se dogodilo, Andrea? Ja ga na tvom mjestu ne bih upotrijebio, kapetane. Dalekozor nas je ve jednom izdao. Razmiljao sam o tome i doao do zakljuka da nije moglo biti nita drugo. Sunce se odbija o lee ... Mallory je zurio u njega, polako ispustio dalekozor i nekoliko puta potvrdno kimnu glavom. Pa naravno! Naravno! I meni je bilo udno... Dakle, netko je bio neoprezan. Samo tako su nas mogli otkriti. Bio je dovoljan jedan kratki bljesak. Prekinu se prisjeajui. Tada se umorno osmjehnu. To sam moda uinio. Sve je poelo kad sam ja bio na strai a Panajis nije imao dalekozor. Pokajniki se okrenuo. To sam sigurno bio ja, Andrea. Ne vjerujem, odvrati kratko gorostas. Ti ne bi poinio takvu greku, kapetane. Bojim se da ipak jesam. No o tome emo razmiljati kasnije. Vojnici u sredini nepravilnog lanca posrtali su i padali po skliskom raslinju ve sasvim nadomak donjem rubu izgorjelog umarka. Dovoljno su se pribliili* Ja u onog s bijelim ljemom na glavi, Louki! Dok je jo govorio, ulo se prigueno struganje kovine o kamen. To su ostala trojica namjetala puke u procijepe izmeu kamenja. Na tren ga obuze gaenje no glas mu bijae miran, hladnokrvan i gotovo nemaran. Dobro. Sad raspalite po njima! Tu posljednju zapovijed prekinulo je zagluujue tektanje automatskih karabinki. S etiri automata u rukama dva brena i dva 9-milimetarska majsera to nije bio rat, ve kako je Mallory rekao, naprosto alostan pokolj. Bespomoni vojnici, dolje na padini, stali su tupo i zabezeknuto da bi se as kasnije izvijali pod udarcima zrna i padali na tle poput marioneta u rukama poludjelog lutkara. Neki su ostali leati na mjestu gdje su pali, a neki su se otkotrljali nizbrdo groteskno maui rukama i nogama. Samo su dvojica

ostala uspravljena na mjestu gdje ih je pogodilo smrtonosno zrno dok im se na licima jasno odraavalo tupo iznenaenje. Zatim su i oni umorno klonuli na kamenito tle. Prole su gotovo tri pune sekunde prije no to su preivjeli svega nekoliko vojnika do kojih jo nije doprla njihova unakrsna vatra shvatili to se dogaa. Oajniki se bacie na zemlju traei zaklon kojeg nije bilo. Divlje tektanje mainki prestalo je naglo i odjednom kao da je netko giljotinom presjekao zrak. Iznenadna tiina djelovala je neobino muno, intenzivno i mnogo uvjerljivije no sva buka koja joj je prethodila, ljunkovita zemlja pod Malloryjevim laktovima zastrue grubo kad se Mallory malo pomakao da bi pogledao svoje ljude, Andrea, mirnog s potpuno bezizraajnim licem, Loukija, oiju ispunjenih suzama. S lijeve strane dopiralo je do njega tiho mumljanje i on se ponovo okrenu. Amerikanac je bijesno i neprekidno psovao tihim glasom i divljaki udarao akom o otar ljunak ne marei za bol. Samo jo jednog. Tihi glas zvuao je gotovo kao molitva. To je sve to traim. Samo jo jednog. Mallory ga uhvati za ruku. to je, Prani? Miller ga pogleda hladno i odsutno. inilo se kao da ne prepoznaje svog kapetana. Tada zbunjeno trepne oima, nasmije se i ozlijeenom rukom automatski posegne za cigaretama. Nita, efe. Nisam bio pri sebi, rekao je mirno. Nisam bio priseban. Istresao je cigaretu iz kutije. Uzmite jednu. Ta ivotinja, koja je poslala ove bijednike da nas napadnu, ree tiho Mallory. Sigurno bi elio tog tipa dobiti na nian, zar ne? Millerov osmijeh naglo nestane i on potvrdno kimne. Da, tako je. Brzo je provirio preko oveeg kamena i ponovo se spustio. Ostalo ih je jo osam ili deset, efe izvijesti. Bijednici, ponaaju se poput nojeva; trae zaklon iza kamenia veliine narane... Hoemo li ih potedjeti? Potedjet emo ih! znaajno ponovi Mallory. Pomisao na novo ubijanje gotovo je izazvala povraanje. Nee vie pokuati. Naglo je uutio i instinktivno se pripio uz tle kad su meci zazvidali iznad njihovih glava i arili se u visoku stijenu iza njih. Nijemci su otvorili vatru. Nee pokuati, ha? Miller je ve proturio cijev svoje puke iza stijene kad ga Mallory uhvati za ruku i povue natrag. Nisu to oni dolje. Sluaj! Uslijedio je jo jedan rafal, pa jo jedan i sada su jasno razabirali stravino tektanje mitraljeza koje se u pravilnom razmaku prekidalo, gotovo kao ljudski uzdah, kad je redenik s mecima prolazio kroz leite. Mallory osjeti kako mu se jei kosa na zatiljku. Spandau. Kad jednom uje spandau, ne moe ga vie zaboraviti. Ostavi ga. Vjerojatno se nalazi na krovu jednog od kamiona i ne moe nam nita... Vie me brinu oni prokleti merzeri u podnoju.

Mene ne, bez oklijevanja ree Miller. Ne gaaju nas. Zato i jesam zabrinut... to ti misli, Andrea? Isto to i ti. ekaju. Ovo avolje igralite, kako ga naziva ?Louki, pravi je labirint. Mogu nas gaati samo naslijepo. Nee dugo ekati, prekine ga mrano Mallory. Pokazao je prema sjeveru. Eto, dolaze njihove oi! Avioni, isprva samo crne toke iznad rta Demirci, uskoro su postali prepoznatljivi. Polako su se pribliavali letei iznad Egejskog mora na visini od petnaest stopa. Mallory ih je zapanjeno promatrao, a onda se obrati Andreu. Zar mi se privida, Andrea? pokazao je prvi od dva aviona. Bio je to mali jednomotorni lovac uzdignutih krila. To ne moe biti PZL? Moe i jest, promrmlja Andrea. Stari^poljski avion koji smo mi imali prije rata, objasni on Milleru. Onaj drugi je belgijski avion. Takve smo zvali breguete. Andrea zakloni oi od sunca i ponovo osmotri avione koji su ih ve nadlijetali. Mislio sam da su svi uniteni u toku invazije. I ja, ree Mallory. Zacijelo su sakupili ostatke i osposobili ih za let. Eno, primijetili su nas poinju kruiti. Nije mi samo jasno emu sve te zamke i pripreme... Ni ja ne znam, a niti elim znati, brzo dobaci Miller. Bio je izvirio iza kamena i osmotrio situaciju u podnoju Oni nas prokleti minobacai upravo uzimaju na nian, a bogami izgledaju mnogo vei od telegrafskih stupova. Rasprskavajue bombe, rekli ste! Idemo, efe! Gubimo se odavde dok jo moemo! I tako je izgledala situacija tog kratkog popodneva kojeg e se svi dugo sjeati. Predstojale su im mukotrpne igre skrivaa i lovice po kanjonima i spiljama avoljeg igralita. A piloti su drali kljueve igre u svojim rukama; avioni su kruili visoko nad njima motrei svaki pokret progonjenih ??komandosa. Javljali su podatke topnicima na obalnoj cesti i alpincima koji su uli u avolje igralite kroz kanjon iznad umarka ubrzo poto su ih piloti izvijestili da smo napustili raniji poloaj. Dva stara aviona uskoro su zamijenili noviji henkeli. Andrea im je objasnio da poljski avioni ne mogu ostati u zraku due od jednog sata. Mallory se naao izmeu dvije vatre. Iako su merzeri bili prilino precizni, nekoliko smrtonosnih rasprskavajuih bombi pronalo je put do dubokih usjeka u kojima su nali privremeni zaklon, a tu je rasprskavanje metala bilo jo opasnije zbog zatvorenog prostora. Poneka bi bomba pala tako blizu da je Mallory bio prisiljen potraiti zaklon u nekoj spilji koje poput saa ispunjavahu strme litice kanjona. U njima su bili na sigurnom, no ta sigurnost bijae tek privid koji ih je mogao stajati poraza i potpunog neuspjeha; za vrijeme zatija, njemaki vojnici, koje su cijelo popodne odbijali u kratkim i otrim okrajima, mogli bi im prii posve blizu i uloviti ih u samoj spilji. Zato je Mallory morao neprestano biti u pokretu kako bi to vie poveao razmak izmeu svoje grupe i gonitelja. U tome je Louki bio nenadmaan. Vodio ih je uzdu i poprijeko avoljim igralitem. Naravno, na taj je nain opasnost od bombi bila golema. Jedna je pala u kanjon koji je

vodio u unutranjost zarivi se u ljunak svega dvadeset jardi pred njima. Bilo je to najblie tog popodneva. Dogodilo se ono to se dogaa jednom u hiljadu sluajeva nije eksplodirala. Zaobili su je u to veem luku, zadravajui dah dok nisu odmakli daleko u kamenjar. Otprilike pola sata prije zalaska sunca uzverali su se na vrh grbavog i strmog usjeka i zastali pred visokom stijenom koja im je pruala zatitu jer se iza nje usjek ponovo strmo sputao i zavijao udesno prema sjeveru. Vie ih nisu ugroavale rasprskavajue bombe. Posljednja je bila ona koja nije eksplodirala. Top kalibra est ina i gromoglasni Nebelwefer imali su ogranien domet i, premda su avioni i dalje kruili nebom, njihovo izvianje bijae uzaludno; sunce je tonulo prema horizontu i duboko u usjecima komandose je ve sakrivala duboka sjena. No alpinci iz najboljih njemakih jedinica, uporni i iskusni vojnici, ljudi edni osvete zbog ubijenih drugova, bijahu im za petama. A bili su odlino uvjebani za borbu u brdima, svjei, pokretljivi i potpuno odmorni. Njegova mala druina bijae, naprotiv, iznurena neprestanim ratovanjem, besanim noima, glau... Mallory se spusti na zemlju nedaleko otrog zavoja odakle je mogao promatrati zalee i toboe nemarno pogleda svoje drugove, no vidjelo se da ga ni najmanje ne raduje njihov izgled. Kao borbena jedinica bili su zaista u jadnom stanju. I Panajis i Brown bijahu osakaeni a potonjem je lice posivjelo od boli. Prvi puta nakon odlaska iz Aleksandrije, Casey Brown bijae apatian i potpuno nezainteresiran za sve to se dogaa oko njega. Mallory je znao da je to veoma lo znak. Brownu nije mnogo pomagala ni radio-stanica koju je nosio na leima tvrdoglavo i osorno je odbio da poslua Malloryjevu zapovijed i ostavi je na putu. Louki je bio umoran a tako je i izgledao. Mallory je tek sada uvidio da se njegova fizika kondicija nije mogla mjeriti s hrabrim duhom i onim zaraznim smijekom koji mu nikad nije silazio s usana. I njegov je kooperni brk neobino odudarao od tunih i umornih oiju. Miller je poput njega bio umoran; no kao i on, mogao je jo mnogo izdrati. Stevens jo uvijek bijae pri svijesti, ali se ak i u polutami kanjona vidjelo da je na izmaku snaga. Lice mu je bilo prozirno, a prsti, usne i oni kapci blijedi i beskrvni. Andrea, koji ga je puna dva sata nosio gore-dolje po stazama i bespuu avoljeg igralita, izgledao je kao i uvijek: postojano i neunitivo. Mallory zavrti glavom, izvue cigaretu i spremi se da je pripali, no sjetivi se aviona koji su jo uvijek kruili nad njima, baci ibicu na zemlju. Lijeno je osmotrio sjeverni predio kanjona, a tada se ukoi zdrobivi nezapaljenu cigaretu meu prstima. Ovaj kanjon nije bio nalik ni na jedan kojeg su ve proli bio je iri, potpuno ravan, vrlo dugaak i, koliko je mogao vidjeti u polumraku, zatvoren na kraju gotovo okomitom stijenom. Louki! Mallory skoi na noge zanemarivi umor. Zna li gdje se nalazimo? Je li ti poznato ovo mjesto? Ta naravno, majore! uvrijeeno odgovori Louki. Zar vam nisam ve rekao da smo Panajis i ja jo u djetinjstvu ... Ali ovo je orsokak! pobuni se Mallory. Zatvoreni smo, ovjee, uhvaeni u zamku! Louki se drsko naceri i stade frkati vrak svog brka. ovjeuljak je oito

uivao. Tako? Major, dakle, nema povjerenja u Loukija, je li? Ponovo se nasmije a zatim popustljivo kucne o zid. Panajis i ja trudili smo se cijelo popodne da vas dovedemo ovamo. Du ove stijene ima mnogo spilja. Jedna od njih vodi u drugu dolinu koja se sputa na cestu za grad. Ah, sad shvaam. Malory s olakanjem ponovo sjedne na zemlju. A gdje ta druga dolina izbija na cestu? Tono kod tjesnaca izmeu Maidosa i Navaronea. Koliko je to udaljeno od grada? Oko pet milja, moda est. Ne vie. Odlino! A jesi li siguran da e pronai tu peinu? Naao bih je i nakon to godina i to zavezanih oiju, hvalio se Louki. Nije loe! Nije ni zavrio reenicu kad se odjednom divlje baci u stranu, okrenuvi se u zraku da ne padne na Stevensa, i estoko tresnu o stijenu izmeu Millera i Andrea. U trenutku nepanje naao se na brisanom prostoru i rafal mainke iz dubine kanjona gotovo ga je raznio. Metak mu je ipak okrznuo rame i rastrgao kaput. Miller je ve kleao pokraj njega i prstima paljivo ispitivao ogrebotinu. Prokleta nesmotrenost, promrmlja Mallory. Nisam ni slutio da su nam se toliko pribliili. Glas mu bijae miran, ali on se nije tako osjeao. Da se cijev majsera pomakla tek esnaestinu ina udesno, sad mu glava vie ne bi bila na ramenu. Je li sve u redu, efe? upita zbunjeno Miller. Nisu vas... Loi strijelci, razuvjeri ga Mallory vedrim glasom. Ne bi ni slona pogodili. Okrenuo je glavu i pogledao ranu. Ne volim se graditi herojem, no ovo je zaista obina ogrebotina ... S lakoom je ustao i dohvatio puku. Gospodo, ao mi je i tome slino, ali vrijeme je da ponovo krenemo. Koliko ima do te spilje, Louki? Louki protrlja zaratenu bradu a osmijeha odjednom nestade s njegova lica. Brzo je pogledao Mallory ja i ponovo skrenuo pogled. Louki! Da, da, majore. Spilja. Louki ponovo trljae bradu. Pa, jo je dosta daleko. Zapravo, spilja je na kraju, ree nelagodno. Na samom kraju? upita tiho Mallory. Louki skrueno potvrdi i zagleda se pred noge. Izgledalo je da su mu se ak i brci objesili. Ba zgodno, uzdahne Mallory. Oh, to je ba zgodno! Ponovo se spustio na zemlju. To nam uope ne moe pomoi. Zamiljeno je oborio glavu ne podigavi je ak ni kad je Andrea opalio nekoliko revolverskih hitaca niz kanjon, vie da zaplai neprijatelja nego da nekog pogodi. Prolo je jo desetak sekundi a onda Louki progovori jedva ujnim glasom.

Strano mi je ao. To je zaista grozno. Majore, tako mi svega, ne bih to nikada uinio da sam znao koliko e nam se pribliiti. To nije tvoja greka, Louki. Malloryja je dirnula zabrinutost malenog Grka. Cupkao je svoj poderani kaput. Ni ja se tome nisam nadao. Molim vas! javi se Stevens dotaknuvi Malloryjevu ruku. to nije u redu? Ne razumijem. Bojim se da ostali razumiju, Andy. To je barem jednostavno. Moramo prijei jo pola milje kroz ovaj kanjon a nemamo ni kamenia zaklona. Nijemcima preostaje nepunih dvjesta jardi da stignu ovamo. Saekao je da Andrea ispali jo jedan kratki rafal. Zatim nastavi: Uradit e upravo ono to su ve zapoeli provjeravat e neprestano da li smo jo uvijek ovdje. Cim osjete da nas nema, stvorit e se tu i poskidati nas kao muhe. Zna da ne moemo brzo trati, a oni imaju nekoliko mitraljeza. Sasjei e nas. Sad shvaam, promrmlja Stevens. Lijepo ste mi to objasnili, kapetane. Zar ne biste mogli ostaviti dvojicu da brane odstupnicu, dok ostali... A to e biti s tom dvojicom? prekide ga suho Mallory. Da, da, znam to mislite. O tom nisam vodio rauna. No vidi, to je gadan problem, zar ne? Nema tu nikakvog problema, javi se Louki. Major je dobroduan, ali sve je to moja krivnja. Ja u... Nee ti nita, to mu gromova! dreknu Miller, istre puku iz Loukijeve ruke i poloi je na zemlju. uo si to je ef rekao to nije bila tvoja krivnja. Louki ga asak Ijutito promatrae, a onda se snudeno okrene. inilo se kao da e zaplakati. Mallory je takoer zurio u Amerikanca iznenaen naglou koja nije pristajala njegovu mirnom karakteru. Tek sad se prisjetio da je Miller ve pun sat nekako mrzovoljan i zamiljen i da za to vrijeme nije progovorio ni rijei. No, o tome e razmiljati kasnije... Casey Brown namjesti ranjenu nogu i pogleda Malloryja pun nade. Zar ne bismo mogli priekati da se smrkne da padne no i onda se probiti... Ne moe. Noas e biti pun mjesec, a na nebu nema ni oblaka. Uhvatili bi nas. to je jo vanije, moramo se dokopati grada izmeu zalaska sunca i policijskog sata. To nam je posljednja prilika, teta, Casey, ali ta zamisao ne vrijedi. Prolo je petnaest sekundi, pola minute. Tajac. Tada se svi trgnue. Progovorio je Andy Stevens. Louki je ipak bio u pravu, rekao je vedro. Glas mu bijae slab, ali tako miran i siguran da su ga svi upitno pogledali. Oslonio se na lakat, drei Loukijevu puku u krilu. Svi su se toliko zamislili nad problemom uzmicanja da nitko nije primijetio ili uo kako se Stevens dokopao puke. Sve je to jednostavno, nastavi on tiho. Samo munite malo glavama, to je sve... Gangrena je ve prela iznad koljena, zar ne, kapetane? Mallory ne odgovori; nije znao to da kae bio je zbunjen neoekivanim pitanjem. Osjetio je kako ga Miller promatra i preklinje pogledom da kae ne.

Jest ili nije? Glas je bio strpljiv, neobino siguran i Mallory je odjednom znao to e odgovoriti. Da, potvrdi on. Jest. Miller je bio uasnut. Hvala vam, kapetane. Stevens se zadovoljno smjekao. Zaista sam vam zahvalan. Nema potrebe da vam naglaavam sve prednosti ako ostanem ovdje. Nitko ga prije nije uo da govori tako samouvjereno, s toliko autoriteta, kao ovjek koji potpuno vlada situacijom. Vrijeme je da i ja uinim neto za sebe. Bez dirljivih oprotaja, molim lijepo. Ostavite mi samo nekoliko kutija municije, dvije-tri granate i poite svojim putem. Neka me avo odnese ako odemo! Miller skoi na noge i poe prema mladiu, ali se naglo zaustavi ugledavi cijev puke uperenu u njegove grudi. Jo jedan korak i ustrijelit u te, ree mirno Stevens. Miller ga dugo promatrae, a onda se bez rijei ponovo spusti na tle. Ne bih oklijevao, da zna, nadometnu Stevens. E, pa zbogom. Hvala vam na svemu to ste uinili za mene. Zavladala je neobina, muna tiina. Napokon se Miller ponovo osovio na noge i umorno otresao prainu s odjee. No zbogom, mome, i ne ljuti se; moda si ipak u pravu. Pruio je Stevensu ruku, zagledao se u njegovo iznureno lice i zaustio da kae jo neto, ali se predomisli. Jo emo se vidjeti, dobaci brzo, okrene se i umorno krene niz kanjon. Drugi su ga slijedili, jedan po jedan, bez rijei. Samo je Andrea zastao i apnuo mladiu neto na uho. Andy se osmjehne i kimne glavom. Ostao je jo samo Mallory. Stevens ga toplo pogleda. Hvala vam to me niste iznevjerili, kapetane. Vi i Andrea vi razumijete, oduvijek ste me razumjeli. Bit e sve dobro, Andy, zar ne? Boe, kakvu sam glupost sad izvalio, pomisli Mallory. Bez brige, kapetane, sa mnom je sve OK. Stevens se zadovoljno smjekao. Ne boli me vie nita ne osjeam. To je divno! Andy, ja ne...Vrijeme je da odete, kapetane. ekaju vas. Jo mi samo pripalite cigaretu i ispalite nekoliko oprotajnih hitaca niz kanjon... Za pet minuta Mallory je sustigao drugove, a nakon etvrt sata svi su stigli do spilje koja ih je vodila prema obali. Zastali su na asak pred ulazom, sluajui neprekidnu pucnjavu s druge strane klanca, a onda nijemo uoe u pomrinu. Andy Stevens je leao na trbuhu tamo gdje su ga ostavili i zurio niz strminu. Vie ga nita nije boljelo, ba nita. Duboko je uvukao cigaretni dim, osmjehnuo se i ubacio novi arer u magazin. Prvi put u svom ivotu Andy Stevens bijae sretan i zadovoljan, bijae ovjek koji se pomirio sa saim sobom. Vie se nije bojao. Trinaesto poglavlje SRIJEDA UVEER 18,00 -19,00 Tono etrdeset minuta kasnije nalazili su se na sigurnom, u srcu grada Navaronea, pedeset jardi od glavnog ulaza u samu tvravu.

Mallory je zurio u eljezna vrata i masivni kameniti luk koji ih je okruivao i tresao glavom ne vjerujui vlastitim oima da su napokon stigli do cilja ili barem tako blizu cilja da to nije predstavljalo nikakvu razliku. Moralo im je poi neto za rukom jer je po zakonu vjerojatnosti bilo naprosto nemogue da ih i ovaj puta prati zla srea koja im se uporno suprotstavljala od samog iskrcavanja na otok. Sad je pravda zadovoljena, ponavljao je u sebi; ovako se moralo zavriti. Usprkos tome, put iz tamne doline, gdje su ostavili Stevensa da umre, do ove stare, napola sruene kue na istonoj strani gradskog trga proao je tako brzo, bio tako lagan i jednostavan da to Malloryjev razum jo uvijek nije mogao prihvatiti. Prvih petnaestak minuta i nije bio tako lagan, prisjeao se on. Panajisa je izdala ranjena noga im su uli u peinu. Pao je na zemlju oito trpei veliku bol zbog loe previjene rane, no tama i njegovo mrko, bezosjeajno lice sakrili su izraz bola. Preklinjao je Malloryja da ga ostave na mjestu gdje je pao kako bi zadrao Nijemce kad savladaju Stevensa i stignu do kraja doline, no Mallory je strogo odbio njegove molbe. Grubo je rekao Panajisu da im on odvie vrijedi i da ga ne mogu ostaviti, a osim toga postojala je zaista mala vjerojatnost da Nijemci pronau pravu spilju meu tolikima koje su je okruivale. Malloryju se nije svidjelo to mora s njim tako govoriti, ali nije bilo vremena za njena uvjeravanja. Panajis je oito i sam uvidio da nema pravo jer se nije otimao niti protivrjeio kad su ga Miller i Andrea podigli i pomogli mu da othramlje kroz peinu. Mallory je primijetio da sada njegovo hramanje vie nije tako upadljivo, vjerojatno zbog toga to su mu pomagali a moda i zato to vie nije imao razloga da preuveliava svoju bol jer mu je propala prilika da poubija jo nekoliko Nijemaca. Tek to su izili iz peine na drugoj strani i krenuli blagom nizbrdicom, obraslom empresima, prema moru koje se dobro vidjelo u polumraku, Louki im, zauvi sumnjiv zvuk, dade znak da stanu. Mallory je gotovo istog trena takoer zauo priguen, grleni glas kojeg je povremeno nadjaavao bat koraka po ljunkovitom tlu. Znao je da nema opasnosti jer ih je sakrivalo gusto grmlje i drvee, no ljutito je poskoio zauvi iza sebe tup udarac i glasan uzvik bola. Vrati se da ispita to se dogodilo i ugledao Panajisa gdje lei na tlu bez svijesti. Miller, koji mu je putem pomagao, objasni Malloryju da je zapovijed bila nenadana te se nehotice zaletio u Panajisa kojem se omakla noga pa je pao udarivi pri tom glavom o kamen. Mallory se sagnuo da ga pogleda izbliza, no u njemu se rodi sumnja Panajis je bio stari lisac, a uz to i roeni ubojica te je mogao odglumiti nesvjesticu kako bi zaostao i nanizao jo nekoliko neprijatelja pred puanu cijev... Meutim, u ovom se sluaju nije pretvarao; krvava rana iznad ela bila je stvarna. Njemaka patrola buno proe kroz dolinu i udalji se ne opazivi nita sumnjiva. Louki je zakljuio da zapovjednik u Navaroneu oajnikim pokuajima nastoji zatvoriti sve mogue izlaze iz avoljeg igralita. Mallory nije tako mislio, no bilo je malo vremena za rasprave o tome. Nakon pet minuta spustili su se u podnoje doline, a jo pet minuta kasnije stigli do obalne ceste gdje su uutkali dva njemaka vojnika vjerojatno ofera koji su uvali jedan kamion i automobil zapovjednika. Zarobljenike su svezali, skinuli im uniforme i ljemove, zaepili usta i gurnuli ih u grmlje podalje od ceste. Sjeli su u parkirani automobil i odvezli se.

Put do Navaronea bijae smijeno jednostavan. Nitko ih nije zaustavljao, to je bilo razumljivo jer nitko od njih nije oekivao takvu drskost. Preodjeven u njemaku uniformu Louki je sjedio na prednjem sjedalu pored Malloryja i znalaki upravljao velikim automobilom. Mallory je bio zapanjen njegovim umijeem i nije se mogao nauditi otkud ovjeku sa zabaenog egejskog otoka takva sposobnost, sve dok ga Louki nije podsjetio da je dugo godina bio lini ofer konzula Vlachosa. Stigli su do grada za nepunih dvanaest minuta; siuni Grk ne samo to je bio izvrstan voza, ve je odlino poznavao cestu te je mogao voziti ugaenim svjetlima i punom brzinom. Bio je to lagan i prilino miran put. Proli su pokraj nekoliko kamiona parkiranih uz cestu, a dvije milje pred gradom naili na grupu od dvadesetak vojnika koji su u dvoredu marirali prema avoljem igralitu. Louki je usporio jer bi bilo vrlo sumnjivo da je ubrzao i ugrozio ivote njemake pjeadije. Upalio je snane farove i zaslijepio ih, bjesomuno trubei automobilskom sirenom. Mallory se nagnuo kroz desni prozor kabine, prokleo Nijemce perfektnim njemakim jezikom i dovikivao im da se maknu s puta. Odmah su ga posluali, a najmlai se oficir ukoio uz cestu i posluno salutirao Malloryju. Ubrzo nakon toga proli su kroz niz terasastih vrtova s visokim zidovima, zatim izmeu oronule bizantinske crkve i bijelo okreenog samostana koji su se nekim udnim sluajem nali nasuprot, razdvojeni tek pranjavom, uskom cestom. as kasnije, ve su se vozili donjim dijelom grada. Mallory je u polumraku nazirao uske, zavojite nevjerojatno grbave i nerasvijetljene ulice tek nekoliko ina ire od automobila, s visokim uskim plonicima. Tada je Louki skrenuo u strmu aleju i pri njenom vrhu naglo stao. Oprezno su osmotrili tamni trg; bio je pust iako je do policijskog sata ostalo jo sat vremena. Do njih su se nazirale bijele kamenite stepenice bez ograde koje su se uspinjale uza zid do gornjeg kata neke kue. Tamo se nalazio trijem i ulaz bogato ukraen grkim ornamentima. Jo uvijek oamuen, Panajis ih je poveo uz te stepenice, kroz kuu izvrsno se snalazio u tami preko niskog krova, niz nekoliko stepenica, kroz mrano dvorite i napokon ih uveo u prastaru kuu u kojoj su se i sad nalazili. Louki se odvezao prije no to su stigli do vrha stepenita. Mallory se tek sad sjetio da mu Louki uope nije rekao to namjerava uiniti s automobilom. Zurei kroz rupu na zidu prema ulazu u tvravu, Mallory se iskreno nadao da se, malom Grku tuna pogleda nita nee dogoditi, ne samo zato to su njegova hrabrost, energija i iskustvo koristili itavoj grupi; bez obzira na te odlike, Mallory ga je zavolio zbog njegove vedrine, entuzijazma, volje da pomogne, da im svima ugodi, a nadasve zbog toga to uope nije tedio sama sebe. Taj divan ovjeuljak zaista mu je prirastao srcu. To, dodue, nije mogao rei i za Panajisa, pomisli on s gorinom, ali odmah zaali zbog toga. Nije Panajisova krivica to je takav. Napokon, on je na svoj mraan i grozan nain uinio za njih isto toliko koliko i Louki. No, ostala je injenica da je njemu nedostajala Loukijeva ljudskost i toplina. Nedostajali su mu takoer Loukijeva hitra inteligencija i proraunati oportunizam koji je graniio s genijalnou. Louki je bio taj koji je doao na ideju da se sakriju u ovoj naputenoj kui, prisjeao se Mallory. Nije, dodue, bilo teko nai neku praznu kuu. Kad su Nijemci zauzeli grad i tvravu,

graani su pobjegli u Margaritu i okolna sela, a prvi su otili oni koji su ivjeli na samom trgu; mnogi nisu mogli podnijeti blizinu zida koji je sa sjeverne strane dijelio trg od tvrave. Ovuda su neprestano marirali njihovi osvajai, straari su se etali gore-dolje, a na svakom su koraku mogli vidjeti znakove koji su ih neprestano podsjeali da od njihove slobode nije ostalo nita. Otilo je toliko ljudi da je vie od polovine kua na zapadnoj strani trga, onoj blie tvravi, sada bilo nastanjeno njemakim oficirima. No sve je to omoguavalo Malloryju da izbliza promatra to se dogaa u tvravi i oko nje, a upravo to je elio. Kad doe vrijeme za akciju, bit e im potrebno da preu svega nekoliko desetaka jardi. I, premda bi svaki savjesni zapovjednik garnizona morao biti spreman na iznenaenje, Mallory je smatrao malo vjerojatnim da bilo tko od neprijatelja pretpostavi da bi grupa sabotera bila tako luda i itav dan se sakrivala u neposrednoj blizini ulaza u tvravu. Kua sama po sebi nije bila nita naroito. Kao mjesto za stanovanje bila je toliko neudobna i ruevna da ju je samo udo sauvalo od doslovnog raspadanja. Juna i zapadna strana trga sastojala se od dosta dobrih i ouvanih zgrada od bijelo okreenog kamena i granita. Kue bijahu nagomilane bez reda, kao to je obiaj gradnje na grkim otocima, a imale su ravan krov kako bi sakupile to vie kinice za zimskih mjeseci. Na istonoj strani, gdje su se oni nalazili, kuice su bile stare i mahom sagraene od drveta i nabite zemlje kakve se najee susreu u zabaenim planinskim selima. Zemljani pod je bio neravan a bivi su stanari upotrebljavali jedan kut sobe za razne svrhe, a vjerojatno i kao smetlite. Strop se sastojao od grubo obraenih, aavih greda donekle pokrivenih daskama na kojima je opet leao debeli sloj nabite zemlje. Iz ranijeg iskustva s Bijelih planina, Mallory je znao da takav krov prokinjava poput sita im nadou kie. Du jednog zida sobe protezala se trideset ina iroka greda koja je ve prema potrebi sluila kao krevet, stol i klupa. Inae u prostoriji nije bilo nikakva pokustva. Mallory poskoi osjetivi neiju ruku na ramenu. Okrenuvi se, ugleda Millera koji je mirno vakao veeru i pijuckao ono malo vina to je jo ostalo u boci. Bolje je da prigrizete neto, efe, posavjetova ga on. Ja u od vremena do vremena proviriti kroz tu rupu. Ima pravo, Prani. Hvala ti. Mallory se polako uputi suprotnom zidu u sobi je vladala potpuna tama jer se nisu usuivali upaliti svjetlo i napipavi gredu umorno sjedne na nju. Neumorni Andrea je priredio od zaliha hrane pravu veeru; bilo je tu suenih smokava, meda, sira, kobasica s enjakom i kestenja. Uasna mjeavina, pomisli Mallory, no Andrea je uinio sve to je mogao. Bio je tako uasno izgladnio da nije vodio rauna o okusu. Jako vino, to su ga dan ranije pribavili Louki i Panajis, i tako je svojim slatko-gorkim tekom ispralo sve ostale okuse ove izmijeane veere. Mallory oprezno pripali cigaretu zakrilivi akom plamen ibice i stade objanjavati plan za ulazak u tvravu. Nije morao stiavati glas jer je nekoliko tkalakih stanova u susjednoj kui, jednoj od nastanjenih na toj strani trga,

neprestano kloparalo u nonoj tiini. Mallory je imao neki udan osjeaj da se i za tu sitnicu pobrinuo Louki premda nije znao kako je taj marljivi Grk dojavio svojim prijateljima o emu se radi. Nije htio razbijati time glavu, ve se usredotoio na to da to podrobnije objasni drugovima svoje zamisli. ini se da su svi shvatili, jer nitko nije postavljao pitanja. Uskoro je razgovor postao openit, a najbrbljaviji bijae, obino mualjivi, Casey Brown. Ljutito je prigovarao zbog hrane, pia, ranjene noge i tvrde klupe na kojoj cijelu no nee moi oka sklopiti. Mallory se osmjehne, no ne ree nita vidjelo se da je Casey Brown na sigurnom putu ozdravljenja. Mislim da smo dovoljno popriali, gospodo. Mallory ustade s klupe i protegne se. Bio je vraki umoran. Ovo je naa prva i posljednja prilika da se naspavamo. Strae se smjenjuju svaka dva sata ja u prvi. Sami? javi se tiho Miller iz drugog kraja sobe. Zar ne mislite da bi trebalo da dvojica straare, efe? Jedan sprijeda a drugi na stranjem ulazu. Osim toga, svi smo izvan sebe od umora. Jedan ovjek na strai mogao bi lako zaspati. Djelovao je tako zabrinuto da se Mallory nasmijao. Nee moi, Prani. Svaki e od nas straariti na prozoru i, ako zaspi, probudit e se im tresne na zemlju. I, upravo zato to smo svi tako umorni, moramo iskoristiti svaku minutu sna. Ja u prvi uvati strau, ti drugi, nakon tebe Panajis, zatim Casey, pa Andrea. No dobro. Nadam se da e biti sve u redu? nevoljko popusti Miller. Stavio mu je u ruku neto tvrdo i hladno. Mallory odmah prepozna Millerovu najdragocjeniju igraku pitolj s priguivaem. To e vam doi kao narueno da izreetate sumnjiva njukala, a da pri tom ne probudite pola grada. Povukao se u drugi kraj sobe, zapalio cigaretu, povukao tiho nekoliko dimova izvalio se na klupu. Nakon pet minuta svi su, osim ovjeka koji je pritajen na prozoru uvao strau, spavali vrstim snom. Dvije-tri minute kasnije Mallory se ukoio napeto oslukujui priguene umove koji su dopirali s dvorine strane. Kloparanje tkalakih stanova iz susjedne kue je prestalo i sve bijae vrlo tiho. Ponovo se zau um, no ovaj put nije bilo zabune; netko je tiho kucao na vrata koja su se nalazila na kraju hodnika to je vodio u dvorite. Ostani na svom mjestu, kapetane, zauo se Andreov priguen apat i Mallory se po stoti puta u udu zapita kako li se taj ovjek moe probuditi iz najdubljeg sna na svaki sumnjivi um dok ga ni najsnanija grmljavina ne bi uznemirila. Ja u pogledati tko je. Vjerojatno je stigao Louki. Zaista, bio je Louki. ovjeuljak bijae potpuno iscrpljen, ali neobino zadovoljan sobom. Zahvalno je iskapio au vina koju mu je natoio Andrea. Bogami, sretan sam da te ponovo vidim! iskreno primijeti Mallory. Kako je bilo? Je li ti netko uao u trag? Kroz tamu je mogao vidjeti kako se Louki ponosno isprsio. Kao da bi netko od onih budala mogao vidjeti Louki ja. Ne bi me uhvatili ni za puna mjeseca, a kamoli pod ovakvim oblacima, rekao je prezirno i zastao da doe do daha. Ne, ne, majore. Znao sam da ete se brinuti zbog

mene pa sam trao cijelim putem ovamo. Ovaj, skoro cijelim putem, ispravio se. Znate, vie nisam tako mlad kao nekad, majore Mallory. Odakle si to trao? upita Mallory. Bilo mu je drago to je tama skrivala njegov smijeak. Iz Vigosa. To je stari zamak kojeg su Francuzi izgradili prije mnogo godina. Nalazi se oko dvije milje odavde prema istoku uz obalnu cestu. Zastao je i ispio jo jedan gutljaj vina. Ima i vie od dvije milje, rekao bih. Na povratku sam samo dva puta usporio trk i to tek na jednu minutu. Malloryju se uini da je Louki ve zaalio to je priznao da vie nije mladi. A to si tamo radio? upita ga on. Razmislio sam malo kad sam otiao odavde, stade Louki okoliati. Znate, ja uvijek razmiljam, objasni on. To mi je obiaj. I tako vam ja doem do zakljuka da e vojnici, koji su nas ganjali po avoljem igralitu, kad primijete da nema automobila, znati da vie nismo na tom prokletom mjestu. Da, pristade oprezno Mallory. Da, to e sigurno znati. Onda e rei: 'Ha, tim prokletim Englezima nije preostalo mnogo vremena.' Znat e da mi znamo da nas ne mogu uhvatiti na otoku jer Panajis i ja poznajemo svaki kamen, svako drvo i svaki puteljak i svaku spilju. I tako im preostaje samo da nam preprijee ulazak u grad. Potrudit e se da blokiraju sve ceste koje vode u Navarone, a noas je naa posljednja prilika da uemo u nj. Razumijete to mislim? upita on zabrinuto. Trudim se svim silama. Ali najprije e Louki dramatino rairi ruke ali najprije e provjeriti da nismo moda ve uli. Bilo bi glupo od njih da blokiraju ceste ako smo ve u gradu. Oni moraju biti sigurni da jo nismo stigli. Zato slijedi pretraga kroz itav grad. Ii e od kue do kue, od podruma do tavana. Ni igla nee ostati netaknuta! Mallory kimne glavom polako shvaajui. Bojim se da je on u pravu, Andrea. I meni se tako ini, nezadovoljno nadometnu Andrea. Trebalo je da o tome ranije mislimo. No, moda nam uspije sakriti se negdje na krovovima ili... Ni igla nee ostati netaknuta, rekao sam vam! prekide ga nestrpljivo Louki. Ali sve je u redu. Uskoro e oblaci ponovo zakloniti mjesec i moi emo se kretati. Louki je sve unaprijed izraunao. Ve osjeam miris kie... Zar vas zaista ne zanima to sam uinio s automobilom, majore Mallory? Louki je uivao u svojoj ulozi. Da, sasvim sam zaboravio na to, priznade Mallory. No, to si uinio s automobilom? Ostavio sam ga u dvoritu starog zamka. Ispraznio sam rezervoare i polio ga benzinom. Onda sam zapalio ibicu. to si uradio? skoi Mallory zabezeknuto.Zapalio sam ibicu. Cini mi se da sam stajao preblizu jer vie uope nemam obrva. Louki uzdahne. teta

 bio je to divan automobil. Odmah je nastavio vedrijim tonom. Ali, tako mi svega, majore, buktinja je bila prekrasna. Mallory je zapanjeno zurio u njega. Ali zato si do avola... To je bar jednostavno, stade Louki strpljivo objanjavati. Oni na avoljem igralitu do sada su ustanovili da smo im ukrali automobil. Kad ugledaju vatru, pourit e da kako vi ono kaete? Da ispitaju? Tako je. Da ispitaju o emu se radi. Priekat e da se vatra stia. Zatim e ponovo ispitati. Nigdje ni traga kostima u automobilu. Pretrait e zamak i okolicu u radij usu od pola milje. I to e nai? U sobi je vladala tiina. Ponovo nita! uzvikne nestrpljivo Louki. Tek tada e shvatiti da su nasamareni i da smo mi ve u gradu. Zatim e pretraiti grad. I ni igla nee ostati na svom mjestu, promrmlja Mallory. Tako je. A to e nai? Louki zastade i nastavi prije no ?to je itko mogao neto rei. I opet nita, objavi pobjedonosno. A zato? Zato jer e do tada pasti kia, mjeseine e nestati, eksploziv e biti sakriven a mi emo ve otii! Otii kamo? Mallory bijae zbunjen. Kamo drugdje nego u zamak Vigos, majore Mallory. Nee im biti ni na kraj pameti da smo otili tamo! Mallory ga je dugo promatrao bez rijei, a onda se obrati Andreu: Kapetan Jensen je do sada samo jednom pogrijeio, promumlja on. Izabrao je krivog ovjeka da predvodi ovu ekspediciju. No, to i tako nije vano. Kako moemo izgubiti kad je Louki na naoj strani? Mallory oprezno spusti naprtnjau na zemljani krov, uspravi se i zagleda u tamu, zaklonivi lice rukama jer se upravo spustila kia. Premda su stajali na krovu zgrade koja je bila najblia tvravi, njeni bedemi su se uzdizali jo punih petnaest, moda i dvadeset stopa iznad njihovih glava. Kroz tamu su se jedva nazirali zlokobni klinovi to su strali na vrhu. Evo zida, Prani, proapta Mallory. Nema problema. Nema problema! Miller bijae uasnut. Zar ja da se penjem gore?! I nee ti biti lako, da zna, ree kratko Mallory, a tada se osmjehne, dobroudno ga potapa po ramenu i gurne nogom naprtnjau. Bacit emo ue, kuka e se zakvaiti za vrh, a ti e se naprosto popeti po uetu... I iskrvariti na onih est redova bodljikave ice tamo gore? prekine ga Miller. Louki kae da jo nikad nije vidio toliko bodljikave ice na jednom mjestu. Uzet e ator da se ne ozlijedi, tjeio ga Mallory. Ja imam vrlo njenu kou, efe, alio se Miller. Jedva da bi mi i dobar madrac pomogao ...

Ima jo samo jedan sat vremena da ga pronae, ree Mallory hladno. Louki je procijenio da e Nijemci tek za jedan sat zavriti s pretraivanjem svjernog dijela grada i time omoguiti Andreu i Malloryju da zaponu diverziju. Pouri. Moramo sakriti te stvari i izgubiti se odavde. Sklonit emo naprtnjae u ovaj ugao i pokriti ih zemljom. Izvadi odmah konopce jer kasnije neemo imati vremena za gubljenje. Miller se sae i otvori naprtnjau. Odjednom mu se ote ljutiti uzvik. To nije pravi zaveljaj, promrmlja bijesno, no odmah iznenaeno nastavi: Hej, ekaj malo! to se dogodilo, Prani? Miller ne odgovori. Nekoliko je trenutaka ispitivao sadraj zaveljaja a tada se uspravi. Fitilj s polaganim izgaranjem, efe. Glas mu je bio pun neskrivene srdbe te se ak i Mallory zaudio. Nestao je! Sto! Mallory klee i stade kopati po naprtnjai. Nemogue, Prani, to je naprosto nemogue! Do avola, ovjee, pa ti si sam pripremao te stvari! Naravno da jesam, efe, bjesnio je Miller. A onda se neka svinja priuljala iza lea i ponovo otvorila kutiju. Nemogue! pobuni se Mallory. To je sasvim nemogue, Prani. Ti si zatvorio naprtnjau vidio sam te danas ujutro u umarku a Louki ju je cijelim putem nosio. Za njega bih dao ruku u vatru da nije ... I ja bih, efe. Moda smo obojica pogrijeili, nastavi on tiho. Moda si ga zaista zaboravio staviti unutra. Obojica smo vrlo umorni, Prani. Miller mu dobaci sumnjiav pogled. Neko je vrijeme utio, a onda nastavi psovati. to mu bogova, efe, sve je to moja greka, moja prokleta greka. Kako to misli, tvoja greka? Zaboga, ovjee, ta ja sam vidio svojim oima kako si.. . Mallory zastade, hitro se osovi na noge i zagleda kroz mrak prema junoj strani trga. Tamo se zauo pucanj iz karabinke. Bijae to poput bia reski zvuk nakon kojeg je nastupila stravina tiina. Mallory stajae mirno, vrsto stisnutih aka. Prolo je ve vie od deset minuta otkako je Panajis poveo Andrea i Browna prema zamku Vigos dakle, ve su morali biti daleko. To nije mogao biti ni Louki; njegova je dunost bila da sakrije ostatak T.N.T.-a pod krov te da povede Malloryja i Millera u sigurno sklonite. No, moda neto nije ilo kako valja; uvijek se moglo neto dogoditi. Moda se radilo o zamci. Ali kakvoj zamci? Iznenadno tektanje mainke prekinulo mu je misli. Pretvorio se u oko i uho. Zauo se i drugi, slabiji vrlo kratak rafal a zatim oba oruja nenadano zamukoe kao to su i zapoela. Mallory vie nije oklijevao. Spremi stvari, proaptao je uurbano. Ponijet emo sve sa sobom. Neto nije u redu. Za trideset sekundi sve je bilo ponovo upakovano. Oni bacie naprtnjae na lea i krenue u tamu.

Pognuti gotovo do zemlje trali su beumno preko krovova prema kui u kojoj su se sakrivali itavu veer. Tamo su se sad trebali susresti s Loukijem. Primicali su se trkom, kad ugledae tamnu sjenku kako se pomalja iz mraka. No, to nije bio Louki. Mallory shvati da je mukarac previsok za siunog Grka i istog trena se svom teinom baci na nepoznatoga. Bio je to ubitaan skok. Ramenima je pogodio ovjeka ispod prsnog koa tako snanim udarcem da je strancu naprosto izbio sav zrak iz plua. Cas kasnije Miller je poput klijeta zgrabio ovjeka za vrat i stao ga daviti. I zacijelo bi ga zadavio, jer u ovakvim trenucima nije bilo milosti za uljeza, da Mallory gonjen nekom udnom intuicijom nije primakao glavu i pogledao u stranevo pocrnjelo lice i izbeene oi. Naglo je skoio zatomivi uzvik iznenaenja i uasa. Prani! prosiktao je. Stani, zaboga! Pusti ga, to je Panajis! Miller ga nije uo. U mraku, lice mu bijae nepomino poput kamena, a glava mu je tonula sve dublje meu Panajisova ramena dok je stezao zahvat i bez rijei, nemilosrdno davio Grka. To je Panajis, prokleta budalo, Panajis! Mallory je gotovo vikao u Amerikanevo uho, pokuavajui da odvoji njegove ruke s Panajisova grla. uo je prigueno bubnjanje Panajisovih stopala po zemljanom krovu i svom snagom povukao Millera za ruke; ve je ranije uo taj zvuk kad su ljudi umirali u Andreovim ruetinama. Odjednom je bio sasvim siguran da e i Panajis otii na isti nain i to vrlo brzo, ako se Miller ne urazumi. Meutim, on je odjednom shvatio, opustio se i maknuo ruke s Panajisova grla. Duboko diui, zagledao se bez rijei u ovjeka do njegovih nogu. Do vraga, to je s tobom? upita ga tiho Mallory. Jesi li gluh, slijep, ili i jedno i drugo? Pa vjerojatno jesam neto od toga. Miller protrlja rukom elo dok mu je lice ostalo potpuno bezizraajno. ao mi je, efe. Oprostite. Zato se, do vraga, meni izvinjava? Mallory spusti pogled na Panajisa. Grk je ve sjedio i trljao ozlijeeni vrat edno udiui zrak punim pluima. Moda bi Panajis elio da... Ima vremena za izvinjenje, grubo ga prekine Miller. Pitajte ga to se dogodilo s Loukijem. Mallory ga asak gledae. Htjede mu neto prigovoriti, ali odustane i prevede pitanje na grki. Sasluao je Panajisov zamuckujui, isprekidan odgovor oito ga je grlo toliko boljelo da nije mogao ni govoriti. Miller je promatrao kako se mijenja Malloryjevo lice a, kad je ugledao kratki trzaj njegovih ramena, izgubi strpljenje. No, to je, efe? Neto se dogodilo Loukiju, zar ne? Da, promrmlja Mallory. Nisu daleko odmakli kad su naili na malu njemaku patrolu koja im je preprijeila put. Louki ih je pokuao odmamiti i dobio rafal u prsa. Andrea je udesio tog Nijemca i odnio Loukija sa sobom. Panajis kae da nee preivjeti. etrnaesto poglavlje

SRIJEDA NOU 19,1520,00 Bez tekoa su napustili grad. Udarili su ravno preko polja prema zamku Vigos, izbjegavajui glavnu cestu. Poela je padati jaka kia. Tlo je bilo mokro i blatno. Neka su polja bila preplavljena i gotovo neprohodna. Upravo su proli kroz jednu takvu kaljuu i ugledali mutne obrise zamka, koji se nalazio svega milju od grada, a ne dvije kako je procijenio Louki, kad Miller zastade kraj neke naputene kolibe i progovori po prvi put otkako su napustili gradski trg u Navaroneu: Umoran sam, efe. Glava mu pade na prsa. Isprekidano je dahtao. Stari Miller je na izmaku snaga, a i noge su me izdale. Zar ne bismo mogli svratiti ovamo na nekoliko minuta i popuiti koju cigaretu? Mallory ga iznenaeno pogleda. Pomisli na bol u vlastitim nogama i nijemo pristade, iako je bio razoaran; Miller nije imao obiaj da prigovara ako to nije bilo neophodno. Dobro, Prani. Nee se nita dogoditi ako izgubimo dvije-tri minute. Preveo je brzo na grki i uao u kolibu. Miller mu je bio za petama i nadugako se alio zbog svoje starosti. Kad su uli, Mallory napipa u mraku neizbjenu drvenu gredu, zavali se na nju, pripali cigaretu i iznenaeno podie pogled. Miller je jo uvijek bio na nogama i polako obilazio kolibu, pipajui du zidova. Zato ne sjedne? upita ga Ijutito Mallory. Zbog toga smo i doli ovamo, zar ne? Ne, efe, ne zbog toga. Naglaavao je svaku rije. To je bio samo mali trik kako bih vas namamio unutra. Htio bih vam pokazati nekoliko zaista neobinih stvarica. Neobinih? Dovraga, o emu to govori? Budite strpljivi, kapetane Mallory, hladno ga zamoli Miller. Budite strpljivi jo samo nekoliko asaka. Dajem vam rije, kapetane, da neete poaliti. Dobro. Mallory nije znao o emu se radi, no imao je povjerenja u Millera. Kako god eli. Pazi samo da ne izgubimo odvie vremena. Hvala vam, efe. Bilo je oito da Milleru ne odgovara taj slubeni ton. Bit u kratak. Ovdje bi morala biti neka svjetiljka ili svijea rekli ste nam da otoani nikad ne ostavljaju svoje kue bez svjetla u njima. Da, to praznovjerje nam je ve mnogo pomoglo. Mallory zavue ruku s depnom svjetiljkom pod gredu i uspravi se. Evo, tu ima nekoliko svijea. Potrebno mi je svjetlo, efe. Provjerio sam nema prozora. Moe li? Upali jednu, a ja u izii da vidim ako svjetlost prodire napolje. Mallory nije imao pojma to smjera Amerikanac. Osjeao je da Miller ne eli uti nikakve preuranjene komentare i on odlui da ne postavlja pitanja, tim prije to je Prani djelovao potpuno samouvjereno. Vratio se za nepunu minutu i objavio da se izvana nita ne primjeuje. Odlino, hvala vam, efe. Miller pripali jo jednu svijeu, odloi

naprtnjau na klupu i zamisli se. Mallory pogleda na sat pa u Millera. Rekao si da e mi neto pokazati, pourivae ga. Da, tako je. Tri stvari, rekao sam. Zavukao je ruku u zaveljaj i izvadio crnu kutijicu tek neto veu od kutije ibica. Primjerak broj jedan, efe. Mallory ga znatieljno promatrae. to je to? Satni mehanizam. Miller stade odvrtati ploicu na poleini. Mrzim te stvarice. Osjeam se s time kao da sam karikatura anarhista s onom crnom kukuljicom, s brkovima poput Loukijevih i okruglom bombom iz koje viri fitilj. No to je ipak koristan izum. Skinuo je poleinu i pod svjetlom baterije prouavao mehanizam. Ovaj, meutim, vie ne radi, dodao je tiho. Sat je u redu, ali poluga za kontakt je slomljena. Mogao bi kucati do sudnjega dana a da se nita ne dogodi. Ne bi ak ni iskra frcnula, a kamoli eksplozija. Ali kako ...? Primjerak broj dva. Izgledalo je da ga Miller ne uje. Otvorio je kutiju s detonatorima, oprezno podigao jedan s mekog, vatom obloenog leita i temeljito ga pregledao na svjetlosti. Tada objasni Malloryju. Ovo je ivin fulminat, efe. Samo sedamdeset i sedam zrna, ali dovoljno da vam raznese sve prste na ruci. Vrlo je nestabilan i najmanji udar moe izazvati eksploziju. Pustio ga je da padne na zemlju. Mallory nehotice skoi u stranu kad je Amerikanac tresnuo po njemu svojom tekom cipelom. Ali nije bilo eksplozije. Nita se nije dogodilo. Ne radi ba najbolje, zar ne efe? Kladim se to naprama jedan da su i ostali pokvareni. Izvadio je kutiju s cigaretama, pripalio i zagledao se u dim koji se obavijao oko plamena svijee. Zatim je stavio kutiju u dep. Jo si mi neto htio pokazati, ree tiho Mallory. Aha, to je neto sasvim drugo. Glas mu bijae vrlo blag i Mallory odjednom osjeti neku jezu. Htio sam vam pokazati pijuna, izdajicu, najodvratnijeg, prljavog ubojicu, prevrtljivca i kopile kojeg sam ikada u ivotu susreo. Izvukao je ruku iz depa a u njoj se nalazio revolver s priguivaem uperen ravno u Panajisovo srce. Nastavio je jo tie no ranije. Juda nije bio nita u usporedbi s ovim momkom, efe... Skini kaput, Panajisu. to to radi, do vraga? Jesi li poludio? Mallory napola ljut, napola iznenaen krene naprijed, ali ga zaustavi Millerova ispruena ruka, vrsta poput eljezne poluge. Kakv su to besmislice. Ta on ne razumije engleski! Ne razumije, je li? A onda zato je prvi izjurio iz peine kad je Casey rekao da uje neke glasove napolju... Zato je prvi napustio umarak danas popodne ako nije razumio vau zapovijed? Skini kaput, Judo, ili u ti prostrijeliti ruku. Ima dvije sekunde vremena. Mallory htjede skoiti na Millera i oboriti ga na zemlju, ali se zaustavi u zraku, ugledavi izraz Panajisova lica. Iskesio je zube, a iz crnih mu je oiju sijevao ubilaki pogled. Nikad jo nije vidio takvu zlobu na ljudskom licu, zlobu koja se naglo pretvorila u izraz bola i nevjerice kad mu se zrno arilo u ruku tik ispod ramena.

Jo dvije sekunde, a onda druga ruka, ree Miller bezosjeajno. No, Panajis je ve skidao kaput ne odvraajui pogled pun mrnje s Millerova lica. Mallory ga pogleda, nehotice se strese i okrene se prema Milleru. Amerikanac je bio miran, moglo bi se ak rei da je dj elovao potpuno nezainteresirano. On jo jednom zadrhta od jeze. Okreni se! Revolverska cijev se nije ni pomakla. Panajis se polako okrenuo. Miller zakorakne, zgrabi crnu koulju za okovratnik i naglo je strgne s Panajisovih lea. Gledaj ti ovo! Tko bi pomislio!? promrmlja on. Kakvog li iznenaenja? Sjeate se, efe, to je taj tip kojeg su Nij emci javno izbievali na Kreti, i to tako okrutno da su mu rebra probila kou. Pogledajte samo u kakvom su strailom stanju ta lea. Mallory pogleda, ali ne ree ni rijei. Bio je potpuno nespreman na ovakav obrat situacije, sve se u njemu komealo, a u mislima je pokuavao to prije shvatiti nove okolnosti i injenice. Na tamnoj i glatkoj koi nije bilo ni jednog oiljka, niti jedne ogrebotine. Moda njegova koa brzo zacjeljuje, promumlja Miller. Samo ovako pokvaren i izvitoperen tip poput mene mogao bi pomisliti da je taj ovjek bio na Kreti njemaki pijun, a kad su ga Saveznici prozreli kao petokolonaa, da je prebaen motornim amcem natrag na Navarone budui na Kreti nijemogao koristiti vabama. Bievanje! Prebacivanje s otoka na otok u amcu na vesla! Fuj! Kakva hrpa prljavih lai! Miller zastade zgrivi usne. Tko zna koliko je srebrnjaka primio na Kreti prije no to su ga nai proitali? Ali, ovjee, nee valjda osuditi nekog samo zato to je pobjegao! pobuni se Mallory, no nije ba bio siguran u svoje rijei. Koliko bi ljudi preivjelo kad nitko ne bi uvao svoju kou? Jo niste sigurni, ne vjerujete, a? Miller odsjeno mahne revolverom prema Panajisu. Podigni lijevu nogavicu, Judo. Ponovo ima dvije sekunde. Panajis posluno uradi kako mu je nareeno. Zavrnuo je nogavicu do koljena ne sputajui pogleda s Millerovih oiju. Jo vie! Tako, pile moje malo, hrabrio ga Miller. Sad skini taj zavoj s koljena. Prolo je nekoliko sekundi a tada Miller tuno mahne glavom. Kakva uasna rana, efe. Pogledajte samo kakva uasna rana! ini mi se da te poinjem shvaati, zamiljeno priznade Mallory. Na koljenu nije bilo ni ogrebotine. Ali zato zaboga...? To je jednostavno. Postoje najmanje etiri razloga. Ovaj momak je bezobzirno i opasno kopile i ni jedna mu se guja, koja jo dri do sebe, ne bi primakla ni na milju udaljenosti. Ali on je lukavo kopile. Pretvarao se da je ranjen kako bi ostao u peini na avoljem igralitu dok smo se nas etvorica vratili do umarka da zaustavimo Nijemce koji su napredovali uz onu strminu. Ali zato? Zar se bojao? Miller nestrpljivo zanijee glavom.

Ovaj se nieg ne boji. Ostao je kako bi mogao napisati poruku. Kasnije je koristio tobonju ranu da bi to vie zaostajao za nama i ostavio poruku na nekom vidljivom mjestu. To je bilo u poetku. Vjerojatno je napisao da emo izii na tom i tom mjestu i da budu ljubazni i poalju pred nas odbor za doek. I poslali su ga, sjeate se; onaj automobil koji smo ukrali bio je njihov... Tada sam prvi puta zaista posumnjao u ovog tipa. Kad je zaostao za nama, brzo nas je dostigao prokleto prebrzo za ovjeka s ranjenom nogom. Ali tek kad sam veeras otvorio naprtnjau tamo na krovu, bio sam potpuno siguran. Spomenuo si tek dva razloga, navaljivao je Mallory. Sad u doi i na ostale. Broj tri zaostao je upravo onda kad je trebalo da odbor za doek na nas otvori vatru. Nije htio da ga sluajno ucmekaju prije no to pokupi svoj novac ??za 'zasluge'. I broj etiri sjeate se one dirljive scene kad vas je molio da ostane u peini kroz koju smo se probili napolje iz avoljeg igralita? Htio je izigravati heroja, a zapravo ... Ostao je da pokae Nijemcima izlaz, zar ne? Upravo tako. Nakon toga je postao nestrpljiv. Jo uvijek nisam bio siguran, ali sam sumnjao, efe. Nisam znao to bi mogao pokuati da obavijesti svoje. Zato sam ga i odalamio kad smo naletjeli na onu patrolu u dolini. Shvaam, ree polako Mallory. Sad zaista shvaam. Otro pogleda Millera. Morao si mi to rei. Nisi smio sam... Htio sam, efe. Ali nisam imao prilike. Ovaj tip se cijelo vrijeme muvao u blizini. Upravo sam vam htio sve ispriati prije pola sata, no zapoela je pucnjava. Mallory kimae s razumijevanjem. A kako si uope posumnjao na njega, Prani? Borovina, ree kratko Miller. Sjeate se to je Turzig rekao? Navodno nas je pronaao po mirisu paljevine borovih grana. To je tono. Ta mi smo loili vatru borovinom. Naravno. Ali on je rekao da su tada bili na Kostosu a vjetar je tog dana puhao u suprotnom smjeru sa Kostosa. Oh zaista! proapta Mallory. Naravno, naravno. A ja sam to posve previdio. Dakle, vabe su znale gdje se krijemo. Ali kako? Nemaju oni nekih nadnaravnih ula kao ni ja. Znai, netko im je dojavio a to je bio ovaj prljavac ovdje. Sjeate se da sam vam rekao kako je, dok smo ili u Margaritu po zalihe, razgovarao s nekim prijateljima? Miller otpljune s gaenjem. Lagao je cijelim putem. Prijatelji? Nisam ni znao da sam u pravu. Naravno da su bili prijatelji, ali njegovi, njemaki prijatelji! A to se tie one hrane to ju je nabavio u komandantovoj kuhinji to je sigurno bila istina. Uao je ravno u kuhinju i zatraio, a stari Skoda mu je usput dao i vlastiti koveg da mu bude lake nositi. Ali to je s Nijemcem kojeg je ubio na povratku iz sela? Zacijelo ...

Panajis ga je ubio, ree samouvjereno Miller i odmah umorno objasni. to je to jedan mrtvac manje ili vie u ovoj igri. Vjerojatno je naletio na tog bijednika u mraku pa ga je morao ubiti. U lokalnom stilu. Imajte na umu da je Louki bio s njim, a njemu Panajis nije smio dati povoda za sumnju. Kasnije bi zloin i onako pripisao Loukiju. Taj tip nije ljudsko bie... A sjeate se kad su ga zajedno s Louki j em uveli u Skodinu sobu u Margariti? Kako mu je samo tekla krv iz rane na glavi? Mallory potvrdi. To je bio najobiniji sok od rajice. Vjerojatno iz Skodine kuhinje, nastavi ogoreno Miller. Da je sve propalo, ovaj bi momak ostao Skodin glavni adut u kojeg se mogao pouzdati u odsudnim trenucima. udi me kako to da nikad nije upitao Louki ja gdje se nalazi eksploziv. Oigledno Panajis nije znao da je Loukiju poznato mjesto gdje smo ga sakrili. Moda. Ali jednu stvar je to kopile znalo, to je: kako da upotrijebi ogledalo. Davao je Nijemcima svjetlosne signale iz umarka rogaa i odao im na poloaj. To je jedino objanjenje, efe. A onda se danas ujutro nekako dokopao moje naprtnjae, izbacio sve polagano goree fitilje, pokvario satni mehanizam i detonatore. Pravo je udo da mu nisu odletjeli prsti dok je prekopavao po tim stvaricama. Tko zna gdje je nauio baratati s eksplozivima. Na Kreti, primijeti Mallory. Nijemci su se za to pobrinuli. Nije im potreban pijun koji ujedno nije i saboter. Ovaj im je zaista bio potreban i koristan, tiho nadometnu Miller. Vrlo, vrlo koristan. Nedostajat e im njihov mali prijatelj. Taj Juda je bio zaista pametna glavica. Da, bio je. Ali ne veeras. Morao je biti dovoljno pametan i predvidjeti da e barem jedan od nas posumnjati... Moda je i predvidio, prekine ga Miller. Ali je bio krivo obavijeten. Mislim da je Louki nepovrijeen. Ovaj ga je tip nagovorio da zamijene uloge i da on ostane u gradu Louki ga se uvijek pomalo bojao te je pristao. Zatim se momak odetao do svojih prijatelja na ulazu u tvravu i rekao im da poalju veu grupu vojnika u Vigos, da pohvataju ostale i pri tom ispale nekoliko metaka tek toliko da bi momku bilo zabavnije dok bude sjedio na krovu, ekao na dolazak i otkucao nas im nas ugleda. No Louki mu je zaboravio rei jednu malenkost; dogovor je bio da se s njim naemo na krovu, a ne unutar kue. Zato se momak i popeo na krov mislei da e tako moi nesmetano dojaviti svojima na dolazak. Kladim se da ima svjetiljku u depu. Mallory podie Panajisov kaput i brzo ga pregleda. Zaista, ima je. Eto vidite. Miller pripali drugu cigaretu. Zagledao se u plamen ibice koja mu je dogorijevala meu prstima, a onda pogleda Panajisa. Kako se osjea sada kad zna da e umrijeti, Panajisu? Zar se nisu tako osjeali i svi oni bijednici na Kreti prije no to su umrli, svi oni momci koji su prije nas dolazili na Navarone i ginuli zato jer su mislili da si ti na njihovoj strani? Kako ti je sada, Panajisu?

Panajis ne odgovori. Stajao je nepomino drei se rukom za ranjeno rame. Iz mrkog, zlobnog lica zraila je mrnja, a zube je gotovo neljudski iskesio. Taj ovjek se uope nije bojao. Mallory se pripremio za njegov posljednji, oajniki pokuaj da spasi svoju kou. Oekivao je njegov skok i pogledao Millera. Tada shvati da Panajis nee nita pokuati, jer je u Amerikanevu dranju bilo neeg neumoljivog i stranog. Njegov pogled i ruka s revolverom bijahu potpuno nepomini, a time je bila iskljuena ve i sama pomisao na bijeg. Zarobljenik nema nita da kae. Millerov glas je zvuao vrlo umorno. Vjerojatno bi sada trebalo da ja neto kaem. Morao bih izrecitirati onu priu o tome kako sam ja sudac, porota i krvnik u jednom licu, no nisam raspoloen za prie. Mrtvaci su prilino loi svjedoci... Moda to nije tvoja greka, Panajisu. Moda postoji neki dobar razlog to si postao ovakav neovjek. To samo bog zna. Ja ne znam i nije mi mnogo stalo da saznam. Ve je odvie mrtvih za nama. Ubit u te, Panajisu. Ubit u te i to sada. Miller baci cigaretu i zgazi je nogom. Zaista nema nita rei? Zaista nije imao. Umjesto rijei govorili su mrnja i pakost u njegovim crnim oima. Miller kimne kao da s radi o nekom tajnom sporazumu i paljivo, nepogreivo ustrijeli Panajisa s dva hica iz revolvera. Ugasio je svijee i krenuo prema vratima kolibe jo prije no to se mrtvo tijelo stropotalo na tlo. Bojim se da je to nemogue, Andrea. Louki se umorno nasloni i oajniki zavrti glavom. Zao mi je, Andrea. Uad je dobro svezana. Nije vano. Andrea se s naporom uspravi u sjedei poloaj i pokua prekinuti vrste spone oko ruku i nogu. Lukavi su ti Nijemci. Konopci su mokri i mogue ih je jedino prerezati. Naravno, nije htio naglasiti da je prije svega nekoliko minuta uspio te iste konopce razmrsiti na Loukijevim rukama s dva-tri zahvata. Smislit emo ve neto drugo. Obuhvatio je pogledom prostoriju osvijetljenu slabanim svjetlom zadimljene petrolejke koja je visila pored reetkastih vrata. Svjetlo je bilo ukasto i tako slabano da je Casey Brown, svezan poput kokoke u drugom kraju prostorije,, izgledao tek kao mutna sjenka. Sva trojica su bila vezana dugakim konopcima za neke eljezne kuke uvrene u strop. Andrea se nevoljko osmjehne u sebi. Ponovo su ih zarobili. Ve po drugi put toga dana i to tako iznenadno i s lakoom da uope nisu imali prilike pruiti otpor. Uhvatili su ih potpuno neoekivano u gornjim odajama zamka tek to je Casey zavrio razgovor s Kairom. Patrola je tono znala gdje e ih nai. Sve je postalo jasno kad im je njemaki narednik objasnio da je doao kraj njihovim avanturama i nadugako opisao Panajisovu ulogu u cijelom pothvatu. Bilo je teko ne povjerovati njegovoj tvrdnji da ni Mallory ni Miller nemaju nikakve anse. No pomisao na potpun poraz, Andreu jo nije padala na um. Pogled mu je lutao po prostoriji. Nazirao je u polumraku kamenite zidove, kuke na stropu, rupe za ventilaciju, prljavi pod, teka eljezna vrata. Bijae to prava zatvorska elija za muenje. Andrea je ve imao prilike vidjeti takve podrume. Prozvali su ovo mjesto dvorcem, ali u stvari to bijae tek neka stara utvrda, obina kua ukraena kulama. Pa ipak, nekadanji franaki plemii koji su je izgradili znali su kako da udobno provedu u njoj dane. Ovo nekad

nije bila elija, ve naprosto smonica u kojoj su vjeali meso i ulovljenu divlja. Zato i nije bilo prozora, ni svjetla... Svjetlo! Andrea se okrene i pogleda u pravcu aave petrolejke. Louki! tiho zovnu siunog Grka koji se odmah okrene. Moe li dohvatiti petrolejku? Mislim da mogu... Da, siguran sam. Skini staklo, proapta Andrea. Uzmi neku krpu; sigurno je vrue. Zamotaj ga u krpu i paljivo baci na pod. Staklo je debelo moi e njime prerezati konopce. Louki je asak zurio u njega ne shvaajui a tada mu plan postade jasan. Otpuzao je na koljenima do petrolejke, jer su mu noge bile vezane, uspravio se, a ruka mu zastade svega nekoliko ina od petrolejke. U neposrednoj blizini odjeknuo je zvonki udarac eljeza i on podie pogled da vidi odakle dolazi zvuk. Kroz reetku na vratima prijetei je provirila puana cijev. Mogao ju je dohvatiti rukom, toliko je bila blizu. Straar ponovo ljutito strugne pukom po reetki i prodere se na njemakom: Bit e bolje da digne ruke od toga, Louki, objasni mu tiho Andrea. Glas mu je bio ravnoduan, bez trunke razoaranja. Vrati se ovamo. Na prijatelj na vratima nije ba zadovoljan. Louki se posluno povue. Tada ponovo odjekne nerazumljivi straarev glas, ovog puta panian i uzbuen, a zatim ubrzani odjek koraka po kamenim stepenicama. Zacijelo je neto na gornjem katu privuklo njegovu panju. to je to s naim malim prijateljem? Lijeno i gotovo nezainteresirano upita Casey Brown, ini se da je uzbuen. Naravno da je uzbuen, osmjehnu se Andrea. Upravo je shvatio da su Loukiju slobodne ruke. A zato ih nije ponovo svezao? Moda sporo shvaa, ali nije glup, objasni Andrea. To bi mogla biti zamka. Zato je otiao po svoje prijatelje. Gotovo istog asa zauli su tresak, kao da je netko gore zalupio vratima, zatim korake vie ljudi, tiho zveckanje kljueva, struganje kljua u bravi i kripu zaralih arki. U eliju uoe dva vojnika zlokobno uperivi puke u njih. Prolo je nekoliko trenutaka dok im se oi nisu privikle na polumrak, a onda vojnik blie vratima progovori: To je grozno, efe! Zaista poniavajue! Ostavi ih same na pola sata i gle to se dogodi? Cijelo drutvo ui u buhari kao da su nekakvi izgrednici! Nastade tajac. Ubrzo je, meutim, nestalo zbunjenosti i nevjerice. Sva trojica se naglo uspravie i blenue u prijatelje. Brown se prvi snaao. Bilo je ve krajnje vrijeme, prigovarao je. Mislio sam da nikad neete stii. Htio je zapravo rei da je pomislio kako vas vie nikad neemo vidjeti, nadometnu tiho Andrea. I meni se ve tako neto poelo motati po glavi. No, eto vas zdravih i itavih.

Da, kimne Mallory. Zahvaljujui Pranom i njegovom pokvarenom sumnjiavom mozgu. On je prozreo Panajisa dok smo mi spavali. Gdje je on? upita Louki. Tko? Panajis? Miller nemarno odmahne rukom. Ostavili smo ga. Imao je neku malu nezgodu. Preao je na drugu stranu sobe do Caseyja Browna i paljivo presjekao uad oko njegovih nogu. Radio je tiho, zvidei za sebe neku pjesmicu. Mallory se za to vrijeme bavio oko Anareovih spona. Ukratko mu je ispriao to se sve dogodilo otkako su se rastali. Andrea je takoer objasnio kako su upali u klopku, zatim je ustao, protegnuo ukoene zglobove i pogledao Millera. To zvidanje zvui jezivo a, to je jo gore, vrlo je glasno, kapetane. Straari e... Bez brige, vedro dobaci Mallory. Nisu oekivali da e nas ponovo vidjeti. Bili su vrlo neoprezni. On se okrene i upita Browna koji je epesao po sobi: Kako noga, Casey? Dobro, kapetane, odvrati Brown nemarno kao da se radi o sitnici. Dobio sam noas vezu s Kairom. Izvjetaj... To e morati priekati, Casey. Moramo pobjei odavde to prije. to je s tobom, Louki? Strano mi je ao, majore, da moj sunarodnjak moj povjerljivi prijatelj... To sad vie nije vano. Hajdemo! Cemu tolika urba? upita Andrea. Ve su bili na hodniku gdje su morali prekoraiti preko nepominog straareva tijela. Ako su svi poput naeg malog prijatelja ovdje ... Ovdje nema opasnosti, nestrpljivo ga prekine Mallory. Ali je neprijatelj u gradu ve sigurno nestrpljiv. Sad ve znaju da smo prozreli Panajisa i dojurili ovamo. Stavi se u njihov poloaj. Ve su nam sigurno za petama. A kad dou ovamo ... Mallory zastade ugledavi ostatke Brownove radio-stanice to su leali u uglu do ulaznih vrata. Bogami, estito su je udesili, primijeti ogoreno. Hvala nebesima, ree pobono Miller. Sad bar ne moram nositi toliki tovar. Taj prokleti generator odvalio mi je pola lea... Kapetane! Brown uhvati Malloryja za rame, to je bilo toliko neobino za inae pokornog i pristojnog nieg oficira da Keith iznenaeno zastade. Kapetane, veoma je vano mislim na izvjetaj. Morate me sasluati, kapetane! Mallory nije mogao zanemariti taj iskreni, preklinjajui poziv. Okrene se prema Brownu smijeei se. Dobro, Casey, da ujemo, ree tiho. Stvari ne mogu biti gore no to su sada.

Mogu, kapetane. Brown je djelovao neobino umorno i maloduno. U mranom hodniku postade odjednom hladno. Bojim se da mogu. Noas sam dobio vezu. Prijem je bio odlian. Javio se lino kapetan Jensen. Bio je ljut kao ris. Cekao je itav dan da mu se javim. Pitao je kako nam ide, a ja sam mu rekao da smo se dokopali ulaza u tvravu i da se nadamo ui za sat ili dva. Nastavi. Rekao je da su to najbolje vijesti koje je ikada uo. Meutim, informacije koje nam je dao dan ranije nisu bile tone. Netko ga je prevario. Njemaka flota nije prenoila U Cikladima ve produila prema Kerosu. Rekao je da ima strahovitu podrku iz zraka i nebrojeno mnogo desantnih amaca u svom sastavu. Sutra prije svanua stii e do obala Kerosa. Nai su razarai itav dan proveli na jugu, a predveer se primakli Navaroneu ekajui Jensenovu obavijest da je kanal Maidos slobodan za plovidbu. Javio sam mu da, moda, nee sve ii kako valja, no on je odgovorio da to nikako ne smijemo dopustiti ve je poslao poruku i sad vie nema odlaganja. Brown naglo utihnu i skrueno se zagleda u svoje cipele. Nitko se u hodniku nije ni pomakao. Nastavi, ponovi apatom Mallory. Lice mu bijae veoma blijedo. To je sve, kapetane. To je sve. Razarai prolaze kroz kanal noas oko ponoi. Brown pogleda na osvijetljeni broja nik svog sata. Pono. Jo svega etiri sata. Oh, boe! Pono! Mallory stajae kao oduzet. Nemono je stezao ake oajavajui. Prolaze u pono! Bog im pomogao! Sad im nitko drugi vie ne moe pomoi! Petnaesto poglavlje SRIJEDA NOU 20,0021,15 Na njegovu satu je bilo osam i trideset. Osam i trideset. Jo tono trideset minuta do policijskog sata. Mallory se priljubi uza zemljani krov, uz niski potporni zid koji je gotovo dodirivao goleme, strme bedeme tvrave, i tiho opsuje. Bilo bi dovoljno da jedan jedini ovjek zastane na onom uskom puteljku, gore na vrhu bedema i pogleda dolje to bi za sve njih bio kraj. Neki zalutali trak svjetla depne lampe i bili bi otkriveni nigdje nije bilo zaklona. On i Prani koji je leao iza njega s tekom baterijom u rukama bili su potpuno izloeni sluajnom pogledu odozgo. Moda je ipak trebalo da ostanu s ostalima nekoliko krovova dalje. Tamo je Casey marljivo vezao vorove du konopca, a Louki namjetao eljeznu kuku na dugaku trstiku koju su otrgli s jednog grma na ulazu u grad gdje su se sakrili dok je grupa Nijemaca projurila pored njih urei u zamak Vigos. Osam i trideset i dvije minute. Zato, do avola, Andrea odugovlai toliko, pitao se ljuti to Mallory, no odmah poali zbog svoje nervoze. Andrea ne bi uzalud utroio ni jednu sekundu. Brzina je bila neophodna, no urba fatalna. Cinilo se malo vjerojatnim da u kui ima Nijemaca. Praktino je polovina svih neprijateljskih jedinica pretraivala grad i okolicu prema Vigosu. No, ako je samo jedan Nijemac ostao u kuli, taj e sigurno otkriti njihovo prisustvo. To bi im bio kraj. Mallory se zagleda u opekotinu na aci, sjetivi se kako su zapalili

kamion. Umorno se nasmijei. To je noas bio njegov jedini doprinos u borbi. Sve drugo su bile Andreove i Mille rove zasluge. Andrea je u ovoj kui na zapadnoj strani trga, u kojoj su prebivali njemaki oficiri, naao jedino rjeenje njihovog problema. Miller se dosjetio da bi mu u nedostatku generatora, fitilja i satnih mehanizama mogao posluiti automobilski akumulator kao izvor elektrine energije, a Andrea je, zauvi nedugo nakon toga zvuk kamiona koji se pribliavao starom utvrenju, blokirao cestu golemim kamenim gromadama prisilivi njemake vojnike da ostatak puta do Vigosa prijeu trei. ofer i njegov pratilac nisu stigli ni pisnuti a ve su se nali u jarku pored puta, bez svijesti. Mil ler je u tren oka odvrnuo kablove s tekog akumulatora, pronaao kantu s benzinom u vozakoj kabini ispod kontrolne table i prelio tekuinom itav kamion koji je zaas planuo uz glasni prasak. Kao to je Louki rekao ranije te veeri, zapaliti kamion nije bio bezopasan posao opekotina na ruci zaista ga je boljela ali ba kao to je Louki rekao, plamen bijae predivan. Na neki je nain alio to je buktinja privukla neprijatelja i otkrila njihov bijeg prije vremena, no valjalo je unititi sve tragove, sve dokaze da su iz kamiona uzeli, akumulator. Mallory je i predobro poznavao Nijemce da bi ih pot cjenjivao; oni bi vrlo lako pogodili njihov idui korak. Osjetio je dodir Millerove ruke, poskoio i brzo se okrenuo. Amerikanac je pokazivao ispred sebe i on se ponovo okrene ugledavi Andrea kako mu domahuje stojei u otvoru na krovnoj konstrukciji. Mallory se toliko zadubio u misli, a golemi Grk bijae tako neujan da uope nije primijetio njegov dolazak. On kratko odmahne glavom, ljutit na sebe zbog takvog propusta, zatim uzme akumulator, apne Milleru da ode po ostale, i polako poe preko krova pazei da ne izazove ni najmanji um. Iznenadila ga je teina akumulatora inilo se da tei itavu tonu no Andrea ga provue kroz otvor, stavi pod ruku i spusti se s njim niza stepenice u potkrovlje s takvom lakoom kao da se radi o praznoj kutiji za cipele. Andrea izie na natkriven balkon ispod kojeg se okomito sputala stotinjak stopa visoka litica do same morske povrine. Kad je paljivo spustio teret na tlo, Mallory, koji mu bijae za petama, blago ga potapa po ramenu. Ima li kakvih potekoa? upita ga tiho. Sve je u redu, Keith. Andrea se uspravi. Kua je prazna. Toliko me to iznenadilo da sam je dva puta pretraio od podruma do krova. Sad sam siguran. Odlino! Divno! Vjerojatno su svi odjurili u potjeru za nama. Ba me zanima to bi rekli kad bi uli da sjedimo u njihovim vlastitim prostorijama. Sigurno ne bi povjerovali, odgovori Andrea bez oklijevanja. Ovo je posljednje mjesto na kojem bi nas traili. Bogami, nadam se da si u pravu! promrmlja Mallory. Primae se ukraenoj, eljeznoj ogradi balkona, zagleda dolje u mrak i zadrhta. Impresionirala ga je visina, no postalo mu je hladno i zbog ledene kie koja mu je ve posve promoila odjeu... Povukao se korak natrag i prodrmao eljeznu ogradu.to misli, je li to dovoljno vrsto? upita apatom. Ne znam, Keith. Nemam pojma. Ali nadam se, Andrea slegne ramenima.

I ja se nadam, ponovi Mallory. Kako bilo da bilo; ionako nemamo drugog izbora. Ponovo se vratolomno nagnuo preko ograde i pogledao udesno iznad sebe. U tami ispunjenoj kinim kapima jedva je nazirao crni otvor spilje u kojoj su leala dva golema topa. Otvor se nalazio etrdesetak stopa u stranu i najmanje trideset stopa iznad njih. Izmeu balkona i spilje uzdizala se strma, potpuno glatka stijena. kle, to se tie mogunosti pristupa ovim putem, spilja je ogla biti i na Mjesecu. Povukao se i okrenuo zauvi Browna kako epajui izlazi na balkon. Otii u prednje odaje, Casey, i ostani tamo. Zauzmi mjesto pokraj prozora, a vrata ostavi otvorena. Ako nam netko doe u goste, pusti ga unutra. Zatui ga, samo bez pucnjave. Je li tako, kapetane? promrmlja Brown. Upravo tako, Casey. Bez brige. Prepustite to meni. Naceri se on i odepesa u mrak. Mallory se obrati Andreu. Kod mene je dvadeset i tri minute. Kod mene takoer. Dvadeset i tri minute do devet. Sretno, promrmlja Mallory i osmjehnu se Miller u. Hajdemo, Prani. Vrijeme je za pie. Pet minuta kasnije, Mallory i Miller su sjedili u gostionici u jednoj od pokrajnjih uliica s june strane gradskog trga. Unato jarkoplavoj boji s kojom su gostioniari bojili sve, poevi od zidova, stolova, polica i podova (plava i crvena za gostionice a zelena za slastiarnice to bijae nepisano pravilo na svim egejskim otocima) prostorija je bila slabo osvijetljena, gotovo mrana. Sa zidova su ih promatrali ukoeni, ozbiljni i brkati heroji rata za nezavisnost Grke. Izmeu tih izblijedjelih slika, zalijepljenih u pravilnom nizu na plavoj pozadini, nalazili su se plakati ivih boja na kojima se reklamiralo njemako pivo. Bijae to neopisiv dekor i Mallory se strese pri pomisli kakav bi dojam dobili gosti da je gostioniar kojim sluajem imao jai izvor svjetla od dvije zadimljene petrolejke na anku ispred sebe. U ovom sluaju polumrak im je dobro doao. Njihova tamna odjea, narodni vez i izme davali su im izgled pravih otoana. U tome su im pomogli i crno obrubljeni turbani koje je Louki nabavio na neki tajanstven nain, jer su svi mjetani u gostionici bilo ih je osam nosili isto takve na glavama. Moda bi jedino gostioniar mogao posumnjati u njih ali, napokon, nije se moglo oekivati od jednog gostioniara da pozna sve ljude u gradu s pet hiljada stanovnika. Osim toga, Louki je znao da je to pouzdan ovjek koji ne bi ni trepnuo sve dok u lokalu ima Nijemaca. A etvorica su doista sjedila za stolom nedaleko anka. Zbog njih je Malloryju bilo drago da u gostionici vlada polumrak. Istina, od ovih im Nijemaca nije prijetila nikakva opasnost. Louki ih je prezrivo otpisao kao grupu starih baba. Bili su to zapravo pisari iz glavnog taba koji su navraali ovamo svake veeri. Pa ipak, trebalo je izbjegavati nepotrebne guve. Miller pripali jaku i smrdljivu domau cigaretu, gadljivo frknuvi nosom.

Cudan neki smrad u ovoj rupi, efe. Ugasi cigaretu. Bit e bolje, savjetovae ga Mallory. Ne biste vjerovali, ali ja osjeam neki mnogo gori smrad. To je hai, kratko objasni Mallory. Najvee prokletstvo ovih lukih gradova na otocima. On pokae glavom prema udaljenom uglu. Oni momci sa sela provest e cijeli ivot ovdje. To im je jedina radost u ivotu. Zar ba moraju zavijati toliko dok pue? upita zlobno Miller. Toskaniniju bi pozlilo da ih uje! Mallory osmotri grupicu ljudi koji su okruili mladia s bazukom i pjevali tugaljive i nostalgine napjeve pirejskih puaa haia. Muzika je vjerojatno imala nekog ara u sebi, neke istonjake egzotike, no tog asa je nervirala. Trebalo je biti naroito raspoloen i bezbrian za takvu vrst muzike, a on se jo nikad u ivotu nije osjeao manje bezbrian. Da, i meni se ini dosadnom, prizna Mallory. No, kad bi prestali pjevati i otili kuama, mi ne bismo mogli u miru razgovarati. Bolje bi bilo da odu, odvrati mrzovoljno Miller. Ja bih radije utio! Gadljivo je prevrtao po tanjuru u kojem bijae posluena meza mjeavina sjeckanih maslina, sira i jabuka. Kao pravi Amerikanac i pristalica burbona* zazirao je od grkog obiaja da se uz pie neto i pojede. Naglo je ugasio cigaretu o plou stola. Zaboga, efe, koliko jo moramo ekati? Mallory ga pogleda i ponovo sagne glavu. Znao je i predobro kako se osjea Miller, jer se i sam tako osjeao svaki ivac u njemu bijae napregnut kao struna na gudalu. Toliko je mnogo ovisilo o nekoliko slijedeih minuta kad e napokon saznati jesu li se njihov napor, njihove patnje isplatile, hoe li ljudi na Kerosu izginuti ili preivjeti, je li Stevens ivio i poginuo uzalud. Mallory ponovo pogleda Millera, njegove nervozne ruke, tamne kolute oko oiju, blijede i stisnute usnice. Opazio je sve te znakove napetosti, ali nije za njih mario. Da je trebalo birati, od svih ljudi na svijetu, izuzevi Andrea, uvijek bi izabrao suhonjavog i mrzovoljnog Amerikanca da mu noas bude pratilac. Moda, ak i ukljuivi ??Andrea. Najbolji diverzant u junoj Evropi, rekao je za njega kapetan Jensen tamo u Aleksandriji. Miller je mnogo toga propatio da bi stigao do ovog mjesta, do ovog trenutka. Noas je bila njegova velika no. * Burbon ameriki whisky Mallory pogleda na sat. Policijski sat poinje za petnaest minuta, ree tiho. Andreova predstava za dvanaest. Za nas, jo etiri minute. Miller kimne, ali ne odgovori. Dohvati vr sa sredine stola, ponovo napuni au i pripali cigaretu. Mallory primijeti kako mu ivac otkucava visoko na elu i upita se koliko bi takvih treptaja mogao Miller vidjeti na njegovu licu. Pitao se, takoer, kako se Brown sa svojom ranjenom nogom snalazi u kui

koju su maloas napustili. On je imao jedan od najodgovornijih zadataka u kritinom trenutku morat e ostaviti mjesto kraj prozora i izii na balkon. Samo jedan krivi pokret na toj visini... Uhvatio je Millerov udan pogled i objeenjaki mu se nacerio. To mora uspjeti, naprosto mora. On pomisli na ono to e se neizbjeno dogoditi ako plan propadne, no brzo otjera tu misao od sebe. Sada nije bio pogodan trenutak za razmiljanje o takvim stvarima. Pitao se jesu li preostala dvojica bez potekoa zauzela svoje poloaje. Trebalo bi biti tako, jer su njemake patrole ve odavna proeljale gornji dio grada. No, ovjek nikad ne zna. Mnogo je toga moglo u zadnji as krenuti krivim tokom. Mallory ponovo pogleda na sat: jo mu se nikada nije uinilo da se kazaljka za sekunde tako sporo okree. Pripalio je posljednju cigaretu, natoio zadnju au vina i prepustio se zloslutnim i prodornim zvucima pjesme puaa haia. Tada je pjesma alobno zamrla, ae ostale prazne i Mallorv ustade. Kucnuo je as, promrmlja on. Opet na posao. Odgegao se polako do vrata zaeljevi gostioniaru laku no. Na izlazu je zastao i stao nestrpljivo prekapati po depovima kao da je neto zaboravio; no je bila mirna, bez vjetra i kiovita. Kine kapi su se odbijale visoko od plonika i ceste koja bijae pusta, dokle god mu je pogled dopirao. Zadovoljan, Mallory se okrene, opsuje i toboe zabrinuto krene prema stolu od kojeg je upravo otiao. Pri tom zavue desnu ruku u prostrani unutarnji dep kaputa. Krajikom oka opazi Millera kako brzo ustaje odgurnuvi nogom stolac. On stane i izvue ruku iz depa, a s lica mu nestade zabri nutosti. Stajao je tono tri stope od stola oko kojeg su sjedila etvorica Nijemaca. Budite mirni i posluni! ree na njemakom. Glas mu je bio tih i prijetei poput mornarikog kolta 455 u njegovoj desnici. Ovo nam je jedini izlaz i, ako se pomaknete, ubit emo vas. Nekoliko dugih sekundi vojnici ostadoe potpuno ukoeni i tek im se u oima moglo opaziti golemo iznenaenje. Tada ovjek, koji je sjedio najblie anku, nervozno zatrepta oima i trne ramenima. Bilo je to dovoljno da Miller kljocne svojim revolverom s priguivaem i prostrijeli Nijemcu ruku. Umjesto praska uo se samo bolan uzvik ranjenika. Oprostite, efe, ispriavae se Miller. Moda je imao tek blagi ivani napad. On se zagleda u Nijemevo lice zgreno od bola, u krvavu ruku kojom se drao za rame. No, ini mi se da je sada izlijeen. Da, sad mu je bolje, mrko potvrdi Mallory i okrene se prema gostioniaru, visokom ovjeku suhonjava i iuna lica s dugakim brkovima. Upita ga brzim, otokim narjejem: Govore li ovi ljudi grki? Gostioniar odreno mahne glavom. Bio je potpuno miran i inilo se da oruane napade u svojoj gostionici smatra vie pravilom nego iznimkom. Ni govora! ree prezirno. Razumiju neto engleski to znam. Ali siguran sam da nemaju pojma o grkom. Dobro. Ja sam oficir britanske obavjetajne slube. Imate li neko mjesto gdje bih mogao sakriti ove ljude? Niste to smjeli uraditi, blago ga prekori gostioniar. Zbog ovog u

sigurno umrijeti. Oh ne, neete. Mallory se nae preko anka i zarine mu revolversku cijev meu rebra. Nitko nije mogao porei da je ovaj ovjek u smrtnoj opasnosti. Naravno, nitko osim onog tko bi primijetio mig to ga je Mallory uputio gostioniaru. Svezat u vas zajedno s njima. Je li tako bolje? Dobro. Ima tu pored anka jedan otvor na podu. Stepenice vode dolje u podrum. Odlino! Pronai u ga kao sluajno. Mallory grubo i vrlo uvjerljivo gurne suhonjavog vlasnika gostionice i uputi se prema Grcima koji su do malo prije pjevali u uglu prostorije. Idite kuama, ree im brzo. I onako e uskoro policijski sat. Izaite na stranji izlaz i upamtite nita niste vidjeli ni uli. Razumijete? Razumijemo, odgovori mladi koji je svirao na bazuki On pokae palcem na svoje drugove i nasmije se. Mi smo propalice, ali poteni Grci. Ako vam moemo pomoi na neki nain...? Ne! odrjeito e Mallory. Mislite na svoje porodice ovi njemaki vojnici bi vas prepoznali. Zacijelo vas ve dobro poznaju, esto se viate ovdje, zar ne? ladi kimne potvrdno. Eto vidi. Idite sad i hvala vam. Minutu kasnije u polumranom podrumu, osvijetljenom samo jednom svijeom, Miller grubo gurne vojnika koji mu je po stasu bio najvie nalik i zapovjedi mu: Skini se! Svinjo engleska! zarea Nijemac. Ne engleska, pobuni se Miller. Ima trideset sekundi da skine kaput i hlae. Vojnik bijesno prokune i ne poslua ga. Miller uzdahnu. Nijemac bijae hrabar, no vrijeme je odmicalo. Paljivo je naciljao u njegovu aku i povukao obara. Ponovo se zaulo tiho plop a ovjek glupavo blene u krvavu rupu na svom dlanu. Ne smijemo uprljati ovu lijepu uniformu, zar ne? ree Miller bezbrino i podie revolver. Nijemac je sada mogao vidjeti crni otvor cijevi. Slijedei metak dobit e meu oi. Njegovo lijeno mumljanje bijae vrlo uvjerljivo. Mislim da u te tada bre skinuti. No, vojnik je ve svlaio uniformu jecajui od bijesa i bola u ranjenoj ruci. Prolo je manje od pet minuta kad su Mallory i Miller, preodjeveni u njemake uniforme, otkljuali izlazna vrata gostionice i oprezno provirili napolje. Pljutala je jaka kia i uokolo nije bilo ni ive due. Mallory dade znak Milleru da ga slijedi i zakljua vrata. Zatim obojica krenue sredinom ulice i ne pokuavajui da se sakriju uz tamne zidove kua. Ubrzo su izbili na gradski trg, skrenuli desno du njegove june strane, zatim lijevo du istone, ne usporivi korak dok su prolazili pokraj stare kue u kojoj su se sakrili ranije te veeri. U trenutku kad su se nali kraj ulaznih vrata kroz njih se

tajanstveno pomoli Loukijeva ruka i prui im dvije naprt njae njemakog kroja, nabijene konopcima, detonatorima i snanim eksplozivom. Nakon nekoliko jardi naglo stadoe i sakrie se iza bavi s vinom to su leale ispred brijanice. Navukli su rance na ramena i paljivo se zagledali u straare na ulaznim vratima u tvravu, stotinjakstopa od njih. ekali su pogodnu priliku da uu. Prema planu, koji je bio usklaen na djelie sekunde, nisu imali mnogo vremena za ekanje. Tek to je Mallory pri tegnuo remen na rancu, iz centra grada, ni tri stotine jardi od njih, zaulo se niz eksplozija, bjesomuno tektanje ma inki, a zatim nove eksplozije. Andrea je odlino obavljao svoj posao s granatama i bombama vlastite izrade. Obojica se naglo povukoe u zaklon ugledavi jarki snop svjetlosti koji je s visoke platforme iznad ulaza obasjao itavu istonu stranu zida istiui svaki klin i svaki milimetar bodljikave ice na njegovu vrhu. Mallory i Miller izmijenjae znaajne poglede. Panajis se zaista za sve pobrinuo: da su se penjali preko zida, sada bi ih svjetlost pribila na bodljikavu icu poput muha a mitraljezi dovrili posao. Mallory je ekao jo pola minute, a tada dade znak Milleru i luaki jurne preko trga drei dugaku trstiku vrsto uz tijelo. Za nekoliko sekundi stigli su do ulaza u tvravu gotovo se sudarivi s uzbuenim straarima. Svi, koliko god vas ima u Strmu ulicu! prodera se on. Oni su prokleti Englezi upali u zamku! Moramo dopremiti minobacae. Pourite, ljudi! Pourite, tako vam svega! Ali vrata! pobuni se jedan od straara. Ne moemo ostaviti vrata! Nijemac uope nije sumnjao. Bilo bi zaista zapanjujue da je u tim okolnostima pokazao znakove nevje rice; vladala je tama, vojnik u njemakoj uniformi govorio je besprijekornim njemakim jezikom, a negdje u blizini zaista se vodila estoka bitka. Idiote! izdera se na njega Mallory. Dummkopf! to se ovdje ima uvati? Engleske svinje su u Strmoj ulici. Moramo ih unititi! Ta pourite, do vraga! povikao je oajniki. Ako ponovo umaknu, svi emo zavriti na ruskom frontu! Ve je bio spreman da gurne vojnika, no ruka mu pade s njegova ramena. Straari su pomamno odjurili niz trg i zaas nestali u kii i tami. Nedugo zatim Mallory i Miller bili su duboko u tvravi Navaronea. Posvuda vladae nevjerojatna zbrka. Bijae to ona uur banost bez panike i velikog nereda, kakva se mogla oekivati od specijalnih alpskih jedinica, no komandosi su ipak uspjeli unijeti zabunu u njihove redove. Posvuda se ulo izvikivanje naredbi, paljenje kamionskih motora, zvidanje zvidaljki, a narednici su jurili amo-tamo pourujui svoje ljude da se ukrcaju u kamione ili da stanu u dvored. Mallory i Miller su takoer trali mijeajui se s uzbuenim njemakim vojnicima. Njima se, dodue, nije naroito urilo, ali nita nije moglo izazvati veu sumnju i podozrivost no dva ovjeka koja se mirno eu usred te gungule. I tako su se trei probijali svom cilju saginjui glave kad god bi naili na osvijetljeni prostor, a Miller je neprestano kleo zbog te nepredviene gimnastike.

Projurili su pokraj dva niza baraka zdesna, zatim kraj trafostanice slijeva, pa kraj skladita artiljerijsko-tehnike slube slijeva i napokon kraj Abteilung garae na njihovoj desnoj strani. Sad su se penjali u gotovo neprozirnoj tami, no Mallory je tono znao gdje se nalazi; tako je temeljito upamtio detaljni opis tvrave, koji su mu dali Vlachos i Pana jis, da bi naao put ak i u potpunom mraku. efe, to je ono? upita Miller pokazavi rukom, na golemu, pravokutnu graevinu to se crn jela na horizontu. Rezervoar za vodu, ree kratko Mallory. Panajis je rekao da u njemu ima pola miliona galona* vode za poplaviji vanje magazina u sluaju opasnosti. Magazini su okomito ispod rezervoara. On pokae na kuicu od betona u neposrednoj blizini goleme graevine. Ono je jedini ulaz u njih. Zakljuan je i dobro uvan. Sad su se pribliili oficirskoj zgradi. Stan glavnog zapovjednika nalazio se na drugom katu odakle se vidio masivni kontrolni toranj od armiranog betona. Iz njega se upravljalo golemim topovima. Mallory odjednom zastade, zgrabi aku praine sa zemlje i namae lice, te naredi Milleru da uini istQ. To je zbog kamuflae, objasni on. Ekspertima bi se to uinilo naivno, ali sad nemamo vremena za detalje. Unutra e sigurno biti mnogo svjetlije nego ovdje. U punom trku popeo se stepenicama do ulaza i gurnuo vrata tolikom estinom da su zamalo iskoila iz arki. Straar u hodniku ga zbunjeno pogleda i uperi poluautomatsku puku u njegove grudi. Spusti to, glupane! bijesno vikne Mallory. Gdje je komandant? Brzo, idiote! Radi se o ivotu ili smrti! Gospodin gospodin komandant? promuca straar. On je, on je otiao svi su otili prije nepune minute. Sto? Svi otili? Mallory ga promatrae prijetei. Rekao si da su svi otili? upita ga tiho. * Galon mjera za tekuinu, 1 galon = 4,546 1 u V. Britaniji, a 3,785 1 u SAD-u. Da, siguran sam da... da su ... Naglo je zastao kad se Malloryjev pogled podie prema nekoj toki iza njegovih ramena. A tko je ono, do avola? strogo upita Mallory. Naravno, straar je nasjeo na trik. Bilo bi zaista neobino da nije. Dok se jo okretao, Mallory ga raspali ivicom dlana iza uha. Straar klone na tlo, a on brzo razbije staklo na sanduiu s kljuevima i sve ih potrpa u dep. Za nepunih dvadeset sekundi zaepio je straaru usta, svezao mu ruke i zakljuao ga u prvi ormari za kapute. Tada obojica trkom nastavie put. Jo jedna zapreka, pomisli Mallory dok su trali kroz mrak posljednja prepreka u obrambenom sistemu. Nije znao koliko e ljudi uvati ulaz u magazin, no u aru akcije to je za njega postalo nevano. Bio je uvjeren da je i Milleru svejedno. Sad vie nije bilo briga, napetosti ni onog bezimenog straha. Mallory bi sigurno bio posljednji ovjek na svijetu da to prizna, ali upravo ljudi

poput Millera i njega bijahu kao stvoreni za ovakvu vrstu akcije. Trei pored niza protuavionskih topova upalie baterije. Traci svjetla u divljem su luku arali kroz mrak. Za nekoga, tko je moda promatrao njihov dolazak, nita nije moglo biti manje sumnjivo od dva vojnika koji su panino trali uzbrdo, ne pokuavajui da se sakriju, dok je jedan od njih neprestano neto vikao na njemakom jeziku. Obojica su se razmahivala svjetiljkama, no samo bi vrlo paljivi promatra zapazio da su te svjetiljke dobro zasjenjene i ni u jednom trenutku ne osvjetljavaju njihova lica. Mallory odjednom ugleda dvije sjenke koje su se izdvojile iz tame oko ulaza u magazin. On kratko osvijetli ulaz i uspori trk. Odlino! ree tiho. Eno ih samo dvojica. Za svakog po jedan. Prii im to je mogue blie. Neka bude brzo i tiho. Samo jedan uzvik, jedan pucanj i gotovi smo. I nemoj ga, zaboga, udarati depnom lampom. U magazinu sigurno nee biti svjetla a meni se ne vrzma onuda s upaljenim ibicama! On premjesti svjetiljku u drugu ruku, izvue mornariki kolt, uhvati ga za cijev i naglo se zaustavi pred straarima koji su im potrali u susret. Je li ovdje sve u redu? izusti Mallory. Je li netko bio kod vas? Brzo, ovjee, brzo! Da, da, sve je u redu. Straar bijae zabrinut i nepaljiv. emu tolika buka, jurnjava... Oni prokleti engleski saboteri! bijesno opsuje Mallory. Ubili su straare na ulazu i sad su u tvravi! Jesi li siguran da ovdje nije bilo nikoga? Pusti me da vidim. Progura se pokraj straara i osvijetli glomaznu bravu na vratima. Zatim se uspravi. Hvala nebesima, sve je u redu! On se okrene, uperi jarki snop svjetlosti u straarevo lice, promrmlja neto kao ispriku i ugasi bateriju. Otar zvuk prekidaa zagluio je tupi udarac revolverske drke po Nijemevoj lubanji tono ispod ljema. Straar je jo uvijek bio na nogama i upravo se stao griti kad Mallory posrne pod naletom drugog straara. On se brzo okrene i raspali ga svom snagom po licu kad odjeknu e dva zlokobna, piskutava hica iz Millerova revolvera s priguivaem. Mallory se zbunjeno uspravi. Zato si do vraga ... Ovo su lukave ptiice, efe, promrmlja Miller. Vrlo lukave. Tamo u sjenci pritajio se trei momak. Ovo je bio jedini nain da ga zaustavim. On klee pokraj Nijemca s otkoenim revolverom. Bojim se da sam ga zauvijek zaustavio, efe. Glas mu nije odavao nikakve osjeaje. ,Svei ostale. Mallory ga vie nije sluao. Bavio se bravom na ulaznim vratima traei odgovarajui klju. Sreom, trei bez potekoa klizne u bravu, brava popusti, a teka, eljezna vrata irom se otvorie. On jo jednom pogleda okosebe, no u blizini nije bilo nikoga. ulo se samo brektanje posljednjeg kamiona koji je punim gasom izlazio iz tvrave i udaljeno tektanje mainki. Andrea je odlino izvravao svoj zadatak. Samo da ne pretjera ako mu presijeku odstupnicu ... Mallory se brzo okrene, upali svjetiljku i zakorakne u tamu. Znao je da e Miller doi za njim im zavri s

Nijemcima. Okomite eline ljestve, privrene za stijenu, vodile su do dna peine. Sa svake strane ljestava nalazila su se udub lje nja sa injama za dizalo, izmeu kojih se sjajila masnaelina uad. itava mainerija bez ikakve zatitne ice bila je spartanski jednostavna, ali potpuno svrsishodna i nije se moralo nagaati to joj je namjena; sluila je za sputanje i dizanje tekih topovskih granata. Mallory se spustio na tvrdi pod i osvijetlio mrak oko sebe. Ovo bijae najdublji dio velike spilje koja je zjapila nad lukom. Ali je nakon kratkog ispitivanja zapazio da to nije njen prirodni zavretak, ve udubina stvorena ljudskom rukom: vulkanska stijena bijae izbuena builicama i eksplozivom. Tu nije bilo niega osim dva crna otvora, to su vodila u mrak i elinih ljestava koje su se sputale dolje, u spre nite mimici je. No magazin je mogao priekati; sad je bilo najvanije provjeriti da se u blizini ne krije jo neki straar i pronai pomoni izlaz u sluaju opasnosti. Mallory brzo potra niz tunel palei i gasei svjetiljku. Nijemci su bili pravi majstori u postavljanju zamki obino s eksplozivom kako bi zatitili vana vojna postrojenja, no ?bilo je malo vjerojatno da ih ima i u ovom tunelu, jer se u neposrednoj blizini nalazilo nekoliko stotina tona snanog eksploziva. Tunel je bio vrlo vlaan, prekriven drvenim daskama, visok otprilike sedam stopa i jo iri, no sam sredinji prolaz bijae vrlo uzan, jer su gotovo sav prostor s obje strane zauzimale pokretne trake za prijevoz municije. Odjednom su trake otro skrenule udesno i ulijevo, a strop se spojio s golemom kupolom koja je nadsvodila peinu. U traku svjetlosti Mallory ugleda ispred sebe dva para tranica ugraenih u ivu stijenu; protezale su se sve do golemog otvora peine to se nazirao u polumraku. On ugasi svjetiljku bojei se da Nijemci, koji su se vraali s avoljeg igralita nakon bezuspjenog traganja, ne ugledaju svjetlost. U posljednjem odsjaju ugleda na kraju tih tranica pokretne stolove za municiju i dvije masivne, zastraujue sjenke to su se poput pretpotopnih nemani kostrijeile na sivoj pozadini neba. Bijahu to zlokobne siluete topova s Navaronea. Mallory opusti ruke u kojima je drao svjetiljku i revolver niz bokove i, osjetivi neobino titranje u jagodicama prstiju, krene polako naprijed. Polako, ali ne oprezno poput ovjeka koji svakog asa oekuje da bude napadnut. Ne, Mal lory je bio siguran da u peini nema nikoga. Bijae to polagani korak ovjeka koji kao da sanja, kao da jo ne vjeruje da je postigao neto u to cijelo vrijeme nije vjerovao. Napokon se naao licem u lice s neprijateljem kojeg se bojao, ali kojeg je uporno traio. Evo me napokon na cilju, ponavljao je neprestano u sebi. Evo me napokon, uspio sam, ovdje su topovi Navaronea, ovdje su topovi koje sam doao razoriti, topovi Navaronea. Naao sam ih konano. Bio je tako uzbuen da naprosto nije mogao vjerovati... On im polako prie, zaobie pokretni stol s kojeg se posluivao lijevi top i stade paljivo razgledati oruje, koliko mu je to doputala tama. Zapanjila ga je veliina topa, opseg i duina cijevi koja je strala daleko u no. Sjetio se kako su strunjaci tvrdili da su to obini topovi od devet ina, te da su se oevicima uinili veim zbog skuenosti prostora u kojem su se nalazili. Sjetio se tih procjena i nasmijao im se u sebi. Bili su to najvei topovi koje je ikad

vidio, s promjerom cijevi od najmanje dvanaest ina. Ne, nisu bili veliki, ve naprosto gigantski. Samo budala, slijepe i lude budale mogle su poslati Sybaris da se bori protiv takvog ... Ovdje se tok njegovih misli naglo prekinuo. Naslonivi se jednom rukom na golemu lafetu topa on se pokua sjetiti kakav ga je to zvuk iznenada povratio u sadanjost. Ukoio se, zaklopio oi da bolje uje, no zvuk se nije ponovio i on odjednom postade svjestan da je upravo nedostatak bilo kakva zvuka prekinuo tok njegovih misli i upozorio ga na oprez. No je odjednom postala vrlo tiha i mirna. Dolje, u sreditu grada, pucnjava je prestala. On tiho prokune. Ve je odvie vremena proveo sanjarei, a minute su brzo i nepovratno odmicale. Da, vrijeme je istica lo Andrea se povukao i Nijemci e vrlo brzo otkriti da su nasamareni. Odmah e dojuriti ovamo u to se nije moglo posumnjati. Mallory brzo skine ranac i izvue iz njega kolut elinog konopca dugakog stotinjak stopa. Bila je to njihova odstupnica u sluaju opasnosti, a za nju se svakako morao najprije pobrinuti. Uzeo je konopac i oprezno krenuo prema rubu, traei pogodno ispupenje u stijeni gdje bi ga mogao zavezati. Nije preao ni tri koraka kad udari desnim koljenom o neto vrsto i tvrdo. Zatomio je uzvik bola i slobodnom rukom paljivo opipao prepreku, ubrzo otkrivi o emu se radi. Bila je to eljezna preka poloena poprijeko du otvora peine. Naravno! Moralo je postojati neto takvo, neka ograda koja bi sprijeila ljude da ne padnu preko ruba, naroito u nonoj tami. Kad je tog popodneva dalekozorom promatrao stijenu, nije je mogao vidjeti iako je bila sasvim blizu otvoru, jer je u spilji vladao vjeni polumrak. No mogao je pretpostaviti da se nalazi ovdje. Mallory brzo napipa put do kraja preke, prekorai je i svee konopac za podnoje okomitog stupica uza samu stijenu. Zatim, vrsto drei ue, krene oprezno prema provaliji. Tek to je zakoraio stigao je do ruba ispod njegovih nogu zjapila je stotinu i dvadeset stopa duboka provalija koja se sputala do same morske povrine. U daljini, s njegove desne strane, nazirala se na morskoj povrini tamna, bezoblina sjenka, to je vjerojatno bio rt Demirci. Ravno pred sobom, s onu stranu tamnomodrog odsjaja morske povrine u kanalu Maidos, primijetio je treperenje udaljenih svjetala. Neprijatelj je zacijelo bio vrlo samouvjeren kad je dozvoljavao da ta svjetlost gori itavu no, no te su im udaljene ribarske kolibe, po svoj prilici, sluile kao odlian orijentir za gaanje topovima po noi. Njemu slijeva, zauujue blizu, svega tridesetak stopa od mjesta na kojem je stajao, nazirao se u tami zavretak vanjskog zida tvrave. Iza i ispod njega vidjeli su se krovovi kua sa zapadne strane gradskog trga a jo dalje pruao se pogled na grad koji se protezao prema jugu i zapadu uglavnom uz obalu zaljeva. Iznad sebe nije mogao gotovo nita vidjeti jer je golema, ispupena stijena zakrila pola neba. Pod njim je takoer vladao neproziran mrak; povrina mora u luci bijae crna poput tinte. Dolje su se nalazili usidreni brodovi, prisjeao se on. Bile su to grke ribarice i njemaki torpedni amci, no to se njega ticalo mogli su biti tisuu milja daleko; ionako ih nije mogao vidjeti.

Taj kratki i sveobuhvatni pogled trajao je svega desetak sekundi. Mallory nije vie smio oklijevati. Brzo se sagnuo, svezao dvostruku omu na kraju konopca i ostavio ga leati na rubu. U sluaju potrebe mogli su ga gurnuti u tamu. Ne dostajat e tridesetak stopa do morske povrine, procijeni on. To je bilo dovoljno da kraj ueta ne zapne za jarbol kakvog amca koji bi sluajno plovio tim dijelom luke. S te visine moi e skoiti u vodu ili tresnuti o palubu nekog broda i polomiti sve kosti, no takvu je opasnost bilo nemogue izbjei. Mallory jo jednom pogleda u crnu dubinu i strese se. Usrdno se nadao da nee morati bjeati tim putem. Miller je kleao na daskama pored ljestava to su vodile u magazin kad je Mallory dotrao kroz tunel. Bio je zaposlen oko ica, fitilja i detonatora. Ugledavi Malloryja, on se uspravi. Nadam se da e ih ovo udesiti, efe. Namjesti kazaljke na "satnom mehanizmu i zadovoljno osluhne jedva ujno kucanje. Zatim se spusti niz ljestve. Mislim da bi ga trebalo ovdje postaviti izmeu prve i druge preke. Gdje god ti odredi, prihvati Mallory. Samo pazi da ne bude oigledno ili suvie teko da se pronae. Oni ne mogu pretpostaviti da mi znamo kako su svi satni mehanizmi pokvareni. Budite bez brige, ree Miller samouvjereno. Kad pronau ovu spravu, estitat e sami sebi do besvijesti nee im biti ni na kraj pameti da trae dalje. Odlino. Mallory je bio zadovoljan. Jesi li zakljuao ulazna vrata? Naravno da sam ih zakljuao! odvrati Miller uvrijeeno. efe, koji puta pomislim da... No Mallory nikad nije uo to to Miller koji puta pomisli. Kroz peinu je odjeknuo strahovit tresak metala, zagluio Millerove rijei i razlijegao se nad itavom lukom. Dva druga se zaueno pogledae, a treskanje se nastavi nesmanjenom estinom. U jednom kratkom predahu Mallory promrmlja: Drutvo je stiglo. Ponijeli su maljeve i pijuke. Boe, nadam se da e vrata izdrati. On pojuri niz tunel prema topovima, a Miller za njim. Drutvo! nezadovoljno je dahtao u trku. Kako su uspjeli tako brzo stii ovamo? Zahvaljujui naem pokojnom prijatelju, bijesno ree Mallory. Skoio je preko ograde i polako zakoraio prema rubu stijene. Bili smo naivni i povjerovali da nam je rekao cijelu istinu, a zatajio nam je da se otvaranjem vrata na ulazu u peinu automatski ukljuuje alarmni ureaj u stra arnici. esnaestopoglavlje SRIJEDA NOU 21,1523,45 Miller je polagano i vjeto isputao iz ruku elino ue dva puta omotano oko eljezne preke, dok se Mallory sputao niz stijenu tonui sve dublje u gusti mrak. Odmotao je ve pedeset stopa konopca, pedeset pet, ezdeset; tada osjeti oekivani dvostruki trzaj na pomonom uetu omotanom oko zgloba svoje desnice i on odmah klee i vrsto zaveza konopac za podnoje

potpornog stupica. Tada se ponovo uspravi, zakai nogama preku, nae se preko ivice, dohvati ue objema rukama to je nie mogao i stade polagano, u poetku gotovo neprimjetno, njihati teak teret. Kad su zamasi postali vei, ue se stade vijugati i otimati mu se iz ruku. Miller je znao da Mallory negdje u dubini udara o ispupenja na stijeni i nekontrolirano se vrti u zraku. Ali je takoer znao da sada ne smije odustati; Nijemci su i dalje neumorno razvaljivali vrata. Zato napregne miice, nae se jo dublje nad provalijom i svom snagom zamahne konopcem, kako bi Malloryja to vie pribliio drugom uetu kojeg je Brown zacijelo ve spustio s balkona kue u kojoj su ga ostavili. U dubini, na pola puta izmeu otvora spilje i nevidljive morske povrine, Mallory se u velikom luku njihao kroz kiom protkanu tamu. Bijae to etrdeset stoga dugaak let, isprekidan bolnim udarcima o stijenu. Cas ranije udario je glavom o jednu izboinu, zamalo izgubivi svijest i ispustivi ue iz ruku. No sad je znao gdje da oekuje udarac i svaki puta se na vrijeme odgurnuo od okomite litice, premda se zbog toga vrtio na uetu poput igre. Kako je bila no, nije morao gledati oko sebe to mu je na neki nain odgovaralo jer mu se od udaraca otvorila stara rana na glavi, a krv oblila itavo lice i potpuno ga zaslijepila. Nije ga, meutim, zabrinjavala rana, ni krv u oima. Ue je sad bilo najvanije. Je li uope tamo? Da se nije neto dogodilo Caseyju Brownu? Moda su ga uhvatili prije no to ga je stigao baciti preko balkona. Ako se to dogodilo, sve je propalo, svaka nada bijae izgubljena. Nije bilo drugog naina da se premosti etrdeset stopa ponora izmeu kue i peine. Ue je naprosto moralo biti tu. No, ako je bilo, zato ga nije mogao pronai? Ve je tri puta ispruio to je dalje mogao dugaku trstiku s kukom na kraju, no ulo se samo prazno, razoaravajue struganje po goloj stijeni. I tada, u etvrtom pokuaju, ispruivi ruku do krajnjih granica, on osjeti da je kuka zapela. Brzo je povue i uhvati ue prije no to je poeo kliziti u drugom smjeru. Zatim snano povue konopac za signalizaciju i vjetim pokretom tijela zaustavi bjesomuno njihanje. Nakon dvije minute, potpuno iscrpljen ezdeset stopa dugakim usponom po mokrom, skliskom uetu, Mallory stie na vrh i slijepo se baci na tlo, pohlepno hvatajui dah. Miller se brzo sagne i bez rijei skine dvostruke ome s njegovih nogu, razvee vorove, spoji krajeve dvaju ueta Brownovog i njihovog i snanim trzajem poalje Brownu ugovoreni znak. Za dvije minute teki akumulator je preao s udaljenog balkona u njegove ruke. Prole su jo dvije dok su Miller i Mallory, ovog puta mnogo opreznije, izvukli platnenu vreu s nitroglicerinom i detonatorima i oprezno je spustili na kamen kraj akumulatora. Buka je utihnula. Bubnjanje maljeva po elinim vratima potpuno je prestalo. Tiina je djelovala nekako prijetee i zlokobno. Ulijevala je vie straha, no buka koja joj je prethodila. Jesu li Nijemci razbili bravu? Jesu li ve provalili vrata? da ih sad ekaju negdje u mraku s pukama na gotovs, premni da ih izreetaju poput saa. No, vie nije bilo vremena za pitanja, za oklijevanje ili

traenje novog izlaza. Oprez vie nije imao svrhe, jer je postalo sasvim nevano da li e Mallory i Miller ivjeti ili poginuti. Mallory izvue svoj teki kolt .455, preskoi sigurnosnu ogradu i uputi se kraj velikih topova prema tunelu. Na pola puta upali svjetiljku. U hodniku nije bilo nikoga, a vrata jo uvijek bijahu itava. On se brzo uzvere uz ljestve i napregne sluh. Uini mu se da uje priguene glasove i tiho itanje s onu stranu vrata, no nije bio siguran. Nae se naprijed da bi bolje uo i dodirne dlanom vrata, ali odmah odskoi zatomivi uzvik bola. Iznad brave je eljezo bilo vrelo do usijanja. On se vrati i doeka Millera koji je upravo dotrao uz tunel. Vrata su usijana. Zacijelo pokuavaju vatrom ... Jeste li neto uli? prekine ga Miller. ulo se nekakvo itanje ... Autogeno zavarivanje, objasni brzo Miller. Izrezat e bravu. To e potrajati vrata su napravljena od prvoklasnog elika. Zato se ne poslue eksplozivom s gelignitom ili to ve upotrebljavate za taj posao? Zaboravite to, efe, ree Miller. O tome bolje da i ne govorite. Detonacija bi izazvala takvu rezonancu da bi vjerojatno cijela spilja odletjela u zrak. Pomozite mi da obavimo posao do kraja, efe? Za nekoliko trenutaka Prani Miller je ponovo bio ovjek u svom elementu. Zaboravio je na opasnost i teak put preko ponora koji mu je jo predstojao. itav zadatak je obavio za etiri minute. Dok je Mallory sakrivao akumulator ispod ?dasaka na podu, Miller se zavukao u otvor dizala izmeu blistavih, elinih inja. Sagnuo se i na svjetlosti depne lampe pronaao mjesto gdje se na stranjoj inji zaustavlja kota dizala. Tu je prestajao sjaj izglaenog elika i zapoinjala rava i prana, metalna povrina. Zatim je izvukao kolut ljepljive, crne trake i omotao je desetak puta oko inje. Odmakao se i zadovoljno pogledao traka bijae potpuno nevidljiva. Brzo je zalijepio dvije izolirane ice za traku i sve zajedno jo jednom omotao tako da se nije vidjelo nita osim golih, elinih vrkova ica. Njih je spojio s dvije gole, etiri ina dugake ice i sve to zalijepio okomito na traku kojom je omotao inju. Zatim je iz platnene vree izvukao T.N.T., upalja i detonator kojeg je sam konstruirao u Aleksandriji. Sve ih je meusobno povezao i proveo jednu icu od eline inje do uke na detonatoru u koju ju je vrsto uvio. Drugu icu je proveo od eline inje do pozitivnoga pola na akumulatoru, a treu od negativnog pola do detonatora. Sad je samo trebalo da se platforma dizala za municiju spusti u magazin a to e se dogoditi im zaponu pucati iz topova i kota e dotaknuti gole ice na inji, zatvoriti strujni krug i izazvati eksploziju. Miller jo jednom provjeri poloaj golih ica i zadovoljno izae iz otvora. Mallory se upravo spustio niz ljestve i on ga povue za nogavicu kako bi privukao njegovu panju. Nemarno je ispruio ruku u kojoj je drao no i primakao otricu sasvim blizu golim icama. efe, zapoe nehajno. Jeste li svjesni da e, ako dodirnem ove polove,

itava ta prokleta rupa odletjeti do vraga? Zamiljeno je kimao glavom. Da, samo jedan sluajni trzaj ruke, samo jedan mali dodir i Miller i Mallory e se nai meu anelima. Do vraga, skloni taj no! prekine ga nervozno Mallory. I gubimo se odavde. Ve su izrezali pola kruga kroz ona vrata! Pet minuta kasnije Miller je bio na sigurnom. Put bijae jednostavan trebalo se samo spustiti niz ue pod kutem od etrdeset pet stupnjeva. Brown ga je doekao na balkonu. Mallory bijae spreman da krene za njim. Posljednji puta osmotri peinu i upita se koliko vojnika slui oko topova za vrijeme akcije. Tjeilo ga je to ti bijednici nee nikad ni saznati to im se dogodilo. Tada se po stoti, puta sjeti ljudi s Kerosa i razaraa, stee usne i obori pogled. Ne osvrui se, on klizne preko ruba i nestade u tami. Bio je na pola puta kad je iznad njega odjeknulo bjesomuno tektanje mainki. Miller mu je pomogao da se prebaci preko ograde balkona. Bio je zabrinut i neprestano se ogledavao preko ramena u smjeru odakle je dopirala pucnjava. Mallory odjednom shvati da se najea bitka vodi na njihovoj, zapadnoj strani trga, svega tri ili etiri kue nie. Odstupnica bijae presjeena. Pourite, efe! vukao ga je Miller. Bje'mo iz ove rupe. Postalo je vrlo nezdravo u ovim krajevima. Mallory mahne u smjeru odakle se ula pucnjava. Tko je tamo? upita brzo. Njemaka patrola. A kako emo onda odavde, do avola? bjesnio je on. Gdje je Andrea? Na drugoj strani trga, efe. Na njega i pucaju one ptiice. Na drugoj strani trga! On pogleda nasat. Zaboga, ovjee to radi tamo? Govorio je preko ramena urei prema izlazu. Zato si ga pustio da ode? Ja ga nisam pustio, efe, ree oprezno Miller. Ve je bio otiao kad sam stigao. ini mi se da je Brown prvi primijetio patrolu koja je zapoela temeljiti pretres svake kue na trgu. Poeli su na drugoj strani i to po dvije-tri kue odjednom. Andrea je zakljuio da e vrlo brzo stii ovamo pa je kao imi odjurio preko krovova. Zar je mislio da e ih odmamiti? Mallory je zastao pokraj Loukija i zagledao se kroz prozor. Luak! Ovog je puta otiao u sigurnu smrt ubit e ga, nema sumnje! Posvuda su vojnici. Osim toga nee dva puta nasjesti na isti trik. Ve ih je jednom nasamario gore u brdima, a Nijemci... Nisam ba siguran, kapetane, prekine ga Brown uzbueno. Andrea je maloas pogodio reflektor na zidinama i razbio ga. Nijemci e sigurno pomisliti da se namjeravamo probiti preko bedema tvrave. Eno, pogledajte, kapetane, pogledajte! Odlaze! Brown je gotovo zaplesao od uzbuenja, zaboravivi ranjenu nogu. Uspio je, uspio je! Zaista, vojnici su izjurili iz zaklona ispred kue s njihove desne strane i pojurili preko trga u razvuenom nizu. Klopa rali su tekim, vojnikim cipelama po grbavoj kaldrmi, po srtali, padali na klizavom kamenu i ponovo

ustajali, trei dalje. Istovremeno, Mallory ugleda svjetlost depnih lampi na krovovima kua preko puta i nejasne sjene vojnika koji su spretno puzali prema mjestu gdje se nalazio Andrea kad je razbio veliko, kiklopsko oko reflektora. Opkolit e ga sa svih strana, ree tiho Mallory i stee ake dok mu se nokti nisu zasjekli u dlanove. Neko je vrijeme ukoeno stajao, a onda se brzo sae i dograbi majser s poda. Nee se izvui. Ja idem za njim. Naglo se okrene i ?uspravi, no Miller mu preprijei put. Andrea je ostavio poruku da ga ostavimo na miru i da e se sam izvui, ree on sasvim mirno, gotovo sveanim glasom. Rekao je da mu nitko ne smije pritei u pomo. Ne zadravaj me, Prani, ree Mallory hladno, gotovo mehaniki, kao da uope ne primjeuje Millera pred sobom. Mislio je samo na to kako e izai, dokopati se Andrea i po moi mu koliko god je to u njegovoj moi. Ve su predugo bili zajedno, ve je odvie dugovao tom nasmijeenom divu da bi ga sada tako olako ostavio na cjedilu. Koliko je samo puta Andrea pritekao njemu u pomo, kad je ve mislio da je sve propalo ... On stavi ruku na Millerova prsa. Smetali biste mu, efe, brzo ree Miller. Ta i sami ste rekli... Mallory ga odgurne i podignute ruke krene prema vratima, spreman da udari tko mu se isprijei na putu. Odjednom ga obujmie neije ruke i on kraj sebe ugleda Loukija. Amerikanac je u pravu, navaljivae on. Ne smijete ii. Andrea je rekao da nas vi morate odvesti u luku. Idite sami, osorno vikne Mallory. Poznajete put, znate kakvi su planovi. I vi biste nas pustili da idemo, pustili biste... Pustio bih itav svijet da ode do vraga kad bih mu mogao pomoi. Vidjelo se da zaista tako misli. Andrea mene nikad ne bi ostavio na cjedilu. Ali vi njega hoete, ree tiho Louki. Nije li tako, majore? Kako to misli, do vraga? Zato jer ga ne elite posluati. Moda ga rane ili ak ubiju ali, ako vi odete za njim i poginete, sve e propasti. Njegova e smrt biti tada uzaludna. Zar se na taj nain elite oduiti prijatelju? No dobro, predajem se, Ijutito ree Mallory. To je bila i Andreova elja, promrmlja Louki. Zaista, da ste postupili drugaije sve ... Dosta propovijedi! Dobro, gospodo, mogli bismo krenuti. Ponovo je bio miran i sabran. Savladao je u sebi onaj prvotni poriv da izie van i ubije svakog na koga naie. Ii emo gornjim putem preko krovova. Otvorite onu pe u kuhinji i dobro se namaite aom. Pazite da nita na vama ne ostane bijelo. I bez razgovora!Za pet minuta stigli su do luke. uljali su se u tiini jer je Mallory prekidao ak i najtii apat. Nije se dogodilo nita znaajno. Grad je

na toj strani bio potpuno pust. Nije bilo ak ni prolaznika, a kamoli vojnika. Stanovnici Navaronea su se mudro pokoravali policijskom satu i zatvarali u svojim kuama. Andrea je uspjeno odmamio potjeru za sobom. Mallory se ve pobojao da su ga Nijemci uhvatili, no ba kad su stigli do obale, ponovo se zaula pucnjava. Bilo je to ve vrlo daleko, negdje u sjeveroistonom dijelu grada, iza tvrave. Mallory se zaustavi na molu, pogleda svoje drugove, a zatim preko morske povrine mirne poput ulja. Kroz gustu kiu jedva je razaznao mrane sjenke ribarskih brodica, usidrenih u neposrednoj blizini. Iza toga se nije vidjelo nita. Pa, mislim da ne moemo biti mnogo mokrij i nego to jesmo, primijeti on i obrati se Loukiju koji je upravo zaustio da kae neto o Andreu: Jesi li siguran da ga moe nai u mraku? To se odnosilo na zapovjednikov vlastiti amac, bolje rei trideset i est stopa dugaak brodi, koji je uvijek bio usidren stotinjak stopa od obale. Glavni strojar, ujedno i straar, spavao je na brodu. Bez brige, ve sam tamo, hvalio se Louki. Zaveite mi oi ako elite pa u vas ipak ... No dobro, dobro, prekine ga urno Mallory. Vjerujem ti na rije. Casey, molim te posudi mi eir. On ugura revolver u eir kojeg nabije na glavu i spusti se tiho u vodu. Mislim da e straar biti budan, majore, ree tiho Louki plivajui uz njega. I meni se tako ini, odvrati mrko Mallory. Ponovo je odjeknulo tektanje automatskih puaka i duboki zvuk mauzera. Noas nitko u Navaroneu ne spava osim mrtvih i gluhih. Zaostani za mnom im ugledamo amac. Ja u te pozvati kad bude vrijeme. Prolo je deset sekundi, petnaest, a onda Louki dodirne Malloryjevu ruku. Vidim ga, proapta Mallory. U mraku, petnaestak jardi pred njima, ukae se crna sjena. On joj tiho prie, gotovo ne miui rukama i nogama. Odjednom ugleda mutne obrise ovjeka na palubi blizu otvora strojarnice. Stajao je nepomino, okrenut prema tvravi i gornjem dijelu grada, i zurio u mrak. Mallory polako zaobie krmu i dopliva do boka amca, ovjeku iza lea. Oprezno skide eir, izvue revolver i uhvati se za nisku razmu. Znao je da s tako male razdaljine ne moe promaiti, ali ne htjede pucati. Ograda je bila preniska i ovjek bi pao u vodu, a njegov bi pljusak sigurno uznemirio straare s obje strane uskog kanala na ulazu u zaljev. Ako se makne, ubit u te! prijetei proapta Mallory na njemakom. ovjek se ukoi. Imao je u rukama karabin. Odloi puku i ne okrei se. Nijemac poslua, a Mallory se hitro uzvere na palubu ne sputajui nian s njegovih lea. Zatim mu tiho prie, udari ga drkom revolvera po glavi, uhvati tijelo u padu i paljivo ga poloi na palubu. Nakon tri minute na brodu mu se pridruie i ostali. Mallory se spusti u strojarnicu iza epavog Browna. Ca sey upali depnu

svjetiljku i stade struno ogledavati veliki, blistavi diesel-motor sa est cilindara. To je motor, ree Brown zadivljeno. Kakva ljepotica! Ta radi s koliko god cilindara elite. Poznajem ovaj tip, kapetane. Nisam ni posumnjao u to. Moe li ga upaliti, Casey? Samo asak, da pogledam malo okolo, kapetane. Brov vnu se nije urilo. Polako i metodino kruio je svjetiljkom po malenoj strojarnici, a zatim otvori dovod goriva i obrati se Malloryju: Postoje dvostruki ureaji za upravljanje, kapetane. Moemo pokrenuti motor iz kabine. U kormilarnici je takoer temeljito prouio sve instrumente, dok je Mallory nestrpljivo ekao. Kia je pomalo jenjavala i u tami su se ukazali nejasni obrisi obale na ulazu u luku. Mallory se po deseti put upita da li su straari na ulazu upozoreni na mogunost njihova bijega amcem. Po zbrci, koju je izazvao Andrea, Nijemci e sigurno pomisliti da im je bijeg zadnja stvar na pameti, nadao se on... Casey, ve je jedanaest i dvadeset, promrmlja on uhvativi Browna za rame. Ako razarai krenu ranije, poklopit e nas hiljade tona kamenja. Spreman sam, kapetane, umirivae ga Brown. Pokazao je na kontrolnu tablu prepunu raznih instrumenata. Vrlo je jednostavno. Ba mi je drago da tako misli, estio se Mallory. Hajde, pokreni ga. Samo tiho i polako. Brown se obazrivo nakalja. Kapetane, morali bismo najprije izvui sidro. Moda je sad dobra prilika da provjerimo mitraljeze, reflektore, signalna svjetla, bove i pojasove za spasavanje. Dobro je znati gdje se sve to nalazi, zakljui on nehajnim glasom kao da se radi tek o nekoj sitnici. Mallory se tiho nasmije i potape ga po ramenu. Ti bi bio dobar diplomat, Casey. Dobro, uinit emo to, pristade on. Kako je bio ovjek privren kopnu, morao se pomiriti s injenicom da Brown ima vie iskustva u tim stvarima. Hoemo li isploviti, Casey? Dobro, kapetane. Dovedite mi Loukija ovamo mislim da je dno ravno, ali ovjek nikad ne zna; moda ima grebe nova. Nakon tri minute brodi je ve tiho klizio prema izlazu iz luke. Mallory i Miller, odjeveni u njemake uniforme, stajali su na palubi ispred kormilarnice, dok je Louki zurio kroz staklo iza njih. Odjednom je ezdesetak jardi pred njima bljesnuo reflektor za signalizaciju. Uurbano kljocanje njegove sklopke jasno se ulo u nonoj tiini. Dan'l Boone * Miller e im pokazati kako se to radi, promrmlja Miller i pritra mitraljezu na pramcu. Ova e im igraka zapapriti... * Daniel Boone (17351820) ameriki pionir u osvajanju Divljeg zapada (Kentucky). Glas mu iznenada prekine brzo i struno kljocanje iza njegovih lea. Brown je prepustio kormilo Loukiju i odgovorio neprijatelju svjetlosnim signalima. Kine kapi su se iskrile u kratkim bljeskovima reflektora s jedne i s

druge strane. Bogami, mnogo su se raspriali, oduevljeno ree Miller. Koliko traje to upoznavanje, efe? Rekao bih da su upravo zavrili, odgovori Mallory i urno prie kormilarnici. Pribliili su se ve na stotinjak stopa izlazu iz luke. Brown je zbunio neprijatelja, dobivi na vremenu vie no to se Mallory nadao. No, to nije moglo dugo potrajati. On zovne Caseyja. Cim zaponemo pucati, kreni punom brzinom. Za dvije sekunde bio je ponovo na pramcu uperivi majser u mrak. Sad je tvoja velika prilika, Dan'l Boone. Ne smije dozvoliti da nas reflektori pronau jer e te posve zaslijepiti. Nije ni dovrio, kad se signalno svjetlo ugasi a s obje strane sijevnue kroz mrak dva snana reflektora i cijelu luku obasjae jarkim sjajem. No, to potraja tek djeli sekunde. Tada odjeknue dva kratka rafala, staklo se na reflektorima razleti u komadie a luka ponovo utone u mrak. S tako male razdaljine bilo je nemogue promaiti. Leite na palubu! vikne Mallory. Odjeci pucnjave polako su zamirali odzvanjajui od okomite litice na ijem se vrhu nalazila tvrava, kad Brown ukljui svih est cilindara snanog motora i dade pun gas. Prolomi se zagluujua buka i brodi pojuri kroz prolaz. Prolo je petnaest sekundi, pola minute a jo uvijek nitko nije pucao za njima. Brodi je ve daleko odmakao ostavljajui za sobom iskriavo bijeli trag pjene. Brown tada naglo okrene kormilo udesno traei zaklon iza strmih grebena uz alu. Bila je to ljuta bitka, efe, ali bolji su pobijedili. Miller se podigao i vrsto uhvatio za postolje mitraljeza jer mu se paluba opasno izmicala pod nogama. Moji e unuci imati to da sluaju kad im budem priao. Vjerojatno su straari odjurili u grad da pomognu svojima. A moda je ak netko i bio iza tih reflektora. Cini mi se da smo ih naprosto iznenadili. Mallory odmahne glavom. Kako bilo da bilo, imali smo prokleto mnogo sree. Odgegao se do kormilarnice. Brown je upravljao kormilom, a Louki se sjajio od zadovoljstva. Bilo je velianstveno, Casey, ree Mallory iskreno. Odlino si obavio posao. Zaustavi motor kad stignemo do kraja stijene. Na posao je zavren. Ja idem na obalu. Nije potrebno, majore. Mallory se okrene. Kako molim?! Nije potrebno. Htio sam vam rei jo u luci, ali mi niste dali da doem do rijei, objasni uvrijeeno Louki i obrati se Caseyju: Uspori ovdje, molim te. Andrea mi je pred odlazak rekao da ga ovdje ekamo. Zato bi inae dozvolio da ga Nijemci priklijete tu, uz sjevernu stijenu, kad je mogao pobjei na jug i sakriti se u unutranjosti? Je li to istina, Casey? upita Mallory. Ne pitajte mene, kapetane. Ova dvojica uvijek govore grki kad su

zajedno. Da, da, na to sam zaboravio. Mallory pogleda niske stijene koje su polako promicale kraj amca i upita Loukija: Jesi li sasvim siguran ... Zastade usred reenice i izjuri iz kormilarnice. Nije se mogao prevariti ispred pramca se zauo pljusak vode. Mallory i Miller su zurili u mrak i tada, dvadesetak jardi pred njima, iz vode odjednom izroni neije tijelo i tamna glava. Andrea ubrzo dohvati rub amca i uzvere se na palubu. Bio je potpuno mokar, a okruglo mu se lice sjajilo od zado voljstva. Mallory ga odvede ravno u kormilarnicu i upali zasjenjeno svjetlo nad stolom s pomorskom kartom. Bogami, ovo je divno, Andrea. Mislio sam da te vie nikad neu vidjeti. Kako je bilo? Rei u ti, smijae se Andrea. Samo da ... Hej, pa ti si ranjen! prekine ga Miller. ini se da ima rupu u ramenu. Pokazao je na crvenu mrlju koja se irila niz mokri kaput. Pazi, zaista, primijeti Andrea hinei iznenaenje. To je samo ogrebotina, drukane. Oh, naravno, naravno, samo ogrebotina! To bi rekao i da su ti raznijeli cijelu ruku. Sii u kabinu ovo je pusta igrarija za ovjeka mog lijenikog iskustva. Ali kapetan ... On e se morati strpjeti. Kasnije e nam priati. Stari vra Miller ne dozvoljava ometanje svojih pacijenata. Hajde, silazi! No dobro, dobro, idem, popusti Andrea, objeenjaki namigne i poe za Millerom. Brown dade pun gas i zaplovi prema sjeveru kako bi u to veem luku obiao Navarone, iako vie nije bilo opasnosti od topova i mitraljeza na ulazu u luku. Stigavi gotovo do rta Demirci, on skrene brodi prema istoku, a nakon nekoliko milja usmjeri ga prema kanalu Maidos na jugu. Mallory stajae kraj njega za kormilom zurei u crnu i mirnu morsku povrinu. Odjednom u daljini opazi bijeli odsjaj i rukom upozori Browna. Casey, ini mi se da vidim podvodni greben pred nama. Moda je neki sprud? Casey dugo gledae bez rijei, a zatim odmahne glavom. To su pramani valovi, ree hladno. Dolaze razarai. Sedamnaesto poglavlje SRIJEDA NOU PONO Komandant Vincent Ryan, kapetan Kraljevske mornarice (Razarai) i zapovjednik posljednjeg tipa razaraa Njenog Velianstva, po imenu Sirdar, okrui pogledom tijesnu navigacijsku kabinu, zamiljeno upajui svoju velianstvenu bradu. Nikad jo nije vidio grupu tako opasnih i izranjavanih grubijana najgore vrste. Moda je jedina iznimka bila gusarska druina, koju su uhvatili u Kineskom moru, dok je prije mnogo godina sluio tamo kao nii

oficir. On ih paljivije pogleda i ponovo se uhvati za bradu. Bilo je u njima neto vie od grubosti. Ne bi mu bilo ugodno da se morao negdje sukobiti s takvim tipovima. Bili su opasni, vrlo opasni, premda nije mogao rei zato. U sobi je vladao mir zbog kojeg se stari kapetan osjeao jo nelagodnije. Jensen ih je prozvao: ljudi-sjekire. Kapetan Jensen dobro je odabrao svoje ubojice. Moda gospoda ele sii u potpalublje, ponudi on. Ima dovoljno tople vode, suhe odjee i toplih kreveta. Mi ih neemo noas koristiti. Hvala vam, gospodine, ree Mallory oklijevajui. No, htjeli bismo vidjeti ovo do kraja. Dobro, onda hajdemo na most, vedro e Ryan. Sirdar je ponovo poveavao brzinu i paluba zadrhta pod njihovim nogama. Naravno, to je na vau vlastitu odgovornost. Oh, mi vodimo tako miran ivot, promumlja Miller. Nikad nam se nita ne dogaa. Kia je prestala i kroz pukotine u oblacima hladno su treperile zvijezde. Mallory pogleda oko sebe. Slijeva je leao Maidos a zdesna se u tami nazirao Navarone. Iza njih su na maloj razdaljini plovila jo dva razaraa. Bijeli pramani valovi isticali su se na njihovim tamnim bokovima. Mallory se obrati kapetanu: Nema transportnih amaca, gospodine? Nema. Ryan osjeti udnu mjeavinu zadovoljstva i uzbuenja zauvi iz usta tog ovjeka ono gospodine. Samo razarai. Bit e to brz posao. Nemamo vremena za petljanje. Ionako smo u zakanjenju. Koliko e trajati ukrcavanje? Pola sata. to! Dvanaest stotina ljudi? upita Mallory zapanjeno. Bit e ih i vie, uzdahne Ryan. Pola stanovnitva eli poi s nama. Usprkos tome mogli bismo ih ukrcati za pola sata, ali se bojim da e potrajati malo due. Naime, pokuat emo ukrcati to vie opreme. Mallory kimne i zagleda se u vitke linije Sirdara. Gdje e sve to stati, gospodine? To je dobro pitanje, priznade Ryan. Wembley za vrijeme finalne kuputakmice nee biti nita u usporedbi s ovom palubom. No, ve emo ih nekako smjestiti. Mallory ponovo kimne i zagleda se preko tamne morske povrine u Navarone. Jo dvije, najvie tri minute i na kopnu e se ukazati luka. On osjeti dodir neije ruke, okrene se i ugleda siunog Grka tuna pogleda. Jo malo, Louki, ree tiho. Majore, to e biti s ljudima u gradu? upita Louki zabrinuto. Ne brini za njih. Prani kae da e sve odletjeti ravno u zrak. Kamenje e uglavnom pasti u luku. Da, ali amci...?

Oh, prestani se brinuti! Na njima nema nikoga. I sam zna da je policijski sat. On se okrene osjetivi neiju ruku na ramenu. Kapetane Mallory, ovo je moj artiljerijski oficir Beesten. Po hladnom Ryanovu glasu Mallory osjeti da kapetan ba nije oduevljen svojim artiljerijskim oficirom. Porunik Beeston je zabrinut. Da, ja sam zabrinut! Bijae to hladan, prepotentan glas, gotovo bez trunke ljubaznosti. Koliko sam uo, savjetovali ste kapetanu da ne prui nikakav otpor. Govorite kao spiker londonskog radija, kratko e Mal lory. Ali imate pravo. Zaista sam mu to savjetovao. Njihove biste topove mogli pronai jedino pomou reflektora, a to bi bilo fatalno. Slino je i s topovskom paljbom. Bojim se da vas ne razumijem. Iako je bio mrak, moglo se vidjeti kako je znaajno podigao obrve. Odali biste svoj poloaj, strpljivo objasni Mallory. Pogodili bi vas prvim hicem. U svakom sluaju trebalo bi im najvie dvije minute da potope brod. Imam dobar razlog da vjerujem u nepogreivost njihove artiljerije. Ima ga i mornarica, primijeti tiho Ryan. Pogodili su Sybarisovo skladite municije u treem pokuaju. Znate li moda kako je to mogue, kapetane Mallory? inilo se da Beestonu ne pomau uvjeravanja. Gaaju pomou radara, ree Mallory kratko. Vidio sam dvije goleme antene na vrhu tvrave. Na Sirdaru je proli mjesec ugraen radar, tvrdoglavo e Beeston. Mislim da bismo i mi mogli pogoditi ako ... A tko ne bi, suho i izazovno ga prekine Miller. Navarone je golem otok, drukane. Tko tko ste vi? grakne Beeston uzbueno. I kako to mislite? Podoficir Miller. Amerikanac bijae miran. To bi morao biti vrlo osjetljiv instrument da pronae spilju na povrini od to kvadratnih milja ive stijene. Nastao je tajac, a onda Beeston promuca neto, okrene se i ode. Uvrijedili ste ga, podoficiru, promumlja Ryan. On bi elio malo pucnjave, ali od toga nema nita... Koliko nam je potrebno da proemo kritino mjesto, kapetane? Nisam siguran. On se okrene, to ti misli, Casey? Minuta, gospodine. Ne vie. Ryan kimne i ne ree nita. Na mostu je vladala tiina koju je naglaavalo fijukanje vjetra i um valova. Nebo se iznad njih polako razvedravalo, a blijedi mjeseev sjaj probijao se kroz tanke oblake. Nitko se nije micao, ni govorio. Mallory bijae okruen svojim drugovima Andreom, Mil lerom, Loukijem, Brownom. Kao ovjek od kraja, odrastao u podnoju Junih Alpi, on nije bio navikao na more i brodove. Pa ipak, jo se nikad u ivotu nije osjeao tako sretnim i smirenim. Bio je zadovoljan, a kako i ne bi kad je s drugovima

uspjeno obavio gotovo nemogu zadatak. Nisu se svi vraali kui Andy se nikad nee vratiti, no zaudo, Mal lory nije patio zbog toga. Osjetio tek blagu melankoliju u dui... Kao da je pogodio njegove misli, Andrea se nae naprijed. Tu je njegovo mjesto, promrmlja on. Andy Stevens bi sad morao biti ovdje, zar ne? Mallory kimne, osmjehne se i ne odgovori. Zapravo, nije vano, zar ne Keith? Bijae to jednostavna tvrdnja, a ne pitanje. Ne, uope nije vano. Dok je govorio, on brzo podie pogled. Iz tvrave je izbio jarkonarandasti plamen. Nije ni primijetio da su ve plovili mimo luku. Iznad njihovih glava zauo se strahoviti fijuk kao kad ekspresni vlak izlazi iz tunela, a u more iza njih pljusne golema granata. Mallory stisne usne i nesvjesno stee ake. Sad nije bilo teko zamisliti kako je potonuo Sybaris. uo je kako artiljerijski oficir neto govori kapetanu, ali nije razumio rijei. Gledali su u njega a on u njih, no misli mu bijahu odsutne. Je li sada na redu druga granata? Ili moda viestruka jeka prvog hica? Ili moda ... u mislima se prebacio natrag u mrano skladite municije okrueno crnim zidovima; vidio je ljude, nepoznate vojnike, pokretne stolove, trake, otvor dizala i platformu koja se polako pribliavala golim icama blistavi kota klizio je po glatkoj inji i njeno dodirnuo ... Bijeli plameni stup uzdigao se nekoliko stotina stopa prema nebu, a strahovita detonacija iupala je srce iz goleme stijene. Nije bilo nikakvih naknadnih eksplozija niti oblaka dima, ve samo taj zasljepljujui stup koji se uzdigao do samih oblaka, osvijetlio na trenutak itav grad a zatim nestao kao da ga nikad nije ni bilo. Brod se tada zaljuljao na valovima od eksplozije, a u luku se sruilo tisue tona kamenja i dva velika topa s Navaronea. U uima im je odzvanjalo, grmljavina je odjekivala preko golemog prostranstva Egejskog mora kad se oblaci razdvo jie i pun mjesec obasja pjenuave valove na pramcu i bijeli trag iza Sirdara. A ravno pred njima, obasjan mjeseinom, spavao je na morskoj povrini tajanstveni i nepoznat otok Keros. BILJEKA O PISCU Alistair MacLean se rodio i odrastao u sjevernoj kotskoj. Godine 1941. je pristupio Britanskoj kraljevskoj mornarici i proveo dvije i po godine plovei na jednom razarau po mnogim morima a najvie po Mediteranu. Ratna iskustva pruila su mu podatke za prvi roman Krstarica Ulysses na ijim se stranicama nalaze izvanredni dokumenti o tegobama i umijeu pomorskog ratovanja. Nakon rata MacLean je diplomirao na fakultetu u Glas gowu. Zaposlio se kao nastavnik, a u slobodno vrijeme pisao je kratke pripovijetke. Alistair MacLean je od tada jedan od najznaajnijih pisaca dananjice. Napisao je mnogo uspjelih romana s tematikom kao to su: The Last Frontier (Posljednja granica), Night Without End (No bez kraja), The Golden Randezvous (Zlatni randevu), i naravno, The Guns of Navarone (Topovi s Navaronea). Film Car la

Foremana Topovi s Na varonea postigao je irom svijeta golem uspjeh, a prikazivao se u vie navrata i u nas. Danas je Alistair MacLean pisac svjetskoga glasa i svaki njegov novi roman pobuuje veliko zanimanje italaca kao i scenarista i filmskih producenata. Nakon Topova s Navaronea napisao je jo nekoliko bestselera kao npr.: Ice Station Zebra (Polarna stanica Zebra), When Eight Bells Toll (Kad zazvoni osam zvona), Where Eagles Dare (U orlovskim visinama) itd. Urednik OTOOLC Preveo KRSTO MIHALJEVI * Likovno opremio BERISLAV METROVI * Naziv originala ALISTAIR MACLEAN THE GUNS OFNAVARONE Copyright 1972. by William Collins Sons & Co. Ltd.