HISTORIJA I NASTANAK BOSANSKOG JEZIKA

Bosanski jezik spada u junoslavenske jezike, koji ine nekoliko veih dijalekatskih grupa.
Junoslavenski jezici spadaju uoj porodici slavenskih jezika, a slavenski jezici su dio indoevropske jezike
zajednice.
Indoevropska jezika z. raspada se negdje oko 2000 g.p.n.e. kada se forira !altiko"slavenska zajednica.
#na se tako$er raspada oko %&00"%'00 g.p.n.e. kada dolazi do uo!liavanja praslavenske jezike zajednice.
Ize$u ' i ( vijeka stvaraju se ' vee skupine slavenskih dijalekata ) ZAPADNOSLAVENSKA,
ISTONOSLAVENSKA i JUNOSLAVENSKA. Iz tih dijalekata razvili su se dana*nj slavenski jezici.
Junoslavenski jezici nastaju iz junoslavenskog prajezika, odnosno iz 2 njegova ogranka ) zapadnog i istonog
prajezika.
Iz zapadnog junoslavenskog prajezika razvili su se slovenski jezik i srednjojounoslavenski dijasisite, a iz
istonog akedonski, !ugarski i staroslavenski jezik.
+rednjojunoslavenski dijasiste sadravao je & *irih dijalekatskih cjelina )
%. ,-J,-.+,/
2. 0-1-23#45#,-.+,/
'. 6-,-.+,/
7. I+5#63#45#,-.+,/
&. 5#89-6,/
Iz tih & narjeja nastaju zapadna : ;8.. I Bi; < i istona : +8B I =8> < srednjojunoslavenska grupa.
+rednjojunoslavenski dijalekatski siste se vi*e od jednog stoljea razvijao u sklopu zajednikog naziva
? srpsko"hrvatski jezik@ .
+ada se upotre!ljavaju nazivi !osanski, hrvatski, srpski i crnogorski jezik.
STAROSLAVENSKI JEZIK
+taroslavenski jezik je prvi pisani jezik +lavena.
5vorac u je slavenski prosvjetitelj ,onstantin : Airilo <.
3astao je u drugoj polovini B. vijeka.
/ nauci se naje*e upotre!ljava i staro!ugarski i crkvenoslavenski jezik.
.reeno se poeo prilago$avati jeziki o!iljejia uih sredina pa su se u njeu javljale sve vee razlike,a
takav izjenjeni jezik se naziva 8edakcijaa ili 8ecenzijaa.
1ostoje razliite redakcije ovog jezika)
%. Bosansko"huska
2. ;rvatska
'. +rpska
7. Bugarska
&. 6e*ka
C. Dakedonska
(. 8uska
>odine EC'. Airilo je sastavio prvo slavensko piso po ienu >lagoljica, nakon ega je nastala i Airilica koja
se tako zove po Airilu, jes se pogre*no satralo da je i to piso Airilo sastavio. #!a pisa su nastala po ugledu
na grko piso.
1ostojala su ' tipa glagoljice )
%. #B9- : istok <
2. />9-+5- : zapad <
'. 1#9/#B9- : Bosna <
+taroslavenski jezik je iao 2 pisa ) >lagoljicu i Airilicu.
Iao je %' saoglasnika.
3ije iao glasove , , d, $ koje danas ia !osanski jezik.
Iao je nogo glagolskih o!lika, znatno vi*e nego *to danas ia !osanski jezik.
%
/ deklinaciji : projeni ienica< i konjugaciji : projeni glagola < iao je jedninu, noinu i dvojinu : dual <.
DIJALEKTI SREDNJOJUNOSLAVENSKOG DIJASISTEMA
AKAVTINA
Javlja se u granicaa prvo!itne srednjovjekovne hrvatske drave i pruala se do rijeka =etine i /ne na istoku, a
,upe i +ave na zapadu.
/ vrijee velikih igracija ovo narjeje se sanjuje povlaei se prea zapadu i jugozapadu.
2anas zahvata srednju i sjeveroistonu Istru, ;rvatsko priorje do ,arlovca, dalatinske otoke do Dljeta,
,orulu, zapadni dio 1elje*ca, kao i uzak pojas dalatinske o!ale oko 0adra, +plita, 4i!enika i 5rogira.
2ijeli se na ' dijalekta )
%. +jevernoakavski ekavski dijalekt
2. +rednjoakavski ikavsko"ekavski dijalekt
'. Junoakavski ikavski dijalekt
3ajtipiniji akavski govori su oni koji spadaju u srednjoakavski ekavski dijalekt.
#+#BI3F 6-,-.+,#> 3-8JF6J- )
%. upotre!a zajenice a : u odnosu na kaj u kajkavsko i *to u *tokavsko <
2. stara akcentuacija
'. izgovor sonanta l na kraju sloga : pepel <
7. izgovor n jesto na kraju rijei : enon, jesan <
/ govoria akavskog narjeja osjea se veliki roanski utjecaj iz dalatinskog jezika. .eino je prian iz
dijalekata talijanskog jezika, s kojia je akavsko stanovni*tvo !ilo u usko kontaktu.
3a ovo narjeju stvarana je hrvatska knjievnost, poev od najstarijih hrvatskih pisanih spoenika
: Ba*anska ploa iz %%00. g < , akavske narodne poezije, te hrvatsk knjievnost u periodu od %& do %( stoljecaG
Darko Daruli, ;ani!al 9uci.
KAJKAVSKO NARJEJE
1rvo!itno je nastalo u prekosavskoj ;rvatskoj na prostoru ize$u rijeka ,upe i +ave na na jugu , o!uhvatajui
vei dio +lavonije.
2anas zauzia sjeverozapadni dio ;rvatske sa >orski ,otaro , *to znai da se njie govori u vardinsko,
zagre!ako i dijelo krievako"!jelovarsko kraju. 0ap. granice se podudaraju sa granico ize$u ;rv. i
+lovenije.
2ijeli se na ' dijalekta )
%. ,-J,-.+,I 0->#8+,I 2IJ-9F,5 : !lizak +lavonsko jeziku <
2. ,-J,-.+,I 18ID#8+,I 2IJ-9F,5 : !lizak akavski govoria <
'. I+5#63#,-J,-.+,I 2IJ-9F,5 : !lizak slavonski *tokavski govoria <
#+#BI3F ,-J,-.+,#> 3-8JF6J- )
%. /pitna zajenica kaj
2. Jekavska zajena jata : dete"deteta <
'. /potre!a suglasnika r : zorja, orja <
#sjea se jak geranistiki utjecaj.
#vo narjeje se u pro*losti upotre!ljavalo kao knjievni jezik, ali na ovo narjeju nea tako starih spoenika
kao na 6akavsko. 1rva knjievna djela se pojavljuju u drugoj polovini %C. .ijeka : -ntun .reec <.
TOKAVSKO NARJEJE
0ahvata vei dio prostora srednjojunoslavenskog dijasistea.
0apadna granica je prea akavsko i kajkavsko narjeju. 3a drugi stranaa prua se sve do granica sa
susjedni dravaa Da$arsko, Bugarsko, 8uunijo, Dakedonijo i -l!anijo.
4tokavske govore odlikuju veliki !roj orijentalizaa.
2
2o %&. st. dijeli se na ' predigraciona dijalekta )
%. 0-1-23#45#,-.+,I : Bosna";u <
2. I+5#63#45#,-.+,I : 8a*ka"0eta <
'. 18F25#89-6,I
3egdje oko %' do %& stoljea dolazi do najznaajnije izjene u saoe srednjo*tokavsko dijasisteu.
Izvr*ena je zajena jata razliiti refleksia. /nutar 4tokavskog narjeja, zapadna grupa je iala ikavski
refleks :liko <, srednja ijekavski : lijeko < a istona ekavski : leko <.
5ako se foriraju ' govora od kojih se svaki dijeli prea razvoju akcenta i deklinacije na ' dijela ) stari,la$i i
najla$i dijalekt.
EKAVSKI GOVOR TOKAVSKOG NARJEJA
Stariji t!a"#!i $!a"#!i %ija&$!t predstavlja ostatak nekada*njeg najistonijeg predtorlakog dijalekta. 1o
neki oso!inaa satra se i etvrti narjeje.
2anas se prostire pravce sjeverozapad"jugoistok do 5ioka, zahvatajui june i istone dijelove +r!ije.
>9-.3F #+#BI3F )
%. 2eklinacija sao sa dva padea : no i ak. <
2. Izgu!ljen je infinitiv
'. 1ostoji sao opisni koparativ
7. /potre!ljava se lan kao i u !ugarsko i akedonsko jeziku :!a!ava, !a!ata < : pa se po toe razlikuje i
od svih drugih zapadnijih dijalekata <
&. Ia sao jedan akcent, kratki silazni, krai od kratkosilaznog u *tokavsko narjeju
C. +auvan je poluglas koji je u ostali *tokavski govoria dao vokal a.
M&a'i t!a"#!i $!a"#!i %ija&$!t zahvata prostor oko ,osova, preko centralne +r!ije do sjevera +r!ije.
>9-.3F #+#BI3F )
%. 2voakcentski siste sa dva silazna akcenta, dugi i kratki
2. 2osljedan ekaviza i u padeni o!licia : noge, zelje"nozi, zelji <
'. >u!ljenje suglasnika h
7. #!lici futura e da radi, e pie.
Naj(&a'i t!a"#!i $!a"#!i %ija&$!t zahvata najvei dio sjeverozapadne +r!ije.
>9-.3F #+#BI3F )
%. 2osljedno je razvio etveroakcentski siste sa ouvani postakcentski duinaa i novo
deklinacijo
2. +tari glas jat se zajenjuje sa F ali u neki sluajevia i sa I : eni, eni <
IJEKAVSKI GOVOR TOKAVSKOG NARJEJA
0ahvata sredi*nji dio *tokavskog narjeja od =rne >ore, istone ;ercegovine, istone Bosne do zapadne Bosne
i *tokavskog dijela ;rvatske.
Stariji t!a"#!i ij$!a"#!i %ija&$!t zahvata veliki dio =rne >ore, kao i juni +andak u +r!iji.
>9-.3F #+#BI3F )
%. Ia staru akcentuaciju sa dva silazna akcenta
2. Jekavsko jotovanje
'. Izjednaenost lok. I ak. : do$i pred *kolo, eka te pred *kolo <
7. ,rai o!lik infinitiva : do, nosit <
&. 6esta upotre!a aorista i iperfekta
1osluio je kao govorna osnovica za crnogorsku narodnu i pisanu knjievnost.
M&a'i t!a"#!i ij$!a"#!i %ija&$!t je do danas najouvaniji dijalekt kao ostatak zapadnog *tokavskog narjeja
sa !osansko"huskog terena. 1rua se od +ave na sjeveru i doline rijeke Hojnice na jugu.
>9-.3F #+#BI3F )
%. 1ored *akaviza : *ap, klije*a <, odlikuje ga i ?sekundarni ijekaviza@ :o!azdjerat se <
'
2. >rupa ne daje nje : nje*to <
'. #stali tragovi starih akcenata : poso, !ardak <.
Naj(&a'i t!a"#!i ij$!a"#!i %ija&$!t se prvo!itno razvio u granicaa srednjovjekovnog istonog ;ua i
zapadne 0ete, pripadao je predigraciono istono*tokavsko narjeju.
8azvio je etveroakcentualnu novo*tokavsku sisteu i sedolani padeni siste.
3jie se danas govori u istonoj ;ercegovini, zapadno dijelu +andaka, zapadnoj +r!iji, Bosni, i dijelu
;rvatske.
>9-.3F #+#BI3F )
%. 7 akcenta sa postakcentski duinaa
2. 3ova deklinacija sa izjednaeno*u inst., lok., dativa n., gen n. na a : sinova <
'. 3ovo jotovanje : grlje, zdravlje <
#vaj govor , rezultato !ekog knjievnog dogovora postaje !aza zajednikog srpskohrvatskog knjievnog
jezika.
IKAVSKI GOVOR TOKAVSKOG NARJEJA
3jia danas govore Bo*njci i ;rvati *tokavci zapadno od Bosne i 3eretve, te ;rvati ize*u +ave i ,upe.
Stariji t!a"#!i i!a"#!i %ija&$!at prua se na podruju do rijeke +ave u +lavoniji od >radi*ta do Brkog.
>9-.3F #+#BI3F )
%. Ia staru *tokavsku akcentuaciju od 2 silazna akcenta
2. 6uva se l na kraju rijei
'. >u!ljenje suglasnika h
M&a'i t!a"#!i ij$!a"#!i %ija&$!t se nalazi na prostoru srednje Bosne, do granice prea akavsko narjeju.
>9-.3F #+#BI3F )
%. 4akaviza
2. 3eizvr*eno novo jotovanje : dojde <
'. Izgovor suglasnika $ kao j : slaji <
Naj(&a'i t!a"#!i ij$!a"#!i %ija&$!t se ogleda u foriranosti ikavskog refleksa jata, zajedno sa novo
deklinacijo i novo*tokavsko akcentuacijo.
Digracijo se *irio prea sjeveru i zapadu.
>9-.3F #+#BI3F )
%. 1ored ikaviza odlikuje ga i *takaviza
2. F jesto a u rijejia : gre!lje<
'. J jesto $ : tuji <
TRI PERIODA RAZVOJA BOSANSKOG GOVORNOG JEZIKA
18.I 1F8I#2 je vrijee do kraja %2. +t. a odlikuje se ali e$udijalekatski razlikaa.
+ta!ilizirao je & osnovnih srednjojunoslavenskih govornih cjelina ) akavska, kajkavska, zapadno*tokavska,
istono*tokavska i perdtorlaka.
28/>I 1F8I2 traje od kraja %2. do sredine %&. +t. a odlikuje se foriranje veih e$udijalekatskih razlika,
izazvanih orfolo*ki : o!liki < i fonolo*ki : glasovni < projenaa u zapadnojunoslavenski
dijalektia.
58FAI 1F8I#2 je razdo!lje od %&. +t. pa naovao, a odilkuje se sporiji unutarnji izjenaa, ali zato
dinaini vanjezini razvoje : Islaizacija <.
DIJALEKTI BOSANSKOG JEZIKA
Bosanski jezik ia & dijalekata, 7 sa atinog prostora Bosne, a peti je +andaki, koji govore sandaki
!o*njaci.
5o su )
%. Istono!osanski
7
2. 0apadno!osanski
'. Istonohercegovaki
7. 0apadnohercegovaki
&. +andaki dijalekt
I#t)*+#a*#!i , ij$!a"#!-a!a"#!i . %ija&$!t ia pose!nu vanost za !osanski jezik jer se satra
najtipiniji !osanski dijalekto.
+tari sarajevski govor pripada ovo dijalektu a njia se govori i u istonoj Bosni.
%. pored *akaviza odlikuje ga i ijekaviza pose!nog tipa : korijesno, sijelo <
2. suglasnik h je sauvan : halva, kahva <
'. ostaci stare neprenesene akcentuacije : poso, !ardak <
7. izostanak duljenja pred sonantia poslije gu!ljenja suglasnika : kolca, or!a <
2ijeli se na sjeverni i juni poddijalekt.
+JF.F83I o!uhvata govore sjeverno od rijeke ,rivaje i istono od rijeke Bosne.
%. Javlja se zatvorenost vokala
2. 1ostojanje uek*anog glasa s u grupi * : pu*at, pu*ena <
J/I3I se jo* naziva i fojniki.
%. ,od njeg se novo jotovanje ne vr*i ili je veoa sla!o izraeno
Za/a%*+#a*#!i , i!a"#!-a!a"#!i . %ija&$!t je preplavljen od strane igracija sa juga i jugoistoka z!og
ega je novo*tokaviziran. 2ijeli se na centralno!osanski i zapadno!osanski.
=F358-93#B#+-3+,I zahvata prostor u e$urijeju Bosne i .r!asa.
%. #dlikuje ga ijekaviza i *akaviza
2. #statak stare akcentuacije, ali sa prevladavanje etiri novo*tokavska akcenta
'. 1ojava redukcije neakcentiranih vokala : 0enca, vidla, nosla <
7. 0atvorenost vokalske !oje u dugi slogovia : ajka <
&. Ikaviza je dosljedniji u gornje toku .r!asa
C. >ovori u srednje toku .r!asa iaju refleks je u prijeria nje*to,njeko
0-1-23#B#+-3+,I poddijalekt zahvata prostor zapadno od Bosanske ,ostajnice i Bosanskog 1etrovca u
granicaa Bi;.
%. #dlikuje ga odstupanje od ikaviza
2. -kcentuacija je uglavno novija
'. #staci stranih o!lika deklinacije jo* prisutni
I#t)*0$r1$2"a)!i , ij$!a"#!ta!a"#!i . %ija&$!t se dijeli na 7 poddijalekta ) jugoistono!osanski,
istonohercegovaki, centralnohercegovaki i sjevernohercegovaki.
J/>#I+5#63#B#+-3+,I poddijalekt predstavlja prijelazni govorni tip ize$u istono!osanskih
ijekavsko*takavskih i istono!osanskih ijekavsko*akavskih govora. 8azlikujeo )
%. sjeverni : +arajevo"8ogatica".i*egrad <, !lii istono!osansko dijalektu J odlikuje ga nerazlikovanje
afrikatskih parova : , , d, $ <
2. juni !lii istonohercegovako dijalektu J razlikovanje afrikatskih parova ali sla!ije izraena
geinacija.
I+5#63#;F8=F>#.-6,I poddijalekt
%. dosljedan je ijekavizu u dugi slogovia : !ijelo, lijeko <
2. razliiti refleksi jata u kratki slogovia
'. nerazlikovanje afrikatskih parova
7. uvanje suglasnika h
=F358-93#;F8=F>#.-6,I poddijalekt se koristi u Dostaru, +tocu i 6apljini.
%. 3edosljedna jekav*tina u dugi slogovia : sjeno, !jelo <
&
2. >rupa re jesto ra : gre!lje <
'. 3erazlikovanje afrikatskih parova
+JF.F83#;F8=F>#.-6,I poddijalekt o!uhvata sjeverni dio Dostara i podruje ,onjica.
%. #dlikuje ga dosljedan ijekaviza
2. >rupa re jesto ra : gre!lje <
'. 3erazlikovanje afrikatskih parova
7. 6uvanje suglasnika h
Za/a%*0$r1$2"a)!i , i!a"#!ta!a"#!i . %ija&$!t zahvata anji dio ;ercegovine :9ju!u*ki, 6apljina,
Dostar<.
%. 1ored dosljednog ikaviza, odlikuje ga i dosljedan *takaviza : *tap, *tene <
2. +aianje vokalske grupe Jao : poso, do*o <
'. 6uvanje suglasnika h
7. 3erazlikovanje afrikatskih parova
Sa*%3a)!i %ija&$!t J pripadaju u sandaki !o*njaci na podruju 3ovog 1azara, Bijelog 1olja, 5utina i
du!lje dolino 9ia.
%. #dlikuje ga neprenesena staro*tokavska akcentuacija : !olnic-, vojniiik <
2. +tariji o!lici deklinacije
'. -kcentuacija koja je uglavno starija *tokavska : liv-da, !olnic- <
7. /pro*avanje krajnje konsonantske grupe Jst, "zd, "*t na Js, "z, "* : alos, gro <
&. Infinitiv se upotre!ljava !ez krajnjeg i : orat, doj <
C. -orist i iperfekt su u ivoj upotre!i
2ijeli se na +JF.F8#I+5#63I : 3#.#1-0-8+,I<, >#83J#1#9ID+,I, +8F23J#1#9ID+,I, i
2#3J#1#9ID+,I poddijalekt.
+JF.F8#I+5#63I poddijalekt o!uhvata podruje sjeveroistonog +andaka naseljen Bo*njacia, koje
zahvata *iri prostor 3ovog 1azara, +jenice i 5utina.
%. #dlikuje ga zajena jata sa ije u dugi slogovia a u kratki sa e : !elopoljski, esec, sedeo <
2. 6uvanje izgovora konsonanta h
'. 3eutralizirana je opozicija lj ) l u poloaju ispred vokala e i i : peljene <
7. 1ojava uek*avanja sonanta l i n
&. Jak uticaj novo*tokavske akcentuacije
>#83J#1#9ID+,I poddijalekt !osanskog jezika ia sljedee tipine odlike )
%. 6uvanje neprenesenog akcenta u zatvoreno slogu : potok, narod <
2. / dugi slogovia jat daje i : !rig < a u kratki refleks je : vjeter, pjesa <...to su ikavsko"jekavski
govori
'. 6uvanje suglasnika h, ali sa sla!i izgovoro
+8F23J#1#9ID+,I poddijalekt ia sljedee oso!ine )
%. +tarija akcentuacija, ali i preno*enje akcenta tj. postojanje i ulaznih akcenata
2. ,arakteristine postakcentske duine : dFset, knjIgaa <
'. /pro*avanje grupe dn u n : dopane <
7. Izgovaranje suglasnika h
&. /glavno razlikovanje afrikatskih parova
2#3J#1#9ID+,I poddijalekt sandakog dijalekta ia sljedee oso!ine )
%. 3ovo*tokavska akcentuacija : ljeto, ljepota, !rod <
2. 1ostakcentaske duine se uvaju dosljedno : pi*e, gledao <
'. 1reno*enje akcenta na proklitika : n- ruku, #d !rata <
7. +tandardni refleksi jata : !ijel, snijeg <
&. 6uvanje konsonanta h : proaha, ahraa <
D8,#.IA,I poddijalekt tako$er pripada +andako dijalektu, iako se ne nalazi na podruju +andaka.
C
Ia sljedee pose!nosti )
%. Fkaviza u dugi slogovia : lepo <, jekaviza u kratki :pjesa, vjetar <, to je dakle ekavsko"
jekavski govor sa je*ani refleksia jata
2. 3eizjenjena grupa dv kao u prijeru dvignut
'. Izjednaavanje gen., ak., dat., kod linih zajenica : Fne <
#vaj govor ia i svoje inovacije )
%. 5rpni pridjev !ez jotovanja : ost-ven <
2. 1otpuno skraivanje neakcentiranih duina itd.
#vo dijalektu pridodaje se i govor >oranaca, uslianskog stanovni*tva podruja >ora, !rdsko"planinskog
predjela u podruju ,osova, gdje je prea popisu stanovni*tva iz %BE%. ivjelo %C 000 usliana
junoslavenske dijalekatske pripadnosti.
#si ovih & dijalekata i %7 poddijalekata, postoje i iseljeniki govori !osanskog jezika.
1rije svega, to su govori u 5urskoj, preseljeni kraje %B. i u toku 20. vijeka.
3jie govore !o*njaki iseljenici iz razliitih dijelova Bosne i ;ercegovine i +andaka. 5o stanovni*tvo nikad
nije prestajalo nazivati svoj jezik !osanski odnosno !o*njaki.
DIJALEKTI BOSANSKOG JEZIKA I ZAMJENA JATA
2ijalekti !osanskog jezika e$u so!o se razlikuju u zajeni jata.
3a !h. terenu iao ikavske : zapadne < i ijekavske : istone < govore. De$u njia 3eretva i Bosna *ire
granino podruje.
+andaki !o*njaki dijalekt ia sva tri refleksa jata. 3ajra*ireniji je ijekavski.
2ijalekte !osanskog jezika u vezi sa zajeno jata odlikuje specifinost je*anih refleksa toga vokala
uvjetovanih kvantiteto : duino ili kratkoo < sloga. 5o su prije, svega, govori na liniji Bosna"3eretva na
staroj ikavsko"ijekavskoj granici. 5u se danas dodiruju ikavski i ijekavski govori. / ti je*ani refleksia
javlja se i ekaviza.
3a sjeverno dijelu ove linije, javlja se stari ekavsko"jekavski govor 5e*nja i Daglaja, kod kojeg u dugi
slogovia ide ekavski refleks : leko, seno < a u kratki jekavski : vjetar, pjesa <.
Isti takav refleks sauvan je i u juniji govoria istono!osanskog dijalekta : ,ladanj, +re!renica <
3a prostoru +andakog dijelekta javlja se ikavsko" jekavska zajena G u dugi slogovia refleks i : liko <, a
u kratki je : vjetar <.
ZAJEDNIKE OSOBINE DIJALEKTA BOSANSKOG JEZIKA
>ovori !osanskog jezika iaju nekoliko zajednikih oso!ina koje ih o!jedinjuju. 5e oso!ine su ope!o*njake,
odnosno ope !osanske i nea govornog podruja !osanskog jezika u koje one ne dopiru.
1rva od tih oso!ina je *iroka upotre!a turcizaa odnosno orjentalizaa.
2ruga oso!ina je dosljedna upotre!a konsonanta h. 1o toj oso!ini dijalekti !osanskog jezika se razlikuu od
dijalekata hrvatskog i srpskog jezika u Bi;, kod kojih se h gu!i ili se zajenjuje dugi glasovia : ana,
araa <.
.anu ulogu u ouvanju starijih !osanskih dijalekatskih oso!ina odigrale su !h.ar*ije J one su u svoji
govoria do danas ouvale veliki !roj turcizaa i dosljedan izgovor suglasnika h, kao dvije najtipinije oso!ine
!osanskog jezika.
DIJALEKTI BOSANSKOG JEZIKA 4556 7 4558
/ ovo periodu rije je o pojavi ?lingvocida@ nad !o*njki narodo i njegovi jeziko : lingvocidJ
uni*tavanje jezika <. 1rostor dijalekata !osanskog jezika je suen i stije*njen z!ijanje ka srednjoj !osni,
preseljavanje i je*anje stanovni*tva sa atinih prostora na kojia se ono historijski foriralo.
3estalo je npr. dvaju poddijalekata istonohercegovakoga dijalekta !osanskog jezika ) istonohercegovaki i
istono!osanski, a raseljen je i gotovo itav zapadnohercegovaki dijalekt !os. jezika , te dijelo
zapadno!osanski.
(
1rijer +re!renice predstavlja unikatan prijer ?lingvistike -tlantide@. 5o je pojava asovnog fizikog
uni*tavanja odnosno nestajanja govornika dijalekta i jezika koje taj dijalekt pripada.
PERIODIZA9IJA HISTORIJE BOSANSKOG BOSANSKOG KNJIEVNOG JEZIKA
Bosanski knjievni jezik je do danas pro*ao kroz & faza svog razvitka )
18.- H-0- ) !osanski jezik od %%. do kraja %&. vijeka : srednjovjekovna Bosna <
28/>- H-0- ) !osanski jezik od kraja %&. vijeka do druge polovine %B. vijeka : 5urska <
58FA- H-0- ) !osanski jezik na prijelazu iz %B. u 20. vijek : austrougarsko do!a <
6F5.85- H-0- )!osanski jezik u 20. vijeku : jugoslavensko do!a <
1F5- H-0- ) !osanski jezik u posljednjoj deceniji : !osansko do!a <
PRVA :AZA RAZVOJA BOSANSKOG KNJIEVNOG JEZIKA : od %%. do kraja %&. vijeka G
srednjovjekovna Bosna <
1rvi pisani spoenici na !osansko"husko tlu potjeu s kraja %0. ili poetka %%. vijeka.
3a osnovu njih saih ne oe se utvrdit ranija pisenost i vrijee u koje poinje knjievni rad na ovi
prostoria.
/poredo sa grki i latinski piso, nakon pokr*tavanja slavenskog stanovni*tva, prodrla je i slavenska
pisenost u irilsko"etodsko duhu.
1o oskudni spoenicia sauvani do danas, utvr$eno je prisustvo 7 pisa kojia se sluilo stanovni*tvo
Bosne i ;ua ) grko piso, latinsko, glagoljica, irilica.
3ajstariji sauvani trag !o*njake pisenosti na glagoljici jeste natpis sa =rkve u ,ijevcia kod 1rijedora : %%.
vijek <.
Iz ne*to kasnijeg vreena poznati su ) >r*koviev odloak i Dihanoviev odloak.
1isana su poluo!lo glagoljico, koja se jo* naziva i !osanska glagoljica.
>lagoljsko piso !ilo je u upotre!i ne sao u crkvi ve i van nje, to potvr$uju epigrafi : natpisi < na nekoliko
sauvanih spoenika.
>lagoljica se kao preteno crkveno piso upotre!ljavala pod okrilje crkve !osanske.
1ado Bosne i njene crkve nestala je upotre!a ovog pisa.
Airilica je u Bosni i ;uu !ila ra*irenija pa je i irilikih spoenika sauvano vi*e. Dnogi od tih spoenika
nestali su toko ratova tada*njeg do!a.
;uaka ploa, natpis na =rkvi svetog Dihajla u zapadnoj ;ercegovini je najstariji pisani spoenik !osanskog
jezika.
3astao je kraje %0. i poetko %%. .ijeka.
# ra*irenosti irilike pisenosti u Bosni svjedoi i uveno Diroslavljevo evan$elje, najstariji a i najljep*i
iriliki natpis crkvenog karaktera. 1isan je u ;uu za kneza Diroslava.
#si ovoga postoji i ,ulinova ploa, natpis sa ,ulinove crkve kao i dokaz o ra*irenosti irilice.
+auvani spoenici dijele se na nekoliko vrsta ) crkveni rukopisi, zapisi i natpisi, natpisi na stecia i
gra$evinaa, povelje, pisa i tzv. lijepa knjievnost.
=8,.F3I 3-51I+I skoro su iskljuivo prevodi 3ovog zavjeta, odnosno prijepisi ranijih prijevoda sa
glagoljskih prijedloaka : rukopisa <.
#dlikuje ih du!oka i staroslavenska starina u pravopisu i jeziku, ali i oso!ine narodnog govora.
Diroslavljeva evan$elja, Batalove evan$elje zauziaju vana jesta u crkveni natpisia, kao i 6ajniko
evan$elje.
E
0-1I+I I 3-51I+I su preteno neka zapaanja i isli srednjovjekovnih pisaca,od kojih su neki zapisani isti
narodni jeziko.
3ajstariji spoenici lapidarne pisenosti : natpisi na kaenu < nalaze se u staro ;uu i srednjoj Bosni.
/ te natpise spada i ;uaka ploa.
1#.F9JF, 1I+D- I 2-8#.3I=F predstavljaju pose!nu vrstu pisanih spoenika.
3ajpoznatija je ,ulinova povelja iz %%EB g. pa do povelje posljednjeg !osanskog kralja +tjepana 5oa*evia
%7C% g.
Izdvaja se i darovnica kralja 2a!i*e vojvodi .uk*iu ,osai iz %B'2 g. i predstavlja jedan od najljep*ih tekstova
!osanskog jezika i uope junoslavenskih jezika u srednje vijeku.
#d 9IJF1F ,3JIIF.3#+5I izdvaja se 1ovjest o -leksandridi koja govori o po!jedaa -leksandra
Dakedonskog.
3ajpoznatiji pisari !ili su 8adoje na ,ulinovo dvoru, 2esoje na dvoru Dateja i 3inoslava, .ladoje na
5vrtkovo dvoru.
3-51I+I 3- +5FA=ID-

Fpigrafika, natpisi na kaenu ili lapidarna pisenost su pravi poeci !osanskog knjievnog jezika.
3ea slavenske zelje niti jezika koji ia toliko natpisa na kaenu kakav je sluaj sa Bosno i ;uo.
5o su, prije svega, epitafi pisani !osanico, a sao u rijetki i izuzetni sluajevia poluo!lo !os.
glagoljico.
3ajstarija ari*ta steke pisenosti nalaze se u staro ;uu i srednjoj Bosni, a trei centar je okolina .ido*ke
: +tolac <.
.ei !roj epitafa prona$en je u dana*nje vrijee na podruju srednjovjekovnih upa /sore i +oli, te u 1osavini
oko ,oraja i Bijeljine.
3a epitafia steaka uoljiv je visok stepen ujednaenosti u prisustvu zapadno*tokavskih oso!ina.
5u se njeguje jedan *iri !osanski pisani anir, za koji je naroito karakteristian ikaviza, neizvr*eno
jotovanje, grupa re jesto ra.
3ajpoznatiji kovai, koji su ujedno i prvi ?pisci@ odnosno ?pjesnici@ !osanskog knjievnog jezika : prve faze <
su )
1rodan i Diogost u srednjoj Bosni,
.eseoko ,ukalaovi i .uka*in u podruju 9a*ve i Jajca,
Braten u 5ravuniji, itd.
De$u njia, naroito su glasovita dva ?raorna neiara@ iz druge polovine %&. vijeka, kada je !osansko"
huska ujetnost steaka dostizala vrhunac.
5o su kova >ru!a i dijak +eorad iz okoline +toca, tvorci epitafa u radilji.
BOSANI9A
/ novije vrijee : %0 vijek < u Bosni je forirana !osanska irilica ili !osanica.
#vo piso odlikuju staroslavenska slova, sa uvedeni novi znakovia.
#!liko i pravopiso !osanica se razlikuje od !ugarske i srpske irilice.
1ostojala su dva o!lika !osanice kroz njen vi*evjekovni razvoj )
B
/+5-., /+5-.3# 1I+D# koje se odlikuje o*trino o!lika, skladni *taparski izgledo.
3jie su pisane povelje, listine i pisa !osanskih vladara i visokog plestva.
2rugi o!lik je ,/80I.3- 8/,#1I+3- B#+-36I=- koja se uo!liavala negdje oko %'.vijeka, sa
slo!odniji foraa slova.
3astala je pod uticaje latinine kurzive, da !i toko %(. i %E. vijeka do!ila foru !osanskog !rzopisa.
1aleografske oso!ine svode se na tenju ka jednostavniji o!licia i prilago$avanju zahtjevia narodnog
jezika.
1rvu fazu !osanskog pisanog jezika odlikuju )
%. +tara dijalekatska !aza zapadno*tokavskog narjeja
2. De$udijalekatska ujednaavanja
'. ,ontinuitet upotre!e govornog pisanog jezika
7. +talna tenja ka jasnoi narodnog izraza
&. .rlo rano uoavanje govorne i grafijske orginalnosti pisane rijei na !osansko " husko tlu
C. /nutarnja povezanost ize$u govorne izvornosti : zapadna *tokav*tina < i grafijske orginalnosti
: !asanica<.

DRUGA :AZA RAZVOJA BOSANSKOG KNJIEVNOG JEZIKA :od kraja %&. vijeka do druge polovine
%B. vijeka G tursko do!a<
Bo*njaka pisana tradicija u toku etiri vijeka osanlijske vladavine ia tri svoja vida)
%. 1rvi je pisana aktivnost na narodno jeziku,
2. 2rugi je stvarala*tvo na tursko, arapsko i perzijsko jeziku
'. 5rei je alhaijado J literatura, knjievna tvorevina na narodno jeziku i arapsko pisu
3-8#23I JF0I, I B#+-36I=-
#so!enost !osanice se ogleda u sljedee )
%. 2osljedno sproveden fonetski nain pisanja : nea znakova koji su izgu!ili glasovnu vrijednost <
2. Bosanica je iao znak ?$erv@ koji je oznaavao lj i nj, kao $, i j.
1ostoje dva tipa !osanice ) ,urzivna i /stavna.
,urzivna je nagnuta na desnu stranu, crte slova su produene prea gore i dolje, po uzoru na zapadnjaku
ligaturu : slovna tehnika <.
Bosanica svoj puni o!lik do!ija nastajanje !osanskog !rzopisa.
3aroito znaajana pisana gra$a na rukopisnoj !osanici odnosno !egovici sauvana je u pisia Bo*njaka iz
%C. i %E. vj. - to su tzv. ,raji*ka pisa.
3jih su !o*njaki kraji*nici, age i !egovi, pisali i slali hrvatski zapovjednicia u austrijskoj slu!i,
du!rovaki vlastia, glavaria u =rnoj >ori. 2o sada je o!javljeno oko '00 takvih pisaa.
0a ova pisa karakteristina je upotre!a turcizaa, stare *tokavske leksike, uvanje suglasnika h, neki stariji
o!lici deklinacije, *akaviza itd.
+5.-8-9-45.# 3- #8JF35-93ID JF0I=ID-
%0
/ vreenu od %&. do %B. vijeka veliki !roj Bo*njaka pisao je svoja knjievna djela na orjentalni jezicia.
/ Bosni, turski jezik je !io jezik adinistracije, pa i *kole.
-rapski se sluilo u vjersko ivotu i uope u nauci, a perzijski je, kao klasini jezik orjentalne poezije, !io
o!avezan predet u edresaa.
1i*ui svoja djela na ti jezicia, Bo*njaci unose i neke fragente !osanskog jezika u duhu narodnog poetskog
izraza.
5akav je sluaj sa poezijo 2ervi*"pa*e Bajazidagia i Duharea 3erkesije +arajlije.
6uveni ljetopis Dula Dustafe Ba*eskije pisan je turski jeziko, koji su se sluili ueni ljudi u Bosni.
/ sastavu knjievnog stvarala*tva pojavljuju se i radovi !o*njkih graatiara, leksikografa i sintaksiara iz
pro!leatike orjentalnih jezika.
Bilo je i leksikografa koji su pokazivali interesivanje za aternji jezik, naje*e spra nekog orjentalnog
jezika.
3ajznaajniji je rijenik 1otur J 4ahidija iz %C'%. godine, prvi dosada poznati tursko J !osanski rijenik, a inae
jedan od najstarijih rijenika na junoslavensko prostoru.
3apisao ga je Duhaed ;evaji /skufija, gdje on svoj jezik dosljedno naziva !osanski.
8ijenik sadri oko (00 rijei !osanskog jezika datih u ''0 stihova.
JF0I, -9;-DIJ-2# J 9I5F8-5/8F I -8FBI=-
-rapsko piso se veoa ra*irilo e$u !o*njaki stanovni*tvo jer se ono uilo i u ekte!ia.
#d polovine %(. do kraja %B. vijeka, u Bosni se njeguje jedan pose!an vid knjievnog stvarala*tava na
!osansko jeziku arapski piso, tzv. -9;-DIJ-2# J 9I5F8-5/8-.
5o stvarala*tvo je odraz du!oke ukorijenjenosti are!ice kao !o*njakog pisa, poou koje je odravana veza
sa narodni jeziko.
1isci te literature uvijek pokazuju prisan kontakt sa svoji jeziko.
#ni ga naje*e nazivaju !osanski, o njeu govore sa veliki uvaavanje, ak ga i idealiziraju.
/ jeziku alhaijado J literature javljaju se !rojne dijalekatske oso!ine naroito u duhu narodne poezije.
#ptereen je veliki !roje knji*kih turcizaa neosvjedoenih u narodno govoru.
1rvi cjeloviti tekst alhaijado J literature jeste lju!avna pjesa od C strofa ? ;irvat turkisi @ koju je napisao
Dehed iz Frdelja kraje %C. vijeka.
-re!ico se prvi put !iljee !o*njake narodne pjese, *to ini poznati !o*njaki ljetopisac Dula Dustafa
Ba*eskija.
5ek u drugoj polovini %B. vijeka izraz alhaijado knjievnost je donekle sta!iliziran, ada njegova dijalekatska
!aza ni tada nije !ila vrsta.
JF0I, B#43J-6,F 3-8#23F ,3JIIF.3#+5I
3eprekinutost upotre!e !osanskog jezika u knjievno stvarala*tvu odrava !ogata knjievnost Bo*njaka.
5o su narodne epske pjese, epsko J lirske pjese, lirske pjese, narodne pripovjetke, poslovice, zagonetke
itd.
Bo*njaka narodna knjievnost i njezin jezik svjedoe o vezanosti Bo*njaka za rodno tle i jezik, !ez o!zira na
njihove veoa jake veze sa orjentalni jezicia. 5a knjievnost dostie svoj visok ujetniki nivo kada je
sluaj sa !aladaa ;asanaginica i +rt #era i Derie.
%%
/sena !o*njaka knjievnost odslikava ije*anje razliitih dijalekatskih tipova kojia !o*njaci govore, ali i
postepeno govorno sta!iliziranje u novo*tokavsko duhu.
/oljive su govorne !aze, zapadna govorna slika G tipina !osanska i hercegovaka novo*tokavska.
Jezik sevdalinke ia svoja tri tipa ) 0apadni, +redi*nji i Jugoistoni tip.
/ ovi jezicia uoava se tendencija ujednaavanja dijalekatske slike.
=entar sevdalinke je +arajevo, koje je u dijalekatsko sislu na krajnje jugoistono dijelu
istono!osanskog dijalekta, tj. na granici prea istonohercegovako dijalektu.
5uzla kao drugi centar sevdalinke, nalazi se u du!ini istono!osanskog dijalekta i sainjava *iroku dijalekatsku
cjelinu sa +arajevo.
,raje druge faze, sakupljaju se i *tapaju prve !o*njake narodne pjese, u Bosansko vjesniku, %ECC.
godine koje je sakupio +alih Duvekit.
BF6,I ,3JIIF.3I 2#>#.#8 I0 %E&0. >#2I3F
2E. arta u Beu je sroen knjievni dogovor ize$u najuglednijih graatiara i knjievnika tog vreena.
5aj dogovor je !io zvanian izraz uverenja da ?jedan narod tre!a jednu knjievnost da ia@.
/ zakljuku 2ogovora stoji kako za teelj zajednikog jezika tre!a uzeti ?juno narjeje@ tj. .ukov
hercegovaki i >ajev *tokavsko J ijekavski dijalekt kao knjievni.
5u nije ni spoenuta Bosna, kao atica toga govora i te dijalekatske !aze.
3ije uvaavana pisana !ogoilska, !osanskouslianska i franjevaka tradicija, a !osansk jezik tako$er nije
spoenut.
2ogovor je u stvarnosti !io jednostrana i usta politika fora sporazua ;rvata i +r!a.
5ie je postavljen teelj za ienovanje jezika ) srpskohrvatski J hrvatskosrpski, a historijski naslije$en naziv
!osanski jezik je istisnut iz lingvistike upotre!eKKK
,#35I3/I5F5 /1#58FBF 3-0I.- B#+-3+,I JF0I,
+vijest !o*njakih stvaralaca o pripadnosti aternje jeziku nikad nije isezavala.
1isci na orjentalni jezicia i alhaijado J pjesnici nisu prekidali vezu sa aternji jeziko, niti su propu*tali
da ga nazivaju njegovi historijski ieno, !osanski jeziko.
Dnogi autori van Bosne tako$er su ga nazivali Bosanski jeziko : Bartola ,a*i <.
5aj naziv zasniva se na tradiciji !osanske dravnosti, ali tako$er i na svijesti o zajednikoj teritorijijalnoj
pripadnosti.
#uvanje !osanskog jezika ogleda se i u injenici da su neki od pisaca kao npr. -rif ;iket 8izvan!egovi,
dokazivali u =arigradu slikovitost i sposo!nost !osanskog jezika za najuzvi*eniju poeziju, te sa zanoso
uzvikujui da je !osanski narod najvei pjesnik.
TRE;A :AZA RAZVOJA BOSANSKOG KNJIEVNOG JEZIKA : !os. j. na prijelazu iz %B. u 20.
vijek G austrougarsko do!a <
#gledava se u sljedei doga$ajia )
%. Jezik u vjerski *kolaa i refora are!ice
2. Bor!a za uvo$enje narodnog jezika u *kole
'. Bosansko J turski uitelj I!rahia Ber!ia
7. ,njievno J jezika refora Dehed J !ega ,apetanovia 9ju!u*aka
%2
&. Bo*njaka narodna knjievnost na latinino pisu
C. 9atiniki pisci i asopisi
(. 3aziv !osanski jezik u -ustrougarsko do!aKKK
Jezik u vjerskim kolama i reforma arebice :
Povlaenje Osmanlija i dolazak Austro Ugarske u Bosnu prdstavljt e krupan prijelom u kulturi
Bonjaka, a i zastoj u pisanoj aktivnosti na narodnom jeziku i vukovskoj irilici s kraja turske vladavine.
Bez ozira na dolazak Osmanlija i dolaskom Austrije, areica se i dalje upotreljava, dok osanica
isezava.
!a prijelazu "#. i $%. vijeka javljaju se pokuaji pravopisnog normiranja areice.
Prvi znaajniji re&ormator arapskog pisma io je Omer 'umo .
!ajznaajniju re&ormu izvrio je kasniji prevodilac (ur)ana *+emaludin ,auevi, koji je na dosta
jednostavan nain arapsko pismo prilagodio osanskom.
-a re&ormirana areica zvala se matufovica.
Odlikuje se odstupanjima od &onolokog principa pravopisa .pii kao to govori/, a interupcijski znaci
preuzeti su iz latinice.
Borba za uvoenje narodnog jezika:
0a pravopisnim re&ormama areice tijesno je vezana i upotrea jezika u muslimanskim kolama. U tim
kolama izuavaju se orijentalni jezici.
Ud+enici su pisani na turskom, samo neop1odna ojanjenja na maternjem osanskom.
Ostale arapske pismenosti sve do $%. vijeka u mekteima su se stjecalae uglavnom iz su&ara.
(rajem "#. i poetkom $%. st., sna+ne su te+nje uvo2enja maternjeg jezika u muslimanske kole.
Bosanski jezik je uao u nastavni plan ru+dije "334.
5e2u onim koji su se zalagali za ovaj potez ili su 6 0ej&udin Pro1o, Omer 'umo, i 7ra1im 0eljuac,
8tampaju se i poetnice pisane areicom na osanskome jeziku.
Prva poetnica je tampana "393 god. autora 5e1meda Agia.
-akva aktivnosttrajala je do kraja Austro Ugarske vladavine, odnosno do uvo2enja os.narodnog
jezika i nearapske gra&ije u kole . "#": /.
Bosansko-turski uitelj Ibrahima dhema Berbi!a:
U to vrijeme znaajan je i rad na dvojezinim gramatikama osanskog jezika, me2u kojima je najva+nija
gramatika Bosansko; turski uitelj.
-o je prva dvojezina gramatika, autora 7ra1ima <d1em Beria, ojavljena u carigradu "3#: godine.
Bila je namjenjena naim ljudima za uenje turskog jezika i -urcima za uenje osanskog.
U toj gramatici preuzimaju se gramatiki arapski termini, te samo djelimino prilago2avanje turskom i
osanskom jeziku.
"nji#evno- jezika reforma $ehmed-bega "a%etanovi!a &jubuaka 6
(rajem 3%;ti1 i poetkom #%; ti1 godina "#. vijeka javlja se prva generacija onjaki1 stvaralaca na
matrenjem jeziku i latinikom pismu.
!aroito znaajan je 5e1med eg (apetanovi =juuak.
On je onjaki re&ormator koji je prvi vrioradikalnije du1ovno odvajanje orijentalne tradicije i
onjaku kulturu je usmjerio ka evropskoj modernizaciji.
>odine "33:. izlazi knji+ica ?@isalei a1lak?.
Pouka o lijepom ponaanju, iji je autor =juuak, prva do sada poznata pulikacija iz pera jednog
Bonjaka tampana na narodnom jeziku i latinicom .
"33A. izlazi ?!arodno lagoB, prva zirka onjaki1 narodni1 umotvorina.
"3#9. i "3#A. izlaze dvije sveske =juuakovog 7stonoga laga, orijentalni1 marodni1 umotvorina i
knji+evnosti prevedene na osanski jezik.
%'
Bonjaka narodna knji#evnost na latinikom %ismu:
Cnaajnu ulogu u pri1vatanju latinikog pisma kod Bonjaka odigrao je zornik !arodne pjesme
mu1amedovaca u Bi', ojavljen u dvije knjige, ."3A3. i "3A#/.
Autor mu je (osta 'orman, austrijski visoki inovnik i osniva Cemaljskog muzeja u 0arajevu.
(rajem $%. vijeka u Bi' krstari i eki muzikolog =udvig (ua u potrszi za onjakom lirskom
pjesmom sevdalinkom.
On skuplja veliki roj ti1 pjesama i ojavljuje i1 u knjizi Pjesme i napjevi Bi'.
0vijest o nazivu jezika i njegove upotree u dva prva onjaka lista 6 Bosanskom vjestniku i
0arajevskom cvjetniku, tampanim uporedo i na os. i na turskom.
0lu+eni vilajetski list Bosna, preporuuje Bosanski vjestnik, koji kako se tamo navodi, izlazi os jeziku.
Poznavanje turskog ilo je ogranieno na onjaku inteligenciju.
'rvi latiniki %isci i djelatnost latinikih listova i aso%isa :
0a&vet eg Baagi, <d1em 5uladi, Osman Diki samo su neki od pisaca koji su slijedili knji+evno
jezike pravce naznaene od strane =juuaka i (urte1ajia.
U to vrijeme, osnivaju se onjaki asopisi i listovi, koji me2u onjacima okupljaju sve rojniju
italaku puliku.
"3#". poinje izlaziti list Bonjak, prvi onjaki list tampan latinicom.
U njemu se kao maternji jezik Bonjaka upotreljava 1istorijski naziv bosanski jezik.
U ovom listu ispoljile su se veoma kompleksne jezike te+nje.
One su odraz ore razliiti1 struja unutar onjakog naroda, kao i pogleda na nacionalni identitet
Bonjaka i nji1ov jezik.
"#%%. osnovan je i prvi onjaki knji+evni asopis Behar( tampan latinicom, koji e odigrati vrlo va+nu
ulogu u kulturno jezikom prporodu BonjakaE
Ovaj asopis vodi posenu rigu o jezikoj izvornosti, te vodi sna+an otpor protiv germanizma, koji su
se irili pod utjecajem austrougarske.
)aziv bosanski jezik u doba austorougarske vladavine:
U doa austrougarske vladavine bosanski jezik postaje slu+eni naziv za jezik u Bi'.
U poetku se upotreljavao sa nadopunom zemaljski, pa se zvao bosanski zemaljski jezik, a javljo se i
naziv srpskohrvatski.
U doa Benjamina (allaFa, u svim olastima slu+ene upotree ustalio se naziv osanski jezik.
"3#%. izala je >ramatika osanskog jezika za srednje kole, autora Grane Huletia.
Ova gramatika do+ivjela je vie izdanja i ila je u upotrei do "#""., s tim to se od "#%3. nazivala
Gramatika srpskohrvatskog jezika.
-aj ud+enik je po mnogim lingvistikim pojedinostima samo po nazivu gramatika os. jezika, a ustvari
je gramatika srpsko1rvatskog jezika.
!akon neuspjele (allaFeve politike, !aredom zemaljske vlade od 4."%."#%A. god. Ukinut je naziv
osanski jezik i zamjenjen nazivom srpsko1rvatski.
!ovom !aredom od $#.""."#%A. god od ranije narede ukidanja naziva os.jezik izuzeti su Bonjaci.
U troj &azi razvoja osanskoga jezika, naziv osanski jezik ne samo da je sauvan ve je doio i na
aktuelnosti u (allajevo vrijeme.
0voj maternji jezik nazivaju osanskim autori razliiti1 prirunika i ud+enika 6 0ali1 Puka, <d1em Beri,
*+emaludin ,auevi, 0ej&o Pro1o.
Pred kraj tree &aze izlazi i prvi tampani -ursko osanski jezik autora A1meda (ulandera, tampan u Bitolju
"#"$.
On potvr2uje ne samo naziv osanski jezik ve i nastavak izrade dvojezini1 tursko; osanski1 rjenika.
*+,-+. /.0. -.0,1J. B12.)2"13. ")JI4,)13. J0I". :
. Iugoslovensko doa /
Bosanski jezik u vrijeme izme2u dva rata svoje pisane &orme razvija u sklopu srpsko1rvatskog jezika.
%7
U to vrijeme, iako naziv osanski jezik utanja, svijest o njemu se ne gui.
7spoljava se u raznim situacijama, mada ostaje ez politike podrke.
!ovosadski knji+evni dogovor iz "#J4. i Pravopis srpsko1rvatskog jezika iz "#9%., nastavljaju tradiciju
dvovarijantnosti srpsko1rvatskog jezika sa centrima u Cagreu i Beogradu.
Canemaruju sredinji jezini prostor, ne samo osansko1ercegovaki nego i crnogorski.
9%;ti1 i A%;ti1 godina dolazi do znaajne a&irmacije onjake knji+evnosti pisane na izvornom osanskom
jeziku.
Ca savremenu osansku knji+evnost, najznaajnija je "#99 godina kada se pojavljuju dva najpoznatija
djela onjake knji+evnosti i os. jezika 6 roman Dervi i smrt . 5ea 0elimovi / i zirka poezije
Kameni Spava . 5ak *izdar /.
A%;ti1 i 3%;ti1 u Bi' dolazi do pojaane aktivnosti u raspravama o osanskome jeziku, tolerancijii
knji+evnojezike politike, a ni dalje rijei o osanskome jeziku.
On se smatra kao dio srpsko1rvatskog jezika.
*o kraja ove &aze, osanski jezik se jedino a&irmira kod Bonjaka i onjaki1 pisaca.
'+. /.0. -0,1J. B12.)2"13. ")JI4,)13. J0I". :
. Bosansko doa /
Posljednja decenija $%. vijeka najva+nija je i najpresudnijau razvoju osanskog knji+evnog jezika.
"#34. izlazi iz tampe prvi sintetski rad o jezikim izvorima i identitetu Bonjaka i o samom osanskom
jeziku, iji je autor Devad Jahi.
Uoi samog rata, izale su i dvije knjige o osanskome jeziku, koje su nagovjestile nove naune pristupe
toj prolematici.
-o su Bosanski jezik 0ena1ida 'alilovia i Jezik bosanskih muslimana *+evada Ia1ia.
>odinu dana uoi rata, na popisu stanovnitva "##"., onjci javno iskazuju kolektivnu svijest o maternjem
jeziku i njegovom nazivuK vie od #%L ispitanika se izjasnilo da im je maternji jezik osanski.
U toku rata na svim nivoima upotree vraa se naziv osanski jezik.
-ada se pojavljuje se i kompletniji rjenik os. jezika.
-o je Rjenik karakteristine leksike u bosanskome jeziku autora Alije 7sakovia ."##:./.
U septemru "##3. odr+an je 0impozij o osanskome jeziku, prvi te vrste u 1istoriji, na kome su se okupili
vodei onjaki i osansko1ercegovaki &ilozo&i i lingvisti.
2+.)5.-5)I( ")JI4,)I I -.031,1-)I J0I"
>lavna osoina jezika jeste da se on mijenja kroz vrijeme i prostor.
*ijeli se na narjeja, govore, dijalekte, te vremenom komunikacija me2u govornicima iva ote+ana.
*a i se na odre2enom prostoru, me2u razliitim generacijama premostile razlike koje ote+avaju
komunikaciju, narod sei stvara jezik kojim i se to ole mogao sporazumjevati.
-akav jezik se najee javlja u pisanoj &ormi, u ?knjigamaB M (!I7N<H!7 I<C7( . jezik pisaca, jezik
knji+evnog djela /
(nji+evni jezik ima i svoju usmenu &ormu, koja u savremenom +ivotu postaje sve va+nija.
-o je upotrea slu+enog jezika na javnim mjestima, zapravo jezik zvanine komunikacije . npr. Iezik
kole / nazivamo 0-A!*A@*!7 I<C7(.
!aziv knji+evni jezik ima najdu+u tradiciju i najpogodniji je za oznaavanje jezika u pisanoj &ormi.
Pojam standardni jezik se ee upotreljava u samoj lingvistici kao nauci.
0tandardni jezik se mo+e s1vatiti i kao neka vrsta ?prosjenogB jezika, koji mo+emo nauiti u koli .ali ne
dovoljno/ mi ga uimo i iskustvom .govorenje, pisanje, ali i itanje M ono ostavlja najvie traga kod
ovjeka, samim tim to je najdulje iskustvo/.
Uz standardni jezik se oavezno ve+e i gramatika koja je temelj, konstrukcija, model jezika.
,itajui gramatiku mi usvajamo normu standardnog jezika, dok pisac kreira knji+evni jezik upotreljavajui
standardni jezik.
*akle, knji+evni jezik je najli+i standardnom jeziku ali se sa njim ne mo+e poistovijetiti.
%&
@AC>OHO@!7 I<C7( 7=7 (O=O(H7IA=!7 se razlikuje od standardnog i knji+evnog jezika.
-o je jezik kojim se slu+imo u svakodnevnom +ivotu za sporazumjevanje.
,ovjek se ne trudi da govori po pravilima jezikog standarda.
Upotreljava se spontano.
Odlikuje ga te+nja da se postojee razlike svedu na minimum, kako i se izraz uinio praktinijm i
sposonim da prati ovjeka u svakodnevnim +ivotnim situacijama.
'1J.$ 4.-31).:
Osim to se slu+e razgovornim jezikom, ljudi govore i razliitim +argonima.
Nargon je posean govor neke skupine koju vezuje zajedniki interes.
Postoje razliiti +argoni 6 8atrovaki . uliari, lopovi, d+eparoi /, +argon narkomana, zatvorenika, planinara
itd.
Unutar ti1 +argona mogu se javiti i pod+argoni, npr. Unutar sportskog +argona javljaju se pod+argoni po
pojedinim sportskim granama . gimnastiarski, &udalskiO/
Nargon kao govorni jezik u potpunosti je dostupan i razumljiv pojedincima skupine koje se njime
sporazumjevaju.
!ema svoju gramatiku posenost, jer se slu+i postojeim glasovima, rijeima.
Ali ga zato odlikuje speci&ian rjenik odnosno +argonska leksika i &razeologija.
Ogledaju se u unoenju novi1 rijei tj. Nargonski1 neologizama.
Cnaenje ti1 neologizama razumljiva su samo pripadnicima +argonske grupe.
Iedan od va+ni1 osoina +argona je da je on podlo+an nestajanju, to nije dugog vijeka ili to esto rzo
mijenja svoje izra+ajne &orme.
Nargon mo+e nastati i u nekim izuzetnim prilikama i vanrednim okolnostima.
-akav je sluaj sa pojavom jednog posenog +argona stanovnitva 0arajeva, nastalog u vrijeme ratne
lokade . podruma, linija, pancirkaO/
)1-$. I )1-$.+I,). 3-.$.+I".:
0tandardni jezik je sredstvo najireg sporazumjevanja, zato u njemu moraju postojati precizna pravila koji1
se u pisanju i govorenju trea pridr+avati kako i komunikacija ila e&ikasnija. -a pravila nazivaju se
knjievnojezika norma.
!arjeja, dijalekti, +argoni nemaju svoju normu, dok knji+evni jezik i ne postoji ez norme.
U tome se ogleda posenost knji+. jezika.
,ovjek u knji+. jeziku ne mo+e upotreljavati akcent, glasove po svojoj volji, mora i1 upotreljavati tako da
udu razumljivi za sve druge ljude u kulturnoj sredini u kojoj se +ivi.
!orma knji+. jezika proistie iz osnovice na kojoj je taj jezik izgra2en.
Osnova osanskog jezika jesu novotokavski ijekavski govori i knji+evnojezika tradicija.
!orma knji+evnog jezika izgra2ena je u gramatikama, rjenicima i pravopisnim prirunicima.
>ramatika daje taan opis glasova, akcenata, olika, tvore rijeii reenica i jasno kazuje ta i zog ega
je ta pravilno.
@jenika norma nije tako stroga kao gramatika i pravopisna.
7mamo ortoepsku . govornu / i ortografsku . pisanu / normu.
)1-$.+I,). 3-.$.+I". I /6)"7I1).&)I 2+I&1,I:
Cnati pravilno pisati i govoriti, nije dovoljno da i se moglo rei kako se knji+evnim jezikom i njenim
izra+ajnim mogunostima vlada.
Pisati i govoriti, ne samo pravilno, ve lijepo, izra+ajno, stilski dotjerano je cilj svakog ovjeka koji +eli
vladati knji+evnim jezikom.
-o je podruje kojim se ne avi gramatika, ve lingvistika disciplina stilistika, odnosno lingvistika
stilistika.
%C
-o je nauka o stilu tj. O nainu jezike upotree.
0vaki ovjek ima svoj stil i rijei koje upotreljava u pisanju, govorenju.
0til se mora usavravati, da i se postigao vr1unac izra+avanja knji+evnim jezikom.
*oar stil odlikuje 6 jasnoa, tanost, muzikalnost teksta i ritam.
Postoje etiri glavne vrste stilova knji+evnoga jezika6
%. ).6*)I 2+I& 8 je onaj kojim se piu nauna djela, kojim se slu+i nauka u najirem smislu. !jega odlikuje6
Ojektivnost
Argumentiranost tumaenja
!epristranost i nesujektivnost
=ogiki slijed izlaganja
-anost i preciznost
@acionalan i ezosjeajan
2. .5$I)I2+-.+I,)1 8 '12&1,)I 2+I& upotreljava se u raznim slu+enim dopisima, dokumentima,
molama, +alama. Ovaj stil optereen je raznim ustaljenim konstrukcijama, klieima koji ak ponekad
odstupaju od samog standardnog jezika. Usmjeren je na to da se njime to olje odvija administrativno
poslovna komunikacija.
'. )1,I).-2"1 - '6B&I7I2+I*"I 2+I& je posena vrsta stila koja u sei ujedinjuje osoine i naunog i
knji+evnoumjetnikog stila. !jega odlikuje 6
Ojektivnost i izra+ajnost
Nivopisnost i razumljivost izraza
Iednostavnost, koja proizilazi iz vi2enja oini1, svakodnevni1 doga2aja, sve u cilju da zaokupi pa+nju
italaca.
7. ")JI4,)16$J+)I*"I 2+I& - ojedinjuje osoine svi1 stilova. 0lu+i se vrlo razliitim izra+ajnim
sredstvima da i dao to +ivlju, slikovitiju i matovitiju sliku svijeta i +ivota. !ajitnija odlika je
emocionalnost tj. 0ujektivnost. Ovim stilom se slu+e pjesnici, dramski pisci, pripovjedaiO stil je okrenut
mati i osjeajima, vie srcu nego umu.
'-.,1'I2 I '-.,1'I2). '-.,I&.
Pravopis je jedan od izvora normiranja knji+evnog jezika.U njemu se utvr2uje pravilo pisanja.
Prvopisna norma ojanjava pravila koja su rezultat pisane tradicije i pravila pisanja koja su pri1vaena
kao ira jeziko; kulturna pisana komunikacija.
Pravopis se s vremena na vrijeme mijenja, to mjenjanje je proizvod jezike prakse i jezikog razvoja.
(ada je rije o pravilima pisanja, treamo razlikovati $ osnovna pojma 6
%. gra&ija .slovopis /
2. ortogra&ija . pravopis /
>ra&ija je sastav slova kojim se pie, a ortogra&ija skup pravila kojima se odre2uje upotrea pisani1
znakova u jeziku.
U samoj gra&ijim najva+niji znak je slovo odnosno gra&em.
(ada se uimo pisanju, prvo uimo gra&iju pa tek kasnije pravopis odnosnoortogra&iju.
>r&ema je pisani znak za glas. >las se mo+e pisati pomou jedne gra&eme, ali i dvije i tri.
U zavisnosti od roja nazivaju se monogram. jednoslov/m diagram i trigram.
!a jezi ima sami monograme i diagrame. .n,m,l....nj,lj/
0kup slova jednog jezika naziva se pismo, a postoje vrlo rojni i razliiti nazivi za pisma.
>lasovi se mogu pisatina nekoliko naina, al najpoznatiji su 6
%. (orjenski .etimoloki/ prevopis
2. Gonetski .&onoloki/ pravopis
%(
U etimolokom pravopisu pie se onako kako se rijei grade po porijeklu .gladko/, dok se u &onolokom
pie onako kako se izgovara.glatko/.
Pravopis os jezika je ustvari &onetsko; mor&oloki
-o znai da se u okviru jedne naglaene rijei pie prete+no &onoloki, a u okviru druge &onetske rijei pie
mor&oloki.
/1)+I". I /1)1&13IJ.
3&.21,I
>lasovima se smatraju zvukovi koje ovjek proizvede u cilju sporazumjevanja.
>las je najmanja jezika jedinica govora.
Posmatraju i prouavaju se onako kako se tvore ili onako kako se uju.
(ako se tvore predstavlja &izioloku stranu glasova, a kako se uju predstavlja akustiku .&iziku/ stranu.
Gizioloku stranu ine pokreti govorni1 prgana pri izgovaranju glasa.
-i pokrati se nazivaju arikulacija glasova.
Akustiku stranu one osoine kje se primaju pomou slu1a tj. (ako koji od glasova ujemo.
=ingvistika disciplina koja prouava glasova sa nji1ove &izioloko akustike strane zove fonetika.
Ona posmatra glasove kao akustike pojave, za koje va+e &iziki zakoni.
>lasovi jednog jezika nisu stailne &izioloke akustike kategorije, podlo+ne variranju, nejednakom
izgovaranju, npr. ' se izgovara nejednako u 1amajlija, ka1va, propu1.
=ingvistika disciplina koja prouava glasove kao razlikovne jedinice zove se fonologija .
!ajmanja jezika jedinica pomou koje se razlikuje znaenje u &onologiji zove se fonem.
Gonema je razlikovna jedinica glasovne strukture, sama po sei nije glas ve &unkcionalan element u
sistemu govora.
Cvukovi koji u jeziku nisu nosioci razlike u znaenju ne predstavljaju zasean &onem, ve samo glasovno
ostvarenje glasovne raznovrsnice jednog istog &onema.
-akve glasovne raznovrsnice zovu se alfoni.
Iezici me2u soom razliiti su i po roju glasova i po nji1ovim svojstvima.
Bosanski jezik ima :% glasova odnosno &onema.
>las se sastoji iz : dijela 6 visina, jaina i oja glasa.
Jaina glasa 8 zavisi od snage podsticaja to pokree tijelo koje treperim tj. Od veliine amplitude tijela
koje treperi. Ukoliko je amplituda vea, glas je jai.
,isina glasa zavisi od roja, odnosno rzine trptajaK ukoliko su trptaji r+i, utoliko je glas vii.
Boja glasa zavisi od veliine i olika rezonatora. @ezonatori su individualna &izoloka osoina, tako da i1
nema idantini1, kao npr. Otisci prstiju.
+,1-B. 9.-+I"6&.7IJ.: 3&.21,.
Organi koji slu+e za izgovor glasa dijele se u tri grupe 6
Prva gr. . plua, dunik, grkljan /
*ruga gr. . jezik, usne, zui, desni, tvrdo nepce, me1ko nepce,resica /
-rea gr. . usna i nosna duplja /
U zavisnosti od toga da li se pri izgovoru pojedini1 glasova zranoj struji u govornom aparatu stvaraju
djelomine ili potpune prepreke, ili ona prolazi sloodno, glasovi se dijele na 6
2amoglasnike .vokale /
2uglasnike . konsonante /
3lasnike . sonante /
Bosanski jezik ima ; samoglasnika 6 a,e i, o,u.
U tradicionalnoj gramatici dodaje se i vokalno r.
Postoje : podjele samoglasnika, one se vre na osnovu polo+aja jezika pri nji1ovom izgovoru .prve dvije / i
na osnovu veliine otvora usne duplje . tree /
U okviru prve podjele imamo vokale 6prednjeg reda . i, e /
%E
srednjeg reda . a /
zadnjeg reda . o, u /
Prema drugoj podjeli imamo 6 visoke vokale . i, u /
0rednje vokale . e,o /
!iske vokale . a/
U treoj podjeli vokali se razlikuju po otvorenosti odnosno zatvorenosti.
)ajotvoreniji je vokal a
2rednje otvoreni o( e
0atvoreni e i u
3lasnici .sonanti / su I, = ,=I, 5, !, !I,@,H.
7ma i1 3 u os jeziku.
*ijele se 6 %rema nainu izgovora . nosni, lateralni, virantni, poluvokalni, strujni /
'rema mjestu tvorbe . usneno zuni , alveolarni, prednjonepani, usneni /
2uglsnici
U osanskom jeziku ima "A suglasnika.
Postoje : podjele 6
4< Po zvunosti : zvuni . ,d,g,z,+,d+,2 /
Bezvuni9p, t,k,s,,, , &,1,c/
6< Po mjestu tvore 6 usneni . ,p,& /
0ubni . d, t,,c,z,s, /
'rednjone%ani . d+, ,2..+../
0adnjone%ani . k,g,1 /
=< Prema nainu tvore 6 eks%lozivni
2liveni
srtujni
Pratee osoine glasova su 6 vokalnost, umnost, kompaktnost, di&uznost, nazalnost, prekidnost...
'1J5I).*)I 3&.21,I
3lasovi * i <
>lasovi i su a&rikati, koji sainjavaju a&rikatski par.
Oni po nainu tvore su veoma slini i zato dolazi do nji1ovog mijeanja i u govoru i pisanju.
-o mjeanje je naroito karakteristino za neke dijalekte osanskoga jezika .
-ek polovina govora osanskog jezika razlikuje i .
>lasovi i u os knji+evnom jeziku upotreljavaju se u rijeima u kojima porijekl ti1 glasova nije vidljivo,
ne mo+e se tano odrediti.
'rimjeri u%otrebe glasa :
!a poetku rijei 6 itati, ara&, ovjek, ora
U sredini rijei 6 maka, movara, ploa
!a kraju rijei 6 klju, kau, kola
'rimjeri u%otrebe glasa ! :
!a poetku rijei 6 asa, aa, up, irilica
U sredini rijei 6 duan, praka, srea, eer
!a kraju rijei 6 no, mo, pe /
>lasovi i predstavljaju dvije razliite &oneme, dkle, nosioci su razlika u znaanju. !pr. ,elo elo
>lasovi i javljaju se i izvedanicima i olicima kod koji1 se u osnovnoj rijei nalaze k, c . glas / i t, d
. glas /... junae, zeevi .
%B
>las se javljaju u izvedenim rijeima i nji1ovom olicima prema osnovnim glasovima k, c sa sljedeim
su&iksima . ;ak, ;etina,; anik,itd /
(ada je rije o upotrei i , trea oratiti naroitu pa+nju na razlikovanju su&iksa i i i u osanskome
jeziku. 0u&iks i je ei u os jeziku . prezimena /.
;i je za os jezik netipian, tako da e se javljati jedino u prezimenima iz drugi1 slavenski1 jezika,
npr,Nupani, (7@7=OH7,...
3las 54
>las d+ je zvuni parnjak ezvunog suglasnika .
U os jeziku, on se u dijelu njegovi1 dijalekata i razgovornom jeziku sa 2
Postoje znatne razlie u etimolokom porijeklu suglasnika d+ u odnosu na svoj par i u odnosu na svoju
zvunu naporedicu 2 i njezin ezvuni parnjak .
>las d+ naroito je karateristian za os jezik zato to se javlja u velikom roju rijei orijentalnog porijekla,
ali se javlja i u rijeima iz drugi1 jezika.
0uglasnik d+ na poetku rijei 6 d+aa, d+amija, d+i1ad
0uglasnik d+ u sredini rijei 6 ud+et, amid+a
0uglasnik d+ na kraju rijei 6 1ad+, ed+
>las d+ se esto javlja i u su&iksima d+ija, ;d+inica, najee u orijentalizmima . ka1ved+ija,
evad+inica /, ali i u rijeima slavenskog porijekla . aljivd+ija /
0uglasnik d+ nastaje i od ezvunog suglasnika ispred zvuni1 suglasnika . vraP ati ;a ...vrad+ina /
3las =
>las 2 je parnjak svog ezvunog suglasnika
On se tako2er javlja u rijeima orijentalnog porijekla, ali inae i u rijeima u kojima njegovo porijeklo nije
sasvim jasno 6
>las 2 na poetku rijei . 2ak, 2avo, 2on, 2ure
>las 2 u sredini rijei 6 1r2av, le2a. Pun2a
>las 2 na kraju rijei 6 ri2, sme2,a2
>las 2 je nastao od osnovnog suglasnika d koji je prelazio u 2 kad se nalzio skupa sa suglasnikom j
>las 2 se javlja i u svim drugim izvedenim rijeima i razliitim olicima kod svi1 ovakvi1 navedeni1 rijei6
1r2ati, ri2okosa, ri2ok
U nekim sluajevima suglasnici d+ i 2 se javljaju kao nosioci znaenja6 2ak d+ak
3las >
>las 1 je &rikativni zadnjonepani ezvuni suglasnik, koji po svom izgovoru podlo+an slaljenju ili
guljenju.
On je tome podlo+an dijelom zog toga to mu je u sistemu nedostajao zvuni parnjak.
U dorom dijelu istonotokavski1 govora, taj glas se potpuno gui . alva trula / , ili je zamjenjen drugim
suglasnicima. do2ak, po2ok /, ili sonantima . muva, snaja, promaja /
U svim dijalektima os jezika, dosljedno se uva.
On je os jeziku stailan i zog toga to arapski jezik ima estu upotreu tog glasa.
' se javlja u orijentalizma, i to 6 1aer; 1ad+K a+da1a a1uraK Alla1 tespi1.
Iavlja se i u slavenskim govorima i to 6 1aljina, u1a ,du1.
!osioc je razlika npr. 7zmrt . neist / 1izmet . njega/
3las /
Preko rijei iz razni1 jezika u os jezik je priman konsonant &.
U veim dijelivima tokavskog narjeja taj glas se zamjenjuje sa glasom P . stepan, pilip /.
U dijalektima osanskog jezika glas G se uvrstio u izgovoru, kakav je sluaj i sa kajkavskim i akavskim
govorima.
20
Iavlja se u rijeima orijentalnog porijekla na poetku, sredini i na kraju rijei, kao i evropskog porijekla.
. &adil; so&ra; e&endija /
Iavlja se i u onomatopejskim rijeima.. &ijuk/, te se javljaju i kod uproavanja gr 'H. ka1va; ka&a/
3las J
>las I je sonant vrlo postojan u izgovoru, podlo+an slaljenju i guljenju, stapanju sa drugim
suglasnicima, ali i javljanju tamo gdje mu po etimologiji nije mjesto.
-o je glas sa kojim su do sada u 1istoriji os jezika izvrene najrojnije glasovne promjene.
!jegov izgovor zavisi od toga sa kojim glasovima se nalazi u neposrednom dodiru.
!ajjasnije se izgovara na poetku rijei ispred samoglasnika . jadan, juer/
Hrlo rijetko se javlja ispred samoglasnika i npr.junak
Poto je sonant j u artikulaciji nestailan glas, esta su koleanja u njegovoj upotrei .u pisanju/.
Cato mu je potreno precizirati i one glasovne pozicije u kojima se on ne javlja, odnosno ne pie, mada se
izgovara. io ijo /
>las j ne javlja se izme2u dvaju samoglasnika ukoliko prvi samoglasnik nije i . daire, dajd+a /, te u
osanskom jeziku te+i stailiziranju, koje je potpomognuto njegovom upotreom u rojnim rijeima
orijentalnog porijekla . jacija, a1medija, elaj /
3eminirani glasovi
U osanskome jeziku najea je geminacija udvajanje / sonanata u rijeima orijentalnog porijekla, prema
izvornom izgovoru u arapskom.
>eminacija os jezika ima dugu tradiciju.
Ona je postala jedna od tipini1 odlika njegovoga glasovnom sistema.
Iavlja se dosljedno u rijeima vezanim za islam.
-o je zato to se izgovara iz arapskog jezika odnosno jezika (ur)ana.
U osanskome jeziku najei je geminanni izgovor sonanta l u svim onim rijeima u kojima je osnovi
Alla1, u svim izvedenicama i prisvojnim pridjevima od te rijei.
0ve rijei kojima je u osnovi rije 5u1ammed, rijei koje su znaejinski ili etimoloki vezane za islam,
imena iz (ur)ana ili lina imena i prezimena Arapa, onjaka imena arapskog porijekla nemaju geminaciju
ve se izgovaraju i piu sa jednim glasom, prisvojni pridjevi i dr izvedenice su ez geminacije.
GLASOVI I SLOG; GRANICE SLOGA
L #snovna glasovna jedinica koja se izgovara jedni artikulacioni pokreto naziva se slog< +log oe !iti i
jedan glas, ali to je o!avezno saoglasnik. 0nai, nosilac sloga je samoglasnik, a suglasnik uglavno
sainjavaju slog oslanjajui se na jedan od saoglasnika.
L / zavisnosti od toga kako se slog zavr*ava. on oe !iti)
>t"r$*i :a" a< koji se zavr*ava saoglasniko
>?at"r$*i :prit J vor, zat J vor< koji se zavr*ava suglasniko.
#si saoglanika, u !osanskoe jeziku nosilac sloga oe !iti i vokalno saoglasniko r )
prst, vrsta, trn, !rlog... >ranicu sloga je ogue utvrditi eksperientalni pute, ie se !avi
eksperimentalna fonetika uz upotr!u spacijlanih aparata. Doe se odrediti i teorijski, na osnovu
upotre!e glasova u slogu ili prea duini saoglasnika koji je nosilac tog sloga.
">ranica sloga je znaajna z!og toga *to sud!ina pojedinih glasova zavisi od toga u koje se poloaju oni
javljaju. / lingvistici su poznate pojave da se glasovi !olje uvaju u sredini sloga, a da su podloniji gu!ljenju
na kraju sloga. #snovno pravilo kada elio odrediti granicu sloga jeste da granica u rijei stoji iza
saoglasnika, a ispred suglasnika :da"i"ja, Ha"ti"a<. Bez o!zira na prirodu suglasnika, ako je saoglasnik
pred ti skupo dug, svi ti suglasnici spadaju u drugi slog :pe"tka.gla"dna,e"dna<.
2%
">ranice sloga ogu se odre$ivati i na osnovu znaenja, pa granica koja je uslovljena znaenje, ne ora se
poklapati sa fonetsko granico. 5akva granica zove se znaenjska semantika! granica. 3aje*e se javlja u
sloeni rijeia :raz"ja"sni"ti, ist"je"ra"ti< ,ada u sedini rijei do$u vi*e od 2 suglasnika, tada se pridravao
fonetskog principa, osi ako znaenjski princip ne trai suprotno :os"stra"ni"ti, pin"gvin<
"OR#ONOLOGI$A
L 2io graatike koja prouava i glasovni sastav rijei i to *ta se de*aav sa glasovia u razliiti o!licia i u
tvor!i rijei, zove se morfonologija%
A&CEN'I (OSANS&OGA &N$I)EVNOG $E*I&A
L Isticanje jednog sloga u rijei jaino i visino naziva se ak+ent ili naglasak% 5o jae nagla*avanje ili
akcent ia svoja tri eleenta ) ,jaina
,-isina
,trajnost
" 3agla*eni slogovi ogu !iti %@2i :sunce, grana..< i !rat!i :krava, lav< !a* kao i *$*a2&a$*i< ,od *a2&a$*i0
slogova, prije svega, razlikujeo njihovu duinu i kratkou, odnosno kvantitet. #ni se jo* razlikuju po kvalitetu,
odnosno po toe da li se njihova inotacija die ili spu*ta.
"3a osnovu razlika u kvalitetu i kvantitetu, u !osanskoe jeziku iao etiri akcenta) !rat!#i&a?*i :vatra<
!rat!@?&a?*i :potok<
%@2#i&a?*i :ore<
%@2@?&a?*i :trava<
Krat!#i&a?*i a!1$*t izgovara se kratko, pri eu jaina i visina tona naglo i istovreeno padaju ) kI*a, !/!a,
l#pta.
D@2#i&a?*i a!1$*t izgovora se dugo, pri eu je ton u poetku visok, a zati se istovreeno sa jaino
izgovora upadljivo spu*ta ) sIn, r/dnik, l#gor, dr-g
Krat!@?&a?*i a!1$*t izgovara se kratko, pri eu visina tona raste, a jaina izgovora opada pri zavr*etku
izgovora nagla*enog sloga )lIvada, j/n-k, k#za, s-ekati, prFgledaj...
D@2@?&a?*i a!1$*t izgovara se dugo, pri eu visina tona stalno raste ) l/da, l#pov, r-vna, grFda...
L 3eakcentirani slogovi, kao *to so rekli ogu !iti dugi i kratki.,ratki se ogu javiti ispred i iza
akcentiranog sloga :gener-cija, sjFnka,< dok se dugi ogu javiti sao ispred akcenta :Ita, pI*e<.
L +kup svih oso!ina uzlaznog i silaznog tona akcenta, jaine izgovora, duine ili kratkoe, akcentiranih i
neakcentiranih slogova zove se ak+ent.a+ija !osanskoga knjievnog jezika.
L 1ravila akcentiranja rijei !osanskoga knjievnog jezika su)
a!je/noslo0ne nagla1ene rijei mogi imati samo silazni ak+ent, /.gi i kratki (lud, hud, glad, mlad)
2!-i1eslo0ne rijei mog. imati ilo koja o/ 3 ak+enta na pr-om slog. (ks- drama, ku voda, ds sua, du
seka)
+!na .n.tarnjim slogo-ima -i1eslo0ni4 rijei mo0e stajati samo .zlazni ak+ent (ku-planina,du-zaetak)
22
L 1o pravilu jedna rije ia jedan akcenat, ali u sloenicaa oe iati i dva :narodnooslo!odilaki,
radiostanica<. 5ako$er, od pravila da silazni akcenti stoje sao na prvo slogu, sloenica je izuzetak
:sivoplava<.
L 8ijei neslavenskog porijekla, naje*e tzv.evropizi, prilagodili su se akcenatsko sisteu !osanskoga
knjievnog jezika, tako da se oni izgovaraju sa kratkouzlazni akcento, a ne kratkosilazni kao u
razgovorno jeziku :inteligentan, generator<. 5ako$er, ovo pravilu se dodaju i nazivi drava :Jugoslavija,
-ustralija<.
L 8ijei orijentalnog porijekla, javljaju se sa oni akcentia i postakcentsi duinaa sa kojia se javljaju i
rijei slavenskog porijekla :ks" dezva, ku" agaluk, ds" a*-llah, du" ahedija<. 1ostoje rijei koje se
javljaju !ez akcenta, one se zovu klitike :nenagla*enice<.
L 8azlikuju se dvije vrste klitika) enklitike :zanagla*enice< i proklitike :prednagla*enice<.
Enklitike neaju svog akcenta, ve ine izgovornu intonacijsku cjelinu sa rijeia ispred se!e
:e, te, sa, si, je, so<.
5roklitike su rijei !ez akcenta koje se naslanjaju na rijei iza se!e i kao izgovorna cjelina
upotre!ljavaju se sa ti rijeia. 5o su prijedlozi, rjeice i veznici :ja i on<.
L -kcenti ogu !iti i nosioci razlike u znaenju :grad J gr-d, luk J l/k<. 3osioci razlike ogu !iti i jesta
akcenata u rijei :-lija"u*ko ie, -lija"ensko ie<. 3osioc razlike oe !iti i neakcentirani slog, u
zavisnosti da li su kratki ili dugi :gore J gore...<.
GLASOVNE 5RO"$ENE I GLASOVNI *A&ONI
" 1ostoje neke ope karakteristike glasovnih zakona, koje vae za !ilo koji glasovni zakon, to su sljedee
karakteristike)
4<G&a#"*i ?a!*i *$ "a3$ @"ij$! j$%*a! ?a )ita" /r#tr j$%*2a j$?i!a<
npr./ !osanskoe jeziku iao dijalekte u kojia se izgovara prutje, a ne prue, ali nea ni nea ni jednog
podruja na prostoru !osanskog jezika u koje nije dosljedno izvr*ena projena k u c ispred e :junae< ili
projena g u ispred e :Boe<.
6<G&a#"*i ?a!*i (2@ "a3iti /#$+* ?a !*ji3$"*i j$?i!, a /#$+* ?a %ija&$!t$<
prihvatljivo sao razljutiti, izlju!iti.
=<U 2&a#"*i( /r(j$*a(a *i#@ rij$t!i #&@)aj$"i %"#tr@!2 (ij$*ja*ja 2&a#"a
npr./ glagolu i*a*iti iao dvije projene, po zvunosti J z u s, te po jestu J * u .
A<G&a#"*$ /r(j$*$ #$ %$a"aj@ @ ra?*i( "r$($*i(a i $ta/a(a ra?"ja j$?ika
/ !osanskoe jeziku postoje projene koje su naslje$ene iz praslavenskog jezika npr.jotovanje ili
palatalizacija.
8<J$%a* 2&a#"*i ?a!* "a3i #a( ?a j$%a* /$ri% ra?"ja j$?i!a, a !a%a taj ?a!* /r$#ta*$ "a3iti * +i"a
*ar@$*<
5RO"$ENE SA"OGLASNI&A
5romjena o . e
L 1o*to glasovne projene i glasovni zakoni koji su se vr*ili u pro*losti ostavljaju svoje posljedice i u
dana*nje jeziku, takve posljedice se javljaju i u projeni saoglasnika o u e. / veini kategorija u kojia
2'
se nekada vr*io prelazak o u e iza palatalnih glasova, ouvali su se razultati tog prelaenja, ada oni nisu
sauvani dosljedno u svi kategorijaa, to je znak da je taj glasovni zakon ve odavno pretao vaiti.
L / instruentalu jednine ienica u*kog roda javlja se nastavak Jo ukoliko se osnova ne zavr*ava
nekada*nji palatalni suglasnicia :!rato, svato<, ali u ienica kod kojih se osnova zavr*ava na neki
prednjonepani glas, tada iao nastavak Je :kraje, zaje<.
L a. 1od uticaje raznih drugih projena, suprotnih po rezultatu asiilacije i ovdje se javljaju nepotre!ne
upotre!e vokala o i e, npr. :ueMuo<.
L +. ,od rijei gdje se u predhodno slogu nalazi vokal e, dolazi do pojave disiilacije, pa se u nastavku
ovih o!lika javlja vokal o, !ez o!zira da li je u osnovi ehki ili tvrdi suglasnik :kreo, sprejo<
L 1. / noinativu noine ienica u*kog roda javlja se sa infikso Jov :ro!ovi<, ali ko se osnova zavr*ava
neki od prednjonepanih suglasnika, onda iao infiks Jev :traevi<.
L %. Iza suglasnika koji nisu ehki, uvijek je nastavak Jo :selo<.
L $. 1risvojni pridjevi iaju nastavak Jov :+inanov<, ako i se osnova zavr*ava nepani ili zadnjonepani
suglasniko. -ko i se osnova zavr*ava prednjonepani suglasniko onda je nastavak Jev :Nor$ev<.
L B. / noinativu jednine zajenica i pridjev srednjeg roda iza tvrdih suglasnika ili u padeni o!licia tih
rijei javlja se saoglasnik o :ovo, ono<, a iza ehkih stoji vokal e :oje, tvoje<.
L / neki sluajevia, naporedu sa vokalo o upotre!ljavao se i vokal e. :nosoviMnosevi<
L / vokativu jednine ienica enskog roda javljaju se o!lici sa Jo ili sa Je, u zavisnosti od sonanta ili
suglasnika na kraju osnove J da li je on !io ehki ili tvrdi :eno J goro, ilice<
L Ia sluajeva u kojia se vokal "o javljao iza prednjonepanih pa ak i sada*njih ehkih suglasnika. /
instruentalu jednine enskog roda na Ja i zajenica enskog roda :du*o<.
L ,od sloenica javlja se upotre!a i "o i Je :prednjonepaniMprednjonepani<
5rije-oj -okala
1osljedice prija*njih projena vezanih za vokal, osjete se i u dana*nje vreenu, naroito u izvedeni
glagolia. 5ako npr. u rijeia plesti " plot, tei " tok javljaju se takve projene kod vokala. #ve dvije rijei
:plesti J plot, tei J tok< su e$uso!no srodne po satavu, odnosno eitologiji. #snova plet :plesti J pletoh< i
plot iaju iste glasove, ali razlika je u toe *to u prvoj rijei ize$u l i s nalazi se "e, a u drugoj Jo. 5akve
projene vokala, izvr*ene u korjenu srodnih rijei zovu se prije-oji -okala alterna+ija, apofonija!.
/ !osanskoe jeziku ogu se javiti prijevoji dvaju vokala i prijevoji sa tri vokala, te prijevoj oe !iti
kvalitativni i kvantitativni.
L &-antitati-ni je onaj kod kojeg iao projenu korijenskog saoglasnika :lei, lijegati<.
L &-alitati-ni je onaj gdje iao projenu vrste saoglasnika u korjenu rijei :provesti, provoditi<.
Nepostojano a
27
L 1orijeklo ove projene je tako$er vezano za pro*lost na*eg jezika. 3epostojano a javlja se u sljedei
prijeria)
a. u n.jd. i gen. n. ienica .r. :vra!acG vrapca J vrapci J vra!aca<.
+. u gen. n. ienica s.r. i .r. :sedlo J sedla J sedala, !edro J !edra J !edara<.
1. u no. jd. .r. neodre$enog pridjevskog vida :do!arG do!ri J do!ro<
%. u no. jd. nekih zajenica :sav J svi, nikakav J nikakvi<
$. u razliiti glagolski o!licia :rekao J rekla J rekle J rekli<.
B. u tvor!i glagola sloenih sa prefiksia :izagnitiG izgoniti<
2. u neki prijedlozia uz pojedine o!like :sa ,urOano, uza e, ka ki!li<
Asimila+ija samoglasnika
L ,ada se dva razliita glasa na$u jedan do drugog, onda oeo doi do jednaenjae$u njia, tj.da se
jedan od njih prilago$ava drugoe i da prelazi u taj glas. 5aj proce se naziva asimila+ija ili izje/naa-anje.
#na oe !iti djeliina i potpuna, to zavisi od toga da li se glas prea drugo glasu izjednaava sao u
nekoj oso!ini ili potpuno.
npr. koga J kojeg. 3ajprije dolazi do gu!ljenja sonanta J, pa se do!io o!lik koega. 5ada su se
jedan do drugog na*la dva razliita vokala Jo i Je. Izgovor vokala Je prilagodio se izgovoru Jo,
ie je do!ijen o!lik kooga. 3akon toga dolazi do saianja dva vokala :o i o< u jedno o, ali
o!avezno u dugo Jo. 5ako se na kraju do!ije o!lik koga.
L -siilacija saoglasnika oe !iti progresi-na i represi-na% ,ada se drugi glas prilago$ava prvoe J
zove se progresivna asiilacija :tvojega J tvog<. ,ada se prvi glas prilago$ava drugoe, to je regresivna
asiilacija :zajec J zec<.
6isimila+ija samoglasnika
2isiilacija je glasovna projena koja nastaje u tenji da se iz!jegne nagoilavanje vi*e istih saoglasnika
kada se oni na$u u neposrednoj !lizini.
5akvu pojavu nalazio i inst.jd.ienica .r., gdje e se javiti dva nastavka Jo i Je iza prednjonepanih
suglasnika,gdje se inae oekuje nastavak Je :sjaje, noe, kreo, sprejo<. / prijeru Je ostao je
historijski naslije$en nastavak, ispred prednjonepanih suglasnika ili sonanta j, a u prijeru Jo do*lo je do
disiilacije :kreo J kree<.
Sa0imanje samoglasnika
,ada se dva suglasnika na$u jedan do drugog, dolszi do glasovne projene sa0imanja. 5o je proces njihovog
spajanja u jedan vokal, koji u to sluaju postaje dug.
npr. / sluaju asiilacije iao i saianje :kojega J koega Jkooga Jkoga<. -li saianje se na vr*i sao
kod asiilacije, ve i u drugi sluajevia kada se dva ista suglasnika na$u jedan do drugog :sokol J sokoo J
soko<
5okretni samoglasni+i
/ knjievno jeziku na kraju rijei ogu se javiti saoglasnici koji ne ijenjaju niti znaenje niti graatiku
kategoriju te rijei, a u drugi sluajevia te iste rijei javljaju se !ez tog saoglasnika. 5akvi saoglasnici
zovu se pokretni samoglasni+i, zato *to se nekada javljaju, a nekada ne. / na*e jeziku takvi saoglasnici su
a, e i u.
1okretno a o!avezno se javlja na kraju rijei i nea veze sa nekada*nji poluglaso. 1okretni saoglasnici se
javljaju u sljedei kategorijaa)
a. zavisni padei u pridjevskoj projeni : ladog J ladogaG lado J ladouG ladi J
ladia<
2&
+. zavisni padei u zajenikoj projeni : tvog J tvogaG tvo J tvou J tvoeG tvoe J
tvojia<
1. prilozi :kad J kadaG sad J sada<
1okretni vokali upotre!ljavaju se slo!odno, pa o!lici i sa njia i !ez njih pripadaju knjievno jeziku.
5RO"$ENA S7GLASNI&A I GLASNI&A!
$e/naenje s.glasnika
L / dodiru jedan sa drugi, suglasnici se e$uso!no prilago$avaju, pri eu dolazi do prelaska jednog
suglasnika u drugi. 5aj proces se naziva je/naenje s.glasnika% 1ostoje dvije vrste jednaenja suglasnika,
po mjest. i nain. t-or2e, te po z-.nosti.
L
$e/naenje s.glasnika po z-.nosti
1oznato je da suglasnici e$u so!o ine parove zvunih i !ezvunih suglasnika. 5o su suglasnici koji se u
govorno aparatu izgovaraju na isto jestu i na isti nain, ali se razlikuju po zvunosti.
-ko je prvi zvuan, a drugi !ezvuan, tada prvi suglasnik prelazi u svoj !ezvuni par i tako do!ijao o!a
!ezvuna suglasnika :ru!acG ru!ca J rupca<.
-ko je prvi !ezvuan, a drugi zvuni, tada se !ezvuni prilago$ava zvuno :evapdinica J eva!dinica<.
Bezvuni suglasnici h J f Jc ostaju neizjenjeni jer neaju svog zvunog para : .rh!osna, .eha!ija<
,od jednaenja po zvunosti javljaju se sljedea odstupanja)
a. ako se zvuni suglasnik d na$e ispred !ezvunih s i *, on se ne ijenja u svoj !ezvuni parnjak
:t< npr. :gradski, od*etati<.
+. u sloenicaa :podtekst, predturski<
1. u rijeia stranog porijekla i orijentalizia :gangster, Fdhe<
%. kada se suglasnik $ na$e ispred nastavka Jstvo, ne prelazi u svoj !ezvuni parnjak :vo$stvo,
a ne vo$stvo<
$e/naenje s.glasnika po mjest. i nain. t-or2e
#vo jednaenje ogranieno je na) a. strujne zu!ne glasnike s i z
+. na strujni zadnjonepani suglasnik h
1. na sonant n
,ada se s i z na$u ispred d, $, , , lj, nj, * i tada se oni ijenaju u * i :lise J li*eG
groz$e " gro$e<
-ko se na$u dva suglasnika nejednaka po zvunosti, onda prvo dolazi do jednaenja po zvunosti, pa tek onda
*o jestu i nainu tvor!e :izupati " isupati J i*upati<
1ostoje dva odstupanja i to)
a. kadas se s i z na$e ispred lj i nj :razljutiti, a ne raljutitiG sljepilo, a ne *ljepilo<
+. suglasnik h prelazi u suglasnik * ispred i :Bi*anin, a ne Bihaanin<
5alataliza+ija
0adnjonepani suglasnici k, g i h ispred saoglasnika prednjeg reda e i i ijenjaju se u suglasnike , , *. #va
pojava zove se palataliza+ija ili pr-a palataliza+ija%
.r*i se u sljedei prijeria)
a. u vok. jd. ienica .r. :junae J junak Je<
2C
+. u prezentu glagola ija se infinitivna osnova zavr*ava na k, g ili h, kada se oni na$u ispred saoglasnika
e ) pee :peku<, tee :teku<.
1. u o!licia n. ienica oko i uho : oi J oiju, uho J u*iju<
%. u aoristu nekih glagola :rekoh J ree<
$. u tvor!i nekih ienica :oak J oe J oina<
B. u tvor!i nekih glagola :uka J uiti, sluga J sluiti<
+ve ove projene vr*ene su u davnoj pro*losti !osanskoga jezika. / kasnije razvitku, kada su se k, g i h na*li
do e i i, glasovni zakoni vi*e nije vaio. 5ako da u na*e jeziku iao ) ruke, uke, noge, junakinja, *to znai
da vi*e nije !ilo uvjeta za palatalizaciju.
/ dana*nje jeziku, javljaju se razliita odstupanja)
a. u o!licia pridjeva, zajenica i !rojeva : jaki J jaki J jakia<
+. u o!licia ienica ispred nastavka Je :junake, vojnike<
Si2ilariza+ija /r.ga palataliza+ija!
/ sluaju druge palatalizacije, k,g i h se ijenjaju u c, z i s. .r*i se u sljedei o!licia)
a. u n. n. ienica .r. :junak J junaci, !eg J !egovi<
+. u dat. i vok. jd. ienica .r. :ruka J ruci, ajka J ajci<
1. u dat., inst. i vok. n. ienica .r. :junacia, !ezia, ro$acia<
%. u ipertivu glagola :peci J pei J pekoh J peku<
$. u tvorenju iperfektnih glagola od perfektivnih : niknuti J nicati<
/ na*e jeziku, postoje i odstupanja od si!ilarizacije)
a. kada se k, g i h nalaze u sastavu linih iena : +elka J +elki<
+. kada se na$u grupaa zg, ck, sh, k, i k :kocka " kocki, azga " azgi<
1. kada s k nalazi u grupi tk : tetka J tetki<
%. kada se u rijeia sa anje slogova, k, g i h nalaze sai :seka J seki<
$. u ienicaa koje oznaavaju pripadnost : +arajevo J +arajki<
B. u ienicaa koje oznaavaju oso!u ili ivotinju po nekoj oso!ini : plavka J plavki<
.eliki !roj odstupanja oe se o!jasniti injenico da se k, g i h danas s lahkoo izgovaraju ispred
saoglasnika prednjeg reda.
$oto-anje
L ,ada se u pro*losti sonant i nalazio neposredno iza nepanog suglasnika, on je djelovao na taj suglasnik i u
spoju na njia davao neki drugi glas. 5akva glasovna projena naziva se joto-anje%
Q
" +onant j u dodiru je sa suglasnicia d, t, s, z i sonantia l i n, davao neke nove suglasnike $, , , lj, nj. 5akva
glasovna projena ogleda se)
a. / koparativu pridjeva :lad P ji J la$i<
+. / o!licia prezenta : glod P je J glo$e<
1. ,od svih glagola koji u prezentskoj osnovi iaju saoglasnik a, a u infinitivnoj osnovi i ili e : rod P jen
J ro$en, grad Pjah J gra$ah<
%. / o!liku instruentala jd. ienica .r. sa nastavko Jju : glad P ju Jgla$u<
L #va vrsta jotovanja zove se staro jotovanje i njeu su jo* !ili podloni i strujni suglasnik c kao i velarni
suglasnici k, g i h. = ispred J davao je 6 :klie<, kao i velarni suglasnici koji su davali , i * :jaki J jai<.
2(
L Fpentetska vrsta jotovanja :uetanje slova 9< javlja se u)
a. o!liku koparativa pridjeva :gru! J gru!lji<
+. o!liku prezenta :kapati J kaplje<
1. u o!licia uestalih glagola : zakupljivati<
%. u o!liku iperfekta :loiti" loljah<
L 1ostoji jo* jedna vrsta jotovanja, koje je po svo postanku najladja. 5o je jotovanje sonanta 9 i 3 koji su
se na*li ispred j u kratko slogu i pre*li u prednjonepani suglasnik lj ili nj :ljeto J ljepota J ljevoruk<.
5relazak L . O -okaliza+ija!
,raje %7.st., u novo*tokavski govoria, sonant 9 koji se na*ao na kraju rijei, prelazio !i u vokal o.
8ezultati ove projene se ogledju)
a. / o!liku jd. .r. glagolskog pridjeva radnog :ogao, stigao<
+. / ienicaa od gl.pr.radnog s nastavko Jna, "nica :itaona<
1. sufiks Jac gl. pr. radni :islilac J isliocu J islioca<
%. sufiks J!a :seliti J seo!a, dijeliti J dio!a<
#dstupanja od projene de*avaju se u ovi situacijaa)
a. kod ienica izvedenih nastavko Jac, gdje iao drugi vokal u slogu ispred nastavka 9 :alac J
alca<
+. kod rijei slavenskog porijekla :val, !ijel<
1. kod rijei neslavenskog porijekla :general, ar*al<
%. geografski nazivi i iena :Brisel<
" Isti je sluaj sa nogo !o*njakih iena orijentalnog porijekla :,eal, Aail<.
6isimila+ija i g.2ljenje s.glasnika
L 2isiilacija suglasnika je glasovna projena koja proizilazi iz tenje da se iz!jegne nagoilavanje istih ili
slinih suglasnika u suglasniki grupaa.
L -ko u projeni rijei, t do$e u dodir s c i , tada e se taj suglasnik t izgu!iti kao suvi*ni dodatni eleent
:otats J otca J oca<. 1ostoji i upro*avanje suglasnikih parova tenjo da se olak*a izgovor. 3pr. :radosna
J radosno<.
L >u!ljenje suglasnika zasnovano na disiilaciji dovodi do upro*avanja suglasnikih skupova. 3pr. jedan
udvojeni suglasnik, ili dva od kojih je prvi nastao jednaenje, pa je ostao isti kao drugi suglasnik,
upro*avaju se :!ezzakonje J !ezakonje<.
L #dstupanja od ovakve projene javljaju se)
a. u superlativu pridjeva iji koparativ poinje sa j koji se spaja sa rijeco naj :najjai<
+. u sloenicaa da !i se ouvalo znaenje sastavnih rijei :poddijalekt<
*amjena jata . 2osanskome knji0e-nom jezik.
2E
L / !osanskoe knjievno jeziku postoji sao ijekavska zajena jata. rijei nastale od iste osnove ili
pojedini o!lici iste rijei na isto jestu ogu iati razliite glasove ili glasovne grupe, refleks ije, je, e, i.
3pr. :cijel J cjelina J cio<.
L +ve takve projene javljaju se na ono jestu u rijei na koje je nekada stajao glas jat. 0ajena jata u
!osanskoe jeziku i nije !a* tako jednostavna, te se tre!aju nauiti neka osnovna pravila)
a. ujesto jata u dugi slogovia u knjievno jeziku je zajena sa ije, odnosno dvosloni govor :!ijel,
lijep<
+. ujesto jata u kratki slogovia u knjievno jeziku je zajena sa je :vje*t,svjestan,jesec<
1. ova dva pravila vae i u izvedenicaa sa neproijenjeno duino sloga
6.ljenje kratkoga je
/koliko se kratko je u osnovi, odnosno u osnovno o!liku rijei dulji, tada u vee !roju sluajeva ostaje
sao dugo j$, a u anje sluajeva ono je zaijenjeno dvosloni ij$.
2ugo je se javlja)
a. u gen. n. :vjera, najera, djela<
+. ispred grupe od dva suglasnika od kojih je na prvo jestu l, lj, , n, nj, r, v,
:djelo J djelce, odjeljak J odjeljka<
1. u hipokoristicia i izvedenicaa od njih : djevin J djevac<
%. u sloenicaa tipa :toplojer, uglojer<
$. u ienicaa izvedeni sa Jje :praznovjerje, !ezvjerje<
/ drugi sluajevia ujesto dugoga je iao ije, dakle kratko j$ se dulji u ij$)
a. u nesvr*eni glagolia koji se tvore od svr*enih glagola sufikso va:ti< J dogorjeti J dogorijevati J
dogorijevanje
+. prea osnovno e i u u glagolia lei, letjeti, liti i u sloenicaa sa zreti : dozreti J dozrijevati, lei J
lijegati<
1.glagol sjei i njegove sloenice u jedni o!licia iaju je, a u drugi ije :sjei J sijee<
&ra8enje /.goga ije
L ,ada se dugi slog ije skrauje, tada se na njegovo jestu javlja kratko je)
4< U #"i( #&2"i(a !ji #@ i#/r$% a!1$*ta, j$r #$ @ +#a*#!($ !*ji3$"*( j$?i!@ i#/r$% a!1$*ta *$
(3$ ja"&jati %@2i #&2, i t @ #&@)aj$"i(aC
a. u izvedenicaa iji je akcent na sufiksu Jance, "ence, "ina :!ijel, !jelance, slijep, sljepoa<
+. u ienicaa sa sufikso Ja, "ar, "a* :cvjear, ljekar<
1. u svi ienicaa enskog roda izvedeni od ienica u*kog roda pod !<) :cvjearica, ljekarica,
svjearica<
%. u dijelu sloenice ispred akcenta :!jelokosni, Bjelopoljac, !jelou*ka, cjeloveernji<
$. u svi nesvr*eni glagolia na Java:ti<, "iva:ti<, izvedeni od svr*enih koji iaju ije ) :o!avijestiti J
o!avje*tavati, ocijeniti J ocjenjivati, po!ijediti J po!je$ivati<
6< Na (j$#t@ @ rij$)i 2%j$ j$ #&2 i*a)$ !rata!
a. u ienicaa srednjeg roda sa pro*ireno osnovo : dijete J djeteta<
+< u koparativu i superlativu svih pridjeva : !ijel J !jelji J naj!jelji<
2o skraivanja ije u je ne dolazi)
a. u z!irni ienicaa izvedeni od ienica sufikso je : cvijet J cvijee<
+.od ienica izvedeni od ienica sufiksia Jak, "ce, "ka :sijeh J sje*ka<
1. u apstraktni ienicaa izvedeni od pridjeva sufikso Jost :lijen J lijenost<
2B
%.u glagolia izvedeni od ienica i pridjeva sufikso :lijek J lijeiti, grijeh J grije*iti<
*amjena jata . s.glasnikoj gr.pi sa sonantom r
L ,ada se kratko je na$e iza suglasnikih grupa sa dva ili tri suglasnika u kojia je na kaju sonant r, tada
kratko je u jedni o!licia rijei ostaje, a u drugi se sonant j gu!i, a ostaje sao vokal e.
L 0ajenu sa je iao uvijek ako suglasnik koji je ispred sonanta r pripada prefiksu :odrije*it J odrje*enje<
L / kratki slogovia iao zajenu sa e ujesto je iza suglasnike grupe na ije kraju je sonant r
: !rijeg J !rjegovi J !regovi<
L 1ostoje i dvojni o!lici, s je i e, od ienica grijeh :grjehota, grije*ka<
'0