421

BRZOGLAS
Kao posebna vrst razgovora u promeEu
razgovori javnog probitka (interesa), kOje vode l
ustanove i i drutvo
i njegove ustanove u slucajevIma : rata .liI
poara, poplava! potresa,. n.ereda, epidemije u slrem
razmjeru i drugih narodmh nesreca. . .
Redosljed obavljanja razgovora. U prav.llu
razgovori imaju prvenstvo pred razgovonma Iste vrsti u
tuzemnom prometu. Na veze
uspostavljaju prema ovom redu: a) zurm razgovon,
b) vrlo urni razgovori; c) urni zrakoplovm
d) urni slubeni razgovori; e) u.rpi.
f) dravni razgovori; g) oblcm posebmcki l. slL!zbem
razgovori. Na prugama u tuzemnom prometu najvece pr-
venstvo imaju razgovori javnog probitka.
Posebne brzoglasne slube. Osim za razgovore se
brzoglasne pruge jo. i. za .ove sluzbe:
otpremu brzoglasnih Izvjestajmca I pozlvmca., za
stalnih brzoglasnih veza i za krugovaine (radIO) prlj.enose:
Brzoglasna izvjesnica je sluba,. kada se
kojoj drugoj osobi kod pretplatmka unaprijed najavljuje
eljeni razgovor.
Brzoglasna pozivnica ima svrhu, da se govorni!c I?ozov.e
u javnu govornicu brzoglasnog ureda radi pr.l-
javljenog razgovora. Pozivnica se mora predati najmanje
sat i pol prije vremena za razgovor. .
Stalna brzoglasna veza je izravan spoj nekog
s brojem. u istom .I!ljestu IiI
s dravnom sredinjicom u drugom mjestu za Vrijeme, dok
mjesna sredinjica ne vri slubu.
Krugovaini (radio) prijenos je sluba, kada se na dra-
vnim brzoglasnim prugama vri I?!ijenos rasporeda
valne postaje. Za krugovaine prijenose mogu se
brzoglasni vodovi ili. . u tu sv.rhu gra?em
vodovi, koji se zovu glazbem (muzlcki) vodovI. M. -IC.
Brzoglas i brzojav kao dravne ustanove. Brzoglasni i
brzojavni regal sastoji se u tome, da pravo i. isko-
brzoglasa : brzojava za javni promet
dravi. Za svoje vlastite potrebe bez odobrenja
brzoglasno-brzojavne uprave mogu i upotre-
bljavati brzoglasne i brzojavne
1. upravne, financijske, i brodarske
ustanove pod uvjetom, da nemaju veze s brzo-
glasno-brzojavnom mreom;
2. ili pravne osobe, ako se
nalaze: a) u granicama jednog zemljita ili vie zemljita,
koja su vezana za jedno pod uvjetom, da ze-
mljita sobom nisu udaljena jedno od drugog vie
od 20 km u crti i da pruge ne prelaze
druge brzoglasno-brzojavne pruge, javni put plovne rijeke
ili dravnu granicu; b) u vlaku, brodu ili zgradi;
3. ustanove osnovane u svrhu zatite od poara i poplava.
Svi ti moraju biti tako postavljeni, da ne smetaju
radu brzoglasa i brzojava za javni promet. Povreda brzo-
glasno-brzojavnog regala kanjava se sa do 5.000
kuna. a svi predmeti bespravnog i ure-
oduzimaju se u korist drave.
Pravo slunosti. Za izgradnju brzoglasnih i brzojavnih
pruga i kablova drava ima pravo besplatno slu-
iti se putovima, trasama, trgovima i ulicama,
kanalima, plovnim rijekama, jezerima i morem kao i nji-
hovim obalama, te mostovima i ostalim javnim dobrima.
Brzoglasne i brzojavne pruge i kablovi za javni promet
se na dravnim, samoupravnim i pose-
zgradama, terasama, i ostalom imanju bez
davanja naknade. Kvar, prouzrokovan ovim radovima,
drava je duna popraviti, a tetu nadoknaditi.
tete na brzoglasnim i brzojavnim prugama. Namjerno
tete na brzoglasnim i brzojavnim prugama za
javni promet duna je dravi naknaditi u novcu ona
na koje su a njoj se ostavlja
pravo tuiti krivca radi progona po kaznenom zakonu.
Odgovornost drave. Pot.-brzogL-brzojavna uprava brine
se, da osigura i pravilan promet brzoglasa i brzojava,
ali ne daje nikakvu naknadu za tete, koje bi mogle nastati
u slubi prijenosa brzoglasnih i brzojavnih
Govornici na brzoglasu sami se uvjeravaju o istovjetnosti
sugovornika. Nitko nije obvezan odgovoriti na poziv za
brzoglasni razgovor niti primiti brzojavku.
Brzoglasna i brzojavna tajna. Sadraj brzoglasnih razgo-
vora i brzojavke nepovredljiv je i zakonom Zato
Sl. 20. KABLOVSKE GLAVE. na koje se kablovi
iz gradske- mree
je slubenicima brzoglasa i brzojava zabranjeno: 1. da
nezakonitim putem saznaju sadraj brzoglasnih razgovora
i brzojavki; 2. da osobama sadraj
brzoglasnih razgovora i brzoj avki, kao i od koga je, kada
i kome brzoglasno ili brzojavno primljeno
odnosno dostavljeno i je li tko s kim na brzoglasu govorio;
3. da osobama dadu priliku ili pomognu
ono, to je i njima zabranjeno.
Sudovima na njihov pismeni zahtjev moe se izdati brzo-
javka ili podatci o brzoglasnom razgovoru, ako se
osoba, protiv kojih su poduzeti sudski ili sudska
istraga.
slube brzoglasom i brzojavom. Brzoglasom
i brzojavom zabranjeno je sluiti se za koja
bi bila upravljena protiv zakona, priznatih vjeroispovijesti,
javnog javne sigurnosti, osobne i imovne sigur-
nosti, gospodarskih i financijskih probitaka
zemlje, ili koja h; pojedine osobe. M.
Brzoglas i brz,-. kao ustanove. Brzojavna
i brzoglasna sluba su i ugovorima.
na najirem temelju suradnje po-
stignuto je na konferenciji u Parizu g. 1865
prve brzojavne konvencije. Njom je osnovan
brzojavni savez, i to je ime nosio do 1932,
kada je na konferenciji u Madridu dobio naziv
dravni savez telekomunikacija (brzovijesti), t. j. savez
brzoglasa, brzojava i krugovala. Tom savezu pristupile su
danas gotovo sve zemlje svijeta.
konvencijom o telekomunikacijama od
g. 1932 su pitanja ustrojstva i rada saveza i nje-
govih organa. Konvenciji su dodani propisnici, koji
djelovanje brzojavne, brzoglasne i
(radio) slube. Vlada zemlje, koja eli postati sa-
veza, odnosno koja eli pristupiti konvenciji o telekomu-
nikacijama, moe to posebnim podneskom, koji se
podnosi diplomatskim putem vladi one zemlje, u kojoj je
konvencija. Vlada, koja pristupi konvenciji,
422 BRZOGLAS -
mora prihvatiti najmanje jedan od 3 navedenih propisnika
telekomunikacije (brzoglas, brzojav, krugoval).
saveza sastaju se povremeno na konferencije, i
to konferencije u kojih djelokrug idu izmje-
ne ili nadopune konvencije, ili upravne konferencije, koje
raspravljaju o izmjenama ili nadopunama propisnika. Iz-
mjeni ili nadopuni konvencije pristupa se, kada to zatrai
najmanje 20 ugovornih vlada, a vrijeme i mjesto sastanka
upravnih konferencija sama konferencija na svo-
me posljednjem sastanku.
Sredinji izvrni organ saveza je ured tele-
komunikacija u Bernu. U njegov djelokrug idu poslovi
propisnicima o brzoglasnoj, brzojavnoj i radio
slubi, a napose jo i ovi: 1. pripremni poslovi za
dravne konferencije i poslovi, koji iz rada kon-
ferencija; 2. poslovi tajnitva na konferencijama; 3. dava-
nje miljenja i podataka vladama - saveza u
pitanjima telekomunikacija; 4. izrada godinjeg o
poslovanju.
Trokove ureda nose ugovornice, koje se po pri-
nosa dijele u est razreda. Prvi razred 25, drugi 20,
15, 10, peti 5, a esti 3 prinosne jedinice. Svaka
vlada sama, u koji razred biti uvrtena.
U nesporazuma u pogledu izvrenja konvencije i
propisnika zainteresirane vlade mogu zahtijevati, da se rje-
enje spornog pitanja, koje se ne bi moglo rijeiti upravnim
ni diplomatskim putem, iznese pred sud. Pripa-
dnici spornih stranakanemogu biti suci.Stranka,koja pred-
lae arbitrau, smatra se za tuitelja i protivnoj
stranci ime jednoga suca. Ova posljednja imau roku od dva
mjeseca odrediti svoga sucainjegovo ime tuitelju.
Oba izabrana suca biraju sporazumno predsjednika. U slu-
nesporazuma svaki sudac predlae po jednu osobu za
predsjednika, od kojih ured za telekomunika-
cije bira kockom jednog za predsjednika. M.
BRZOJAV (telegraf), naziv, pod kojim razumijevamo
prijenos dogovorenih znakova iz jednog mjesta na
drugo, gdje ih bilo uhom bilo okom, u uem
pak smislu brzojav prijenos vijesti upo-
trebom energije preko posebnih vodova
ili
u najstarijim vremenima je potrebu
sporazumijevanja na daljinu. Zato se sluio onakvim sred-
stvima, kakva su mu stajala tada na raspolaganju. Dovi-
kivanje, bubnjanje, dim, vatra i drugi znakovi, po-
stavljeni na vidljivim mjestima, bili su prvi elementi b-a.
Udaljenosti sporazumijevanja bile su vrlo
Usporedo s napretkomuljudbe duh je traio uvijek
nove davanja znakova, koji bi bili bri i jedno-
stavniji, a daljine Babilonci, Asirci, a na-
Perzijanci, imali su mreie brzojavTth
postaja s znakova dima i vatre. Stari su Grci
imali prema Polibiju b. s bakljama, gdje su pojedini zna-
kovi bakljom pojedino slovo. Kroz cijeli srednji
vijek nije usavravanje b. mnogo napredovalo. Tek oko
g. 1684 engleski Robert Cook, kasnije Francuz
Amotons, predloili su za bolje i bre brzojavljanje upo-
trebu dalekozora, kojim bi se rasvijetljeni znakovi dobro
zapaali ina daljine.Francuski inenjer ClaudeChappe
je g. 1792 aparat za brzojavijanje (sl. 1).
Aparat se sastojao iz jednog okomitog stupa s
motkom, koja je imala na svakom kraju jedan
pokretni krak. Stup se postavljao na uzvisini. Iz raz-
poloaja ovih krakova i motke sastavljeno jebilo 196
slova i znakova (sl. 2). On je svoj aparat nazvao tahigraf
raxvs brz i Y(JrX<pOJ piem), a francuski Miot
dao mu je ime telegraf 7"128 daleko i Y(JrX<pOJ piem).
Taj se brzojavijanja, kao vrlo upotrebljiv, rairio u
Francuskoj, Engleskoj, vedskoj, Danskoj i Rusiji. Pojavom
elektriciteta, od polovice 18. st. dalje, javlja se elek-
brZOjav upotrebom elektriciteta, nastalog trenjem.
Kad je Luigi Galvani g. 1791 pronaao galvansku struju,
doba razvoja pravog brzojava. Tako je
g. 1808 S6mmering iz Miinchena sastavio aparat na osnovi
pojave, da galvanska struja rastvara vodu, pri se
javljaju mali kao znakovi. aerstet iz Kopen-
hagena g. 1819, da se magnetska igla pod utje-
cajem struje otklanja, a g. 1820 Schweiger uvede
multiplikator, t. j. svitak ili navojnicu, kojom se znatno
djelovanje struje na iglu. Od toga
doba javlja se cijeli niz brzojava s iglom. Prvi upotrebljivi
b. s iglom sastavio je g. 1832 Schilling von Cannstadt, ruski
BRZOJAV
dravni tajnik. Poslije toga su takav aparat sastavili Gauss
i Weber, pa Cook i Wheatstone, kojih je aparat imao pet
igala, a Steinheil g. 1838, koji je i vano
da se za brzojavijanje moe upotrijebiti zemlja
kao drugi (povratni) vod. Njegov brzojavni aparat ujedno
je prvi, koji je ostavljao vidljive znakove (sl. 3). Brzojavi
s iglom, u savrenijoj izvedbi, jo se i danas upotreblja-
vaju kod brzojavijanja na dugim podmorskim kablovima.
B., osnovan na elektro-magnetskom pojavu (Arago g. 1825),
je brzojav sa skazaljkom, kakvog je po zamisli Davyja
(1839) sastavio Wheatstone (1840). Tu su misao
i mnogi drugi, pa je s osobitim uspjehom sastavio takav b.
Werner Siemens g. 1847. Elektro-magnetsku
snagu iskoristio je prof. Samuel Finley Morse i sastavio
g. 1837 svoj elektro-magnetski brzojavni aparat, koji je
znakove pisao na papira. Posebna pokretna poluga
s pisaljkom na kraju postavljena je pred elektro-magne-
tom, koji je dolazio preko tipkala pod utjecaj
struje, i uslijed toga je pokrete. Ti su
pokreti ostavljali znakove na traku papira, koji se po-
micao. Prvi aparat, teak 80 kg (sl. 4), jeMorseusavravao,
pa je i mjesto prvobitnih cik-cak znakova uveo kao te-
meljni znak crtu i i od toga sastavio simbole za
slova i abecedu, koja se po njemu zove Morseova abeceda
ili Morseovo pismo. Prvi takav b. proradio je g. 1844 na
pruzi Washington-Baltimore. Morseovseaparat radi svoje
jednostavnosti silno rairio i jo je danas u upotrebi. U
Hrvatskoj je jo kod velike brzojavnih
ureda i eljeznice u upotrebi Morseovaparat i Morseova
abeceda. Morseova abeceda, kako ju je sastavio Morse,
ostala je uz male dopune ista. Prema usta-
novljenim i znacima propisuje se, da duljina
crte ima biti tri duljina razmaka dva znaka
kao jedna duljina razmaka dva simbola
kao dvije te duljina razmaka dvije
kao pet
Morseovo pismo s dopunama i za hrvatska slova je

a e m--
ii e n -. u
li f nj--.-- ii
b g o v
c h 6 ---o w.--
i .. p x
- j .--- q-- - y -.---
ch---- k-.- r z
d -oo l .-.. s
lj .---.
1 ----
2
3
4
5
6
7
8
9 ----o
0-----
Razli( znakovi.
razlomak
podcrtano --.-
jednako
razumio
pogreka
pozivzadavanja
posaodovren
()"
Primljene simbole brojaka i znakova pretvara primalac
u misli u pismo i stavlja ga na papir, na pr. Bog
Hrvati u Morseovu pismu predstavljeno izgleda ovako:
B O G IH R V ATI
Brzojavi po Morseovu sustavu mogu biti Mor-
seovi brzojavi na rad rukom ili brzi Morseovi brzojavi na
rad strojem. Morseov b. sastoji se od Morseova
aparata, koji znakove prima ili pie, od tipkala ili tastera,
kojim se znakovi davaju, galvanometra ili buzole, koja
BRZOJAV 423
SI. 14. HUGHESOV APARAT NA POGON MOTOROM
pokazuje, da li struja vodom kola ili ne, izvora struje, koji
alje struju u icovod, i samog icovoda, koji
spaja dvije ili vie postaja. Aparati mogu biti
na dva a) na radnu struju (sl. 5), b) na
trajnu struju (sl. 6). Kod radne struje je to, to
struja kola icovodom samo onda, kad se preko tipkala
radi, dok kod trajne struje struja kola icovodom, kad se
ne radi, a prekida se radom tipkala.
Kod radne struje svaka postaja mora imati svoju bate-
riju, a kod trajne ne mora, jer potrebnu struju moe dobiti
od drugih postaja. Kod radne struje postaja ne dobiva
vlastite znakove, a kod trajne ih dobiva. na
radnu struju uzima se ondje, gdje su brzojavne pruge
duge, a postaja ima malo, a na trajnu struju, gdje su pruge
a postaja ima vie. Da bi se znakovi dalekih
postaja primali sigurno i uzima se u relais,
koji se u vod, a koji reagira i na slabije struje.
Relais prenosi primljene znakove na posebni mjesni strujni
krug, u koji se ukap Morseovaparat i koji imaju svoju
posebnu bateriju (sl. 7). Prema tome su Morseovi
udeeni za neposredno i posredno
preko relaisa. Brzina rada kod Morseovih brzojava rukom
iznosi oko 60 znakova u minuti (10 Bauda). Ova se brzina
moe upotrebom polariziranih relaisa i dvostruke
struje (sl. 8), kod upotrebe koje struja u jednom smjeru
na pisanje, a u drugom na prekidanje pisanja Mor-
seovih aparata. Morseovi znakovi mogu se primati i na
sluh preko slunika ili klopfera. To je aparat s elektro-
magnetima kao i Morseov, ali koji mjesto pisanih znakova
daje uz rezonancije jasne znakove
(sl. 9 i 10). prima znakove na sluh i odmah ih pre-
vodi na pismo. - Jo brzina rada kod Morseova
sustava postizava se strojnim brzojavom, pod kojim razu-
mijevamo Morseov brzojavni kojega se rad rukom
zamjenjuje strojem. Na papirni trak izbue se rupice pre-
ma Morseovu alfabetu posebnim Dva
poloaja rupica odgovaraju crtama odnosno
Ovako izbueni i pripravljeni papirni (sl. 11)
puta se kroz stroj otpremnik, koji velikom brzinom pro-
puta potrebne impulse kroz rupice. Ti impulsi
dolaze u stroj-prijemnik i tu se biljee poput Morseovih
znakova na Na toj osnovi sagradio je Wheatstone
svoj brzi Morseov brzojavni aparat, pri je upotrije-
bio dvostruku struju. Potpuni takav sastoji se od
Wheatstoneova Wheatstoneova otpremnika i
Wheatstoneova prijemnika. Po istom sastavljen je
i Siemensov brzi brzojav, samo to su njegov ot-
premnik i prijemnik prema Wheatstoneovu u nekim dijelo-
vima usavreni i poboljani. Stroj se odlikuje u
radu i posluzi. Creedov brzi Morse daje znakove kao i
prije spomenuti aparati preko unaprijed izbuene trake
papira, a kod primanja impulsa prijemnik ne pie Morseove
znakove nego bui opet rupice na drugu papirnu traku je-
dnake onima, koje su prole kroz stroj otpremnik. Izbuena
traka prema primljenim znakovima puta se kroz posebni
stroj tiskar, koji pretvori Morseove znakove u tiskana
slova. Istoj skupini pripadaju i brzi brzojavi od Delanyja,
Bukinghama i Murraya.
Morseovi znakovi upotrebljavaju se i kod brzojavijanja
na podmorskim kablovima. Radi velikog utjecaja kapaciteta
kabla struja dolazi sasvim oslabljena na drugi kraj, pa ne
moe pokretati elektro-magnetskim djelovanjem poluge.
Stoga prijemni aparat mora biti veoma osjetljiv, kao na
pr. galvanometar, pa da reagira i na slabe strujne impulze.
Uspjeli galvanometar takve vrste, nazvan Siphon-recorder
(sl. 12), sastavio je William Thomson (Lord Kelvin) g. 1867.
Prijemnik je tako da na pozitivnu struju reagira
pokretom u jednom smjeru, na pr. na gore, a na negativnu
struju obratno. Iz ovih se udaraca sastavlja alfabet prema
Morseovoj abecedi tako, da val prema gore a
prema dolje crtu. Tanka kapilarna kroz koju
prolazi boja, ostavlja valovite tragove na papira,
koji se (sl. 13).
U ovu vrstu brzojavnih aparata ide i undulaior od v.
Lauritzena iz g. 1876, koji je za kablove veoma
upotrebljiv.
Sustav brzojava tiskara. Dok se kod sustava Morseovih
brzojava mora obaviti jo jedan posao, t. j. prijevod Mor-
seova pisma u pismo, dotle ovaj posao otpada kod
brzojavnih strojeva zvanih tiskari, koji piu izravno tiskana
slova na Prvi brzojavni stroj tiskar je prof.
Hughes iz New Yorka g. 1855, koji se po njemu zove
Hughesov stroj (sl. 14). Stroj se u temeljnoj misli nije do
danas promijenio, a dugo je vremena bio najvie upotre-
bljavani brzojavni aparat. Hughesov brzojavni sa-
stoji se od dva potpuno jednaka stroja, kod kojih su otpre-
mnik i prijemnik montirani na istom stolu, te se moe
s primanja na davanje i obratno. Aparat ima 14
bijelih i 14 crnih tipaka, od kojih svaka tipka nosi po jedno
slovo i po jedan broj ili znak, izuzevi prvu i estu tipku,
koje su prazne i zovu se blank-tipke (bijele). Ove bIank-
tipke slue za davanje impulza, kojima se slovar,
to nosi na svom obodu slova i brojke, prebacuje bilo za
davanje slova bilo za brojke, odnosno znakove. Pritiskom
na tipku nekog slova uzdigne se jedna mala poluga (zub), na
koju udari saonica to se sklie. Osovina saonice otpremnog
aparata i slovar prijemnog aparata se sinhrono
i u fazi. Dodirom zuba i saonice icovodom struja.
Impulz struje na elektromagnete prijemnog apa-
rata, koji pokrene polugu, to nosi papira. Pokre-
tom poluge se pritisne na slovar i otiska se
slovo, koje odgovara slovu pritisnute tipke otpremnog apa-
rata. Za nje sinhronizrna i faze, to je uvjet za
ispravan rad, slui centrifugalni regulator i korekcioni
palac. Ovaj palac ulazi kod svakog okretaja dva
zuba korekcionog koji je u vezi sa slova-
rom. Ako je slovar izaao iz faze, ga palac na
ispravno mjesto. Na Hughesovu aparatu postizava se
brzina rada od 90-125 znakova u minuti. U Hrvatskoj
je Hughesov aparat uveden samo kod brzojavnih
ureda.
U skupinu brzojavnih strojeva tiskara ide aparat od
Francuza Baudota (1874). Baudotov aparat konstruiran je
za t. zvo multiplex ili viestruki brzojavni rad, kod kojega
vie istovrsnih brzojavnih naprava rade na jednom vodu
jedna za drugom i u redu.
se sastoji od otpremnika, prijemnika i sa-
moradnog koji pojedine otpremnike i pri-
jemnike stavlja u spoj s brzojavnim vodom preko
koja klizi po jednom prstenu. obaju
se sinhrono. Znakovi se sastavljaju kombinacijom
petostrujnih impulza plus i minus struje, tako da mogu
biti 32 kombinacije. Za davanje ovih kombinacija slui pet
tipaka. Primljeni impulzi idu preko relaisa na pet seg-
424 BRZOJAV
G
3.
2.
I

1
i
l T I
LU
i>t
<1
F}

I
;r -1-

f:f
c-
I
1
M
Y
R
Ji'

"
I
I T

Jr
't:
v
1"
T
-I
T
r

3
l'
l &
..!.....
'T
I-
r:-
I
10 9
1
1
1
5
1 I T
I
T
l.
D
9.
7.
5.
6.
o
&-/
2
e r
-_ 1- 1-
I I I '
r-r -i - \//
00000000000000000000000 ooooooooo<1J
"Li j
ll. 10.
l. CHAPPEOV BRZOJAV IZ G. 1792. - 2. CHAPPEOV ALFABET. - 3. STEINHEILOV BRZOJAV PISAR. - 4. PRVI MORSEOV
APARAT, Dolje tipkalo, preko kojega su se dobivali impulsi stanja; strujni krug se zatvarao kod J i K. - 5. SHEMA
NA RADNU STRUJU, T tipkalo, M Morse B baterija, Z zemlja. - 6. SHEMA U TRAJNU STRUJU, T tipkalo,
M Morse B baterija, Z zemlja. - 7. SHEMA MJESNOG STRUJNOG KRUGA, L vod, R relais, Bm mjesna bate-
rija, M MorseovapUlat. - 8. SHEMA NA RADNU DVOSTRUKU STRUJU, T tipkalo, B vodna baterija, R relais, e vod,
Bm mjesna baterija, M Morseovaparat: - 9. MORSEOV APARAT DANAS. - 10. SLUSNIK ILI KLOPFER. - ll. PAPIRNI TRAK
IZBUSEN WHEATSTONEOVIM
BRZOJAV 425
20
19.
12.
21.
a
Ta, ,
I .... I .....,
o
_____..]-----rBU-----
- ?
I <
Li.
l
', ..
I
e
I
.........
............:\..1
b
13.
II \
I
SIEMENS

8AV/)OT

..., '"

A 1 - +i+ + +
Ai o o
B 8 ++ -!-1+ B
? o o o
e E' -+ - -1+ G : o o o
D o- -- - +-j D
- o o
,[
2 +[-1+

-,o
F

+i-
I
-
_lO
o o
-':=-
"7
!---
-f G'
u +i-I+ -1+ -I o o o
H "'-l=L+ - +
- o o
".) +'-1-,+
+
I
8
o o
J 6i-l+ +1- + J KI
-
o o o

iK
! C:-
'
+ +,- - K ( o o o o
=-1-1+
1
- L ) o o
'M +1-1+ - - M o o o
i\J fr\JO +i -!-
_I-
NI , - o o
Oi 5'- -1- +1+ o 9 o o
:P,\
- - - -l- P
o
- o o o
,Q /
-1+'-
-1-
Q
1
o o o o
:R:- ++1- -
R
4 o o
ls
; +,+ -
+
S
,
o o
T ! - +1- +
T
5
- o
U,it +- ++ U 7 o o o
v' ,
- - +- V - o o o o
w
f-L
+ -1- + - w2 o o o


+1- -+ +- x / o o o o
I
y
.3
+'+ - ++
y
6 o o o
iF-
+
Z 04- - o o
t
'+,-+ +
WR
- o
oi I tt)
-:-'+
++
Zl o

+1+ ++
Bu o o o o o
ZiiZi
++ +-
+ ZilZI o o, o o
),; l
++
+
- - Zwi o

>, !
,
lAlA -,
,
I
IS.
+
+
+
T
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
12. SHEMA SPAJANJA THOMSONOVA SIPHONRECORDERA. - 13. MORSEOVI ZNAKOVI PRIMLJENI NA SIPHON.
RECORDERU PREKO PODMORSKOGA KABLA, brijeg - dolina = crta. - 15. SHEMA CETVEROSTRUKOG RADA
NA BAUDOTOVU APARATU, l. otpremna postaja, ll. prijemna postaja, T peterostruko tipkalo, R relais, 1-5 segmenti, E,-E, elektro-
magneti prijemnika, B baterija, K" K, za pravljenje dodira, L vod. 18. PETOZNAKOVNI ALFABET ZA BAUDOTOV BRZO-
JAV I DALEKOPISNI SIEMENSOV STROJ. - 19. SHEMA DUPLEKSA PO DIFERENCIJALNOJ METODI. - 20. SHEMA DUPLEKSA
PO MARONOVOJ METODI S WHEATSTONEOVIM MOSTOM, T tipkalo, n, r, promjenljivi otpori, B baterija, UL umjetan vod, L stva-
ran vod. - 21. SHEMA ZA KVADRUPLEKS RAD, Tl, T, tipkala postaje l., Ml, M, Morse odnosno relaisi postaje 1., T., T.
tipkala postaje ll., M., M. Morse odnosno relais; postaje ll., L stvaran vod, UL umjetan vod. C" C, kondenzatori. n, r, otpori, Z zemlja
426 BRZOJAV
menata krunog (prstena), a odavle do od-
nosnih 5 elektro-magneta, koji duhovito izvedenom napra-
vom kombinatora dovode slovar u poloaj, u kojem
se na otisne ba traeno slovo. Potrebni sinhroni-
zam i faza odravaju se s regulatora brzine i je-
dnog korekcionog im-
pulza struje, koji do-
lazi do izraaja,
nastane stanovita raz-
lika u fazi kod dva
aparata, i tim isprav-
lja fazu. S Baudoto-
vim aparatom radi se
u
strukoj ili quadruplex-
vezi. Kod takvog vi-
estrukog ili multi-
plex-radamorajubrzo-
odravati sta-
SI. 16. SIEMENSOV MEHANICKI
DALEKOPISNI STROJ noviti ritam ili takt
prema re-
du. Brzina rada u quadruplex-vezi iznosi 360 znakova u
minuti u svakom pravcu (sl. 15).
Siemensov multiplex aparat sastavljen je po
Baudotova aparata, ali je na suvremeniji i
usavren. Taj se aparat za rad na dva, i est
sektora. Mijenjanje brzina rada je u irokim
granicama, od 30 do 60 u minuti ili 16-32 Bauda
po sektoru.
Kod modernih brzojavnih strojeva ide se za tim, da se
to jednostavnijim radom na stroju otpremniku dobiju na
prijemniku odmah tiskana slova na ili arku papira;
a osoba, koja daje ili prima, da ne mora imati neku oso-
bitu spremu za ovaj rad. Ovom uvjetu dobro od-
govara dalekopisni stroj od Siemensa, koji je obi-
stroju, a radi se na njemu kao na
stroju. funkcija kod ovoga stroja vre se putem
poluga, pa se stroj zove i
dalekopisni stroj. Elementi za rad stroja jesu: dodirna
na otpremnoj i prijemnoj postaji,
prijemni magneti, izbirna i vod. Na otpremniku
se pritiskom na tipku nekog slova alje u vod i prijemnik
pet impulza struje u stanovitoj kombinaciji, za
svako slovo, po peterog alfabeta, preko otpre-
mnog U prijemnoj postaji impulzi na
odnosne elektro-magnete preko prijemnog
i izbirne koje putem svojih ureza odre-
koja poluga slova mora primiti udar i otisnuti tra-
eno slovo. Posebnom blank-tipkom u stanovitoj kombi-
naciji djeluje se na pomicanje i time razmak
dva slova. Radi svoje osobite jednostavnosti u
radu i upotreba se ovog brzojavnog stroja
iri naglo. Mjesto pisanja na moe se stroj urediti
za pisanje na arku papira (sl. 16). U Americi je veoma
rairen i po istim dalekopisni stroj od
Morkrum Kleinschmidta, poznat pod imenom teletip. U
Engleskoj je veoma uveden Creedov dalekopisni stroj, koji
radi uglavnom s sredstvima. daleko-
SI. 17. OTPREMNIK SIEMENSOVA DALEKOPISNOG
STROJA PREKO IZBUSENOG TRAKA
pisni stroj od Siemensa radi s kombinacijama od
pet impulza, kod se glavne funkcije vre
djelovanjem preko relaisa i kontakata (petoznakovni alfa-
bet, sl. 18). Glavni su dijelovi stroja tipkala s
kontakata, otpremnik, prijemnik i s tiskarskom
napravom. Pogon osovina otpremnika, prijemnika i preva-
vri se motorom (sl. 17).
Brzina brzojavijanja. jedinica
brzine brzojavijanja je Baud, prema imenu slavnog fran-
cuskog izumitelja na polju brzojava Baudota. Jedan Baud
onu brzinu brzojavijanja, u kojoj svake sekunde
dolazi po jedan strujni impulz. Ako na pr. u petoznakom
alfabetu dolaze plus i minus impulzi u vremenu od 1/60 se-o
kunde, onda je to brzina 60 Bauda.
Brzine raznih brzojavnih strojeva:
znakovi
za za Baud
sekundu minutu
Morse rucmm radom do 2 20 18
Brzi Morse. . 1,5-30 15-300 13-260
Creed-tiskar . do 10 do 100 90
Siphon recorder 4-5 40 9
Hughes. . 4 40
Brzi brzojavi . 3-14 30-140 15-70
Baudot po sektoru . 3 30 16
Baudot . .. 12 120 68
Siemens multiplex po sekt. 3-6 30-60 16-32
Dalekopisni stroj mehan. 3--4 3--40 45.5
Dalekopisni stroj elekt. 6,5 65 45,5
vodova za viestruki brzojavni rad. Brzo--
javne su pruge skupi dio brzojavnog pa se odi
javlja nastojanje, da se brzojavni i brzoglasni vo-
dovi, kako tako i kablovski, iskoriste u to
duini i za to broj istovremenog brzojavnog rada po,
istom vodu. To se postizava upotrebom metoda i.

Za veoma dugih brzojavnih vodova slui
prenosnik ili translator. To je posebni koji
se u duge linije sa svrhom, da se u vod dovede-
nova struja na mjestu, gdje je dolazna struja
toliko oslabila, da ne bi vie mogla sigurno djelovati.
na prijemni aparat. Radi sigurnosti rada i ispravnosti
prijema ne se ugraditi vie od dva translatorska.
u jedan brzojavni vod.
Simplex ili jednostavan rad na brzojavnom vodu zove
se onaj, kod kojeg se p nanje znakova vri u jednom
pravcu, a poslije toga da nje u drugom pravcu (izmje-
po jednom vodu. ( :akvim rada brzojavni,
se vodovi u slabo, negospodarstveno (neekono-
Duplex ili dvostruki suprotni rad naziva se dava-
nje znakova istovremeno u oba pravca. Brzojavni vod se'
dvostruko. Za ovakav rad upotrebljavaju se dva
i to po diferencijalnoj metodi
od Siemensa (g. 1854, sl. 19) i Wheatstoneovi.ID
mostom po Maronu (g. 1864, sl. 20), koje je poslije pobolj-
ano upotrebom kondenzatora po Amerikancu Stearusu
g. 1872. Oba navedena za duplex-rad'
jednako su ispravna i dobra. je kod oba
da imaju umjetni vod (liniju), koji ima
svojstva kapaciteta i otpora ista kao i stvaran vod. Kod
diferencijalne metode relais ima diferencijalni namotaj,
koji se sastoji od dva potpuno jednaka, ali protivno namo-
tana svitka na istoj jezgri. Odlazna struja otpremnika ne
na taj na vlastiti relais, dok rplais protivne
postaje pod utjecajem ove struje, iako samo
jo raditi. Kod Wheatstoneovim mo-
stom struja otpremnog aparata dijeli se jednako'
na oba voda na stvaran i umjetni vod, preko dva otpora,
koji se dadu'udeavati. I ovdje relais otpremne postaje ne
primati vlastitu struju, jer je dok su-
protna postaja dio struje primati i relais raditi. Diplex ili
dvojni brzoja\'ni rad je onaj, kodkojegapostoji
davanja dvaju znakova u isto vrijeme, po istoj ici i u
istom pravcu. To se postizava time, to jedan od aparata
radi spolariziranim elektromagnetom pod utjecajem pro-
mjene smjera struje, a drugi radi s elektromagne-
tom, bez obzira na smjer struje, ali reagira samo kod sta-
novite struje. Quadruplex ili rad na-
staje, kad se u oba pravca daju istovremeno po dva brzo-
javna znaka (sl. 21). Simultani brzoja\'ni rad je onaj,
kojega se e strujni krug brzoglasa za istovremem
brzojavni rad. Jedan dvovod brzoglasa slui kao
vod za tamo, a zemlja slui kao povratni vod. BrZOjav
preko (brzojavni fantom-spoj) dva
dvostruka voda kabla, odnosno jednu tako da
BRZOJAV 427
jedan dvovod slui kao jedan brzojavni vod za tamo, a
drugi dvovod slui kao povratni vod. Ovaj se
no upotrebljava kod brzoglasnih kablova, kod kOJih su
ile sloene u Ako se upotrijebi ovdje jo i du-
dobiva se dvostruki broj brzojavnih pu-
tova. Brzojav preko osmice (brzojavni superfantom-spoj)
e dvije dakle osam kablovskih ila, od
kojih jedna slui kao jedan vod brzojava, a druga
kao povratni vod. Brzojavni rad, kod kojeg se u
kablovski brzoglasni vodovi istovremeno za brzojav i brzo-
glasni rad, frekvencije ispod 300 Hz, t. j.
frekvencije ispod govornih frekvencija, jest brzojav donjih
frekvencija. Posebni frekvencija odvaja govorne
frekvencije od brzojavnog kanala i nesmetani
istovremeni rad brzojava i brzoglasa. Ovim se
moe dobiti puta vie brzojavnih putova nego kod
brzojava preko osmice.
Vrlo dobro kablovskih brzoglasnih vodova
postizava se upotrebom struje za brzojavijanje
kod brzojava strujom. Kod ovog brzo-
javnog rada upotrebljavaju se struje govornih frekvencija
u granicama od 400-1750 Hz. Ovaj frekventni pojas podi-
jeli se u 6 ili 12 nosivih frekvencija. Svaka od
ovih nosivih frekvencija, posebno proizvedenih, alje se
preko odnosnog svog brzojavnog aparata i preko zaje-
u vod. Na prijemnoj postaji dolaze sve
frekvencije opet u a zatim se u t. zvo
situ pojedine frekvencije, krozispra-
struje. odakle se odvode kao impulzi istosmjerne
r--ll L
====1 R r 410 Hl !
,
'1'
p
li
:r======j,-----,:::l,---,"= 54f),"': l'
n
i:r L------------i '----- II
'.
J/
I
r
Rif

Sl. 22. SHEMA DVANAESTOROSTRUKOG BRZOJAVA
S IZMJENICNOM STRUJOM. Otpremnik
struje u prijemne relaise. Na ovaj moe se po istim
brzoglasnim kablovskim vodovima prenositi 6 odnosno 12
brzojava istovremeno u oba smjera uz upotrebu
preklopnih i posrednih i drugih naprava,
koje slue za brzoglasni rad (sl. 22 i 23). U novije
vrijeme upotrebljava se 18 nosivih frekvencija u fre-
kventnom pojasu od 400 od 2460 Hz.
Kod brzojava sa srednjim frekvencijama se
uglavnom dvovod brzoglasa, pri se upotre-
bljava 8 i vie nosivih frekvencija u frekventnom pojasu
od 4020---{)900 Hz. Ove frekvencije podijele se u dvije sku-
pine, od kojih skupina niih frekvencija slui za rad u
jednom smjeru, a skupina viih frekvencija za rad u dru-
gom smjeru.
Brzojav s jednim tonom poseban je brzojava s
strujom na brzoglasnim vodovima, kod koje
se upotrebljava samo jedna nosiva frekvencija od 1500 Hz.
Brzojav gornjih frekvencija radi s jednom nosivom fre-
kvencijom, koja se nalazI iznad pojasa govornih frekven-
cija, pa uzima frekvencije 3060 Hz ili 3540 Hz. Dobro se
e i kod vodova i kod kabela.
LIT.: A. Jipp. Moderne Telegraphie, 1934; H. Goetsch, Taschen-
buch fiir Fernme/detechnik, Munchen-Berlin 1937; A. Stiller. Die
Schwachstromtechnik, Nordhausen; C. W. Kollatz, Die Fernsprech-
technik, Berlin 1923; Isti, Die Telegraphentechnik, Berlin 1923; A. Neu-
burger, Die Wunder der Fernmeldetechnik, Leipzig 1924; M. Hebel,
Se/bstanschlusstechnik, Munchen 1928; Siemens Halske, Moderne Te/e-
graphie SH 4858, Berlin, Siemensstadt 1937; A. D.moiseaux. Les Sy-
stemes automatiques, Rim 1930; K. Strecker, Telegraphentechnik, Ber-
lin 1919; J. Russner, Grundziige der Telephonie und Telegraphie,
Hannover 1902. D.
Brzojav kao javna sluba je dravna ustanova, koja slui
za predaju, otpremu i isporuku brzojavnih
Brzojavka je pisano otpremljeno javnim
dravnim brzojavnim ili brzoglasnim Brzojavka
ne gubi svoga ako se u
na brzojavnim i brzoglasnim prugama otpremi potom.
Brzojavka ima ove dijelove: slubeni dio, naslov, sadraj
i potpis, a moe imati jo slubenu oznaku (na pr.
RP = odgovor i ovjerovljenje potpisa. Slubeni je
dio izuzet od pristojbe; popunjava ga slubenik,
koji preuzima brzojavku. Naslov brzojavke moe biti
potpun (redovit) ili (ugovoren). Sa
naslovom (brzojavna adresa) mogu se brzojavke predavati
samo za osobe, koje se prijave za uporabu na-
slova; osobe za to pristojbu.
Brzojavke bez sadraja ne primaju se. Sadraj moe biti
napisan otvorenim ili tajnim slogom. Otvoreni je slog
takav, koji ima razumljiv smisao na jednom ili vie jezika
za brzojavna gdje svaka i svaki izraz
ono, to stvarno i na tome jeziku. Slog, koji
ne odgovara tome pojmu otvorenog sloga, naziva se tajni
slog. On moe biti ugovoren ili ifri ran. Ugovorenim slo-
gom smatra se onaj, koji je sastavljen bilo od posebno
stvorenih bilo od pravih ali koje nemaju zna-
jezika, te prema tomu nemaju
razumljiva smisla sadraja. Kao ifrirani slog smatra se
onaj, koji je sastavljen: 1. iz arapskih brojeva ili skupina
arapskih brojeva s tajnim 2. iz imena,
izraza i skupina slova, koji ne ispunjavaju uvjete za otvo-
reni slog ili ugovoreni slog. U jednoj istoj skupini nije do-
puteno mijeanje brojeva i slova, ni brojeva ili slova i
pravopisnih znakova s tajnim Tajnim slogom
mogu se sluiti samo osobe, koje imaju za to posebno odo-
brenje od potanske uprave. U molbi za uporabu tajnog
sloga mora se naziv (code), koji sluiti
za sastav brzojavke, kao i naziv mjesta, gdje se brzo-
javke predavati. Na zahtjev potanske uprave se
mora predloiti ili pokazati na uvid. Za pravo sluenja
tajnim slogom se posebna pristojba. Dravne i samo-
upravne ustanove i oblasti kao i diplomatska i konzularna
predstavnitva mogu predavati brzojavke s tajnim slogom
bez ikakvih uvjeta (-+ Code, ifra).
Dravnim brzojavom moe se sluiti svaka ili
pravna osoba pod uvjetima zakona i propisnika o brzo-
javnoj slubi. Brzojavka se moe predati osobno u brzo-
javnom uredu ili preko brzoglasa. Za taj drugi po-
stoje posebni propisi glede pristojbi. Brzoglasom
se ne mogu predavati dravne
brzojavke.
Red otpreme brzojavka je ovaj: 1. brzojavke, koje se
odnose na sigurnost ljudskih ivota u pomorskoj ili
noj plovidbi; 2. dravne brzojavke; 3. meteoroloke brzo-
ja\"' . 4. slubene brzojavke o prometnih
brzo. 'ni h i brzoglasnih pruga; 5. urne slubene brzo-
javke, 6. urne brzojavke; 7. slubene brzo-
javke, koje nisu urne; 8. dravne brzojavke, kad se poi.
ljatelj odrekne prvenstva u otpremi, i
brzojavke; 9. usporene (differes) i ostale vrsti brzojavka
sa snienom pristojbom.
Brzojavke istog ranga otpremaju se prema redu pre-
daje brzojavnom uredu.
Podjela brzojavka. Brzojavke se dijele u tri glavne sku-
pine: dravne, slubene i (privatne).
Dravne brzojavke u tuzemnom prometu su one, koje
predaju dravne ustanove i oblasti u urnim slubenim po-
slovima. U prometu za dravnu brzojavku
smatra se ona, koja od: 1. glavara drave; 2. mi-
nistra vlade; 3. glavara kolonije, protektorata, pre-
komorskog teritorija ili teritorija pod suverenitetom,
ili mandatom ugovornih vlada: 4. glavnih zapovjednika
-- ---
428
BRZOJAV - BRZOZOWSKI
(. 900 /1.'
=============
r J020 /fl I1
L
1--------,
1140 hz
__c!
_
'
Sl. 23. SHEMA DVANAESTOROSTRUKOG BRZOJAVA
S STRUJOM, Prijemnik
kopnenih, pomorskih ili sila; 5, diplo-
matskih ili konzularnih predstavnika ugovornih vlada. Kao
dravne brzojavke u prometu smatraju se
i odgovori na spomenute brzojavke. Svaka dravna brzo-
javka mora imati otisak biljeila (iga) oblasti, koja ju
predaje.
Slubene brzojavke su one, koje odailje potansko-
brzojavno-brzoglasna uprava ili njezine ustanove u poslo-
vima potanske, brzojavne, brzoglasne ili krugovaIne (ra-
dio) slube. One su od pristojba.
Posebne brzojavke su one, za koje vrijede posebne od-
redbe, koje se odnose na postupanje s njima, na sadraj,
otpreme i pristojbu. Ovamo se ubrajaju:
1. (krugovalne) brzojavke, koje iz po-
kretne postaje ili glase na nju i koje su otpre-
mljene pravcima pokretne slube. Te se
brzojavke izmjenjuju u pomorskoj ili zrakoplovnoj slubi.
2. brzojavke, kojima se alje no-
vac. Te brzojavke ne mogu imati (ugovoreni) na-
slov i moraju biti napisane otvorenim slogom. Osim slu-
benog sadraja, koji sastavlja potanski organ, moe se
napisati i sadraj
3. Novinarske brzojavke, koje se mogu predavati samo
uz posebne izkaznice, izdane od potanske
uprave. One ne mogu glasiti na ime osobe,
samo na ime urednitva lista, novinarske agencije ili
pisa, i ne mogu imati sadraj
sadraj, koji je namijenjen za objavljivanje javnosti. Za
njih se sniena pristojba za 500/0 od redovite pri-
stojbe.
4. Semaforske brzojavke su koja se otpre-
maju s semafora, za brzojav. Te se
brzojavke izmjenjuju brodova ili izme-
kopna i broda. Naslov semaforske brzojavke mora
imati: ime naslovnika, naziv broda i njegovu narodnost i,
ako glasi za brod na moru, naziv semaforske postaje.
5. Svjetlopisne (foto) brzojavke, pod kojima se razumi-
jevaju slike ili pisana prenesena s po-
sebnih svjetlopisnih Za te prijenose slue brzo-
glasne, a ne brzojavne. '2.
6. vrsti brzojavka sa snienom pristojbom:
brzojavke koje se mogu slati o i Novoj
Godini 14. XII. i 6. L, pisma brzojavke (lettre-tele-
grammes) i usporene (differ es) brzojavke.
Brzojavke s posebnim rukovanjem. Brzojavke, kod kojih
zahtijevaju posebno rukovanje, nose ispred na-
slova jednu od oznaka: D (urno); RPx (odgo-
vor za x TC (sravnjenje brzojavke); PC
(brzojavna potvrda o isporuci); PCP (potom potvrda o
isporuci); FS (nadoslati za naslovnikom); T Mx (s vie
naslova); XP (isporuka posebnim glasonoom); GP (ispo-
ruka u poti); TR (isporuka u brzojavu); LX (isporuka na
posebnom obrascu); MP osobno naslovniku);
Ouvert otvorenu brzojavku); Jour danju);
Nuit TFx (dostaviti brzoglasom broj x). M.
BRZOOCTARENJE je veleobrtna metoda ubrzane pro-
izvodnje octa iz alkoholnih rastopina putem
octenog kiselog vrenja. PronaaojujeSchiitzenbach (1826),
a osniva se na vrlo jakom povrine uoctivanja
time. to se octena komina uz obilan dodir s uzduhom
razdjeljuje u tankom mlazu na bukovim strugotinama, ko-
jima su rahlo ispunjene octenke, i to kod najpovoljnije
temperature. Strugotine se najprije moraju prokvasiti go-
tovim octom, tako da postanu leglima brzooctarskih bak-
terija. -+ Octeni veleobrt. M. M.
BRZOZOWSKI, 1. Karol, * Varava 1821, t Lavov 1904,
poljski pjesnik i ustaa. Odgojen u prirodi bio je strastven
lovac, strijelac i neumoran pjeak. Sudjeluje u ustanku
1830. stie preko Dresdena i Piemonta u Pariz, gdje se
sprema za ispit u koli uMetzu. G. 1853 poslalo
ga je parisko Kolo Polskie u Carigrad, da organizira legije,
no jer nije htio mijenjati vjeru ni sluiti u turskoj voj,ci,
smjestio se s nekoliko prijatelja u maloazijskim umama
od lova. Iz toga je vremena njegov spjev Noe strzel-
c6w w Anatolii. Od 1855 dalje gradio je brzojavne pruge
po Turskoj, proputovao Trakiju, Bugarsku, Tesaliju i Alba-
niju, 1856 je u Parizu, 1861 u Siriji, 1863 sudjeluje u dru-
gom poljskom ustanku. U bitki kod Costangalije bude ra-
njen, stupa u tursku slubu, ume u Bugarskoj,
rtldi u Mezopotamiji, natapanje kod Bagdada, pro-
vodi mjerenje gora u Kurdistanu. Bio je nesamo valjan
ininir, nego i u botanici, geologiji, geografiji
i etnografiji. Nakon 30 godina boravka na istoku smirio
se u Lavovu, gdje je proveo posljednjih 20 godina ivota.
Knjievni rad B-a vrlo je razno Sabirao je litavske
narodne pjesme, pisao lirske pjesme, drame,
putopise, epe, pod utjecajem Istoka i Balkana
(Deli Petko, prema bugarskoj legendi, Sen w Balkanach).
Ne zna se, je li samo kanio napisati ili je napisao
Kosovo polje; ne zna se, je li ga zametnuo ili je stradalo
zajedno s njegovim prijevodom Osmana, ko-
jega je prevoditi i na poticaj Mickiewicza nastavio
(a moda i dovrio), no rukopis je prijevoda izgorio u
Dresdenu 1849.
LIT.: Osman, BibI. jugosl., sv. 4., Varava 1934.
2. Stanislaw Korab, * 1875, t Varava 1901, poljski pje-
snik, sin Karola B. Studirao pravo u Lavovu. Stalni surad-
nik Zycia kao lirik i prevodilac Baude-
lairea, Verlainea i Rodenbacha. U Varavi je bio tajnik
Chimera. Jedan od Mlade Poljske.
Zbirka stihova: Nim serce ucichlo, 1910.
3. Stanislaw, * 1878, t 1911, poljski knjievni
filozof, romanopisac i novinar. Da spasi oca, koji je bio
teko bolestan od raka na grlu, pronevjerio je znatnu
svotu iz blagajne tajnog drutva Bratnia Po-
moc, kojemu je bio predsjednik. Pronevjerenje je bilo
brzo pokrito, ali i otkriveno. Dolazi pred sud drugova, a
brzo je zatim uhapen radi sudjelovanja u tajnom Drutvu
prosvjete. Rusko je orunitvo prijetnjama iznu-
dila od B-a priznanja, koja su teko teretila mnoga lica.
Taj je bacio na nj sumnju, da je u vezi s ruskom poli-
cijom. To je kasnije tvrdio agent, koji je demaskirao po-
znatog provokatora Azeva. Tako je B. zapao u mreu
spletaka, iz koje se za ivota nije mogao
premda je imao svu silu dokaza II svoju obranu. Poljsko
se javno miljenje podijelilo u dva tabora i optu-
B-a, koji se kao knjievni kritik otrinom svog pera
zamjerio poljskim piscima. Obolio je od su-
ice i od 1899 do smrti pobolijevao. Pokrenuo je borbu
proti Sienkiewiczu, jer je taj napao moderniste, da su
razbludnici. U polemici je izazvao spor o geslu I'art pour
l'art i uzbunio sav knjievni poljski svijet. Priljubio se
kasnije misli; nije pripadao nijednoj stranci,
nego se smatrao socijalistom u filozofskom Nje-
gov utjecaj na mlade bio je sve U Lavovu je 1906
odrao niz predavanja, kojima je osvojio lavovsku mlade.
Da suzbiju taj utjecaj, narodni su demokrati iznijeli zapi-
snike o presluavanju B-a u varavskoj policiji. U Italiji je
1907-8 upoznao talijanski i engleski jezik i knjievnost,
upoznao Gorkoga i Ponovna hajka proti
B-u izazvala je nekoliko sjednica suda, no
429 BRZOZOWSKI - BUBANJ
parnica nije bila dokraj ni do njegove smrti. Zadnje fizioloke kemije te kao pisac za ke-
dviju godina ivota obratio se katolicizmu. Glavna su mu miju i popularizator kemije.
djela: Wsp61czesna polska (1906), Wsp6lczesna
krytyka literacka w Pol see (1907), Kultura i iycie (1907),
Fryderyk Nietzsche (1907), Plomienie (1908), Legenda Mlo-
dej Polski (1909), Idee (1910), Sam wsr6d ludzi (1911). Iza
smrti izdano je jo nekoliko njegovih i filozof-
skih spisa. B. je prema Suchodolskoga bio apostol
misli o ljudskom stvaranju, uvijek je igosao sve oblike
duevne i lijenosti, izjavljivao neumoljivo i nemilo-
srdno, da za nas nema nigdje trajnog uporita, okrepIju-
i tihih jamstva za na uspjeh; dokazivao je, da sve
ovisi o ljudskoj volji, o nastojanju, radu i odgovornosti.
LIT.: Polski Slownik Biograficzny, III.
4. Wincenty Korab, * 1877, poljski i francuski pjesnik
(Vincent dc Korab). Izdao zbirku pjesama Dusza m6wiqca
(1910). O njemu pie intimno A. G. Mato u noveli
souper (Djela, XI., str. 20-30) i Fr. Jedan
poljski prijatelj A. G. Matoa (Novosti, 9. IV. 1939,
uskrnji prilog). J.
BUAT, Edmond, * Chalons-sur-tvlarne 1868, t Pariz 1923,
francuski general. Kao profesor na Visokoj vojnoj koli
napisao je vie studija iz vojne povijesti i taktike
topnitva. Za vrijeme prvoga svjetskog rata dolazi na ra-
istaknuta mjesta: 1916 jedan je od suradnika mar-
ala JoHrea, sudjeluje u bitki na Sommi kao divizijski
general, 1918 preuzima zapovjednitvo 5. vojske pa zatim
kao zapovjednik sjevernih i vojska sura-
s generalom Petainom. Sudjelovao je i u pripremanju
velike ofenzive marala Focha, koja se imala provesti u
studenom 1918. Od 1920 do smrti kao glavar glavnog voj-
nog stoera provodi novu organizaciju francuske vojske.
U to Yrijeme i nekoliko djela iz vojne povijesti.
BIBL.: Glavna djela: De Ratisbonne il Znaim, 1909; Methode de tir
dans les batteries d'infanterie, 1911; Le commendement du groupe d'ar-
tillerie sur le champ de bataille. 1912; Ludendorff, 1920; Hindenburg,
1921; L'armee allemande pendant la guerre, 1922; Hindenburg et Luden-
dorff strateges, 1924.
BUBALINE (Bubalinae), velike antilope, posebna lika.
Tijelo im stoji sprijeda visoko, a straga nie. Oba spola
nose rogove, koji su jednostavno ili dvostruko svinuti i
koji se pribliuju na osnovici. Rep je i na kraju
kitnjast. Ove antilope ive po Africi i Arabiji.
Rado se udruuju s drugim antilopama, zebrama i noje-
vima, da budu sigurnije pred neprijateljem: lavom i leo-
pardom. Meso im se cijeni, krzno upotrebljava za
iz koe pravi remenje, a od tvrdih i
sjajnih rogova uresnine i dr. Od tih antilopa najprimi-
tivnije je Damaliscus, danas poznat u
vrstama; rogovi mu nisu do vrha nabrani, a svinuti su poput
lire: prije su se nalazile ove antilope u nepreglednim
porima po stepama Kaplanda, a danas im se broj znatno
smanjio. bubaline ide i rod Bubalis s mnogobrojnim,
jednobojno vrstama, a im je obiljeje,
to imadu vrlo i usku glavu, na kojoj su nasa-
dva dvostruko svinuta i gotovo do ilj ka nabrana
roga. B. buselaphus je 2,8 m dug, s repom od pol metra.
B. caama ima jo uu i duu glavu i rogove; prije je
ivio u mnogobrojnim stadima u junoj Africi, a danas
ga ima jo samo u Transvaalu. je rod ove hrpe
gnu (v.). K. B.
BUBALO, Nikola, * (kraj Mostara) 25. X. 1883,
t Mostar 16. I. 1924, pisac. Gimnaziju u Mostaru i
Poegi. Sluio kao financijski Izdao zbirku pje-
sama Za kolskog odmora (pseud. Niko Poega
1906). se mnogo bavio esperantom. Prevodio na espe-
ranto s hrvatskoga jezika i izdao za esperantiste vie
knjiga: Putokaz kroz Bosnu i Hercegovinu (1912),
Esperanta, Esperantsko-hrvatsko-srpski (Zagreb
1923), Gramatika esperanta svjebenicom (s D. Maruzzi-
jem, Zagreb 1923). Isticao se u hrvatskom
pokretu. A.B-e.
BUBAMARA ...... Boja OVClca.
1. Fran, * Sisak 19. XI. 1883.
litu u Zagrebu je prirodne nauke. God. 1905 po-
staje asistent na filoz. fakultetu (kod prof. te
profesor kemije na real. gimn. u Bjelovaru i Zagrebu. G.
1909 dobiva stipendij za studij u Holandiji (kod prof. H.
J. Hamburgera uGroningenu), 1913 na radu kod prof. S.
Arrheniusa u Stockholmu, od 1918- profesor medicinske
kemije i predstojnik kemijskog instituta na medic. fakul-
tetu u Zagrebu. Istaknuo se radovima sa
BIBL.: a) vjebe za medicinare,
greb 1921; Kemija za kemije. medicine, veterine i farmacije,
3 sv., Zagreb 1930-31; Praktikum medicinske kemije za Za-
greb 1937 i 1939; Mineralogija i hemija s tehnologijom (sa F.
Beograd 1938-39; Hemija s mineralogijom, Beograd 1939; b) popularno-
kemijska djela: Slike iz kemije, Zagreb 1917; Kemija ivih Zagreb
1918; Iz moderne kemije, Zagreb 1929; hemije, Beograd 1934;
Hemijo, hvala Ti. Beograd 1939.
LIT.: Fran Farmaceut. Vjes., 15. (1925) i 23. (1933). H. I.
2. Julije, * Krievci 1. XI. 1826, t Zagreb 3. II. 1906,
hrvatski veliki upan i narodni dobrotvor. Pravne je
nauke svrio u Zagrebu i stupio u upravnu slubu
u Krievcima, Zagrebu i u Poegi. G. 1867-68 zastupnik
u hrvatskom saboru, do 1870 ivio na svom imanju u
Krievcima. Tada bi opet izabran za zastupnika, g. 1874
za bana imenovan je podupanom u Vara-
dinu, a 1875 velikim upanom srijemske upanije (do
1886). Onda se trajno nastanio u Zagrebu, obilno podupirao
sve kulturne i dobrotvorne pothvate, a svoj imetak namije-
nio MH, HA i pojedinim dobrotvornim ustanovama. Poseb-
nu je zakladu ustanovio za ruskoga jezika.
LIT.: Narodne Novine 4. IV. 1906; J. Horvat. povijest
Hrvatske. Zagreb 1936. J. N.
BUBANJ (tal. tamburo, njem. TrommeI. franc. tambour,
engl. drum) je poznati instrument, koji se sastoji od drve-
nog ili limenog upljeg valjka, na koji je s obje strane na-
peta po jedna koa s drvenog Gor-
nji i donji ste-
u se uzicom, koja
se u obliku
prelomljene (cikeak)
crte. Uzica se
napinje s
zamke, koja
dva susjedna dijela
uzice, prepletene u
prelomljenoj crti. Tim
se napinjanjem
moe ton bubnja
niti svjetlijim. B. se
gradi u vie
od kojih se danas jo
u orkestrima i vojnim
glazbama (bandama)
najvie upotrebljava-
ju dva: mali b. (njem.
Militartrommel) i ve-
likib. (tal.gran cassa);
ponekad se u orkestru
trai oblik mak--
bubnja (njem. Roll-
trommei ili Riihrtrvm-
mei, franc. eaisse roulante). Po jednoj se koi malog
bubnja udara s dva drvena (ipke), dok se veliki
bubanj udara jednim batom, kojemu je glava prevu-
koom. Na drugoj (donjoj) koi malog bubnja zapeta
je dijametralno jaka crijevna ica (njem. Schnurrsaite),
zbog koje zvuk dulje traje i postaje tropotav. Da se omo-
titranje uzduha u upljini bubnja, mora na obloj sti-
jenki (platu valjka) biti rupa za izlaz glasa. Ton se
bubnja ne pa za biljeenje njegovih tonova dostaje
u partituri jedna crta, na kojoj se upisuje trajanje uz razli-
znakove za izvedbe i dinamiku; je
izvedbe na bubnju tremolo (njem. Wirbel), brzo
izmjenjivanje udaraca:
r
ili
B. je vrlo star instrument. Javlja se u srednjoprimi-
tivnim kulturama. Najstariji je njegov oblik izdubeni b.
(njem. Schlitztrommel), koji se dobiva od debela drvena
panja, u kojem se izdube upljina, a odozgo ostavi samo
uski duguljasti izrez. U taj se bubanj udaralo isprva samo
rukama ili nogama, poslije debelim bambusovim tapo-
vima, a danas ponajvie sa dva Takav je b. rairen
po Tihog oceana, a nalazi se i u Braziliji.
ga plemena u Africi upotrebljavaju za signalizaciju, pa zgo-
dnim udaranjem mogu dojavljivati najraznovrsnije vijesti
i na udaljenost do 30 km.
SIG!':ALNI BLBAXJ
(Bernatzik. Die grosse VMkerkunde, 1.)
430
BUBANJ -
B. je u primitivnim kulturama vazda bio u velikoj
U prostor, u kojem su se bubnjevi, nisu smjele
ulaziti osobe. Bubnjevima su se prinosile i
rtve; se, da se je ostatak toga sve
do dal1'as u Indiji, gdje jednu kou bubnja jo danas pre-
mazuju posebnim namazom. U najstarije se doba na bu-
banj napinjala koa gmazova, tek poslije koa sisavaca.
Negdje se bubnjanjem pozdravlja pojava mladoga mjeseca,
drugdje njime tjeraju bjesove, a posvuda ga upotrebljavaju
za tjeranje bolesti. amani se slue malim s je-
dnom koom (-+ baskijski B. postaje i instrumen-
tom pogrebnih u Evropi se za tu svrhu b. pre-
suknenom krpom, zbog koje ton postaje mukao i
B. se upotre-
bljava kao in-
strument uz
svirale; u hrvatskoj na-
rodnoj popijevci redo-
vno se zajedno spomi-
nju bubnji i svirale;
po toj upotrebi postaje
u narodima
Afrike i znakom kra-
ljevske
Najstariji oblici bu-
bnja imaju kou samo
s jedne strane napetu
povezom ili pribijenu
klincima; i u takav se
b. prije udaralo ruka-
ma, a tek poslije l'ianji su se oblici bubnja
drali u ruci ili vjeali oko vrata, a postavljali
na podnoak. "I\ijestimice su se za trupinu malih bubnjeva
upotrebljavali s tikava ili olupine kokosova oraha.
Poslije su bubnju (u Indoneziji i Polineziji) dali oblik
ure; u jo razvijenijim kulturama javlja se i zdje-
lasta trupina, iz koje se razvija evropski timpan ili
talambas; njegova se zdjelasta trupina gradila od drva ili
gline (takav se javlja u neolitskim kulturama), tek
poslije od bakra ili bronce (timpan). B. s dvije napete
koe javlja se u prednjoazijskoj i egipatskoj kulturi od
4. do 2. Trupina je takvog bubnja valjkasta (kad
se gradi od drvene klade) ili (kad se gradi od
gline ili od drvenih duica). Kineski tu ku upravo
je zemljani b.. I u takav se b. najprije udaralo rukama
s obje strane, u obje koe, koje su se napinjale najprije
klincima (na najstarijim kineskim primjercima), a tek po-
slije unakrsno vezanim uzicama. Bosanski cigani nose svoj
veliki b. ovjeen oko vrata pred sobom na trbuhu
pa udaraju s jedne strane kukastim drvenim batom, dok
s druge strane tuckaju s dva tanka drvena
ih jednom rukom.
LIT.: C. Sachs. Handbuch der l>lusikinstrumente, Leipzig 1920; Isti.
Geist und Werden der Musikinstrumente, Berlin 1929; B. Sirola, Sopile
i zurle, Zagreb 1932. B. S.
BUBEK, 1. Detrik (Teodorik), ban slavonski. Jo za vri-
jeme boravka svoga brata Emerika u Napulju 1383 bio je
njegov zamjenik u hrvatsko-dalmatinskog bana. Si-
gismund ga 1389 imenova slavonskim banom. Tada je
BUBANJ IZ IVANKOVA
(Zagreb, Hrv. dr. etnografski muzej)
BUBNJEVI ZA PLESNU PRATNJU U BAMUMV (KAMERUN)
(Orbis terrarum)
BUBICA
upravo Tvrtko osvajao junu Hrvatsku i Dalmaciju, to
banovi nijesu mogli Obrana tih zemalja bila je
povjerena Detriku, pa se on kojiput zove i banom
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. G. 1390 pokua oteti bo-
sanskom kralju ugrabljenu Hrvatsku, pa provali sve do
Knina, ali ne uspjevi vrati se u Slavoniju. G. 1392 ne vri
banske G. 1395 opet je ban Slavonije. G. 1396 sudje-
luje u bitki kod Nikopolja, gdje jedva iznese ivu glavu.
G. 1397 postaje palatin i za vrijeme Sigismundova izbiva-
nja (1397-1401) upravlja Ugarskom. G. 1401 stoji na
urote proti Sigismundu. U Ugarskoj ostade kao palatin na
privremene vlade, ali ga Sigismund zbaci
1402. G. 1403 nalazimo ga na Sigismundova supar-
nika Ladislava l\'apuljskog u Zadru. Sigismund mu poslije
pobjede nad Ladislavom oprosti nevjeru.
LIT.: F. Vojvoda Hrvoje i njegovo doba, Za-
greb 1902; Povjest Hrvata. II!].. Zagreb 1900.
2. Emerik, ban Hrvatske i Dalmacije (1380-1383), rodom
iz sjeverne Ugarske. Na njegova banovanja bje-
snio je rat Venecije i kralja Ljudevita, kojemu je
Bubek na hrvatskom teritoriju ivo pomagao. Kada je
prior Ivan Palina oteo zemlje nekih Zadra, koje
su ovi dali u zalog vranskom prioratu, Emerik Bubek sudi
u nastalom sporu kao ban i arbiter. Sudjeluje pri potvrdi
Torinskog mira kralja Ljudevita i Venecije. Iza
toga prikuplja vojsku i mornaricu, da po elji kraljevoj
u Napulj u Karlu koji je ratovao
s kraljicom Ivanom. se, da ovaj pothvat nije naiao
na osobit odaziv, jer je kralj par puta uputio poziv dalma-
tinskim da ga pomognu. Trogirani se
kod bana, da ne mogu Karlu, ali ih Bubek skloni,
te su mu dali u Zadrani su dali dobro
oboruani brod, na kojemu je ban s vojskom otplovio
prema gradu Barolu. Polovicu godine 1383 boravio je Eme-
rik Bubek u Napulju, dotle ga je u Hrvatskoj zamjenjivao
brat Detrik. 15. VI. 1383 razrijeen je banovanja, te je
poslan u za kapetana.
.LIT.: V. Hrvatski hercezi i bani za Karla Roberta i Ljude-
vIta l., Rad. knj. 142, Zagreb 1900; Isti. Povjest Hrvata, lIll., Zagreb
1900; F. j'ojvoda Hrvoje i njegovo doba, Za-
greb 1902. S. G.
BUBENKA, Jona, drvorezbar i ilustrator, ;-
achtina (Gerner u u 17. st. je
u Preovu, a djelovao je kao kantor i u
G. 1679 izrezbario je 152 ilustracije za knjigu J. A. Ko-
menskog Orbis pictus prema predlocima jednog nje-
izdanja. Na jednoj se ilustraciji potpisao: Sculpsit
Jonas Bubenkins Leitschovial 1679. Osim drvorezbarstva
zanimao se i uljenim slikarstvom, glazbom i pjesnitvom.
LIT.: Bartholomeides, Notitia Gijm6riensis; Slovenske Pohlady, 1888,
br. 41; Z. Takacs, Bubenka Jimos es a Orbis Pictus, Archeolog. l':rt.,
1912. J. C.
BUBICA (Anten-
naria) je biljni rod
trajnih,pustenastodla-
kavih zeleni iz poro-
dice Njiho-
vi su nerazdijeljeni li-
stovi lancestati ili 10-
patasti, dok su lm
male cvjetne glavice
s ili bije-
lim ovoj nim listovima
zdruene u titaste ili
sastavljene
cvatove.Biljkesudvo-
domne, jer jedni pri-
mjerci imaju samo
enske cvjetove, raz-
vijene u obliku vrlo
tankih cijevi, a drugi
samo muke sa zakr-
ljalim plodnicama.
je vrsta
A. dioica (L.) Gartn.,
koja je i u naoj dra-
vi (napose u brdskom
i planinskom pojasu)
dosta na vriti
nama, neplodnim mje-
stima i umskim
nama. S.
BUBICA
-
Dragan * Garenica 3. XI. 1895, novinar i
knjievnik.' kolu polazio u Garenici, gimnaziju u
Zagrebu. Prekinuo kolovanje, jer je sudjelovao u atentatu
na komesara Cuvaja. pa puten uvjetno na slo-
bodu. Zavrijemeratapreao(krozvicarsku,Italijui
u Srbiju. Bio je u srpskojvojsci, u Francuskoj (ondjeje
i maturirao) i u Aliru (knjievnost). Novinar (Obzor, Na-
rodne novine i t. d.). Knjievne sastavke pisati u
gimnaziji (list Krijes). Poslije rata pisao knjievne prikaze,
eseje (Savremenik, Kritika). Zasebno izdao romane i prozne
zapise: ,Va rubu (Zagreb 1920), Sveti kri (Zagreb 1923),
Atentat (Zagreb 1926), l\'a vrbi svirala (Zagreb 1937). Pu-
i spisi: Afera Talan (Zagre!.:.
Tamnice Stjepana (Zagreb 1929), Petar zlvkoV1C
(Zagreb 1932), i Jugoslavija (Zagreb1934).A.Bc.
BUBNOV, Nikolaj * 1858, ruski
Od 1891 do revolucije bio je profesor povijesti srednjega
vijeka na u Kijevu. Glavno mu je djelo o papi
Silvestru II. Sbornik pisem Gerberfa (983-997) kak istori-
u 3 sv., Petrograd 1888-90. U brojnim raspra-
vama o povijesti nauka, a napose matematike u
vijeku nastojao je dokazati neovisnost evropske znanosti
od arapske.
BUBNJARCI, selo u Pokuplju, kotar pogra
postaja na pruzi Karlovac-Novo Mesto, ima 315
stan. Z.D-l.
BUBNJARSKA VATRA(Trommelfeuer),topovskavatra,
koju poput udaraca u bubanj razvijaju stotine i
topova na mjestu fronte ili na utvrde, da sve
razore, unite i otvore put jurinim odjelima. Ona
traje nekoliko sati, cijele dane i Ako s kojeg
razloga \"atra popusti ili prestane, ponavlja se i
novim topovima sve dotle, dok se ne razore sve zapreke l
ne nastanu rupe i praznine, kojima prodirati tankovi i
kasnije sve vrste navaInih Svrha je vatri i ta, da se
uutka nesamo neprijateljsko oruje, nego da se zapornom
vatrom dovoz hrane, municije i svake druge
Zato se i to dalja pozadina jakom
vatrom. Na taj olakava se navala vlastitih i
tedi se ljudstvo. Bubnjarskom vatrom prije navale mnogo
su se sluili vrhovni zapovjednici u prvom svjetskom ratu
s obiju strana, a slue se i u ovom ratu uz izdanu
zrakoplovstva. Sl.
-+ Uho.
BUBONI fJovfJa5JJ slabina, prepone, dimnjaci, od-
nosno oteklina slabine). Takonazivamo upaljene
limfne (mezgrozne) lijezde u preponama, ali i drugdje,
gdje ih moemo pipati, na pr. u laktnom pregibu, pod
pazusima, ali ne na vratu. Regionarne bubone, t. j. one, koji
se nalaze upripadnome limfnom nalazimo kod
sifilisa, kod ingvinalne limfogranulomatoze, kamo spadaju
i t. zvo strumozni i klimatski buboni, pa kod kuge, kod gno-
jenja i t. d. Ako jednostavno govorimo o bubonima, misli-
mo na otok regionarnih lijezda kod mekoga Bu-
boni mogu biti bolni ili bezboini (dolentni ili indolentni),
a se lijezde mogu pipati kao ili kao
sljubljene, slijepljene u pakete; one se mogu, ali ne moraju
smekati i razgnojiti. F. K.
BUBONULUS, mali u toku limfnog suda na po-
penisa, koji se mogu gnojno provaliti; oni se mogu
razviti na pr. kod mekog F. K.
BUBREG (lat. ren) je parni, vrlo zamreno lje-
zdani organ, koji i s njome tvari
kodljive organizmu. Kod je smjeten u gornjem
dijelu trbune upljine uz hrptenicu, a preko 12. rebra, i to
na desnoj strani neto nie nego na lijevoj. Oblikom je
nalik na sploteni grah, to je toliko da se
s njime drugi predmeti oblika. Bubrezi
lee uzduno i neto koso, tako da su njihovi gornji kra-
jevi za 4 cm blii jedan drugome negoli donji. Prednja
je strana vie a stranja splotena. Vanjski je
rub konveksan, a unutranji samo na krajevima, dok je u
sredini konkavan. U tom je konkavitetu bubrena upljina
ispunjena bubrenom krvnim ilama i ivcima.
Teina jednog b. kod odraslog iznosi 120-200 gr.,
duljina oko II cm, irina 5 cm, a debljina 3 cm. Povrina
b. je glatka, konzistenca boja je promjen-
ljiva prema krvi, koja je u njemu, ali je
crvenkasto plavkasta. B. je neposredno obavijen
vezivnom ovojnicom i tako uloen u od masnog
tkiva, koja ga podupire osobito na donjem kraju i odrava
BUBREG 431
govedo
pas svmjO
BUBREZI IVOTINJA
u normalnom poloaju. Unutranjost b. je od
dvije, po i funkciji tvari, kore b-a i modine
b-a, to se i prostim okom moe lako na presjeku
kroz bubreg. Kora je na povrini i obavija posvuda, osim
u bubrene upljine, modinu bubrega i ujedno
je dijeli na nekoliko formacija, koje imaju oblik pira-
mide. Baza je tih piramida okrenuta prema povrini, a od
nje se u koru nastavljaju uski nastavci, koji su
kao i sama piramida. Vrak piramida je
upravljen prema bubrenoj upljini, a na kraju pokazuje
sitne otvore. Na presjeku je piramida uzduno isprugana
od mnogih radij arno smjetenih a boje je plavo
crvene. Kora je bubrega vie uto crvena, a posuta ne-
kim obojenim crvenim koje odgovaraju
bubrenim (Malpighijevim) tjelecima. je b. sasta-
vt1jen od velikog broja (oko l milijun) takvih tjeleaca i
u koje se tjeleca nastavljaju. su veoma
na gusto poredani, a razlikuju se po i funkciji.
Jedan dio a drugi je samo
odvodi. je dio sistema, koji
bubreno tjelece. Ka njega se nastavlja zavijeni
I. reda, zatim Henlejeva petlja pa zavijeni II. reda.
Vie zavijenih kanali II. reda se na ravni ka-
koji je odvodnog sistema. Vie ravnih
udruuje se u otrom kutu u sve i tako
da na koncu ostaje kojih 20 izvodnih koji se
otvaraju na vrku piramide. Malpighijevo je tjelece sa-
stavljeno od dva dijela: od mree arterijskih kapilara (glo-
merula) i (Bowmanove), koja ih obavija sa dva
lista, kojih je pukotina. e glomerul dovodi krv
jedna dovodnaarterija,kojasedijeliu mnogo kapilara,a ove
se ponovno slijevaju u jednu odvodnu arteriju. Dovodna i
odvodna arterija stoje na povrini bubrenog tjeleca nepo-
sredno jedna uz drugu, a nasuprot njima vanjski se list
Bowmanove suzuje i prelazi izravno u ka-
koji iznad l\1.alpighijeva tjeleca zavija, pa se zbog
toga naziva zavijeni I. reda. U nastavku toga kana-
je Henlejeva petlja, t. j. zavijen poput slova U
sa silaznim i uzlaznim krakom, koji lei u piramidi ili
njenom nastavku. Uzlazni krak na kraju petlje pribliava se
bubrenom tjelecu i ponovno pravi zavoje, pa se zove
zavijeni II. reda. On se nastavlja u odsjek,
ravni sabirnu Na vrku pira-
mida izlijevaju se otvori izvodnih kanali u
nastavke bubrene (-,> odvodni sustav).
432 BUBREG
Bubrezi idu one organe, koji su veoma bogato sna-
bdjeveni krvlju. Dobivaju je iz desne i lijeve bubrene
arterije, koje polaze gotovo pod pravim kutom od trbune
aorte. U bubrenoj upljini one lee ispred bubrene
i tu se svaka od njih dijeli na 2 grane, a ove opet dalje
na 4-5 manjih ogranaka, koji lee piramida (Arte-
riae interlobares). Na njihovim bazama te se grane dijele
na jo manje ogranke (A. interlobulares), od kojih odilazi
po jedna dovodna arterija za svako bubreno tjelece. Na
povrini bubrega zavretak se interlobularnih arterija rasipa
u sistem kapilara, koje prelaze u interlobularne vene. Od
odvodnih arterija glomerula polaze fini ogranci za modinu
bubrega. Iz interlobularnih vena skuplja se krv s
cijevi u bubrenu venu, koja u bubrenoj upljini
lei ispred arterije i ulijeva se u donju uplju venu. Limfne
ile bubrega slijevaju se u u bubrenoj
upljini i stoje u vezi sa oko aorte. ivci bubrega
od simpatikusa i parasimpatikusa (--;. autonomni
sistem).
Topografski odnoaj desnoga i lijevoga b-a prema susje-
dnim organima na prednjoj strani nije jednak. Gornje
dvije prednje plotine desnoga b. pokriva jetra, a
donju desni pregib debeloga crijeva i njegov mezenterij.
Silazni dio dvanaesnika sputa se ispred bubrenih vrata,
i tako glavni vod, koji se otvara na stranjoj strani
toga dijela dvanaesnika, dolazi u blizi odnoaj sbubrenom
Na gornjem kraju desnoga b-a lei nadbubrena
lijezda. Prednju plotinu lijevoga b-a u gornjem njegovu
dijelu pokriva eludac, ispred bubrenih vrata i njegova
srednjeg dijela lei lijevi kraj a uz donji je nje-
gov kraj prislonjen lijevi pregib debeloga crijeva i njegov
mezenterij. Na unutranjem rubu lijevoga b-a iznad bu-
brenih vrata je lijeva nadbubrena lijezda, a vanjski kon-
veksni rub kao i dobar dio njegove prednje konveksne
plotine u gornjem dijelu dodiruje slezena. V. D.
Embrionalni razvoj bubrega --;. Spolni organi, razvoj.
Bubrezi ivotinja su parni ustroji, koji
su prema vrsti ivotinja smjeteni utrbunoj
upljini. Kod konja lee podno i to tako,
da je lijevi bubreg smjeten u visini 17. ili 16. rebra, a
desni neto vie sprijeda, t. j. ispod 16. ili 15., a katkada
i 14. rebra. Kod goveda eludac (burag) potiskuje bubreg
s lijeve strane na desnu, pa stoga lee oba bubrega u pra-
vilu na desnoj strani trbune upljine, jedan iza drugoga.
Desni je bubreg smjeten od 12. prostora
prema natrag do drugog ili kraljeka, dok
lijevi lei iza desnog b. na desnoj strani ispod 2. ili 3. do
5. istovrsnog kraljeka. Kod ovce i koze lee oba b-a
ispod 4. do 6. kraljeka. U svinje smjeteni su b-i
1. i 4. kraljeka, a kod psa i nalaze se u
do 2. ili 3. kraljeka.
Oblik bubrega je za svaku od navedenih vrsta
ivotinja. Kod konja su b-i lijevi imade oblik srca,
a desni oblik graha. Oba su bubrega splotena, glatke po-
vrine. su b. na vanjskoj povrini izbrazdani u
broj renjeva. Desni je b. plosnat i po duini krivu1jast;
lijevi je u prednjem kraju sploten ili zailjen, a u stra-
njem dijelu neto zadebljao, tako da b. moe dobiti
oblik tupe piramide. Osim toga lijevi je b. u prednjim
dvjema oko svoje due osi zavrnut prema unu-
tranjoj strani za gotovo 100. Bubrezi u ovce i koze su na
vanjskoj povrini glatki, grahova oblika, uzduno krivu-
ljasti i plosnati. Bubrezi svinje na vanjskoj povrini tako-
su glatki, plosnatiji prema ostalim bubrezima, dugu-
ljasto krivuljasta oblika, dok su b-i psa i razmjerno
deblji i grahova oblika.
Srednja bubrega je kod konja je du-
ljina lijevog bubrega 15-20 cm, irina 12-15 cm, a de-
bljina 4X-7X cm; desni je dug 12-18 cm, irok 14-18,
a debeo 4X-7cm. Kod goveda je po Klingneru b.
ovisna o spolu i starosti, te iznosi u duljini 21,5
cm kod krave, 20,4 cm kod vola, a kod bika oko 23,3 cm.
Jednako je i irina t. j. 9,3 cm kod krave i vola,
a kod bika 5,4 cm.
Boja bubrega je crvena. Unutranja je
bubrega kod ivotinja poneto od
bubrega kod Tako su kod konja svi vrci pira-
mida srasli u jednu uzdunu im gredu, koja
stri u bubrenu ili nakapnicu, dok je
kod goveda i svinja taj odnoaj sasvim Na tim
su naime mjestima vrci piramida slobodni; ima ih 18-20,
a su u isto tolik broj ili na-
kapnica, lijevku, koji vode u uzduna dva kanala.
je i kod svinja, samo s tom razlikom, to 10-12
bradavica u isto tolik broj odijeljenih
ili lijevaka. Bubrene i lijevci nastavljaju
se u jednu izvodnu cijev, t. zvo ili ureter.
Vanjska povrina bubrega je jednakim ovoj-
nicama kao i kod tek je kod ivotinja,
kod dobro utovljenih, deblja masnog tkiva, koja
obavija bubrege. je kod goveda, neto slabija kod
svinje, zatim kod ovce i koza. Na unutranjem rubu lee
smjetene nadbubrene lijezde. Unutranjost
komplicirane sitnozorne bubrega uglavnom se po-
klapa s onom u J. S.
Funkcija bubrega. Osnovna je bubrega, da ukloni
iz organizma kemijske spojeve, koji su nastali ivotom i
radom organizma, a kojih se organizam ne moe drugim
putem rijeiti. To su u prvom redu tvari nastale razgra-
dnjom koje prema tome sadravaju duik,kao
na pr. (karbamid), kreatinin, kise-
lina i spojevi. Te tvari moe bubreg samo
otopljene u vodi, u kojoj su osim toga otopljene i rudne
soli, pa tako bubreg iz organizma i vodu i rudne
soli. Time mu pripada i druga da regulira
vode i rudnih soli u organizmu, u prvom redu u krvi, t. j.
molekularnu koncentraciju krvi. Osim toga svojom spo-
da soli, b. sudjeluje kod odra-
vanja stalne slabo lunate reakcije krvne
Svim tim udovoljava b. tako, da kroz njega
vrlo velika krvi, i to kroz oba bubrega
oko 1 litra krvi na minutu ili oko 1.500 litara na dan,
tako da zapravo krv u jednom danu 300
puta kroz bubrege. Iz te krvi izdvaja b. pojedine
tvari i ih u vodenoj otopini, koju zovemo mokra-
i to u od 500 do 2.500 cm
3
dnevno,
oko 1,5 litre. U se nalaze (s malim izuzetkom
tvari, koje sam bubreg stvara) samo one tvari, koje nala-
zimo. u krvi, ali u i koncentraciji od krvi,
a oSim toga i vrlo promjenljivoj. spojeva ima u
uvijek vie nego u krvi, soli moe biti manje nego
u krvi. ovisi u prvom redu o
vode, s kojom organizam raspolae, a u
otopljenih tvari - koncentracija - o du-
tvari i.soli, koje treba odstraniti, dakle o hrani.
Stvaranje u bubregu tako, da se kroz
stijenke krvnih kapilara glomerula filtrira iz krvi krvna
sa svim u njoj otopljenim tvarima, osim bjelan-
na taj je prvotno stvorena ultra-
filtrat krvi (Luwig, Richards). Takva iz
Bowmanove bubrenim prema bubrenoj

Prolazom kroz zbivaju se u sastavu
bitne promjene: velik dio vode i neke tvari, kao veliki
dio soli Na, Ca, Mg, CI i resorbira se natrag u krv,
a druge tvari, u prvom redu spojevi, vjerojatno
se u iz stanica Na taj
raste u koncentracija u prvom redu tvari,
a nestaje iz nje na pr. koji je normalni sastavni dio
krvi. Resorpcija vode i u ovisi o
vode i ovih tvari u krvi, pa resorpcijom
vode ili tih tvari odrava bubreg stalni sastav
krvi. Bubreg tedi vodu i soli, a nastoji to vie odstraniti
spojeve.
Ovo s sastavomi
koncentracijom ne da se samo do sada pozna-
tim fizikalno-kemijskim zakonima, pa iz toga slijedi, da
kod procesa stvaranja sudjeluju aktivno stanice
bubrega zamrenim ivotnim procesima.
Na to da b-i troe vrlo veliku
kisika i kemijske energije, od koje se samo jedan
dio javlja u kao razlika koncentracije
krvi i dok se dio (oko 99%) javlja u
obliku topline: iz b-a krv za 0,1
0
C toplija nego
je dola, pa se u njima stvara oko 150 kalorija topline
dnevno.
Rad bubrega ovisi o tlaku i sastavu krvi; dade se malo
mijenjati utjecajem, n') mnogo ovisi o hormo-
nima u krvi, u prvom redu o hormonu hipofize, pitresinu.
se, da upravo o tog hormona u krvi, koja se
mijenja uporedo s potrebom vode u tijelu, ovisi koncen-
tracija R. H.
BUBREG
433
Bolesti bubrega.
Bubreg oboli u vezi s kojim drugim oboljenjem (zarazne
bolesti, angina, gnojenja II tijelu, otrovanja. arterioskleroza).
Oboljenje bubrega u ne izaziva tegoba ni na-
padnih pojava. Kod svih bolesti, od kojih bubreg moe oboljeti, treba
redovito vriti pregled bubrega, jer je samo onda uspjeno,
ako se bolest rano opazi te utvrdi, koja je vrsta bolesti i koliko
je napredovala. je kemijska i mikroskopska pretraga mo-
(v.). Po mnoini i koncentraciji moe se prosuditi
radna sposobnost bubrega. Pri torne treba uzeti II obzir, da one ovise
o radu srca te o mnoini vode i soli II tijelu, zatim o
sustavu i lijezdama s unutarnjom sekrecijom. Moe se pokus i
tako, da bolesnik popije na tate l litru vode, zatim jede suhu hranu,
a kroz dan se kontrolira koncentracija i mnoina
Prema vrsti i stepenu oboljenja dnevna moe biti
normalna, smanjena (-+ oligurija) ili (-+ poliurija), a katkada
bubrezi prestanu (-+ anurija). S rentgena (-+ pije!o-
grafija) i cistoskopije (v.) je promatrati djelovanje svakog
bubrega posebno. To je vano prije operativnih zahvata, pogotovu,
ako treba jedan bubreg odstraniti (nephrectomia), jer drugi bubreg,
samo ako je potpuno zdrav, moe hipertrofirati, t. j. postati i pre-
uzeti sav posao. Vrlo je vano promatranje t. zvo ekstrarenainih pojava.
koje nastaju II vezi s bubrenim oboljenjima: oticanje tkiva pod koom,
povienje tlaka krvi i s njim II vezi promjene na srcu, gomilanje
II krvi tvari i promjene na pozadini oka. U.
Pregled bubrenih bolesti dobivamo tako, da bolesti sa
svojstvima svrstamo u pojedine
grupe. U ovako nastaloj razdiobi zauzimaju najvidnije
mjesto obostrana negnojna oboljenja bubrega. U toj grupi
sadran je niz oblika bolesti, koji se uza sve
osebujnosti ipak ne dadu im
je u tom, da patoloke promjene nastaju na bi-
tnim dijeloyima radne jedinice bubrega (glomerul,
i da se te promjene sastoje dijelom u degenera-
th-nim, dijelom u eksudativnim (ali nikada gnojnim) pro-
ce>:ima, i da bolest uvijek difuzno oba
bubrega. Prema patolokim promjenama di-
jelimo ih u glomerularne upale bubrega, nefroze i nefro-
skleroze.
Glomerularne upale bubrega (glomerulonephritis diffusa)
imaju glayno sijelo patolokih promjena u bubrenom t je-
lecu, koje je nateklo radi skupljanja eksudata,
te radi bujanja i raznovrsne degeneracije Taj pro-
ces upale radi tee prohodnosti kapilarnih ilica u glome-
rulu znatno smanjuje optok krvi u bubregu. To se donekle
time, to se krvni tlak povisuje putem suenja
ilica u tijelu. U vezi s upalom kapilara nastaju i promjene
u njihovoj propustljivosti, pa se tako pojavljuju
vina i krv u (->- albuminurija i hematurija), te
potkono tkivo (oedema). U daljem razvoju upale
tave skupine bubrenih tjeleaca postaju neprohodne i
prestaju djelovati, jer dolazi do degeneracije bubrenih
stanica, a bijela se krvna tjeleca sakupljaju i u prosto-
rima S tim u vezi pojavljuju se u mo-
odljeni u oblicima, t. zvo cilindri
(cylindruria). Kod glomerulonefritisa su tri glavna simpto-
ma bolesti: albuminurija s krvlju, povienje krvnog tlaka
i edem. Dok ne nastanu nepopravljiva na radnim
stanicama tkiya, moe se obnoviti tkivo, ako je obilno
opskrbljeno krvlju. To je tek onda posve sigurno, kad je
krvni tlak pao na normalu. Prema sadanjim iskustvima
svaka upala bubrega moe se u prvih est tjedana,
pa je vrlo vano, da se bolest rano ustanovi. Za ozdravlje-
nje bubrezi se moraju apsolutno od svakog podra-
aja, stoga se sastoji u strogom mirovanju i u
potpunom od i soli u hrani (u
bolesti i u potpunom gladovanju i kroz
2-3 dana). !jto due traje upala, to tee dolazi do obnove
tkiya, te se razvijaju i oblici bolesti.
Tada se bubrezi i smanje ciroza bubrega
t. zvo nephrocirrhosis secundaria). Ti oblici mogu
trajati i 10-20 godina, dok ne nastupi smrt, jer se zbog
slabog djelovanja bubrega otrovni otpadci
tvari nedovoljno i nakupljaju u krvi
(->- uremija). Uzrokom glomerulonefritisa smatraju se
otrovi bakterija, osobito streptokoka i pneumokoka, ko-
jima je glavno sijelo u upaljenim krajnicima (skrlet, an-
gina), zatim u nosnim upljinama, gnojnim upalama uha i
kosti i gnojnim ranama u koi.
Nefroza (nephrosis) razlikuje se od bolesti
osobito tim, to se u bubrenom tjelecu
odigravaju samo degenerativne promjene (albuminozna,
hijalina, lipoidna i degeneracija). Nefroze su
karakterizirane time, da je krvni tlak normalan i edemi
vrlo izraziti, zatim. to u ima vrlo mnogo bjelan-
a krvi nema. Uzrok nefroze mogu biti otrovi bakte-
rija, na pr, sifilisa, tuberkuloze, kolere, tifusa,
a i coli-bacila, zatim kemijski otrovi, kao sublimat
kromova kiselina, uran, arsen, katran i t. d. i tvari:
koje se skupljaju u bubregu, kad neke normalne sastojine
krvi kolaju u preobiInoj mjeri (glikogen kod bole-
sti, kiselina kod uloga, kod nuz-
tit ne lijezde). Posebno mjesto zauzima t. zvo genuina ne-
troza, kojoj je uzrok jo neobjanjen. Za nju su
IJpoidne tvari u od kojih i ime lipoidna
llefroza. Kad uzroci, koji izazivaju nefroze, dugo traju,
pojavljuje se samiloidnom degeneracijom u drugim orga-
nima i amiloidna nefroza bubrega. U tom stadiju nastaju
smetnje u djelovanju bubrega. nefroza je
blai, te se i nakon duljeg trajanja mogu Lije-
se sastoji u tom, da se odstrani tetni uzrok i da se
tede bubrezi izbjegavanjem hrane, koja ih
Skleroza bubrega (nephrosclerosis) ima povien tlak krvi
kao glavni simptom. Edem ne postoji, krvi u
nema, tek ima u malim Kod nefro-
skleroza postoje promjene na sitnim bu-
brenim krvnim ilama, a u teim bubreg se
i smanji. Benigna forma nefroskleroze je
i traje mnogo godina. Zbog povienoga tlaka krvi pomalo
se pojavljuju tegobe, moe oslabiti srca,
koje je u bolesti hipertrofiralo i tako odolijevalo
tlaku, ili moe nastati krvarenje u mozgu (apople-
xia). Maligna forma nefroskleroze (koju nazivaju
primarnom cirozom bubrega, nephro-
cirrhosis genuina) razvija se iz benigne, ali katkad se i
naglo razvije. Kod nje je djelovanje bubrega smanjeno,
tlak je krvi stalno visok, i rano se opaaju promjene na
pozadini oka. je, da maligne nefroskleroze
nastaju 40-50 godina, kasnije vrlo ri-
jetko. Za je vaan prehrane, osobito ne-
slana dijeta. Operativno tek je u razvitku, ali
pokazuje u pojedinim dobre uspjehe.
Posebno mjesto upalama b-a zauzima
nefritis-nefroza (nephropathia gravidarum ->- eklampsija).
Prijelaz ka gnojnim upalama arine upale bubrega.
Karakterizirane su time, to oboljenje ne difuzno
bubreg, nego tek pojedine, usko skupine
glomerula. Glavni im je znak hematurija, dok kry!. tlak
nije povien, a edema nema. Nastaju zbog prenoenja
bakterija putem krvi u bubreg kod upale krajnika,
gnojenja zubnog korijena, upale slijepog crijeva ili druge
koje infekciozne bolesti, dok temeljna bolest jo traje.
im je benigan, ne vode do toga, da zataji funkcija
bubrega. i nestaju, kad se odsh:ani temeljna bolest,
Gnojne upale bubrega (nephritis apostematosa) nastaju
tako, da krvnim tokom prenesene bakterije stva-
raju u bubrenom tkivu jedan mali ognojak (abscessus)
ili vie njih. Katkada se mnogo abscesa spoji skupa
(carbunculus). Prema virulenciji klica mogu abscesi ili
iscijeliti ili probiti vezivnu ovoj nicu bubrega i u okolini
se bu.b:ega dalje razvijati (perinephritis, abscessus para-
nephntzcus). mogu abscesi probiti u te
zatrovati bubrenu Tim putem nastaje gnojna upala
u bubrenom tkivu i u bubrenoj (pyelonephritis), a
moe se proiriti i na mjehur (cystopyelonephri-
tis). U klice dospiju u bubreg iz donjih
organa, a ne iz krvi. To se osobito onda,
ako zbog kakve zapreke pravilno ne Gla-
vne su gnojnih upala bubrega: boli u bubregu,
poviena temperatura i gnojne stanice s bakterijama u
se provodi u lakim anti-
lijekovima, a u teim mora se pristupiti opera-
tivnom zahvatu.
Posebno mjesto gnojnim upalama zauzima tuber-
kulozna gnojna upala bubrega (->- tuberkuloza).
Bubreni kamenei (nephrolithiasis, calculi renales) na-
laze se u bubrenoj Oni se razvijaju, kad
se oteti bubreno tkivo zbog infekcije i zbog onih zastra-
njenja u izmjeni tvari, koja dovode do prekomjernog izlu-
pojedinih kemijskih tvari u na pr. mo-
kiselina kod uloga, kalcij kod nuztitne
lijezde i cistin kod rijetke bolesti (cystinuria), gdje se
taj produkt razgradnje
Prema pokusima na ivotinjama prehranejeodvelike
vanosti za stvaranje bubrenih kamenaca (nedostatak
A i D vitamina u hrani, nepovoljan omjer kalcija i fosfora
28
434
i
BUBREG - BUCER (BUTZER)
u hrani). U najnovije VrIjeme pripisuje se i jakim
nim naporima vanost kod stvaranja kamenaca. Bubreni
kamenci uzrokuju vrlo teke i nenadane bolne napa-
daje (nephrocoliea). U se redovito pojavljuju
krvna tjeleca. Kamenci uzrokuju zastoj
to tokom vremena dovodi do proirenja bubrene
i gotovo redovno do infekcije. Maleni odilaze
prirodnim putem, se moraju operativno odstraniti.
Ne postoje sredstva za rastapanje kamenaca.
Proirenje bubrene (hydronephrosis) razvije se,
kad neka zapreka u odvodnom sustavu spre-
oticanje To moe biti ili nakna-
dno (na pr. kod kamenaca). Kod jednostrane za-
preke bubrena se postepeno iri na bubre-
nog tkiva i njegove funkcionalne sposobnosti, te moe
imati do vie litara sadrine. Ako nastupi infekcija, sadr-
aj se ognoji (pyonephrosis).
N ovotvorine bubrega. Rak i sarkom se mogu razviti i u
bubregu, a hypernephroma (Grawitzov tumor) je novo-
tvorina, za bubreg. Dri se, da hipernefrom
nastaje iz nediferenciranih embrionalnih stanica nadbu-
brene lijezde, koje su tokom razvoja u bubre-
no tkivo. Razvoj mu moe biti benigan, ali se moe,
to je mnogo razviti i posve maligno poput raka
ili sarkoma. je samo operativno, ako sc dija-
gnoza rano ustanovi.
Anomalije u razvoju i poloaju bubrega. Zbog nastra-
nosti u razvoju bubreg se moe slabo razviti (hypoplasia)
ili se ne razvije (aplasia, agenesia). Katkada su oba
bubrega skupa srasla, i to u obliku potkove. Zbog
nepravilnosti u embrionalnom razvitku moe se u bubre-
zima razviti bezbroj sitnih cista (degeneratio polycistica
renis). Ta anomalija nije posve rijetka, moe nezapaeno
postojati desetcima godina, dok se ne pojave znaci, da je
funkcija bubrega zatajila, a to katkad sasvim naglo dovodi
do smrti. Bubreg se moe razviti na krivom mjestu ili se
moe spustiti, ako ima od prirode slabo vezivno tkivo (ne-
phroptosis, ren mobilis, bubreg). To nastaje obi-
u djetinjstvu. U kasnijem ivotu moe se bubreg spu-
stiti zbog naglog mravljenja, koje dovodi do gubitka !)lasti
iz masne Moe se spustiti i zbog svih promjena u
obujmu trbuha, koje dovode do mlohavosti u vezivnom
tkivu (porod, nadutost i sL).
LIT.: M. Grossmann i A. Hahn, Bubrene bolesti, Karlovac 1931;
Klinika i terapija bubrenih
bolesti, Zagreb 1939. A. B-c.
Bolesti bubrega kod ivotinja. Bolesti bubrega
pojavljuju se kod ivotinja vrlo i s analognim pro-
mjenama kao kod Opaa se da se kod
nekih vrsta ivotinja javljaju jedne vrste
promjena, a kod drugih druge. nastranosti nala-
zimo kod ivotinja. To su agenezija i hipoplazija
i bubreg; posljednji osobito kod svinja
i konja. Rijedak je t. zvo potkovasti bubreg (ren arcuatus).
Degenerativne promjene nastaju kod ivotinja
kao posljedice otrovanja, i to otrovima izvana, bakterij-
skim otrovima (toksinima) ili drugim otrovnim tvarima
nastalim u samom organizmu. Degenerativne promjene ili
prolaze bez posljedica ili dovode do obamiranja
nog parenhima. su i krvarenja, u obliku
sitnih razasutih po bubrenom tkivu. To se do-
osobito kod akutnih otrovanja i kod zaraznih bolesti,
na pr. kod svinjske kuge, bedrenice, zarazne slabokrvnosti
konja, svinjskog vrbanca i t. d. su t. zvo infarkt i.
Upale bubrega pojavljuju se u akutnom ili obliku.
Kao akutni procesi javljaju se kod svih vrsta ivotinja
u vezi sa zaraznim bolestima. procesi,
se, su kod pasa, kao smanjeni, bubreZI
(nephrocirrhosis). Teke upale s funkcionalnog
parenhima dovode do uremije, koja kod pasa nipoto nije
rijetka. pojave mogu nastati i kod teko
promijenjenih bubrega i kod obostrane hidronefroze. Ni
gnojne upale bubrega nisu rijetke pojave kod ivotinja.
Njihovi dospijevaju u bubreg s krvlju ili iz
mjehura kroz cijevi apscesi, pyelo-
nephritis, pyonephrosis). Tako nastaju bu-
breni apscesi kod svinja, kad obole od paratifusa, ili pyelo-
nephritis-pyobacillosis kod goveda. upale bu-
brega, kao tuberkuloza i aktinomikoza, botriomikoza te
sakagija nisu tako Prave novotvorine javljaju se
kao kod
Da je ivotinja bolesna, primijete vlasnici redovito tek
onda, kad bolest izazove teke posljedice. Vrsta bolesti
stupanj bubrega se iskuavanjem funk-
cije bubrega, pretragom krvne sirutke, analizom
mikroskopskom pretragom taloga te detaljnom
pretragom bolesne ivotinje. Bolesna se ivotinja
biranom hranom i lijekovima, t. j. dijetetski i medikamen-
tozno, a katkad i operativno. Lj. J. i A. S_
BUBULINA, Lascarina(Mnot',u;rovUva), *na otoku Spezze,
t Spezze 1825, najglasovitija junakinja ustanka. Nje-
zin mu Dimitrije Bubulis, vlasnik nekoliko podupi-
rao je englesku mornaricu u borbi protiv Napoleona I. G.
181l Bubulis se sukobi u blizini Malte s dvije francuske
galije i poslije borbe potone sa svojom
Porta htjede zaplijeniti imutak njezinoga mua pod
izlikom, da je on uvijek radio protiv Turske. S ru-
skog poklisara Stroganova uspije Bubulini spasiti
imanje. Za vrijeme svoga boravka u Carigradu stupi ona u
Filiki Eteria (drutvo rodoljuba, koji su spremali
ustanak). Vrativi se u Spezze oborua tri koje
je imala, i dade sagraditi fregatu Agamemnon. Kad je bu-
knuo ustanak, ukrca se na fregatu, dok su ostalim
zapovijedala njezina dva sina i njezin zet. e
pomorskim borbama istakla se B. Kad je
doznala, da Grci opsjedaju Tripolizzu, glavni grad Pelopo-
neza, napusti more i pohrli pod zidine opsjednutog grada,
da se pridrui Colocotroniju. Njezin vatreni govor, njezina
lijepa i pojava, a iznad svega njezino ju-
natvo pridonijee osvojenju grada, i vojska u
Tripolizzu na s B-om. Za pobune u Spezzi
(1825), dok je s balkona svoje hukala svjetinu, pade
od nog metka. K. K.
BUCALJKA -+ Ribarstvo.
BUCANJ ili (Orthagoriscus, Mola mola),
riba tjesnoustva, od preko 2,5 m i vie
centi teka, jajoliko okrugla, debele hra-
pave koe s mnogo masti pod njom. Velike pokretne pe-
raje, i zadnja, stoje nasuprot, pa zapravo njima pliva,
a njih je kratki valoviti nabor koe, jer nema
repne peraje. Bucanj se kod plivanja dri vie koso. na
stranu, a malenim prsnim perajama upravlja kretanje..'la-
lena usta obloena su poput kljuna gore i dolje
'ix:---=--__
BUCANJ
Ova riba ivi u Sredozemnom i Jadranskom moru i Atlant-
skom oceanu, u dubinama, ali je morske struje odvuku
na povrinu, pa joj tada viri peraja iznad
mora kao u morskoga psa. U elucu joj nalaze meduze.
morsku travu, mlade jegulje..\leso joj ne valja. K. B.
BUCCI, Anselmo, * Fos, (.\larche) 25. \-.
talijanski slikar. je na akademiji Brera u .\lilan..l,
zatim u Parizu, gdje je sudjelovao na nekoliko izloba.
Njegova je umjetnost proeta impresionizmom, koji ipak
ne crtea. :\' apisao je zbirku studija o
umjetnosti pod naslovom Il Pittore volante (1930). Zna-
su njegove serije ak\-arela Paris qui bouge, Croquis
du front italien (1916). Zbirke crtea: Marina a terra (1917)
i Finis Austriae (1919).
LIT.: C. Carra, A. Bucci, Milan 1926.
BUCER (BUTZER), Martin, * Schlettstadt 1491, t Cam-
bridge 1551. Stupio je preko svoje volje, od straha pred
prijetnjama svojih, u dominikanski red, ali je kasnije tra-
io od Rima dispenzu, koju jc i dobio, jer redu
435 BUCER (BUTZER) - BOCHNER
nije nikada ni pripadao. Iza toga je postao pristaa Lu-
therov i posredovao luterovaca i zvinglijevaca. Iza
Luthera i Melanchtona imao je B. najvie utjecaja na pro-
testante, i juna je bila pJtpuno pod njegovim
utjecajem. G. 1549 u Englesku, te je u Cambridgeu
predavao. Od djela mu je objelodanjeno vrlo malo.
LIT.: J. W. Baurn, Zur 400 jahr. Geburfsfeier Butzers, 1860; A. Lang,
Der Evangelienkommentar Butzers und die Grundzuge seiner Theologie,
1900: A. E. Harvey, B. in England, Marburg 1906. M.
BUCEROTIDAE Kljunonoci.
BUCH, 1. Fritz Peter, * Frankfurt na Majni 21. XII. 1894,
filozofiju, reiser u Berlinu. Naj-
uspjeh postigao je dramom, koja je i filmovana i pri-
za krugoval: Vertrag um Karakat, 1935. Dramatizi-
rane Prinzessin Huschewind, Pinkepunk, dok je
Cervantesov Don Quijote u sreditu vesele igre: Ein Narr
macht viele, 1927. G. .
2. Leopold, * Stolpe 1774, t Berlin 1853, geolog.
isprva neptun nauku svoga prof. Wernera
na rudarskoj akademiji u Freiburgu istaknuo se kasnije
pretjeranim nazorima o nasipnim kraterima
i o pretvorbi vapnenca u dolomit s magnezijeviI-,
para. Proputovao je gotovo sve evropske zemlje. Od 1806
bio je berlinske akademije znanosti.
BIEL.: Geognostische Karte von Deutschland und den
Staaten, Berlin 182b-1832; Ueber den Jura Deutschlands, Berlin 1839:
Ueber Terebrateln, Berlin 1838; Ueber Delthyris oder Spirifer und Ortis,
Berlin 1838. J. P-k.
BUCHANAN, 1. George, * Killearn (Stir!ling) 1. II. 1506,
t Edinburgh 28. IX. 1582, kotski humanist. u Parizu
i tu se pribliio reformaciji, ivio u Bordeauxu i Portu-
galu, od 1560 stalno boravio u domovini, tu se vratio pro-
testantizmu, stekao zasluge za visoko kolstvo i postao
rektor St. Andrew's. Nalazio se protivni-
cima Marije Stuart i 1572 napisao vjerojatno spis protiv
nje De Maria Scotorum regina. Tada postaje odgojitelj
princa Jakova, upravitelj kralj. kancelarije i tajni
Kad je Jakov sam preuzeo vlast, povukao se i
odsada je ivio u velikoj oskudici; ubrzo je i umro. B.
spada ljude svoga doba. Sva njegova
djela izdao Ruddiman u 2 sv. 1715 i Burman u 2 sv. 1725.
BIBL.: 2 tragedije Jephtes i Baptistes, preveo Euripidovu Medeju
i Alkestidu, De iure regni apud Scott's (1579), Rerum Scaficarum hi-
storia (1582). .
LIT.: D. Irwing, Memoirs of the life and writings of G. B., Edin-
burgh 1817; P. H. Brown, G. B. humanist and reformer, Edinburgh
1890; D. "\ocrnili an, G. B., a biography, London 1906. S. A.
2. James, * Stony Batter (Pennsylvania) 23. IV. 1791,
+ Lancaster l. VI. 1868, petnaesti predsjednik USA.
Po zvanju odvjetnik, postaje 1814 narodni zastupnik
li saboru Pennsylvanije, a 1820 u kongresu. U je
pripadao a kad se ona raspala, demokrat-
skoj stranci, 1832-33 poslanik je u Rusiji, 1834-45
senata, za predsjednika Polka (1845-49) dr. tajnik, 1853-
56 poslanik u Londonu, napokon 1857-61 predsjednik USA.
Kad je zbog pitanja ropstva prijetio rat, B. je
nastojao prelom ustupke junim dravama,
koje su podravale ropstvo, ali je u pitanju secesije pore-
kao pravo drava, da iz federalne zajednice.
BIBL.: Mr. B',chanans Administration on the Eve of the Rebellion,
New York 1866; The Works of James B., comprising his Speeches, State
f'apers and Private Correspondence (izd. J. B. Moore), Philadelphia-
New York 1908-1911.
LIT.; G. T. Curtis, Life of James B., New York 1883. J. N.
BUCHELER, Franz, * Rheinberg 1837, t Bonn 1908,
njem. klas. filolog. Od 1858 bio je profesor klas. fi-
lologije u Freiburgu, Greifswaldu i Bonnu. Bavio se gra-
i epigrafskim studijama. Izdao je
Grundriss der lateinischen Deklination (Leipzig 1866), Um-
brka 1853, i mnoge druge radnje iz italskih dija-
lekata; Liber Priapeorum (Berlin 1862), Pervigilium Veneris
(Leipzig 1859), te satire Petronija i Seneke. Bio je
odbora filolokoga Rheinisches Mu-
seum. P. M-o.
BUCHER, Lothar, * Neustettin 25. X. 1817, t Glion
(kod Montreuxa) 12. X. 1892, pruski dravnik i diplomat,
od 1864 do 1886 Bismarckov. Proao je sve stu-
pnjeve Bismarckove borbe s parlamentom, kada se radilo o
tom, da se opremi pruska vojska za s
Austrijom 1866 i Francuskom 1870/71. Podupirao je Bis-
marcka u kulturnoj borbi s kato!. crkvom i u njegovu na-
stojanju, da pravednije uredi pitanje.
BIBL.: Der Par1amentarismus, wie er ist, 3. izd., 1894; Bilder aus der
Fremde, fur die Heimat gezeichnet, 2 sv., 1862 (doivljaji u EngleskOJ, u
kojoj je boravio kao novinar od 1850-59). G. S.
BUCHER, Karl, *' Kirberg 16. II. 1847, t Leipzig 12. XI.
1930, ekonomist, istaknuti predstavnik hi-
storijske kole. Isprva gimnazijski pa onda urednik
gospodarskoga i dijela Frankfurter
Zeitung-a. G. 1881 habilitira se iz nar. gospodarstva i stati-
stike na u Munchenu; profesor tih znanosti u
Dorpatu, Baselu, Karlsruhe i Leipzigu. Nakon umirovljenja
radi i dalje na u Leipzigu, gdje osniva i vodi
tamonji institut za novinarstvo te tim uvodi nauku o novi-
narstvu na visoke kole. Poznat je po svojoj teoriji o go-
spodarskim stupnjevima (Wirtschaftsstufentheorie), gdje
navodi redoslijed: (svjetsko) gospo-
darstvo. Tu je teoriju napadao W. Sombart. B. se bavio i
etnoloko-socijalnim studijama. Njegovo je uvjerenje, da
rad dolazi od igre. Traio je za znanstveno istraivanje
apstrakciju, koja izolira, i dedukciju. Statistici
daje u ekonomiji veliko Slui se poglavito induk-
tivnom metodom, no i sam upozorava, da statistika moe
sluiti tek kao sredstvo i kao kontrola u znanosti.
BIBL.: Die Bevolkerung der Stadt Frankfurt a. M. im 14. und 15.
Jahrhundert, 1886: Die Entstehung der Volkswirtschaft, 2 sv., 1918;
Arbeil u. Rhythmus, 1896: Beitrage zur Wirtschaftsgeschichte, 1922.
BUCHEZ, Philippe-Joseph-Benjamin, * 1796, t 1865, fran-
cuski i socijalni Isprva je pristaa
saintsimonizma, ali se ubrzo odvaja od njega te osniva
svoj pokret (buchezisrne), u kojem kua izmiriti
ideje revolucije s tradicijom. socijalni
domaaj t. j. Isusovo treba primije-
niti na drutvo kao takvo, a ne samo na pojedince. To se na-
pose elilo provesti, prema njegovu miljenju, u franc. re-
voluciji, a za dokaz toga sabrao je sve vanije podatke o
njoj u 40 sv. Histoire parlementaire de la revolution fran-
faise (1833-40). Glavno mu je djelo Essai d'un .traite
complet de philosophie au point de vue du catholicisme
el du progres (3 sv., 1839) i Traite de politique et de science
sociale (2 sv., 1866). Na gospodarstva ideje su mu
realnije; socijalnu reformu dri potrebnom, ali se
najbolje izvriti slobodnom pobudom pojedinaca. B. je
prvi zagovarao zadruge radnicima.
Svoje je misli promicao u L'Europeen (1831-48),
a s njima je simpatizirao i list L'Atelier (1840-47),
koji je utjecao na pokret 1848. Kasnije su one imale odjeka
samo jo u nekim strujama socijalizma. Z. G.
BUCHHOLZ, Hans Georg, * Muhlhausen 25. VI. 1899,
u Pruskoj, zastupnik domovin-
skog romana. Djela; Liebe eines Kindes, 1932, i roman
kurskih sipina Dorf unter der Diine, 1933. Pripovijesti
Anuschka, 1934, Wir halten die Wacht, 1933, pokazuju,
kako rodni kraj oblikuje stanovnika. Ljepotu svoje
ue domovine opisuje pjesnik u djelu Zwischen Haff und
Meer, 1933. G. .
BUCHNER, Hans, * Munchen 16. XII. 1850, t Munchen
5. IV. 1902. Isprva od 1880 privatni do-
cent u Munchenu, a od 1892 profesor za higijenu i
predstojnik higijenskoga zavoda u Munchenu. Veoma zaslu-
an za razvitak bakteriologije i nauke o imunitetu. Osobito
su vani njegovi radovi, u kojima dokazuje, da krvni serum
sadrava zatitne tvari protiv infekcionih bolesti.
BUCHNER, 1. Eduard, * Munchen 20. V. 1860, pao na
ratitu 24. VIII. 1917, njem. prof. kemije u Tubin-
genu (1896), Berlinu (1898), Breslauu (1909) i Wurzburgu
(1911). Bavio se osobito kemijom vrenja, na kojem je po-
otkrio, da alkoholno vrenje ne ovisi nepo-
sredno o djelovanju stanica kvasca nego o fer-
menta zymase, koji ferment i izoliran iz stanice prouzro-
kuje cijepanje na alkohol i dvokis.
G. 1907 dobio je Nobelovu nagradu kemiju. H. I.
2. Georg, * Goddelau 17. X. 1813, + Zurich 19. II. 1837,
prirodne nauke i medicinu.
Kao Grabbe voli sujete, socijalne mo-
mente, a njegov prikazivanja na naturaliste;
katkada je i groteskan. Kraj Grabbea utirao je put moder-
noj drami. U formalnom pogledu na romantiku. Dje-
la: historijski vjerna tragedija Dantons Tod (1835); duho-
vita vesela igra Leonce und Lena ostala u rukopisu. Trage-
dija Woyzeck sastoji se iz pojedinih dramskih slika te pri-
kazuje u stilu balade borbu siromanog
vjeka s njegovim bezobzirnim protivnicima.
LIT.: Zobeltitz. G. B.. sein Leben und sein Schaffen (1915); Lipmann,
B. und die Romantik (1923). G. S.
3. Ludwig, * 1824, t 1899, predstavnik materi-
nazora, koji je druge polovice 19. st.
btaknut kao pogled prirodnih nauka na svijet i ivot pri-
si ime monizma (v.). Pored B-a istaknuti su za-
436 BOCHNER - BUCKINGHAM
stupnici toga smjera: R. Wagner, J. Moleschott, H. Czolbe,
u njegovu se pravcu E. Du Bois-Reymond (v.), blizu
mu je E. Diihring (v.), kasniji predstavnik mu je E. Riickel
i njegova kola. Po B. svijet je onakav, kako ga prikazuju
prirodne nauke. Osnov svega zbivanja je tvar, uz koju je i
sila. Nema tvari bez sile, ni sile bez tvari. Nema ni dvaju
svjetova, tvarnoga i duevnoga, su to samo iz-
razi za jedno isto. Duevne su pojave proizvod (ili druga
strana) tvarnih procesa. U svijetu vlada stroga zakonitost.
Sve je uzrocima po istoj nudi zbivaju se doga-
u prirodi i razvija se ivot i svijet. je u razvoj-
nom redu posljednji u svojem miljenju i htijenju
uvjetovan determinizam) zakonima prirode, koja je isto,
to i bog. Najvanije B-ovo djelo Sila i tvar (Kraft und
Stoff, 1855 i nakon toga u vie izdanja, prevedeno i na
mnoge strane jezike) naziva se glavnom knjigom njema-
materijalizma. Bilo je u svoje vrijeme vrlo popularno
i smatralo se u irokom krugu slobodoumne prosvjete izra-
ajem filozofije kao i kasnije Hackelovo
djelo Zagonetke svijeta (Weltratsel). A. B-a.
BUCHON, Jean-Alexandre, * Menetou-Salon 1791, t Pa-
riz 1846, francuski knjievnik i Vaan je nje-
gov rad oko izdavanja starih pisaca, od kojih neki dotada
nisu bili objavljeni. Zbirke: Collection des chroniques na-
tionales franvaises ecrites en langue vulgaire du XIII e au
XVIe siecle, 46 sv. (1826-28) i Choix des chroniques et
memoires sur ['histoire de France, 14 sv. (1835-39), nose ig
pionirskog rada bez tekstova. Izvorna
su mu djela Histoire des Franr;ais (1832), Recherches histo-
riques sur la domination franr;aise dans ['empire grec (1840)
i dr. Osnovao je drutvo za francuske povijesti
(Societe de l'hist. de France). D. St.
BUCHSER, Franz (poslije Frank), * Feldbrunnen (Solo-
thurn) 15. VIII. 1828, t Feldbrunnen 22. XI. 1890, vicarski
slikar. Doavi iz Pariza u Rim slui u papinoj vicarskoj
gardi, ulazi u redove Garibaldijaca (1849) i slikarstvo
u akademiji S. Luca. Nemiran duh putovao je mnogo po
panjolskoj, Engleskoj, Maroku, Americi, Albaniji
i Dalmaciji. U Madridu kopira Riberu i Velazqueza, slika
svoju poznatu sliku Los tres amigos (zbirka Sturzenegger
u St. Gallenu). Na svojim brojnim slikama, koje se nalaze
ponajvie u vicarskim javnim i privatnim zbirkama, pri-
kazuje genre-prizore i pejzae. Svoje dojmove iz Afrike
opisao je u knjizi Marokkanische Bilder (Berlin 1861), koju
je po njegovim crteima ilustrirao A. Roth.
L1T.: J. Coulin. Der Maler F. B., B.sel 1912; Th. Roffler, F. B.,
Fr.uenfeld 1928. A. Seh.

BUCIK, August Andrej, * Trst 1887, slovenski slikar.
je u Gorici i u najprije graditeljstvo, a zatim
slikarstvo. ivio je i slikao u Trstu, Gorici, Rusiji, bio
je u Idriji profesor risanja, zatim je slikao u Lju-
bljani, Egiptu i u Italiji, gdje sada ivi. je gotovo
same portrete u ulju, pastelu i crteu. Njegovi su radovi
vrlo rutinirani i idu u okvir neto zastarjeloga talijanskog
slikarstva. Izlagao je u Ljubljani.
Djela su mu uglavnom u privatnom posjedu. Gradnikov se
portret nalazi u Narodnoj galeriji u Ljubljani. F. M-l.
BUCINTORO. Ta-
ko se zvala raskono
opremljena to
se upotrebljavala u
krajevima
Sredozemnog mora, ali
na glasu je
Bucintoro, jer se u
Mlecima najvie odr-
ao i razvio najrasko-
nije, a k tomu je bio
vezan uz
momente po-
"ijesti. U Mlecima je
Bucintoro bila dra-
vna koja je
barem od 1252 sluila
samo zato, da u sve-
zgodama primi
duda i pratnju. Na-
ulogu imala je
na Spasovdan (Festa
della Sensa). kad se
(Foto Giacomelli)
KRMA POSLJEDNJEGA BUCINTORA
obavljalo
(1729), Mleci, Museo dell'Arsen.le s morem.
Tada bi dud bacio s B. u more
prsten.
. t.alijanski brod. Tako je bio nazvan posebni
tiP. s dva jarbola. Od toga imena do-
laZI I nazIv najsJajnIJeg broda republike: Bucin-
toro - bucio d'oro, zlatni brod. A. P.
BUCK! * suvre1?e?a spisateljica
romana IZ kIn?skoga zl\:ota, dobitnIca Nobelove nagrade za
1938. Je u USA I kao dijete odnesena u
Kinu, gdje je govoriti kineski, ali pisati je
znala. eng.leskl. neposredni utjecaj na njen du-
hovm Je nJe?a dadilja - Kineskinja, zatim
?tac se. vracao sa svojih putovanja s pri-
o .IZ Kine, i najposlije
njena majka, JOJ Je .0dgoJem vrlo rano razvila
za glazbu, umjetnost i ljepotu. nauke svrava
u Americi. Zavrivi kolovanje vrati se u Kinu i uda za
AIToJ-e:ikanca. je tada potrebu da pie,
ah p.oslm:1 majke I dunosti prema roditeljima
su Je u tome. Kasnije je predavala englesku
na u .Nankin.gu. i ?a Chung Yang
SvoJ prvI knJlzevm rad objavila Je u Atlantic ma-
gazinu u Bostonu (1923). Na molbu Foruma napie
Beauty in China (1924), a za Nation The Chinese Student
Mind (1924). Na putu u Ameriku (1925) roman
East Wind: West Wind (1930), preveden na hrvatski pod
naslovom Istok-Zapad. Uspomene o pobuni Kineza pro-
tiv bijelaca iznijela je u The Young Revolutionist. G. 1931
izda. roman The Good Earth (hrvatski prijevod Dobra
zemIJa). Uspjeh te knjige bio je vrlo velik. Ne manji
postigla je P. Buck knjigom Sons, a njene pri-
povIJetke,. koje je izdala u nekoliko knjiga, ne zaostaju
za U srpnju 1932 tl Ameriku, gdje se
poslije kratke stanke preda potpuno knjievnom radu.
dovri rOI?an The Mother (hrvatski prijevod Mati)
I prIjevod ShUI Hu Chuan-a, vrlo poznatog kineskog ro-
mana, davi mu engleski naslov All Men are Brothers.
Svoja dva romana (Dobra zemlja, Sinovi) dopuni
romanom iz kineskog ivota The House Divided. Zatim
slijede romani The Exile, This Proud Heart The Patriot
Fighting Angel, House of Earth, Chinese l.Jovel i dr.,
pripovijetke. tih romana i mnoge pri-
povIJetke prevedene su na svjetskih jezika. R. F.
grad, sijelo oblasti i nekadanja
prIJestolmea knezova Schaumburg-Lippe s lijepim dvorcem
i perivojem, knjinicom, arheolokim i zbir-
kama; ima 7.000 stan.
BUCKINGHAM, povijesni grad u istoimenoj grofoviji
(Buckinghamshire, Bucks), na rijeci Ouse. Spo-
minje se jo u 11. st. Danas je B. kao trgovite poljodjel-
skih i proizvoda i sredite neznatnog veleobrta bez
vanosti. Ima 3.082 stan. (1931).
Naslov grofova, vojvoda i markiza od B. jo od
Vilima koji je podijelio Gauthier Giffordu na-
slov grofa od B.
BUCKINGHAM, 1. George Villiers vojvoda, * dvorac
Brooksby 20. VIII. 1592, t Portsmouth..23. VIII. 1628. engle-
ski d.ravn.ik. Lijep i ljubezan, all drzak i
potomak stare normanske porodice Villiers
1615 ljubimcem Jakova 1., koji ga obasipa i po-
sjedima te mu daje naslov vojvode od B-a. Ima neogra-
utjecaj na Jakova i Karla I. i vodi njihovu vanjsku
i nutarnju politiku, ne bez darovitosti, ali prevrtljivo
prema osobnim raspoloenjima. Pristaa je saveza
Spanjolskom i prati prijestolonasljednika Karla u pa-
nJolsku, da pregovara o njegovoj enidbi sinfantkinjom
Marijom. Kad su se pregovori razbili - dijelom zbog nje-
osornog nastupanja i sukoba sOlivarezom - nagovori
kralja na rat sa spanjolskom, udovoljava parlamentu
i javnom mnijenju, i tako je za popularan. Njegovo je
djelo i enidba novoga kralja Karla s francuskom prince-
som te savez s Francuskom, ali doskora se protiv
Francuske, pomae hugenote u La Rochelle i vodi im 1627
u veliku, ali neuspjelu vojnu ekspediciju. Savez
s Francuskom, loe gospodarstvo uz pogodovanje
i uih pristaa, pa nesretno ratovanje diu sve
nezadovoljstvo, a oporba u parlamentu zbog B-ova
pretvara se u pravo neprijateljstvo. Parlament ga sta-
vlja pod optubu, ali ga Karlo titi i rasputa dvaput
parlament. Usred novih ratnih priprema bodeem ga ubija
protestantski fanatik, bivi Felton, iz osobne osvete.
i
437
BUCKINGHAM -
LIT.: Gardiner, History of England under the duke of B. and
Charles J., 1624-28, 2 Sv. London 1875; P. Gibbs, The Romance of
veorge Villiers, first Duke of B., 1908.
2. George Villiers vojvoda, * London 30. I. 1627, t Kirkby
16. IV. 1687, engleski dravnik, sin prijanjega. Bori se na
strani Karla II., 1651 bjei u Francusku, ali se brzo
1658 zatvoren je na nalog parlamenta. Karlo II. mu
zaplijenjena imanja i naslov. G. 1667-74 je ministar
(-+ Cabal). U politici se rado sluio spletkom, napose
iza svog odstupa, pa je i pod Karle-m II. dva puta sjedio
u Toweru. Volio je rasko, te je na sjaj i raskalaen ivot
potroio svoj veliki imetak. No kraj toga je bio
duha i ukusa; napisao jc vie komedija, od kojih je The
Rehearsal (1671) imala osobit uspjeh.
LIT.: Burghclere, George Villiers 2nd Duke of B., 1903. S. A.
BUCKINGHAM AND NORMANBY, John Sheffield,
dravnik i pjesnik, poznat i kao lord Mulgrave, naslov,
koji je naslijedio od oca. Pristaa kralja Jakova II., no
kasnije je pristao uz revoluciju (1688). U milosti pod kra-
ljicom Anom V. (od 1702), lord privatnog 1703
imenovan vojvodom od B. i N. (naslov, koji izumire
s njegovim sinom Ernestom), a 1711 lordom predsjednikom
N akon smrti kraljice Ane (1714) nije obnaao
slube. B. je napisao An Account of the Revo-
lution, Essay on Poetry, Essay On Satire, brojne pjesme,
preradio je Shakespeareova Julija Cezara u dva komada
(J. C. i Marko Brut); bio je zatitnik Drydena i pri-
jatelj Popea.
BUCKINGHAMSKA PALACA
BUCKINGHAMSKA PALACA, danas kraljevska
u Londonu, 18. st. za tadanjeg voj-
vodu od B-a (iz porodice Sheffield) ; u kraljevskom je
posjedu od 1761.
BUCKLE, Henry Thomas, * Lee u Kentu 24. XI. 1821,
t Damask 29. V. 1862, engleski Naslijedivi od oca
trgovca velik imutak posvetio se znanstvenom radu. Glavno
mu je djelo Povijest civilizacije u Engleskoj, prevedeno na
mnoge jezike, a znatno je po tom, to se u njemu
raspravlja o razvitku povijesti i kulture
miljenje J. Mackintosha, da u moralu nema
uzima B., da povijesni napredak stoji samo do razvitka
intelektualnih faktora. Nasuprot Th. Carlyleu, po kojem
je povijest zapravo povijest velikih ljudi (heroja), slae
se B. s Comteom i Mi1lom da povijesno zbivanje
zavisi o prirodnoj okolini (milieu) i skupnom duhu, i da
se u toj zavisnosti razvija nudom:
povijest je, a prema tome i civilizacija, odnosno kulturni
napredak, prirodni proces, na koji se u znanstvenom
promatranju imadu primijeniti metode prirodoznanstvenog
istraivanja; pritom se osobita vanost pridaje
metodi. Buckleovo orijentirano naziranje na
povijesni razvoj ima danas jo samo povijesno
(-+ Filozofija povijesti, sociologija). M. P-s.
1. Nikola, * Neum Klek (Hercegovina) 15.
IX. 1865. U Sarajevu je svrio est razreda gimnazije i
teljsku kolu, a 1893 poloio u Zagrebu ispit za
kole. Od 1887 sluio je kao i ravnatelj a
od 1896 do 1916 kola i kao nadzornik do umiro-
vljenja 1923. Glavna su mu djela ivot i Hrvata
vjere u Bosni i Hercegovini (Sarajevo 1908) i
Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca (Mostar
1911). U narodnom desetercu opjevao je vie i
nosti iz hrv. prolosti. Poznat je i kao pjesnik. H. K.
2. fra Paskal, * Drinovci 2. IV. 1834, t Mostar 8. XII.
1910, biskup. Niu kolu svrio je u tek osnovanom
samostanu na irokom Bri-
jegu. Stupivi 1851 u fra-
red zamijenio je kr-
sno ime Stjepan
Paskal. U Ferrari je svrio fi-
lozofiju i bogosloviju. G. 1859
poloio je ispit iz filozofije,
a poslije toga imenovan je
profesorom na
Aracoeli u Rimu.
Tu je ostao osam godina dru-
se s
i ga je i
Eugen Kvaternik, koji ga je
.predobio za. pravaki program.
Nakon 14-godinjeg boravka u
Italiji vratio se u Hercegovinu.
PASKAL
Bio je 5 godina profesor bogo-
slovije na irokom Brijegu.
" . Poslije toga je bio upnik u
a 1874 Izabrae ga provincijalom.
je Franjo Josip putovao Dalmacijom, predao mu
Je u SJnjU memorandum, u kome je istaknuo virtualna
prava Habsburgovaca na Bosnu i Hercegovinu, koliko su
oni zakoniti hrvatski kraljevi. Malo iza toga buknuo je
ustanak. B. je izdao na talijanskom jeziku
brouru, u kojoj je iznio miljenje, kako bi se imala rije-
iti sudbina Bosne i Hercegovine. Leon XIII. imenova ga
1880 magedskim biskupom i apostolskim vika-
rom za Hercegovinu. Posvetio ga u Zagrebu 19. III. zagre-
kardinal Poslije uvedenja redovite crkvene
hijerarhije u Bosni i Hercegovini B. je
za biskupa 30. IV. 1882. Podigao je preko dvadeset novih
upa i crkava. Kupio je velik posjed u Nevesinju i naselio
na. nj katolike, kojih ondje danas ima preko
dusa. SVI su vjerski zavodi ili utemeljeni ili
proireni od njega. I hrvatska svjetovna drutva u Herce-
govini uivala su njegovu potporu. Poslije aneksije Bosne
i Hercegovine poslao je Franji Josipu adresu, kojom je
traio sjedinjenje tih zemalja s majkom Hrvatskom. O.
BUCZACZ, grad u Galiciji, iznad duboko usje-
doline rijeke Strype, koja uDnjepar; eljezni-
cka postaja na pruzi Stanislawow-Husiatyn, 7500 stan. Po-
ljaka i Ukrajinaca s velikim brojem idova. U okolici je
napredno konjogojstvo. U B. je Poljska sklopila 1672 mir
s Turcima, kojim je njima ustupila dio Ukrajine i Po
dolja. N. .
1. Franjo, * Zagreb 25. XI. 1866, i
portski radnik. i srednju kolu svrio u Zagrebu,
u Zagrebu i Uz to se bavio pitanjima
tjelesnog odgoja. Svrio je je-
dnogodinji za
gimnastike u Stockholmu, po-
lazio za igre mladei u
G6rlitzu (Zgorelice) te dva
za tjelesni uzgoj mla-
dei u Pragu. ivi u Zagrebu
kao umirovljeni srednjokolski
profesor. Rad mu se uglavnom
dijeli na tri povje-
rad, u kojem je obra-
najvie pojavu prote-
stantske knjievnosti kod Hr-
vata; o tom je napisao djela
Povijest hrvatske protestantske
knjievnosti za vrijeme refor-
macije (Zagreb 1910), Povijest
reformacije i protivureforma-
cije u (Varadin
FRANJO BUCAR 1913) i Bibliografija hrvatske
protestantske knjievnosti za
reformacije (B. i F. Fancev, Zagreb 1938). Tiskao je
radove u Nastavnom vjesniku, Vjesniku zem. arhiva, Na-
rodnoj Starini, Prosvjeti njem. Siidostdeut-
sche Forschungen (Leipzig 1939), Kolu M. H., Savreme-
niku, Carnioli i t. d. Drugo djela, u ko-
jima je obradio tjelesni odgoj. Sva ova djela nabrojena su
u njegovoj knjiici Bibliografija za tjelesni odgoj na hrvat-
skom jeziku do god. 1922 (Zagreb 1922, Sokol. knji.) i u
Spomen-spisu drutva 1877 do 1931
438 -
(Zagreb 1931), koji je B. uredio. Bio je urednikom port-
skih Gimnastike, porta, Hrv. Sokola i Hrv. sokol.
koledara. je njegove djelatnosti rad na
upoznavanju knjievnosti i kulturnog ivota skandinavskih
zemalja. Svoje prikaze o tome tampao je uSavremeniku,
Obzoru, Jutarnjem listu. Uredio Spomenicu, koju je izdalo
Skandinavsko-jugoslavensko drutvo (Zagreb 1940). D. R.
2. Petar, * Karlovac 25. V. 1815, t Sv. Petar na
Mrenici 27. II. 1894, knjievnik. kolu i gimna-
ziju svrio u Karlovcu, bogoslovne nauke u Zagrebu.
Bio kapelan u Prozorju (kraj Sesveta), Krievcima, Sv.
Petru Orehovcu i Ravnu te upnik u Sv. Petru na Mrenici.
pisati u doba ilirizma (u Danici). U knjievnim
i listovima list, novine, Obzor,
Dragoljub, Svijetlo) tiskao filozo-
fijske, teoloke i sastavke, pripovijesti i crtice.
U jeronimskom kalendaru Danici tiskane su ove njegove
pripovijesti: Vjetice (1874), Ivan (1875), Tko
pravi (1877) i Marica je dobra (1882).
Zasebno izdao Selske pripovijesti (Zagreb 18(5) i Put u
Rim (Zagreb 18(7). Pripada prve hrvatske pripovje-
koji su prikazivali selo. Uz jednostavan pri-
povijedanja i zanimljivu fabulu htio je seljacima pruiti
i prosvjetne pouke napose vanost pisme-
nosti. Bavio se i politikom, te je bio i zastupnik na hrv.
saboru.
LIT.: A. Petar Vienac 1885. A. B-e.
sprava. Na podebelom eljeznom
tapu nalaze se na oba kraja okrugle eljezne (ku-
gle). se slue kod prostih vjeba. One mogu biti
teke i slue kao utezi za tekoatletske vjebe. F. B.
1. Franjo-Jordan, *Starigrad 12. XI. 1853, t Zarate
(Argentina) 1938, hrvatski pisac. je u Rimu za
nika. Zarana se iselio u Argentinu i ondje se sprijateljio
s Grisogono-Bortolazzijem, urednikom i prvih
hrvatskih novina u Buenos Airesu. U talijan-
skom listu Patria degli Italiani donosio je
prijevode hrvatskih pjesama i novela. Prevodio je hrvatske
pjesme i novele na panjolski i objelodanjivao ih u argen-
tinskim novinama, u kojima je pisao brojne i
rasprave o Hrvatima. Umro je kao mjesni sudac u mjestu
Zarate (pokrajina Buenos Aires). M. B.
2. (Bucchich), Grgur, Hvaranin, * 1828, t 1910, po-
tanski i brzojavni na otoku Hvaru. Mnogo se
bavio faunom tog otoka te je u tom poslu dopisivao sa stra-
nim zoolozima Fr. Steindachnerom, ravnateljem dvorskoga
muzeja u i s profesorom E. Haeckelom u Jeni. Oso-
bito je ravnokrilce i objelodanio popis tih ku-
kaca (1885) sa Hvara i a morske je spuve poku-
ao i umjetno uzgajati. O nekim jadranskim spuvama pri-
je biljeke u BolI. soc. adriat., Trst 1886. K, B.
3. Mihajlo, ivio i djelovao u 2. polovici 16. st., naj-
prije kao zatim neposredno pred
1574 pristao uz kalvinizam, poslije nestaje iz javnog
ivota Hrvatske. i brzopleta, a dozlaboga
tendenciozna kulturna povijest uzdigla je B-a za predsta-
vnika hrvatske kajkavske knjievnosti, iako on
to ni po nije bio. I kajkavski Hrvati, kao i Hrvati
svih drugih govora i svoje narodne knji-
evnosti zahvaljuju ekspanziji hrvatske glagoljske knjige,
koja je u tom pogledu bila u 14.-15. st. Naj-
znatnije glagoljake crkvene pjesme bile su u 15.-16. st.
rairene i kajkavskim Hrvatima, a pa i
pretiskivano pobono tivo bila su oficija. I
kajkavski su ih Hrvati prema glagoljakoj redakciji dobili
1560 u knjiici tiskanoj u Padovi (tiskom Gracioza Perka-
pod natpisom Raj due (2. izd. 1661 priredio B.
Milovec) brigom Nikoile Mecenka izdanja
bila je ena Nikole Zrinskoga Katarina Frankopan,
majka Nikolinih sinova Ivana (14. IX. 1545), Jurja (1549 do
1603), Krsta (1551-1573) i Nikole (1559-1605). Oko 1560
B. je vjerojatno bio a kao
upnik djelovao je u Stenjevcu kraj Zagreba do 24. IV.
1565, kad je odanle nasilno uklonjen od Baltazara, sina
susjedgradskoga vlastelina Franje Taha.
Poslije toga jo uvijek kao upnik B. nastavlja
svoje djelovanje u kralj.
mjestu N i odatle zbog spomenutog Tahova na-
silja 1567-71 vodi proces protiv Taha (isp. Vj.
Mihajlo i Franjo Tahi, Nastavni vjesnik, 30., 1922,
str. 474). U tom Nikola Zrinski, poginuvi slavno u
Sigetu, nije bio na ivotu, a od njegovih sinova
najstariji Juraj, jer je prvi sin Ivan umro jo kao dijete,
bio je od 16-18 godina, pa prema tome dolazak
B-ev iz Stenjevca u niti je mogao, a ni trebao
stajati pod bilo kakvom zatitom Zrinskih. Sama aposta-
zija uslijedila je iza 1571, najvjerojatnije neposre-
dno pred 1574, jer je 8. III. 1574, u sastanka dijece-
zanske sinode u Zagrebu, B-evo up mjesto u Nede-
imao katolik-upnik Jakov Flais, a sam B. kao
bekinskoga ta bez upe bio izveden
pred dijecezansku sinodu radi Iz sinodaInih spisa se
razabira, da je sinoda sudila zbog toga, jer je usvojio
i ispovijedao kalvinsko o simbolistici Sv. euha-
ristije, ga irio i tiskanom knjiicom u slovenskom
kraljevstvu i susjednim mu stranama (in hoc Sclavoniae
regno et vicinis provinciis libello impresso). Kao
osudila je spomenuta sinoda samu knjiicu, a kao apostatu
i B-a.
Poslije te sinodalne presude za
biskupiju bio jc sasvim likvidiran, jer se u njenoj povijesti
on vie nikako nije javljao. A da se u taj Zrinski ni
sada nikako nijesu mijeali, govori ova
U zasjedanja spomenute dijecezanske sinode hrvat-
skim banom bio je nadbiskup Juraj a od
dana smrti subana Franje Frankopana (2. XII. 15(2) traio
se ovomu nasljednik. U tom traenju 9. XII. 1573 devet
kraljevih savjetnika, a njima i tri biskupa,
kandidatima za subana na prvom su
mjestu predlagali upravo Jurja Zrinskoga (isp. ..\Ionum.
spect. historiam, sv. 39, 1916, str. 390), a to ne bi nikako
bilo da je Juraj bio i otvoreni pristaa prott ;tan-
tizma, a u isti i zatitnik apostate kalvina pro-
tiv koga je nadbiskup-ban 8. III. 1574 sazvao u Zagreb
dijecezansku sinodu.
B-ev kalvinski spis, koji je sinoda osudila,
i nije bio tiskan u jer je tiskara Nijemca
Rudolfa Hoffhaltera dola tamo iz Banfijeve Lendave tek
iza Duhova 1574, da se zatim na poziv Zrinskoga poslije
(10. VIII.) iste godine u njoj radi izda-
nja slagati hrvatski prijevod VerbecijeYa De-
kretoma. Bajke o ostalom B-evu knjievnom radu, obja-
vljenom toboe u nastale su upravo u 18. st.,
kad se u Zagrebu samo neto znalo o protestantskim izda-
njima upravo tUbingenkog pothv,ata, pa su se prigodom
nalaza sinodaInih spisa od g. 1574 neka od tih izdanja
a sasvim pripisivati B-u.
Samo te bajke danas pripadaju prolosti, i nitko
u stvar ne ih vie ponavljati.
LIT.: P. Ven. Glavina. ealholica el christiana doctrina de vera et
reaU prestantia corporis et sanguinis Christi domini in sancta Eucha-
ristia, Zagreb 1771; V. Mihajlo i Franjo Tahi, NVj, 30,
1922; F. Fancev, kajk. knjievnosli i tampanje prvih hrvatskih
knjiga, Jugoslavenska njiva. Vl.. 1922; F. Osumljivih naslodh
knjig v zgodovini junoslav. pismenstva reformacijske dobe, Slavia, L,
1922; F. Fancev, Koliko istine ima u o "hrvalskom pro-
testanlizmu?, Savremenik, 27., 1938. F. F.
1. selo u m kotaru, 19 km ist.
od Pakraca, sjedite je ima 65 stan.
2. Selo u dolini Orljave, u kotaru Sl. Brod, ima 609 stan.
Kat. upa iz predturskih vremena, 1660 spominje
se sa sjeditem u susjednom Brodskom Drenovcu, kasnije
u a od 1772 u Z. D-i.
(Buchia, Buchius, stara je i zname-
nita kotorska porodica, koja je dala mnogo ista-
knutih ljudi u ljudske djelatnosti.
Spominje se od 12. st. Jedna se grana preselila u 14. st.
u Dubrovnik, a od 1449 bilo ih je i u ibeniku. Znameniti
su bili neki od ove porodice kao poslanici i financijski
Miho je bio poslanik cara Stefana Duana
(ispor. poslovicu: Ako car da, ali ne da!), a i sin
Mihov Tripo imao je 1357 financijskog
vlastelin) na dvoru cara Uroa IV.; Tripo pak,
sin Petrov, bio je 1388-91 protovestijar kralja Stjepana
Tvrtka. Dvojica su bila kotorski biskupi: Vicko (1622-36)
i Jeronim (1581-1604). Vie ih je bilo u upravnim i voj-
slubama za vrijeme republike; osobito je
poznat Jeronim (t 1732), vii i upravnik, zasluan
za trgovinu i potu Mletaka i Carigrada
preko Kotora. Drugi su bili kulturni radnici. Tako u 16. st.
ive pjesnik Frano i Jeronim, i dravnik na dvoru
D'Este; Marin i Nikola priredie 1616 za tisak Statuta
Cathari.
i
-
LIT.: K. Die Romanen in den Sllidlen Dalmaliens wlihrend
des Millelalters, III., 1903; Isti, Islorija Srba (prev. l. II.
III., Beograd 1923. A.
l. Dominik, ivio koncem 15. i prvom polovicom 16. st.,
dominikanac i na glasu teolog. U red je stupio 1498, 1515
postao bogoslovlja, a kasnije i provincijal dalma-
tinske dominikanske provincije. Po Dalmaciji je bio poznat
propovjednik i teoloki pisac. latinsko-talijan-
ski pjesnik Lodovico Pasquali posvetio mu je nekoliko pje-
sama. Marko je po njegovu nagovoru napisao i
njemu posvetio latinsku poslanicu na papu Hadrijana VI.
(1522). Poznata su nam tri njegova nevelika tiskana djela,
sva eksegetskog sadraja: 1) Etymon elegantissimum satis-
que peruti/e in septem psalmos penitentiales... nuper com-
pi/atum per reverendum patrem fratrem Dominicum Bu-
chium catharensem, sacre theologie professorem ordinis
predicatorum (Mleci 1531); - 2) Reveren. P. F. Dominici
Buchie Catharensis ord. prae. sacrae theologiae professoris
in quatuor cantica novi testamenti necnon et in orationem
dominicam et salutationem angelicam pulcherima exposi-
tio (Mleci 1537); - 3) Expositio satis peruti/is omnium
epistolarum dominicalium, quae per totius anni circulum
leguntur, nuper edita per Reverendum... fratrem Domini-
cum Buchia Catharensem, ordinis praedicatorum, provin-
tialem Provintie Dalmatie (Mleci 1545). Ovo je dakle
drugo izdanje, dok nam prvo nije poznato, premda ga A.
u Znamenitim Hrvatima u g. 1531.
Prva je knjiga plod njegovih propovijedi u Splitu. Na
su pohvale piscu: dvije latinske pjesme,
jednoj je autor Franciscus Martiniaeus, a drugoj Simon
Aretophylus Tragurinus; pohvala biskupa imuna Begne
i napokon pohvala biskupa trebinjskoga i mrkan-
skoga Augustina Natalisa. Slijedi poslanica Vicka
istom Natalisu i napokon posveta Luki Vrmaneo (l),
provincijalu, u kojoj veli, da je u ovoj knjizi sabrao zna-
nje od vie pisaca kao biblijska Ruth klasje. Na kraju
druge knjige nalazi se autorova poslanica bratu Vicku, u
kojoj veli, da njemu duguje pobudu za svoj rad na tuma-
psalama kao i na ovoj knjizi i da je on obje knjige
pregledao. knjiga je eksegetsko djelo, po-
kardinalu Ivanu de Toledo. U predgovoru autor
priznaje, da je njegov rad kompilatorskog karaktera. U
knjizi je i poslanica brata mu Vicka, u kojoj ga ovaj po-
s velikim crkvenim Ambrozijem, Je-
ronimom i sl.; slijedi i pohvalna latinska pjesmica, kojoj
se autor zove Aelius Tolomerius Sicensis.
LIT.: F. M. Appendini, Mernorie spettanti ad alcuni uomini illustri di
Catlaro, Dubrovnik 1811; S. Dizionario biografico; G Gelcich,
Memorie storiche sulle Bocche di Cattaro, Mleci 18i9; 1'a-
lijansko pjesnitvo u Dalmaciji 17. vijeka, Rad 212; O. A.
Bogoslovska smotra, Zagreb 1917. V.
2. Nikola, t 1354; je s Kotoranima usudbo
nosnoj bitki kod Velbuda 1330. Od 1333 bio
je zakupnik carina (doanerius) u Srbiji, zatim komornik
(camerarius) i napokon protovestijar cara Duana Silnog.
I njegov sin Petar bio je u takvoj slubi kod cara Uroa
IV. Nikolinim nastojanjem dospjeli su Ston i Peljeac pod
republiku, za to su mu poklonili
jednu u Dubrovniku i jedno zemljite na Peljecu.
G. 1336 bb je zajedno s bratom Mihom, koji je
bio u slubi cara Duana, primljen u plemstvo.
G. 1344 sagradio je u Dobroti crkvu sv. Nikole sa samo-
stanom za dominikanee, koji bi poruen 1537. da
je bio odlikovan francuskim zlatnim ljiljanom, znakolD
francuske kraljevske on je znak ljiljana uzeo i u svoj
grb, koji je postao znakom obitelji
LIT.: F. M. Appendini, Memorie ...; S. Dizionario biografico;
G. Gelcich, Memorie sloriche... ; Isti, La M"rinerezza di Caltaro,
Trst 1872; l. K. Islorija Srba, sv. III.
3. Vicko, blizanac Dominika i jednako kao i on domi-
nikanac i teoloki pisac, bio je provincijal dalmatinske pro-
vincije i ispovjednik bl. Ozane Kotorke. Njegova su nam
djela slabo poznata, ma da ga izvori vrlo hvale kao i brata
mu Dominika. Vele, da je na latinskom jeziku napisao: se-
dam rasprava o Sv. Pismu, poslanice sv. Pavla i
knjigu o Salamunovoj Pjesmi nad pjesmama kao i vie ko-
rizmenih propovijedi. G. 1542 izdao je Opus de Conci/iis.
LIT.: v. pod Dominik.
4. Vladislav, * Dubrovnik 1655, t Dubrovnik 27. III. 1726,
diplomat. Bio je poslanik kod cara Leopolda I.
u i kod sul tana Mustafe II. u Carigradu.
je usluga republici za vrijeme rata Sv.
Lige (1683-99), kad se Dubrovnik, ugroen od Mlecana,
vratio isprva pod cara kao ugarskoga kralja, a
BUDAK 439
zatim se Vladislavljevom diplomacijom 1694 pomirio s Tur-
cima i povoljno uredio pitanje Senat je stoga dao
izraditi njegovu sliku za dvoranu Velikoga koja se
danas nalazi u muzeju.
LIT.: Glasnik D'lbrovar.kog drutva "Sv. VIaho, knj. L,
Dubrovnik 1929. A.
je sprava, koja slui za ma-
slaca. Ona moe biti iz drva, no ima ih iz stakla
i kovine. Drvenom se slue u seoskom
J. S.
(Donji i Gornji), dva sela u
kotaru, iznad donjeg toka Radonje. Donji B. je 13 km
juno od Karlovca te ima 356 stan., a Gornji je 21 km
jdno od Karlovca te ima 177 stan. U Donjem B. nalazio
se grad, koji se do 16. st. zvao Gorica, a onda
po istoimenoj porodici, koja se navo-
BUDACKI U 17.
(Valvasor. Die Ehre des Herzoglhums Krain)
dno doselila iz Budaka u Lici. Kod B. je 1575 razbio Fer-
ha?-paa bosanski vojsku, a njezin je zapovje-
dmk general Herbert Auersperg pao u bitki. G. 1596 osvo-
jili su grad Turci. Iza toga je bio pa je 1686
smjetena ovdje krajika straa, a kasnije zapovjednitvo
kumpanije slunjske regimente. Sredinom prologa
grad je posve razruen.
LIT.: R. Oko Kupe i Korane, Zagreb 1895. Z. D-i.
BUDACKI, stara hrvatska porodica s pridjev-
kom od i Gorice. Predaja veli, da je Juraj B. za
vrijeme kralja Matije doao iz Like (Budaka) u pokupske
krajeve i dobio imanje kod al"'
je kupio 1484 imanje na Kupi, dok su njegm,
sinovi Bartol i Nikola (kanonik dobili g. 1503
obnovu plemstva i grb te stekli imanje Blatnicu. B. su
imali i svoj grad blizu rijeke Korane, ali ga je izgubio Ju-
raj B., sin Ivanov. B. stekoe poslije imanja u
(Rakitju) i poslije i oko Donje Stubice.
Nikola se istaknuo u tridesetgodinjem ratu i u nekim
okrajima s Turcima. Janko je bio 1609-26 upravite-
ljem Zrinskih vinodolskih dobara. S njim izumre ova
porodica g. 1707. enidbama bili su B. u vezi sa Spi-
i Gerecima,
i drugim hrvat-
skim rodovima. E. L.
BUDAK, selo u Lici, 5 km Sl od u
kotaru, ima 303 stan. (1931). Na S se nalaze kod Mualuka
ostatci grada Budaka, koje danas zovu
LIT.: Szabo, gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji,
Zagreb 1920. Z. D-i.
B. nije grad, jer mu nema spomena do 17.
st. je, da je hrvatska porodica podri-
jetlom iz B., kako to tvrdi predaja. Grad B. postao je
svakako za turskoga gospodstva u Lici. Bio je dobro utvr-
s varoi. G. 1685 potukao je
general grof J. Herberstein (14. IX.) Turke pod B., a tek
30. VI. 1689 pade B., mali Budim, u ruke carske vojske
bez krvi. damija pretvorena je u crkvu,
a preostali se Turci pokrstie. G. 1696 spominje se B. kao
naputem grad. E. L.
440 BUDAK -
BUDAK, Mile, * Sv. Rok Lovinac) 30. VIII. 1889,
hrvatski knjievnik i kolu polazio u rodno-
me mjestu, gimnaziju u Sarajevu. Na
tu povijest i zemljopis, pa preao na pravo.
rata 1914 mobiliziran, na bojitu ranjen, jo bolestan po-
slan opet na frontu. Zarobljen u bolnici u Valjevu, u Niu
prebolio pjegavac, sa srpskom vojskom preao Albaniju, te
do kolovoza 1919 bio kao zarobljenik u Italiji. Nauke
s doktoratom svrio 1920. Od 1923 odvjetnik. Kad je 10.
IV. 1941 obnovljena N ezavisna Drava Hrvatska, postao
je Dravnoga i ministrom bogotovlja i na-
stave. Poslije je imenovan poslanikom hrvatske drave u
Berlinu. u gimnaziji zanimao se za nacionalna i poli-
pitanja, a na bio najistaknutijim
pravake grupe oko Mlade Hrvatske. Poslije rata
razvio obilan javni rad. Usto radio u Hrv. sokolu i kao
gradski zastupnik u Zagrebu. G. 1932 izvren na nj atentat,
poslije je do 1937 ivio u emigraciji. Nakon povratka
isticao se i dalje u hrv. ivotu (tjednik Hrvat-
ski narod, i t. d.).
B. je knjievno raditi u gimnaziji knji-
evne sastavke (pjesme, pripovijesti i t. d.) u omladinskim
i drugim listovima (Pobratim, Hrv. smotra, Behar). Kao
u Savremeniku, Mladoj Hrvatskoj
(koju je 2 godine i Hrvatskom pravu, Hrvatskoj
prosvjeti. novom listu i Hrvatu. Pot-
pisivao se punim imenom i pseudonimima (Bu-
Milivoj Velebitski, Jerolim Dalmata). Jasnu knjie-
vnu fiziognomiju i mjesto u hrv. knjievnosti
dobio poslije rata, kad se, kao iskusan i zreo dao
uglavnom na pripovijetku i roman. Objavio je knjige pri-
povijesti: Pod gorom (Zagreb 1930), Opanci dida Vidurine
(Zagreb 1933), N a Veliki petak (Zagreb 1939), romane:
(Zagreb 1931), Na ponorima (Zagreb 1932), Ognji-
te u 4 knjige (Zagreb 1938 i jo dva izdanja), Direktor
(Zagreb 1938), Ras-
cvjetana trenja, u 4 knjige,
gdje su i romani
i Na ponorima (Za-
greb 1939), San o u 2
knjige (Zagreb 1940, u dva iz-
danja), Ratno robUe u 2 knji-
ge (Zagreb 1941), Na vulka-
nima (1941) i Musinka (1942).
Po broju tiskanih djela i
njihovu opsegu B. je najplo-
dniji hrv. svoga
vremena, a po uspjehu u ja-
vnosti suvremeni
hrvatski pisac. Osim djela u
zasebnim knjigama objavlji-
vao je pjesme i pripovijesti
i u (Hrv. revija,
Hrv. smotra, Knjievnik, Evo-
MILE BUDAK lucija, kalendar Napredak i t.
d.) Roman Ognjite pri-
redili su za pozornicu Tito Strozzi iVojmil Rabadan,
svaki u posebnoj samostalnoj drami. Isti je roman snimljen
i kao slikokaz (film).
Neke crte pokazao je B. u svojim radovima
prije rata: ljubav prema selu i seoskom ivotu, prema Lici.
U svome daljem radu on je tu crtu razvijao. U pri-
povijestima i romanima stao je prikazivati
koji je povezan sa svojom zemljom, koji veze,
to ga spajaju s i tlom, gdje je niknuo. Iz toga
se i pravde. Vrhunac
svoga rada postignuo je B. romanom Ognji-
te, u kome je epskom irinom iznio svoje ljude
s njihovim dobrim i loim crtama, u njihovu intimnom
ivotu, radu, njihovim moralnim posrtanjima
i uzdizanjima, no i s onim iskonskim pojmovima,
koji nisu napisani nigdje, ali koje ti ljudi nose u sebi,
se do moralnih divova. U drugom dijelu
svojih radova prikazuje B. gradske ljude, u ratnim i pora-
tnim prilikama, u njihovoj tenji za uitcima i
zaradom, kraj podlijeu slabi i trpe najbolji. U tim
je radovima iznio sliku drutve-
nog i ivota poslije rata, kad je priliv stranog
elementa, koji nije bio povezan sa zemljom, unio u taj
ivot elemente raspada. Ali ni u takvim djclima nije sa-
BUDAN
svim smetnut s uma dodir sela i grada. U Dire-
ktoru prikazan je ivotni put seoskoga
koji od grada samo najgore. U Rascvjetanoj trenji
iznesen je kontrast zdravog koji i
kao prosjak svoju i volj nu snagu, dok kraj
njega prolaze jadna djeca grada, ne kako da se
u vrtlogu i porocima ivota.
Cio B-ov rad proet je jednom istom milju:
ognjite je u njega simbol, koji vezu
s njegovom i s njegovom koji nje-
govu ivotu daje smisao u irokoj narodnoj zaje-
dnici i koji onda i moral, a ujedno i odre-
pogled na ivot i njegove probleme (Ognjite). Poro-
dica, osnovana na zdravim temeljima, bez primjese
egoizma, ima biti temelj, na kome se jedino dade ostvariti
zdrav drutveni i narodni poredak (San o
U svojim pripovijestima i romanima B. je izradio svoj
osobit epski stil i svoj jezik, jednostavan i proet
elementima ikavtine. Zbog ideoloke podloge svoga
rada, a i zbog svojih osobina stekao je u
kratko vrijeme zanosnih i slavitelja.
LIT.: Autobiografija (Ognjite IV.); Bogner (list ,,15 dana, 1931);
(Novo doba, 1938, broj); (Hrv. revija, J939);
M. (Hrv. kolo, 1939); D. anko (Hrv. smotra, 1939); Lj.
(Hrvatska prosvjeta, 1931 i 1939, i Hrvatska revija, 1932; S. Petrov
(Nova revija, 1938); Urbani (Hrvatska revija, 1932); J. (510-
venec, 12. X. 1938); (SKG, Beograd 1939); S. Chor-
vatski klasik Mile Budak, Sv. Martin 1940. A. B-e.
BUDAL, Andrej, * tandre kod Gorice 1889, slovenski
pjesnik, i prevodilac. Iza svrenih nauka slu-
bovao je kao srednjokolski profesor u Gorici, Idriji i Tol-
minu, sada je profesor na realci u Vidmu (Udine) u Ita-
liji. njegovim originalnim djelima najbolja je povi-
jesna pripovijest iz doba protivureformacije Kriev pot
Petra Kupljenika. Iza prevrata posvetio se sitnom knji-
evnom radu u primorskim i nakladama s
cima, esejima i raspravama te pisanju pripovijesti
za Maticu. U njoj je izdao i popularnu povijest
slovenske knjievnosti Osemnajst velikih (1939). Budal je
zasluan kao prevodilac talijanskih djela i kao
radnik oko zblienja primorskim Slovencima i Tali-
janima.
LIT.; F. Bevk. Dr. Andrej Budal - petdeselletnik, u Ljubljanskom
zYonu 1939. A. S-k.
fra Franjo, * Vrhdo kod Imot-
skoga oko 1650, t Makarska ll. VI. 1717. Bio je provin-
cijal Bosne (1696-1699). Sa serdarom Bebi-
doveo je u Dalmaciju ispod osmanlijskoga jarma 1500
porodica i naselio ih u vrhgorskoj i krajini. Su-
djelovao je kod Imotskoga i Vrhgorca. Ista-
kao se i graditeljskim radom.
LIT.: ispit popisa bos. vikara i provincijala, Beo-
grad 1935. St. P.
BUDALIJA (BudaHa), u rimsko doba dobarce (vicus) u
Donjoj Panoniji nedaleko Hrvatske Mitrovice (rimski
Sirmium), 8 m. p. daleko od grada, na cesti, koja vodi u
Vinkovce-Osijek (Cibalae-Mursa). Tamo se rodio car
Decije (249-251). Aurelije Viktor (ep. 29, I) spominje to
mjesto pod imenom Bubalia, dok u It. Hieron. p. 562
Vedulia. Z. D.
BUDANCEV, Sergej, * 1896, ruski romanopisac, obra-
gradivo ruske revolucije: romani Mjate (Mete),
1923-1926, (1927, Skakavci). radi sjajnih
opisa Turkestana. J. B.
Ljudevit (Laj-
* Bajmok 27. III.
1873, biskup. U svrava
gimnaziju i teoloke nauke. G.
1897 za ka-
pelan je u vie mjesta, gdje
osnivanjem
vanjem zabava i kaza-
linih predstava budi narodnu
svijest Hrvata u G.
1912 izabran je upnikom u
Brijegu, 1919 u Baji, a
1920 u Subotici. G. 1923 imeno-
van je apostolskim administra-
torom biskupije, a 1927
biskupom od Ci-
sama. B. je u subo-
listu Nevenu i godi-
njaku Danici. G. 1900 izdao
LJUDEVIT BUDANOVIC je u Budimpeti