SVEUCILISTE U ZAGREBU

METALURSKI FAKULTET
ANKICA RADENOVIC ANITA STRKAL3
V3EZBE IZ ANORGANSKE KEMI3E
- SKRIPTA -
Sisak, 2009.
SADRZA3
UVOD 1
1. VRSTE KEMIJSKIH REAKCIJA 2
2. NEMETALI 7
2.1 Opco svojsrvo nemerolo 7
2.2 Dobivonje nemerolo 11
2.3 Kemijs|o i [izi|olno svojsrvo nemerolo 14
3. METALI 19
3.1 Opco svojsrvo merolo 19
3.2 Dobivonje merolo 23
3.2.1 Meroli |oji se lo|o Jobivoju 23
3.2.2 Meroli |oji se res|o Jobivoju 24
3.2.3 Meroli zo cije Jobivonje nisu porrebni e|srremni reJu|cijs|i uvjeri 24
3.3 Kemijs|o svojsrvo merolo 28
4. BRINA KEMIJSKE REAKCIJE 31
LITERATURA 36
UVOD
Kemija je znanost koja se potvrduje eksperimentima u laboratoriju. Svrha nastave iz Vjezbi
anorganske kemije je provjera teorijskog znanja studenata iz anorganske kemije i ovladavanje
laboratorijskim tehnikama kroz izvodenje odabranih pokusa. Osnovna smjernica pri odabiru
pokusa je cinjenica da je skripta namijenjena studentima preddiplomskog studija metalurgije.
Pojedina poglavlja sadrze teorijske osnove s ciljem sazetog pregleda gradiva za kolokvije i
pomoci pri analitickom razmisljanju i donosenju zakljucaka nakon izvodenja
eksperimentalnog dijela Vjezbi.
prvom poglavlju ukratko su objasnjene vrste reakcija anorganske kemije s naglaskom na
redoks reakcije i kompleksne reakcije koje su najzastupljenije u sljedecim poglavljima.
drugom i trecem poglavlju istaknuta su opca svojstva, dobivanje i izikalno-kemijska svojstva
nemetala i metala kao uvod za razumijevanje odabranih pokusa. Cetvrto poglavlje je
posveceno brzini kemijskih reakcija u kojima sudjeluju metali i nemetali.
a uspjesno savladavanje cjelokupnog gradiva sadrzaj skripte je potrebno nadopuniti
teorijskom nastavom i odgovarajucom literaturom iz predmeta Anorganska kemija.
1
1. VRSTE KEMI3SKIH REAKCI3A
eakcije anorganske kemije podijeljene su na sljedece grupe:
EOKS EAKCIJE, u kojima dolazi do promjene oksidacijskog broja sudionika
reakcije,
KOMPLEKSNE EAKCIJE, u kojima se mijenjaju vrsta i koordinacijski broj
liganada,
EAKCIJE ISOCIJACIJE I ASOCIJACIJE molekula, atoma i iona.
Redoks reakcije su reakcije prijenosa elektrona s atoma manje elektronegativnosti na atom
vece elektronegativnosti sto znaci da za vrijeme reakcije mora postojati elektrondonor i
elektron akceptor (pokusi 7, 8, 13 i 14). Sastoje se od dviju parcijalnih redoks-reakcija,
oksidacije i redukcije. O|siJocijo je uklanjanje, a reJu|cijo primanje elektrona s nekog
atoma, molekule ili iona. Tvar koja prima elektrone i time se reducira je o|siJocijs|o sreJsrvo
ili o|siJons. Tvar koja daje elektrone i time se oksidira je reJu|cijs|o sreJsrvo ili reJucens.
bog velike elektronegativnosti nemetali (elektronakceptori) su jaka oksidacijska sredstva.
Oksidacijska moc u nizu halogenih elemenata, raste: I
2
Br
2
Cl
2
F
2
sto znaci da je luor
najjace, a jod najslabije oksidacijsko sredstvo. Takoder vrijedi za njihove reducirane oblike da
je rast redukcijske moci u nizu: F

Cl

Br

I

sto znaci da je jodid-ion najjace

redukcijsko sredstvo.
to je visi stupanj oksidacije atoma, to je on jaci oksidans. Oksidacijska sredstva su: MnO
4
2-
,
MnO
4
-
, CrO
4
2-
, Cr
2
O
7
2-
, ClO
4
-
, BiO
3
-
, BrO
3
-
, Ce
4
, Fe
3
i dr., a redukcijska sredstva su npr.:
Fe
2
, Cr
2
, Sn
2
, S
2-
, SO
2
.
Kompleksne reakcije u uem smislu su reakcije nastajanja ili raspada kompleksnih spojeva
(pokus 11). idratacija je primjer nastanka akvakompleksa pa je otapanje elektrolita u vodi
kompleksna reakcija. Opcenito, reakcije izmedu iona u otopini su kompleksne reakcije jer
dolazi do izmjene liganada.
Kompleksni spojevi su spojevi slozene strukture i opcenito su gradeni od centralne cestice te
molekula ili aniona koji ju okruzuju u pravilnom geometrijskom rasporedu. Centralna cestica
je najcesce kation metala (ali moze biti i neutralan atom), a cestice koje ih okruzuju nazivamo
ligandima. Ligandi oko centralne cestice zauzimaju tocno odreden geometrijski polozaj.
amisljena geometrijska tijela, koju ligandi zatvaraju oko centralne cestice nazivamo
koordinacijskim poliedrima, a broj liganada je koordinacijski broj. Kompleksni spojevi mogu
se takoder deinirati kao spojevi u kojima se nalaze skupine atoma povezane u vise ili manje
stabilne jedinice u cvrstom, tekucem ili otopljenom stanju.
azlog zbog kojeg centralna cestica gradi kompleksni spoj je njegova nestabilna elektronska
koniguracija. Ona postaje stabilna povezivanjem s ligandima primanjem njihovih slobodnih
elektronskih parova u svoje prazne s, p ili J orbitale. akle, centralna cestica je primatelj
elektrona ili elektron-akceptor, a ligand je davatelj elektrona ili elektron-donor. Veza izmedu
centralnog atoma ili iona i liganda naziva se |oorJinocijs|om vezom (veceg ili manjeg
ionskog karaktera, ovisno o elektronegativnosti davatelja odnosno primatelja elektrona), ali se
ni po cemu ne razlikuje od obicne kovalentne veze.
2
Postoje ligandi koji mogu zauzeti vise vrhova koordinacijskog poliedra. To svojstvo
posjeduju zato sto imaju vise atoma koji mogu dati elektronski par (Jonors|in oromo) u
kovalentnu vezu s centralnim atomom ili ionom. Takve ligande nazivamo polidentatnima
(visezubnimo) dok se oni koji mogu zauzeti jedan koordinacijski polozaj nazivaju
monodentatnima (jeJnozubnimo).
Cesto se za kompleksne spojeve rabi naziv koordinacijski spojevi, no da bi se koristio taj
naziv u neutralnom spoju ili ionskom spoju najmanje jedan ion mora biti kompleksan, kao sto
je to slucaj s [Co(N
3
)

]Cl
3
. Kompleks je kombinacija Leisove kiseline (centralni metalni
ion) s nekoliko Leisovih baza (ligandi).
Ono sto obicno razumijemo u kompleksima, odnosno preciznije poznajemo je unutarnja sera
kompleksa sto podrazumijeva izravne veze donornih atoma iz liganda s centralnim metalnim
atomom ili ionom. onorni atomi oblikuju primarnu koordinacijsku seru kompleksa, a
njihov broj se naziva koordinacijski broj. Tri cimbenika odreduju koordinacijski broj u
kompleksima: velicina centralnog atoma ili iona, stericke interakcije izmedu liganada,
interakcije elektrona centralnog metalnog atoma ili iona i liganada.
Opcenito vrijedi da ce veci atomi ili ioni metala (veceg atomskog, odnosno ionskog radijusa)
preerirati vece koordinacijske brojeve. Iz slicnih razloga ce razgranani ligandi pridonositi
manjem koordinacijskom broju zbog sterickih smetnji, a posebice ukoliko nose naboj, jer
dolazi do nepovoljnog medudjelovanja (elektrostatsko odbijanje). Veliki koordinacijski
brojevi svojstveni su metalnim ionima s lijeve strane periodnog sustava elemenata koji imaju
velike ionske odnosno atomske radijuse.
Iako cemo se ovdje usredotociti na unutarnju koordinacijsku seru, moramo stalno biti svjesni
da se kompleksni kationi mogu elektrostatskim privlacnim silama udruzivati s anionskim
ligandima ili preko drugih slabih interakcija mogu ostvarivati veze, a da ne dode do zamjene
ili istiskivanja vec vezanih liganada.
ezultat ovakvih medudjelovanja je ostvarenje razlicitih struktura koje nazivamo vanjskom
serom kompleksa. Tako se kod kompleksa mangana(II), [Mn(O
2
)

]
2
i SO
4
2

iona, na
primjer, moze ovisno o koncentraciji SO
4
2

- iona postici da sulatni anion iz vanjske sere,

{[Mn(O
2
)

]
2
SO
4
2

}, prijede tj. postane dio unutarnje sere kompleksa koji postoje u novom
obliku kao [Mn(O
2
)

(SO
4
)]. Vecina metoda mjerenja, osim dirakcije rendgenskih zraka na
jedinicnim kristalima, ne daje odgovor tj. ne razlikuje unutarnju od vanjske sere pa se dobiva
samo podatak o ukupnom broju vezanih liganada u spoju. Koordinacijski broj metalnog
atoma ili iona nije uvijek prepoznatljiv iz sastava spoja, jer molekule otapala ili vrste koje
mogu biti potencijalni donori mogu jednostavno popunjavati prostor unutar kristalne resetke,
a da nisu izravno vezane na centralni metalni atom. Taj podatak se dobije iz podataka
dirakcije rendgenskih zraka, ( metoda) pa je tako dokazano da spoj sastava CoCl
2

2
O
sadrzi neutralni kompleks [Co(Cl)
2
(O
2
)
4
] i dvije nekoordinirane molekule vode, koju
nazivamo kristalnom vodom. Opcenito, za nevodene otopine u resetku se mogu ugraditi
molekule razlicitih otapala pa se govori o solvatima, tj. kristalizaciji spoja s jednom ili vise
molekula otapala.
Stabilnost kompleksnog iona ovisi o elektrostatickom ucinku, polarizaciji, energiji
stabiliziranja orbitale i kelatnom eektu.
Elektrostaticki ucinak proizlazi iz cinjenice da kompleks nastaje spajanjem pozitivnog
centralnog metalnog kationa s ligandima koji su anioni ili molekule. to je naboj centralnog
3
metalnog kationa veci, a polumjer manji, to je njegova gustoca naboja veca i elektrostaticko
privlacenje liganada je jace, a kompleks je stabilniji.
Moc polarizacije centralnog metalnog kationa raste s gustocom njegovog naboja. Odnos
izmedu sklonosti polarizaciji centralnog kationa i liganada te stabilnosti nastalog
kompleksnog spoja moze se izraziti Peorsonovim provilom prema kojem mali centralni
metalni kationi visokog naboja, koji su slabo skloni polarizaciji, grade stabilnije komplekse s
malim ligandima koji su takoder manje skloni polarizaciji.
Ako centralni ion gradi unutarnjoj orbitalni kompleks, elektroni prelaze iz viseenergijskih
orbitala u nizeenergijske, te se pri tom oslobada energija koja stabilizira orbitale, a time i sam
kompleks.
Stabilnost kompleksa znatno poraste koordiniranjem polidentatnih liganada, tj. nastajanjem
kelatnih kompleksa (tzv. kelatni eekt). Stabilnost takvog kelatnog kompleksa uzrokovana je
zatvorenom prstenastom strukturom, iz kojeg su istisnute molekule otapala, te je kelatni
kompleks obicno tesko topljiv.
Kada metalni ion postaje dio kompleksnog spoja, vecina njegovih svojstava se mijenja. Na
primjer, dodatkom otopine amonijaka u suvisku u otopinu neke soli bakra (II) nastaje
kompleksni ion [Cu(N
3
)
4
]
2
i otopina svijetloplave ili zelene boje mijenja se u tamnoplavu
(indigo modra). Soli ovoga posve novoga iona pokazuju drugaciju topljivost u odnosu na
topljivost odgovarajuce soli jednostavnog bakar(II)- iona i kristalizira drugacijim oblicima.
Promjene ove vrste primjecuju se uvijek kad dolazi do stvaranja kompleksa.
eakcija [Cu(N
3
)
4
]
2
s cianidnim ionima vrlo je poucna jer pokazuje da se jedan
kompleksirajuci agens (molekula amonijaka) moze supstituirati (zamijeniti) drugim koji
stvara jace veze s metalnim ionom (cijanidni ion). isto se vrijeme Cu(II)- ion u suvisku
cijanida reducira u Cu(I) ion:
2 [Cu(N
3
)
4
]
2
CN

2 [Cu(CN)
2
]

(CN)
2
(a) 8 N
3
(a)
Promjene oksidacijskih stanja pri stvaranju kompleksa nisu rijetke.
Nespareni elektroni i boja vazna su svojstva kompleksa prijelaznih metala. Primjerice,
heksaakvanikal (II) - klorid, [Ni(
2
O)

]Cl
2
je svijetlo zelen, dok je bezvodan svijetlo smed, a
heksaaminnikal(II)- klorid je tamnoplave boje. Prisutnost nesparenih i sparenih elektrona u
kompleksima dade se izracunati iz izmjerene magnetske susceptibilnosti pa su kompleksi
paramagneticni ili dijamgneticni. Ti podaci otkrivaju oksidacijsko stanje centralnog metalnog
iona, upucuju i na stereokemijski razmjestaj liganada oko centralnog metalnog iona. Tako su
na primjer kvadratno planarni kompleksi nikla dijamagneticni, odnosno svi elektroni su
spareni, dok su tetraedarski ili oktaedarski kompleksi paramagneticni. Oktaedarski razmjestaj
liganada je najcesci medu kompleksnim spojevima metala, npr. kompleksni ion Ni(
2
O)

2
.
Kao primjer navodi se raspored elektrona u hibridiziranim orbitalama kompleksnog iona
tetraaminniklat(II)-iona, [Ni(CN)
4
]
2-
. adi se o dsp
2
hibridizaciji, dijamagneticnom,
unutarnjoorbitalnom kompleksnom ionu s kvadratnim razmjestajem liganada:
4

Ni(
2
O)

2
oktaedarski razmjestaj liganada tetraedarski razmjestaj liganada
Sljedeca grupa kompleksnih reakcija su proroliric|e reakcije (pokusi i 12) ili reakcije
prijenosa protona, a to su reakcije ionizocije |iselino i bozo u vodenim otopinama, reakcije
neurrolizocije i niJrolize. ovim reakcijama dolazi do otcjepljenja ili primanja protona

.
o protoliticke reakcije moze doci kada uz protondonor-kiselinu postoji protonakceptor-baza.
Postoji nekoliko teorija koje se odnose na deiniciju kiselina i baza u vodenim otopinama.
Prema najstarijoj Arrheniusovoj teoriji, kiselina je tvar koja daje proton pri cemu nastaje
oksonij ili vodikov (hidronij) ion,
3
O

:
A
2
O
3
O

A

.
Ovdje ce biti razmatrana jos jedino teorija J. N. Brensteda i J. M. Lora prema kojoj je
|iselino tvar koja daje proton, a bozo je tvar koja prima proton. Slijedi jednostavan odnos
izmedu kiseline i baze iz kojeg proizlazi da svaka kiselina ima svoju konjugiranu bazu i
obrnuto. Na primjer:
NO
3

2
O NO
3
-

3
O

jaka slaba konjugirana konjugirana

kiselina baza slaba baza jaka kiselina
jake kis. (NO3 slabe baze (2O)
Neurrolizocijo je reakcija spajanja kiseline i baze pri cemu nastaje sol. Otopine soli jakih
kiselina i jakih baza su neutralne. Primjer je reakcija jake sulatne kiseline (K
i
1,21
-2
moldm
-3
) i jake baze kalij-hidroksida (K
i
,1
-1
moldm
-3
) ciji produkt su sol kalij-sulat
i voda:
2

SO
4
2
2K



2O

(2K

SO
4
2
) 2
2
O
HiJrolizo je reakcija izmedu soli slabih kiselina odnosno slabih baza i vode u kojoj ponovno
djelomicno nastaju baze ili kiseline. Moze se smatrati da je hidroliza suprotna reakciji
neutralizacije. slucaju otapanja soli Ca(CN)
2
u vodi, Ca
2
- ion kao konjugirana kiselina jake
baze Ca(O)
2
(K
i
3,71
-3
moldm
-3
) je vrlo slaba kiselina pa ne izmjenjuje proton s
2
O
CN
-
, kao konjugirana baza vrlo slabe cijanidne kiseline, CN (K
i
4,81
-1
moldm
-3
) jest
jaka baza i reagira na sljedeci nacin:
CN
-

2
O CN O
-
.
baza kiselina kiselina baza

kupna reakcija otapanja kalcij-cijanida u vodi prikazuje se sljedecom reakcijom:

Ca(CN)
2
2
2
O (Ca
2
2O
-
) 2CN, sto znaci da je reakcija otapanja Ca(CN)
2
(sol jake baze i slabe kiseline) u vodi luznatog karaktera.
Am[orernosr je svojstvo nekih tvari da se u vodenoj otopini ponasaju i kao kiseline i kao baze
(pokus 1 i 11). Ovo svojstvo ima i molekula vode:

2
O
2
O
3
O

O
-
.
Pored navedenih, u kompleksne reakcije anorganske kemije ubrajaju se reakcije talozenja i
otapanja taloga, npr.
Ag Cl
-
AgCl
(O reakcijama talozenja i otapanja taloga vise u kolegiju enni|e |emijs|e onolize).

. NEMETALI
2.1 Opco svojsrvo nemerolo
Elementi u periodnom sustavu su podijeljeni na: glavne (s i p-elemente), prijelazne (d-
elemente) i unutarnje prijelazne (-elemente).
lavni elementi su: alkalijski (elementi 1. skupine), zemnoalkalijski (elementi 2. skupine),
elementi skupine bora (13. skupina), ugljika (14. skupina), dusika (1. skupina), halkogeni
(1. skupina) i halogeni (17. skupina).
Priblizno 7 poznatih elemenata su metali, a priblizno 2 su nemetali i polumetali (semi-
metali). Vecina nemetala su obojeni, krti (ako su krutine), ne provode elektricnu struju i
toplinu, vecina je hlapljiva. Elementi koji cine nemetale nalaze se na desnoj strani periodnog
sustava. Najizrazenija nemetalna svojstva imaju elementi koji se nalaze u gornjem desnom
dijelu periodnog sustava (tablica 1). alogeni i glavnina halkogenih elemenata su tipicni
nemetali. 1. i 1. skupini nemetali su dusik, kisik i sumpor. 14. i 13. skupini ugljik (u
obliku dijamanta) je tipicni nemetal, dok su grait, bor, galij, silicij, germanij i sivi -antimon
polumetali (tablica 1). Preostali elementi iz 13. i 14. skupine (Al, In, Tl, bijeli -antimon i
olovo) su metali. Prema tome, nemetalni karakter opada u skupini prema dolje. Elementi na
lijevoj strani periodnog sustava (elementi 1. i 2. skupine i prijelazni ) su metali.
Tablica 1. Promjena metalnog i nemetalnog karaktera elemenata u periodnom sustavu
|upino
PerioJo 1 2 13 14 1 1 17 18
2 Li Be C N O F Ne
3 Na Mg Al Si P S Cl Ar
4 K Ca prijelazni Ga Ge As Se Br Kr
b Sr elementi In Sn Sb Te I e
Cs Ba Tl Pb Bi o At a
Elektroni atoma nemetala popunjavaju s- i p-orbitale zadnjeg kvantnog stanja. Porastom
rednog broja raste ukupan broj elektrona, opadaju metalna, a rastu nemetalna svojstva glavnih
elemenata. Istovremeno raste i maksimalni stupanj oksidacije (oksidacijski broj) u spojevima
ovih elemenata.
a razliku od metala, nemetali grade molekulske kristale. Kristali u kojima su strukturne
jedinice molekule nazivamo molekulskim kristalima. Molekula je sastavljena od najmanje
dva atoma povezana kemijskim vezama u odredenom rasporedu. Sile medu molekulama su
medumolekulne ili van der aalsove privlacne sile. Te sile su znatno slabije od
meduatomskih, djeluju samo kad su molekule blizu tj. kad su zbijene. a nemetale su
karakteristicne velike razlike u srru|ruri. Samo halogeni elementi, kisik i dusik grade
molekulske kristale s pravilno poredanim dvoatomnim molekulama. ok npr. sumpor gradi
molekulske kristale s prstenastim S
8
molekulama, osor stvara P
4
molekule i sl.
Nemetali se takoder cesto javljaju u dva ili vise oblika (olorropijo). Alotropi (razlicite tvari
istog elementarnog sastava) kisika su O
2
i ozon, O
3
alotropi osora su crni, bijeli i crveni
osor alotropske modiikacije ugljika su grait, dijamant i uleren itd. Kao primjer navode se
alotropske modiikacije sumpora koje se mogu prikazati na sljedeci nacin:
7
S

S

S

S
n
S

S
8
- S
,C 11,C 444,C
cvrsto tekuce plinovito
Pri sobnoj temperaturi sumpor je stabilan zuti, rompski ili -sumpor u obliku 1 S
8
prstena
koji na ,C prelazi u monoklinski ili -sumpor u obliku S
8
prstena. Monoklinski sumpor
se tali na 11,C, prelazi u tekuci sumpor u kome je dinamicka ravnoteza S

, S
n
, S

oblika. Sumpor S

se sastoji od S
8
molekula, S
n
se sastoji od S
4
molekula, a S molekule su u
obliku dugih lanaca. Porastom temperature tekuci sumpor se zgusnjava, postaje sve
viskozniji. Maksimalna viskoznost sumpora je pri 2C. aljnjim zagrijavanjem raste
kineticka energija, kidaju se lanci molekula. Ako se gusti rastaljeni sumpor izlije u vodu
dobije se omor[ni ili plosricni sumpor (pokus 1). Vreliste sumpora je kod 444,C, a tek iznad
C pare sumpora se sastoje od molekula S
2
. Pare hladenjem prelaze u sumporni cvijer (S

,
S
4
, S
2
, S).
Vrijednosti za talista i vrelista razlikuju se ovisno o tome da li element gradi atomski ili
molekulski kristal. ok laganim zagrijavanjem molekulskog kristala joda vec pri 18C
dolazi do oslobadanja molekula koje odlaze u okolinu u obliku para tj. plina, taliste zeljeza je
pri 13C, a vreliste pri 27C.
Opadanje metalnih i porast nemetalnih svojstava moze se pratiti i porastom prve energije
ionizacije, E
i
kod izoliranih atoma elemenata. Energija ionizacije je energija potrebna za
uklanjanje elektrona iz atoma. Na primjer, kod atoma elemenata druge periode (od Li do Ne),
najmanju energiju ionizacije (,3 eV) ima litij, a najvecu luor (17,42 eV) odnosno neon
(21,7 eV). to je energija ionizacije izoliranog atoma elementa veca, to je njegov nemetalni
karakter veci. Tako halogeni elementi imaju velike vrijednosti prve energije ionizacije iz cega
se moze zakljuciti da im je vrlo tesko oduzeti elektron pa otpustanje elektrona nikako nije
karakteristika halogenih elemenata. Vrijednost energije ionizacije se smanjuje u skupini
prema dolje. Npr. za jod ona iznosi 1,44 eV sto se priblizava vrijednosti za neke metale.
Vrijednosti energije ionizacije rastu s lijeva na desno u periodi, a opadaju u skupini odozgo
prema dolje. Izuzeci koji postoje su posljedica razlika u elektronskoj strukturi (koniguraciji),
a kao primjer navode se vrijednosti za prvu energiju ionizacije sljedecih nemetala :
N 2s
2
3p
3
E
i
14, eV
O 2s
2
3p
4
E
i
13,2 eV
F 2s
2
2p

E
i
17,42 eV
ocena nepravilnost tumaci se velicinom atoma i brojem nesparenih i sparenih elektrona koji
dovode do meduelektronskog odbijanja.
Medutim, postupno opadanje metalnih i porast nemetalnih svojstava nije u svim periodama
istodobno. Naime, energije ionizacije opadaju u skupini prema dolje pa se s porastom
kvantnog stanja (u svakoj visoj periodi) postupno sve vise odgada porast metalnih svojstava
glavnih elemenata.
Male vrijednosti koeicijenata elektronegativnosti su karakteristicne za metale u periodi rastu
s lijeva na desno kao i nemetalni karakter. Na primjer, koeicijent elektronegativnosti litija je
1, bora- 2, dusika- 3, luora- 4. I ovdje je uoceno kako porast vrijednosti za koeicijente
elektronegativnosti nije isti u svim periodama, usporava se s porastom glavnog kvantnog
broja.
8
Kemijsko ponasanje elementa ovisi o aktivnosti valentnih elektrona. Prema tome, nemetali,
koji imaju vecu sklonost prema elektronima, pojavljuju se uglavnom kao anioni, a metali kao
kationi.
S povecanjem broja s i p-elektrona u grupama, raste maksimalni stupanj oksidacije koji
elementi nemetala imaju u svojim spojevima. Ipak, u drugoj periodi kod kisika ne postoje
spojevi sa stupnjem oksidacije , a luor uopce ne tvori spojeve s pozitivnim stupnjem
oksidacije. Medutim, ovakvo ponasanje je u skladu s vrijednostima za koeicijenata
elektronegativnosti i energije ionizacije ovih elemenata.
Energija visestruke veze se pravilnije mijenja, opada unutar odredene skupine periodnog
sustava. Iako energija jednostruke veze uglavnom raste za najmanje prva tri elementa u
skupini, nepravilnije se mijenja unutar skupine. Na primjer, energija jednostruke veze za
molekulu kisika

iznosi 138,27 kJmol, za molekulu sumpora 213, kJmol dok je za
molekulu selena neznatno manja. Energija veze je energija potrebna za raskidanje jednostruke
veze u dvoatomnoj molekuli u plinovitom stanju. Iz podataka za energiju veze zakljucuje se
kakva je stabilnost molekule odnosno kemijska aktivnost elementa. Energija dvostruke veze
molekule kisika iznosi 48 kJmol sto je dvostruko veca vrijednost od energije veze molekule
klora cime se objasnjava manja kemijska aktivnost kisika.
Prema deiniciji, standardni elektrodni potencijal, E

neke elektrode ili elektrodne reakcije je

standardna elektromotorna sila reakcije u kojoj se molekulski vodik oksidira odgovarajucom
molekulskom vrstom u solvatizirani proton, npr. za sistem n
2
n:

E

2
(g) n
2
(g) 2

(a) n(s) E

n
2
n
Mjerenjem elektromotorne sile ili elektricnog napona galvanskog clanka koji je sastavljen od
dva poluclanka tj. dva redoks sistema, moze se odrediti standardni elektrodni potencijal
jednog sistema ukoliko je poznat standardni elektrodni potencijal drugog sistema. Standardna
elektromotorna sila redoks reakcije galvanskog clanka jednaka je razlici standardnih
elektrodnih potencijala redoks sistema koji djeluju kao katoda i anoda:
E

E

(katode) - E

(anode).
Napominje se da je standardni elektrodni potencijal dogovorno deiniran tako da se odnosi na
redokssistem napisan u obliku: o|siJironi obli| / reJucironi obli|.
Na primjer, n
2
n odnosno: n
2
e n(s).
Poznato je da standardni elektrodni potencijal, E

predstavlja mjeru za tendenciju oksidiranog

oblika redoks-sistema, da primanjem elektrona snizi svoj oksidacijski stupanj. to je visi
standardni elektrodni potencijal, veca je tendencija oksidiranog oblika redoks-sistema da snizi
svoj oksidacijski stupanj. rugim rijecima, sto je visi standardni elektrodni potencijal redoks-
sistema, to je njegov oksidirani oblik jaci oksidans, a reducirani oblik slabiji reducens. Vrijedi
i obrnuto, sto je nizi standardni elektrodni potencijal redoks-sistema, to je njegov reducirani
oblik jaci reducens, a oksidirani oblik slabiji oksidans.
Primjerice, standardni elektrodni potencijal redoks-sistema elemenata 17. i 1. skupine,
opadaju u skupini odozgo prema dolje, sto znaci da tako opada oksidacijska moc oksidiranog
oblika odnosno raste redukcijska moc reduciranog oblika. Takoder standardni elektrodni
potencijali redoks-sistema navedenih elemenata rastu u periodi s lijeva na desno kako raste
oksidacijska moc oksidiranog oblika, odnosno opada redukcijska moc reduciranog oblika.
Kada su u medusobnom dodiru dva redoks-sistema spontano ce se odvijati redoks-reakcija u

kojoj je reducens reducirani oblik onog redoks-sistema koji ima nizi standardni elektrodni
potencijal (a oksidans oksidirani oblik onog redoks-sistema koji ima visi standardni elektrodni
potencijal!). a pojasnjenje navodi se primjer u kojem su u medusobnom dodiru sistemi:
Br
2
e Br

1,87 V
Cl
2
e Cl

1,38 V
eakcija ce se spontano odvijati u smjeru:
Cl
2
2Br

2Cl

Br
2
.
S obzirom na visi standardni elektrodni potencijal, oksidirani oblik klora, Cl
2
kao jaci
oksidans ce oksidirati reducirani oblik broma, Br

.
tablici 2 nalaze se redokssistemi poredani po rastucoj oksidacijskoj moci oksidiranog i
rastucoj redukcijskoj moci reduciranog oblika.
Iz odnosa pojedinacnih parcijalnih redoks reakcija odgovarajucih redokssistema, slijedi
smjer odvijanja ukupne redoks reakcije.
Tablica 2. edoks-sistemi poredani po rastucoj moci oksidacije oksidiranog oblika i
rastucoj moci redukcije reduciranog oblika
Oksidacijsko sredstvo edukcijsko sredstvo
(oksidirani oblik) (reducirani oblik)
Na

Na
Al
3
Al

3
PO
4

3
PO
2
Fe
2
Fe
Cr
3
Cr
2
Sn
2
Sn

3
O

2
S
2
S
Cu
2
Cu
I
2
I
-
Fe
3
Fe
2
Br
2
Br
-
IO
3
-
I
-
O
2

2
O

2
SO
4
(konc.) SO
2
Cl
2
Cl
-
NO
3
NO
Cr
2
O
7
2-
Cr
3
MnO
4
-
Mn
2

2
O
2

2
O
ClO
4
(konc.) Cl
-
Co
3
Co
2
F
2
F
-
1
M
o
c

o
k
s
i
d
a
c
i
j
e

r
a
s
t
e
M
o
c

r
e
d
u
k
c
i
j
e

r
a
s
t
e
2.2 obivonje nemerolo
bog izrazite kemijske aktivnosti nemetali se ne javljaju u prirodi u elementarnom stanju vec
u obliku svojih spojeva. alogeni elementi (elementi 17. skupine) kao tipicni nemetali u
prirodi dolaze iskljucivo u spojevima sa stupnjem oksidacije -1. obivanje tih elemenata je
otezano zbog njihove kemijske prirode, odnosno poteskoca pri izboru odgovarajucih
oksidacijskih sredstava koji bi mogli oksidirati halogenid-ione. Postupci dobivanja luora se
temelje na anodnoj oksidaciji luorida, ali ne iz vodene otopine jer se na anodi, zbog nizega
redoks-potencijala, oksidira kisik, a ne luor. Slicno je i za klor, koji se laboratorijski dobiva
okidacijom klorid-iona odgovarajucim oksidacijskim sredstvom, a industrijski uglavnom
elektrolizom ciste koncentrirane otopine natrij-klorida. Klor se u laboratoriju najcesce dobiva
reakcijom krutog KMnO
4
s koncentriranom Cl ili djelovanjem Cl na MnO
2
prema reakciji:
MnO
2
(s) 4 Cl (l) Cl
2
(g) MnCl
2
(l) 2
2
O(l).
Elementarni jod i brom se dobivaju redoks reakcijama oksidacije halogenida (pokus 2) i
redukcije svojih spojeva u kojima imaju pozitivan stupanj oksidacije (jodati).
Opadanje vrijednosti za redoks-potencijal u skupini halkogenih elemenata (elementi 1.
skupine) je pokazatelj smanjenja njihove kemijske aktivnosti (kisik se spaja sa svim
elementima!). elementarnom stanju kisika ima najvise u zraku ( ,23), jos vise se nalazi
u raznim spojevima od kojih je najzastupljenija voda.
Loborororijs|i se kisik dobiva zagrijavanjem spojeva kao sto su klorati, BaO
2
, gO, KMnO
4
(pokus 3), Ag
2
O, KNO
3
uz katalizator MnO
2
ili Fe
2
O
3
. Kao primjer navodi se sljedeca
reakcija:
7C
2 BaO
2
(s) 2 BaO(s) O
2
(s).
C
InJusrrijs|i se kisik dobiva elektrolizom vode i rakcijskom destilacijom ukapljenog zraka
LinJeovim postupkom. usik se destilira pri 1C, a kisik pri - 183C.
Sumpor se u prirodi nalazi u elementarnom stanju (najcesce u blizini vulkana), kao i u obliku
spojeva od kojih su najzastupljeniji sulidi i sulati. Ako se elementarni sumpor nalazi na
velikim dubinama ne moze se kopati vec se vadi specijalnim postupkom (tzv. roscnovim
posrup|om). lavni izvor sumpora za industriju je
2
S u zemnom plinu. Sljedeci nacin
dobivanja sumpora je kataliticka oksidacija
2
S, Clousovim postupkom, a kao katalizatori
sluze boksit, aktivni ugljen ili crveni mulj. laboratoriju, sumpor se najcesce dobiva
oksidacijom sulida. redoks-procesima sulidi se oksidiraju s odgovarajucim oksidacijskim
ili redukcijskim sredstvima do elementarnog sumpora, na primjer:
2 Fe
3

2
S (g) 2 Fe
2
S 2

.
okus 1. Dobivanje plastinog sumpora
11
Pribor: epruveta, casa, drvena kvacica
Kemi|olije: sumpor, S
Posrupo|
Epruvetu do polovice napunite sumporom u prahu, uhvatite drvenom kvacicom i zagrijavajte.
Sumpor se tali. Ako ste polagano zagrijavali, nastala je zuckasta tekucina s temperaturom
taljenja 11,C. (ako ste naglo zagrijavali nastala je tamna talina). Kad se sav sumpor
rastalio, mozete sadrzaj epruvete pojacano zagrijavati. Priblizno pri 1C talina postaje
tamnija, a pri 2C tamnosmeda i viskozna. Okrenete li epruvetu sumpor nece isteci.
aljnjim zagrijavanjem, pri 4C, sumpor ponovo prelazi u tekucinu, koja vri pri 444,C.
Sada sumpor u tankom mlazu izlijte u casu s hladnom vodom. Promatrajte svojstva nastalog
plasticnog sumpora stajanjem na zraku. Epruvetu u kojoj se talio sumpor bacite!
okus . Dobivanje joda oksidacijom kalij ~ jodida
Pribor casa od 1 ml, tronog, azbestna mrezica, tikvica okruglog dna, plamenik
Kemi|olije kristalici joda, I
2
kalij jodid, KI mangan(IV) oksid, MnO
2
koncentrirana
sulatna kiselina,
2
SO
4
Posrupo|
casi pomijesajte usitnjeni KI, MnO
2
i dodajte koncentriranu
2
SO
4
. Na casu stavite tikvicu
okruglog dna u kojoj su led i hladna voda (slika 1). Ako casu lagano zagrijavate preko
azbestne mrezice pojavit ce se ljubicaste pare joda, a na tikvici ce se izluciti jod u
kristalicima. eakcija tece u dva stupnja u prvom nastaje vodik-jodid, I i kalij sulat,
K
2
SO
4
u drugom stupnju MnO
2
oksidira nastali I.
Slika 1. Aparatura za dobivanje joda
12
a u navedenom pokusu doista nastaje I, mozete se uvjeriti, sljedecim pokusom: epruvetu
stavite malo KI i navlazite ga
2
SO
4
. Iz epruvete izlazi bijela maglica u kojoj plavi lakmus
papir pocrveni.
OJqovorojucim jeJnoJzbomo pri|ozire reo|cije u obo srupnjo.
Koli|o mq KI se moze o|siJirori s 0,07 molo MnO
2
' Koli|o joJo pri rome nosroje'
okus 3. Dobivanje kisika toplinskim razlaganjem KMnO
4

Pribor: velika epruveta od teskotaljivog stakla, casa od 4 ml (2 komada), stakleni stapic,
trescica, vata, stalak s hvataljkom.
Kemi|olije: kalij permanganat (kruti), KMnO
4
natrij hidroksid (razrijeden), NaO
sulatna kiselina (razrijedena),
2
SO
4
Posrupo|
veliku epruvetu stavite oko , g krutog KMnO
4
, a iznad toga komadic vate (rahlo).
pocetku lagano, a onda snazno zagrijavajte. Pritom se cuje lagano pucketanje zbog raspadanja
kristalica. Nakon 1 do 2 minute zagrijavanja otvoru prinesite tinjajucu trescicu. Trescica plane
zbog kisika nastalog raspadom KMnO
4
. obivanje kisika toplinskim razlaganjem KMnO
4
prikazuje jednadzba:
2KMnO
4
K
2
MnO
4
MnO
2
O
2

Sadrzaj epruvete nastavite zagrijavati dok sav KMnO

4
ne izreagira. Sadrzaj epruvete ohladite.
Manju kolicinu stavite u casu s vodom, kojoj ste dodali NaO. Nakon mijesanja otopina
poprima smaragdno zelenu boju od KMnO
4
, a na dnu sedimentira crni MnO
2
. io te otopine
prelijte u drugu casu i zakiselite s
2
SO
4
. elena boja KMnO
4
mijenja se u ruzicastu, zbog
reakcije disproporcioniranja.
3MnO
4
2-
4

2MnO
4
-
MnO
2
2
2
O
elena otopina KMnO
4
stabilna je samo u bazicnom mediju. bog svojstava promjene boje u
kiselom ili bazicnom mediju naziva se mineralnim kameleonom.
Koli|o ml |isi|o se rozvije roplins|im rozloqonjem 0,5 q KMnO
4
pri normolnim
(sronJorJnim) o|olnosrimo' Koli|o |isi|o bi nosrolo pri rlo|u oJ 98,9 |Po i remperoruri
50`C'
13
2.3 Kemijs|o i [izi|olno svojsrvo nemerolo
prethodnom poglavlju je istaknuta velika reaktivnost nemetala. Fluor je najreaktivniji
element od svih elemenata! Svi elementi u spojevima s luorom imaju maksimalan stupanj
oksidacije, a luor ima samo oksidacijski stupanj -1.
usik je jedini element 1. skupine koji cini visestruke veze. Trostruka veza u molekuli
dusika je vrlo cvrsta (energija veze iznosi 4 kJmol) zbog cega taj element tesko stupa u
kemijske reakcije s vecinom drugih elemenata. oleme kolicine dusika su u zraku (78 vol.
) koji predstavlja njegov glavni izvor (pokus 4).
okus 4. Dokaz dusika u zraku
Pribor: porculanski loncic, aparatura za destilaciju
Kemi|olije Mg vrpca, amonij hidroksid, N
4
O natrij hidroksid, NaO
Posrupo|
arite u porculanskom loncicu (s malo odignutim poklopcem) oko cm Mg vrpce do crvenog
zara. arenje prekinite kad je sav Mg presao u pepeo. meduvremenu pripremite:
a) otopinu koja sadrzi ml vode i jednu do dvije kapi otopine enoltaleina u koju
kapnite jednu kap konc. N
4
O
b) u 1 ml NaO koncentracije c
M
2 moldm
3
dodajte jednu do dvije kapi otopine
enoltaleina.
Kada je zarenje zavrseno ohladite porculanski loncic i kapnite dvije do tri kapi vode uz blago
zagrijavanje te pomirisite. Prenesite sadrzaj iz loncica u porculansku zdjelicu, dodajte oko 1
ml vode, jedno zrno krutog NaO i pomirisite. Stavite ovu otopinu u tikvicu za destilaciju
pomocu lijevka, tako da se otopina ne bi uhvatila za stjenke tikvice. estilirajte s Liebigovim
hladilom. estilat hvatajte u casu u kojoj se nalazi ml vode i jedna do dvije kapi otopine
enoltaleina.
Kojo je bojo oropine [enol[roleino u prisurnosri NH
4
OH' Kojo je bojo oropine [enol[roleino
izo Jesrilocije smjese pepelo i voJe'
Ocistite aparaturu za destilaciju i u cistu tikvicu stavite 2 ml vode i 2 zrna krutog NaO.
Kad se NaO otopi, destilirajte otopinu, a prve kapi destilata hvatajte u casu u kojoj se nalazi
ml vode i 1-2 kapi otopine enoltaleina.
Kojo je bojo oropine [enol[roleino u prisurnosri NoOH' Kojo je bojo oropine [enol[roleino izo
Jesrilocije smjese voJe i pepelo' Nopisire jeJnoJzbe |emijs|in reo|cijo |oje se oJvijoju u
ovom po|usu!
14
okus S. Anomalija vode
Pribor veca epruveta, termometar, dugacka kapilarna cijev, cep, casa od ml
Kemi|olije vodena otopina neke obojene tvari (npr. uksina ili metil- narancastog), led
Posrupo|

Kroz probuseni cep provucite kapilarnu cijev i termometar, kako prikazuje slika 2. Vecu
epruvetu do vrha napunite obojenom otopinom i zacepite cepom kroz koji je provucen
termometar i kapilarna cijev. Epruvetu zatvorite iznad izljeva jer ce se nesto obojene tekucine
preliti. Tako pripremljenu epruvetu stabilno smjestite u casu sa smjesom vode i leda.
Termometrom pratite snizenje temperature, a promjenu volumena od 4 do C podizanjem
razine obojene tekucine u kapilarnoj cijevi.
Uocenu promjenu povezire s qusrocom voJe! U |ojem oqreqornom sronju je nojveco qusroco
voJe' Zosro'
Slika 2. Aparatura za odredivanje anomalije vode
okus 6. Topljivost joda
Pribor epruvete, komada
Kemi|olije jod, I
2
kalij jodid, KI etanol, C
2

O eter, C
4

1
O kloroorm, CCl
3
Posrupo|
a) u epruvetu stavite nekoliko kristalica I
2
i 1 do 2 ml vode. Snazno promuckajte. Topljivost je
slaba i ne povecava se ni zagrijavanjem. atim otopini dodajte malo KI, pri cemu ce se sav I
2
otopiti. Ta se pojava objasnjava stvaranjem kompleksnog spoja smede boje. Kojeg
b) tri epruvete stavite po nekoliko kristalica I
2
. edom dodajte malo C
2

O, C
4

1
O,
CCl
3
. Alkoholna otopina joda u medicini se zove joJno rin|ruro, a sluzi za dezinekciju
rana.
1
c) epruvetu stavite nekoliko kristalica joda i dodajte do 1 ml vode. obro promuckajte. to
primjecujete odajte vrlo malo C
4

1
O i ponovo promuckajte. bog cega su se pojavila dva
sloja razlicite boje u epruveti
okus 7. Oksidacijsko-redukcijska svojstva H

VoJi|- pero|siJ |oo o|siJocijs|o sreJsrvo
Pribor tarionik, 2 case, plamenik, zeljezni stalak, azbestna mrezica, stakleni stapic
Kemi|olije skrob, destilirana voda, kalij jodid, KI razrijedena sulatna kiselina,
2
SO
4

otopina vodik- peroksida,
2
O
2
, koncentracije ,3
Posrupo|
a)
Nalijte u malu casu oko 1 ml razrijedene otopine KI, dodajte nekoliko mililitara razrijedene

2
SO
4
, i nekoliko mililitara otopine skroba, pa toj smjesi dodajte kap po kap, uz mijesanje
staklenim stapicem, otopinu
2
O
2
koncentracije ,3. Pri tom se otopina oboji modro. O
cemu se radi
zajamnim djelovanjem KI i
2
SO
4
nastaje plin vodikjodid, I koji s vodom stvara
odgovarajucu kiselinu.
2KI
2
SO
4
K
2
SO
4
2I
I
2
O
3
O

I
-
b)
Pribor epruveta, kapaljka
Kemi|olije kao u pokusu a)
Posrupo|
Stavite u epruvetu kapi vodene otopine KI, dodajte 2 kapi razrijedene
2
SO
4
i 2 kapi
otopine skroba. Toj smjesi dodajte kap po kap otopinu
2
O
2
koncentracije ,3
neprekidno potresajuci epruvetu. Otopina se oboji modro. Objasnjenje je u pokusu a).
Nopisire jeJnoJzbu reJo|s reo|cije, oJreJire o|siJocijs|o i reJu|cijs|o sreJsrvo.
1
VoJi|- pero|siJ |oo reJu|cijs|o sreJsrvo
Pribor casa, stakleni stapic
Kemi|olije kalij permanganat, KMnO
4
vodik - peroksid,
2
O
2
Posrupo|
a)
Nalijte u casu razrijedenu otopinu KMnO
4
(otopite zrnce u toliko destilirane vode da se
otopina postane svijetloljubicasta), zakiselite otopinu s nekoliko kapi
2
SO
4
i dodajte kap po
kap otopinu
2
O
2
koncentracije ,3 mijesajuci staklenim stapicem. Boje ubrzo nestane
jer
2
O
2
reducira MnO
4
-
, od kojih boja potice. Nopisire jeJnoJzbu reo|cije!
b)
Pribor epruveta, kapaljka
Kemi|olije kao u pokusu a).
Posrupo|
Stavite u epruvetu kapi razrijedene otopine KMnO
4
, dodajte 3 kapi
2
SO
4
koncentracije
,1 i zatim kap po kap otopinu
2
O
2
koncentracije ,3 uz neprekidno potresanje
epruvete.
Sro zo|ljucujere'
Nopisire oJqovorojuce jeJnoJzbe reJo|s reo|cije!
Urovnorezire sljeJecu reJo|s reo|ciju
HPO
3
-
H
2
O
2
OH
-
PO
4
3-
H
2
O
Urovnorezire i oJreJire reJu|cijs|o i o|siJocijs|o sreJsrvo zo reo|cije
o) |iseli meJij
C
2
H
2
MnO
4
-
Mn
2
CO
2
b) luznori meJij
Cr(OH)
3
Cl
2
Cl
-
CrO
4
2-
okus 8. Odredivanje jakosti oksidacijskih sredstava
17
Pribor stalak s epruvetama
Kemi|olije kruti kalij - permanganat, KMnO
4
kalij dikromat, K
2
Cr
2
O
7
zeljezo(III) -oksid,
Fe
2
O
3
bakar(II) -oksid, CuO koncentrirana kloridna kiselina, Cl
Posrupo|
epruvetu stavite malo navedenih soli i oksida, dodajte par kapi koncentrirane Cl.
Prepoznojere li plin osrroq miriso i zelen|osre boje' U |ojem slucoju se on rozvijo' Nopisire
jeJnoJzbe reo|cijo! No remelju roqo zo|ljucire |ojo oJ |orisrenin |emi|olijo je o|siJocijs|o
sreJsrvo. Sro nosroje u epruveromo iz |ojin se ne izJvojo opisoni plin'
No remelju poJoro|o o o|siJocijs|oj i reJu|cijs|oj moci o|siJironoq i reJucironoq obli|o
(roblico 2) posrovire i urovnorezire reJo|s reo|cije u |ojimo suJjeluju reJo|s sisremi /H
2
i
Cr
2
O
7
2-
/Cr
3
re Cu
2
/Cu i HNO
3
/NO.
okus 9. Reakcije soli s vodom
Pribor stalak s epruvetama, lakmus papir
Kemi|olije natrij peroksid, Na
2
O
2
natrij-klorid, NaCl amonij-nitrat, N
4
O enoltalein
Posrupo|

a) epruvetu stavite oko , g Na
2
O
2
i otopite u 2 do 3 ml destilirane vode. Otopine
promuckajte i dodajte nekoliko kapi enoltaleina. No sro upucuje ljubicosro bojo inJi|ororo'
U s|loJu s reorijom o |iselinomo i bozomo, nopisire jeJnoJzbu reo|cije.
b) epruvetu stavite ,1 g NaCl i otopite u ml destilirane vode. Ponovite pokus s N
4
NO
3
.
Ispitajte reakcije otopina s lakmus papirom. Objosnire uocene promjene i nopisire
oJqovorojuce jeJnoJzbe reo|cijo. U |oju vrsru |emijs|in reo|cijo ubrojomo noveJene
reo|cije'
3. METALI
18
3. Opco svojsrvo merolo
kemiji se pod metalima podrazumijevaju kemijski elementi lijevog dijela periodnog
sustava, koji lako otpustaju elektrone te ormiraju metalne kristalne resetke. Najvecu grupu
elemenata koji su u elementarnom stanju metali cine prijelozni elemenri koji se nalaze izmedu
2. i 13. skupine. a razliku od atoma glavnih skupina, koji se razlikuju po broju elektrona u
posljednjoj ljusci, atomi prijelaznih elemenata razlikuju se brojem elektrona u 3d, 4d i d
orbitalama. Osim par iznimaka, svi prijelazni elementi imaju u posljednjem energetskom
nivou po dva elektrona. Prema tome, atomi prijelaznih elemenata popunjavaju s-orbitalu
zadnje i d- orbitalu prethodne ljuske. ato ih nazivamo i d- elementima.
Metali imaju tzv. metalna svojstva dobri su vodici topline i elektriciteta, neprozirni su i vrlo
dobro odbijaju svjetlost. Atomi metala se medusobno spajaju metalnom vezom. Prema
najstarijoj, elektronskoj teoriji metalne veze (rude, 1. godine), metali sadrze izvjestan
broj delokaliziranih slobodnih elektrona (kod ionske i kovalentne veze elektroni su
lokalizirani !). Ti elektroni krecu se meduatomskim prostorima kristalne resetke metala poput
plina tzv. elektronskog plina.
Osnovna privlacna sila koja djeluje medu metalima uzrokovana je uzajamnim djelovanjem
metalnih iona i zajednickog elektronskog oblaka kojim su opkoljeni. Atomi metala su postali
pozitivni ioni koje cvrsto veze oblak delokaliziranih elektrona:
ELEKTONSKI PLIN (slobodni valentni elektroni)
POITIVNI METALNI IONI
Svi su metali gradeni od jednostavnih kristalnih resetki. Metalno svojstvo imaju samo one
strukture u kojima na metalnu vezu dolazi manje od jednog para elektrona. Prema tome, red
metalne veze je uvijek manji od jedan.
1
Talista i vrelista ovise o broju elektrona koji sudjeluju u metalnoj vezi. Niske vrijednosti
talista kositra i olova kao i alkalijskih i zemnoalkalijskih metala pokazuju da u metalnoj vezi
sudjeluje mali broj elektrona.
Talista i vrelista prijelaznih elemenata su visoka sto je u skladu s jakoscu veze izmedu atoma.
Ova svojstva rastu odlijeva nadesno u periodnom sustavu, jer se u istom smislu povecava broj
nesparenih elektrona u d-orbitalama. Ti nespareni elektroni cine sve veci broj veza izmedu
susjednih atoma i iona u kristalnim strukturama metala, pa otuda i porast navedenih svojstava.
Osim navedenih, metali pokazuju i druga svojstva: cvrsti su, plasticni, tvrdi i zilavi. Metalni
se komadi lako oblikuju u proizvode razlicitim tehnoloskim postupcima (lijevanje, plasticna
deormacija, skidanje strugotine, spajanje). postupke plasticne deormacije ubrajaju se
kovanje, presanje, valjanje itd. Svojstva metala i njihovih legura (npr. celika) poboljsavaju se
naknadnom toplinskom obradom (kaljenje, popustanje, zarenje itd.). Neke od navedenih
svojstava metala na jednostavan nacin pokazuju pokusi 1- i .
okus 1. Odredivanje talista kositra
Pribor: tikvica sirokog grla, karton, epruveta, termometar do 2 C, zeljezni stalak, azbestna
mrezica, plamenik
Kemi|olije: parainsko ulje, kositar
Posrupo|
Nalijte u tikvicu siroka grla parainsko ulje, provucite kroz karton suhu epruvetu i stavite
epruvetu u tikvicu tako da uroni u ulje, a ne dodiruje dno tikvice (slika 3). Stavite u epruvetu
zrnce kositra i termometar i grijte na azbestnoj mrezici do 232 C. Sro se JoqoJilo s |uqlicom
|osirro' A|o je |uqlico |osirro posrolo me|ono, sro zo|ljucujere'
Slika 3. Aparatura za odredivanje talista kositra
2
okus . Usporedivanje tvrdoce olova, cinka, aluminija i kroma
Pribor dzepni noz
Kemi|olije po jedna plocica olova, cinka, aluminija i kroma
Posrupo|
Stavite na stol plocicu i parajte vrskom noza. Koji oJ spomenurin merolo je nojme|si, o |oji
nojrvri'
okus 3. Kaljenje elika
Pribor plamenik, pinceta, zilet
Kemi|olije casa vode
Posrupo|
Savijete malo zilet i otpustite. ilet se sam od sebe ispravi. Prema tome mozemo zakljuciti da
je elastican. agrijavajte zilet dok ne postane modrosive boje i ostavite ga da se polako hladi.
Nakon toga, kad se ohladi, savijte ga i otpustite. Sad se vise ne ispravi sam od sebe, nego
ostane savijen. Prema tome, vise nije elastican omeksao je. grijte ponovo omeksani zilet i
uronite ga brzo u hladnu vodu. ilet ponovo postaje elastican.
okus 4. Toplinska vodljivost bakra i eljeza
Pribor zeljezni stalak, plamenik, porculanska zdjelica, azbestna mrezica
Kemi|olije parain, zeljezna i bakrena zica duzine 1 cm i promjera oko 1 mm
Posrupo|
Savijte jedan kraj zeljezne i bakrene zice pod pravim kutom i omeksajte grijanjem u
porculanskoj zdjelici malo paraina ili svijece. Nacinite dvije kuglice pa ih nabodite na
krajeve savijenog dijela obiju zica. Stavite zice na zeljezni prsten stalka tako da im se
slobodni krajevi dodiruju i da savijeni dio s kuglicama bude okrenut prema dolje, pa ih grijte
na mjestu gdje se dodiruju (slika 4). Sro se Joqoo no|on ne|oq vremeno' Koji merol imo
vecu roplins|u voJljivosr'
21
Slika 4. Aparatura za odredivanje toplinske vodljivosti bakra i zeljeza
okus S. Kovanje bakra
Pribor zeljezni lim, klijesta, cekic
Kemi|olije bakrena zica
Posrupo|
rzite bakrenu zicu na zeljeznom limu i udarajte po njoj cekicem. ica postaje sve tanja, i za
kratko vrijeme od nje iskujemo tanak lim.
okus 6. Kovanje cinka
Pribor plamenik, zeljezni stalak, azbestna mrezica, klijesta, zeljezna plocica, cekic
Kemi|olije: cinkov stapic, NaCl, destilirana voda
Posrupo|
rzite klijestima cinkov stapic na zeljeznoj ploci i udarajte ga cekicem. tapic se raspada u
sitne komadice. Pripremite koncentriranu otopinu natrijeva klorida, stavite u nju cinkov stapic
i ugrijete do vrenja. Nakon toga izvadite stapic i udarajte ga cekicem na zeljeznoj ploci.
tapic se rasteze u lim i ne raspada se u komade.
22
3.2 obivonje merolo
Svega nekoliko metala u prirodi dolazi u elementarnom stanju (Cu, Ag, Au i platinski metali).
Svi ostali dolaze u spojevima, najcesce u obliku sulida, oksida, sulata, hidroksida i
karbonata. Spojevi u kojima se metali javljaju u prirodi su mineroli koji su sastavni dijelovi
ruJo. Osim minerala, rude sadrze nekorisnu jolovinu. Obogacivanje rude (uklanjanje najveceg
dijela jalovine i povecanje udjela minerala), provodi se razlicitim postupcima kao sto su
sedimentacija, lotacija i magnetska separacija.
Svi metali se dobivaju redukcijom sto je logicno jer u spojevima imaju pozitivan stupanj
oksidacije. Opcenito se reakcija dobivanja metala prikazuje parcijalnom redoks-reakcijom:
M
n
ne M(s).
Metali koji prema napisanoj jednadzbi imaju pozitivan standardni redoks-potencijal
dobivaju se lako. to je potencijal pozitivniji, dobivanje je lakse. Odnosno, sto je standardni
redoks-potencijal negativniji (manje pozitivan), dobivanje metala je teze. Najtee se
dobivaju metali iji je standardni redoks-potencijal ispod ~ 1,S V.

Obzirom na dobivanje, metali se dijele na:
metale koji se lako dobivaju,
metale koji se tesko dobivaju,
metale kojima nisu potrebni ekstremni redukcijski uvjeti.
3.2. Meroli |oji se lo|o Jobivoju
A) Metali (npr. bakar, ziva, srebro) s nesto manje pozitivnim standardnim redoks-
potencijalom od onoga za plemenite metale, uglavnom se pojavljuju kao sulidi. edukcija
ovih spojeva do metala nije teska. ovoljno je redukcijsko djelovanje sulfid iona uz
zagrijavanje (pokus 8).
agrijavanjem se dio metalnog sulida prevede u oksid:
MS(s) 1,O
2
(g) MO(s) SO
2
(g).
aljnjim zagrijavanjem neoksidiranog metalnog sulida s metalnim oksidom dobije se metal:
MS(s) 2MO(s) 3M(s) SO
2
(g).
B) a redukciju metalnih oksida elemenata s pozitivnim standardnim redoks-potencijalom
moze se upotrijebiti vodik. Iz ekonomskih razloga ovaj postupak se prakticira za dobivanje
malih kolicina vrlo cistih metala.
C) edukcija metalnih iona iz vodenih otopina pomocu nekog drugog metala s manje
pozitivnim standardnim redoks potencijalom. Na primjer, bakar ili ziva su dovoljna
redukcijska sredstva za izlucivanje srebra iz otopine koja sadrzi Ag

ione:
23
2Ag

Cu(s) 2Ag(s) Cu
2
.
Kada se na slican nacin zeli dobiti bakar iz otopine koja sadrzi njegove ione, potrebno je
upotrijebiti metal s jos nizim standardnim redoks potencijalom kao sto je cink:
Cu
2
n(s) Cu(s) n
2
.
koliko se metali ove grupe ne mogu dobiti na opisani nacin u dovoljno cistom stanju (npr.
bakar i srebro), njihovo prociscavanje se provodi ele|rroliric|om ro[inocijom.
3.2.2 Meroli |oji se res|o Jobivoju
Ovoj grupi pripadaju metali (npr. natrij, magnezij, aluminij) za cije dobivanje je potrebno
primjeniti najjace redukcijske uvjete jer imaju jako negativan standardni redoks potencijal
(ispod 1, V). Buduci da su ovi metali snazna redukcijska sredstva za njihovo dobivanje su
potrebni najjaci redukcijski uvjeti. To je prvenstveno elektroliza taline neke njihove soli,
uglavnom klorida. Katodna redukcija ovih i njima slicnih metala iz vodene otopine nije
moguca iz dva razloga. bog izrazito negativnog standardnog redoks potencijala koji imaju
ovi metali, na katodi bi se prvi reducirao vodik. rugi razlog je ekonomske prirode.
principu svaki se metal moze dobiti katodnom redukcijom svojih iona iz vodene otopine
pod uvjetom da se kao katoda upotrijebi ziva s kojom ce metal praviti amalgame. Postupak
izdvajanja metala iz zive je skup, a iskoristenje na metalu premalo.
Metali kojima standardni redoks potencijal nije ekstremno negativan (ali je ispod 1,2 V)
mogu se dobiti ili elektrolizom taline neke svoje soli ili redukcijom aluminijem, magnezijem
ili natrijem. obivanje metala iz oksida s aluminijem kao redukcijskim sredstvom je poznato
pod nazivom aluminotermijski ili Goldschmidtov postupak . Ovim postupkom se dobivaju
mangan, vanadij i krom (M):
M
2
O
3
(s) 2Al(s) 2M(s) Al
2
O
3
(s).
Ako se redukcija provodi magnezijem ili natrijem, polazi se od metalnog klorida. Na primjer:
MCl
4
(s) 2Mg M(s) 2MgCl
2
(s)
MCl
4
(s) 4Na M(s) 4NaCl(s).
Na ovaj nacin dobivaju se titan, cirkonij i hanij.
3.2.3 Meroli zo cije Jobivonje nisu porrebni e|srremni reJu|cijs|i uvjeri
ovoj grupi su metali koji se po standardnom redoks potencijalu nalaze izmedu prethodno
navedenih grupa.
Postupci dobivanja ovih metala su sljedeci:
24
a) redukcija s ugljikom, najcesce iz koksa (pokus 7).

MO(s) C(s) M(s) CO(g)
2MO(s) C(s) M(s) CO
2
(g).
Ako se metal u rudi nalazi u obliku sulida, najprije se on przenjem prevodi u oksid.
b) redukcija s ugljik(II)-oksidom:
MO(s) CO(g) M(s) CO
2
(g).
gljik(II)-oksid je eikasan reducens osobito pri visokim temperaturama (1-14C). Ako
su temperature ispod C, CO se disproporcionira prema Boudouardovoj ravnotezi pa je
isti ucinak kao da se redukcija provodi ugljikom:
CO
2
(g) C(s) 2CO(g).
edukcijom s ugljikom ili ugljik(II)-oksidom dobivaju se zeljezo, kobalt, cink, kadmij i nikal.
Metali koji s ugljikom prave karbide (npr. Mo i ) ne mogu se dobiti na opisani nacin. a
njihovu redukciju upotrebljava se vodik.
c) redukcija s vodikom:
MO(s)
2
(g) M(s)
2
O(g).
Ova metoda se primjenjuje kada nije moguca redukcija s ugljikom radi stvaranja karbida i kad
su potrebne manje kolicine posebno cistog metala.
d) elektroliza iz vodene otopine
Izborom pogodnog materijala za katodu, svi metali se mogu dobiti elektrolizom iz vodenih
otopina njihovih iona. Katoda treba biti od materijala koji ce zahtijevati potencijal veci od
onoga za redukciju vodika. Odnosno, potrebno je da vodik ima velik prenapon na katodi kako
bi se mogli reducirati metalni ioni umjesto vodika.
okus 7. Dobivanje bakra redukcijom s koksom
Pribor zeljezni stalak, epruveta, cep za epruvetu, staklena cijev, tarionik, plamenik, casa
Kemi|olije koks, bakar (II) oksid, CuO voda
Posrupo|
obro izmijesajte u tarioniku 2g CuO s ,1 g smrvljenog koksa. Stavite pripremljenu
smjesu u epruvetu, pricvrstite epruvetu za zeljezni stalak ukoso tako da joj je otvor nesto nize
od dna. atvorite epruvetu cepom kroz koji ste prethodno provukli staklenu cijev koja je
savijena na jedno koljeno. Nalijte u casu vodu, podmetnite casu pod cijev tako da se cijev
2
uroni u vodu i grijte sadrzaj epruvete sve jacim plamenom tako dugo dok iz cijevi izlaze
mjehurici plina (slika ). Nakon toga odmaknite casu s vodom, pricekajte da se epruveta
ohladi i istresite sadrzaj epruvete na list papira. produktu reakcije mozete lako raspoznati
prah elementarnog bakra po njegovoj crvenkastoj boji. Napisite jednadzbu reakcije CuO s
ugljikom iz koksa.
Slika . Aparatura za dobivanje bakra redukcijom s koksom
okus 8. renje pirita
Pribor temperaturno otporna epruveta, cep, dvije staklene cijevi, casa, plavi lakmus papir
Kemi|olije pirit, FeS
2
Posrupo|
g ino samljevenog FeS
2
stavite u temperaturno otpornu epruvetu koja se zatvara cepom u
kojem su dvije staklene cijevi (slika ). Jedna seze do samog dna, a druga je tek ispod cepa i
sluzi kao odvod plina u 2 ml
2
O u kojoj je komadic plavog lakmus papira. Polako otvorite
odvod zraka da polako struji kroz epruvetu. agrijavajte rudu 1-2 minuta.
2
Slika . Aparatura za przenje FeS
2
Promorrojre promjenu boje lo|mus popiro! Nopisire |emijs|u jeJnoJzbu przenjo pirirne ruJe.
ProveJire plin O
2
|roz rozrijeenu oropinu KMnO
4
. Sro uzro|uje obezbojenje oropine'
Nopisire jeJnoJzbu reo|cije.
okus 9. Dobivanje legure kositra i olova
Pribor limeni poklopac, zeljezni stalak, glineni trokut, plamenik, drvena dascica, pinceta,
zeljezna zica
Kemi|olije kositar, Sn i olovo, Pb
Posrupo|
Stavite u limeni poklopac 2-3 zrnca Sn velika kao grasak i isto toliko Pb pa grijte na
zeljeznom stalku. Kad se metali pocnu taliti, izmijesajte ih zeljeznom zicom, grijte jos kratko
vrijeme pa rastaljenu masu izlijte na dascicu. Kad se talina ohladi, nastane homogena kruta
tvar metalna sjaja. To je legura kositra i olova.
27
3.3 Kemijs|o svojsrvo merolo
Metali pokazuju velike razlike kada se radi o kemijskoj aktivnosti, gledajuci od vrlo
reaktivnih alkalijskih metala pa do gotovo inertne platinske grupe sto ovisi o standardnom
redoks-potencijalu. ed koji se dobiva kada se metali rasporede prema njihovoj kemijskoj
aktivnosti identican je elektrokemijskom redu. Najreaktivniji metali ce oslobadati vodik iz
vode. Mnogi od njih (npr. alkalijski i zemnoalkalijski metali) oslobadaju vodik vec na
obicnim temperaturama, dok drugi kao sto su cink i magnezij, tako reagiraju tek s vodenom
parom. Mnogi metali takoder oslobadaju vodik iz razrijedenih kiselina, narocito iz kloridne i
sulatne. Na obicnim temperaturama zlato i platina (plemeniti metali) ne podlijezu utjecaju
kisika, dok drugi metali kao bakar, olovo, zeljezo, krom ili aluminij lagano se oksidiraju na
povrsini.
Pasivacija je usporavanje spontanog otapanja metala uslijed nastanka slabo topljivog oksida
ili neke druge soli kationa doticnog metala. Moze biti spontana uz nastanak oksidnih slojeva
stajanjem metala na zraku, te kemijski ili elektrokemijski potaknuta.
okus 1. Amfoternost aluminij ~ hidroksida
Pribor stalak s epruvetama
Kemi|olije: otopina aluminij- klorida, AlCl
3
( ,1) kloridna kiselina, Cl (razrijedena)
natrij- hidroksid, NaO(razrijedena)
Posrupo|
Otopini AlCl
3
oprezno dodajte, kap po kap, otopinu NaO dok ne nastane bijeli zelatinozni
talog Al(O)
3
. Buduci da je amoteran, otapa se i u kiselinama i u luzinama. Talog Al(O)
3
podijelite u dvije epruvete. jednu od njih dodajte Cl, a u drugu NaO. Otapanjem u
kiselinama nastaju odgovarajuce soli aluminija, a u luzinama nastaju aluminati, tj.
tetrahidroksoaluminat (III) ioni.
Nopisire jeJnoJzbe reo|cijo |oje opisuju om[orernosr Al(OH)
3
.
okus 11. Reakcije nastajanje kompleksnih iona cinka
Pribor stalak s epruvetama
Kemi|olije otopina cink -sulata, nSO
4
( ,) natrij -hidroksid, NaO (razrijedena
otopina) amonijak, N
3
(razrijedena otopina)
eo|cijo Zn
2
- iono i norrij niJro|siJo
28
Posrupo|
Otopini nSO
4
dodajte NaO. Nastaje bijeli, zelatinozni talog n(O)
2
, koji se u suvisku
NaO otapa jer nastaju tetrahidroksocinkat (II)-ioni:
n
2
2O
-
n(O)
2
n(O)
2
(s) 2O
-
n(O)
4

2-
eo|cijo Zn
2
- iono i omonijo|o
Posrupo|
epruvetu s otopinom nSO
4
dodajte polako N
3
. Najprije nastaje bijeli talog n(O)
2
.
Polovicu otopine odlijte u drugu epruvetu i dodajte razrijedenu
2
SO
4
. Talog se otapa:
n(O)
2
2

n
2
2
2
O
Preostalom talogu dodajemo N
3
u suvisku. Opet se talog otapa jer nastaje aminski kompleks
cinka:
n(O)
2
4N
3
n(N
3
)
4

2
2O
-
Sro zo|ljucujere iz noveJenin po|uso o Zn(OH)
2
'
Ovaj pokus istovremeno pokazuje nastajanje kompleksnih iona cinka s razlicitim ligandima.
OJreJire nozive |omple|snin iono cin|o iz ovoq po|uso. Ko|ov je ion Zn(NH
3
)
4

2
s

obzirom
no moqners|o svojsrvo' Ko|ov je srereo|emijs|i rozmjesroj liqonJo o|o Zn
2
- iono'
okus 1. Reakcija CaO i Na

S s vodom
Pribor stalak s epruvetama, zlica
Kemi|olije: kalcij oksid, CaO natrij sulid, Na
2
S enoltalein
Posrupo|
jednu epruvetu zlicom stavite oko , g cistog CaO, a u drugu isto toliko Na
2
S. svaku
epruvetu dodajte oko 2 ml destilirane vode i dobro promuckajte, a zatim dodajte 1-2 kapi
enoltaleina.
Ko|vo je bojo oropine, sro zo|ljucujere' O |ojoj vrsri reo|cije se roJi' Nopisire jeJnoJzbe
|emijs|in reo|cijo.
okus 13. Reakcije razrijedene i koncentrirane sulfatne kiseline s metalima
Pribor stalak s epruvetama
2
Kemi|olije sulatna kiselina,
2
SO
4
( ,1) i koncentrirana zeljezni cavlici cink, n
nikal, Ni mangan, Mn olovo, Pb strugotine bakra, Cu
Posrupo|
a) u sest epruveta stavite redom Fe, n, Ni, Mn, Cu i Pb. svaku epruvetu dodajte 1 do 2 ml
razrijedene
2
SO
4
. obro ce se otapati Fe, n, Ni i Mn, uz razvijanje vodika, a Cu i Pb vrlo
ce se slabo otapati.
b) u epruvetu stavite jedan zeljezni cavlic i oko 1 ml koncentrirane
2
SO
4
. agrijavate li,
razvijat ce se SO
2
, a Fe ce se otopiti. Pokus se moze izvesti sa strugotinama bakra, pri cemu se
takoder razvija SO
2
, a otopina pomodri od prisutnih iona bakra.
Cu Cu
2
2e
SO
4
2-
4

2e SO
2
2
2
O
Cu SO
4
2-
4

Cu
2
SO
2
2
2
O
kupna reakcija: Cu 2
2
SO
4
CuSO
4
SO
2
2
2
O
ovim reakcijama je
2
SO
4
oksidacijsko sredstvo. Metali se oksidiraju, a kiselina se reducira
do SO
2
.
O cemu ovisi oroponje merolo u |iselinomo'
okus 14. Oksidacijsko djelovanje kalij - dikromata
Pribor epruveta
Kemi|olije otopina kalij dikromata, K
2
Cr
2
O
7
otopina kalij jodida, KI razrijedena
sulatna kiselina,
2
SO
4
(,1)
Posrupo|
Nalijte u epruvetu vodenu otopinu KI, dodajte nekoliko ml
2
SO
4
i nekoliko ml otopine
K
2
Cr
2
O
7
. Otopina se oboji smedom bojom od izlucenog elementarnog I
2
. Zboq ceqo se
elemenrorni joJ izlucio' Kojo je ovo vrsro |emijs|e reo|cije
K
2
Cr
2
O
7
KI 7
2
SO
4
Cr
2
(SO
4
)
3
4K
2
SO
4
3I
2
7
2
O
4. RINA KEMI3SKE REAKCI3E

3
Jednadzba kemijske reakcije prikazuje obicno najmanji broj molekula, atoma ili iona
reaktanata koji medusobno reagiraju i produkata koji nastaju.
a neku opcenitu reakciju:
oA b .. mM nN . 4..

brzino je dana izrazom
-
Jr
Jc
A
| c
A
o
c

b
4.2.
gdje su:
Jc
A
promjena koncentracije reaktanta A,
Jr promjena vremena t,
| konstanta brzine reakcije,
c
A
koncentracija reaktanta A,
c

koncentracija reaktanta B,
o, b stehiometrijski koeicijenti.
Konstanta brzine reakcije | ima vrijednost karakteristicnu za odredenu reakciju pri odredenoj
temperaturi i predstavlja sklonost reakcije da se odvija.
esna strana izraza 4.2. proizlazi iz Zo|ono o Jjelovonju moso (uldberg aageov zakon)
koji glasi: Brzina kemijske reakcije proporcionalna je aktivnim masama tvari koje reagiraju:
Pod aktivnom masom podrazumijeva se koncentracija dignuta na potenciju broja reagirajucih
cestica.
Neke reakcije traju tisucinkama sekunde a neke traju i satima (hrdanje zeljeza).
lavni aktori koji utjecu na brzinu kemijske reakcije su:
- priroda reaktanata,
- koncentracija reaktanata,
- temperatura,
- povrsina cvrstih reaktanata,
- zracenja (valova i cestica),
- prisutnost stranih tvari (katalizatora).


Utjecaj prirode reaktanata

Obicno su reakcije izmedu iona, kod kojih ne dolazi do slozenih reakcija, dakle jednostavan
prijenos protona ili elektrona ili jednostavne kompleksne reakcije, vrlo brze reakcije. Takva je,
npr. vrlo brza redoks reakcija s jednostavnim prijenosom elektrona. Slozene reakcije, talozne
reakcije i heterogene reakcije su obicno polagane.
Utjecaj koncentracije reaktanata (pokus 1S)

Brzina reakcije ovisi o broju sudara molekula, i to o broju uspjesnih sudara. naci da brzina
31
kemijske reakcije ovisi o broju molekula u jedinici vremena, tj. o koncentraciji reaktanata.
rugim rijecima, brzina kemijske reakcije je proporcionalna koncentraciji reaktanata.

Utjecaj temperature (pokus 16)

Prema kinetickoj teoriji plinova, temperatura je mjera srednje kineticke energije molekula, a
odatle i njihove srednje brzine. S porastom temperature raste brzina molekula. Kako pak s
porastom brzine molekula raste i broj sudara izmedu molekula, onda s porastom temperature
raste brzina reakcije. Eksperimentalno je nadeno da se pri porastu temperature za 1C brzina
nekih reakcija udvostruci pa cak i utrostruci. No, ovako veliko povecanje brzine reakcije s tako
malim porastom temperature sigurno nije uzrokovano samo porastom broja sudara, odnosno
porastom brzine molekula, jer je brzina molekula (kod plinova) proporcionalna tek drugom
korijenu iz apsolutne temperature. ato odlucujucu ulogu pri utjecaju temperature na brzinu
reakcije ima enerqijo o|rivironjo. To je minimalnu energiju koju posjeduju cestice koje se
sudaraju, da bi rezultat sudara bila kemijska reakcija. Naime, s porastom temperature, tj.
dovodenjem energije, sve veci broj molekula posjeduje energiju aktiviranja. rugim rijecima, s
porastom temperature znatno raste odnos aktiviranih molekula prema ukupnom broj molekula,
a time znatno raste broj uspjesnih sudara, odnosno brzina kemijske reakcije.
Izmedu energije aktivacije E
a
, konstante brzine reakcije k i temperature T postoji relacija koju
je dao Arrhenius:
2
ln

J
| J
o
= 4.3.

Iz izraza 4.3. slijedi da konstanta brzine reakcije, odnosna brzina reakcije, eksponencijalno
raste s porastom temperature.
Utjecaj povrsine

eaktanti mogu medusobno reagirati samo ako su u dodiru. to je veca dodirna povrsina, to je
mogucnost reagiranja veca, a time je veca i brzina reakcije. Otapanjem reaktanata u pogodnim
otapalima maksimalno povecavamo njihovu povrsinu, odnosno mogucnost uzajamnog
kontakta, jer ih prevodimo u molekulsko, odnosno ionsko - disperzni sustav. Osim toga
sudarom molekula otapala aktiviraju se molekule reaktanata. Naravno da je brzina reakcije u
cvrstoj smjesi reaktanata opet to veca sto su reaktanti bolje usitnjeni. bog utjecaja povrsine na
brzinu reakcije, heterogene reakcije su polagane. to je kontaktna povrsina reaktanata veca to
je heterogena reakcija brza.
omogene reakcije su one reakcije u kojima su produkti i reaktanti u istoj azi (agregatnom
stanju). eterogene reakcije su one reakcije koje se zbivaju u razlicitim azama (u razlicitim
agregatnim stanjima).
Utjecaj katalizatora (pokus 17)

32
Pocetkom 1. stoljeca kemicari su opazili da se brzina nekih kemijskih reakcija znatno
povecava u prisutnosti cak i vrlo malih kolicina stranih tvari. Takve tvari koje ubrzavaju
kemijske reakcije zovemo katalizatori, a samu pojavu ubrzanja kemijske reakcije nazivamo
katalizom. Postoje tvari koje usporavaju kemijsku reakciju. To su negativni katalizatori ili
inhibitori.
lavne karakteristike katalizatora jesu:

neka tvar je katalizator za odredenu kemijsku reakciju i ne mora katalizirati neku drugu
kemijsku reakciju,
katalizator moze ubrzati samo onu reakciju koja je inace moguca odnosno koja se zbiva
i sama od sebe, ali eventualno beskrajno dugo,
katalizator ubrzava kemijsku reakciju jer stupa u medureakciju s reaktantima, pritom
nastaje nestabilan spoj s jednim od reaktanata koji kasnije lakse reagira s drugim
reaktantom. Tako nastaje produkt reakcije, a katalizator se oslobada da bi opet dalje
reagirao s prvim reaktantom, itd. Na kraju reakcije zaostanu produkt reakcije i kemijski
nepromijenjen katalizator. Ovaj mehanizam djelovanja katalizatora mogli bismo ovako
shematizirati:
reaktanti katalizator meduprodukti
meduprodukti produkti katalizator

kad zavrsi reakcija, katalizator ostaje kemijski nepromijenjen. Medutim, izicki on se
moze promijeniti,
vrlo male kolicine katalizatora mogu ubrzavati neku kemijsku reakciju gotovo
beskonacno dugo,
katalizator sam ubrzava kemijsku reakciju, ali ne mijenja polozaj njezine ravnoteze,
ako vlastiti produkt reakcije djeluje kao katalizator, reakcija sama sebe katalizira i u
tom slucaju govorimo o ouro|orolizi.
Utjecaj zracenja

Energiju aktiviranja mozemo dovesti kemijskoj reakciji u nekim slucajevima i u obliku
energije zracenja. Ovakve kemijske reakcije koje se zbivaju pod utjecajem energije zracenja
nazivamo [oro|emijs|im reo|cijomo. Npr. reakcija spajanja
2
i Cl
2
u Cl u mraku je veoma
spora. Ako izlozimo tu smjesu utjecaju Sunceve energije, brzina reakcije spajanja tako je
velika da dolazi do eksplozije. Prema drugom otokemijskom zakonu, koji je otkrio Einstein
112. g. jedna molekula reaktanta moze se aktivirati apsorpcijom jednog kvanta svjetlosti, n.
Ako molekula reaktanta apsorbira otone energije n, molarna je energija, E
m
tih otona ili
molarna energija zracenja:

m
Ln
gdje su:
n- Planckova konstanta,
L- Avogadrov broj,
rekvencija svjetlosti.
okus 1S. Ovisnost brzine reakcije o koncentraciji reaktanata
33
Pribor epruvete, case, kapaljka
Kemi|olije: natrij-tiosulat, Na
2
S
2
O
3
koncentracije ,2 sulatna kiselina,
2
SO
4

koncentracije ,2
Posrupo|
a)
Otopini Na
2
S
2
O
3
dodajte malo
2
SO
4
zadane koncentracije.

Promatrajte zamucenje otopine.
Nopisire jeJnoJzbu |emijs|e reo|cije.
b)
tri epruvete stavite ml otopine
2
SO
4
. druge tri epruvete stavite redom: u prvu 2, ml
otopine Na
2
S
2
O
3
i ml vode, u drugu ml otopine Na
2
S
2
O
3
i 2, ml vode, a u trecu samo 7
ml Na
2
S
2
O
3
. Kiselinu iz prve tri epruvete dodajte redom u epruvete s otopinama Na
2
S
2
O
3
.
abiljezite vrijeme za koje se otopina zamutila.
Ko|o ovisi brzino |emijs|e reo|cije o |oncenrrociji reo|ronoro.
okus 16. Ovisnost brzine kemijske reakcije o temperaturi
Pribor epruvete, case, kapaljka, tronozac, azbestna mrezica, plamenik
Kemi|olije: natrij-tiosulat, Na
2
S
2
O
3
koncentracije ,2 sulatna kiselina,
2
SO
4

koncentracije ,2
Posrupo|
Stavite u tri epruvete po 1 ml otopine Na
2
S
2
O
3
, a u druge tri po 1 ml
2
SO
4
i napravite tri
grupe (para) otopina.
Otopine prve grupe pomijesajte kod sobne temperature i zabiljezite za koliko se sekundi
otopina zamutila. rugu grupu otopina zagrijte u vodenoj kupelji za 1C, a trecu za 2C
iznad sobne temperature. Temperaturu odredite termometrom uronjenim u vodenu kupelj.
Pomijesajte otopine svakog para i zabiljezite za koliko sekundi su se otopine zamutile.
Ko|o ovisi brzino reo|cije o remperoruri u uvjerimo e|sperimenro!
okus 17. Utjecaj katalizatora na brzinu reakcije
34
Pribor epruvete, case, kapaljka, tronozac, azbestna mrezica, plamenik
Kemi|olije: kalij permanganat, KMnO
4
koncentracije c
M


,1 moldm
3
sulatna kiselina,

2
SO
4
koncentracije ,3 kalij nitrat, KNO
3
koncentracije c
M
,1 moldm
3

natrij-tiosulat, Na
2
S
2
O
3
koncentracije ,2
Posrupo|
a)
Epruvete napunite do polovice s otopinom
2
SO
4
koncentracije ,3 i dodajte tri kapi
otopine KMnO
4
koncentracije c
M

,1 moldm
3
.

obro promijesajte i podijelite u tri jednaka
dijela u tri epruvete. prvu dodajte kap KNO
3
koncentracije c
M
,1 moldm
3
, a zatim u prvu
i drugu stavite komadic cinka iste velicine. Treca epruveta sluzi radi usporedbe. Promatrajte
postepeno obezbojenje tekucine u prve dvije epruvete. abiljezite za koliko ce se minuta
tekucina potpuno obezbojiti u svakoj od epruveta.
Sro zo|ljucujere'
b)
Pomijesajte ml otopine Na
2
S
2
O
3
s ml otopine KMnO
4
i zabiljezite vrijeme koje je potrebno
da se otopina obezboji. drugoj epruveti napravite smjesu od ml otopine Na
2
S
2
O
3
i ml
otopine KMnO
4
. Sada dodajte jos ml otopine KMnO
4.
abiljezite potrebno vrijeme da se
otopina KMnO
4
obezboji.
Nopisire jeJnoJzbu reo|cije i noveJire rozloqe zboq |ojin se reo|cijo u Jruqom slucoju
zbivolo znorno brze. Zosro u prvom slucoju reo|cijo iJe nojprije sporo, o zorim sve brze'
Ko|ov je ro slucoj |orolize'
LITERATURA
3
ickson,T. ., Introduction to Chemistr (Laborator Eperiments), John ile Sons,
Ne ork, 1.
Filipovic, I., Lipanovic S., Opca i anorganska kemija I, kolska knjiga, agreb, 1.
Filipovic, I., Lipanovic S., Opca i anorganska kemija II, kolska knjiga, agreb, 1.
rdenic, ., Molekule i kristali, kolska knjiga, agreb, 2.
erak, J., Opca i anorganska kemija, Pokusi za pedagoske akademije, kolska knjiga, agreb,
18.
olleman, A. F., iberg, E., Inorganic Chemistr, Academic Press, San iego, 1.
ouse, J. E., Inorganic Chemistr, Academic Press, Ne ork, 28.
Maer, V., Eksperimentalna nastava kemije, kolska knjiga, agreb, 11.
ussell, J. B., eneral Chemistr, Mcra-ill, Inc., Ne ork, 12.
Sikirica, M., Korpar-Colig, B., Praktikum iz opce kemije, kolska knjiga, agreb, 23.
garkovic, ., Legin Kolar, M., Vjezbe iz Opce i anorganske kemije, Metalurski akultet,
Sisak, 1.
. simet.hrradjenovic
3