1

2

Predgovor

esto se divim ljudskim sposobnostima i onom to stoji iza njih; godine
truda, odvanosti, samodiscipline i odricanja zato da bi se postiglo neto to ne
postie svatko. Uvjeren sam da bi svaki ovjek trebao to ee napustiti vlastitu
udobnost i sigurnost istraujui i pomiui vlastite granice bile one psihike ili
fizike.
Poveden svojim avanturistikim duhom doao sam na ideju isprobati i
pomaknuti svoje granice. Budui da mi je ve godinama bicikl glavno prijevozno
sredstvo, odluio sam se isplanirati taj put s ne ba reprezentativnim biciklom,
poprilino ogranienim budetom, upitnom kondicijom, ali vrstom voljom. Neki
ljudi idu na Mjesec, neki rone dvjesto metara u dubinu na dah, neki tre
maratone, a neki se opet popnu na Mount Everest; tako da ni meni planiranih
estotinjak kilometara u jednom smjeru biciklom ne bi trebalo predstavljati
veliki problem. Do tada sam najvie preao oko sedamdesetak kilmetara u
jednom danu sa biciklom bez tereta, a planirao sam prelaziti sto do dvjesto
kilometara dnevno. No, tada jo nisam bio upoznat sa bicikliranjem po Lici...

Uglavnom, napravio sam popis opreme i poeo skupljati i planirati sve ega
sam se sjetio. U poetku nisam imao niti bisage, ali zahvaljujui drutvenim
mreama sestrina Maja je prepoznala jedan od mojih veih problema i rijeila
ga donacijom svojih starih bisagi koje su odlino posluile (uz jo nekoliko
potrebnih stvari i savjeta).

Za jelo sam si traio to jau hranu sa to manjom zapreminom, te sam
otkrio da su kikiriki i okolada dobra kombinacija. Uz to sam si spakirao i musli,
riu, zaine i, kao pravi slavonac; pola table slanine. Plan je bio prolaziti kroz
naselja i svaki dan si kupiti kruh, mlijeko, voe ili neto po potrebi. Noenja su
predviena u atoru na mjestu gdje bude pogodno u vrijeme za utaborivanje.
Kako se bliio dan polaska dobivao sam, moram priznati, vie negativnih
komentara od pozitivnih: Ti nisi normalan, Dobit e upalu miia, Zgazit e
te kamion/ auto, Pojest e te medvjed/ vuk/ zmija/ vepar/ neindetificirano
udovite iz mraka, Puknut e ti guma/ lanac/ mii, Ubiti e te vruina/
kia/ komarci....

Zastraujua je ljudska odbojnost prema drugaijem i nepoznatom i
uestala je misao; ako ja to ne mogu, ne moe nitko. Ipak, to me nije smelo u
planovima i nastavio sam s opremanjem bicikla koliko je to proraun
dozvoljavao.
3

Dola je veer prije polaska. Bicikl je natovaren sa svim stvarima i eka
jutarnji polazak. Tei oko etrdeset i osam kilograma. Kreem na spavanje s
osjeajem kao pred ekskurziju; lagana doza nervoze sa sto filmova i pitanja u
glavi. Koliko je nepoznatih situacija, stvari, ljudi ispred mene, to me sve eka
tamo negdje? Hoe li izdrati bicikl, kondicija, vrijeme, novac!?!? Postoji samo
jedan nain da to provjerim...

4

19.08.2013. prvi dan

Svanulo je i to jutro. U 7.05. sjedam na bicikl i kreem iz akova preko sela
prema Slavonskom Brodu koji mi je ujedno i neka psiholoka barijera. Kada
stignem do Slavonskog Broda biti u svjesniji da sam na putu i sve bi trebalo biti
lake. Bicikl se ponaa dobro, ali je trom kod koenja te ubrzavanja i u zavoju.
No, kada ubrza onda ide.
Vozim se neko vrijeme, prolazim prvo selo poslije akova, mislim si; jo
nisam ni krenuo kako treba, a ve je malo naporno. Prolazim jo dva tri sela i
stajem kratko predahnuti. To je bila prva faza prilagoavanja na ravnoteu
teretnog bicikla i moje stranjice na sjedalo. Za koju minutu kreem dalje i dva
sata nakon polaska od doma stiem i u Slavonski brod. Sjedam na kavu u kafi i
dosipavam vode sa ledom u uturicu. Nastavljam put oko 9.30. Budui da je do
sada sve ilo po planu, u elji za razbijanjem monotonije dobro isplaniranog
puta, skreem s glavne rute prema prijateljima u Pleternici. Ve sam poprilino
skrenuo prema njima kada sam se prisjetio jedne sitne injenice: putem do njih
moram prepedalirati Dilj-goru, a isto tako i kada budem iao nazad do prvobitno
zamiljene rute. No, s obzirom na to da sam krenuo, nema vie vraanja. Tako je
i bilo. Malo podui odmor kod njih mi je dobro doao kako bih izbjegao najtopliji
dio jako toplog dana. Taj dan je i bio najtopliji tijekom cijelog putovanja sa svoja
trideset etiri stupnja Celzija.
5

Nastavljam dalje i vraam se na prvobitnu rutu. Cilj prvog dana je bio doi
do Lonjskog polja i tamo prenoiti na Savi. Sunce nemilosrdno pri. Pijem gutljaj
vode svakih par minuta. Stajem svakih pedeset ezdeset minuta negdje u hlad
na predah, popiti vode ili pojesti neto usput. Pauze su mi trajale oko deset
minuta to je dovoljno da malo nadoem. Najprikladnija mjesta za stajanje usput
su bili parkii ispred seoskih crkvi. Prolazim Novu gradiku.
Cijelim me je putem pratio osjeaj slobode i sree. Bio sam spreman na
sve. Obeao sam sam sebi da se neu ivcirati ma to god se dogodilo; makar mi
ukrali cijeli bicikl sa svim stvarima i dokumentima i makar ostao samo u gaama
na kii.
Stajem u selu Maii nadosipati vode. Ljubazni i jednostavni gazda odlazi
kad susjeda na bunar po vode jer im je voda iz javnog vodovoda zagaena i nije
za pie. Razmjenjujemo nekoliko rijei o mome putu i kako je on isto putovao
biciklom prije. Kao mlai.

Do sada sam uivao u jabukama, ljivama, krukama to rasu pored puta.

Nastavljam prema Okuanima i primjeujem kako je i danas, dvadesetak
godina nakon rata vidljiv trag prolog, nesretnog vremena. Naputene kue,
izbuene fasade, obrasla imanja, sruene crkve...
6

Kilometri se niu i ve poprilino umoran stajem na klupu nekoliko
kilometara prije Novske. Noge bole. Jedem kikiriki. Primjeuje me jedan stariji
gospodin na spotrskom biciklu i staje kod mene. Iz Novske je i on se bavi
biciklizmom. Dobivam korisne savjete od njega za smjer i mjesto za noenje.
Pratio me je do Novske gdje sam se ja odvojio prema Jasenovcu.
Jako mukotrpnih zadnjih petnaestak kilometara toga dana. Snaga u nogama
je na izdisaju. Ulazim u Park prirode Lonjsko polje, dolazim do Jasenovca i ve po
sumraku stiem do mosta preko Save. Raspitujem se za put dolje do rijeke.
Sputam se i ostavljam stvari pored Save.

Nailazim na brani par koji me savjetuje da prebacim kamp gore ispod
mosta kako bi mi most bio zatita od nadolazee kie. Gospoa je oito malo u
strahu od divljih ivotinja pa me savjetuje da se pazim agljeva koji se kreu u
oporu i mogu biti opasni. Predlae mi da si bolje naem smjetaj negdje u
naselju. Prvi savjet sam posluao a drugi, naravno, nisam. Oprao sam se malo u
Savi i krenuo raspremati stvari. Veerao sam i prije spavanja lozovaom
izmasirao preumorne noge. ator nisam planirao dizati, ali nakon nekog
vremena kad sam legao napali su me komarci. Sreom pa imam instant ator
koji se sloi za est minuta u polumraku. Sloio sam ga i preselio se van dohvata
krvopija. I stvarno, veinu noi je padala kia, grmilo je i sijevalo uz vjetar. Most
7

je doao kao naruen za zakloniti bicikl sa stvarima i ator. Spavam poprilino
dobro s obzirom na blago neravnu podlogu i grmljavinu. Umor je uinio svoje.
Taj dan sam preao oko sto sedamdeset kilometara s natovarenim biciklom i
brdskim gumama to je za sto kilometara vie od mojeg dotadanjeg rekorda s
praznim biciklom. Sa znatieljom ekam sutra da vidim hou li biti paraliziran za
daljnji put od upale miia...




8

20.08.2013. drugi dan

Budim se i primjeujem kako od upale miia nema nita; samo blagi
osjeaj neispavanosti. Je li to zbog masae rakijom ili dosadanje kondicije, ne
znam, ali sve u svemu izvrsno sam se osjeao. Odmah sam se spustio do Save
na jutarnje kupanje, to je ujedno bilo moje prvo kupanje u ivotu na tako
velikoj rijeci. Zanimljiv osjeaj. Vraam se do kampa udaljenog oko sto metara
od Save, rasprostirem atorsko krilo i vjebam svoje svakodnevne vjebe; pet
tibetanaca. Nakon toga doruak i spremanje za polazak. Vidim da dosadanje
forsiranje nema smisla i ne uspijevam uivati kako ja hou (zbog umora i mraka).
Stoga odluujem da u putovati do sedamnaest osamnaest sati svakog dana,
zatim potraiti mjesto za prenoite i na miru si skuhati hranu, te se odmoriti.
Prije samog polaska primjeujem praznu zadnju gumu. To je bio prvi test
ivaca tog dana. Skinem gumu i stavim sedmu zakrpu na nutarnjoj gumi,
napumpam i napokon kreem. Paklene vruine su iza mene. Sloj oblaka se
rasprostro po nebu i zaklonio sunce to je meni odgovaralo. Vozim se uz rijeku
Unu kroz mala sela gdje je priroda idilina.
Na ulazu u selo Bain osjetim da zadnji kraj bicikla baca, pogledavam i
vidim praznu zadnju gumu. Stajem pored Une i na miru mijenjam gumu,
stavljam novu koju sam kupio prije puta.
9



Una je mala i ista rijeica (barem tako djeluje) i cijela okolica ulijeva neki
mir. Svuda je zelenilo i ptice se uju. Nastavljam dalje. Poto sam sajle za brzine
podesio dan prije kada je bilo i desetak stupnjeva Celzija vie nego danas, s
promjenom temperature se mijenjaju i duine sajli. Gledam u zadnji mjenja i
razmiljam kako bi ga trebao malo podesiti, stajem na kraju spomenutog Baina,
saginjem se kod zadnjeg kotaa podesiti sajlu, kad, iznenaenje; ujem zadnju
gumu kako isputa!!! Gledam i ne vjerujem! Trei puta danas u dvadesetak
tridesetak kilometara. Ljepilo za gume sam kupio prije puta, ali sam zaboravio
ponijeti. Ponio sam samo ljepilo koje je bilo pri kraju i to sam potroio odmah
ujutro. Sve se to dogaa ispred dvorita gdje dva djeaka popravljaju neki bicikl.
Pitam ih imaju li ljepilo ili gumu koju bi prodali ili posudili? Odgovaraju kako
nemaju nita od toga i da je prva trgovina nekih desetak petnaestak
kilometara u smjeru u kojem idem: u Hrvatskoj Kostajnici. Razmiljam neko
vrijeme i uviam da mi nema druge nego nadopumpat gumu i voziti se koliko
ide pa ponovo i ponovo. Tako je i bilo. Napumpam gumu, izmorim se pumpajui,
vozim se jedan kilometar. Onda ponovo pumpanje i tako desetak puta. Vrlo
iscrpljujue. Prije Hrvatske Kostajnice u jednom selu nailazim na
automehaniara. Iscrpljen stajem kod njega, pitam ga za pomo, a on mi
ustupljuje radionicu. Sam skidam gumu i primjeujem da guma isputa na spoju
10

ventila i gume te da ju nije mogue zakrpati. Ali, sreom naiao sam kod
uljudnog i susretljivog mlaeg majstora koji me je svojim autom odvezao do
Hrvatske Kostajnice i graninog prijelaza s Bosnom. Prelazim granicu i odlazim
na trnicu odmah pored granice. Pitam ovjeka koji prodaje dijelove za bicikle
ima li unutarnju gumu mjera 26 x 2.25 cola. On vadi kutiju i prevre po njoj
dugih pet minuta i napokon nalazi gumu 26 cola ali je ua, 1.75. Vidim, nema mi
druge. Kupujem gumu i ljepilo. Prelazim granicu, a majstor me eka u Hrvatskoj i
odvozi me do bicikla. Mijenjam gumu i nudim majstoru novce za uslugu, no on
odbija i ne eli uti za naknadu! Svaka mu ast!
Nastavljam put prema Petrinji s treom gumom. Ubrzo stajem, odmaram i
usput jedem u nekom vonjaku pored ume. Iscrpio me dotadanji put kojim
nisam iao po planu. Sjedam na bicikl i kreem dalje. Nisam proao niti deset
kilometara od Hrvatske Kostajnice kad sam po etvrti puta taj dan osjetio
mekanu zadnju gumu. Odmah pokuavam stopirati dva tri slubena kombija
ne bi li me povezli do Petrinje, ali nitko ne staje.
Nekada prije bih najvjerojatnije zapalio bicikl na pola ceste i otiao doma
autostopom, ali ovaj puta sam samo par puta duboko odahnuo, smirio se,
parkirao pored ceste i ponovo skinuo zadnji kota, koji nije jednostavan za
skinuti, a jo manje za vratiti pored svih stvari na njemu. Zakrpao sam gumu i
ovaj puta.
11


Idem prema Pertinji gdje poinju ozbiljna brda. Penjem se dvadesetak
minuta kad odjednom spust od deset posto. Uivam u jurnjavi i razmiljam kako
bi me sad mogla doekati uzbrdica od deset posto. Nisam ni zavrio misao kad
ugledah u daljini tablu iz mojih misli. Tako je to bilo par sela. Penjem se
dvadeset- trideset minuta na brdo od deset posto u prvoj brzini i onda jurim
osamdeset km/h pet minuta i opet ponovo na brdo od deset posto... Domogao
sam se Petrinje. Napokon.
Odlazim u trgovinu i kupujem samo jednu gumu jer za dvije nisam imao
mjesta. Izlazim iz Petrinje i nedaleko poslije, kod mjesta upii vidim putokaz za
izvor udaljen stotinjak metara od ceste. Budui da je dan pucanja guma iza
mene , a isto tako i prijeenih stotinjak kilometara, bilo je vrijeme za pronalazak
mjesta za kamp. Skrenuo sam prema izvoru.

Izvor Bijele stijene je smjeten u umi to je ba po mojoj volji. Diem ator i
kuham veeru na plinskom kuhalu. Ljudi dolaze na izvor po vode i sa svima
imam dobru interakciju. Danas me upozoravaju na divlje svinje koje dolaze piti
vode na izvor koji je udaljen desetak metara od moga atora. Zahvaljujem na
savjetima, ali me to nije plailo.
12

ak tovie, volio bih sresti divlje svinje samo da ih ne prestraim iza nekog
grma ili drveta. Iz dosadanjih iskustava sa divljim svinjama; svaka svinja bjei od
ljudi im nas uje i ne napada ako se ne osjea ugroena; to je pravilo kod velike
veine ivotinjskih vrsta. Malo fotografiram okolo i idem na spavanje. U noi me
probudila lomljava granja u blizini atora i neko skvianje. Nisam siguran to je
to bilo, ali mislim da su se neke ivotinje potukle; lisice ili svinje. Sve u svemu,
preivio sam i ovu no siguran, naspavan i sretan.
13

21.08.2013. trei dan

Ustajem oko 7.30 ujutro, obavljam jutarnju higijenu, vjebam i dorukujem.
Na izvor po vode nailaze lokalni ljudi i svi su vrlo susretljivi. Pitaju me trebam li
to i zato nisam doao noiti kod njih? Nude me sendviima. Prema njihovim
rijeima, zbog sigurnosti svatko bi me pustio noiti u dvoritu.
Nastavljam put prema Glini. Uivam u malim selima gdje vrijeme stoji, u
prirodi, pogledima. Putem nailazim na nekoliko izvora pored ceste gdje stajem
na okrjepu, umivanje i nadopunjavanje boce sa vodom. Susreem se sa
radoznalim ljudima i svi vrlo rado pitaju o mome putu. Jedan od savjeta koje
sam dobio je da postoji preac prije Vojnia koji skrati put do Slunja za desetak
kilometara. Posluao sam. Raspitivao sam se jo kada sam doao pred skretanje.
Bio sam par puta u situaciji da nisam siguran idem li pravim putem, ali imam
mali kompas na biciklu koji mi je vie puta pokazao da idem na pravu stranu
svijeta. Korisna stvar. Za GPS i za jo nekoliko tehnikalija nisam imao novaca, a
koje bi malo olakale put.
Na tom preacu, kao i u ostatku Like, puno je zavoja na cesti. U jednom
lijevom zavoju idem ja svojim putem, uzbrdo, rubom ceste, kad zaujem kamion
iza mene. Drim se ruba ceste, ali on me obilazi u jako irokom luku, sve do
drugog kraja ceste. Vidim da je to kamion sa prikolicom za prijevoz ivotinja i da
je pun i kamion i prikolica sa kravama i to na kat. Sljedeeg trenutka, iz
nadolazeeg desnog zavoja ugledam auto kako ide ravno prema kamionu.
Kamion me je upravo obiao i naglo skrenuo ispred mene, ali se prikolica puna
krava nagnula na desnu stranu i vozila je na dva kotaa predugih par sekundi za
vrijeme kojih nisam znao hoe li se prevrnuti ili vratiti na sve kotae. To se
dogaalo par metara ispred mene i bilo je stravino! Prikolica se vratila na cestu
i jo se zanijela nekoliko puta. Auto je proao vrlo blizu svega toga. To je uistinu
bio najstraniji prizor na cijelome putu. Ne smijem niti razmiljati to je bilo sa
kravama u prikolici...
Dolazim na glavnu cestu za Slunj. Promatram prirodu i svaki dan puta je
drugaija kako dolazim u druge dijelove Hrvatske.. Fascinira me izgled kamenih
gromada to se bijele ispod zelene mahovine po starim umama. Jo me vie
zauuje ljudski nemar prema tim ljepotama i hrpe smea koje se mogu pronai
na skoro svakom stajalitu ili ugibalitu...zastraujue.
Danas se planiram domoi Slunja do kojeg ima, po mojoj procjeni, tisuu i
jedno brdo. Nikada stii. Napokon, oko sedamnaest sati stiem do Slunja. Ulazim
u grad po namirnice. Naivno se sputam niz strmu cestu u gradu mislei da je
tamo trgovina, ali nije. Prilikom sputanja mi prostruguje zadnja konica koja je
bila u boljem stanju od prednje. ini se da je samo neki kameni upao u zadnji
14

disk, ali je zvuk prilikom koenja od tada pa na dalje bio grozan; kao da se melje
eljezo. Budui da sam se ve spustio, obilazim i razgledavam grad koji je, to se
mene tie, jedan od najljepih u Hrvatskoj.

15

Nekoliko rijeica ulazi u grad. Tamo se ravaju, prolaze izmeu i kroz kue
koje su nekada bile vodenice. Kao da sam u nekom filmu. Raspitujem se za
trgovinu i objanjavaju mi da je gore na brdu. Dok sam se popeo do nje shvatio
sam da u Slunju ima brdo na brdu, a na njemu jo jedno brdo i tamo je trgovina.
Obavljam kupovinu kruha, mlijeka i banana i odlazim na rijeku Koranu.
Na udaljenosti od par stotina metara od grada, nalazim dobro mjesto
pored rijeke, gdje si pravim logor i obavljam kupanje u bistroj, ali jako hladnoj
rijeici. Nakon kupanja osjetim kako mi cirkulacija krvi odlino radi. Veeram i
uivam u ovoj poludivljini koja je nadomak grada.
Prijatelj Ozren ovih dana radi na deminiranju negdje oko Slunja i dolazi do
mene sa radnim kolegom. Druimo se koji sat dva uz pivo. Kad je pao mrak oni
odlaze, a ja kreem na spavanje.
16

22.08.2013. etvrti dan

Ustajem oko 8.30. ujutro i obavljam standardni jutarnji postupak. Kreem
iz Slunja oko 9.30. Prije slubenog ulaza u Nacionalni park Plitvice primjeujem
makadamski put koji skree s glavne ceste. Skreem na njega i nekoliko metara
poslije dolazim do litice kanjona u ijem se podnoju uje voda i vide slapovi.
Upravo je bilo vrijeme za neto pregristi to sam i napravio sjedei na rubu litice.
Pojeo sam dvije tri ake kikirikija, dvije banane i okoladicu, a svoje smee,
naravno, spremio i ponio sa sobom. Uivao sam jo malo u ljepoti surove
prirode te nastavio dalje s putovanjem.

Prolazim Plitvice i zadivljen sam starim umama uz put koje mogu
poprilino dobro vidjeti s bicikla ukoliko ne idem brzo. Ogromne bukve pljene
moju panju i oduzimaju dah. Na alost, tako starog drvea jako rijetko vidim u
mojem kraju kojeg se pretjerano eksploatira.
Neki, takoer avanturisti, stopiraju s pretovaremin naprtnjaama i
natpisom Split i meni, iz zezancije, podignu tablu. Ja idem niz brdo i prolazim
brzo pored njih te im samo doviknem da se vidimo u Splitu za koji dan.
Odvraaju sa smijekom.
Hrvatska je stvarno bogata s prirodnim ljepotama ali je meni osobno Lika
najljepi dio Hrvatske po kojem je vrlo zahtjevno voziti bicikl.
17

Odmaram na brdovitim livadama okruen umarcima i pojedinanim
zimzelenim drveem koje stri iz zelenila livade. Prizori su takvi da samo
nedostaje neki medvjed koji tumara okolo, ali, na alost, niti njega nije bilo.
Kako put ide dalje dolazim podno planine Pljeivice iznad ijih vrhova se
kondenziraju oblaci i izgledaju fantastino.

Dolazim do Krbavskog polja gdje je priroda sasvim drugaija nego nekoliko
kilometara prije gdje je bilo izvora, potoka, vode, ume. Ovdje je samo
nepregledno prostranstvo suhih livada koje djeluju kao da kia nije padala
godinama. Samo ravnica, monotona, ravna cesta i sunce. Kako bi se zatitio od
sunca moram staviti kapu koju mi poslije vjetar iza kamiona skida sa glave i baca
u trnovito ipraje pored ceste. Traim ju nekoliko minuta i jedva ju pronalazim
u trnju iz kojeg je bio izazov to izvaditi. Nastavljam dalje i ve sam pomalo
izmoren od brdovitog puta i od ravnice s vjetrom u prsa gdje kilometri kao da
stoje. Ubrzo mi se zaliha vode smanjila na minimum, to nikako nije dobro, a
bilo je i vrijeme da se nae prenoite.

18

Kilometrima nema nikakvog naselja kroz kojeg prolazi cesta. Sve to ima su
zaseoci od dvije tri kue, koje su nekoliko stotina metara, grubom
makadamskom cestom, udaljene od glavne ceste. Uz to izgledaju i naputeno.
Odluim se skrenuti pitati vode i negdje pronai prenoite. Vidim farmu ovaca,
ali nastavljam jo malo dalje do druge kue gdje ive dvoje staraca koje pitam
vode. Odgovaraju mi da imaju, ali samo kinicu koju i sami konzumiraju. Uzimam
vodu, zahvaljujem se i odlazim sto metara dalje i iza nekog drvea na livadi
slaem kamp i kampiram podno Pljeivice na Krbavskom polju. Kuham rioto koji
je ispao odlino. To su nanjuili i psi sa farme koji su me ubrzo i posjetili lajui na
mene. Brzo sam ih podmitio koom od slanine i onda smo postali dobri prijatelji.

19

23.08.2013. peti dan

Budim se u jutro prije izlaska sunca i osjeam da sam se smrznuo. Ponio
sam mreu za spavanje koju nisam niti koristio, a nisam ponio prostirku. Vrlo
amaterski i nepromiljen potez. Sklupao sam se i nastavio spavati na duplom
atorskom krilu i koulji dok sunce ne izae. Zaspao sam ponovo, a kada sam se
probudio sunce je ve bilo iznad Pljeivice sigurno sat vremena i skuhalo me je u
atoru. Izaao sam van iz atora potpuno mokar.


Na redu su jutarnji rituali; tibetanci i doruak nakon kojih pakiram stvari i
odlazim do spomenute farme ovaca pitati jo vode jer sam ju sino popio i od
nje skuhao veeru. Doekuje me dobroudni lave pasa i nekoliko ljudi koje
pitam vode. Oni me pitaju zato nisam doao kod njih na spavanje kao to su to
ve radili bicklisti prije mene. Govorim da nije bilo potrebe. Obilaze moj bicikl i
ude se udu tehnike koje ima brzine, disk konice i amortizere. Uzimam vodu,
pozdravljam ih i kreem putem prema Graacu.
Dan je poeo fantastino. Preao sam 15- 18 kilometara bez stajanja.
Stajem u nekom umarku u hlad i primjeujem divlju jabuku koja je bila kisela,
ali je bila osvjeenje. Ubrzo nastavljam dalje i ne dugo poslije toga, odmah prije
Graaca, ugledam jedan potok na koji stajem kako bih se umio i oprao. Sjedam
20

na bicikl, kreem dalje, kad, probuena guma. Nije mi pukla cijela dva dana.
Nalazio sam se pored prvih kua u Graacu gdje sam sjeo ispred jedne u hlad i
zapoeo krpati gumu. Kad sam zavrio, sjedam na bicikl i im sam okrenuo
pedale pukne nosa zadnjeg mjenjaa i od toga trenutka moj se put mijenja.

Sjedam i razmiljam to dalje. Sjetim se da mi je sestrina spomenula da
Graacu postoji ovjek koji joj je pomogao kada je slupala auto. Ona mi alje
broj i ja ga zovem. Josip mu je ime i pomogao mi je kao to bi to napravilo jako
malo ljudi. Odvezao je mene i bicikl kod majstora automehaniara koji nema
takav dio, ali je deko na praksi skinuo dio sa svoga bicikla i preradio ga da
pristaje na moj. Sastavili smo ga nakon dosta komplikacija. Odlazim na pie s
Josipom i nastavljam put prema Kninu. Izlazim iz Graaca i nakon etiri pet
kilometara se savije novi nosa mjenjaa i uvije cijeli mjenja s lancem u bice.
To je djelovalo grozno! Sa strahom sam to izvadio i osposobio bicikl da se moe
gurati.
Stojim sam na cesti, sunce pri a ja paraliziran i ne znam to bi. Ne elim
vie maltretirati Josipa. Primjeujem da ima pruga usjeena u brdo koje se vidi
sa mjesta gdje sam bio. U to prolazi jedan stari gospodin na biciklu i ja ga pitam
za vlak i on odgovara da ima linija iz Graaca za Split. Nije mi nikako drago to
moram ii vlakom, ali nema mi druge. Na povratku do Graaca stopiram
kamione koji idu prema Kninu da me povezu do tamo gdje moda ima dijelova.
21

Ali nitko ne staje, niti kamion akovakih tablica... Zovem Josipa isto
informativno da vidim gdje je stanica i kad ide vlak. Ako zna. On me nagovara da
stanem opet u kafi i da emo sve smislit. Saznajemo da vlak ide tek u 2.45.
ujutro za Split. Na to on mene zove kod njega na jelo, pie, tuiranje. Bilo mi ga
je neugodno vie maltretirati zbog obitelji i obaveza, ali on je inzistirao. Na kraju
sam otiao sit, ist i odmoran od njega. Odvezao me oko dva ujutro na stanicu
gdje sam ekao vlak za Split.
22

24.08.2013. esti dan

Spavam u vlaku na atorskom krilu pored bicikla. Stiemu u Split prije
sedam ujutro. Raspitujem se za trgovinu za rezervne dijelove za bicikl.
Pronalazim ju, ali radi tek od devet sati. Sjedim ispred i ekam. Priam s jednim
djeakom koji isto treba neke dijelove. Daje mi dobar savjet koji sam poslije i
usvojio. Otvara se trgovina i im je trgovac vidio bicikl rekao je da nema u
cijelom Splitu dijelova za Capriolo bicikle. Taj nosa mjenjaa mora biti ba takav
i nikakav drugaiji, a ima ih bezbroj modela. To to nema dijelova se na kraju
pokazalo kao bolja varijanta. Zamolio sam trgovca da mi skine lanac da mi ne
smeta i spremam ga u vreicu. Guram bicikl do trajekta. Plaam kartu za mene
trideset tri kune a za bicikl trideset i osam kuna, u jednom smijeru...

Do sada nisam niti spomenuo moj prvi cilj puta. Bilo je i vie toga u planu
ali kako stvari stoje, doi u samo do prvoga i glavnog cilja, to je na kraju ispalo
sasvim zadovoljavajue. Naime, znam da na Brau ima enska ekipa koja je otila
ivjeti na neko zemljite koje im je ustupio jedan gospodin, tamo, navodno,
ive stalno i uzgajaju si hranu i rade po otoku razne poslove da bi preivjeli. Na
internetu sam naao samo jedan lanak o njima od prije dvije tri godine i to je
to. Mene osobno zanima kako oni to sve uspijevaju i cilj mi je bio posjetiti ih na
dan-dva-tri da vidim kako to funkcionira.
23


Uglavnom, stiem ja na Bra a tamo me doekuje prijatelj Ivan i ena mu
Ivana koji ive tamo ve godinama. Odlazim do njih u posjetu i primjeujem da
im je puna kua rodbine koji su isto u posjeti. Nalo se mjesto i za mene. Poslje
ukusnog mesnog ruka, koje je napravila Ivana koja ne jede meso, odlazim do
bicikla i uz pomo Ivana radim po savjetu djeaka ispred trgovine. Skidamo
mjenja, skraujemo lanac i nareujemo samo jednu brzinu i to drugu.
Angairao sam Ivana da mi sazna gdje su djevojke na Brau. Jedva nekako on to
saznaje i objanjava mi otprilike kako se doe do njih. Ne zna ni on tono a i nije
jednostavno, ipak, Bra je veliki otok. Odlazim u trgovinu po naminice i
upuujem se prema njima. Pedaliranja do njih ne fali. Raspitujem se putem kako
se doe do Stipanske vale i samo rijetki stari mjetani to znaju. Ali nije
jednostavno za pogoditi jer se ide preko nekih neasvaltiranih puteva bez oznaka,
preko brda i jo se moe poprilino jednostavno zalutati na raskrijima to sam i
uinio. Nije se jednostavno vratiti na put jer su ceste od grubog kamenja i
naporno je voziti ak i po ravnom, to uglavnom nije bio sluaj. Uz brdo stenjem
ja i prijenos bicikla, a niz brdo melje konica i gledam hoe li mi otpasti nosa
bisaga zbog kamenja.
Stajem uz put, berem roga i smokve da se zasladim. Primjeujem da je Bra
jako lijep otok, uz kr ima i dosta uma, a ujedno je i najvii otok u Hrvatskoj sa
svojih sedamstosedamdeset i osam metara.
24


Idem ja tako i patim se kad iza mene ide neki kombi i prepoznajem neke
cure sa slika sa interneta. Zaustavljam ih i pitam gdje su tono, one mi
odgovaraju i ja polako kreem po njihovim uputstvima. Ubrzo ih nalazim tamo i
25

stajem kod njih i sjedam da malo popriamo. Priamo nekih pola sata i uviam
da to nije tako kompaktna ekipa kao to sam mislio da je.
Na tom mjestu gdje sam ih ja pronaao su samo cure koje dou preko ljeta
i nita ne uzgajaju, a osnivaice toga svega, koje sam sreo putem, su na drugom
mjestu na Brau i dole su samo u posjet ovima to ljetuju. Poslije svi odlaze na
neku svoju stranu, a ja odlazim na kupanje na plau malo nie od njih. Kada sam
se vratio sa kupanja doekale su me cure koje nisam do tada vidio i bile su samo
one. Malo su me blijedo gledale to ja sad tu radim i vidim da i nisam ba
najpoeljniji tamo. Pitam gdje se moe prenoiti i upuuju me na plau to je na
kraju ispalo sasvim super.
Dobro je kada ne oekuje nita, ne moe se razoarati nego igra sa
kartama koje su ti ponuene.
Tako je i bilo. Odlazim na plau. Pored osamljene i naputene kamene kue
organiziram si kamp, spremam veeru, uivam u mirisima Dalmacije i umu
valova koji se valjaju po stijenama deset metara dalje od mene i odlazim na
spavanje koje je bilo najugodnije do sada. ator sam postavio na visoku suhu
travu i bilo je jako mekano. Spavam kao beba...

26

25.08.2013. sedmi dan

Budim se ujutro oko osam kad je sunce ve dobro ugrijalo ator. Izlazim i
vjebam dok me ljudi sa svojih plovila usidrenih ispod mene pogledavaju pomalo
u udu. Ne obazirem se na njih. Dorukujem i odlazim na kupanje. U planu mi je
bilo ostati dva- tri dana budui da dalje na put ne mogu zbog pokvarenog bicikla.
Imao sam sve to mi je trebalo osim vode koju bih uzeo od djevojaka. U
meuvremenu se ujem s ljudima iz akova koji mi govore da dolazi nevrijeme i
kia par dana. Pomalo razoaran, vidim da nema previe smisla ostajati po tom
vremenu i pakiram stvari i odlazim. Nailazim do djevojaka jo jednom po vode i
da ih pozdravim. Vidim da je njima neugodno zbog dana prije. Najvjerojatnije su
priale sa djevojkama s kojima sam prvobitno priao. Govorim im da odlazim
zbog nevremena, a one me nagovaraju da ostanem. Tamo, navodno, rijetko
pada kia. Ali prola baka s kolaima. Pozdravljamo se i ja kreem preko brda,
dolina i Sutivana prema Supetru na trajekt.

27

Kada sam se spustio do Sutivana idem uz obalu prema Supetru i uivam u
svakoj sekundi puta. Idem polako i stajem gdje mi se ini zanimljivo. Imam koji
sat do polaska trajekta pa to korisno iskoritavam. U etrnaest sati imam trajekt
za Split, a u 19.42. vlak za Vrpolje. Dok sam ekao vlak u Splitu, polako sam
obilazio grad, sjedio i drijemao po parkovima, zapisivao biljeke, rijeavao
krialjke, priao sa ljudima.
Sjedam u vlak i za petnaestak minuta je dolo nevrijeme sa pljuskovima i
jakim vjetrom. Jednostavno nije moglo biti bolje tempirano. Prezadovoljan sam.
Jedini dio puta gdje sam malo pokisao je bilo prilikom presjedanja u Zagrebu.
Kada sam stigao u Vrpolje 26.08. ujutro, po mene je doao brat s autom i
odvezao mene i bicikl doma.
28

Rezime

Na prvi pogled ovo moda i ne izgleda kao uspjean put, ali mislim da je
ispalo tono tako kako je trebalo ispasti. Prije svega; da nisam prvi dan stigao do
Jasenovca pokisao bi i ja i bicikl sa stvarima, ali me je most zatitio od
nevremena. Sve probleme koji su me snali putem sam iskoristio da radim na
sebi; od samokontrole do snalaenja u situacijama gdje u prvi mah nisam znao
to bih. Uvijek se hladne glave moe nai izlaz iz svih problema. Najbolje se na
svojoj koi naui kako se sljedei puta pripremiti i to ponijeti. Da sam kojim
sluajem imao rezervni nosa mjenjaa kada mi je pukao u Graacu, ne bih
stigao po lijepom vremenu niti do Splita, a pogotovo obii ono to sam planirao.
Da su u Splitu imali rezervne dijelove ostao bih bez novaca i ne bih imao za put
nazad vlakom i morao bih se snalaziti na tko zna kakve naine, a uz to je bilo
nevrijeme par dana, to ne zvui ba privlano. Svako zlo za neko dobro. Ovako
sam obiao prvi cilj. Bilo je u planu obii Bra i nakon toga, ako bi bilo
vremenskih prilika, ispravnog bicikla, novaca i kondicije, otiao bih jo do Istre i
Slovenije. Od svih tih uvjeta imao sam samo neupitnu kondiciju s kojom bih sve
to i mogao napraviti. Ali to emo ostaviti za neki drugi put. Moram se zadovoljiti
i s ovim to je ujedno i jedna od najboljih stvari koju sam napravio u ivotu i koju
planiram ponoviti prvom prilikom. Odlian nain za upoznavanje neke zemlje.
Na moje veliko iznenaenje, s kim god sam uao u raspravu, od gradske
gospode do pastira u zabitima, svi znaju nekoga iz akova. Ili se netko udao,
oenio, doao iz, otiao u, radio s nekim iz akova... Meni je to ba
iznenaujue. Kao da je akovo centar Hrvatske. A svaki dan susreo sam i
popriao sa makar 5-6 ljudi. Gotovo su svi bili ljubazni, susretljivi i spremni
pomoi.
U nastavku u napisati popis stvari koje bi bile korisne ili neophodne za
ovakav put i nadam se da e ti podaci koristiti nekom avanturistu koji isto
planira na put biciklom.

29

Obavezno ponijeti

ALAT- sve kljueve i odvijae koji se koriste za popravak bicikla koje
posjedujemo, kao i kombinirke i no...

SPOJNICU ZA LANAC- mala stvar i jeftina, a bez nje moemo ostati
paralizirani negdje na cesti

NOSA MJENJAA- veina iole boljih bicikala ima nosa mjenjaa koja je
slabi lan i koja prva pukne i sauva mjenja, zupanike, lanac i bice od
raspadanja i utedi vam gomilu vremena i novca.

PRIBOR ZA KRPANJE GUMA- ljepilo, fleke (zakrpe), pumpa

VODA- to je definitivno jedna od vanijih stvari bez koje ne moemo. Ako se i
hranimo negdje po restoranima i spavamo u motelima, vodu moramo imati uz
sebe. Uvijek. Napuniti uturicu koja je pri ruci i imati bocu zalihe negdje na
biciklu.


Bilo bi korisno imati

NOGAR- osobno ga nisam imao i uvijek sam morao gledati gdje u nasloniti
bicikl ako ga ne elim sputati na bisage i stvari. A esto sam ga morao sputati...

RETROVIZOR- jako koristan kada je prometno, da se vide kamioni i auti koji
nas obilaze. Kada je bicikl natovaren (pogotovo korman) nezgodno se okretati i
pogledavati iza jer pri svakom okretu treba jako paziti da nas ne odvue prema
sredini ceste to moe biti pogibeljno.

PRIBOR ZA NAVIGACIJU- ako imate GPS super je ali on malo zatupljuje i
moe se pokvariti. Ja preporuujem karte i kompas, to je malo kompliciranije ali
vjebate orijentaciju u prostoru i zanimljivo je kada ispitujete ljude za smjer i
samim time radite na socijalizaciji i upoznajte razne ljude.

REZERVNE GUME- bilo bi dobro imati makar jednu nutarnju i jednu vanjsku
gumu za nedajboe. Navodno postoje i meugume koje idu izmeu vanjske i
nutarnje i sprjeavaju probijanje guma.

30

RASVJETU- trebali biste izbjegavati putovanje nou, ali ako vam se i to
dogodi, kao meni prvi dan, trebate imate rasvjetna tijela

KACIGU- osobno je nisam imao, ali kaciga glavu uva

KVALITETAN SIC- kvalitetni sicevi nisu tako jeftini ali vrijede. Ne znam kako
je enama, ali nama mukima je potreban sic sa udubljenjem u sredini,
pogotovo ako due vremena putujemo da nam ne utrne stranjica i genitalije

POVIEN KORMAN- jako korisna stvar. Nisam ni to imao i savio sam se cijeli
jer sam cijelim putem morao drati korman. Kada je optereen korman
nemogue je voziti bez ruku da se malo isprave lea. Ima nastavak za korman za
kupiti koji je iznad originalnog kormana i samim tim uspravnije se sjedi

PREPARAT ZA MASAU MIIA- ja sam poneo rakiju lozovau sa ljivinim
sjemenom u njoj koju sam dobio od jedne travarke kada sam iaio rame, a
moe i neto drugo

31

ZAHVALE

Zahvaljujem se prije svega majci Slavici Bellian na sufinanciranju puta, bez
koje ga, najvjerojatnije, ne bi niti bilo u ovo bezposliarsko vrijeme.

Posebno se zahvaljujem Maji eki na poklonjenim bisagama, posuenim
kartama, maloj praktinoj vrei za spavanje, korisnim savjetima i vezama dok
sam bio u nevolji.

Zahvaljujem se i Josipu Freku iz Graaca koji mi je nesebino pomogao oko
majstora, jela, pia, smjetaja, prijevoza dok mi je to bilo potrebno.

Zahvaljujem se i majstoru automehaniaru koji me je odvezao do Hrvatske
kostajnice granice sa BiH da kupim gumu i ljepilo, Ozrenu Andriu koji mi je
donio vode i piva u Slunju i pokupio mreu za spavanje koju sam nepotrebno
teglio, Ivanu i Ivani Kazalicki na ugodnom ugoavanju i pomaganju oko
osposobljavanja bicikla u Supetru na Brau, svima koji si mi pomogli na bilo koji
nain; vodom, tehnikim ili knjievnim savjetima, moralnom podrkom...

Zahvaljujem se ak i onima koji me nisu podravali jer sam zbog njih imao
vei inat da to sve napravim.

Hvala i onima koji razumiju o emu govorim u tekstu ispod i onima koji e to
tek shvatiti.
32

POSEBNA NADOPUNA

Razmiljao sam neko vrijeme objaviti to ili ne, ali jednostavno mi moral ne
doputa da tajim takve stvari i da se skrivam kao da radim neko zlo i elim da
makar malo utjeem na ljude, da im otvorim oi. Ovaj dio e se nekom svidjeti,
dok e netko bacati drvlje i kamenje na mene zbog te objave, a to e biti oni koji
su izmanipulirani od strane najgorih kapitalista to moete zamisliti i ljudskog
ljama u kravatama...
Kau, nikad ne reci nikad, al' ja sa ogromnom dozom sigurnosti tvrdim da
nikada neu postati alkoholiar niti narkoman jer drim do svoga fizikog i
psihikog stanja vjebanjem, umnim naporima i meditacijama... Naime, svaki
dan svoga puta ujutro sam si smotao pet do osam cigareta marihuane iliti trave.
Uvijek sam zapalio jednu prije puta i skoro svaki puta kada sam stao odmoriti.
Na mene to djeluje oputajue i bolje shvaam svijet oko sebe (onaj pravi, ne
onaj sa televizije), ne kodi mi u niti u jednom pogledu moga ivota. X puta sam
vozio auto ili kombi na more ili Zagreb dok sam puio travu putem (to se ne
moe na legalnom alkoholu). Ne smeta mi kad odem i plivam nekoliko stotina
metara, vjebam, vozim bicikl na more, komuniciram sa ljudima, radim sve
poslove koje znam (a znam ih dosta), bavim se glazbom... to se mene tie,
jedini je kriminal u toj cijeloj prii to to je konoplja zabranjena. A zabranili su
gore spomenuti udovini i poremeeni kapitalisti zato to se od konoplje moe
napraviti SAMO kua, hrana, odjea, lijekovi, gorivo... a nikako opasna droga,
kao to su nas uvjerili.
Ako netko misli da su puai trave narkomani onda on ne zna kako zapravo
izgleda i ponaa se narkoman. Ne elim duiti, ali evo par injenica: trava ne
unitava jetru, plua, eludac, mozak, ne stvara ovisnost i fiziki se nemogue
predozirati s travom a mogue je napraviti nebrojeno korisnih i ekolokih stvari.
Dok je legalni alkohol potpuna suprotnost tome kao i bezbroj vrsta tableta,
aditiva, umjetnih boja i ostalih otrova koji su takoer legalni i konzumiramo ih
na dnevnoj bazi i financiramo pravu mafiju.
Za vie informacija se informirajte sami, ali bez predrasuda koje su vam
nametnute. Hvala na razumijevanju.



Autor teksta
Aleksandar Bellian
Autor fotografija
Aleksandar Bellian