Uzgoj Pasa

Autori:
Velija Katica, Vedad aki, Azmir Omerovi,

Mensur Vegara i Almira Softi

UZGOJ PASA

Sarajevo, 2008.

Naslov knjige: UZGOJ PASA

Autori:
Velija Katica, Vedad aki, Azmir Omerovi, Mensur Vegara i Almira Softi

Recenzenti:
prof.dr. Tomislav Balenovi, Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu
prof.dr. Mila Savi, Veterinarski fakultet Univerziteta u Beogradu

Izdava: Promocult Sarajevo
Za izdavaa: Samira Katica Arnautovi

Lektor: Alma oli
DTP: mr. Samir Bekto

tampa: tamparija Svjetlost Fojnica
Za tampariju: ehzija Buljina, direktor

Tira: 500 primjeraka

Odlukom Senata Univerziteta u Sarajevu broj 01-I-864/08 od 19.03.2008.
ova knjiga je proglaena univerzitetskim izdanjem.

Copyright - Fotokopiranje i umnoavanje ove knjige po dijelovima ili u
cjelini je zabranjeno. Sva prava pridrana.

CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

636.7(075)

UZGOJ pasa / Velija Katica ... [et al.]. -

Sarajevo : Promocult, 2008. - 173 str. :
ilustr. ;
24 cm

Bibliografija: str. 152-155

ISBN 978-9958-789-02-1
1. Katica, Velija
COBISS.BH-ID 16629510

ZAHVALE

Autori i izdava zahvaljuju se
Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu,
The University of Life Sciences (UMB s, Norway),
kao i recenzentima i ostalima na pruenoj pomoi prilikom izdavanja ove
knjige.

The University of Life Sciences (UMB)
s, Norway

This book a part of the activities 2007/2008 within:
The Norwegian SEE Progaramme in Agriculture Institutional collaboration
between academic institutions in Agriculture, Forestry and Veterinary
Medicine in Norway and Bosnia & Herzegovina, Croatia and Serbia 2006
2009, financied by Norwegian Ministry of Foreign Affairs.

Project 7. Reorientation of Academic Education in Agriculture in SE Europe
- Curriculum Development in Animal Breeding and Animal
Husbandry

Partner institutions, West Balkan / South Eastern Europe (WB/SEE):
Bosnia & Herzegovina:
Faculty of Agriculture, University of Banja Luka,
Faculty of Agriculture, University of Mostar,
Faculty of Agriculture, University of Sarajevo,
Faculty of Veterinary Medicine, University of Sarajevo
Croatia: Faculty of Agriculture, J. J. S. University of Osijek
Serbia: Faculty of Agriculture, University of Novi Sad

Partner institutions, Norway:
The Norwegian University of Life Sciences (UMB), s
Department of International Environment and Development Studies,
NORAGRIC, Associate Prof. Dr. Mensur Vegara

SADRAJ

1. UVOD.................................................................................................... 1
2. UREENJE KINOLOKE ORGANIZACIJE ....................................................... 3
2.1. Standard.......................................................................................... 4
2.2. Rodovnik ......................................................................................... 4
2.3. Podjela pasa..................................................................................... 4
2.4. Podjela pasa po FCI standardima ......................................................... 5
3. PORIJEKLO I DOMESTIKACIJA PASA ........................................................... 9
3.1. Vuk (Canis lupus).............................................................................16
3.2. akal (Canis aureus).........................................................................18
4. OSNOVNE MORFOLOKE KARAKTERISTIKE.................................................21
4.1. Anatomska graa psa........................................................................21
4.2. Mozak ............................................................................................21
4.3. Kostur ............................................................................................21
4.4. Vid.................................................................................................22
4.5. Miris i okus......................................................................................23
4.6. Sluh...............................................................................................24
4.7. Koa i dlaka ....................................................................................25
5. OSNOVI GENETIKE .................................................................................27
5.1. Odgovornosti i obaveze odgajivaa......................................................29
5.2. Praktini znaaj identifikacije gena u genomu pasa ................................30
5.3. Naini nasljeivanja osobina i zdravstvenih poremaaja ..........................31
5.3.1. Aleli, genski lokusi, homozigotnost i heterozigotnost ........................31
5.3.2. Dominantno nasljeivanje ...........................................................32
5.3.3. Recesivno nasljeivanje ..............................................................32
5.4. Kodominantno nasljeivanje, epistaza i aditivni uinak gena....................32
5.5. Viestruko dejstvo gena ....................................................................32
5.6. Letalni i subletalni geni......................................................................33
5.7. Osnovi naina nasljeivanja u praksi....................................................33
5.8. X- vezano nasljeivanje.....................................................................34
5.9. Osnovni pojmovi populacione genetike i selekcije...................................35
5.9.1. Populacija.................................................................................35
5.9.2. Genetski ekvilibrijum..................................................................36
5.9.3. Srodstvo...................................................................................36
5.9.4. Inbriding ..................................................................................36
5.10. ta su kvantitativne osobine i kako se ispoljavaju?...............................36
5.11. Mjerenje varijabilnosti kvantitativnih osobina.......................................36
5.12. Heritabilitet ...................................................................................36
5.13. Repitebilitet ...................................................................................37
5.14. Genetske korelacije.........................................................................37
5.15. Selekcija .......................................................................................37
5.16. Genopatije.....................................................................................37
5.17. Poligenski i multifaktorijalni poremeaji ..............................................38
5.18. Nasljedni poremeaji u vezi sa odreenim eksterijernim karakteristikama 38
5.18.1. Gluhoa pasa...........................................................................38
5.18.2. Hromozomopatije.....................................................................39
5.18.3. Poremeaji nasljeivanja spola ...................................................39
5.18.4. Hermafroditizam......................................................................39
6. OSNOVI REPRODUKCIJE ..........................................................................41
6.1. Spolno sazrijevanje kuje....................................................................41
6.2. Spolno dozrijevanje mujaka..............................................................42
6.3. Tjeranje, parenje, bremenitost ...........................................................42

6.4. Okot ..............................................................................................43
6.5. Kastracija i sterilizacija......................................................................44
7. OSNOVE ISHRANE ..................................................................................47
7.1. Potrebe u energiji i hranjivim materijama .............................................47
7.1.1. Energija....................................................................................47
7.1.2. Proteini ....................................................................................48
7.1.3. Masti........................................................................................48
7.1.4. Ugljeni hidrati............................................................................48
7.1.5. Minerali ....................................................................................49
7.1.6. Vitamini....................................................................................50
7.1.7. Voda........................................................................................50
7.2. Hraniva za pse.................................................................................51
7.3. Gotova - komercijalna hrana ..............................................................53
7.4. Reim ishrane pasa...........................................................................53
7.5. Ishrana pasa po dobno reproduktivnim kategorijama..............................55
7.5.1. Odrasli psi u odravanju..............................................................55
7.5.2. Ishrana skotnih kuja...................................................................56
7.5.3. Ishrana kuja u laktaciji................................................................57
7.5.4. Ishrana tenadi..........................................................................57
7.5.5. Ishrana tenad na sisi .................................................................58
7.5.6. Ishrana tenadi nakon odbia.......................................................59
7.5.7. Ishrana radnih pasa....................................................................60
7.5.8. Ishrana starih pasa ....................................................................60
7.5.9. Ishrana bolesnih pasa.................................................................61
7.5.10. Specijalni terapeutski obroci.......................................................62
7.6. Najee zablude u ishrani pasa..........................................................62
8. NAJEA OBOLJENJA PASA ....................................................................65
8.1. Podjela bolesti .................................................................................65
8.2. Organske bolesti ..............................................................................66
8.2.1. Strana tijela u ustima i jednjaku...................................................66
8.2.2. Upala tankog crijeva...................................................................66
8.2.3. Upala debelog crijeva - Collitis......................................................67
8.2.4. Upala sluznice eluca - Gastritis....................................................67
8.2.5. Virusno zapaljenje crijeva - Parvo viroza ........................................68
8.2.6. Zaepljenja crijeva obturatio intestine.........................................68
8.2.7. Trovanja...................................................................................69
8.2.8. Neupalni procesi na koi - ekcemi .................................................69
8.2.9. Upale koe - dermatitisi ..............................................................69
8.2.10. Upala vanjskog kanala uha Otitis externa...................................69
8.2.11. Upala paraanalnih vreica - sinusitis paraanalis .............................70
8.3. Zarazne bolesti ................................................................................70
8.3.1. Bjesnilo - Lyssa, Hydrophobia, Rabies............................................70
8.3.2. teneak - Febris catarrhalis contagiosa canis et nervosa..................71
8.3.3. Zarazni hepatitis - hepatitis contagiosa canis ..................................72
8.3.4. Leptospiroza pasa - tifus pasa ......................................................73
8.4. Ostale zarazne bolesti .......................................................................73
8.4.1. Visceralna lajmanioza Visceral leishmaniasis ...............................73
8.5. Parazitarne bolesti ............................................................................73
8.5.1. Trakaviavost pasa.....................................................................74
8.5.2. Toksokaroza pasa.......................................................................75
8.5.3. Ankilostomijaza i uncinarioza pasa ................................................76
8.5.4. Trihuroza pasa...........................................................................76
8.5.5. Kokcidioza pasa .........................................................................77
8.6. Ektoparazitoze.................................................................................77

8.6.1. Iksodidoza pasa.........................................................................77
8.6.2. uga pasa.................................................................................77
8.6.3. Demodikoza pasa.......................................................................78
9. KLASIFIKACIJA PASA ..............................................................................79
9.1. Pasmine koje se najee uzgajaju u Bosni i Hercegovini.........................79
9.2. PATULJASTI PSI ...............................................................................79
9.2.1. PEKINEZER...............................................................................79
9.2.2. PUDL Pudlica ..........................................................................81
9.3. SREDNJI PSI ...................................................................................82
9.3.1. SIBIRSKI HASKI (Siberian Husky).................................................82
9.3.2. DALMATINAC (Dalmatiner, Dalmatien)...........................................86
9.3.3. TROBOJNI GONI.......................................................................90
9.3.4. POSAVSKI GONI ......................................................................91
9.4. VELIKI PSI ......................................................................................92
9.4.1. NJEMAKI OVAR (Deutscher Schferhund) ...................................92
9.4.2. DUGODLAKI NJEMAKI OVAR.....................................................97
9.4.3. LABRADOR RETRIVER (Labrador retriever) .....................................99
9.4.4. ZLATNI RETRIVER (Golden retriever)........................................... 101
9.4.5. ARPLANINAC ......................................................................... 103
9.4.6. NJEMAKI BOKSER (Deutscher Boxer)......................................... 106
9.4.7. DOBREMAN PIN (Dobermann) .................................................. 109
9.4.8. VELIKI NAUCER (Schnauze) VELIKI GUBIAR........................... 112
9.5. DINOVSKI PSI.............................................................................. 113
9.5.1. ROTVAJLER (Rottweiler) ............................................................ 113
9.5.2. BERNANDINAC (Bernhardiner).................................................... 116
9.5.3. MASTIF .................................................................................. 121
9.6. PSI ZA POSEBNE NAMJENE .............................................................. 122
9.6.1. Slubeni psi ............................................................................ 122
9.6.2. Psi u vojsci i policiji .................................................................. 123
9.6.3. Psi za otkrivanje mina............................................................... 123
9.6.3. Psi za nadzor........................................................................... 124
9.6.4. Psi za otkrivanje narkotika......................................................... 124
9.7. Spasilaki psi................................................................................. 125
9.7.1. Psi za upotrebu prilikom katastrofa ............................................. 125
9.7.2. Psi za spaavanje u lavinama ..................................................... 126
9.7.3. Psi za spaavanje iz mora, jezera i rijeka ..................................... 127
9.8. Psi za pomo invalidnim i hendikepiranim osobama.............................. 128
9.9. Psi za pomo slijepim osobama......................................................... 129
10. AUTOHTONE PASMINE PASA U BOSNI I HERCEGOVINI.............................. 131
10.1. BOSANSKI OTRODLAKI GONI - BARAK....................................... 131
10.1.1. Bosanski otrodlaki goni - barak - Standard B............................ 136
10.2. BOSANSKOHERCEGOVAKO-HRVATSKI PASTIRSKI PAS - TORNJAK.... 138
11. ZOOHIGIJENSKI UVJETI UZGOJA........................................................... 147
11.1. Smjetaj pasa.............................................................................. 147
11.2. Kontrola i odravanje higijene psa ................................................... 148
11.2.1. Usta..................................................................................... 149
11.2.2. Nos...................................................................................... 149
11.2.3. Ui....................................................................................... 150
11.2.4. Oi....................................................................................... 150
11.2.5. Genitalni organi i anus............................................................. 151
11.2.6. Nokti .................................................................................... 151
11.3. Osnovne mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije ....................... 152
11.3.1. Dezinfekcija........................................................................... 152
11.3.2. Dezinsekcija .......................................................................... 152

11.3.3. Deratizacija........................................................................... 153
12. LITERATURA ...................................................................................... 155
PRILOG 1................................................................................................ 159
PRILOG 2................................................................................................ 166
PRILOG 3................................................................................................ 168
SPISAK FOTOGRAFIJA............................................................................... 175

PREDGOVOR

S obzirom na ono to se u proteklom ratu desilo Bosni i
Hercegovini, kada je pored ljudske populacije stradao i znaajan broj
pasa, kao i na sadanju situaciju u kinologiji, koja je neodriva i ne
prua nita ohrabrujue da bi se stanje popravilo, elimo ukazati na
probleme sa kojima se susreemo i animirati nadlene u dravi da
preduzmu sve neophodne mjere sa ciljem poboljanja sadanjeg
izuzetno loeg stanja u ovoj oblasti. Zahvaljujui pojedincima,
pravim i istinskim ljubiteljima pasa i poznavaocima kinologije, danas,
ipak, bez obzira na sve prezentirane probleme, imamo kinoloku
organizaciju na nivou drave Unija kinolokih saveza, koja okuplja
zaljubljenike pasa, te svojim linim angamanom i doprinosom uz
sve potekoe organizira izlobe pasa svih pasmina i povremena
takmienja lovnih pasa. Generalna ocjena je da su dosadanje
aktivnosti nedovoljne, bez znaajnog uzgojnog napretka, to kao
posljedicu ima individualna rjeenja u uzgoju, nabavci, dranju,
obuci i takmienju pasa. Edukacija uzgajivaa iz osnova kinologije je
izuzetno slaba i nedovoljna. Danas u Bosni i Hercegovini ima malo
prostora za ovu oblast u printanim i elektronskim medijima, a i ako
ga ima to su lanci bez znaajnog edukativnog karaktera.
U ovom udbeniku su u znaajnom obimu obraena poglavlja
iz oblasti uzgoja, ishrane, reprodukcije, zatite zdravlja uz prikaz
osnovnih bolesti pasa, zoohigijeskih i zootehnikih uvjeta dranja,
etolokih principa odgoja te razliite vrste podjela pasa na osnovu
pasminskih i upotrebnih karakteristika i standarda.
Udbenik je namjenjen studentima biomedicinskih i
biotehnikih fakulteta kao struna literatura u sklopu nastavnog
plana i programa dodiplomskog i postdiplomskog studija, uenicima
srednjih kola, zatim svim strunjacima iz oblasti kinologije za
praktinu primjenu te uzgajivaima i ljubiteljima pasa.

Uzgoj pasa

1

1. UVOD

Pas kao prva domestificirana i vrlo aklimativna ivotinja do
danas je doivio veliki broj transformacija kako morfolokih, tako i u
nainu pruanja usluga ovjeku. U poetku je bio pomonik ovjeku
u lovu, a poslije su mu zadaci postajali brojniji i raznovrsniji. ivotne
prilike u kojima egzistira ovjek uvjetuju razliite usluge koje mu pas
prua. Tako on sakuplja, vraa i brani stoku od predatora, vue
saonice, pomae u lovu, uva imovinu, prua usluge hendikepiranim
licima, otkriva mine i drogu, itd.
Bosna i Hercegovina je uvijek bila oaza i utoite dobrim i
kvalitetnim psima razliitih pasmina kojima su njeni dobroudni
narodi vjekovima bezprijekorno vjerovali drei ih kao kune
ljubimce, koristei ih za lov ili za takmienja u radu i ljepoti. U naoj
zemlji se do danas nije u potpunosti proveo sistematski popis pasa
pa je ukupna brojnost njihove populacije nepoznat. Ali sa sigurnou
se moe ustvrditi da je broj visokokvalitetnih rasnih pasa izrazito
mali.
U veini zemalja svijeta, uzgoju a naroito popularizaciji pasa
se pristupa sistematino, pa se u tom smislu izrauju i posebne
strune i pupularne publikacije ili emisije u elektronskim medijima.
Bez obzira na injenicu da je prikupljen znatan broj kvalitetnih
podataka iz literature, jedan od najvanijih ciljeva pisanja ovog
udbenika osim edukacije studenata, uenika i strunjaka iz ove
oblasti je i popularizacija kinologije i posveivanje panje
nerazdvojivoj povezanosti kulture ivljenja sa njegovanjem tradicije
uzgoja pasa.

Uzgoj pasa

3
2. UREENJE KINOLOKE ORGANIZACIJE

Uzgoj istokrvnih pasa poeo je jo u starom vijeku u
Babilonu, Egiptu, staroj Kini, antikoj Grkoj i u Rimskom Carstvu. I
u to vrijeme uzgajale su se razliite pasmine te je po prvi put
provedena klasifikacija vrijednosti istih. Postojali su psi za lov,
gladijatorske borbe, ratniki, uvari i psi za drutvo. U Srednjem
vijeku na dvorovima vlastele uzgajali su se kvalitetni psi. Teilo se
uzgoju prepoznatljivog lovakog psa te veina dananjih pasmina
gonia podsjea na pse iz tog perioda. U to vrijeme moderni su bili i
mali psi mezimci, te je tako nastao veliki broj malih pasa za
razonodu. U XIX stoljeu u bogatijim zemljama poinju se
organizirati izlobe stoke uz koje su se redovno odravale izlobe
pasa. Veinom su to bili ovarski psi koji su pomagali stoarima u
uvanju stoke. Vlasnici i uzgajivai pasa udruuju se u klubove te se
tako planski i sistemski poinje baviti uzgojem i selekcijom. Krajem
XIX stoljea u svijetu je postojalo oko 1.500 kinolokih klubova i
drutava, a najvie u Velikoj Britaniji, gotovo pola svih udruenja
vlasnika pasa.
Udruenja su se povezala u meunarodno udruenje koje je
pretea dananje svjetske kinoloke organizacije Federation
Cynologique International (FCI) ije je sjedie u Belgiji. Ona okuplja
sve vodee kinoloke organizacije u svijetu, sa osnovnim zadatkom
koordinacije strunog rada za uzgoj i selekciju istokrvnih pasa.
Nakon osnivanja FCI, sve lanice su usvojile pravilnik i potpisale
obavezu potivanja propisa koje slue unapreenju kinologije a koji
reguliu prava i obaveze svih lanica i lanova te organizacije.
Kinoloku organizaciju Bosne i Hercegovine u FCI predstavlja Unija
kinolokih saveza Bosne i Hercegovine koju ine regionalni kinoloki
savezi i drutva i to:
1. Bosanski kinoloki savez (BKS);
2. Kinoloki savez Herceg-Bosne (KSHB) i
3. Kinoloki savez Republike Srpske (KSRS).
Kinoloke aktivnosti u Bosni i Hercegovini regulisane su kroz
Pravilnik FCI i nae propise i to:
Opi pravilnik,
Pravilnik o izlobama pasa,
Meunarodni pravilnik o gajenju pasa i
Pravilnik za sudije.
U stvaranju dananjih pasmina pasa veliku ulogu imala je
mogunost komunikacije kinolokih strunjaka iz cijelog svijeta.
Organizira se krianje pojedinih pasmina sa ciljem da se u postojee
unesu neka nova svojstva. Kad se postupak oplemenjivanja zavri,
Ureenje kinoloke organizacije

4
stvara se standard postojee pasmine, ime je krianje dovreno.
Tada poinje uzgoj istokrvnih pasmina sa strogom selekcijom.

2.1. Standard

Standard odreene pasmine je detaljan opis izgleda psa te
pasmine sa svim drugim podacima koji su potrebni za daljnje tano
reproduciranje njegovog izgleda, sa teitem na: vanjskom izgledu,
naravi, karakteru, upotrebnoj vrijednosti i nasljednim nedostacima.
Standard, dakle, opisuje konstitucijski posve zdravog i idealnog psa
odreene pasmine.
Kako bi se pratio uspjeh cilja selekcije pojedinih pasmina koje
moraju biti to vie nalik idealnom tipu, biljee se podaci o psima
koji se koriste u rasplodu te se tako stvaraju pismeni dokumenti
rodovnici.
Svaki novoroeni pas dobiva rodovnicu u kojoj su navedeni
njegovi preci, ne samo njihova imena, nego i rezultati na izlobama i
utakmicama kako bi se prenos odreenih kvaliteta mogao pratiti na
potomcima.

2.2. Rodovnik

Predstavlja pisani dokument koji potvruje da pas (nosilac
rodovnika) zaista potjee od roditelja (i daljnjih predaka) sa
kvalitetima navedenim u njemu. On moe biti garancija da e pas,
kao njihov potomak, u znaajnoj mjeri nositi kvalitetne osobine
roditelja. Pomou njega odabiremo rasplodni par odgovarajuih
kvaliteta sa ciljem da se u potomstvu to vie smanje nedostaci
roditelja, a istaknu njihove vrline.
Kinoloke organizacije, klubovi i drutva su dobrovoljne
drutvene organizacije uzgajivaa, vlasnika i prijatelja pasa. Ove
sarauju sa naunim, strunim i sportskim organizacijama iz oblasti
kinologije. Strunim radom u kinolokim organizacijama bave se
kinoloke sudije. Oni ocjenjuju pse na kinolokim priredbama gdje
klasificiraju nove generacije pasa s obzirom na standardom
predvieni oblik i radne kvalitete. Rezultati ocjenjivanja koriste se za
stvaranje rasplodnih parova, pri emu se nastoji smanjiti jaina i
uestalost nasljeenih nedostataka, a jaati i isticati nasljeene
vrline.

2.3. Podjela pasa

Kinoloka aktivnost u FCI regulirana je pravilnicima. Na
osnovu tih pravilnika sve pasmine pasa podijeljene su u 10 grupa.
Uzgoj pasa

5
Kinologija kao jedinstvena organizacija vodi rauna o svim rasnim
psima bez obzira na namjenu.

2.4. Podjela pasa po FCI standardima

Federation Cynologique International svrstava pse u deset
grupa podijeljenih na sekcije i tipove i to prema slijedeim
standardima:

I. Pastirski psi i psi tjerai stoke (osim vicarskih pastirskih pasa);
Sekcija: ovarski psi, tjerai stoke.

II. Pinevi, nauceri, molosi i vicarski pastirski psi;
Sekcija: Pineri i nauceri, molosi, vicarski pastirski psi.

III. Terijeri;
Sekcija: Veliki i srednji terijeri, mali terijeri, terijeri tipa bul i
patuljasti terijeri.

IV. Jazaviari;

V. picevi i primitivni tipovi pasa;
Sekcija: Nordijski psi za vuu, dijski lovaki psi, nordijski pastirski
psi, evropski picevi, azijski picevi, osnovni (pra) tip, primitivni tip -
lovaki psi i primitivni tip - psi sa arom na leima.

VI. Gonii i tragai po krvi i srodne pasmine;
Sekcija: Gonii, tragai po krvi i srodne rase.

VII. Ptiari;
Sekcija: Kontinentalni tip, britanski i irski ptiari.

VIII. Retriveri, cunjavci i psi za vodu;
Sekcija: Retriveri, cunjavci i psi za vodu.

IX. Psi za pratnju i razonodu;
Sekcija: Bioni i pripadajue rase, pudle, grifoni, golokoi psi,
tibetanski psi, ivuava, engleski panijeli za pratnju, japanski
panijel i pekinezer, kontinentalni patuljasti panijeli, kromforlender i
mali dugodlaki psi.

X. Hrtovi;
Sekcija: Hrtovi duge ili kovrave dlake, hrtovi otre dlake i hrtovi
kratke dlake.
Ureenje kinoloke organizacije

6
Osim ove upotrebne klasifikacije, FCI prihvata i morfoloku
sistematizaciju iji tvorac je Pierre Megnin. Prema ovoj klasifikaciji
psi su podijeljeni na:
Lupoidne (glava kao kod tornjaka, njemakog ovara, itd.);
Brakoidne (glava lovnih pasa barak, posavski goni);
Molosoidne (glava velikih pasa mastif, rotvajler i dr.) i
Greoidne (hrtovi, barzoi-ruski hrt).

Psi se mogu sistematizirati u nekoliko tipova u zavisnosti od
morfolokih karakteristika kao to su: duina tijela, visina do
grebena, duina ili dubina grudnog koa, duina nogu ili obima grudi,
tako da imamo slijedee tipove:
Dolikomorfni - naglaen uzduni (logintudinalni) dijametar;
Mesomorfni - harmonina duina, visina i irina tijela
(malinoa-belgijski ovar);
Brahimorfni - izraen popreni dijametar kao kod engleskog
buldoga i
Anakolimorfni - nesrazmjerno kratkih nogu (jazaviari).

Prema visini do grebena psi se djele na:
1. Velike pse: do 65 cm;
2. Srednje velike pse: od 40 - 65 cm;
3. Male pse: od 20 - 40 cm i
4. Patuljaste pse: do 20 cm.

Prema sistematizaciji u stoarstvu, a prema urbanoj
vrijednosti i cilju uzgoja, pse dijelimo na:

I Lovaki psi: a) visokonogi gonii i b) kratkonogi gonii
Jamari
Krvoslijednici
unjkavci - cunjavci
Ptiari

II Nelovaki psi
Slubeni psi
Ovarski i pastirski psi
Psi uvari i psi za dom
Hrtovi
Patuljasti psi

Osim nabrojanih podjela postoji, takoer, i abecedna
sistematizacija i to po imenu rase ili po zemlji porijekla rase.

Uzgoj pasa

7

POJMOVI:
FCI, BKS, KSHB, KSRS, standard, rodovnik, kinologija,
kinoloki sudija.

PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA:

1. ta je kinologija?
2. ta je to FCI?
3. ta je BKS?
4. Koja je definicija standarda?
5. Koja je definicija rodovnika?
6. Koje su organizacijske forme kinoloke asocijacije u BiH?

Uzgoj pasa

9
3. PORIJEKLO I DOMESTIKACIJA PASA

Pas je prva pripitomljena divlja ivotinja i pratilac ovjeka jo
od kamenog doba. Najstariji pronaeni kosturi psa stari su 12.000
godina. Pas koji je sa ovjekom ivio u simbiozi, danas je uz maku
najraireniji kuni ljubimac. Danas gotovo 40% domainstava u SAD,
Australiji, Francuskoj, Belgiji i Irskoj posjeduje psa, u Japanu,
Njemakoj, Austriji, vedskoj i Norvekoj postotak se kree izmeu
12 - 15%. Procjenjuje se da na podruju SAD i zapadne Evrope
danas ivi oko 90 miliona pasa. Pria o najstarijem etverononom
prijatelju ovjeka poinje zapravo pojavom carnivora sisara koji
pripadaju razredu zvijeri od prije 50 miliona godina.
Iz tog dalekog razdoblja potiu i najstariji fosili ivotinja iz
porodice zvijeri miacida kratkonogih mesodera dugakog tijela nalik
vuku ili lasici sa svojstvenim zubalom koje nalazimo i kod dananjih
mesodera. Gornja eljust sastojala se od est razmjerno malih
sjekutia, dvije snane kljove i est kutnjaka, a donja eljust od est
sjekutia, dvije kljove, osam prednjih zuba i est kutnjaka.
Na osnovu podataka iz dostupne
literature, smatra se da je najobjektivnija
sljedea zooloka klasifikacija pasa:
Red mesodera (Carnivore);
Podred Arctoidea;
Familija Canidae;
Rod Canis i
Vrsta Canis familiaris (domai
pas).

Canidi pripadaju veoj grupi
ivotinja pod nazivom Carnivori
(mesoderi) i obuhvataju veliki broj
razliitih ivotinja koji eksterijerno
podsjeaju na pse. Neke od njih su: vuk
(Canis lupus), lisica (Vulpes vulpes), akal
(Canis mesomelas), kojot (Canis latrans),
dingo (Canis familiaris) te divlji psi.

Slika 1. Evolucioni razvoj pasa

Porijeklo i domestikacija pasa

10

Slika 2. Vuk (Canis lupus) Slika 3. Lisica (Vulpes vulpes)

Slika 4. akal (Canis mesomelas) Slika 5. Kojot (Canis latrans)

Slika 6. Dingo (Canis familiaris) Slika 7. Divlji pas (Cuon alpinus)

Paleontolozi zakljuuju na osnovu arheolokih iskopina da je
predak psa mala ivotinja Miacis. ivjela je na drvetu prije 40
miliona godina.

Uzgoj pasa

11

Slika 8. Skelet miacisa Slika 9. Miacis

To je neposredno nakon pojave prvih sisara, ali mnogo prije
pojave ovjekolikih majmuna. Miacis je bio veliine lasice, kratkih
nogu, dugog repa i tijela, srednje dugog vrata i iljatih uspravnih
uiju. Pored canidima, on je predak svih vrsta medvjeda i svih
maaka uope.
Nakon pet miliona godina razvija se Hesporocyon, mada
najblii dananjim psima, njegova lobanja jo uvijek lii na lasicu.
Imao je snaan i dug rep, asimetrino razvijene ekstremitete i
izduenu lumbalnu regiju. Te primitivne odlike e se vremenom
izgubiti.
Sljedei evolucijski korak bio
je Tomarctus za koga nema
informacija u kojem se pravcu razvio
pa se pretpostavlja da je on, ustvari,
samo jo jedna stepenica u
filogenezi predaka dananjih pasa.

Uz Tomarctusa gotovo
paralelno se razvija Leptocyon koji
se smatra da je blii pretku canida
nego Tomarctus. Leptocyon se
razvio prije 18 miliona godina, a od
tada domai pas dijeli sve zajednike
pretke sa svim ostalim
predstavnicima iz porodice pasa.

Slika 10. Tomarctus


12

Slika 11. Leptocyon Slika 12. Cynodictis

Sljedea stepenica u razvojnom putu psa bio je Cynodictis.
ivio je u periodu od kasnog eocena do ranog oligocena u Evropi
(Francuska i Njemaka), od kasnog eocena u Mongoliji, i u periodu
oligocena u Sjevernoj Americi, (prije 20 - 40 miliona godina). Imao
je kande koje su mogle djelimino da se uvuku to ukazuje na to da
je ivio na drvetu. Penjao se na drvo u lovu ili traio zaklon. Imao je
duinu trupa od oko 60 cm.
Cynodictis je vie vremena provodio na zemlji nego Miacis i
bio je bolji trka. Od njega su potekle dvije razliite razvojne linije,
prva je Cynodesmus koji najvie podsjea na dananju hijenu, ali sa
nekim odlikama make, tako da, vjerovatno, afriki psi, ruski lovaki
psi i afrika hijena potjeu od njega.
Prije 10 miliona godina u Sjevernoj Americi javlja se Canis
leophagus kao najstariji predstavnik roda Canis, on najvie slii
dananjim psima. C. leophagus je preao Beringov moreuz i od tada
se moe pratiti njegova evolucija u Starom svijetu. Canis cipio je prvi
predstavnik te evolucijske
stepenice, a otkriven je u
Aragonskim Pirinejima prije 8
miliona godina i od njega potjeu
kojoti koje nalazimo u Sjevernoj
Americi, a akale u Evropi. Vuk vodi
porijeklo od meuvrste Canis
etruscus, veoma este u Evropi koja
se pojavila prije dva miliona godina.
Hladni klimatski uvjeti u
Kvarteneru svjedoe o
umnoavanju varijeteta vukova.
Danas imamo oko 39 razliitih vrsta
canida.

Slika 13. Canis etruscus
Uzgoj pasa

13
Svi domai psi pripadaju porodici Canis familiaris koja se
pojavila prije oko 16.000 godina. Odlikuju se velikom raznolikou,
upravo se iz ove vrste razvio domai pas (Canis familiaris) koji
zajedno s vukom, kojotom, agljem i lisicom pripada porodici
Canidae. Kao porodica Canidae se pojavljuju sredinom tercijera prije
25 do 30 miliona godina i ive po svim kontinentima osim na
Antarktiku, u pustinjama, hladnom sjeveru i dubokim umama.
Budui da porijeklo psa see u tako daleku prahistoriju,
rekonstrukcija njegovog razvoja u domaeg psa mogua je tek kao
pretpostavka. Prema Charlesu Darwinu, ocu teorije evolucije, u koju,
u principu, kao takvu, ne vjerujemo, pas se razvio iz nekoliko vrsta
pripadnika porodice Canidae, vjerovatno od vuka, kojota i razliitih
tipova akala. Austrijanac Konrad Lorenz, dobitnik Nobelove nagrade
i jedan od poznatijih savremenih zoologa, modificirao je ovu teoriju i
smatra da su se neke vrste pasa razvile od vuka, ali veina ih je
nastala od zlatnog akala.
Kasnije je, meutim, korigirao ovu teoriju ustvrdivi da su psi
potomci azijatske vrste vuka. Danas, meu naunicima prevladava
miljenje da je pas nastao pripitomljivanjem vuka, premda ne
postoje ni morfoloke ni behavioristike osnove koje bi ukazivale na
to da je vuk predak psa.
Jedan od najjaih argumenata u korist teorije o vuku i psu
polazi od toga da je domai pas upravo kao i vuk ivotinja s
izraenim drutvenim osobinama za razliku od aglja i kojota.
Sigurno je da ovjeka tog doba, koji je nakon lova sjedio uz
vatru, nisu posebno uznemirivali pogledi svjetlucavih oiju vukova
koji su se s dolaskom noi poeli unjati oko njegovog ognjita.
titila ih je vatra upravo kao to i danas od vukova titi mnoga
afrika i australska plemena, jedan dio ulovljene hrane i njima je
dobacivao. Mnogi strunjaci tvrde da su se prvi vukovi na ovaj nain
sprijateljili s ovjekom, a s vremenom preuzeli i ulogu uvara
njegovih nastambi. Kasnije su mu poeli pomagati u lovu, vui ili
uvanju stada. Nema sumnje opstajali su samo najpitomiji, a drugi
su ubrzo odlazili. Stoga, ni danas ne moemo rei je li vuk ukrotio
samoga sebe ili ga je ukrotio ovjek i konano pripitomio one koji su
se odmetnuli od vuijeg opora, gdje je vladala bespotedna borba
za prevlast.
Sigurno je da od trenutka kad je ovjek uhvatio prvo
mladune vuka, odhranio ga i njegove potomke vie nije putao,
nesvjesno zapoeo prirodnu selekciju. Domestikacija ili
pripitomljavanje vuka poelo je, dakle, tako to je ovjek izolirao
nekoliko jedinki ove ivotinjske vrste drei ih u uvjetima koji su se
uveliko razlikovali od njihove prirodne ivotne okoline. Upravo
zahvaljujui malom broju ivotinja koje je ovjek mogao odgojiti i

14
njihovi su potomci lake razvijali nova genetska obiljeja. to je
odabir bio stroiji, to su i razlike u odnosu na prve uzgojene ivotinje
bile vee. Vie se nije radilo, kao kod svih domaih ivotinja, o
prirodnoj selekciji, ve je sad ovjek odluio o tome koje e osobine
ivotinja nasljeivati.
Pripitomljavanje psa vjerojatno je poelo na raznim dijelovima
svijeta, jer se ve od samog poetka uzgoja dananjeg psa mogu
uoiti razliite rase. Pri ovoj selekciji koja se temeljila na iskustvu i
provodila tokom hiljada godina odluujuu su ulogu vjerovatno imali
geografski i klimatolokiski uvjeti, ali i specifine okolnosti okoline u
kojoj se ivotinja pripitomljivala. Tako su se s vremenom razvili razni
tipovi pasa: od velikih snanih planinskih rasa do vitkih prerijskih
pasa i niskih rasa. Strunjaci se ne mogu sloiti jo ni sad o predjelu
Zemlje gdje je bio pripitomljen prvi pas. Je li to bilo mladune sivog
vuka sjevera koji je ivio blizu ljudskih naselja ili indijskog vuka
kojeg je ovjek lovio radi mesa ili pustinjski vuk s Bliskog istoka, a
moda i vuk koji je ivio na Tibetu i u predjelima sjeverne Indije.
Pretpostavlja se da je mali zapadni azijatski vuk (Canis lupus arabs)
bio praotac veine evropskih i junoazijskih pasmina ukljuujui i
dinga; mali kineski pas bio je vjerovatno predak prvih kineskih pasa,
a sjevernoameriki vuk praotac eskimskog psa. Sigurno je da je
dolazilo i do mijeanja koja su dovela do stvaranja novih pasmina.

Slika 14. Canis lupus arabs Slika 15. Stari asirski pas

Svaka se od ovih pasmina dalje razvijala i tako su nastajale
meusobno razliite pasmine - razliitog krzna, grae, slunih i
vidnih sposobnosti, karaktera i temperamenta. Veina rasa koje
danas poznajemo konsolidirala se krajem 19. i poetkom 20.
stoljea. Osnovni tipovi rasa kao to su psi uvari, lovni psi, straari i
kuni psi bili su poznati jo u starom Egiptu.
Uzgoj pasa

15
Prvi crtei psa, koji podsjea na dananjeg, potjeu od prije
3.000 godina. Bio je to veliki teak lovaki pas tipa buldoga iz Azije
iji su crtei pronaeni na zidovima Asiraca i Babilonaca.
Pretpostavlja se da je bio treniran za borbu i lov. Postojali su i
hrtovi i kratkonogi psi iz Egipta.

Slika 16. Egipatski bog Anubis, Slika 17. Upozorenje -
prikazan kao pas pas uvar na ulazu u rimske kue

U Evropi iz eljeznog doba naeni su ostaci pasa razliitih
veliina. U Kini je poznat pekinezer iz vremena 700 godina prije nove
ere. Premda o postojanju pasa uvara stada i vodia nema valjanih
dokaza, ipak je sigurno da su se psi u ovu svrhu uzgajali u Evropi i u
drugim dijelovima svijeta prije nekoliko hiljada godina. U svakom
sluaju, Rimljani su tano razlikovali kune pse, ovare, sportske
pse, pse koji se koriste u ratu, pse za borbe u arenama i lovake
pse.
Neki od pasa koje su naslikali umjetnici starog Egipta ini se
da imaju ulogu pratitelja ovjeka poput dananjeg psa ali konana
potvrda o psu kao kunom ljubimcu datira nekoliko stotina godina
prije nove ere u Grkoj, gdje se pojavljuje pas tipa maltezera.
Premda su glavne skupine pasa razvijene ve vrlo rano, sve do
utemeljenja nauke o nasljeivanju nije bilo nikakva znanja o evoluciji
ili mehanizmu nasljeivanja razliitih obiljeja. Tek su pojavom
takmiarskih izlobi pasa utvreni standardi za pojedine pasmine
prema veliini, obliku i boji. Zanimljivo je da je u Velikoj Britaniji,
koja je od Rimskog doba sredite uzgoja pasa, prva slubena
takmiarska izloba odrana u Newcastleu 1859. godine, i to samo
za pointere i setere.
Bez obzira na znanje, standarde ili izlobe injenica je da je
pas, otkako se pridruio ovjeku kao lovac, postao vaan faktor u

16
razvoju ljudske vrste. U srednjem vijeku mnogi bi farmeri stradali
bez pomoi psa, a pojavom prvih gradova i utjecajne drutvene elite,
pas je postao nezamjenjiv u lovnom sportu. Zapravo, nema ni
jednog razdoblja savremene civilizacije u kojoj pas nije igrao vanu
ulogu. Do poetka 19. stoljea psi su uzgajani za obavljanje
odreenih dunosti i sigurno je da do tog doba nisu bili uzgajani kao
kuni ljubimci. Industrijskim razvojem i padom popularnosti lovnog
sporta pas se napokon poeo vrednovati i kao kuni ljubimac.
Zajednika karakteristika za sve pripadnike ove porodice je ta
da imaju odlino razvijen njuh, sluh i vid, snane eljusti, jake
onjake te snano i skladno graeno tijelo. Sve su, uglavnom,
snane ivotinje.

3.1. Vuk (Canis lupus)

U narodu je poznat pod imenom kurjak, enka vuica, a
mladune vue.
Na balkanskom poluotoku ivi u umovitim predjelima brdsko-
planinskih podruja. Naraste u visinu do 90 cm, duine do 150 (bez
repa) a dostie tjelesnu masu i do 50 kg. Ima gustu dlaku koja je
zimi siva, a ljeti bakarnosiva. Na prednjem dijelu prednjih
ekstremiteta ima obaveznu crnu prugu. Rep mu je dug do 45 cm,
valjkasto oblikovan, a zavrava u kupastom obliku. Na snanom
vratu ima izrazito due dlake (ovratnik). Tijelo mu je skladno
graeno, a glava vrlo snana. Hrani se samo mesom drugih
ivotinja. Lovi sve od gmizavaca do najkrupnijih sisara koje moe
savladati. Tokom zime se ukljuuje u opore. Tada zajedno i
organizovano love. Poslije proljetnog parenja opori se razbijaju i do
jeseni mujaci ive pojedinano dok je enka sa svojim podmlatkom.
Najei period oplodnje su januar i februar. Duina gravidnosti kod
enki je 63 dana i okoti 4 - 8, a nekada i vie, slijepih mladunaca
koji progledaju nakon 3 nedjelje. U poetku ih doji, a zatim poinje
donositi meso razne divljai, sve dok je ne ponu pratiti i sa njom
zajedno uestvovati u lovu. Mladi su sa enkom do njenog narednog
parenja, a onda postaju samostalni. Polno su zreli u dobi od 2
godine. U prirodi gotovo da i nema neprijatelja u ivotinjskom
svijetu. Zbog svoje izrazite tetnosti i znatne brojnosti u naoj zemlji
je nezatien pa ak i ucijenjen. Lovi se ekanjem i hajkom. Lovci
kao trofej uzimaju kosti lobanje ili krzno sa glavom.
Kako razlikovati tene vuka od teneta lisice pitanje je na koje
mnogi lovci nisu u stanju odgovoriti. A vrlo je aktuelno jer nije mali
broj onih koji za pronaenu tenad trae propisanu nagradu
dokazujui da je rije o vuijoj tenadi.

Uzgoj pasa

17

Slika 18. Vuk Slika 19. Tragovi apa vuka

Da bismo izbjegli svaku zabunu potrebno je obraditi panju na
sljedee:
boja sasvim mlade tenadi jedne i druge vrste je jednaka
po cijelom tijelu, osim na vrhu repa. tenad lisice ima
izvjestan broj bijelih dlaka;
lisiii su znatno ivlji od vuia iste veliine;
duina repa, od korijena do vrha, kod mladunaca lisice vea
je za oko 50% u odnosu na duinu glave mjereno od vrha
njuke do izbone zatiljne kosti. Kod mladunaca vuka ove
duine su gotovo jednake;
ako tenetu koje postavimo na lea provuemo rep izmeu
nogu u pravcu pupka i rep dosegne dalje od pupka, sigurno
je da se radi o tenetu lisice. Ako rep dosegne samo do
pupka ili ak ni dotle, onda je to tene vuka.
Razlika za determinaciju ima jo, ali e i navedeni primjeri biti
dovoljni da ne doe do zabune o kojoj se vrsti ivotinje radi.
Vuk spada u porodicu pasa, a poznat je kao tetoina i
krvolok. Vrlo snaan, mudar i lukav, veoma je pokretan u traenju
plijena te u toku jednog dana odnosno noi moe prei preko 80 km,
ostavljajui cijeli niz tragova po kojima se zakljuuje njegovo
prisustvo i brojnost.
Prvi znakovi u lovitu i okolini o prisustvu vuka ili vukova je
uznemirenost svih vrsta divljai i domae stoke - naroito srni,
goveda i konja. Jo drastiniji tragovi su vukojedine - ostaci
priinjenih teta na srneoj divljai i domaoj stoci, posebno ovcama.
Tragovi koje vidljivo ostavlja vuk, pored navedenog, su tragovi apa
i izmeta. Tragovi apa za nestrunjaka su isti kao i tragovi velikog
psa, ali za strunjaka oni imaju bitne razlike. U cjelini gledano,

18
tragovi apa vuka teku u jednoj liniji u pravcu kretanja, dakle, tano
noga za nogom, dok su tragovi apa psa u cik-cak poretku.
Pojedinana karakteristika i razlika tragova vuka i velikog psa je u
tome da su vuiji tragovi na istoj podlozi jae izraeni nego u psa.
Kod vuka se uvijek jasno raspoznaju: taban i etiri jastuia od
prstiju, pri emu je cijeli otisak ui i dui, dok je u psa iri, jedva
malo dui od irine, a otisak petog prsta se ne vidi jer je taj prst
zakrljao. Kod vuka poinju otisci prednjih jastuia tek na zavretku
srednjih, dok su kod psa prednji jastuii kao utisnuti u stopalo i
poinju ve od jedne treine srednjih jastuia. Ovu karakteristiku je
nuno ustanoviti ako se po tragovima apa eli utvrditi da li se radi o
tragovima vuka ili krupnog psa. to se tie izmeta, vuiji uvijek ima
u sebi vidljive dlake (od divljai ili ovaca) i dijelove od kostiju, to
kod psa nije sluaj. Nuno je jo naglasiti da opor vukova u hodu
ostavlja samo jedan trag jer oni idu za predvodnikom po istim
tragovima, to moe dovesti do zablude da se radi samo o jednom
vuku.

3.2. akal (Canis aureus)

U naem narodu ga jo zovu agalj. Egzistira u preko 50
zemalja Evrope, Azije i Afrike, a u ovisnosti od mjesta egzistiranja
zovu ga razliitim imenima poput: azijski akal, obini akal, zlatni
akal i slino. Na prostorima bivih jugoslovenskih republika egzistira
u priobalnom dijelu Crne Gore, Bosni i Hercegovini, Dalmaciji -
naroito na Peljecu i Koruli u Hrvatskoj. Ponekad odluta i dalje u
kontinentalne dijelove.
Interesantno je da je vrlo
prilagodljiva ivotinja koja ivi u
razliitim klimatskim arealima, od
pustinja Afrike, tropskog dijela
Indije do planinskih masiva
Himalaja.
Oblikom tijela slian je
krupnoj lisici, ali sa znatno kraim
repom. U visinu izraste do 50 cm,
u duinu do 100 cm, a moe imati
tjelesnu masu do 15 kg. Rep mu
je dug oko 30 cm, valjkasto je
odlakan i kupasto zavrava. Dlaka
mu je bakarnosiva, a po trbuhu i
donjoj strani vrata bjelkasta. ivi u oporima. Jede hranu
ivotinjskog porijekla (sitne ivotinje, janjad i perad), ali i razne
plodove, posebno groe i voe. Period oplodnje enki su februar i
Slika 20. akal
Uzgoj pasa

19
mart. Duina gravidnosti je 62 - 63 dana, a okoti 3 - 8 slijepih
tenaca koji progledaju nakon 12 - 15 dana. tenci doje prva dva
mjeseca. Polno su zreli nakon godinu dana. Neprijatelji su mu vrlo
rijetki. Lovi se iz zasjede i sa psima goniima. Trofej mu je krzno.

POJMOVI:
historijski razvoj psa, domestikacija, vrste namjene, vuk,
akal.

PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA
1. Koji je razlog za prvi kontakt ovjeka i psa?
2. Kada je pas udomaen?
3. Koje su osnovne morfoloke karakteristike vuka?
4. Koje su osnovne morfoloke karakteristike akala?
5. Koje su osnovne namjene psa i njihov odabir?
6. Koji su dokazi o prvim pojavama pasa u BiH?

Uzgoj pasa

21
4. OSNOVNE MORFOLOKE KARAKTERISTIKE

Pas je, vjerovatno, kao rezultat vlastite genetske
prilagodljivosti, najpokretljiviji i najekstremniji od svih sisavaca. Ni
kod jedne druge vrste ne nalazimo takvu znaajnu raznolikost u
veliini, obliku, boji, duini dlake i grai. Unutranji organi psa: srce,
plua i miii graeni su za izdrljivost. Pas ima sposobnost uenja
tokom cijelog ivota, a njegova su ula izvanredna. Naroito ulo
mirisa koje je sloenije grae od ljudskog i koristi mu lovu i
sporazumjevanju sa drugim psima.

4.1. Anatomska graa psa

Pas ima drugaiju morfoloku grau u odnosu na ovjeka.
Struktura pseeg mozga se potpuno razlikuje od ovjeijeg, a tako i
od njegovih ula. Njegovi centri za povratnu percepciju drugaije su
graeni i slue drugim zadacima.

4.2. Mozak

Mozak psa sintetizira, interpretira i djeluje na sve informacije
koje prima od ula. Teina mozga i kimene modine je u odnosu
5:1, a teina mozga u odnosu na ukupnu tjelesnu masu tijela je
1:235, odnos mozga sa centrom njuha je sedmina ukupnog obima
mozga. Jasno je da je nervni sistem psa mnogo manje centraliziran
od ljudskoga. Sposobnost pseeg mozga i vjetina uenja psa su
neograniene. O inteligenciji se moe samo uvjetno govoriti.
Nasuprot tome pas je u pogledu iskoritavanja mirisnih nadraaja
specijaliziran i u tom pogledu daleko nadmauje ovjeka.

4.3. Kostur

Pas, Canis familiaris,
je kimenjak, sisavac i zvijer,
pripadnik porodice pasa
(Canidae) koja obuhvata i
lisicu, aglja, vuka te
australskog dinga. On je po
prirodi lovac, spoj snage i
otpornosti. Robustan kostur
prua nadmoan okvir za
tijelo psa. Mozak okruuje
vrsta lobanja, du vrata i
lea kraljeci imaju nastavke
Slika 21. Kostur psa
Osnovne morfoloke karakteristike

22
na koje se prihvaaju snani miii. S obzirom da psi nemaju kljunu
kost, lopatica nije kotanom vezom privrena za ostatak kostura,
to omoguava veliku pokretljivost prilikom tranja. Dugaka rebra
zatvaraju grudni ko koji predstavlja zatitu za srce, plua, jetru i
ostale organe. Ramena i kukovi kljuni su za graciozne i pouzdane
pokrete udova. Kotani sistem na okupu dre jaki ligamenti,
elastine tetive i snani miii prilagoeni za izdrljivost.

4.4. Vid

Pas puno bolje od ljudi moe vidjeti i najmanje pokrete u
daljini. Psee oko osijetljivije je na svijetlost i pokret od ovjeijeg,
ali sa razmjerno slabijom moi razluivanja. Orijentacija u okolini
pomou vida u pasa je beznaajna. Uporedimo li psa s ovjekom,
onda pas vidi kao ovjek samo prvih nekoliko mjeseca ivota. Mlado
tene progleda u prosjeku od 12. do 15. dana ivota. Oi mu se
sasvim razbistre oko prvog mjeseca kada poinje uoavati svoju
okolinu. No, zbog stalnog razvoja kratkovidnosti, ve sa 8 mjeseci,
mladi pas nije u stanju prepoznati svog vlasnika na udaljenosti od
100 metara ako vlasnik miruje i ako se iskljue ostale mogunosti
prepoznavanja (njuh, sluh). U dobi od 2 godine ta se udaljenost
smanjuje na manje od 40 metara, a u dobi od 8 godina uope ne
vidi, samo razlikuje sjene. U to je vrijeme ve razvijena i staraka
mrena na oima. To to pas u toj dobi pokree oi kao da promatra,
a zapravo prati mirisna i zvuna zbivanja, stvar je navike i steena
iskustva. Raspoznavanje boja mesoderima nije toliko znaajno kao
ivotinjama koje se
hrane biljem, voem ili
sjemenkama. Dugo se
smatralo da psi ne
razlikuju boje, ali to je
samo djelimina istina.
Oni ne mogu razlikovati
boje spektra od zelene
do ute i od
narandaste do crvene,
ali se dokazalo da
razlikuju one iz
suprotnog dijela spektra.

Slika 22. Uzduni presjek lobanje psa
Uzgoj pasa

23
4.5. Miris i okus

Osnovno ulo prema kojem se pas orijentie u svojoj okolini je
njuh i veliki dio mozga posveen je interpretaciji mirisa. Njuhom pas
registrira postojee mirise u okolini, ali i sve promjene koje se u njoj
zbivaju. Sve materije imaju svoj specifian miris. Ljudi ne osjete
mnoge mirise, to ne znai da iste ne miriu. Kako u svih sisavaca
tako i u pseem mozgu postoji centar za miris. On prima i registruje
podraaje nervnim putem, mirisnim nervima iz organa za miris koji
se nalaze u nosnoj upljini.
ulo njuha je u pasa jako razvijeno. Obukom i uzgojem ovjek
je poveao sposobnost psa da prepozna mirise. Posebno izvjebane
ivotinje koriste se za pronalaenje krijumarene robe kao to je
droga, ali i za pronalaenje unesreenog ovjeka i pod 10 metara
debelim nanosom snijega. Najbolje razvijen njuh imaju lovaki psi iz
skupine krvosljednika.
Nos ima nekoliko funkcija. On je prvi dio respiratornog puta.
Velika sluzna povrina bogata znaajnom koliinom krvi, mijenja
temperaturu udahnutog vazduha. Takoer, zaustavlja prainu,
bakterije i viruse, pomaui zatitu organizma od tetnih materija.
Kihanje je jo jedan mehanizam odbrane. To je refleks stimuliran
receptorima nosa.
Miris je veoma bitan za pse jo od samog roenja. Poto
tenad tokom prvih nedjelja ivota ne mogu ni vidjeti niti uti, uz
pomo mirisa pronalaze majku i mlijeko.
Mirisi koje odrasli psi ostavljaju prilikom isputanja urina ili
izmeta, ili putem analnih lijezda i vaginalnih sekreta, predstavljaju
svojevrstan nain komunikacije meu psima. Uobiajeno je da psi
imaju nagon za njukanje dijelova tijela i mjesta gdje drugi psi vre
nudu.
Razvijenost ula mirisa je vaan faktor za apetit psa. Nos i
usta psa su spojeni Dejkobsonovim organom. Jo jedna vana
funkcija koja ukljuuje i nos i usta je reguliranje tjelesne
temperature. Dahtanje je praktino jedini efektan nain za
oslobaanje toplotne energije kod pasa, a realizira se isparavanjem
vlage sa vlanih povrina usta, jezika i nosa. Zadihani pas brzo udie
i izdie vazduh otvorenih usta i isplaenog jezika. Glavna taka
isparavanja vlage je nosna sluz, a da bi dahtanje bilo efektno ona
mora da bude stalno vlana. Njenu vlanost odravaju dvije velike
lateralne nosne lijezde koje proizvode vodeni sekret.
Svakako najvanija funkcija usta psa jeste pri ishrani. Zubi
ubacuju hranu u usnu upljinu, gdje se melje, savae i ovlai
pljuvakom tako da dobije pogodan oblik za gutanje.

24
Najei zdravstveni problem usne upljine je zubni kamenac,
praen upalom desni. Plak je opna na desnima na kojoj se mnoe
bakterije. Bakterije, ostaci hrane i pljuvaka se taloe kao opna na
caklini zuba i ukoliko se ne uklone, plak nastavlja da raste i prelazi u
veoma vrstu mineraliziranu masu koja se zove zubni kamenac.
On se moe rairiti i ispod linije desni i prouzrokovati crvenilo i
bol, iz kojih se moe razviti gingivitis. To za posljedicu moe imati
slabljenje ligamenata koji dre zube, oni postaju labavi, klimavi ili
ak ispadaju. Plak i kamenac zuba prouzrokuju neprijatan zadah iz
usta to naroito dolazi do izraaja ako pas ima i gingivitis.
Sprijeavanje razvoja kamenca ienjem zuba i hranjenjem psa
suhom hranom (grublja hrana otklanja plak) je dio ouvanja zdravlja
psa. Karijes zuba je, takoer, mogu kod pasa, ali je mnogo rjei
nego kod ljudi. Ukoliko se javi, najee se pojavljuje na kutnjacima
i teko se uoava. Psi takoe mogu oboliti od tumora usne upljine.
On moe biti benigni ili maligni i invazivni (ovaj tip obino ukljuuje i
zapaljenje viline kosti). Tumor se moe pojaviti i u nosu, mada
veoma rjetko. Strana tijela se mogu zaglaviti u nosu ili ustima.
Dijelovi drveta ili kostiju se ponekad mogu potpuno zaglaviti meu
zubima gornje vilice. Psi, takoer, mogu oboliti od hronine infekcije
nosa i sinusa (sinusitis) koje su bakterijskog ili gljivinog porijekla.
Ovakva oboljenje se vrlo teko lijee. Poput vlage koju proizvode
nosne lijezde, kanali nazolakrimalnih (nosno-suznih) lijezda koji
odvode suze od oiju do nosa imaju otvore na vrhu nosa inei ga
vlanim. Ima mnogo sekretnih i sluznih lijezda u sluzi pseeg nosa
koje vlae pigmentirani dio nosa. Pas sa visokom temperaturom
obino ima suh nos, mada je za neke rase pasa to normalna pojava.

4.6. Sluh

Sluh je takoer vano ulo kod pasa. Zvuni valovi koji
nastaju titranjem nekog tijela ili neke tvari ire se zrakom i dolaze do
uha. Psee uho sposobno je
registrirati zvukove koji
nastaju pri brzini titranja i do
40.000 u sekundi (ovjekovo
uho od 16 - 20.000 titraja).
Sposobnost orijentacije je,
dakle, puno bolja u pasa
nego u ovjeka. Psi, takoer,
bolje uju zvukove visoke
frekvencije od ovjeka i
mogu odrediti zvukove
ultrazvune frekvencije koje
Slika 23. Tornjaci uz stado ovaca
Uzgoj pasa

25
ljudi ne uju. Takva potreba pojavila se jo kod vukova, predaka
pasa, koji su, osim velikih biljodera lovili i male ivotinje, poput
mieva koji stvaraju tonove visoke frekvencije. Domaim psima
takav istanan zvuk moe biti i nedostatak jer neki psi imaju
izuzetno osjetljiv sluh i mogu razviti strah na odreeni zvuk, kao to
je potmula grmljavina i udaljene oluje. Ljudi su koristili otar sluh
psa kako bi olakali obuku i komunikaciju. Psi brzo reaguju na zvuk
zvidaljke ili pucketanje jezika. Naprimjer, pastiri zvidaljkom
komuniciraju sa svojim ovarskim psima i na veim udaljenostima.

4.7. Koa i dlaka

Koa i dlaka psa predstavljaju fiziku barijeru koja
onemoguava tetnim hemijskim materijama i mikroorganizmima da
prodru u organizam. Koa je osjetilni organ koji regulie tjelesnu
temperaturu psa, odnosno podizanjem i sputanjem dlake smanjuje
se, odnosno, poveava gubitak topline. lijezde u koi izluuju u
kou i na kou tvari koje ju prehranjuju i daju joj sjaj. Koa se
sastoji od dva glavna sloja. Povrina (epidermis) je tanka i ne
naroito jaka, ali neprestanim stvaranjem novih elija odrava
zatitnu ulogu i integritet koe. Ispod epiderme nalazi se jak i
elastian dermis koji koi daje vrstou. Dlaka psa raste periodino.
Postoji razdoblje aktivnog rasta koje se izmjenjuje sa
prijelaznim razdobljem, nakon kojeg slijedi razdoblje mirovanja.
Linjanje poinje u periodu kada se sprema nova dlaka. Ciklus rasta
kontroliraju mnogobrojni egzogeni i endogeni faktori, kao to su
temperatura ambijenta, duina trajanja dnevnog svjetla, hormoni,
ishrana, stres i genetska osnova. Ispadanje dlake naojobilnije je u
proljee kada pas ne treba vie svoje zimsko, gusto krzno i ponovo u
jesen kada se ljetno krzno
zamjenjuje guim i duim
pokrovom. Obzirom na veliki
broj pasmina pasa, vrsta
dlanog pokrivaa je
razliita. Npr., dlani pokrov
ovarskih pasa ini grublja
primarna dlaka koja se
nalazi na povrini i ona moe
biti okruena malim
sekundarnim dijelovima,
zovemo je poddlaka.

Slika 24. Prikaz presjeka koe i dlake

26

POJMOVI:
Morfoloka graa, kostur, organi vida, organi sluha, organi
mirisa i okusa, koa, dlaka.

1. ta je to morfologija?
2. Koji su morfoloki navaniji organi psa?
3. Koji su osnovi funkcionisanja organa za vid?
4. Koji su osnovi funkcionisanja organa za sluh?
5. Koji su osnovi funkcionisanja organa za sluh?
6. Koji su osnovi funkcionisanja organa za miris i okus?
7. Koje su osnove funkcije koe i dlake?

Uzgoj pasa

27
5. OSNOVI GENETIKE

Za razliku od drugih ivotinja, psi ne posjeduju poseban
ekonomski znaaj, osim to su izvor profita za kompanije koje se
bave proizvodnjom hrane i opreme za pse. Ekonomsku korist vide i
odgajivai pasa samo u sluaju ako dobiju svaki put leglo tipinih
rasnih karakteristika i idealnog zdravstvenog stanja. Sva saznanja iz
genetike, do danas prikupljena, uglavnom se primjenjuju u
rjeavanju mnogih oboljenja pasa naslijednog karaktera iji su uzrok
i razvoj do skoro predstavljali misteriju. Meutim, primjena rezultata
genetikih istraivanja jo uvijek nije dostigla nivo koji moe znatno
da doprinese poboljanju eksterijernih i funkcionalnih karakteristika
svih pasmina pasa. Takvi poduhvati su ostavljeni odgajivaima pasa
koji bi primjenom osnovnih znanja iz genetike i svojih iskustava u
odgajanju, uz maksimalnu odgovornost, doprinijeli poboljanju
kvaliteta i postizanju idealnih pasminskih karakteristika. Osnovno
odgajivako pravilo je da se najboljem leglu moe nadati samo
ukoliko se meusobno pare najbolji primjerci. Kada odgajivai
jednom shvate da je genetika jako vana, brzo e procijeniti njenu
korist te sebi olakati da iz generacije u generaciju dobijaju tenad
visokog kvaliteta. Takoer, moraju poznavati naine selekcije i
parametre za izbor ivotinja za parenje. Kao osnovni pokazatelji
trebaju im posluiti zdravstveno stanje, temperament i pasminska
konstitucija. Ukoliko se to ne potuje brzo dolazi do pojave koja se
zove destrukcija pasmine. Objektivno gledajui nemogue je pronai
100% idealnog psa koji ispunjava sve zahtjeve. Meutim, svaki
odgajiva treba nastojati da njegov pas odgovara idealnom
pasminskom zahtjevu, kako u pogledu eksterijernih karakteristika,
tako i u pogledu zdravstvenog stanja i temperamenta. Znai,
odgajivai prvo moraju znati koji fenotipski nedostaci su prihvatljivi,
a koji su apsolutno nepoeljni.
Fenotipski nedostaci se dijele u dvije grupe. Prvoj grupi pripadaju
eksterijerne mahane ili greke, a drugoj grupi teka tjelesna i
funkcionalna oteenja, defekti, anomalije ili aflikcije.
Mahane predstavljaju eksterijerne konformacijske nedostatke. One
nisu prisutne kod pasa koji predstavljaju standard rase. Mahane se
klasificiraju u tri kategorije:
1. kozmetike,
2. strukturne,
3. steene.

1. Kozmetike mahane su nedostaci nasljednog karaktera koji
ne remete grau tijela pa se zovu i nestrukturne mahane ili greke.
Npr., odstupanje u boji dlake, pigmentu oka i sl.
Osnovi genetike

28
2. Strukturne mahane su tjelesni nedostaci koji ne odgovaraju
standardu pasmine te za poslijedicu mogu imati zabranu
uestvovanja pasa na izlobama. Npr., neadekvatna veliina trupa,
neadekvatan oblik glave ili tip njuke, neodgovarajui oblik oka i sl.
One se prenose sa roditelja na potomstvo.
3. Steene mahane nisu nasljednog karaktera. One su steene
nakon roenja i naruavaju eksterijer. Mogu biti konformacijske i
nekonformacijske prirode. Npr., oiljci, rane povrede zadobijene u
borbama pasa i sl.

Ukoliko odgajiva nastoji da gaji jedinke sa mahanama
nasljednog karaktera i ako ih pari sa partnerom bez mahane,
mogue je da se ta mahana u prvoj generaciji kod izvjesnog broja
potomaka prikrije. Takav odgajiva e u svojoj liniji uvijek imati
izvjestan broj jedinki sa navedenim eksterijernim nedostatkom, pri
emu e tenad iji eksterijer odgovara standardu pasmine, biti
prenosioci ovog nedostatka na naredne generacije potomaka.
Ukoliko ivotinja koja se odabere za priplod u cilju poboljanja
pasminskih karakteristika ne doprinese ouvanju standarda, ve ga
mijenja u negativnom smislu, odgajiva je duan da odabere nove
ivotinje za priplod ili da zapone sa formiranjem nove linije. I tu se
moe nainiti greka. Tako, ako se iz legla sa mahanom u duini
njuke za zaetnika nove linije odabere jedinka za priplod ija njuka
zadovoljava standard pasmine, moe doi do kontaminacije linije. To
znai da e svi potomci nositi defektan gen za duinu njuke i da e
ga prenositi na svoje potomstvo. Gen e, znai, uvijek biti prisutan u
stablu te linije.
Defekti su teka tijelesna ili funkcionalana oteenja, kao i
oboljenja naslijednog karaktera. U program odgajanja se ne smiju
ukljuivati takvi psi. Takvi defekti su brojni (epilepsija, atrofija,
displazija kukova i sl.). Oni ugroavaju ivot psa, a veliki broj ima za
poslijedicu i uginue. To znai da psi sa defektima koji nisu od
vitalnig znaaja za opstanak organizma, mogu biti odani prijatelji
ovjeku i voljeni kuni ljubimci, ali se ne smiju uvoditi u program
parenja. Psi sa defektima od vitalnog znaaja, oni koji ugroavaju
njihov ivot, obino se podvrgavaju eutanaziji. Zato je apsurdno da
odgajiva pari takvu ivotinju sa normalnim partnerom, jer se ista
linija moe kontaminirati defektnim genom. Tada, tako
kontaminirana linija, nikada vie se ne moe oslobodi defekta.
Svi defekti pasa se mogu klasificirati u dvije grupe:
a) potpuno nepoeljni genetiki defekti
b) manje nepoeljni genetiki defekti

Uzgoj pasa

29
a) Potpuno nepoeljni genetiki defekti podrazumijevaju teka
tjelesna i funkcionalna oteenja, a to su:
Poremeaji koji prouzrokuju bol kod aflicirane ivotinje;
Nakazni poremeaji koji mijenjaju eksterijer, osakauju
ivotinju ili je ine na neki drugi nain nefunkcionalnom;
Poremeaji koji zahtijevaju medikamentoznu terapiju da bi
se pas odrao u ivotu;
Poremeaji koji zahtijevaju hirurku intervenciju u cilju
preivljavanja;
Poremeaji na koje se teko moe uticati u cilju
preivljavanja ivotinje.

b) Manje nepoeljni genetiki defekti:
Poremeaji koji zahtijevaju samo jedan hirurki zahvat koji
je krajnje uspijean i dekorativne je prirode;
Poremeaji koji sprjeavaju da pas bude upotrebljen u
svrhe za koje je odgajan.

5.1. Odgovornosti i obaveze odgajivaa

Na osnovu prikupljenih saznanja o najeim grekama
odgajivaa koje nastaju kao poslijedica nepoznavanja osnovnih
pravila nasljeivanja mahana i defekata, tim svijetskih strunjaka
ija je ua specijalnost genetika pasa, utvrdio je i predloio
odgovornosti i obaveze odgajivaa.

Odgovornosti odgajivaa su:
unaprijed postaviti odgajivaki cilj za svoju liniju, tako da
se zna ta se parenjem u toj liniji eli postii, kao i planirati
odgovarajui naini parenja,
duan je utvrditi kriterije selekcije na kojima e se zasnivati
izbor roditeljskih parova,
treba znati sve o najeim nedostacima i defektima koji se
mogu javiti kod njegove pasmine psa ili su ve prisutne u
njegovoj liniji i treba poznavati i druge nedostatke psa koji
nisu naslijednog karaktera, a prisutni su ili bi se mogli
pojaviti kod njegovog psa.

Obaveze odgajivaa su:
da odgovarajuoj instituciji zaduenoj za iskorijenjavanje
nasljednih defekata i mahana kod pasa prijavi sve jedinke
koje su nosioci ili bi mogle biti nosioci gena za nasljedne
bolesti,
Osnovi genetike

30
da primjeni test parenja na svim jedinkama koje planira za
priplod u svojoj liniji, kao i na onima koje planira da proda
za priplod drugim potencijalnim odgajivaima treba
objasniti svakom kupcu teneta da je mogue prisustvo
defeknih gena,
da kupcu malformisanog teneta skrene panju na zabranu
parenja i da obavee kupca na kastraciju takve ivotinje.

5.2. Praktini znaaj identifikacije gena u genomu pasa

U svijetu su krajem osamdesetih godina prolog stoljea
postignuti znaajni rezultati na polju humane genetike koji su
omoguili identifikaciju gena odgovornih za pojedine bolesti ovjeka.
Ciljevi ovih istraivanja ukljueni su u jedan od najobimnijih naunih
projekata ovog stoljea. To je Human Genom Project (HGP).
Sredinom 1990. godine pokrenuta je inicijativa za planskim
istraivanjem genoma pasa, kako bi se upoznali svi geni odgovorni
za nasljedne bolesti, nepoeljnih fenotipskih karakteristika i geni
odgovorni za devijantna ponaanja pasa tj., promjenu
temperamenta. Takoe je bilo planirano da se putem internet mree
omogui prikupljanje podataka o moguim defektima kod pasa. Tako
bi svaki vlasnik, odgajiva pasa mogao dobiti korisne podatke o
nasljednim anomalijama kod odreene pasmine za koju je
zainteresiran. Ovaj projekt nazvan je Dog Genom Project (DGP). Cilj
projekta je da se na svim hromosomima koji se nalaze u kariotipu
pasa otkriju svi geni koji su odgovorni, kako je ve napomenuto, za
nasljedne bolesti, geni koji kontroliu fenotipske tj., morfoloke
karakteristike i geni koji kontroliu ponaanje pasa, deifriraju
njihove nukleotidne sekvence i ustanovi poloaj na hromosomima.
Na taj nain mogue je sprijeiti sve nepoeljne eksterijerne
nasljedne osobine, kao i nasljedne bolesti pasa, za koje je danas
poznato da su prisutne kod linijskog naina odgajanja. Takve bolesti
su: sljepilo, epilepsija, degeneracija mrenjae i mnoge druge.
Identifikacijom gena odgovornih za ove bolesti omoguila bi se
njihova sigurna dijagnoza, prije i nego se takve bolesti prvi put
manifestiraju kod svojih nosilaca i prije nego to sa roditelja budu
prenijete na tenad. Na taj nain bi te jedinke mogle biti iskljuene iz
uzgoja. Ukoliko se radi o jednostavnim naslijeivanju bolesti i
ukoliko su rodovnici najmanje tri uzastopne generacije pristupani
analizi, tada je za identifikaciju gena potreban kratak vremenski
period, koji najee iznosi od jedne do dvije godine. U cilju to bre
izrade genetske mape pasa neophodno je analizirati to vei broj
postojeih rodovnika. To iz razloga to genetiari prouavaju gene
odgovorne za pojedine osobine i nain nasljeivanja osobina pratei
Uzgoj pasa

31
varijabilnost tih osobina. Pojedine eksterijerne osobine pasa
pokazuju irok fenotipski diverzitet, to pse ini idealnom vrstom za
mapiranje genom. Pri tome se, tokom analize rodovnika, biljee i u
bazu podataka unose sve osobine koje se javljaju kod pojedinih
pasa, kao i osobine koje su zajednike jednoj familiji. Dva bitna
faktora odreuju da li se iz rodovnika moe dobiti dovoljan broj
podataka o pojavi odreene osobine ili bolesti u odreenim
familijama i da li su ti podaci dovoljni da se podvrgnu statistikoj
obradi. To su: nain nasljeivanja posmatrane eksterijerne osobine
ili bolesti, kao i broj lanova odreene familije u okviru koje se
posmatra odreena osobina. Kod osobina koje slijede jednostavna
Mendeljejeva pravila nasljeivanja, dovoljno je prouiti rodovnike tri
generacije tj., najmanje 12 jedinki iz iste familije. To znai da je
neophodan uvid u rodovnik baba i deda, oeva i majki i da je u
odreenom leglu poeljno analizirati to vei broj potomaka na
predmetnu osobinu, a najmanje est tenadi. Institucije koje su
ukljuene u projekat mapiranja genoma, uzorkuju krv od pomenutih
predaka tenadi i same tenadi i potom podvrgavaju uzorkovanu krv
molekularno-genetikim ispitivanjima na prisustvo gena odgovornog
za predmetnu morfoloku osobinu ili nasljedno oboljenje.

5.3. Naini nasljeivanja osobina i zdravstvenih poremaaja

5.3.1. Aleli, genski lokusi, homozigotnost i heterozigotnost

Sve osobine jednog organizma su kontrolirane genima. Geni
se nasljeuju od roditelja. To znai da se i osobine nasljeuju. Kako
e se neka osobina ispoljiti zavisi od interakcije gena u genomu
teneta. Skup svih morfolokih i fiziolokih karakteristika jednog
organizma se zove fenotip. Suprotno fenotipu, genotip predstavlja
konstituciju svih gena u genomu jednog organizma. Mjesto na
molekulu DNK jednog hromozoma na kome se nalazi genska
sekvenca za odreenu osobinu naziva se genski lokus ili
hromozomski luk. Alternativne forme jednog istog gena,
lokaliziranog na istim hromozomskim lokusima homolognih
parenteralnih hromozoma, nazivaju se aleli. Par alela na istom
lokusu kontrolie jednu osobinu, a nain ispoljavanja te osobine
zavisi od meusobne interakcije tih alela. Zato postoje dva naina
nasljeivanja osobina. To su dominantni i recesivni nain
nasljeivanja osobina. Pored toga postoji i kodominantno
nasljeivanje, kao i X - vezano nasljeivanje.

Osnovi genetike

32
5.3.2. Dominantno nasljeivanje

Moe se uoiti da je svaka osobina u organizmu kontrolirana
jednim genom koji je u genomu zastupljen u dvije kopije. Ukoliko su
kopije istovjetne, organizam je homozigotan za taj gen, a ukoliko se
kopije tog gena meusobno razlikuju, organizam je heterozigotan za
taj gen. Termin dominantan oznaava dominaciju jednog od alela
na istom genskom lokusu za odreenu osobinu, u odnosu nad
drugim alelom. To znai da e se osobina koju kontrolie taj gen
ispoljiti uvijek na nain kontroliran dominantnim alelom. Da bi se ta
osobina ispoljila kod teneta dovoljno je da od jednog roditelja tene
naslijedi dominantni alel. Dominantni aleli se oznaavaju sa velikim
latininim slovima, dok se alel koji nije dominantan, oznaava malim
slovima latinice.

5.3.3. Recesivno nasljeivanje

Drugi alel koji se ne ispoljava u prisustvu dominantnog naziva
se recesivni alel. On kontrolira istu osobinu kao i dominantni alel, ali
se ona fenotipski ispoljava na drugi nain i to samo u sluaju kada
nije prisutan dominantni alel, ve kada su oba alela na istom
genskom lokusu za odreenu osobinu istovjetna.

5.4. Kodominantno nasljeivanje, epistaza i aditivni uinak
gena

U sluaju da nijedan od alela ne ispoljava dominantan uinak,
govori se o kodominantnom nasljeivanju osobina.
Pod epistazom se podrazumijeva fenotipska ekspresija gena,
pri emu jedan par gena utjee na fenotipsku ekspresiju drugog para
gena, obino lokalizovanog na nekom drugom hromozomu. Kada se
govori o aditivnom uinku gena, kao vidu fenotipske ekspresije
nasljednog materijala, misli se na zajedniko dejstvo vie parova
gena koji se meusobno dopunjuju i daju ekstremne fenotipske
karakteristike.

5.5. Viestruko dejstvo gena

Pod plejotropijom ili polifenijom se podrazumijeva pojava
kada jedan gen istovremeno utjee na ispoljavanje vie pojedinanih
fenotipskih osobina. Plejotropni geni pasa se mogu svrstati u
nekoliko osnovnih grupa i to:
1. Geni koji dovode do poremeaja u zubnoj formuli. Na
defekte u zubnoj formuli utjee gen N. Dejstvo gena N ogleda se u
Uzgoj pasa

33
njegovom dejstvu na: nedostatak dlake na tijelu, defekte zubnog
sistema ili grau tijela kod barzoja (uzdignuta gornja linija tijela).
U sluaju heterozigotnosti, gen svojim djelovanjem razrjeuje
pigment. To se javlja kod pasa iz sjeverne Rusije.
2. Geni koji se javljaju kod hrtova bijele boje dlake i bijelih bul
terijera uzrokuju gluhou.
Geni koji se javljaju kod norvekog gonia su odgovorni za boju
dlake tj. koloritet.
U grupu semiletalnih gena ubrajaju se i recesivni geni koji uvjetuju
uginue tenadi neposredno po roenju. Takav je primjer
semiletalnog gena koji uzrokuje rascijep nepca, ije je prisustvo prvo
utvreno kod engleskog buldoga.
3. Gen koji uzrokuje kratkorepost izaziva i embrionalnu smrt.
U sluaju da jedinka nije homozigotna za taj letalni gen, raaju se
tenci bez repa ili sa veoma kratkim repom. Zapaeno je da takvi psi
mogu imati i oslabljenu vidnost.

5.6. Letalni i subletalni geni

Odreeni geni prouzrokuju takve promijene koje ili dovode do
uginua ili znaajno umanjuju otpornost organizma. U sluaju da
uzrokuju uginua, rije je o letalnim genima, a ukoliko uslijedi
avitalnost organizma i uginue, govori se o subletalnim genima.

5.7. Osnovi naina nasljeivanja u praksi

Prikazani naini nasljeivanja se mogu korisno primijeniti u
programu parenja pasa i kuja i programu iskorjenjivanja genetikih
poremeaja kod tenadi, a u cilju ouvanja standarda rasa. Pri
donoenju takvih programa, uvijek se polazi od injenice da, ukoliko
postoji mutirani gen u genomu roditelja, onda e on biti ispoljen
samo ako se nau u genomu tenadi u homozigotnom stanju. Zato
bi trebalo koristiti shemu oznaavanja jedinki koje nose mutirane
gene za mahane, defekte i zdravstvene poremeaje. Normalne
jedinke se oznaavaju simbolom N, heterozigotne jedinke za
mutirani gen se oznaavaju kao nosioci i oznaavaju se simbolom C,
psi kod kojih je ispoljena mahana, defekt ili zdravstveni poremeaj
zovu se aflicirane jedinke i oznaavaju se simbolom A.
Idealan roditeljski par - (N*N) - oba roditelja su normalne
jedinke (N), koje ne posjeduju mutirane gene niti kao nosioci (C),
niti kao aflicirane ivotinje (A).
Opreznost pri parenju - (N*C) - tu uestvuje normalna
jedinka (N) i jedinka koja je nosilac mutiranog gena (C). U ovom
Osnovi genetike

34
sluaju roditelji e dati leglo u kojem se nee nalaziti aflicirana
tenad (A), ali se mogu nai tenad mutiranog gena.
Parenje visokog rizika - (C*C, N*A, C*A, A*A ) - treba
razmotriti etiri mogunosti. U ovom sluaju, u leglu su prisutna
aflicirana tenad (A), ali su prisutni i psi nosioci mutiranog gena bez
manifestnog poremeaja (C).
Prva mogunost visokog rizika predstavlja parenje dva nosioca
mutiranog gena (C* C)
U leglu takvog para nai e se 50% tanadi koji su nosioci
mutiranog gena, ali su fenotipski normalni, 25% aflicirane tenadi
(A), kod kojih je mahana, defekt i zdravstveni poremeaj ispoljen, ali
i 25% normalne tenadi.
Druga mogunost visokog rizika predstavlja parenje jedne
normalne i jedne aflicirane ivotinje ( N*A). U leglu se uvijek nalazi
100 % tenadi koji predstavljaju genetike nosioce mutiranog gena.
Ne mogu se ukljuiti u dalji program parenja.
Trea mogunost visokog rizika predstavlja parenje jednog
nosioca mutiranog gena koji je fenotipski normalan (C) i jedne
aflicirane ivotinje (A). U leglu e 50 % tenadi biti fenotipski
normalno, ali e biti nosioci mutagenog gena (C), a drugih 50 % e
biti aflicirano (A). Ne mogu se ukljuiti u dalji program parenja.
etvrta mogunost visokog rizika predstavlja parenje
afliciranog roditeljskog para (A*A). Svi potmoci e biti aflicirani (A).
Sve navedeno se odnosi na recesivni nain nasljeivanja
mahana, defekata ili zdravstvenih poremeaja. Dominantni nain
nasljeivanja poremeaja je mnogo lake procijeniti, kao i sve ostale
fenotipske karakteristike, poto je dovoljno da ista osobina postoji
samo kod jednog od roditelja pa da se ista ispolji kod potomaka.

5.8. X- vezano nasljeivanje

Ovim putem se sa roditelja na potomstvo prenose geni locirani
na X - gonozomu. Takvi geni se zovu X - vezani geni. enska tenad
i kuje su uvijek homozigotna za gene locirane na X - gonozomu,
poto enske jedinke u genomu svojih elija uvijek sadre po dva X -
gonozoma (2n, XX). Muka tenad i psi su heterozigotni za gene
locirane na X - gonozomu. Naime, muke jedinke nasljeuju samo
jedan X - hromozom od svoje majke, dok od oca nasljeuju drugi tip
gonozoma tj. Y - gonozom. Poto kod kuja i tenadi u ranim fazama
embrionalnog razvoja dolazi do sluajne i nasumine inaktivacije
jednog X - hromozoma, onda enske jedinke na jednom od svojih
hromozoma nose funkcionalan gen, dok na drugom X - hromozomu,
takoer, postoji gen koji je inaktivan. Posebno se moraju razmotriti
sluajevi X - vezanog nasljeivanja nedostataka, defekata i
Uzgoj pasa

35
zdravstvenih poremeaja, ba zato to sluajna inaktivacija X -
hromozoma odreuje kako e se mutirani gen ispoljiti kod mukih, a
kako kod jedinki enskog spola. Kod jedinki enskog spola, za X -
vezane heterozigotne poremeaje, jedna polovina elija posjeduje X
hromozom sa normalnim alelom, a druga polovina elija posjeduje X
-hromozom sa mutiranim alelom. Ukoliko genski produkt normalno
funkcionie van elija tj., u krvi ili nekoj drugoj tjelesnoj tenosti,
onda je sluaj identian sluaju kod heterozigotnih jedinki za
autozomne poremeaje. Naime, genski produkt je u tjelesnoj
tenosti prisutan u koliini koja iznosi jednu polovinu njegove
normalne koncentracije pa je dovoljan da obavi svoje fizioloke
funkcije i da se bolest ne manifestira. Meutim, ako je produkt
mutiranog gena unutar elije, sve elije koje posjeduju mutirani gen
na aktivnom X - hromozomu e ispoljavati taj mutirani alel i ivotinje
e manifestirati izvjesne klinike znakove poremeaja. U suprotnom
sluaju, kod drugih enskih ivotinja, u veem broju su prisutne
elije koje mutirani alel sadre na inaktivisanom X-hromozomu, tako
da se kod njih bolest nee kliniki manifestirati. Kod treeg sluaja,
mogue je naii i na takve enske ivotinje kod kojih je mutirani alel
prisutan na aktivnom X-hromozomu kod veoma malog broja elija,
tako da se bolest ni tada nee manifestirati.
Kako odrediti ta je nasljednog karaktera i kako se odreena
osobina sa roditelja prenosi na potomstvo? Najea pitanja koja
postavljaju odgajivai pasa, kada se u njihovim leglima uestalo
javljaju mahane, defekti ili zdravstveni poremeaji, je da li su oni
nasljednog karaktera. Ne treba iznenaditii injenica da se za
pojedine nedostatke, defekte ili zdravstvene poremeaje jo uvijek
ne zna nain nasljeivanja zato to nisu dovoljno proueni sa
etiolokog aspekta. Da bi se dobio odgovor na pitanje, na koji nain
se prenose mahane, defekti ili zdravstveni poremeaji tj., kako se
prenose sa roditelja na potomstvo, neophodno je poznavati osnovna
pravila Mendeljejevih zakona nasljeivanja, pravila populacione
genetike, multifaktorijalne modele i osnove statistikih metoda.

5.9. Osnovni pojmovi populacione genetike i selekcije

5.9.1. Populacija

Bioloka populacija je skup ivih bia koja posjeduju odreenu
nasljednu osnovu i mogu se razmnoavati. Mo reprodukcije daje
populaciji sposobnost da traje tokom vremena, ali mora biti
prilagoena i uvjetima ivotne sredine da bi opstala.

Osnovi genetike

36
5.9.2. Genetski ekvilibrijum

Ukoliko je populacija beskonano velika i u njoj vlada
panmiksija tj., sve jedinke imaju jednaku ansu da daju potomke,
frekvencija gena ili genotipova za odreenu boju e biti stalna tj.
vladat e genetska ravnotea, odnosno ekvilibrijum.

5.9.3. Srodstvo

Dvije jedinke su u srodstvu ako imaju zajednikog pretka tj.,
gene zajednikog porijekla.

5.9.4. Inbriding

Inbriding je parenje jedinki koje se nalaze u odreenom
stepenu srodstva. Smatra se da jedinke koje se nalaze u VII i daljem
stepenu srodstva nije inbriding. Prema tome, u kojem su stepenu
srodstva jedinke koje se pare, moe se govoriti o parenju u
najbliem srodstvu (otac - ki, majka - sin, brat - sestra) ili parenju
u srodstvu (II do VI stepena srodstva).

5.10. ta su kvantitativne osobine i kako se ispoljavaju?

Kvantitativne osobine su osobine koje se mogu mjeriti i na ije
ispoljavanje utjee vei broj gena sa razliitim efektima. U
kvantitativne osobine spadaju: tjelesna masa, format grla, poloaj
nogu i karlice, sposobnost kuja da proizvode dovoljno mlijeka,
intenzitet rasta i sl. i njihovo ispoljavanje zavisi kako od genotipa
tako i od uvjeta u kojima se genotip razvija.

5.11. Mjerenje varijabilnosti kvantitativnih osobina

Kako su fenotipovi kvantitativnih osobina mjerljivi, mogu se
izraziti jedinicama mjere (kg, m, cm). Najednostavniji nain za
prikazivanje variranja je interval varijacija, ali nam on ne ukazuje na
broj ivotinja sa odreenim vrijednostima fenotipova. Zahvaljujui
prosjeku i standardnoj devijaciji mi moemo dobiti jasnu sliku o
prosjeku i variranju svake kvantitativne osobine.

5.12. Heritabilitet

Heritabilitet je koeficient nasljednosti pojedinih osobina i
predstavlja odnos aditivne genetske varijanse i ukupne varijanse.
Uzgoj pasa

37
Heritabilitet je vjerovatnoa kojom se ispoljavanje neke osobine
vezuje za genotip.

5.13. Repitebilitet

To je, zapravo, gornja granica heritabiliteta i u sebi sadri i
trajne spoljne uticaje. Ustanovljava se viestrukim mjerenjem jedne
iste osobine jedne jedinke i on je zapravo indikator heritabiliteta.

5.14. Genetske korelacije

Pokazuju povezanost izmeu aditivnih efekata gena koji
uvjetuju ispoljavanje razliitih osobina i zasnivaju se na plejotropiji i
ukopanosti gena. Genetske korelacije su znaajne zbog mogunosti
indirektne (posredne) selekcije, kada unaprijeenjem jedne osobine
moemo unaprijediti i druge. Intenzitet i smjer korelacije utjeu na
intezitet promjena koje nastaju selekcijom.

5.15. Selekcija

Veoma je bitno naglasiti da se selekcijom ne stvaraju novi
geni nego se poveava uestalost poeljnih gena. Selekcija se odnosi
uglavnom na kvalitativne osobine i njen uspjeh je u obrnutoj
korelaciji sa brojem gena koji determiniu pojedine osobine.
Preduvjet za sprovoenje bilo kakve selekcije su pouzdani i precizni
podaci o ispoljenosti osobina koje elimo da unaprijedimo. Prema
ocjeni priplodne vrijednosti i stupnju nasljednosti pojedinih osobina,
selekcija moe biti: individualna, po familijama, unutar familije,
kombinovana, po brai i sestrama, po porijeklu, po potomstvu,
indirektna, selekcija na vie osobina, tandem selekcija, nezavisni
nivoi selekcije i selekcijski indeksi.

5.16. Genopatije

To su zdravstveni poremeaji nasljednog karaktera
prouzrokovani mutacijama gena. Najei i za veinu rasa zajedniki
nasljedni poremeaji, koji pripadaju tipu genotipa su:
nasljedni poremeaji vida i razvoja one jabuice:
progresivna atrofija retine anomalija oka kod kolija (Collie
Eye Anomaly-CEA); katarakta (juvenilna katarakta)
ektropija i entropija nasljedni poremeaji kotano -
zglobnog sistema displazija glave butne kosti;
osteohondroza laktnog zgloba;
Osnovi genetike

38
luksacija patele, nasljedni poremeaji sluha, srane
anomalije, subaortna stenoza, poremeaji sranih zalistaka,
poremeaji koagulacije krvi, nasljedni poremeaji
digestivnog trakta, epilepsija, alergije nasljednog karaktera,
nasljedni poremeaji tjelesne temperature.

Svi nabrojani poremeaji su uglavnom prouzrokovani genskim
mutacijama, a o pojedinim poremeajima je ve bilo govora.

5.17. Poligenski i multifaktorijalni poremeaji

Za mnoge zdravstvene poremeaje se kae da su familijarnog
karaktera, to znai da se javljaju kod srodnika jedne familije i da su
kod pripadnika te familije mnogo ei u odnosu na jedinke iste rase
koje pripadaju ak i istoj populaciji. Ukoliko je bolest familijarnog
karaktera, onda na njen nastanak mogu da imaju utjecaja ili faktori
okoline ili preteno genetiki faktori ili podjednako i jedni i drugi.
Multifaktorijalni poremeaji su nasljednog karaktera tj., u ijem
nastanku genetska komponenta ima bitnu, ali ne i jedinu ulogu.

5.18. Nasljedni poremeaji u vezi sa odreenim eksterijernim
karakteristikama

5.18.1. Gluhoa pasa

Gluhoa pasa moe biti vezana za modane poremeaje
(centralna gluhoa) ili poremeaje koji se javljaju u perifernom
auditornom sistemu (periferna gluhoa). Centralna gluhoa je dosta
rijetka, tako da e vie biti govora o perifernoj gluhoi pasa
nasljednog karaktera.
Uobiajene su tri periferne gluhoe pasa, to su:
nasljedna i steena gluhoa;
uroena gluhoa i gluhoa koja se manifestira u kasnijem
dobu ivota;
senzoneuralna i konduktivna gluhoa.

Najei oblici gluhoe kod pasa su:
nasljedna kongenitalna senzoneuralna gluhoa;
steena kasna forma senzoneuralne gluhoe (uslijed buke,
infekcije, starosti i sl.);
steena kasna forma konduktivne gluhoe (starost, hronini
otitis);
gluhoa moe biti unilateralna ili bilateralna ili parcijalna i
kompletna.
Uzgoj pasa

39
5.18.2. Hromozomopatije

Hromozomopatije pasa predstavljaju komformacijske i
funkcionalne poremeaje prouzrokovane aberacijom hromozoma.
Hromozomske aberacije su promjena makro - mikromorfologije
hromozoma. Uglavnom su nasljednog karaktera, ali postoji i druga
grupa hromozomskih aberacija koja nije nasljednog karaktera, ve
nastaju spontano ili su nastale odreenim agensima fizikog,
hemijskog i biolokog porijekla. Ta grupa se javlja kod pasa koji
potjeu od roditelja u ijem karotipu nije utvreno prisustvo
hromozomskih rearanmana, niti su utvrene promjene broja
hromozoma.

5.18.3. Poremeaji nasljeivanja spola

Treba napomenuti da kod pasa, kao i kod drugih ivotinjskih
vrsta, postoji spolni dimorfizam tj., razlike u primarnim i
sekundarnim spolnim odlikama izmeu jedinki mukog i enskog
spola.

5.18.4. Hermafroditizam

Aberacije spolnih hromozoma su ee kod pasa i u veini
sluajeva za poslijedicu imaju pojavu hermafroditizma. Termini
interseks i hermafrodit predstavljaju sinonime koji u uem smislu
oznaavaju jedinke iji genitalni organi imaju karakteristike oba
spola. Hromozomski ili genetiki hermafroditizam postoji kod onih
jedinki kod kojih je dolo do inverzije gonadalnog i fenotipskog spola
u odnosu na hromozomski spol. Naime, takve jedinke mogu
posjedovati set gonozoma karakteristian za enski spol (XX), a da
su im i gonadalni spol i fenotipski spol muki. Takoer, postoje i
takve jedinke iji set gonozoma determiniraju muki hromoztomski
spol (XY), ali su im primarne i sekundarne spolne karakteristike
enske.

Osnovi genetike

40

POJMOVI:
Genetika, fenotip, genotip, defekti, nasljeivanje, hromozomi,
srodstvo, selekcija, genotipizacija.

1. ta je genetika?
2. ta je fenotip?
3. ta je genotip?
4. ta su genetske mahane?
5. ta su letalni, subletalni i subvitalni geni?
6. ta je srodstvo i koji su oblici parenja u srodstvu?
7. ta je selekcija i koje su vrste selekcije?
8. ta je heritabilitet?
9. ta je hermafroditizam?
10. ta je genotipizacija?
11. Koji su najei genetski poremeaji kod pasa?

Uzgoj pasa

41
6. OSNOVI REPRODUKCIJE

Psi kao i sva druga iva bia imaju dva elementarna instinkta,
a to su: samoodravanje ili borba za opstanak i produivanje vrste ili
spolni nagon. Ovi instinkti utjeu na drutveni ivot ivotinja, tako
to se skupljaju u opore, to je jednostavniji nain za obezbjeenje
hrane, lake se brane i opstaju. Unato tome, pas nije izgubio
instinkt za odranje vrste, on je ostao gotovo nepromijenjen skoro
kao kad je ivio u oporu. Spolni ciklus pasa je prirodan i nagonski,
dominira u svim fizikim i psihikim deavanjima. Promjenom naina
ivota, boravkom sa ovjekom, psu ishrana nije vie veliki problem
tako da umjesto jedanput godinje kod kuja polni ar se javlja dva a,
zavisno od rase, nekad i tri puta godinje. Vremenska distanca
izmeu dva ciklusa traje 4 do 8 mjeseci, zavisno od pasmine. Ciklus
je individualno svojstvo kuje uz veoma male razlike toka trajanja.
Sezonalnost kod kuja odavno je prestala biti pravilo, a uvjetovana je
redovnom i korektnom ishranom od strane ovjeka. To svojstvo se
sporadino susree kod malog broja radnih pasa na bosanskim
planinama, vjerovatno zbog oskudnije hranidbene osnove koju psi
imaju, tako da je bioloki sat kuje ostao sezonalan u periodu proljee
- jesen, uz izuzetke malog broja enki tornjaka koje se tjeraju samo
jednom godinje. Tako je zapaeno da su te rijetke jedinke plodne i
u poznim godinama ivota. Postoje primjeri tenjenja enki sa 17
godina, ali su se tenile samo jednom godinje.

6.1. Spolno sazrijevanje kuje

Kuja spolno dozrijeva, zavisno od pasminske pripadnosti, sa 6
do 9 mjeseci dobi. Kod veine kuja prvo tjeranje se javlja u dobi od
7 mjeseci, kada ivotinja nije jo uvijek ni psihiki ni fiziki zrela.
Prvo tjeranje kod kuja je jedva primjetno, a nekad veoma burno i
izraajno. Stidnica nabubri i otvrdne, a pojavljuje se manje ili vie
intenzivan krvavi iscjedak specifinog mirisa, koji jako privlai
mujake. Tek nakon odreenog vremena kad nabubrena i otvrdnuta
stidnica naglo omeka, a iscjedak prestane biti izrazito crven i
poprimi blijedo crvenkastu ili smekastu boju i pone se gubiti, kuja
doputa mujaku pristup. Prvo tjeranje kuja snano doivljava, ne
shvaa ta se deava s njom, nervozna je, esto lie stidnicu i
uklanja iscjedak i sve to ini vrlo uznemireno. Takvo ponaanje moe
biti uzrok loeg odnosa vlasnika prema kuji koja se prvi put tjera.
Fizioloki je to normalno stanje i vlasnici sa tom injenicom moraju
biti upoznati. U periodu tjeranja na kuje ne treba vriti nikakav
pritisak, iako neiskusni dralac nije na to navikao jer mu smeta i
miris, i iscjedak, i mnogobrojni psi koji se okupljaju oko enke.
Osnovi reprodukcije

42
6.2. Spolno dozrijevanje mujaka

Prve znaajne promjene u sazrijevanju deavaju se u dobi od
8 do 11 mjeseci, a nakon toga sve su ee do potpunog spolnog
dozrijevanja kada mladi mujak postaje sposoban za reprodukciju.
Ovakvo ponaanje uzrokuje promjene kod mladog psa psihiki,
postaje samostalan, samosvjestan, ak postaje ratoboran i
tvrdoglav, to bi se moglo nazvati pubertetom kod pasa. Mujak ne
podlijee ciklinim promjenama kao kuja. Podraaj spolno zrelog psa
budi se tek na mirisni podraaj enke koja je u estrusu. Spolni nagon
kod enke dovodi kod mujaka do psihikih promjena i on je
razdraljiv i ne ponaa se kao prije.

6.3. Tjeranje, parenje, bremenitost

Kada kod kuje nastupi estrus, on obino traje od 3 do 41 dan.
Prvi znaci jave se u prvim danima estralnog ciklusa sa krvavim
iscjetkom i traju obino do devetog dana nakon ega slijedi
predpripusni period kada dolazi do privikavanja kuje na mujaka i to
obino traje 3 - 5 dana, a najee 3 dana. Nekad kuja zna pripustiti
psa ponovo i nakon 28 dana, to se rijetko deava, tako da se i to
smatra jednim ciklusom.
Tjeranje kuje prepoznaje se po uznemirenosti koju pokazuje.
Stidnica otekne te pone slabije ili intenzivnije krvarenje. Kuja u tom
periodu jo nije spremna na spolni in. Kada krvarenje prestane, a to
je izmeu 9. i 11. dana, ona pokazuje jo vee znake uznemirenosti i
u tom periodu treba pripaziti da ne doe do neeljenog sparivanja.
Kada je zrela za parenje, treba joj privesti odabranog mujaka, ona
e ga tada mirno prihvatiti. Da bi bili sigurni da je dolo do
parenja, mujak i enka se moraju povezati, tako da nakon ulaska
spolovila mujaka u vaginu kuje dolazi do vezivanja jedinki. Prilikom
najjae erekcije koja se
deava upravo u trenutku
potpunog ispunjavanja
krvlju kavernoznog tijela
penisa koji se tada nalazi u
vagini, to onemoguava
da se penis vrati nazad sve
dok sjemenska tekuina
zajedno sa spermijima u
potpunosti ne bude
ubaena u maternicu kuje.
Nakon sparivanja eljenog
roditeljskog para nastaje
Slika 25. Parenje belgijskih ovara Malinoa
Uzgoj pasa

43
faza bremenitosti, koja kod enki u prosjeku traje 58 - 65 dana, a u
ekstremnim sluajevima 51 - 78 dana.
Uvijek treba ostavljati potomstvo od enki koje se same
okote, bez pomoi ovjeka. tenad u tom periodu treba to je
mogue manje ometati. Meusobno se rase ne smiju ukrtavati iz
razloga to potomstvo krianaca ima umanjene rasne osobine, kako
po izgledu tako i po upotrebnoj vrijednosti, a i vrlo loe se pokazalo
na otpornost organizma prema bolestima. esto psi iji su roditelji u
srodstvu imaju zloudnu ili plaljivu narav. Samo u izuzetnim
sluajevima, a iz posebnog interesa, dozvoljava se parenje u krvnom
srodstvu o emu iskljuivo brigu vode strunjaci iz ove oblasti.
Kuja nakon 58 65 dana, a najee nakon 63 dana moe oekivati
potomstvo.
U prvoj polovini gravidnosti (30 dana) na njoj se skoro ne
primjeuje nita. Za vrijeme gravidnosti kuja se ne smije izvoditi u
bilo kakve radne aktivnosti. Nekoliko dana prije okota treba
pripremiti mjesto i leaj gdje e se smjestiti.
Treba nastojati da se okot obavi pod kontrolom vlasnika ili
strunog lica radi eventualne pomoi. tenci trebaju odmarati 2 do 3
dana, a zatim izabrati one koje emo ostaviti. Kod odabira tenadi
potrebno je voditi rauna da ostavimo najnaprednije tence tipine
za tu pasminu.

6.4. Okot

Simptomi koji najavljuju
poetak okota su sljedei: kuja
je nemirna, gubi apetit,
temperatura pada do 37
0
C,
sise izluuju ukastu tenost
(kolostrum). U asu okota
kuja stenje zbog trudova i
lijee na bok, uvija se, trudovi
su sve jai i na kraju se
izbacuju tenci. Prilikom
normalnog okota, kuja
uglavnom izvue novoroenad
iz posteljice, prekine pupanu
vrpcu i lizanjem oisti tenad.
Ovo lizanje ima i ulogu
pospjeivanja cirkulacije kod
tenadi.

Slika 26. Kuja sa leglom
Osnovi reprodukcije

44
6.5. Kastracija i sterilizacija

Kastracija ivotinja je operativno uklanjanje spolnih organa
kod mukih ivotinja - testisa, a kod enskih taj hiruki zahvat se
naziva sterilizacija - jajnika, jajovoda i maternice.

Slika 27. Postupak sterilizacije Slika 28. Postupak kastracije

Nauka je pokazala kako sve ee, kao i ljudi, ivotinje
obolijevaju od raznih tumora i karcinoma. Kod kuja, to su tumor
dojki i maternice, piometra, sepsa, a kod mujaka rak prostate i
testisa. Simptomi se teko i kasno otkrivaju, kada je teko spasiti
ivotinju. Kastracija je idealna prevencija tih bolesti. Takoer je
dokazano da kastrirana ivotinja ivi due. Puno je humanije
sprijeiti nekontroliranu reprodukciju koja neizbjeno dovodi do
neeljenih posljedica kod pasa. Sadanja saznanja su takva da, osim
to se ne mijenja narav, ne mijenja se niti temperament ivotinje
poslije kastracije. Ako se kuja kastrira poslije jednog estrusa,
mogunost tumora ipak je izvjesna, iako mnogo rjee nego kod
nekastrirane kuje. Takoer, takve kuje ne obolijevaju od gnojne
upale maternice (piometra). Nadalje, zna se da su kuje sklonije
razvoju diabetes mellitus-a. Kod kastriranih kuja ta je bolest mnogo
rjea nego kod nekastriranih.

Uzgoj pasa

45

POJMOVI:
Reprodukcija, spolni nagon, spolna zrelost, tjeranje-estrus,
parenje, bremenitost, tenjenje, leglo, kastracija,
sterilizacija.

1. ta je reprodukcija?
2. Koji su osnovni instinkti pasa?
3. ta je spolno dozrijevanje?
4. Koji su simptomi tjeranja kuja?
5. ta je specifino kod akta parenja pasa?
6. Koliko traje gravidnost kuja?
7. Koji su kritini periodi za preivljavanje legla?
8. ta je kastracija?
9. ta je sterilizacija?

Uzgoj pasa

47
7. OSNOVE ISHRANE

Od pravilne ishrane pasa zavisi njihovo zdravstveno stanje,
kondicija, spremnost za obuku i slino. Hrana treba sadravati
dovoljne koliine organskih i mineralnih materija koje obezbjeuju
normalan razvoj i obnovu organizma kao i dovoljno energetskih
hraniva koja omoguavaju savladavanje napora u obuci i radu.
Budui da su psi pripitomljene divlje ivotinje njihova se
ishrana u prirodi sastojala od ulova. Konzumiranjem takve hrane
obezbjeuju se sve potrebne hranjive materije. Naime, prilikom
ulova veina divljih pasa prvo pojede sadraj eluca ubijene ivotinje
te tako obezbjeuju neophodne enzime i dio biljne hrane koja im je
potrebna, a sami je ne mogu provariti u svjeem obliku. Tako
obezbjeuju folnu kiselinu koju ne mogu sami sintetizirati, a
nedostatak iste uzrokuje anemiju.
Mesojedi hranu uzimaju prvenstveno zubima pomaui se
prednjim udovima kada je to potrebno. Psi gutaju hranu halapljivo i
bez ikakvog vakanja. Vodu piju tako to jezik saviju u obliku kaike
i brzim pokretima je ubacuju u usta. Kod psa oblik, raspored i broj
zuba bolje je prilagoen trganju mesa i vakanju biljnih materijala.
Pas ima ukupno 42 stalna zuba. Mesojedi su ivotinje sa tipinim
hidrolitikim tipom probave i relativno kratkom probavnom cijevi.
Odnos duine tijela i crijeva kod psa je 1 : 6.
Frekvencija defekacije zavisi od tipa obroka. Konzumiranjem
vee koliine biljne hrane i vlakana defekacije je esa, a kod
animalne hrane obrnuto. Psi hranjeni iskljuivo mesom defeciraju
svakih 2 - 3 dana.

7.1. Potrebe u energiji i hranjivim materijama

iroka variranja u potrebama za istu vrstu nisu iznenaujua
ako se ima u vidu postojanje velikog broja pasmina pasa sa
tjelesnom masom ispod 1 kg pa do preko 100 kg. U cilju
preveniranja opasnosti kako od deficita tako i od suficita, najbolji je
onaj dnevni obrok u kojem se nivo hranjivih materija odrava
izmeu minimalnih i optimalnih potreba ivotinje.

7.1.1. Energija

Za uzimanje hrane i zadovoljenje osjeaja gladi kod mesojeda
najvaniji je sadraj energije u hrani pa tek onda njena koliina.
Primarni uticaj u regulisanju osjeaja gladi ima vjerovatno neki
postresorpcioni inilac (glukoza i proizvodi razlaganja masti u krvi -
metaboliki regulatori osjeaja gladi), mada znaaja ima i specifino
Osnove ishrane

48
dinamiko dejstvo hrane te impulsi iz probavnog trakta. Potrebe u
energiji zavise od temperamenta ivotinje, fizike aktivnosti, dobi,
fiziolokog stanja organizma, tjelesne mase, vanjskih faktora, itd.
Najvee potrebe su kod pasa u laktaciji, tenadi, radnih pasa te
gravidnih i ivotinja izloenih stresu. Flegmatine i starije ivotinje
trebaju oko 20% manje energije od normalno aktivnih. Niska
temperatura moe znaajno poveati potrebe u energiji u odnosu na
uzdrne. Potrebe se, takoer, poveavaju porastom temperature
okoline radi hlaenja organizma, a ujedno se smanjuje konzumacija
hrane i elja za istom. Dranje vie pasa u grupi poveava
individualne potrebe u energiji zbog vee aktivnosti u takvim
grupama.

7.1.2. Proteini

Proteini u hrani moraju osigurati potrebnu koliinu esencijalnih
aminokiselina i uravnoteen bilans azota. Potrebe pasa iznose 12-
35% suhe materije (SM) obroka zavisno od kvaliteta proteina i
sadraja energije u hrani te fiziolokog stanja organizma. Uobiajeni
izvori proteina u gotovoj hrani su meso peradi i stoke za klanje,
nusproizvodi klanja stoke i peradi, sojino brano i sama, kukuruzni
gluten, mesna i riblja brana i sl. Kokoije jaje se smatra najbolje
balansiranim izvorom proteina u pogledu sadraja esencijalnih
aminokiselina.

7.1.3. Masti

Masti same po sebi nisu esencijalna hranjiva materija ve
moraju u odreenoj koliini biti prisutne u hrani mesojeda.
Adekvatan nivo masti u hrani je u stvari onaj koji osigurava dovoljne
koliine esencijalnih masnih kiselina (EMK). Za pse je esencijalna
samo linolna. Iako preferiraju i dobro toleriu visok sadraj masti u
obroku (psi do 40 %), poveanje iznad 30 - 40% suhe materije (SM)
dovodi do smanjenja konzumacije hrane.

7.1.4. Ugljeni hidrati

Iako nisu esencijalni, oni trebaju u hrani biti adekvatno
zastupljeni kao odlian izvor energije kako se za tu svrhu ne bi
koristio protein. Smatra se da psi mogu normalno ivjeti bez
konzumiranja ugljenih hidrata u hrani ako se oni zamijene
adekvatnim koliinama masti i proteina. Ipak, prisustvo izvjesne
koliine je ekonomski i fizioloki korisnije i mnogo bolje nego ishrana
bez njih. Dakle, oni nisu esencijalne hranjive materije sve dok obrok
Uzgoj pasa

49
sadri dovoljne koliine proteina za glukoneogenezu preko koje se
odrava normalna glikemija u krvi. Psi podnose do 40% skroba u
suhoj tvari hrane. Kod mladih ivotinja ova tolerancija je slabija, ali
je zato bolja probavljivost laktoze u hrani. Dijetalna vlakna
(neskrobni polisaharidi) sa manjim ueem su neophodna za
normalnu funkciju procesa probave iako nisu potrebna kao hranjive
materije. Zavisno od hemijske prirode, vlakna poveavaju
voluminoznost obroka, odravaju normalno tranzitno vrijeme hrane
kroz probavni trakt i odravaju strukturalni integritet
gastrointestinalne mukoze. Kao izvor vlakana, u gotovu hranu se
obino stavljaju penine mekinje, pulpa voa i paradajza, repini
rezanci, Ijuske soje i kikirikija. Psi vlakna ne probavljuju direktno, ali
mikroorganizmi debelog crijeva mogu ih fermentirati u razliitom
stepenu. Tako nastaju nie masne kiseline i druga jedinjenja. Pektin i
druga rastvorljiva vlakna lako fermentiraju, repina vlakna osrednje
dok celulozu bakterije ne mogu fermentirati. Osrednja produkcija
niih masnih kiselina (NMK) u debelom crijevu je poeljna i korisna
jer slue kao energetski izvor za kolonicite i doprinose odravanju
njihove normalne funkcije.

7.1.5. Minerali

Osim ugljenih hidrata, masti i bjelanevina koje slue za
podmirivanje energetskih potreba organizma i proizvodnju tjelesnih
materija, postoje i materije koje reguliu te procese. Meu njima su
minerali (makroelementi i mikroelementi), vitamini, fermenti,
hormoni i antibiotici.
Makroelemente ine kalcij-Ca, magnezij-Mg, fosfor-P, natrij-
Na, kalij-K, Klor-Cl i sumpor-S.
U mikroelemente se ubrajaju: eljezo-Fe, bakar-Cu, zink-Zn,
mangan-Mg, kobalt-Co, molibden-Mo, jod-J, selen-Se i fluor-Fu.
Smanjenje koncentracije minerala u krvi poslijedica je nedovoljnog
unosa istih u organizam, to uzrokuje mnoge bolesti pasa.
Kvalitativne i kvantitativne potrebe u mineralima nisu poznate u
potpunosti. Ca i P u hrani moraju biti sadrani u optimalnoj koliini i
pravilnom meusobnom odnosu. U hrani za pse 1,2 - 1,4: 1. Deficit
kalcija je mnogo ozbiljniji problem, mada i viak moe dovesti do
tetnih efekata. Viak kalcija u hrani, suprotno ranijem vjerovanju,
ne koristi preveniranju poremeaja razvoja skeleta, ve naprotiv,
osim to remeti resorpciju fosfora, cinka, eljeza, joda i drugih
minerala, moe dovesti do osteohondrosis dissecans, hip displazije,
hipertrofine osteodistrofije tenadi itd. Gotovo sva prirodna hraniva
su deficitarna u kalciju pa se on redovno mora dodavati u hranu.
Biljna hraniva sadre znatne koliine fosfora, meutim, njegova
Osnove ishrane

50
fitinska forma ini ga u najveoj mjeri neiskoristivim u probavnom
traktu mesojeda. Viak fosfora moe dovesti do hiperfunkcije i
oteenja bubrega slino pretjeranoj konzumaciji Na. Zabiljeeno je
da visok sadraj sojinog proteina u obroku dovodi do slabije
resorpcije Fe, Zn i Mn u crijevima. Zbog toga se obrocima sa visokim
sadrajem sojinog proteina ovi mikroelementi uvijek trebaju
dodavati neto iznad optimalnih potreba. Selen je vaan zbog
njegovog odnosa sa vitaminom E i tioamino kiselinama. Metionin i
cistin su potrebni da skupa sa Se formiraju glutation-peroxidazu.
Zbog visoke toksinosti, njegovo dodavanje u hranu zahtjeva
poseban oprez. Deficiti ili suficiti ostalih minerala se u praksi obino
ne javljaju.

7.1.6. Vitamini

Organizam pasa nije u stanju sintetizirati nijedan vitamin u
koliini dovoljnoj da podmiri minimalne potrebe (izuzev vitamina C)
pa zato svi moraju biti sadrani u dnevnom obroku hrane. Jedino
biotin i folna kiselina kod zdravih pasa mogu biti dobrim dijelom
obezbjeeni bakterijskom sintezom u crijevima. Konverziju karotina
iz hrane u vitamin A mogu vriti samo psi. Kod odraslih, potrebe u
vitaminu D ne mogu u potpunosti biti zadovoljene, kao to je to kod
drugih vrsta ivotinja, sintezom u koi pomou ultra violetnih zraka
pa se ovaj vitamin uvijek mora nalaziti u hrani. Potrebe u vitaminu E
ne mogu biti tano definisane jer zavise od sadraja Se u hrani.
Potrebe u holinu zavise od sadraja metionina u hrani. Deficiti se
mogu javiti u svim vitaminima. lako se redovno govori o dnevnim
potrebama, to ne znai da ivotinja mora svaki dan konzumirati
strogo odreenu koliinu neke hranjive materije. Manja odstupanja
su tolerantna kroz krai period ak i kada se radi o hidrosolubilnim
vitaminima ili aminokiselinama ukoliko je prosjena dnevna
konzumacija optimalna. Ova odstupanja bolje podnose odrasle
ivotinje nego mladi u periodu rasta ili enke u laktaciji kod kojih se
posljedice neujednaenog snabdijevati hranjivim materijama mnogo
prije ispoljavaju.

7.1.7. Voda

Voda je jedna od najvanijih materija u organizmu ivotinja.
Tijelo odrasle ivotinje sadri 60-70% vode, a mlade jo vie. Ako se
izgubi 20-25% ukupne koliine vode, nastupa sigurna smrt. Dnevne
potrebe ovise od niza faktora: koliini vode u hrani, godinjoj dobi,
vanjskoj temperaturi, intenzitetu tjelesnog rada, fiziolokom stanju, i
ivotne dobi ivotinje. Voda za pie mora biti besprijekorno ista i
Uzgoj pasa

51
svjea te uvijek dostupna. Ako pas nekoliko dana ne konzumira
vodu, neminovno nastupa smrt.

7.2. Hraniva za pse

Gotovo sva hrana koja se koristi u ishrani ljudi moe se pod,
manje-vie, istim ili slinim uvjetima koristiti u ishrani pasa. Tu su
jo i tipina stona hraniva, kao i mineralna, ali se ona koriste,
uglavnom, u industrijskoj proizvodnji gotove hrane. Meso i klaoniki
otpad predstavljaju prirodnu hranu pasa. Razlike u sastavu i
energetskoj vrijednosti mesa razliitih ivotinja postoje, uglavnom,
zbog razlika u sadraju masnog tkiva. Slino je i kod mesa sa
razliitih dijelova tijela iste ivotinje. Najmasnija je svinjetina i
janjetina, nasuprot teletini, bijelom mesu peradi i mesu kunia koja
su najmanje masna. Govedina se nalazi negdje izmeu. Mravo
crveno meso sa imtramuskularnom masti je uglavnom konstantnog
sastava bez obzira na vrstu ivotinje ili dio tijela sa kojeg potie.
Klaoniki otpaci su najee istog sastava bez obzira od koje su vrste
ivotinje. To su iznutrice, krv, plua, koa, papci, glave, noice stoke
i peradi, jetra, slezena, bubrezi, kosti svjee ili kuhane, srce, vime,
elatina itd. Iako je meso bolje davati sirovo, veina pasa vie voli
jesti kuhano to je jedna od uobiajenih mjera u ishrani ivotinja
koje iz bilo kojeg razloga imaju smanjen apetit (bolesne ivotinje).
Takoer, ukoliko nismo sigurni u higijensku ispravnost mesa ili
njegovu svjeinu, poeljno je da se termiki obradi kuhanjem.
Svinjetinu, meso kunia i divljai treba redovno kuhati zbog stalne
opasnosti od infestacije parazitima. To je sluaj i sa iznutricama kada
ispravnost nije potpuno sigurna.
Mlijeko i mlijeni prozvodi koriste se u ishrani pasa kao vrlo
vrijedna hrana. Puno mlijeko je bogat izvor kvalitetnih proteina,
masti kao i veine vitamina i minerala. Neke odrasle ivotinje mogu
pokazivati nepodnoljivost prema ovim hranivima zbog smanjene
aktivnosti crijevne laktaze to dovodi do fermentacije neprobavljene
laktoze u debelom crijevu i pada pH vrijednost u tom dijelu
digestivnog trakta. Posljedica je proljev. Takve ivotinje je lako
otkriti pa se iz njihovih obroka iskljuuju sva ova hraniva izuzev sira,
maslaca i nepasteriziranog jogurta koji se mogu nesmetano koristiti
jer ne sadre laktozu.
Jaja predstavljaju bogat izvor kvalitetnog proteina, masti,
vitamina A, D, B
2
, B
12
i folne kiseline kao i eljeza. Sadre izvjesne
koliine i drugih hranjivih materija izuzev vitamina C, PP i
ugljikohidrata. Prije davanja obavezno se kuha radi inaktiviranja
tripsin inhibitora i avidina, bjelanevine koja vee biotin i ini ga
nedostupnim za resorpciju.
Osnove ishrane

52
Riba se psima daje iskljuivo kuhana i fino samljevena u
maini za meso. Kuhanje je neophodno radi unitavanja fermenta
tiaminaze koji razara vitamin B1 u hrani to moe dovesti do
avitaminoze, a najvie je prisutan u nekim vrstama riba kao to su
aran ili haringa. Mljevenje je vano radi eliminisanja opasnosti od
sitnih koica koje se mogu zabadati u sluznicu usta ili jednjaka i
dovesti do opstrukcije.
Ostala animalna hraniva, kao to su mesno brano, mesno-
kotano, krvno, riblje, brano perja, brano otpadaka klanja peradi i
druga brana, koriste se prvenstveno u industrijskoj proizvodnji
gotove hrane ili za suplementaciju neukusih biljnih obroka u kunim
uvjetima.
itarice koje se koriste u ishrani pasa su: penica, kukuruz,
jeam, ra, zob, ria (sve se daju kuhane) kao i proizvodi od njih u
vidu brana, griza, mekinja, pahuljica, gnjeenog zrnevlja, skroba,
klica, tjestenine i hljeba. Koriste se oljutene, kuhane, samljevene,
prvenstveno kao izvor ugljenih hidrata u obroku.
Povre se prema nainu upotrebe i sastavu moe podjeliti u tri
skupine. Prvu skupinu ine: zelena salata, kupus, kelj, pinat, karfiol
itd. Njihovo lie ili cijela biljka, daju se kuhani iIi u svjeem stanju.
Nemaju znaajnije hranjive vrijednosti i ne mogu initi osnovu
obroka. Drugu skupinu ine: korjenasto - krtolaste biljke koje se
moraju davati kuhane. To su krompir, mrkva i repa. Kuhan krompir
je dobar izvor skroba. Mrkva ima odreenu vrijednost u ishrani pasa
kao izvor karotina, a repa je od manjeg znaaja. Treu skupinu ine:
leguminoze kao to su grah, graak, lea i soja. Oni su dobar izvor
proteina i ugljenih hidrata, ali ne mogu initi osnovni dio obroka.
Ostala biljna hraniva koja se mogu koristiti u ishrani pasa su:
uljane same (sojina, kikiriki, sama peninih klica i dr.), kuhano
zrno leptirnjaa, kukuruzni gluten, svjee i suhe pivske kvasce,
melasu, repine rezance, lucerkino brano, zobene i riine mekinje,
laneno sjeme i samu, sojine i zobene Ijuske i sl. Uljane same,
posebno sojina, vrlo su vrijedan proteinski izvor u obrocima pasa iji
kvalitet se moe porediti sa proteinima mlijeka.
Masti/ulja se dodaju radi poboljanja strukture, ukusa i mirisa
hrane. Sadre esencijalne masne kiseline i liposolubilne vitamine.
Probavljivost je vrlo visoka, a zbog usporavanja pranjenja eluca
ivotinja ima osjeaj sitosti poslije hranjenja.
Masti i ulja koja su vie puta koritena za prenje ne treba
davati psima jer sadre perokside i druge otrovne materije.
Eventualno, mogu se davati ulja koja su jednom koritena.
Mineralna hraniva su: stona kreda, kalcijevi fosfati, kuhinjska
iIi stona so, mineralno-vitaminski dodaci i sl. Vitaminsko-mineralne
dodatke treba normalno koristiti kod pripreme kunih obroka. Psi koji
Uzgoj pasa

53
se redovno hrane gotovom kompletnom hranom sa ueem 90% ili
vie standarnnog obroka, ne trebaju dodavanje nikakvih mineralno
vitaminskih dodataka. Danas su mnogo ei problemi uzrokovani
predoziranjem minerala i vitamina nego deficitima kada se koristi
gotova hrana. Kosti su dobre za sprjeavanje nastajanja zubnog
kamenca kod pasa. Ne treba davati sitne kosti ve samo velike i
svjee pri emu se mora voditi rauna da ne doe do lomljenja zuba.
Od drugih hraniva mogu se u ogranienim koliinama koristiti
okolada (ne ona za kuhanje), bombone, voe kao to su jabuke i
banane, bijeli i crveni luk itd. okoladu i bombone ne treba davati
esto zbog opasnosti od gojenja i nastanka zubnog kariesa. Pored
toga okolada sadri teobromin koji je u veoj koliini toksian za
pse. Mnogo ga vie ima u nezaslaenim (peenim) okoladama za
kuhanje nego u mlijenim. Konzumiranje okolade za kuhanje od 7,5
g/kg moe biti letalna za psa. Isti uinak se postie sa 65 g/kg
mlijene okolade. Bijeli i crveni luk sadre alkaloid n - propil -
disulfid koji u veoj koliini moe dovesti do hemolitike anemije,
groznice i drugih poremeaja zdravlja (konzumiranje 0,5% g/kg).
Ako se ishrana bazira na gotovoj hrani zadovoljavajueg kvaliteta,
nijedno od nabrojanih hraniva ne treba uestvovati u obroku vie od
25%. Isto se preporuuje i kod pravljenja kunih obroka da ne bi
dolazilo do navikavanja na jedan odreen tip hrane.

7.3. Gotova - komercijalna hrana

Poto veina vlasnika ivotinja nema dovoljno znanja i
iskustva, gotova hrana je nala iroku primjenu i koristi se u ishrani
veine pasa u razvijenim zemljama. Komercijalna hrana za pse po
sastavu iroko varira tako da moe sadravati 12 - 35% proteina, 5 -
30% masti i 1-10% vlakana u suhoj tvari. Izvori proteina mogu biti
biljni, animalni iIi kombinovani. Prema sadraju hranjivih materija,
gotova hrana se proizvodi kao kompletna i dopunska. Dopunska
hrana ne predstavlja kompletan obrok (biskviti ili neko konzervirano
meso).

7.4. Reim ishrane pasa

Pravilan reim ishrane zavisi od tipa obroka, dobi, fiziolokog
stanja organizma, vanjskih uticaja, uvjeta dranja ivotinje i ivotnih
navika vlasnika. Dva su osnovna metoda ishrane: ad libitum i
obrona. Obrona ishrana podrazumijeva kontrolisano hranjenje koje
je ogranieno vremenski ili koliinski. Koriste se sva tri naina
pojedinano ili njihova kombinacija npr., ishrana suhom ili
poluvlanom hranom po volji uz obrono davanje konzervi ili hrane
Osnove ishrane

54
kao to je meso, kuhinjski otpaci. Sve promjene u ishrani treba
provoditi postepeno tokom nekoliko dana jer iznenadne mogu
dovesti do probavnih poremeaja koji se najee manifestuju
proljevom.
Ukoliko odrasli pas moe potrebnu energiju odravati na
optimalnom nivou bez tendencije ka gojaznosti, ad libitum ishrana je
svakako najpraktinija metoda. Hrana tada treba biti energetski
siromanija pa je najbolja upotreba suhe hrane. Konzerve nisu dobar
izbor jer su mnogo ukusnije i bogatije sadrajem energije, a duim
stajanjem moe doi do kvarenja ili suenja hrane. Prednosti ishrane
ad libitum su: ini psa mirnijim, prevenira pojavu koprofagije
(prirodna pojava konzumiranja vlastitog izmeta, izmeta ostalih
ivotinja ili ovjeka). Konzumiranjem vlastitog, fecesa drugih
ivotinja ili ljudi, pas vjerovatno nadoknauje neke deficitarne
hranjive materije kao to su B vitamini i sl. Kuja obino jede feces
svoje tenadi. Koprofagija se moe prevenirati veim angaovanjem
psa, spreavanjem kontakta sa fecesom, koritenjem kompletne i
izbalansirane hrane i ishranom psa po volji. Ovim reimom ishrane
psi uglavnom jedu vie puta dnevno u manjim porcijama, a neki
samo jedan obilniji obrok ili ak rjee. Na poetku ad libitum ishrane
normalno je da doe do prejedanja ivotinje, ali tokom vremena
navikavanja konzumacija se postepeno prilagoava energetskim
potrebama. Mjere za smanjenje pretjerane konzumacije hrane su
slijedee: ne davati suvie ukusnu hranu (konzerve i poluvlanu
hranu), koristiti suhu hranu, dodati vodu suhoj hrani, neposredno
prije hranjenja navikavati psa da konzumira hranu samo iz svoje
posude. Ako nakon izvjesnog vremena i dalje jede previe, to znai
da nije u stanju regulisati energetske potrebe pa ga treba obrono
hraniti. Kada su psi skloni gojaznosti ili ishrana ad libitum iz bilo
kojeg razloga nije mogua, obrono hranjenje je nuan korak.
Vremenski ograniena obrona ishrana podrazumijeva da zdrave
odrasle ivotinje koje nisu pod stresom konzumiraju dovoljnu
koliinu hrane za 15 - 20 minuta. Meutim, svi se ne mogu navii na
ovaj reim hranjenja. Porciono kontrolirana ishrana je metod izbora
u veini sluajeva. Ona omoguava tano praenje nivoa
konzumacije hrane i promjene u vezi sa tim (tjelesna masa,
dinamika rasta i sl). Upute o dnevnim koliinama gotove hrane na
ambalai mogu posluiti samo kao preporuka vlasniku, a dodatna
realna procjena potreba ivotinje je neophodna. Kod tenadi u rastu
poeljna je obrona ishrana, pogotovo kod pasmina sa brzim
tempom rasta. Iako slobodni reim obezbjeuje maksimalne
priraste, to se kod tenadi brzorastuih pasmina ne smatra kao
prednost jer lahko dovodi do gojaznosti i poremeaja u razvoju
skeleta.
Uzgoj pasa

55
Odrasle pse u odravanju dovoljno je hraniti jednom dnevno,
mada to moe biti i vie puta pod uvjetom da ukupna koliina hrane
ne prelazi dnevne potrebe. tenad do 6 mjeseci i kuje u laktaciji
treba hraniti najmanje u tri obroka na dan. Jednokratna ishrana,
takoer, nije dovoljna kod visokog graviditeta, radnih pasa,
dinovskih pasmina i patuljastih pasa lakih od 4,5 kg, koje zbog
relativno velikih potreba nekad nisu u stanju u konzumiranoj hrani
obezbijediti dovoljnu koliinu energije u jednom hranjenju. Jedan
veliki obrok dnevno moe biti predisponirajui faktor za nastajanje
nadimanja (akutna dilatacija eluca i torzija ili volvulus) kod pasa
dinovskih pasmina kada tre i igraju se nakon obilnog obroka.

7.5. Ishrana pasa po dobno reproduktivnim kategorijama

Prema potrebama u hranjivim materijama postoje slijedee
dobno - reproduktivne kategorije pasa: tenad (na sisi i odbijena),
mladi psi u porastu, skotne kuje, dojne kuje, radni psi i odrasli psi u
odravanju. Takoer, postoji i kategorija starijih i gojaznih pasa.
Ishrana mora biti prilagoena dobi, reproduktivnom stanju,
pasminskom tipu kao i namjeni psa.

Tabela 1. Minimalni broj dnevnih obroka hrane psa u razliitim ivotnim
fazama

tenad na sisi 4 - 5
Odbijena tenad 3
Mladi psi u porastu 2
Skotne kuje 2
Dojne kuje 3 (ili po volji)
Radni psi 2 (ili po volji)
Odrasli psi u odravanju 1 (ev. 2 - 3)

7.5.1. Odrasli psi u odravanju

U ovoj kategoriji je veina kunih pasa i onih koji uglavnom
ive u zatvorenom prostoru. Umjereno su aktivni i nisu izloeni
ekstremnim promjenama vanjske sredine. Odravanje
podrazumijeva normalno aktivnog odraslog psa koji nije u
graviditetu niti laktaciji, a ivi na temperaturi termike neutralnosti.
Nutritivno, odravanje je stanje nakon zavrenog perioda rasta, bez
graviditeta i laktacije, bez obavljanja rada ili intenzivnih vjebi i na
temperaturi termike neutralnosti. Psi su odrasli u dobi od 8 - 12
mjeseci (male i srednje pasmine), velike sa 10 16, a dinovske
pasmine tek sa oko 24 mjeseca i vie. Odraslim psima u odravanju
Osnove ishrane

56
je najbolje obezbijediti jednokratno hranjenje. Davanje nekoliko
obroka (2 - 3 dnevno) je takoer prihvatljivo uz optimalno
konzumiranje ukupne dnevne koliine hrane. Lahko ih je navii da
jedu uvijek u isto vrijeme i na istom mjestu. Negdje se praktikuje
upravo ova viekratna ishrana i to u vrijeme objeda porodice to ne
mora imati nikakve nedostatke ako ivotinja ne konzumira hranu
iznad dnevnih potreba. Pse koji imaju slabiji apetit treba hraniti sa 2
- 3 manja obroka dnevno. Kasne popodnevne i veernje obroke
treba izbjegavati poto psi mogu imati potrebu za defekacijom ili
uriniranjem nekoliko sati poslije hranjenja. Psi koji su depresivni ili
vrlo stari, takoer, bolje toleriu dvokratno i trokratno hranjenje
manjim obrocima.

Tabela 2. Karakteristika obroka u suhoj tvari za pse u odravanju

Probavljivost Protein Mast Pepeo
% % % %
>75 15 - 25 >8 -

Ca
%
P
%
Na
%
Mg
%
Psi
0.5 - 0.9 0.4 - 0.8 0.2 - 0.5 -

7.5.2. Ishrana skotnih kuja

Veina fetalnog rasta se odvija u zadnje 2 - 3 nedjelje
graviditeta. Potrebe kuja u zadnjoj treini graviditeta su 1,25 - 1,5
puta vee u odnosu na uzdrne. To poveanje nije suvie veliko pa
se potrebe mogu podmiriti i koritenjem hrane za odravanje uz
izvjesno poveanje koliine. Meutim, bolje je koristiti hranu
namjenjenu za reprodukciju i rast koja je koncentrovanija i ne
zahtijeva davanje vee koliine da bi podmirenje potreba bilo
adekvatno. U prvoj polovini graviditeta kuje se hrane obinom
hranom za odravanje.
Gravidnost kuja u prosjeku traje 63 dana (9 nedjelja). Tokom
prvih 5-6 nedjelja nema bitnijih promjena u tjelesnoj masi i
potrebama jer se do tada proizvede svega oko 30% mase fetusa.
Tokom posljednjih 3 - 4 nedjelje dolazi do naglog poveanja rasta
fetusa i tjelesna masa kuje se povea za 15 - 25% u odnosu na
poetnu. Zbog smanjenja volumena probavnog trakta, uz
istovremeno poveanje potreba, jednokratno hranjenje esto nije
dovoljno u visokom graviditetu. Zato ishrana treba biti dvokratna iIi
Uzgoj pasa

57
ad libitum. Prije okota na 2 - 3 dana smanji se hrana, a na dan okota
ne treba je davati. Kuje sa veim brojem mladih i velikim stomakom
u posljednje 1 - 2 nedjelje graviditeta ionako mogu imati smanjen
apetit. U tom sluaju treba davati vie manjih porcija ili ukljuiti
koncentrovaniju hranu.

7.5.3. Ishrana kuja u laktaciji

Kuje normalno izgube u tjelesnoj masi tokom laktacije ali to
ne bi trebalo biti vie od 10% tjelesne mase. Potrebe u hranjivim
materijama i energiji kao i konzumacija hrane su znatno vei u
odnosu na uzdrne. Ovisno o veliini legla i fazi laktacije, potrebe u
energiji mogu biti 2 - 4 puta vee od uzdrnih. Treba koristiti
koncentrovaniju hranu u vie porcija dnevno ili hraniti ad libitum. U
hrani za kuje u laktaciji energija je redovno limitirajui faktor. Kuje
hranjene po volji trebale bi odravati tjelesnu masu nepromjenjenu
uz uobiajenu hranu za reprodukciju. Meutim, ako su pri okotu bile
mrave, zahtijevae vie energije to se moe postii dodavanjem
jedne supene kaike (15 ml) masti ili ulja na 100 g suhe hrane. Vea
koliina masti moe smanjiti konzumaciju i dovesti do deficita drugih
hranjivih materija. Potrebe, dakle, najvie zavise od veliine legla,
zatim od pasmine i temperamenta. Kod kuja sa malim leglom, ako
se preobilno hrane, tenad nee posisati svu koliinu mlijeka pa
moe doi do mastitisa. Ishrana je ad libitum ili najmanje u tri
porcije dnevno, a hranu je dobro drati u blizini legla tako da se kuja
ne odvaja od tenadi dok jede. U visokom graviditetu i tokom
laktacije hrana za kuje (u suhoj tvari) treba da sadri min. 25%
proteina, 18% masti i max. 5% vlakana. Ako je obrok kompletan,
kvalitetan i izbalansiran, ne treba dodavati nikakve suplemente kao
sto su mlijeko, meso, Ca, P i vitamini. Smatra se da pravilno
hranjena i zdrava kuja moe odhraniti najvie 6 tenadi u leglu, a
ako ih ima vie onda je potrebno prihranjivati tenad.

7.5.4. Ishrana tenadi

Rast je faza ivota kada je (izuzimajui kuje u laktaciji)
potreba pravilne ishrane najizraenija. tene najbe raste u prvih 5 -
6 mjeseci ivota. Velike pasmine pasa dostiu odraslu tjelesnu masu
u dobi od 10 - 16 mjeseci, dinovske sa oko dvije godine, a male
pasmine u peridu 8 - 12 mjeseci ivota. Osiguranje dovoljne koliine
kvalitetne hrane je u ovom periodu od izuzetnog znaaja za
normalan razvoj, pravovremeno dostizanje spolne zrelosti i
postizanje konane tjelesne mase. Njihove potrebe mogue je
Osnove ishrane

58
adekvatno podmiriti samo obrokom posebno formulisanim za period
rasta.

7.5.5. Ishrana tenad na sisi

Prvih 36 sati ivota je kritini period za tenad. Treba
obezbijediti tihu, toplu prostoriju za okot. Osim pomoi pri sisanju,
diranje rukama nije preporuljivo prvih nekoliko dana, a okolina
mora biti besprijekorno ista. Mortalitet novoroene tenadi iznosi
10-40%. Oko 30% ugiba u prvoj, a preostalih 10% u drugoj nedjelji
ivota. Najei uzroci uginua u ovom periodu su gaenje od strane
majke, hladnoa i glad. Tokom ovog perioda (prvih 4-5 nedjelja)
preporuljiva je temperatura prostorije oko 21C uz grijanje majke.
Tek nakon toga su u stanju sami odravati tjelesnu temperaturu.
Gotovo 50% svih uginua u ovom periodu je uzrokovano
hipotermijom. Novoroena tenad imaju vrlo malo subkutane masti,
a osnovni energetski izvor je jetrin glikogen ije rezerve se vrlo brzo
smanjuju, a njihova obnova poinje tek nakon nekoliko dana sisanja
majke. Uobiajena tjelesna masa tenadi razliitih pasmina je
sljedea: naucer 160 - 180, koker panijel 230 - 280 i njemaki
ovar 400 - 450 g. tenad rastu vrlo brzo tako da udvostrue
tjelesnu masu za 7 - 10 dana, a sa 6 nedjelja su tei za 6 - 10 puta
nego pri roenju. Mladune treba vagati svaki dan tokom prve dvije
sedmice, a zatim svako 3 - 4 dana do odbia. Nakon toga se vaganje
vri jednom sedmino. Kuja prvo proizvede kolostrum koji je
znaajan za obezbjeenje pasivnog imuniteta mladuneta. Iako se
imunitet prenosi i intrauterino (oko 10%), on nije dovoljan za
efikasnu zatitu. Ako nije odmah nadolo mlijeko, mladune treba
prihranjivati jer su rezerve jetrinog glikogena nedovoljne za dui
period. Period resorpcije imunoglobulina je, takoer, kratak i traje 24
sata nakon ega se naglo smanjuje. Osim toga, kolostrumom se
konzumira znatna koliina tenosti to doprinosi volumenu cirkulacije
bez ega bi dolo do cirkulatornog oka kod novoroenih. Prvih
nekoliko nedjelja ivota mladi treba da sisaju najmanje 4 - 6 puta
dnevno. Dvije primarne aktivnosti u tom periodu su sisanje i
spavanje. Kod zdrave tenadi majino mlijeko je potpuna i dovoljna
hrana za prve 3 - 4 sedmice ivota. Najbolji indikatori adekvatnosti
ishrane su intenzitet rasta i kvalitet fecesa. Ako mladunci uporno
cvile i ne postiu oekivani prirast to je siguran indikator da ne
dobivaju dovoljno mlijeka od majke. Odbijanje se vri postepenim
uvoenjem vrste hrane tako da mladunci sve manje sisaju, a majka
lui sve manje mlijeka do konanog prestanka. Navikavanje na
vrstu hranu treba poeti sa 3 - 4 sedmice ivota i to predstavlja
poetak procesa odbijanja. Odbie moe poeti i ranije, ve kada
Uzgoj pasa

59
mladi progledaju ali samo ako je je to neophodno. Kravlje mlijeko
kod tenadi ne treba koristiti jer sadri vie laktoze od kujinog pa
moe izazvati proljev. Stalni zubi izbijaju sa 21 - 35 dana, a sa 5 - 6
nedjelja mogu vakati i jesti suhu hranu bez dodavanja vode ili
mlijeka. tenad pokazuju nepodnoljivost prema saharozi u hrani
zbog niskog nivoa crijevnog enzima saharaze tako ga u hranu ne
treba dodavati u veim koliinama. Uvoenje vrste hrane u ishrani
tenadi moe se provesti na sljedei nain: sa 3 - 4 sedmice poeti
davanje poluvrste i konzervirane hrane posebno namjenjene za
tenad ili davati gustu kau od suhe hrane i vodu. Kompletno
normalno odbie nije zavreno sve do najmanje 7 - 8 nedjelja mada
neke kuje tenad mogu odbiti ve sa 4 nedjelje ivota. Meutim, nije
poeljno da to bude prije 6 nedjelja. Kod kuja sa velikim leglom i
dobrom produkcijom mlijeka korisno je smanjiti konzumaciju hrane
ispod potreba za odravanje neposredno prije i tokom odbijanja
tenadi.

7.5.6. Ishrana tenadi nakon odbia

Normalno odbijena tenad su sa oko 2 mjeseca ivota. Potrebe
odbijene tenadi su 2 - 3 puta vee u odnosu na potrebe za
odravanje pa treba koristiti koncentrovaniju hranu. Mlijeko nakon
odbia nije esencijalna hrana, ali je u ogranienoj koliini (zbog
laktoze) koristan izvor hranjivih tvari. Odbijenu tenad treba hraniti
najmanje 3 - 4 puta dnevno, odnosno, onoliko puta koliko je
potrebno da tene konzumira dovoljnu koliinu hrane. Nakon 4
mjeseca hrane se tri, a nakon 6 mjeseci dva puta sve do zavretka
rasta. U ovoj fazi treba koristiti hranu posebno pripremljenu za rast
koja sadri u suhoj tvari min. 25% proteina, 18% masti, 16 - 17 MJ
ME, 1.0% Ca, 0.9% P i najvie 5% vlakana. Psi koji se u toku rasta
ugoje ee e imati problema sa gojaznosti kada odrastu. Kod veih
pasmina pasa prehranjivanje esto ne dovodi do gojaznosti ve do
breg rasta koji predisponira pojavu mnogih skeletalnih poremeaja.
Zato slobodni reim ishrane nije preporuljiv sve dok tenad ne
dostignu 80 - 90% konane tjelesne mase. Za veinu pasa to je oko
9 mjeseci ivota, a za dinovske pasmine 18 mjeseci. Umjesto
ishrane po volji treba koristiti vremenski ogranieno obrono
hranjenje i pustiti tene da u jednom hranjenju za oko 20 minuta
konzumira koliko eli. Optimalna ishrana je 85% od koliine koju
inae pojedu kada se hrane po volji (npr. labrador).
Suplementacija gotovih obroka sa Ca i P moe biti najopasnija
kod tenadi velikih i dinovskih pasmina. Visok sadraj kalcija u
obroku je uzrok mnogih poremeaja zdravlja kao to su bolesti
skeleta, smanjenje resorpcije P, Fe, Zn i Cu, hipotireoidizam,
Osnove ishrane

60
predispozicija za nadutost, hiperplazija eludane sluznice itd.
Najbolje mjerilo adekvatnosti ishrane je intenzitet rasta, gojidbeno
stanje i kvalitet fecesa teneta. Kod tenadi je feces meke
konzistencije nego kod odraslih pasa to je posljedica konzumiranja
relativno velike koliine hrane u odnosu na tjelesnu masu. Kod
odraslih treba da je vre konzistencije, otprilike kao kobasica.

7.5.7. Ishrana radnih pasa

Tu spadaju psi za trke, vuu, vojne poslove, lovaki psi, uvari
stada i sl. Psi koji slue za vuu sanki na Aljasci imaju najvee
potrebe u hranjivim materijama od bilo koje druge upotrebne grupe
pasa, te potrebe su 3 - 4 puta iznad potreba za odravanje i vie.
Ovarski psi normalno imaju vee potrebe u energiji od patrolnih ili
pasa uvara. One mogu biti 2 - 3 puta vee od potreba za
odravanje. Sadraj energije i probavljivost obroka su dvije
najvanije stvari u hrani za radne pse. Najefikasniji nain poveanja
sadraja energije je vee uee masti u hrani, a bitan je i
odgovarajui sadraj lahkoprobavljivih ugljenih hidrata. Radni psi se
hrane obrono, a glavna porcija, koja treba da obezbjedi oko 2/3
ukupnih potreba, daje se poslije rada. Daju se najmanje 2 - 3 porcije
dnevno izbjegavajui veliku koliinu hrane u jednoj porciji. Jedna
manja porcija se daje 1,5 - 2 sata prije rada. Kod radnih pasa ije
potrebe ne prelaze 2 - 3 puta potrebe za odravanje (ovarski,
lovaki, policijski psi itd), moe se koristiti hrana namjenjena tenadi
ili kujama jer je koncentrovanija.
Ako poveane potrebe u energiji traju krae vrijeme (lov ili
hospitalizacija), standardna hrana moe biti, takoer,
suplementirana mastima i uljima. Jedna supena kaika (15 ml) masti
ili ulja na 100 g suhe hrane e podmiriti umjereno poveanje potrebe
u energiji. Lovake pse treba hraniti ovom hranom najmanje 3 - 4
sata prije polaska u lov. Svakom prilikom (odmor, ruak) treba
davati manje porcije hrane radi kontinuiranog priliva energije.

7.5.8. Ishrana starih pasa

Prosjean ivotni vijek pasa je oko 12 godina. Male i srednje
pasmine pasa due ive, nekad i 17 - 18 godina, a dinovske
najee samo 7 - 8 godina. Psi mogu ivjeti do 29 godina.
Starom ivotinjom se smatra ona koja je u posljednjoj treini
ivotnog vijeka; za male i srednje pasmine pasa to je iznad 8, a za
velike iznad 5 godina. Nutritivni tretman pasa kao starih ivotinja
treba uvoditi u dobnoj skupini od 8 - 9 godina, a kod dinovskih pasa
sa 6 - 7 godina. Kod starih ivotinja, pored slabijeg iskoritavanja
Uzgoj pasa

61
odreenih hranjivih materija, manja je i tolerancija na nagle
promjene u ishrani. Dolazi do slabljenja ula ukusa i mirisa, apetita,
promjena u usnoj upljini i probavnom traktu pa hrana mora biti
ukusnija i probavljivija. Zbog promjena u bubrenoj funkciji obroci za
stare ivotinje trebaju imati optimalan sadraj fosfora i natrija (bolje
je smanjiti ih), a protein mora biti kvalitetniji. Potrebe u Ca,
vitaminima A, E, su duplo poveane zbog slabijeg iskoritavanja iz
hrane i promjena u matabolizmu. Zbog slabijeg apetita nekad je
neophodno davati samo konzerviranu ili suhu hranu nakvaenu
toplom vodom. Takoer se javljaju problemi sa zubima i desnima to
moe dovesti do smanjenja konzumacije hrane, anorexije i
sistemskih bolesti. Konzumaciju hrane moe oteavati i smanjena
salivacija odnosno suhoa usta.

7.5.9. Ishrana bolesnih pasa

Jedan od najeih sporednih efekata bolesti pasa je
nedostatak apetita. Slian problem se moe javiti i kod uvoenja
novih, terapeutskih obroka. Potrebe u energiji se poveavaju
pojavom stresa uzrokovanog boleu i ubrzanjem metabolizma kod
pasa koji imaju povienu temperaturu. Za svakih 1C metabolizam
se ubrzava oko 10%. Proporcionalno tome, zbog poveane aktivnosti
enzima, poveavaju se potrebe u proteinima, B vitaminima i nekim
mikroelementima. Smanjenje konzumacije hrane u tim sluajevima
jo vie doprinosi razvoju bolesti. Zato je obezbjeenje nastavka
konzumacije hrane bogate energijom i hranjivim materijama, u
skladu sa potrebama organizma, jedan od kljunih faktora u
tretiranju oboljelih ivotinja. U veini sluajeva te potrebe su, u
odnosu na zdravu ivotinju, poveane. Za uspjeno lijeenje veine
bolesti koje zahtijevaju nutritivni tretman treba poduzeti sljedee:
davati dobro izbalansiran, visokoprobavljiv i, ako je mogue,
posebno pripremljen i uvijek svje obrok, dodavati toplu vodu ili
manju koliinu animalne masti radi boljeg ukusa hrane, hranu
zagrijati na tjelesnu temperaturu ivotinje (meso, mlijeko i jaja
davati kuhano), novi obrok uvoditi postepeno mijeanjem sa starom
hranom, davati esto manje porcije hrane (4 - 6 puta na dan), a
hranu koja nije konzumirana ukloniti nakon 15 - 20 min. Strogo
pratiti konzumaciju hrane i efekte terapeutskih obroka. Ako ivotinja
potpuno odbija hranu, onda se vitamini i mikroelementi mogu davati
u vodi za pie kojoj je dodata i glukoza. Nekada je ishrana sondom
nuan korak.

Osnove ishrane

62
7.5.10. Specijalni terapeutski obroci

Predstavljaju vrlo bitan dio tretmana mnogih poremeaja
zdravlja. Naroito su znaajni kod sljedeih stanja: dilatacija i torzija
eluca (kod velikih i dinovskih pasmina), insuficijencija pankreasa,
diabetes mellitus, alergije na hranu, srane bolesti, bolesti bubrega i
slino.
Specijalni obroci su namijenjeni za dijetalni tretman specifinih
patolokih stanja. Proizvode se komercijalno i veina je namijenjena
odraslim ivotinjama na nivou uzdrnih potreba.

7.6. Najee zablude u ishrani pasa

U ishrani pasa, zbog nedovoljnog poznavanja osnovnih
principa, uzgajivai esto imaju odreene zablude, od kojih su
najee:

1. Sirovo meso izaziva agresivnost kod pasa. Naprotiv, sirovo meso
je bolje davati nego kuhano jer je probavljivije u takvom obliku.
Samo se bolesnim ivotinjama meso obavezno kuha prije upotrebe.

2. Sirovo meso je uzrok infestacije glistama. To je samo djelimino
tano poto sirovo meso, naroito iznutrice, mogu biti zagaeni
jajima ili larvama parazita ukoliko je ivotinja domain bila
infestirana. Zato se kuhanje mesa preporuuje samo u sluaju ako
njegova higijenska ispravnost nije potpuno sigurna.

3. Svinjetinu nikad ne treba davati psima. To je netano, jer je
svinjetina kvalitetno meso za pse, a svinjska mast kvalitetnija npr.,
od govee. Kod svinjetine samo treba biti oprezan i uvijek je dobro
skuhati ako postoji mogunost prenosa Trichinelle spiralis.

4. Pas se mora hraniti sa vie razliitih obroka da bi odrao dobro
zdravlje i apetit. To je netano jer mogu cijeli ivot konzumirati
jednu te istu hranu bez ikakvih problema. Naravno, hrana mora biti
kompletna i pravilno izbalansirana.

5. Sirova jaja daju sjaj dlanom pokrivau: to je jedna od najstarijih
zabluda. Bjelance je gotovo potpuno neprobavljivo kada se daje
sirovo, a iskoritenost svih hranjivih materija jajeta se postie samo
kada se kuha. Slino se misli i za svinjsku mast to je rezultat
sadranih esencijalnih masnih kiselina, ali tako djeluju i ostale
nezasiene masti.
Uzgoj pasa

63
6. Psi mogu sami balansirati obrok. To je netano, jer kada im se
ponudi vie razliitih hraniva po volji, konzumirae samo ona koja im
se najvie sviaju to kasnije obavezno rezultira simptomima
deficita.

7. Psi, naraito odrasli, ne treba da piju mlijeko. To je zabluda, jer
mlijeko mogu piti svaki dan bez ikakvih neeljenih pojava. Istina je
da neke odrasle ivotinje ne podnose mlijeko u hrani, ali je to
individualna pojava a ne pravilo. Aktivnost crijevne laktaze se kod
odraslih smanjuje na 10% u odnosu na mladu ivotinju, a
svakodnevno davanje mlijeka ne moe ublaiti smanjenje. Zato se
konzumacija mlijeka mora ograniiti na 20 - 25 ml/kg TM/dan za
ivotinje koje ga normalno podnose.

8. Previe masti i skroba u hrani tokom ljeta moe uzrokovati
ekcem. Neke bolesti koe jesu uzrokovane faktorima ishrane, ali
ishrana mastima i skrobom tokom ljeta nema nikakve veze s tim.

9. Psi su priradno predisponirani gojaznosti i prederavanju.
Netano, jer konzumiraju toliko da podmire potrebe u energiji. Ako
se prejedaju to je rezultat ukusnosti hrane, a ne prirodno pravilo.

10. Bomboni, okolade i kolai se ne smiju davati psima. Navedeni
slatkii nisu tetni po zdravlje, ali mogu dovesti do gojaznosti ili
poremetiti optimalni balans obroka ako se daju previe.

11. Psi moraju redovno vakati kosti da bi bili zdravi. Potpuna
zabluda, jer psi koji nikada nisu vidjeli kost sasvim normalno ive.
Jedina korist od vakanja kostiju je spreavanje nakupljanja zubnog
kamenca i zabava ivotinje.

12. Crveni i bijeli luk su dobri za prevenciju ektoparazita. Nema
dokaza za ovu tvrdnju. Poznato je samo da luk moe biti tetan u
ishrani ako se konzumira preko 0,5% od tjelesne mase. Manje
koliine mogu povoljno djelovati na ukus hrane.

13. Plemenite pasmine pasa zahtjevaju posebno pripremljene
obroke. Netano, jer nema nikakve razlike izmeu plemenite
ivotinje i krianaca. Potrebe zavise samo od dobi, aktivnosti,
reproduktivnog stanja organizma i veliine ivotinje.

14. Meso je najbolji obrok. Meso jeste kvalitetna hrana, ali ne moe
samostalno predstavljati obrok psa. Deficitarno je u mnogim
Osnove ishrane

64
mineralima i vitaminima te se obavezno mora nadopunjavati. Pas
koji konzumira iskljuivo meso vjerovatno e vremenom oboljeti.

15. Pas normalno ne konzumira obrok ili dva. Pas nikada nee
izostaviti nijedan obrok ako za to nema valjan razlog. Moe se desiti
kod kuja za vrijeme estrusa ili ako je pas negdje ve pronaao hranu
i pojeo. U svakom sluaju, to je siguran znak da neto nije u redu i
razlog mora biti pronaen.

POJMOVI:
Mesoder, ishrana, bjelanevine, masti, ugljeni hidrati,
vitamini, minerali, hrana, dnevni obrok.

1. Koja je definicija ishrane?
2. Koji su osnovni naini ishrane pasa?
3. Koji su osnovni hranjivi sastojci dnevnog obroka ?
4. ta su bjelanevine i koja im je osnovna uloga u ishrani?
5. ta su vitamini i koja im je osnovna uloga u ishrani?
6. Koje su osnovne vrste obroka kod psa?
7. Koji je osnovni dnevni obrok gravidnih kuja?
8. Koje su poslijedice nekvalitetne ishrane na zdravstveni
status mladih pasa?

Uzgoj pasa

65
8. NAJEA OBOLJENJA PASA

Zdravlje u principu predstavlja sklad svih tjelesnih funkcija, a
kada neki vanjski ili unutarnji faktor poremeti taj sklad, rezultat je
nastanak oboljenja. Samo zdrava ivotinja moe obavljati zadatke,
trenirati, stvarati kondiciju, obavljati ulogu koja joj je namjenjena,
imati normalnu i redovnu reprodukciju.
Bolesti ivotinja, pa tako i pasa, su poremeaji organizma
izazvani raznim uzrocima. Potrebno je znati da postoji niz bolesti
koje pas prenosi na ovjeka.
Bolestan pas se prepoznaje po slijedeim simptomima:
neraspoloenje i potitenost,
zavlaenje u oak ili kuicu odakle nerado izlazi ak i na
poziv vlasnika ili osobe koju pas voli,
ponaanje psa je promjenljivo, pogled mu je mutan, oi
zamagljene i esto kmeljive,
dlaka bolesnog psa je bez sjaja i esto nakostrijeena,
pas slabo ili nikako ne uzima hranu, pije vrlo malo ili ne pije
uopte vodu, a katkada se dogodi obrnuto pa pije vodu u
velikim koliinama,
njuka bolesnog psa je obino topla i suha,
pas ili uopte ne laje ili zavija, a ponekad je lajanje
promuklo i stenje,
izmet mu je ili premehak ili pretvrd,
poviena temperatura je, takoer, znak bolesti. Psi imaju
normalnu temperaturu od 38,50 - 390 C, kod malih rasa
temperatura obino iznosi od 38,50 - 39,50 C, a kod veih
rasa od 37,50 - 38,50 C.
znak bolesti je i povean broj disajnih pokreta. Kod pasa je
disanje preteno grudnotrbunog tipa. Broj disajnih pokreta
iznosi od 10 - 30 u minuti, zavisno od dobi, spola i pasmine
psa.
poremeaj bila (pulsa) upozorava na bolest. Normalan je 60
- 140 udara u minuti. Bilo se pipa tako to se vrhovi prstiju
(jagodice) stavljaju na arteriju femoralis koja lei na vrstoj
podlozi - kosti. Pipa se obino bedrena arterija na
unutranjoj strani bedrene (butne) kosti.

8.1. Podjela bolesti

Uobiajena je podjela bolesti na organske, zarazne i parazitne.
Niz zaraznih i parazitnih bolesti prenose se i na ljude, a zovemo ih i
zoonozama.
Najea oboljenja pasa

66
Podjela bolesti vri se na razliite naine, a u ovom udbeniku
bit e uraena na sljedei nain:

8.2. Organske bolesti

8.2.1. Strana tijela u ustima i jednjaku

Etiologija: U igri ili na drugi nain, a ponekad i s hranom psi
unose u organizam strana tijela, kao to su na primjer: kosti,
kamenje, drvo, ica, sintetiki materijali koji se zabodu u usta ili
drijelo pa ih ivotinja ne moe izbaciti. Ovo se najee deava kod
nastranog apetita (alotriophagia) ivotinje, a javlja se kod nestaice
vitamina A i D kao i kod jakih infestacija sa crijevnim parazitima
(askaridoza).
Simptomi: U veini sluajeva iz anamneze se sazna da je pas
progutao neki strani predmet. Pas tada slini, otvara usta, pokuava
da povrati, nemiran je i cvili. Da bi mu se pomoglo treba usta
paljivo otvoriti i izvaditi strano tijelo. U jednjaku zaostaju vei
komadi kosti, krompir, lopatica i sl. Znaci oboljenja kao to su
povraanje, anoreksija i depresija su najei kliniki simptomi.
Gore navedeni simpomi su tipini kod faringelane paralize koja
moe biti centralnog ili perifernog porijekla (rabies encephalitis),
intoksikacije (botulizam), povrede glosofaringealnog nerva, trovanja
olovom, aspergiloze, itd.

8.2.2. Upala tankog crijeva

Po klinikom toku moe biti perakutna, akutna, subakutna i
hronina. Po klinikoj slici moe biti kataralna (enteritis catarhalis),
hemoragina - krvava (enteritis haemorrhagica), ulcerozna (enteritis
diptheroidea), ihorozna (enteritis ihoroza) i drugi oblici koji se rjee
javljaju. Najei uzrok je pogrena ishrana, neka zarazna oboljenja
te crijevni paraziti. Najei uzroci upale crijeva su pokvarena,
pljesniva - prokisla, smrznuta hrana, hrana koja sadri otrovne
materije.
Simptomi: U svim oblicima oboljenja javlja se proliv
(diarrhoea). Pri tome fekalije imaju razliitu konzistenciju -
vodenastu, kaastu, pjenuavu ili profuzno tenu. Boja fekalija je
najee svjetlouta ili utomrka do krvavocrvena. Pri blagoj upali
ivotinja je potitena, slabije jede ili potpuno odbija hranu. Upalu
tankih od upale debelih crijeva na osnovu simptoma razlikujemo na
osnovu pojave proliva.

Uzgoj pasa

67
Kliniki znaci tanka crijeva debela crijeva
frekvencija
defekacije
normalna ili malo
poveana
uestale
fekalni volumen velike koliine
raskvaenog izmeta
ili vodenasti izmet
male koliine
tenezam odsutan prilino prisutan
sluz u izmetu uobiajeno odsutan frekventan
krv u izmetu tamnocrna boja
katrana
crvena boja
(svjea krv)
gubitak na teini prisutan uobiajeno rijetko

8.2.3. Upala debelog crijeva - Collitis

Upala moe biti kataralna (collitis catharralis), ulcerozna
(collitis ulcerosa), krvava (collitis haemorrhagica) i membranozna
(collitis membranacea).
Etiologija: Nastaje sa upalom sluznice tankog crijeva kada se
toksine materije prenesu iz tankog u debelo crijevo. Pored
navedenih uzroka mogu ga izazvati i invazija crijevnih parazita.
Najee se javlja kod koker panjela, dobermana i rotvajlera.
Simptomi: Karakterizira ga krvavi proliv, ulceracije na
mukozi, poviena tjelesna temperatura. Fekalije su kaaste sa
primjesama sluzi. Pas okree glavu prema maru, grize rep, trlja
mar i zadnji dio tijela.

8.2.4. Upala sluznice eluca - Gastritis

Upala sluznice eluca moe se ispoljiti u nekoliko oblika. Moe
biti primarni, kada tetni agensi djeluju direktno na sluznicu iz samog
lumena eluca (najee u vezi sa ishranom), i sekundarni, kao
popratna pojava nekih drugih infektivnih oboljenja. Moe biti akutna i
hronina, a po patolokom supstratu kataralna (gastritis catarrhalis),
hemoragina (gastritis haemorrhagica), ulcerozna (gastritis ulceroza)
i difteroidna (gastritis diphteroidea).
Etiologija: U veini sluajeva nije poznata. Akutni se najvie
povezuje sa nainom ishrane (neredovita ishrana, prederavanje).
Najee je uzrok konzumiranje pokvarene hrane, indigestija stranih
materija kao to su konzumiranje ranih materija neorganskog

68
porijekla (ambalaa od aluminija ili plastike), kosti te kamenje i
igrake. Najee se pri tome oteti sluznica eluca.
Simptomi: Klinika slika akutnog i hroninog gastritisa je
veoma razliita. Najei simptomi su povraanje, smanjenje apetita
i prestanak konzumiranja hrane. Pas je apatian, sa ili bez poviene
tjelesne temperature. esto povraanje dovodi do dehidratacije zbog
velikog gubitka tenosti i elektrolita. Kod hroninog gastritisa apetit
je smanjen, to dovodi do mravljenja, anemije i pojave neprijatnog
mirisa iz usta psa (fetor ex ore). U ovom obliku izraen je enteritis,
prolivi, a u fekalijama se nalaze partikule nesvarene hrane.

8.2.5. Virusno zapaljenje crijeva - Parvo viroza

Parvo viroza je zarazno zapaljenje eluca i crijeva praeno
krvavim prolivom i povraanjem. Druge vrste ivotinja i ovjek su
otporni na ovu vrstu zaraznog oboljenja. Uzronik bolesti su parvo
virusi kako se uobiajeno naziva, identificiran je kod pasa prvi put
1978. godine u Americi, od kada se vrsto udomaio u psima. Zarazi
su podloni psi svih dobnih kategorija, a najosjetljiviji su tenci, a
vrhunac infekcije je najee sa 2 - 4 mjeseca ivotne dobi, sa
godinom dana otpornost prema infekciji se pojaava.
Simptomi: Moe se ispoljiti u dva oblika: zapaljenje eluca i
crijeva tenadi i odraslih pasa kao i oboljenje sranog miia
(miokarditis) tenadi. Bolest poinje iznenada. Povraanje je
najvaniji kliniki znak u poetku bolesti. Povraeni sadraj je bijelo-
sluzav, ukast ili sivoukast. Proliv se obino javlja 12 - 24 sata
poslije prvih simptoma. Vrlo brzo u izmetu se pojavljuje krv. Bolest
traje 4 - 7 dana. Smrt kod psa nastupa zbog dehidracije i oka, koja
nastaje zbog dugotrajnih proljeva i velikog gubitka krvi preko
crijeva.

8.2.6. Zaepljenja crijeva obturatio intestine

Moe biti djelimino i potpuno, a po uzroku nastanka primarno
i sekundarno.

Etiologija: Nastaje kad progutana strana tijela dospiju iz
eluca i crijeva zaepe djelimino ili potpuno lumen crijeva. Kod
pasa koji se obilno hrane kostima ili kod starijih pasa koji se hrane
umjerenom koliinom kostiju, a slabo se kreu, esto dolazi do
zaepljenja crijeva. Uzrok zaepljenju mogu biti sluajno progutani
tvrdi predmeti, obilna ishrana biljnom hranom, kao i progutane
dlake (zoobezoari), neoplazme, hipertrofije prostate i dr.
Uzgoj pasa

69
Simptomi: Ope stanje psa je poremeeno. ivotinja se
stalno sprema na vrenje nude, napinje se, stenje i cvili, ali
zgusnut sadraj ne izlazi. Dolazi do jakih kolinih bolova. Javlja se
opa slabost organizma, stalno povraanje, smanjenje apetita i
dehidracije.

8.2.7. Trovanja

Do trovanja najee dolazi kada pas jede pokvarenu hranu a
rjee otrov namjenjen drugim ivotinjama (zvjerima, takorima,
mievima itd.). Kod veine trovanja pas se neposredno nakon
uzimanja otrova uznemiri, slini i povraa. Uznemirenju slijede grevi,
uestalo mokrenje, proliv, opa slabost i groznica. Mnogi insekticidi,
herbicidi, pesticidi i gnojiva koja se koriste za odravanje vrtova
mogu biti tetni ili ak otrovni po pse. Psi na apama skupljaju
ostatke istih i liui ape obolijevaju. Dodatna je prijetnja i opasnost
ukoliko pas ima naviku ili potrebu pasti travu. Neke vrtne i kune
biljke, takoer, mogu uzrokovati iritaciju, bolest ili smrt psa. Neke od
biljaka koje su otrovne za pse su npr., sunovrat, tulipan i neki irisi
kao i azaleje i poljski ljiljan.

8.2.8. Neupalni procesi na koi - ekcemi

Uobiajeno su alergijske etiologije. Javljaju se na svim
dijelovima tijela, a najee na leima, korijenu repa, uki, u uhu, na
nosu i na laktovima. Kod suhih je koa suha, a kod vlanih ekcema
je koa vlana i oroena produktima luevina oboljele koe.

8.2.9. Upale koe - dermatitisi

Kod upale koe bolesne promjene zahvataju i dublje dijelove
koe. Uzroci su najee dugotrajnija djelovanja pritiska, toplote,
hladnoe, otrih materija i slino. Znaci upale koe su crvenilo,
oteenost i bolnost, a zatim pojava manjih ili veih mjehuria koji
kasnije prskaju i stvaraju kraste.

8.2.10. Upala vanjskog kanala uha Otitis externa

Hronine patoloke promjene u uima mogu reflektovati
generalizirane sistemske ili bolesti koe. U primarne uzroke
ukljuujemo parazite (Demodex spp., Otodectes cynatis), kvasnice
(Mallasserie canis), bakterije (Proteus morobilis, Pseudomonas
aeruginosa, stafilokoke, streptokoke), strana tijela u zvukovodu
(divlja ra, sjemenke, trava i dr.).

70
Simptomi: Bolestan pas trese glavom, glavu dri okrenutu na
stranu bolesnog uha, a bolesno uho grebe apama. Una koljka je
toplija, osjetljivija i katkada nateena. Pri pritisku na uho uje se kao
mljackanje, a esto iz uha i zaudara nelagodan miris.

U grupu organskih bolesti ubrajamo jo itav niz drugih
bolesti, od kojih treba istai: upalu onih spojnica, analnih kesica itd.
U proirenu grupu organskih bolesti ubrajamo tumore, prelome
kostiju, tetiva i druge.

8.2.11. Upala paraanalnih vreica - sinusitis paraanalis

To je veoma esto oboljenje pasa. Moe biti akutno i hronino.
Analna vreica se nalazi lateralno 1 2 mm na rubu mara.
Normalno lue sivi sekret tene konzistencije sa specifinim mirisom
koji se kod defekacije izljeva na vrste fekalije.
Etiologija: Zbog zaepljenja otvora paraanalnih vreica sa
partikulima fekalija ili upale okoline izvodnih kanala dolazi do
smanjenja sadraja u lumenu vreica, a posljedica toga je upala
istih.
Simptomi: Vreice su oteene i bolne. Pored bola javlja se jak
svrab koji uznemirava ivotinju. Pas pokuava lizati i gristi analne
vreice. Naime, lijezda, ukoliko bude upaljena, emu moe biti vie
uzroka, izaziva karakteristinu alergijsku reakciju u organizmu, a
manifestira se najee kao upala koe. Znaci su intenzivan svrbe,
gubitak sjaja dlake, prorjeene dlake, pogotovo u podruju oko
korijena repa, mogu se pojaviti kvrice po koi, krastice pa i vlani
ekcem. Ako takvo stanje potraje dugo mogue je da sadraj upaljene
i zaepljene lijezde prodre na povrinu stranjice sa strane mara
poput sadraja ira pa se kroz novonastale otvore (fistule) cijedi van.
esto, u poetku, vlasnici, znakove ovakvog bolesnog stanja
pripisuju prljavtini ivotinje te je kupaju, zatim prisustva buha (koja
zaista pogorava stanje) pa je prae insekticidnim pracima. U
stvari, dok se ne izlijei upala lijezda ne moe doi do poboljanja
stanja.

8.3. Zarazne bolesti

8.3.1. Bjesnilo - Lyssa, Hydrophobia, Rabies

Bjesnilo je akutna zarazna bolest mnogih vrsta divljih i
domaih ivotinja i ovjeka (zoonoza) koja zahvata centralni nervni
sistem, izaziva upalu mozga i produene modine te promjene u
ponaanju, kao preosjetljivost na vanjske podraaje, tupost i
Uzgoj pasa

71
paralizu. U tipinom obliku se odlikuje poremeajem svijesti,
pojaanom razdraljivou i paralizama. Bolest se u pravilu prenosi
ugrizom. Uzronik bjesnila je virus iz skupine rabdovirusa. Proirena
je gotovo u cijelom svijetu i do danas neizljeiva. Poznata je jo od
antikih vremena, a prvo pravo sredstvo u borbi protiv bolesti, u
obliku vakcine, pronaao je 1885. godine Pasteur.
Izvori zaraze su bolesne ivotinje i ivotinje uginule od
bjesnila. U slini zaraene ivotinje virus se pojavljuje do 10 dana
prije pojave prvih simptoma bolesti.
Etiologija: Uzronik bjesnoe je RNK - virus iz skupine
RHABDo virusa. On se u velikom broju nalazi u mozgu i kimenoj
modini bolesnih ivotinja, ali je iznimno utvren i u krvi.
Simptomi: Inkubacija moe trajati od nekoliko dana do
nekoliko godina, ali je obino najkraa 14 dana, a veinom traje 3 -
6 sedmica. Kod pasa bolest u pravilu traje od 2 - 13 dana, sa manje
ili vie tipinim simptomima. Razlikujemo dva klinika tipa bjesnoe:
tipinu ili manijakalnu i tihu ili depresivnu.
Po nainu zaraavanja razlikujemo: urbano bjesnilo kod kojg
je glavni prenosilac pas i silvatino ili umsko kod kojeg je glavni
prenosilac lisica.
Klinika slika tipinog bjesnila psa moe se podijeliti u tri
karakteristina stadija:

1. Stadium prodromale sive melancholicum: oituje se
simptomima poremeene svijesti; pas se nerado odaziva na poziv,
skriva se, laje bez razloga, razdraljiv je, nerado konzumira
uobiajenu hranu, ali uzima strane predmete i guta ih, oteano guta
zbog paralize drijela, ne moe piti vodu, slini, ima zamuen pogled,
a spolni nagon mu je povean. Taj stadij traje do 1 - 3 dana.

2. Stadium excitationis: javljaju se spontane ekscitacije,
halucinacije i bjenjenja, pas se otrgne s lanca, grize sve do ega
stigne, napada ljude, druge ivotinje. Obino odluta od kue, a glas
mu je promukao, usta su esto krvava zbog ozljeda i zapjenjena.

3. Stadium paralyseos s. depresionis: nastupa potpuna paraliza
drijela, vakaih miia, jezika i na kraju zahvata noge i trup.

8.3.2. teneak - Febris catarrhalis contagiosa canis et
nervosa

To je akutna zarazna bolest mladih pasa, veoma infektivna, a
manifestuje se opim infekcioznim, kataralnim, konim i
encefalomijelitinim sindromom. Uzronik bolesti je veliki RNK - virus

72
koji zajedno sa virusom humanih ospica (morbila) i govee kuge
pripada skupini Medipest virusa paramyxo-virusa.
Etiologija: Bolest se prenosi putem nosnog i onog iscjetka,
pljuvakom i mokraom. Najee bolest nastupi u periodu odbijanja
od sise, pa do druge godine dobi. Bolest se najee javlja u jesen i
zimu, ali je prisutna i tokom cijele godine. Iskustva pokazuju da su
na teneak osjetljiviji rasni psi. irenje zaraze pogoduje prisustvo
veeg broja pasa na malom prostoru, posebno na mjestima gdje se
psi izvode u zajedniku etnju, u odgajivanicama, na smotrama,
izlobama i sl. Nastanku oboljenja posebno pogoduju prehlada, loa
ishrana, pojava avitaminoza, prisustvo crijevnih parazita, slabo
kretanje, parenje u srodstvu i drugo.
Simptomi: Inkubacija traje 3 - 4 dana. Simptomi se kreu u
irokim granicama: od abortivnog, perakutnog, akutnog pa do
nervnog oblika. U poetku bolesti javlja se visoka temperatura,
odbijanje hrane i povremeno cviljenje uz istovremenu pojavu
iscjetka iz nosa i oiju. Oblici teneaka su: kataralni, kod kojeg se
javlja upala eluca i crijeva uz proljev i povraanje, a kasnije se
nadovezuje upala gornjih dinih puteva i pojava crvenih takica na
unutranjoj strani butova i po trbuhu. Kod crijevnog oblika se
javlja tvrdokorni proljev i povraanje, kod plunog oblika imamo
gnojnu upalu plua, dok kod nervnog imamo toninoklinine greve,
neprirodno kretanje u krug, valjanje i neprirodno okretanje, psi se
tada i sami osakauju. Nervni oblik esto dovodi do gluhoe, sljepila,
oduzetosti (pareza i paraliza), prenadraenosti i gubitka ula mirisa.
Bolest protie veoma razliito. Ugibanje moe nastupiti za 2 - 4
dana, a moe trajati i 2 - 3 sedmice. Smrtnost iznosi do 80%
oboljelih.

8.3.3. Zarazni hepatitis - hepatitis contagiosa canis

To je kontagiozno oboljenje preteno mladih pasa, koje se
javlja enzootski, rjee epizootski, u perakutnom, akutnom tekom i
blagom i inaparentnom obliku, a karakterizira ga teka upala
endotela krvnih ila i upala jetre, eksudacija u serozne upljine i u
tkivo.
Etiologija: Bolest je prouzrokovana DNK - virusom koji
pripada skupini adeno-virusa. Prenosi se putem izluevina bolesnih
ivotinja.
Simptomi: Inkubacija traje 2 - 8 dana. Bolest se oituje
neveselou, povienom temperaturom, gubitkom apetita i
osjetljivou kod pipanja trbuha. esto dolazi do upale onih vjea i
kod starih pasa do zamuenja ronjae. Mlada tenad esto ugibaju.
Promjene na jetri se vanjskim pregledom teko ustanovljavaju.
Uzgoj pasa

73
Bolest traje vrlo kratko i tek nakon kritinih 48 sati moe se raunati
na eventualni oporavak. Najei oblici bolesti su subakutni, rjee
akutni i perakutni.

8.3.4. Leptospiroza pasa - tifus pasa

To je akutna septikemijska zarazna bolest veeg broja
domaih ivotinja i ovjeka (zoonoza) koja se veinom javlja
enzootski. Uzronici bolesti su razliite vrste bakterija iz roda
leptospira. Prenosi se uzimanjem uprljane hrane, vode i predmeta,
lizanjem polnih organa, kupanjem u stajaoj vodi i preko uhvaenih
zaraenih takora i mieva.
Etiologija: Pas moe, bez vidljivih znakova, oboljeti od
leptospiroze i onda izluivati uzronike bolesti do 2 godine. Takav
bolestan pas je onda izvor infekcije kako za ovjeka tako i za ostale
ivotinje.
Simptomi: U poetku bolesti pas je slab, neveseo, javlja se
zaep, a kasnije krvav proljev. Temperatura je poviena (oko 41
0C), a javlja se utica te teke upale jetre i bubrega. Usna sluznica
je suha, a iz usta se osjea neugodan miris po mokrai. Ukoliko pas
ne ugine u roku do 7 dana postoji mogunost oporavka.

8.4. Ostale zarazne bolesti

Ostale este zarazne bolesti pasa su: salmoneloza ili paratifus
pasa, tuberkuloza, tetanus, gasna gangrena, tularemija, lajmanioza
pasa itd., a kod tenadi: stafilokokna enterotoksemija tenadi,
infekcija herpes virusom novoroene tenadi itd.

8.4.1. Visceralna lajmanioza Visceral leishmaniasis

Hronino, ultimativno, fatalno, protozarno, oboljenje ovjeka,
pasa i nekih glodara. Uzronik je Leishmania donovani. Karakterizira
ga intermitentna groznica, hepatomegalija, splenomegalija,
limfadenopatija, anemija i hiperproteinemija.

8.5. Parazitarne bolesti

Veterinarska parazitologija izuava parazite, iva bia koja
ive na raun drugih vrsta, bioloki i ekoloki usko vezanih za njih na
dui ili krai period svog ivotnog ciklusa. Paraziti osim trajnog ili
privremenog boravita u domainima, koriste tjelesne sokove, tkiva
ili probavljenu hranu svojih domaina, luei u njih razne svoje
produkte. Patogenost parazita zavisi od lokalizacije u odraslom

74
stadiju, kao i puteva kojim prolaze njihovi razvojni oblici tokom
migracije. Psi mogu biti domaini velikom broju vrsta parazita i izvori
infestacije domaih ivotinja i ovjeka. Na podruju Bosne i
Hercegovine, u istraivanjima parazita pasa do 2002. godine,
ustanovljeno je 36 vrsta, iz 8 klasa parazita: Trematoda 3, Cestoda
6, Nematoda 9, Sporozoa 6, Zoomastigophora 1, Pentastomida 1,
Arachnida 8 i Insecta 2.

Prema mjestu parazitiranja oboljenja izazvana parazitima se
dijele na endoparazitoze (unutarnje) i ektoparazitoze (vanjske). U
ovom dijelu navest emo najvanije parazitoze pasa u BiH.

8.5.1. Trakaviavost pasa

Trakaviavost pasa uzrokuje vie vrsta parazita iz klase
Cestoda. Paraziti su lokalizirani u tankim crijevima pasa i ostalih
karnivora. Duina trakavica ovisi od vrste, najmanja je Echinococcus
granulosus ija duina iznosi maksimalno do 7 mm, a najdua Taenia
hydatigena do 5 m.
Iz familije Taenidae, roda
Taenia kod pasa na podruju BiH
parazitiraju slijedee vrste: Taenia
hydatigena (razvojni oblik Cysticercus
tenuicollis), T. pisiformis (razvojni
oblik Cysticercus pisiformis), T. ovis
(razvojni oblik Cysticercus ovis), T.
multiceps (razvojni oblik Coenurus
cerebralis), T. serialis (razvojni oblik
Coenurus serialis).
Echinococcus granulosus (rod
Echinococcus, familija Taenidae) -
izrazito patogena trakavica, ije se
ciste (ehinokokni) mjehuri razvijaju u
parenhimu jetre, plua, bubrega,
slezene i rjee ostalih organa i tkiva
preivara, svinja, konja, divljih
ivotinja i ovjeka.
Iz familije Dilepididae (rod
Dipylidium) vrsta Dipylidium caninum
razvija se preko meudomaina,
psee buhe Ctenocephalides canis ili
dlakojeda Trichodectes canis, larvalni
oblik je cisticerkoid.
Slika 29. Echinococcus
granulosus, adult
Uzgoj pasa

75
Iz familije Mesocestoididae (rod Mesocestoides) vrsta
Mesocestoides lineatus iji razvoj se odvija preko dva prelazna
domaina. Prvi su oribatide ili koprofagi, dok su drugi prelazni
domaini amfibije, reptilije, ptice, od sisavaca glodari, psi i make.
Pojava klinikih simptoma zavisi od vrste parazita, jaine
infestacije, starosne dobi i uhranjenosti ivotinje. Simptomi se
naroito ispoljavaju kod mlaih pasa, tenadi, dok kod starijih i pri
jaim infestacijama, ponekad, nema jae izraenih simptoma.
Infestirani psi imaju poremeenu funkciju probavnog sistema, moe
se smjenjivati dijareja sa opstipacijom, povraanjem ili psi imaju
perverzan apetit. ivotinje konstantno gube na teini iako imaju
dobar apetit. Dlaka je bez sjaja i nakostrijeena. Usljed svrabea u
perianalnoj regiji, psi vuku zadnji kraj tijela po tlu, eu se o
predmete i grizu kou. Usljed toksinog dijelovanja mogu se javiti i
nervni simptomi: grevi, apatija, paraliza ekstremiteta ili
epileptiformni napadi slini simptomima bjesnila. Bolest je uglavnom
hroninog toka i uginua su vrlo rijetka. Nakon dehelmintizacije
navedeni simptomi iezavaju i ivotinje polako poinju dobivati na
teini.

8.5.2. Toksokaroza pasa

Uzronik toksokaroze pasa i ostalih divljih Canida je Toxocara
canis.

Mujaci su duine do 10
cm, a enke do 18 cm.
Lokalizacija parazitiranja su tanka
crijeva karnivora, prvenstveno
tenadi. Razvojni ciklus T. canis je
sloen, zavisi od starosti
domaina. ivotinje se mogu
infestirati ve u prenatalnom
periodu (intrauterina infekcija),
zatim sisanjem mlijeka majki
(galaktogeni put infestacije) i
unoenjem infektivnih jaja u svoj
probavni trakt (hepato-
pulmonalna migracija).
Kliniki simptomi toksokaroze zavise od jaine infestacije,
starosti i opeg zdravstvenog stanja ivotinja. Najee su to
simptomi poremeene funkcije probavnog trakta, anemije,
mravljenje. ivotinje imaju promjenjen apetit, smjenjuju se dijareje
sa opstipacijom, u izmetu se mogu uoiti izbaeni paraziti. Jedan od
Slika 30. Toxocara canis, adult

76
izraenih simptoma je tzv. pupavost ili poveanje obima trbuha.
Usljed toksinog djelovanja parazita mogue je ispoljavanje nervnih
simptoma u vidu epileptiformnih napada.

8.5.3. Ankilostomijaza i uncinarioza pasa

Uzronici su paraziti iz familije Ancylostomidae: Ancylostoma
caninum i Uncinaria stenocephala. Navedene vrste posjeduju dobro
razvijenu usnu ahuru u kojoj se nalaze zubi ili hitinozne ploe za
sjenje. Hrane se krvlju domaina, a ive u tankom crijevu pasa i
njihovih divljih srodnika. Ancylostoma caninum su crvenkasti
nematodi, ija boja potie od posisane krvi domaina. Duina
mujaka je do 12 mm, a enki 16 mm. Uncinaria stenocephala je
duga do 6 mm (mujaci) i 12 mm (enke).
Razvojni ciklus Ancylostoma caninum i Uncinaria stenocephala
je direktan. enke polau jaja koja u uvjetima vanjske sredine
embrioniraju i invazione larve razvijaju se za jednu sedmicu.
Domain se kod Ancylostoma caninum moe infestirati perkutano,
peroralno, intrauterinom infestacijom ploda i laktogeno, a kod
Uncinaria stenocephala peroralno i perkutano.
Klinika slika oboljenja, kao i u veine drugih parazitskih
bolesti, ovisi od jaine infestacije, starosne dobi i opeg stanja
ivotinja. Najee oboljevaju mladi psi, dok su stariji otporniji i vrlo
rijetko oboljevaju. S obzirom da su ankilostomide hematofagni
paraziti, u ivotinja se pojavljuje anemija, opa slabost, smanjen
apetit. Od probavnih smetnji, smjenjuje se povraanje i dijareja.
Feces je esto tamne boje usljed primjesa krvi i neugodnog mirisa.
Dlaka postaje krta, lomi se i otpada, dok je koa suha. Ako se
oboljele ivotinje ne lijee na vrijeme, usljed rapidnog mravljenja i
kaheksije, moe doi do uginua. Prilikom intrauterine infestacije i
pojave prvih simptoma, tenad ugibaju jo u periodu sisanja mlijeka.

8.5.4. Trihuroza pasa

Uzronik je parazit iz familije Trichuridae: Trichuris vulpis.
Duina parazita je od 3 -8 cm, a lokalizacija im je u cekumu
ivotinja. Razvojni ciklus Trichuris vulpis je direktan, ivotinja uzima
embrionirano jaje u kome se formirala larva. Simptomi oboljenja su
najvie izraeni kod mladih pasa, stariji su otporniji, ali se i kod njih
pojavljuje anemija i opa slabost. Smanjen apetit, probavne smetnje
smjenjuju se sa povraanjem, proljevom i opstipacijom.

Uzgoj pasa

77
8.5.5. Kokcidioza pasa

Kokcidiozu pasa uzrokuju Isospora canis i I. ohioensis,
lokalizacija im je u tankim crijevima. Razvoj im je direktan, a
ivotinje se infestiraju sporuliranim oocistama veliine od 20 45
m. Obino, infestacija prolazi bez klinikih simptoma, a kod jaih
invazija javlja se dugotrajan krvav proliv, mravljenje, anemija i
opa slabost. Moe se javiti i gubitak apetita, depresija i poveanje
tjelesne temperature.
Dijagnostika endoparazitoza pasa postavlja se na osnovu
izraenih klinikih simptoma, pato-anatomskim nalazom, metodama
koproloke i seroloke pretrage.

8.6. Ektoparazitoze

8.6.1. Iksodidoza pasa

Iksodidozu pasa uzrokuje vie vrsta krpelja iz familije Ixodidae
(Ixodes ricinus, Rhipicephalus sanguineus, Dermacentor marginatus,
..).
Krpelji napadaju ivotinje
radi sisanja krvi, na mjestu
uboda nastaju lokalna zapaljenja
koe, uzrokovana i toksinima
krpelja.
Osim mehanikog i
toksinog djelovanja na ivotinje,
krpelji su veoma znaajni vektori
uzronika razliitih oboljenja

Slika 31. Ixodes ricinus
(Babesia spp. Ehrlichia spp., Borrelia burgdorferi,..).

8.6.2. uga pasa

ugu kod pasa uzrokuju vrste iz rodova: Sarcoptes (Sarcoptes
canis), Notoedres (Notoedres cati) i Otodectes (Otodectes canis).
Promjene na koi, izazvane sa Sarcoptes canis i Notoedres cati
javljaju se oko usta, oiju, uiju i ire se na grudi, abdomen i
ekstremitete. Kod Otodectes canis promjene su najee u spoljnom
i unutarnjem unom kanalu. ugarci prodiru u kou, sa promjenama
koje se manifestiraju perutanjem koe, uz papule, vezikule, kraste,
alopeciju, praene svrabom i eanjem ivotinje.


78
8.6.3. Demodikoza pasa

Uzronik demodikoze pasa je Demodex canis, kod velikog
broja zdravih pasa uobiajan stanovnik faune koe.
Za promjene na koi nije
dovoljno samo prisustvo parazita
nego i djelovanje izvjesnih
nepovoljnih faktora: loa njega
koe i dlake psa, esto pranje
sredstvima koja drae kou, loa
ishrana, deficijencija vitamina,
rahitis, teneak, infekcija
crijevnim parazitima, estrus,
poroaj, stres, bolesti koje slabe
imunitet itd. Najea lokalizacija
Demodex canis je na licu,
prednjim nogama, rjee na trupu
ili zadnjim nogama. Kod lokalizovane demodikoze koa razvija blagi
eritem i parcijalnu alopeciju. Najvei broj sluajeva izljeuju se
spontano, bez tretmana, ali nekolicina sluajeva progredira u
generaliziranu formu, jedno od najteih oboljenja pasa koje se moe
zavriti i ugibanjem ivotinje. Bolest poinje kao lokalizovan sluaj,
ali umjesto poboljanja, pojavljuju se brojne lezije na glavi, nogama
i trupu. Promjene su praene folikulitisom, sa produciranjem
eksudata i formirajem debelih krasta, uz bakterijske infekcije.
Dijagnostika ektoparazitoza pasa postavlja se na osnovu
izraenih klinikih simptoma, metodama dermatoloke i seroloke
pretrage.

POJMOVI:
Zdravlje, bolest, otrov, protuotrov, upala, zarazne bolesti,
parazitarne bolesti, ugriz zmije, serum.

1. Koja je definicija zdravlja?
2. Koja je definicija bolesti?
3. ta je otrov, a ta protuotrov?
4. ta je upalni proces?
5. Koje su najvanije zarazne bolesti pasa?
6. Koje su najvanije nezarazne bolesti pasa?
7. Koje su najvanija parazitarna oboljanja pasa?
8. ta je ugriz zmije i kako se lijei?

Slika 32. Demodex canis
Uzgoj pasa

79
9. KLASIFIKACIJA PASA

Klasifikacija pasmina i pasminskih vrsta vri se na raziliite
naine. Rimljani su klasificirali pse na kune ljubimce, ovarske i
sportske pse. Ova posljednja kategorija dijeli se na ratne pse, hrtove
i tragae po mirisu. Po novijim podjelama psi se najee dijele u
dvije grupe i to na profesionalne i amaterske. Profesionalni slue
radnoj skupini (ovarski, uvarski, lovaki i sl.), a amaterske
pasmine su iskljuivo za drutvo. Naunici, na osnovu arheolokih
nalaza, dokazuju da su psi ve u prahistorijsko doba ivjeli uz
ovjeka. Oni su dobivali imena po mjestu gdje su ostaci naeni, po
vremenu u kojem su ivjeli i po istraivaima koji su ih otkrili. Od tih
pasa kasnije su se razvile sve ostale pasmine. Historijsku
sistematizaciju dobivamo razvrstavanjem dananjih pasmina prema
porijeklu. Kako je svaki od tih prahistorijskih pasa nastao iskljuivo
samostalno i dijelom pod uticajem pasminski razliitih vukova,
vidljiva je razlika u grai tijela te se ta sistematizacija naziva
morfoloka. Kinolozi esto svrstavaju pse po radnim osobinama, ta
se sistematizacija naziva radna sistematizacija, po njoj se psi dijele
na lovake i nelovake.

9.1. Pasmine koje se najee uzgajaju u Bosni i Hercegovini

Klasifikacija je izvrena prema standardnim visinama i
tjelesnim masama pojedinih pasa koje se najee uzgajaju ili
koriste u Bosni i Hercegovini.

9.2. PATULJASTI PSI

9.2.1. PEKINEZER

Pekinezer - Sekcija 8 Standard
br. 207- Kina/V.Britanija
Opa pojava: mali, dobro
izbalansiran, zbijen, dostojanstven,
kvalitetan.
Karakteristike: lavlje pojave
dranja, oprezan i inteligentan u
izrazu.
Temperament: neustraiv,
vjeran, rezervisan, ali nebojaljiv ili
agresivan.

Slika 33. Pekinezer
Klasifikacija pasa

80
Glava i lobanja: glava je velika, proporcijalno ira nego dublja,
lobanja iroka, prostrana i ravna izmedu uiju, nije zaobljena, iroka
izmeu oiju. Njuka veoma kratka, iroka. Nozdrve duge, otvorene i
crne. Labrnje prostrane, dobro naborane sa vrstom donjom vilicom.
Profil je ravan, sa dobro postavljenom nosnom peurkom izmeu
oiju. Stop izrazit. Neophodno je da nos, usne i ivice oiju budu crni.
Oi: velike, iste, okrugle, tamne i sjajne. Ui: srcolikog oblika,
usaene u ravni sa lobanjom i noene priljubljene uz glavu,
pokrivene dugom, obilnom i paperjastom dlakom. Ivica uha, ne treba
da se sputa nie od linije njuke.
Usta: pljosnate usne, ne smiju se vidjeti zubi i jezik. Jaka
donja vilica je obavezna. Vrat: veoma kratak i debeo. Prednji dio:
kratak, zbijen, teke kosti prednjih nogu. Kosti su blago savijene, ali
jake, dobro povezane u ramenima. vrstina je neophodna.
Tijelo: kratko, sa irokim grudima i dobro postavljenim
rebrima. Dobro povezane prednje noge, sa jasnim strukom, lea
ravna. Zadnji dio: Zadnje noge su lake od prednjih, ali vrstog i
dobrog oblika. Uzan stav zadnjih nogu, ali ne kravlje pete. vrstina
je neophodna.
ape: velike i ravne, nisu okrugle. Psi su stabilni na nogama,
nedovoljno oslonjeni. Gledajui sprijeda, prednje ape okrenute
neznatno rema vani.
Rep: visoko usaen, vrsto noen, neznatno zavijen preko
lea sa bilo koje strane, duge paperjaste dlake.
Hod: spor, ponosit, uvijajui hod prednjeg dijela i zatvoreni
hod zadnjeg dijela. Ovo tipino kretanje ne sme biti praeno
uvijanjem zbog uskih ramena. Veoma je vano da hod bude sasvim
korektan.
Dlaka: duga i prava sa obiljem grive koja se produava preko
ramena obrazujui pelerinu ili okovratnik (volane oko vrata).
Pokrovna dlaka je vie gruba sa obilnom podlakom. Ova paperjasta
dlaka na uima, nogama, butinama, repu i prstima je obilna.
Boja: dozvoljene su sve boje i oznake, izuzev albina i boje
jetre. Moe biti djelimino obojen raznim bojama, pri emu are ne
moraju biti pravilne.
Veliina: idealna tjelesna masa ne prelazi 5kg, za mujake i
5.5kg za enke. Psi mogu izgledati mali, ali biti iznenaujue teki
kada se podignu. Teke kosti i krupno, dobro graeno tijelo su bitna
karakteristika ove rase.
Nedostaci: sve to odstupa od gore navedenog smatra se
manom i ocjena stoji u proporciji sa stepenom izraenosti mane.

Uzgoj pasa

81
9.2.2. PUDL Pudlica

Skupina: IX FCI skupina - Patuljasti psi i psi za pratnju
Zemlja porijekla: Francuska
Namjena: Kuni ljubimac

Veliina: minimalna visina malog
pudla iznosi 25 cm, a ne smije prelaziti
28 cm. Visina patuljastih pudla iznosi
28 - 35 cm.
Dlaka: dlaka malog pudla je
fina, vunasta i kovrdava. Priznate
boje su bijela, crna, boja marelice,
smea i siva, i uvijek su jednobojni.
Pudli kojima s vremenom dlaka tvori
konopce izuzetno su rijetki.
Njega: psi namjenjeni za
izlobe, moraju se iati u skladu s
pasminskim stilom. To zahtijeva veliku
strunost i znanje, a to je najbolje
obaviti u specijalnom salonu za pse.
Pudle koje su iskljuivo kuni ljubimci krae se iaju, s tim da se
ostavlja dua dlaka na glavi, uima i nogama. Odravanje takve
dlake je puno jednostavnije. Narav: ovo su ivahni, zaigrani psi,
inteligentni, vole uiti, ali su i vrlo osjeajni i vezani uz svoga
gospodara i njegovu obitelj.

Ovi psi su u
principu neproble-
matini kada su u
pitanju drugi psi i
kuni ljubimci.
Svakog posjetitelja
glasno najave, ali i
nita vie od toga.

Slika 35. Grupa pudlica u igri

Slika 34. Pudlica
Klasifikacija pasa

82
9.3. SREDNJI PSI

9.3.1. SIBIRSKI HASKI (Siberian Husky)

Historija sibirskog haskija poinje njihovim dolaskom iz
istonog Sibira 1909. godine na Aljasku kao vunih pasa.
Za sjeverne narode bio je vaan
za vuu saonica kojima se vrio lov i
prijevoz. Od njih vode porijeklo
dananji polarni psi. Prvo spominjanje
sibirskog haskija vee se uz pleme
Chukchi (Sibirski Apachi), gdje se
teilo uzgojiti pse koji e udovoljiti
njihove potrebe, sa ciljem da u to
kraem vremenu preu to veu
razdaljinu, da imaju dobar smisao za
orijentaciju, da izdre velike hladnoe i
nedostatak hrane, tj. uvjete polarne
klime. Selekcija tenadi raena je
odmah nakon par mjeseci ivotne
dobi, gdje su slabije pse ubijali dok su
najbolje ostavljali za vuu i
reprodukciju. Tokom odrastanja pasa
vrila se daljnja selekcija promatrajui
pse kod radne aktivnosti prilikom vue
saonica. Takvim postupkom dobili su
pse sa dananjim karakteristikama
sibirskog haskija, snanog, brzog, izdrljivog, sa dobrom
orijentacijom, koji moe podnijeti razne teke uvjete ivota. Ubrzo
su ljudi shvatili da su oni izmeu svih vunih pasa idealni za vuu
saonica. Takav malen i izdrljiv pas bio je idealan za vuu saonica
to neki uzgajivai nisu prihvatali pa su nastala takmienja u
utrkama pasa sa saonicama. Tako se prva utrka odrala izmeu dva
lovca kada su htjeli jedan drugome dokazati da posjeduju breg psa.
Prva registrirana utrka odrala se izmeu dva grada na sjeveru
Aljaske, (Noma i Kendla) 1908. godine, a staza je bila duga 408
kilometara i preena je za 119 sati. Dogaaj koji je irom otvorio
vrata priznanju sibirskog haskija dogodio se 1925. godine, na Aljasci
u gradu Noma, gdje je zavladala difterija. Problem je bio u tome to
u gradu nije bilo lijeka pa ga je trebalo donijeti iz susjednog grada
koji je bio udaljen 600 milja. U to vrijeme nije bilo avionskog
transporta, a drugim putevima nije se moglo doi do toga mjesta.
Tako je na tom hladnom i snijenom sjeveru jedina preostala
mogunost za spaavanje oboljelih bila transport pseom zapregom,
Slika 36. Sibirski haski
Uzgoj pasa

83
koji su trebali prei oko 1000 milja i donijeti ljekove. U tu nemoguu
misiju upustio se Gunnar Kasson 1925. sa svojim timom pasa. O tom
podhvatu se ulo diljem svijeta i odmah su se prijavili i ostali ljudi
koji su se svojim zapregama htjeli ukljuiti u tu akciju. U jednom od
timova jedan od pasa svojim poduhvatima postao je prepoznatljiv u
cijelom svijetu. Njegovo ime je Balto, vlasnitvo Gunnar Kassonam.
Na tom putu on je svojom inteligencijom, instinktom i smislom za
orijentaciju mnogo puta spasio ivot svom vlasniku. Nije samo spasio
ivot svom vlasniku nego je i doao do mjesta i tako spasio
stanovnike od totalne katastrofe. U njegovu ast je u Central parku u
New York-u postavljen spomenik i snimljen film po tom dogaaju, a
od 1973. svake se godine odrava utrka u tu ast i tom rutom kuda
su ili timovi pasa u borbi za spas graana Noma. Zbog izrazitih
ujednaenih karakteristika sibirskog haskija pasmina je priznata od
AKC-a (American Kennel Club) 1930. godine, a prvi slubeni
standard je objavljen 1932. godine. Sredinom pedesetih godina
prolog stoljea sibirski haskiji su doli i do Evrope gdje su se od tog
doba poeli uzgajati i sticati svoje ljubitelje. I tu su se nali ljubitelji
utrka pa se i po Evropi poela odravati takmienja u vui saonica.
Sibirski haski se u prolosti koristio prvenstveno kao vuni pas, ali
radi svoje ljepote, dobre i vesele naravi te inteligencije, osim za vuu
saonica, poeo je sve ee biti koriten za pratnju, postao je kuni
ljubimac. Sibirski haski u prosjeku ivi 15 godina. On po naravi nije
pas uvar. Goste i prijatelje te sluajne prolaznike doekuje s
radou, zato jer su prvobitini uzgajivai iz plemena Chukchi cijenili
pse i prema njima nisu bili grubi. U periodu velikih zima vlasnici pasa
iz plamena Chukchi stavljali su na spavanje sibirske haskije zajedno
sa svojom djecom kako bi ih psi grijali gustom dlakom u hladnim
noima. Godinama, primjenjujui tu metodu, sibirski haski je usvojio
bliski odnos sa djecom, to se danas oituje u njihovom izrazitom
zadovoljstvu igrajui se sa njima. Svu panju i potivanje vlasnika i
uzgajivaa, sibirski haski je usvojio i preko svojih gena prenio na
novo potomstvo, a to su dananje njegove karekteristike. Uzgojio ga
je narod Chukchi iz sjeveroistonog Sibira kao izdrljivog vunog
psa. Koriteni su i u lovu na jelene kao gonii. Godine 1909. prvi vei
broj donesen je na Aljasku kako bi se natjecali u "All-Alaska
Sweepstakes" trci na duge staze i aljaki musheri (vozai saonica s
pseom zapregom) su brzo spoznali mogunosti tih malih i
kompaktnih pasa iz Sibira. U zimu 1925., kada se epidemija difterije
pojavila u izoliranom gradiu Nome na Aljaski, spasonosni serum iz
udaljenog Nenana donijeli su musheri sa svojim pseim zapregama.
Taj pothvat donio je nacionalnu zahvalnost vozaa i njihovih pasa.
Jedan od njih, Leonhard Seppala, doveo je svoju zapregu Sibirskih
Huskyja, potomaka prvih donesenih pasa iz Sibira, u Sjedinjene
Klasifikacija pasa

84
Amerike Drave. U Novoj Engleskoj natjecao se u utrkama vunih
pasa i ponovo dokazao nadmo Sibirskog Huskyja nad domaim
psima. Vozai Nove Engleske dobili su priznanje 1930. a ve 1938.
osnovan je Ameriki savez Sibirskih haskija.

O pasmini
Sibirski haski su privlani, srednje veliki, snani i energini
vuni psi, sposobni povui lake terete umjerenom brzinom na duge
razdaljine. Stvoreni su za tranje i ako im se ne moe pruiti ono to
zahtijevaju, bolje se odluiti za neku drugu rasu jer moe doi do
velikih problema.
O njemu se prilino
lahko brinuti. On je po prirodi
ist i bez zamjetljivog mirisa.
Sami se odravaju istim i
potrebe za kupanjem su
minimalne. esto kupanje sa
amponima nije preporuljivo,
jer im se time skida sloj
masnoe s dlake koji ih titi od
+ 40C do - 40C. Dvaput
godinje ostaju bez poddlake,
koje moe trajati tri ili vie
sedmica, a poprilino ovisi i o
klimatskim uvjetima. Mnogi se
slau da je s tim periodinim
problemom lake izai na kraj,
nego s konstantnim
opadanjem dlaka nekih
pasmina mehkog krzna. U tom
razdoblju, najbolje ga je
redovno etkati. Nikakvo timarenje ili ianje nije potrebno ni
preporuljivo. Nokte bi im trebalo povremeno provjeriti i po potrebi
podrezati, naroito ako pas ne trenira, a kod aktivnih pasa to nije
potrebno. Ima odlian temperament, njegov njean i prijateljski stav
ostavtina je prolosti s obzirom da ih je narod Chukchi drao u
sklonitima i ohrabrivao svoju djecu da se igraju s njima. Haski su
paljivi psi, spremni saraivati sa vlasnikom i prilagodljivi su. Nisu
agresivni i sposobni su za timski rad i vuu. Radi se i o vrlo
inteligentnoj i samostalnoj pasmini. Mogu biti vrlo tvrdoglavi,
zahvaljujui njihovoj prvobitnoj namjeni. Iako je haski dobro drutvo
za svakoga, bez obzira na godine i interese, ipak se ne preporuuje
za osobe kojima je on prvi pas kojeg su ikada imali, jer greke je
Slika 37. Sibirski haski kao vuni pas
Uzgoj pasa

85
lako napraviti i ponekad vrlo teko ispraviti kod ovog inteligentnog
psa. S obzirom da je sposoban pokazati veliku privrenost, nije pas
za samca. Prema strancima ne pokazuje strah ni sumnju te stoga
nije prikladan za psa uvara. Oni su prilino tihi psi, ne laju, to je
tipino za druge pasmine, ve se glasaju mehkim "prianjem".
Povremeno zavijaju, ali s obzirom da su orijentirani oporu, kao i
ostale polarne pasmine, takvo ponaanje je normalno. Savreni
uvjeti za dranje haskija su veliko dvorite s ogradom koja bi trebala
biti vrsta i bar 180 cm visoka. Treba je dobro ukopati u zemlju kako
bi sprijeili potkopavanje. Sibirski haskiji su nepopravljivi kopai i
najbolje je postaviti pjeanik u sjenovitom uglu dvorita i nauiti ih
da tamo iskau svoju strast za kopanjem. Haskija ne bi trebalo
putati da luta po susjedstvu. Ako se vlasnik odlui drati svog psa u
boksu, trebali bi ga ograditi ianom ogradom s betonskim podom.
Postaviti ga na sjenovito mjesto i opremiti suhom i komotnom
kuicom sa zatienim ulazom. S obzirom da je sibirski haski polarni
pas, ako ima odgovarajuu kuicu moe ostati vani i po vrlo hladnom
vremenu. Poeljno je postaviti kuicu s ravnim krovom jer oboava
izleavati se i promatrati svijet oko sebe. Grijanje nije potrebno, ali
mu treba staviti slamnati leaj. Nikad ga ne treba stavljati na lanac.
On nije za stan, ali ako se redovno eta ili bolje trenira, nee mu
smetati skueni prostor. Izuzetno je zdrava pasmina.
Radi se o radnom psu srednje veliine, brzom i lahkom sa
gracioznim pokretima. Njegovo kompaktno i dobro odlakano tijelo,
uspravno dignute ui i etkast rep odaju njegovo sjeverno porijeklo.
Hod mu je mehak i lahak. Tjelesne proporcije mu odaju osnovni
balans snage, brzine i izdrljivosti. Muijaci nikad nisu grubi, a enke
su slabane grae. U pravim uvjetima, nikad nemaju prekomjernu
tjelesnu masu.
Karakteristian temperament je prijateljski i blag, ali u isto
vrijeme oprezan i radoznao. Ne posjeduje kvalitete psa uvara niti je
previe sumnjiav prema strancima ni agresivan prema drugim
psima. Neka vrsta uzdranosti i dostojanstvenosti moe se oekivati
kod zrelih pasa. Njegova inteligencija, prilagodljivost i prodorna
narav ini ga prihvatljivim saradnikom i vrijednim radnikom.
Mahane su mu: ravan ili suvie savijen rep, suvie nisko ili
visoko usaen, uspravno noen rep, kratak, propinjui, teak ili
talasat, ukrtajui ili uvijajui hod.
Karakteristian hod je mehak, lahak i bez napora. On je brz i
lagan na nogama
Sve boje su dozvoljene, od crne do isto bijele. Razliite vrste
maske na glavi su ope, ukljuujui i neke are koje nisu pronaene
kod drugih vrsta.

Klasifikacija pasa

86
Visina: Mujaci od 53-59 cm u grebenu, a enke od 50-55 cm.
Tjelesna masa: Mujaci od 20-27 kg a enke od 16-23 kg.

Greke
Oi suvie ukoso ili suvie pribliene, prevelike ui u odnosu
na glavu, iroko razmaknute i ui koje nisu podignute, glava
nezgrapna ili teka kao i previe uska, nedovoljno izraen stop, bilo
koji drugi zagriz osim makazastog, njuka koja je previe odsjeena
ili previe gruba, njuka suvie duga ili suvie kratka, vrat prekratak
i nabijen ili predugaak, slaba ili labava nezategnuta lea, ulegnuta
lea, ravan ili suvie savijen rep, suvie nisko ili visoko usaen,
uspravno noen rep, ravna ramena, labava slobodna ramena, slabi
zglobovi, preteke kosti, preuzak ili preirok razmak izmeu prednjih
ekstremiteta, izbaeni laktovi, mehki i raireni prsti, ape prevelike i
nezgrapne, ape premalene i njene, prsti okrenuti naprijed ili
nazad, ravna koljena, kravlji zglobovi, preuzak ili preirok zadnji
razmak.
Dlaka duga, gruba ili upava dlaka, struktura previe
svilenkasta ili suvie otra, kratak, propinjui ili odsjeen hod, teak
ili talasat hod, ukrtajui ili uvijajui hod.
Diskvalifikacijske greke:
- psi vei od 59.7 i enke od 55.7 cm.

9.3.2. DALMATINAC (Dalmatiner, Dalmatien)

Rijetka je pasmina koja je kroz historiju imala toliko razliitih
naziva: egipatski, turski, indijski, bengalski, panski, francuski,
harlekinski, talijanski, mali danski pas i slino.
ini se da su krivci slikopisci
egipatskih hijeroglifa i nepoznavaoci
kinologije. Dalmatinski pas je
porijeklom iz starog Egipta gdje su u
grobnicama faraona pronaene
freske vrlo slinih pasa. Tadanje
pse, bilo sa stojeim, ili kasnije, sa
viseim uima, kinolozi su u prvo
vrijeme nazivali zajednikim
imenom: faraonski psi. Govorilo se:
ive u zemljama i na otocima
Mediteranskog mora. I danas je
uvrijeeno miljenje da su u
Dalmaciju stigli kopnom iz Egipta
preko Male Azije do Grke, a odatle
brodovima grkih trgovaca i na
Slika 38. Dalmatinac
Uzgoj pasa

87
hrvatsku obalu. Pomorci, pak, Dubrovake republike (1278.-1806.)
koji su trgovali i izvan Sredozemlja, najzasluniji su za
rasprostranjenost dalmatinskog psa. Naziv nije mogao biti uvrijeen
dok nije zabiljeen novi razvoj kinologije. Uoeno je, naime, da mu
je graa tijela slina onoj u hrta, ali i u gonia pa odatle naziv:
hrtoliki goni. Dakle, goni a ne hrt, jer za lov koriste njuh, a ne u
prvom redu vid, kao hrtovi. Tako je grof Bylland 1894. ustvrdio da
su bengalski i dalmatinski dva razliita psa. Osnovna je boja
dalmatinskog psa bijela sa crnim ili smeim pjegama i ima standard,
te je brakoidnog tipa. Naprotiv bengalski pas je graoidnog oblika
(hrtast je), osnovna mu je boja smea s bijelim pjegama i nema
standard. Najdue je za dalmatinskog bio uvrijeen naziv galski pas,
a zasluge pripadaju velikim ljubiteljima pasa, Englezima. Posljednji
put pokuao ih je poduiti poznati kinolog Thomas Bewick koji 1972.
u knjizi "Historija etveronoaca" (History of Quadrupeds) pie: "To
nije galski pas nego dalmatinski, jer mu je postojbina Dalmacija. A
dalmatinskog psa opisao je jo 1867. i 1876. austrijski zoolog prof.
dr. Leopold Fitzinger, spomenuvi da mu je stariji naziv bio
dubrovaki goni, a kasnije dalmatinski ptiar. Dao mu je zooloki
latinski naziv: Canis sagaxgallicus ragasanus. Znamo da je preko
Korzike doao u Galiju pa naziv za korzikanskog gonia glasi: Canis
sagax corsicanus seu. ragasanus ("lovaki pas korzikanski ili
dubrovaki"). U nomenklaturi pasmina FCI-a (Meunarodne
kinoloke federacije) od 1994., pod grupom gonia (i srodne
pasmine, sekcija) za dalmatinskog psa navodi se: Dalmacija-
Hrvatska (TIK). U nomenklaturi FCI-a spominje se kao najpoznatija i
najrairenija autohtona hrvatska pasmina.

O pasmini
Nasmijeeni pjegavac vesele udi, inteligentan i dobar prijatelj
djece, pas dalmatinac omiljen je u porodicama.
Iako su ba Britanci neko
vrijeme bili meu brojno
vodeim turistima na Jadranu,
vjerojatno bi veinu pojam
Dalmacije prije podsjetio na
spomenutu pasminu zanimljive
prolosti, nego li na arobnu
"obalu hiljadu otoka". Ovaj
uzorni ovjekov pratitelj i
cijenjeni kuni ljubimac, jedna
od pet autohtonih hrvatskih
pasmina, kako pie David Taylor
u knjizi "Va pas", premda nosi
Slika 39. Dalmatinac u igri
Klasifikacija pasa

88
ime jednog od najpoznatijih krajeva Hrvatske, u hrvatskim ga
krajevima u autohtonom obliku vie nema. Neki kinolozi sumnjaju u
njegovo porijeklo, ali se njegov lik moe pronai na grobovima
dalmatinskih velikaa i u gradskim statutima primorskih gradova,
gdje ga nazivaju "Malim danskim psom". Iako je porijeklo psa
dalmatinera obavijeno velom davnih vremena, veina autora i
historiara slae se u tome da se radi o drevnoj i istoj pasmini. Neki
tvrde da je njegov rodni kraj Egipat, gdje su lovaki psi s takicama
po koi uklesani u prizorima na faraonskim grobnicama. Drugi ga
smjetaju u Indiju, najpopularnija ga teorija ipak pripisuje Hrvatskoj.
Neke zbunjujue rasprave o njegovom porijeklu najvjerojatnije treba
zahvaliti i brojnim zemljama koje su kroz historiju vladale
dalmatinskom obalom. Pas dalmatiner spominje se 1737. i u
arhivima akovake biskupije, opisom koji mu posve odgovara, pod
imenom Canis dalmaticus. Pasmina se brzo proirila Evropom, mnogi
tvrde zahvaljujui lutanjima Roma kod kojih su pjegave ivotinje,
inae, iznimno na cijeni. Stigavi u Englesku, gdje je uzgojem dobio
dananji oblik, nije se dokazao meu tamo prisutnim lovakim
pasminama, najvie zbog toga jer je po prirodi blag i draa mu je
igra i maenje od tjeranja divljih ivotinja. Usprkos nesklonosti lovu,
odlika mu je da se dobro slae s konjima, odnosno da ih smiruje pa
je bio tradicionalni pratitelj gospodskih koija. U drugoj polovini 18.
stoljea, u Engleskoj je ak postojala moda prema kojoj je otmjene
koije pratilo i po etiri ili pet dalmatinskih pasa. Kada su koije
zamijenili automobili, oni su se mogli vidjeti uz vatrogasna kola koja
su posljednja mehanizirala pa su ih jo uvijek vukli konji.
Motorizacijom vatrogasnog poziva isezla je i njegova uloga "pratioca
vatre", ali dalmatinski je pas i do dan danas ostao maskota ovoga
poziva u mnogim zemljama svijeta. Vesele udi, inteligentan i dobar
prijatelj djece, omiljen je u porodicama. Dobri poznavaoci kau da
mu je potrebno puno kretanja te da posebno voli drutvo ljudi, ali
rado poprima loe navike svojih gospodara i ostalih pasa.
Duga je repa, kratke i guste dlake, visoko postavljenih uiju,
vitka i miiava tijela, glavno svojstvo psa dalmatinera su njegove
pjege koje su smee ili crne (ali nikad oboje), okrugle, ispravne
veliine i jednoliko rasporeene. Unato kratkoj i gustoj dlaci, ak i
kod redovnog etkanja, obilato se linja, zbog ega mu je uvijek
hladno. ivahan, skladno graen, jak i miiav pas, iako ne grub.
Ima vretenasto tijelo. Brz je i uporan. Glava mu je posebna,
priljubljenih uiju, okruglih oiju, potpunog makazastog zubala.
Dozvoljena su dva varijeteta: bijeli s crnim takama i bijeli s
ilibarno smeim takama. Kod crnog oi su tamne, a kod smeeg
ilibarno smee. Sluznice nosa, rubovi onih kapaka i nokti
odgovaraju boji taaka koje su po tijelu vee, a po glavi, nogama i
Uzgoj pasa

89
repu manje. Sitne takice izmeu veih su nepoeljne. Rep je pruen
neto iznad linije lea, nikad savijen i prebaen prema glavi. ape
maije. Dlaka je kratka, tvrda, gusta, glatka i sjajna. Visina do
grebena je 56-61 cm kod mujaka, a 54-59 cm kod enki, tjelesne
mase do 25 kg. Dalmatinski pas je u svijetu najpoznatija hrvatska
autohtona pasmina. Dobio je ime po Dalmaciji i ilirskom plemenu
Dalmati. U 14. vjeku organizirano se uzgajao u akovakoj biskupiji
i koriten je kao vojniki pas, pratilac konjanika te kao lovaki pas
goni i ptiar pod imenom dubrovaki goni. U amerikoj vojsci
prenosio je potu i lahke terete, a slui i kao vatrogasni pas. U 19.
stoljeu Vero Shaw ga prvi imenuje tim slubenim imenom. Prema
standardu FCI-a naziva se dalmatinac, a domicil te pasmine ima
Dalmacija, Hrvatska. Dalmatinac je registstriran kod AKC (American
Kennel Club) 1888. godine. Kao prijatan trka nije pas za ljude koji
ne ele pobuivati panju. Njegovo pjegavo tijelo je ve iz daleka
oznaka da dolazi neto posebno (esto ga koriste za marketing). Voli
tranje i stoga se dobro osjea na selu, u velikom vrtu, meu djecom
ili konjima. Prilagodljiv je i inteligentan pa se preporuuje za pratnju.
Lahko ga je njegovati i ima izrazito dobar smisao za istou. Po
prirodi je zdrav, prijatan i osjeajan. ivi prosjeno oko 12 godina.

Opi izgled
Dalmatinac je upadljivo pjegast, miiav i ivahan pas.
Simetrian je u svojim konturama, lien grubosti i nezgrapnosti i
moe brzo trati velikom istrajnou.
Simpatino bie, prijazno, nije plaljiv ili suzdran, lien je
nervoze i agresivnosti. Kree se potpuno slobodno, ravnomjerno,
snano, ritmiki grabei korak. Gledano straga, ekstremiteti se kreu
paralelno, stranji ekstremitet hoda tragom prednjeg ekstremiteta.
Kratki koraci i pokreti koji ljapaju su pogreni (nepravilni). Temeljna
boja je isto bijela. Tamno crne pjege pri crnoj pigmentaciji i smee
poput boje koe kod smee pigmentacije. Pjege ne smiju prelaziti
jedna u drugu. One moraju biti okrugle i pravilno raposreene. Pjege
po tijelu u prosjeku moraju imati 2- 3 cm. Pjege po glavi, repu i na
dijelovina tijela moraju biti manje. Idealna visina do grebena: psi 56-
61 cm, a kuje 54-59 cm. Idealna tjelesna masa: mujaci oko 27 kg,
a kuje oko 24 kg.

Greke
Svako odstupanje od navedenih osobina mora se smatrati
grekom, koju bi trebalo procijeniti (vrednovati) u tanom odnosu
prema stepenu odstupanja.

Klasifikacija pasa

90
Diskvalifikacijske greke
Albinizam (nedostatak pigmenta dlake); nedostatak pigmenta
na rubu onog kapka; tri boje (crne i smee pjege na istom psu);
limun pjege (pjege boje limuna odnosno bronane boje); druge
greke u pigmentaciji; plavo ili akarasto oko; predgrizavajue ili
podgrizavajue zubalo, zatim gluhoa; entropija (unutra okrenuti
oni kapci); ektropija (prevtranje onih kapaka); izraeno plaljivo ili
agresivno ponaanje.

9.3.3. TROBOJNI GONI

Jugoslavenski trobojni goni i posavski goni su po naem
miljenju nezaslueno priznati kao autohtone pasmine pasa naih
susjednih drava Srbije i Hrvatske. injenino stanje, (brojno stanje
populacije), govori da su mogle biti autohtone pasmine Bosne i
Hercegovine, meutim Hrvatska i Srbija su ih prijavili u FCI kao
svoje pasmine.
Do 1992. godine u
rodovnoj knjizi JKS-a bilo je
upisanih oko 11.000 posavaca
od toga je 8.000 bilo iz RBiH,
a oko 3.000 iz Hrvatske, ali
zbog lanstva Hrvatske u FCI-
u i navoda da se HKS
(Hrvatski kinoloki savez)
brine o toj pasmini, biro FCI-a
odluuje da im dodijeli
pasminu na brigu i da
protektorat nad posavcem.
Kada je bivoj Kraljevini
Jugoslaviji tadanji Kinoloki
savez, ije je sjedite bilo u
Ljubljani, 1939. godine
pokuao uraditi inventarizaciju
posavskih gonia, situacija je
bila slijedea. Prebrojana su 524 psa, a od toga je 489 jedinki bilo iz
Bosne i Hercegovine, iz Hrvatske 30 i iz Crne Gore 5 pasa. Ove
injenice govore da je pitanje, iji je posavac, postalo upitno. Slina
situacija je i sa jugoslavenskim trobojnim goniem za kojeg je blizu
70% mjerenja izvreno u BiH, pasmina je nazvana jugoslovenski i
danas smo tu pasminu izgubili samo zbog tog pridjeva
jugoslovenski. Naime, 1954. godine je est najljepih parova
trobojaca odneseno iz BiH u Srbiju da bi posluili za izradu
standarda, koji je objavljen 1957. godine. U knjizi Gine Pugnettija
Slika 40. Jugoslovenski trobojni goni
Uzgoj pasa

91
"Sve o psima", u naslovu pod brojem 185 spominje se trobojni
goni, matina zemlja Bosna i Hercegovina, autor tvrdi da se ta
pasmina najvie uzgaja u Bosni i Hercegovini.
Trobojni goni je rasprostranjen na prostoru cijele bive
Jugoslavije, koriten je kao lovni pas. To je posluan i ustrajan pas,
ustrajan goni.

Opi izgled
Srednje veliki goni, snaan i izdrljiv, boje palea s bijelom i
crnom bojom. Visina u grebenu od 45-55 cm. Duina tijela je vea
od visine do grebena za 10%.

Slika 41. Jugoslavenski trobojni goni Slika 42. Trobojni goni u lovu

Po radnim kvalitetama odlian goni. Tjelesna masa enke od
16-22 kg, a mujaka od 18-24 kg. Hod je elastian sa dugim
izdanim iskorakom. Koa: kratka, gusta, sjajna s poddlakom.
Osnovna boja je penino uta do lisiije-crvena. Gornji dio tijela
prekriven je crnim ploama ili sedlom. Crna boja dopire do glave i
oblikuje crnu mrlju sa svake strane sljepoone kosti. Bijela boja na
glavi pravi lisu, okovratnik nekad potpun, nekad djelimian, prsa,
donji dijelovi nogu i vrh repa. Bijela boja moe se rasprostirati
najvie do treine povrine tijela.

9.3.4. POSAVSKI GONI

Porijeklom je iz Posavine. Koristi se kao goni od 1955.
godine, registrovan je kod FCI-a kao kraki goni, a kasnije je
nazvan posavski goni. To je posluan i dobar pas.

Klasifikacija pasa

92

Slika 43. Posavski goni Slika 44. Posavski goni

Opi izgled i osobine
Dobar, vrlo otporan, naroito za lov na zeca i lisicu. Moe se
upotrebljavati i kao krvoslijednik.
vrsta konstitucija pogodna je za lov u prostranim umskim
podrujima Bosne i Hercegovine.
Pas vrst, srednjih proporcija, boja penino - uta do lisiije -
crvena, sa bjelinama na nosniku u obliku lise, okovratnika, na
prsima, sva etiri ekstremiteta i vrhu repa. Glas mu je prodoran i
jasan. Duina tijela je vea od visine do grebena za 11-13 %.
Posluan je, privren, dobrih karakternih osobina uz umjereno
ivahan temperament. Veliki lovac sa velikom upornosti.
Tjelesna masa od 18-26 kg. Najvii goni sa prostora bive
Jugoslavije, ima prosjenu tjelesnu masu 46-58 kg. Idealna visina za
mujaka je 50, a za enku 48 cm. Hod je pravilan, tean, umjereno
ivahan. Koa je elastina, po cijelom tijelu priljubljena i bez nabora.
Dlaka je na repu, butinama i donjem dijelu stomaka u preponskom
dijelu neto dua. Bjeline na tijelu ne smiju biti vee od 1/3 povrine.
Mahane su sva odstupanja navedena u standardu.

9.4. VELIKI PSI

9.4.1. NJEMAKI OVAR (Deutscher Schferhund)

Njemaki ovar potie od starog njemakog psa Hofwachtera.
Prvi put se pojavljuje 1704. godine na dvoru kralja Leopolda I.
Konaan oblik i standardizaciju poslije dugogodinje selekcije dao mu
je konjiki kapetan Mens Emil Frederic von Stephantiz.
Uzgoj pasa

93
Zajedno sa prijateljem Arturom Majerom 1899. osnivaju klub
njemakog ovara.
Udruenje (Verein fur Deutsche
Schaferhunde) koje je imalo vie od
30.000 lanova, rasporeenih u
stotinjak klubova. Pri uzgoju,
Stephantiz daje prednost karakteru nad
izgledom. Kao osnovu, postavio je
psihiku stabilnost i korisnost. Pravio je
skice parenja u srodstvu (Inzuht) i
obradio briljivo biranje plemenjaka.
Bio je sudac, voa uzgoja, a bavio se i
obukom pasa. Pod njegovim vostvom
klub u Ausburgu postao je najvea
kinoloka organizacija u svijetu. U to
vrijeme Njemaka se brzo razvija u
industrijsku zemlju. Stephanitz zato
poinje da propagira njemakog ovara
za slubu u vojsci i policiji. Najvee
djelo je knjiga "Njemaki ovar u rijei i slici", koja je prevedena na
sve svjetske jezike i koja je dugo vremena bila "sveto pismo"
odgajivaa njemakih ovara. Godine 1899. odrava se prva svjetska
izloba pasa svih rasa. Stephanitz i Majer su ocjenjivali ovarske pse.
Opazili su psa crveno - sive boje, srednje veliine, kako mirno sjedi
pokraj gospodara. Vlasnik je izjavio da pas nije namijenjen za
izlobu ve za uvanje stada. Kako je bio prototip pasmine koju je
Stephanitz zamislio, kupuje ga za svoju odgajivanicu "Von
Grafrath". Od Hektora von Linkshajm su ga preimenovali u Horand
von Grafrath. Dobio je broj SZ1 i postao temelj dananje slavne
rase.

O pasmini
To je najrasprostranjeniji radni pas i najvie se upotrebljava u
svijetu. Mnogo toga govori njemu u prilog. Graa tijela je
funkcionalna, dlaka otporna na sve atmosferske prilike. Njegova
slinost vuku za laike ulijeva strahopotovanje. Ipak, on po naravi
nije krvoloan, naprotiv, drueljubiv je i umije se dobro prilagoditi.
Lake se obuava od drugih pasa zato to ga gotovo stotinu godina
uzgajaju za rad, a uzgojen je od pasa koji su ve stotinama godina
sluili za rad. To sve treba zahvaliti legendarnom kapetanu von
Stephanitzu, osnivau sistematskog uzgoja. Rezultat je pas koji se
moe koristiti za svaki sport i slubu, dakle idealan radni pas. Ne
smije se, meutim, zaboraviti da je i ovdje od presudne vanosoti
briljiv uzgoj, dranje i obuavanje. On je hrabar, inteligentan, odan
Slika 45. Njemaki ovar
Klasifikacija pasa

94
u potpunosti, posluan, podinjen svom gospodaru. Uvijek u stanju
pripravnosti, on estoko brani gazdu i pri najmanjoj opasnosti, ak i
ako nije obuen za to. Obdaren jednim od najboljih njuhova na
svijetu, postao je majstor u praenju traga. Jedna od glavnih osobina
mu je potreba da dominira, mora biti voen vrstom rukom
gospodara, koji je sposoban da mu nametne svoju volju. Obuka e
usmjeriti ponaanje ivotinje, na ovaj ili onaj nain. Tako da on
moe postati opasan mehanizam napada i odbrane ili u drugom
sluaju izvanredan kuni ljubimac. On moe veoma dobro ivjeti u
stanu, pod uvjetom da mu se omogui svakodnevno tranje ili drugi
vid fizike aktivnosti koji mu je fizioloki neophodan. Neophodno je
kupiti ga kod dobrog uzgajivaa, koji moe pruiti sve potrebne
podatke o roditeljima psa i njegovim karakteristikama. U okviru
legla, nikada ne treba izabrati tene koje izgleda super aktivno ili
uplaeno, jer prije ili kasnije, ono moe da postane agresivno.
Do 1992. godine, u Bosni i Hercegovini, njemaki ovar je bio
neprikosnoven i nezamjenjiv u vojnim i policijskim strukturama.
Meutim, zbog poznatih deavanja na naim prostorima i
viegodinjeg prekida uzgoja domaih i uvozu legala iz inostranstva,
izgubila se i kvalitetna radna linija koju lagano potiskuju sve bolje i
kompletnije radne linije drugih vrsta pasa (belgijski ovar, rotvajler).
Njemaki ovar je pas iznad srednje veliine. Visina u grebenu iznosi
prosjeno 60 cm. Poeljna visina za ovara je izmeu 60 - 65 cm kod
mujaka i 55 - 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod ove mjere
umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. Njemaki ovar je malo
izduen, snaan i muskulozan. Kosti su mu lahke, ali snane. Odnos
izmeu visine i duine, kao i stav i poloaj nogu tako su usklaeni da
omoguavaju dugaak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na
hladnou.
Pri uzgoju treba teiti ka dopadljivom izgledu psa, ali time ne
treba dovoditi u pitanje negovu upotrebljivost. Obiljeja spola treba
da su jasna i izrazita, to znai, muevnost psa i enstvenost kuje
treba da su oigledni. Njemaki ovar koji odgovara pasminskom
tipu ostavlja na promatraa utisak uroene snage, inteligencije i
okretnosti, potpuno skladne grae u kojoj nita nije suvino ili
nedostaje. Nain na koji se pas kree i kako se ponaa mora jasno
pokazati da su time stvoreni i tjelesni i psihiki uvjeti koji mu
omoguavaju da u svako doba i sa najveom izdrljivou bude
koriten kao radni pas. I kada je najivljeg temperamenta mora da
bude povodljiv, da se prilagoava svakoj situaciji i da odreene
poslove izvrava sa radou i voljom. Mora iskazivati sranost i
vrstinu, i kad treba, mora da brani svog gospodara ili njegovo
imanje. Mora rado napadati kad to njegov gospodar eli, da bude
vrlo oprezan pa ipak prijatan kuni drug, blag u odnosu na povjerenu
Uzgoj pasa

95
mu okolinu, naroito prema djeci i ostalim ivotinjama, a otvoren u
kontaktu sa ostalim ljudima. U principu skladna slika prirodne
plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva potovanje.
Njemaki ovar je kasa. Njegov nain hoda je dijagonalni
redoslijed pokreta nogu tj., on sustie prednju lijevu nogu zadnjom
desnom i obratno. Zbog toga njegove noge treba da su tako jedna
prema drugoj postavljene, odnosno, da budu u takvom uglu da pas
istura zadnje noge do sredine svog tijela i da sa prednjim nogama
zahvaa isto toliki prostor ispred sebe, a da se pritom linija lea
bitno ne mijenja. Kad je odnos visine i duine pravilan i kada je
duina kostiju u odgovarajuem razmjeru, pas ima dugaak i nizak
korak to stvara utisak da bez ikakvog naprezanja ide naprijed. Ako
je glava naprijed isturena, a rep malo uzdignut, onda se pri
ravnomjernom i mirnom kasu ima utisak da, poevi od vrhova uiju
pa putem vrata, lea, sve do vrha repa, postoji blago zatalasana
linija.
Karakteristina svojstva istokrvnog njemakog ovara su:
vrstina nerava, paljivost, iskrenost, budnost, vjernost,
nepodmitljivost, kao i sranost, borbenost i otrina. Ova svojstva ga
ine vrlo pogodnim za svaku upotrebu, a naroito kao pas uvar,
pratilac, za zatitu i kao pas straar.

Slika 46. Njemaki ovar Urma, Slika 47. Dux od Sehera, Njemaki
svjetski ampion u ljepoti ovar, vlasnika Elvira Velia iz Sarajeva

Boja
Crna, eljezno siva, pepeljasto siva. Mogu biti jednobojni ili sa
pravilnim smeim, utim i sivobijelim oznakama, a takoer i sa
crnim platem, tamno osjenjeni (crna osjenjenja na sivoj i
svijetlomrkoj osnovi sa odgovarajuim svjetlijim oznakama), tzv.
boja vuka ili prastara boja divljeg psa. Dozvoljene su male bijele
oznake na grudima. Poddlaka je, osim u crnih pasa, uvijek svjetlije
boje. Konana boja tenca moe se utvrditi tek poto izbije pokrovna
dlaka.
Klasifikacija pasa

96
Dlaka
a) Kratko-otrodlaki (netochaarige) njemaki ovarski pas: pokrovna
dlaka je prava, po mogunosti gusta. Svaka pojedina dlaka je prava,
otra i dobro polegla. Glava i unutranja strana uiju, prednji dijelovi
nogu, ape i prsti obrasli su kratkom, a vrat dugom i guom
dlakom. Na zadnjoj strani prednjih i zadnjih nogu sve do doaplja ili
skonog zgloba dlaka je dua i stvara zastavice umjerene duine.
Duina dlake je razliita, a zbog razliite duine nailazimo na veliki
broj varijanti. Pretjerano kratka, dlaka kao i krtice ocjenjuju se kao
mana.

b) Dugo-otrodlaki (langstockhaarige) njemaki ovarski pas: dlaka
je dua, nije uvijek prava, otra i ne priljee potpuno uz tijelo.
Naroito na unutranjoj strani uiju, iza uiju, na zadnjoj strani
koljenice, a najvie u predjelu slabina dlaka je znatno dua i stvara,
ponekad, pramenove na uima i zastavice poevi od laktova do
doaplja. Zastavice na butinama su dugake i guste. Rep je kitnjast
sa lahkom perjanicom. Nepoeljna je dugaka i otra dlaka, poto
nije tako otporna na nevrijeme kao normalna otra dlaka, ali se, u
sluaju da je podlaka dovoljno gusta, pas ipak ostavlja za rasplod.

c) Dugodlaki (langhaarige) njemaki ovarski pas: dlaka je znatno
dua nego u dugo-otrodlakog psa i uglavnom stvara razdjeljak na
leima. Podlaka postoji samo u predjelu slabinskog dijela lea ili
uope ne postoji. esto se u dugodlakih njemakih ovarskih pasa
nailazi na uzane grudi ili na uzanu i izduenu grau njuke. Poto je
otpornost na nevrijeme, kao i upotrebljivost dugodlakih ovarskih
pasa znatno umanjena ne treba ih upotrebljavati za rasplod.

Mahane
Svaki nedostatak koji utjee na upotrebu, izdrljivost i radnu
sposobnost, naroito obiljeja koja ne odgovaraju pasmini i prirodi
ovarskih pasa kao to su: nezainteresiranost, nerovozan
temperament, ili razdraljivost, plaljivost, mono ili kriptorhizam,
iskljuuju psa sa ocjenjivanja. Iz rasploda iskljuuju sljedee mane:
nedostatak ivotne snage i volje za radom, njena ili limfatina
konstitucija, slaba izgraenost, izrazita izbledjelost boja. Albino psi
(tj. albino pas sa potpunim nedostatkom pigmenta, kao na primjer
crvena sluzokoa nosne peurke, itd.). Zatim, vea odstupanja od
veliine (preveliki ili premali), slabani psi, pretjerano visok ili kratak
u opem izgledu, pretjerano lahka i teka graa; mehka lea,
stubast stav nogu, kao i svi ostali nedostaci koji utjeu na izdanost i
izdrljivost hoda, zatim pretjerano kratka, zatupasta, pretjerano
slaba, iljasta ili izduena njuka, a nedovoljno snana, podgriza li
Uzgoj pasa

97
predgriza, ili ostali nedostaci kao naroito slabi ili oteeni zubi. I na
kraju, pretjerano mehka, kratka ili pretjerano dugaka dlaka ili
nedostatak podlake, oborene ili stalno loe nosene ui, uvrnut,
uvijen ili loe noen rep, odsjeene ui i rep, uroen kratak rep. Na
sljedeim slikama moete vidjeti neke primjere mahana.

Primjer
Kuja na slici pokazuje slijedee greke u grai tijela: ulegnuta
lea, nekorektna graa prednjih ekstremiteta, prevelik omjer dubine
prstiju u odnosu na visinu do grebena, dugako tijelo, ravno
poloene sapi, kratke noge, kosti djeluju spuvasto, kratak vrat,
mehko doaplje, uvrnut i visoko usaen rep.
Mujak na crteu pokazuje sljedee greke u grai tijela:
lahka kratka glava, iljata njuka sa lahkom donjom vilicom,
istaknuto elo, iskrivljen vrat, aranasta lea, plitka prsa, tanke i
lahke kosti, otvoreni uglovi prednjih i zadnjih nogu, djeluje pljosnato
i lahko sa nedovoljnom miinom masom, sapi kratke, rep kratak,
preslabo dlakav, te nedostatak pigmenta.

9.4.2. DUGODLAKI NJEMAKI OVAR

U nastanku pasmine njemakog ovara, kakvu danas
poznajemo, izmeu ostalog sudjelovao je i ovarski pas iz alpskog
djela Njemake. Bio je to krupan pas, snanih kostiju i imao je dugu
dlaku, toliko karakteristinu za sve planinske pse, a u vezi sa
njihovom sposobnou za preivljavanje na niskim temperaturama.
I danas, kada se u pojedinom leglu pojavi tene sa bogatom
dlakom koja kasnije postane i duga, znamo da su u prvi plan izbila
svojstva za dugu dlaku tog dalekog pretka.

Slika 48. Greke u grai tijela
kuje njemakog ovara
Slika 49. Greke u grai tijela
mujaka njemakog ovara
Klasifikacija pasa

98

Takvu pojavu kada se u sadanjim generacijama pojavi neka
karakteristika dalekog pretka od prije 10 - 12 generacija nazivamo
atavizam. Pojavljivanje dugodlake tenadi u leglu nije stoga
neobino, ali je nepoeljno. Naime, dugodlaki njemaki ovari se
ocjenjuju sa ocjenom nedovoljan to se tie njihovog eksterijera,
odnosno vanjskog izgleda i ne mogu ii u daljni rasplod tj., ne mogu
dobiti uzgojnu dozvolu.
Dugodlakost se procjenjuje na tijelu psa na nekoliko mjesta, i
to: obraslost uke sa dugom dlakom sa vanjske strane, duina dlake
na leima odnosno grebenu do 9 cm, dlaka ne ini na leima vrsti
pokriva poput slamnatog krova ve se "elja na stazu" du lene
linije. Zastavice na prednjim nogama su izrazito duge, kao i sa donje
strane prsa i repa. Na zadnjim nogama gae su izuzetno bogate
dlakom, a na repu je dlaka bujna sa jakom zastavicom sa donje
strane repa. Oito je da na dugodlakost kod njemakih ovara utjee
vie gena, tako da imamo vie nivoa dugodlakosti. Neke emo
jedinke odmah prepoznati kao dugodlake, a neke e biti ograniene
sa ocjenama za navedene karakteristike. Isto tako neke e jedinke
to svojstvo pokazivati tokom cijele godine, a neke e, promjenom
zimskog u ljetno krzno, tu svoju manu prikriti. Iskusni uzgajivai ve
poznaju linije pasa kod kojih ee dolazi do pojave dugodlakosti pa
izbjegavaju parenje unutar tih linija, ali isto tako procjenom kvalitete
i duine dlake jedinki koje namjeravaju pariti mogu iz iskustva
procijeniti da li e se u leglu pojaviti dugodlaka tenad. Dugodlaki
tenci dobivaju rodovni list i mogu biti kasnije lijepi i krupni psi, vrlo
dobri za kolovanje i druenje, jedino to ete imati vie posla oko
ureenja i odravanja njihovog krzna.
Slika 50. Dugodlaki
njemaki ovar
Slika 51. Mladi dugodlaki njemaki ovari
Uzgoj pasa

99
9.4.3. LABRADOR RETRIVER (Labrador retriever)

To je pas snanog izgleda, aktivan i pun energije. Bez obzira
na jaku konstituciju lagano se kree. Karakteristika mu je jaka,
kratka dlaka, ravna, bez kovrdi. Dlaka na nogama i na repu nije
duga, u vidu tzv. vidrinog repa.
Stop je izraen, gubica jaka i na krajevima nije bitnije suena.
Ui su objeene uz glavu, srednje velike i postavljene prilino
unazad.

Slika 52. Labrador retriver Slika 53. Crni labrador retriver

Boja je crna, okoladno smea ili svijetlo uta. uti psi imaju
najguu dlaku. Visina 55-62 cm, a tjelesna masa 25-31 kg. ivotni
vijek im je oko 12 godina. Prvi standard za labradore je napisan
1887. godine i u njemu su posebno istican njegova tvrdoa i
izdrljivost. Kao samostalna pasmina bio je priznat 1905. godine.
Najprije su bili samo crni, a druge boje nisu bile dozvoljene.
Sposoban je uenik i ve u toku etnje ili igre moe nauiti
donositi baeni predmet. Po naravi je prijatan i voli djecu. Nije
previe glasan i posjeduje psihiku stabilnost. Dobro se slae s
drugim psima i ostalim domaim ivotinjama. Koristi se kao vodi za
slijepe, a odgaja se i za izlobe. Ne obazire se na vremenske
promjene i otporan je, pa mu ak ni snijeg ni hladnoa ne smetaju.
Ubrajaju se meu najomiljenije porodine pse. Labradori su prvo
uzgajani da bi pomagali lovcima pri lovu ptica na vodi, jo i danas
slue toj namjeni. Koriste se za pomo policiji pri otkrivanju droge,
lovaki psi, terapeutski psi. Meutim, najee se danas koristi kao
kuni ljubimac.

Klasifikacija pasa

100

Slika 54. Dozvoljene boje labradora

Ue jako brzo ukoliko su u povoljnoj okolini. To je rasa za koju
se preporuuje da sa vlasnikom proe kole za pse zbog specifinog
karaktera. Odlian je kao porodini pas i sa vlasnicima moe
sudjelovati u jako mnogo aktivnosti i igara. Dobro istreniran i
socijaliziran pas je jako njean prema djeci i starijim osobama.
Nikada ne bi trebao biti agresivan te nije pogodan za psa uvara.
Laje da upozori na dolazak stranaca. Dosta labradora je, meutim,
izuzetno sretno i prijateljski raspoloeno kada je u bilo kojem
ljudskom drutvu pa makar to bili i stranci. Najsretniji su kada su
ukljueni u svakodnevne aktivnosti. Ovo je aktivna rasa puna
energije, pa stoga zahtijeva i aktivnog vlasnika. Dosada i
usamljenost moe kod njega prouzrokovati probleme u ponaanju.
Crte karaktera i nivo aktivnosti ipak e zavisiti od psa do psa i od
genetike, treninga, socijalizacije, brige koju svakodnevno prima.
Pravi labrador potpuno je neagresivan u odnosu na ljude i druge
ivotinje i sretan je da udovolji ovjeku. To je i glavna karakteristika
ove rase. Labrador ima tako mnogo toga to privlai ljude:
neagresivnost, inteligenciju, sposobnost prilagoavanja, to ga ini
gotovo idealnim psom. Izuzetno dobro se slae sa djecom te se i
preporuuje za porodice koje imaju ak i malu djecu. No i pored
velikog strpljenja koji ima sa djecom, nikada ne ostavljajti malo
dijete i psa nasamo. Labrador jako voli vodu i aktivnosti na
otvorenom. Ne voli biti usamljen i svojim lajanjem moe postati
prava nona mora ukoliko ga zanemarujete. Jako je inteligentan i
permanentno spreman na uenje. Treba posebno paziti na njegovu
tjelesnu masu, jer ima izrazitu sklonost gojenju zbog apetita.

Uzgoj pasa

101
Opi izgled i karakteristike
Snane konstitucije, kratak u slabinskom dijelu, vrlo pokretan.
iroka lobanja. Grudi i rebra duboki i dobro zaobljeni. irok i snaan
u slabinskom dijelu i zadnjim nogama. Uravnoteen, veoma budan,
odlinog nosa, mehkih usta, sa oduevljenjem ide u vodu, ima
sposobnost prilagoavanja u predanog pratioca. Inteligentan,
oprezan i posluan. Prijateljske prirode, nikada znacima ne pokazuje
agresivnosti ili jasnu plaljivost. Jednobojan crn, ut ili okoladno
braon. uta je od svjetlije krem boje do lisije crvene. okoladna
moe varirati od svjetlije do tamne okoladno braon boje. Bilo koja
druga boja ili kombinacija boja vodi diskvalifikaciji. Prihvatljiva je
mala bijela fleka na grudima. Dlaka kratka, gusta, ne talasasta, bez
zastava. Prilino otra poddlaka, odolijeva loem vremenu. Idealna
visina grebena: mujaci 56-57 cm, a enke 54-56 cm.

9.4.4. ZLATNI RETRIVER (Golden retriever)

Zasigurno, jedna od najpopularnijih pasmina pasa. Porijeklom
je sa britanskog otoja. Atraktivnog je izgleda, srednje velik pas
poluduge dlake ija boja varira od svijetle boje vrhnja do boje starog
zlata.

Slika 55. Zlatni retriver Slika 56. Zlatni retriver-traga

Nekad je pasmina bila izuzetno cijenjena u lovakim
krugovima, na naim prostorima, meutim, nikad nije postala
popularna meu lovcima. Vjerovatno je razlog duina dlake u koju se
esto upetljavaju ici i granice, a teko se otkriju krpelji. Genetski
su podloni displaziji kukova i naslijednim onim deformacijama, a
Klasifikacija pasa

102
este su i kone alergije. ivotni vijek im je 10-12 godina. Oni su
njeni, pristojni i inteligentni psi sa mnogo arma. Lahko se dresiraju
i jako su strpljivi i njeni prema djeci. Uivaju udovoljavati
gospodaru pa dresura postaje zabava. Idealna visina grebena kod
mujaka je od 56-61 cm, a kod enki 51-56 cm, a tjelesna masa 27-
36 kg kod mujaka i 25-32 kg kod enki. To su temperamentni psi
koji oboavaju vodu i sve vezano uz nju, neumorno e plivati dok
god im vlasnik baca kakvu granu ili lopticu. Takve igre zlatni retriver
voli i na suhom: donoenje baenog predmeta. Moe se rei da je
jedna od najpopularnijih pasmina na koju se odluuju porodice.
Pasmina je izuzetno inteligentna, brzo shvataju i lahko ue, najvee
veselje im je boraviti uz ljude, ne vezuju se uz samo jednog ovjeka
i vrlo su prilagodljivi, svakog novog lana porodice kao i goste
prihvataju s radou i kao potencijalne prijatelje za igru i maenje.
Zbog jako dobrog njuha neki od njihovih talenata su lov, traganje,
donoenje lovine, detekcija narkotika, eksplozivnih sredstava, kao
policijski psi, zatim za natjecanje, poslunost i izvoenje trikova, a
zbog velikog strpljenja i poslunosti koriste se kao psi vodii slijepih
osoba. Zato ne treba imati pse ove pasmine ako e esto boraviviti
sam, jer u tim situacijama postaje depresivan i pati ako nije ukljuen
u dogaanja u porodici vlasnika.
Najljepe je kada se za ovu pasminu odlue porodice i
pojedinci koji esto izletuju u prirodi, idu na kupanje, tranje, ive
sportski i u mogunosti su psa svuda voditi sa sobom. Zlatni retriver
sa veseljem prihvata i druge pse, nisu ljubomorni niti agresivni
prema drugim ivotinjama. Onaj ko eli uvara nije na dobrom putu.
To je pas koji e se obradovati i provalniku. Nisu pasmina koja
pretjerano laje, ipak s veseljem najavljuju svakog gosta, takoer su
halapljivi i za komadi mesa su u stanju sve izvesti i onoga tko im ga
daje prihvatiti kao najboljeg prijatelja. Skloni su debljanju, i tu
vlasnici moraju biti dosljedni jer zlatni retriver ne zna kad mu je
dosta hrane. Odravanje dlake je jednostavno, redovno eljanje i ne
pretjerano esto kupanje amponom, svakih etiri mjeseca dovoljno
je skratiti dlaku u salonima za pse. Imaju dva obilnija linjanja
godinje, a karakteristino je da im dlaka ne otpada pretjerano.

Opi izgled i karakteristike
Simetrian, aktivan, snaan, jednolikog kretanja, miran s
dobroudnim karakterom. Posluan, inteligentan, posjeduje uroenu
sposobnost za rad, dobroudan, drueljubiv i puzdan. Boja je bilo
koja varijanta zlatne ili krem, nikako crvene ili mahagoni. Nekoliko
bijelih dlaka na prsima je dozvoljeno. Optimalna visina do grebena
kod mujaka je 56-61 cm, a kod enki 51-56 cm.

Uzgoj pasa

103
Greke
Bilo kakva odstupanja od gore navedenih opisa smatraju se
grekom.

9.4.5. ARPLANINAC

arplaninski ovarski pas se gaji od davnina u svim
jugoistonim planinskim podrujima bive Jugoslavije. Najbrojniji je
na podruju ar-planine, po kojoj i nosi ime.

Slika 57. arplaninac Slika 58. Par arplaninaca

Registrovan je u FCI 1939. godine pod brojem 41 i imenom
Ilirski ovar. Godine 1957. na prijedlog JKS, FCI je usvojio izmjenu
imena Ilirski ovar u Jugoslavenski ovarski pas - arplaninac.

Historijski razvoj
Podaci o porijeklu arplaninca su razliiti. Vjerovatno je u
jednom ili vie navrata u migracijama naroda iz Azije doao u Evropu
i na Balkanski poluotok, zajedno sa stokom koju su ti narodi gonili.
Zadrao se u osnovnom tipu samo u onim podrujima, gdje je
ovarstvo ekstenzivnog tipa zastupljeno u velikoj mjeri i gdje i danas
slui kao ovar i branitelj stada od divljih zvijeri.

O pasmini
arplaninac pripada grupi pastirskih pasa koji potjeu od
molosa. Dananji pas je posljedica prirodne selekcije u zatvorenoj
sredini, vjekovima bez dodira sa psima drugaijeg tipa. Surova
priroda ga je napravila vrstim, grubim, borbenim, odlinim uvarom
koji ne bjei ni pred oporom vukova ni pred medvjedom. Bez
Klasifikacija pasa

104
greke obavlja svoj dio posla u uvanju stada i imovine vlasnika.
Visok stepen inteligencije mu omoguava da bude samostalan.
Poetkom uzgoja u urbanoj sredini, stvoren je pas koji se u
odreenoj mjeri razlikuje od izvornih pasa po grai i boji.
Izvorni pas je vii od urbanog, najee je nadgraen, neto
krae, ali i gue i grublje dlake, otvorenijih uglova zadnjih
ekstremiteta.
Dosta je pokretljiviji od urbanog tipa. Na ar-planini se mogu
susresti psi svih boja sa maskom ili bez, od gotovo bijele, preko boje
meda, penice, svih nijansi ute ili sive do tamne, gotovo crne boje.
Odgajivai u gradovima forsiraju pse sive boje, svjetlije ili tamnije.
Za njega je jako vano naglasiti da su sve boje ravnopravne.
arplaninac je izuzetno uravnoteen i miran pas. Istovremeno
je i vrlo dobroudan i vrlo otar, ali samo kada se za to ukae
potreba. Vrlo je hrabar, spreman da se suprotstavi i mnogo jaem
protivniku da bi odbranio vlasnika ili ono to mu je povjereno na
uvanje, ak i po cijenu ivota. uvar je po instinktu, nije mu
potrebna nikakva obuka. Jedna od njegovih odlika je i da nikada ne
laje bez razloga. Odan je vlasniku, a nepovjerljiv prema strancima. I
kada prihvati gosta koji je pristigao, budno e pratiti svaki njegov
pokret. Odlikuje se visokim stepenom inteligencije. Dosta je
tvrdoglav i dominantan pas i od njega ne treba oekivati izvoenje
cirkuskih vjetina ili neprikosnovenu poslunost u okviru obuke.
Pogreno je miljenje da je arplaninac glup pas jer se jako teko
obuava. On je samo pas koji misli svojom glavom i veinu stvari
radi po instinktu. On e savreno dobro shvatiti to se od njega trai,
ali to nee uraditi ako ne smatra da je potrebno. Ono to jednom
naui pamti cijelog ivota. tene je potrebno poeti odgajati vrlo
rano, zato to se tada napravljene greke jako teko ispravljaju a
loe navike teko iskorjenjuju. arplaninac je skroman pas u pogledu
ishrane jede malo u poreenju sa svojom veliinom. Nije probirljiv
to ne znai da ga ne treba hraniti kvalitetno, pogotovo u vrijeme
razvoja. Jednom proputeno u periodu razvoja nikada se vie ne
moe nadoknaditi. tene, a kasnije i odraslog psa, je potrebno
redovno (na svakih par mjeseci) tretirati preparatima protiv crijevnih
parazita (bez obzira to u njegovoj stolici parazite ne zapaate) i
redovno cijepiti protiv zaraznih bolesti i bjesnila.
to se smjetaja tie idealno bi bilo drati ga u veem
ograenom prostoru ili mu bar pruiti dovoljno kretanja. Za njega je
ivot na lancu pravo muenje pa je potrebno osigurati mu prostran
boks sa kuicom (krov treba da bude ravan ili sa blagim padom),
koju e koristiti kao osmatranicu. Visina ograde boksa ne bi smjela
biti ispod 2 metra, osim ako boks nije pokriven. Kuica se moe
napraviti od drveta, pri tom vodei rauna da pod bude odignut od
Uzgoj pasa

105
zemlje. Ako je u pitanju enka koja e se teniti kuica bi trebala biti
neto prostranija u zavisnosti od veliine kuje. Prevelika kuica, bez
obzira da li je u pitanju muijak ili kuja, je velika greka, jer pas nije
u stanju toplotom svog tijela zagrijati prostor oko sebe.
Iako mu krzno sa
jakom poddlakom omoguava
da mu ni velika hladnoa ne
smeta, poeljno je zimi,
pogotovo ako su jai mrazevi,
na vrata kuice staviti neki
zastor, a unutra se moe
ubaciti slama. Ako kuja treba
da se teni onda su slama i
zastor obavezni. Pri
odreivanju mjesta za boks,
odnosno, kuicu, treba imati
na umu da, ako bi mogao da
bira, arplaninac bi izabrao
prostor sa kojeg moe da ima
uvid na cijelo dvorite, imanje
na kojem ivi. Ne treba ga
nikad staviti daleko od kue, i
izvan zbivanja. Iako je veliki pas, moe se drati i u stanu, mada mu
to moe predstavljati muenje ako mu se ne osigura dovoljno
kretanja i mjesto gdje e moi da se skloni kad on to eli. U ovom
sluaju mali problem moe predstavljati netrpeljivost i
nepovjerljivost prema stranim licima. arplaninac je pas koji uz
obuku vodi rauna o linoj higijeni. tene se lahko naui istoi, a
odrastao pas obavlja potrebe prilikom etnje ili to dalje od mjesta
gdje boravi i spava. Njegovo krzno ne zahtjeva esto etkanje, osim
u vrijeme linjanja kada je potrebno odstraniti poddlaku da se ne bi
zamrsila. Trebalo bi izbjegavati kupanje ee od jednom godinje, a
i tada to uraditi samo ako je potrebno. Gusta dlaka i poddlaka ga
izvanredno tite od hladnoe tako da ne bi trebalo biti iznenaenje
kada u zimsko jutro u dvoritu osvane krzneno klupko sa nekoliko
centimetara snijega na njemu. Snijeg je neto to najvie voli, jer
mu do omoguava da se istri u dubokom snijegu. Ono na to bi
trebalo paziti pri smjetaju i dranju arplaninca jeste da je osjetljiv
na vlagu. Smetaju mu vruine pa e spas potraiti u rijeci ili u
iskopavanju rupe u zemlji.

Opi izgled
Snaan, dobro povezan pas, iznad srednjeg rasta, u cjelini
skladne grae. Prekriven je dugom, gustom i dosta grubom dlakom,
Slika 59. Standardni eksterijer
arplaninca
Klasifikacija pasa

106
to daje utisak zbijene grae tijela. Snane konstitucije, mirnog
temperamenta, dobroudan, ali vrlo otar pas. Odan svom
gospodaru i nepodmitljiv. Jednobojan je. Dozvoljene su sve nijanse
boja od bijelog do tamnomrkog, skoro crnog. Najpoeljnija je
sivozelena i tamnosiva boja. arenilo nije dozvoljeno. Kod
pigmentiranih pasa dozvoljene su, ali nepoeljne, male bijele oznake
na prsima i prstima. Kod svih pigmentiranih pasa osnovna boja
najvie je izraena na gornjim dijelovima glave, vrata i trupa. U
donjim dijelovima boja (pigment) postepeno slabi i prelazi u donjim
dijelovima nogu u svjetliji (prljavo sivi, odnosno ukasti) pigment.
Ovi prijelazi u svjetlije boje ne smiju da budu okvireni i da daju
utisak arenila. Trup mu je neto dui od visine grebena (u mujaka
za 8-10%, a u kuja za 10-12% visine grebena). Visina grebena
mujaka iznosi prosjeno 62 cm, a enke prosjeno 58 cm. Poeljni
su vii psi. Psi ispod 56 cm i kuje ispod 54 cm iskljuuju se od
pozitivne ocjene. Prosjena tjelesna masa odraslog psa u radnoj
kondiciji iznosi 35-45 kg, a kuje 30-40 kg.

Greke
Lake: nedovoljno izraena irina lubanjskog dijela glave,
neto dui lini dio glave, slabije razvijene eljusti, nedovoljno
izraena irina i dubina grudi, pljosnata ili suvie zaobljena rebra,
manje izraeni nepravilni stavovi nogu, neto kraa dlaka (pri emu
su zastavice ipak dobro izraene), bijele take na prsima i apama,
malo skraenje repa, zeije ape, kao i ostale lake tjelesne mane.
Tee: preduga (iljasta) njuka, jako izraen stop, visoko
usaene i nedovoljno preklopljene ui, kljetasto zubalo, sedlasta
lea, noenje repa u stranu, limfatina konstitucija, kao i sve tee
tjelesne mane.

Nedostatak premolara, veliki nesrazmjer duine i visine,
nedovoljna visina grebena, nedovoljna duina dlake (ispod 7 cm),
pojava arenila, tigravost, depigmentacija vidljivih sluzokoa i oiju,
degenerativne pojave-brahignatija i prognatija, izraziti O i X stavovi
ekstremiteta, uroeno kratak rep ili bezrepost, jako ulegnuta lea i
druge degenerativne pojave.

9.4.6. NJEMAKI BOKSER (Deutscher Boxer)

Pasmina datira iz 1850. godine kada je stvorena u Mnchenu
krianjem Bullenbeisera (mastifa) i buldoga.
Samo ime Bullenbeiser u prijevodu znai Bull = bik i beiser =
onaj koji ujeda, grize, to nas navodi da je koriten u borbi s
Uzgoj pasa

107
bikovima kao i za lov na medvjede. Jasno je da su se za ovu
namjenu mogli koristiti samo psi izuzetne snage, hrabrosti,
izdrljivosti kao i snanog ugriza.
elei poboljati neke od
njegovih osobina kriali su ga s
buldogom, pasminom koja se
uzgajala u Engleskoj od XII. stoljea
za arenske borbe, takoer, s
bikovima. Psi su u to kraem
vremenu trebali oboriti bika,
uhvativi ga za njuku i tako ga
drati dok ne iskrvari i klone od
iznemoglosti. Za takvu vrstu
pogodniji su bili psi nieg rasta,
snanih eljusti, irokog prsnog
koa.
Samim krianjem navedenih
pasmina uzgojio se vei i snaniji
pas od buldoga, snanije glave, tee
grae, te bijelinom koja se i danas
protee u uzgojnim linijama.
Spoljoten nos, razvueni zubi,
nabijena figura odavali su izgled psa
koji je zadavao strah. Ubrzo je stekao atribut nepobjedivog psa.
Naroitu popularnost uivali su kod uvara zatvora, trgovaca stokom,
a zbog neobinog izgleda i kod putujuih umjetnika i cirkusanata.
Ime Boxer prvi put se spominje u knjizi Beckmahana "Historija i opis
pasa s kraja XIX stoljea". Ocem pasmine smatra se kinolog
Freidrich Roberth koji je veliku panju posveivao psihikim
osobinama pasa. Zahvaljujui njemu bokser je zadrao svoje izvorne
karakterne osobine, koje ga i danas krase i ine osobitim. Kriajui
jednog njemakog i jednog engleskog psa dobio je psa koji se
razlikovao od tadanjeg Bullenboissera, ali je zadrao kompaktnost
grae, snagu i uz to se odlikovao jo elegancijom. Imao je lijepu
glavu, snanu gubicu, kratak trup i izuzetno dubok i prostoran prsni
ko. Ubrzo je u ast uzgoja boksera osnovan Deutscher Boxer klub
1897. godine sa sjeditem u Mnchenu. Iste godine izdat je standard
pasmine koji je 1902. i 1905. godine doivio neke promjene te taj
standard jo i danas vrijedi.

O pasmini
Glava treba veliinom odgovarati tijelu, mrava, bez bora.
Donja eljust dua je od gornje, ali se, kad su usta zatvorena, ne
smiju vidjeti ni zubi donje eljusti ni jezik. Njuka je iroka i crna,
Slika 60. Njemaki bokser
Klasifikacija pasa

108
nosnice irom otvorene. Ui su visoko nasaene i iljasto prikraene,
oi tamne, vrat okrugao, snaan, miiav, bez podvoljka, tijelo je
kvadratnog oblika.

Rep se skrauje i noen je uspravno. Prednji ekstremiteti su
ravni i meusobno paralelni. Mujak je visok od 57-63 cm, a enka
53-59. Tjelesna masa je 30-32 kg mujaci, 24-25 kg enke. Vrlo je
dobroudan i vjeran, nije zlopamtilo. Privren je, naroito, djeci.
Lahko ui. Kao slubeni pas pomonik je policije, uvar kue,
branitelj osoba, vodi slijepih. Prije svega je cijenjen kao pas za
pratnju, veseo, tolerantan, zaigran, ali neto nepovjerljiv prema
strancima. Voli dinamian ivot, pa ga je potrebno esto izvoditi u
duge etnje. Bokser troi mnogo energije pa je nezasitan. Ipak se ne
smije udebljati jer bi to kodilo njegovu zdravlju i lijepom fizikom
izgledu.

Opi izgled
Bokser je pas srednje visine, kompaktne, snane grae, dobro
razvijene muskulature. Neobinom izgledu svakako ponajvie
pridonosi glava iji izgled kod nekih ulijeva strahopotovanje, kod
drugih odbojnost, dok je za ljubitelje pasmine najljepi i
najprivlaniji dio tijela. Njena ljepota ovisi o skladnim odnosima
lubanjskog dijela i njuke. Glava mora biti etvrtastog oblika, ne
presnana, niti prenjena. Glava je obloena snanim miiima,
suha, bez nabora koji se normalno pojavljuju samo izmeu uiju
kada su uzdignute, te nabora koji polaze od korijena nosa, irei se
prema dole. Njuka mora biti snana, nikad mala u odnosu na
lobanju. Gledana s bilo koje strane, mora ustoljee zadrati svoju
Slika 61. Najljepa enka na
izlobi, Lisabon Portugal -
2006. godine
Slika 62. Najljepi pas na izlobi,
Lisabon Portugal 2006. godine
Uzgoj pasa

109
pravu proporciju i oblik. Obje eljusti ne zavravaju u istoj ravnini.
Donja eljust se u blagom luku uzdie i nadilazi gornju. Bokser je
normalno predgriza. Gornja eljust je iroka suava se samo malo u
prednjem dijelu. Usne kompletiraju oblik njuke. Gornja usna je
debela, puna, u prednjem dijelu omeuje prostor u obliku slova V u
koji je uloen izbaeni dio donje vilice i poduprta je donjim
onjacima. Zato ovi moraju biti to udaljeniji i dobre duine tako da
prednja povrina njuke izgleda iroka, kvadratina, i kada se gleda
sa strane ini sa nosnikom tupi ugao. Donji rub gornje usne naslanja
se na gornji rub donje. Brada se ne smije izdizati iznad i ispred
gornje usne, a pogotovo ne ispod nje. Kada se gleda sprijeda i sa
strane, ne smije se savijati poput donje eljusti buldoga. Pri
zatvorenim ustima ne smiju biti vidljivi jezik ni zubi. Boje su uta
(razliitih nijansi od svijetle do tamne) i tigrasta. Njuka mora biti
crna, dobro pigmentirana. Bjeline su dozvoljene po tijelu, ali njihova
ukupna povrina ne smije prelaziti jednu treinu povrine tijela. Bijeli
bokseri nisu priznati standardom, ali ih neki uzgajivai rado uzgajaju
zbog njihovog atraktivnog izgleda. Posebno je cijenjena njegova
narav. Privren je ljudima koje voli, drutven je, brzo se privikava na
svaki ambijent.

9.4.7. DOBREMAN PIN (Dobermann)

Doberman je jedina njemaka rasa koja nosi ime po svom
tvorcu, odgajivau Friedrich Louis Dobermann (1834.-1894.).
Smatra se da je bio poreznik i neko vrijeme intor koji je imao
zakonsko pravo da hvata sve naputene i izgubljene pse. Poeo je sa
odgojem pasa iz prihvatilita koji su bili vrlo otri. Takozvani
"mesarski psi" koji su ve postojali u to vrijeme, mada relativno
kratko, odigrali su vrlo vanu ulogu u nastanku dobermana kao rase.
Ti psi su bili rani tip rotvailera, ukrteni sa tipom ovara
poznatih kao crni psi sa crvenim oznakama. Dobermann poinje sa
odgojem takvih mjeanaca oko 1870. godine. On stvara "svoju rasu"
koja e biti ivahna, okretna i oprezna sa visokim odbrambenim
sposobnostima, ali ujedno veoma privrena i biti kuni pas.
Dobermani su esto bili prikazivani kao policijski i psi za zatitu.
esta upotreba u policiji donijela im je nadimak "andarski psi".
Takoer su koriteni i u lovu za smanjenje broja tetoina. U takvim
okolnostima bilo je logino da je doberman poetkom dvadesetog
stoljea formalno bio priznat kao policijski pas.

Klasifikacija pasa

110

Slika 63. Doberman pin Slika 64. Par dobermana

O pasmini
Dobermana je 1860. godine uzgojio Louis Dobermann iz
Apolde. Po njemu je pasmina i dobila ime. Rije pin dodana je 1949.
godine. Posebno je omiljen zbog svoje nepokolebljive vjernosti
gospodaru i nepotkupljivosti.
Poznat je po opreznosti i zato ga se ljudi boje. Ponekad ga
prati glas da je to pas koji teko ui. To je greka jer je doberman
izuzetno inteligentan, lahko ui i voli raditi pa ga je lahko odgojiti i
kolovati. Preporuuje se rad na poligonu za pse. Odbrambene
zadatke prihvata ozbiljno i dobro laje. Tjelesno je tvrd, duevno
osjetljiv. Kada mu se dogodi neto neprijatno, vie je dana nesretan
i alostan. Velik je prijatelj djece. Potrebno mu je mnogo kretanja.
Kratka dlaka omoguuje jednostavnu njegu. Zdrav je i bez obzira na
veliinu kod njega se rijetko kada razvije displazija. Zima na
otvorenom se ne preporuuje.

Opi izgled
Doberman je srednje veliine, jak i miiav pas. Elegantne
linije tijela, ponosnog dranja, izraena temperamenta i inteligencije,
zastraujueg izgleda odgovara slici idealnog psa.

Uzgoj pasa

111
Vanije proporcije
Tijelo mu je gotovo kvadratino, posebno kod mujaka.
Duina tijela mjerena od grudne kosti do repa ne smije da bude vie
od 5% vea od visine kod mujaka i 10% kod enke.

Ponaanje i temperament
Doberman je prijateljski nastrojen i staloen, veoma je odan
lanovima porodice vlasnika. Voli djecu. Poeljni su srednje
temperamentni i srednje otri psi. Zahtjeva se srednji prag
tolerancije i iritacije uz dobar kontakt sa vlasnikom. Doberman uiva
u radu i treba da ima dobre radne sposobnosti, hrabrost i sranost.
Potrebno je da je samopouzdan i neustraiv, ali u isto vrijeme
prilagodljiv i dobro socijaliziran pas.

Boja je crna ili
tamno braon sa crvenim
jasno ogranienim
paleom. Oznake se nalaze
na njuci, obrazima,
obrvama, dvije take na
grudima, prednjim i
zadnjim nogama i apama i
ispod repa.
Optimalna visina kod
mujaka iznosi 68-72 cm,
a kod enki 63-68 cm uz
toleranciju 2 cm.
Tjelesna masa kod
mujaka treba da iznopsi
od 40-45 kg, a kod enki
od 32-35 kg.
Greke
Opi izgled: nedostatak spolnih karakteristika, nedovoljno
supstance, previe lahki ili previe teki psi, predugih nogu, slabog
kostura. Glava: teka, uska, prekratka ili preduga. Previe izraen ili
neizraen stop. Romanski nos, lo pad gornje linije lobanje, slaba
donja vilica, okruglo ili koso oko, svijetlo oko, prejaki obrazi,
oputene labrnje, izbeene ili upale oi, previsoko ili prenisko
usaene ui. Vrat: malo krai, pretjerano krai, viak koe oko vrata,
podvoljak, pretjerano dugaak (neharmonian), labui vrat. Tijelo:
nedovoljno vrsta lea, strme sapi, lea koja se klate, ulegnuta lea,
arenasta lea, nedovoljno ili previe istaknuta rebra, nedovoljna
dubina ili irina grudnog koa, prenisko ili previsoko nasaen rep,
oputen ili previe utegnut stomak. Ekstremiteti: nedovoljna ili
Slika 65. Doberman u dobi od 20 mjeseci
Klasifikacija pasa

112
pretjerana uglovanost prednjih i zadnjih ekstremiteta, neprivreni
laktovi, odstupanje od standardne pozicije i duine kostiju i
zglobova, previe blizu ili previe razmaknuta stopala, kravlji stav,
dugi prsti, mehko doaplje, razmaknute i mehke ape, krivi prsti,
blijedi nokti. Krzno: suvie svijetle ili nejasno definirane oznake,
prljav pale, previe tamna maska na usnama, velike crne take na
nogama, nedovoljno vidljive ili prevelike oznake na grudima, duga
dlaka, meka talasata ili kovrdava dlaka, slaba odlakanost, mijesta
bez dlake, dua dlaka na pojedinim dijelovima tijela. Karakter:
nedostatak samopouzdanja, netemperamentni psi, otri preagresivni
psi, prenizak ili previsok stepen tolerancije. Visina: odstupanje od
standarda za vie od 2 cm. Hod: klimav, ogranien ili sputan hod.

Generalno: jako izraen nedostatak spolnih karakteristika.
Oi: ute oi, oi kao u ptice grabljivice, razliita boja oiju. Zubi:
kljetasto zubalo, podgriza ili predgriza, nedostatak zuba.
Karakter: plaljivi, stidljivi, nerovozni ili pretjerano agresivni psi.

9.4.8. VELIKI NAUCER (Schnauze) VELIKI GUBIAR

Skupina: II. FCI skupina - pineri, nauceri, molosi, mastifi i
vicarski planinski psi
Zemlja porijekla: Njemaka

Slika 66. Veliki naucer Slika 67. naucer kao slubeni pas

Namjena: pas uvar, obrambeni pas i kuni pas.
Veliina: visina u grebenu iznosi izmeu 60 i 70 cm.
Dlaka: dlaka je tvrda. Boja dlake je crna.
Uzgoj pasa

113
Narav: veliki naucer je ivahan, oprezan, vrijedan, skroman,
ilav, inteligentan, promiljen, dobroudan i nepodmitljiv pas. Vrlo je
privren svom gospodaru i njegovoj porodici. Posjeduje veliku
izdrljivost i eli uiti. Veliki nauceri su nekada bili poznati kao
"minhenski pivski nauceri" jer su radili kao psi uvari po pivarama
Bavarske.
Odgoj: ovog karakternog psa treba paljivo odgajati.
Dosljedan i iskren odgoj s puno promjena sigurno e dati i pozitivan
efekat. Uvijek treba misliti da nauceri imaju svoje vlastite zamisli i
da nee ba svaku naredbu bezuslovno izvravati. Unato tome taj
pas se moe dobro ukljuiti u razliite sportske aktivnosti za pse.
Veliki naucer se dobro slae s drugim psima i kunim
ivotinjama. Po prirodi se prema djeci ponaaju s puno ljubavi.
Strance ba i ne vole to oito i pokazuju, ali i tu sve ovisi o
socijalizaciji. Potrebno mu je puno kretanja, puno etnje i istravanja
pa e i u kui biti miran.

9.5. DINOVSKI PSI

9.5.1. ROTVAJLER (Rottweiler)

Rotvajler je izvrstan pratitelj i uvar, on je miran i
samopouzdan pas sa uroenom eljom za zatitu doma i obitelji.
Mora se potovati i injenica da to nije pas koji se uklapa u svako
domainstvo.
Pravilnim treningom i socijalizacijom moe se dobiti izvrstan
kuni ljubimac, odan prijatelj, posluan radni pas. Oni su izuzetno
odani i inteligentni.
Nisu veliki lajavci, no
dobri su uvari koji e
najaviti kada se neto
neobino deava. Njihova
osobnost moe varirati od
velike naklonjenosti, do
izrazite povuenosti, u
prosjeku to nisu niti psi koji
su srameljivi, ali ni psi koji
se lahko razdrae. S njima je
relativno lahko raditi, dobro
usvajaju naueno, odnosno
prilino su podloni dresuri.
Vrlo su drutveni pa vlasnika
esto slijede iz sobe u sobu i
paljivo prate ta radite. Zbog njihove snage nuna je socijalizacija i
Slika 68. Rotvajler
Klasifikacija pasa

114
trening u ranoj dobi. Nervoza, srameljivost ili pretjerana
uzbuenost su nepoeljne kod psa ovakve veliine i snage. to se
izgleda tie, rotvajler je srednje velik, snaan pas, vrste grae,
velike snage i izdrljivosti. Crne je boje dlake sa jasno odreenim
paleima na obrazima, njuki, prsima i ekstremitetima te iznad oba
oka. Dlaka mu je ravna, srednje duine. Rotvajlerova tjelesna masa
kree se (prema FCI standardu) od oko 45 kg za enke i oko 55 kg
za mujake. Visina do grebena enki prema istom standardu je 56-
63 cm, a mujaka 61-68 cm. esto ga smatraju agresivnim psom.
No, iako openito moemo rei da rotvajleri imaju jak teritorijalni
instinkt te e sasvim sigurno odbraniti dom svog vlasnika i svoj
opor od uljeza, ipak agresivnost i zatitniki instinkt variraju kod
svakog psa. U svakom sluaju, ako se neko odlui za ovu pasminu,
najbolje je prvo sagledati sve loe strane pasmine, a to su da :imaju
relativno kratak ivotni vijek i relativno kasno sazrijevaju. Oni su
krupni psi koji zauzimaju puno mjesta u domu, automobilu. tenetu
se mora posvetiti puno vremena i vjebe kako dosadu ne bi ispoljio
destruktivnim ponaanjem, a treba biti i oprezan u koliini vjebe
kako tene u tako mladoj dobi ne bih previe opteretili radom jer
njegove kosti, ligamenti i zglobovi u razvoju ne bi smjeli podnositi
prevelika optereenja. Osiguravanje socijalizacije vano je i zbog
toga da se sprijei rotvajlerov zatitniki instinkt koji jednog dana
moe prei u agresivnost. esto su rotvajleri "svojeglavi" psi koji
trebaju sigurnog vlasnika koji moe preuzeti vostvo, jer ukoliko mu
se pristupi "mlako" moe se desiti da vlasnik ima velikih problema.
Kao tenci, esto su pravi "smetljari" tj., svako smee pronaeno
vani u etnji trpaju u usta, dok pravilno ne naue zabrane. U igri
znaju biti grubi pa tako nekog mogu i nenamjerno ozlijediti. Moe
biti teko i pronai partnera za igru svom tenetu, jer mnogi ljudi
nisu spremni pustiti svoju tenad da se igra sa rotvajlerom. Oni, iako
nemaju dugu dlaku, linjaju se. Takoer i sline, moda ne ba tako
jako kao neke druge molosoidne pasmine, ali ipak sline.

Opi izgled
Rotvajler je srednje visok do visok pas, robustan, ne prevelike
tjelesne mase. Svojom smirenou i snanim miiavim tijelom
ostavlja utisak dostojanstvenog i sigurnog psa, spremnog da uva i
prati svog gospodara. Vane su mu proporcije. Duina tijela ne smije
biti dua od visine za vie od 15%. Visina mujaka je od 61-68 cm,
poeljna visina 65-66 cm, visina enke je 56-63 cm, a poeljna
visina 60-61 cm. Tjelesna masa oko 50 kg za mujake i oko 42 kg za
enke.

Uzgoj pasa

115

Slika 69. Rotvajler u dobi od Slika 70. Rotvajler mujak
17 mjeseci

Greke i opi dojam:
Lagan, visokih nogu, slabih kostiju i miia. Glava: kao kod
lovakog psa, uska, lagana, prekratka, dugaka, ravne lobanje, slabo
izraenog stopa ili prenaglaenog stopa. Gubica: dugaka i picasta
ili flekav nos. Zubno meso roza boje. eljusti: uska donja eljust.
Obrazi: jako oputeni. Zubalo: karasto. Uho: prenisko, teko,
dugako, oputeno, nazad podvijena, kao i uho koje dobro ne
nalijee na glavu te nejednako noeno uho. Oi: svijetle, buljooke,
upadnute te okrugle. Vrat: Predugaak, tanak, slabo miiav,
podvoljak i oputena koa. Tijelo: Predugo, prekratko ili preusko.
Prsa: grudni ko plosnatih rebara, bavastog oblika, te nedovoljno
duboka. Lea: predugaka, oputena, arenasta. Kria: prekratka,
preravna, predugaka, prestrma. Rep: previsoko ili prenisko usaen.
Prednji stavovi nogu: usko postavljeni ili neravni prednji
ekstremiteti, strma ramena, nedovoljno vrst lakat, preduga,
prekratka ili strma nadlaktica, mekano ili strmo doaplje. Strmi
ravni, previe zakrivljeni prsti, svijetli nokti. Zadnji stav nogu: uska
bedra, usko postavljeni, kravlji ekstremiteti, pete preblizu (iks
ekstremiteti), peti prst. Koa: nabrana na glavi. Dlaka: mehka,
prekratka ili predugaka, valovita te nedostatak poddlake. Boja:
neomeene i neodgovarajue boje oznaka (pale).

Klasifikacija pasa

116
Oi: entropija, ektropija, ute oi, oi razliite boje. Zubalo:
predgriz, podgriz, nedostatak premolara ili molara. Dlaka: pi
kovrava dlaka, bijele fleke ili nedostatak palea na odreenom
mjestu.

9.5.2. BERNANDINAC (Bernhardiner)

Bernardinac je ponos vicarske, ali pored svoje matine
zemlje, ovaj plemeniti i impozantni pas, ija tjelesna masa esto
prelazi 100 kg zbog svoje ljepote, simpatinog tunog pogleda i
izuzetne dobroudnosti, uiva ugled
irom svijeta.
Osim toga, to je pas koji se
koristi za pronalaenje i spaavanje
zalutalih, promrzlih i snjenom
lavinom zatrpanih ljudi u planinskim
masivima. O porijeklu bernardinca
postoje razliita miljenja, ali blie
istini je ono koje kae da
bernardinac vodi porijeklo od stare
tibetske doge, koja je jo prije 4.000
godina nastanjivala vrhove Himalaja
i koja je predstavljala jednu od
najstarijih pasmina. Uslijed ratova i
trgovine, stara tibetska doga
dospjela je u Evropu sa Istoka.
Tokom vremena, a i pod uticanjem
klimatskih i drugih faktora, tibetska
doga doivljava niz promjena. Od
nje nastaju i staro-rimski moloki psi, koje su Rimljani koristili za lov
i kao ratne pse pa su vjerojatno za vrijeme Galskih ratova dospjeli
na podruje dananje vicarske, a tokom godina od njih su nastali
dananji bernardinci. U dananjem obliku bernardinac se javlja u X
stoljeu, u manastiru Sveti Bernard, koga je osnovao Otac Bernard
od Montane, na prevoju Simplon na Alpima u vicarskoj. Tako je
Hospiz, manastirsko sklonite, postalo sredite odgoja bernardinaca-
plemenitih pasa koji su jo tada koriteni kao spasioci ljudi, a sa
njihovim obuavanjem za naroitu slubu spaavanja se nastavilo
sve do danas. Profesor Lugan koji se bavio prouavanjem porijekla
bernardinaca, pronaao je u arhivima Hospiza iz druge polovine XII
vijeka slike i opise koji svjedoe o postojanju ovih pasa. Jedna slika
iz 1695. godine pronaena na Hospizu prikazuje bernardinca. 1707.
Slika 71.Bernardinac
Uzgoj pasa

117
godine javlja se i prva sauvana arhivska biljeka o ovim psima, koja
govori o o tenjenju jedne enke. Dalji arhivski podaci, takoer,
svjedoe o nihovom postojanju na Hospizu: "1787. godine, oni su
unitili bandu provalnika" Preko ovog prevoja na Alpima proao je
Napoleon sa vojskom od 30.000 - 40.000 ljudi. Bio je veliki snijeg i
mnogo ranjenih i mrtvih vojnika. Psi su postavljeni od strane
monaha kao pratioci u slubi vojske, sluili su kao spasioci ljudi.
Od 1800. - 1812. godine u manastirskom sklonitu ivio je
Barry, legendarni bernardinac.
Barry je bio snaan, dobroudan pas koji je sa jo nekoliko
obuenih pasa godinama iz snjenih smetova spaavao zalutale i
promrzle putnike. I sam je kao mlad pas proao specijalnu obuku i
tek poslije su mu povjereni ozbiljni zadaci. Obuka mladih pasa vri
se uz pomo jednog obuenog, iskusnijeg starog bernardinca, koji je
uitelj mlaoj generaciji.

Slika 72. Barry, legendarni bernardinac Slika 73. Par bernardinaca

U poetku oni samo prate svog "uitelja" u pronalaenju
zalutalih putnika i posmatrajui ga kako on to radi, ue se da kasnije
sami preuzmu taj zadatak. Kada pas spasilac pronae zalutalog
putnika koji je zaspao u snijegu, prvo poinje lajati da bi ga
probudio. Kada mu to uspije, slui mu kao vodi do bolnice koja je u
sklopu manastira. Ako putnik ne moe hodati, pas mu slui kao
oslonac ili ga u krajnjem sluaju vue po snijegu do sklonita.
Ponekad, ako posustane od ljudskog tereta, ostavlja putnika na
nekom skrovitom mjestu, a on sam odjuri po pomo. Snanim
laveom za tren oka digne sve na noge dajui znak za uzbunu. Ovi
psi spasioci su naroito aktivni u septembru, kada prve snjene
vijavice iznenade turiste. Jaki vjetrovi predstavljaju u to vrijeme
Klasifikacija pasa

118
veliku opasnost za svakog ko se nae u brdima, jer mogu da nanesu
velike smetove za samo nekoliko minuta i zatrpaju sve staze i
puteve. Tada stupa u akciju spasilaka ekipa ovih predivnih,
plemenitih pasa, koji sa punim pravom nose ime Svetog Bernarda.
Nazivani su najee "Sveto-Bernardski psi" ili "Sveti psi". 1865.
godine je prvi put u upotrebi ime bernardinac. Godine 1856. prvi put
je u Hispizu zabiljeeno njihovo ukrtanje sa njufaundlenderom. Do
tada su postojali samo kratkodlaki bernardinci, mada jo 1850.
godine u nekoliko sluajeva bilo je otenjenih primjeraka dugodlakog
bernardinca u podnoju prevoja. Oni su djelovali ljepe i monije
nego kratkodlaki bernardinci. Zato nije iznenaujue da dugodlake
bernardince u osnovi ee sreemo od kratkodlakih. Tvrdnje da je
dugodlaki bernardinac nastao ukrtanjem sa njufaundlenderom, nisu
u potpunosti provjerene niti dokazane. Istina je da su monasi-
kalueri smatrali da su dugodlaki bernardinci nepodesni,
neupotrebljivi za slubu brdskog spaavanja te su ove pse poklanjali
bogatim linostima, ali su ih i prodavali, grofovima od Rougemonta,
zapovjedniku Risa kod Berna, ruskoj velikoj kneginji Ani Fjodorovnoj
i drugima.
Uzgojem bernardinaca su se veoma aktivno bavili grofovi od
Rougemonta, koji su ivjeli na lavljem brdu kod Murtena. Od njihovih
pasa vodi porijeklo i par bernardinaca koje je posjedovao mesar i
krmar Heinrich Shumacher iz Holigena kod Berna. On je mnogo
uinio za dalji razvoj ove rase. Za Shumachera se moe rei da je
osniva modernog uzgoja bernardinaca. Nema preciznih podataka o
vremenu kada je on zapoeo ovaj uzgoj. Postoje neki podaci da su
jo 1867. godine na izlobi u Parizu pobijedili i dobili zlatnu medalju
psi Sultan I i Favorit I, koji su poticali od Shumachera. On je svoj
odgoj usmjerio na Hospiz tip pasa. Bio je u stalnom kontaktu sa
fratrima sa Hospiza (manastirsko sklonite za putnike) koji su gajili
bernardince pa je zato i njegovao takav tip bernardinca.
Shumacherov najbolji pas bio je Bari I i bio je kratkodlaki
bernardinac. On je iskljuivo odgajao kratkodlake pse. Godine 1880.
Shumacher je bio obeshrabren u odgoju bernardinaca, jer se pojavilo
nekoliko mlaih odgajivaa koji su proizveli novi tip kome je data
velika prednost nad Shumacherovim Hospiz tipom bernardinca.
Uputio je 1884. godine i jedno pismo novoosnovanom vicarskom
kinolokom savezu u kome je pisalo: "Moj jedini princip u odgoju
ogleda se u tome da postignem to veu slinost u odlakanosti i
tjelesnoj grai sa slavnim Barryem iz Bernskog muzeja. Vana mi je
inteligencija i pokretljivost psa, a to sve doprinosi da moji
bernardinci budu gotovo idealni.

Uzgoj pasa

119
O pasmini
Bernandinac je pas za spaavanje. Englezi ga nazivaju svetac,
jer su ovim psima svojstvene sposobnosti da unaprijed osjete lavinu,
nevrijeme i zemljotrese i da ih nagovjeste. Nasljedna nastrojenost
ove upeatljive pasmine za rad na polju spaavanja odgovara
darovitosti ptiara ili lovakog psa u podruju lova. Mada je
bernandinac svojom upotrebom u snijegu postao legenda, danas se
moe promatrati i kao uvar kue i strpljivi prijatelj djece koju titi
uoavajui opasnost i neustraivo ih brani. Zahvaljujui veliini i
snazi, bernandinac se ne boji nijednog protivnika. Pored svojih
karakternih kvaliteta, ovaj pas objedinjuje ljepotu, stabilnost i
sposobnost prilagoavanja svakoj klimi pa ga zahvaljujui tome ele
mnogi prijatelji pasa kao svog pratioca, uvara i zatitnika. Ima
srednje dugu dlaku, ravnu pa ak i malo valovitu, posebno na
leima. Njegov rep se zavrava zastavicom, a na bedrima ima
izraene "pantalone". Podvoljak je oblikovan poput ogrlice i zato
djeluje velianstveno. Tjelesna linija dugodlakog bernardinca izgleda
neto meke nego kod kratkodlakog. ape su bijele, iroke i
zatvorene. Kao i veina velikih pasmina bernardinci imaju
predispozicije za displaziju kukova.
Tjelesna masa odraslog psa je oko 80 kg, a ivotna dob oko
10 godina. Po prirodi su robusni, mirni, a znaju ponekad i ugristi. To
e uiniti samo kad osjete ozbiljnu opasnost, jer su inae dobroduni
i imaju visok prag izdrljivosti. Mogu se koristiti kao uvari, jer
svojom, potovanja vrijednom, vanjtinom izazivaju nelagodu i
djeluju prije svega preventivno. Bernardinac je ivotinja koja voli
udobnost. Nije grubijan, iako je samouvjeren i rijetko e ga kada
napasti neki drugi pas. Privren je ovjeku. Vruinu podnosi puno
tee nego hladnou, stoga mu treba prostor u sjenci. Bernardinac
kratke dlake je najefikasniji na planini, jer odlino podnosi veoma
niske temperature, a lake radi od bernardinca duge dlake, koji se
neto tee kree po snijegu jer mu se snijeg lijepi za ape i
zamrzava. Ovaj pas je razborit, miran i drutven, njean i umiljat,
bezgranino odan, oboava djecu. Potrebno mu je mnogo vjebe i
kretanja, a odravanje njegove dlake zahtjeva energino i esto
etkanje. Jedna od uloga tih pasa u prolosti bila je i otkrivanje
krijumara okolade i cigareta na vicarsko-talijanskoj granici.

Opi izgled
Postoje dva varijeteta: kratkodlaki i dugodlaki. Oba varijeteta
su upadljive veliine i imaju harmonino, snano, napeto i miiavo
tijelo sa impozantnom glavom i pozornim izrazom lica.

Klasifikacija pasa

120
Ponaanje i karakter
Prijateljski nastrojen, mirnog i stabilnog temperamenta,
oprezan.

Proporcije
Idealne proporcije visine grebena i duine trupa / mjereno od
ramenog zgloba do sjedne kvrge / je 5:6.

Postoje dva varijeteta: dugodlaki i kratkodlaki. Kratkodlaki:
pokrovna dlaka je gusta, ravna, prileua, sa lako gaastim bedrima.
Poddlaka je bogata. Rep je dobro odlakan, dlaka je gusta, ali ne
obrazuje perjanicu. Dugodlaki: pokrovna dlaka je veoma gusta,
vrsta, ali ne i otra, pri dodiru, sa puno poddlake. Srednje je duga,
prava ili blago talasasta, ali nikako kovrava. Obino na leima,
posebno u predjelu slabina i sapi dlaka je blago talasasta. Lice i ui
su pokriveni kratkom i mehkom dlakom. Dua, svilenkasta dlaka u
osnovi uvjeta je dozvoljena. Rep je jako odlakan gustom dlakom.
Teak je i bunast, ali ne smije da formira zastavicu. Uvijena ili
kovrava dlaka na repu je nepoeljna. Na butinama se nalazi veoma
obilna bunasta dlaka /gae. Prednji ekstremiteti su sa
karakteristinim zastavicama. Boja bernardinaca je crvena sa bijelim
poljima ili bijela sa crvenim poljima. Sve nijanse crvene boje su
dozvoljene. Psi koji su vie crveni, sa samo nekoliko manjih bjelina
na krznu su takozvani mantilasti, a psi koji su vie areni, tj. na
kojima ima vie crvenih i bijelih mrlja na krznu su ploasti. Tolerira
se mjestimina pojava crnih pramenova. Potrebne oznake
bernardinaca: bijele grudi, bijeli al na vratu, bijele ape, bijeli vrh
repa, bijela lisa na elu, bijela traka na njuci, na kojoj su poeljne
(ali ne i obavezne) crne tufne, tamna simetrina maska oko oiju i
tamnija boja dlake na uima. Bernardinac nikako ne smije da bude
jednobojan ili bez bijelih oznaka. Visina grebena: minimalna visina
za mujaka je 7O cm. Minimalna visina za enku je 65 cm.
Maksimalna visina za mujaka je 9O cm. Maksimalna visina za enku
je 8O cm. Psi koji prelaze najveu dozvoljenu visinu se pri
ocjenjivanju ne penaliziraju ako im je izgled skladan i imaju korektne
hodove.

Greke
Svako odstupanje od gore navedenih taaka se smatra
grekom. Ocjenjivanje greaka mora da zavisi od stupnja odstupanja
i treba obratiti panju koliko to utjee na opi izgled i harmoninost
psa. Nedovoljno izraene spolne karakteristike (suvie muevne
enke ili suvie enstveni mujaci), neskladan opi izgled, suvie
jako izraeni nabori na glavi i jako izraen podgunjak, suvie kratka
Uzgoj pasa

121
ili suvie duga njuka, jako visee usne, veliki predgriz ili podgriz,
nedostatak zuba osim premolara P1, veoma visoko ili nisko usaene
ui, svijetle oi, entropijum, ektropijum, oni kapci bez ugaonog
nabora, ulegla kao i aranasta lea, nadgraenost ili jako niske sapi,
rep noen iznad lene linije, nepravilan stav prednjih ekstremiteta
(ape jako okrenute prema unutra ili napolje), nepravilan stav
zadnjih ekstremiteta (X stav i O stav), nepravilni hodovi, kovrava
dlaka, nedovoljna pigmentacija, tj. depigmentacija ili pogrena
pigmentacija nosa, nosne peurke, onih kapaka, viseih usana,
pogrena obojenost dlake (nedostatak potrebnih obojenih povrina
na dlaci, crveno braon mrlje u veoj koliini na bijeloj dlaci) i
mravost, agresivnost.

Potpuno bijela dlaka ili potpuno crvena dlaka bernardinca,
drugaija obojenost dlake od predviene, plave oi ili oi razliite
boje, nedostatak jednog ili oba testisa u skrotumu.

9.5.3. MASTIF

Potie od tibetanskog mastifa, a u Evropu su ga doveli
Feniani. Ubrzo mu je domovinom postala Velika Britanija, gdje je
selekcioniran i vrlo cijenjen.

O pasmini
Mastif je divovski pas koji potie od ranih molosa i alaunta.
Moe biti srebrne, rie boje ili prugast, ali neizostavno mora imati
crnu masku i ui. Pas je kratkodlak, vrlo krupan i irok, snanog
miija i kostiju, s ogromnom glavom.

Slika 74. Mastif Slika 75. Standardni eksterijer mastifa

Klasifikacija pasa

122
Karakter mastifa mora biti smiren i samouvjeren, bez nervoze,
da nije plaljiv ili agresivan, pouzdan i odan. Unato dozi
tvrdoglavosti, nije ga teko obuiti, jer je privren vlasniku. Jednom
kad se obui, jedina potrebna kazna mu je malo otriji ton. Potrebna
je rana i obilna socijalizacija. Iako je vrlo budan i zatitniki
raspoloen prema svojim vlasnicima i drugim, mastif je po prirodi
miran, njean i nema instinkte koje trae ljudi zainteresirani za
borbene pse. Medutim, mogue su borbe s drugim psima zbog
tipino pseih stvari kao to su dominacija u oporu ili spolno
suparnitvo. to se tie zatite od ljudi, mastif je uglavnom obavlja
tako to osobu koja mu se ini opasnom upozori svojim stavom i
glasom. Ugrizu e rijetko pribjei, a to uglavnom nije ni potrebno, jer
e veina ljudi naglo zaboraviti svoje loe namjere pred
nakostrijeenim psom od 80 kg. Uljez u kui ili dvoritu bi vjerojatno
bili stjerani u kut i dran tamo neozlijeeni do dolaska vlasnika. S
druge strane, dobrodolog e gosta mastif uglavnom prijatno
pozdraviti, a onda e zahrkati pored vlasnikovih nogu. Prema djeci je
njean, strpljiv, zatitnik. Naravno, treba se pobrinuti da djeca nisu
gruba prema njemu dok je tene i nadzirati malu djecu u prisutnosti
tog velikog i tekog psa (veseli mastif moe repom lako prevrnuti
dvogodinjaka).

Boja
Srebrna, ria, tamna, prugasta.

Greke
Svako odstupanje od zadanih taaka smatra se nedostatkom.
Vrednovanje greke treba mjeriti u srazmjeru s njenom veliinom.

9.6. PSI ZA POSEBNE NAMJENE

9.6.1. Slubeni psi

Slubenim psom nazivamo psa koji po svojoj pasmini,
konstituciji, po pojavi, karakteristikama nervnog sistema, istananim
organima ula, sa svim uroenim potrebnim osobinama, ali i po
obuenosti je podoban da obavlja posebne poslove.

Mogunost koritenja (upotreba slubenog psa)

Za otkrivanje i pronalaenje nestalih, sakrivenih ili zalutalih
osoba, za pronalaenje predmeta i indentifikaciju, za pretragu
prostora i prostorija,
Uzgoj pasa

123
Za otkrivanjene isparavanja lahko zapaljivih tenosti, otrovnih
gasova i sl., za zatitu teritorija i objekata, za obezbjeivanje reda,
za zatitu ljudi , za linu zatitu vodia (slubenog lica) i za
obezbjeenje obavljanja radnih zadataka.
Kao sredstvo prinude: za sprjeavanje izvrenja krivinog
djela, za prekidanje radnje izvrenja krivinog djela (zapoete
radnje), za zaustavljanje izvrioca krivinog djela, za savladavanje
pri sprjeavanju-izvravanju radnih zadatka, za rasturanje grupe
napadaa i primoravanje na razumno ponaanje i kao sredstvo
prinude od prijetnje iz kojeg moe proizai teta.

9.6.2. Psi u vojsci i policiji

Patrolni pas se obuava da se ne plai pucnja i da napada.
Traga uvjebava svoj njuh i mora imati izdrljivost da kilometrima
slijedi trag. Izvia radi u tiini i ui da otkriva eventualna skrovita.
Mada je uvanje strae instinktivna osobina i vrebanje je steena
osobina i pas mora nauiti da
satima ostane na strai. Karijera
vojnog i policijskog psa postie
se u uzrastu od oko 8-10 godina,
a oni najee ostaju sa svojim
gospodarom. Psea brigada
Parike policijske prefekture
stvorena je 1951. godine, a jo
krajem prolog stoljea tri psa
su radila u parikoj policiji.
Prije svega zadueni za
misije straarenja i traganja, psi
svakodnevno diljem svijeta
pomau policajcima, andarima i
lanovima slubi civilne
bezbjednosti u pronalaenju
nestalih osoba u prirodnim
katastrofama. Oni takoer znaju
da, u oekivanju pojaanja,
imobilizuju zloinca ne
ranjavajui ga pri tome.

9.6.3. Psi za otkrivanje mina

Obuavan da memorie miris eksploziva, pas ui kako ukazati
na njegovo prisustvo ne dodirnuvi ga, obino tako to legne. Veoma
rano, ova obuka poinje u uzrastu od oko 4 ili 5 mjeseci. Njemaki
Slika 76. Pas za policijsku namjenu
Klasifikacija pasa

124
ovari, malinoe, rotvajleri,
labradori pa ak i pudle koriste
se u ovom sektoru. I ovde tim
(vodi i pas) mora biti veoma
blizak. Najsuptilnija
modifikacija ponaanja
ivotinje mora biti uoena,
stoga to i najmanja greka
moe biti fatalna.

Slika 77. Pas u potrazi za minama

9.6.3. Psi za nadzor

Agencije za vrenje nadzora sve vie i vie koriste njemake
ovare kao pomonike nonih uvara. Kvalitetno istrenirani od strane
ljudi sa kojima ine tim, oni bez potekoa vre svoju misiju zatite.

9.6.4. Psi za otkrivanje narkotika

U uvjetima koji su postojali ezdesetih godina prolog stoljea,
kada se intenzivirao promet opojnih sredstava, carinske i policijske
slube poele su koristiti psa zbog njegovog njuha koji je u
otkrivanju i detekciji droge uspeniji od svih sofisticiranih maina.
ivotinja je obuena kako reagovati i na najmanje emanacije
proizvoda koje je memorisao i nauio da otkrije. Detekcija droge je
rezervirana za pse veoma
razvijenog njuha, obdarene
savrenom uravnoteenou i
velikom otpornou. Vodi psa
mora biti u stanju da
interpretira i najmanji gest psa,
lana tima. U Francuskoj,
policija i carina koriste prije
svega njemake ovare;
andarmerija preferira
labradore, ali i krvni goni,
bretonski panijel, bigl pa ak i
mjeanac mogu postati odlini
detektori droge.

Slika 78. Pas u otkrivanju narkotika
Uzgoj pasa

125
9.7. Spasilaki psi

9.7.1. Psi za upotrebu prilikom katastrofa

Oni interveniraju u sluaju zemljotresa, aktiviranja klizita,
eksplozije ili poara, onda kada treba otkriti preivjele zatrpane pod
ruevinama.
I ovdje su prisutni
njemaki ovari, uz belgijske
ovare, labradore, boksere,
itd., ne zaboravljajui i
mjeance. Psi se odabiraju
po blagosti, prirodnoj
sklonosti ka traganju,
istrajnosti, smislu za
saradnju, inteligenciji i
hrabrosti. Osnove njihove
obuke su sline kao kod pasa
za spaavanje od lavine, ali
se vjebe odvijaju u razliitoj
sredini. Psi se navikavaju
kako traiti po ruevinama i
razvalinama, kako se kretati
u tami, provlaiti se po kanalizaciji, kretati se po nestabilnoj podlozi,
pa ak i da se penju uz ljestve. Njihova uloga je naroito vaila u
odsustvu prijemnika zvuka, u okolnostima spaavanja kada dominira
buka buldoera ili pneumatskog ekia. Vodi psa za katastrofe mora
svuda da ga slijedi, ak i u najteim uvjetima, kako bi zapazio sve
njegove reakcije. Kada otkrije zatrpanog preivjelog, pas pokazuje
radost maui repom, a ukoliko se radi o preminuloj rtvi, on cvili i
obara ui. Psi za katastrofe su prvi put intervenisali u Velikoj Britaniji
tokom bombardovanja u II svjetskom ratu. U Francuskoj su Sluba
civilne bjezbednosti iz Briansona i interventna jedinica iz Brinjola,
oktobra 1979. organizovale prvu obuku za ekipe ljubitelja pasa za
katastrofe. Ekipe se okupljaju dva puta godinje, a obuka koju
pruaju je potvrena nacionalnom diplomom vlasniku psa za traenje
i spaavanje iz ruevina. Ove jedinice su spremne da na prvi znak
uzbune iriterveniu uz policiju i andarmeriju. Prilikom zemljotresa u
Jermeniji od 7. decembra 1988., 54 psa za katastrofu radila su bez
odmora tokom 8 dana u Jerevanu, a zatim tokom 5 dana u Spitaku.
Francuske ekipe spasile su petnaest osoba, od ega su deset spasili
psi. Intervencije se izvode bez urbe. Zbog sigurnosti, znak ivota
koji uoi neki pas biva uvijek potvren od strane druge ivotinje.
Slika 79. Pretraivanje ruevina
Klasifikacija pasa

126
Mada su psi za katastrofe najbolji u otkrivanju, oni, na nesreu,
poslije nekoliko sati postiu sve loije izvoenje, jer im njuh otupi,
odnosno njihovo angaovanje je ogranieno. S.C.C.C. (vicarsko
drutvo za pse za katastrofe) je najsavremenije udruenje u ovom
domenu. Ono obuava ekipe na vojnom terenu u Vangenu, gdje je
rekonstruisan srueni grad i gdje se neumorno usavravaju za njih
tipine, tehnike traganja.

9.7.2. Psi za spaavanje u lavinama

Bernardinac koji je najpoznatiji za pomo zatrpanima u lavini,
uao je u legendu. Ova delikatna misija je danas povjerena
njemakim ovarima koji predstavljaju 35% pasa za lavine,
belgijskim ovarima, labradorima i drugim rasama razvijenog njuha i
vrste grae, koji imaju istu performansu kao i bernardinac. Psi u
slubi su dobne strukture od najmanje 12 mjeseci i moraju biti
savrenog zdravlja. Poto obavljaju veoma iscrpljujui posao, sa
jedne strane se nadzire njihov srani ritam, a sa druge oi, zbog
lezija koje moe izazvati odbijanje sunevih zraka o snijeg.
Ovim psima se daje
visokoenergetska hrana, a imaju
pravo i na svakodnevne izlaske na
neravan teren u svim vremenskim
uvjetima, kao i na sedmine
seanse obuke. Psi za lavine
povlae se iz slube sa 7 ili 8
godina starosti, a u iznimnim
sluajevima i kasnije. Prije
1972.godine, datuma prve obuke
za pse za lavine u Francuskoj,
spasilake ekipe koje su
intervenirale u planinama
obuavane su u vicarskoj.
Petnaestodnevna obuka od tada
se obavlja u Francuskoj. Tokom
prve sedmice, pas se "igra"
prepoznavanja svoga gospodara
zatrpanog u snjenim jamama,
koje bivaju sve dublje i nalaze se
na sve prostranijem terenu za
traganje. im nanjui miris svoga
vodia, pas energino eprka snijeg. Tokom druge sedmice radi u
timu sa svojim vodiem i ui da pronalazi nepoznatu osobu.
Zadovoljstvo otkrivanja i satisfakcija vodia su efikasna motivacija.
Slika 80. Pretraivanje terena
nakon lavine
Uzgoj pasa

127
Jednom konstituisani, obueni timovi se namjene centru za zimske
sportove ili helikopterskoj bazi. Duni su da izvedu performans na
est ili osam godinjih vjebi. Efikasnost pasa za lavine je sasvim
blago iznad one koja se postie sluajnim sondiranjem snjenog
pokrivaa na pretpostavljenom mjestu nestanka, a ivotinja esto
otkrije preivjelog poslije prolaska onih koji sondiraju. Pribjegavanje
radio-odailjaima, dometa 50 metara, efikasno je samo ukoliko su
prijemnici spasilaca podeeni na istu frekvenciju. U Francuskoj, u
periodu od 1985.-1986. godine, 30% rtava lavine spaeno je
zahvaljujui ovim ekipama ljubitelja pasa.

9.7.3. Psi za spaavanje iz mora, jezera i rijeka

Spaavanje u vodenoj sredini je specijalitet njufaundlenda.
Nenadmani pliva, zahvaljujui repu kao kormilu i velikim i sraslim
apama, moan, otporan, ovaj izuzetni pas obdaren je nepromoivim
krznom koje mu omoguava da podnese ledene vode. Instinkt
spaavanja je uroen kod njufaundlenda. Godine 1919., jedan
predstavnik njegove rase spasio je dvadeset osoba od davljenja i
osvojio zlatnu medalju. Obuka njufaundlenda kanalie i usavrava
njegov instinkt. Obuka poinje u uzrastu od 2 mjeseca, na zemlji,
vjebama koje ga ue da donese baeni predmet. U uzrastu od 2
godine, na moru ili jezeru, ui da donese bovu, neki predmet, a
zatim da za ruku dovue svoga gospodara ili ljude koji simuliraju
davljenje.
Razdaljine se
progresivno poveavaju, a
ivotinja ui da zaroni sa
strmih terena, jer mora biti
osposobljena da intervenira
tamo gdje je upotreba
konvencionalnih sredstava
onemoguena.
Inteligentan,
njufaufldlend je posluan i na
najmanji gest, sposoban je za
inicijativu i zna da se usmjeri
vodei rauna o snazi vodene
stihije, visini talasa i poziciji
rtve. Snaan, on moe izvui
dvije osobe prikaene za
fiksirane obrue koji mu se stave ili vui dva amca na naduvavanje
sa deset osoba. Da bi se potencirale prirodne sposobnosti
njufaundlenda, neophodno je naroito paljivo voditi rauna o
Slika 81. Spaavanje utopljenika
Klasifikacija pasa

128
skladnom razvoju njegove muskulature i izbjegavati teinska
preoptereenja koja bi ograniila njegove performanse, smanjujui
mu otpornost. Nacionalna federacija pasa spasilaca na moru,
osnovana 1985. godine, formira specijalizirane ekipe ljubitelja pasa,
titulare dlplome koja se sastoji iz tri stepena. Pas sa diplomom zna
skoiti sa amca da uzme u eljust ruku osobe koja je u nevolji i
dovesti je do amca ili vstog tla. Takoer zna da vratiti natrag
amac pun putnika u opasnosti. Dvadesetak redovno uvjebavanih
ekipa spremno je intervenisati kako na francuskim obalama, tako i
na vodenim povrinama ili u poplavljenim podrujima. Razvoj
sportova na vodi, a naroito jedrenja na dasci, posvjedoio je
korisnost ovih spasilakih pasa koji esto interveniu.

9.8. Psi za pomo invalidnim i hendikepiranim osobama

Ne mogu svi psi postati pratioci hendikepiranih. Mjeanci su
esto iskljueni u korist rasnih pasa koji se odabiraju prema etiri
osobine: inteligenciji, mirnoi, poslunosti i drueljubivosti.
Labradori, zlatni retriveri, njemaki ovari, kotski ovari i
neki naroito uravnoteeni dobermani su u slubi pokretnih
hendikepiranih lica. Oni, uz druge osobine, mudro koraaju uz
invalidska kolica, prikupljaju stvari koje padnu na zemlju, nose torbu
svoga gospodara, otvaraju i zatvaraju vrata, pale lampe i pritiskaju
dugmad na liftu. Najobdareniji mogu da odgovore na dvadeset i
etiri nareenja, to je rezultat dvogodinje obuke. Amerikanci su bili
prvi koji su trenirali pse za hendikepirana lica ("service dogs").
Odabrani subjekti su blagi, mirni, posluni i vrsti; da bi ispravili
opadanje performansi, koje je
posledica jaanja afektivnih
veza sa gospodarom, redovno
ih alju na vjebe, tako da
sauvaju svu svoju efikasnost.
Obuka pasa za pokretne
hendikepirane poinje u
Francuskoj, gdje sve do 18
mjeseci ive u prihvatnoj
porodici koja poinje sa
njihovim vaspitavanjem. Zatim
im ANECAH (Nacionalna
asocijacija za pse pomonike
hendikepiranlh lica) iz Alensona
i Sen ervea (u Ovemji) prua
specifnu obuku tokom est
Slika 82. Pas za pomo
hendikepiranim osobama
Uzgoj pasa

129
mjeseci. Pomognuta ovim pratiocima na etiri ape, hendikepirana
lica stiu veu samostalnost i preuzimaju odgovomost za sebe.
tavie, ohrabrujue prisustvo psa je podjednako dragocjeno kao i
pomo koju on prua.

9.9. Psi za pomo slijepim osobama

Vid je najrazvijenije ulo ovjeka. Slijep ovjek iskljuen je iz
svijeta svjetlosti i pored toga to se druga ula mogu usavriti, ona
nikada ne mogu nadomijestiti vid. Danas postoje institucije koje
omoguavaju slijepcu da se skoro u svemu izjednauje sa zdravim
ljudima. U razvijenim zemljama veina slijepih ljudi je zaposleno,
dakle ekonomski neovisno o drugim. Ali, bez tue pomoi ograniena
im je sloboda kretanja. Sve do dana kada tehnika i medicina ne budu
toliko usavrene da slijepcima vrate vid, nezamjenjiva pomo im
ostaje pas vodi. To je vrhunac svega za to je ovjek nauio psa.
Voditi slijepu osobu kroz promet velikog grada, u autobuse,
tramvaje, svugdje gdje ljudi idu ili moraju ii, mnogo je vie od
obinog rada i ispunjavanja zadataka. Moemo slobodno rei da se
takav pas spaja sa ovjekom, postaje dio njega, oslobaa ga vlastite
nesree, vraa mu slobodu.
Prva kola za obuku pasa vodia pojavljuje se za vrijeme i
neposredno nakon prvog svjetskog rata. Prvi pravi centar za obuku
osnovan je u Njemakoj 1915. godine. Skoro u isto vrijeme poinju
sa radom ovakve kole u Francuskoj i Belgiji, a neposredno nakon
rata u Engleskoj. Otada do danas napravljen je veliki korak s preko
80 centara u Njemakoj, 3 u Francuskoj, 2 u Italiji, 1 u Hrvatskoj.
Obuka u ovim kolama traje otprilike 4 mjeseca. Prvi mjesec pas je u
kontaktu samo s instruktorom koji ga ui vjebama poslunosti,
zatim hodanju neto ispred osobe koju vodi. Vano je da se pas za to
vrijeme navikne na noenje orme za voenje. Nakon desetak dana
poinje faza izbjegavanja prepreka, najprije najobinijih pa sve do
najteih, slinih labirintu. Njegov budui vlasnik ne odvaja se od psa
ak ni nou, za vrijeme tri mjeseca koje treba provesti u koli.
Naime, i slijepa osoba mora nauiti kako se kretati uz pomo psa,
tako da se vjebe svakodnevno ponavljaju. Pri tome je vrlo vana
uloga instruktora pa oni pohaaju obuku koja traje 4 godine. Obuka
zavrava ukljuivanjem u svakodnevni ivot, gdje ovakav neobian
par slijepac i pas godinama slui kao najvei primjer saradnje
ovjeka sa ivotinjama.

Klasifikacija pasa

130

POJMOVI:
Pasmina, patuljasti psi, srednji psi, veliki psi, dinovski psi,
psi za posebne namjene.

1. Koja je definicija pasmine?
2. Podjela pasa po veliini.
3. Koje su osnovne karakteristike patuljastih pasa?
4. Koje su osnovne karakteristike srednjih pasa?
5. Koje su osnovne karakteristike velikih pasa?
6. Koje su osnovne karakteristike dinovskih pasa?

Uzgoj pasa

131
10. AUTOHTONE PASMINE PASA U BOSNI I
HERCEGOVINI

10.1. BOSANSKI OTRODLAKI GONI - BARAK

Zemlja porijekla: Bosna i Hercegovina

Porijeklo
Selekcioniran ve u prolom stoljeu, a poznat jo od prije
mnogo stoljea. Premda ima vrlo slinih pasmina u zapadnoj Evropi,
malo je poznat izvan svoje domovine.

Opis
Visina do grebena je 46-56
cm, a tjelesna masa 16-24 kg.
Standard trai da duina tijela
bude za 10% vea od visine
grebena. Gubica je snana i
etvrtasta, s bradom i brkovima,
stop je naglaen, njuka crna sa
dobro razvijenim nosnicama, zubi
su karasti i potpuni, oi ovalne,
smee, pogled ozbiljan, ui
mesnate, objeene, rep lagano
savijen; dlaka duine do 10 cm,
tvrda i otra, bez kovrda.
Osnovna boja je prljavo siva.
Dozvoljeni su dvobojni i trobojni
primjerci. Crna boja je iskljuena
kao i braon. Glas mu je dubok,
ugodan i lijepo moduliran.
Narav
Hrabar i strastven goni, kod kue moe biti miran.

Namjena
Neumoran u gonjenju, prikladan za lov u neprohodnim
terenima.

Historijat razvoja psa
Pasminu je prvi potpuno opisao, uz slike i podatke o tjelesnim
mjerama, austrijski putopisac Fr. B. Laska.

Slika 83. Barak
Autohtone pasmine pasa u Bosni i Hercegovini

132

Laska je opisao bogatstvo faune i ljepote Bosne u knjizi (Das
Waidwerk in Bosnia und der Hercegovina, Klagenfurt 1905.) u kojoj
je bilo i poglavlje o bosanskim goniima. U to vrijeme, postojala su
tri varijeteta: kratkodlaki, dugodlaki i "barak". Potomci tog
kratkodlakog su dananji tzv. "jugoslavenski trobojni gonii", vrlo
rijetka pasmina (slinih trobojnih gonia ima i na drugim mjestima,
naprimjer, na sjeveru Evrope. Neki dananji kinolozi tvrde da je
nekadanji Jantarski Put pomogao povezivanje pasmina sa Balkana
s onima iz Skandinavije), dok je dugodlaki, koji je sliio ovim drugim
dvjema pasminama u svemu osim to mu je dlaka bila nalik na onu
dananjih panijela, izumro. Sama rije "barak" znai na turskom
"rundav, upav" i iako je turski jezik prihvatio mnoge posuenice iz
arapskog, ba ova rije je izvornog turskog, ne arapskog porijekla.
Spominjanja pasmine bilo je i ranije, naprimjer, Rus Sabanjejev ih
spominje i nadalje citira drugog autora, ajkovskog koji je pisao o
njima u asopisima. Laska sam nabacuje teoriju, citirajui stari (XVI-
vjekovni) rjenik, da je sama njemaka rije "bracke" ("goni") dola
od pogrene pretpostavke da "barak" znai goni uope; odatle bi i
francuski "braque" i talijanski "bracco" (oboje u znaenju "ptiar")
dolo iz istog izvora, ne tako kontradiktorno, ako se uzme u obzir
viestruka upotrebljivost istonih tipova gonia. Jo dalje u prolost,
bizantinski autor Arian je pisao o keltskim psima svog vremena koji
su bili grube dlake i imali glasove "kao proklete due u paklu" - prvi
opis u literaturi o psima koji se glasaju na tragu, dakle koji su
slijedoglasni, ne tek vidoglasni kao oni opisani ranije od starogrkih
kinologa. Ta referenca je bila razlog da je pasmina prvo bila
registrirana kao "keltski goni" (a jednom se u Sloveniji spominju
ak i kao "ilirski goni"), ali se naziv vratio na zgodno ime "barak" jer
Slika 85. Barak na potanskoj
markici
Slika 84. Par bosanskih
otrodlakih gonia
Uzgoj pasa

133
je oito bilo prepretenciozno pretpostaviti da je to sve jedna linija
kroz sva ta stoljea; iako neka genetska povezanost sigurno postoji,
ova regija je u prolosti vidjela previe seoba i promjena da bi se i
pretpostavilo da su dananji psi ba direkni istokrvni potomci tih
gonia antikih Kelta. Jedna injenica je evidentna iz sve te pismene
grae kroz sve vrijeme: pasmina je uistinu postala u davnoj historiji,
i bila je dobro formirana kad je konano dospjela u izlobene
krugove. Meutim, u neko vrijeme nije bila jasno odijeljena od
otrodlakog istarskog gonia, budui da su obje pasmine obuhvaale
vei raspon boja nego danas. Mogue je pretpostaviti da su pasmine
na suprotnim stranama tadanje glavne istono-zapadne granice u
Evropi, kroz koju se prilino trgovalo u 14. i 15. stoljeu, imale i
neke genetike veze.

O pasmini
O njima ima malo zapisa. Dva su glavna razloga zato. Prvi je
to, to je najvie literature napisano na engleskom, njemakom ili
francuskom jeziku o engleskim (kotskim, irskim, velkim,
sjevernoamerikim), njemakim ili francuskim pasminama. Nema
spomena o batinjenim pasminama nekih (za njih) dalekih zemalja.
Pa i knjige na hrvatskom i bosanskom su uglavnom prijevodi. Drugi
je, to 99% ljudi koji imaju gonie, nisu ih nabavili zato to su
proitali, uli ili vidjeli na filmu kako su to odlini psi, itd., ve su ih
nabavili zato to su imali iskustva u radu s njima, najee kao i
njihovi oevi prije njih.
Pasmina dolazi u nekoliko boja, najea je utosiva ili
zemljanosiva, u osnovi tamna sa paleom gdje su oznake palea vrlo
svijetlo obojene a podjela na tamne i svijetle povrine je gotovo
identina kao kod balkanca (dananjeg srpskog gonia) kod kojeg je
podruje tamne boje smanjeno na sedlo, no katkad se proiri i na
veu povrinu kao kod sada izvanredno rijetkog planinskog gonia
(onog koji je potomak nekadanjeg austro-ugarskog gonia, ba kao
i dananje austrijske, slovake i maarske pasmine), sa bitnom
osobinom da tamna podruja nisu crna, ve sivkasta. Ova siva nije
zbog prosjedog, (G-) takastog (T-) ili marmoriranog (Mm) faktora,
ve je duina i prstenasto obojenje razlog za dodatni viebojni efekt,
jer se blijedi dio dlake prostire kroz rastresitu gornju dlaku. Tako
nastaje poseban efekt koji se opisuje kao "zelena boja" pa iako ova
poneto sumnjiva zelena nije mjerljiva sa onom zeleno kao kod ptica
ili ak kod nekih sisara. Kad se takav pas nae u polju nemogue ga
je, ako se ne mie, razabrati od trave. Teko je opisati ovu
jedinstvenu boju samo rijeima. Moda ih slike mogu prikazati malo
bolje, ali se struktura dlake moe ocijeniti jedino opipom. Ona ne
smije biti ni vunasta ni svilenasta, niti tvrdo - kovrdava, ve deblja

134
a savitljiva, ravna, srednje elastina, vie lanasta nego poput ice.
Trebala bi davati osjet kao da "pucketa" kad se gladi prema napred,
ak i ako se radi o dlaci teneta. Krzno se u stvari sastoji od tri sloja:
uobiajeno dvostruko s gustom poddlakom, koje je nadopunjeno
duim i grubljim zatitnim dlakama, dovoljno gustim da budu
efikasan kini ogrta, ali ne kovrdavim ili vunasto-mehkim koje bi
se pustile. Dlaka mora biti resasta, ali ne i uebljena, a uz to nikad
ne izgleda ba previe uredno. Duina je oko 7 cm na leima, ak i
dua na repu, ali dosta kratka na donjim dijelovima nogu i jo kraa,
samo oko 1 cm dugaka, na uima. Poddlaka je oko 3 cm. Sve je to
vrlo utilitarno, nikakav hir neije mate, jer dlaka na leima mora
biti toliko dugaka da titi od nevremena, ali ui i noge moraju koliko
je mogue biti i zatieni od iaka. Ljeti takva dlaka efikasno titi od
komaraca. Potrebna njega je minimalna, odnosno, ponekad se moe
oupati vanjski sloj i tada ietkati poddlaku. To je najboje obaviti u
vrijeme prirodnog linjanja dlake (najee u proljee) i neko vrijeme
e izgledati kao nita posebno sa neto upavijom gubicom.
Meutim, dlaka e izrasti kroz par sedmica. Postoji jo jedan nain, a
to je poslati psa u gusto grmlje, a zatim prstima pokupiti one ike
koji su se zapleli u dlaku, to je obino dovoljno da se pravilno uredi
izgled, a to je u stvari bila uobiajena praksa u Bosni gdje vlasnici
nisu voljeli, moda pomalo prenaglaavajui (ili bi bolje bilo rei
podnaglaavajui), izgled svog psa previe mijenjati umjetnim
friziranjem, ak je i ealj bio prezren. Ipak i psa koji dugo vremena
nije bio eljan d se urediti za nekoliko minuta, ali ako ga se uredno
poelja i oetka on e izgledati ureeno otprilike slijedeih 30
sekundi, nakon ega e se protresti i svaka dlaka e sjesti u svoje
predodreeno resasto mjesto i kada se sljedei put baci pogled na
psa vidjet e se ponovo onaj isti izgled rustinog upavca. One
najdulje dlake su tanke u korijenu, a neto deblje na vrhu te kapljice
vode (zakon fizike) klize vani prema vrhovima gdje se sva tekuina
lahko strese ili obrie.
Ta osobina oito dolazi
kao rezultat prirodne selekcije.
Ima i drugih doputenih boja,
ali na njih se gleda sa
neodobravanjem tako da nisu
ba este. Trenutno standard
odreuje da tako "pogreno
obojen" pas ne moe na izlobi
dobiti ocjenu bolju od "dobar"
dakle, ni "vrlo dobar" ni
"odlian" ni CAC, BOB itd., ali
to ne utie na radne titule. Te
Slika 86. Barak u snijenim uvjetima
Uzgoj pasa

135
nepoeljne boje su: neto bjeline - u svakom sluaju ne vie od 1/3,
tako da pas na prvi pogled u stvari i izgleda jednobojan; te bjeline su
obino pomrljane takicama pa se esto bijelo pojavljuje samo na
apama - psi sa tim malim pjegicama na prstima ne podlijeu
diskriminaciji u izlobenom krugu. Nadalje, tu su dvije inaice ute
boje - uzgajivai uglavnom ne brinu koja je koja, premda je to dosta
vano - one se nasljeuju na razliite naine. Recesivna uta (e e) se
moe prepoznati po tome to ne postoji ni jedna jedina crna dlaka,
dok dominantna uta (ay-) esto dolazi uz tamni pale na leima ili
ak s tamnom maskom (ay- em-). Tu su i neki koji s vremenom
postanu svijetliji nego neki dominantno uti, koji mogu imati tako
jaki tamni pale da ih se moe opisati kao "zelene". Ti tamnije uti
psi, takoer, nisu diskrimirani. Zanimljivo je, da izmeu srodnih
pasmina, recesivna uta dolazi kod istarskih i posavskih gonia, a
dominantna uta kod tajerskih. Premda se obino vjeruje da je
jedna od sastojaka koju je Peintinger upotrebio za tajersku pasminu
bila jednobojna varijanta (danas se ne priznaje po "istarskom"
standardu, no recesivno uti baraci padaju pod ovu kategoriju)
otrodlakog Istarca, kojeg jo zovu "barbino" i primjerci kojeg su
danas obino bez rodovnica, poznato je da je to bila "otrodlaka
pasmina s juga", te to moda ukazuje na injenicu da su to mogli biti
bosanski psi, premda, u to vrijeme razlika izmeu baraka i
otrodlakog Istarca i nije bila tako jasna. Danas je nemogue sa
sigurnou odrediti, itajui opise iz kataloga, koje su bile pasminske
pripadnosti neki od ranih izlaganih pasa sa poetka 20. - tog
stoljea, da li su u pitanju baraci ili otrodlaki istarci.Ovo je isto tako
dobra prilika da se napomene, da otrodlaki Istarac nije nikako samo
otrodlaka forma kratkodlakog Istarca, ve se radi o dvjema
razliitima, koje su svaka za sebe potpuno odreene, pasminama, a
sasvim su sluajno (ili moda kao rezultat mode odnosno ukusa)
jednako obojene. Iako neka meosobna istarska krianja ovdje ne
mogu biti sa sigurnou iskljuena, ipak je konstitucijski otrodlaki
Istarac gotovo posve jednak baraku, a bitno je razliit od
kratkodlakog slinoimenjaka, koji je manji, profinjenije grae i bolje
prilagoen drugaijem, krevitijem terenu i toplijoj klimi. Zna se
(Beckman, 1889.) i da je ova pasmina upotrijebljena za
oplemenjivanje talijanskog Spinonea. Jedan od razloga to su psi u
ovdanjim zemljama uvijek bili uniformno obojeni jest tradicija (od
antike Grke). Ali, vie je realistiki gledati kroz turbulentnu
povijest Bosne. Jer kako su mnogi ratovi imali za poslijedicu bezbroj
pasa lutalica, a lovita nevelika (u usporedbi sa nekim drugim
zemljama i kontinentima), bilo je nuno rijeiti se tih lutalica ne
samo da se zatiti divlja ve i, jo vanije, da se sprijei irenje
bjesnoe. Znai, lovci su morali na prvi pogled moi prepoznati

136
lovnog ili pastirskog psa, a prearene se gonie, iji je prirodni stil
rada daleko od njihovih vodia, lako zamjenjivalo za skitnice. Tako
su najpopularnije lovne pasmine: njemaki ptiar, ili lako
prepoznatljivi dugodlaki panijeli i seteri, nai gonii su najee uto
- bijeli, a terijeri uglavnom njemaki lovni (koje mnogi lovci, koji bi
stvarno trebali bolje poznavati temu, brkaju sa baracima, ak i iz
neposredne blizine). Pastoralne pasmine, od kojih su najpopularnije
hrvatski ovar i arplaninac, su uvijek jednobojni, jedan crni, drugi
sivi i svak ih poznaje. Tornjak, gotovo izgubljeni pastirski pas koji se
sad ponovo vraa, prilino je aren, a to bi mogao biti glavni razlog
to je bio skoro nestao i tek sada, nakon to je, dovoljno
populariziran preko medija, postao prepoznatljiv, sigurno stao na
noge. Ako u budunosti baracima naraste popularnost meu lovcima,
u drugim zemljama ili u nelovnim krugovima, vrlo je vjerojatno da e
se zbog poveanja broja pojaviti druge, recesivne boje koje su zasad
vrlo rijetke ili skrivene.

10.1.1. Bosanski otrodlaki goni - barak - Standard B

FCI klasifikacija:
Grupa 6, Sekcija (FCI-155)
Zemlja porijekla:Bosna i Hercegovina (FCI)
Datum porijekla vaeeg standarda: 15.01.1973. god.

Opi izgled
To je snaan pas sa dugom i ekinjastom dlakom, duge i
srednje iroke glave, izraenih i gustih obrva, hrabar,
temperamentan, strogog izraza, uporan. Dobar, istrajan i uporan
goni, sa srednje visokim do dubokim glasom.

Glava
Glava: potiljna kost izraena, elo neznatno ispupeno, nosnik
prav. Njuka snana i pravougaona, obrasla gustim brkovima i
bradom, a gledano odozgo, srednje iroka i suava se prema nosu.
Lobanja je neto dua od njuke. Duina glave je 20 - 25 cm.
Lobanja: oni lukovi su jako izraeni, dok je eona brazda srednje
izraena (pri pipanju).
Stop: blago izraen.
Njuka: snana, duga, duboka, u korijenu ira, suava se
prema nosu.
Nos: nosna peurka iroka, nozdrve iroke, duboko razvijene,
crne ili zatvorenosmee - kestenjaste boje.
Usne: duboko pripijene i neto mesnatije.
Zubi: jaki, makazasti i potpuni.
Uzgoj pasa

137
Oi: krupne, ovalne, kestenjaste boje, pametnog i veselog
izraza.
Ui: srednje, visoko usaene, srednje duge i iroke. Prema
vrhu su tanje i zokruene, pravo vise, neto punije.

Vrat
Prelaz u potiljnom dijelu je izraen i koso na trup usaen.
Snaan, srednje irok, a prema grudima se poveava. Koa je
pripijena, elastina, na cijeloj povrini odlakana.

Trup
Trup: linija lea se blago sputa od grebena prema sapima.
Greben: srednje izraen. Lea: iroka i puna - miiava, slabinski dio
kratak i miiav. Sapi: su blago nategnute i iroke (naroito u enki).
Kukovi: malo primjetni. Grudni ko: dug, srednje irok, slabo
zaobljen i dubok bar do laktova. Prsa srednje iroka. Trbuh i bokovi:
blago prikupljeni.
Rep
Visoko usaen, u korjenu deblji, prema vrhu se suava i
dopire do skonog zgloba ili ga malo prelazi. Noen neto malo
nagore, povijen. Dobro odlakan.

Ekstremiteti
Prednji ekstremiteti: pravilnih stavova gledano sa strane i
sprijeda. Pleke duge, kose i miiave. Nadlaktice duge i miiave.
Lakat umjereno priljubljen. Nadlaktica i podlaktica treba da sklapaju
ugao od 90 stepeni. Podlaktica je vertikalna, miiava i prava, sa
jakim kostima. aplje je slabo primjetno. Doaplje je vertikalno i
blago nagnuto do 10 stepeni i kratko. ape maije, skupljene, sa
punim i tvrdim tabanima i jakim noktima, dobro pigmentiranim.
Zadnji ekstremiteti: pravilni stavovi gledani sa strane i
otpozadi. Butine su srednje duge, iroke i miiava. Potkoljenica je
jaka, duga, kosa i miiava. Skoni zglob snaan i dobro postavljen.
Doaplje je vertikalno, kratko i snano. Zadnje ape su neto due
od prednjih. Hod je izdaan i siguran. Koa je srednje debela,
elastina, pripijena, dobro pigmentirana i dobro odlakana. Dlaka je
duga, otra i rastresito strea, sa gustom podlakom.

Dlaka
Dlaka treba biti otra sa gustom poddlakom i kudravog
izgleda.


138
Boja
Osnovne boje su: utocrvena ili zemljanosiva, sa manjim
bijelim povrinama na donjim dijelovima tijela. Boja: osnovna boja
je penino uta, utocrvena, zemljanosiva, tamnosiva. esto sa
bijelim povrinama po glavi u obliku lise, nosniku, podvratku,
grudima, donjim djelovima nogu ili na vrhu repa. Boja moe biti
kombinovana od navedenih - dvobojni ili trobojni psi.

Veliina
Visina do grebena 46-50 cm, poeljna je 52 cm. Kuje su neto
nie.

Tjelesna masa
Tjelesna masa je 16-24 kg, poeljna je 20 kg.

Duina
Trup treba da je 10% dui od visine.

Greke
ira i tea glava, slabija pigmentacija oiju i vidljivih
sluzokoa, kljetalo zubalo, naborane i odstojee ui, podgunjak
slabije izraen, nepravilnost u stavovima i uglovima ekstremiteta,
preiroke ili prepilitke grudi, blago ulegnuta ili izbaena lea, zaperci,
slabije izraena neproporcionalnost pojedinih dijelova tijela

Izrazito neplemenita glava, suvie svijetle i riblje oi,
depigmentacija nosa i vidljivih sluzokoa, jaa nesrazmjernost
izmeu pojedinih dijelova tijela, naroito jako izraeno "O" i "X"
stavovi ekstremiteta, visine i duine nedovoljne ili pretjerane,
iskrivljen ili uvrnut rep, degenerativne pojave na zubima (podgriza,
predgriza, nedostatak zuba) i spolnim organima, preduga, mehka,
talasasta i kovrdava dlaka, sve druge boje osim navedenih, kao,
naprimjer okoladna i crna, a naroito crno sedlo ili crni plat.

10.2. BOSANSKOHERCEGOVAKO-HRVATSKI PASTIRSKI PAS
-TORNJAK

Svima u Bosni i Hercegovini, a i ire, na itavom prostoru
bive Jugoslavije, su jasne historijske injenice o porijeklu i imenu
psa tornjaka.

Uzgoj pasa

139

Obzirom da Bosna i Hercegovina
nije bila stalna lanica FCI, Hrvatska je u
ime BIH predala prijavu za tornjaka
Svjetskoj kinolokoj federaciji (FCI).
Pitanje imena ove pasmine psa je
razjanjeno u februaru mjesecu 2006.
godine, kada je od FCI dobivena potvrda
o priznavanju pasmine, svrstane u I. FCI
grupu, sa slubenim imenom
Bosanskohercegovako hrvatski pastirski
pas - tornjak.
Od 22.03.1992. Hrvatski kinoloki
savez vodi matinu knjigu tornjaka, a u
Bosni i Hercegovini Unija kinolokih
saveza BiH nastavlja kontinuitet rodovne
knjige zapoet 1981. godine. Tako broj
tornjaka, umatienih od augusta 1992.
godine, zakljuno s februarom 2005.
godine, broji 1548 primjeraka, a u
rodovne knjige Bosne i Hercegovine, od
14.06.1978. do 20.10.1998. godine
upisan je 701 pas, a od 1998. pa do januara 2005. godine jo 2014
pasa, tako da je ukupno provedeno kroz rodovne knjige 2715 pasa.
Na osnovu do tada ostvarenih rezultata, Hrvatski je kinoloki savez u
junu 1998. godine prihvatio standard hrvatskog pastirskog psa
tornjaka, a Unija kinolokih saveza Bosne i Hercegovine, u augustu
2004. godine, usvaja standard tornjaka i stavlja van snage iz
upotrebe standard donesen 1981. godine iji su autori bili
bosanskohercegovaki kinolozi Ante Kozina, Stjepan fra Petar Krasi
i Hrvoje Perkovi. Oni po sadraju i formi slijede zahtjeve FCI-a.
Njihovim su objavljivanjem u slubenom glasilu HKS-a, odnosno UKS
BiH, prestale vaiti upute i druga pisana naela odabira koje su
ranije bile u upotrebi. Danas je pasmina u obje drave strukturirana
u vie od osam odvojenih krvnih linija. Uz njih postoji i niz manje
artikuliranih skupina nastalih od zajednikog poetnog pretka.
Slijedea pokoljenja pasmine pokazati e hoe li one posluiti kao
zaeci buduih linija. Visoka brojnost populacije tornjaka, njezina
konzistentnost i kompatibilitet svojstava, zatim kvaliteta posebno
uspjenih, ali i prosjenih jedinki te kontrola niza ciljanih tipinih
nasljednih osobina u cijeloj populaciji kroz serije generacija dovedeni
su do nivoa koji omoguuje rutinski uzgoj i selekciju kao i
konsolidaciju u pojedinim linijama.

Slika 87. Tornjak

140
Ime pasmine
Naziv tornjak u
jezicima Bosne i Hercegovine
oznaava psa (lokalno u
slinom smislu i ovjeka)
koji boravi pored privremeno
ograenih prostora za
smjetaj stoke - torova na
sezonskim panjacima.
Diferencijalni ranije
upotrebljavani pojmovi
hrvatski pastirski pas i
bosanskohercegovaki
pastirski pas imaju niz
znaenja. Ona potvruju
njihovu stogodinju
neprekidnu prisutnost na tlu
Bosne i Hercegovine i
Hrvatske, naglaavaju injenicu da su spaavanje posljednjih
izvornih primjeraka pokrenuli, a zatim i proveli hrvatski i
bosanskohercegovaki kinolozi, da su selekciju struno utemeljili i
zapoeli odvojeno bosanskohercegovaki i hrvatski kinoloki
strunjaci, da su postojeu populaciju pasmine uzgojili
bosanskohercegovaki i hrvatski uzgajatelji pasa, da su isti ti ljudi
svoj uzgoj iz anonimnosti doveli do dananje vrlo visoke razvijenosti
i popularnosti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te naglaava
presudnu injenicu da je zaslugom istih tih ljudi pasmina tornjak u
sve veem broju prisutna na nacionalnim izlobama u Bosni i
Hercegovini i Hrvatskoj, a jednako je i u izvornoj funkciji na
autentinim stanitima svojih predaka. Na osnovu iznesenih
injenica, a posebno zbog struno voenog uzgoja pod kontrolom
odvojenih voditelja uzgoja Hrvatske i Bosne i Hercegovine, izgraen
je tip pasa koji je opisan u jedinstvenoj osnovi standarda ove
pasmine.
Genetski relativno ujednaeni i stabilni autohtoni arhaini
oblici pastirskih pasa iji su izumirui tragovi posluili kao temelj za
stvaranje pasmine tornjak jo su prije nekoliko desetina godina bili
rasprostranjeni po planinskim predjelima Bosne i Hercegovine i
Hrvatske i u njihovom nizinskom okruenju.

Slika 88. Standardni eksterijer tornjaka
Uzgoj pasa

141
Smatra se da
zajedniko porijeklo tih sku-
pina dolazi od zakarpatkse
grane tibetanskih doga.
Najvjerojatniji nain njiho-
vog rasprostranjivanja irom
jugoistone i srednje Evrope
su migracije Vlaha i drugih
nomadskih stoara zapoete
jo prije ranog srednjeg
vijeka. Poznato je da se
tokom kasnog srednjega
vijeka i ranog novog vijeka
isti genom pasa rasprostra-
nio po gotovo cijelom jugoistonom dijelu naeg kontinenta. U
kinoloki razvijenim zemljama stare su se forme pastirskih pasa jo
u devetnaestom vijeku poele transformirati u zaetke dananjih
pasmina. Tamo gdje se kinologija ukorjenjuje tek u nae doba, a jo
se nae ostataka starih genoma, kontrolirani i selektivni uzgoj tih
oblika je tek u zaetku. Pasmina tornjak prednjai u toj drugoj
skupini. Istraivanje njihove recentne i historijske prisutnosti, a
zatim sistemsko spaavanje autohtonog oblika od izumiranja, poelo
je istovremeno u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1972. godine, a
kontinuirani istokrvni selektivni uzgoj datira od 1978. godine. Danas
pasmina ima brojnu, izgraenu, istokrvnu, kroz seriju generacija,
selekcioniranu ivu populaciju rasprostranjenu irom Bosne i
Hercegovine i Hrvatske. Uprkos tome to kljunim za ocjenu
vrijednosti naega uzgoja smatramo aktualno stanje uzgoja i
perspektive koje stoje pred pasminom, s posebnim zadovoljstvom
istiemo historijske izvore koji dokazuju da su dananji tornjaci
vrsto oslonjeni na dugu i dobro dokumentiranu historiju. Kljune
godine te historije su 1067. i 1374. U njima nastaju dokumenti u
kojima se prvi put spominju psi od kojih potie dananja
bosanskohercegovako-hrvatska pasmina. Godine 1374. akovaki
biskup Petar Luki navodi opis psa planinca, gotovo istovjetan opisu
dananjeg tornjaka. On naglaava da su takvi psi prisutni posvuda
na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a posebno u njihovim
planinskim krajevima. U istom dokumentu on se poziva na zapis iz
1067. g. istoga sadraja. Brojna kasnija spominjanja u raznim
dokumentima, slike, fotografije, a onda i savremeni istraivaki
radovi, svjedoe da je izvorni oblik pastirskog psa od ijih je
savremenih tragova izgraena dananja populacija tornjaka u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kontinuirano prisutna hiljadu godina.
Dananja zbivanja u uzgoju tornjaka poinju se oblikovati 1971.
Slika 89. Par tornjaka

142
godine. Tada su na prijedlog hrvatskih kinologa u Jugoslavenskom
kinolokom savezu poele rasprave o autohtonoj formi pastirskih
pasa, sauvanoj na planini Vlai u Bosni i Hercegovini i u hrvatskim
nizinskim krajevima u kojima su ista stada boravila zimi.Terenska
istraivanja odvojenih komisija sainjenih od kinologa Hrvatske i
Bosne i Hercegovine, provedena kroz iduih desetak godina,
pokazala su da se ne radi o posebnoj formi pasa, vezanoj samo za
Vlai i zimovalita tih stada u Hrvatskoj, nego da gotovo identine
manje skupine pasa vrlo slinih svojstava postoje i u drugim
dijelovima Bosne i Hercegovine, a i u nizu stoarskih predjela
Hrvatske koji nisu u doticaju sa zimovalitima takvih pasa sa
bosanskohercegovake planine Vlai. U Hrvatskoj su manji ili vei
autohtoni genomi naeni na Grobniku, u Lici, u zaleu Knina, na
Dinari, u okolici Sinja, te na jo nekim, junijim stanitima, dok je u
Bosni i Hercegovini utvreno postojanje pasa u tipu tornjaka na
prostorima Bosanske krajine, na planinama Kozari i Grmeu, na
prostorima planine Majevice te pored Vlaia, na gotovo cijelom
prostoru Hercegovine. Prema pisanim podacima o nekadanjoj ili jo
ivoj sezonskoj ispai u tim krajevima i usmenoj predaji
rekonstruirano je da su krajem devetnaestoga vijeka bili znatno vei
i brojniji, te da su imali jake populacije pastirskih pasa istoga
osnovnoga genoma kao i preivjeli tragovi autohtonih tornjaka. Iako
su hrvatski i bosanskohercegovaki kinolozi gajili lina prijateljstva,
saradnju i stalnu razmjenu informacija, ve od 1972. godine komisije
ovih drava poinju raditi odvojeno. Tada izvorne skupine dinarskih
autohtonih pastirskih pasa nisu bile dovoljno poznate pa je prva faza
rada kinologa Hrvatske i Bosne i Hercegovine bila istraivaka i
eksperimentalna. Odvijala se do 1982. godine. U tome je razdoblju
pretraena struna literatura dok je terenskim istraivanjima utvren
geografski raspored i stanje
subpopulacija izvornog
genoma u Hrvatskoj i Bosni
i Hercegovini. Istovremeno
su utvrena zajednika
tipina svojstva i specifi-
nosti u vezi sa populacijom
tornjaka u Bosni i Herce-
govini, odnosno Hrvatskoj.
U Hrvatskoj je tih godina
uzgojeno i niz probnih legla.
Nisu upisivana u matinu
knjigu jer jo nije bila
poznata redovitost naslje-
ivanja osobina poetnih
Slika 90. Tornjak na planini Vlai
Uzgoj pasa

143
primjeraka. Zato je prvo leglo tornjaka u Hrvatskoj upisano u
matinu knjigu tek u ljeto 1982. godine. U Bosni i Hercegovini upis
legla je poeo 14.06.1978. godine i neprekidno traje do danas.
Dileme oko povezanosti hrvatskih pastirskih pasa s uzgojem njihovih
bosanskohercegovakih srodnika koje su u jednom razdoblju bile
stalan predmet rasprava razrijeene su sporazumom sklopljenim 14.
02. 2003. godine u Zagrebu. Na sastanku odranom
10.02.2006.godine u Sarajevu donesen je konani zajedniki
standard pasmine tornjak koji je upuen FCI-u na usvajanje.

Standard

Zemlja porijekla: Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska
Datum objave vaeeg standarda: 10.2.2006.

Namjena
Pas za uvanje stoke i dvorita.

FCI klasifikacija
Grupa I. Ovarski i govedarski psi (bez vicarskih govedarskih pasa)
Sekcija I. Ovarski psi
Bez radnog ispita.
Tornjak je snaan, velik, dobro povezan i gibak stoarski pas,
gotovo kvadratinog okvira, ne laganih, ali nipoto grubih i tekih
kostiju. Ostavlja dojam ivotinje vrste, vrlo stabilne i uravnoteene
u bilo kojem prirodnom pokretu. Tornjak je pas duge, vrste dlake.
Poeljna visina do grebena mujaka je izmeu 65 i 70 cm, a
kod enki izmeu 60 i 65 cm. Kvadratinog je formata. Duina trupa
ne smije prelaziti visinu za vie od 8 %.
Staloen, dobroudan, hrabar, posluan, inteligentan i
dostojanstven. Izraenog samopouzdanja, otar kada uva
povjerenu mu imovinu, nepodmitljiv i nepovjerljiv prema strancima.
Odan gospodaru i u njegovom prisustvu miran. S bliskim osobama
zna biti vrlo emotivan. Brzo ui, dugo pamti i rado izvrava
povjerene zadatke. Lako prihvaa obuku.
Glava je klinasto izduena - lupoidna. Odnos izmeu
lobanjskog i linog dijela glave je 1:1.
Lobanja je divergentnih linija. Nadoni lukovi su lagano
zamjetljivi. Stranji dio lobanje je izduen, ali ne i uzak. Iza eonog
luka do zatiljka je ravan. Zatiljna kost je blago izraena.
Nos je velik sa dovoljno velikim nozdrvama. Mora biti tamno
pigmentiran. Pigmentacija moe biti u skladu s bojom oznaka. Ne
dozvoljava se depigmentacija.

144
Njuka pravokutna. Nosni hrbat je potpuno ravan. Usne dobro
prilijeu eljustima. Vidljive sluznice su tamno pigmetirane. Stop je
blago izraen.
eljusti su jake i duge, zubalo potpuno i karasto.
Oi su bademastog oblika i vrsto priljubljenih kapaka. Boja
oiju je tamna.
Ui su srednje velike, trokutaste, preklopljene i neto vie
usaene. Noene su uz glavu, priljubljene uz obraze. Odlakane su
kraom dlakom.
Vrat je srednje dug i snaan, neto nie noen. Koa dobro
prilijee uz vrat. Odlakan je vrlo bujnom, dugom dlakom (grivom).
Greben je srednje izraen.
Lea tornjaka su kratka, vrsta, umjereno iroka i ravna.
Veza izmeu grudnog koa i sapi je kratka i umjereno iroka,
kod enki neto dua. Sapi su srednje duine, iroke i razvijene.
Grudni ko je vrlo prostran, dubok, irok i zaobljen. On
svojom najniom takom dosee najmanje do laktova. Nikad nije
bavast. Prsa su snana, miiava sa srednje izraenim predprsjem.
Miije trbuha je vrsto, a njegova se donja linija nastavlja
neusukana, koso od zavretka grudne kosti do unutranjosti
prepona.
Rep je dug. Srednje je visoko usaen i vrlo je pokretljiv. U
mirovanju je visee noen, a pri kretanju je uvijek podignut iznad
razine lea, to je pasminska osobina. Bogato je odlakan s
izraenom perjanicom.
Ekstremiteti su snani i pravilnih uglova. Prednji ekstremiteti:
snani, miii su izraeni i vrsti, meusobno paralelni, stavovi
pravilni. Pleka je srednje duga dobro prema nazad postavljena.
Rameni ugao neto otvoreniji. Nadlaktica je miiava i snana,
gotovo jednake duine sa plekom. Laktovi umjereno priljubljeni uz
tijelo. Podlaktica je snanih kostiju, razvijenih miia, okomita u
odnosu na horizontalu. Prednja doaplja lagano odstupaju od
okomice.
Prsti prednjih apa su zaobljeni i meusobno prikupljeni. Nokti
pigmentirani, poeljno to tamnije. Jastuii su elastini, vrsti, tvrdi,
a poeljno je da su tamno pigmentirani. Prednje ape su snanije od
stranjih. Stranji ekstremiteti: meusobno paralelni, snani. Stavovi
su pravilni sa odgovarajuim uglovima. Koljeni ugao je dobro
povijen. Butina je iroka, snana, miiava.
Potkoljenica je miiava, snana, iroka, duine gotovo
jednake kao butina. Skoni zglob je vrst, neto vie postavljen.
Stranje doaplje je snano. Mogua je pojava aporaka.
Uzgoj pasa

145
Stranje ape: prsti su zaobljeni i meusobno prikupljeni.
Nokti pigmentirani, poeljno to tamniji. Jastuii su elastini, vrsti,
tvrdi, a poeljno je da su tamno pigmentirani.
Tornjak je kasa. Kree se skladno, izdano, gipko,
harmonino, s dobrim potiskom stranjih nogu, tokom kretanja lena
linija je mirna.
Koa je debela, dobro prilijee po tijelu.
Tornjaci su u pravilu dugodlaki sa kratkom dlakom na licu i
nogama. Pokrovna je dlaka duga, vrsta, tvrda (kostretasta) i ravna.
Posebno je duga na gornjem dijelu sapi. Na prednjem dijelu lea na
plekama i lenom dijelu moe biti i blago valovita. Na prednjem
dijelu glave do zamiljene linije koja spaja stranji dio korijena uiju,
na unim koljkama i sa prednje strane nogu i apama dlaka je
kratka. Osobito je izrazito razvijena na vratu (''griva''), bogata i duga
na podrepnom dijelu butina (''gae''). Na podlakticama tvori duge
zastavice, a posebno je bogata i duga na repu. Zimska poddlaka je
duga, vrlo gusta i fino vunasta. Kod posebno dobro odlakanih
primjeraka naglaena je i na stranjoj strani stranjih doaplja.
Dlaka tornjaka je vrsta, zatvorena i ne smije se razdvajati u
razdjeljak.
Tornjaci su u pravilu viebojni, ploasto areni psi, najee
bijele osnovne boje. Mogui su i tamni primjerci (platasti, lasasti), s
bijelinama najee oko vrata, na glavi i nogama, kao i gotovo posve
bijele ivotinje, s malim ploastim mrljama.
Visina do grebena: mujaci: 65-70 cm, enke: 60 - 65 cm

Greke
Svako drugo odstupanje od standarda se kanjava u
zavisnosti od stepena izraenosti odstupanja, a posebno: prelahke ili
preteke kosti, prelahka ili preteka glava, greke na uima
(usaenost, duina ili odlakanost), kljetasto zubalo, nedostatak do
dva P1, P2, P3, ali ne na istoj strani, preduga lea, aranasta,
sedlasta lea, izraena nadgraenost, loi uglovi, slaba povezanost
laktova, kukasto povijen rep, loe odlakan rep, nedovoljno duga
dlaka, tamna maska, mehke ape, odstupanje visine i proporcije
duine u skladu sa tolerancijom +/- 2 cm.

Diskvalficirajue greke
Nedovoljno pasminskih osobina (atipinost), odstupanje od
spolnih karakteristika, agresivni ili plaljivi psi, monorhid, kriptorhid,
anorhid, anomalije u boji i obliku oiju (riblje oko, zloudan pogled,
nejednaka boja oiju, sljepilo), entropij, ektropij, predgriz, podgriz,
nedostatak bilo kojeg zuba osim onih gore navedenih kao greke,
prekratka dlaka, nedostatak poddlake, rep noen na leima,

146
bezrepost, jednobojnost, albinizam, atipini naini obojenosti,
odstupanje u visini vee od dozvoljene tolerancije, kozmetika
dotjerivanja i primijeeni estetski i hirurki zahvati.

POJMOVI:
Autohtona pasmina, autohtone pasmine pasa u BiH, barak,
tornjak.

1. Koje su osnovne karakteristike autohtonih pasmina pasa?
2. Koje su osnovne karakteristike baraka?
3. Koje su osnovne karakteristike tornjaka?

Uzgoj pasa

147
11. ZOOHIGIJENSKI UVJETI UZGOJA

Zoohigijena je nauka koja prouava uticaj vanjskih faktora na
zdravlje i produkciju domaih ivotinja. Svi okolini faktori imaju
izuzetan znaaj i teko ih je poredati po nekom redoslijedu. Tri su
osnovna faktora: tlo, voda, mikroklima. Znaajni su i elementi
smjetaja, higijene napajanja, ishrane, njege, eksplotacije i
transporta domaih ivotinja. Potrebno je istai i mjere sanitacije i
profilaksa za spreavanje zaraznih i parazitarnih bolesti i mjere za
uklanjanje otpadnih i animalnih tvari i leina. Treba pomenuti i
znaaj savremenih principa dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije.

11.1. Smjetaj pasa

Psu je potrebno kretanje i sunce. Isto tako potrebno mu je i
vrijeme za odmor, naroito poslije jela. Pogreno je drati psa stalno
vezanog i skuenog u zatvorenim i mranim prostorijama. On treba
da ima ograen prostor dovoljno prostran, sunan, i suh, sa kuicom
koja e ga tititi od nevremena. Kuica treba da je dovoljno
prostrana prema veliini psa, a za kuje sa tencima, da je topla. Za
prostirku je najbolja slama, koju treba ee mijenjati. Na vrata
treba objesiti zavjesu od jute ili pogodne tkanine da titi od vjetra.

Standardni boksovi za smjetaj psa

U kuici i ogradi treba odravati primjernu istou. Zemljite u
ogradi ee prekopavati i dezinficirati sredstvima koja nemaju jak
miris uz zapraivanje protiv insekata.

Slika 92. Objekat za smjetaj pasa
sa vie boksova
Slika 91. Boks za smjetaj psa
Zoohigijenski uvjeti uzgoja

148
Pod mora biti podignut od tla 5-6 cm kako bi pjesak bio
zatien od vlage koja se najee pojavljuje sa poda. Drvo se na
pod spaja sa bone i stranje strane. Tokom dugakih zimskih noi,
potrebno je u stranice staviti 2-3 cm stiropora. indra je idealan
pokrov za ovakvu vrstu kuice.

11.2. Kontrola i odravanje higijene psa

Nekoliko jednostavnih metoda se mogu primijeniti pri kontroli
pravilnog funkcionisanja razliitih vanjskih organa te odravanja
higijene psa.

Slika 93. Oprema za higijenu psa

Uzgoj pasa

149
11.2.1. Usta

Zubi treba da su bijeli i bez prisustva zubnog kamenca.

Slika 94. Zdrava eljust Slika 95. Periodontitis

Desni trebaju biti ruiaste, dok je crvena boja simptom
infekcije. Otjecanje desni dovodi do smanjenja redovnog
konzumiranja hrane s obzirom da edematozne desni stvaraju
neprijatan bol psu dok vae.
Zubi se efektno iste etkicom i pastom, namenjenom
iskljuivo psima, nekoliko
puta u toku nedjelje.
Takoer, mogu se
upotrijebiti i tablete
namjenjene u ove svrhe
koje su dobre za pse koji ne
podnose etkicu. Na kraju,
tu su jo i koe i hrskavice
namjenjene ienju zuba.
Ove prirodne materije
usporavaju formiranje
kamenca kroz mehaniku
akciju pri vakanju.

Slika 96. Higijena zuba

11.2.2. Nos

Nosna peurka bi trebala biti vlana tokom cjelog dana.
Svakako, moe biti i suha dok pas spava, ali bi trebala vratiti
vlanost nakon to se pas probudi. Posebna njega nosa nije

150
potrebna. U sluaju ljutenja i pucanja nosne peurke ili pojave
obilnog izliva iz nosa treba posumnjati na neko oboljenje.

11.2.3. Ui

Duge ui bi se trebale kontrolisati mnogo ee s obzirom da
ventilacija nije dovoljno prisutna kao to je kod podignutog uha.
Vaan faktor u ventilaciji je i tip krzna koji pokriva une koljke.

Slika 97. Higijena une koljke Slika 98. Pregled gornjeg dijela uha

Vanjski sluni kanal, prema tome, treba odravati istim i bez
dlake. Ui se iste jednom do dva puta sedmino ako su u pitanju
visee ui ili jednom u dvije sedmice ako se radi o podignutim. Za
ienje se koriste rastvori koji su prilagoeni za ove svrhe.

11.2.4. Oi
Oi psa bi trebale biti
iste i vlane bez iscjedka, a
mukozna membrana ruiasta.
iste se svaki dan sa
tekuinom za ispiranje tako to
se podigne glava psa i njegov
gornji oni kapak gdje se
aplicira nekoliko kapljica
tekuine.

Slika 99. Pregled oka
Uzgoj pasa

151
11.2.5. Genitalni organi i anus

istoa genitalija
treba biti redovno
kontrololisana. Bilo kakva
pojava iscjedka je sumnja
na oboljenje. Analno
podruje treba biti isto i
bez tragova izmeta.

Slika 100. Analna regija

11.2.6. Nokti

Nokti rastu u kontinuitetu i tupe se kroz dnevne aktivnosti
psa. U sluaju da se ne tupe dovoljno prirodnim putem (to se lako
zapazi na izraenom zveckanju noktiju o pod) potrebno ih je skratiti
kljetima namjenjenim u ovu svrhu.
Za rezanje noktiju
potrebne su posebne, vrlo otre
makaze. Kod bijelih noktiju vidi
se gdje poinje takozvani mrtvi
dio jer je ivac ili ivi nokat
ruiaste boje i najbolje je rezati
milimetar od toga. Posebno treba
obratiti panju na peti prst na
kojem nokat ponekad raste u
krug, pa ako se redovno ne ree
moe urasti u meso to bude
jako bolno. Kod crnih noktiju tu
je granicu tee odrediti, ali u
pravilu nokat blie ivcu je sve
tamniji. Psima koji se puno kreu
po ulici, betonu, kamenjaru ili
asfaltu dovoljno je nokte
podrezati svaka tri mjeseca, a
onima koji su u pravilu samo na
travi i u stanu treba gotovo svaki
mjesec.
Pojedini tenci dolaze na svijet sa suvinim petim prstom na
stranjim nogama. U normalno graenog psa nema toga prsta, a ne
pronalazi sa niti na divljim ivotinjama koje su u srodstvu sa psom.
Slika 101. Obrezivanje noktiju

152
Njegova pojava je posljedica genetske deformacije i nije vezana ni
uz kakvu drugu ozbiljniju tjelesnu manu. Ipak, psi s petim prstom, ili
u pojedinih pasa sa estim, sedmim pa ak i osmim, imaju smetnje
pri kretanji jer su na tim mjestima ranjivi. Zato ih treba ukloniti. To
se vri prvih dana ivota kad operacija ne predstavlja nikakvu
opasnost za ivotinju. Mogu se, naravno, uklanjati i u kasnijoj
ivotnoj dobi, samo tada je to ve operacija koja zahtjeva i ivanje
rane.

11.3. Osnovne mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije

Planiranje, organizacija i sprovoenje DDD mjera je jedna od
najvanijih aktivnosti u preventivnoj zatiti zdravlja pasa.

11.3.1. Dezinfekcija

Dezinfekcija je struna radnja ili postupak kojom se djelimino
unitavaju, inhibiraju ili uklanjaju vegetativni oblici mikroorganizma,
ali ne i njihove spore.
Prema sredstvima kojima se vri, dezinfekcija se dijeli na:
mehaniku, fizikalnu i hemijsku.
Metode mehanike dezinfekcije su ienje, kreenje,
filtriranje, metenje, usisavanje praine, pranje, ribanje, istresanje,
provjetravanje i dr.
Metode fizikalne dezinfekcije su - upotreba ultravioletnih
zraka, ultrazvuk, infracrveni zraci, jonizirajui zraci (gama-zraci) kao
i temperatura (plamen, zagrijani suhi vazduh, zagrijana vodena para
pod pritiskom ili bez pritiska i kljuala voda). Dezinfekcija toplotom
se najvie koristi u praksi.
U praksi se najee koriste slijedea hemijska dezinfekciona
sredstva: kiseline, baze, halogeni elementi, kalijum - permanganat,
vodonikperoksid, fenoli i krezoli, alkoholi, bigvanidi, kvarterna
amonijana jedinjenja, sapuni i deterdenti. Djelovanje
dezinfekcionog dejstvo se zasniva na oksidaciji, hidrolizi ili
koagulaciji bjelanevina u mikroorganizmima.

11.3.2. Dezinsekcija

Pod dezinsekcijom podrazumjevamo suzbijanje i unitavanje
insekata koji prenose zarazne bolesti na psa. Neki insekti prenose
zarazne bolesti mehaniki, odnosno preko svoga tijela, nogu i krila
(muhe tako prenose uzronike crijevnih zaraznih bolesti), dok neki
drugi insekti (komarci, buhe, vai) prenose uzronike zaraznih
bolesti ubodom jer se patogeni organizmi razmnoavaju u njima.
Uzgoj pasa

153
Unitavanje insekata vri se u cilju sprijeavanja nastajanja bolesti
koje prenose insekti (preventivna dezinsekcija). U sluaju pojave
odreenih zaraznih bolesti dezinsekcija predstavlja obaveznu mjeru.
Za unitavanje insekata koriste se mehanike, fizikalne i hemijske
metode.
U mehanike metode spadaju ienje i pranje, bezbjedno
uklanjanje otpadaka organskog porijekla, postavljanje ljepljivih traka
i mrea, kao i dr.
Od fizikalnih metoda za unitavanje insekata koriste se toplota
i to kao kljuala voda, zagrijana vodena para sa poveanim pritiskom
ili bez pritiska i zagrijani suhi vazduh.
Hemijske metode su: zapraivanje, prskanje, impreganacija
materijala itd. Prema nainu djelovanja na organizam insekata
hemijska sredstva dijele se na kontaktna (koja djeluju preko
povrine tijela insekta) i ona koja djeluju preko organa za disanje
insekata - fumigatni insekticidi.

11.3.3. Deratizacija

Pod deratizacijom podrazumjevamo sprovoenje mjera i
postupaka za suzbijanje i unitavanje glodara koji su prenosioci
velikog broja zaraznih bolesti ivotinja i ljudi (zoonoza - kuga,
leptospiroze, salmoneloze, trihineloze, tularemija i dr). Borba protiv
glodara treba da bude stalna i sistematska mjera koja se planira i
realizuje dva puta godinje, a po potrebi i ee. Postupci za
unitavanje glodara dijele se na: bioloke, mehanike, hemijske i
fizikalne.

POJMOVI:
Zoohigijena, smjetaj psa, higijena psa, njega psa, oprema za
pse.

1. Koje su osnovne karakteristike zoohigijene?
2. Koje su osnovne karakteristike smjetaja?
3. Koje su mjere DDD?

Uzgoj pasa

155
12. LITERATURA

1. Acland, G. M., Aguirre, G. D. 1987.: Retinal Degenerations in the
Dog: IV. Early retinal Degeneration (erd) in Norrwegian Elkhounds.
Exp.Eye Res., 44, 491.
2. Acland, G., Fletecher, R. T., Gentleman, S., Chader, G., Aguirre, G.
1989.: Non allelism of Three Genes (rcd 1, rcd 2, and erd) for
Early- Onset Hereditary Retinal Degeneration. Exp. Eye Res., 49,
983.
3. Acland, G., Halloran-Blanton, S., Boughman, J., Aguirre, G. 1900.:
Segregation Distortion in Inheritance of Progressive Rod-Cone
Degeneration (prcd) in Miniature Poodle Dogs. Am.J. Med. Gen.,35,
354.
4. Adilovi, S., Andrijani, M. 2005: Bosansko-hercegovake autohtone
pasmine domaih ivotinja. Knjiga. Sarajevo.
5. Aguirre,,G. D., Acland, G. M. 1988.: Variation in Retinal
Degeneration Phenotype Inherited at the prcd Locus. Exp. Eye Res.,
46, 663.
6. Asaj, A. 1974.: Zoohigijena u praksi. kolska knjiga. Sveuilite u
Zagrebu.
7. Bauer, M. 1992.: Kinologija 1. Uzgoj i njega pasa. Zagreb.
8. Bauer, M. 1993.: Kinologija i Uzgoj i njega pasa. Zagreb.
9. Bauer, M. 1996.: Kinologija. kolska knjiga. Zagreb.
10. Bauer, M. 1973.: Poznajete li svog psa? Zagreb.
11. Bauer, M. 1972.: Veterinarsko higijenski nazori o odgajalitima pasa,
Vet. glasnik, 26, 451-456.
12. Bistner S.I., Ford R.B. 1995.: Handbook of veterinary procedures
and emergency treatment. 6
th
edition. WB Sounders Comp.
Philadelphia.
13. Carggil, J.C. 1993.: Feed That Dogi. Part II. Dog World, 75, 8, 12.
14. Carriacato Annette, M. 1992.: Veterinari Notes for Dog Breeders.
Howel Book Hous.
15. Catcott, J. E. 1979.: Canine medicine. Santa Barbara.
16. Case L.P., Carey D.P., Hirakawa D.A. 1995.: Canine and Feline
Nutrition, a resource for companion animal professionals. Mosby,
St.Louis.
17. Chlandler, A. E., Evans, J. M., Singleton, W. B., Startup, F. B.,
Sutton, J. B., Tawerton, W. D. 1979.: Canine medicine and
therapeutics. London.
18. Cindy Tittle Moore: Breeding Your Dog . rpd-info NETCOM.COM
19. Divanovi, K.A., Katica Amela. 2005.: Unutarnje bolesti pasa.
Univerzitetski udbenik. Veterinarski fakultet Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo.
20. Dostal, J.1995.: Chov Psu. eske Budejovice.
21. uki, R., Mitrovi, D. 1971.: Uzgoj i bolesti pasa. Novi Sad.
22. uki, R., Mitrovi, D. 1971.: Uzgoj i bolesti pasa, Novi Sad.
Literatura

156
23. Fogle, B. 2005.: Enciklopedoija pasa. Leo-Commerce. Rijeka.
24. Genov, P., Wassiley, S. 1989.: Der schakal (Canis aureus L.) in
Bulgarian. Ein beitrag zu seiner verbeitung und biologie. Zetschrift
fr Jagdwissenschaft 35:145-150.
25. Iljin, N. 1932.: Genetika i razvedenije sobak. Moskva. Reprint 1992.
26. Kamphues, J., Schneider, D., Leibetseder, J. 1999.: Supplemente zu
Lesungen und Ubungen in der Tierernahrung. 9 uberarbeitete
Auflage. Verlag M.&H. Schaper, Alfeld Hannover.
27. Kassai, T. 1999.: Veterinary Helmintology. Butterworth-heinemann,
Oxford, Great Britain.
28. Katica, V., Hadiomerovi, Z., aki, V., Katica Amela, Softi Almira.
2003.: Prijedlog mjera zatite uzgoja autohtonih pasmina domaih
ivotinja Bosne i Hercegovine. Veterinaria 52, 1-4, 193-204,
Sarajevo.
29. Katica, V., Hadiomerovi, Z., Salki, A., aki, V., Softi, A. 2004.:
Autohtone pasmine domaih ivotinja u Bosni i Hercegovini.
Univerzitetski udbenik. Promocult Sarajevo. Sarajevo.
30. Katica, V., aki, V., Salki, A., Softi Almira. 2005.: Uzgojne i
morfoloke karakteristike bosansko-hercegovakog pastirskog psa
tornjaka. Trei simpozij poljoprivrede, veterinarstva, umarstva i
biotehnologije. Knjiga kratkih sadraja, 64-65. Sanski Most.
31. Katica, V., aki, V., Softi Almira. 2004.: Bosanski otrodlaki goni
Barak. Veterinaria 53 (2-4), 271-276, Sarajevo.
32. Koch-Korstersitz, M. 1988.: 400 savjeta prijateljima pasa. Beograd.
33. Lapevi, E. 1982.: Bolesti pasa i maaka. Beograd.
34. Lewis L.D., Morris M.L., Hand M.S. 1992.: Smal animal clinical
nutrition. 3
rd
edition. MM Associates, Topeka.
35. Litriin, V. 1978.: Neka pitanja smjetaja malih ivotinja u urbanim
sredinama i ugostiteljsko-turistikim objektima. Vet. glasnik, 32,
609-612.
36. Lokar, J. 1954.: Vrste pasije dlake, mjihova kratka oznaka ter
njihovi slovenski in nemki nazivi. Lovec XXXVII, 215-218.
37. Malahova Anna 1996.: Pekines- genetika okrasa. Drug 3, 36, 30-31.
38. Matlas, L. 1958.: Odgoj i obuka pasa. Beograd.
39. Mehlhorn H. 1988.: Parasitology in Focus: Facts and Trends .
Springer-Verlag GmbH & Co. KG, Berlin, Deutschland.
40. Moj pas. 1981.: Struno i informativno glasilo kinolokog saveza SR
Hrvatske. Broj 3-4. Godina XXVIII.
41. Muhamedagi, S., Salki. A., Dizdarevi. F., Vegara. M. 1990.:
Eksterijerne i tipoloke karakteristike bosanskohercegovakog
pastirskog psa tornjaka. Radovi Poljoprivrednog fakulteta
Univerziteta u Sarajevu. Broj 48, 113-121. Sarajevo.
42. Omeragi J., Jai A., Zuko Almedina, 2003.: Paraziti pasa i maaka
na podruju Bosne i Hercegovine ustanovljeni do 2002. godine.
Veterinaria, 52, 1-4, 157-164, Sarajevo.
Uzgoj pasa

157
43. Pai-Juhas Eva, Krni, J., Hodi Aida, Nemet, A., Hrkovi Amina.
2006.: Hoemo li ih vidjeti zajedno i u Centru za autohtone
pasmine Bosne i Hercegovine? etvrti simpozij poljoprivrede,
veterinarstva, umarstva i biotehnologije. Knjiga kratkih sadraja,
49-50. Zenica.
44. Petrovi, B. 1996.: Predispozicije pojedinih rasa pasa za odreena
oboljenja. ivot pasa.
45. Pribievi, S. 1957.: Ishrana pasa. Rasni pas, 1.
46. Raber, H. 1981.: Nai psi, Novi Sad.
47. Ray, K. Baldwin, V., Acland, G., Aguirre, G. 1995.: Molecular
diagnostic test for ascertainment of genotype at the rod cone
dysplasia 1 locus in Irish setters. Curr. Eye Res., 14, 243.
48. Robinson, R.1990.: Genetich for Dog Breeders. Pergamon Press.
49. Romi, S. 1977.: Hrvatski ovar. Moj pas, (izvanredan broj).
50. Ronne, M., Poulsen, B. S., Shibasaki, Y. 1991.: NOR association in
Canis familiaris. Genetics, Selection, Evolution, 23, 191-195.
51. Saharov, A. N.1977.: Dresura pasa. Beograd.
52. aki, V., Katica, V., Salki, A., Softi Almira. 2005.: Uticaj sezone
parenja na odnos spolova i veliinu legla kod pasa rase tornjak. Trei
simpozij poljoprivrede, veterinarstva, umarstva i biotehnologije.
Knjiga kratkih sadraja, 66-67. Sanski Most.
53. aki, V., Salki, A., Katica, V., Softi, A. 2004.: Tornjak
nacionalno blago Bosne i Hercegovine. Zbornik II. simpozija
poljoprivrede, veterinarstva, umarstva i biotehnologije sa
meunarodnim ueem, P. 44, Biha.
54. Salki, A., Katica, V., aki, V., Softi Almira. 2006.: Istorijski prikaz
postanka bosanskohercegovakog pastirskog psa-tornjaka. etvrti
simpozij poljoprivrede, veterinarstva, umarstva i biotehnologije.
Knjiga kratkih sadraja, P. 47. Zenica.
55. Salki, A., Katica, V., aki, V., Softi Almira. 2005.: Karakteristike
finoe dlake tornjaka na razliitim lokalitetima BiH. XVIII nauno-
struni skup poljoprivrede i prehrambene industrije, 178, Neum.
56. Salki, A., Uroevi, M., Stoji, P., aki, V. 2000.: vaniji
pokazatelji porasta psa tornjaka. Stoarstvo, 54, 6, 427-433.
Zagreb.
57. Serti, V., Bauer, M., Ricther, I., Vistrika, B., Sakar, D., Igalfy, K.,
Jasna Obradovi. 1977.: Vai kuni ljubimci. Zagreb.
58. Shooc, L. 1992.: The Puppy Report: How to select at healthy, Happy
Dog. Ballanthine Boocs, N ew York.
59. Sillero-Zubiri, C., Hoffmann, M., Macdonald, D. W. (eds). 2004.:
Canids: Foxes, Wolves, jackals and Dogs. Status Survey and
Conservation Action Plan. IUCN/SSC Canid Specialist Group. IUCN,
Gland, Switzerland and Cambridge, UK.
60. Softi Almira, Katica, V., aki, V., Salki, A., Spahovi- Salman
Marela. 2006.: Osnovne eksterijerne karakteristike i znaaj uzgoja
bosansko-hercegovako hrvatskog pastirskog psa tornjaka. Zbornik
Literatura

158
IV. simpozija poljoprivrede, veterinarstva, umarstva i
biotehnologije sa meunarodnim ueem, P. 43, Zenica.
61. Stanetti, A. 1970.: Kinologija. Zagreb.
62. Tadi, M., Bani, J. 1978.: Dijagnostika hromosti pasa, III simpozij,
Male ivotinje i urbana sredina. Zagreb.
63. Taylor, D. 1988.: Va pas, Mladost, Zagreb.
64. Wegner, W. 1979.: Kleine Kynologie. Konstans.
65. Wiliams, M. B. 1989.: Genetics of the Dog. Howell Book Hous.
66. Wiliams, M. B. 1992.: Practical Genetics for Dog Breeders. Howell
Book House, NYC.

Uzgoj pasa

159
PRILOG 1.

Standardne visine i teine pasmina pasa, prosjean broj
tenadi u leglu i teine tenadi pri roenju:

P A S M i N E Tjelesna masa, kg *
Mujak enka
Broj tenadi
u leglu
Tjelesna masa
pri roenju, g
Patuljaste, < 6 kg
visina 13 28 cm

Patuljasti pic 2.9 3.6 2.9 148
iuaua (1-3 kg) 3.0 2.2 3.0 138
Jorkir terier 3.2 2.5 5.0 97
Talijanski Windspiel 3.2 3.4 3.2 178
Patuljasti pin 3.5 2.9 3.6 169
Maltese (2-3 kg) 4.0 4.3 2.8 156
Patulj. pudlica (3.2 kg) 5.2 5.0 3.3 167
Zwergdackel < 4.0 < 3.5 3.3 209
Affenpincher 3.6
Minijaturni naucer 5.5 5.1 4.4 161-180
Foxterier, patuljasti 3.4 1.8
Italian Greyhound 4.1
Papillon 5.0
Pomeranian 3.0 2.0 120
Silky terier 4.5 3.5
Japanski panijel 3.6
Manester terier 5.5 2.5
Mexican hairles 5.5
Norwich terier 5.5 5.0
Australijski terier 6.5 5.5
Dachshund, minijaturni 3.6
Engleski patulj. panijel 5.5 4.0
Brussels Griffon 5.5 3.5
Pekinezer (4.1 kg) 5.5 6.0
Male, 7 15 kg

visina 30 41 cm

Foksterier 8.5 7.3 4.0 200
Cavalier KingCharles sp 8.5 7.7 3.4 232
Dackel, kratkodlaki < 7.0 < 6.5 4.2 240
kotski terier 10.0 9.1 4.5 215
Whippet 10.0 11.0 5.8 254
Koker panijel 14 13 5.3 230-280
Beagle 14.0 13.0 5.7 240-280
Pudlica, minijaturna 13.5 9.0
Basenji 11 10
Bedlington terrier 11 10
Border terrier 7.0 5.5
Boston terrier 11 6.0
Cairn terrier 6.5 6.0
Prilozi

160
Dachshound, standard 9.0
Dandie Dinmont terrier 11 8.0
Engleski Koker spanijel 15 12
Irski terier 12 11
Lakeland terrier 7.7
Lhasa Apso 6.8
Manester terier 10 5.5
Pudlica, minijaturna 7.3
Francuski Buldog 13 8.0
Pug 8.0 6.0
Schipperke 6.8
Sealyham terrier 10 9.0
Shetland Sheepdog 7.3
Shih Tzu 7.0 5.5
Skye terrier 11.4
Smooth Fox terrier 7.7
pic 7.3
Welsh Corgi 11 8.0
WestHighland white terr 7.3
Wire-haired Fox terrier 7.7
Velki terier 10 8.0
Srednje, 16 30 kg

visina 43 56 cm

naucer, standardni 19 18 5.8 284
Bassett hound 20 18
Bull terrier 23 20 6.8 328
Airedale terrier 25 23 7.5 341
Chow Chow 27 21 4.4 358
Bearded Collie 27 25
Border Collie 23 18
Dalmatinac 27 23 6.3 350
Njem.kratkodlaki pointer 30 24 7.6 459
Irski seter (27-32 kg) 28 25 7.5 404
American Water spaniel 20 11
Brittany spaniel 18 14
Bulldog 23 18
Clumber spaniel 29 16
Engl. springer spaniel 25 20
Field spaniel 23 16
Harrier 21
Keeshound 18
Kerry Blue terrier 18 15
Norwegian Elkhound 23
Puli 16
Samoyed 25
Sibirski Haski 27 16
Stafforshire terrier 21
Uzgoj pasa

161
Sussex spaniel 21 16
Welsh springer spaniel 17
Wire-hair.pointingGriffon 25
Velike, 31 55 kg

visina 58 64 cm

Njemaki ovar 34 32 8.3 400-443
Berner Sennenhund < 50 35 7.6
Doberman pincher 37 29 8.3 411
Veliki naucer (34 kg) 40 39 8.3 402
Bokser 30 28 7.3 408
Afganistanski hrt 27 23
Alaskan Malamute 39 34
American Foxhound 27
Belgian Sheepdog 27
Bernese mountain dog 30
Black&Tan Coonhound 27
Bluetick hound 32 27
Bouvier des Flandres 32
Briard 32
Chesapeake Buy retriev 34 25
Collie 34 23 7.3 290
Curly Coat retriever 32
English Foxhound 32
Engleski seter 30
Eskimo 34
Flat Coat retriever 32 27
Zlatni retriver 34 27
Gordon setter 36 21
Greyhound 32 27
Irski Water spaniel 29 21
Kuvasz 32
Labrador retriver 34 25
Staroengleski ovar 30
Otterhound 32 27
Pointer 27
Redbone hound 32 30
Rhodesian Ridgeback 27 18
Saluki 27
Pudlica, standardna 25
Vizsla 30 21
Weimaraner 38 25
Dinovske, > 55 kg

visina 66 79 cm

Njemaka Doga 60 55 10.0 567
Newfoundland 63 52 6.2 595
Bernardinac < 80 55-65 7.6 642
Rotvailer 50 40 7.6 446
Prilozi

162
Bloodhound 50 36
Borzoi (Ruski hrt) 48 34
Bullmastiff 59 45
Great Dane/Danska doga 66 52 450-550
Great Pyrenees 57 41
Irski vujak 61 48
Kuvaszok 55 34
Komondor 48 34
Saint Bernard 82 68
Scottish Deerhound 50 34
Mastiff 89 77
* neke pasmine mogu biti svrstane u razliite grupe zavisno od autora, npr. Basset
hound u male i srednje pasmine jer tjelesna masa varira od 11 do 25 kg. Slino je
kod boxera, irskog setera, njemakog kratkodlakog pointera, Dackela, Cairn teriera,
mini naucera, Lhasa Apso, Border teriera, Shih Tzu i jo nekih pasmina. Takoer,
neke pasmine prema visini mogu pripadati jednoj, a prema teini drugoj skupini.

PODJELA PO
GRUPAMA
PODJELA PO
GRUPAMA
Grupa 1:
SPORTSKI PSI
PROSJENA TJELESNA
MASA
ODRASLIH IVOTINJA Grupa 5:
PATULJASTI PSI
PROSJENA
TJELESNA MASA
ODRASLIH
IVOTINJA
PASMINA MUJAK ENKA PASMINA MUJAK ENKA
Brittany spanijel 16-18 14-18 Affenpincher 3-4 3-4
Pointer 25-34 20-29 Brussels Griffon 5-6 4-5
Njemaki
kratkodlaki
pointer
25-32 20-27 iuaua

0,8-2,5 0,8-2,5
Njemaki
otrodlaki
pointer
27-34 23-30 Engleski patuljasti
paniel

4-6 4-6
Chesapeake Buy
retriever
30-36 25-32 Italian Greyhound 4-7 2-7
Curly-coated
retriever
30-32 30-32 Japanski Chin 2-9 2-9
Flat-coated
retriever
23-30 20-27 Maltese 2-3 2-3
Zlatni retriver 30-34 25-30 Manchester terrier 3-6 3-5
Labrador
retriver
30-36 25-32 Patuljasti pin 5-6 4-5
Engleski seter 27-34 25-30 Papillon

4-5 3-4
Gordon seter 25-36 20-32 Pekinezer 5-6 5-6
Irski seter Cca 32 Cca 27 Pomeranian

1.3-3.0 1.3-2.5
American Water
spaniel
13-20 11-18 Patuljasta pudlica 3-5 3-5
Clumber spaniel 32-39 25-32 Pug 6-8 6-8
Koker paniel 11-14 9-11 Shih Tzu 6-8 4-7
Uzgoj pasa

163
Engleski Koker
paniel
13-15 12-14 Silky terrier 4-5 4-5
Engleski
springer paniel
22-25 18-20 Jorkir terier 2-3 1.3-3.0
Field paniel 16-23 16-23
Irski water
paniel
25-30 20-26
Sussex paniel 16-20 16-20
Velki springer
paniel
16-20 14-18
Vizsla 20-25 18-23
Weimaraner 27-34 25-32
Wirehaired
pointing
25-30 23-27
Griffon

PODJELA PO
GRUPAMA
PODJELA PO
GRUPAMA
Grupa 2:
LOVAKI PSI
PROSJENA TJELESNA
MASA
NESPORTSKI PSI
PROSJENA
TJELESNA MASA
ODRASLIH
IVOTINJA
PASMINA MUJAK ENKA PASMINA MUJAK ENKA
Afganistanski hrt Cca 27 Cca 23 Bichon Frise

4-6 4-6
Basenji Cca11 Cca10 Boston terier 7-11 7-11
Bassett hound 30-34 23-30 Buldog 20-25 18-23
Beagle, 13
,,
6-8 6-7 Kineski Shar Pei 20-25 16-20
Beagle, 15
,,
8-10 7-9 au-au 20-27 18-23
Black and Tan 32-39 25-32 Dalmatinac 23-30 20-25
Coonhound 41-50 36-45 Finski pic 11-16 11-14
Bloodhound 34-48 32-41 Francuski buldog 9-13 9-13
Borzoi (Ruski
hrt)
Cca4.5 Cca4.5 Keeshound 18-23 18-23
Dachshund,
minijaturni
7-10 7-10 Lhasa Apso 6-7 6-7
Dachshund,
standardni
30-34 25-30 Pudlica,
standardna
23-27 20-25
American
Foxhound
30-34 23-32 Pudlica,
minijaturna
8-9 7-9
English
Foxhound
30-32 27-30 Schipperke 6-8 6-7
Greyhound 18-23 16-20 Tibetanski paniel 4-7 4-7
Harrier Cca23 Cca20 Tibetanski terier 8-14 8-14
Ibizan hound Cca55 Cca48
Irski vujak Cca25 Cca22
Norveki Elkhoun 34-52 30-45
Otter hound 18-20 18-20
Petit Basset 25-32 23-30
Griffon Vendeen Cca34 Cca30

Prilozi

164
Pharaoh hound 23-34 20-30
Rodezijski
ridgeback
39-50 34-43
Saluki 9-13 8-10
kotski
Deerhound

Whippet
PODJELA PO
GRUPAMA
PODJELA PO
GRUPAMA
Grupa 3:
RADNI PSI
PROSJENA TJELESNA
MASA
UVARI STADA
PROSJENA
TJELESNA MASA
ODRASLIH
IVOTINJA
PASMINA MUJAK ENKA PASMINA MUJAK EN
KA
Akita 32-39 30-34 Australian cattle
dog
16-20 16-
20

Aljaski Malamut 39-43 34-39 Australijski ovar 20-30 20-
30
Bernese
mountain dog
34-41 30-36 Bearded Collie 25-30 23-
27
Bokser 25-32 23-27 Belgian Malinois 27-32 20-
25
Bulmastif 50-59 45-55 Belgijski ovar 27-32 20-
25
Doberman piner 30-36 25-32 Belgian Tervuren 27-32 20-
25
Veliki naucer 32-39 27-34 Bouvier des
Flanders
32-41 32-
41
Great Dane
/Danska doga
55-82 45-59 Briard 30-34

27-
32
Great Pyrenees 45-57 39-52 Collie 30-34 23-
30
Komondor 45-59 36-50 Njemaki ovar 34-41 30-
36
Kuvas 45-52 32-41 Staroengleski
ovar
27-32 27-
32
Mastif 34-86 73-82 Puli 13-15 13-
15
Newfoundland 59-68 45-55 etlandski ovar 7-10 6-9
Portugalski
Water dog
19-27 16-23 Welsh Corgi, 14-17 11-
15
Rotvailer 36-43 32-39 Cardigan 12-14 11-
13
Saint Bernard 59-82 55-73 Welsh Corgi
Samoyed 23-30 20-27 Pembroke
Sibirski Haski 20-27 16-23
Standardni
naucer
14-18 11-16
Uzgoj pasa

165
PODJELA PO
GRUPAMA
Grupa 4:
TERIJERI
PROSJENA TJELESNA
MASA
ODRASLIH IVOTINJA

PASMINA MUJAK ENKA
Erdel terier 20-27 18-25
American 20-25 18-23
Staffordshire
terrier
5-6 5-6

Australijski terier 8-10 8-10
Bedlington terier 6-7 5-6
Border terier 24-28 20-25
Bulterier cca 6 cca 6
Cairn terrier 8-11 8-11
Dandie Dinmont
terrier
8-9 7-8
Foksterier
(smooth
cca 12 cca 11
Foksterier (wire) 15-18 14-17
Irski terier cca 8 cca 8
Keri-blu terier 7-9 5-10
Lakeland terrier 5-10 7-9
Manchester
terrier,
standardni

7-8

5-7

Minijaturni
bulterier
5-6 5-6
Minijaturni
naucer
5-6 5-6
Norfolk terier 9-10 8-10
Norwich terrier 10-11 9-10
kotski terier 11-14 9-11
Sealyham terrier 16-18 14-16
Skye terrier 13-17 11-15
Soft-coated 8-10 7-8
Wheaten terrier 5-6 5-6
Staffordshire
Bullterrier
Velki terier
West Highland
white terrier

*American Kennel Club

Prilozi

166
PRILOG 2.

Odreivanje dobi pasa

Pojava, troenje i ispadanje zuba podlijee odreenim
pravilnostima pa se one mogu koristiti za odreivanje dobi psa. Osim
promjene na zubima, u odreenoj se dobi na psu javljaju jo neke
promjene i znaci koji su takoer bitni za procjenu dobi. Osnovne
promjene prema kojima moemo procjenjivati dob psa jesu rast,
izmjena i troenje zuba. Tako razlikujemo 4 osnovna dobna perioda:

Dob Promjene
do 4 mjeseca izbijanje i troenje mlijenih zuba
4 - 7 mjeseci izmjena mlijenih zuba u stalne
7 mjeseci - 10 godina troenje stalnih zuba
10 - 20 godina ispadanje stalnih zuba

Prva dobna skupina

Mlijeni se zubi poinju pojavljivati u dobi od 25 - 30 dana i svi
su izrasli najkasnije do 45 dana dobi teneta. Tada se jo ne opaa
njihovo troenje, ali u dobi od 3 - 4 mjeseca ve su vrlo istroeni,
klimaju se i spremni su za zamjenu stalnim zubima.

Druga dobna skupina

4 mjeseca dobi - poinje izmjena mlijenih zuba u stalne.
5 mjeseci dobi - izrasli su stalni sjekutii.
4,5 - 5,5 mjeseci dobi: pojavljuje se prvi pretkutnjak (u
donjoj eljusti).
6 mjeseci dobi: pojavljuju se stalni onjaci.
6 - 7 mjeseci: esto se mogu vidjeti dvostruki onjaci,
mlijeni jo nisu ispali, a stalni su ve izrasli.

Trea dobna skupina

6 - 9 mjeseci dobi - izmjena mlijenih kutnjaka.
9 mjeseci dobi - pas ima stalne zube.
1,5 godina dobi - nestaju glavni renjevi na prednjacima
donje vilice.
2,5 godine dobi - nestaju glavni renjevi na srednjacima
donje vilice.
3,5 godine dobi - nestaju glavni renjevi na prednjacima
gornje vilice.
Uzgoj pasa

167
4,5 godine dobi - nestaju glavni renjevi na srednjacima
gornje vilice.
5,5 godina dobi - nestaju glavni renjevi na krajnjacima
donje vilice.
6 godina dobi - nestaju glavni renjevi na krajnjacima
gornje vilice. Pojavljuju se pojedinane sijede dlake na
usnama i na bradi.
7 godina dobi - ploha trenja na prednjacima donje vilice je
obrnuto ovalna. Pojavljuju se pojedinane sijede dlake na
obrazima i na nosu, a na usnama i na bradi ima ih ve
mnogo.
8 godina dobi - onjaci su ve istroeni i tupi. Prednjaci
donje vilice su istroeni i sprijeda i straga. Pojedinane
sijede dlake pojavljuju se i na onim kapcima.
9 godina dobi - ploha trenja na srednjacima donje vilice je
obrnuto ovalna. Javljaju se pojedinane sijede dlake na elu
i na vratu. Javljaju se i prvi znaci starake mrene na oima.
10 godina dobi - ploha trenja na prednjacima gornje vilice
je obrnuto ovalna. Staraka mrena na oima napreduje.

etvrta dobna skupina

10 - 12 godina dobi - ispadaju prednjaci.
12 - 16 godina dobi - ispadaju i svi ostali zubi. Staraka
mrena je jako izraena, to se vidi po jako zamuenoj lei.
Glava je upotpunosti sijeda. - 20 godina dobi - ispali su ve
i onjaci.

Prilozi

168
PRILOG 3.

Predispozicija pojedinih rasa ka odreenim oboljenjima

Mora se imati na umu da, u odreenim sluajevima, pas moe
oboljeti. U zavisnosti od rase, pojedina oboljenja se javljaju ee ili
rijee. U takvim sluajevima se govori o rasnoj predispoziciji ili
rasnoj sklonosti ka oboljenjima. Istraivanja mnogih autora ukazuju
da su pojedine rase, manje ili vie, genetski sklone odreenim
oboljenjima, mahanama ili defektima. Takve sklonosti nazivaju se
hereditarne patogenetske predispozicije.
Pregled ovih vrsta oboljenja prikazan kod pojedinih rasa pasa
koje se najee uzgajaju u BiH:

Avganistanski hrt
Katarakta juvenilis (zamuenje onog soiva kod mladih
pasa), ectropium (izvrnutost one jabuice kod mladih pasa),
glaukom (poveanje unutarnjeg pritiska u oku), lactatio falsa (lano
luenje mlijeka), distractio cubiti (uroeno razmicanje kostiju laktnog
zgloba), chondrodystrophia (poremeaj u razvoju hrskavice),
osteochondrosis dissecans capitis humari (naslijedno mehaniko
oteenje na hrskavici i kostima ramenog zgloba), dysplasia
articulatio cubiti (naslijedno kotano- zglobno oboljenje sa
poremeajem razvoja lakatnog zgloba).

Bernandinac
Ectropium (izvrnutost one jabuice kod mladih pasa),
entropium (uvrnue onog kapka prema onoj jabuici), rotatio
membrananae nicticans (okretanje treeg onog kapka), dermoid
corneae (oboljenje ronjae), osteochondrosis dissecans capitis
humeri (specifino oboljenje glave nadlaktice i hrskavice), dysplasia
coxofemoralis (oboljenje zglobova kukova), paresis posterior
(oduzetost zadnjih nogu).

Njemaki bokser
Urticaria (koprivnjaa), leucosis (sklonost ka malignom
oboljenju leukocita), ectropium (izvrnutost one jabuice kod mladih
pasa), osteochondrosis dissecans capitis humeri (speifino oboljenje
glave nadlaktice i hrskavice), dysplasia coxofemoralis (oboljenje
zglobova kukova), prolapsus vaginae (ispadanje vagine za vrijeme
gonjenja kuje), oestrus prolongata (produeno vrijeme gonjenja
kuje), kryptorchismus (izostajanje sputanja testisa i monji),
alopecia (opadanje dlake), erosio cornea recidiva (povratno
pojavljivanje grizlica ronjae), demodicosis (oboljenje koe i
Uzgoj pasa

169
unutranjih organa koje izaziva parazit Demodex folliculorum),
myochardiopathia (oboljenje sranog miia), stenosis aortae
(suenje aorte), palatoschisis (uroeni rascijep nepca),
larynghospasmus (gr drijela prilikom narkoze), colitis ulcerosa
(grizlino zapaljenje debelog crijeva kod mladih pasa), tumori koe,
mozga i zubnoga mesa, spondylarthritis chronica deformans
ancylopoetica s. morbus Bechter (hronino deformativno kimeno
oboljenje kimenih prljenova sa meusobnim sraivanjem), rijetko
obolijevaju od teneaka.

Bul terijer
Amblyopia (slabovidnost), keratitis (zapaljenje ronjae),
stenosis arteriae pulmonalis (uroeno suenje plunih arterija),
haemophilia A, B (nemogunost zaustavljanja krvarenja tipa A i B),
epilepsia (padavica tj. oboljenje centralnog nervnog sistema),
depigmentacije nosne peurke.

Veliki engleski hrt
Hypotrishiasis (slaba dlakavost), tonsilitis chronica (hronino
oboljenje krajnika), haemophilia (nemogunost zaustavljanja
krvarenja).

Dalmatinac - Dalmatiner
Amblyopia (uroena slabovidnost), urolithiasis (sklonost
nastajanju kamena u mokranim putevima), eczema uricum
(oboljenje koe uslijed pojaanog stvaranja mokrane kiseline),
osteochondrosis dissecans capitis humeri (speifino oboljenje glave
nadlaktice i hrskavice).

Doberman
Myelopathia cervicalis (oboljenje vratnog dijela kimene
modine), spondylolisthezis (uroena deformacija kimenih
prljenova donjeg dijela vrata), narcolepsia (pojaana dremljivost),
demodicosis (obljenje koe i unutranjih organa koje izaziva parazit
Demodex folliculorum).

Njemaka doga
Insufficientia cordis (slabost srca), cardiomegalia (proirenje
srca), gastroenteropathiae (oboljenje eluca i crijeva), syndrom DTV
(proirenje i okretanje eluca), inversio membranae nictitans
(uvrnue treeg onog kapka), spondylolisthezis (uroena
deformacija kimenih prljenova donjeg dijela vrata),
osteochondrosis dissecans capitis humeri (specifino oboljenje glave
Prilozi

170
nadlaktice i hrskavice), dysplasia articulatio cubiti (nasljedno kotano
- zglobno oboljenje sa poremeajem razvoja lakatnog zgloba).

Erder terijer
Entropium (uvrnue onog kapka prema onoj jabuici),
tremor muscularis (podrhtavanje miia), leucosis (maligno oboljenje
leukocita), atrophia retinae progressiva (progresivno suenje
mrenjae), tumori koe.

Zlatni retriver
Trophia retinae progressiva (progresivno suenje mrenjae),
cataracta (zamuenje onog soiva), entropium (uvrnue onog
kapka prema onoj jabuici).

Jazavar
Pojaana osjetljivost na teneak, demodicosis (oboljenje koe
i unutranjih organa koje izaziva parazit Demodex folliculorum),
discus hernia (ispadanje meuprljenske hrskavice), keratitis
(zapaljenje ronjae), urolithiasis (sklonost nastajanju kamena u
mokranim putevima), brachignatia inferior (skraenje donje vilice),
spondylarthritis chronica deformans ancylopoetica s. morbus Bechter
(hronino deformativno kimeno oboljenje kimenih prljenova sa
meusobnim sraivanjem), dysctractio cubitis canis (poremeaj u
razvoju kostiju lakatnog zgloba), osteochondrosis deformans
juvenilis coxae-morbus Moltzen- Nielsen (oboljenje vrata, glave i
butne kosti, uslijed slabe ishrane kostiju u ranoj fazi rasta),
acanthosis nigricans (uslijed bujanja Malpigijevog sloja pokoice),
alopecia (ispadanje dlake), diverticulum recti (lokalno proirenje
pravog crijeva), chondrodystrophia (poremeaj u razvoju hrskavice),
leucosis (maligno oboljenje leukocita), diabetes mellitus i insipidus
(eerna bolest uslijed oboljenja guterae i oboljenja hipofize),
atrophia retinae progressiva (progresivno suenje mrenjae), coma
puerperalis (besvijesno stanje poslije poroda), tvrdoglavost, dug
ivot.

Labrador retriver
Osteochondrosis dissecans capitis humeri (specifino oboljenje
glave nadlaktice i hrskavice), dysplasia articulatio cubiti (nasljedno
kotano - zglobno oboljenje sa poremeajem razvoja lakatnog
zgloba), dysplasia coxofemoralis (oboljenje zglobova kukova),
haemophilia (nemogunost zaustavljanja krvarenja).

Uzgoj pasa

171
kotski ovar
Stojee ui, prognatia maxilaris (predgriza), hypoplasia nervi
optici (nedovoljno razvijen oni nerv), atrophia retinae progressiva
(progresivno suenje mrenjae), microphtalmus (uroena mala
ona jabuica), ablatio retine (odljuplivanje mrenjae),
heterochromia (pojava neuobiajene boje dlake), retinitis
pigmentosa (zapaljenje mrenjae sa pigmentaciom), depigmentatio
nasi solearis (gubitak pigmenta nosne peurke uslijed dueg
sunanja), ductus Botalli persistens (uroeno zatvaranje botalijevog
kanala srca kod tenadi), trhombocytopenia (uroeni nedostatak
trombocita), imunosupressio (pojava nedostatka odbrambene
sposobnosti organizma), syndroma Gray Colli (pojava srebreno - sive
dlake).

Engleski koker panijel
Otitis (upala uha), polyphagia (prodrljivost), ectropium
(izvrtanje one jabuice kod mladih pasa), albinismus (uroeni
nedostatak pigmenta), haemophilia (nemogunost zaustavljanja
krvarenja), hypoplasia renalis (uroena zakrljalost bubrega),
glaucoma (povean pritisak u onoj jabuici), dyscus hernia
(meuprljenska kila), atrophia retinae progressiva (progresivno
suenje mrenjae), cataracta juvenilis (zamuenje onog soiva kod
mladih pasa), hermaphroditismus (dvoplodnost), tumori koe.

Mastif
Dysplasia coxofemoralis (oboljenje zglobova kukova), Mops -
trichiazis (uvrtanje trepavica), keratitis (zapaljenje ronjae), ulcus
cornae (ir ronjae),

Njemaki otrodlaki i kratkodlaki ptiar
Amaurosis (sljepilo), myocardiopathiae (oboljenje sranog
miia), ectropium (izvrtanje one jabuice kod mladih pasa),
entropium (uvrnue onog kapka prema onoj jabuici), necrosis
pulvini (izumiranje tkiva jastuia na apama), lipoidosis (poremeaj
prometa masnih materija), osteochondrosis dissecans capitis humeri
(specifino oboljenje glave nadlaktice i hrskavice).

Njufaundlender
Aatrophia retinae (suenje mrenjae), stenosis aorte
(suenje aorte), osteochondrosis dissecans capitis humeri (speifino
oboljenje glave nadlaktice i hrskavice), dysplasia coxofemoralis
(oboljenje zglobova kukova).

Prilozi

172
Njemaki ovar
Pojaana osjetljivost na teneak, myositis oesinophilicca
(zapaljenje miia), ostteomyelitis chronica juvenilis canis
(zapaljenje virusno kotane sri dugih cjevastih kostiju), invaginatio
intestini (uvlaenje jednog u drugi dio crijeva), fistula perianalis
(pojava patolokog izvodnog kanala u okolini mara), diabetes
mellitus (eerna bolest uslijed oboljenja guterae), leucosis
(maligno oboljenje leukocita), pyodermia (gnojno zapaljenje koe),
stenosis aorte (suenje aorte), kertitis pigmentosa (zapaljenje
ronjae sa pigmentacijom), spondylarthritis chronica deformans
oboljenje kimenih prljenova sa meusobnim sraivanjem),
dysplasia articulatio cubiti (nasljedno kotano - zglobno oboljenje sa
poremeajem razvoja lakatnog zgloba), dysplasia coxofemoralis
(oboljenje zglobova kukova), avulsio tiberosica tibiae - Morbus
Osgood-Schlatter (poremeaj u ishrani kosti podlaktice sa gubitkom
kotanog tkiva).

Pekinezer
Keratitis pigmentosa (zapaljenje ronjae sa pigmentacijom),
ulcus corneae recidiva (pojava grizlice ronjae), hypopyon
(nakupljanje gnojnog sadraja u prednjoj onoj jabuici), prolapsus
bulbi oculi (ispadanje one jabuice), lagophtalmus (rascijep tvrdog i
mehkog nepca), discus hernia (meuprljenska kila), hydrocephvalus
(vodena glava), partus gravis (teak porod), luxatio menisci
(iaenje hrskavice koljena), trichiasis (uvrtanje trepavica),
chrondodystrophia (poremeaj u razvoju hrskavice),
myocardiopathiae (oboljenje sranog miia), osteochondrosis
deformans juvenilis coxae - Morbus Moltzen - Nielsen (uroeno i
nasljedno specifino oboljenje glave i vrata butne kosti), luxatio
pattelae congenitalis (uroena i nasljedna sklonost ka iaenju
aice koljenog zgloba).

Patuljasti pin
Stenosis arteriae pulmonales (suenje arterije pulmonalis),
urolithiasis (pojava kamena u mokranim putevima), alopecia
(gubitk dlake), demodicosis (oboljenje koe i unutarnjih organa
izazvano dijelovanjem parazita demodex foliculorum),
osteochondrosis deformans juvenilis coxae - Morbus Moltzen -
Nielsen (uroeno i nasljedno specifino oboljenje glave i vrata butne
kosti).

Uzgoj pasa

173
Poenter
Atrophia retinae progressiva (progresivno suenje mrenjae),
osteochondrosis dissecans capitis humeri (specifino oboljenje glave
nadlaktice i hrskavice), spondylarthritis chronica deformans
oboljenje kimenih prljenova sa meusobnim sraivanjem).

Pudla
Stomatitis ulcerosa (zapaljenje sluzokoe usne duplje),
tonsilitis (zapaljenje krajnika), palatoschisis (uroeni rascijep tvrdog
i mehkog nepca), luxatio menisci (iaenje hrskavice koljenog
zgloba), discus hernia (meuprljenska kila), diabetes insipidus
(eerna bolest nastala uslijed oboljenja hipofize), chondrodystrophia
(poremeaj u razvoju hrskavice), urolithiasis (pojava kamena u
mokranim putevima), atrophia retinae progressiva (progresivno
suenje mrenjae), atrophia panchreatis (suenje guterae),
epiphysiolysis capitis femoris (prelom glave butne kosti u predjelu
epifizne linije), cataracta juvenilis (zamuenje onog soiva kod
mladih pasa), keratitis pannosa (zapaljenje ronjae sa bujanjem
mree krvnih sudova), microphtalmus (uroena smanjenost one
jabuice), atresia canalis lacrimalis (uroeno zapaljenje suznog
kanala), epiphora (pojaano suzenje), ductus Botalis persistens
(uroeno nezatvaranje Botalijevog kanala srca kod mlade tenadi),
osteochondrosis deformans juvenilis coxae - Morbus Moltzen -
Nielsen (uroeno i nasljedno specifino oboljenje glave i vrata butne
kosti), Morbus Cushing (hronino oboljenje nadbubrene lijezde sa
promjenama na kimenim prljenovima.

Rotvajler
Entropium (uvrtanje onog kapka prema onoj jabuici),
dysplasia coxofemoralis (uroeno i nasljedno oboljenje zglobova
kukova), osteochondrosis dissecans capitis humeri (specifino
oboljenje glave nadlaktice i hrskavice).

iuava
Alopecia (elavost), keratitis sicca (suho zapaljenje ronjae),
glaucom (povean unutranji pritisak u oku), stenosis arteriae
pulmonales (suenje plunih arterija), luxatio patellae cingenitalis
(uroeno iaenje aice koljenog zgloba).

arplaninac
Dysplasia articulatio cubiti (uroeno i nasljedno oboljenje
kostiju laktnog zgloba sa poremeajem u razvoju), dysplasia
coxofemoralis (uroeno i nasljedno oboljenje zglobova kukova).
Prilozi

174
naucer
Urolithiasis (pojava kamena u mokranim putevima),
keratoconjuctivitis sicca (suho zapaljenje ronjae i sluzokoe oka),
myocardiopathiae (oboljenje sranog miia), osteochondrosis
deformans juvenilis coxae - Morbus Moltzen - Nielsen (uroeno i
nasljedno specifino oboljenje glave i vrata butne kosti), dysplasia
coxofemoralis (uroeno i nasljedno oboljenje zglobova kukova).

kotski terijer
Eczema dorsum (ekcematozno zapaljenje na leima),
syndroma cardiospasticum (gr miia na ulazu u eludac sa nizom
prateih pojava), osteodystrophia cranio - mandibularis (promijene
na kostima i zglobovima donje vilice).

Seter
Pojaana osjetljivost na teneak, atrophia retinae progressiva
(progresivno suenje mrenjae) amaurosis (sljepilo),
spondylarthritis chronica deformans ancylopoetica s. morbus Bechter
(hronino deformativno kimeno oboljenje kimenih prljenova sa
meusobnim sraivanjem) idiota (blesavost).

au au
Eczematosis (pojava ekcema usljed greaka u ishrani),
entropium (uvrtanje onog kapka prema onoj jabuici), trichiasis
(uvrtanje trepavica), microphtalmus (uroena smanjenost one
jabuice), ablation retinae (odlupljivanje mrenjae), atrophia
retinae agressiva (progresivno suenje mrenjae), keratitis
(zapaljenje ronjae), insufficientia suprarenalis (slabost funkcije
nadbubrene lijezde), ectrodactylia (uroene anomalija kandi).

Uzgoj pasa

175
SPISAK FOTOGRAFIJA

Slika 1. Evolucioni razvoj pasa (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.).
Slika 2. Vuk (Canis lupus) (Izvor: Internet).
Slika 3. Lisica (Vulpes vulpes) (Izvor: Internet).
Slika 4. akal (Canis mesomelas) (Izvor: Internet).
Slika 5. Kojot (Canis latrans) (Izvor: Internet).
Slika 6. Dingo (Canis familiaris) (Izvor: Internet).
Slika 7. Divlji pas (Cuon alpinus) (Izvor: Internet).
Slika 8. Skelet miacisa (Izvor: Internet).
Slika 9. Miacis (Izvor: Internet).
Slika 10. Tomarctus (Izvor: Internet).
Slika 11. Leptocyon (Izvor: Internet).
Slika 12. Cynodictis (Izvor: Internet).
Slika 13. Canis etruscus (Izvor: Internet).
Slika 14. Canis lupus arabs (Izvor: Internet).
Slika 15. Stari asirski pas (Izvor: Internet).
Slika 16. Egipatski bog Anubis, prikazan kao pas.
Slika 17. Upozorenje - pas uvar na ulazu u rimske kue (Bruce Fogle,
Enciklopedija pasa, 2005.).
Slika 18. Vuk (Izvor: Internet).
Slika 19. Tragovi apa vuka (Crte: Irma Halter, knjiga Urs Ochsenbein,
Odgoj i kolovanje pasa).
Slika 20. akal (Izvor: Internet).
Slika 21. Kostur psa (Internet: Pasoddy.com).
Slika 22. Uzduni presjek lobanje psa (Internet: Pasoddy.com).
Slika 23. Tornjaci uz stado ovaca (Foto: Alen Salki).
Slika 24. Prikaz presjeka koe i dlake (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa,
2005.).
Slika 25. Parenje belgijskih ovara Malinoa (Internet: Svijet ljubimaca).
Slika 26. Kuja sa leglom (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.).
Slika 27. Postupak sterilizacije (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.).
Slika 28. Postupak kastracije (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.).
Slika 29. Echinococcus granulosus, adult (Izvor: Internet).
Slika 30. Toxocara canis, adult (Izvor: Internet).
Slika 31. Ixodes ricinus (Izvor: Internet).
Slika 32. Demodex canis (Izvor: Internet).
Slika 33. Pekinezer (Uzgajivanica: Black Silhouette, Grujin Goran & Grujin
Marija).
Slika 34. Pudlica (Internet: Pasoddy.com).
Slika 35. Grupa pudlica u igri (Internet: Pasoddy.com).
Slika 36. Sibirski haski (Internet: Kinologija.com).
Slika 37. Sibirski haski kao vuni pas (Internet: ivotinjsko carstvo.com,
foto: Sneana Trifunovi).
Slika 38. Dalmatinac (Foto: Boriska, pas Miki).
Slika 39. Dalmatinac u igri (Internet: ivotinjsko carstvo.com).
Slika 40. Jugoslovenski trobojni goni (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa,
2005.).
Spisak fotografija

176
Slika 41. Jugoslavenski trobojni goni (Foto: Alen Salki).
Slika 42. Jugoslavenski trobojni goni u lovu (Foto: Alen Salki).
Slika 43. Posavski goni (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.).
Slika 44. Posavski goni (Foto: Alen Salki).
Slika 45. Njemaki ovar (Inernet: Pasoddy.com).
Slika 46. Njemaki ovar Urma, svjetski ampion u ljepoti (Foto: Zdravko
Kliek).
Slika 47. Dux od Sehera, njemaki ovar, vlasnika E. Velia iz Sarajeva
(Foto:Elvir Veli).
Slika 48. Greke u grai tijela kuje njemakog ovara (Crte: Zdravko
Kliek).
Slika 49. Greke u grai tijela mujaka njemakog ovara (Crte: Zdravko
Kliek).
Slika 50. Dugodlaki njemaki ovar (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa,
2005.).
Slika 51. Mladi dugodlaki njemaki ovari (Internet: Pasoddy.com).
Slika 52. Labrador retriver (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.).
Slika 53. Crni labrador retriver (Internet: Tara.hr).
Slika 54. Dozvoljene boje labradora (Internet: Retriver in Ebreichsdor.gr).
Slika 55. Zlatni retriver (Internet: Stonedale golden retrivers.hr).
Slika 56. Zlatni retriver-traga (Internet: Pasoddy.com).
Slika 57. arplaninac (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.).
Slika 58. Par arplaninaca (Internet: Pasoddy.com).
Slika 59. Standardni eksterijer arplaninca (Internet: Pasoddy.com).
Slika 60. Njemaki bokser (Internet: Pasoddy.com).
Slika 61. Najljepa enka na izlobi, Lisabon Portugal - 2006. godine
(Internet: Kinologija.com).
Slika 62. Najljepi pas na izlobi, Lisabon Portugal 2006. godine
(Internet: Kinologija.com).
Slika 63. Doberman pin (Internet: ivotinjsko carstvo.com).
Slika 64. Par dobermana (Internet: ivotinjsko carstvo.com).
Slika 65. Doberman u dobi od 20 mjeseci (Internet: ivotinjsko
carstvo.com).
Slika 66. Veliki naucer (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.).
Slika 67. naucer kao slubeni pas (Internet: Pasoddy.com).
Slika 68. Rotvajler (Internet: Pasoddy.com).
Slika 69. Rotvajler u dobi od 17 mjeseci (Internet:
Vomhauseedelstein.com).
Slika 70. Rotvajler mujak (Internet: Pasoddy.com).
Slika 71. Bernardinac (Internet: Pasoddy.com).
Slika 72. Barry, legendarni bernardinac (Foto: Velibor Gavri-Miki).
Slika 73. Par bernardinaca (foto: Azmir Omerovi).
Slika 74. Mastiff (Internet: Pasoddy.com).
Slika 75. Standardni eksterijer mastiffa (Internet: Pasoddy.com).
Slika 76. Pas za policijsku namjenu (Foto: Azmir Omerovi).
Slika 77. Pas u potrazi za minama (Internet).
Slika 78. Pas u otkrivanju narkotika (Izvor: Dnevni list Avaz).
Slika 79. Pretraivanje ruevina (Foto: Mirela Bosnar).
Uzgoj pasa

177
Slika 80. Pretraivanje terena nakon lavine (Urs Ochsenbein, Odgoj i
kolovanje pasa).
Slika 81. Spaavanje utopljenika (Foto: Mirela Bosnar).
Slika 82. Pas za pomo hendikepiranim osobama (Hrvatska udruga za
kolovanje pasa vodia i mobilitet).
Slika 83. Barak (Vlasnik psa, ime nepoznato).
Slika 84. Par bosanskih otrodlakih gonia (Internet: Pasoddy.com).
Slika 85. Barak na potanskoj markici (Inernet: Pasoddy.com).
Slika 86. Barak u snijenim uvjetima (Vlasnik psa, ime nepoznato).
Slika 87. Tornjak (Foto: Vedad aki).
Slika 88. Standardni eksterijer tornjaka (Foto: Alen Salki).
Slika 89. Par tornjaka (Foto: Vedad aki).
Slika 90. Tornjak na planini Vlai (Foto: Vedad aki).
Slika 91. Boks za smjetaj psa (Foto: Dario Lesjak).
Slika 92. Objekat za smjetaj pasa sa vie boksova (Uzgajivanica: Malinois
von den brennenden Herzen).
Slika 93. Oprema za higijenu psa (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.).
Slika 94. Zdrava eljust (Foto: Svjetlana Milin Radi).
Slika 95. Periodontitis (Foto: Svjetlana Milin Radi).
Slika 96. Higijena zuba (Foto: Svjetlana Milin Radi).
Slika 97. Higijena une koljke (Internet: Kinologija.com).
Slika 98. Pregled gornjeg dijela uha (Don Harper - Odgoj i njega pasa).
Slika 99. Pregled oka (Internet: Kinologija.com).
Slika 100. Analna regija(Internet: Pasoddy.com).
Slika 101. Obrezivanje noktiju (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.).

Uzgoj Pasa

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Uzgoj Pasa

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Autori:

Velija Katica, Vedad aki, Azmir Omerovi,

You might also like