ALEGORIJA I ARKADIJA

ANTIKI MOTIVI U UMJETNOSTI HRVATSKE MODERNE

Izloba
ALEGORIJA I ARKADIJA
Antiki motivi u umjetnosti
hrvatske moderne
Galerija Klovievi dvori
Jezuitski trg 4, Zagreb
26. rujna 8. prosinca 2013.
Autorice izlobe
Petra Vugrinec
Irena Kraevac
Darija Alujevi
Struni suradnici
Ivan Radman
Daniel Rafaeli
Kustosica izlobe
Petra Vugrinec
Likovni postav
Nika Pavlinek
Fotografje
Damil Kalogjera
Goran Vrani
Prijevod na engleski
Nikolina Jovanovi
Marketing
Antonio Picukari
Tehnika realizacija
Dragutin Matas
Tomislav Antoli
Damir Babi
Davor Markoti
Vinko Soldan
Tomo etek
Prijevoz izlobe
Galerija Klovievi dvori
Kunsttrans
Osiguranje izlobe
Croatia osiguranje d.d.
Restauratorski radovi
Hrvoje Kern,
Modrena galerija, Zagreb
ALEGORIJA I ARKADIJA
ANTIKI MOTIVI U UMJETNOSTI HRVATSKE MODERNE
26. rujna 8. prosinca 2013.
SADRAJ
9 Irena Kraevac
Antiki anr u umjetnosti
19. stoljea
17 Petra Vugrinec
Antiki motivi u slikarstvu
hrvatske moderne

37 Darija Alujevi
Antiki motivi i odjeci antike
u kiparstvu hrvatske moderne
51 Daniel Rafaeli
Antiki flm de sicle
57 Reprodukcije djela 149 Kataloki popis djela
8 9
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Zanimanje za kulturu klasine antike civilizacije pojaano je u razdoblju
prosvjetiteljstva, kada u Grku i na jug Italije odlaze mnogi istraivai, anti-
kvari, arheolozi i povjesniari koji razotkrivaju i na izvoru studiraju spome-
nike i arheoloka nalazita. Doba je to i kada Johann Joachim Winckelmann
pie prvu Povijest umjetnosti staroga svijeta (Geschichte der Kunst des Altertums,
1764.) i kada zapoinju iskapanja Pompeja i Herkulanuma, koja se nastavljaju
tijekom 19. stoljea. Godine 1873. pronaeno je Prijamovo blago, a deset-
ljee prije toga Nika sa Samotrake i August Primaporta. Antiki lokaliteti
i poznavanje antike kulture postaje nezaobilazno ne samo za umjetni-
ke, arheologe i povjesniare umjetnosti nego i za svakog obrazovanoga
graanina 19. stoljea, kada se i stvara ideal prosvijeene intelektualne i
kulturne Europe bez nacionalnih granica, odnosno romantiarska vizija
Europe sjedinjene na harmoniji i konfesionalnoj uniji bez antagonizama
i konfikata, utemeljenoj na zasadama klasine antike grke i rimske
civilizacije. Humanistiki obrazovni i odgojni ideal utemeljen na oivlja-
vanju duha antike i humanizma kao tipino europskog naslijea temelj
je prosvjete i kulture 19. stoljea. Antika se u humanistikoj naobrazbi
gimnazija i sveuilita doivljava kao umjetniki i etiki vrhunac u povi-
jesti ovjeanstva te se pedagoki program oslanja na primjere antikih
povijesnih i mitolokih junaka. Uenje klasinih jezika, grkog i latinskog,
temelj je obrazovanja, a antiki povijesni i literarni izvori prevode se na
europske jezike i studiraju u originalu.
ANTIKI ANR U UMJETNOSTI 19. STOlJEA
Irena Kraevac
Uiti antiku isto je to i nai tajnu plastine ljepote.
Proniknuti u harmoniju i proporcije ljudskog tijela,
kao i u prosti velianstven zakon linije:
to znai shvatiti staru grku umjetnost
a i svu umjetnost.
Vlaho Bukovac, Moj ivot, Zagreb, 1918.
1
Afrodita Milska,
sadreni odljev iz 19. st
kat. br. 121
10 11
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Akademsko slikarstvo i kiparstvo temeljilo se od svojih poetaka u Vasari-
jevoj frentinskoj Akademiji na dobrom poznavanju formalnih zakonitosti
proporcija i kompozicija te ikonografskih tema i motiva antike umjetno-
sti. Osnova akademskog studija bilo je svladavanje korektnog crtea, tzv.
accademia, preko suodnosa svjetla i sjene na volumenima, a najee se
izvodio u tehnikama ugljena i krede izrazitih modelacijskih mogunosti
u postizanju mekih tonova. Studije i crtei prema antikim modelima bili
su obavezan dio umjetnikog kolovanja, a konani rezultat bilo je aka-
demsko djelo, slikarski ili kiparski rad koji je morao zadovoljiti zakonitosti
propisane tradicionalnom akademskom izobrazbom svladavanjem strogih
pravila perspektive i anatomije na temelju kopiranja antike skulpture
koja se smatrala presudnom za dobar osjeaj forme. Crtanje, slikanje i
modeliranje draperija prema Fidijinim reljefma smatralo se izazovom
slikarskog i kiparskog umijea.
Slikare, kipare i arhitekte koji se formiraju na europskim likovnim
akademijama u razdoblju 19. stoljea posvuda je pratilo antiko okrue-
nje. Hodnici i dvorane akademija vrvjeli su odljevima antikih skulptura
i fragmentima arhitekture, a svako je temeljno naukovanje zapoinjalo
crtanjem prema antikim sadrenim modelima u tzv. Antikenklasse, na kojoj
se savladavao pedantan akademski crte, narativna ilustrativnost, tehni-
ka vjetina i precizno slikanje detalja. Na umjetnikim akademijama di-
ljem Europe uglavnom se risalo prema zadanim istovjetnim predlocima,
Apolonu Belvederskom, Herkulu Farnese, Afroditi Milskoj (sl. 1), Veneri Medici,
Niki sa Samotrake, Diskobolu i Laokoontu, fragmentima partenonskog friza,
dakle, primjerima nekih od najpoznatijih djela antikoga kiparstva ije
odljeve je morala imati svaka vanija zbirka.
Ideja o formiranju zbirki odljeva antike skulpture potjee iz druge
polovice 17. stoljea, kada su uglavnom sluili kao predloci za crtanje na
likovnim akademijama. Tijekom 19. stoljea odljevi su svoje mjesto osim
na umjetnikim akademijama nalazili i u gimnazijama te na fakultetima
kao svojevrstan memento klasine humanistike naobrazbe. Upravo su
zbirke odljeva antike skulpture bile okosnice brojnih kasnijih muzeja,
a sadreni kipovi nisu se doivljavali kao jefin nadomjestak originalnih
djela, nego su svojom besprijekornom zagasitom bjelinom utjelovili istu
plastinu formu prema estetskom mjerilu plemenite jednostavnosti i
smirene uzvienosti to ga je Winckelmann utemeljio prije nego to se
povela rasprava o polikromiji antike skulpture.
Umijee akademskog slikanja i poznavanje artefakata antike umjet-
nosti i kulture poticali su nove koncepte likovnosti. Uivljenost u svijet
antikih junaka, sveprisutnost kopija antikih djela i brojnost originala
koji su nakon iskopavanja punili europske muzejske zbirke u 19. stoljeu
pridonijelo je kreiranju specifnog anra akademskog slikarstva. Mo-
tivi i detalji na slikama uprizoruju najee dekadentni luksuz antike
svakodnevice u kojoj su ljepolike ene prikazane u luksuznom interijeru
s mramornim stupovima, kamenim klupama ili na osunanoj terasi s
pogledom na mediteranski krajolik (tzv. belvedere). Pritom se velika pa-
nja pridavala detaljima koji prikazuju materijalnu kulturu antike, npr.
minuciozno naslikanom mozaiku poda, kipovima i fragmentima arhitek-
ture, uljanicama i arama, keramici i staklu, enskim frizurama, odjei
i potreptinama, lepezama, ogledalima koji fasciniraju autentinou i
materijalnou prikazanoga. Atletski homerski mitski junaci poznati iz
historijskog slikarstva zamijenjeni su hedonistikim i eklektinim svije-
tom bliim dekadentnoj rimskoj kulturi. Taj antiki anr javlja se i traje
usporedno s vrhuncem i procesom rasapa akademskog principa slikarstva.
Na parikom Salonu 1863. godine Cabanelova Venera izloena je nasuprot
Manetovu Doruku na travi. likovna kritika i graanski ukus od potonjeg
su djela stvorili ikonu na kojoj se temeljilo poznavanje i interpretacija
modernog slikarstva, a na Cabanelovu Veneru gledalo se sa zadrkom.
Izlobe odrane posljednjih desetljea pokrenule su nove analize
i interpretacije salonskoga akademskog slikarstva, koje se kao kljuna
tema nametnulo nakon otvorenja parikog Muzeja dOrsay 1986. godine
u ijem su izlobenom prostoru usporedno postavljena djela francuskih
realista i impresionista s akademskim salonskim slikarima. Prethodila
mu je izloba Williama Bouguereaua u Petit Palaisu 1984., a slijedio je val
otkrivanja zaboravljenih i zanemarih slikarskih opusa velikih majstora
19. stoljea: retrospektivne izlobe lawrencea Alma-Tademe u Muzeju
Van Gogh u Amsterdamu 1996., Carla Theodora Pilotyja u mnchenskoj
Novoj Pinakoteci 2003., Frederica leightona u Vili Stuck 2009. i Jean-
luisa Grmea u Muzeju dOrsay 2010. Iste su godine predstavljena maj-
storska djela viktorijanskog slikarstva u bekom Belvedereu, a slijedila
je velika izloba Hansa Makarta 2011. godine, istodobno kada je odrana
prva izloba Alexandrea Cabanela u klnskom Muzeju Wallraf-Richartz.
Ono to su u 20. stoljeu Picasso i Warhol, to su u prethodnom sto-
ljeu bili Cabanel i Grme, Alma-Tadema i leighton, Piloty i Makart,
vani umjetnici svoje epohe koje je europska modernistika valorizacija
ispustila iz fokusa, to je jedan od razloga da se mnoga djela danas nalaze
u amerikim zbirkama.
Kao primjere antikog anra u slikarstvu 19. stoljea izdvajamo ne-
koliko karakteristinih djela sadraji kojih su reinterpretacija antikih
knjievnih djela i mitova, idilini prizor transponiran u pseudoantiki
ambijent te antiki motiv u slubi alegorijskog i simbolistikog slikarstva
na kraju stoljea.
Fedra (sl. 2) Alexandrea Cabanela (1823. 1889.) prvi je put izloena
na parikom Salonu 1880. godine. Prikazuje traginu Euripidovu juna-
kinju, koju je u francuskoj knjievnosti obradio Racine, u trenutku kada
zdvojna i zatvorena u svojoj palai sama sebe osuuje na smrt glau zbog
neuzvraene ljubavi posinka Hipolita, kojeg je otac Tezej nakon njezinih
kleveta osudio na okrutnu smrt. Teatralna inscenacija u bogatom interi-
jeru prikazuje shrvanu leeu fguru ene nalakenu na desnu ruku, dok
je lijeva nehajno sputena uz krevet. Njezino tijelo besprijekorna inkar-
nata boje slonovae tek je ispod struka nemarno prekriveno prozranom
bijelom tkaninom. Zaspala sluavka u podnoju njezina leaja prikazana
je frontalno u polusjedeem poloaju, dok joj se druga obraa moleivim
pogledom i prekrienih ruku. Njihova je put tamnija, to je tipina hi-
jerarhijska razlikovna karakteristika. Tamna pozadina u kojoj se naziru
elementi luksuznog interijera jo jae naglaava konturu glavnog lika
koja se horizontalno protee sredinom slikarskog platna. Visoka preci-
znost slikarskog postupka, egzaktnost prikazivanja kostima, arhitekture
i detalja, rafnirani kolorizam, inscenacija trenutka koji prenosi literarni
predloak ostavljaju snaan dojam.
itanje Homera (sl. 3), 1885., lawrencea Alma-Tademe (1836. 1912.)
uprizoruje scenu u kojoj etiri sluatelja prate recitaciju mladog mukar-
ca ne referirajui se izravno ni na jedan Homerov ep. Scena vie podsjea
na svakodnevni ivot transponiran u razdoblje antike (likovi su Alma-
Tademini suvremenici!), a naslikani predmeti vjerna su rekonstrukcija
prema arheolokim nalazima. likovi su prikazani pojedinano ili u paru
3
Lawrence Alma-Tadema,
itanje Homera, 1885.,
Philadelphia Museum of Art,
George W. Elkins Collection
2
Alexandre Cabanel,
Fedra, 1880.,
Muse Fabre, Montpellier
12 13
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
5
Gustav Klimt,
Alegorija skulpture, 1899.,
Austrijski muzej primijenjene
umjetnosti, Knjinica i
grafka zbirka, Be
4
Max Klinger,
Parisov sud, 1885.-87.,
Belvedere, Be
u arhitekturi s pogledom na mediteranski pejza. Hladan mramor u kon-
trastu je s toplim sunanim danom, a karakteristini su izrazito svijetli
tonovi nijansa sive, bijele, ukaste, okera i zelenkaste. Premda odie re-
duciranou i jednostavnou, slika vrvi bogatstvom detalja koji asociraju
na dekadentni luksuz: mramorna klupa na terasi, tekstil i krzno, brojni
predmeti poznati iz arheolokih nalaza, glazbeni instrumenti i odjea.
Fascinantna je materijalnost prikazanog koja poprima gotovo haptiku
kvalitetu, kao to je mekoa krzna u kontrastu prema tvrdom kamenu.
Statinu kompoziciju naglaava mirnoa likova i ekspresije njihova lica
koji uprizoruju hedonistiki svijet lagodnog ivota. Ovaj klasicizirajui
anr osloboen je predloaka antike literature, mitologije ili povijesti
i svojevrsno je transponiranje sadanjosti u pomno dekoriranu antiku
kulisu. Alma-Tadema primjenjuje odreene inovacije kao npr. bijelo grun-
dirano platno koje pridonosi svijetloj paleti i lazurnu tehniku nanoenja
boje koja daje atmosfersku lakou. Glavni su motiv njegovih slika ene
produhovljene ljepote, a nezaobilazni detalj je cvijee koje pronosi odre-
enu simboliku.
Otklon od uvrijeene akademske estetike prema simbolistikom go-
voru boja, odricanje iluzije prostora u korist naglaene plonosti karak-
teristike su slikarstva Maxa Klingera (1857. 1920.), ije se zanimanje
za klasinu antiku pojaalo boravcima u Rimu. Njegov Parisov sud (sl. 4),
1885.-1887., uvlai gledatelja u jedan minuli svijet i navodi na vie inter-
pretativnih razina. Mit transponiran u alegorijski ili historijski prikaz s
jasnom moralizatorskom porukom prema kraju stoljea poprima nagla-
eno enigmatsko, skriveno literarno-flozofsko simbolino znaenje.
Karakteristian primjer preuzimanja antikog repertoara u alegorij-
skom smislu predstavlja Alegorija skulpture (sl. 5) iz 1899. Gustava Klimta
(1862. 1918.) iz mape grafkih predloaka Allegorien und Embleme. Ale-
gorije i personifkacije omiljena su tema u razdoblju historicizma, kada
se za sva podruja ljudske djelatnosti i pojavnosti pronalaze prikladni
slikovni motivi. Vitka stilizirana fgura mlade ene otjelovljuje alegoriju
suvremene skulpture. U njezinoj je pozadini slobodno kolairana zbirka
citata antike skulpture koji se uzdiu reljefno na praznom zidu, meu
kojima prepoznajemo bronanog mladia koji izvlai trn, mramornu
boicu Atenu, glavu Here i reljef antikog friza u gornjoj zoni te kipi
krilate Viktorije (Nike) s lovorovim vijencem. Ta suptilna i rafnirana igra
s prolou i sadanjou te mrtvih materijala mramora i bronce karak-
teristinih za kiparstvo i njenog akta koji se doima kao Pigmalionova
oivljena skulptura uprizoruje novi tip alegorijskog prikaza u kojem je
izraeniji naglasak na njezinoj simbolinoj komponenti i visokoj esteti-
ziranosti nego na narativnosti.
Ekaterini Kepetzis novijim je tumaenjima ublaila uvrijeenu kon-
frontaciju akademskog slikarstva i avangardnih pojava navodei da je
rije o dva fenomena koji se javljaju istodobno u drugoj polovici 19. sto-
ljea, a Elizabeth Prettejohn zalae se za novo vrednovanje esteticistikog
slikarstva kao jednog od putokaza modernog slikarstva i nastupa protiv
hegemonije impresionizma u dosadanjoj povijesti umjetnosti. leighton,
Moore i Alma-Tadema u okviru engleskog, Cabanel i Grme u francu-
skom te Makart i Klimt u austrijskom slikarstvu, da izdvojimo nekoliko
karakteristinih primjera, doivljavaju ljepotu kroz formalnu perfekciju, a
jedinstvo forme i sadraja pronalaze u idealnom izrazu ljepote utjelovlje-
ne u poznavanju zakonitosti antike skulpture koju prenose na dvodimen-
zionalnu plohu. Pod utjecajem engleskog viktorijanskog slikarstva koje se
na kontinentu proirilo zahvaljujui izlobama parikog Salona, proirio
se neoklasicistiki stil koji postaje izazov i za umjetnike srednje Europe.
Recepcija engleskog slikarstva na kontinentu ubrzo je prihvaena prije
svega u Francuskoj, Belgiji i zemljama njemakoga govornog podruja,
a otmjen duh i rafnman njegovali su i umjetnici fn de siclea Fernand
Khnopf, Franz von Stuck i Gustav Klimt.
U mnogim fasetama historijskog slikarstva 19. stoljea razotkrivamo
jedan njegov segment koji se odnosi na antiki anr, koji su hrvatski sli-
kari upoznali preko parikog Salona, internacionalnih i svjetskih izloaba
i akademskog slikarstva svojstvenog bekoj i mnchenskoj akademiji u
razdoblju kasnog 19. stoljea.
Osim toga, valja podsjetiti da je u hrvatskom obrazovnom sustavu
u skladu s europskim programima na gimnazijama i sveuilitu snano
ugraena tradicija klasine antike kulture i jezika, koja svoj zamah do-
biva u eri Ise Krnjavoga izgradnjom i opremanjem Odjela za bogotov-
lje i nastavu i njegovom Pompejanskom dvoranom, kolskim forumom
s predvienim muzejom odljeva antike skulpture te poticajem da se
objavljuju prijevodi djela antikih pisaca u izdanju Matice hrvatske.
Koliko je antika predstavljala snaan identifkacijski model u hrvat-
skoj umjetnosti kraja 19. stoljea, svjedoi i pozivnica za sudjelovanje na
Milenijskoj izlobi u Budimpeti 1896., na kojoj iko prikazuje fragment
hrama s dva enska lika i brojnim reminiscencijama na antiku umjet-
nost. Vlaho Bukovac, Cabanelov uenik, pariki salonski slikar i portretist
engleske aristokracije, u svojim brojnim djelima slijedi antiki anr, a uz
ve poznata djela na ovoj izlobi izdvajamo slike koje u Zagrebu dosad
nisu viene: Atenjanka kod toalete iz Beograda te Andromeda iz Narodne
galerije u ljubljani. Mato Celestin Medovi autor je vjerojatno najpo-
znatije mitoloko-povijesne slike u hrvatskom slikarstvu Bakanala uz
koji su ovom prigodom izloene mnoge skice i studije koje su prethodile
slikanju sloene i zahtjevne kompozicije. Robert Auer jedan je od tipinih
predstavnika anra po svojim idilino-arkadijskim prizorima ljepolikih
enskih likova u antikim ambijentima. Prvi put u Hrvatskoj imamo pri-
godu vidjeti raskonu ikoevu Kirku (1895./96.), koja je s Medovievim
Srijemskim muenicima nakon Milenijske izlobe u Budimpeti otkuplje-
na za Maarsku nacionalnu galeriju i Muzej lijepih umjetnosti. Antiki
anr blizak je i kiparima Rendiu, Frangeu, Valdecu i Metroviu koji
se bave alegorijskim fgurama i mitolokim biima u stilskom rasponu
od akademskog historicizma do secesijski stiliziranog simbolizma.
Uz originalna djela hrvatskih slikara i kipara izloena su i njihova
didaktika pomagala, sadreni odljevi antike skulpture koje je za zagre-
baki Gypsmuseum nabavio Iso Krnjavi, a danas su primjereno restauri-
rani i izloeni u Gliptoteci HAZU.
Prepoznavanje i tumaenje odjeka antike kulture i umjetnosti u raz-
doblju 19. i poetka 20. stoljea potie nas na promiljanje o dananjem
poznavanju i razumijevanju antike kao temelja europske kulture na koji
se tako esto pozivamo.
14 15
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
LITERATURA
Edwin Becker, Edward Morris, Elizabeth
Prettejohn, Julian Treuherz: Sir Lawrence Alma
Tadema, katalog izlobe, Walker Art Gallery,
Liverpool, Van Gogh MuseumAmsterdam,
1996.-97.
Rosemary J. Barrow, Lawrence Alma-Tadema,
Berlin, Phaidon Verlag, 2003.
Julian Treuherz / Elizabeth Prettejohn / Edwin
Becker, Dante Gabriel Rossetti, katalog izlobe,
Walker Art Gallery, Liverpool, 16.10.2003.-
18.1.2004.; Van Gogh Museum, Amsterdam,
27.2.-6.6.2004.
Elizabeth Prettejohn, Art for Arts Sake.
Aestheticismin Victorian Painting, New Haven/
London, Yale University Press, 2007.
Frederic Lord Leighton (18301896). Maler und
Bildhauer der viktorianischen Zeit, (ur.) Michael
Buhrs, Margot Th. Brandlhuber, Mnchen,
Prestel, 2009. (publikacija uz izlobu u Muzeju
Villa Stuck, Mnchen, 30.5.-13.9.2009.)
Irena Kraevac, Legalne kopije. Zbirke odljeva
antike skulpture, Anali Galerije Antuna
Augustinia, XXVIII-XXIX (2008.-2009.), 28-29,
195-208.
Martina Matijako, Gipsani odljevi antikih
umjetnikih djela smjeteni u prostorijama
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Muzeologija,
46/2009., 37-135.
Ekaterini Kepetzis, Vergegenwrtige Antike.
Studien zur Gattungsberschreitung in der
franzsischen und englischen Malerei (1840-1914),
Bern/Frankfurt a.M., Peter Lang Verlag, 2009.
Schlafende Schnheit. Meisterwerke
Viktorianischer Malerei aus demMuseo de arte
de Ponce, (ur.) Agnes Husslein-Arco i Alfred
Weidinger, katalog izlobe, Belvedere, Be, 14.6.-
3.10.2010.
Alexandre Cabanel. Die Tradition des Schnen,
(ur.) Andreas Blhm, katalog izlobe, Wallraf-
Richartz-Museum& Fondation Corboud, Kln,
4.2.-15.5.2011.
Robyn Asleson, Albert Moore, Phaidon Press Inc.
London-New York, 2011.
Irena Kraevac, Recepcija antike u slikarstvu
hrvatske moderne, Metamorfoze mita. Mitologija
u umjetnosti od srednjeg vijeka do moderne,
Zbornik Dana Cvita Fiskovia IV, (ur.) Dino
Milinovi i Joko Belamari, Odsjek za povijest
umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u
Zagrebu, 2012., 135-147.
Irena Kraevac, Alegorijske slike Gustava Klimta
u rijekomkazalitu, Radovi Instituta za povijest
umjetnosti, 36/2012., 153-168.
16 17
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Antiki motivi u slikarstvu na prijelazu 19. u 20. stoljee zanimljivo su
tematsko podruje zbog iznimnih formalnih dostignua u akademskoj sli-
karskoj tradiciji. Imaginaran povratak u antiku prolost podraavanjem
tema i oivljavanjem klasinih estetskih kanona javlja se u doba kada je
zapadnoeuropska umjetnost na svojevrsnom vrhuncu formalnog izraa-
vanja. Nije stoga sluajno da se najnovija izdanja i izlobe o umjetnosti
s prijelaza stoljea i fenomenima viktorijanskog slikarstva u Engleskoj
ili francuskoga pandana slikarstva Salona bave upravo tom umjetnou,
koju je poslijeratna kritika podcjenjivala i proglasila kiem. Ugledni au-
tori poput Norberta Wolfa ili R. J. Barrow, autorice novije interpretacije
slikarstva lawrencea Alma-Tademe, revaloriziraju taj historijski anr pot-
puno novim pristupom i tumaenjima, ponirui u sadraj slike. Ovlada-
vanje mtierom u drugoj polovici 19. stoljea toliko je bilo usavreno da
slike esto nalikuju na fotografje, a historijski slikari toga doba koji su
koristili monumentalne horizontalne formate platna za prikaze bitaka i
povijesnih dogaaja s puno likova anticipirali su kasnije spektakularne
flmske inscenacije s mnogo glumaca u dinaminoj kompoziciji.
Iako smo skloni olako shvaati savrenstvo forme akademskog sli-
karstva, taj cilj nije ostvaren jednostavno, nego dubokim promiljanjem
i ivljenjem umjetnosti. Tako je lawrence Alma-Tadema, slikar nizozem-
skog podrijetla koji je vei dio ivota proveo u londonu, cijeli svoj vijek
posvetio prouavanju arheologije i klasine flologije, a tekstove antikih
ANTIKI MOTIVI U SlIKARSTVU HRVATSKE MODERNE
Petra Vugrinec
The art of the Salon. The triumph of 19th-century painting, Prestel, Mnchen,
London, New York, 2012.
Monografija u izdanju Phaidon Press Limited, London, 2008.
Lawrenceu Alma-Tademi 1899. dodijeljena je viteka titula te se pridruuje
velikanima slikarstva koje su odlikovali britanski vladari: Rubensu i Van Dycku.
18 19
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
pisaca znao je gotovo naizust. Njegove su slike, osim galantnih prizora
antikoga svijeta ili historijskih prikaza rimske prolosti, svojevrsni re-
busi na kojima se i danas okuavaju vrsni poznavatelji antike kulture.
Svaka slika u pozadini formalno savreno uprizorene teme skriva po-
litiku, moralnu ili pak lascivnu aluziju koja se otkriva u mnogim au-
tentinim detaljima antikih predmeta, skulptura, reljefa ili jednostavno
citata. Prikazujui drutvo u razdoblju egipatske, grke ili rimske kulture,
progovara o moralnim vrijednostima tadanjeg viktorijanskog svijeta,
propitujui arhetipske boljke ovjeanstva na egzistencijalnoj, etikoj i
emotivnoj razini. Slikarska vjetina omoguila mu je bavljenje najrazlii-
tijim sadrajima, suptilno poigravanje kompozicijom i akcentima svjetla
te zadivljujuim haptikim iluzijama u kojima razliite teksture povrina,
od svile do mramora, poprimaju znaenje metatekstura.
Materijalizacija stvarnosti na dvodimenzionalnoj plohi jedna je od
osnovnih preokupacija umjetnika toga razdoblja i anra. Mramorne skul-
pture ili arhitektura u svim nijansama bijele u kontrastu s mekoom
mlijene bjeline puti i lakoom prozranih tkanina postaju slikarska igra
na formalnoj, gotovo apstraktnoj razini. Krzno, bronca, povrina vode
ili para, suptilna podraavanja inkarnata u svim svjetlinama ili tamnim
varijantama puti, pa do vunastih rimskih frizura dovedeni su do savren-
stva koje nas ostavlja bez teksta dok promatramo djela. Oslobodimo li se
predrasuda o umjetnosti koja imitira obrasce prolosti, koja ne donosi
nita novo i koja se priklanja ukusu publike to je ve osporio Heinrich
Wlfin kada je pisao o renesansi u djelu Klasina umjetnost 4 moi emo
se jednostavno prepustiti uitku u djelima koja su nedvojbeno obogatila
ovjekovo poimanje umjetnosti i prolosti.
ANTIKA NAKON ANTIKE
Tijekom 19. stoljea smjenjuju se razdoblja akademske tradicije klasi-
nih zasada i individualnog, odnosno inovativnog pristupa umjetnosti:
romantizam kao reakcija na klasicizam poetkom 19. stoljea, simboli-
zam kao reakcija na realizam i naturalizam prema njegovu kraju. Aka-
demska tradicija 19. stoljea, koje su korijeni u prosvjetiteljskim zasa-
dama klasicizma, s glavnim predstavnicima Jacques-louisom Davidom
(1748. 1825.), Antoine-Jeanom Grosom (1771. 1835.) te Jeanom Augu-
steom Dominiqueom Ingresom (1780. 1867.) gotovo da je supostojala s
romantiarskom strujom Eugnea Delacroixa (1798. 1863.) i Thodorea
Gricaulta (1791. 1824.). Kada je posrijedi francuska umjetnost, koja je
uz englesku dominirala Europom od kraja 18. do sredine 19. stoljea,
ne moemo zaobii slikarstvo Salona koje doivljava puni procvat tije-
kom Drugoga carstva Napoleona III. (1851. 1870.). Francuska revolucija
preuzima politiki model Rimske republike, a isti se kodeks potovao
jo tijekom vladavine luja Filipa (1830. 1848.), koji slijedi politiku
imperijalistikih osvajanja. Paralelno s restauracijom politikih modela,
oivljavaju se i estetski kanoni antike: ideal klasine ljepote, klasina
anatomija te mitoloko-alegorijski tematski repertoar. Umjetnici sredine
stoljea poput Alexandrea Cabanela (1823. 1889.) i William-Adolphea
Bouguereaua (1825. 1905.) na monumentalnim kompozicijama razvi-
jaju sadraje antike povijesti i mitologije, nastavljajui se na repertoar
klasine renesanse Giorgionea, Tiziana, Rafaela.
U drugoj polovici 19. stoljea antiki sadraji zaodijevaju se u speci-
fan oblik anr slikarstva. Pitanje anrovske odrednice toga, kako emo
poslije vidjeti, pseudopovijesnog slikarstva odreuje i njegovu kasniju
interpretaciju, no uzmemo li kao kriterij uvjerljivu prezentaciju historij-
skoga trenutka, ne moemo ga uvrstiti u visoki rod historijskog slikar-
stva. Glavni su predstavnici anra: lawrence Alma-Tadema (1836. 1912.),
Frederic leighton (1830. 1896.), George Frederic Watts (1817. 1904.),
Edward Poynter (1836. 1919.) i Albert Moore (1841. 1893.) u Engleskoj
te Paul Delaroche (1797. 1856.), Charles Gleyre (1806. 1874.), Jean-lon
Grme (1824. 1904.), Gustave Boulanger (1824. 1888.) i Pierre Puvis
de Chavannes (1824. 1888.) u Francuskoj, slikari koji zanemaruju hi-
storijski egzaktnu deskripciju povijesnog dogaaja te se uglavnom po-
sveuju temama iz svakodnevnoga ivota Grke i Rima. Antiki se ivot
rekonstruira na slobodniji nain, a ikonografski ustaljene obrasce zamje-
njuje slobodniji sie anr prizora. Sadraj slike nasluujemo najee u
rudimentima paljivo biranih arheolokih detalja.
Za razliku od slikarstva u klasicistikom razdoblju s kraja 18. stoljea
kada klasine teme slue kao moralne pouke veliajui aktualne vladare,
aludirajui kroz prolost na sadanjost antiki su motivi u slikarstvu
druge polovice 19. stoljea izgubili etiku funkciju radi nove estetske
namjere. Antika postaje ambijent harmoninih kompozicija, arkadijskog
ugoaja u mediteranskom podneblju. Tek s nekoliko detalja poput fra-
gmenta bijele mramorne eksedre, jonskoga kapitela, crno fguralne vaze
ili tijela Venere Milske naznaeni su vrijeme i mjesto radnje. Slika obino
ostaje bez narativne koherencije te se svjesno pomiu granice prostor-
no-vremenskog sinkroniteta, stimulirajui intelekt i osjetila radije nego
objanjavajui. ljepota, a ne deskripcija jedini su povod odabira teme,
odakle i nazivi esteticizam ili larpurlartizam.
Slikari antikih tema u Engleskoj u okviru pokreta esteticizma s kraja
19. stoljea nazvani su The Olympian, u Njemakoj su im nadjenuli ime
Deutschrmer, a u Francuskoj su argonski prozvani pompiers.5
Iste teme prihvaaju i umjetnici diljem Europe, a najznaajniji su pred-
stavnici Henryk Siemiradzki (1843. 1902.), Hans Makart (1840. 1884.),
Franz von lenbach (1836. 1904.), Anselm Feuerbach (1829. 1880.),
Franz von Stuck (1863. 1928.) i Arnold Bcklin (1827. 1901.).
Ne umanjujui vrijednost takvog izriaja u korpusu slikarstva inspirirana
prolou, potrebno je razluiti, ovisno o stupnju idealizacije, mogu li te, naje-
e svakodnevne, ali visoko stilizirane teme nadrasti pridodanu im trivijalnost.
4 Die Klassische Kunst. Eine Einfhrung in die Italienische Renaissance, 1899. 5 Naziv pompiers (franc. pompier vatrogasac) odnosi se na slikare klasicizma, pogotovo Davida,
koji su mukimaktovima stavljali sjajne kacige koje su podsjeale na kacige vatrogasaca. U vrijeme
klasicizma aktovi su obavezno imali baremjedan detalj odjee jer je potpuno nago tijelo bilo skandalozno.
Taj se naziv primjenjivao i na slikare druge polovice 19. stoljea. Pompiersi su bili slikari najviega
ranga,bogovi i polubogovi oficijelne umjetnosti, dobitnici odlikovanja i nagrada, lanovi instituta i
Acadmie franaise: Ernest Meissonier, Leon Grme, WilliamBouguereau, Alexandre Cabanel.
20 21
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Slikarstvo antikih motiva i tema koje se javlja sredinom stoljea u Fran-
cuskoj i Engleskoj, a tijekom druge polovice 19. stoljea iri se i na ostale
zemlje germanskoga govornog podruja, specifan je korpus zapadnoeu-
ropskoga umjetnikog stvaralatva ija koherencija poiva na kriteriju za-
jednikog civilizacijskog ishodita. Bilo da je rije o temama koje oivlja-
vaju mitove, povijesne dogaaje ili knjievne tekstove, o prepoznatljivim
morfolokim obrascima, kanonima anatomije ili tek nabaenom asesoaru,
antika je sveprisutna u europskom slikarstvu 19. stoljea. Civilizacija an-
tike Grke i Rima, iezli arkadijski krajobrazi imaginarno su utoite
koje nije podlono mijeni to postaje stalnim rvnjem modernom ovjeku.
ANTIKI MOTIVI I SLIKARSTVO HRVATSKE MODERNE
Hrvatska moderna razdoblje je kada je naa umjetnost u velikoj mjeri bila u
suglasju s europskom. Uoavanjem istovrsnih pojava, poput antikih motiva
u likovnom stvaralatvu Europe i Hrvatske na prijelazu 19. u 20. stoljee,
potkrepljujemo tezu i na vioj, fenomenolokoj razini. Razvoj grko-rim-
skog slikarstva moemo pratiti i u naoj umjetnosti tijekom posljednje
etvrtine 19. stoljea. Kada je rije o ikoevu, Auerovu i Tiovljevu djelu,
u poetku preuzimaju tek matricu ve sekundarnih uzora njemakih i au-
strijskih slikara, no u kasnijim djelima koja su inspirirana antikom neki
radovi nadrastaju puku ambijentalizaciju antike prolosti novim slojevima
znaenja koji su bogati simbolikom.
Djela Vlahe Bukovca, Bele ikoa Sesije ili Mate Celestina Medovia ni
po emu ne zaostaju u tom specifnom anru te se kvalitetom ponekad mogu
mjeriti s vrhunskim primjerima europske umjetnosti. Bakanal (kat. br. 40)
na samom poetku postavlja visoke kriterije unutar anra, zatim ikoeva
Penelopa (kat. br. 27), a prije svih Bukoveva Mlada patricijka (kat. br. 12) iz
stalnoga postava Moderne galerije.
Iako bi interpretacija djela prema vremenu nastanka bila loginija to
e donekle potovati izlobeni postav tekst e slijediti logiku autorskog ra-
zvoja te zapoeti s inicijatorom modernih promjena u hrvatskome slikarstvu
Vlahom Bukovcem. Njegovu shvaanju umjetnosti imanentan je alegorij-
sko-arkadijski motivski sklop. Najranije antike studije datiraju u doba kada
se Bukovac kolovao na cole des Beaux Arts u Parizu, a nastava u duhu
Cabanela znaila je i prihvaanje tema antike mitologije. Na francusku se
akademiju upisuje 1877. godine, kad je njome vladala umjetnost koju je
odreivao Institut na elu s Jean-lonom Grmeom. Nastava se odravala
u neoklasicistikom duhu, a prevladavalo je orijentalno ili historijsko bien
lisible (itko) slikarstvo. I dalje je temelj svemu bio korektan crte, a profesori
Cabanel i Grme stvorili su poseban nain izraavanja style cole koji je
prevladavao Salonom posljednjih desetljea 19. stoljea. Bukovac je u poetku
studirao prema antikim odljevima, uvjebavajui osnovne vjetine koje su
mu nedostajale te je napredovao dvostruko vie od ostalih aka.6 Vjetine
zapaanja i biljeenja crteom dotjerao je do savrenstva.
Poticaj da posegne u antiki repertoar mogao je dobiti i u Engleskoj, gdje
je esto boravio od 1888. godine zbog narudbi ekskluzivne klijentele, do
kojih isprva dolazi preko Vicars Brothersa, a zatim i sm ostvarujui po-
znanstva s engleskom aristokracijom. Poveznicu moemo potkrijepiti ve
na primjeru Mlade patricijke, koja fzionomijom donekle podsjea na leigh-
tonovu Pavoniju iz 1858. godine (sl. 6). U pozadini je slike paunova lepeza,
simbol estetskoga pokreta u Engleskoj.7 Budui da se Bukovac kretao u
krugu aristokracije i ambiciozne buroazije, zasigurno ga je netko iz toga
drutva mogao uputiti na Galeriju Grosvenor, koja je otvorena 1877. Ubrzo
nakon toga postala je pravom senzacijom,8 jer je promicala novi tip slikarstva
predstavnici kojega su bili leighton, Watts, Burne-Jones, Whistler i Moore.
Kako je galerija bila opremljena crvenom ili zelenom svilom na zidovima te
ukraena pozlaenim pilastrima, konzolnim stoliima i vazama s cvijeem,
prije bi se moglo pomisliti da je rije o aristokratskoj kui nego o javnom
galerijskom prostoru.
Na povratku iz Engleske Bukovac u Parizu izrauje niz enskih fgura
u pseudoantikoj odjei, svijetle skale boja, od kojih je najpoznatija Mlada
patricijka, izloena na Salonu 1890. te ovjenana bronanom medaljom.9 Sli-
ku je mladi laureat poslao biskupu Josipu Jurju Strossmayeru, smatrajui
je svojim najuspjelijim ostvarenjem.10 Izloena je 1891. godine u Zagrebu,
a oduevljenje tadanje publike prenose mnoge dnevne novine.11 Bukove-
va slika u stalnom je postavu Moderne galerije. Nainom slikanja priziva
velike uzore francuskoga klasicizma, posebice Jeana Augustea Dominiquea
Ingresa, usporedimo li put Rimljanke visokoga roda s Velikom odaliskom iz
1814. godine (Muse du louvre) ili s Portretom gospoe Ins Moitessier iz
1865. (The National Gallery, london, sl. 7). Rije je o istom promiljanju
jasne neprekinute konture koja oiviuje mlijeno-bijelu put modela. Mekoa
glatke teksture oblae miie i kosti pokrivajui ih do nevidljivosti. Vjetina
tonskog rafnmana osobita je usporedimo li nijanse bjeline puti, peplosa s
ukastim primjesama i plata u nijansama svijetlosmeeg i sivog. Boja
mramora, inae dominantni materijal Alma-Tademe, objedinjuje i gradira
sve nijanse. Kameni fragment noge s kanelirama izloen je u Arheolokom
muzeju u Zagrebu, ija se zbirka formira u razdoblju kada nastaju djela na-
dahnuta antikom.12
lice Patricijke odaje mediteranski tip ene klasinoga kanona ljepo-
te, tamne kose, naglaenih onih vjea, ravne linije nosa, tamnorumenih
senzualnih usta. Sve je ipak nekako podreeno eleganciji koja je i nositelj
ekspresije. Kult ljepote slavi umjetnost radi umjetnosti, uivajui u elegan-
tnoj formi i nijansiranim tonalitetima. lepeza paunova perja, tek djelomice
6 V. Krui Uchytil, Bukovac. ivot i djelo, Matica hrvatska, 1968., str. 65.
7 Slikarima engleskog esteticizma muze su bile ene koje su fizionomijom podsjeale
na klasine skulpture. Leightonova muza Nanna Risi, La Nana, najpoznatija je od njih.
Uzorak paunova pera usko je povezan s estetskim pokretom u Engleskoj. Nalazimo ga na
uzorcima zidnih tapeta ili tukodekoraciji te na tkaninama. Paun je simbol esteticizma,
ovjekovjeen u mnogim djelima likovne umjetnosti i knjievnosti toga razdoblja.
8 Sir Coutts Lindsay elio je otvoriti galeriju gdje e vodei umjetnici esteticizma
moi izlagati svoja djela izdvojeno od masovne produkcije, u posebno osmiljenom
ambijentu. Na izlobe je dolazila nova klasa ambicioznih samopouzdanih dandyja.
9 Salon de 1890., Paris, 1890., str. 32.
10 Bukovac J. J. Strossmayeru, Pariz, 12. 6. 1891. U pismu Bukovac zahvaljuje
Strossmayeru, smatrajui djelo umalo dostojnim izlaganja uz velike umjetnine u galeriji.
Vera Krui Uchytil navodi da je Bukovcu pismo pomagao napisati Baltazar Bogii. V:
Krui Uchytil, Vlaho Bukovac. ivot i djelo, Naprijed, 2005., str. 302.
11 Obzor, 1891., br. 155, str. 3.
12 Zaslugom Izidora Krnjavoga Arheoloki muzej u Zagrebu nabavio je zbirku antikih
skulptura grofa Lavala Nugenta.
6
Frederic Leighton,
Pavonia, 1858.,
privatna kolekcija
7
Jean Auguste Dominique Ingres,
Portret gospoe Ins Moitessier, 1865.,
The National Gallery, London
22 23
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
vidljivo leerno komponirano cvijee, rue jasnih utih i tamnih crvenih
latica te njeno bijelo cvijee nalik tratinicama ili ivanicama koloristi-
ki su potpuri koji daje slici ivost, a prizoru simbolinu istou. Pejza
u pozadini Bukovev je potpis. Zanimljivo ga je usporediti s Medovie-
vom Pompejankom iz 1901., jednako relevantnim djelom za opus peljekog
umjetnika. U pozadini Mlade patricijke isjeak je Fontenbloke ume ili
zelenila Bukoveva parikog dvorita, razigrane i ive podloge Bukovevoj
kiici, s prodorima svjetla u nijansama ranog poslijepodneva, a u pozadini
je Pompejanke zelenilo, nebo pred suton i morsko plavetnilo Jadrana.
Autorica Bukoveve monografje zavela je pet slika iz 1890. u prvoj
monografji (1968.), a u kasnijoj monografji (2005.) dodala jo jednu sliku
pod katalokim naslovom Patricijka B, koja je trebala biti replika Mlade
patricijke u slobodnijoj interpretaciji.13
Na izlobi su predstavljene Patricijka II14 (kat. br. 13), nekada u vlasni-
tvu obitelji Bukoveve supruge Jelice Pitarevi, Patricijka III (kat. br. 14),
koja je iz francuskoga privatnoga vlasnitva dospjela, na sreu, u hrvat-
sku kolekciju, te Posljednji retu (kat. br. 11), u vlasnitvu Muzeja istorije
Jugoslavije u Beogradu, nekad remek-djelo zbirke Josipa Broza Tita. Pa-
tricijka II zanimljiva je ambijentalizacija pseudoantikog interijera: stolac
s rukama ukraenim zlatnim grifonima, plitica te staklena posuda za
kreme i mirise na kamenome stoliu s reljefno izraenim lavljim glava-
ma na podnoju. Kamene lavlje glave dio su dekoracije na predmetima
namjetaja Alma-Tademinih slika, a grifoni su mitska mjeavina lava i
orla, ponekad i ovjeka. Podrijetlom su egipatski motivi, a u Grkoj su se
razvili kao varijante ptica s lavljim nogama.15 Rimljanka graciozno vee
kopu, nesvjesna naeg pogleda, ime je ukinuta reprezentativnost prizora
i postignut dojam neusiljenosti. Elegantna linija vrata i tijela u trietvrt
proflu naglaena je svijetlim tonovima draperije, ruiastog plata i bijele
tunike. Kontrast svijetlim tonovima pastelne palete jedino je tamna kosa
skupljena na zatiljku. Patricijka III vrlo je ljupka ambijentalizacija, a da je
posrijedi antiki motiv, naznaeno je tek naslovom i kostimom koji svojom
bjelinom i krojem podsjea na peplos te zlatnom vrpcom u kosi, redovitim
motivom antikih korijena. Statua Venera s Eskvilina ili Diadumenos (sl. 8)
iz 1. stoljea pr. n. e. iskopana je na Eskvilinu 1874. Zbog oteenja statua
nema ruke, no prema poloaju podlaktica, pretpostavlja se da je rukama
vezala traku oko glave, to su na slikama reproducirali Alma-Tadema i
Poynter. Vrpce u kosi poeljanoj u punu imaju svi enski likovi Auerovih
i Medovievih te ikoevih antikih prizora, to odaje jedan te isti obrazac
s Antikenklasse mnchenske akademije.
Nakon pseudoantikih tema koje obrauje mahom u Parizu, Bukovac
preuzima antiko sadrajno vrelo kao izvor za monumentalne narudbe.
Ve slavni i etablirani slikar 1893. godine u Zagrebu poinje raditi velike
narudbe za vladu: Gunduliev san (1894.), po elji biskupa Strossmayera,
kazalini zastor Preporod hrvatske knjievnosti i umjetnosti (1895.), Dubrav-
ku (1894.) i ivio kralj (1896.) za interijer Odjela za bogotovlje i nastavu,
prema zamisli Izidora Krnjavoga. Ti su radovi inicirali alegorijsko promi-
ljanje antikih tema.
Sveani zastor Hrvatskog narodnog kazalita (kat. br. 15) zamiljen je
kao antiki ambijent u kojem se odigrava alegorijski prizor s likovima iz
nacionalne prolosti. Podno trijema dorskoga hrama s kaneliranim stu-
povima lebde vile. Trabeacija je ukraena obojenim triglifma i metopa-
ma friza na kojima su reljefno istaknuti maskeroni komedije i tragedije.
Elementi arhitekture dojmljivo su izvedeni te ine vaan antiki asesoar
slike zastora. Alegorijski likovi muza, lebdeih vila, satira, Pana i nimfe
ine nestvarni dio prizora. Povorka iliraca odjevena je u surke i sveanu
odjeu. Glumci Adam Mandrovi i Marija Ruika Strozzi dio su stvarnoga
i nestvarnoga svijeta. Kostimirani su u antiku odjeu prozranih tkanina i
pastelnih boja. Bukovac je htio povui paralelu izmeu duhovnoga ozraja
nacionalne prolosti i klasinoga razdoblja Grke, pri emu je ambijent
doaran dorskim hramom kroz iju se kolonadu naziru vedute Dubrovnika
i Zagreba nalik Parnasu, mitskoj planini antike Grke, simbolinom domu
poezije, knjievnosti i znanja. Nastanjuju je Orfej i Apolon, a na njezinim
padinama ive muze. Jedna je muza obgrlila Gundulia koji je odjeven u
grimiznu togu. Na stepenicama posutim cvijeem odmaraju se satir i nimfa,
a Pan svira dvojnice. Uz lijevi rub slike i na desnome dijelu tronoci su sa
arnicama na kozjim nogama. Na samome poetku hrvatske moderne to je
djelo jasno naznailo ideal i mjerilo prema kojem se trebala ravnati svaka
estetska prosudba umjetnosti. Iznimno vjeto izvedena kompozicija moe
se usporediti s Medovievim Bakanalom iz 1893. godine, o kojem e poslije
biti rijei. Smatramo da bi usporedba djela na formalno-sadrajnoj razini
donijela zasigurno nove zanimljive rezultate kao prinos dosadanjim inter-
pretacijama. etiri monumentalne kompozicije koje su trebale biti nadvrat-
nici (supraporte) zagrebakog atelijera nastavljaju Bukovevo alegorijsko
promiljanje kroz antike motive. Izloene su na Hrvatskom salonu 1898.,
a predstavljale su alegorijske kompozicije.16 Antiki su motivi, bilo da je
rije o njihovoj interpretaciji kroz elemente namjetaja, zidne dekoracije
ili tukature, bili prestina oprema kunih interijera, no Bukovac je obra-
ujui ih skrenuo pozornost i na vlastitu umjetniku orijentaciju koja se
temelji na klasinim izvorima. Istie se to u tri enska akta koji pokuavaju
pozirati slikaru u zagasitocrvenoj togi na prvoj kompoziciji, dok je Sfnga
na ciglastom granitnom postolju nedvojbeno antiki toponim. Rekviziti
na Alegoriji ratnoga kiparstva (kat. br. 18) inventar su rimske ratne ikono-
grafje. Kaciga, tunika, toraks, knemida, sjekira i koplje postavljeni su oko
lutke, modela s lijeve strane, gdje je i tamnocrvena toga, a sve iza tafelaja.
16 Vera Krui Uchytil katalogizira ih u monografiji pod rednim brojevima od 520 do
523 te ih sumira pod zajedniki nazivnik Alegorija umjetnosti od I do IV, diferencirajui
ih tematskim odrednicama: slikarstvo, egipatska alegorija, ratna kompozicija i kiparstvo.
Bukovac pak u popisu od 22. 6. 1899. slike naziva slikarstvo moderno, antiko,
mistino i alegorijsko, a u autobiografiji: Umjetnost povijesna. mistina i alegorijska.
13 Uza svu kooperativnost vlasnika galerija, to djelo nisam uspjela detektirati, no
pretpostavlja se da je u privatnom vlasnitvu u Zagrebu.
14 Nekada u vlasnitvu potomaka obitelji Bukoveve supruge koja se djevojaki
prezivala Pitarevi. Poslije je mijenjala vlasnike, pa je njezino izlaganje na izlobi
svojevrsno otkrie. Bukovac je popisuje u autobiografiji Moj ivot pod nazivom Toaleta
Atenjanke. Godine 1897. izloena je na Venecijanskom biennalu, to je prema tadanjem
tisku rekonstruirala Krui Uchytil (str. 438 monografije iz 2005.).
15 Rimski ljubitelj umjetnina, 1868., Yale University Art Gallery, New Haven, ili
Galerija skulptura, 1874., Hood Museum of Art, Darmouth College, Hanover.
8
Venera s Eskvilina
ili Diadumenos, 1. st. pr. n. e.
9
Lawrence Alma-Tadema,
Sapfo i Alkej (detalj), 1881.,
Walters Art Gallery,
Baltimore
24 25
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Umjetnik s rotulusom u maslinastosivoj togi smjeten je u desni dio slike.
U podnoju se nazire rimski ratnik na umoru. Kompozicija je bliska fran-
cuskom pompierskom slikarstvu, a neki elementi podsjeaju na Grmeove
slike gladijatorskih borbi te Alma-Tademina djela, na to upuuje istovr-
stan motiv tafelaja i platna koje je Bukovac prikazao sa stranje strane.
to je na platnu ostaje nevidljivo i potie znatielju promatraa.17 Stolac
na kojem sjedi kipar na slici Alegorija kiparstva IV (kat. br. 17) isti je kao na
Alma-Tademinoj slici Sapfo iz 1881. (Walters Art Gallery, Baltimore, sl. 9).
Bukoveva je kompozicija koloristiki vrlo dekorativna, u ruiastim
svijetlim nijansama s akcentom grimiznozelene tkanine toge. Kroz rui-
asti sfumato naziru se enski aktovi, lebdei putti i labud. Na stolu su
svitak, pretpostavljamo nacrt, plitica i bronana statua Venere. Umjetnik
odsutno zadubljen u misli zamilja prizor nalik na Bukoveva Gundulia
koji zamilja Osmana.
Postupak alegorije kao ulanane metafore zamjenjuje sadrajno manje
sloene prizore pseudoantikih ambijentalizacija, to je drugi korak u Bu-
kovevoj razradi antike koji vodi prema simbolizmu. Sljedei je i posljednji
stupanj u interpretaciji antikog sadraja vidljiv na diptihu Ikar i Dedal. Taj je
mitski binom esta tema u umjetnosti simbolizma. Najpoznatiji antiki izu-
mitelj i njegov neposluni sin simboliziraju ovjekov strah od tehnolokoga
progresa i svojevrstan su podsjetnik da je ljudska opsjednutost napretkom
nezaustavljiva i esto autodestruktivna. Ikar i Dedal prikazani su na juno-
italskim vazama, rimskim reljefma, freskama i gemama. U klasicizmu taj
motiv rabi i Antonio Canova, najpoznatiji kipar toga doba, a slika Dedala koji
privruje Ikaru krila Frederica leightona iz 1869. godine (The Faringdon
Collection Trust, Oxfordshire, sl. 10) esto je citirano djelo. Bukovev diptih
nastao je gotovo tri desetljea nakon toga, no unato slobodnijoj pleneri-
stiko-impresionistikoj razradi jo ostaje povezan s istom tradicijom. Tri su
naina prikaza Ikara i Dedala tijekom povijesti: pri montiranju krila, tijekom
leta i dok pada. Bukovac podjelom tematske cjeline na dva meusobno po-
vezana platna preuzima prvi i posljednji ikonografski tip. Na lijevom dijelu
prikazuje dva muka lika: mladi, poletni djeaki akt jo nedozrele fziono-
mije i kotunjavi muki poluakt atrofrane muskulature visoke starosne dobi.
Zauujua je ta vjetina umjetnikova koja kroz anatomiju i impostaciju
tijela sugerira ivotnu dob. Vie nisu potrebni atributi starosti ili mladosti
poput golobradog ili sjedobradog mukarca, tamnije ili svjetlije koe, nego
samo os tijela koja se u mladia uzdie, a u starca sputa. Oskudnom su ga-
mom svedenom na oker, smee i sive polutonove te opustjelim krajolikom
nagovijeteni opasnost i nesrea. Desni dio diptiha, za razliku od zranog
agregatnog lijevoga dijela, gust je i voden, gluh unato dinamici sunovra-
enog tijela i bezbroj vodenih mjehuria. Kao da opisuje trenutak prestanka.
Tijelo je dolo do dna, zaustavilo se pri punoj dinamici. Tama je zamijenila
svjetlo.18
Ni Bukovac nije izbjegao zaodijevanje enskih aktova u antiku priu,
gdje esto samo naslov sugerira antiki motiv, poput udesno lijepe An-
dromede (kat. br. 10) iz Narodne galerije u ljubljani ili antike nimfe Klitije
(kat. br. 23), prekrasnog enskog akta koji je smjeten u vibrantni pejza
okupan sunanim zrakama. Bukovac je izradio tri varijante Klitije, no po-
znata nam je samo varijanta izloena 1902.19 u poentilistikoj preradbi iz
fundusa Galerije Bukovac u Cavtatu.
Nimfa Klitija nesretno je zaljubljena u Apolona, boga sunca, te se zbog
neuzvraene ljubavi izolirala od svijeta i posvetila jedino tome da ivi za
njegov izlazak i zalazak. Pretvorila se u suncokret, cvijet koji se okree za
suncem. Simbol je posveenosti i vjernosti, to je Bukovcu posluilo kao
idealan tematski okvir da izrazi svu rasko svoga talenta u prikazivanju
najdraeg motiva enskog akta u krajoliku okupanu suncem.20
Andromeda ki etiopskoga kralja koju je spasio Perzej nakon to je
ubio morsko udovite kojem je vezana na stijeni bila izloena kao rtva
najpopularnije je mitsko polazite enskog akta viktorijanskog doba.
Budui da je mit poznat, umjetnik je zanemario naraciju te se usredotoio
na jednu fguru ne riskirajui implikacije neprilinog. Najpoznatija je
viktorijanska Andromeda slika Edwarda Johna Poyntera (sl. 11), koja je
bila izloena na godinjoj izlobi Kraljevske akademije 1870. godine, te
Frederica leightona iz 1891. godine (leeds, City Art Gallery). Slikali su
je takoer prerafaeliti John William Godward i Edward Burne-Jones, a
Bukoveva Andromeda nastala je vjerojatno krajem 80-ih godina po uzoru
na engleske radove te se uvrtava meu vrhunska ostvarenja anra.
Bukovevo slikarstvo napajalo se francuskom i engleskom umjetno-
u, no antiki su motivi zajedniki i umjetnicima koji su se kolovali u
germanskim zemljama, na akademijama u Mnchenu i Beu.
Mato Celestin Medovi, kao i Bukovac, devedesetih je godina 19.
stoljea formiran umjetnik. Na likovnu akademiju u Mnchenu upisao se
kada mu je bilo neto vie od trideset godina, nakon dugotrajnog kolova-
nja i egrtovanja diljem Italije. Tako je Bakanal, iako njegov diplomski rad,
zapravo plod mukotrpnog sazrijevanja i opsesivnog bavljenja slikarstvom.
Djelo je odlikovano medaljom u Mnchenu i Parizu, a za umjetnikova
ivota izloeno je mnogo puta, o emu se mogu nai precizne zabiljeke
u monografjama.21 S obzirom na zaista iscrpne interpretacije toga djela,22
neemo ponovno ulaziti u sve okolnosti njegova nastanka.
Carl Theodor Piloty, profesor i poslije direktor mnchenske akademije,
pod ijim je utjecajem postala sredinjim mjestom uenja historijskoga
slikarstva, umro je dvije godine prije nego to se Medovi na nju upisao.
Njegovi su uenici Hans Makart, Henryk Siemiradzki, Mihly Munkcsy,
lenbach te Habermann najznaajniji predstavnici historijskoga slikar-
stva svoga doba. Bakanal je tema duge tradicije, a umjetnicima je bila po-
sebno zanimljiva u razdoblju visoke renesanse (Tizian, Bakanal, oko 1518.,
Museo del Prado, Madrid) i baroka (Rubens, Bakanal, Pukinov muzej,
19 Nekoliko je varijanata Klitije: iz 1898., Zagreb, 1901., Raggio di Sole / Klitija, te iz 1902.
20 Godine 1892. na izlobi Kraljevske akademije u Londonu svoju Klytiju izloio je
Frederic Leighton. Sredinji je motiv slike egejski krajolik.
21 Vera Krui Uchytil, Mato Celestin Medovi, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1987.;
Bakanal je 1892. nagraen Velikom srebrnom medaljom na izlobi akih radova na
akademiji u Mnchenu, a priznanje dobiva iste godine i u Parizu. Izloen je i zapaen u
Frankfurtu, Varavi, Lavovu, Kopenhagenu.
22 Cornelius Gurlit u povodu mnchenske izlobe u Glaspalastu, 1893.; Lajos Hevesi
prigodom izlaganja u Parizu, 1896.; o njoj su pisali i Krnjavi, Lunaek i kasnije Babi,
a u novije vrijeme sliku su iscrpno interpretirali Vera Krui Uchytil i Igor Zidi.
17 Alma-Tadema taj motiv rabi nekoliko puta, no najpoznatiji je na slici Skuplja
slika u vrijeme Augusta, 1867., privatna kolekcija.
18 Diptih je Bukoveva slika koja se najee izlagala. Za kronologiju i stilsku analizu
vidi: Vera Krui Uchytil, Vlaho Bukovac. ivot i djelo, Naprijed, 2005., str. 245 246.
10
Frederic Leighton,
Ikar i Dedal, 1869.,
The Faringdon Collection
Trust, Oxfordshire
13
Henryk Siemiradzki,
Orgije u vrijeme Tiberiusa, 1881.,
Tretyakov galerija, Moskva
11
Edward John Poynter,
Andromeda, 1870.
12
Lawrence Alma-Tadema,
The Vintage Festival, 1870.,
Hamburger Kunsthalle,
Hamburg
26 27
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Moskva), kada postaje atraktivna zbog mogunosti raskone prezentacije.
Babi je Medovievu sliku usporedio s djelom talijanskoga slikara Gi-
ovannija Muzziolija, to je argumentirano osporio Igor Zidi u tekstu
kataloga retrospektivne izlobe iz 2011. godine.23 U kontekstu antikih
motiva koji se javljaju na prijelazu stoljea treba promotriti i onodobna
uprizorenja te antike teme Medovievih suvremenika. U opisu grko-
rimskog obreda koji je bio posveen Dionizu (Bakhu) okuali su se Alma-
Tadema (The Vintage Festival, 1870., Hamburger Kunsthalle, Hamburg,
sl. 12), a slinu temu obrauje i Pilotyjev uenik Henryk Siemiradzki
(Orgije u vrijeme Tiberiusa, 1881., Tretyakov galerija, Moskva. sl. 13).
Obradba te teme u Engleskoj razlikuje se od njezina prikazivanja u konti-
nentalnoj Europi. Naime, engleski umjetnici najee ne prikazuju iracio-
nalno divljatvo, nego raspjevanu, rasplesanu i opijenu povorku, gdje likovi
okrunjeni vijencem brljanova ili lozina lia sviraju timpane i tibije, nose
liknone (koare s groem), a prikazi umjetnika iz kruga germanskih ze-
malja brutalni su prizori mistinog kulta.24 Na slici Siemiradzkoga vidljive
su izrazite slinosti s Medovievim prikazom, posebice u anatomiji i dis-
poziciji leeva na tlu, a kontrast raspojasane povorke koja unato brutalno
ubijenim leevima s lijeve strane slike ne prestaje slaviti sadrajno je vrlo
slian Medovievoj dramaturgiji. Jo jedna slika, dodue razliite teme, ali
srodnoga tematskog ishodita, dobar je primjer aktualnosti Medovieva
Bakanala. Ne upuuje na mogue izvore umjetnikove inspiracije, jer je
raskona eklektinost Bakanala neupitna ba kao to je uobiajeno u raz-
doblju iznimne stilsko-tematske raznolikosti, nego na istodobnost pojave
jednakih motiva na irem geografskom podruju. Rije je o poznatoj slici
kranskoga muenitva u vrijeme Rimskoga Carstva Sv. Eulaliji iz 1885.
godine (sl. 14). Djelo britanskog umjetnika Johna Williama Waterhousea
(1849. 1917.) jedno je od highlightsa galerije Tate u londonu. Prikazujui
temu muenitva svetice u doba Dioklecijanove vladavine, Waterhouse
donosi preciznu arheoloku rekonstrukciju rimske arhitekture. Sredinji
je motiv okrutno muena i ubijena svetica prikazana kao poluakt u ra-
dikalnom kompozicijskom skraenju (sl. 15). esto su prizori okrutnosti
antikoga svijeta razvrat, korupcija, politika i religiozna netrpeljivost
bili jednako zanimljivi umjetnicima 19. stoljea kao i bukolike i arkadij-
ske teme. To to je Medovi kraj svoga kolovanja htio obiljeiti upravo
teatralnom alegorijom, moda moemo pripisati njegovu simbolinom
oprotaju od redovnikog ivota, osobito znamo li podatak da je ubrzo
nakon dovretka slike zatraio sekularizaciju.
Kako je u Mnchenu izloena najstarija i najvea zbirka gipsanih odljeva
antike skulpture i k tome je Antikenklasse bila prvi stupanj obrazovanja
na likovnoj akademiji, umjetnicima je taj grad pruao brojne poticaje za
antike teme. Medovi stoga izrazito vjerno donosi detalje antike plastike.
Sredinji kip Bakha podsjea na rimsku kopiju boanstva prema tzv. hele-
nistikom modelu iz 2. stoljea (iz kolekcije kardinala Richelieua, sl. 16)
koji se uva u louvreu. Podudarnosti nalazimo u impostaciji, osloncu u
obliku stabla oko kojeg je omotana vinova loza, te podignutoj, u Medo-
vievu sluaju, desnoj ruci u kojoj je plitica za vino dok se mlado boan-
stvo lijevom oslanja na stablo. Statua na slici je bronana i razlikuje se u
obradbi kose od kiparskoga predloka. Reljef koji ukraavaju podnoje
galerije polukrune graevine podsjeaju na mramorni reljef Menada i
satira iz Herkulanuma, 1. st. (British Museum, london sl. 17), a tronoac
s elegantnim kozjim nogama dijelom je obiteljskog pokustva kakvo se
moglo nai u Pompejima i Herkulanumu. Suvremenici ga mogu vidjeti u
Arheolokom muzeju u Napulju. Sve je do najmanjeg detalja promiljeno i
pomno odabrano: sveenik s tirsom, tapom na ijem je vrhu eer, crno f-
guralna amfora na rtveniku s mramornim ovnovim glavama na uglovima
te leopardova koa koja je simbol divlje i neobuzdane dionizijske prirode.
enski likovi u prvom planu standardni su akteri Medovievih antikih
prizora na slikama koje prikazuju Pompejanke ili Rimljanke na terasi
(kat. br. 41). Sve odie rafnmanom i elegancijom, bez obzira na okrutnost
prizora, a suspregnuta gama svedena na pastelne nijanse boja kao da ne-
gira stravian sadraj slike. Bakanal je velika tema, koju je teko do kraja
iscrpiti, nedostignuta razina svih kasnijih monumentalnih uprizorenja,
bilo da je rije o Medovievim ili Bukovevim, a kamoli ne ikoevim ili
radovima nekih drugih umjetnika. To je kljuna slika hrvatske moderne,
koju treba promatrati u kontekstu europskoga slikarstva druge polovice
19. stoljea i tek e nakon toga njezina valorizacija biti potpuna. Njezin
je anakronizam namjeran i u duhu vremena. Meu brojnim primjerima
ove i slinih tema smatramo je najuspjelijim ostvarenjem rekonstrukci-
je antikoga duha koja objedinjuje sve elemente restauracije antike u
razdoblju moderne: kao formativnoga razdoblja zapadnoeuropske misli
i flozofje, ali istodobno i razdoblja mranih misterija i drevnih kultova
duboko utkanih u podsvijest suvremenog ovjeka. Vodi li otvoreno i tole-
rantno drutvo u anarhiju, bogatstvo u raskalaenost, fanatizam u okrut-
nost? To su bile boljke suvremenog ovjeka, ali i sveenika suoenog s
novim ivotom, ivotom bez okrilja samostanskih zidina, slobodnog, no
preputenog samome sebi. Bakanal je u tome sluaju velika i slojevita
intimna ispovijest umjetnika.
Srijemski muenici (Szpmvszeti Mzeum, Budimpeta) iz 1895.,
takoer antiki martirijski sie, manje su uspjela povijesna inscenacija
elimo li doivjeti jednako snaan dojam pri susretu sa slikom. Oito je da
odabir teme Zemaljske vlade nije bio toliko poticajan peljekom slikaru.25
Koloritom se dakako pribliio zagrebakoj arenoj koli, zbog ega je slika
moda jedno od koloristiki najraspjevanijih djela tog razdoblja.
Mnogo uspjenije Medovi se nosio sa slikama u la grecque maniri,
osobito kada u njima donosi ozraje Arkadije meditativnih krajolika
kojima parafrazira peljeki ambijent. Za scenografju slike Pompejanke
na terasi (kat. br. 43) posluila je Medovieva odrina iz kue u Kuni ili
ljetnikovca u Crkvicama. Elegantne fgure Rimljanki prikazane su dok
ekaju povratak zarunika, itaju pismo ili jednostavno traju i postoje.
23 Ta je slika gotovo parafraza (ne velim plagijat) slike Giov. Muzziolija Al tempio
di Bacco, koja stoji u Rimu u Galeriji moderne umjetnosti, napisao je Babi 1943.
(Umjetnost kod Hrvata, str.124). Zidi u katalogu izlobe, str. 43, 44, opseno odbacuje
Babievu uvredu.
24 Bakanalije opisuje Livie, posebice skandal iz 186. godine pr. n. e., te Euripid u
djelu Bakhe, pogotovo okrutan in kada Menade trgaju Pentejevo tijelo.
25 Slika je pronaena i prvi put izloena na izlobi Zagreb Mnchen, hrvatski slikari
i Akademija likovnih umjetnosti u Mnchenu, Umjetniki paviljon, 2009., a izloena je i na
Medovievoj retrospektivi u Galeriji Klovievi dvori, 2011. 2012. godine.
16
Bakho,
rimska kopija iz 2. st.,
Louvre, Pariz
14
John William Waterhous,
Sv. Eulalija, 1885.,
Tate Gallery, London
17
Menade i satiri,
reljef iz Herkulanuma,
1. st., British Museum,
London
15
M. C. Medovi,
Bakanal (detalj), 1893.,
Moderna galerija,
Zagreb
28 29
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Rijetko se kad moe uoiti neka osobna crta tih ena, svedenih na znak,
obavezan asesoar statinoga zbivanja iji sadraj tek naziremo. ekanje
i enja redovite su teme Medovievih arkadijskih prizora. Tek se pre-
ma jednoj slici na izlobi a u opusu ih je bilo nekoliko, no ubikacije
nisu poznate moe naslutiti Medovievo uivljavanje u osobnost
ene zaodjevene u antiku metaforu. Rije je o Pompejanki I iz 1901.
godine (kat. br. 44), koja je poput Bukoveve Patricijke iz Moderne gale-
rije vrhunac anra.26 Kamena klupa neto tamnije nijanse od draperije,
nestano nenamjetena poza, za razliku od dostojanstvene udeenosti
Mlade patricijke, i gorui pejza u suton. Trenutak popravljanja frizure,
poza koja je daleki odjek Venere Diadumenos, i zagonetni smijeak ine
sliku najivljim Medovievim enskim portretom. Navodno je model
bila Olga Brodjovin, supruga poznatoga zagrebakog ljekarnika, koja
se esto skriva na Medovievim slikama. Na slici je ponovno prikazan
tip crnokose mediteranske ljepotice nalik na ve spomenute onodobne
modele.27 Znatno su manje intimne Rimljanke u interijerima, iako su
zanimljive kao koloristike i metierske studije. Medovi majstorskom
vjetinom sugerira raznolike teksture mramora, keramike, srebra, zla-
ta i draperije. Detalji poput lekita ili pribora za uljepavanje, nakita i
ogledala variraju od slike do slike. Sadraj nasluujemo preko naznake
detalja, to je osnovna razlika od historijskoga pristupa temi, gdje su
naznaeni svi detalji pomou kojih moemo rekonstruirati prikazani
dogaaj. Ta su djela ambijentalizacije, dekorativne igre, i tek nas po-
nekom sugestijom navode da krenemo u potragu za skrivenim znae-
njem. Taj drugi znaenjski sloj slike bio je redovito prisutan na slikama
Bele ikoa Sesije.
Dvije ikoeve najpoznatije slike antikoga sadraja Penelopa
(sl. 18) i Kirka (kat. br. 26) ujedinjuju historijsko-alegorijski pristup,
priu i simboliku podlogu. Umjetnik se usredotoio na dvije epizode
Odiseje s kojima se mogao poistovjetiti. lunaek u tekstu omanje iko-
eve monografje pie da je Penelopa suto poetino shvaanje Homera
i da spada meu najbolje jugoslavenske umjetnine (1920.), a Vinko
Zlamalik, autor monografje o ikou iz 1984., u slikama prepoznaje
majstorstvo forme i tehnike dovrenosti u smislu prevladavajueg
akademskog idealizma mnchenskoga tipa. Djelima je osporavao in-
dividualni karakter i originalnost, toliko traene kriterije pozitivne
kritike prosudbe u vremenu druge polovice 20. stoljea. Premda Zla-
malik u sadraju Penelope, koja eka svoga Odiseja da se nakon godina
lutanja vrati na rodnu Itaku, prepoznaje osobne strepnje mladog ikoa
naznaene i slikom Odisej ubija prosce koji je svoju voljenu i mladu
suprugu Justinu ostavio u Zagrebu, ne uvia koliko je pritom osobnosti
u sliku, raenu pod budnom paskom Krnjavoga, utkao mladi umjetnik.
Pisma upuena Bukovcu i Krnjavome svjedoe o snanoj udnji slikara
za domovinom i boli zbog razdvojenosti od supruge. Antiki su mito-
vi svevremenske alegorije ljudskih elja, strahova, nadanja i osjeaja.
I Kirku takoer moemo promatrati kao ikoevu osobnu poruku. Odi-
sej, naime, nije u tuini podlegao arima prekrasne arobnice poput
njegovih mornara koje je svojim arobnim napitkom pretvorila u svi-
nje. Pratei Zlamalikovu indikaciju osobne podloge to se krije ispod
mitske prie o Penelopi, mogli bismo zakljuiti da je mladi umjetnik,
poistovjeujui se s Odisejem, svojoj usamljenoj supruzi elio takoer
metaforiki poruiti da joj je vjeran i beskompromisno odan. Ti su mi-
tovi posluili umjetniku da bez obzira na dirigirane formalno-stilske
odrednice akademskog realizma izrazi osobnu odiseju. Umjesto stroge
metrike heksametara grkog epa, iko se izraava jednako defniranim
likovnim ekvivalentima. Ni pjesnika ni slikara strogo odreen okvir
nije sprijeio da stvore univerzalno umjetniko djelo. Upravo zbog teh-
nike vjetine, koju iko nije dosegnuo u kasnijim djelima, moemo
zbiljski uivati u ljepoti slikarove poruke.
Penelopa i Kirka interpretirane su u mnogim tekstovima,28 no u okvi-
ru teme treba napomenuti mogue ikonografske izvore i uzore. Jedan
sadreni odljev Penelope iz Zbirke sadrenih odljeva antike skulpture
Gliptoteke HAZU kopija je predloka iz Vatikanskih muzeja u Rimu iz 5.
stoljea pr. n. e. (sl. 19) To je sjedei lik ene to impostacijom podsjea
na ikoevu junakinju. Isti se kip nalazi i na Alma-Tademinim slikama
(npr. Galerija skulptura u Rimu u vrijeme Augusta, 1867., Montreal mu-
seum of Fine Arts, sl. 20). U tom bismo sjedeem kipu savijene ruke
u laktu (u ikoevoj interpretaciji savijene ruke oslonjene na kamenu
ogradu, na kojoj poiva glava) mogli potraiti ikonografski predloak
posebice usporedimo li dojam nepokolebljivosti, meditativnosti i do-
stojanstva koji ostavlja arhajska fgura. Kao izvor ikoevim antikim
kompozicijama mogla je posluiti i knjiga Slike iz grke i rimske starine za
uenike A. Baumeistera, koju mu je preporuio mentor Izidor Krnjavi29
kao pomo pri osmiljavanju prve monumentalne kompozicije Grki
gymnasion (kat. br. 25). Iz pisma Krnjavoga koje je upueno mladome
slikaru moemo razabrati da je mentor, nekada student mnchenske
likovne akademije, dobro poznavao tamonji Gypsmuseum, upuujui
ikoa na odljev antike grupe Hrvaa prema originalu iz Firence. Brojni
crtei na osnovi kojih su nastala sva tri spomenuta djela te studije u
manjim dimenzijama (Penelopa manjih dimenzija iz zbirke dr. Boidara
Grgia) upuuju na temeljitu razradu antikih tema, to je bio uobiajen
postupak rada koji su provodile austrijska i njemaka kola. iko je bio
kolovan za historijskog slikara,30 stoga njegov opus od samoga poet-
ka obiljeavaju antike teme. Tijekom dvogodinjeg boravka u Americi
(1902.1904.) esto slika antike kompozicije, koje su ondje bile iznimno
26 Zanimljivo je da i ova slika ima svoj pandan u nekoj nepoznatoj, samo trgovcima
umjetnina poznatoj privatnoj zbirci koju autorica ovih redaka, na alost, nije vidjela.
27 Vidi biljeku 7.
28 Najvaniji tekstovi: Iso Krnjavi, Pogled na razvoj umjetnosti u moje doba, Zagreb,
str. 275; Vladimir Lunaek, Bela iko Sesia, Zagreb, 1920.; Vinko Zlamalik, Bela iko
Sesija, Zagreb, 1984., str. 105 108, Tonko Maroevi, Bela Csikos Sesia, katalog izlobe u
Umjetnikom paviljonu, 2012., str. 48 51.
29 Bilder aus dem griechischen und rmischen Altenthum fr Schuller, Mnchen, 1889.,
Krnjavi u pismu ikou 9. 3. 1893.
30 Akademie der bildenden Knste Allgemeine Malerschule u Beu pohaa od 1887.
do 1891. u klasi profesora Juliusa Viktora Bergera (1850. 1902.) i Leopolda Karla Mllera
(1834. 1892.), slikara historijskih kompozicija. Od 1892. do 1893. pohaa Akademie
fr bildende Knste, Mnchen, u klasi Wilhelma Lindenschmita (1829. 1895.), takoer
majstora povijesnih kompozicija, i Karla von Marra (1858. 1924.).
20
Lawrence Alma-Tadema,
Galerija skulptura u Rimu
u vrijeme Augusta, 1867.,
Montreal museum of Fine Arts
19
Penelopa, 5. st.,
zbirka sadrenih odljeva
Gliptoteka HAZU,.Zagreb
18
Bela iko Sesija,
Penelopa (studija), 1895.,
priv. vl.
30 31
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
popularne.31 Dvije reprodukcije ikoevih slika antike tematike svjedoe
o visokoj razini koju je slikar postigao unutar anra, pa moemo aliti
to nam mnoga od tih djela do danas nisu poznata. Velika potranja za
slikama grko-rimskog stila u Americi zasigurno je pridonijela plodo-
nosnim razdobljem ikoeva, ali i Auerova boravka u New Yorku. Osim
spomenutih slika, iko je izradio jo dvije historijske kompozicije vezane
uz narudbu za opremanje Odjela za bogotovlje i nastavu: Odisej ubija
prosce i Marko Antonije nad mrtvim Cezarom, koje tematski pripadaju tome
krugu, iako nisu jednako zanimljive za interpretaciju. Odisej ubija prosce
kompozicija je ve spomenuta uz homerske teme, a njome se bavi jo od
najranijih studentskih dana.32 Temu je obradio i Anselm Feuerbach, zbog
ega je mentor Krnjavi pokuao odgovoriti ikoa da slika ono to je ve
jednom uspjeno obraeno. Meutim, studije su zavrene varijantom koja
je izloena na Hrvatskome salonu 1898. Slika danas, kao i nekad, krasi
prostoriju Ureda odjelnog predstojnika, odnosno ravnatelja. Intimnu je
relaciju istaknuo ve Vinko Zlamalik, usporedbom nesreenih prilika to
ih je Homerov junak zatekao na povratku kui s naelektriziranom poli-
tikom klimom, stvarnosti represalija i nasilja, drutvenim licemjerjem i
zakulisnim intrigama u tadanjoj Hrvatskoj.33
Djelu Marko Antonije nad mrtvim Cezarom nije polazite izvorno anti-
ko literarno djelo, nego Shakespeareova drama. Potresni dogaaj osnovni
je motiv slike. ikoa ne zanima arheoloka tonost Pompejeva kazalita,
gdje se odigrava prizor, a scenografja je svedena na osnovno: tronoac
arnice, prazne kamene klupe, podnoje Pompejeva kipa. Dogaaj iz povi-
jesti interpretiran je po uzoru na simbolizam, koji poinje prevladavati u
kasnijim autorovim djelima. Nepremostiv jaz izmeu statine horizontale
mrtvoga tijela i vertikale tugujueg prijatelja opisan je slikarskim sred-
stvima, a ne nagomilavanjem sadrajnih elemenata ili patetinih gesti kao
prije. luminozni kontrasti sugeriraju ozraje kazalinog uprizorenja, jer je
ipak rije o dramskom djelu, a sumaglica kojom je obavijen prizor uzdie
ga na nivo legende i mita. Stvaran povijesni dogaaj postaje simbolom
svih osvetnikih i nasilnih smrti, ali i politike urote koja je obiljeila
cjelokupni tijek europske povijesti. Slika je znaajna karika u razvojnome
putu prema ikoevu simbolizmu koja vodi do ostvarenja kao to su Psihe
(kat. br. 31) ili ciklus Innocentia34, u kojem antiki motiv slui iskljuivo
kao podloga simbolikoj razradi. Paralelno s razvojem ikoeva grko-
rimskog slikarstva razvija se i Auerov antiki ciklus.
Robert Auer kolovao se u Beu i Mnchenu na Umjetniko-obrtnoj koli
i akademiji, gdje je stekao zanatske vjetine kojima je mogao uspjeno
obraditi sloene antike ambijente. Njegova je slika Sveani dan (kat. br. 1)
remek-djelo grko-rimskog stila na koji je apliciran anr, a po kvaliteti
obradbe moe se usporediti s Alma-Tademinim slikama. Jedna je od najra-
nijih sauvanih umjetnikovih slika, a izloena je na izlobama u Budimpe-
ti (1896.), Kopenhagenu (1897.) i Zagrebu (1898.). Prikazuje Grkinju koja
cvijeem kiti Homerovu hermu. Auer je velemajstor forme, siguran slikar,
dekorativno u Sveanom danu nepogreiv. Sve je vrlo lijepo aranirano u
izduenom formatu slike: podne ploice mozaika, raznovrsne teksture ma-
terijala od mramora, bakra i bronce do mekih tekstila svile i prozranoga
koprenastog ukastog omotaa oko hitona koji je uvren maslinastom
vrpcom. Homerska bista vjerojatno je preslika bronane statue iz 3. ili
4. stoljea pr. n. e. koja je izloena u napuljskome Arheolokom muzeju.
Njezin je sadreni odljev u Gliptoteci HAZU u Zagrebu. Grkinja je nalik
Medovievim Pompejankama (Bakanal i Pompejanke na terasi), ali i iko-
evim modelima. Taj tip ene bio je predloak studentima mnchenske
akademije iz razdoblja posljednje etvrtine 19. stoljea, jer ga moemo
vidjeti i na slikama grko-rimskog anra Henryka Siemiradzkoga.35 Rue,
koje su est asesoar na Auerovim slikama, utjecaj su bekoga histori-
cizma i raskonoga slikarstva Hansa Makarta. No, u Auerovu je djelu
znaajan jo jedan utjecaj koji ga za razliku od ikoeva simbolizma
mnchenskoga tipa vee dublje nego ijednoga hrvatskoga slikara uz
beku secesiju. Naime, Auer je bio dobar poznavatelj Klimtova slikarstva,
i prije secesijske faze u duhu historicizma i kasnijih secesijskih ostvarenja.
Boravei u Beu tijekom studija, zasigurno je vidio amblematska arhi-
tektonska ostvarenja koja su nadahnuta antikom: primjerice, Parlament
u arhitektonskom slogu antike Grke, arhitekta Theophila Hansena, ili
stubite Kunsthistorisches Museuma u Beu. Klimtov utjecaj primje-
ujemo posebice u djelu Atena Partenos (kat. br. 6) koje radi za interijer
zgrade Nacionalne sveuiline biblioteke, 1913., te u djelu Kraljica rua
(kat.br. 4), koje smo takoer svrstali u anr slikarstvo inspirirano antikom.
Mramorni pod interijera podsjea na rimske terme, gdje su se obino
prikazivale djevojke u prozranim ogrtaima nalik hitonima i peplosima.
Motiv rua i cvijea slijedi estu uporabu tog ornamenta u slikarstvu
engleskoga esteticizma. Godine 1902., kada nastaje djelo, Auer i iko
odlaze u Ameriku. Oito je Auer, ija je djela kritika esto usporeivala
upravo sa slikarstvom Alma-Tademe, poznavao opus umjetnika koji je bio
iznimno popularan na Novom kontinentu. Jedno od najpoznatijih ostva-
renja Alma-Tademe Rue Heliogabala (1888., privatna kolekcija) moglo
je naem umjetniku biti polazitem za Kraljicu rua. Mnogo je Auerovih
djela u pseudoklasinome stilu poznato s razglednica i reprodukcija u
31 ikoevo pismo Krnjavom12. 10. 1902. iko navodi 5 slika koje je pripremio za prodaju
u Americi, meu kojima naslovi Orfej, Djevojka ispred biste Ahileja (sl. 21; 22) i Scena iz vestibula
rimskoga hrama neprijeporno upuuju na antiku tematiku. Dvije su slike reproducirane u Vijencu
iz 1902. godine (Vijenac, br. 1, str. 140 i 152). Pretpostavljamo da je rije upravo o slikama
spomenutima u pismu te da se njihov trag zameo u Americi, gdje su vjerojatno bile prodane.
32 Tu je temu napravio u varijanti laviranog tua, 1890., skice tuem, 1892., i ulja na platnu.
Za prvu varijantu u laviranomtuu dobio je nagradu za najbolje rjeenje kompozicijskog zadatka
namijenjenu studentima 4. godine.
33 V. Zlamalik, Bela Csikos Sesia zaetnik simbolizma u Hrvatskoj, JAZU i Drutvo
povjesniara umjetnosti SR Hrvatske, Zagreb, 1984., str. 113.
34 Ciklus je otkupljen direktno s izlobe u Parizu 1900., zbog ega je potpuno nepoznat
domaoj javnosti, to je zaista veliki gubitak znamo li da je rije o najznaajnijemikoevu
ostvarenju. iko je odmah nakon povratka iz Pariza poeo replicirati najvanije dijelove ciklusa,
pa se u Modernoj galeriji nalazi friz djevojaka nazvan Trijumf nevinosti / Dekorativni panneau.
35 Auer od 1890. pohaa beku akademiju, u klasi Christiana Griepenkerla (1839. 1916.),
majstora povijesnog slikarstva (strop beke Opere), a temeljna obrtna znanja usvaja na
Kunstgewerbeschule u Beu od 1892. do 1895., kada odlazi na mnchensku akademiju kod
istog profesora kao i iko, Karla von Marra. Vidi biljeku 30.
21
Bela iko Sesija,
Djevojka ispred biste
Ahileja, 1902.
22
Bela iko Sesija,
Scena iz vestibula rimskog
hrama, 1902.
32 33
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
asopisima.36 iko u pismu Krnjavome iz Amerike37 navodi i Auerova
djela: Griechin in Trumerei (sl. 23), Liebespaar i Studienkopf, od kojih su
prva dva poznata iz reprodukcija na razglednici, a Studija glave lijep je
akvarel djevojke u antiki stiliziranom kostimu iz 1904. godine u ijoj
je signaturi naznaeno mjesto nastanka New York. Albumi skica koji
su nastali za boravka u Americi nagovjetavaju jo neka vrlo kvalitetna
djela toga anra.
Skupini umjetnika, mahom Krnjavijevih stipendista koji su se ko-
lovali u Beu i Mnchenu i koji su usvojili antike obrasce to ih je
obilato nudio tamonji sustav obrazovanja pridruuje se i Ivan Tiov.38
Vrhunci njegova opusa upravo su djela inspirirana antikom. Kao da ga je
strogi kanon vodio najrafniranijim rjeenjima, bez nezgrapnosti prisutne
u kasnijim djelima. Muzika iz 1892. godine navodno je zahvala mladog
umjetnika mentoru Krnjavome za potporu koja mu je omoguila studij
u Mnchenu.39 Tiov je angairan u izradi stropnih slika Bogotovlja,
Nastave, Znanosti i Umjetnosti u Zlatnoj dvorani Odjela za bogotovlje i
nastavu, pa je nekoliko varijanti platna s temom glazbenica proizilo iz
toga posla, ali i iz narudbe dekoracija za Glazbeni zavod s temom Alegori-
ja glazbe i pjevanja.40 lijepa enska fgura prikazana je dok prstima prebire
po icama glazbala. Smjetena je u otvoreni prostor s tek naznaenim po-
kojim detaljem pejzaa i arhitekture. Kosa skupljena na zatiljku ukraena
je cvijeem koje nalikuje na tratinice. Glazbu gotovo da moemo uti i
prepoznati prema melankolinom i sjetnom izrazu lica koje sugerira da
je rije o njenim zvucima. Iz elegantne geste ruku mogli bismo iitati
tempo i dinamiku glazbe. Sve je na slici zvuno, od delikatne geste do
ivih akcenata zasiene tamnocrvene boje plata u kontrastu s razblae-
nom ruiastom bojom tunike. To je najuspjelija Tiovljeva kompozicija,
iji dojam dodatno upotpunjuje historicistiki okvir nalik grkom hramu
u ijem je timpanonu zlatom izraena ptica (labud?), a palmete i kane-
lirani pilastri takoer su dio antikog repertoara arhitektonske plastike.
U podnoju je rimskom kapitalom napisan naslov slike: MVSIKA. Ti-
ov je prouavao stare majstore, a njegovi su uzori bili slikari talijanske
renesanse (Tizian, Correggio), zatim Delacroix, to se moe iitati iz
kolorita Muzike, te Rubens i Manet. Tijekom jednogodinjeg boravka u
Parizu nastaju slike za Nacionalnu sveuilinu knjinicu u Zagrebu.41
36 Na tritu se jo i danas mogu pronai kolekcionarski primjerci razglednica s
reprodukcijama Auerovih antikih motiva, a u isti tematski sklop pripadaju i ilustracije te
vinjete koje je umjetnik radio za Prosvjetu. Cijelo godite Prosvjete 1899. intonirano je
vinjetama i literarnim djelima antike inspiracije. Te je godine nastala i Auerova vinjeta
za Prosvjetu, koju je poslije izradio i kao uljanu sliku pod naslovom Muze grada Zagreba,
1910., privatno vlasnitvo nepoznate ubikacije.
37 Vidi biljeku 32.
38 1889. 1893. koluje se na Kunstgewerbeschule pri austrijskom Muzeju za
umjetnost i obrt u Beu, a od 1893., poput ikoa i Auera, na akademiji u Mnchenu kod
Karla von Marra.
39 Dr. Josip Kovai navodi da je djelo najprije bilo u vlasnitvu Izidora Krnjavoga,
zatim se dugo nalazilo u zbirci dr. Josipa Kajfea, a danas je dio kolekcije Vugrinec.
40 O slici doznajemo iz lanka Glazbeni zavod, Vienac, br. 5, 1892., str. 80, akteri su
Amor, muze
41 Zbog izrade slika za Sveuilinu biblioteku dobio je dopust koji je proveo u Parizu
od 1913. do 1914. radei na Acadmie Julian.
Djela su takoer antike provenijencije, na to upuuju naslovi: Scientiae
naturales Scientiae Scholasticae te Artes liberales. Alegorijske fgure na
zlatnoj pozadini simboliziraju prirodne i drutvene znanosti te slobodne
umjetnosti. Na prikazu prirodnih znanosti Carpeauxova je Fontaine de
LObservatoire (luksemburki park, 1867. 1874.) poznata i kao Fontana
etiri kraja svijeta, koja je smjetena na putu do parikog Opservatorija.
etiri enske fgure ispod globusa alegorije su kontinenata Azije, Afrike,
Europe i Amerike. Njezina je poveznica s prirodnim znanostima sasvim
jasna. U pozadini mukoga i enskoga lika koji simboliziraju slobodne
umjetnosti s atributima lire i kistova slavni je Erehtejon, jonski hram
atenske Akropole s trijemom koji podupire est karijatida, simbol arhitek-
tonske umjetnosti. Zlatna pozadina odjek je secesijskog stila i poveznica
s Auerovom Atenom, koja se takoer nalazi u profesorskoj itaonici.
Projektom Nacionalne sveuiline knjinice zavrava inicijacijsko raz-
doblje hrvatske moderne. kolski forum, Odjel za bogotovlje i nastavu,
Umjetniki paviljon, Hrvatsko narodno kazalite i Nacionalna sveuilina
knjinica kljuni su projekti oko kojih se okupljaju umjetnici i koji su gene-
rirali ideju oivljavanja antikih zasada. Idejnu podlogu promiljanja stilske
orijentacije i siejne razrade pruio je Izidor Krnjavi i to je zajedniko ci-
jelom razdoblju prijelaza stoljea. Tijekom dvaju desetljea moemo pratiti
razvoj interpretacije antikih motiva od jednostavne deskripcije povijesnih
dogaaja, preko sloenih alegorijskih kompozicija, do simbolistikih prerad-
ba u kojima daleka prolost postaje izvoritem osnovnih egzistencijalnih i
etikih pitanja, ovjekovih strahova i potisnutih strasti. U stilsko-tehnikoj
izvedbi primjenjuje se eklekticizam, oprobavanje unutar prevladavajuih
stilskih pravaca: realizma, impresionizma, divizionizma. Nain slikanja ta-
koer je raznolik: od strogog akademskog crtea do slikanja alla prima ili
fa presto. Radnja na slici najee je smjetena u eksterijer mediteranskoga
podneblja ili je pokojim arheolokim detaljem naznaen interijer, a anakro-
nizam te svojevrsna kronoloka nedosljednost svjesno su izvedeni. Doara-
vanje ambijenta i ozraja vaniji su od precizne arheoloke rekonstrukcije
povijesti. Kad je rije o transkripciji povijesnoga dogaaja, glavni su akteri
najee mukarci, a kad je posrijedi oivljavanje antikog duha, uglavnom
su modeli ene Grkinje, Rimljanke, Pompejanke.
Antiki su motivi esti u hrvatskoj moderni prve faze, a u esteticistikom
modelu javljaju se do poetka Prvog svjetskog rata. Neka djela nije bilo
mogue posuditi za izlobu, poput Rimljanina i Rimljanke Oskara Artura
Aleksandera, a neka kvalitetom ne ispunjavaju kriterije zadane djelima
zastupljenih slikara.
23
Robert Auer,
Grkinja u snovima, 1902.
34 35
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
lijepo su ouvane studije po antici hrvatskih slikarica tefane Klai-Hribar,
Jelke Struppi, Emme Munk Siebenschein, Juliane Drakovi i Ane Maro-
vi42 iz zbirke dr. sc. Josipa Kovaia, koje ine pozamaan i relevantan
korpus. Sauvana studija jonskoga stupa kiparice Mile Wodsedalek te
antika bista mladoga Bogumila Cara primjeri su koji pokazuju koliko je
bila vana uloga antike u edukaciji umjetnika. Iako formalno ne pripada
naoj tematskoj cjelini, crte Menade iz 1914. godine, nastao dok je Anka
Krizmani pohaala Kunstgewerbeschule u Dresdenu, rjeit je dokaz da
su antiki motivi privlaili umjetnike i u kasnijim desetljeima kada
antika vie nije bila u modi.43
Mnogim se djelima izgubio svaki trag, jer su slike toga anra do-
bro kotirale na tritu i redovito su pronalazile vlasnike izvan granica
Hrvatske u Njemakoj, Austriji, Italiji, Engleskoj i Francuskoj. Te su
umjetnine i danas posebno zanimljive kolekcionarima upravo zbog svoje
ljepote i dekorativnosti, ali i duha vremena, izmeu fn de siclea i la belle
poque.
Promotrimo li istovrsne pojave tog tematsko-motivskog sklopa u Eu-
ropi u okviru, kako smo ve istaknuli, slikarskoga esteticizma u Engleskoj
i larpurlartizma u Francuskoj, te grko-rimskog stila koji je prepoznat u
irem europskom kontekstu, moemo zakljuiti da je i hrvatska umjetnost
pratila europske putokaze. Upravo zbog toga jer je rije o kvantitativno
relevantnom i iznimno kvalitetnom fenomenu u europskoj umjetnosti
druge polovice 19. i poetka 20. stoljea vano je prepoznati djela isto-
vrsne tematske preokupacije i u naoj umjetnosti. Time potvrujemo da
smo i te kako slijedili europski razvoj unutar likovnih umjetnosti ne samo
kada je rije o opim pojavama poput historicizma ili secesije nego i o
paralelnim pritocima koji upravo to razdoblje ine izdvojenom etapom i
zbog svoje raznolikosti specifkumom europske povijesti umjetnosti.
42 Crte satira iz Kue fauna u Pompejima moda je raen ba prema istom
sadrenom odljevu iz zbirke Gliptoteke HAZU, kat. br. 89
43 Prema rijeima dr. sc. Josipa Kovaia, slikarica je nakon zavretka nastave
zadivljeno ostajala promatrati gipsani odljev Menade na hodniku kole, potajno ga
skicirajui, jer slikanje po antici vie nije bilo u modi.
LITERATURA
Vera Krui Uchytil, Vlaho Bukovac ivot i
djelo, Matica hrvatska, Zagreb, 1968.
Vinko Zlamalik, Bela Csikos Sesia. Zaetnik
simbolizma u Hrvatskoj, Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti, Drutvo
povjesniara umjetnosti SR Hrvatske,
Zagreb, 1984.
Exposed. The Victorian Nude, (ur.) Alison
Smith, Watson - Guptill Publications, New
York, 2002.
Olga Maruevski, Iso Krnjavi. Kultura i
politika na zidovima palae u Opatikoj 10,
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2002.
Rosemary J. Barow, Lawrence Alma-Tadema,
Berlin, Phaidon Verlag, 2003.
Jelica Ambru, Ivan Tiov, katalog
retrospektivne izlobe, Galerija likovnih
umjetnosti Osijek, srpanj kolovoz 2005.,
Galerija Klovievi dvori, Zagreb, rujan, 2005.
24
tefana Klai Hribar,
Statua Venere, oko 1878.
Kat. br. 88
Vera Krui Uchytil, Vlaho Bukovac ivot i djelo,
Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2005.
Irena Kraevac, Petra Senjanovi, Robert
Auer, katalog retrospektivne izlobe, Galerija
Klovievi dvori, Zagreb, 21.9. 21.11.2010.
Igor Zidi, Mato Celestin Medovi, katalog
retrospektivne izlobe, (ur.) Petra
Senjanovi, Galerija Klovievi dvori, Zagreb,
1.12.2011. 12.2.2012.
Stephen Calloway i Lyn Federle Orr (ur.), The
Cult of Beauty, The estetic Movement 1860
1900., V&A Publishing, 2011.
Norbert Wolf, The Art of the Salon, The Triumf
of 19th-Century Painting, Prestel, Mnchen,
London, Pariz, 2012.
Richard Thomson, Arcadia contested u: Van
Gogh to Kandinsky. Symbolist landscape
in Europe 1880 1910, katalog izlobe,
National Galleries of Scotland, Edinburgh,
14.7. - 14.10.2012.
36 37
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Teme i junaci antikih mitova i legendi neodvojiv su dio nae prolosti,
ali i sadanjosti. Njihove odjeke i interpretacije moemo pratiti gotovo
u svim granama umjetnosti te u popularnoj kulturi. Klasina antika
umjetnost, osobito skulptura, bila je ideal ljepote i sklada kojem su se
europski umjetnici tijekom razliitih povijesno-umjetnikih razdoblja
vraali: od renesanse, kada je probuen interes za klasinu Grku i Rim,
do klasicizma 18. i neoklasicizma 19. stoljea, kada taj trend u europskoj
umjetnosti dosee vrhunac. Sumiramo li pojavu tema i motiva antike
umjetnosti u hrvatskome kiparstvu druge polovice 19. i poetka 20. sto-
ljea, moemo govoriti o dvije razine na kojima se javljaju: prva je stilsko-
formalna, uoljiva u modelaciji, bilo da je rije o proporcijama, draperiji,
posturi, a druga je tematska, pri emu teme i motivi antike mitologije
poprimaju alegorijsko, odnosno simboliko znaenje. Upravo se na toj
razini oitava osnovna razlika izmeu historicistikih stilova, koji povi-
jesnom tonou nastoje doslovce oponaati, i umjetnosti moderne, koju
e stilski obiljeiti secesija i simbolizam, kada se antiki sadraj inter-
pretira novim likovnim jezikom, a klasina ostaje tek tema. Ne vodei se
iskljuivo stilsko-formalnim odrednicama, ve ponekad i ikonografskim,
odnosno tematskim, pokuali smo dati presjek odjeka antike u poecima
nae skulpture modernog doba.
Druga polovica 19. i poetak 20. stoljea razdoblje je poetaka nae
skulpture modernog doba. Tada se javljaju prvi akademski kolovani ki-
pari predvoeni Ivanom Rendiem, a potom i mlaom generacijom kojoj
pripadaju Robert Frange Mihanovi i Rudolf Valdec. Do njihove pojave
u skulpturi dominiraju crkvene narudbe, koje najee izvode strani
majstori, a skulptura je uglavnom vezana uz arhitekturu. Autori su vei-
nom bili nepoznati ili su bili tek majstori obrtnici koji su arhitektonsku
dekoraciju radili po uvezenim predlocima. U javnosti k tome dotad kao
da jo nije bilo sasvim jasne distinkcije izmeu kipara obrtnika, klesara
i akademski kolovanoga kipara.
ANTIKI MOTIVI I ODJECI ANTIKE U KIPARSTVU
HRVATSKE MODERNE
Darija Alujevi
38 39
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Tijekom cijelog 19., a dijelom i 20. stoljea u arhitekturi neostilova
i secesije grka i rimska boanstva te mitski junaci esto su dijelom
arhitektonske plastike kao personifkacije djelatnosti koju simbolizira-
ju, pa je skulptura nadahnuta antikom neizostavan dio naih urbanih
ambijenata. U Zagrebu je tako u drugoj polovici 19. stoljea izraeno
mnogo arhitektonskih djela s izrazito klasicistikim fgurama i personi-
fkacijama antike provenijencije. Meu njima su svakako najpoznatiji
fgura Merkura, nepoznatog autora, esto pripisivana A.D. Fernkornu,
koja je nekad bila na kui Pavla Hatza na Trgu bana Jelaia (danas
na hotelu Dubrovnik), zatim fgure nadahnute antikom mitologijom
na kui Rosenfeld u Mesnikoj 1, arhitekta Franje Kleina, iz austrijske
tvornice Viktora Brausewettera, te enske fgure na balustradi altane
zgrade Gospodarskog drutva, arhitekata Grahora i Kleina (danas dio
Pravnog fakulteta na Trgu marala Tita 2-3). Zanimljiv je primjer i zgrada
Glavnoga kolodvora s alegorijom Prometa koja je smjetena u klasian
antiki zabat, rad maarske tvrtke Vilim Marenko. Upravo na alego-
rijskim prikazima u arhitekturi najdue e se zadrati antiki motivi.
Moderna je ujedno razdoblje sve vee industrijalizacije i jaanja gra-
anske klase, a razvoj i irenje grada te drutveni i kulturni napredak
prate osnivanja i podizanja mnogih kulturnih i znanstvenih institucija
koje su karakteristine za razvijena graanska drutva. Zamahom gradnje
javlja se sve vea potreba za obrtnicima i umjetnicima. Umjetniki ukus
graanskog sloja dotad se uglavnom temeljio na uvoznim djelima, jer
gotovo da nije bilo domaih umjetnika, no sazrijevanjem i kolovanjem
mlade umjetnike generacije i ta se slika polako mijenja, osobito nakon
otvaranja Obrtne kole 1882. Buenjem nacionalne svijesti javlja se elja
da se osnuje umjetnika zajednica kolovanih domaih umjetnika kojima
e se davati vane narudbe i tako prekinuti s dominantnom tradicijom
uvoza. Urbanizacija otvara i novi prostor za spomenike, pa e glavninu
nae kiparske produkcije 19. stoljea osim arhitektonske plastike initi
javni spomenici, narueni portreti te nadgrobne skulpture, to je u skladu
s buenjem nacionalne svijesti i eljom da se ovjekovjee nacionalna po-
vijest i kultura te njezini glavni protagonisti. Do pojave nove generacije
kipara gotovo da nije bilo salonske skulpture. Kipari su uglavnom vezani
uz narudbe, koje zasigurno ograniavaju slobodu izriaja, a vjernost
modelu i u portretiranju i u izradi spomenika glavni je kriterij kvalitete.
S pojavom prvih izlobenih salona i velikih umjetnikih izlobi polako se
oblikuje ukus graanskog sloja i na scenu stupaju nai kolovani kipari.
Kiparstvo 19. stoljea u Hrvatskoj obiljeio je Ivan Rendi, ak vene-
cijanske akademije i prvi na akademski kolovan kipar. Do njegove po-
jave u sjeverozapadnoj Hrvatskoj gotovo da nije bilo znaajnijega kipara.
Otac hrvatskog kiparstva, kako je A. G. Mato nazvao Rendia, od 1877.
do 1880. ivio je u Zagrebu. Zatim odlazi u Trst, no i dalje nastavlja raditi
za nae naruitelje. Uz razliite portrete i skulpture, izradio je mnogo nad-
grobnih spomenika, po emu je poznat kao prvi na kipar koji je ostvario
znaajna djela u toj vrsti umjetnosti. Dotad su nadgrobni spomenici bili
uglavnom rad domaih ili stranih klesarskih obrta, a grobnu dekoraciju
inile su tipizirane fgure. Najpopularniji ukras nadgrobnih spomenika
19. stoljea bila je alegorijska fgura alujue djevojke, a s vremenom e
sve uestaliji biti kranski motivi i portreti pokojnika. Koristei se mo-
tivom alegorijske enske fgure, u skladu s onodobnom modom, mnogo
nadgrobnih spomenika izradio je i Rendi. Godinu prije nego to je Rendi
doao u Zagreb otvoreno je novo groblje Mirogoj, koje e s vremenom
potpuno zamijeniti stara groblja. Iako je glavnina Rendieva kiparskog
opusa proeta akademizmom i naturalizmom, akademskim kolovanjem
u Italiji dolazi u dodir i s klasinom umjetnou. Upravo u arkadama nai
e mjesto i nekoliko Rendievih spomenika s klasinim elementima.
U izradi nadgrobnih spomenika Rendi kombinira arhitektonske
elemente i skulpturu, nerijetko posee za klasinim formama kao to
je stilizirani sarkofag ili stela, a alegorijske alujue fgure obavijene
haljinama bogate draperije klasine su mirnoe i dostojanstva. U nau
temu uklapa se nekoliko Rendievih nadgrobnih spomenika. Prije svega
dva slina primjera alegorije Domovine: nadgrobni spomenik knjievnika
Ivana Perkovca na groblju u Samoboru iz 1874. godine, gdje nalazimo
prvi alegorijski prikaz Domovine s antikim sarkofagom, a zatim i ne-
to kasniji mirogojski primjer alegorije Domovine (sl. 25) za nadgrob-
ni spomenik pjesnika Petra Preradovia iz 1879. Alegoriju Domovine
predstavlja idealizirana enska fgura u haljini vrlo klasine draperije
koja polae cvijee na stilizirani antiki sarkofag. Iako na oba primjera
vidimo i elemente narodne nonje, a u alegoriji na Preradovievu grobu
i karakteristinu ilirsku estokraku zvijezdu Danicu na kapi, ukupni
je dojam i dalje dominantno klasian. Od uspjelijih alegorija svakako
treba istaknuti nadgrobni spomenik Emanuela Priestera na Mirogoju,
kojim dominira fgura pod nazivom Meditacija (sl. 26), to e ponoviti
na nadgrobnom spomeniku Vicka Mihaljevia 1908. na nekadanjem
groblju Sustipan u Splitu te na grobnici N. Colombisa u Trstu. Danas
je splitska Meditacija samostalna skulptura na groblju lovrinac. Sjetna
i zamiljena sjedea enska fgura izvedena je u bronci, a za razliku od
pomalo pretjeranog ureenja cijelog nadgrobnog spomenika istie se
svojom jednostavnou i funkcionira neovisno o cjelini. Umotana u
raskonu draperiju koju rukom pridrava s vidljivom sjetom na licu te
neobian, oputen nain sjedenja jedne podignute, a druge sputene
noge udaljava je od klasinosti prethodnih spomenika. Posljednji od
brojnih nadgrobnih spomenika koje moemo uvrstiti u skupinu kla-
sinih najpoznatiji je i svakako najvie antiki te po temi najklasiniji
nadgrobni spomenik iz Rendieva opusa. Skulptura Zaspala vestalka
(sl. 27), za koju je skicu izradio 1897. godine, bila je toliko popularna
da ju je ponovio na ak est nadgrobnih spomenika u razliitim mjesti-
ma s razliitim arhitektonskim okvirom (Opatija, Trst). Isprva je bila
napravljena za grobnicu obitelji Mimbelli u Orebiu 1901. u mramoru,
a ostale su varijante izlivene u bronci. Sjedea fgura usnule vestalke,
odjevene u antiku haljinu i sandale sa svjetiljkom u ruci izravno se
referira na rimsku mitologiju. Vestalke, sveenice rimske boginje ognji-
ta Veste, uvale su vatru na ognjitu hrama, a prikaz usnule vestalke
s ugaslom svjetiljkom poetina je alegorija smrti i ugaslog ivota. Za-
nimljivo je kako Rendi slobodno dodaje kranski simbol oko vrata
vestalke u obliku lania s kriem.
Umjetnik se direktno oslanja na antike motive, odnosno mitoloku
temu i u skicama za nerealiziranu fontanu s prikazom Venere koja kupa
Amora iz 1893. U isto vrijeme izrauje model za fontanu, takoer s anti-
kim motivima, koja je postavljena 1901. godine na Pilama u Dubrovniku.
U tome je djelu prikazao Stojnu i Satira, likove iz Gundulieve Dubravke.
Unato narudbama, Rendi u Zagrebu nije naiao na pravu potporu i
nakon potresa 1880. odlazi iz grada.
25
Ivan Rendi,
Alegorija Domovine, 1879.,
Grobnica Petra Preradovia,
Mirogoj, Zagreb
26
Ivan Rendi,
Meditacija, 1897.(?)
Grobnica obitelji Priester,
Mirogoj, Zagreb
27
Ivan Rendi,
Zaspala vestalka, 1908.(?),
grobnica obitelji Tomai,
Groblje Opatija
40 41
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
NOVA KIPARSKA GENERACIJA
Nakon kolovanja u Beu i Mnchenu u zadnjem desetljeu 19. stoljea
u Zagreb se vraaju predvodnici nove generacije kipara Robert Frange
Mihanovi i Rudolf Valdec. Sa slikarima iste generacije, ikoem i Crni-
em, 1907. utemeljili su nau prvu akademiju likovnih umjetnosti, tada
Privremenu viu kolu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. S novom
generacijom dolaze stilske mijene, akademizam zamjenjuju secesija i sim-
bolizam, a njihov dolazak i opusi oznait e pravi poetak moderne. Unato
promjeni, antiki flozof, mitski junaci i bogovi i dalje su neizostavnim
dijelom arhitektonske ornamentike to je nerijetko bilo uvjetovano na-
rudbama a referiranje na umjetnost i kulturu Grke i Rima kao temelja
europske kulture u plastikoj dekoraciji na simbolikoj razini oznaavalo
je nau pripadnost toj tradiciji i uenosti.
Kulturni i umjetniki ivot s kraja 19. stoljea nemogue je odvojiti
od djelovanja Izidora Krnjavog, prvog profesora povijesti umjetnosti i
arheologije na Sveuilitu u Zagrebu, vanog inicijatora brojnih gradnji te
kulturnog i umjetnikog ivota. Kao predstojnik Odjela za bogotovlje i na-
stavu poticao je stipendiranje i kolovanje mladih umjetnika na europskim
akademijama te nakon toga njihov angaman u umjetnikim projektima u
domovini. Krnjavi e k tome imati vanu ulogu i u prikupljanju antikih
zbirki, razvoju arheologije te irenju svijesti o vanosti antike umjetno-
sti u odgoju i obrazovanju. Za Arheoloki muzej uspio je nabaviti zbirku
klasinih mramornih skulptura od grofa lavala Nugenta te ju je dopremio
s Trsata u Zagreb. Rije je o izuzetno vrijednoj zbirci koju je grof Nugent
sastavio od djela pronaenih tijekom arheolokih iskapanja u Italiji te od
mnogih drugih artefakata koji su se mogli nabaviti u to doba. Krnjavi je
dobro poznavao razliite antike spomenike u Rimu, Beu i u mnchenskoj
Gliptoteci te je bio svjestan vanosti takvih zbirki kojima je izmeu osta-
log elio ...oiviti gramatikalnu obuku u flologiji i poduprijeti obuku u
povijesti te ...da se preko poznavanja klasine umjetnosti pobudi ljubav
za umjetnost uope.
Sadreni su odljevi antikih skulptura stoljeima, jo od prvih rene-
sansnih akademija sluili u umjetnikom obrazovanju kipara, ali i slikara
kao dio Antikenklasse. Sadreni odljevi bili su i dijelom europskih muzejskih
zbirki te gimnazija.
Kao vaan reformator naeg kolstva i inicijator gradnji mnogih kola
Krnjavi je doao na ideju da osnuje gimnazijsku zbirku antikih sadrenih
odljeva u sklopu projekta kolskog foruma u Zagrebu. Zbirka je trebala
biti postavljena u dvoritu gimnazijske zgrade. Projekt kolskog foruma
djelomice je realiziran 1896. tek kao gimnazijska zgrada na dananjem
Rooseveltovu trgu u Zagrebu, u kojoj su bile trgovaka kola te klasina
i realna gimnazija, a zgrada veim dijelom i danas pripada kolama. Za
potrebe gimnazijske zbirke 1892. iz British Museuma nabavljeni su od-
ljevi partenonskih reljefa, tzv. Elgin marbles, a postupno su dopremljeni i
drugi najznaajniji primjeri grke i rimske plastike. Zbirka je isprva bila u
Obrtnom muzeju, a nakon toga je preseljena u posebnu dvoranu u zgradi
gimnazije, odakle je jedan dio ponovno 1898. preseljen u zgradu Sveuilita.
Time je postala Sveuilina zbirka, nakon ega 1963. prelazi u novu zgradu
Filozofskog fakulteta, gdje je i danas. Ostatak zbirke nakon godina lutanja
postavljen je 1940. u Gliptoteci HAZU, a tek mali dio ostao je u koli.
Vaan i veliki projekt koji je Iso Krnjavi kao predstojnik Odjela za
bogotovlje i nastavu, ili dananjim jezikom ministar prosvjete i kulture,
u razdoblju od 1891. do 1896. osmislio i za vrijeme svog mandata reali-
zirao bila je dekoracija palae odjela u Opatikoj 10. Na tom je projektu
u zidnoj dekoraciji uspio realizirati svoj kulturni i prosvjetni program,
koji prate vani prikazi iz hrvatske povijesti, djela naih slikara: elio
sam da se tu na umjetniki nain izraze svi kulturni temelji, na kojima
stoji naa nastava: klasina prolost i kranstvo; idealizam i realizam.
Omoguio je ujedno mladoj generaciji umjetnika da ostvari neke
od svojih najranijih radova. Meu brojnim umjetnicima i obrtnicima i
dvojica su kipara, tada mladi talenti Robert Frange Mihanovi i Rudolf
Valdec. Za reprezentativnu Zlatnu dvoranu u Opatikoj 10 Frange je
izradio etiri reljefa za supraporte, koji predstavljaju alegorije etiriju
temeljnih fakulteta tadanjeg Sveuilita: Medicine, Filozofje, Pravosu-
a (Justicija) i Teologije. etiri reljefa paradigmatski ilustriraju i stilske
mijene u Frangeovoj modelaciji, od poetaka u plitkom, klasinom
reljefu do visokog reljefa i simbolistike kompozicije u posljednjem
od etiri reljefa Filozofji. Reljef Teologiju str. 124 zapoeo je raditi
jo kao ak u Beu, a djelo je bilo izloeno 1893. na uenikoj izlobi,
kada je Frange bio i nagraen. Iako Teologiju prikazuje kao enu s
kranskim simbolom, kriem u ruci, u modelaciji se oslanja na slog
antike, u impostaciji i u odjei. Mirnoa i sklad kompozicije te plitko
izraen pozadinski reljef na kojem je kanelirani stup sasvim su u duhu
antike umjetnosti. Klasina je i jednostavnost kompozicije, vrlo esta
kod antikih reljefa gdje su u interakciji samo dva lika, te trietvrt okret
u poloaju tijela Teologije. Reljef Medicina (kat. br. 100), izraen 1894.
godine, jo se eksplicitnije oslanja na antike reljefe. lijenik je prika-
zan kao Eskulap na ijoj draperiji nalazimo ornament meandra, a ena
koja u naruju dri bolesno dijete odjevena je u peplos, antiku haljinu.
Kompozicija je neto sloenija od prethodne, jer se sastoji od tri lika.
Reljef Justiciju str. 126 (kat. br.99) izradio je iste godine kada i Medicinu.
Kada je Krnjavi vidio skice za taj reljef, smatrao je da je kompozicija
prestatina te je zahtijevao da se prikae s vie dramatike. Frange stoga
unosi znatno veu dinamiku i ekspresiju u prizor, pa reljef predstavlja
odmak od antike modelacije, koji e kulminirati u simbolistikome
reljefu Filozofja str. 127 iz 1897. godine. Tim reljefom sasvim razbija
okvir, skulptura prodire u prostor, likovi su u dinaminom vrtlogu, a
jedina stabilna vertikala lik je flozofa.
U dvoritu palae u Opatikoj 10 Krnjavi je predvidio zdenac sa
skulpturom Zeusova sina Perzeja. Usred dvorita namjeravao sam po-
staviti nad esmom kip Perzeja, Atheninog junaka S gotovo pot-
punom sigurnou moe se rei da je za to bio namijenjen Frange-
ov zdenac s Perzejem i Gorgonom (sl. 28). Sadrena skica za zdenac s
prikazom Perzeja s odsjeenom Meduzinom glavom na titu iz 1895.
danas nam je poznata tek prema fotografji. Motiv Perzejeve pobjede
nad Meduzom, Pegazovom majkom, jedinom smrtnom Gorgonom, bio
je vrlo est u skulpturi antike, renesanse i klasicizma. Frange je dobro
2 Vidi biljeku 1.
3 Vidi biljeku 1.
1 Iso Krnjavi, Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba iz mojih zapisaka,
Hrvatsko kolo, knjiga I., 1905., Zagreb, Dionika tiskara.
29
Robert Frange Mihanovi,
Gorgona (skica za zdenac), 1895.,
Dokumentacija Arhiva za likovne
umjetnosti HAZU
31
Robert Frange Mihanovi,
Pegaz, 1914.,
vl. Ambijentalna zbirka
Frange, Zagreb
30
Robert Frange Mihanovi,
eki,
vl. Muzej grada Zagreba,
Zagreb
28
Robert Frange Mihanovi,
Perzej i Gorgona (skica), 1895.,
Fototeka Arhiva za likovne
umjetnosti HAZU, Zagreb
42 43
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
poznavao djelo renesansnog kipara Benvenuta Cellinija i u kompoziciji
je oito bio nadahnut njegovom skulpturom Perzeja iz loggie dei lanzi
u Firenci, ponavljajui istu impostaciju Perzeja dok stoji nad mrtvim
tijelom Gorgone, podie svoj karakteristini zaobljeni ma, Merkurov
dar, i tit s njezinom odrubljenom glavom na njemu. Prema opisu iz
1897. u asopisu Prosvjeta, iz Gorgonine zmijske kose trebala je tei
voda, a dio kompozicije vodoskoka trebale su initi zmije. Frange je
izradio jo jednu varijantu zdenca samo s glavom Gorgone na visokom
stupu (sl. 29). Modeliran je kao portret mlade ene, glave zabaene
unatrag, a Gorgonu naziremo tek u zmijskim zavrecima kose. Nije
sauvana cijela skica ve samo njezina glava na malom postamentu.
Kao dio razrade te teme zasigurno je i varijanta male glave Gorgone
(kat. br.102) sauvane u bronci.
Koliko je bila vana uloga Izidora Krnjavoga u afrmaciji mlade
generacije umjetnika i koliko je pridonio njihovu angamanu, to je za
mladog umjetnika ujedno znailo ivjeti od vlastitog umjetnikog rada,
potvruje jo jedna narudba. Krnjavi, naime, od Frangea naruuje
srebrni eki (sl. 30) u povodu dolaska Franje Josipa I. u Zagreb i sve-
anog otvorenja kazaline zgrade 1895. godine. eki je trebao posluiti
carevu simbolinom udaranju u zaglavni kamen i sveanom otvaranju
zagrade Hrvatskog narodnog kazalita. Izraen je u srebru, a na gornjem
vrhu drka alegorijski su prikazi etiriju muza koje personifciraju dramu,
tragediju, operu i komediju. Uz glavu ekia dvije su alegorijske fgure
Umjetnost i Znanost izmeu kojih je medaljon s prikazom cara.
U tom razdoblju Frange je izradio jo dva djela inspirirana antikom.
Bista Rimljanina (kat. br.98) iz 1893. nadahnuta istoimenim rimskim
portretom iz 80. godine pr. n. e. iz Ville Torlonije u Rimu naturalistiki
je portret koji je bio izloen i otkupljen na Milenijskoj izlobi 1896. u
Budimpeti, a nekoliko verzija uva se i u Hrvatskoj. U Budimpeti je
istom prigodom Frange izloio i Atletu ili Savijaa eljeza (kat. br.101),
koja se tipski udaljava od temeljnog izvora, iako temom asocira na kla-
sine grke atlete. Figura je vie naturalistika, naglaene dinamike, a
atlet je prikazan u trenutku fzikog napora koji je vidljiv i na licu, ime
sasvim naputa klasinu idealizaciju i mirnou. Atleti moemo tematski
pridruiti neto kasniju fguru Bacaa kamena (kat. br.103, 104) iz 1905.,
koji je sauvan u dvije varijante: kao akt koji je vjerojatno posluio tek
kao skica u sadri i druga, dovrena verzija, gdje je baca u struku zaogr-
nut tkaninom. I ta nas fgura na prvi pogled moe podsjetiti na antike
fgure atleta, no specifna fzionomija te vrlo neklasian stav udaljavaju
nas od antike. Motiv bacaa kamena, drukije impostacije, s kamenom
na ramenu Frange je iskoristio u izradi plakete koja se dodijelila sred-
njokolskom gimnastikom prvaku 1905.
Za prvu jugoslavensku izlobu u Beogradu 1904. godine izradio je
reljef na kojem skupinu od etiri ene u narodnim nonjama predvodi ale-
gorijska fgura krilate Nike (kat. br. 107) koja u ruci dri malu skulpturu.
Motiv s tog reljefa izdvojit e dvadesetih godina kao samostalnu cjelinu
za nadgrobni spomenik. Zanimljiva je alegorijska skupina za nadgrobni
spomenik obitelji leitner, tzv. Spomenik smrti (kat. br. 108) na groblju u
Varadinu. Simboliki je to prikaz rastanka ivih i mrtvih. Skupinu pred-
vodi pokojnik, pognute glave, kojeg alegorijski krilati enski lik odvodi
od obitelji. Zagrljene fgure razliite ivotne dobi pomalo asociraju na
Metroviev Zdenac ivota.
Neto kasniji primjeri antikih motiva u Frangeovu opusu stilski sa-
svim pripadaju simbolizmu. Dvije skupine Otmica Europe (kat. br. 105)
iz 1907. godine, poznata epizoda iz grke mitologije kada se zaljubljeni
Zeus pretvara u bika da bi oteo Europu, i Pegaz (sl. 31) od antike su
sauvale tek motiv, a tema se obrauje na sasvim nov, simbolistiki
nain. Preko Pegaza, krilatoga konja koji je iskoio iz Gorgonine krvi,
indirektno se jo jednom vraa na temu Perzeja i Gorgone.
Za nie na proelju, u to vrijeme jo jednokatnice Odjela za bogo-
tovlje i nastavu u Opatikoj 10, Rudolf Valdec izradio je prema Krnja-
vijevoj zamisli biste antikih flozofa Platona (kat. br. 110) i Aristotela
(kat. br. 111). Valdec, kao i Frange, bio je jedan od stipendista Zemaljske
vlade. Kiparstvo je uio prvo u Beu, a potom u Mnchenu. Do dolaska
Rudolfa Valdeca uz uvoznu dekoraciju velik dio zagrebake arhitekton-
ske plastike 19. stoljea izradili su kipari i klesari Ignjat Franz i Dragu-
tin Morak, prvi nastavnici modeliranja, odnosno kiparstva na Obrtnoj
koli. U tome e im se pridruiti njihov ak Rudolf Valdec i upravo
najvie njegovih djela s antikom tematikom nai emo u tom dijelu
opusa.
Nakon idealiziranih bista flozofa Platona i Aristotela, Valdec je 1897.
izradio tri skice za zabate Umjetnikog paviljona, to je danas gotovo sa-
svim nepoznat podatak. Paviljon s modernom eljeznom konstrukcijom
podignut je 1896. za sveanu Milenijsku izlobu u Budimpeti, koja je
odrana u povodu proslave tisuite obljetnice kraljevstva. Zahvaljujui mo-
dernoj konstrukciji mogao je biti ponovno podignut 1897. u Zagrebu te je
postao prvi izlobeni paviljon izgraen na ovim prostorima. Velika zasluga
u podizanju hrvatskog paviljona u Budimpeti pripada Vlahi Bukovcu, koji
je u suradnji s Frangeom i ikoem vodio njegovo ureenje, a taj e nastup
ujedno biti prvo samostalno predstavljanje hrvatskih mladih umjetnika ne-
ovisno o ostalim lanicama Austro-Ugarske Monarhije. Nakon dopremanja
eljezne konstrukcije i ponovne gradnje u Zagrebu, umjetnika oprema
paviljona trebala je prema prvobitnoj ideji biti jo jedan projekt na ko-
jem e se udruiti domae umjetnike snage predvoene Bukovcem. Ideja
gradske vlasti, ali i irokog graanstva bila je da bude to ukusnije umjet-
niki ukraen paviljon...4 O tom su pitanju na sastanku poetkom 1897.
raspravljali gradonaelnik Adolf Moinski i umjetnici Bukovac, Medovi,
Frange, Valdec i iko te je dogovoreno da upravo oni osmisle program i
izrade trokovnik. No, nekoliko mjeseci nakon toga jednoglasnom odlukom
gradskog vijea iz Bea su pozvani Hermann Helmer i Ferdinand Fellner,
graditelji Hrvatskog narodnog kazalita. Tom se odlukom izjalovila i re-
alizacija programa koji su nai umjetnici osmislili za paviljon. O njihovu
programu svjedoe zapisi iz tiska: na vrhu kupole trebala je biti skulptura
grkog boga Apolona Feba, a dekorativnu opremu trebale su initi uku-
pno dvadeset i etiri slike: dvadeset i dvije u tehnici zgrafta i dvije freske.
Na svakom uglu trebale su biti skulpture. Cijeli program ureenja bio je
posveen bogu sunca Apolonu Febu, zatitniku muza, a time i zatitniku
umjetnosti. Od predvienih dekoracija danas su nam, prema reprodukci-
jama, poznate tri skice koje je Rudolf Valdec izradio kao mogue verzije za
zabate. Ti su se reljef tematski nadovezivali na sredinju fguru Apolona
koji je trebao biti na kupoli. Na sve tri skice u plitkom reljefu prikazan
je Apolon, a sva tri reljefa sjedinjuje podloga, odnosno sunce, ije plono
izvedene zrake ispunjavaju cijelu povrinu trokutnog zabata.
4 Umjetniki paviljon, Narodne Novine 8. 2.1897.
32
Rudolf Valdec, Apolon
Muzaget, 1897., (skica
za zabat Umjetnikog
paviljona), Fototeka Arhiva
za likovne umjetnosti HAZU,
Zagreb
33
Rudolf Valdec, Apolon
Pitoktonos, 1897. (skica za
zabat Umjetnikog paviljona),
Fototeka Arhiva za likovne
umjetnosti HAZU, Zagreb
34
Rudolf Valdec, Apolon
Delfjski, 1897., (skica za
zabat Umjetnikog paviljona)
Fototeka Arhiva za likovne
umjetnosti HAZU, Zagreb
44 45
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Na prvom reljefu je Apolon Muzaget (sl. 32), zatitnik i predvodnik muza,
prikazan kao mladi odjeven u tuniku s lirom u ruci, uz stablo lovora.
Druga skica prikazuje Apolona Pitoktonosa (sl. 33), na kojoj je prikazan
trenutak borbe Apolona i Pitona, zmaja sa zmijskim tijelom, kojeg je bi-
jesna Hera poslala da progoni njegovu majku dok je jo bila trudna. Na
mjestu gdje je svojim lukom i strijelom ubio Pitona osnovano je proroi-
te u Delfma. Zadnja sauvana skica jo je jedan reljef posveen Apolonu,
a nosio je naziv Apolon Delfjski (sl. 34). Predstavlja Apolona koji u ruci
dri glavu nalik Meduzinoj, to je ikonografski pomalo zbunjujue. Mo-
gue je da je Valdec na toj skici prikazao Apolona koji dri glavu Ekhidne,
ene zmaja koja se ponekad izjednaavala s Pitonom. Nije poznato jesu
li skice sauvane, ali vano je rei da su upravo te tri skice bile meu
izloenim radovima na Hrvatskom salonu 1898. kojom je Umjetniki
paviljon sveano otvoren. Kiparsku dekoraciju umjesto naih umjetni-
ka osmislili su beki majstori na bonom istonom proelju su biste
renesansnih majstora: Michelangela, Tiziana i Rafaela, a na zapadnom:
Klovia, Medulia i Carpaccia. Unato promjeni ikonografskog programa
dekoracije Umjetnikog paviljona, i u dananjoj verziji nalazimo klasine
antike motive: iznad ulaza i na sjevernom i na junom proelju bista je
Atene Palade, a na krovu je niz antikih ara koje se u ritmikim razma-
cima ponavljaju.
Kada je o kiparskim dekoracijama rije, od Valdeca su za Umjetniki
paviljon naruene dvije skulpture personifkacije Kiparstva (sl. 35) i
Slikarstva (sl. 36) koje su nekoliko godina nakon sveanog otvaranja
1901. postavljene i fankiraju ulaz u paviljon. Rije je o sjedeim fgurama
koje su u rukama drale danas jedva vidljive atribute slikarstva, kistove,
i kiparstva, fguru Sfnge. Godine 1897., u isto vrijeme kada su se vodile
rasprave oko paviljona, Valdec je izradio skulpturu Genij umjetnosti za
kuu Vlahe Bukovca na Trgu kralja Tomislava 18. Genij umjetnosti (sl. 37)
izveden je s visoko podignutom rukom u kojoj je u vrijeme nastanka bila
kugla na kojoj je stajala mala skulptura boginje pobjede Nike. Skulptura
danas nije sauvana u tom obliku; ostala je samo fgura genija bez kugle
i kipa pobjede u ruci.
Sljedea Valdecova narudba za arhitektonsku plastiku bila je za
zgradu nekadanje Trgovako-obrtnike komore na dananjem Trgu mar-
ala Tita 8, koja je podignuta 1902. prema projektu Hnigsberga i Deu-
tscha. Izradio je dvije alegorijske fgure, personifkacije Trgovine i Obrta.
Impostaciju rjeava na slian nain kao kod fgura ispred Umjetnikog
paviljona. Alegorije su sjedee fgure s atributima djelatnosti koju pred-
stavljaju. Alegorija Trgovine (sl. 38) slobodno je interpretiran lik boga
Merkura, a prikazana je kao enski lik s tipinim Merkurovim atributima:
krilatim sandalama i kaducejom, arobnim tapom s dvije isprepletene
zmije i krilima. Figura Obrta kao atribute ima eki i motiku. Za istog
naruitelja izradio je i alegorijsku skupinu Croatia na proelju zgrade
tadanjeg Obrtnikog muzeja, danas Etnografskog muzeja. Nakon toga,
1906./1907. godine, izrauje alegorijske fgure za Austrougarsku banku
arhitekta lava Kalde, u Juriievoj 17.
Jedini primjer antikog motiva u ostalom dijelu Valdecova ranog opusa
jest plaketa Casino (kat. br. 109). iz 1911. godine. Izraena je kao nagrada
za najbolje plesae. Na secesijski dekorativno i bogato ornamentalno
rijeenoj povrini prikazan je plesaki par, a muki lik odjeven je kao
rimski vojnik.
Ivan Metrovi svojim dolaskom na kiparsku scenu zasjenit e cijelu jed-
nu generaciju, a njegovim radom zapoinje nova era hrvatskoga kiparstva.
kolovao se u Beu na izvoru secesije i ve se kao vrlo mlad umjetnik
istaknuo iznimnim kiparskim talentom. U bogatom Metrovievu opu-
su mogu se iitavati razliiti utjecaji i nadahnua, od velikih kipara
Michelangela i Rodina, do asirske i egipatske umjetnosti, no mi emo
se pozabaviti s tek nekoliko primjera iz njegova najranijeg stvaralatva
u kojima je utjecaj grke i rimske umjetnosti najoitiji. Djela koja se
direktno oslanjaju na antiku umjetnost dvije su vaze koje je Metrovi
izradio za svog mecenu, bekog industrijalca Karla Wittgensteina. Prva
vaza (kat. br. 114) nastala je 1905. u Beu. Dekoracija na vratu vaze polo-
ajem i isprepletenou fgura kompozicijski podsjea na Zdenac ivota.
Modelacija je sumarna, a unato fgurativnosti kompozicije na prvi se
pogled doima kao ornament. Trbuasta vaza bez ruki parafraza je anti-
kih amfora ili hidrija. Druga, popularno zvana dugog vrata (kat. br. 113),
nastala je tijekom boravka u Parizu 1908., a za nju nadahnue oito pro-
nalazi u etrurskoj, grkoj te rimskoj zbirci u louvreu. Formom ponavlja
modifcirani i stilizirani oblik klasine antike amfore, a ritmiki niz
jednostavno i plono modeliranih plesaa i plesaica vrlo je slian onima
kakve nalazimo na antikim metopama i amforama. Prikazima plesaica
moemo pridruiti jo dva rimska reljefa Plesaicu (kat. br. 118) iz 1911.
i Plesaicu (kat. br. 119) iz 1912. Prvi je meke modelacije, poluvisoki reljef,
a enski akt ogrnut je lepravim velom. Nepravilnim oblikom same pod-
loge reljefa asocira na fragmentarno sauvane i otkrhnute metope grkih
i rimskih hramova. Slian je i reljef Plesaice iz 1912., no na tom primjeru
prikazuje znatno voluminozniji i tipino metrovievski monumentalniji
tip ene. U jednom i drugom reljefu moemo iitati izvorite u antikim
prikazima. U Metrovievu ranom opusu u skulpturi Frula (kat. br. 117) iz
1908. nalazimo, za nae kiparstvo tog razdoblja rijedak primjer nadahnua
arhajskom grkom umjetnou. Muka fgura frulaa oito je inspirirana
arhajskim fgurama antikih kurosa, i impostacijom i konstitucijom. Ne-
obian primjer je Antejeva desnica, poznata i pod nazivom Velika studija
ruke sa akom gore (kat. br. 115 i 116), koja formom predstavlja postament
u obliku ruke na koji je smjeten mali torzo. Takve antropomorfne posta-
mente Metrovi je izraivao u Beu za Karla Wittgensteina.
Dvije skulpture iz ranog bekog razdoblja Laokoont mojih dana
iz 1904. i Venera mojih dana iz 1906. svojevrsni su pandani i tek se
u naslovima referiraju na antiku mitologiju. Naglaavajui modernost
u naslovu, Metrovi dokida i gotovo svaku formalnu vezu s antikom.
laokoont, Apolonov trojanski sveenik, najpoznatiji je po traginoj ulozi
u Trojanskom ratu, to nam je poznato iz Vergilijeve Eneide. Nakon to
je Trojancima savjetovao da ne putaju u grad drvenoga konja koji su
donijeli Ahejci, bijesni bogovi kanjavaju ga aljui zmije koje e uguiti
njega i dvojicu njegovih sinova. laokoont svoju popularnost stjee po-
najvie zbog skulpture Laokoontova grupa, iz 1. stoljea pr. n. e., koja se
pripisuje trojici kipara: Agesandru, Atenodoru i Polidoru. Prema drugom
tumaenju, laokoont je izazvao Apolonov bijes jer je kao njegov svee-
nik prekrio celibat te je dobio djecu. Metroviev naturalistiki prikaz
u strasnom gru zapletnih mukarca i ene vie bi odgovarao drugom
5 Vera Horvat Pintari, Tradicija i moderna, Zagreb, Gliptoteka HAZU, 2009., str. 642/643.
35
Rudolf Valdec,
Kiparstvo, 1898.,
Umjetniki paviljon, Zagreb
36
Rudolf Valdec,
Slikarstvo, 1898.,
Umjetniki paviljon, Zagreb
37
Rudolf Valdec,
Genij umjetnosti, 1897.,
Fototeka Arhiva za likovne
umjetnosti HAZU, Zagreb
46 47
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
tumaenju laokoontova grijeha. Ta je skulptura izazivala golemu sabla-
zan u vrijeme nastanka, a Mato ju je opisao kao pornografju koja spada
u javnu kuu. Jo je radikalnije izvedena neto ranija skulptura Venera
mojih dana. Veneru, boginju ljubavi, plodnosti, ali i seksualnosti, prikazuje
sasvim lienu svoje boanske prirode, kao enu preputenu poudi. U oba
se primjera Metrovi, prikazujui skrivene i nesputane strasti, priblia-
va duhu bekog fn de siclea te i u njegovu sluaju moemo primijeniti
tumaenje kojim Carl Emil Schorske objanjava Klimtovo slikarstvo da
su grki mitovi i simboli posluili slikaru kao snano sredstvo ogoljenja
nagonskog ivota, to ga je klasina tradicija sublimirala ili potiskivala.6
Reljef Saloma (kat. br. 120), izraen 1913. u Rimu, formom se uklapa
u niz prethodnih plesaica iako je ikonografski biblijska tema. Saloma
je ogrnuta stiliziranim velom, koji je izveden linearno, a na pladnju nosi
glavu Ivana Krstitelja, koja je s glavom Salome poloena gotovo zrcalno
simetrino. Kao jedan od moguih izvor nadahnua za taj prikaz Vera
Horvat Pintari5 navodi rimsku kopiju grkog reljefa Menade iz Kalima-
kije iz 5. stoljea pr. n. e., koju je Metrovi mogao vidjeti za boravka u
Rimu. Posljednji reljef ispreda priu iz Ovidijevih Metamorfoza o bogu
Amoru koji se zaljubio u lijepu djevojku Psihu. Izrazito je ploan, gotov
sasvim linearno rijeen. Pripada neto kasnijem razdoblju, 1918., i dobar
je primjer interpretacije mitoloke teme u formi sasvim udaljenoj od an-
tike. Metrovi ih prikazuje u strasnom poljupcu, kao ljubavnike sasvim
stopljenih tijela.
Posljednji veliki projekt razdoblja hrvatske moderne jest gradnja Kra-
ljevske sveuiline knjinice i zemaljskog arhiva (danas Hrvatski dravni
arhiv) na Marulievu trgu 21. Zgrada je dovrena i otvorena prije tono
stotinu godina. Krnjavi, iako vie nije na politikoj poziciji, u projektu
sudjeluje iz sjene kao lan komisije koja odluuje o ikonografskom pro-
gramu. Kao to je vrlo est sluaj u programu arhitektonske plastike tako
vanih znanstvenih i kulturnih institucija kao alegorija javlja se Atena
Palada. Alegorijski reljef (sl. 39) izradio je 1911. Rudolf Valdec. Kompo-
zicija je vrlo klasina, to je uvjetovano timpanom kao arhitektonskim
okvirom. Povrinu unutar timpana razdjeljuju etiri jednostavna pilastra,
ime je dobivena jasno omeena i odreena povrina reljefnog prikaza
koja se sastoji od tri dijela. U najvei, sredinji dio smjetena je glavna
kompozicija i dva manja postranina dijela koji obuhvaaju lijevi i desni
kraj trokuta u koje su smjetene personifkacije Znanja i Neznanja. Sre-
dinji reljef ini skupina od sedam fgura izvedenih u visokom reljefu. U
sreditu je kompozicije fgura koja se tijekom posljednjih stotinu godina
razliito tumaila. Prema jednima, rije je o Ateni Paladi, drugi pak tvrde
da je to Bakljonoa, a trei u njoj vide alegoriju Prosvjete. U vrijeme nastan-
ka nazivalo je se Atenom Paladom, iako nema sve njezine klasine atribute
koplje, tit i kacigu. Zaodjenuta je antikom odorom bogate draperije i
frontalno okrenuta. U jednoj ruci dri baklju, a u drugoj eki, pa se za-
sigurno moe rei da je prikazana i kao zatitnica umjetnika i zanatlija
koji su simbolino predstavljeni ostalim fgurama kompozicije. Sa svake
strane skupina je u kojoj su tri fgure. Po odjei se moe zakljuiti da prve
dvije fgure s lijeve strane predstavljaju antiku. enska fgura zaogrnuta
draperijom u ruci dri skulpturu i vjerojatno je personifkacija kiparstva,
a druga u ruci dri knjigu i kuglu. Na kraju te skupine je sjedea fgura
koja bi po odjei mogla predstavljati srednji vijek. Zasukanih rukava, u
jednoj ruci dri grumen zemlje, u drugoj ciglu te bi mogla simbolizirati
graditeljstvo. S druge strane na poetku skupine leima je okrenut muki
akt koji izgleda kao da klee mali reljef ispred sebe. Uz njega je muka
fgura takoer u srednjovjekovnoj odjei koja na leima dri graditeljsko
orue, a na kraju skupine muki je lik u sveenikom habitu. U krajnjim
dijelovima zabata sa svake strane je po jedna fgura, meusobni antipodi
Znanje i Neznanje. Figura koja se grije na ukroenom plamenu alegorija
je Znanja, a nasuprot njoj je Neznanje, koje utjelovljuje sputana fgura,
ruku zavezanih na leima uz koju je razbuktala vatra. Figura Neznanja
kompozicijski je vrlo srodna fguri Sputani genij, koju je Valdec u isto
vrijeme izradio za grob pjesnika Silvija Strahimira Kranjevia. Na izradi
skulpturalnih dekoracija za novogradnju Sveuiline knjinice bili su
angairani ponovno isti umjetnici. Frange ak s istim tematski zadat-
kom reljefma etiriju fakulteta. No, Valdec i Frange sada su u poziciji
uitelja, profesora na Privremenoj vioj koli za umjetnost i umjetni obrt,
te kao pomagae uzimaju svoje studente, kipare prve generacije zagre-
bake akademije.
I dok je veina studenata izraivala dekoracije prema predlocima,
naa prva kiparica sa zagrebake akademije, tada jo sasvim mlada Mila
Wod (ludmila Wodsedalek) samostalno je izradila reljefe za veliku i-
taonicu, osim likova putta u drvenim oplatama glavne dvorane koji su
prikazani sa simbolima pismenosti. Za glavni prijamni pult izradila je
reljefe grkih flozofa Platona, Sokrata, Pitagore i Aristotela (sl. 40)aakoji
upuuju na slian ikonografski program kao kod opreme palae Odjela za
bogotovlje i nastavu. Osim grkih flozofa, u njezinu opusu i nekoliko
je primjera antikih motiva koji su nastali jo za studentskih dana: glava
Atene Palade (sl. 41) te kompozicija Faun i nimfa (sl. 42) poznati su nam
tek prema fotografji.
U hrvatskoj skulpturi ne moemo govoriti o klasicizmu kakav do-
minira europskom skulpturom 18. stoljea i kakav nalazimo u opusima
glavnih europskih predstavnika, talijanskoga kipara Antonija Canove i
danskoga kipara Bertela Thorvaldsena, no i u djelima prve generacija ki-
para moderne nalazimo odjeke antike, to je najizraenije u arhitektonskoj
plastici. Iako smo projektom obuhvatili ogranieno razdoblje moderne,
ujedno i vrijeme poetaka formiranja i pojave njezinih prvih predstavnika,
antike motive u umjetnosti nalazimo tijekom cijelog 20. stoljea. Mitovi
i legende antike Grke i Rima ne prestaju biti nadahnuem i suvreme-
nim umjetnicima, a teme iz antike mitologije nalazimo i u kasnijim
djelima umjetnika koje smo predstavili.
39
Rudolf Valdec,
Alegorija prosvjete
(Atena Palada) 1911.,
Hrvatski dravni arhiv,
Zagreb
38
Rudolf Valdec,
Alegorija trgovine, 1902.,
Fototeka Arhiva za
likovne umjetnosti HAZU
Zagreb
40
Mila Wod,
Pitagora, Sokrat,
Platon, Aristotel, 1912.,
reljef u Velikoj itaonici,
Hrvatski dravni arhiv,
Zagreb
6 Dalibor Pranevi, Djela Ivana Metrovia inspirirana Danteovim Paklom,
u Radovi Instituta za povijest umjetnosti 27, 241 - 254, Zagreb, 2003.
48 49
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
LITERATURA
Zdenka Markovi, Frange Mihanovi, Izdavaki
zavod JAZU, Zagreb, 1954.
Duko Kekemet, Ivan Rendi ivot i djelo,
Braki zbornik br. 8, Supetar, 1969.
Miodrag B. Proti, Jugoslovenska skulptura
1870 -1950. ; Boidar Gagro, Hrvatska
skulptura graanskog perioda, u: Jugoslovenska
skulptura 1870 -1950., Muzej savremene
umetnosti, Beograd, 1975.
Snjeka Kneevi, Zagrebaka zelena potkova,
kolska knjiga, Zagreb, 1996.
Ive imat Banov, Robert Frange Mihanovi, Art
Studio Azinovi, Zagreb, 2005.
Lelja Dobroni, Graditelji i izgradnja Zagreba u
doba historijskih stilova, DPUH, Zagreb, 1983.
Grgo Gamulin, Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX.
stoljea, Naprijed, Zagreb, 1999.
Jelena Uskokovi, Arhitektonska plastika
historicizma u Zagrebu, u: Historicizam u
Hrvatskoj, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb,
221 261, 2000.
42
Mila Wod,
Faun i nimfa, oko 1910.,
Fototeka Arhiva za likovne
umjetnosti HAZU, Zagreb
41
Mila Wod,
Atena Palada, oko 1910.
Fototeka Arhiva za likovne
umjetnosti HAZU, Zagreb
Ana Adamec, Rudolf Valdec, A. G. Mato,
Samobor, 2001.
Irena Kraevac, Ivan Metrovi i secesija Be,
Mnchen, Prag 1900. 1910., IPU, Fundacija
Ivana Metrovia, Zagreb, 2002.
Olga Maruevski, Iso Krnjavi kultura i
politika na zidovima palae u Opatikoj 10,
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2002.
Dalibor Pranevi, Djela Ivana Metrovia
inspirirana Danteovim Paklom, u Radovi
Instituta za povijest umjetnosti 27, 241 - 254,
Zagreb, 2003.
Tomislav Bili, Zagrebaka zbirka sadrenih
odljeva antike skulpture, u: Vjesnik
Arheolokog muzeja u Zagrebu, XLI, 1, 439
456, Zagreb, 2008.
Vera Horvat Pintari, Paradigma Ivan
Metrovi, u: Tradicija i moderna, HAZU
Gliptoteka, Zagreb, 583 689, 2009.
Ljiljana erina, 100 djela Ivana Metrovia,
Muzej Ivana Metrovia, Zagreb, 2010.
50 51
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Filmovi Clash of the Titans (Sudar Titana), Immortals (Besmrtnici), Alexan-
der, 300 i Gladijator, da izdvojimo tek neke iz bogate riznice, pokazuju da
tematika antikoga svijeta i u suvremeno doba plijeni pozornost redatelja
i nerijetko mnogih gledatelja. Iako se prosjenom promatrau moe initi
da je apogej flmova s antikim temama bio krajem pedesetih i poetkom
ezdesetih godina 20. stoljea, vrhunska umjetnika ostvarenja i popu-
larnost seu u same poetke kinematografje.
Zbog naslijeene antike kulturne batine kojom se Europa napajala
stoljeima, ne udi da su se tada iznimno popularni povijesni romani
Posljednji dani Pompeja Edwarda Bulwer-lyttona iz 1834., Quo vadis?
Henryka Sienkiewicza iz 1895. i Ben Hur lewa Wallacea iz 1880. djela
antikih autora Homerova Odiseja, Aristofanova Lizistrata te Willia-
ma Shakespearea posebice Julije Cezar odmah poeli prenositi i na
flmsko platno. Ovom emo prilikom izdvojiti neke od najzanimljivijih
predstavnika tog podanra povijesnog flma, koji upravo na prijelazu 19.
u 20. stoljee zapoinje ispisivati svoj kanon. Mnogi flmovi antike te-
matike koji su nastali u tom razdoblju svjedoe ne samo o nadahnuu
povijesno-arheolokom Arkadijom nego i o kratkom prostoru slobode koji
e cenzura ubrzo nakon toga vrlo uspjeno potpuno uguiti.
Posebno mjesto, na zaelju, ima najvei maioniar flmske umjet-
nosti uope Georges Mlis. Meu mnogim flmovima kojih je tema
stari vijek, odnosno antika grka i rimska civilizacija, posebno se izdvaja
ANTIKI FIlM DE SIClE
Daniel Rafaeli
Tematikom se iznimno uspjeno pozabavio i Jon Solomon,
The Ancient World in the Cinema, Yale University, 2001.
52 53
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
homerski Lle de Calypso ou Ulysse et le gant Polyphme (Kalipsin otok ili
Odisej i div Polifem) iz 1905. Iako su se Mlisovi flmovi izvrsno prodavali
sve do predveerja Prvog svjetskog rata, nije zahvaljujui njima doekao
ugodnu starost (dovoljno je skrenuti pozornost na nevjerojatno preciznu
rekonstrukciju njegova stvaralatva u flmu Huga Martina Scorsesea iz
2011.). Iako je Homer u Ilijadi i Odiseji zapisao sve to je potrebno za
dobar flm a oba se epa mogu svesti na seks i nasilje, ujedno osnovne
sastavnice veine najuspjelijih flmova u povijesti njegova sinema-
tinost tek se trebala osvajati. Naime, Homera je i danas produkcijski
iznimno sloeno i prilino skupo prebaciti na srebrno platno, zbog ega
jo vie golica matu proizvodni proces, ali i scenaristiki odabir kojim
je Mlis morao ovladati da bi snimio svog nijemog Homera. Lle de
Calypso ou Ulysse et le gant Polyphme, kao i svaki Mlisov flm, rese
tipini redateljski postupci. Kamera je kazalino statina, to se kompen-
zira prije svega spektakularnom scenografjom. Ne udi stoga da se ba
Mlisa proglaava ocem specijalnih efekata. Gledamo tako premorenog
Odiseja, kojega je more izbacilo na Kalipsinu Ogigiju, gdje uz njegovo
usnulo tijelo pleu nimfe. Prva meu njima je naravno nimfa Kalipsa
koja e ga, prema Homeru, na Ogigiji zadrati u strasnom zatoenitvu
punih sedam godina. Prema Mlisu, ta strast, od Odisejeva buenja,
traje tono petnaest sekundi, jer u tipino mlisovskom redateljskom
rjeenju, koritenjem dvostruke ekspozicije i nestajanjem i pojavljivanjem
likova, nimfa e svoje mjesto pod refektorima ustupiti onome kojeg su
svi ekali jednookom divu Polifemu. Posebno je zabavno vidjeti kako
se Mlis poigrava s mitom. Najprije se meu scenografjom pojavljuje
Polifemova golema ruka, a zatim velika glava s dva oka na koja je slijep i
s treim na koje vidi. Pogodivi Polifema kopljem u tree oko, Odisej e se
osloboditi i napustiti neutjenu Kalipsu nakon, oito dugog, trominutnog
zatoenitva. Film koji se sastoji od jednog ina (kazalina terminologija
tada je jo prisutna u flmskoj umjetnosti), nijem, ali razumljiv svima koji
su imali iole predznanja s velikim se uspjehom prikazivao i u Sjedinje-
nim Amerikim Dravama, gdje je upravo Mlisovo stvaralatvo bilo
poticajem da se snimaju veliki antiki povijesni spektakli.
Godina 1907. ostat e u flmskoj povijesti zapamena po dogaaju
koji e obiljeiti ameriku flmsku industriju i postaviti nove standarde
koji e vrijediti sve do naih dana. Naime, tada je Sidney Olcott snimio
prvu flmsku adaptaciju iznimno popularne knjige generala lewa Wa-
llacea Ben Hur. Petnaestominutni nijemi flm uspjeno je oivio zaista
sva najpoznatija poglavlja romana: od nezadovoljstva graana Jeruzalema
rimskom vladavinom, preko sluajnog pada crijepa na Mesalu koji zbog
toga Ben Hura protjera na galiju te povratka Jude Ben Hura kao rimskoga
graanina, do fnalne utrke etveroprega. Olcottov flm takoer podrazu-
mijeva poznavanje motiva knjievnog predloka. Vrlo zanimljive koreo-
grafje, s pravim kvadrigama i vjeto izvedenom scenografjom flm nije u
svoje vrijeme postao klasikom zbog jednog vrlo vanog propusta, koji e i
dandanas biti simbolom upozorenja. Naime, autori flma, inspirirani spek-
takularnom predstavom Ben Hur koja je tada putovala SAD-om, odluili
su snimiti flm a da prije toga nisu dobili autorska prava od Wallaceovih
nasljednika. Zbog toga je protiv njih podnesena tuba, izgubili su proces
te su morali platiti golemu odtetu, a flm iz 1907. ostao je pomalo za-
boravljen, posebice nakon pojave nijemog Ben Hura Freda Nibloa 1925.,
s Ramonom Novarrom, te legendarnog Ben-Hura, remek-djela Williama
Wylera iz 1959. godine, koji je jo nenadmani uzor u svom anru.
Veina ranih flmova koji su obraivali antike sadraje najee
je bila rije o rimskim temama u svojoj je osnovi tematizirala pojavu
kranstva, to se nedvojbeno vidi i u Wallaceovim, Sienkiewiczevim i
Bulwer-lyttonovim romanima. Osim velike popularnosti, takav pristup
osiguravao je autorima flmova ipak kakav takav mir s cenzorima. Zbog
toga je sve do danas iznimno teko nai flmove koji su tematski vezani
za to razdoblje, a da im kranska tematika nije podtekst. No, to nije
sprijeilo flmsku reklamu da buja, pa primjerice plakat flma Neron iz
1898. izmeu ostalog poziva graane da na velikom platnu gledaju neza-
pamene carske orgije. Ne udi stoga to je flm iz 1911. o rimskom caru
Heliogabalu slavnog francuskog redatelja louisa Feuilladea bio poznat po
ak etiri naziva: dva francuska Hliogabale i Lorgie romaine te dva za
meunarodno trite A Roman Orgy i Die Lwen des Tyrannen. Radnjom
smjeten u 218. godinu, Lorgie romaine prikazuje (flmski) malo poznatog
rimskog cara Heliogabala, koji je tradicionalno na zlu glasu zbog toga
jer je tovao istonjake kultove, oblaio se u ensku odjeu i, gledano iz
rimske perspektive, zbog razvrata. Feuillade sjajno doarava prilike na
dvoru, feminiziranog cara i nemilosrdnost njegovih postupaka. Posebno
su zanimljiva mizanscenska rjeenja koja izmeu ostalog ukljuuju i o-
por pravih lavova koji upadaju na, malo manje prave, orgije. Feuillade
izvrsno rabi i prostore izvan kadra posebice u sekvenci Heliogabalove
dekapitacije. Sve u svemu hrabar flm koji je postavio gotovo antitezu
kranskim rimskim flmovima, koja e svoj vrhunac doivjeti 2005. go-
dine u seriji Rome.
No, Feuilladeovu flmu nedostajao je osjeaj za spektakularnost koji
e pratiti sve kasnije antike flmove. Za to je pak bila zaduena talijanska
kinematografja, a prije svih se istie Giovanni Pastrone. Budui da se tali-
janski sineast pamti prije svega po velianstvenoj Cabiriji iz 1914., njegov
redateljski rad prije toga ostao je pomalo u sjeni. Posebno se to odnosi na
sjajnog Iuliusa Caesara iz 1909. u kojem Pastrone i tumai naslovni lik.
Meutim, jednako je revolucionaran flm La caduta di Troia (Pad Troje) iz
1911. godine, koji je trajao tada nezamislivih dvadeset i pet minuta. Spek-
takularnost scenografje, kostima i rekvizita, sjajno rekonstruirana atmos-
fera Homerove Ilijade (flmska Odiseja pojavit e se iste godine) postavili
su podlogu za monumentalnost bez koje nema ozbiljnijeg antikog flma.
Uvodei olimpske bogove u priu, Pastrone je trebao i specijalne efekte,
poput dvostruke ekspozicije, koje je nekoliko godina prije upotrebljavao u
Film detaljno obrauje Alexis DHautcourt, Peinture ou Thtre? Louis Feuillade,
Hliogabale et le cinma franais en 1911, Journal of Inquiry and Research 84, 2006., 107-123.
43
Plakat flma
Posljednji dani Pompeja,
1834.
54 55
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
sceni Kalpurnijina sna u Iuliusu Caesaru. Kadrovi Venere koja pomae Pa-
risu i otmica Helene posebno su upeatljivi, a monumentalnost posebno
dolazi do izraaja u sekvenci opsade Troje. Iznimno visoke zidine, veliki
broj statista, zapanjujui kaskaderski pothvati, pirotehnika i naravno re-
konstrukcija trojanskoga konja dojmljivi su i suvremenom gledatelju. Ne
udi stoga velika popularnost koju je flm imao diljem svijeta, pa tako i
u Hrvatskoj, tada dijelom Austro-Ugarske Monarhije. Sluaj je htio da se
s Padom Troje reklamirao i prvi hrvatski igrani flm u povijesti Brcko u
Zagrebu. Tako je u Osijeku 1917. godine Ignaz Reinthaler, ravnatelj Royal
Biography, u hotelu Royal 27., 28. i 29. 11. 1917. sloio elitni raspored
na kojem su bile dokumentarne snimke Zagreba (krasne snimke po nara-
vi), Pastroneov Pad Troje i suvremena vesela igra u dva ina Brcko u
Zagrebu. Budui da je flm danas izgubljen, jedinstveni plakat osvjetljava
pionirsko razdoblje i hrvatske kinematografje.
Uoi Prvog svjetskog rata flmovi s antikom tematikom doivjet
e vrhunac u Cabiriji, a pokretna Pastroneova kamera utjecat e na D. W.
Griftha (The Intolerance) te pogotovo nakon rata na Ernsta lubitscha (Das
Weib des Pharao) i Michaela Kertsza (Die Sklavenknigin). Popularnost
podanra nee jenjavati ni nakon toga, a valja istaknuti da su upravo fl-
movi s antikom tematikom esto bili zamanjakom tehnikog napretka
kinematografje (The Robe, The Egyptian...).
Oaravajui prostor, pretkranske drutvene norme, seksualna slo-
boda i nemilosrdnost dijelovi su antikog ivota koji su se najee pre-
nosili na flmsko platno. Jesu li oni povezani s nama na naine koje tek
poinjemo shvaati, odgovara, izmeu ostalog, i ova izloba.
44
Plakat flma
Cabiria,
1914.
56 57
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
REPRODuKCIJE DJELA _SLIKARSTVO
58 59
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Sveani dan, 1897.
kat. br. 1
Sveani dan studija, do 1897.
kat. br. 2
ROBERT AUER
60 61
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Kraljica rua, 1902.
kat. br. 4
Prije kupelji, 1909.
kat. br. 5
62 63
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Triptih, do 1910.
kat. br. 3
Atena Partenos, 1913.
kat. br. 6
64 65
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Friz prema antici s motivom sviraa, 1894.
kat. br. 58
Bista ene u antikoj draperiji, 1904.
kat. br. 57
Studija antike biste, 1890.
kat. br. 55
66 67
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
VLAHO BUKOVAC
Studija Venere Milske, 1878.
kat. br. 7
Andromeda, oko 1885. - 1890.
kat. br. 10
68 69
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Mlada patricijka, 1890.
kat. br. 12
Patricijka III, 1890.
kat. br. 14
70 71
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Mramorni torzo II, 1878. -1880.
kat. br. 9
Patricijka II / Toaleta Atenjanke, 1890.
kat. br. 13
72 73
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Studija enskog torza, 1877. - 1880.
kat. br. 8
Atenjanka kod toalete / Posljednji retu, 1889.
kat. br. 11
74 75
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Alegorija umjetnosti (slikarstvo), 1897.
kat. br. 16
Alegorija umjetnosti (kiparstvo), 1897.
kat. br. 17
Alegorija umjetnosti (ratna kompozicija), 1897.
kat. br. 18
76 77
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Diptih
Dedal i Ikar, 1898.
kat. br. 20
Ikarov pad, 1898.
kat. br. 21
78 79
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Klitija (Sunanica), 1902.
kat. br. 23
Studija Ikara, 1897.
kat. br. 22
Ikar na hridi, 1897.
kat. br. 19
80 81
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
BELA IKO SESIJA
Penelopa, 1894.
kat. br. 24
82 83
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Kirka, 1895.
kat. br. 26
Penelopa, 1895.
kat. br. 27
84 85
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Odisej ubija prosce, 1898.
kat. br. 29
Marko Antonije nad mrtvim Cezarom, 1898.
kat. br. 30
86 87
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Dekorativni pano, 1900.
kat. br. 33
88 89
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Orfej, 1898.
kat. br. 32
Atena i Psiha, 1898.
kat. br. 31
90 91
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Sapfo, 1908.
kat. br. 35
Sapfo, 1909.
kat. br. 36
92 93
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Ostavljena, 1900.
kat. br. 34
Ostavljena, 1913.
kat. br. 37
Grka Akademija / Grki Gymnasion, 1894.
kat. br. 25
94 95
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Minerva i Psiha
kat. br. 77
Pozivnica Drutva umjetnosti" za izlaganje, 1896.
kat. br. 76
96 97
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Rimljanka, 1887.
kat. br. 61
Mignon - Rimljanka, 1887.
kat. br. 60
98 99
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
MATO CELESTIN MEDOVI
Bakanal, 1893.
kat. br. 40
Bakanal - studija, 1890.
kat. br. 38
100 101
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Studija za Bakanal, 1890.-1893.
Bakanal - studija, 1890.
kat. br. 39
Studija za Bakanal, 1890.-1893.
kat. br. 42
102 103
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Pompejanke na terasi II, 1896.
kat. br. 43
Pompejanka na terasi, 1894.
kat. br. 41
104 105
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Grkinja kod toalete, 1901.
kat. br. 45
Rimljanka u kupaonici, 1912. - 1913.
kat. br. 47
Rimljanka, oko 1901.
kat. br. 46
106 107
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Pompejanka, oko 1901.
kat. br. 44
Pod odrinom,
kat. br. 48
108 109
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
IVAN TIOV
Djevojka s lutnjom, oko 1890.
kat. br. 50
110 111
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Muzika - studija, 1892.
kat. br. 51
Muzika, 1892.
kat. br. 49
112 113
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Scientiae Naturales - Scientiae Scholasticae, 1913.
kat. br. 52
Artes Liberales, 1913.
kat. br. 53
114 115
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
KATALOG DJELA _CRTEI
116 117
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
NIKOLA MAI
Studija glave po antici - Oktavijan
kat. br. 85
Studija po antiknom kipu
kat. br. 83
118 119
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
ZBIrKA Dr. JOSIpA KOVAIA
Ana Marovi
Satir iz Faunove kue u Pompejima
kat. br. 89
Juliana Erddy - Drakovi
Glava Amazonke, 1864.
kat. br. 86
Jelka Struppi Wolkensberg
Glava Apolona, 1887.
kat. br. 91
Jelka Struppi Wolkensberg
Nioba, 1887.
kat. br. 92
Juliana Erddy - Drakovi
Glava antike ene,
kat. br. 87
120 121
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
KATALOG DJELA _SKuLPTuRA
122 123
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
rOBErT FrANGE MIHANOVI
Medicina, 1894.
kat. br. 100
Teologija, 1893.
124 125
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Filozofja, 1894.
kat. br.
Justicija, 1894.
126 127
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Savija eljeza (Atleta), 1895.
kat. br. 101
Rimljanin, 1893.
kat. br. 98
128 129
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Otmica Europe, 1907.
kat. br. 105
Europa, 1907.
kat. br. 106
130 131
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Baca kamena, 1905.
kat. br. 103
Baca kamena, 1905.
kat. br. 104
132 133
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Gorgona, 1899.
kat. br. 102
Nika, 1920.
kat. br. 107
134 135
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Platon
kat. br. 110
Aristotel
kat. br. 111
136 137
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
ruDOLF VALDEC
Tri medalje s likovima antikih boanstava
kat. br. 112
Casino, 1911.
kat. br. 109
138 139
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
IVAN METrOVI
Antejeva desnica, 1908.
kat. br. 115
Torzo (detalj kompozicije Antejeva desnica)
kat. br. 116
140 141
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Frula, 1908.
kat. br. 117
142 143
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Vaza, Be, 1905.
kat. br. 114
Vaza dugog vrata, 1908.
kat. br. 113
144 145
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Plesaica, Rim, 1911.
kat. br. 118
Plesaica, Rim, 1912.
kat. br. 119
146 147
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Saloma, 1913.
kat. br. 120
148 149
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
KATALOKI POPIS DJELA
150 151
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
ROBERT AUER
Zagreb, 1873. 1952.
_1 Sveani dan, 1897., ulje / platno, 120 x
59,5 cm, sign. l. donji k.: R. Auer, 97., privatno
vlasnitvo
_2 Sveani dan studija, do 1897., ulje
/ platno, 50 x 25 cm, bez sign., privatno
vlasnitvo
_3 Triptih, do 1910., ulje / platno, 75 x 110
cm, bez sign., privatno vlasnitvo
_4 Kraljica rua, 1902., ulje / platno, 105
x 134 cm, sign. R. Auer, 1902., privatno
vlasnitvo
_5 Prije kupelji, 1909., ulje / platno, 215 x
113 cm, sign. d. dolje: R. Auer, 1909., privatno
vlasnitvo
_6 Atena Partenos, 1913., ulje / platno, 105
x 134 cm, sign. l. donji k.: R. Auer, Hrvatski
dravni arhiv, (izloeno u reprodukciji)
BELA IKO SESIJA
Osijek, 1864.1931.
_24 Penelopa, 1894., ulje / platno, 31 x 45
cm, sign. l. donji k.: Csikos, d. donji k.: M 1894.
Moderna galerija, Zagreb, inv. br. MG-516
_25 Grka Akademija / Grki gymnasion, 1894.,
ulje / platno, 153 x 110,5 cm, sign. d. desni k.:
Csikos, Ured predsjednika Republike Hrvatske
_26 Kirka, 1895., ulje / platno, 66 x 100 cm,
sign. l donji k.: Csikos/1895, Magyar Nemzeti
Galria, Budimpeta, inv. br. 1521
_27 Penelopa, 1895., ulje / platno, 60 x
110 cm, sign. l. donji k.: Csikos MDCCCXCV,
kolekcija Vugrinec
_28 Penelopa studija, 1895., ulje / platno,
28 x 50 cm, sign. l. donji k.: Csikos, 1895.,
privatno vlasnitvo
_29 Odisej ubija prosce, 1898., ulje / platno,
100 x 215 cm, sign. d. donji k.: Csikos, Hrvatski
institut za povijest, Zagreb
_30 Marko Antonije nad mrtvim Cezarom,
1898., ulje / platno, 100 x 200 cm, sign. d. donji
k.: Csikos, Hrvatski institut za povijest, Zagreb
_31 Atena i Psiha,1898., ulje / platno, 73,7 x
34 cm, sign. l. donji k.: Csikos, 1898., Moderna
galerija, Zagreb, inv. br. MG-2114
_32 Orfej, 1898., ulje / drvo, 27,8 x 20,5 mm,
sign. d. donji k.: B..S., privatno vlasnitvo
(reprodukcija u katalogu)
_33 Dekorativni pano, 1900., gixigo / platno,
90,4 x 209,6 cm, sign. d. donji k.: C.S.1900,
Moderna galerija, Zagreb, inv. br. MG-510
_34 Ostavljena, 1900., ulje / platno, 35 x 50 cm,
sign. l. donji k.: B. Csikos Sessia, privatno vlasnitvo
_35 Sapho, 1908., ulje / platno, 106 x 67,2
cm, sign. l. donji k.: Csikos-Sessia ZGB 1908.,
Moderna galerija, Zagreb, inv. br. MG-7077
_36 Sapho, 1909., ulje / drvo, 29 x 21,5 cm,
sign. l. dolje: B. C. S., Zbirka Kaniaj
_37 enski akt (Ostavljena), 1913., ulje
/ platno, 89,9 x 177,1 cm, sign. l. donji k.:
B. Csikos Sessia, 1913., Moderna galerija,
Zagreb, inv. br. MG-2354


VLAHO BUKOVAC
Cavtat, 1855. Prag, 1922.
_7 Studija Venere Milske, 1878., ulje / platno,
45,5 x 32,7 cm, bez. sign., Umjetnika galerija
Dubrovnik, inv. br. UGD-1445
_8 Studija enskog torza / Mramorni torzo I,
1877. 1880., ulje / platno, 41 x 26,5 cm, bez
sign., Umjetnika galerija Dubrovnik, inv. br.
UGD-561
_9 Mramorni torzo II, Pariz, 1878. 1880.,
ulje / platno, 41 x 27 cm, bez sign., privatno
vlasnitvo
_10 Andromeda, oko 1885. 1890., ulje
/ platno, 153 x 77 cm, sign. d. donji k.: V.
Bukovac, Narodna galerija Ljubljana, inv. br.
NG S 3423
_11 Atenjanka kod toalete / Posljednji retu,
1889., ulje / platno, 110 x 85 cm, sign. d. donji
k.: V. Bukovac, Pariz, 1899., Muzej istorije
Jugoslavije, inv. br. 1257 R
_12 Mlada patricijka A, 1890., ulje / platno,
131 x 97 cm, sign. d. donji k.: B. Bukovac,
Paris, 1890., Moderna galerija, Zagreb, inv. br.
MG-293
_13 Patricijka II / Toaleta Atenjanke, 1890.,
ulje / platno, 55 x 46 cm, sign. l. donji k.: B.
Bukovac, Paris, 1890., privatno vlasnitvo
_14 Patricijka III / Toaleta Atenjanke, 1890.,
ulje / platno, 54 x 44 cm, sign. d. donji k.: B.
Bukovac, privatno vlasnitvo
_15 Hrvatski preporod / Slava njima, predloak
za zastor HNK, 1896., ulje / platno, 125 x 222
cm, sign. l. dolje na stubama: V. Bukovac, 1896.,
Hrvatski povijesni muzej, inv. br. HPM/PMH 19063
_16 Alegorija umjetnosti (Slikarstvo), 1897.,
ulje / platno, 150 x 238 cm, bez. sign., Galerija
Bukovac, Cavtat, inv. br. UGD-446
_17 Alegorija umjetnosti IV (Kiparstvo),
1897., ulje / platno, 150 x 255 cm, bez sign.,
Umjetnika galerija Dubrovnik, inv. br. UGD-
1447
_18 Alegorija umjetnosti (Ratna
kompozicija), 1897., ulje / platno, 292 x 150
cm, bez. sign., Umjetnika galerija Dubrovnik,
inv. br. UGD-1446
_19 Ikar na hridi, 1897., ulje / platno, 50,1 x
39,8 cm, sign. d. sred.: Vlaho Bukovac, Zagreb,
1897., Moderna galerija, inv. br. MG-289
_20 Dedal i Ikar, 1898., lijevo krilo diptiha,
ulje / platno, 124 x 63 cm, sign. 1. donji k.:
Vlaho Bukovac, Zagreb, 1898., Narodni muzej
u Beogradu, inv. br. 940
_21 Ikarov pad, 1898., desno krilo diptiha,
ulje / platno, 124 x 63 cm, sign. d. donji k.:
Vlaho Bukovac, Zagreb, 1898., Narodni muzej,
Beograd, inv. br. 940
_22 Studija Ikara, ulje / platno, 30, 5 x 54,5
cm, sign. l. dolje: neitko, privatno vlasnitvo
_23 Klitija (Sunanica), 1902., ulje / platno,
131 x 95 cm, sign. l. donji k.: Vlaho Bukovac,
Be, 1902., Galerija Bukovac, Cavtat, inv. br.
UGD-432


MATO CELESTIN MEDOVI
Kuna na Peljecu, 1857.1920.
_38 Bakanal studija, 1890., ulje / platno,
55,9 x 92 cm, bez sign., Galerija umjetnina
Split, inv. br. 1141
_39 Bakanal studija, oko 1890., ulje /
platno, 27,7 x 56,6 cm, sign. l. donji k.: MC,
Umjetnika galerija Dubrovnik, inv. br. UGD-32
_40 Bakanal, 1893., ulje / platno, 200,2,
x 325 cm, sign. sred. dolje l.: FC Medovi,
Moderna galerija, Zagreb, inv.br. MG 7088
_41 Pompejanka na terasi, 1894., ulje /
karton, 34 x 44,4 cm, sign. l. donji k.: MC,
Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, inv. br.
MUO 9853
_42 Studija za Bakanal, 1890. 1893., ulje
/ platno kairano na karton, 32,5 x 25,5 cm,
sign. l. donji k.: MC, Moderna galerija, Zagreb,
inv. br. MG-320
_43 Pompejanke na terasi II, 1896., ulje
/ karton, 26,5 x 18 cm, sign. d. dolje: MC,
privatno vlasnitvo
_44 Pompejanka, oko 1901., ulje / platno,
101 x 64 cm, sign. l. donji k.: MC Medovi,
kolekcija Vugrinec
_45 Grkinja kod toalete, 1901., ulje / platno,
78 x 110 cm, sign. d. donji k.: MC Medovi,
Ured predsjednika Republike Hrvatske
_46 Rimljanka, oko 1901., ulje / platno, 78 x
110 cm, sign. d. dolje (mramorno podnoje):
MC Medovi, National Gallery for Foreign art,
Sofja (reproducirano u katalogu)
_47 Rimljanka u kupaonici, 1912. 1913.,
ulje / platno, 51 x 74,5 cm, sign. l. sa strane:
MC Medovi, privatno vlasnitvo
_48 Na terasi (Pod odrinom), 1900.-1904.,
ulje / karton, 28,7 x 16,7 cm
Galerija umjetnina, Split inv. br. (713)

IVAN TIOV
Vikovci, 1870. Zagreb, 1928.
_49 Muzika, 1892., ulje / platno, 107,5 x
102,5 cm, bez sign., kolekcija Vugrinec
_50 Djevojka s lutnjom, ulje / platno, 75 x 85
cm, bez sign., Zbirka Hanekovi
_51 Muzika studija, ulje / platno, 46 x 36,5
cm, sign. l. donji k.: I. Tiov, privatno vlasnitvo
_52 Scientiae Naturales - Scientiae
Scholasticae, 1913., ulje / platno, 250 x 333
cm, sign. l. dolje: Tiov, 1913., Pariz,
Hrvatski dravni arhiv, (izloeno u reprodukciji)
_53 Artes Liberales, 1914. ulje / platno, 250
x 333 cm, sign. l. dolje: I. TIov, 1914., Pariz,
Hrvatski dravni arhiv, (izloeno u reprodukciji)
SLIKArSTVO
152 153
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
ROBERT AUER
_54 Vjeba / Studija sijena, 1890., tu i
akvarel / papir, 39,6 x 55,4 cm, oznake: l.
gornji k.: Gewzeichen Modellierschule, g. d.:
2. Semester, Schattenconstruction, l. donji k.:
Wien, am 11. Jun 1890. d. desni k.: Auer Robert,
privatno vlasnitvo
_55 Studija antike biste, 1890., ugljen
/ papir, oznake: l. gornji k.: Gew. Zeichen
Modellierschule; d. donji k.: Wien, am 18. jun
1890.; d. d.: Auer Robert, privatno vlasnitvo
_56 Studija enske biste na klasicistikom
postolju, oko 1890., olovka / sivi papir, 61 x 40
cm, sign. d. donji k.: R. Auer, privatno vlasnitvo
_57 Bista ene u antikoj draperiji, 1904.,
nedovreno, akvarel / papir, 51,4 x 35 cm,
sign. d. donji k.: Rob. Auer, NY 1904., privatno
vlasnitvo
_58 Friz prema antici s motivom sviraa,
grafki otisak na papiru, 19,4 x 57,4 cm, sign.:
R. Auer 94., privatno vlasnitvo
_59 Skizzenbuch radna biljenica tvrdih
korica presvuenih utim platnom na vezanje,
oko 1902., olovka i akvarel, 25,5 x 34 cm, 42
lista, privatno vlasnitvo
BELA IKO SESIJA
_60 Mignon Rimljanka, 1887., olovka /
papir, 38,1 x 25,2 cm, sign. l. dolje: Esseg
/9/7 1887.; d. dolje: Csikos, inv. br. Csikos 8,
Strossmayerova galerija starih majstora
_61 Rimljanka, 1887., olovka / papir, 22,2 x
30,8 cm, sign. l. dolje: August 1887., d. dolje:
Csikos, inv. br. Csikos 9, Strossmayerova
galerija starih majstora
_62 Atena Partenos, olovka / papir, 33 x 25
cm, inv. br. Csikos 13, Strossmayerova galerija
starih majstora
_63 Studija draperije na sjedeoj fguri,
1889., crna i bijela kreda / papir, 26,8 x 34,8
cm, sign. d. dolje: Csikos VI.1889. III, inv. br.
Csikos 79, Strossmayerova galerija starih
majstora
_64 Mukarac s lica u dugom platu s
palicom, 1890., crna i bijela kreda / papir,
34,7 x 26,8 cm, sign. d. dolje: Csikos/1890.,
inv. br. Csikos 140, Strossmayerova galerija
starih majstora
_65 Mukarac u dugoj halji i tamnom platu
s lica, 1890., crna i bijela kreda / papir, 34,7
x 26,8 cm, sign. d. dolje: Csikos/1890., Csikos
145, Strossmayerova galerija starih majstora
_66 Mukarac u dugoj halji i platu preko
desnog ramena, 1890., crna i bijela kreda /
papir, 34,7 x 26,8 cm, sign. l. dolje: Csikos/
1890., inv. br. Csikos 146, Strossmayerova
galerija starih majstora
_67 Lik rimskoga vojnika s kacigom i
bodeom, 1890., crna i bijela kreda / papir,
34,7 x 26,8 cm, sign. d. dolje: Csikos 1890.,
Inv. br. Csikos 147, Strossmayerova galerija
starih majstora
_68 Kleea i stojea fgura rimskog vojnika,
1890., crna kreda / papir, 26,8 x 34,7 cm,
sign. d. dolje: Csikos, inv. br. Csikos 148,
Strossmayerova galerija starih majstora
_69 Stojei i sjedei lik rimskog vojnika, 1890.,
crna i bijela kreda / papir, 26,8 x 34,7 cm, sign.
sr. dolje: Csikos / 1890., inv. br.: Csikos 149,
Strossmayerova galerija starih majstora
_70 Lik u padu i sjedei lik Rimljanina s lica,
1890., crna kreda / papir, 26,8 x 34,7 cm,
sign. d. dolje: Csikos/1890, inv. br: Csikos 150,
Strossmayerova galerija starih majstora
_71 Grki borci, 1893., lavirani tu / papir, 16,5
x 12,3 cm, sign. l. dolje: C. 1893., inv. br. Csikos
173, Strossmayerova galerija starih majstora
_72 Grki borci II, 1893., lavirani tu / papir,
16,5 x 12,3 cm, sign. l. donji k.: C 1893.,
Csikos 174, Strossmayerova galerija starih
majstora
_73 Grki borci II, 1893., lavirani tu / papir,
16,7 x 12,3 cm, sign. l. dolje: C.1893., Csikos
175, Strossmayerova galerija starih majstora
_74 Grki borci IV, 1893., lavirani tu /
papir,16,7 x 12,3 cm, sign. l. dolje: C. 1893.,
inv. br: Csikos 176, Strossmayerova galerija
starih majstora
_75 Odisej ubija prosce skica, 1892.,
akvarel / papir, 21,3 x 32,6 cm, inv. br. Csikos
202, Strossmayerova galerija starih majstora
_76 Pozivnica Drutva umjetnosti za
izlaganje, 1896., lavirani tu, 400 x 290
cm, sign. d. dolje: Csikos, inv. br. 209,
Strossmayerova galerija starih majstora
_77 Minerva i Psiha, tu / papir, 20,3 x 16,1
cm, sign. l. dolje: C.S. ipl. BELA CSIKOS SESIA,
inv. br. Csikos 233, Strossmayerova galerija
starih majstora
_78 Skica za kompoziciju iz grke mitologije,
olovka / papir, 15 x 21,8 cm, inv. br. Csikos
243, Strossmayerova galerija starih majstora
_79 Skica za kompoziciju iz grke mitologije,
olovka / papir, 15 x 21,9 cm, inv. br. Csikos
244, Strossmayerova galerija starih majstora
_80 Orfej, 1902., pastel / papir, 45,7 x 23,9
cm, inv. br. Csikos 249, Strossmayerova
galerija starih majstora
_81 Tri studije arnica, 1914., olovka /
papir, 18,1 x 10,5 cm, inv. br. Csikos 351,
Strossmayerova galerija starih majstora
_82 Atena Partenos, 1914., olovka /
papir, 18,1 x 10,5 cm, inv. br. Csikos 377,
Strossmayerova galerija starih majstora
NIKOLA MAI
Otoac, 1852. Zagreb, 1902.
_83 Studija po antiknom kipu, ugljen / papir,
52,9 x 42,7 cm, inv. br. 2434; Kabinet Grafke
HAZU
_84 Glava Niobe, ugljen / papir, 78,1 x 58,4
cm, inv. br. 2438, Kabinet Grafke HAZU
_85 Studija glave po antici Oktavijan,
1872., ugljen / papir, 53,5 x 42,8 cm, inv. br.
2440, Kabinet Grafke HAZU
EMA MUNK SIEBENSCHEIN
Be, 18691898.
_90 Venera, komprimirani ugljen / papir,
27,2 x 22,4 cm, sign. sred. gore: po modelu,
sred. dolje: EMA
JELKA STRUPPI WOLKENSPERG
Krievci, 1872. Zagreb, 1946.
_91 Glava Apolona, 1887., ugljen / papir,
70,7 x 54,4 cm, sign. d. dolje: B. Jelka
Struppi//am 25//I.87.
_92 Nioba, 1887., ugljen / papir, 66,6,
x 56,8 cm, sign. d. dolje: J. Struppi //am
5.9.887.
MILA WOD (LUDMILA WODSEDALEK)
Budimpeta, 1888. Zagreb, 1968.
_93 Jonski stup, 1908., tu perom /
papir, 40,7 x 28,9 cm, sign. d. dolje: M.
Wodsedalek, 25.VI.908
BOGUMIL CAR
Zagreb, 1891. Rovinj, 1969.
_94 Antika bista ene, 1905., akvarel /
papir, sign. d. donji k.: Bogumil Car-1905.
CrTEI
DJELA IZ ZBIRKE DR. JOSIPA KOVAI
JULIJANA ERDDY DRAKOVI
Poun, 1847. Trakoan, 1901.
_86 Glava Amazonke, 1864., kreda / papir,
54,4 x 38,8 cm, sign. l. donji k.: E//vid//
(Erler)//Julie Erddy 23/3/864. Pressburg
_87 Glava antike ene, 1864., graft / kreda
/ papir, 51,3 x 39 cm, sign. d. donji k.: Julie
Erddy //21/1/1864/fajens gypsuth
TEFANA KLAI-HRIBAR
Garin kod Slavonskog Broda, 1863. Zagreb,
1941.
_88 Statua Venere, oko 1883., ulje / platno,
72,5 x 43 cm, bez sign.
ANA MAROVI
Venecija, 1815.1887.
_89 Satir iz Faunove kue u Pompejima,
krejon / papir, 67 x 46, sign. d. dolje:
AMarovi
154 155
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
SKuLpTurA
RUDOLF VALDEC
Krapina, 1872. Zagreb, 1929.
_109 Casino 1911. / Vojniki kasino u
Zagrebu, 1911., posrebreno, bronca, 5,02 x
4,45 cm, Moderna galerija, Zagreb, inv. br.
2892-479
_110 Platon, sadra, v. 92,4 cm, Gliptoteka
HAZU, Zagreb, inv. br. G-MZP-25
_111 Aristotel, sadra, v. 91,4 cm, Gliptoteka
HAZU, Zagreb, inv. br. G-MZP-26
_112 Tri medalje s likovima antiknih
boanstava, v. 10,2 cm, Gliptoteka HAZU,
Zagreb, inv. br. G-NZP-532
ROBERT FRANGE MIHANOVI
Srijemska Mitrovica, 1872. Zagreb, 1940.
_95 Uokvirena reprodukcija antike skulpture
(Heraklo), iz Ateliera R. Frangea Mihanovia,
poetak 20. st., Ambijentalna zbirka Roberta
Frangea
_96 Uokvirena reprodukcija antike skulpture
(Venera), iz Ateliera R. Frangea Mihanovia,
poetak 20. st., Ambijentalna zbirka Roberta
Frangea
_97 Uokvirena reprodukcija antike skulpture
(Venera), iz Ateliera R. Frangea Mihanovia,
poetak 20. st., Ambijentalna zbirka Roberta
Frangea
_98 Rimljanin, 1893., mramor, 63,5 x 28 x
24,5 cm, kolekcija Vugrinec
_99 Justicija fragment reljefa, 1894., sadra,
33 x 85 cm, Gliptoteka HAZU, Zagreb, inv. br.
G-MZP-842
_100 Medicina skica za reljef, 1894., sadra,
26 x 68 cm, Gliptoteka HAZU, Zagreb, inv. br.
G-MZP-659
_101 Savija eljeza (Atleta), 1895., bronca,
v. 86 cm, Gliptoteka HAZU, Zagreb, inv. br.
G-MZP-892
_102 Gorgona, 1899., bronca, 22 x 20 x 11,5cm,
Ambijentalna zbirka Roberta Frangea
Mihanovia, Zagreb
_103 Baca kamena, 1905., bronca, 72 x 33
x 23,5 cm, Moderna galerija, Zagreb, inv. br.
MG-5922
_104 Baca kamena, 1905., sadra, 72 x 33 x
23,5 cm, Gliptoteka HAZU, inv. br. G-MZP-640
_105 Otmica Europe, 1907., bronca, 41 x 66,5
x 28,5 cm, Moderna galerija, Zagreb, inv. br.
MG-2054
_106 Europa, 1907., plaketa, bronca, 4,22 x 7
cm, Moderna galerija, Zagreb, inv. br. 2892-1741
_107 Nika, 1920., bronca, 32,2 x 13,9 cm,
Moderna galerija, Zagreb, inv. br. MG-599
_108 Nadgrobni spomenik obitelji Leitner
(Spomenik smrti), 1909., bronca, 43 x 72 cm,
Gliptoteka HAZU, inv. br. G-MZP-1067
ZBIRKA SADRENIH ODLJEVA
ANTIKE SKULPTURE

_121 Afrodita Milska, sadreni odljev, 2.04 m,
prema originalu u Louvreu, Pariz, kr. 2. st. pr.
n. e., Gliptoteka HAZU, inv. br. A-165
_122 Hera, sadreni odljev, 0,67 m, prema
originalu u Museo Nazionale, Napulj, 5. st. pr.
n. e., Gliptoteka HAZU, inv. br. AP-56
_123 Meduza Rondanini, sadreni odljev,
0,39 x 0,46 cm, prema originalu u Staatliche
Antikensammlungen und Glyptothek, Mnchen,
5. 4. st. pr. n. e., Gliptoteka HAZU, inv. br.
AP-37
_124 Penelopa, sadreni odljev, prema
originalu u Musei Pontifci, Rim, 5. st. pr. n. e.,
Gliptoteka HAZU, inv. br. AP-27
_125 Satiri iz Faunove kue u Pompejima,
sadreni odljev, prema originalu u Museo
Nazionale, Napulj, 3. 1. st. pr. n. e.,
Gliptoteka HAZU, inv. br. A-17, A-18
_126 Homer. sadreni odljev, prema originalu
iz Museo Archeologico Nazionale, Napulj, 3.
2. st. pr. n. e., Gliptoteka HAZU, inv. br. A 164
_127 Nika (Irida), sadreni odljev, 1,21 cm,
prema originalu u British Museumu, London,
Gliptoteka HAZU, inv. br. A-174
_128 Hermes (Merkur), bronca, replika prema
originalu iz 4. st. pr. n. e. iz Herkulanuma,
Gliptoteka HAZU, inv. br. G-MZP-1180
ARHEOLOKI PREDMETI
NA IZLOBI
_129 Lekit, Arheoloki muzej u Zagrebu, inv.
br. GV1098
_130 Lekit, Arheoloki muzej u Zagrebu, inv.
br. GV1092
_131 Lekit, Arheoloki muzej u Zagrebu, inv.
br. GV1121
_132 Lekit, Arheoloki muzej u Zagrebu, inv.
br. GV1115
_133 Amfora, Arheoloki muzej u Zagrebu,
inv. br. GV1079
_134 Narukvica, Arheoloki muzej u Zagrebu,
inv. br. A-5338 7.
_135 Narukvica, Arheoloki muzej u Zagrebu,
inv. br. A-8071
_136 Fragmentarno ogledalo, Arheoloki
muzej u Zagrebu, inv. br. A-4515
_137 Staklena posudica iz zbirke Pavleti
Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. A-17771
_138 Staklena posudica iz zbirke Pavleti
Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. A-17797
_139 Staklena posudica iz zbirke Pavleti
Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. A-17793
_140 Staklena posudica iz zbirke Pavleti
Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. A-17774
IVAN METROVI
Vrpolje, 1883. South Bend, 1962.
_113 Vaza (dugog vrata), Pariz, 1908.,
bronca, 136 x 33 cm, Gliptoteka HAZU,
Zagreb, inv. br. G-MZP-1168
_114 Vaza, Be, 1905., bronca, 66 x 50 cm,
Galerija Metrovi, Split, inv. br. GMS-650
_115 Antejeva desnica: Velika studija ruke
sa akom gore, Pariz, 1908., bronca, 145 x 50
x 39 cm, Atelijer Metrovi, Zagreb, inv. br.
AMZ-143
_116 Muki torzo, Pariz, 1908., bronca, 52 x
32,5 x 21 cm, Galerija Metrovi, Split, inv. br.
GMS-631
_117 Frula, Pariz, 1908., bronca, 113 x 36
x 28 cm, Atelijer Metrovi, Zagreb, inv. br.
AMZ-212
_118 Plesaica, Rim, 1911., mramor, 95 x
50 x 16 cm, vl. nasljednika Ivana Metrovia,
pohrana Atelijer Metrovi, Zagreb, inv. br.
Pohrana br. 3, st. br. 277
_119 Plesaica, Rim, 1912., mramor, 78 x 42
x 19,5 cm, vl. nasljednika Ivana Metrovia,
Galerija Metrovi, Split, inv. pohrane
_120 Saloma, Beograd, 1913., bronca, 134
x 96 x 16 cm, Atelijer Metrovi, Zagreb, inv.
br. AMZ-294
156 157
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
KATAlOG IZlOBE
ALEGORIJA I ARKADIJA
Antiki motivi u umjetnosti
hrvatske moderne
26. 9. 8. 12. 2012.
Nakladnik
Galerija Klovievi dvori
Jezuitski trg 4, Zagreb
Za nakladnika
Marina Viculin
Urednica
Petra Vugrinec
Autori tekstova
Irena Kraevac
Petra Vugrinec
Darija Alujevi
Daniel Rafaeli
Lektura
Boris Rozga
Fotografje
Damil Kalogjera
ivko Bai
Filip Beusan
Valentino Bili Prci
Janko Dermastja
Dean Toovi
Goran Vrani
Fotografje dobivene
ljubaznou institucija
Narodna galerija, ljubljana
Narodni muzej, Beograd
National Gallery for Foreign Art, Sofa
Magyar Nemzeti Galria, Budimpeta
Moderna galerija, Zagreb
Muzej istorije Jugoslavije, Beograd
Muzeji Ivana Metrovia
Umjetnika galerija, Dubrovnik
Muzej istorije Jugoslavije, Beograd
Umjetniki paviljon, Zagreb
Galerija Klovievi dvori zahvaljuje
svima koji su posudbom umjetnina
pridonijeli ostvarivanju izlobe
Alegorija i Arkadija antiki
motivi u umjetnosti hrvatske
moderne.
Posebno zahvaljujemo svim
kolegama i suradnicima koji su
na bilo koji nain dali svoj prilog
njenoj uspjenoj realizaciji.
Na podrci u ostvarivanju
suradnje s Veleposlanstvom
Republike Maarske u Londonu
zahvaljujemo Veleposlanstvu
Republike Maarske u Hrvatskoj.
ZAHVAlE
Muzej istorije Jugoslavije,
Beograd
Muzej za umjetnost i obrt,
Zagreb
Magyar Nemzeti Galria,
Budimpeta
Narodna galerija, ljubljana
Narodni muzej, Beograd
Strossmayerova galerija
starih majstora, Zagreb
Umjetnika galerija,
Dubrovnik
Ured predsjednika
Republike Hrvatske
Kolekcija Vugrinec
Zbirka Hanekovi
Zbirka Kaniaj
i ostale privatne zbirke
i kolekcije
Generalni sponzor
Privredna banka, Zagreb
Medijski pokrovitelj
Europlakat, HRT,
T-portal, Veernji list
Izloba je ostvarena
zahvaljujui novanoj
potpori Ministarstva kulture
RH i Gradskog ureda za
obrazovanje, kulturu i port
Grada Zagreba, te sredstvima
Galerije Klovievi dvori i
sponzora.
Oblikovanje kataloga,
plakata i pozivnice
Nika Pavlinek
Ilustracija za vinjete
Skice za zidni oslik
interijera zgrade u Opatikoj 10
Crtai blok br. 1875.
Ostavtina Krnjavi,
Arhiv za likovne umjetnosti
HAZU
Tisak
Kersch
Naklada
1200
Tiskano u Hrvatskoj
rujan 2013.
ISBN 978-953-271-072-4
Cip zapis dostupan
u raunalnome katalogu
Nacionalne sveuiline
knjinice u Zagrebu
pod brojem 854796
Zagreb, Hrvatska, 2013.
Galerija Klovievi dvori
Web izvori fotografija
sl_2_ http://commons.wikimedia.org/wiki/
File:Alexandre_Cabanel_Ph%C3%A8dre.jpg
sl_3_ http://www.wikipaintings.org/en/
sir-lawrence-alma-tadema/a-reading-from-
homer-1885
sl_4_ http://commons.wikimedia.org/wiki/
File:Max_Klinger_002.jpg
sl_5_ http://www.klimtgallery.org/Allegory-
of-Sculpture.html
sl_6_ http://commons.wikimedia.org/wiki/
File%3AFrederic_Leighton_-_Pavonia.jpg
sl_7_ http://www.imageandnarrative.be/
inarchive/painting/fulya.htm
sl_8_ http://commons.wikimedia.org/wiki/
File:0_V%C3%A9nus_de_l%27Esquilin_-_Musei_
Capitolini_-_Rome.JPG
sl_9_ http://www.victorianweb.org/
painting/tadema/paintings/22.html
sl_10_ http://hr.wikipedia.org/wiki/
Datoteka:Lord_Frederick_Leighton_FLL006.jpg
sl_11_ http://www.shafe.co.uk/art/Poynter-_
Andromeda-_1865.asp
sl_12_ http://www.arthistoryarchive.
com/arthistory/victorian/images/
LawrenceAlmaTadema-The-Vintage-
Festival-1870.jpg
sl_13_ http://www.online-utility.org/image/
gallery.jsp?title=Henryk+Siemiradzki
sl_14_ http://commons.wikimedia.org/wiki/
File%3AJohn_William_Waterhouse_-_Saint_
Eulalia_-_1885.jpg
sl_17_ http://elogedelart.canalblog.com/
archives/2009/05/03/13594582.html
sl_20_ http://pierreaugusterenoir.org/
painting-Alma%20Tadema-A%20Sculpture%20
Gallery-00193.htm
Umjetnine za izlobu su posudili
Ambijentalna zbirka Roberta
Frangea Mihanovia, Zagreb
Arheoloki muzej, Zagreb
Arhiv za likovne umjetnosti
HAZU
Atelijer Metrovi, Zagreb
Galerija umjetnina, Split
Galerija Metrovi, Split
Gliptoteka HAZU
Hrvatski povijesni muzej,
Zagreb
Hrvatski institut za povijest,
Zagreb
Kabinet grafke HAZU
Kua Bukovac, Cavtat
Moderna galerija, Zagreb
Muzej grada Zagreba
158 159
A
le
g
o
r
ija
i A
r
k
a
d
ija
Prilikom svake vae kupnje putem American Express kartice sa srcem PBZ Card donira
40 lipa za projekt "Praenje djece s neurorizicima".
Saznajte vie o projektu i prikupljenim sredstvima te popunite pristupnicu na
www.cinimdobro.hr!
American Express
kartica sa srcem

POSTANITE KORISNIK
AMERICAN EXPRESS
KARTICE SA SRCEM
BEZ UPISNINE I
LANARINE*!
*Ponuda vrijedi za prvu
godinu koritenja kartice.
American Express je zatieni znak American Express Company. PBZ Card je ovlateni izdavatelj American Express kartica u Hrvatskoj.