LJUBAV

I
^ISTO]A
Ivan Merz
Ivan Merz
LJUBAV
I
^ISTO]A
Biblioteka RADOST I NADA 34
Izdava~:
Filozofsko-teolo{ki institut Dru`be Isusove
Zagreb, Jordanovac 110 i
Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza
Tekstove Ivana Merza odabrao i komentirao:
Bo`idar Nagy
Za izdava~a
Ivan Cindori, Zagreb, Palmoti}eva 33
Lektura
Ivan Jur~evi}
Kompjutorska priprema
Medijski centar "Glas Slavonije", d.d., Osijek
Tisak
"Gradska tiskara", Osijek
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica - Zagreb
UDK 242
MERZ, Ivan
Ljubav i ~isto}a : tekstovi Ivana Merza o ljubavi, `eni,
braku, ~isto}i i Bo`joj ljubavi / tekstove Ivana Merza odabrao
i komentirao Bo`idar Nagy. Zagreb : Filozofsko-teolo{ki
institut Dru`be Isusove : Postulatura za beatifikaciju Ivana
Merza, 2002. (Biblioteka Radost i nada ; 34)
Bibliografija
ISBN 953-6257-89-0
411219020
ISBN 953-6257-89-0
Ivan Merz
LJUBAV
I
^ISTO]A
Tekstovi
o ljubavi, `eni, braku, ~isto}i
i Bo`joj ljubavi
Zagreb, 2002.
PREDGOVOR
[to ova knjiga nije, a {to jest
Na po~etku predgovora `elimo najprije upozo-
riti ~itatelja {to ova knjiga nije: ovo nije biografija
Ivana Merza, ni cjelovit prikaz njegova `ivota i dje-
lovanja, niti opis njegove duhovnosti. Nije tako|er
ni potpuno izdanje njegova dnevnika.
Sam naslov knjige "Ljubav i ~isto}a" sugerira
odgovor. Na temelju brojnih tekstova Ivana Merza
koji su skupljeni iz raznih njegovih spisa, a najvi{e
iz njegova dnevnika, u ovoj je knjizi prikazan samo
jedan vid njegove psiholo{ke i duhovne fizionomi-
je. Taj vid uklju~uje njegov do`ivljaj ljudske ljuba-
vi, njegove stavove prema djevojci i `eni, njegova
razmi{ljanja o tjelesnom vidu ljudske ljubavi, o
spolnosti, njegove nutarnje borbe koje je u sebi
pro`ivljavao u svome nastojanju oko moralne
~isto}e; tu je nadalje njegovo izgra|ivanje svoje
osobnosti do potpunog predanja jednoj ve}oj,
univerzalnoj, vje~noj ljubavi koju je na{ao u osobi
Isusa Krista. U tome smislu sastavljeni su podna-
slovi za njegove tekstove, koji bi mogli biti i dru-
ga~iji da se njegova duhovna fizionomija
obra|uje pod drugim vidom.
O dnevniku Ivana Merza
U knjizi su samo tu i tamo ostavljeni manji iz-
vadci iz njegova op{irna dnevnika (koji u prijepisu
ima 800 stranica, a pisan je tijekom{est godina) u
kojima Merz govori i o drugim temama, kako bi
~itatelj mogao baremdjelomi~no upoznati i ostale
5
vidove njegova duhovnog lika. Cjeloviti Merz je
~ovjek {irokih horizonata, on razmi{lja o svemu
{to susre}e i do`ivljava. Preko stranica dnevnika
mo`emo ga pratiti u njegovu usponu prema zrelo-
sti i kr{}anskoj savr{enosti. U njemu, osim toga,
kriti~ki analizira i mnoga knji`evna djela pa mu je
on bio i kao svojevrsna osobna bilje`nica za lekti-
ru. Zapisuje tako|er svoje susrete s ljudima i do-
ga|ajima. Daje o njima svoje ocjene, u prvom re-
du s moralnoga gledi{ta.
Veoma su zanimljiva njegova razmi{ljanja o
sudbonosnim europskim dru{tvenim i politi~kim
zbivanjima s po~etka 20. stolje}a, ~iji je bio suvre-
menik, svjedok i sudionik. Godine 1914., kad je
Ivan maturirao, izbio je Prvi svjetski rat nakon uboj-
stva Franje Ferdinanda u Sarajevu. Sva ta ratna
zbivanja nalaze odjeka u njegovu dnevniku. Poka-
zalo se da su njegove procjene politi~kih prilika i
predvi|anja razvoja situacije bili objektivni i to~ni.
Posebno je zanimljiv ratni dio njegova dnevnika.
Kroz patnju, suo~en svakodnevno sa smr}u na
fronti, Ivanov se pogled na svijet produhovljuje,
njegova vjera ja~a, on do`ivljava korjenito obra-
}enje.
Najop{irniji dijelovi Ivanova dnevnika do sada
su objavljeni u dvije njegove biografije: D. Knie-
wald, Sluga Bo`ji Ivan Merz (1988.) i B. Nagy, Ivan
Merz Borac s bijelih planina (FTI, 1971.)
Uspon prema svetosti kroz moralna
kolebanja i borbe
^itaju}i u ovoj knjizi objavljene dijelove Ivano-
va dnevnika, netko }e mo`da ostati pomalo izne-
na|en otvoreno{}u kojom Merz, za kojega se jo{
od 1958.g. vodi postupak za progla{enje bla-
`enim i svetim, pi{e o temama ljubavi, o svojim
6
susretima s djevojkama, analiziraju}i pritom svoju
du{u, iznose}i svoje osje}aje, ne ustru~avaju}i se
govoriti o svojim nutarnjim borbama i napastima.
Mo`da }e si netko postaviti i pitanje zar tako mo`e
i smije pisati jedan budu}i bla`enik i svetac?
Me|utim treba imati na umu da Merz nije bio
"ro|en kao svetac". On je to tek postupno posta-
jao, vo|en nevidljivom Bo`jom milo{}u. Za bolje
razumijevanje tekstova dnevnika i njegovih misli,
uz svaki ulomak dnevnika, osim mjesta i datuma,
ozna~ena je i Ivanova dob koju je imao kad je
odre|eni tekst pisao. Sigurno da osamnaestogo-
di{njega mladog Merza, koji je tek u periodu
du{evnog dozrijevanja, i njegove tekstove iz tog
vremena, treba razlikovati od onih koje je napisao
u zreloj dobi kao izgra|eni katoli~ki intelektualac,
s jasnim pogledima i stavovima o `ivotu, vjeri i
moralu.
No upravo to postupno usvajanje i pribli`ava-
nje kr{}anskim stavovima, njegove moralne bor-
be i sumnje, njegovi do`ivljaji slabosti, njegovo
iskreno priznanje svojih granica, sve ga to ~ini da-
leko bli`im svakom vjerniku, napose mladom, koji
poput njega `eli `ivjeti svoju vjeru i ostvarivati
Evan|elje u svome `ivotu.
Svetost koju je i Ivan Merz ostvario u svome
`ivotu ne stje~e se ro|enjem, nego se svetost
osvaja, za nju se bori, nju se posti`e osobnim tru-
dom, naporom, samosvladavanjem, askezom.
Postizanje svetosti nalik je usponu na goru. Mo-
gu}i su padovi, lutanja, a prije po~etka uspona
mogu} je i `ivot koji nije bio u skladu s Bo`jim za-
povijedima prije obra}enja. Neki sveci, koje ~asti-
mo na na{im oltarima, `ivjeli su gre{nim `ivotom
prije svoga obra}enja. No nakon obra}enja,
vo|eni milo{}u Bo`jom, uspinjali su se i osvojili
7
vrhunce svetosti, kao npr. sv. Marija Magdalena,
sv. Augustin i mnogi drugi.
Za svakoga kr{}anina zanimljivo je vidjeti kako
su se pojedini sveci uspinjali prema svetosti, kako
su se borili sa svojim slabostima, kako su odolije-
vali i svladavali tjelesne napasti, kako su kontroli-
rali seksualni nagon itd. Kod Ivana Merza to
mo`emo posebno slijediti jer nam je ostavio broj-
ne zapise, od kojih su neki po prvi puta objavljeni
upravo u ovoj knjizi. Promatraju}i njihove nutarnje
borbe i padove, ku{nje i napasti koje su uspjeli
nadvladati, sve to djeluje ohrabruju}e za svakog
vjernika i pokazuje da svetost nije ne{to {to je re-
zervirano samo za odabrane. Na svetost su svi
pozvani. Drugi vatikanski sabor u svome najva`ni-
jem dokumentu Lumen gentium, gl. 5., govori o
op}em pozivu na svetost na koju je pozvan svaki
vjernik snagom svoga kr{tenja.
Izvojevana pobjeda
Kod Ivana Merza nemamo jedan gre{an `ivot
koji bi prethodio njegovu usponu prema svetosti,
ali ga mo`emo pratiti u njegovomrazvoju i usponu
na tome putu najprije do ljudske i kr{}anske zrelo-
sti, a onda u osvajanju vrhunaca kr{}anske sa-
vr{enosti. Sasvim je normalno da na tome putu i
Merz do`ivljava lutanja, sumnje, kolebanja i dru-
go. No upravo ga to ~ini blizim obi~nim kr{}ani-
ma, napose mladima, koji u njemu mogu vidjeti
kako se mo`e i treba boriti, i kako se pobje|uje u
toj borbi za moralnu ~isto}u. U svome nam je
dnevniku on sam o tome iskreno progovorio,
sli~no kao i sv. Augustin u svojim "Ispovijestima",
premda Merz nije imao takvih gre{nih iskustava
kao sv. Augustin. ^itaju}i njegove zapise, mo-
`emo vidjeti kako ga je Bo`ja milost na tom po-
8
dru~ju rasvjetljavala, ali isto tako kako se on
spremno odazivao toj nutarnjoj milosti i svjetlu.
Premda Ivan priznaje svoje slabosti na podru~ju
tjelesnosti, ipak, kako tvrdi njegov duhovnik o. Jo-
sip Vrbanek, Ivan nije po~inio na tome podru~ju
te{kih grijeha. Gdje govori o svojim slabostima, to
se uglavnom odnosi na napasti, na osje}aje, ali
nikada da bi Merz svjesno popustio strastima i po-
dao se jednomslobodarskom`ivotu, za {to je, ka-
ko u vojsci, tako za vrijeme studentskih dana u
Be~u i Parizu, imao razne mogu}nosti.
Danas kad su mladi zapljuskivani sa svih strana
erotizmom, nemoralom, nekr{}anskim shva}a-
njemsvetinja ljudskoga `ivota, razmi{ljanja jedno-
ga kandidata oltara, koji je u svoje vrijeme prolazio
kroz sli~ne situacije i krize, mogu rasvijetliti i po-
mo}i vjerniku u njegovoj borbi za moralnu
~isto}u. U Merzovu `ivotu bila je to prava borba.
On je vo|en i ja~an Bo`jom milo{}u krenuo u tu
borbu hrabro, odlu~no i izvojevao divnu pobjedu.
Sve {to je Merz ostvario na tome podru~ju, samo
dokazuje da se mo`e `ivjeti pa na~elima Evan|e-
lja i kr{}anske vjere.
Nekoliko tematskih skupina
Ivanovih tekstova
Tekstovi Ivanova dnevnika koji su u knjizi ob-
javljeni slijede kronolo{ki red. Mo`emo tako slije-
diti Ivana iz mjeseca u mjesec kako se razvijao,
kako je postupno dolazio do odre|enih spoznaja i
~vrstih stavova na podru~ju morala.
Mo`emo uo~iti nekoliko tematskih cjelina kada
je rije~ o do`ivljaju ljubavi i njegovim razmi{ljanji-
ma i moralnimborbama. Tu je do`ivljaj prve ljubavi
prema djevojci Greti, zatim je tu njegova moralna
borba za o~uvanje ~isto}e du{e i srca i svoga
9
ljudskog dostojanstva, potom su tu tekstovi i sav-
jeti mladima kako ~uvati ~isto}u srca. I na koncu
donosimo tekstove o njegovom zavjetu ~isto}e
kojim je, potaknut Bo`jom milo{}u, ljubav svoga
srca posvetio Isusu Kristu.
Prva mladena~ka ljubav
s tragi~nim zavr{etkom
Na mnogo mjesta u svome dnevniku Merz se
sje}a svoje prve, mladena~ke ljubavi, koju je
do`ivio u svojoj 16. godini i koja je na`alost veoma
tragi~no zavr{ila, ali ne njegovom krivnjom. Zalju-
bio se bio u svoju vr{njakinju, protestantkinju Gre-
tu Teschner koja je samoubojstvom tragi~no
zavr{ila svoj `ivot. Njezina je smrt duboko potresla
mladog Ivana. Jo{ mnogo godina poslije Ivan }e
se sje}ati s tugom i nostalgijom te svoje prve lju-
bavi. Ovo iskustvo, iako je bilo bolno i tragi~no,
Ivanu je kasnije mnogo pomoglo da je kao apo-
stol mladih mogao bolje razumjeti mladena~ke
probleme i pomagati im u njihovu nastojanju da
`ive po kr{}anskim na~elima.
U nemoralnom okru`enju
bori se za ~isto}u
Drugi dio tekstova iz njegova dnevnika odnosi
se na moralno podru~je povezano s razvojem
seksualnog nagona koji, kao i svaki mladi ~ovjek u
dobi svoga rasta i dozrijevanja, osje}a s ve}im ili
manjim intenzitetom. U svojim srednjo{kolskim i
studentskim danima, te u vojsci, Ivan susre}e raz-
ne ljude, od kojih mnogi nisu bili na moralnoj visi-
ni; nalazi se u raznim `ivotnim situacijama punim
izazova i napasti koje uspje{no nadvladava. O
svemu tome donosi svoje sudove, zanimljiva raz-
mi{ljanja i refleksije. Ivan jasno osje}a da nekon-
10
trolirano zadovoljavanje seksualnog nagona po-
ni`ava i degradira ~ovjeka u njegovu dostojan-
stvu. Osje}a u svojoj du{i jasne milosne poticaje
da svoj seksualni nagon svladava, da svoje afek-
tivne energije stavi pod nadzor razuma. Iz njegova
se dnevnika jasno vidi koja je sredstva na tom po-
dru~ju upotrebljavao. Tu je molitva, napose
Bla`enoj Djevici Mariji; tu je primanje svetih sakra-
menata ispovijedi i pri~esti. Tu su njegova osobna
svladavanja, asketske vje`be, post, spavanje na
tvrdom i drugo, ~ime je uspio staviti svoje tijelo
pod potpunu kontrolu razuma i moralnih na~ela.
Posebno je zanimljivo vidjeti kako Ivan razmi{lja
nakon svakog susreta s nemoralomu svojoj okoli-
ni. On zauzima distancu od samog nemoralnog
~ina, kriti~ki ga analizira, logi~ki zaklju~uje i dono-
si svoj sud o negativnosti takvih ~ina i na~ina
`ivota.
Savjeti mladima
Tre}i dio Ivanovih tekstova, koji su navedeni u
posljednjem dijelu knjige, jesu plod njegovih zre-
lih razmi{ljanja; napisao ih je nakon {to si je izgra-
dio ~vrste moralne stavove o svim moralnim pro-
blemima s kojima se susretao kao odgojitelj mla-
de`i. To su upute i savjeti mladom ~ovjeku kako
obuzdati snagu svoga `ivotnog nagona, kako se
oduprijeti napastima. U tu svrhu Ivan je napisao i
bro{uru pod naslovom "Ti i ona".
Zavjet ~isto}e
Osje}aju}i ljepotu kreposti ~isto}e i `ivota po
moralnimna~elima kr{}anske vjere, Ivan ve} s 19
godina ~ini zavjet ~isto}e do braka kojimse obve-
zao po{tivati {estu i devetu Bo`ju zapovijed i
uzdr`avati se od nedopu{tenih seksualnih isku-
11
stava. Kasnije, kada je shvatio da Bog od njega
tra`i cijelo njegovo srce, da mu se sav posveti kao
radnik za {irenje Njegova Kraljevstva, te nakon
obavljenih duhovnih vje`bi, s 27 godina Ivan je
u~inio do`ivotni zavjet ~isto}e kojim je sve svoje
bi}e i svoju ljubav potpuno posvetio Bogu. Da bi
mogao ostati {to bolje vjeran ovom obe}anju,
Merz provodi duboki duhovni `ivot ispunjen molit-
vom, svakodnevnim primanjem sv. Pri~esti i oz-
na~en raznim svladavanjima i odricanjima, {to je
razvidno iz brojnih njegovih odluka na~injenih za
vrijeme duhovnih vje`bi, a koje je savjesno provo-
dio u `ivot. Bla`ena Djevica Marija posebno je pri-
sutna u njegovu `ivotu; Ivan je zaziva veoma ~esto
da mu pomogne o~uvati ~isto}u srca. Oba svoja
zavjeta ~isto}e u~inio je 8. XII. na blagdan Bez-
gre{nog za~e}a Bla`ene Djevice Marije.
U zagrljaju Bo`anske ljubavi
Poznati talijanski duhovni pisac Carlo Caretto u
svojoj veoma popularnoj knji`ici "Bog koji dolazi"
napisao je: "Sve {to ~inimo na ovoj zemlji ~inimo s
jednim jedinim motivom: da na|emo Drugoga.
Tra`imo ga najprije u stvarima, zatimu stvorenjima
sa sve intimnijompovezano{}u, sve dok se, u zre-
losti vjere, Drugi ne pojavi kao transcendentno
bi}e i dok ne postane nezavisna Prisutnost, odvo-
jena od stvari i od stvorenja, iznad stvari: Apsolut-
no Bi}e." (C.Caretto, "Bog koji dolazi", Radosna vi-
jest, Sarajevo 1974. str. 40).
U `ivotu Ivana Merza mo`emo uo~iti sve etape
ovoga zemaljskog putovanja, o ~emu tako nadah-
nuto pi{e C. Caretto. Ivan nije ~ekao vje~nost da
potpuno prona|e Drugoga. On ga je ve} ovdje na
zemlji na{ao u osobi utjelovljenog Bo`jeg Sina
Isusa Krista koji `ivi u svojoj Crkvi, koji govori pre-
12
ko svoga Namjesnika, rimskoga biskupa -pape,
koji je nazo~an u Euharistiji preko koje se Merz s
Njime svakodnevno u ljubavi sjedinjuje.
Isus mu je postao jedina ljubav koja je potpuno
osvojila njegovo srce i kojemu je on potpuno da-
rovao svoje srce i svoj `ivot. "Srce Isusovo, Tebi
posve}ujem svoj `ivot" zapisat }e Ivan u svome
dnevniku 23. III. 1921. jo{ kao student u Parizu. A
na kraju svoga `ivota, sastavljaju}i svoj nadgrobni
natpis Ivan }e napisati: "O~ekujem milosr|e Go-
spodinovo i vje~no, potpuno, nepodijeljeno po-
sjedovanje presvetog Srca Isusova." Ta re~enica
zajedno s drugima iz njegove oporuke danas je
uklesana na plo~i ponad njegova groba u Bazilici
Srca Isusova u Zagrebu.
S tim raspolo`enjem Ivan je po{ao u zagrljaj
Bo`anske ljubavi, koja ga sada usre}uje i ispunja
njegovu du{u za svu vje~nost. A mi, gledaju}i sa-
da njegov `ivot kao na dlanu, mo`emo re}i s mla-
dima iz Vinkovaca koji su na bijeloj svilenoj vrpci
nadgrobnog vijenca stavili Merzu na grob jo{
1929. g. ove rije~i: HVALA TI, ORLE KRISTOV, [TO
SI NAM POKAZAO PUT K SUNCU.
Bo`idar Nagy, D.I.
13
Dr. IVAN MERZ
1896. - 1928.
Biografski podaci
Ivan Merz rodio se u Banjoj Luci 16. XII. 1896.
god. Odgajan je u liberalnoj sredini. Gimnaziju je
zavr{io u rodnom mjestu. Nakon mature, 1914.
god., poha|a tri mjeseca Vojnu akademiju u
Be~kom Novom Mjestu, a potom 1915. zapo~inje
studij prava na Be~kom sveu~ili{tu. Prvi svjetski
rat prekida mu studij. Mobiliziran je. Pro`ivljava
sve strahote rata na fronti u Italiji od 1916. do
1918. Nakon rata nastavlja studij knji`evnosti u
Be~u od 1919. do 1920. i dovr{ava ga u Parizu tije-
kom dvije godine, od 1920. do 1922. god.
Po zavr{etku studija, u jesen 1922. god., dolazi
u Zagreb, gdje postaje profesor francuskog jezi-
ka i knji`evnosti na Nadbiskupskoj klasi~noj gim-
naziji. Doktorirao je 1923. na Filozofskomfakulte-
tu Zagreba~kog sveu~ili{ta radnjom pisanom na
francuskom o utjecaju liturgije na francuske pi-
sce. Potom dvije godine, od 1923. do 1925., kao
prvi laik uHrvatskoj studira kr{}anskufilozofijui
teologiju pod vodstvom isusovaca nastoje}i se ta-
ko {to bolje osposobiti za svoj apostolski rad.
Razmi{ljanjem, studijem, a osobito u krvi i pla-
menu rata dolazi do spoznaje o istinitosti kr{}an-
ske vjere. Potpuno se daruje Kristu na~iniv{i kao
laik zavjet vje~ne ~isto}e. Sve svoje slobodno vri-
jeme posve}uje odgoju hrvatske mlade`i u kato-
li~koj organizaciji "Hrvatski Orlovski Savez" kojoj
je dao geslo "@rtva - Euharistija - Apostolat". Kao
14
katoli~ki intelektualac rije~ju i perom odu{evlja-
va mlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je od
prvaka liturgijskog pokreta me|u Hrvatima. Su-
stavno u Hrvatsku uvodi ideje Katoli~ke Akcije
Pape Pija XI. Glavna njegova zna~ajka kao kato-
li~kog intelektualca jest ljubav i odanost Kato-
li~koj crkvi, Rimu i papinstvu, {to je nastojao usa-
diti kod svih s kojima je sura|ivao, napose kod
mladih. Premda mlad i kao laik, smatran je "stu-
pom Crkve" u Hrvatskoj.
Svojim apostolskim radom i svojom op-
se`nom spisateljskom djelatno{}u u katoli~kom
tisku ostavio je dragocjenu duhovnu ba{tinu, ko-
ja je postala izvor nadahnu}a budu}im nara{taji-
ma. Namjeravao je osnovati svjetovni institut -
zajednicu laika koji bi radili za Krista i Crkvu. Na-
kon njegove smrti ovu je zamisao djelomi~no
ostvarila Marica Stankovi}, osnovav{i `ensku
Zajednicu suradnica Krista Kralja, kao prvi svje-
tovni institut u Hrvatskoj. Ime Ivana Merza
zna~ilo je, a zna~i i danas, program `ivota i rada
za vjernika katolika koji se `eli aktivno anga`irati
u {irenju Kristova Kraljevstva pod vodstvom
Crkve i njezinih pastira.
Ivan Merz je bio ~ovjek `ive vjere, iskrene mo-
litve, samoodricanja, dnevne Pri~esti, adoracije,
predanog trpljenja, {iroke naobrazbe, bliz ljudi-
ma i svakom je ~ovjeku iskazivao kr{}ansku
ljubav.
Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928.g. u 32. go-
dini `ivota, na glasu svetosti. Na samrti je prika-
zao svoj `ivot kao `rtvu Bogu za hrvatsku mla-
de`. Njegova `rtva donosi obilne plodove u kato-
li~kim organizacijama koje su nastavile ostvari-
vati njegovu duhovnu ba{tinu.
15
Godine 1958. zapo~eo je biskupijski postupak
za njegovo progla{enje bla`enim, a 1977.g. njego-
vi posmrtni ostaci preneseni su u Baziliku Srca
Isusova u Zagrebu, u kojoj se redovito pri~e{-
}ivao, adorirao i molio posljednjih {est godina
svoga `ivota. Od 1986.g. postupak za njegovo
progla{enje bla`enim odvija se u Rimu. Milosti i
usli{anja po njegovu zagovoru se mno`e.
Ivan Merz je ostavio bogatu pisanu ba{tinu, a
o njemu su objavljene i mnoge biografije, studije i
~lanci, od kojih su najva`niji navedeni na kraju
ove knjige. Sve ostale informacije o sluzi Bo`jemu
Ivanu Merzu mogu se dobiti na adresi:
Postulatura Ivana Merza,
10000 Zagreb, Vla{ka 93
E-mail: postulatura.merz@ffdi.hr
Internet: www.ffdi.hr/ivan.merz
16
Tu`na sje}anja na prvu ljubav
Banja Luka, prolje}e ljeto 1914. g.
Svoj je dnevnik mladi Ivan po~eo pisati na poticaj
svoga srednjo{kolskog profesora Ljubomira Marako-
vi}a, koji je izvr{io veoma pozitivan odgojni utjecaj na
njegov duhovni, moralni, vjerski i kulturni razvoj. U
dnevniku Merz opisuje sve ono {to pro`ivljava u sva-
kodnevnom `ivotu. Kad ga je po~eo voditi u velja~i
1914. g., nalazio se je na kraju gimnazijskog {kolova-
nja, pred maturom; stoga opisuje mnoge do`ivljaje iz
{kolskih dana, svoje susrete sa {kolskim kolegama, za-
pisuje svoja razmi{ljanja o pro~itanim knjigama, tu su
njegovi zanimljivi osvrti na dramati~na politi~ka zbi-
vanja pred Prvi svjetski rat i tijekom rata itd. Nalazi-
mo i zapise o djevojkama, o ljubavi itd. No nad svime
dominira sje}anje na nepre`aljenu prvu ljubav.
Za bolje razumijevanje tih sje}anja na prvu ljubav
potrebno je dati nekoliko uvodnih informacija. U kru-
gu obiteljskih prijatelja Ivan je u {esnaestoj godini
upoznao svoju vr{njakinju Gretu Teschner. Me|u nji-
ma se razvila ljubav, koju je mladi Ivan posebno dubo-
ko do`ivio. Bila je to idealna ljubav kako ju je sam Ivan
nazvao. Gretini roditelji `ivjeli su u Travniku, a ona je
poha|ala {kolu u Banjoj Luci. Me|utim ta je ljubav
tragi~no zavr{ila, ali ne Ivanovom krivnjom. Greta je
17
Panorama Banja Luke
bila protestantkinja, laganih `ivotnih nazora. Zaveo ju
je u Travniku jedan ~ovjek i kad ju je ostavio, iz o~aja je
po~inila samoubojstvo 4. VII. 1913.
Njezina tragi~na smrt proizvela je u du{i mladog
Ivana veliki lom. Ve} na prvoj stranici dnevnika, koji je
zapo~eo pisati osam mjeseci nakon njezine smrti, Ivan
se sje}a svoje prve ljubavi, i to na jedan veoma sve~ani,
gotovo dirljiv na~in.
Za motto svoga dnevnika Ivan stavlja stihove iz
Byronova Manfreda (III.,1), koji nemaju posebne veze
s do`ivljajem ljubavi. O~ito da je njegova du{a u tim
stihovima na{la odjeka. Unjima ima i ne{to proro~koga
jer se sve kasnije ostvarilo u duhovnom smislu {to je
mladi Ivan nosio u svojoj du{i kao nejasnu, mlade-
na~ku slutnju:
"Za mladih dana `elio sam vru}e, da srca drugih
svojim pro`mem srcem, da svijetlim narodima,
da se uspnem, ja ni sam ne znah kamo."
Ispod ovih stihova Ivan nadodaje re~enicu:
"To je moj vijenac koji pola`em na njezin grob,
svetoj i ~asnoj uspomeni prve ljubavi koja me je
preporodila."
Nakon ovog sve~anog po~etka Ivan obja{njava
za{to je po~eo pisati dnevnik i potomnastavlja potpuno
prozai~no bilje`iti svakodnevne susrete i do`ivljaje iz
{kolskih dana. Postupno po~inje opisivati i svoje nu-
tarnje osje}aje i razmi{ljanja, pa bilje`i i svoje uspome-
ne na prvu ljubav, koje su jo{ duboko prisutne u njego-
voj du{i, premda je od njezine tragi~ne smrti pro{lo ve}
gotovo osam mjeseci.
18
Uvjeren u korist pisanja dnevnika
Banja Luka, 27. II. 1914. 17 g. i 2 mj.
Ju~er, u ~etvrtak, pi-
sali smo {kolsku za-
da}u o "Koristi dnevni-
ka". Marakovi} nam je
razjasnio veliku korist
ovoga, osobito spomi-
nju}i Goetheovo doba,
za koje je svijet dublje
osje}ao. To se vidi iz
mnogih dnevnika - na
primjer Lottin mu` pi-
sao je dnevnik i tako
mo`emo usporediti
Wertherova pisma s tim dnevnikom. Nalazimo
da se fakti skoro svi sla`u. - No tijekom sata, a i
dana, razmi{ljao sam o tom i do{ao do zaklju~ka
da Ljuba (Marakovi}) - kao i uvijek - ima pravo.
Sljede}ih dana Ivan upisuje u svoj dnevnik najprije
ono {to je u {koli novo ~uo od profesora i {to ga se po-
sebno dojmilo, da bi postupno po~eo bilje`iti ostale
do`ivljaje izvan {kole, susrete s ljudima. Potom je po-
malo po~eo zapisivati nutarnja stanja svoje du{e,
osje}aje, uspomene, razmi{ljanja o pro~itanim knjiga-
ma, doga|ajima, osobama itd.
Pro`ivio sam mlade dane s njom jedinom,
kakve vi{e nema na svijetu
Banja Luka, 9. III. 1914. 17 g. i 3 mj.
No}as sam sanjao o Travniku Tra`io sam
Gretin stan. Kad sam se probudio, lebdjela mi je
pred o~ima njezina slika kako veselo ide sa mnom
u kratkimrukavima i doma}emodijelu od ku}e u
Travniku u du}an. Vesela je bila. Nje vi{e nema, ti-
19
Ivan Merz, gimnazijalac,
Banja Luka
jela njezinog nema, ali uspomena ostaje. Bo`e,
oprosti njezinoj du{i. Moje naslu}ivanje za{to je
po~inila samoubojstvo psiholo{ki je obrazlo`eno.
Svijet je njugledao samo kao djevojkukoja erotski
privla~i, a i ona se pona{ala otvoreno, tako da je
taj sud o sebi hranila. No glupi svijet nije pravo
poznavao tu djevojku dobra srca, iskrenu, prirod-
no nadarenu, na~itanu i mnogo pametniju od nje-
zinih drugarica. U Travniku nije na{la tko bi je ra-
zumio i bila je nezadovoljna, a da ni sama to nije
znala. Dok je bila ovdje, voljela me je, jer je znala
da u njoj ne nalazim samo `ensku, nego i ~ovjeka.
Nazivala me je prijateljem. Na{a du{evna veza
po~ivala je - moram priznati gledaju}i sada iz da-
leka - na donekle (ne sasvim) eroti~noj bazi. Bog
zna bi li tolika ljubav k njoj bila u meni, da se nije
stvorila na taj eroti~ni na~in. Lijepo ka`e Sveto pi-
smo: platonska ljubav ne postoji, to je spojeno s
ljubavlju k tijelu i osebujnoj du{i djevoj~inoj. Ova
se ljubav smije nazvati idealnom. Pro`ivio sam
mlade dane s njom jedinom, kakve vi{e nema na
svijetu i s tugom se sje}am njene prilike. Te{ko mi
je na srcu kad si predo~im njezin jedinstveni lik i
}ud, i mislim: bilo je prah i oti{lo. Koliku utjehu
mi daje vjera, da }u nju istu, tijelom i du{om opet
vidjeti. Nema `enske koja je njoj sli~na i zato svaki
dublji osje}aj, koji se u du{i pojavi spram gdjeko-
je, u klici uni{tim. Svrha - ideal `ivota bio bi mi da
dajem sobom dobar primjer i da u to "mehani~ko
doba tehnike" i svoj dio pridonesemidealizmu. O
njoj i svom du{evnom preokretu drugi }u put.
20
To {to za nju osje}am ne mogu kazati,
nego suze moje koje teku
Banja Luka, 16. III. 1914. 17 g. i 3 mj.
Me|u fotografijama sam tra`io njenu sliku da
je vidim, ali je nije bilo; sigurno ju je mama spre-
mila. Bio sam`alostan. Tmuran je danas dan i sje-
tio sam se kako je na takav dan, u prolje}e ako se
ne varam, ona do{la k nama s roditeljima i s kape-
tanom W. na stari kolodvor. Bio je i Knig (kolega)
i igrali smo zaloga. Bilo je veselo i do{ao je red da
brojim zvijezde - i tada sam nju i uop}e `ensku
prvi put poljubio. Ne}kao samse, a opet mi je bilo
drago. Ja se spram nje nisam najgalantnije po-
na{ao i ako sam je uvijek volio. Vozao sam se s
njom mnogo u fijakeru, do~ekivao svaki dan kad
je iza{la iz {kole, pratio ku}i i na vratima dobio
poljubac. Itd. ^itav odnos s njom isprepleten je
samim poljupcima. No kad sam se vratio iz Trav-
nika, ve} sam uvi|ao, da ~ovjek nije samo tijelo.
Pitao samse da li samdobro radio, a kad samsaz-
nao za njenu smrt, nastao je du{evni prelom u
mojoj du{i, ne odjednom nego s vremenom. Ali
opet se pitam da onog materijalnog nije bilo iz-
me|u nas, bi li postojao onaj du{evni vez? Poljup-
cima smo se mi i du{evno spojili. Ona je mrtva,
vi{e je ne}u nikad vidjeti, nju koja mi je utjeha u
`ivotu; i `elim iz dna du{e da je vidim Tamo, na
21
Banjalu~ki
`eljezni~ki
kolodvor
gdje je
stanovala
obitelj Merz
drugom svijetu. To {to za nju osje}am, ne mogu
kazati, nego suze moje koje teku kad si predo~im
ovu plemenitu i dobro}udnu Germanku. Moja
mladost je, kako mi se ~ini, s njomlegla u grob; svi
se mogu smijati iz dna srca, ja ne mogu. Gledam
djevojke, svi|aju mi se, ali pomislim li na nju, sve
drugo i{~ezne. Jedinu utjehu nalazim u umjetno-
sti, koju silno volim i u prirodi.
Banja Luka, 18. IV. 1914. 17 g. i 4 mj.
Nju ne zaboravljam, sve mi dolazi na pamet
Schillerov stih: "Oh, dass sie ewig grnen bliebe,
die schne Zeit der ersten Liebe." (O, da se vje~no
ostane zelenjeti lijepo vrijeme prve ljubavi.)
Borba izme|u Vje~nosti i strasti
Banja Luka, 13. VI. 1914. 17 g. i 6 mj.
Bo`e, {to samvidio! Gad i gnjusoba. Kolege,
do kojih sam vi{e dr`ao, i{li su se sa slu{kinjama
natezati i druge provocirati i sramotiti. Neki dru-
gi oti{li su "dolje". Jadnici! Tako mora biti kad ste
`ivotinje. Uvijek govoriti o idealima, a valjati se u
blatu.
Banja Luka, 19. VI. 1914. 17 g. i 6 mj.
Z. je vozio na la|i neku debelu djevojku, {to je
zovu Barbara. Si|emo dolje, sjednemo do njih, a
ona sjedne da joj se je dosta velik dio noge vidio.
Te{ko mi je bilo, nastade u`asna borba izme|u
Vje~nosti i strasti te sam jedva do~ekao da sam se
prevezao. Strast direktno obustavi logi~no
mi{ljenje, tako da sam se te{ko mogao u glavi sa-
brati o ~emu idealiziram: o Ewig Weibliches (o
vje~no `enskom), Memento mori (sjeti se da }e{ um-
rijeti), rad za ~ovje~anstvo, estetski osje}aj itd.
22
Tog dana bio sam kod male (Franji}ke) i razgo-
varao Nave~er sam je s Antom htio pratiti, ali
uslijed na{eg kukavi~luka to se je izjalovilo.
^ovjeku je priro|eno da te`i k `eni
Banja Luka, 21. VI. 1914. 17 g. i 6 mj.
Odem Franji}ki u
du}an i pri~ao sam joj o
\alskom, Kumi~i}u i
humoreskama Marako-
vi}a na dvoru. Poslije to-
ga sam se {etao s Antom
i [andorom, te Plachom
pod njenim prozorom.
Ona je gore bila kao
\ema. Je li to ljubav? Ni-
je. Ona mene ne pozna.
Ja nju ne znam. Do in-
timnog nije do{lo. Ona
je zatvorena i ja sam. Ni-
je kao kod Grete, koja svoj osje}aj odmah iska`e;
no za{to uvijek za njom letim. Bog zna kako fi-
zi~ki nije lijepa. Izgleda da je dobra. Tolstoj ka`e:
ljubav je strast. Sva ljubavna literatura se bazira
na ovoj. No u mene nema strasti. Ali opet je ~ovje-
ku priro|eno da te`i k `enskoj. Mo`da das Ewig
Weibliches (vje~no `ensko) vu~e ili je to neka suge-
stivna mo}, kako Kleist veli. Zadnje }e biti, jer
za{to me uvijek k njoj vu~e. Ili je ta sna`na i otpor-
na mu{ka narav samo polovina bti i ova tra`i
drugi dio bti, priro|enu nje`nost i milovanje. To
ostaje uvijek tajna
Sada je krasna no}. Neizmjerni svemirski me-
hanizam stoji nepomi~no. Ne vide se {trikovi ni
pre~ke, a opet stoji. Kojomli brzinomta neizmjer-
23
Ivan Merz,maturant,
Banja Luka
nost juri i okre}e se i prah - ~ovjek - sve to smisli.
Kuda to vodi? Za{to ~ovjek ima tijelo, kad je on u
biti du{a? Za{to? Kuda? Vje~ne tajne
Misao - iskra - pamet, ta iskrica vje~ne Istine,
do kakvih uzvi{enih misli nas dovodi i koliko
mo`emo shvatiti, a {to je istom Neizmjernost!
Kad se misli, hvata me vrtoglavica Bljesak ap-
solutne Istine, koju iskrica ne mo`e podnijeti.
Ubojstvo Franje Ferdinanda u Sarajevu
Banja Luka, 28. VI. 1914. 17 g. i 6. mj.
U`as! Sljedbeni rad dnevnika prekidam. Fran-
jo Ferdinand, prijestolonasljednik u Bosni - u Bo-
sni ubijen! @ena tako|er. Gdje si, san Hrvata!?
Fatum priti{}e. Ideali su poru{eni, jadni mladi}
stoji i tuguje. Ubi{e ga "prijatelji" Slavena, Srbi.
Njegova `ena tako|er mrtva. Barbari!
Banja Luka, 28.VI.1914. 17 g. i 6. mj.
Sve je jo{ tajno, no saznao sam sve. ^itav je
komplot Srba protiv njega (Ferdinanda). Najprije
se na{la dinamitna patrona na `eljeznici iz Metko-
vi}a. U Sarajevu je eksplodirala bomba i Merici,
general, ako se ne varam, bio je te{ko ranjen. Kad
je to Ferdinand saznao, po{ao je automobilom u
bolnicu da ga pohodi, a najednom kod }uprije uz
Vije}nicu puko{e revolveri sa sviju strana. Najpri-
je je njega ranilo, on se nasloni na lijevu stranu,
onda nju rani i ona pade na njega. On je jo{ deset
minuta `ivio. Ka`e se da je jedan oficir sko~io na
|aka Principa koji je pucao, i da se je s njim stro-
valio u Miljacku, te ga skoro udavio. Bo`e!
Umorstvo i krajnja podlost!Komplot ovaj podli
je simbol srpske }udi! Narod je jedan u svojoj biti
dobar. Ili nije? Da ne vrijedi i za nj hereditacija?
Budu}nost }e to odlu~iti. Zar je ovaj komplot
24
znak te`nje za slobodom? Nipo{to. Sloboda je
ideal do kojega se dolazi po{tenim sredstvima.
Da je Ferdinand bio tiran, neprijatelj Slavena, ~ov-
jek se ne bi ~udio, ali bio je du{a. ^esi i Hrvati su
ga voljeli vi{e nego ikoga, a sad im se nade raspli-
nu{e. Oni koji ka`u da su jedno s Hrvatima - Srbi -
razorili su sve. [to zaslu`uju? Historija }e ih ve}
osuditi. Taj prekomjerni egoizam, Nitscheovska
narav, bez Vjere, sve }e to uroditi zaslu`enim plo-
dom. Do}i }e u Bosni doba Francuske revolucije.
Ljudi egoisti }e pod izlikomoslobo|enja pobuniti
narod. Nastat }e me|usobno klanje. @ivotinje...
^uo sam nadalje, da su se katolici i muslimani -
Hrvati - slo`ili i demonstrirali protiv Srba, razo-
riv{i Europa-hotel i drugo. Uzorna organizacija
Srba raspli}e svoje mre`e po ~itavoj Bosni. I ovdje
je neki centrum. Vladika banjalu~ki dobio je nalog
- tko bi ga znao za{to - da bje`i odavde. I ovdje
kanda se spremaju demonstracije. Vojska je u
pripremi.
Prezir jo{ ve}i mora pobuditi {to je ju~er bio Vi-
dov-dan. Priredio se je sokolski pokrajinski slet.
Vje`balo se od 6 s. ujutro Imali su svoju glazbe-
nu povorku od kojih 3000 ljudi, seljaka, sokola{a,
seljanki, djece, gra|ana itd Bila je impozantna
povorka, ali u`asno mrtva. Obi~no se kod tih
sve~anosti pjeva. Kad se to saznalo (ubojstvo Fer-
dinanda), raspustilo se sve i seljaci su `eljeznicom
otpremani ku}i. No, {to je naj~udnije, svi su imali
"Trauerflor" (`alobni znak). Odakle im kad su
du}ani zatvoreni. Nosili su ih ve} sa sobom. To je
bilo tako izvrsno organizirano, da su znali da }e
se Ferdinand ubiti i zato su do{li ovamo, da se
mo`da i pobune. U Brnu je bila tako|er buna. No
najve}a ironija svega su hrvatske zastave koje su
Srbi na vje`bali{tu i pred kolodvorom izvjesili.
Ubiti prijatelja Hrvata, a za znak prijateljstva iz-
25
vjesiti hrvatske zastave! Ironija! Gdje ostaje iskre-
nost i ljubav? Iz ovog mete`a }e istina netaknuta
iza}i. Gdje je Krist, koga su neprijatelji razapeli i
koji daje Svjetlo Istine? Iz mete`a }e On izvesti
sljedbenike svoje.
Historija je borba za Istinom.
Prva je ljubav najdublja
i zato mi je uspomena sveta
Banja Luka, 4. VII. 1914. - prva godi{njica
Gretine smrti 17 g. i 7 mj.
Zanesen velikom
harmonijom, melodija-
ma koje osje}am, a ne
~ujem, slikama koje
poznajem, a nikada ih
nisam vidio, mislim na
prvu ljubav. Koliki pad
iz Vje~nosti u prolaz-
nost. No {to je na tome
bilo zlo i prolazno, ne-
stalo je, a ono uzvi{eno
i plemenito dalje `ivi u
mojemu srcu, uzdi`e
ga i daje mu hrane,
mo`da sije i dobro sje-
me. Svevi{nji, molim Te da bude tako! Mo`da je
ona u to doba izdahnula. Za to nisam ni znao.
@arko sam se molio Bogu da je odr`i na `ivotu i
bio sam uvjeren o uspjehu molitve, ali bilo je pre-
kasno. Ve} je ona prestala biti. Du{a se njezina
otresla prolaznosti i oti{la je. Kamo? U Vje~nost.
Ali, Bo`e, groza me hvata kada pomislimda je sa-
ma sebi oduzela `ivot. @ivot je borba za Istinom, a
ona kukavno odustaje od te borbe. Dijete je dva-
26
Greta Teschner (1896.-1913.)
desetog stolje}a, laganih nazora. Da je sada `iva,
mo`da bi bilo sve druga~ije, ili mo`da ne. Mo`da
bih i ja jo{ bio dijete dvadesetog stolje}a. Tko zna?
Svevi{nji najbolje ure|uje.
Prva je ljubav najdublja i zato mi je uspomena
sveta. Na groblje nisam odnio cvije}a, jer ~uvstva
bi se otupila da se iznesu pred svijet. Otac njen i
majka mo`da pla~u, a meni je te{ko kad si dozo-
vem slike u pamet. Bila je pametnija nego ostale
njene drugarice, uvijek je ~itala knjige i odu{evlja-
vala za se. Ali dubine joj nitko nije dao. Prolazio
joj je `ivot monotono, razmi{ljala je kaddan do|e,
dan ode, ~eka da i pro|e. Mo`da bi se udala, dobi-
la djece, i umrla. Takav je `ivot. Nije znala za{to
`ivi. Nije mo`da ni znala da postoji Vje~nost i da
sve divote svijeta, sva priroda, dovode do spoz-
naje da je to sve od neizmjernog Duha, od Ideala
~ovje~anstva, od Istine, Dobrote i Ljepote. Pro{lo
je, a pro}i }u i ja, kao i sve ovo, ali mi }emo svi biti.
Mo`da i ona jest! Strah me hvata kad pomislimda
je izgubila Vje~nost. Bo`e, predobri Bo`e, saslu{aj
molitvu slaba{nog crvi}a koji se stra{i da Te po-
gleda, kome vrag srce truje, daj, Bo`e Vje~ni, daj
Greti Vje~nost. Oprosti i meni sve zlo i poka`i mi
put pravde!
Vratimo se k ljudima. @ivot je borba za Istinom
i promotrimo ga.
Pro{lo je, oplemenilo me
i bez toga se mo`e `ivjeti!
Banja Luka 8. VII. 1914. 17 g. i 7 mj.
Svaki dan sam u Salvator ulici, gdje se mala
{e}e s Vla{i}evom. Prolazimo jedno mimo dru-
gog. Zbog matere ne mogu joj se priklju~iti. Vo-
lim je, iako je ne poznam. Sve je ovo prolazno.
27
Kao Gretu te{ko da sam {to tako duboko volio; i
svejedno pro{lo je, sje}amse, oplemenilo me je, ali
se i bez toga mo`e `ivjeti. Dnevnik mi je jedino
sje}anje na poeziju u ovome glupom radu. I}i }u
na more. Kamo, ne znam. Najradije bih i{ao ona-
mo, gdje se govori samo francuski.
Djetinjstvo je pro{lo... pro}i }e i `ivot
Banja Luka, 11. VII. 1914. 17 g. i 7 mj.
Finis finaliter. Maturirao sam. Rije{io sam se
brige, ali... plakao sam u podne. Tko bi znao
za{to. Novi korak. Djetinjstvo je pro{lo. Po~inju
velike du`nosti. Ideali postaju realna pitanja.
Pro}i }e i `ivot.
Nagon bi svu moju ideologiju
mogao baciti u blato
Opatija, 22. VII. 1914. 17 g. i 7 mj.
Ustao sam u 9 s., sun~ao se jako, da sam po-
crnio. Na kupanju na me jako djeluje eroti~ni mo-
menat. Vidim da je nagon zao, gadan, da bi svu
moju ideologiju mogao baciti u blato i svejedno se
28
Maturanti banjalu~ke gimnazije 1914.g.
Ivan Merz u donjem redu, drugi s desna
opet pojavi. Kad pozovem u pomo} Djevicu, po-
mogne mi mnogo, ali opet se javi. Boravak je ov-
dje za tijelo ugodan, ali ~ovjek previ{e misli na ti-
jelo. Sva misao je kad}e jesti, kadspavati, kudsad
i kud kasnije i}i. More je izvanredne ljepote, ali
sm ga u`ivati nije lako; kad bi tko bio tko bi ~ov-
jeka razumio. Sje}am se uvijek Grete. Kad vidim
kakvu djevojku gdje se smije s mladi}em, meni je
te{ko. Onakvo {to kao {to je Greta, ne}u na}i. I da
se na|e, opet bi uspomena na Gretu ovaj odnos
pomr~ala i ne bi ~ovjek mogao biti tako iskren.
Molio sam ga da prestane
Opatija, 23. VII. 1914. 17 g. i 7 mj.
Spavao sam do 5 popodne i {etaju}i sretnem
M.P. Bilo mu je drago a i meni, kad je vidio ratnu
la|u Eroti~no je po~eo govoriti i molio sam ga
da prestane
Narednih dana Merz opisuje u svome dnevniku
politi~ke prilike pred Prvi svjetski rat. Nakon ubojstva
Ferdinanda u Sarajevu, Austrija je najprije predala ul-
timatumSrbiji koji je ona odbila, a onda joj je navijesti-
la rat. Sva ta predratna situacija i psihoza nalazi odjeka
u Merzovu dnevniku; o svemu ostavlja zanimljive za-
pise te svoje moralne ocjene i sudove {to ovdje samo
djelomi~no navodimo.
Politika srpskih vo|a je brutalan egoizam
Opatija, 25. VII. 1914. 17 g. i 7 mj.
Danas samse kupao i pekao na suncu. Pocrnio
samprili~noPoslije kupanja do|emna ru~ak, a
gospojica koja do mene sjedi re~e da }e biti po svoj
prilici rat. Grom iz vedra neba. Na politiku sam
bio sasvim zaboravio. Rat sa Srbijom Poslije
ru~ka odmah odletim i kupim "Neues Wiener Jo-
29
urnal". Krupnim slovima pi{e da je predan ulti-
matum. Unutra ima dosta fraza, ali mnogo i mno-
go dubokog i opravdanog uvjerenja. Da je politi-
ka srpskih vo|a brutalan egoizam, kojemu su
`rtve prijestolonasljednici i drugi, to je o~ito. [teta
{to je u narodu Srba, koji je plemenit dok mu je
Kraljevi} Marko ideal, a vila Ravijojla ga dobrim
djelima inspirira, taj egoizamprodro i ovi ga sma-
traju svetinjom Krist se ne slu{a iako `ivi kod
dubokih. Na{a monarhija ima mnogo krivnje
"Figaro" (francuski list) sam ~itao i u`asno je
{ovinisti~an. Na strani je Srbije On se grozi Au-
striji da je ona (Francuska) i Rusija uz Srbiju i neka
suo~e rogove. No da oni znadu, a mo`da i znadu,
kako je velikosrbizam u`asan, da ho}e tu|u zem-
lju - u Bosni je ve}ina Hrvata - da otmu i da na naj-
stra{niji na~in svoju politiku vode, i to atentatima,
{irenjem pamfleta, raza{iljanjem bombi, bezo-
braznim podu~avanjem mlade`i. - Popodne sam
le`ao i oti{ao slu{ati glazbu. Sreo B. a kasnije i nje-
govu bra}u - bludnici! No uvijek sam razgovor
sveo na drugo. S B. sam se {etao kod glazbe i do-
palo nam se.
Egoizam naroda dovodi do svjetskog rata
Opatija, nedjelja, 26. VII. 1914. 17 g. i 7 mj.
^udo ne~uveno. Ve} je rat. Nitko se tomu od
Austrije nije nadao. Tako energi~no. Sigurno je
grof Tizza po srijedi. Pravedno jest da se egoizam
i brutalnost Srba kazni, ali to je Europa mogla
u~initi. No nekultura 20. vijeka ve}a je od kulture.
Namjesto da se to za nekoliko dana rije{i, to je sva
prilika da }e egoizamnaroda dovesti do svjetskog
rata. Iz ovog }e rata Istina iza}i neoskvrnjena. Sve
}e pro}i - ali "moje Rije~i ne}e pro}i". No do}i }e
30
mnogo novih zala. Opet }e se poslije toga boriti
jedni za pravedna prava, radit }e to zlimsredstvi-
ma, te Jovo na novo. Novo zlo valja orati plugom,
koji duboko zadire, a ne ralicom koja se skli`e po
povr{ini (Turgenjev). Jutros po|oh u crkvu, ali
kako je bila puna, svijet je vani stajao. Nisamizva-
na ni{ta mogao pratiti i zato sam oti{ao. Dakle
dvije nedjelje bez svete mise. Tu ima i u meni do-
sta krivnje. Mogao sam ranije oti}i
Demoliranje velikosrpskih propagatora
u Zagrebu
Zagreb, 2. VIII. 1914. 17 g. i 8 mj.
Na povratku iz Opatije Ivan se zaustavio u Zagre-
bu i posjetio Gretinu majku koja je trenuta~no ondje
boravila. Nakon objave rata u Zagrebu su ve} zapo~eli
nemiri. Merz je bio neposredni svjedok {to se toga dana
zbivalo pa to opisuje u svome dnevniku. Donosimo
skra}eni izvadak opisa toga dana.
Odmah po|em gospo|i Teschner, da joj javim
da ne ode u Opatiju. S gospo|om Teschner odem
na {etnju. U Ilici najednom viknu{e: Srbi demoli-
raju. Mi se prestra{ismo, a onda reko{e da Srbe
demoliraju Mi poletimo k Jela~i}evu trgu, gdje
se je svjetina bila skupila i vidimo, kako iz Niko-
li}eva du}ana vatra izbija, a fakini kamenjemi no-
gama lupaju u du}anDoleti vojska i svi pobje-
31
Ivan Merz
(prvi s lijeva)
nakon mature
na odmoru u
Opatiji,
srpanj 1914.
gnu. Kad vidje{e da ni{ta ne ~ini, masa vika{e:
@ivila vojska. Tada odo{e k narodnoj kavani, po-
baca{e stolice u hrpu, izlomi{e vrata i zapali{e
to Onda ode svjetina uz viku dje~urlije: "Dolje
vla{ke ubojice" k banci i ]uku. ]uk je bio za~as
razru{en... Kad su izlili gnjev, doleti vojska i svijet
se je ve} skupio kod Srpskog sokola i velikim ka-
menjem udarao u zatvorene kapke prozora. Ne-
kako su uspjeli do}i unutra i sve nove stolice, kla-
vir i ostalo poku}stvo porazbacali su na hrpu i za-
palili. Tako je sve izgorjelo Ja u prvi mah nisam
odobravao postupak demoliranja, a sadvidim, da
je to izljev iskrene naravi Hrvata. Oni znaju da je
komesarijat uveden zbog Srba, da su ljudi koje su
oni demolirali velikosrpski propagatori, kod ko-
jih se je na{lo bombi i svoj su gnjev izlili tako da su
im materijal uni{tili, da tako izraze negodovanje.
Dodu{e bilo je tu i ljudi, koji su gledali da d`epo-
ve napune. Ljudima samim nisu u~inili ni{ta
na`ao. Odu{evljeni su bili za borbu i vikali: @ivio
hrvatski Kralj Franjo Josip, `ivila vojska i `ivila
hrvatska vojska i dr.
Erotika vodi prema `ivotu bez svrhe
Zagreb, 2. VIII. 1914. 17 g. i 8 mj.
Kad sam po ki{i pratio gospo|e (g|u Teschner i
g|u Supanek), pro{la je jedna `ena i digla suknju
da se je dosta vidjelo. Po{to sam se instinktivno
okrenuo, po~ele su govoriti o eroti~nom, da }u se
promijeniti itd. Bilo mi je te{ko da to ba{ ~ujemod
Gretine mame, koju dosta volim, a vidim da je
ovaj erotski element uodgajanjui uk}eri ubio pri-
ro|eni religiozni `ivot, tako da se mogla odlu~iti
na samoubojstvo. Ili, to~nije re~eno: pu{tam ero-
ti~ne misli, `ivim iz dana u dan, bez molitve i mi-
sli na vje~nost, pa `ivot postane bez svrhe. U ~asu
32
rezignacije i neraspolo`enja pita se tada ~ovjek
za{to se ne bi ubio, i to mo`e u~initi...
Svijet gori - vrag trijumfira
Banja Luka, 6. VIII. 1914. 17 g. i 8 mj.
Svijet gori - vrag trijumfira. Odu{evljen sam
jer se borim za svetu stvar. Mi smo Srbiji rat navi-
jestili radi vlastite obrane - ina~e bi oni nas u nu-
trini razrovali. Politika ruskih nacionalista, koji-
ma je nacionalizam vjera, pristaju uz politiku
Srba, koja bi monarhiju htjela rastrovati
U nastavku toga dana Merz zorno opisuje kako se
rat rasplamsava. Francuzi su ve} napali Njema~ku,
Engleska je navijestila rat Njema~koj jer je njihova voj-
ska pro{la kroz Belgiju. Njemci su ve} u{li u Rusiji. Uz
Austrougarsku su Rumunjska, Turska i Japan. Italija
je neutralna.
Napasti navale u`asno, no molitva me di`e
Banja Luka 30. VIII. 1914. 17 g. i 8 mj.
S malom se katkad sastanem. Sve vi{e uvi|am
da nije za me. Ona je dobrih svojstava, ali nema
onog du{evnog elana, onaj {iroki pogled na svijet
koji tra`im. S Gretom sam mogao ~itati Schillera,
razgovarati o historiji i uop}e o svemu, ona je sve
razumjela i dapa~e je neke stvari bolje znala nego
i ja. Bila je na~itana i bila je slobodna u svijetu.
Takvih je djevojaka malo.
Mislim da }e se veza (s Franji}kom), ako se to
zove veza, polako razvu}i. Za njomsamletio, ne -
gledao sam da je na|em, pa da se razgovaram, a
kad smo se sastali, govorili smo o stvarima bez
ikakva zna~enja. Danas poslije mise - ne znam ni
sam za{to - re~e mi da imam tanke noge kao [an-
33
dor. ^udnovato glupo. Ba{ se od nje nisam nadao
da }e po~eti o tijelu govoriti
Napasti navale u`asno, no molitva me di`e. U
svetinji nad svetinjama (Rabindranath Tagore) - u
srcu mom, nepokolebljiva je vjera. Skepse ima.
Vje~it je boj. Znamda nisamsavr{en, ali grijesi me
bodu i ne znamkoji su. U~asu kad zlo u~inim, vi-
dim da je zlo, ali kasnije opet zaboravim i isto
u~inim. Da je ovdje kakav inteligentan ispovjed-
nik, da mu se saop}im da me on razumije i da me
upozori! Gledat }u oti}i na ispovijed prije polaska
(u Vojnu akademiju) i da primimTijelo za okrepu u
budu}em `ivotu...
34
Be~, katedrala sv. Stjepana
Borba za ~isto}u
u nemoralnom okru`enju
U Vojnoj akademiji
Be~ko Novo Mjesto, jesen 1914. g.
Nakon zavr{ene gimnazije i polo`ene mature Ivan,
po `elji roditelja, polazi u Vojnu akademiju u Be~ko
Novo Mjesto. Kako nije imao poziva za vojni~ko zva-
nje, ostaje ondje samo tri mjeseca, do Bo`i}a 1914. Bo-
rave}i u akademiji, upoznao je svu moralnu pokvare-
nost tamo{njeg dru{tva i svoje okoline. Bili su to pravi
stresovi za ~estitog, nepokvarenog mladi}a kao {to je
bio Ivan. Sve te dramati~ne momente i susrete, te svoju
borbu za o~uvanje svoje moralne ~isto}e, Ivan opisuje u
svome dnevniku.
@ivot nije u`ivanje nego `rtva
Be~ko Novo Mjesto, 21. IX. 1914. 17 g. 9 mj.
Ve} sam u `ivotu skok u~inio. Budu}i da sam
stupio u Vojnu akademiju, zna~i da moramposta-
ti dobar vojnik. No sa mnomje to sasvimdruk~ije.
Volju za vojni{tvo nisam nikada imao, ali da
olak{am `ivot roditeljima, stupio sam ovamo
Vojnik samrado, ali ovdje nisu pravi vojnici. Ideal
njima nije nikakva nedosti`na stvar, nego `ivot za
cara. Da car radi krivo, oni bi bili njegovo oru|e,
njima ideal nije Bog. Uop}e oni religijuprezirui to
je naravna stvar, jer je oni ne poznaju ne misle
na prolaznost, na Stvoritelja tih krasnih prirodnih
zakona.
35
Ve} sam mnogo pi-
sao i neke karte su
ispunjene mr`njom k
ovome. I ja sada vidim
u`asnu stranu ovoga,
ali zagristi u sve ne}u.
Vjera moja izgleda da
je slaba, misao no ono
lijepo, uop}e religiozni
`ivot kao da umire. To
je zato {to nemam
dru{tva, s kim da se o
vi{im stvarima zabav-
ljam. Ispovijed koju
bih toliko `elio, kao ni
Pri~est ovdje ne mogu
primiti Jedan se aka-
demi~ar ubio. Nije
~udo da se samo jedan ubio. Njima je ideal biti
vojnik, za{to, kako, o tome se ne misli. Kad taj ide-
al i{~ezne, ne znaju}i {to je svrha `ivotu ne}e vi{e
da `ivi. @ivot nije u`ivanje, nego `rtva.
Vojna akademija -
ognji{te nemorala i propasti Austrije
Be~ko Novo Mjesto, 15. X. 1914. 17 g. i 10 mj.
U najuzvi{enijim ~asovima najbolje izbija ni-
skost ljudi. Bio je "Ausmusterung" (polaganje pri-
sege). Oficiri se zakleli da }e sve svoje `rtvovati
Bogu, caru i domovini, a svi se kolege napi{e kao
`ivotinje. Tu se psuje Bog na hrvatskom, govore
se svinjarije, bljuje se i pljuje po podovima. Neko-
liko ih sjedi na podu i iz boce lo~u {ampanjac. Da,
to su oni isti, koji su mi se ju~er rugali {to latinski
u~im, {to te`im za nematerijalnim. No kako je ov-
dje, ne mogu sve opisati. Da sam mogao redovito
36
Ivan Merz
pitomac Vojne akademije
u Be~kom Novom Mjestu
voditi dnevnik, vidjelo bi se kako sam u po~etku
trpio i plakao zbog ove pokvarenosti. Najve}e zlo
je non{alansa (nemar). Da se iz svojih zala iskopa-
ju, ja bih ih tjerao da neumorno rade. Rad je potre-
banOvdje postoji samo zlo. Ognji{te je nemora-
la i propasti Austrije. Ne dr`im da }e se ljudi po-
praviti. Da se makar plemenito uzdr`i ono {to jo{
sada vrijedi, valjalo bi stvoriti sna`ne i jake kleri-
kalne organizacije. Bez njih nema ni{ta.
Pokvarenost }e iz gradova u}i u sela
i zbogom, Hrvatska!
Be~ko Novo Mjesto, 24. X. 1914. 17 g. i 10 mj.
Evo me u zatvoru. Ba{ me je neki kapetan
izgrdio {to sam mu rekao da je dozvoljeno ovdje
jezike u~iti i on mi je uzeo Dim, Lohengrine i Bru-
netijera, {to samponio da ovdje ~itam. No svejed-
no, opet sam ga nasamario, jer u hla~ama imam
"Die Kunst zu beten" (Umije}e moljenja) i ~okola-
da. Timse baviti nije mnogo ni dva dana. Moliti se
i sjediniti s Bogom, to je djelo ~itavog `ivota
Jedino se rastu`im i te{ko mi bude kada uvi-
dimda ne{to zlo u~inim. Netko me ljuti i ljuti, a ja
u ljutnji za njimbacimstolicu i samne znamkako
to, nazovem ga svinjom. Bo`e, daj da se tako {to
ne dogodi. Onda samjednomslagao - i to se ne}e,
ne, ne smije nikada dogoditiBilo je i mnogih
drugih stvari i osje}amda bih trebao oti}i na ispo-
vijed, da te`inu grijeha saspem i `elja, vru}a `elja
me vu~e Onome koji je tako dobar i pravedan, ta-
ko mio, i da ga blagujem
Ali da, uvojsci sam. [to je vojska? Ona treba da
je nosilac patriotizma!? Svakako ne onoga koji
svoje strasti ne mo`e pobijediti! Mila moja i
mu{ka Austrija: ako i nadalje takvi budu bili no-
37
sioci patriotizma, mi idemo stopama Rimljana...
A {to mi radi moja mila Hrvatska? @alibo`e gle-
dam, gledam. Svjetska povijest ne u~i da pesimi-
sti~ki gledam iako u svjetskoj povijesti vidim sa-
mo jedan religiozni borbeni motiv: Borba za pra-
vednost i istinu. Borba za i protiv Boga, borba
zlog i dobrog elementa, kako mitologije ka`u. Na-
rod Hrvatske, te Bosne, jo{ je nepokvaren. Nada-
mo se o njemu najboljemu. Dobri i po{teni ljudi.
Folklor mu je lijep. Narodne pjesme prve su na
svijetu. Ali gradovi Hrvatske i Bosne pokvareni
su stra{no. Iz Europe mnogo zla dolazi. Dapa~e,
hrvatska narodna umjetnost se zara`ava ero-
ti~nim, bolesnim, modernimstrujamaPokvare-
nost }e iz gradova u}i u sela i zbogom, Hrvatska.
Ne, u crven-bijeli-plavi ako upletemo goru}i kri`
koji }e sve zlo uni{titi, a dobro rasvijetliti, onda }e
Hrvatska svoju ulogu u svjetskoj povijesti
izvr{iti. Daj Bo`e
Ljudi za koje su djevojke samo `ivine
Be~ko Novo Mjesto, 7. XII. 1914. 18 g.
Dosta samu misli druge prore{etao i dosta du-
go sam `ivio umi{ljen, da sam ja ovdje jedini do-
bar, do~im sam se spram njih pona{ao dosta egoi-
sti~no. Ako sam{togod dobio od ku}e, sakrio sam
da oni ne bi iskali.
Ju~er sam bio u Be~u Sastao sam se s Hrvat-
ska{ima (~lanovima katoli~koga studentskog dru{tva
"Hrvatska" u Be~u) i shvatio onuvezukoja sve njih
ve`e. Milota je do}i iz dru{tva u kome se samo
u`ivljuje u eroti~no, `ivi samo za eroti~no, me|u
ljude, mu{ke i `enske, koji rade samo za jednu mi-
sao i koji `ive po{teno i plemenito. Da, ne treba da
govorim o veli~ini i ljepoti kr{}anskog `ivota
38
Sviralo se na tamburice i pjevalo. Jedna divna go-
spojica, kestenjaste kose uzelenkasto-modroj blu-
zi, blijeda lica, sjedjela je nasuprot meni. Uistinu
bila je lijepa. Du{evna ljepota djevi~anstvena po-
nosa, blagost, izbijala je iz svakog pogleda.
Bo`e, kako to da samovdje (u Vojnoj akademiji)
me|u ljudima bez srca, za koje su djevojke samo
`ivine!
Mirni rad, odgoj samog sebe, geslo je ~ovjeka
Be~ko Novo Mjesto, 8. XII. 1914. 18. g.
Danas je Bezgrje{no Za~e}e. Bio sam ujutro u
crkvi Bezobraznost spram sve}enika je velika
(od strane pitomaca akademije). Kad on ~ita
Evan|elje, ka{ljuca se i galami, a on je prisiljen da
prekine ~itanje, dok se smire Poslije mise oti{ao
sam u grad opti~aru i naru~io jedne nao~ale.
U`asno su mi slabe o~i. Astigmatizam desnoga je
tako velik, da se ni s mojim sada{njim nao~alama
slike ne pokrivaju..
Opazio sam da se manje grije{i kad je vi{e po-
sla. Pjevao bih himne radu, tjelesnom i meha-
ni~kom radu, jer se na zlo ne misli; ali se ni na
vje~nost ne misli.
Na{ sav rad mora da je Faustovsko
usavr{avanje, te`nja za spoznajom. Ono malo {to
mehani~ki radimo mora biti sredstvo k
usavr{avaju}em radu
U~e}i tehni~ke znanosti, moram se diviti ve-
li~ini Stvoritelja, koji je izveo tako divne zakone, a
ne samo u~iti ono {to }emo upotrijebiti da mile
nam i nepokvarene narode koji }e svijet preporo-
diti, na milijune ubijamo. Ratu tomsu krivi tirani,
koji ugnjetavaju narode, koji vjeru ugnjetavaju, i
~ovjek bi postao nihilist da ne zna da je toliko mi-
39
lijuna inteligencije isti takav tiranin, egoist koje-
mu je "ja" sve, a drugi ni{ta. Poradi toga je mirni
rad, odgoj samog sebe, geslo ~ovjeka.
Danas je slobodan dan. Mnogi (pitomci Vojne
akademije) su oti{li u bludili{te
Prvi poljubac, zlatno sme|e kose.
Be~ko Novo Mjesto, 11. XII. 1914. 18 g.
Srce je moje uzburkano ~uvstvima. Uspomena
na Gretu - Prvi ples, prvi sastanak. Na{e {ale i
sve sli~no. [etnja po brdima i ~itanje Schillera.
Ve~era u njihovoj ku}i, scena kod pijanina, prvi
poljubac, zlatno-sme|e kose... Ono {to bija{e gad-
no - pro{lo je. Jedina je uspomena koja `ivi; ona
{esnaestogodi{nja i ja toliko. Da, 18. ovog mjeseca
bit }e joj osamnaest godina. I ja sam dio njenoj
smrti pridonio. Bio sam `ivotinja. To }e biti i dub-
lji uzrok {to se je otrovala. Poradi zlog odgoja, te
poradi toga {to u njoj vi|ahu samo `ivotinju,
do~im je u nje bilo mnogo i mnogo lijepih svojsta-
va i mnogo inteligencije. Iznena|ivala me je svo-
jim poznavanjem povijesti i knji`evnosti. Kadno
je jednom do{la u Banja Luku, sastali smo se pred
Bo`i}evom ku}om. Bio je i Paji}. Upravo mi re~e
da je pro~itala "Frhlingsfluten". ^ini mi se, to je
bio zadnji na{ razgovor. Smrt - grozna smrt - ju je
odnijela.
Svevi{nji, veliki Bo`e, molim Te, daj da gre{ni-
ca, koja je dosta trpjela na ovome svijetu, koja je
`rtva pokvarenosti dru{tva, vidi bar djeli~ak Tvo-
je ljepote i nek nije za nju gubitak nade.
Da, pisat }u njenim roditeljima i njenoj dobroj,
zloj materi. @ena, koja ima "esprit-a", kako je neki
gospodin o njoj rekao, ali `ena bez moralne po-
dloge. Lijepa je negda bila, a i sada je, ne pravi si
40
ku}nih briga, iako te{ko bolesna, svejedno je sve
uvijek vesela. Da, ona je poglavito kriva smrti i vi-
de}i njena u`asno zla svojstva, sve me uvijek
ne{to njoj vu~e; poklonio bih joj se, poljubio bi joj
ruku. Gretina je mama. Ona je svoju k}erku jo{
najbolje poznavala. Aotac? Germanski div, ali sla-
bi}. @ena od njega radi {to ho}e. Vi{e on trpi i utje-
hu - kako sam ~uo - nalazi u vinu.
Da, kadno sam na ekskurziji 1913. pro{ao kroz
Travnik, htio sambaciti kapuunjihovuba{~u. Da,
Grete vi{e nije bilo. Spavao sam u kupeu. Najed-
nom reko{e: Teschnerovi su vani. Spavaju}i izle-
tim van i vidim Gretine roditelje prvi put iza nje-
ne smrti u dru{tvu. Mama je njena nabrala
poljskoga cvije}a za njen grob.
Laku no}, Gretice.
Pri~ali su ~itavo vrijeme
o cijeni ove i one `enske
Be~ko Novo Mjesto, 13. XII. 1914. 18 g.
Sje}amse na prve dane ovdje (u Vojnoj akademi-
ji). Bilo mi je jako te{ko. Sjede}i s onima iz drugog
te~aja kod jednog stola bio sam prinu|en slu{ati
stvari koje si nikad nisamni mislio. Razbacivaju}i
se kruhom, pri~ali su ~itavo vrijeme o cijeni ove i
one `enske, o stra{nim svinjarijama. S nekom
stra{nom ljutinom oti{ao sam od stola, plakao
sam {to sam prisiljen `ivjeti u takvom dru{tvu.
Pod takovim dojmom pisao sam ku}i i prijatelji-
ma o~ajna pisma. Da, privikao sam se na sve to.
Vi{e me ne bode toliko kad ~ujemgdje se psuje
Bog, kad se govore svinjarije: iako me stra{no uz-
ruja, to ipak o svemu razborito sudim i mislim si
{to je uzrok ovom zlu. Odgoj Karakteristi~nu
pjesmu sam ~uo: On nju zavede, pa pjeva: "Du
bleibst eine Hure, nur ich bleib' ein Mann." (Ti
41
ostaje{ pokvarenica, samo je ostajem ~ovjek.) Dakle
mu{ki ima privilegij da bude razbludan, a `ena
ne. @ena je dakle `ivotinja? Tako je to `alibo`e u
svijetu
Venera, Diana, Marija
Be~ko Novo Mjesto, 13. XII. 1914. 18 g.
Venera je ideal zemaljske ljepote. Ona je ljepo-
ta, koju je priroda rodila (iz pjene). Marija posje-
duje taj ideal prirodne ljepote. No Venera je mo-
ralni izrod. Stari gr~ki duh ono {to u njemu te`i -
htjelo je ne{to moralno ~isto: To je Diana. Diana je
ideal morala. Marija ima ova svojstva. Marija ima
razum. Palas Atene. Iz ovog se ve} vidi da je ona
iskra u ~ovjeku, koja dokumentira bivstvo jedne
Istine. Gr~ka mitologija je kaos kontrasta; ona ne
mo`e zbog toga biti vjera. Oni su mo`da osjetili u
sebi sve ono pravo - Istinu - no nisu znali uo~iti
njenu jedinstvenost, nerazdjeljivost. Ostalo je sve
ono {to bija{e dobro, ono upravo {to se sla`e s je-
dinstvenim kr{}anskim nazorima. No u kr{}an-
stvu je to ne{to nerazdjeljivo: Ljepota, Istina, Do-
brota to se ne da razdijeliti i sve {to je od toga bilo
kod pogana, slavimo.
Majko, ozna~i mi pravi put!
Be~ko Novo Mjesto, 14. XII. 1914. 18 g.
Majko moja dobra, najve}a, molim Te, napuni
moju du{u lijepim osje}ajima i plemenitim misli-
ma, uvijek mi ozna~i pravi put, pa makar mi i bilo
te{ko slijediti ga.
15. XII. 1914. 18 g.
Da, ^. i P. bijahu ju~er kano `ivotinje pijani.
Ostali bijahu u bludili{tu i pri~ahu o raznim ta-
mo{njim `ivotinjama u`asne stvari
42
Razderao sam je!
Ro|endan, 16. XII. 1914. 18 g.
Ju~er mi htjede jedan nataknuti na nos pre...
Danas mi doneso{e sliku jednoga golog akade-
mi~ara, koju je imala neka kelnerica. Razderao
sam je. Nazva{e me popom. No}as su ~etiri aka-
demi~ara slavila s bludnicama orgije. Prvi je le`ao
6 mjeseci zbog te{ke spolne bolesti u bolnici. Dru-
gi je u jednu takvu "zaljubljen" (tako bar veli). Te
`ivotinje zara|uju samo time. Samo fakta nabra-
jam. Konsekvencije vi{e ne vu~em. Europa ili
bludnica
Jutros je bila vje`ba, a po podne ples. Osobito
volimplesati. Ritamje tako lijep. Latinski samdo-
sta radio. Od ku}e jo{ nije prispjela ~estitka. Jedini
Ante pi{e: "^estitam ti budu}i ro|endan". Slu~aj-
no je ba{ na ro|endan prispjelo
Uvijek vidim sliku Madone s djetetom
Be~ko Novo Mjesto, 19. XII. 1914. 18 g.
Da, ju~er je imala ro|endan (Greta). Bilo bi joj
osamnaest godina. Djevojka u sjaju ljepote. Mir
prahu njenu! Ako Bog da, skoro }e biti kraj ani-
malnom `ivotu.
Da, kad ~ujem da se gadno govori, kad se u
moju du{u ho}e uvu}i gadne slike, uvijek nepro-
mijenjeno vidim sliku Madone s djetetom, onaj li-
jepi majesteti~ni i blagi izraz, ono usredoto~enje
svega uzvi{enog.
Molim Svevi{njega da mi pokazuje put
k ^isto}i, svemu Najvi{emu i Vje~nomu!
Be~ko Novo Mjesto, 22. XII. 1914. 18 g.
Zaklju~ujem dnevnik u akademiji. Slu{ao sam
{to sudjeca radila i {to jo{ rade uni`oj realci. Rade
u`asne stvari. Roditelji ~ine zlo~in, ako djecu od
43
sebe u takve {kole daju, gdje u~itelj samo predaje i
kadiz razreda iza|e zaboravi da je jo{ u~itelj. To je
upravo stra{no.
Pepino me je osobito zavolio. Mnogo se je
mu~io i propatio, dok se je iskristalizirao iz blata u
kojem je dodu{e i on; jo{ nema one dubine koja
promatra sve sa svoga stajali{ta. Svom du{om se
zanima za egipatsku povijest, znade hijeroglife i
`eli postati egiptologom Osobito je ~uvstven
Makar je jedan uvidio veli~inu ideje za kojom
te`imo. Iako on jo{ ne zna da je to samo katolici-
zam, polako }e ve} uvidjeti. Bilo mu je - a i meni -
drago, kad je mogao iskazati nekome svoje
osje}ajeObe}ao sammuda }emo se dopisivati.
Dnevnik zavr{avam i nadam se - molim Sve-
vi{njega, koji je odredio put suncu i zvijezdama,
smjer svakoj stabljici i zada}u svakom mravu - da
i meni odsada pokazuje put k ^isto}i, Velikoj um-
jetnosti, svemu Najvi{emu i Vje~nom. Neka se
opet i opet probudi Faust, koji je ovdje kano
zaspao.
Brige, te{ke brige. Ho}u li jo{ na Badnjak biti
kod milih roditelja? Najljep{a sve~anost, najljep{e
uspomene se bude u djetetu kod borovog mirisa i
svije}a. Bog.
44
Be~ko Novo Mjesto Vojna akademija u kojoj je Ivan Merz
proboravio tri mjeseca 1914. g. (U toj istoj gra|evini, koja
je nekad bila carski dvor, bili su zato~eni prije svoga
smaknu}a Petar Zrinski i Krsto Frankopan.)
[to je ljubav?
Filozofske analize i razmi{ljanja o ljubavi,
studij u Be~u 1915. g.
U sije~nju mjesecu 1915.g. Ivan polazi na studij u
Be~. Po `elji roditelja upisuje se na pravni fakultet,
premda je `elio studirati knji`evnost. Taj period njego-
va `ivota ispunjen je {irenjem kulturnih vidika. Mu~e
ga vjerski i moralni problemi. Puno razmi{lja o vjeri, i
napose o moralnim pitanjima, o ljubavi, o svome odno-
su prema `eni. No iznad svega dominira njegova
te`nja prema umjetnosti, prema ljepoti. Zato ~e{}e na-
lazimo u dnevniku spomen na do`ivljaje lijepoga u su-
sretu s umjetni~kim djelima. Religioznost je u ovom
stupnju njegova duhovnog razvoja jo{ usko povezana s
umjetno{}u, koja dominira njegovimduhovnimintere-
sima i horizontima.
Molitva Neoskvrnjenoj da ga u Be~u prati
na svakom koraku
Be~, 17. I. 1915. 18 g. 1 mj.
Moja molitva sada ide Neoskvrnjenoj: neka
me u ovom gradu prati na svakom koraku. Svaki
moj hod i korak neka bude usmjeren lijepom.
Uop}e, ho}u da se ovdje nasla|ujem samo u lije-
pom. Mislimnajprije na kazali{te. Prijavit }u se za
opere i nastojat }u da se u sve uzvi{eno zanesem.
Isto je sa svim umjetnostima. Deviza je moja Kea-
tova: A thing of beauty is a joy for ever. (Lijepa
stvar je trajna radost.) Samo se Ljepotom dolazi do
Izvora.
45
Be~, 18. I. 1915. 18 g. 1 mj.
Neko ~udnovato u`ivanje imam u slikama.
Madona i Isus su osobito lijepi. Ona kaplja krvi na
glavi je u`asna. Svakako su religiozne slike opet
najdublje.
Majko vje~na, daj da i nadalje mogu primati
darove ljepote!
Be~, 22. I. 1915. 18 g. 1 mj.
Pi{em, a ne vidim{to pi{em. Dado{e mi na kli-
nici atrofina. Zabrinut sam za svoje o~i. Krasno je
ovdje. Gazdari~ina k}erka je inteligentna. Da osli-
jepim, bilo bi stra{no. Bo`e sa~uvaj. Sav svoj
du{evni svijet sam si stvorio gledanjem - i to da
nestane! Za glazbu nisam toliko. Gledat }u da
vje`bamgdjegod glasovir, da u~imkomade napa-
met, jer tko zna... Majko vje~na, Ti koja si utjelov-
ljenje Poezije, svega lijepog i vje~nog, daj da i na-
dalje mogu primati darove ljepote!
Ne mogu shvatiti da }e u Pri~esti
neizmjerni Krist biti moj
Be~, 27. I. 1915. 18 g. 1 mj.
U nedjelju je Pri~est. Ne mogu shvatiti, da }e
Krist, Bog stvoritelj, Onaj za kojim sve te`i, koga
~ovjek u snu i na javi osje}a, Onaj jaki i svemo}ni,
koji je dao kretnju svemiru, Onaj koji bdije nad
svakomtravkomi nad svakimcrvi}em, - da Krist,
kojemu su ~avle kroz noge i ruke probijali, na ko-
ga supljuvali, Onaj koji je mrtve o`ivljavao i djecu
volio, te kod svoje vlastite smrti sunce zamra~io i
zemljom potresao, da }e On tad biti moj, da }e se
razgovarati sa mnom, ~ovjekom, za koga samo ja
pravo znadem. Po tome ba{ vidim, da je to On, jer
pokazuje u tome svoju neizmjernu ljubav
46
Po`udni pogledi na be~koj ulici
Be~, 27. I. 1915. 18 g. 1 mj.
[e}em se na korzu po rasvijetljenoj Kertnerici.
Razni svijet, dame s golemim {e{irima, crvenim
kapicama i bijelo-crnim cipelama, oficiri sa sjaj-
nim dugmetima se {e}u. Svaki ~as prolaze auto-
mobili, sad opet bicikli, autobusi i drugi. Sumnji-
ve dame, stegnuta pasa u kapicama, crvenka-
sto-plave kose preko u{iju, nekako se eklatantno
vrzu me|u publikom. Neki mladi}, u kabanici s
pucetima otrag, sivom {e{iru i {tapom s bijelom
kvrgom ide za ovima, baca na njih po`udne po-
glede. One ne gledaju, nego se nehotice k njemu
katkad okrenu i vrzu se dalje - mladi} za njima...
Sad sam uistinu vidio da ljubav postoji
Be~, 31. I. 1915. 18 g. 1 mj.
Ivanov {kolski kolega jo{ iz banjalu~ke gimnazije,
Rudolf Plach, posjetio ga je u Be~u i u njegov dnevnik
mu je upisao za uspomenu na odlazak u vojsku nekoli-
ko misli:
Mili (Ivane), sjeti se mene i moje prve ljubavi i
ove ve~eri na kojoj sam Ti pro~itao pisma, koja za
mene ostaju vje~na. Za spomen ti ostavljam rije~i
moje Emilije: "Rudolfe! Za{to si tako daleko, sve
mi suze na o~i naviru kad pomislim kako si dale-
ko od mene. Ah! Kako bih `eljela da se pretvorim
u vilu ili lastavicu, da se iznenada stvorimkraj te-
be. ^ini mi se da bi ti imala puno toga kazati, a da
do|e do toga opet bi mi se srce steglo, i ne bi ti
mogla ni rije~i odgovoriti, zato ti crnim slovima
na bijelom papiru pi{e: Rudolfe, ja te ljubim! Ta
ljubim te i ponosim se Tvojom ljubavi, te molim
Boga, da te moja ljubav usre}i i prati. Tvoja E."
(Citat iz pisma Emilije Rudolfu Plachu, Merzovu
prijatelju.)
47
Uistinu sam sav iznena|en toplinom i uvje-
renjem ljubavi Emilije k Plachu i obratno. Ja, ~ini
mi se, nisam sposoban tako dubokim ~uvstvima.
U mene, `ali Bo`e, mnogo vi{e radi razum, kri-
ti~ko razglabanje i odgoj. I ono {to ja uvi|amda je
u meni plemenito, to meni mogu}e nije iz ~uv-
stva, nego razum mi ka`e, tako je dobro i tako ra-
di. Uop}e, komplikacije u ~ovje~joj naravi, onaj
vrag koji se u najdublje i najplemenitije stvari
umije{a, toliko u~ini, da ~ovjek u ono posumnja,
{to si je u du{i velikim trudom sagradio. Bio sam
jutros u crkvi. Popodne u "Hrvatskoj" (hrvatsko ka-
toli~ko studentsko dru{tvo u Be~u) ... Poslije toga je
Rudolf Plach do{ao k meni. Otkrio mi je ljubav k
Emiliji. Sadsamuistinuvidio da ljubav postoji, da
su te sve ljubavne fraze izljev ~udnovatog, meni
nepoznatog ~uvstva. Rudolf je primljen u vojsku.
Za uspomenu mi je napisao iz Emilijinog pisma
nekoliko vrlo lijepih re~enica. @ivot je krasan! Jo{
}u prekosutra na Pri~est.
Tu`ne uspomene na Gretu
Be~, 9. II. 1915. 18 g. 2 mj.
Na Gretu sam mislio. Rado bih oti{ao u stan
njenim roditeljima da vidim poku}stvo, a osobito
glasovir. Tu`ne se uspomene ve`u. - Bio sam u
dru{tvu ZFV, komu je geslo "Omnes unum in
Christo" (svi jedno u Kristu). Profesor luteranske
teologije raspravljao je pitanje "Krieg in Christen-
tum" (Rat u kr{}anstvu). Protiv rata je. Ja ne znam,
da li samza ili protiv. Mislimnaime samo na rato-
ve za oslobo|enje. Dana{nji rat je bio - kakav je
sad - izbje`iv.
48
Meni je ljubav sfinga
Be~, 18. II. 1915. 18 g. i 2 mj.
Meni se sada poput
Bazarova name}e pi-
tanje, postoji li ljubav,
da li to nije ne{to fizio-
lo{kog, tjelesnog. Tol-
stoj nije~e ljubav k `en-
skoj, koja je do sada
opjevana. Turgenjev u
"Oci i djeca" prikazuje
Bazarova, kojemu po-
put Tolstoja razum
ka`e, da je ljubav samo
animalna A osjeti na
sebi, da je ona ne{to
drugo, neka ~ovjeku
nepoznata strast, kojoj animalizam nije povod,
nego strast koju prouzrokuju neke du{evne, ta-
janstvene `enske osobine. Meni je ta ljubav sfin-
ga. Razum mi ka`e da ona ne postoji, a mislim li
na Gretu, velim da ljubav postoji. Dodu{e, kod
mene je imala animalne konsekvencije (`ivotinjske
posljedice). Ipak, ja Gretu sada ljubim, a kako se
osje}am iza njene smrti regeneriran, ~ini mi se da
sad `ivi, ja bih kleknuo pred nju, molio bih ju za
opro{tenje {to samje smatrao za `ivotinju, no to je
pro{lo i ljubav me k njoj vu~e. Ta ljubav nije prija-
teljstvo, to je ne{to drugo {to se ne da izre}i.
Sfinga?!
Odr`ao sam predavanje u "Hrvatskoj". Nije
bilo nikakve debata. Ti ljudi nijesu na svom mje-
stu. Oni psuju, ganjaju djevojke i ne razlikuju se
od ostalih. Ne znamza{to su furtima{i (~lanovi ka-
toli~ke organizacije), kako misle obra|ivati novo tlo
49
Ivan Merz,
student knji`evnosti
na katoli~ki na~in, kad su djelom ne-katoli~ki.
Uop}e nemaju onog dubljeg naziranja na svijet.
Ne pro`ivljavaju probleme nutarnje borbe i nu-
tarnjeg usavr{avanja.
Skapavam od `e|i za ljepotom
Banja Luka, 28. II. 1915. 18 g. i 2 mj.
Sutra se vra}am u Be~. Nezadovoljan sam.
Evo u koji osje}aj sam se prenio: U`ivam u slici,
u`ivam u Wagnerovoj operi. U svemu lijepom
u`ivam i skapavam od `e|i za ljepotom. Iza sva-
kog u`itka prenemse, vidimnisamni{ta uradio, a
tu je toliki posao. Ho}u rad, silni rad, koji }e me
obuzeti da ni{ta ne}u misliti. Mogu}e sam rad
mo`e dati zadovoljstvo; to jest on ne daje da se u
~ovjeku di`e svijest nezadovoljstva. Radi, mu~i se
i radi sve uvijek. Ne misli! Budi ma{ina.
Te{ko je proniknuti u bit `ene
4. III. 1915. 18 g. 3 mj.
Danas direktno osje}am da du{a postoji.
^udimse da je moje ja, ono {to mene ~ini, zatvore-
no u tijelo, po kojemu svijet mene poznaje. Imao
ja koje god tijelo ostajem onaj isti. Promatraju}i
ljude, ne bih uop}e smio gledati na vanj{tinu, ne-
go bih trebao proniknuti u du{u Kod proma-
tranja `enskih silno je te{ko proniknuti u njihovu
bit, jer magnetizam lijepih formi kvari ~ovjeku
~isti pogled. Morao bi se ~ovjek istom probiti do
one visine, da kad promatra svaku `ensku nema
ni najmanji osje}aj da gleda `ensku. Istomonda se
mo`e otkriti Ewig Weibliches (vje~no `ensko). Prije
ne.
50
Ne{to mi veli: stani, zlo ~ini{!
Be~, 10. III. 1915. 18 g. 3 mj.
Svije}a gori na mome stolu. Skoro }e pono}. Jo{
~ujemglazbu, vidimmrtvog Werthera i zimski pej-
sa`. Bilo bi zanimljivo opisati dojam Werthera,
analizirati ga, ali analiza samoga sebe mi se ~ini za
ovaj ~as mnogo va`nija. Radi se o ovimre~enicama
iz Rainer Maria Rilkeovog djela o Rodinu.
Slijedi op{iran citat iz toga djela u kojem Rilke opi-
suju}i Rodinove kipove, govori o tjelesnoj privla~nosti
i ljubavi bez ikakvih moralnih ograda i normi. Radi se
samo o udovoljavanju nagonu. Merz potomnastavlja:
Pristanem li na ove misli, zna~i, da svu svoju
ideologiju bacam i da si po~injem graditi novu.
Ove rije~i drmaju egzistencijom morala. Drmaju
li? Krasna su gola tjelesa Rodinova. Istina je da je
nagon k `eni prirodni nagon. No, Bo`e, je li ovaj
vi{e umjetni~ke naravi? "Ist wie ein Schatzgra-
ber" (kao kopa~ blaga)? U no}i tiho ustaje, {ulja se
do njena kreveta. Lijepo izgleda... Krasna igra pri-
rode. Ali za{to gledati; treba to sam do`ivjeti. Za-
mislimse, da se ja {uljamkrevetu... Ali jao, {to je u
meni: demonskom silom me vu~e k njoj, a ne{to
mi opet veli, stani, zlo ~ini{. O ove dvije stvari se
radi, ho}u li oti}i k njoj i u zagrljaju na{ih tjelesa
piti slasti I u toj slasti `ivjeti, umrijeti I ni u
ovoj slasti ne}u na}i zadovoljstvo. Ovaj silni, de-
monski u`itak nas dr`i, a najednom se dignemo.
^ujem: Memento mori - sje}aj se da }e{ umrijeti.
To, {to te toliko dr`i, pro}i }e, samo ne{to }e ostati
i poslije tebe, ali ono {to }e ostati nije u ovim de-
monskim ~asovima u`ivalo. Ne u`ivati, zna~i bo-
riti se proti prirodi, dapa~e zanijekati je. Osje}am
tvrdo da jest poslije smrti `ivot i da ovaj demon-
ski `ivot s onim veze nema. On postoji samo radi
51
principa pravednosti. Pravednost nije princip,
nego je iskra u nama i veli, ako ne{to ho}emo po-
sti}i moramo pregarati. Rodinovi kipovi su kra-
sni, sjajni, bukte}i `ivot i ~im su ve}i i sjajniji, to je
za nas ve}a dika, ako smo veli~inu toga prolazno-
ga sjaja suzbili, poradi onoga za sada jo{ neosjet-
ljivoga sjaja vje~ne ljepote.
Svladavati zavodljivost `enske ljepote
Be~, 10. III. 1915. 18 g. 3 mj.
Uop}e sam do{ao do zaklju~ka da je borba
proti modernim nazorima u meni, ~ini mi se,
dovr{ena. @ivot mora da nam je `rtva, da mnogo
lijepoga ni ne gleda. Sad se mora dakle osuditi {to
sam u operi gledao lijepu dekoltiranu damu, da
se je ~ak zarez vidio. ^injenica je da `enska ljepota
ima ne{to o~aravaju}e, lijepo na sebi, i poradi tih
prolaznih trenutaka gledanja moramo zauvijek
zatvoriti o~i i gledati samo na vje~ni sadr`aj. @iv-
jeti je silno te{ka borba koja tra`i pregaranje, ne
gledanje lijepoga. Radi ove borbe ima i ~ovjekov
`ivot vi{i sadr`aj. Boriti se protiv nagona k divnoj
`eni, svladati ga i uspeti se do visine ~ovjeka, koji
nagon vi{e i ne osje}a, nego na `enu gleda kao na
sebi ravna mu{karca, zna~i izvoj{titi najve}u pob-
jedu. Mnogo ljudi je stradalo jer ih je pridobila de-
monska ljepota `ene. Mo`da je i mene skoro. Ali
odsada velim, o~i zatvoriti i ne tra`iti ovaj princip
ljepote koja je samo ovdje, da uspostavi borbu ko-
joj je nagrada vje~nost
Princip Rodinove umjetnosti je "l'art pour
l'artizam" (umjetnost zbog umjetnosti). Ovaj nije
opravdan, jer je glorifikacija vraga, glorifikacija
one ljepote, koja je vidljivi, ~asoviti, sjetilni u`itak.
Glorifikacija je prolazne prirode koja razaraju}i
52
gradi. Umjetnost ima glorificirati uspjelu borbu
proti ove ljepote, ali ako li ve} ovu ljepotu
obra|uje, ne smije biti tendencija njena glorifika-
cija, kao da druge nema, nego se onda treba prika-
zati kao jedno zlo, koje proizvodi dobro.
Ovdje susre}emo Ivanov izraz "demonska ljepota
`ene". Kako treba shvatiti taj izraz? Kad se on ~ita u
kontekstu, mo`e se jasno uo~iti da Ivan nije protiv `en-
ske ljepote kao takve, ta sav je ~eznuo za ljepotom i um-
jetno{}u! Nego `enska ljepota za Merza je u toliko "de-
monska" ukoliko ~ovjeka zavodi na moralno nedo-
pu{teno ma{tanje, tra`enje veze s njome, {to mo`e
zavr{iti u grijehu bludnosti. Kad je upotrijebio taj iz-
raz "demonska ljepota `ene", Ivan je sigurno imao
pred o~ima one Isusove rije~i iz Evan|elja: "Tko god s
po`udom pogleda `enu, ve} je s njome u~inio preljub u
srcu"(Mt 5, 28).
Da li je opravdano prikazivanje aktova
i seksualnosti u umjetnosti?
Be~, 12. III. 1915. 18 g. i 3 mj.
Je li opravdano da se u umjetnosti glorificira
sjetilnost, pa makar i u najbla`imcrtama? Ili, smi-
je li se slike iz sjetilnoga - slobodno da ka`emsek-
sualnog - `ivota uzeti u pomo} ako se ho}e sim-
bolizirati ili prikazati koji du{evni osje}aj, koja
ideja? Tolstoj veli, da susve umjetnosti samo izraz
sjetilne ~e`nje, i da je poradi toga ona neopravda-
na. Donekle on ima pravo. Ples, kiparstvo, slikar-
stvo, glazba i knji`evnost to su bile. O arhitekturi
dvojim. Ples, kako rekoh, doveo je do izroda. On
je postao ~istim tjelesnim u`itkom (stari Rim).
Ovakav je ples svakako neopravdan. No u da-
na{njim se salonima igraju plesovi koji nisu
u`itak, ali koji najrafiniranijim pokretima iz-
53
ra`avaju `elju za u`itkom. Cilj je jednostavno sje-
tilnost. Ali iz toga ne izlazi da je ples neopravdan.
On mora predo~iti vanjskim gibanjem du{evne
situacije, dapa~e prikazati prijateljstvo, ljubav
i.t.d. Kod toga se ~ovjek mora tijelomposlu`iti; ne
bi ~ovjek smio ni zamjeriti, ako bi jedna to~ka toga
plesa bila i poljubac. Ovaj mo`e izraziti solidar-
nost du{e. Ples je umjetnost, izraz te`nje k vje~noj
ljepoti, a ne sjetilnost. Je li u kiparstvu opravdan
akt (golo tijelo)? Sam si glede toga nisam na~istu.
^ini mi se da jest. Ali akt se samne smije upotrije-
biti za prikazivanje sjetilnosti, nego - uzet }emo
opet ljubav - on treba da je sredstvo za prikazi-
vanje du{evnih veli~ina. Rodinov Poljubac ne
prosu|ujem kao Rilke koji veli da je ovdje prika-
zana ljubav, koja mu{ki spol vu~e k `enskome; tu
je prikazan izraz ljubavi u du{evnomsmislu. Sva-
ko se du{evno stanje odra`ava na vanj{tini, tako
se ta privr`enost u Rodinovom Poljupcu odra-
`ava i u aktovima. Mogu}e da imam krivo.
(Nastavak u sljede}emodlomku.)
Za{to je priro|ena stidljivost u ~ovjeku?
Be~, 12. III. 1915. 18 g. i 3 mj.
No uzmimo Sindingov Poljubac. Sinding je
dubinu ljubavi bolje prikazao, samo {to ne raspo-
la`e tehni~komvje{tinomkao Rodin. Rodinov akt
bi mogu}e jo{ gdjekoga pobudio na sjetilnost. Sin-
dingov nikada. Uop}e, zar gr~ki kipovi bude sje-
tilnost? Nikada. Zato velim akt u umjetnosti je
opravdan, samo ovisi o tendenciji za{to se upo-
trebljava. Ako bi ~ovjek htio, mogao bi napraviti
lice koje budi na sjetilnosti. Ali ovo je pitanje iza-
zovno: za{to je priro|ena stidljivost u ~ovjeku.
Ako je akt dopu{ten i ne pobu|uje na sjetilnost,
za{to uvi|amda djevojka koja bi mi se otkrila, zlo
54
~ini. Ovo skroz naravno pitanje pobija sofizme i u
korist aktova. Ni do ~ega nisam do{ao, zavr{a-
vam to pitanje za sada velikim upitnikom. Vrije-
me }e ve} svoje pridonijeti.
^injenica je da jedna Madona lo{ijeg slikara
mnogo vi{e odu{evljava i ostavlja ja~e remini-
scencije nego akt Velasqueza. Ovo ve} prikazuje
{to je prava umjetnost. Mi ljudi se uvijek bavimo
timnesretnimpitanjima o du{i i tijelu. Nikad kra-
ja i konca. ^ovjek ne mo`e povu}i granice jer je
oboje.
Miciki se Rilke svi|a: "Man muss nicht so eng-
herzig sein" (~ovjek ne smije biti tako uskogrudan),
veli ona kad sam joj rekao da se moji nazori o svi-
jetu ne sla`u s Rilkeovim. Ako ona dr`i da je `ivo-
tinjski nagon ~ovjeka heroizam i prirodna ljepota
- princip dobroga - to bi ona morala biti nemoral-
na. A uistinu nije takva. Dana{nje doba je sama
opre~nost.
Be~, 17. III. 1915. 18 g. i 3 mj.
Ju~er sam se zavjetovao sv. Anti da dva mjese-
ca - do 15. svibnja - ne}u jesti kola~a, samo da mi
se o~i unormale. Daj, Bo`e!
Sustav protekcije i nemorala mora stradati
Be~, 4. IV. 1915. 18 g. i 4 mj.
Na veliki petak pohodio sam neke crkve. Sun-
ce je sjalo, lijepo i `alosno. Na svimlicima, na sva-
kom podsmjehu ljudi raznih kategorija, bilo je
ne{to `alosnoga. Danas sam bio na Pri~esti. Posli-
je podne u Badenu. Ve} sam se bio za`elio priro-
de... Po parku je divno. Krasan je pogled na valo-
vita brda, prethodnike AlpaPo{ao samna stije-
ne, gledao u dubinu, dolje na cestu i obuzela me je
55
bila `elja da imam krila pa da lebdim iznad toga
bezdana.
Na rati{tu je zlo. U glavnom se taboru to~i
{ampanjac! Mostar i Sarajevo se ispra`njuju. Pre-
misl je ve} u ruskim rukama. I to je uistinu sve
zbog onoga gospodina u "Zlo~in i kazna" {to je ta-
ko bezobrazno stao pokraj klupe i gledao na pija-
nu djevojku koju su mu{ki obukli. Mi nemamo
kruha. Philistar ho}e kola~a, imaju bra{na. Jo{
jednom: U glavnom taboru se pije {ampanjac
Sustav protekcije, nemorala mora stradati. Toliki
narodi }e proplakati i u crno se zaviti; namjesto
da se u`ive u rastu biljaka, u letu zvijezde, u ljepo-
ti Madone, ljudi bludni~e po cijelom Be~u. Patrio-
te, pobijedit }ete - nadajte se!
Tra`io sam ne{to `ensko
Be~, 8. IV. 1915. 18 g. i 3 mj.
"...No u svem {to sam razmi{ljao, u svem {to sam
osje}ao, tajila se na pola osje}ana, stidljiva slutnja
ne~ega novoga, neizrecivo slatkoga, `enskoga..."
(Turgenjev: "Prva ljubav")
Mogu}e, da sli~no osje}am, jer sam sav pod
dojmom Turgenjevljevih ~uvstava. Mislim, da }u
sutra mo}i zapo~eti pisati o Turgenjevu. Toliko
samdjela pro~itao da su mi se mnoge scene u gla-
vi ispremije{ale, no ~ini mi se da je plan zgodan.
Najprije prikazati odraz Turgenjevljeva `ivota u
njegovim djelima, onda analiza triju grupa (lju-
bavne, individualisti~ke i socijalne), a na kraju iz-
vesti op}e karakteristike Turgenjeva, kao sliku
moderna, svestrana ~ovjeka
Umoran sam po{ao Petrovi}u. Upravo - da
istinu re~em - ne njemu. Vuklo me je... Tra`io sam
ne{to `ensko... Pa i na{ao sam. Lijepa nije ni naj-
56
manje, ali one rije~i, smijeh... sve uop}e me je pod-
sje}alo na Gretu. Dapa~e joj je ona nalik. No drugi
put o njoj! Silno mi se svi|a upravo zato {to je pu-
na svega onoga `enskoga, stidljivoga, tajnoga...
Zavjet sv. Anti nisam to~no dr`ao. S kime se ja
{alim? Stvar je ovakva. Od ku}e sam primio ko-
la~a, a ja ih jedem da kruha ne moram kupovati
ina~e ih ne jedem. Dr`im da nisam krivo u~inio,
jer u zavjetu je da }u nastojati {to manje jesti.
Bo`e, daj da nisam zgrije{io.
Narodna umjetnost i eroti~ni elementi
Be~, 15. IV. 1915. 18 g. i 4 mj.
T. mi je pri~ao dirljivu scenu iz bludili{ta. Jed-
na je tamo, valjda ju je siroma{tvo onamo natjera-
lo. Kada se podaje, uvijek pla~e. Uistinu i me|u
ovim ljudima ima plemenitih ~uvstava. Evo iz-
vatka iz nekih karakteristi~nih narodnih pjesama.
(Slijede citati iz narodnih pjesama.) Krasne su to pje-
sme iako u sebi kriju mnogo eroti~noga. No sam
pla{ljivi i lijepi karakter djevojke u njima se kra-
sno zrcali. Naravna stvar, nije to ona prava ljubav
koju je kultura oplemenila, nego je naivno narav-
na, u koje su du{evna svojstva tijesno vezana s tje-
lesnim ~inima. Kod toga ~ovjek opet ne smije mi-
sliti na najgore. To su poljupci, zagrljaji, i milo-
vanja. Narodna umjetnost je svakako velika.
U parku na svakoj klupi jedan par.
Be~, 17. V. 1915. 18 g. i 5 mj.
@ivot mi je veliki upitnik. Od dana do dana se
gubi moja djetinja vjera. Ono prija{nje razliko-
vanje izme|u dobra i zla mi nedostaje. Pitamse je
li ono {to sam prije dr`ao dobrim uistinu dobro.
[to je to uistinudobro, postoji li dobro? Svi ovi na-
57
zori o svijetu, nisu li oni samo predrasuda. I uvi-
jek tako `ivim i pitam se. Samo ono {to pred so-
bom vidim, uvi|am da postoji. Evo {to vidim:
[e}em se na ve~er po parku i gledam gdje je na
svakoj klupi po jedan par, gdje se jedno uz drugo
sti{}u, gdje se sretno smiju, ljube... Fakti~no ovaj
prirodni zakon postoji, zakon ljubavi. (Rije~ lju-
bav sada upotrebljavam u smislu sjetilnog na-
gnu}a mu`a i `ene). Na ove parove ne gledam
vi{e prija{njim okom. Negda sam dr`ao da je to
strast, da je to slabost, ljudska nekarakternost koja
se podaje u`itku sjetilnog. Ovako na taj temeljni
prirodni zakon vi{e ne mogu gledati, iako znam
da sam se u ~asovima kada sam promotrio taj
`ivot iz bli`ega (akademija!) gnjusio toga gada i
blata. Za opravdanje ovoga principa moramse pi-
tati postoji li Bog ili ne? Onda {to razumijem pod
imenom Bog? Fakti~no je da On postoji, da ga
osje}am oko sebe u sebi, tu, ovdje, ondje, svagdje.
Njegove melodije dr`e i napunjaju sav svemir.
Svaki ~ovjek }uti dah ne~ega ve}ega i vje~nijega,
upravo kako razum pridome}e vje~noga u oba
smjera. Dakle Bog postoji. Onda se pitam{to je taj
Bog, kakav je? Mo`emo li se moliti? Je li on oso-
ban? Na ta pitanja nam odgovara na{a nutrina u
pojedinim jednostavnim slu~ajevima (Nastavak
u sljede}em odlomku.)
Na{a vjera mora biti putokaz `ivota
ili katolik ili ni{ta!
Be~, 17. V. 1915. 18 g. i 5 mj.
Kad Bog postoji, ve} slijedi da na{ `ivot ima
svrhu. Onda treba jo{ pomisliti na ne{to na {to lju-
di ne misle i {to bi ih moglo lako dovesti do prave
spoznaje: da }emo umrijeti. Nekoga silno volimo i
taj umre. Nikad, nikad ga vi{e ne}emo vidjeti. Pa
58
mi sami puni smo misli, sumnja, te`nja, mnijenja,
cio du{evni svemir, na{e Ja je sredina oko koje se
sve okre}e, koja prima i razvrstava dojmove; sve
mi to do`ivljujemo, katkada se mu~imo i pati-
mo i sad najednom umremo. Za{to bi sve ovo?
Za{to toliko misli i te`nja, kad je sve uzalud, kad
propada u ni{ta, kad du{a nije zaseban element,
koji je zatvoren u bocu poput duha u "Diable boi-
teux-u". No, to ne mo`e biti. Kada je u prirodi sve
tako sjajno ure|eno, mora biti i vje~nost na{ega
`ivota u smislu pravednosti. I uistinu to je, i u to
vjerujem i u ~asu kada ovo djetinjom vjerom
osje}am, kada se gnjusim zla i kada se topim u
molitvi, ostaje u dnu du{e opet ona sumnja; onaj
veliki upitnik zadnjeg Adama. Za{to? [to? I opet
uza svu sumnju vjerujem!
No, nije dosta samo vjerovati. Na{a vjera mora
biti sustav, mora biti putokaz `ivota, zato da ne
radimo proti principu pravednosti i vje~nosti. Re-
ligije daju sustave. I ja ka`em: "Aut catholicus aut
nihil" (ili katolik ili ni{ta). U ovom pogledu nije u
meni nikada postojala ni najbla`a sumnja. Znami
osje}am da je katolicizam jedina prava vjera. O
drugima nisam nikada ni mislio da bi bile bolje
od katoli~ke (Nastavak u sljede}em odlomku.)
U `eni tra`iti samo ono {to je vje~no
Be~, 17. V. 1915. 18 g. i 5 mj.
I sada je krajnje vrijeme da pomislim da je
Netko poradi Istine umro za me na kri`u. I trgnut
}use i vidjeti da sute djevojke uparku, ti mu`evi i
lijepe forme, samo gadna strast, da to nisu ljudi s
te`njama i bolima, nego da su jednostavne `ivine,
koje se od ostalih ne razlikuju. I ja ne smijem tak-
vo {to opravdavati, jer znamda je onaj princip na-
59
gnu}a mu`a k `eni samo poradi na{e du{e ovdje,
jer na{a du{a je mi - koja se usavr{ava i di`e. Ovaj
negativni princip ljepote, to zabranjeno drvo raja
je svojom ljepotom ovdje samo da stvara od nas
ljude. I gledat }u da se probijam da na `enu ne
gledam kao na lijepo tijelo i k njoj me njezina
vanj{tina ne smije vu}i. Othrvat }u joj se i u njoj }u
tra`iti samo ono {to je vje~no.
I doista, sad opet osje}am da vjerujem, da vje-
rujem katoli~ki, da Majka Bo`ja nije Venera i da
sam sav sretan {to sam opet do{ao na pravi put. I
promatraju}i `ivot znat }u {to je plemenito, {to ni-
je, {to je moral, a {to nije.
I ovako sam proveo ~uvstvenu analizu, a da
samse dr`ao svete re~enice "Po plodovima se zna
kakvo je drvo", do{ao bih na~inom razuma, zna-
nosti, umjetnosti i poglavito historije do rezultata,
da jedna stanovita istina postoji, da se ona kroz ci-
jelu historiju vu~e i da su sve ljudske te`nje i blud-
nje upravo lutanje oko katolicizma, kojeg je malo
tko pravo osjetio. I uz ovo sve {to vjerujem, ~ovjek
sam i sumnja na dnu du{e ostaje i ona me ja~a, jer
je uzrok du{evnoj borbi i provjeravanju koje kao
~ovjek pro`ivljujem.
60
Be~ -Schnbrunn, carska pala~a
Gledaju}i tjelesne forme,
zaboravljamo na du{evno
Be~, 19. V. 1915. 18 g. i 5 mj.
Kod muslimana je skrivanje `ena sjajna ured-
ba. Bit }e to da ima svoj duboki razlog @ena se
treba skrivati ako ne}e da navede na grje{nu po-
misao. Gledaju}i uvijek tjelesne forme, zaborav-
ljamo na du{evno. Nehotice ~ovjek uvijek gleda
`ensku. Poradi toga se moramo probijati, na nju
gledati isto kao i na mu{ko; treba dotjerati do toga
da pred sobomne vidim`enu s tijelom, nego nju s
njezinim du{evnim sposobnostima. Mnogo to
stoji truda i borbe, dok se ~ovjek probije do tako
uzvi{enog stajali{ta.
Ljubav izmije{ana sa sjetilnim u`itkom
Be~, 21. V. 1915. 18 g. i 5 mj.
Evo me upravo s Wagnerove opere Tannhu-
sera. On je dijalekti~an, ~ovjek je. Ljubav ne pro-
matra jednostrano. Njegov duh te`i za vje~no
`enskim, za Jelisavetom, ali se on zaustavlja na re-
alnosti. I ljubi `enu poput ~ovjeka. Njegova je lju-
bav izmije{ana sa sjetilnim u`itkom. To je tragika
~ovjeka; potone u najve}e dubine, a onda opet iz
ovih te`i gore, ~ak do Marije. Ova se dva principa
bore i princip du{evni, vje~ni, pobje|uje lijepi svi-
jet prirode i strasti. Bog trijumfira. Jelisavetina
vje~no `enska ljubav je uni{tila Veneru: pomolila
se za Tannhusera, svoj vidljivi `ivot polo`ila je
za nj na oltar i otkupila je Tannhusera.
Wagner nam je dao u Tannhusera sveop}u
ljudsku borbu: borbu spolova, borbu koju iz dana
u dan pro`ivljujemo, borbu koja nas uvijek di`e i
usavr{ava. I Jelisaveta je pobijedila; tu nam je po-
61
kazao kamo ~ovjek treba te`iti ako ho}e da bude
~ovjek...
Nije li ~isto}a predrasuda?
Be~, 22. V. 1915. 18 g. i 5 mj.
Cijelog dana sam razmi{ljao za{to smo na svi-
jetu, za{to je Bog na{u plemenitu du{u stavio u
gnjusno `ivotinjsko tijelo. To ja sve znadem i
mu~im se i vrije|am Madonu, vrije|am svijet, a
opet se borim. Pojam idealne ljubavi, ideala dje-
vojke sve tone gledaju}i oko sebe realnost: gnju-
snost i plitkost toga svijeta, koji podaje sve na
vanj{tinu. Te `ene s probijenim ~arapama, nate-
gnutimhaljinama, da se svaka forma vidi, tako da
bude `ivinski osje}aj. Pojam idealnog je `alibo`e
samo pojam; ne nalazim ga u svijetu koji me sada
okru`uje. Oh, ta sumnja, prokleta sumnja! Za{to
da je ~isto}a upravo dobro? Nije li to predrasuda.
Pa {to je uop}e "Dobro", o kojem se toliko govori.
To su te sumnje, no svejedno osje}am u mom sve-
ti{tu - srcu - uvijek ~uvam i osje}am iskru ne~ega,
nedoku~ivoga, nevidljivog, nepojmljivog,
Velikog
Cijeli dan me mu~ila grozna strast
Be~, 25. V. 1915. 18 g. i 5 mj.
Ju~er me je cijeli dan mu~ila grozna strast, sve
me je tjerala da letimi da se proti nje borim. Ideale
mi moje ona kalja i u blato vu~e... ~isto}u moralnu
- du{evnu. Katkada me tako reku} blamira. Na
ve~er sam uvijek pun tako sjajnih misli, tako ple-
menitih namjera; }utim direktno ne{to nadze-
maljsko, osje}am da ono postoji. Kad se pojavi bi-
jeli dan, zaboravljam sve lijepe odluke, sva okoli-
na, sve vidljivo na se vu~e pozornost, tako da se
62
~ovjek vlada instinktivno - ve}inom dosta zlo.
Moja molitva ide Svevi{njemu, te sv. Anti, da mi
se smiluju i o~i pobolj{aju, samo da mogu ~itati i
raditi koliko mi srce te`i. Mnogo, jako mnogo to-
ga ima {to trebam saznati. Modernih, u~enih je
neprijatelja sa sviju strana, a treba se proti ovih
boriti dubokim sredstvima. Bo`e, svoje o~i }u
upotrebljavati samo za gledanje lijepoga i za uz-
vi{ene svrhe, pomozi mi zato, molim te!
Be~, 27. V. 1915. 18 g. i 5 mj.
O~i, jadne moje o~i. Vidim da se moje gledanje
svijeta opet produbljuje; `ivinske nagone sam ja-
ko potisnuo, tako da sam ih i zaboravio. Ideal
`ene se opet jasnije razvija.
^ini mi se da sam zaljubljen u Rozu
Be~, 7. VI. 1915. 18 g. i 6 mj.
Ivan je posjetio rodbinu s o~eve strane u Plzenu u
^e{koj. Ondje je upoznao jednu svoju daljnju ro|aki-
nju Rozu, koja se {koluje u jednom samostanu ~asnih
sestara.
Jutros sam do{ao iz Plzena. Od ~etvrtka do
nedjelje na ve~er od 3. do 6. VI. 1915. bio sam on-
dje. Rezultat je da sam, ~ini mi se, zaljubljen u Ro-
zu. Mogu}e bi valjalo da svoja ~uvstva analiziram
i da poku{am izlu~iti bit ljubavi. Najprije se pi-
tam: Je li ljubav grje{na? Odgovor je te`ak. Prije
sam naime dr`ao da je ljubav onaj isti osje}aj koji
postoji izme|u brata i sestre. No, to nije tako. [to
bi ona drugo bila? Neki je ~udnovat osje}aj koji
nas vu~e k `enskom, ne pitaju}i mnogo razum da
li bi}e kojemu smo skloni posjeduje du{evne lje-
pote o kojima smo toliko sanjali. Kada je tako,
slu{ajmo {to veli Bazarov: ljubav je fiziolo{ki pro-
ces... Po tome je na{ odno{aj, tj. nagon mu`a k
63
`eni skroz `ivotinjski. Tako sam i ja prije mislio,
no to nikako ne mogu pomisliti. ^ovjek nije `ivo-
tinja, moj je princip, no ipak osje}am neku sklo-
nost, ljubav k djevojci, a da mi je kod toga misao
kano biser ~ista. Dodu{e ovaj du{evni osje}aj ima
tjelesnu podlogu. Ona mi se svi|a jer je lijepa lica,
a i tijela. No ljepota lica, bolje re}i izraz o~iju, stva-
ra u nama simpatiju, on je donekle izraz nutrine.
Nije velik prijelaz od ovog du{evnog odno{aja
prema `ivotinjskom: Prisloni li se samo tijelo, ve}
i nehotice elektrina ide kroz ~ovjeka... Mogu}e je
to jo{ zbog nesavr{enosti. I kod doticaja tijela mo-
ralo bi nam tijelo ostati ravnodu{no. "Moramo bi-
ti kao jedno od onih malenih".
Mogu}e da sada shva}am ljubav, `enu, kao
sredinukulture svih vjekova. Ovaj du{evni odnos
je stvar velika djela, on je u planu Bo`jem. Narav-
no pjesnici su korak u~inili i dr`ali da je ljubav
onaj sjetilni u`itak, oni trnci {to ~ovjeka prolaze.
No svakako su se prevarili; ono {to daje ~ar njiho-
voj poeziji je ono du{evno, vje~no {to su opjevali,
dapa~e ono vje~no {to prolazi kroz sjetilni u`itak,
dr`e}i da je ovo ljubav, do~im je ona ono nevidlji-
vo, nepojmljivo u njoj
Treba krvave borbe da se ne potone
u obi~nom svijetu
Be~, 7. VI. 1915. 18 g. i 6 mj.
Jednom sam pohodio Rozu; u subotu sam je
doveo iz samostana Chotieschau-a ovamo. Samo-
stan je povoljno utjecao na njen du{evni `ivot, do-
bra je kr{}anka. No znam, dok izi|e iz samostana,
rasplinut }e se ovo. Lako joj je govoriti o uvjerenju
u kr{}anskom samostanu. Dok do|e u svijet i
nai|e na zapreke, podle}i }e. Treba krvave borbe,
64
da se ne potone u obi~nom svijetu. Lijepo govori
francuski, svira glasovir i violinu. Produbljene in-
teligencije ba{ nema, no posjeduje smisao za lje-
potu. @eljna je znanja, rado bi studirala glazbu.
Jako je volim. Kadje i{la sa mnomispodruke, kad
smo skupa gledali slike, napokon, kad mi je ona
dala opro{tajni poljubac, bili su to lijepi ~asovi za
me. No ona ne zna za moje osje}aje, a ona me voli,
no {to imam od toga, kad to nije ljubav Samo-
stan Chotieschau je krasan. ^asne sestre su sama
du{evna ljepota. Grofica Kleist, kneginja Lobko-
witz, slikarica, umjetnica na glasoviru i violini i
drugih ima. I sve su tako ponizne i pokorne. Roza
nema altruisti~kog odgoja. Velika {teta.
[to je napokon ljubav?
Be~. 9. VI. 1915. 18 g. i 6 mj.
Gledaju}i u umjetnosti gdje se dvoje ljubi, ~ini
nam se naravno. O tome valjda i ne razmi{ljamo:
kao da to mora biti. [to je napokon ljubav? Za{to
postoji ljubav izme|u mu{kog i `enskog? Da lju-
bav nije utopija? Da, naime, ljudska narav koja u
sebi ima to nagnu}e da sve poljep{a, da nije i
obi~nu strast pretvorila u ljubav? Kad sam sebe
promatram, ~udimse i pitamnije li ta moja ljubav
samo izmi{ljotina, mora li to tako biti? Sm sam
sebi smije{an kad bih si rekao da sam zaljubljen:
da se osje}am privu~en k drugom bi}u. Ljubav bi
valjalo studirati, kod pjesnika - ponajprije kod
Shakespearea, jer je on silno ozbiljan: Hamlet! Bar
njegova Ofelija i Hamlet su od svih kazali{nih ko-
mada do sada u~inili na me najdublji dojam (Za-
greb!), - onda kod filozofa, napokon kod ljudi
(tzv. dobrih i zlih jer tko mi ka`e da dobro ili zlo
nije predrasuda?), i na samome sebi.
65
Problem ljubavi je zanimljiv
Be~, 12. VI. 1915. 18 g. i 6 mj.
Vidim da sam se probio do prili~nog stupnja
visine. @ivot promatram i pitam se uvijek, za uz-
rok svega {to pokre}e. Problem ljubavi je osobito
zanimljiv. Ve} poradi toga je moje gledanje `enske
ve} prili~no visoko, {to moja strast vi{e skoro ne
govori, nego objektivno, hladno sve promatram.
Ljubav - obi~na fiziolo{ka pojava?
Be~, 15./16. VI. 1915 18 g. i 6 mj.
I nakon zavr{ene mature Ivan Merz je ostao u vezi
sa svojim srednjo{kolskim profesorom hrvatskog jezika
Ljubomirom Marakovi}em koji je na njega od svih pro-
fesora najpozitivnije odgojno djelovao. Za vrijeme stu-
dija s njime je nastavio op{irnu korespondenciju o
knji`evnim, moralnim, umjetni~kim i vjerskim tema-
ma. Ovdje donosimo izvadak iz jednog Ivanova pisma
u kojem govori o problemu ljubavi.
Dragi gospodine profesore! "Obla~je zastire
nebo; ki{i nema svr{etka. Ja ne znam, {to s' u meni
budi, namjeru ne poznam Njegovu. - Dublje
munja prevla~i mrak preko oka i srce tapka za sta-
zom, na koju glasovi zovu ga no}ni. - Svjetla! O,
gdje je svjetlo? Raspali na ~e`nji ga goru}oj vatri.
Grmi, vjetar zavijaju}' kroz prazninu se baca.
Mrka je no}, crna ko' kam. Utami nemoj da satovi
pro|u. @ivotom svojim svjetiljku zapali Ljubavi."
(Gitanjali!)
Dr`im da svaki ~ovjek katkada ovo pro`ivlju-
je. Grozne sumnje ho}e da razore cijelu zgradu
du{evnog svijeta, koju si je ~ovjek tolikom mu-
kom sagradio. Sretno je ova stra{na oluja pro{la i
sunce se pokazalo u do sada nevi|enom svijetlu.
Sad se istommogu podi~iti da sva moja ideologija
nije preuzeta od drugih, nego da sam ju krvavo
66
izvojevao.- Znam da nutarnje borbe jo{ nisu
dovr{ene, no svimzlimvanjskimi nutarnjimutje-
cajima prkosim; jer sam uvjeren da samo boljemu
vode
Prili~no me naime zaokupilo, da ne ka`em
mu~ilo, pitanje ljubavi (obi~ne!). Uvijek kod toga
mislimna Basarova i pitamse nije li ona obi~na fi-
ziolo{ka pojava. Razummi ka`e, da nije, jer iz po-
vijesti, knji`evnosti, a osobito iz narodne umjet-
nosti (Niebelungen Lied) izlazi, da je ona ne{to
du{evno, koje je jedino prava ljubav. No, ovo je
tako re}i samo na papiru, to jo{ ne osje}am `ivo,
kao mnoge druge stvari. Tuma~im si ljubav tako:
Du{a mu`a je u jednom smjeru nedovr{ena, a u
drugom opet savr{enija od `enske du{e. (Mu`u
naime nedostaje "das Ewig - Weibliche", a `eni
ono samosvjesno, borbeno u mu`a "Ewig -
Mnnliche" bismo mogli nazvati!) - Poradi te ne-
savr{enosti jedno te`i za drugim i ta ~e`nja je lju-
bav. Zanimljivo je to, da ima mnogo pjesnika (oso-
bito Musset), koji su posve nemoralno `ivjeli (sa
Sandovom osobito) a opet su nam dali tako ve-
li~anstvene ljubavne pjesme. Ovim se je pjesnici-
ma ~inilo da je ljubav, taj sjetilni osje}aj, pomije{an
s ne~imdu{evnim, dok su njihove pjesme stvarno
velike, jer izra`avaju samo ono du{evno i vje~no
kod ljubavi. Sam sebe promatraju}i, osjeti se tako
ne{to sli~no, bar se dnevno obistinjuju rije~i Goet-
hea: "Das Ewig-Weibliche ziet uns hinan"
(vje~no-`ensko nas privla~i).
U prolaznoj ljepoti tra`iti ono {to je vje~no
Be~, 18. VI. 1915. 18 g. i 6 mj.
Uglavnom sam veseo, dobre volje, osobito po
danu. Veselim se svjetlu. U no}i rano izlazim. Zle
misli me kao furije gone; naime, ovaj Be~ je
67
u`asno frivolan grad. Na ve~er se vidi - bar ja tako
vidim - samo pli}inu, gadne, gre{ne poglede
Prekju~er sam dobio od Ljube (Marakovi}a) pi-
smo. Izvanredno me je razveselilo Njegovi na-
zori o umjetnosti su sjajni iako jo{ nisamna ~istu s
njima. Znam da je Dobro, Lijepo i Istinito u meta-
fizi~kom pogledu jedno: Bog. Vidim da je Rodin
lijep, no nije istinit, a glede dobrote indiferentan.
Druga su djela opet istinita a zla, neka opet lijepa
a zla itd. I veza bi se morala na}i. Istina je da se ov-
dje radi o prolaznim ljudskim djelima i da je na{e
poimanje ljepote jako promjenljivo. Poradi te pro-
laznosti ove se tri stvari ne sla`u. Mi moramo biti
zato oprezni i u prolaznoj ljepoti tra`iti ono {to je
vje~no i ove vje~ne tri stvari }e uvijek i prakti~no
biti u harmoniji. No takva je donekle Rafaelova
Madona: istinita, dobra i lijepa
Umjetni~ko djelo treba biti sklad
istine, dobrote i ljepote
Be~. 18. VI. 1915. 18 g. i 6 mj.
Rodin je lijep, no pravo Ljuba (Marakovi}) ka`e
- on je la`. Kad vidimo da je lijep, moramo znati
da ima unutra i istine i dobrote. Uistinu ima toga.
Onaj tjelesni nagon, koji je Rodin prikazao ima
fakti~no i ne{to du{evnog u sebi. Nije to samo
`ivotinja k `ivotinji (Baiser - Poljubac), nego je
te`nja mu`a k `eni, prava ljubav. To je ono istinito
unutra i zato je ovo djelo donekle dobro i lijepo.
Ljepota izradbe nadma{uje dobrotu; djelo nije
harmoni~no. Umjetni~ko djelo mora biti jedan
sklad istine, dobrote i ljepote. Sinding mi se ~inio
bolji. Njegov Poljubac je bio istinit (nije prikazana
strast nego te`nja), zato je dobar. No nije tako lijep
kano Rodinov. Dakle ni ovo nije umjetni~ko djelo.
68
Rodin je ve}i ~ovjek nego Sinding, zato {to je bolji
tehni~ar, majstor (stvara lijepo), nego {to je Sin-
ding dobar (istinit); poradi te individualnosti je za
sada Rodin od ve}e vrijednosti. Budu}e generaci-
je - doba kad do|e jedan umjetnik koji }e biti velik
i ve}i od Rodina, a bolji od Sindinga, re}i }e: Do
svoje samumjetnosti do{ao po Rodinu i Sindingu
(ili tko drugi). Potonji me je upozorio na ideju,
sm sam se razvijao. Tra`io sam istinu i u ovom
sam`ivotuosjetio s Bogomnagon stvaranja. Stva-
rao sami te ideje ulio u Rodinove forme. Pred Bo-
gom vi{e vrijedi onaj kao Sinding, jer me upozo-
rio na Ideju, Vje~nost. Rodin je bio ~ovjek ovoga
svijeta: studirao je samo vanj{tinu bez pomisli na
Vje~nu Volju. On je zlatna posuda - prolazna - u
koju sam ulio Vje~nu ideju.
Prava umjetnost treba imati dublji sadr`aj
Be~, 28. VI. 1915. 18 g. i 6 mj.
Uvijek se moram diviti tim ljudima renesanse.
Nije u njih samo vje{tina forme, nego sav njihov
rad ima dublji sadr`aj. Ima pokoju ideju za podlo-
gu. Michelangelova umjetnost nije grijeh kao Ro-
dinova, jer on ne obo`ava sjetilnost, nego upravo
obratno, forme daju da izraste "carstvo misli", ko-
je kod ~ovjeka igra najve}u ulogu. Kad pomislim
na Michelangela, vidim da je i on grandiozan i
sna`an poput Mojsija
Lijepi ~asovi provedeni s Gretom
Be~, 29. VI. 1915. 18 g. i 6 mj.
Ki{a {iba prozore. Tmurno je i `alosno i ki{a
sve {iba i {iba, sad ja~e, sad slabije. I u du{i je
tmurno, `alosno i ona bi plakala, a ne zna za{to
Tu`no je ovo doba. Kano da je jesen: ~ovjeku se ne
69
mili da iza|e van, nego u`iva kad uzme kakvu
knjigu pa zaroni u svijet misli. Ovo je najpogodni-
je doba za duboki, ugodni rad. Za ovih ki{ovitih
dana sje}am se Grete. Onih lijepih ~asova, kad
sam sjedio u njenoj sobi i ~avrljao...
Molitva Bogu i Mariji
Be~, 3. VII. 1915. 18 g. i 7 mj.
Bo`e i Djevo, koja si uvijek i uvijek blaga i
~ista, molim vas pomozite jadnom crvi}u, koji
`eli dobro izvr{iti svoju zada}u koja mu je kano
~ovjeku namijenjena!
70
Be~ - Gradska vije}nica
Zagonetnost `enske du{e
Banja Luka, ljeto 1915. g.
Ljetne praznike 1915. g. Ivan provodi kod roditelja
u Banjoj Luci. U dnevniku nastavlja opisivati svoja
nutarnja razmi{ljanja, do`ivljaje, analizira knji`evna
djela. Upoznao je jednu djevojku, Poljakinju Dulku,
koja privla~i njegovu pozornost. Sva zapa`anja o njoj
zapisuje u dnevniku.
U dru{tvu s Dulkom
Banja Luka, 19. VII. 1915. 18 g. i 7 mj.
Sad sam kod roditelja i vrijeme tratim na teni-
su i u dru{tvu s gospo|icom Dulkom. Vrlo je
zgodna djevojka, osobito me veseli, {to ona znade
za du{evni `ivot, za borbu i gledanje. Naravno,
ima jo{ u nje mnogo toga {to nije ba{ najkorektni-
je, no to }e mo`da i{~eznuti.
Smije li fratar i}i s djevojkom po ulici?
Banja Luka, 20. VII. 1915. 18 g. i 7 mj.
Opet sam igrao tenis. Po podne {etao s fra
Ivi}em oko Vrbasa. Kasnije smo susreli Dulku i
po{to smo se malko {etali, Ivi} re~e da ne}e s njom
i}i. Da li je imao pravo? Kod toga ne mislim na
njega kao osobu, nego on mo`e biti simbol za sav
stale`. U narodu vladaju predrasude da fratar ne
smije i}i s djevojkom (na ulici) a kada to ~ini, iza-
zove skandal. To je predrasuda i proti predrasuda
moramo se boriti. Ali nije li ova predrasuda
opravdana? Nije, naime, zada}a fratara da idu sa
`enskim svijetom. Oni su polo`ili zavjet ~isto}e i
71
njihov rad se prote`e u narodu. Poradi toga je za
fratre dobro da ne idusa `enskom. No, iz principa
ne i}i s njima, - kao {to se to danas misli - je uvreda
za `enu. To je pokazivanje da je ona ne{to drugo
nego ~ovjek: to je samo gledanje na njenu vanj{ti-
nu, na njenu tjelesnu ulogu `ene, uvreda je za
njen duh, koji je ~ovjek, kano i mi mu{ki. Ivi}a ne
osu|ujem, jer bi on i{ao da to ne ~ini skandala
Sam opa`am da mi moj du{evni `ivot postaje sve
pli}i. S Dulkom sam ~esto.
@enski du{evni `ivot je posve druk~iji nego
mu{ki.
U dnu `enske du{e tra`imo Madonu
Banja Luka 29. VII. 1915. 18 g. i 7 mj.
Cijelu sam ovu nedjelju u`ivao igraju}i tenis i
u dru{tvu s Dulkom. Ne, Bo`e moj, ve} je pro{lo
ono doba kad se govori o ljubavi. Ljubav ne egzi-
stira, kako ju svijet i knji`evnost slika. Jedno je
prirodni zakon i njegovo bu|enje svijet nazivlje
ljubav. Koketerija, i sli~no, to je obi~na sjetilnost.
Daleko sam ve} od toga. No drugo je ovdje, ~isto
od svake tjelesne primjese i tjelesne simpatije iako
se ova kadikad nastoji u{uljati. Te`im upoznati
du{evni `ivot jedne `enske, koja je du{evno ve}
mnogo pro`ivjela. Da, `enski du{evni `ivot je po-
sve druk~iji nego mu{ki: svaki, i jedan i drugi, ima
svoje ljepote i ~ovjek ne te`i samo da zaroni u svo-
judu{ui da iz nje izlu~i kristale Vje~nosti, nego on
tra`i i prijatelja udu{i ove ili one `enske. I unjenoj
du{i mu{ko nalazi mnogo toga, jer u dnu du{e je
ne{to od Madone i ovu mi u njoj tra`imo. I mo-
gu}e da je ovo tra`enje onih vje~no lijepih iskrica
~eznu}e i ljubav. Plan se Bo`ji tako krasno
izvr{ava. U braku, kojemu je svrha {irenje ~ov-
72
je~anstva, dolazi do spoja na posve du{evni
na~in: na priro|enoj religioznoj te`nji - tra`enju
dijelova Njega i Madone.
Eto, {to je lijepo na Dulki: Odu{evljava se za
razne ideje, marljivo ~ita, studirala je dapa~e filo-
zofiju, zanima se za glazbu Me|utim, brak joj
nije ideal
Du{evni svijet Dulke
30. VII. 1915. 18 g. i 7 mj.
S Dulkomsamrazgovarao. Ona uskoro odlazi
u Krakov. Ve} je sva sretna da }e u domovinu.
Pri~ala mi je kako ju je Marakovi} namjeravao za-
prositi, no ona se je izvla~ila, jer se ne }e da udaje,
ili bi htjela Poljaka za mu`a i `ivjeti u Poljskoj, ne
u Bosni.
31. VII. 1915. 18 g. i 7 mj.
Sutra je Pri~est... Prekju~er i danas sam pro-
veo dan u Slatini. Danas je osobito lijepo bilo. Bio
sam s obitelji Irzykovski. Imao sam opet jako ma-
lo prilike da se zagledam u du{evni svijet Dulke.
Pri~ala mi je o zarukama svoje sestre i nabacila je
kako joj je najgore, kad se ljudi cmakaju... Fausta
sam joj ~itao u {umici, a ona mi je dala pismo da
joj ispravim, koje pi{e nekom Andri}u.
Na Gretinu grobu u Travniku
Banja Luka, 10. VIII. 1915. 18 g. i 8 mj.
Bio sam u Travniku na Gretinu grobu. Stoji
natpis:"Selig die reinen Herzens sind, denn das
Knigreich Gottes gehrt ihnen". (Blago ~istima
srcem jer je njihovo Kraljevstvo nebesko.) Cvije}e
cvate: jednu ma}uhicu samsi ponio. Najradije bih
dalje ostao na grobu i ondje razmi{ljao, no nasto-
73
jat }u da se i bez groba u`ivim u problem smrti.
Travnik je lijep grad: nosi pravi bosan-
sko-katoli~ki ili bolje re}i ju`nohrvatski karakter.
@enske u dimijama i spu{tenih kosa, a mu{ki u
~ak{irama
Ljubav posti`e u braku
pravi du{evno-tjelesni izra`aj
Banja Luka, 10. VIII. 1915. 18 g. i 8 mj.
Slu{ao sam kako Dulka razgovara s Oskarom
o problemu ljubavi. Ona to dublje prosu|uje ne-
goli Oskar. Posljednji mije{a ljubav, nabacuje sim-
patije i prijateljstvo i postavlja samo tvrdnje, bez
logi~ke veze; namjesto da postupa deduktivno i
da izlazi iz Boga ili ideje da sve ima svoju svrhu,
te izvodi {to je ljubav, koju vezu ima s Logosom i
kako ona dolazi u braku do du{evno-tjelesnog
pravog ~ovje~jeg izra`aja. Za uspomenu mi je
Dulka ne{to u dnevnik napisala Dobila je pi-
smo odLjube. Stvari koje namje iz njega ~itala po-
kazuju kako ju on od srca voli: no ona ho}e samo
Poljaka i `eli da `ivi u svom narodu, a ne u Bo-
sni... Tragi~no jest iako je Ljuba mnogo, mnogo
~i{}e i razvijenije du{e, negoli ona. Jo{ ona naime
nije prozrela mu{ku du{u koja te`i za kultivira-
njem i promicanjem samoga sebe.
Zagonetna du{a Dulke
Banja Luka, 14. VIII. 1915. 18.g. i 8 mj.
Dulka mi je zagonetka. Katkada se zabavlja i
razgovara ozbiljno da ~ovjek zaklju~uje na dublji
du{evni `ivot. No danas se vu~e ispod ruke s
Oskarom i cma~e se (ne mislim doslovno, nego
nate`e usta itd.). Nisam ni najmanje proti hoda-
nju ispod ruke, ali o~ito da je na dnu te slobode i
74
veselosti ipak sjetilnost. U Oskarovu du{u mogu
mnogo dublje zaviriti. On je upravo sada u dobi
cmakanja: hvata za kosu, vu~e za ruku, u`iva u
hodu ispod ruke itd. To je kod njega Pagenlust ia-
ko znamda mu na dnu du{e nije ni najmanja gad-
na pomisao. No, svejedno, podloga tome je dje~ja
sjetilnost. Ne osu|ujem ga. S Rozom sam i ja jo{
nedavno te`io da idem ispod ruke. Sm sam sebi
govorio o ne~em du{evnom iako to, kako sad vi-
dim, bija{e prikrivena sjetilnost. U razgovoru je
na dnevnom redu spiritizam. Mama je bolesna:
bojim se za nju.
Dulke mi je silno `ao
Banja Luka, 17. VIII. 1915. 18 g. i 8 mj.
Dulka prekosutra ide. U Be~u }e odsjesti kod
moje gazdarice. Meni je `ao...
18. VIII. 1915. 18 g. i 8 mj.
Dulke mi je silno `ao. Dr`im, da je spram nje
ve} oplemenjeno prijateljstvo. Ni stisak ruke nije
tu postajao koji bi mi ulijevao svijest da sam
mu{ko. Bogu hvala, samo da ide naprijed.
19. VIII. 1915 - 1 s. po podne 18 g. i 8 mj.
Dulka je oti{la. Jedva sam suzdr`ao suze u
o~ima. Zahvalila mi se na svemu i oti{la. I sada
bih bez prestanka plakao. @ivot je stra{an. Jedva
~ovjek lijepo sanja, odmah sve pro|e kano da nije
ni{ta ni bilo. Znam, vrijeme }e sve izbrisati i
mo`da }una njusasvimzaboraviti. No, kodte po-
misli ve} me groza hvata. Upravo sam u nekom
Stimmungu (raspolo`enju), kao kad je Lavrecki
ostavio Lizu (no, mi nismo zaljubljeni...!) i on, da
ubije to ~uvstvo tuge, oti{ao je da radi za narod. I
75
ja }u gledati da na to ne mislim i radit }u mnogo i
mnogo za druge i za se. Bog bio s njom.
Banja Luka, 22. VIII. 1915. 18 g. i 8 mj.
Sad se Dulka vozi u Krakov. Pratio sam je na
cijelome putu. Ve} se njen individualitet pomalo
gubi pred mojom du{om, a slika Vje~no-`enskog
se javlja.
Molitva Majci Bo`joj uzdi`e du{u
Banja Luka, 25. VIII. 1915. 18 g. i 8 mj.
Prekju~er sam se krasno molio Majci Bo`joj.
Zbli`enje je bilo veliko: naravno i u toj silnoj blizi-
ni bila je te`nja za jo{ ve}imzbli`enjem. I u toj `ar-
koj molitvi, opet je bila praznina i vru}a te`nja za
Njom.
Nemogu}e izbrisati razliku
izme|u mu{kog i `enskog
Banja Luka, 25. VIII. 1915. 18 g. i 8 mj.
Od kako ovdje nema Dulke meni je te{ko.
Mnogo radim, a uslijed ki{e ni ne izlazim iz ku}e.
Slabo, veoma slabo spavam, pa sam silno oslabio.
Vrzu mi se neprestano misli u glavi i uvijek mi-
slimna Dulku: {to ona radi, {to bih joj pisao, rekao
itd. Ja sam sebe ne razumijem. T, ljubav prema
njoj ne postoji. Meni je draga, kao svi ostali ljudi
lijepe du{e. No, ona je `ensko i to je opet ne{to sa-
svim drugo. Iako sam mislio izbrisati tu razliku
izme|u mu{kog i `enskog uvi|am da je to nemo-
gu}e. I mu{ko i `ensko je ~ovjek: svatko sa svojim
osobinama i svojom `ivotnom svrhom.
S Buconji}em sam raspravljao o "uro|enim"
idejama. Ja velim: da sve ideje nisu uro|ene ne
76
bih vjerovao da Bog jest. On sumnja. Pitanje je li
monogamija eti~ki princip tako|er je zanimljivo.
Iz Zagreba i Be~a ve} sam dobio karte od
Dulke.
Sumnje, kolebanja, konfuzni osje}aji
Banja Luka, 5. IX. 1915. 18 g. i 9 mj.
Da se opet povjerim
svom najboljem prijatelju!
Bio sam cijeli dan u groz-
nom du{evnom stanju. U
crkvi se nisammogao pravo
sabrati, uvijek su navaljiva-
la na me pitanja, da li se ja
sam ne zavaravam i opsje-
njujem, nije li to samo
umi{ljanje. Uz to se je pri-
dru`io grozni konflikt s pri-
rodom. Sam se naime sa so-
bom tu ne sla`em. Razlike
naime izme|u mu{kog i
`enskog nema, a ja se na-
smijem nehotice pokojoj
`enskoj. Grozne uvrede.
Timje snizujemna `ivotinju
- pa i samog sebe - jer pokazujem da mi nismo
isto. I sam brak: Nije li to glupa predrasuda? Zar
se ljudi moraju uzimati, a mu{ko da tra`i `ensko?
Znam, abnormalno je to pitanje, jer razummi moj
govori o zakonima prirode i metafizike, koji i kod
braka djeluju. No, taj kr`ljavi razum. Srce opet ne
zna {to je na stvari, desperatno je, da mu{ko ne
mo`e biti samo i da tra`i jo{ nekog. I to opet govo-
ri da postoji uop}e ne{to du{evno, a toga se ~ovjek
boji. Ta to je glupost, du{evno; uop}e ni{ta ne po-
77
@upna crkva
u Banjoj Luci
gdje je Merz kr{ten
stoji. Najbolje je sve zanijekati. Aut Caesar, aut ni-
hil - Ili katolik ili nihilista opet ka`em. No, za{to
su tu te grozne sumnje, to cjepidla~arenje samoga
sebe? Uz to je u ~ovjeku egoizam da se moram
samsebi gaditi. Dodu{e, sada samve} malo izi{ao
iz tih konfuznih osje}aja. Slika Madone u purpu-
ru mi je pred o~ima.
Ljubav bez materijalne podloge nije ljubav
Banja Luka, 9. IX. 1915. 18 g. i 9 mj.
Ve~eras mi je Ljuba (Marakovi}) pri~ao o svojim
namjerama, o svojoj raspravi o koru i kako misli
uskrisiti hrvatsku dramu Preporu~io mi je da
~itam Imitatio Christi (Nasljeduj Krista). Na kraju
smo debatirali o ljubavi. Mi{ljenja je da je ostva-
renje ljubavi brak. Ljubav bez ikakve materijalne
podloge nije ljubav. I ljubav u poeziji (Dante) bila
je te`nja za timostvarenjem. Ljubav romana je ne-
plodna, jer je brak za njih filistarstvo (malo-
gra|an{tina). To je stvarno dobro i onaj metafizi~ki
odno{aj izme|u Boga i Madone kod toga se ni
malo ne mijenja. Do sada samdr`ao da je ta "na{a"
ljubav bez ikakve materijalne podloge - skroz
du{evna stvar, a sada vidim da je u planu Prirod-
ne Volje, da je ovaj du{evni odno{aj spojen s
te`njom za ljepotom, za ujedinjenjem du{a u dje-
tetu. O tom se jo{ mora misliti!
Raspravljanja s profesorom o ljubavi
Banja Luka, 13. IX. 1915. 18 g. i 9 mj.
S Ljubom (Marakovi}em) sam sljede}ih dana
poslije ve~ere najvi{e razgovarao o ljubavi. Dr`i
da se ona od sjetilnosti (fine naime!) ne da sasvim
izlu~iti. Mi doti~nu (`enu) volimo i zbog nje same,
zbog njenih kosa, o~iju; pa ina~e katkaddo|e gu{t
78
da se poljubi (humoristi~no on shva}a!). To je sje-
tilnost. Dana{nje je doba anti-du{evno. (Dr`ava i
brak. Brakovi su sada tragedije!) ^ovjek, veli, tre-
ba da se o`eni, da ima koga kome bi se sav povje-
rio. Djecu voli, ali to ga ne zadovoljava. Da, tako
je, ali to je suvi{e konvencionalno. U samu bit lju-
bavi nije - kako mi se ~ini - ku{ao prodrijeti.
Da li se rat vodi za eti~ke istine?
Banja Luka, 18. IX. 1915. 18 g. i 9 mj.
Danas saznadoh da }u opet na stavnju. Ne ve-
selimse ba{ najvi{e. Stvarno, ja bih vi{e `elio mir i
nisam uvjeren da se rat vodi za eti~ke istine iako
mu je podloga eti~ka. @rtvovati svoju krv mogao
bi ~ovjek kad bi bio duboko uvjeren o ideji...
Ljuba (Marakovi}) je iz dana u dan sve finiji.
Savr{en nije, ali je divan. U du{i mi je praznina i
pli}ina: naravna vjera fali.
Religiozni `ivot sam stra{no zapustio
Banja Luka, 21. IX. 1915. 18 g. i 9 mj.
Gadan sam sm sebi. Grozno sanjam o ~emu
po danu nikad ne `elimni misliti. Grozna plitkost
vlada u mojoj du{i. Vje~no to u~enje latinskog ve}
mi je dosadilo. Ve} sam umoran, za`elio sam se
prirode i umjetnosti. Ve~er je tako kr{}anska,
spremna za svaku veliku misao, a kada dan sva-
ne, sve se to raspline, ~ovjek se poka`e slabimi ne
mo`e ni sve shvatiti o ~emu je nave~er razmi{ljao.
Ve} sam se za`elio Pri~esti. Dodu{e, moram priz-
nati, religiozni `ivot sam stra{no zapustio. Rado
bih studirao Kristov `ivot, ~itao bih misli velikih
ljudi o Njemu i topio bih se u tom odu{evljenju
prou~avaju}i Njega.
79
Sve ima svoju svrhu, ljubav tako|er
Banja Luka, 24. IX. 1915. 18 g. i 9 mj.
Dr`im olovku u ruci. Ispustim je. Padne na
zemlju. Odvrnem dugme, elektri~na svjetiljka se
upali. Ima li ikakva smisla da se pitam postoji li
olovka, postoji li gravitacija, postoji li svjetlo. Ne-
ma. Trebamo samo zalaziti u njihovu bit i tra`iti
im smisao.
Koji je smisao da se pitam postoji li ljubav, kad
vidimda jest. Ne smijembiti toliki egoist da je po-
ri~em iz straha, da si ne priznam da sam i ja
obi~an ~ovjek koji se pokoravam Svjetskoj Volji.
Glavno nam je samo pretra`ivati njenu bit; da-
pa~e se ne moramo pitati, je li to dobro da se mi
svemu podvrgavamo. Jest, moramo biti uvjereni
da je sve dobro {to opstoji, zato {to sve ima svoju
svrhu. Ai ljubav sli~no opstoji i ima svoju svrhu. I
zlo opstoji, ima svoju svrhu kao i dobro: jer dobro
ima da stvara.
Krasna mjese~ina. [e}em s Ljubom i Miha}em
{ute}i. Puna glazba struji prirodom. Stvoritelj
ovoga je jo{ ljep{i.
Sve prolazi ali na kraju Resurrectio
Banja Luka, 1. X. 1915. 18. g. i 10 mj.
Vani je tama. Crni, gusti oblaci. Dolaze ~udne
misli i sam ne znam kako se sje}am Dulke. Sve je
san. Upoznao samje - i to je pro{lo. Pro}i }e i rodi-
telji i sve }e izgledati kao san, dok i ja ne za|em u
tamnu, groznu ulicu. Ne, nije tamna ni grozna,
nego svijetla, puna nadnaravnog sjaja. Tamo se
slavi Resurrectio (Uskrsnu}e)!
U mislima na Gretinom grobu - ljubav i smrt
Banja Luka, 16. X. 1915. 18. g. i 10 mj.
Ju~er sam se opet sje}ao Grete. Sjedio sam na
njezinu grobu - ~inilo mi se - i ~itao njeno ime:
80
Greta Teschner. ^udno, grobni natpis! I u tom
grobu je ona, {to je svirala uz glasovir, a ja do nje
stajao; to je ona koju sam ne znaju}i volio. I vidio
sam da je to bila ljubav. Smije{no mi se ~ini, jer
sam ne znam {to je ljubav, i suvi{e sam egoist da
bih se svojevoljno i bez ikakvog filozofskog
opravdanja tome osje}aju pokorio - prava, `arka
prva ljubav. ^ini mi se da }e ova sve pre`ivjeti.
Da, da je ona `iva, sebe cijeloga bih joj dao, sva la-
tentna ljubav bi strujala k njoj, kao tisu}u glasova
iz orgulja
Ne, dosta je, nje nema i ostavimo mrtve na mi-
ru. Mrtve? [to ta rije~ opet zna~i? Le`i djevojka na
divanu, kose su joj zlatne: jest, ona ista {to je tako
lijepo pri~ala ne mi~e se. Dolazi majka, mi~e joj
glavu, zove je. Ni{ta, ne mi~e se. To tijelo se odne-
se i zakopa. Pa eto to je biti mrtav. Nepojmljiva ce-
remonija. I mi na nju mislimo. Ona `ivi u srcima
na{im i ono ne{to {to je bilo u nje to jo{ jest: svag-
dje, gore, dolje, oko nas i u nama i to je vje~no. Tu
}emo stati. O vje~nosti ne }emo misliti
nepripravni.
Misti~ki osje}ao pretvorbu
Banja Luka, 25. X. 1915. 18. g. i 10 mj.
Sjajna su neka mjesta iz Ivanova evan|elja o
Pri~esti. Kod zadnje mise mnogo samo njima raz-
mi{ljao i tako se u`ivio, da sam zbilja misti~ki
osje}ao pretvorbu i da je ondje prisutan Krist, ko-
jemu se moramo klanjati. Jest, velim, onome Kri-
stu, koji je negda `ivio mi bismo se klanjali, a jad-
nici ne znamo da je tu Onaj isti, jo{ ljep{i.
81
@ivot je lijepa i velika tajna
Studij u Be~u, jesen 1915. g.,
priprema za vojsku, zima 1916. g.
Nakon ljetnih praznika 1915., provedenih kod rodi-
telja u Banjoj Luci, Ivan u jesen nastavlja studij u
Be~u. U me|uvremenu je pozvan u vojsku i pod konac
1915. vra}a se u Banju Luku, gdje o~ekuje polazak u
vojsku koncem velja~e 1916. I u tom periodu Ivan jo{
uvijek razmi{lja o problemima ljubavi. U duhovnom
`ivotu na~inio je va`an korak: za blagdan Bezgre{nog
za~e}a Bla`ene Djevice Marije 8. XII. 1915. polo`io je
zavjet ~isto}e do `enidbe. Vrijedna je pohvale njegova
borba i nastojanje za o~uvanje moralne ~isto}e. No ti-
me napasti i problemi na podru~ju osje}anja ljubavi i
njezina tjelesnog vida ne}e prestati. Ivan }e ih ipak
uspje{nije nadvladavati. Zavr{ava taj period svoga
`ivota znakovitim rije~ima zapisanim na kraju dnev-
nika prije odlaska u vojsku: ^isto}a i vje~no ~isto}a tre-
ba da je geslo!
Ljudsko tijelo - najljep{i cvijet i ures prirode
Be~, 23. XI. 1915. 18. g. i 11 mj.
^ovjek bi pomahnitao gledaju}i krasne aktove
Tiziana. Neka `alost se uvu~e u srce, kad se gleda-
ju ta krasna, lijepa, gola ljudska tijela, koja su tije-
sno srasla s prirodom, koja su najljep{i cvijet i
ures prirode. Ako li koga spopadne samo ikakva
gadna misao, mora mu se re}i da je on pokvaren,
a ne slika. Ne, Bo`e, ljudsko tijelo je kao neka
vanjska slika du{e. Kao {to je svijet kano ideja
Bo`anstva, umjetni~ko djelo, jedan svijet umjetni-
82
ka, tako isto i vanj{tina ~ovjeka odgovara toj nu-
tarnjoj harmoniji. "I Bog stvori ~ovjeka, na sliku i
priliku svoju". Magnificat Dominus! (Neka se ve-
li~a Gospodin).
Ne mo`e se izre}i {to se osje}a
kad se On s nama sjedini
Be~, 24. XI. 1915. 18 g. i 11 mj.
Na kultiviranju svoje du{e u zadnje sam vrije-
me ne{to intenzivnije radio. "De Imitatione Chri-
sti" (Nasljeduj Krista) ~itam i razmi{ljam. Velika je
knjiga, puna mistike koja meni i treba. ^ovjek vi-
di u svakom ~asu kako je malen, a kako je velik
Onaj koji je umro za nas; koji Kruh - Bo`e, samoga
Sebe daje, svu onu veli~inu, onu Ljubav. Ne mo`e
se izre}i {to se to osje}a kad se On s nama sjedini;
ne, `elja za jo{ vi{e i vi{e, za Kristom cijelim, za
Svjetlom vje~nim, za Bogom Stvoriteljem, za ko-
jim srce sna`no, eruptivno te`i. Da, i svakog ~asa
~ovjek podlegne jednom mi{lju; jednim pogle-
dom, jednim ni{ta, i opet svagdje te`i i usu|uje se
tra`iti ono {to sluti da je kao iza nekoga zastora u
du{i ~ovje~joj, {to katkadbaci svoju zraku i svrhu-
naravnim sjajem rasvijetli stanovitu stranu nutri-
ne. To bi htio ~ovjek u svoj veli~ini, htio bi biti ne-
tijelo, i spojen s tim Sjajem.
Odakle je ljubav?
Be~, 24. XI. 1915. 18 g. i 11 mj.
Pro~itao sam Bjrnsonovu seosku novelu
Synnve Solbakken. Zgodna stvar. Hvalospjev je
seoskoj ljubavi. Kad glavna junakinja na brdu pje-
va ~uvaju}i stado, pri~inja se da ~ujemo pjesmu
slavuja, koja se ori u {umi, koja sada jasnije sad
slabije odzvanja, mije{aju}i veselje s boli i ~e`-
83
njom ljubavnika. I ori se ta tu`na pjesma kroz
{umu, ta pjesma ljubavi.
Opet bi ~ovjek zapitao {to je ljubav. Jedan ak-
siom koji pokre}e `ivot, prirodu i nas ljude i naj-
bolje bi mo`da bilo ne gubiti se u spekulacijama.
Providnost je tako naredila, i mi joj se moramo po-
koriti, ne smijemo bazarovski u sebi zatajiti
~e`nju za `enom koja je u na{emu srcu. Dodu{e,
kada odem u plesnu dvoranu, gledam kako su se
tu mu{ki i `enski na{li i ni jedan ne }e jama~no
priznati da ga je protivni spol ovamo privukao,
nego }e re}i da je do{ao da se rastrese. Ple{u, ri-
je~ima se igraju i dra`e; prava ljubavna igra vra-
baca i slavuja. Promatraju}i to, ~udim se {to je to
ljubav, odakle je to, pa zar se i ja tome pokoravam,
pa si ka`em ne, promatram sa strane ovu igru lju-
bavi. No, dotle je i u meni `elja za ljubavlju; ne sa-
mo transcendentalnom nego i za obi~nom ljud-
skom, `elja za razumijevanjem, za toplim~uvstvi-
ma. Mnogo puta se sje}amDulke - Bo`e moj, Gre-
ta je kano ve} i zaboravljena! - i sam si moram
priznati, da bi se mogao u nju zacopati. Istina, ona
je daleko, iz njene du{e se je iskristaliziralo u mo-
joj uspomeni samo vje~no - `ensko, pa je to ja-
ma~no uzrok za{to toliko na nju mislim.
@enski je element u mojem `ivotu
odigrao ulogu - zavjet ~isto}e
Banja Luka, 12. XII. 1915. 19 g.
Ba{ je ~udan dan. No}as sam `alosno snivao o
Anti, a sada samopet vidio Gretinu sliku - mo`da
drugi put iza njene smrti. Bo`e, Bo`e moj, stra{no.
Greta, mila, draga Greta. Kad sam vidio one o~i,
mile i blage, onu spu{tenu glavu, kose, ah, koje
sam toliko puta gladio, sjetim se da bih joj morao
ostati uvijek vjeran; da bi mi ona kroz cijeli `ivot
84
imala biti idol, koji bi ja opje-
vavao. I svaki ~ovjek si ima
na}i taj idol. Izgleda da je to
za me otkrivenje: izmiren
sam mo`da zauvijek s priro-
dom. @enski je element u
mojem `ivotu odigrao ulogu
koju mora. Sa `enskima vi{e
ovdje nema posla. Zaljublji-
vati se ne}u; moglo bi se izro-
diti u sjetilnost. Ostale `en-
ske neka igraju u mome `ivo-
tu ulogu mu{kog, osobito fi-
nog mu{kog prijatelja. No,
stra{no mi je kad pomislim
da }u se uvijek morati kretati
udru{tvupunomsjetilnosti.
Neki dan sam zavjetovao
Bl. Djevici ~isto}u sve do
`enidbe; mo`da }e to trajati i
do smrti.
Lahku no}, Gretice. Vergiss mein nicht (ne za-
boravi me).
Banja Luka, 18. XII. 1915. 19 g.
Kako se ~ovjek mijenja... ^itao sam neke listo-
ve iz lanjskog dnevnika i mogu lijepo prosuditi
du{evni napredak na nekim poljima. No na ne-
kim sam zaostao Danas bi bilo Greti 19 godina.
Djevojka...
Sav je `ivot lijepa i velika tajna
Banja Luka, 27. XII. 1915. 19 g.
Kad bih se sastao s kakvim bezvjercem, ne bih
muznao re}i {to je Euharistija, ne bih muznao do-
kazati {to osje}am. Dapa~e, kad sam gdjegod u
85
Kip Majke Bo`je iz
banjalu~ke `upne
crkve pred kojim se
Ivan Merz ~esto molio
vedroj, svijetloj, sun~anoj prirodi, pa pomislimna
svoje osje}aje kod Pri~esti, ~udno mi je, kano da je
to bio neki san, tajanstven ~udan lijep san, neki
osje}aj, neka atmosfera, koju sada nemam, a kad
sam u tome osje}aju zaboravim sve, samo me
ne{to vu~e, neodoljivo vu~e, molitva vu~e drugu,
`elja, ~e`nje, neprestana te`nja, da upravo treba
naprezanja da se prestane osje}ati te`iti onamo. -
Sav je `ivot lijepa i velika tajna.
Banja Luka, 4. I. 1916. 19 g. 1 mj.
Zvijezdice, mile zvijezdice, {to ste se tako lije-
po prosule po nebu, skoro sam i zaboravio da vi
postojite: vi svjetovi, bezdani, neizmjernosti. Ka-
ko ~ovjek brzo zaboravi na vje~nost. No} je pravi
dan: istom onda mo`e pravo tra`iti Njega.
Opet tra`im `ensko dru{tvo
Banja Luka, 7. I. 1916. 19 g. 1 mj.
Dobro znam da je ljubav prirodni zakon, jako
vezan s finom sjetilno{}u i svejedno opet tra`im
`ensko dru{tvo; delikatne razgovore vodim s
Vla{i}evom (sje}am je ju~era{njeg plesa, ka`em
joj da se udaje pa }e pro}i lupanje srca i dr.). Gle-
dam, skoro bih rekao koketiram s Oberhofero-
vom; (stra{no mi je kod te rije~i, prati je izraz koji
ka`e da je smatram za ne{to drugo nego {to sam
ja, smatram je valjda skoro za `ivotinju, jer tu ja-
ma~no nema ni{ta du{evnoga, a odno{aj mu`a i
`ene morao bi biti du{evan!) O, nesretna priroda.
Samse sebi rugamkad pomislimda bih se mogao
zacopati, a uostalom to je slabost, tra`iti `ensko
dru{tvo. No {to je onda priroda? To je potrebno za
uzdr`avanje roda. Skoro bih rekao Jao, kad pomi-
slim da sam `ivotinja. No opet vlada Veliki Smi-
sao svagdje u prirodi; pa to mora da je onda do-
86
bro. Ah, tko bi ga znao {to je dobro. Strah je tu da
~ovjek ne upadne u du{evnu plitkost, u sjetilnost,
a onda je i slabo}a grozna tra`iti `enu. Za{to ona
mene ne tra`i? Dodu{e mo`da to i ~ini prikriveno!
Tako je. No svejedno: gledat }u koliko mognem -
znamda ne}u uspjeti - da se othrvamtomnagonu
ljubavi. Pa ina~e sam i sebi postao nevjeran.
Dr`ao sam da je `ensko odigralo svoju ulogu u
mom `ivotu i mislio sam da }e se ono vje~no u
meni iskristalizirati, a ja tra`im novi `ivi `enski
ideal. Preda mnom je slika Sikstine uvijek.
Da je Greta `iva, ~ini mi se,
ostavio bih cio svijet zbog nje
Banja Luka, 9. I. 1916. 19 g. 1 mj.
Pogledao samopet Gretinu sliku. Stra{no mi je
te{ko. ^ini mi se, da je `iva, ostavio bih cio svijet
zbog nje. ^udna stvar je `ivot. Tu nekako te`imza
ljubavlju, a opet znam da nju najvi{e volim i da
uop}e ne}u vi{e mo}i nikada tako iskreno, djeti-
nje ljubiti. Ve} sam izrovan idejama vjekova, koje
kritiziraju svaki ~in i mig. Svagdje je onaj veliki
strah da bih mogao postati sjetilan. Nehotice uvi-
jek ~ovjek osjeti svoju slabost; govori li o ~emu
god uzvi{enom, s kakvom djevojkom, ne misle}i,
pridi`e se sjetilnost. Stra{no je. Ne bih ni smio
iza}i pred kakvu djevojku, sa strahomda se neho-
tice ne pojavi trunka ove tjelesnosti. Ta, to zna~i
poni`avati je, a bome i sebe. Kada }e ~ovjek biti ta-
ko jak, da bude naivan i iskren kao dijete?
Salijetaju me pitanja o bti `ivota i svijeta
Banja Luka, 14. I. 1916. 19 g. 1 mj.
Kod ku}e mi je dobro. Gotovo nikada nije bilo
toliko zadovoljstva, tolika suglasnost i veselje kao
87
sada. Mama se uvijek smije i mene mazi. Tata oz-
biljno ~ita, ali uvijek {togod lijepog progovori iz
lista ili Doriana, kojega sada ~ita. Materijalno sjaj-
no ide. Mogu re}i ovdje je skoro idealna slika obi-
teljskog `ivota. Sve se bojimda ne }e dugo trajati.
Jednomne{to do|e, sve je pro{lo, svatko ode svo-
jim putem. Do|e smrt ili {to drugo.
Dodu{e meni je ve} dosadno ovdje. Ta, nisam
stroj. Sviram i ~itam; a cilja pred sobom nikakva
nemam. Nema dana, mogu re}i sata, kad me ne
salijetaju pitanja o biti `ivota i svijeta i sli~no. Ja
fakti~no ~vrsto, bar dosta teoretski, bolje re}i sa-
mo`ivo, vjerujem, no ipak se svemu ~udim. Tu je
vani aleja, pa sunce sja, pa iza toga svemir, i ja
`ivim i ovaj, te onaj. Pa to uistinu jest.
Pa i zemlja se kre}e, postoji rat, historija i to ni-
je samo zamisao ma{te; nego to sve opstoji, realno
je. I uvijek se pitam{to je to realno. Razumznade;
no srce se uvijek iznena|uje. A onda kad se srce
zaleti u misti~ke predjele, osje}a ~arobnu `e|, ko-
ja je to golemija, ~imje bli`a Izvoru, bolje re}i slut-
nji Izvora; a kad se ~ovjek {e}e, ~udi se svemu to-
me. Tajna je `ivot.
K tome je jo{ ona oholost, vra`ja nadutost u
~ovje~joj naravi. Sam sebi bih priznao grijehe, a
kad mi drugi napomene, ja se ljutim umjesto da
sammu zahvalan. Onda ona te`nja za religijskom
reformom svijeta vi{e je u meni neka te`nja da se
uzoholim. Mo`e ~ovjek biti ponosan jer zna {to je
istina; no tu se uvijek pomi{lja na trijumf i kako }u
ja na kraju imati pravo; namjesto da se pokora-
vam Istini, koja je pobijedila. Poniziti se treba
~esto i onda }e istom ~ovjek biti na svom mjestu.
Mnijenja ljudi valja prezirati u tim slu~ajevima.
88
Od poljubaca sam ve} silno daleko
Banja Luka, 19. I. 1916. 19 g. 1 mj.
[etao sams Viktom. Vodimo ~udne razgovore,
kano da smo na putu zaljubljenosti. Raditi mi se
nije dalo i ne priznavaju}i sebi, i{ao sam je tra`iti.
Meni je to muka, malo mi se glupo ~ini voditi tak-
ve besmislene razgovore. Moglo bi se zalaziti u
du{u, i prou~avati ~udnu psihu `enske. Ali kako
}e ~ovjek po~eti. Kad je uz nju, kano da je ne~im
opsjednut, sugeriran, pa govori samo u istom to-
nu i ma koliko se naprezao da udari ozbiljnijim
tonom, ne mo`e se ni~emu dosjetiti. A onda je i
ona vra`ja ~e`nja za poljupcima... Ja to uop}e ne
razumijem; ta to je sjetilnost. Dobro, uzmimo, da
ja nju volim du{evno, ali toga du{evnog si u nje
nisam ni najmanje svjestan. Po{tena je, ali to je
vi{e odgojem dobila, nego iz filozofskog uvjere-
nja. Pa i ina~e je vrijedna. No i druge su takve.
Mogu}e da ba{ na nju sada mislim, jer se nije nit-
ko drugi na{ao prema kome bih isto osje}ao. Prvi
osje}aj prema Greti mora da je bio isti; samo {to
sam onda bio netaknut od kulture i jednostavno
vukao konsekvencije te ljubavi. Ovdje ne mogu.
Draga mi je, ali tko zna da ovo nije samo osje}aj,
koji se bazira na prikritoj sjetilnoj podlozi. Da se je
na{ao tko drugi, spram koga sam mogao biti tako
slobodan, mogu}e bih isto osje}ao. Aonda od po-
ljubaca sam ve} silno daleko; uop}e, ne bih si ni-
kad priznao da ljubim. Ne}e se mo}i ni razviti do
ljubavi jer suvi{e cjepidla~arim i {to se ba{ od
ovog tjelesnog `acam; ljubav mora ergo (dakle)
umrijeti.
89
Sebe jo{ ne poznam
Banja Luka, prije vojske, zima 1916. g.
Pro`ivljavam neku ~udnu borbu
Banja Luka, 23. I. 1916. 19 g. 1 mj.
Htio bih biti ponizan! Silno ponizan! Svu ovu
priro|enu oholost uni{titi i ponizno te`iti za isti-
nom; samo zbog te same istine, a nikako ne misliti
na ljude, {to su oni uradili, {to oni pro~itali i biti u
tom pogledu suvremen. Duboku, temeljnu nao-
brazbu tra`im, a ne mno`inu pro~itanih knjiga.
Svejedno sam silno nezadovoljan i `alostan.
Znam da ne bi smjelo biti ovako. Bio sam pa~e na
Pri~esti danas; ono nekoliko ~asova u crkvi bijah
sav sretan i jo{ vi{e, kad mogoh donekle zaroniti
u ovaj misterij. No brzo iza toga nasta ~uvstvo ne-
zadovoljstva; mo`da je to zato jer pro`ivljavam
neku ~udnu borbu, koje sm jo{ nisam svjestan.
Od onog odu{evljenja i samosvijesti koja je bila u
meni polako odustajem, pribli`avam se silnim
naporom kr{}anskom poimanju i uvi|am da u
mnogo tome imam krivo. Dapa~e, da jo{ nemam
temeljnih filozofskih (eti~kih) principa. (Nastavak
u sljede}em odlomku.)
Sebe jo{ ne poznam
Banja Luka, 23. I. 1916. 19 g. 1 mj.
T, cijeli `ivot je zagonetka, najve}a sfinga, ta-
ko da ne mogu iz najdubljeg uvjerenja afirmativ-
no teoretski potvrditi, (u praksi sam du{om i tije-
lom katolik) ni najjednostavnije aksiome `ivota.
T mo`da (srce veli, a ne razum) je druk~ije,
90
mo`da je sve ostalo predrasuda po ~emu ljudi mi-
sle i sude. T, toliko su najrazli~itijih misli ljudi iz-
nijeli. Od Krista do Nitzschea, Arzibasera tako u
biti suprotnih, da (~ovjek) nehotice misli sumnja-
ju}i i ako znade da je Krist Istina. Kao Kranj~evi}
osje}amkano da je cijelo ~ovje~anstvo do{lo uma-
li mozak na sijelo. Divimse ljudima koji suuvjere-
ni u svoje principe, pa makar bili i krivi Najbol-
je je {utjeti, jer bi ~ovjek mogao skandalizirati
du{e koje tvrdo vjeruju. Bog bio s njima.
Sebe jo{ ne poznam. Znam da bih mogao kak-
vom filozofskom spekulacijom do}i do nemoral-
nih zaklju~aka i teorija za `ivot; a nikada ne bih
sambio nemoralan, dapa~e bih prezirao i gadio se
od nemoralnih ljudi.
Kr{}anstvo mi jo{ nije za{lo u krv
Banja Luka, 28. I. 1916. 19 g. i 1 mj.
Nekako samu du{i smiren, no ipak uvi|amda
sam silno daleko od ikoje savr{enosti. (Mislim na
relativnu savr{enost i to biti bolji od svoje okoli-
ne). Jako me to boli. Tu si umi{ljam ne{to na svoj
dobar primjer i vidim da sam samo na jeziku
kr{}anin, ali na djelu ne. Kr{}anstvo mi jo{ nije
za{lo u krv. Nema ni{ta te`ega nego biti dobar
kr{}anin... Tu mi Gusti predbacuje - s pravom -
neku bezobzirnost, surovost. Jesam takav uistinu
i nastojat }u da u du{i postanem {to nje`niji, {to
ponizniji. Oh, Bo`e, samo jo{ sam ne znam kako
}u. Uz to uvijek kod ku}e mnogo jedem, kasno
ustajem, ne gimnasticiram. Cijeli `ivot je protiv
mojih `elja. Slabost, slabost. Trebao bih se dulje
moliti Bogu, da ne izgubim onu misti~nu vezu s
njim, da ga osjetimu svakoj misli, kod svakog po-
gleda i posla. A ovako se pomolim jutrom i
ve~erom, zapravo misli mehani~ki izgovaraju
91
svete rije~i. Trebao bih dnevno ~itati makar pola
sata evan|elje, razmi{ljati o tome, pa onda u pod-
ne i za Zdravo Marijo predo~iti sebi neke transce-
dentalne stvari i tako cijeli dan, cijeli `ivot provo-
diti u tom misti~nom svjetlu stvaraju}i od svoje
du{e remek-djelo i tra`e}i Istinu - Svrhu.
Kad bih se mogao zaljubiti!
Banja Luka, 30. I. 1916. 19 g. i 1 mj.
Gdje je moja mladost? Tako se osje}am starim,
tako pre`ivjelim. Kad bih se mogao zaljubiti! Kad
bih se mogao za ne{to potpunoma odu{eviti, bez
ikakvog cjepidla~arenja! Oh, mi moderni ljudi,
stra{ni smo. Starci prije reda. Samo da se je otresti
svih knjiga, svih tu|ih, otrovanih mnijenja i `ivje-
ti naravno i dobro kakve nas je Bog stvorio. Mi-
slim da }e mi jo{ jednom sinuti vrijeme odu{ev-
ljenja, rada, dru{tvenosti; doba puno ideala i pri-
jateljstva. Samo da pro|e taj nesretni rat i zapo~ne
sav na{ kulturni `ivot.
Da li je opravdano opisivanje
seksualnih scena u knji`evnosti?
Banja Luka, 5. II. 1916. 19 g. i 2 mj.
Ivan op{irno prikazuje Maupassant-ovo djelo "La
Vie" (@ivot), potom daje svoju kritiku.
Bit }e mi dosta te{ko dati objektivnuslikudjela
"Une vie" (Jedan `ivot) od Maupassanta. Uzrok je
tome {to sam prvi put nai{ao na opis sjetilnih dje-
la, i drugo {to je Maynialova monografija o Mau-
passantu vrlo neobjektivna. Tu je detaljno opisan
razvitak njegove bolesti, a o njegovu seksualnom
`ivotu, koji bi mnogo toga mogao rastuma~iti u
njegovim djelima, nema ni govora.
Ponajprije nam se valja pozabaviti nekim pro-
blemima. Da li ovo djelo dobro djeluje? Ne, opisi
92
onih sjetilnih akata ne spadaju u opseg umjetno-
sti. Umjetnost nas mora dizati u vi{i svijet,
odu{evljavati nas. Mi moramo u njoj u`ivati. No,
recimo da pjesnik ka`e da je ovaj socijalni pro-
blem, koji je ovdje naslikao, morao tako prikazati.
Tu je sentimentalna djevojka, puna cvjetnih nada.
@elja je u nje za ljubavlju. Dobro! Dolazi neki
mlad ~ovjek i oni se ljube. Objektivno je slikano,
mi unaprijed ne znamo je li to prava, iskrena, ne-
sebi~na ljubav izme|u dvoje. O`ene se. Pjesnik
nas vodi u bra~nu sobu (i opisuju se intimne
scene).
Tu prvi put osje}amo da je s njegove strane sa-
mo sjetilna ljubav i da je to ona instinktivno u to-
me ~asu osjetila. To je ~injenica. Mi unaprijed slu-
timo da }e taj brak biti nesretan. No Maupassant
ovuscenunije smio iznijeti na vidjelo. Dovoljni su
oni poljupci na Korzici, te njihovi razgovori, koji s
njegove strane ni{ta dubljeg ne otkrivaju, da nam
rastuma~e njihov odnos i nesre}u. Mogao je Mau-
passant oti}i jo{ dalje, mogao je nastojati dati nam
naslutiti kako joj se on zgadio...
Vidjeli smo da ovaj opis nije bio potreban. No
pitanje je, za{to se to nije smjelo opisati? Ta oni su
bili o`enjeni i njihov postupak nije bio grje{an; to
je svagdanji kruh `enidbe. Upravo zato {to je
svagdanji kruh ne spada u umjetnost. Svatko bi se
zgrozio kad bi ~ovjek pjevao pjesmu torti, grahu
ili drugoj hrani, jer to nije poezija, to se ne ti~e
du{evnog, to je samo poradi uzdr`avanja na{eg
tijela. Ima pjesama vinu. To je granica. No ne glo-
rificira se ono jer uga|a jeziku, nego {to djeluje na
du{u, prena{a nas u neki sivi psihi~ki svijet, raz-
veseljuje nas du{evno, odu{evljava. Ono mo`e bi-
ti kobno i ovo kobno djelovanje vina, glorificira-
nje pijanstva i posljedica nalazimo samo u deka-
93
dentnim pjesmama Iz istoga razloga {to se tor-
ta, grah ne opjevava, ne spadaju ni bra~ni akti u
podru~je umjetnosti. Oni su potpuno tjelesni, sa-
mo poradi uve}avanja ljudskog roda i radi tjele-
sne naslade, bez i~ega du{evnog. To ne spada u
umjetnost i socijalni se problemi moraju rije{iti
veoma lijepo bez toga.
[to je s poljupcem? Taj mi se pri~inja kao vino.
On je neka te`nja za ujedinjenjem du{a, mo`e ~ak
da odu{evi i smije se kao takav pozajmiti za um-
jetni~ke svrhe. No i tu ~ovjek mora biti silno opre-
zan. Sam Goethe pjeva poljupcu, ali kad se radi o
bra~nomaktu (Brautnacht) i on - sjetilan - zatvara
o~i. AMaupassant je tu dao cijeli kodeks senzual-
nog `ivota. Tu su sjetilni poljupci, akti, maltu-
zijanizmi.
Skroz je krivo mnijenje da je cijeli `ivot
"kunstfhig" (prikladan za umjetni~ko opisivanje).
Tim se cijelo zna~enje umjetnosti rastvara.
Aksiom je da samo lijepo spada u umjetnost i tu
se ne smije dirati. Moral treba tako|er respektira-
ti. Umjetnost ne smije fotografirati kao {to to ~ini
Maupassant. Ljudi onda ne bi trebali nikako ~itati
romane; neka idu u svijet, pa svojim o~ima gleda-
ju romane. Kod Maupassanta opa`amo nekakvu
silnu nervozu rada. Nije opisivao `ivot jer je ovaj
njega odu{evio ili silno interesirao, nego zato {to
je u njemu bila potreba da pi{e.
Umaknuti po`udnim pogledima
nezrelih djevojaka
Banja Luka, 24. II. 1916. 19 g. i 2 mj.
Htio bih se lijepo pripraviti za ispovijed. Mo-
gu}e je i zadnja. Naravno, nisam u takvoj sredini
gdje se moje grje{ke pokazuju uslijed borbe, ipak
naslu}ujem mnogo toga. Osim toga jo{ sam u ne-
94
suglasici s Tomom Kempencom. Svagdje veli
"turbam declinare" (izbjegavati mno{tvo) i "de soli-
tudine" (o samo}i) itd. Upravo zahtijeva kloniti se
svijeta. Ja jako volimti{inu, mir, mogu razmi{ljati,
mogu misliti na misterij Euharistije, zapadati u
nepomi~no za~u|enje, mogu se dugo moliti. No
sve je to naprezanje, du{evni rad; a ~ovjek treba
odmora. Taj nalazi u dru{tvu, ako mu je nezgod-
no za}i u prirodu.
Uzmimo onda jednog socijalnog radnika. To-
me je zapravo du`nost zalaziti u sve klase, zle i
dobre, i prou~avati `ivot. Iskreno govore}i, meni
je drago kad se s kakvim prijateljem mogu umak-
nuti po`udnim pogledima nezrelih djevojaka i
kad ne moram gledati na one lijepe dame, gdje
~edno stupaju, a prolaze}i pokraj kakvog zgodni-
jeg mu{karca zatrep}u od strasti. ^ovjek ih skroz
vidi. Tko se njima rado ne uklanja, kome nije dra-
go, da ne gleda ono rastrovano koketiranje oficira
i dr... Ljep{e je u samo}i, ljep{e je zavu}i se u tam-
nu crkvicu i kod treptanja vje~ne svje}ice, za zad-
njih traka sunca, tiho moliti krunicu, i diviti se,
vje~no i vje~no se diviti Euharistiji, tome sjaju, toj
neizrecivoj Ljubavi... A ipak treba sve to vidjeti,
valja se zavu}i i u najgnjusnije ku}e i studirati te
bijedne ljude, kojima je pomo} potrebnija, negoli
svimmaterijalnimsiromasima. Kako bi im~ovjek
pomogao, te{ko je pitanje. Samoodgojem mo-
gu}e. Opazio sam naime, da se neke tajne niti -
misteriji! - vuku, koji prema moralnoj snazi do-
ti~noga djeluju na okolinu, pa makar ~ovjek i
{utio. Klasi~an je primjer sv. Franjo, gdje je ruke
zavukao pod rukave i ponizno {e}u}i se, bez ijed-
ne rije~i propovijedao. To je prvo, a sve ostalo je u
drugom redu.
95
Du{evni svijet no}i i molitve
realniji od svega {to postoji
Banja Luka, 28. II. 1916. 19 g. i 2 mj.
Prije odlaska u vojsku, jo{ }u napisati koju ri-
je~cu. Time naime zavr{avamovaj dnevnik, kojim
htjedoh odgajati svoju unutra{njost i stvoriti od
svoje du{e remek djelo. Osje}am da sam jo{ silno
daleko od cilja, da sam jo{ pravo dijete, koje ne
zna {to je `ivot
Bio sam ju~er na pri~esti i tako sam veseo i za-
dovoljan, tako da se, ~ini mi se, ne}u nikada `alo-
stiti, pa makar mi i te{ko bilo. @alost truje srce,
uvla~i u nj onaj duh o~aja da si ~ovjek uvijek na-
me}e pitanje ~emu `ivi, pa jo{ dalje za{to sam
za~et. Pogubne ove misli moraju iz glave, ~ovjek
mora uvidjeti svoju slabost, koja mu ka`e da sve
ne spada u njegovu glavu. Zada}a `ivota nije
o~ajavati, nego tra`iti suglasnost u ovome i vese-
liti se nad veli~ajno{}u ure|enja. Da, ovo mora bi-
ti aksiom: sve je najbolje, pa sna{la nas kakva ne-
sre}a, bijeda, mislimo na to, makar i ne razumjeli
"za{to"! ^ovjek je ovdje samo putnik, njegovo
pravo odre|enje nije ovdje, na toj zemlji, nego je
on izabran za ne{to vi{e. Uistinu, kad se ~ovjek
zavu~e u samo}u, u tamu, sve, sav realni svijet,
svi drugovi, prijatelji, sva ~arobna priroda mu se
~ini snom. Osje}a tada ~ovjek da je ona nerealna, a
da je misao prava realnost da je du{evni svijet,
svijet no}i i molitve, realniji od svega uop}e {to
vidljivo postoji. Treba samo te`iti za tim `ivotom,
za ovom realno{}u. Jest, jo{ sam slab. U`ivam u
Euharistiji i u tom du{evnom `ivotu, ali vidim da
je to ni{ta, da treba jo{ dublje i dalje zaroniti u taj
veliki svijet. Sada upravo razumijem velikog pa-
pu Pija X. {to je izrazio `elju za ~estim, pa~e i sva-
96
kida{njim blagovanjem Gospodina. Time
zavr{avamsvoj dnevnik i pun radosti pjevamGa-
udeamus igitur...
Ideal djevojke jo{ mi lebdi pred o~ima
Banja Luka, nave~er, 28. II. 1916. 19 g. i 2 mj.
Jo{ mi je buka u glavi; smijeh i vika djevojaka,
savjet Vikte i hohotanje Ljube. Pitamse je li mi `ao
svih tih ljudi? Jest, opazio sam da me mnogi za-
volje{e. Mogu}e se mnoge od `enskog svijeta i
malo ljute, {to sam spram svih veseo i ljubazan, a
opet ih ledenom rukom od sebe odbijam. Mogu
re}i da sam Viktu lijepo zavolio; mnogo smo i o
ozbiljnijim pitanjima `ivota ~avrljali; ona mi se je
dapa~e i povjeravala. Pa eto, draga mi je, kao kak-
va sestra. Nje`na, puna lijepih djevoja~kih ~uvsta-
va iako ne velike naobrazbe. Pa Vera. I s njom je
bilo vike i galame, smijeha i besmislenih o~ito-
vanja, da samse osje}ao kao kakvo dijete. Upravo
tako, kada pomislim, da u samo}i o tim stvarima
nikada ne razmi{ljam. Eto, i ona mi je draga. No
kadpomislim{to }e odsvega toga ostati? Pro}i }e,
zaboravit }u. Onaj ideal djevojke nepoznate, a
opet tako poznate jo{ mi lebdi pred o~ima. Auz to
je misao na Greticu tako `iva, da mi je nemogu}e i
pomisliti na ljubav. (Nastavak u sljede}emodlomku.)
^isto}a i vje~no ~isto}a treba da je geslo!
Banja Luka, nave~er, 28. II. 1916. 19 g. i 2 mj.
No ~ega mi je ovdje najvi{e `ao to je dr. Rebac.
Nismo mnogo razgovarali, no sve je puno `ivotne
snage, puno ljubavi i neke ~udne, zapravo mi-
sti~ne ~isto}e. Kako takav ~ovjek djeluje na dru-
goga. Sam osje}am, da me se ma kako inteligen-
tan ~ovjek ne bi mogao nikada tako dojmiti kao
97
~isti. To je ~injenica i ba{ mi to potvr|uje istinitost
kr{}anskih moralnih na~ela. ^isto}a i vje~no
~isto}a treba da je geslo!
Tako gubim starijeg prijatelja koji je dosada
mnogo toga uradio. I jama~no }e za svoj narod
prakti~no dobro djelovati; osje}amdirektno kano
da je ~ovjek odre|en po Providnosti. I Ljube je {te-
ta; no iskreno moram re}i da osje}am u Repca
mnogo vi{e moralne snage iako je Ljubina du{a
kao takva mnogo razvijenija i odgojenija od moje.
Bo`e zdravlja, pa }e sve. Samo treba na}i kakvih
zgodnih djela za studij Svetog pisma.
Grss Gott, Gretchen! Vielleicht auf baldiges
Wiedersehen". (Zbogom Gretice! Mo`da do skorog
vi|enja.)
98
Banja Luka.
Ivan Merz je
odrastao u
multietni~koj
sredini.
Hotel u sredi{tu
grada (gore);
Ferhad-pa{ina
d`amija (desno).
Boj svjetla i mraka
Na vojnoj obuci
Graz, Slov. Bistrica, prolje}e 1916. g.
Dobiv{i poziv za vojsku i oprostiv{i se od Banje Lu-
ke, roditelja i svojih prijatelja, po~etkom o`ujka 1916.
Ivan polazi najprije na osnovnu vojnu obuku u Le-
bring kraj Graza, potomna daljnje vojno usavr{avanje
u Graz i Slovensku Bistricu. Budu}i da je imao
zavr{enu maturu i tri je mjeseca ve} poha|ao Vojnu
akademiju, poslan je u Mrzzuschlag na ~asni~ki te~aj.
Nakon polo`enog ~asni~kog ispita, Ivan je upu}en na
talijansku frontu te je boravio u raznim mjestima da-
na{nje sjeverne Italije (ju`ni Tirol) vr{e}i kao ~asnik
razne slu`be. Svakih {est mjeseci dobivao je dopust koji
je provodio uglavnom u Banjoj Luci kod roditelja ili
kod o~eve rodbine u ^e{koj. Problemi ljubavi, djevojke,
`ene i nadalje zaokupljaju njegov duh. O{tro pak reagi-
ra na nemoralno okru`enje u kojem je prisiljen `ivjeti.
S druge pak strane osje}a u sebi velike poticaje za reli-
gioznim `ivotom. Sve to u njemu proizvodi nemir, na-
petost, nutarnju borbu kao {to se vidi u zapisima nje-
gova dnevnika.
Svijet bez dubljih du{evnih potreba
Graz, 7.III.1916. 19 g. i 3 mj.
Nemam toliko vremena da o svemu raz-
mi{ljam. Pisat }u samo ~injenice. Lebring je jedan
veliki grad, u kojemu su barake pravilno poreda-
ne. @uta voda i blato. Grozno je za vojnike. Ovdje
je dosta lijepo. Tjelovje`ba godi. Tipovi su zgodni.
99
Ina~e svijet bez dubljih du{evnih potreba i
liberalci.
Graz je zaseban grad, dosta intimnog nje-
ma~kog karaktera. @enske su zaseban tip, svojim
nevinim pogledima, spu{tenim o~ima, blijedo
ru`i~astom bojom sje}aju na vite{ko doba u Nje-
ma~koj, na izraz Kriemhilde i Elisabette
(Tannhuser). Pravi njema~ki tipovi.
Otkada sam u vojsci izgubio sam vezu s Onim
Graz, 18. III. 1916. 19 g. i 3 mj.
Velika je vjerojatnost da }u i ja na frontu. Iskre-
no govore}i, ja se smrti ne bojim, tamo gore je ono
pravo carstvo. Samo se jo{ nisam pomirio s tom
mi{lju da }u ja zaista onamo i nisam sebi svjestan
da vodimkrepostan `ivot. Ta otkada samu vojsci,
izgubio sam vezu s Onim, te sam i prestao na sebi
raditi. Nisam razmi{ljao {to bih mogao na sebi
popraviti i nisam si na ~istu jesam li ja zaista u
slu`bi dobre stvari Na posljetku me spopada i
pomisao jesam li ja zaista trebao prisegnuti (kao
vojnik); drugim rije~ima sve~ano obe}ati, da }u se
boriti proti onima koje gospoda u kancelarijama
odrede. Ta uvijek sam bio protiv rata; sve bih lju-
de najradije izgrlio i pomirio izme|u sebe
Preporuka ^istoj Majci
Graz, 20. III. 1916. 19 g. i 3 mj.
Bio sam u crkvi "Maria Trostu". Velika barok-
na crkvaKad samstupio unutra i preporu~io se
^istoj Majci te vidio svijet koji moli i ustaje sa svo-
jih klecala suznih o~iju, kano da mi se ponovno
otkri onaj svijet koji mi se sada toliko udaljio. I sva
ona mistika crkve, ono treptanje vje~nog svjetla i
bezbroj svije}a, obuzima du{u kano neki nadna-
100
ravni miris. Opis je nepotreban; svatko znade ka-
ko blizina Euharistije krijepi.
Moram postajati prakti~nim katolikom
Graz, 23. III. 1916. 19 g. i 3 mj.
Gladan sam vje~no Uvijek osje}am da je to
nekakva slabost volje podati se ovome sjetilnom
u`itku. ^ovjek ne bi trebao uop}e misliti na jelo,
nego jesti ono {to mu se donese Osje}am uvijek
potrebu da uz obi~nu hranu ne{to slatko poje-
dem. To je, mogu}e, jedna navika kao pu{enje,
morfium i sli~no. Gledat }u da se od ovoga s vre-
menomodu~imMogu}e ovako prozai~na stvar
ne spada u dnevnik, no u mome sada{njem `ivo-
tu igra ulogu. Ne radi se meni sada vi{e o teoret-
skomkr{}anstvu; ve} sampostao ~lanomdru{tva
i moram postajati prakti~nim katolikom, a taj se,
~ini mi se, najbolje o~ituje u ovim svakida{njim
sitnicama.
Silno sam slab ~ovjek... upravo sada trebam
crpiti iz svesilne mo}i Euharistije
Graz, 27. III. 1916. 19 g. i 3 mj.
Tako ~udno zvu~i ime "Greta Teschner". Kano
da se u njemu krije smisao moga `ivota, kano da u
101
Ivan Merz
na po~etku
vojne obuke
u Grazu,
gornji red,
drugi
s desna
njegovim tajnim zvucima le`i sakrivena
"vje~no-`enska" du{a. Od dana do dana sve vi{e
padam; svakog se ~asa osje}am slabim ~ovjekom;
pa~e {to mi je najgor~e, to je da sam tzv.
"Durchschnittsmensch" (prosje~an ~ovjek). Svakog
~asa osje}amkako sampro`et pli}inomsvoje oko-
line; da nema gotovo ni{ta {to bi me izdizalo nad
nju i pokazalo mi da sam individualitet, du{evno
neovisan od sredine Silno sam slab ~ovjek
Malo sam stupio u `ivot i ve} sam se iznevjerio
svojim na~elima. Ta, na jelo dosta mislim i mo`da
se i ~esto prejedem. Onda nisam najto~niji u sve-
mu. Povr{an sam. No {to je najve}a muka, ne
na|oh ni jednomprilikuda prisustvujemsv. Misi.
Nonsens (glupost). Trebao sam `rtvovati i prilika
bi se na{la. O, to upravo sada trebam du{evne
snage, trebam crpiti iz nepresahnjivog vrela Lju-
bavi, iz one svesilne mo}i Euharistije, koja napu-
nja du{u rasvjetom, koja je svjetlija od dana, koja
ju pretvara u du{evno zadovoljstvo, koja miruje u
osje}anju ne~eg nepoznatog, neizmjernog. Silno,
svesilno bih htio opet tome Vrelu. Deus, adiuva
me! (Bo`e, pomozi mi).
Slov. Bistrica, 16. IV. 1916. 19 g. i 4 mj.
Iza dugog vremena bio u crkvi. Sjajno. Tako
sam danas pun nekog svjetla, pun odu{evljenja i
ljubavi. Onaj misti~ni `ivot, kano da se je za trenu-
tak povratio. Mater dolorosa, mater amabilis
(Majka `alosna, majka ljubazna) - kako je dobra.
Pri~est ulila u du{u neizmjerno blago sre}e
Slov. Bistrica, 24. IV. 1916. 19 g. i 4 mj.
Ovo je drugi Uskrs koji sam proveo u tu|ini.
Na uskrsnu nedjelju - ju~er - primio sam sv.
Pri~est i to mi je dalo snage i ulilo u du{u neiz-
102
mjerno blago sre}e. No nekoliko sati iza toga, ka-
no da se javila neka grozna reakcija. Iako u to ni-
samsumnjao; svejedno nisamosje}ao veli~inu to-
ga misterija i jednom rije~ju ~uvstvo groznog
du{evnog nezadovoljstva zavladalo je u meni. Bit
}e zbog toga {to sam grozno slab; "abstinentia ve-
ra pax invenitur" (pravi mir se nalazi odricanjem)
~ini mi se veli Kempenac, a i ja se u teoriji sla`ems
njim. No koja razlika izme|u teorije i prakse. Sla-
bo sam dijete; uvijek se brinem za hranu i gubim
energiju. Morao bih po danu misliti, pa makar bio
umoran, gladan ili drugo. U no}i valja spavati. A
ja cijeli dan prospavam. Sve ide spavaju}i, bez
energije, mehani~ki. Gledat }u da svoju volju
osna`im, da ne radim kako mi nagon svjetuje, ne-
go kako volja zapovijeda. Bo`e, pomozi!
Osuda nemoralnog pona{anja
~lanova katoli~ke udruge
Slov. Bistrica, 10. V. 1916. 19 g. i 5 mj.
Grozno: ne zato {to robujem tijelu, nego {to
gledam kako u na{im redovima vlada gad (nemo-
ral). Eto, B. Babi} je nemoralan, sjetilan, i Bog zna
{to. Pa uza nj mali Bel. u javnoj gostioni tapka po
jednoj kelnerici. Eto, Babi} se na stidi kazati da je
u "Domagoju" (hrvatsko katoli~ko dru{tvo). Zaista
grozno. Dodu{e, iako su kako bih rekao po naslo-
vu - furtima{i (~lanovi katoli~ke organizacije), gori su
nego i najslobodoumniji. Grozno i grozno. Istjerati
ih treba svakako iz saveza, ve} zbog ugleda.
Te{ka borba koja vje~no traje - te`nja za
sjedinjenjem s Bogom
Slov. Bistrica, 10. V. 1916. 19 g. i 5 mj.
Mnogo je pro{lo u ovo zadnje vrijeme kroz
moju glavu. Tu je ona borba proti tijelu, ono na-
103
stojanje da se umom dignem nad sve ovo i da se
sjedinim s prirodom, pa s Bogom. Te{ka je borba
koja vje~no traje. Uz to bijahu ovdje roditelji, pa
samse kroz nekoliko sati osje}ao onimstarim, ko-
ji silno voli te ljude {to me iznad svega vole. I vi-
dio samkako se Providnost za sve brine; kako sve
ima svoj smisao, pa~e i moje vojni{tvo. Da toga ni-
je bilo, ne vjerujem da bi se mama vratila Bogu i
eto, sad je u~inila. Moja najvru}a molitva se je
ispunila. Pa i otac ka`e, kad je ovdje za{ao u di-
votnu prirodu, spopalo ga je ~uvstvo molitve.
Bo`e, Bo`e, koliko te ljubim, koliko ti se zah-
valjujem, {to mi du{u sada napunja{ ~udnom, pu-
nom sla{}u. Kako se moja du{a di`e, kako leti te-
bi, htjela bi nad~ovje~nom snagom razbiti ova
prsa i oti}i gore da se s tobom vje~no sjedini.
Kad je Ivan zapisivao gornje misli i molitvene zazi-
ve, bio je 10. svibnja. Nakon dvanaest godina, to~no na
taj isti dan, 10. svibnja 1928., Ivan }e umrijeti, ostavit
}e ovaj svijet i po}i }e u Vje~nost da se s Bogom trajno
sjedini, kako je to osje}ao i naslu}ivao toga dana kad je
zapisivao te retke!
Sjetilnost me mu~i
Sl. Bistrica, 4. VI. 1916. 19 g. i 6 mj.
Malo sam se danas razvedrio ~itaju}i Nazoro-
ve "Istarske pri~e". Nisam znao da u Hrvata ima
tako modernih i lijepih pripovijesti, koje u mno-
gom pogledu mogu stupati usporedo sa Lagerlo-
fovim. U stvari Hrvati su slijepi; ne vide kakvu
veliku kulturnu epohu pro`ivljuju, kako velikog
pjesnika imaju, kao {to je Nazor. Kada on umre,
istom onda }e vidjeti da je bio velikan... Du{a mi
se kvari. Sjetilnost me mu~i; one najbrutalnije mi-
sli me svaki ~as spopadaju.
104
Boj svjetla i mraka
Slov. Bistrica, 12. VI. 1916. 19 g. i 6 mj.
^ovje~ja du{a - pa i najkatoli~kijeg ~ovjeka - ni-
je jednostavna i primitivna. U njoj uvijek traje boj
"svjetla i mraka" (Nazor: Pjesni ljuvene) i mnogo je
mu~niji posao u svojoj du{i braniti osvojeno
kr{}anstvo negoli se uspeti na taj vrh.
Problem `ene me najvi{e zanima
Slov. Bistrica, 13. VI. 1916. 19 g. i 6 mj.
Osje}am se slabim i uvjeren sam da u ovom
promatranju `ivota ima mnogo egoizma; no sada
}u uznastojati stvoriti sud sebi o tim dojmovima
`ivota - jest velikog i lijepog `ivota. Problem `ene
me najvi{e zanima i kao da osje}am da se u tom
pogledu dobrano pribli`avam Istini.
Prije sam dr`ao ljubav u du{evnom smislu za
jedinu te`nju des "Ewig-Mnnlichen" zum"Ewig-
-Weiblichen" (vje~no-mu{kog prema vje~no-`en-
skom). Kano da je to nekakav simbol onog me-
|usobnog odno{aja izme|u Madone i Boga ili ka-
ko "Pjesma nad pjesmama" uspore|uje: odnos
Jahve prema izabranom narodu. No kano da ov-
dje igra velikuulogujedna tre}a stvar - dijete Isus.
Ovako bih to tuma~io (dodu{e zadnji uzrok tome
ne znam!): Stvoritelj, stvoriv{i cijeli svijet, mu{ko i
`ensko, poradi du{evna veza izme|u njih izlu~io
je (nije dobra ova rije~) jedan dio svoje Milosti i
stvorio Madonu, koja kano utjelovljena Milost je-
dino te`i (misti~ka ru`a molitve!) Izvoru. I kano
{to je iz te`nje Istine k Ljubavi izi{la Inspiracija
(Duh Sveti), koji je i Ljubav i Istina (sve je u jedno-
me), tako je iz tog odnosa Stvoritelja i Madone
proiza{la ona te`nja za Tre}im, djetetom. Ovo iz-
gleda suvi{e rastrgano, no jedno je; a ovaj `ivot je
105
samo simbol onog drugog. No i samuvi|amda je
ova spekulacija suvi{e perverzna i da je potrebno
pobrati vi{e ideja, ako si ~ovjek `eli stvoriti jedan
istiniti metafizi~ki sistem.
Razmi{ljanja o `eni i ljubavi
u umjetnosti i `ivotu
Slov. Bistrica 14. VI. 1916. 19 g. i 6 mj.
Ideologija `ene smjera
materinstvu u jednom
isklju~ivo du{evnom prav-
cu. Ovaj materijalni dio je sa-
mo simbol onog du{evnog.
Svi pjesnici suljubav opjeva-
li i skoro svaki je druga~ije
shvatio; jedan je kao Rodin -
(pjesnik u {irem smislu ri-
je~i) ovjekovje~io onu te`nju
mu`a k `eni i obratno;
te`nju koja je podloga ovo-
me svijetu. Naravno da se
ova te`nja onda u prisutnosti o~ituje i u potezima
i formama tijela. Dr`im da njegov Baiser (skulptu-
ra Poljubac) nije lo{, nego je tu prikazana samo ona
du{evna `elja, a ne `ivinski egoizam. Jer zaista
platonska ljubav, koja zazire od svake sjetilnosti i
od onog nesvjesnog instinkta `ene k materinstvu,
mora umrijeti. Istomonda }e obi~na `ena htjeti ot-
kriti sebe, kad je mu` u tom pogledu shvati.
Do toga bi zaklju~ka ~ovjek do{ao promatra-
ju}i Babi}a i njegovu zaru~nica Rosetlievu. Bit }e
da je barem Babi} suvi{e za{ao u svijet sjetilnosti.
Uvijek se cma~e, grli, ljubi i nate`e: ka`e da mu
do|e `elja da se s njom cio du{evno i tjelesno sje-
dini. (I u nje je jama~no ova `elja!). Ne mo`e
106
Ivan Merz
(prvi desno) u vojsci
do~ekati brak da ovo postigne. Pitao sam ga bi li
mogao uz nju izdr`ati nekoliko mjeseci, a da je se
ne dotakne, nastoje}i samo da zaroni u dubinu
njene du{e, gledaju}i kako ona - `enska - sudi o
ovome, na koji na~in osje}a lijepo i prosu|uje eti-
ku dana{njeg dru{tva. O umjetnostima valja s
njom govoriti, jer je u `ene tako fin estetski
osje}aj, da bi mogli mnogo toga u tompogledu od
njih nau~iti. Eto, ja dr`im da je ovo ona prava lju-
bav uzev{i u obzir ono du{evno svojstvo materin-
stva, da je `ena inspiracija umjetnika i radnika.
Ona je kao neka majka njihovih djela. Ona je u sje-
tilnom pogledu samo simbol du{evnog. Takva
ljubav je mogu}a samo kodvrlo jakih ljudi gdje su
oboje uspjeli svladati tijelo - i samo za ovim te`iti.
To je za nas ideal; jer se umomentima kada smo sa
`enom, kad joj gledamo u one ~udne o~i, na{e tije-
lo nastoji uzbuditi. Zato i veli Sveto Pismo da je
prijateljstvo sa zlim mu`em bolje, nego s dobrot-
vornom `enom. Uzrok nije u `eni, nego u nama.
Time je i razumljivo kako su veliki pjesnici - Mus-
set, Vigny, Baudelaire (pa Nazor) do{li do zak-
lju~ka, da je `ena monstrum itd. Krivica je to nji-
hova, koji su mislili na ljubav prema "nekakvom
idolu", a dotle je to bila sasvimobi~na `ena sa `en-
skim osobinama, koja je od njih tra`ila da je razu-
miju, a ne obo`avaju. A kad oni osjeti{e kod nje
ne{to protuslovno tome idolu, zapado{e u
ekstrem.
A {ta veli Nagel?! Poput njega sebe ra{~lanju-
jem, gledamsi protuma~iti ljubav, a kadbi me ona
zahvatila, morala bi umrijeti, jer ona i ja ne}emo
imati one du{evne snage da se bez ikakve sjetilno-
sti, poljubaca i.t.d. otkrijemo jedno drugome; a
sve ovo }u ja odbiti jer me odvi{e spaja sa `ivoti-
njomi ljudstvom, koje ovu te`nju ujedinjenja tako
107
gadno i brutalno izrabljuje, ~ine}i sebe samim
`ivotinjom.
Babi}eva schne Clrchen - kako je nazvah -
pravo je djevoj~e zanima se za sve {to je lijepo.
Kad je s nekim sama, rado zalazi u dublje razgo-
vore. Tisu}u puta vrjednija od svoga budu}eg
mu`a, koji ne zna cijeniti njen ponos i njenu do-
brotu. Dodu{e, kad je ona uza nj, oplemenjuje ga i
dr`im da }e ga ona nehotice di}i iz du{evnog bla-
ta u koje je zapao. Tome se i on nada.
Najbolja knjiga za `ivot
Slov. Bistrica 30. VI. 1916. 19 g. i 6 mj.
Najbolja knjiga za `ivot je "De imitatione" (Na-
sljeduj Krista): "Tko se ne sla`e s tobom, popusti
mu zbog tvoga i njegova mira. To dr`i za veliku
mudrost ako ni{ta ne dr`i{ do svoje mudrosti.
Gdje je spremna poslu{nost, ondje je radosna sav-
jest. Gdje je poniznost, ondje je mudrost. Gdje je
mir i sloga, ondje je Bog i sva dobra. Gdje je sva|a
i razdor, ondje je |avo i sva zla."
Tvoja se du{a u meni iskristalizirala
Slov. Bistrica, 5. VII. 1916. 19 g. i 7 mj.
NisamTe zaboravio, Gretice. Ti si mrtva, a ja te
se jo{ malo sje}am. Ne bih vi{e znao opetovati
Tvoje rije~i, no znam kakva si. Tvoja se du{a u
meni iskristalizirala, postala si mojimidolom, koji
vi{e volimnegoli ijednudjevojku. Totes Gretchen,
schlafe ruhig, vielleicht auf Wiedersehen. (Mrtva
Gretice, mirno po~ivaj, mo`da dovi|enja!)
Bol, bol, bol me obuze ljut i crn... Ne mogu toli-
ko misliti, vru}ina, umor, nervoza, buka - sve ubi-
ja ~ovjeka.
108
Daleko sam od savr{enosti
Na ~asni~kom te~aju, ljeto-jesen 1916. g.
U dubini ~ovje~je du{e egoizam
Slov. Bistrica, 19. VII. 1916. 19 g. i 7 mj.
Ti{ina nijema... Tako
sam i ja sada miran. Sve
bih se dugo i dugo molio; s
bolju u du{i samo da mi
Onaj gore i{~upa iz srca
sve {to me ve`e s vremeni-
to{}u; sav onaj brutalni
egoizam, koji uvijek na se-
be misli; oh, siroma{ni su
ljudi, koji ne mogu biti
osamljeni. U vrtlogu `ivo-
ta se prilijepi ono blato, da
~ovjek neopazice po~ne
`ivjeti u tom vremenitom.
Te{ko je biti bogat; tu je nu`nost dati drugome
sve, ne samo to, nego se mi moramo veseliti kada
nekome ne{to dajemo, pa makar onaj bio i bezo-
brazan... Aonda ja dadnem, a u dubini je jo{ onaj
egoizam, koji `ali, koji se ljuti na onoga {to je
iskao i.t.d. Zaista grozno. Cijela du{evna zgrada
se ru{i, pada i pra{i...
Da, `ivot je vi{e negoli umjetnost, knji`evnost;
on je za nas ljude jedina veli~ina, izvor svega. Ka-
ko sam sretan kad uzmognem isplivati iz tih
svagda{njih kri`i}a, pa u`ivati u mislima na ovo
divotno ure|enje makrokozma i mikrokozma. Tu
zemlja kano da visi u zraku, u silnoj udaljenosti
109
Ivan Merz, ~asnik
austrijske vojske 1917.
oni gordi svjetovi, sve `ivi i vrije. Pa onda tu oni
sitni ljudi, {to rade, (sada `anju i snopove ve`u), a
uz to skakavci se po poljima natje~u... (Nastavak u
sljede}em odlomku.)
@ivot je sjena, jedna realna hipoteza
Slov. Bistrica, 19. VII. 1916. 19 g. i 7 mj.
Onda je tu ljubav; mladi} se okre}e za djevoj-
kom, a ona se pretvara kano da ne gleda. Sve se
mi~e, `ivi, vrije - svuda je `ivot; a ja u ovoj ljetnoj
prirodi, punoj plodova, kano kakav stari filistar
(malogra|anin) ljutim se na one koji zatra`e koju
krunu ili u obijesti galame.
Oh, Bo`e, Bo`e, i{~upaj sve to iz mene, pa stvo-
ri od mene ~ovjeka, a ne `abu, koja uvijek gmi`e u
ovome blatu. Kad pomislim, da je ovaj `ivot samo
sjena, jedna realna hipoteza, i ni{ta vi{e, to se sebi
najvi{e ~udim. Kad na ve~er legnem, pa se zadu-
bim u ono sivo, tamno, pa mi se u~ini da uop}e
ni{ta u meni nema, pa sve vi{e i vi{e u ono ronimi
svukuda tra`im. I ni{ta ne mogu na}i. Sve je neo-
dre|eno; a sam ne znam, bez ikakve misli je tu
ona silna `elja za kruhom, za onommalomHosti-
jom. Ni{ta ne znamtada, sav razumspava, a moja
bi usta, sva moja nutarnjost bi htjela Hostiju da se
s njom spoji.
Daleko sam od savr{enosti,
gadno blato visi jo{ na meni
Slov. Bistrica, 19. VII. 1916. 19 g. i 7 mj.
Skoro }e meni ispit, no uvijek vidim, kako sam
daleko odsavr{enosti. Uvijek nastojimbiti gospo-
daromsituacije oko mene; `elimupoznavati ljude
i gledati njihove ~ine, kano da se mene to ti~e, a
katkada se u me u{ulja neki mali strah, strah pred
110
ispitom. Koja li slabost kad pomislim kolike su
generacije umrle, a da se za njih ne zna, a mene
pro|e jeza. Blato, gadno blato visi jo{ na meni.
Trebat }u jo{ dugo posla dok ga operem. Ta za{to
samtakav; kad pomislimda }e i smrt do}i i ovo ti-
jelo strunuti, a ono {to }utim besvjesno, ono tam-
no, du{evno koje jedva osje}am, postati ogromno
veliko, puno svjetla i perspektive, te zapremati ci-
jeli prostor.
@elim da vje~no u`ivam u religiji, pa ne ide
Mrzzuschlag, 15. VIII. 1916. 19 g. i 8 mj.
Bol, bol, bol. Ili sam bolestan, ili je to opet po-
manjkanje dru{tva da se ne mogu od srca nasmi-
jati. Bio bih sav sretan kad bih mogao poput male-
na djeteta plakati, ili biti veseo i odu{evljen za
kakve mladena~ke ideale. Uvijek me mu~i pro-
blem `ivota: zgadi mi se gledaju}i u ovaj, a uza
sve napore `elimda vje~no u`ivamu religiji pa ne
ide. Rano sam ustao, oti{ao na Pri~est i nastojao
sam se zadubiti u taj misterij. ^ini mi se da sam
dosta duboko zaronio u sama sebe i u onaj svijet.
Ne, nisam vidio sve, no kano da sam osjetio kano
u nekoj magli one zakone, ono ne{to koje pokre}e
sve, pa iza toga Madonu s Djetetom, a uz to Ono
jo{ ve}e, koje sve skupa {to sam osjetio ujedinjuje
u Hostiji. To su samo ~asovi, a ono uvjerenje da
bih mogao u nekakvomsamostanu na}i potpuno
zadovoljstvo, nije se obistinilo. Nemir me iza toga
neprestano tjera: jednostavno osje}am da bi mo-
ralo ne{to biti {to }e me zadovoljiti. (Nastavak u
sljede}em odlomku.)
111
Du{evno nezadovoljstvo, osje}aj slabosti,
dezorijentacije
Mrzzuschlag, 15. VIII. 1916. 19 g. i 8 mj.
Uvi|am svoju slabost, svoju ovisnost. ^udim
se kako sam nekada mogao biti odu{evljen za
umjetnost i sli~no. Kano da je to bilo samo zavara-
vanje samoga sebe. @ivot je vi{e od svega, a ja `iv-
jeti ne znam i ne nalazim sre}e u `ivotu. Eto,
tra`im zadovoljstvo. Kad bih pomislio na neki
rad, na stvaranje jednog umjetni~kog djela koje
god vrste, do|e mi pomisao da to nije ni{ta. ^ov-
jek je u stvaranju, to je kano precjenjivanje samo-
ga sebe, dok je on u istinu grozno sku~en, vezan
za dru{tvo i {to je najgore za svoj genus. (Nastavak
u sljede}em odlomku.)
Sve me vu~e da vidim lijepo `ensko lice
sve mi je upitnik
Mrzzuschlag, 15. VIII. 1916. 19 g. i 8 mj.
Koliko bih se rado odavao ljubavi uvi|aju}i da
ona slu`i ra{irenju ljudi, koliko si dana poduz-
mem ne pogledati djevojku, samo da me ne bi
sna{la misao oplo|ivanja, to me opet sve vu~e da
vidimlijepo lice i da govorims njom. I to me groz-
no mu~i. Znam da mi ni `ena ne}e dati zado-
voljstvo, a opet me neka vulkanska sila tjera k
njoj. Ono {to mi se gadi kod drugih, ovisnost od
drugih u pogledu cigareta, vidim na sebi.
Zgra`am se kad slu{am kako kolege sjetilno go-
vore o `enskima, a zaista je u dnu du{e moje ono
isto. Osje}am kao Whitmann onu `elju za sjedi-
njenjems djevojkom. Gadimse samsebi, ne znam
ni{ta, sve mi je upitnik. Bilo bi jo{ toga za re}i u
pogledu moje iskrenosti. Malo sam nenaravan
i.t.d. No moram na}i `enskoga dru{tva, pa }u
112
mo`da opet na}i odu{evljenja za `ivot i umjet-
nost, pa }e mi mo`ebit i nestati one sjetilne misli.
Bol, bol, bol me obuzeo ljut i crn.
Glad za istinom
Mrzzuschlag, 26. VIII. 1916. 19 g. i 8 mj.
Vje~na je borba:
vje~na glad u meni.
Uvijek tra`im istinu.
Veselim se kad otkri-
jem kakvu novu mi-
sao. Da, ogromno je
to veselje. Samo {to ih
ne nalazim. - Svakako
je najzanimljivija sre-
dina u kojoj `ivim.
Najradije bih sve naz-
vao prosjacima, i to u
zlom smislu. Cijeli dan jedan od drugoga ne{to
prosi; a pitanje cigareta zapravo pokazuje onu
ogromnu slabost moderna ~ovjeka (u koje i ja -
mea culpa - spadam). Upravo se vidi ono po-
ni`enje i onaj osje}aj slabosti doti~noga koji ne-
prestano prosi. Kod jela se potom vidi onaj
ogromni egoizam, kako svaki zagrabi bez obzira
na drugoga. Pa tipovi kao W. koji u svoj kaplar-
skoj djetinjoj ta{tini zaustavljaju kolegu {to ne
pozdravlja. Dodu{e ni ja nisam bolji (Nastavak
u sljede}em odlomku.)
Mogao bih skoro poginuti
Mrzzuschlag, 26. VIII. 1916. 19 g. i 8 mj.
No najva`nije pitanje za ~ovjeka je problem
smrti. I ovaj me mora sada ponajvi{e interesirati
jer bih za dva mjeseca ve} mogao biti daleko od
113
Ivan Merz (u sredini)
s kolegama vojnicima
u Prvom svjetskom ratu
nada ove zemlje. Zapravo sada vidimda mi `ivot
nema ~vrste podloge. Sazdao samsi svoju ideolo-
giju na budu}em `ivotu, na budu}oj zemaljskoj
sre}i, pa sada ne mogu pojmiti da bih mogao sko-
ro poginuti. I ova me misao katkada navede na
pomisao da bih morao dulje misliti na smrt, tako
da u svakom ~asu svoga `ivota na nju budem
spreman. A {to je ona? Tako si predstavljam:
odem na frontu, pogodi me kakva kugla za juri{a
(oh, Bo`e, na koga }ujuri{ati!) i ja se sru{immrtav.
Tako su sve nade, svi ideali prestali biti, a zemlja i
zvijezde nadalje jure. A du{a? Moram prestati s
pisanjem iako u nekim momentima vidim onaj
divni prijelaz iz ovog grozno ograni~enog svijeta
u onu daleku {irinu. Drugi put o tome. (Nastavak
u sljede}em odlomku.)
Seksualni nagon nije bt ~ovje~jeg `ivota
kako misli Whitmann
Mrzzuschlag, 26. VIII. 1916. 19 g. i 8 mj.
Seksualno se zapravo jo{ nisam posvema umi-
rio; no ~ini se da samWhitmanna ve} prebolio. On
je, poput Rodina, vrlo plitko shvatio samo ovaj
materijalni svijet i njegovu psihu. ^injenica je da je
sve opravdano {to jest, no sve nije dobro. On u`iva
u krasnom skladu u prirodi, u ljepoti oplodnje i
ra|anja generacija, u krasoti ~ovje~jeg tijela itd. Ali
on time zaboravlja jedan sasvimdruga~iji i mnogo
ve}i svijet: svijet ~ovje~je du{e i svega onoga {to
ona obuhva}a. Da, za Whitmana ne egzistira ne-
moral; no, neka zaviri upsihuljudi {to se mu~e, {to
boluju od du{evne borbe koji su izgubili nevinost,
pa }e vidjeti da ovaj seksualni nagon nije bit ~ov-
je~jega `ivota, i da priroda nije kao sfinga, koja se
sama ra|a, nego da je unjenoj dubini Stvoritelj, ko-
ji podaje `ivot du{i stvari (Sv. Augustin). Znanost,
114
umjetnost sve je to za Whitmanna podre|eno; je-
dini instinktivni, seksualni `ivot ra|anja je za nj
sve. Da, nastojao sam neko vrijeme u`ivati u lije-
po gra|enoj djevojci, u onoj puno}i njena zdrav-
lja, pa samu sebi pro`ivio od poljupca sve do akta
oplodnje, pa se je, kako Whitmann veli, u onom
osje}aju kopule (tjelesnog sjedinjenja), onog veli-
kog procesa prirode, pokazao neki osje}aj opojno-
sti. Da, priznajem i to spada u `ivot, no kako bi to
izgledalo kad bih kod svake ljep{e `ene pomislio
na taj seksualni akt. Ta, lako je o tom teoretizirati.
To bi razru{ilo ne samo mene i cijele dr`ave, ve}
sam moral u sebi. Kakva bi to dr`ava bila kad bi
se svi ljudi s timmislima susretali?! To bi uvrijedi-
lo priro|eni ~ovje~ji ponos, koji se opire poimanju
`ivotinje. Pa~e, onaj svijet koji postoji iza ovoga
sjetilnog je onaj pravi, mnogo ve}i; ovaj vanjski
`ivot je samo simbol onog du{evnog.
Lebring, 10. IX. 1916. 19 g. i 9 mj.
U Mrzzuschlagu sam uslijed interesa za pro-
bleme `ivota, a osobito uslijed ovih seksualnih
muka studirao Whitmanna i sv. Augustina. Asa-
da osje}am da je nastala stagnacija u du{i, jer sam
toliko me|u ljudima da tumaram izme|u ovih
baraka, kao kakav u se povu~eni filistar.
115
Ivan Merz (ozna~en bijelim krugom)
na ~asni~koj obuci u Prvom svjetskom ratu
Kroz bol ~ovjek
sve vidi druga~ije
Na rati{tu 1916. i 1917. g.
Nakon zavr{ene ~asni~ke obuke Ivan dobiva dopust
koji provodi u Banjoj Luci, Be~u i Pe~uhu u mjesecu
rujnu i listopadu 1916. Potomse vra}a natrag u vojsku
i upu}en je na taijansko boji{te. Za cijelo vrijeme bo-
ravka na dopustu, i potom na rati{tu, Ivan `ivi inten-
zivnim du{evnim `ivotom. Mnogo ~ita, vodi svoj
dnevnik gdje bilje`i doga|aje u kojima sudjeluje i svoja
razmi{ljanja o njima, donosi svoje sudove i procjene,
kriti~ki analizira ratnu situaciju. Susret sa svimvrsta-
ma trpljenja u vojsci i na rati{tu kod njega produbljuje
pogled na `ivot i svijet. Misao na Boga, vje~nost, pro-
laznost ljudskog `ivota sve je prisutnija u njegovu du-
hu. Trudi se da ne zanemari molitvu, premda je to u
vojsci bilo te{ko provedivo. Osje}a tako|er veliki poziv
na moralno usavr{avanje, na te`nju za kr{}anskom
sveto{}u, a s druge strane do`ivljava svoju slabost da
se uspne na te vrhunce. O svemu tome ostavio nam je
dragocjene zapise u svome ratnom dnevniku koji se
smatra posebno vrijednim od svega {to je do tada napi-
sao. I ovimizvadcima iz njegova dnevnika dajemo pod-
naslove koji odgovaraju glavnoj tematici ove knjige,
premda bi se mogli i druga~ije formulirati ukoliko bi
ovi dijelovi dnevnika bili obra|ivani pod drugim ku-
tom promatranja i prou~avanja Merzova lika.
Po stoti puta svladavam sjetilnost
Banja Luka, 20. IX. 1916. 19. g. i 9 mj.
Kako vrijeme ludo prolazi. Sav je `ivot
rastrgan, nigdje se ne mogu sabrati. Ne mogujed-
116
nu cijelu re~enicu potpuno napisati, a kamoli {to-
god temeljito pomisliti. Eto ve} to, {to sam bio u
subotu na ispovijedi, a u nedjelju ne odoh na
Pri~est, pokazuje onu rastrganost koja mi je u
du{i. Uz to mi je nezgodno do{la lektira Hamsu-
nova Glada s nekim suvi{e erotskim mjestima.
Trebao sam {togod {to }e mi du{u sjediniti u Jed-
nomu i di}i, a ne rastrgati i siliti da pro`ivljavami
po stoti put svladavam sjetilnost.
Ovaj obiteljski
`ivot mi ne godi. Ti-
ranija je to stra{na.
Ustaje se - proti pri-
rode - kasno, jede
vje~no, a `ivi sva-
kim danom jedna-
ko kano stroj.
Do~im kad sam
sm, pa makar i gladan, osje}am da bar ne{to
svladavam, kako se borim i dolazim sve bli`e
Savr{enstvu. Tamo barem du{a `ivi i promatra,
dok ovdje ne osje}am tako jasnu razliku izme|u
tijela i du{e.
@ena nije samo zbog ljubavi
Banja Luka, 20. IX. 1916. 19. g. i 9 mj.
Sebi sam gadan kad pomislim kako sam se
razgovarao sa Zorom. Uvijek samimao voljuda je
se dotaknem dlanom u dlan, samo da elektrine iz
nje pro|u kroz mene ili sam htio kakav sli~an po-
gled. ^udno, osje}ao sam uza se vi{e `ensko; ni-
sam ni pomislio da ona ima iste du{evne interese
kao i ja, da `eli biti slobodna, da bi studirala; da je
zanimaju prirodne znanosti, umjetnost i.t.d. Oh,
koliko sam ju vrije|ao.
Da, `ivot je vi{e nego sve knjige. Tu znam ana-
lizirati sve vrste ljubavi i njenu bit, a kad do|emu
117
Predio Dolomita
gdje je Merz bio na rati{tu
doticaj sa `enama pona{am se po predrasudama
svoje niske sredine kao i najobi~niji bludnici.
Kako rekoh, pro~itao sam Hamsunov Glad;
moderna pripovijest koja je moju nesretnu krv su-
vi{e uzbunila. Razumijem da Hamsun prikazuje
moderna ~ovjeka - sebe - u svim svojim slabosti-
ma, pa otkriva i ne{to iz seksualnog `ivota, kao
vrlo va`an faktor; svejedno, po u~inku zak-
lju~ujem da ovo nije za nas obi~ne ljude. Mene je-
dan lijepi Tizianov akt ne}e ni najmanje dirnuti,
ali - koliko opazih - najmanji opis ovih stvari me
uzruja. Amora se ra~unati da nema mnogo ~istih
~itatelja.
Hamsun u svojimdjelima uvijek opisuje sebe -
moderna ~ovjeka - pa tako i tu. Dakle prikazana je
psiha tog bezvjerca u ~asovima gladi i ludila
Hamsun je prikazao kako je ljubav jedna sila sa-
svim neovisna od sredine, vanjskog izgleda itd.
Hajali se je u nj zaljubila i gotovo. Pa ga je odmah i
poljubila; do~imje prosjak, oti{av{i njoj u stan bez
razmi{ljanja otvarao haljine. Dopu{tala si je; kao
da se time pokazuje koliko je ljubav nu`no vezana
uz materiju, kao da ova bez one ne bi mogla op-
stojati. I kada ona nije dopustila ono zadnje, opet
je taj ~ovjek, koji nikad nije ni mislio na eti~ke
principe, nego instinktivno radio dobro i zlo, osje-
tio da je zlo po{ao. Mislim da je takva ljubav pre-
sjetilna; u `ivotu bi mi se to zgadilo. I `ena nije sa-
mo poradi ljubavi tu i ona je "animal religiosum"
(religiozno bi}e). Treba samo pomisliti na du{evnu
veli~inu ~asnih sestara i njihov veliki rad.
Kad mislim na prolaznost, ne mili mi se
nikakav studij, nikakva djevojka
Pe~uh, 22. X. 1916. 19 g. i 10 mj.
U ~ovjeku je ona te`nja da ne{to stvara, da ga
jedna stvar zaokupi, oko koje se, kano oko jezgre
118
minerala, sve koncentri~no skuplja. A ne ovako;
za`mirim, mislim o procesu mi{ljenja i tra`im da
zaronim u onaj svijet, pa tra`im onaj prijelaz, raz-
liku izme|u obadva. Pa onda, gledamu ovo ~udo
svemira, kako to sve visi i juri, kako se sve mi~e u
toj praznini, iz ni~ega; pa onda me spopane strah
pred paklom. Najednomosjetimkako taj `ivot ni-
je ni{ta, samo prolazna faza u onaj trajni, po{to se
je ono {to uvijek u nama kuha i vrije oslobodilo i
po{lo uonaj svijet - za sada mi se ~ini dosta tamne,
no silno duboke perspektive - da tada nastaje ono
pravo. Misle}i na ovu prolaznost, ne mili mi se ni-
kakav studij, nikakva literatura, nikakva djevoj-
ka; uop}e ni{ta. Jedini asketski, mona{ki `ivot u
obo`avanju Euharistije mo`da podaje zado-
voljstvo. Drugo, ~ini mi se, ne.
Kojim pravom u`ivati u umjetnosti
kad toliki gladuju
Pe~uh, 22. X. 1916. 19 g. i 10 mj.
Kako bih imao npr. veselje skupljati umjet-
ni~ke slike i sli~ne stvari, kad toliki svijet stra{no
gladuje. Kako bih smio `eljeti `ivjeti sam u svojoj
sobici, kad bih time sam sebe zavarao, ne idu}i
me|u svijet, gledaju}i mu muke i upoznavaju}i
njegovu psihu. Koje pravo da u`ivam u umjetno-
sti i svemu tome, kad je borba za kruh, i `ivot u
svoj svojoj osebujnosti, sa svim mukama, porazi-
ma i pobjedama izvor sve poezije, pa~e i nu`na
potreba, ako ho}emo shvatiti ovaj `ivot kao pri-
pravu, kano jedan mu~an posao, ~ija je nagrada
onaj Veliki. - Ne znam, moram iza}i iz te dileme,
~ini se, najbolje }e biti kompromis, jer jama~no je
na{a du`nost i u ovom malom skladu {to se zove
civilizacija, kultura ili druga~ije raditi oko spoz-
naje. Mo`da je spoznaja dobra i zla, te`nja za
119
Vje~nosti svrha ~ovje~anstva, pa sve uz svrhu ma-
terijalnog `ivota i uzdr`avanje ljudi ima svaki
~ovjek zada}u da u svojoj gran~ici (struci) radi
oko te spoznaje. Jedna struka vi{e, druga manje;
no, mislim da kod svake struke mora da je bol iz-
vor svega; gdje toga nema, mislim da je plod, ako
ne zao, barem uzaludan, jer nije u harmoniji sa
svrhom ovoga `ivota. A sav rad, sve mora biti u
harmoniji s idejom Svega.
Razlika izme|u hod`e i klerika
Banja Luka, 31. X. 1916. 19 g. i 10 mj.
S Jusufom sam i{ao u Medresu. Mladi hod`a,
dobro zna arapski, ima silesiju kitaba (vjerskih
knjiga). No uz svu svoju religioznost i zaista naiv-
nu dobrotu ne mo`e biti kao na{ klerik. Dosta
pu{i, pa onda se oprosti i prostodu{no ka`e da ide
a{ikovati. Bio je jedan Arapin, krasnih crnih o~iju,
o{tar ~ovjekPo izgledu je i on neki filozof, jer se
uvijek sje}a smrti i misli o tajni `ivota.
Gretice, gdje si?
Gretice, da mi te je vidjeti!
Lebring, 11. XI. 1916. 19 g. i 11 mj.
Plakao bih od ljubavi. Gorko, gorko; oh, Greti-
ce, da mi te je vidjeti, da budemo skupa i da skupa
pla~emo, dugo, dugo, dugo. Gdje si? Hodi da Te
vidim, poka`i mi se! Ne znam {to i{tem od Tebe?
Ve} sam daleko od svake sjetilnosti, i znam za {to
je ljubav, ali opet moja du{a Tebe tra`i, tebe treba;
roni u mrak za Tobom ~ezne i na putu pla~e. Gdje
si, Gretice? Da skupa budemo i da pla~emo - du-
go, dugo, dugo.
No}as sam snivao o njoj; bili smo skupa,
pri~ala mi je u sobi za goste uzrok svoje smrti. -
120
Oh, {to si to u~inila, Bo`e moj? - Veli, nije imala
ovdje prilike da se ujedinjuje s Bogom... Armes
Gretchen (siroma{na Gretice); onaj hladni kamen s
natpisom Grete Taschner - grozno ime i mali ka-
men, gdje jedva koji cvijet pupa, zar je to sve {to je
od Tebe ostalo?... Budi Bog s Tobom!
Sad valja opet u onaj mutni zrak, na mokro
polje i mu{trati jadne ljude; oca i sina skupa.
Stra{no. Kako ljudi iskvari{e `ivot. Generacija za
generacijom tako umire.
Gdje nema boli tamo se vide eti~ke zablude
Seewiesen, 23. XI. 1916. 19 g. 11 mj.
Prekju~er je car umro. Requiescat in pace.
(Po~ivao u miru).
@ivot je izvor svega; bol je najpotrebnija bit
`ivota. Ona duboko ore du{u i dokumentira biv-
stvo etike. Gdje nema boli i gdje je sve sito, tamo
se upravo najjasnije vide eti~ke zablude: Nietsche
i sli~no. Lako je teoretizirati o jakosti individua,
kojemu moraju slabiji podle}i, kad doti~nom in-
dividuu ne prijeti nikakva opasnost. No, neka
ode u jednu nekulturnu zemlju, gdje svaki ~as
~ovjeku visi glava o koncu, instinktivno }e te`iti
za jednom eti~kom organizacijom, gdje }e uz jake
individue biti i slabiji, koji }e zajedni~kim silama,
svaki po svojoj sposobnosti, raditi oko pojedinosti
te eti~ke organizacije. (Nastavak u sljede}em
odlomku.)
Moralna pokvarenost suvremenog ~ovjeka
Seewiesen, 23. XI. 1916. 19 g. 11 mj.
Zastranio sam; ho}u naime da {to prije nave-
dem pri~anja jednog modernog ~ovjeka: H. [.
hvaljeni liri~ar itd., poznat s Jorgensenom i dru-
121
gim velikim ljudima, agitator mira (na fronti nije
bio!) socijalni demokrat (pi{e u katoli~kimlistovi-
ma), koji nalazi uzrok ratu samo u nekim indivi-
duima. Ju~er, kad smo le`ali u krevetima, stao je
pri~ati historiju svojih ljubavi i u svezi s tim po-
stanak svojih umjetni~kih djela. Ne smijemopeto-
vati te njegove rije~i, samo moram podsjetiti na
razne seksualne perverznosti staroga Rima. Pa~e,
ukoliko je kultura odonda do sada napredovala, u
istoj - ako ne ve}oj mjeri - su se ova seksualna
dra`enja rafinirala. Da - kako on veli - sva su
dra`enja izljev ljubavi, i `ena, draga, zaru~nica je
tim sretnija ~im joj mu` mo`e pomo}u tih perver-
znosti {to bolje uti{ati njenu strast.
Ne znam da li je
uop}e dopu{teno opi-
sati te perverznosti; u-
vjeren sam da ih ni
Noldin (poznati rimski
profesor morala) ne poz-
naje Tvrdi kroz pri-
mjere kako on uspije
najdulje za tri dana da
`enskima "otvori o~i". Najprije joj pri~a kako }e
skupa poetizirati, onda - po{to nemaju vani prili-
ke, odu u hotel, no on joj obe}a da je ne}e ni dirnu-
ti - jedino ako ona sama ne zatra`i. U hotelu
pri~aju}i o "krasoti i kratko}i `ivota, o duljini
smrti", te iza nekih zasebnih poljubaca i dugih
dra`enja, ona sama zatra`i cohitus (spolni odnos).
Onda dolazi to~an opis ovoga, razne na~ine "izli-
jeva ljubavi", koji `enu usre}i. Ispri~ao je zatim s
kim je sve imao posla i na kakav na~in
Dosta o tome; pisao sam dosta blijedo, a ne
htjedoh ni da o`ivimsve, {kodilo bi meni i drugo-
122
Na talijanskoj fronti
u Prvom svjetskom ratu
mu. Da, kad sam slu{ao te opise "izljeva ljubavi",
kako je imao posla sa `enama, do{lo mi je u svijest
da on opisuje svoju, moju i sva~iju majku, svoju
sestru i dr. Zgrozilo mi se je. Bo`e moj, kako ~ov-
jek mo`e tako duboko pasti... postati zvijer,
`ivin~e i ni{ta vi{e. Ne samo on; nego i cijelo mo-
derno dru{tvo je takvo. O braku i materinstvu tu
nema govora, tu postoji samo tzv. "optimisti~ki
nazor `ivota", razumijevanje i ljepota `ivota i kao
najve}i izra`aj ti "izljevi ljubavi". Iz ovog pri~anja
dobih kompaktnu, upravo sna`nu sliku na{eg
dru{tva, od obi~nih jednostavnih gradskih go-
spojica spu{tenih o~iju, do aristokratske "dobro
oprane" male `enice, koje nisu zaslijepljene "pozi-
tivnom religijom", {to je "glupost", nego {to su
"progledale i razumjele smisao `ivota". Sve oko
mene je sli~no Da, to je bila du{a jednog mo-
dernog ~ovjeka, koji ho}e da reformira dru{tvo...
Still ruhen oben die Sterne und unten die
Grber. (Tiho miruju gore zvijezde, a dolje grobovi.)
Zar ne znaju da opstoji svemir, tako velik i krasan,
a da je Onaj, koji je to zamislio ve}i od svega to-
ga... Da, da, on }e umrijeti, nestat }e sa svim svo-
jim ljubavima
Sve kulturne vrednote jesu produkt boli
Seewiesen, 26. XI. 1916. 19 g. i 11 mj.
Ju~er se je jedan sru{io i ostao mrtav. Danas
samse pri~estio i kod toga do|oh do uvjerenja, da
je sva historija krvlju ispisana; da su sve kulturne
vrednote produkt boli. Religija je nastala i potreb-
na uslijed boli; bol je spa{avala ~ovjeka od mlita-
vosti; ona mu je uvijek ulijevala strah pred nepoz-
natom, jo{ ve}om boli!
123
Tko ho}e razumjeti kulturu, mora da je trpio;
ne samo du{evno, nego i tjelesno. Te{ko, grozno.
Gospoda teoreti~ari {to sjede u toploj sobi, mogu
se rugati svemu i nijekati Boga; ali neka stupe u
`ivot i neka trpe tjelesno i du{evno, pa neka reknu
je li glupo stajati u studenoj crkvi i gledati "kerefe-
ke" tihe mise. I opet se tu strpljivo stoji i uvi|a da
je bol potrebna i da ona zaista nije ni{ta obzirom
na Krista, koji je pokazao, da u pogledu na
vje~nost, to nije ni{ta.
Kroz bol ~ovjek sve vidi druga~ije
Seewiesen, 17. XII. 1916. 20 g.
Uvjeren samda sve ima svrhu: ovaj rad, te mo-
je male patnje. Kroz bol ~ovjek sve vidi druga~ije i
dublje razumije gorku rije~ `ivot. Tu misao
potvr|uje mi Kempenac: "Evo, u kri`u se sastoji
sve i u umiranju po~iva sve." (Nasljeduj Krista, II.,
gl. 12, r. 15.); i osim toga mnoga mjesta iz Evan|e-
lja, kao npr.: "I govora{e Isus svima: Ho}e li tko za
mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka dano-
mice uzme svoj kri` i neka ide za mnom." (Lk,
9,23),te one silno dirljive rije~i: "Re~e mu Isus: Li-
sice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin
^ovje~ji nema gdje bi glavu naslonio." (Lk, 9,58).
Koliko me ove rije~i sje}aju na ovo ratno doba
gdje ljudi trpe poput Krista, a ne bi moralo biti.
Sve je to zbog lo{ih ljudi, koji uskra}uju no}i{te,
koji produ`uju rat
Ve}ina ~ovje~anstva trpi; jednom vi{e, drugi
put opet manje, ali trpljenje je uvijek tu. Da njega
nije, mi jednostavno ne bismo mogli razumjeti
za{to ljudi idu u hramove, te studene mra~ne pro-
store, pa se mole. Jest, `ivot, trpljenje, njih ovamo
nesmiljeno tjera i govori da tijelo nije ni{ta i da }e
124
do}i grob, pa instinktivno osje}aju da s tim dolazi
i naplata. Aba{ ljudi, koji sutrpjeli najbolje }e zna-
ti {to je to bol, patnja
I zato volim ovu sadanju generaciju, jer je
trpjela i uvidjela da je `ivot ozbiljna stvar, a ne
igra~ka i da `ivjeti zna~i ratovati. Jest, volim na{e
ratnike, jer su oni prozreli `ivot. Nova je ovo, du-
boka generacija; `ivot nije vi{e onako instinkti-
van, umjetnost i znanost dobiva duboke hrane.
Svemir vi{e nije ma{ina {to se bez svrhe okre}e, a
~ovjek proizvod slu~aja; no sve ima svoj smisao,
sve je ure|eno i to~no izra~unano. ^ovjek stupa
kroz prirodu kroz to "otvoreno ~udo", kako veli
Carlyle, i divi se ovome svemu {to ga okru`uje i
sveti ga strah spopada pred tim velikim i divnim
djelima i ni~ice pada i ponizno se moli. Ta poniz-
nost - misti~ki cvijet - plod je ovoga rata
Tajne niti grijeha isprepli}u se
oko moderna dru{tva
Seewiesen, 17. XII. 1916. 20 g.
Novo je to doba s novim ljudima, koji pro`iv-
ljavaju veliki `ivot. Jest, `ivot je izvor svega; u po-
gledu na "savoir vivre" (znati `ivjeti) su umjetnost,
znanost i svi ostali proizvodi ljudskog duha spo-
redni. @ivot je njihovo vrelo i njihova hrana; veliki
ljudi su neiscrpivo vrelo poezije i oni su nosioci
historije. A takvih velikih ljudi je bilo razmjerno
mnogo, oni sustvorili kulturne te~evine kojima se
mi koristimo. Zato sebi i svima stavljam memen-
to: pro`ivljavajmo dubok i velik `ivot i svakog
trenutka si budimo svjesni da mi zaista opstojimo
i da se ne suprotstavimo ovoj harmoniji, koja vla-
da u svemiru. Ovo tjelesno zapravo nije `ivot;
`ivot je ono tamno, nevidljivo, puno dubine i per-
125
spektive, {to se u odabranim ~asovima jo{ vi{e
pro{iruje, da osjetimo onaj drugi svijet, one neo-
doljive sile koje djeluju i pokre}u sve ovo. I upra-
vo da {to bolje mognemo zaroniti u taj neizmjerni
svemir, te uz to mnogo objektivnije promatrati
vanjski `ivot {to nas okru`uje, moramo ubiti una-
ma svaku strast i te`iti asketskom `ivotu. Tko je
baremmalo poku{ao i}i tomcilju, vidjet }e, uz po-
te{ko}e, svijet oko sebe u sasvim druga~ijem
svjetlu, osjetit }e bolje one tajne niti grijeha, koje
se isprepli}u oko moderna dru{tva, pa se s ovim
igraju kao ma~ka s mi{em. Velim vam, to je jedna
velika istina, i ~im je `ivot vi{e asketski, tim nas
oni tajni glasni glasovi sve ja~e upu}uju u misterij
opstanka.
Goethe je trebao Fausta poslati na frontu
da shvati smisao `ivota
Seewiesen, 18. XII. 1916. 20 g.
"Habe nun auch Philosophie, Juristerei und
Medizin und leider auch Theologie, durchaus
studiert mit heissem Bemhen itd." (Prostudirao
samtako|er i filozofiju, pravo i medicinu, na`alost i te-
ologiju sa `arkim trudom) (Goethe, Faust). Dragi
Fauste, mogao si ti prostudirati jo{ vi{e i nikad
ne}e{ ovim putem do}i do sjemena koje sve dr`i.
Faustov rad je samo rad mozga, koji sam po sebi
mora napokon do}i do spoznaje Bo`anstva, ali to
je vi{e "siva teorija". Goethe je trebao Fausta po-
slati na frontu pa bi se on jama~no vratio s dub-
ljim nazorom o `ivotu. Lako je umirati pomo}u
otrova iz starodrevne fioke; ali podna{ati tjelesne
muke i uvidjeti da je rat i muka temeljna boja hi-
storije i napretka, da je bol podigla milijune ljudi
na noge i sru{ila prijestolja, da je bol Kristova
~ovje{tva pokazala temeljni smisao `ivota i rodila
126
Divinu Comediu, to bi morao mudri Faustus
uvidjeti.
Jo{ jednom, kad bude pro{ao taj rat {to stvara
velike ljude (o zlimposljedicama valja na drugom
mjestu ne{to re}i), ne smijemo se zavu}i u svoje
tople sobe i uz ~a{u vina pri~ati o juna~kim do-
ga|ajima. Moramo si uvijek biti svjesni kratko-
trajnosti `ivljenja i da je to samo minimalna faza u
vje~nosti, pa si gledajmo zasladiti i ovo kratko do-
ba asketskim `ivotom; zakunimo se poput trapi-
sta da }emo se uvijek sami usavr{avati, pa budi-
mo uvjereni da }emo stvoriti i velika djela.
Beendet am Tage von Gretchens Geburtstage
1916.g.(Zavr{eno na Gretin ro|endan 1916. g.)
Vrijeme je od mene stvorilo
sasvim druga~ijeg ~ovjeka
Seewiesen, 18. XII. 1916. Gretin ro|endan 20 g.
Danas Ti je dvadeset godina. Bo`e moj, kako si
lijepa i zdrava. Pa trebala bi se udati; mo`da si ve}
na{la mu`a, a ja jadnik poput onog junaka u
127
Ivan Merz (u sredini, s bijelom kapom na glavi)
na talijanskom rati{tu
Immensee-u dolazim Tebi u pohode i na oslablje-
nim ti rukama ~itam da me jo{ ljubi{. Pa koga bi
drugoga? Sje}am se kad si rekla svojoj majci iza
buke oficirskog dru{tva, da od sviju jo{ najvi{e
voli{ mene, {esnaestogodi{njeg de~ka, koji nije ni
mislio na ljubav nego se sav instinktivno (mo`da i
previ{e) podao toj nepoznatoj sili. Sada da se s To-
bom, Gretice, sastanem, ne bih te smio vi{e onako
`arko poljubiti. Mo`da bih sjeo do Tvojih nogu i
postavio svoju glavu u Tvoje krilo i tiho plakao.
Vrijeme je od mene stvorilo sasvim druga~ijeg
~ovjeka; ovaj `ivot vi{e nije izvor svih radosti, ne-
go prije suzna dolina. Da, Gretice, i Ti bi plakala i
uvidjela da je `ivot jedna velika tajna, kojoj je ko-
nac onaj tamni grob. Oh, da, Ti ve} tamo le`i{
unutra, mo`da si sva istrunula, sve je pro{lo, kao
da nije ni postojalo.
Oh, Bo`e, smiluj se, kako je to grozno! Za{to
sve to propada, nestaje, za{to i mi onda ginemo i
za nama opet generacije!? I onda opet ista igra, pa
opet smrt. Jest, Bo`e moj, ja te razumijem, `ivot -
veli{ - je kratka te{ka ku{nja, i tko ovu preboli,
istomstupa u `ivot pun sjaja i boja. Draga Gretice,
moli za mene.
Na ve~er dolaze duboke i bogobojazne misli, a
sa svjetlom dana se onaj misti~ki `ivot gubi i ~ov-
jek skoro izgubi onu tajanstvenu vezu sa svrhom
`ivota i provodi instinktivno `ivotarenje, namje-
sto da si je svakog ~asa svjestan svoje ovisnosti s
harmonijom svemira.
Najbr`i put do savr{enosti
Seewiesen, 28. XII. 1916. 20 g.
U "Osterreichische Rundschau" na|oh ~lanak
od Dr. Z. Hadine. Na|oh ovdje vrlo karakteri-
128
sti~ne re~enice Meistera Eckharta, glavnog nje-
ma~kog mistika (1300.g.): "Zapamtite vi svi, koji
razmi{ljate, najbr`i konj koji }e vas dovesti do
savr{enosti, jest trpljenje. Ni{ta nije tako
`u~no-trpko kao trpljenje i ni{ta nije tako mede-
no-slatko kao kad sam trpio. Najsigurniji osnov
za savr{enstvo jest poniznost. Samo onaj }e svo-
jim duhom uzletjeti do najvi{ih bo`anskih visina,
~iji je tjelesni ~ovjek ovdje bio poni`en do najni`e
nizine." To je samo zgodan dodatak za Mysterium
crucis (otajstvo kri`a). A Mysterium zaista jest.
(Nastavak u sljede}em odlomku.)
Susret sa Zorom - sa~uvati moralnu neovisnost
unato~ osje}ajima ljubavi
Seewiesen, 28. XII. 1916. 20 g.
Preko Bo`i}nih blagdana Ivan je dobio kratki do-
pust koji je proveo u Banjoj Luci. Opisuje svoje dojmo-
ve i sje}anja na susrete s osobama koje je susretao.
Jo{ sam sustao od puta. Dopust (u Banjoj Luci)
bio je prekrasan, a pro{ao je toliko brzo, da ne mo-
goh sve dojmove pro`ivjeti. Dojmova je bilo silno:
primitiae (mlada misa) Bilogrivi}a, sv. Pri~est kod
Trapista i razgovor s njima, te napokon, {to je zai-
sta ostavilo dubok dojam u meni, je nekakvo ~uv-
stvo k Zori, koje me je dovelo do poljupca. Stare se
rane otvaraju: Kako sam se amo tamo {etao po
mra~noj aleji, spopalo me je ~uvstvo da bih je naj-
radije bio zgrabio i izljubio. Sav sam bio izvan se-
be; i ona je takva bila. Osjetio samda je i ona jedva
~ekala da to u~inim iako joj je samoj ta stvar bila
nenadana. @ensko je uvijek pasivno. Uvidio sam
da `ensko po~ne ljubiti kad joj se dade povod.
Pri~ala mi je o svojoj osamljenosti i o njenoj nepre-
stanoj ~e`nji za ljubavlju, te za nekim koji bi je
umio voditi. Nikoga zapravo nije imala tko bi je
129
vodio, pa~e ni pravu majku. Od djetinjstva je - ve-
li - radi toga zato tako povu~ena sama u se i svoju
du{u - koja je nekad u religiji tra`ila utjehe - ogra-
dila zidom neke rezignacije i be{}utnosti.
Bio bih spreman, da je uvedem u na{ pokret,
da tu na|e veselja i odu{evljenja za rad. No i ja
samsmteoretik, pa je jama~no ne bih zadovoljio.
Nju je odu{evilo moje pri~anje o `ivotu i misteriu-
mu boli, te o mojim davno usnulim planovima o
sve~anoj hrvatskoj drami. Da, to najvi{e jednu
`enu osvoji kad je uvjerena da mu` umije stvar i
da bi je umio voditi. I meni je opet drago da ima
tko me razumije i povjerljivo slu{a. Ne znam za-
pravo da li je to lju-
bav, ali mislim da bi
bez sjetilnosti sve
propalo. Mislim da
Greticu ne bih nika-
da toliko volio, da
se nismo upravo
eruptivno ljubili.
Tako je do poljupca
moralo do}i, samo da poka`em - iako sam sa so-
bom nisam na ~istu - da ne}u ravnodu{no odbiti
taj osje}aj. Da li je to ljubav - veliko je pitanje; strah
me je da je bila puka sjetilnost. Svakako dr`im da
bi se iz ovoga mogla razviti ljubav; to samo o njoj
ovisi...
U~ovjeku je zaista ona te`nja za `enom, pa za-
to ne}u ni zanijekati taj osje}aj. ^udno je samo to,
da je to isti osje}aj koji samgajio prema Gretici, pa
sam ga prenio na Zoru. Upravo to pokazuje da za
ljubav treba da je ne{to `ivo, tjelesno. Jo{ nisam
stalan na koju }u stranu; ili ostati Greti vjeran i s
njom nadalje voditi du{evnu vezu. Ne}u za sada
ni{ta poduzimati, pustit }u neka se razvijaju do-
130
Ivan Merz (prvi s lijeva) u
baraci na talijanskoj fronti
ga|aji po miloj volji; glavno je samo sa~uvati mo-
ralnu neovisnost.
Gdje Boga nema, nema ni veselja
Zingarella, 15. IV. 1917. 20 g. i 4 mj.
Vani snijeg i ki{a. Pravog osje}aja za prirodu
nemam otkad se moram s njome boriti. Uz to je
ona slabost - strah da ~imokopni snijeg - da me ne
bi bacili satniji. Zadnje vrijeme ni sam ne znam
kako `ivim. Veza s Bogom je popustila. Suvi{e
sam se veselio dolasku Bo{njaka pa sam se ra-
zo~arao. Bili smo dugo rastavljeni u svijetu, pa su
se na{i nazori i sva na{a }ud razi{la. Ra`alo{}en
sam bio, jer Bo`e, tamo gdje Tebe nije, tamo ni ve-
selja nema. Snage, snage, snage!!! Koga bih se bo-
jao kad smo putnici ovdje, a za nas je dika probija-
ti se kroz `ivot i gomilati blago za onaj veliki
`ivot. Snage, i opet snage Te molim!
Do{ljaci smo i putnici
Zingarella, 17. IV. 1917. 20 g. i 4 mj.
Talijani su dosta pucali. Kada top grune, mi-
slim da mi propovijeda sv. Franjo: advenae et pe-
regrini sumus (do{ljaci smo i putnici). Vidim da u
toj vojsci du{u gubim. Imam li ja pravo da se si-
lomopremonomu, {to ho}e da mi du{u kida? Re-
volucija je dakle opravdana?
Ljubav nije prolazna strast,
nego su uz nju vezane i du`nosti
Zingarella, 17. IV. 1917. 20 g. i 4 mj.
Prikaz romana "Ponor" od Gon~arova. Potom
Ivan iznosi svoje mi{ljenje i kritiku.
Pravi ruski naturalisti~ki roman. Glavna juna-
kinja je ovdje Vera (drugi naslov "Verina ljubav").
Vera ne `ivi kao ostale. Ona ispituje svoje bi}e i
131
sve tradicionalne nazore suvremenog dru{tva.
Vje~no osamljena, sa svojim knjigama u zaseb-
nom starom dvorcu i u prirodi, dolazi ponajprvo
do gorkoga zaklju~ka, da dan-danas `ena nije slo-
bodna. Svaki ju promatra samo fizi~kim pogle-
dom, gleda i {pijunira je, a ne dopu{ta da `ivi sa-
ma za se i sa svojim nazorima Prijateljstvo iz-
me|u mu{karca i `ene je {kakljiva stvar (Baza-
rov!); tako se u Vere iz simpatije razvije strast, a iz
strasti do|e do pada. Pisac je upotrijebio svu svo-
ju mo} psiholo{ke analize da prika`e brutalnu
mo} strasti. Strast ne poznaje logike ni sofizama,
ne zna {to je predrasuda, pristojnost, dru{tvo, od-
goj, ljepota karaktera. Ona je tu i tra`i svoju
`rtvu
Vera, tra`e}i problem `ena i ispituju}i nazore
dru{tva sastane se s Markom. Ovaj je potpuni ni-
hilist Za nj je ljubav jedan prirodni zakon, koji
neko vrijeme traje, pa opet pro|e. To on otvoreno
priznaje Veri i tvrdi da je brak, obitelj, cijelo
dru{tvo puno glupih prozai~nih predrasuda. Nje-
ga se ne ti~u babu{kini nazori, on tra`i od Vere
slobodu ljubavi. Uslijed naravnog `enskog
osje}aja ona to odbija; ona tra`i slobodu, ali i
vje~nost ljubavi. U tome je sva kolizija. U opreku
dolazi naravni osje}aj (a to je uvijek `ena) s mo-
dernim nenaravno-stvorenim nazorom o slobodi
ljubavi. Kamo ovaj dovodi i koji je istinit, to nam
Gon~arov pokazuje na temelju `ivota. Vera je pri-
pravna da po|e za to ~udovi{te - za Marka, a on
tvrdi, da je ljubav prolazna strast.
"Ono" se je dogodilo, (pjesnik to ne slika poput
Maupassanta). Tako je strast pobijedila sve logi-
ke, misli i dr. Nastaje u Verinoj du{i reakcija; ni sa-
ma ne znaju}i za{to, osje}a da je zgrije{ila. Du{ev-
no trpi, skoro umire. Posljedica grijeha svom si-
132
lom tra`i `rtvu i dokumentira, da ljubav nije pro-
lazna strast, nego da suuz njuvezane i du`nosti...
Suvi{e sam zaljubljen u ovaj svijet
Zingarella, 20. IV. 1917. 20 g. i 4 mj.
"Ima drugih koji su posijani 'u trnje'. To su oni
koji su ~uli rije~, ali svjetske tjeskobne brige, vara-
vo bogatstvo i po`ude za svim ostalim navale te
ugu{e rije~, i ostane bez ploda." (Mk, 4, 18-19) Naj-
zgodnije je primijeniti ove rije~i na mene. S jedne
strane je bilo ono odu{evljenje za umjetnost, ko-
jem sam `rtvovao sav religiozni `ivot u svoje do-
ba, a dosta i danas. Zapravo bi ovaj poput jela
morao biti temeljna nit u `ivotu, a ono ostalo ima
da se samo nani`e. Ali suvi{e sam zaljubljen u
ovaj svijet, ne pomi{ljaju}i da smo advenae et pe-
regrini (do{ljaci i putnici) pa ~itam sve do pretjera-
nosti. Nastojat }u da od sutra pomognem momci-
ma njihov kri` nositi; i}i }u ~e{}e k brigadi.
Bo`e, Bo`e, oprosti mi {to sam te ostavio. Daj
mi opet snage da Te svagdje i u sva~emu spoz-
nam, da Te svagdje osje}am, a da se ni~ega ne
stra{im (jer smo advenae!).
Zar je svrha `ivota u`ivati, popustiti strasti?
Zingarella, 18. V. 1917. 20 g. i 5 mj.
Na{i su topovi gadno gruvali. Sva se baraka
strese kad onaj od 15 cmzagrmiBol, patnja, po-
gled na tolike tisu}e iznaka`enih, mrtvih i
ispa}enih ljudi, jama~no pere s ~ovjeka sve pro-
lazno i velikom mu energijom sugerira smisao
`ivota.
Ono malo boli {to pretrpjeh, onaj prvi skok
pred pu{~anim tanetima i {rapnelama (na putu k
brigadi) govorile su mi uvijek Gospodareve rije~i:
"[to se bojite? Zar jo{ nemate vjere?" Pa ~emu se
133
bojati? T, On gore ve} znade je li bolje za me da
poginem ili da dalje `ivim. Pa ~emu se bojati kad
On moje putove odre|uje? Valja `ivjeti i Njega
vje~no hvaliti, a za smrtnuse opasnost ne brinuti.
[to je `ivot? Neki dan je jedan le`ao kod grob-
lja, izvrnuo se i le`i kao klada. Kano da `ivio nije.
Zar je onda svrha `ivota u`ivati, popustiti strasti?
^udna li smisla, kad smr}u sve to nestaje. Za{to je
u meni toliko te`nje za usavr{avanjemsamoga se-
be, za zbli`enjem s Onim najve}im, za{to neka
nadnaravna sila uvijek govori posti, ne jedi pre-
vi{e, budi nad~ovjek?
Crkva - vrhunac i sredi{te kulture
i cijelog ~ovje~anstva
Zingarella, 4. VI. 1917. 20 g. i 6 mj.
Gledao sam s Monte Cuca na Roanu. U dolini
se vidi grad s crkvom. Crkva, Bo`e moj, vrhunac i
sredi{te kulture i cijelog ~ovje~anstva. Kako se di-
vim ~ovje~anstvu koje izgra|uje gradove i ujedi-
njuje to ljudsko djelo s Bo`jomidejom; poput slike
Kristove. Onamo dolje me vu~e srce; za`elio sam
se ljudi i rada, kolorita raznih jezika i umije}a, bo-
ja, {arenila, raznolikosti. Za`elio samse kulturnih
ustanova, raznih dru{tava, raznih redova, koji
djeluju u ~ovje~anstvu. Sredi{te svega neka bude
na{ Gospodin Isus koji je posvetio cijelu prirodu i
djelovanje u ~ovje~anstvu u Crkvi, njegovu
`ivom tijelu.
Agrad dolje stoji prazan. Crkva, simbol religi-
je, nekakav je memento pokoljenjima. Aodozgor
siplju geleri i vojnici tu`no onamo gledaju. Svi su
proti ratu, a nitko nema snage da se opre i stvori
normalno stanje u prirodi - slogu.
134
Ho}u prodrijeti
u misterij `ivota
Na rati{tu 1917. g.
Ivan je na rati{tu, u punom jeku borbi i raznih
trpljenja {to ga donosi `ivot na fronti. Ipak uspijeva
na}i vremena za ~itanje, razmi{ljanje i vo|enje dnev-
nika. Ostavio nam je dragocjene zapise iz tih dana u
kojima je jo{ vi{e pro~i{}avao svoj pogled na `ivot i svoj
odnos prema njemu.
U smrtnoj opasnosti prepu{tanje u Volju Bo`ju
Zingarella, 12. VI. 1917. 20 g. i 6 mj.
Kroz san ~ujem pucanje i zvi`duk topovskih
taneta. Talijan zapo~eo bubnjarsku vatru; granate
eksplodiraju pokraj na{ih baraka. S momcima se
do{uljamdo Komande i odatle se je dobro razabi-
rala eksplozija zra~nih topova koji su tresli zem-
ljom. Silna galama, huka, buka, zvi`duk, prasak.
Svi mogu}i tonovi na kojima se je vrag u obijesti
balansirao kao na kakvoj gumi.
Na{i momci zapravo nisu fatalisti, oni se pre-
pu{taju Bo`joj Volji, jer vele, da }e oni `ivjeti koli-
ko im je on upisao, koliko se naime Njemu bude
svidjelo. Tako i ja osje}am, pa me nije niti strah;
samo se molim da mi grijehe oprosti.
Ova silna galama, eksplozija granata, mina,
onda ti{ina i glasovi pu{aka, u zraku, zvrka aero-
plana, mrtvi i ranjenici, sve je to `iva historija.
Iznad svega lebdi bijela velebna pojava Krista:
Ja sam donio ma~. Istom sada razumijem slikovi-
135
tost ovih rije~i: Ako me ne budete slijedili, ako bu-
dete mislili svi samo na se, otrgnut }ete se od mo-
ga Tijela i nastat }e izme|u vas nesloga, rat sa
svim svojim stra{nim fazama. "Ja donosim ma~"
uvijek mi zvu~e njegove rije~i. Lijek ovomu: Re-
venons l'Eglise (vratimo se Crkvi).
Ho}u prodrijeti u misterij `ivota -
filozofija `ivota me zanima
Zingarella, 17. VI. 1917. 20 g. i 6 mj.
Polako gine mladena~ko odu{evljenje. Sve
vi{e padam na nivo obi~na, slaba ~ovjeka. Nekad
sammislio da }unau~iti nekoliko jezika, a sada ne
znamni toliko francuski koliko samnekada znao.
Uop}e, sve one estetske i literarne misli kano da
vi{e ne egzistiraju; na povr{inu su stupila druga,
eti~ka pitanja. Filozofija `ivota me najvi{e zani-
ma; ~itam Solovjeva (Duhovni temelji `ivota),
Sveto Pismo, Pellica i ho}u da prodrem u misterij
`ivota. Ah, Bo`e moj, kako }u u ovaj prodrijeti ka-
da imam odvi{e slabu volju pa neprestano gri-
je{im, osobito u jelu.
Potresni prizori na fronti:
"To je `ivot, to je povijest!"
Zingarella, 20. VI. 1917. 20. g. i 6 mj.
S uzvi{enog mjesta - iznad Regimentskom-
mande promatrao sambubnjarsku vatru na Mon-
te Zebio. Zemlja vrije, u cijeloj jednoj pruzi se di`u
mlazovi dima, bijeli, tamno crni, crvenkasti, ne-
prestano; na drugim mjestima {ikne u vis taj
mlaz. Onda koja granata doleti iza linije, zapra{i i
digne crni mlaz. Buka grozna Od pucnjave mi
prozori popuca{e. Aeroplani, kao kakva mornari-
ca dolazili su dostojanstveno u odre|enom redu.
136
Iznad nas se razi|o{e i baca{e bijele bombe. Jedna
je pala kojih 100 koraka od nas, potresla zemlju i
digla ogromni crni oblak dima. C'est la vie; c'est
l'histoire (to je `ivot, to je povijest).
Gledaju}i mrtve na fronti zaklju~uje:
askeza je jedini pravi `ivotni postupak
Zingarella, 22. VI. 1917. 20 g. i 6 mj.
Gledao sam oko 10 mrtvaca {to su poginuli
kod ovih zadnjih bojeva. Le`e pokriveni "zeltovi-
ma"; dobro se razaznaje da su trupla, nekoja bez
noge, nekoja bez glave. Jednome je provirivala
`uta noga, kojoj je ko`a poput pergamene iz-
me`urana. Eto, to je `ivot. Ne}u sentimentalizira-
ti, jer je to slabost, ali je to najkru}a zbilja koja do-
vikuje: Ne daj se, pobijedi smrt! Krist nad ovim
lebdi: "Tko bude u me vjerovao, ne}e znati {to je
smrt". Askeza, promatranje `ivota i rad jedino u
tom smjeru, bez ikakvih koncesija "ovoj" zemlji,
jedini je pravi `ivotni postupak. Atko danas tako
`ivi? Sve se to odigrava; a ljudi i ovdje instinktiv-
no `ive, kao i u pozadini. Kad zapuca, sakrivaju
se u kavernu, a kada je prestala pucnjava, ogova-
ra se koji se vi{e bojao, koji je dulje bio u kaverni
itd. Ni ja nisam bolji. Koliko li se razlikujemo od
kr{}ana.
Htio bih blagovati Gospodina, koji me voli
vi{e nego itko i koji mi je dra`i od svega na svije-
tu. Samo ga nisam dostojan, slab sam odvi{e da
bih se i bez najmanje pomisli `rtvovao za Presv.
Hostiju. Pravo veli Kempenac: u`ivati u Hostiji
smo pripravni, a kad nam valja kri` nositi u vese-
lju, o~ajavamo.
137
Vrijednost dobrih knjiga
koje se mogu uvijek ~itati
Zingarella, 5. VII. 1917. 20 g. i 7 mj.
Jedino su one knjige velike, vje~ne, koje se mo-
gu uvijek ~itati. ^ovjek koji `ivi i pro`ivljuje tra`i
velike duhove, koji shva}aju ideju svijeta i `ivota i
nehotice ga svojimdjelima tuma~e. Za{to je Kem-
penac (autor knjige Nasljeduj Krista) tako dubok?
Jer nam svaki momenat `ivota tuma~i, svaki po-
riv u samome sebi poznaje. Solovjev je isto takav.
On je jama~no me|u prvima koji dovodi u sklad
pitanje o Bogu i prirodi, i pokazuje smisao ovoga
odnosa. ^itaju}i ovo osje}amse kao oslobo|en...
Za nas zapadne
kr{}ane je tako|er i
ovaj svijet neka mala
domovina, jer je Bog
u njoj i djeluje u njoj;
samo {to si toga jo{
nismo posvema svje-
sni. No, dok se s vremenomKraljevstvo Bo`je bu-
de u na{im srcima dizalo, shvatit }emo sve dublje
da se ono mora i u prirodi ostvariti, da se sva pri-
roda mora preporoditi.
Iz istoga razloga volimTolstoja, Dostojevskog,
Turgenjeva. Oni vide svijet na poseban na~in i in-
direktno nam ga tuma~e. Radi toga je svaka um-
jetnost pedago{ka, jer umjetnik prikazuju}i svoju
temu i gledaju}i na nju na svoj na~in, nju nam tu-
ma~i. Pomislim li na mnoga prikazivanja Krista,
skoro u svakoj je slici izra`en kr{}anski nazor o
svijetu
Bo`e, pro`mi moju prirodu atomima vje~nosti!
Monte Rasta, 9. IX. 1917. 20 g. i 9 mj.
Svete Euharistije nema. @ivimovdje kao poga-
nin ili kakva zvijer. Kao da Agnus (Jaganjac) vi{e
138
Alpski predjeli talijanske fronte
nije u sredi{tu kozmosa, kao da Ga uop}e nema.
Bo`e, Tje{itelju, do|i da moju prirodu pro`me{
atomima vje~nosti, pa da tako sli~niji Tebi razu-
mijem tijek bivovanja.
Za rum se brine moderna dr`ava, a sv. Euhari-
stija je sporedna stvar. Gdje su vojni sve}enici?
Za{to napu{taju svoja stada upravo onda kada im
je Bog najpre~i?!
Kritika Goetheovog Fausta
koji tra`i rje{enje `ivotne zagonetke
Monte Rasta, 17. IX. 1917. 20 g. i 9 mj.
Stra{nih li ~asova kada se Duh Sveti nekuda
povu~e, pa u nutrini zavlada tama. To su oni ~aso-
vi u kojima Faust i moderno dru{tvo o~ajava, jer
je izgubilo savez s Praizvorom. Naravno da filo-
zofija, pravo, medicina i teologija ne mogu biti sa-
me sebi svrha i ne dovode do Istine. A i "`ivot"
(Faust!) onakav instinktivan isto je bezuspje{an
trud. Zato se i Faust naposljetku pribli`ava Istini
~ine}i dobra djela kao prakti~an ~ovjek.
Predbacuje se Goetheu {to je Faust izabrao
prakti~no zvanje, ne nalaze}i zadovoljstvo u um-
jetnosti. Psiholo{ki bi to bilo nerazumljivo. Goet-
he nije do{ao do pojma Bo`anstva, bio je neke
vrsti panteist. Kao takav se nije mogao zadovoljiti
znano{}u, jer u kakvom logi~kom savezu je ona s
Panteusom? Ili drugim rije~ima: [to je zadnji
"Za{to" u pogledu na znanost? To panteist ne
mo`e odgovoriti. Da imitira prirodu, prozre ili
shvati ovu?! Ali to jo{ nije zadnji "Za{to" jer, kao
{to i Faust samdokazuje, to samo sebi ne mo`e bi-
ti svrha. Isto je tako i s umjetno{}u. Zar mo`e um-
jetnost sama sebi biti svrha? Zar jedan konsek-
ventni slikar ne }e baciti kist, pitaju}i se za{to sli-
139
ka, za{to ho}e prikazivati neke ideje, mo`da i krv
svoga nutarnjeg `ivota. On ne mo`e to raditi, jer
to njemu godi. Napokon i ovaj samo u`itak pre-
staje. Faust dakle logi~no nije mogao postati um-
jetnik, iako je njegova narav umjetni~ka, jer Goet-
he nije do{ao do Boga Apsolutno zadovoljstvo
je samo u Bogu i da se je Goethe jo{ dalje razvijao i
do{ao do Boga, onda bi Fausta usre}ila umjetnost.
Istom tada bi ona dobila onu pravu vrijednost;
istomtada bi Faust razumio kamo trebaju smjera-
ti filozofija, pravo, umjetnost: ad maximam Dei
gloriam (na najve}u Bo`ju slavu). Da je Faust po-
stao benediktinac, gdje se gaji hierati~na (sveta)
umjetnost, ili da je napokon postao dubok religio-
zan umjetnik ili tzv. "Kunstliebhaber" koji djeluju
u svijetu, a u`iva u umjetnosti, jer je ona neko
predvorje k nebesima, gdje je sve izvanredno lije-
po, Faust III. dio bi bio istompravo rje{enje koje bi
~ovjeka i literarno zadovoljilo.
Tu`no sje}anje na prvu ljubav
nakon Gretine smrti
Monte Rasta, 5. X. 1917. 20 g. i 10 mj.
Draga Greta! Dan je ki{ovit. Ja sjedim u svojoj
polutamnoj sobi. Obuhva}a me turobnost. Uzeo
samolovku i poku{ao samnapisati Tvoje ime, ko-
je ve} godinama nisam napisao. Greta Teschner!
[to sve sadr`ava ovo ime: Koliko se uspomena
koje paraju srce, ve`e na melodiju ovih rije~i! Pre-
da mnom se opet pojavljuje Tvoja plava kosa i
Tvoje lice, tako puno `ivota i zdravlja. Mi nismo
znali {to je to ljubav. Nikad nije ta rije~ pre{la pre-
ko na{ih ustiju. Ali kad sam nejasno saznao da si
Ti te{ko bolesna, proveo samno} u molitvi. Molio
sam Boga da Te ostavi na `ivotu, a drugog dana
saznao sam da si ve} bila mrtva. Mrtva! Tecite,
140
suze, tecite u vje~nost, jadikuj, du{o, pecite o~i -
Gretica je mrtva. Ona le`i na krevetu nepokretna.
Moja zaru~nica. Onda su je odnijeli na groblje. A
kad sam nakon nekog vremena i ja do{ao onamo,
na{ao samna kri`u napisane tu`ne i stra{ne rije~i:
Greta Teschner. Mene jo{ uvijek peku moje o~i ko-
je su pune suza. Sva se moja unutra{njost uzdi`e
k Tebi, koja lebdi{ iznad vidljivih svjetova. Sklad
moje du{e ho}e da prije|e u Tvoju. Tebe nema
vi{e ovdje, a pribli`ava se i moja starost. I moj }e
`ivot pro}i i nestati. Nova pokoljenja dolaze i pro-
laze, i na{oj ljubavi ne}e ovdje vi{e biti spomena,
kao da nikad nije ni postojala. Tako ja i dalje ovdje
`ivotarim. Gone me `elje, potkapa me borba i ne-
stalnost. (Nastavak u sljede}em odlomku.)
Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganjca
i sjaj njegove vje~no lijepe Majke?
Monte Rasta, 5. X. 1917. 20 g. i 10 mj.
Kad }e kona~no do}i vrijeme kad ne}e vi{e biti
nikakve odvratnosti, nikakve no}i i nikakvog gri-
jeha? Kad }e do}i vrijeme vje~ne slave, vje~nog
osvjetljenja? Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganj-
ca i sjaj njegove vje~no lijepe Majke, koji se pro-
te`e iznad svih svjetova? Kada, kada }emo biti
ujedinjeni u pjevanju nebeskih korova, kada
}emo se izgubiti u vje~nom pjevanju Sanctus,
Sanctus, Sanctus, obavijenom bo`anskim sjajem?
Kada }e do}i vrijeme da se ne}e morati jesti, kad
se ne}e morati boriti za najmanje dobro djelo. Oj,
Adame, nisi mislio {to radi{. U na{em je tijelu za-
kon sasvimdruga~iji odonoga koji je una{oj du{i.
Sva je priroda pokvarena, sve je zlo i na{a du{a
zapada u tamu. Kada }emo sami sebe biti svjesni,
kad }e na{a du{a samu sebe razumjeti, kad }e
zbiljski o}utjeti svoj savez s Bogom? Apstinencija
141
i Euharistija su putovi koji nas onamo vode. Post i
Pri~est, dvije opre~nosti. Post zadaje muku i
li{ava nas u`itka, a Pri~est nam daje neizmjerni
u`itak i pretvara na{e tijelo u bo`ansko tijelo.
Tko zna da li }u ostati `iv?
Monte Rasta, 5. X. 1917. 20 g. i 10 mj.
^udni su putovi ~ovjeka. Tko zna da li }u osta-
ti `iv? Oti}i }emo na Koru{ku, odakle }e zapo~eti
navala. Bog vodi sudbinu naroda; On znade {to je
za me najbolje. Bit }u zadovoljan sa svime i primit
}u zahvalno sve {to mi on dosudi. Ako se rastu`e
moji roditelji, pro}i }e i ta bol. Ta nije li "suzna do-
lina" na{a domovina. Razmi{ljam: kako su sretni
ljudi u samostanu koji se uvijek mogu baviti mo-
litvama i dobrim djelima; gdje ~ovjek nema slo-
bodne volje, nego onako radi kako drugi odrede.
Abnegatio sui ipsius (zatajenje samoga sebe) i utop-
ljenje jedne du{e u sve, tako da ona sama na se
zaboravi...
Narod bez religije spada u zoologiju
Santa Maria, 18. XI. 1917. 20 g. i 11 mj.
Nastala je panika na cesti. Topovi udarahu u
na{ stranu i razori{e jednu bateriju. Kapetan Hu-
ber je poginuo. Svijet misli na medalje, na ~ast
pukovnije i druge gluparije. Talijani, koji se htje-
do{e predati, bijahu svi ubijeni. Ne znam {to je
patriotizam, ~ast i dr. Ubijanje i mrcvarenje mi se
gadi i gledaju}i na ovo svi se apstraktni pojmovi
gube. Volim ~ovje~anstvo, volim male, nepoznate
ljude koji na svojim le|ima nose teret historije.
Narod bez religije spada u zoologiju. Ne misli na
smrt, plja~ka i jede. Kada ga optereti bol, malo-
du{an je i prijeti Bogu. I ja sam izgubio vezu s
142
NjimGledaju}i mrtvog Kunca, Hercegovca, ka-
ko je poginuo kod juri{a, ranjene Talijane {to uz-
di{u "o mia mamma", a krv im se cijedi iz rane,
postao sam bolji uvidjev{i da `ivot nije ni{ta, da
se sav smisao sastoji u duhovnosti - samostanske
misli, te`nja za samostanskim `ivotom, gdje ~ov-
jek `ivi s Bogom, koji je uvijek nepromjenljiv i rea-
lan. Slava, medalje, budala{tina su. Poniznost,
samozataja, {utnja i dobra djela jedina su realna
sada i nakon smrti.
Virgo Maria, adiuva nos. (Djevice Marijo, pomo-
zi nam!)
Izgubili smo mnogo ljudi od vlastitog topni{tva
Rocca, 18. XII. 1917. 21 g.
Gretin ro|endan!
No} bija{e mirna. Oko {est izjutra grunu drei-
siger i bubnjarska vatra zapo~e. Sve je je~ilo.
Oti{ao sam u Cismone
postavljati Relais Posten.
Jedna mala talijanska
granata zaletila se i pala
oko 80 koraka od nas
Cismone je sav razru{en.
Dolovi su je~ali, a visoko
uzrakulajalo je vi{e odti-
su}u pasa Dola`ahu
zarobljenici oko 800; sla-
ba{ni ljudi, zakaljani
`utom zemljom vrlo po-
ti{teni. Na{i su se ranjeni-
ci u istom stanju vukli za
njima. Vele da smo prod-
rli, ali smo izgubili mno-
go ljudi, najvi{e od vlasti-
tog topni{tva.
143
Hrvatski vojnici na
talijanskom boji{tu u
Prvom svjetskom ratu
u akciji na planinama.
Zapo~eti novi,
preporo|eni `ivot
Na talijanskom boji{tu 1918. g.
Rat ide prema kraju. Ivan ozbiljno razmi{lja o svo-
joj budu}nosti, {to }e biti u `ivotu. Do mnogih novih
spoznaja do{ao je tijekom boravka na rati{tu. Premda
}e biti jo{ kolebanja i ku{nji Ivan je jasno shvatio da sa-
mo `ivot po na~elima kr{}anske vjere ima smisao.
Upravo iskustvo rata proizvelo je kod mladoga Merza
temeljito obra}enje Bogu i katoli~koj vjeri kojoj nakon
rata posve}uje cijelo svoje bi}e. Utome smislu posebno
je zanimljiv odlomak iz Ivanova dnevnika od 5. II.
1918. u kojem donosi ozbiljne odluke za svoj budu}i
`ivot na temelju svega onoga {to je u ratu vidio i
do`ivio.
Bo`i} na fronti
Incin, 25. XII. 1917. 21 g.
Prvi je to Bo`i} koji provedoh utu|ini. Upriro-
di je sino} bilo onog {timunga koji je tako karakte-
risti~an za Badnjak. Nebo je bilo pokriveno ma-
glom, koja je svojim zagonetnim bijelim sjajem
osvjetljena od mjeseca bacala svoje reflekse na
brda koja bijahu dijelom snijegom pokrivena. Na
suprotnom bre`uljku, s one strane Cismone tinja-
le su vatre (Lagerfeur). Bo`i}, tu svetkovinu dje-
ce, do~ekao sam poganski. Nisam ulovio niti pri-
liku da se savr{eno pokajem i da zapo~nem
sna`niji du{evni `ivot A kako je istom onima
gore na Monte Tossolone. Put do gore obasiplju
dan i no} granate. Sklizavica i strmina
144
Te`nja za Bogom i savr{enijim `ivotom
St. Gregorio, 27. I. 1918. 21 g. i 1 mj.
@ivot je te`ak; te`im za apstinencijom (odrica-
njem), pa ne ide tako lako. Nastojim da se odu~im
zajutarka i popodnevnog jela. Spavamve} nekoli-
ko dana na zemlji i ku{at }u da ustajem ranije ne-
go obi~no (baremoko 6 h) pa da se mogu vi{e sam
s Bogom pozabaviti. Odvi{e govorim, suvi{e sam
udru{tvu, slab samupatnji. Kada na{a pukovnija
ode gore u "Stellung", javit }u se drage volje da
odem s njima i da se malo priviknem na do~eki-
vanje smrti. Gospode pomozi!
Me|u veselim djevojkama
Fonzaso, 2. II. 1918. 21. g. i 2 mj.
Po tre}i put sam u ovome gradu, me|u vese-
limdjevojkama. Pjevaju o ljubavi, o vitezovima, o
zaru~nicima {to su u ratu, o smrti, i temama koje
suzajedni~ke svimnarodnimpjesmama i te melo-
dije uza sav ju`nja~ki kolorit pune su sjete, tuge.
Ove djevojke jedino `ive poradi ljubavi i smijeha.
Glazbu i igru vole; ljubav je ja~a od svega, {to vi{e
i od roditeljskog ~uvstva. Ne{to vite{koga je u to-
me; one su u stanju da uteku, da prevare svoje ro-
ditelje, samo da drugome ugode. I kako lijepo
pjevaju: soprani i altovi uvijek slo`no U nas iza
duga {kolovanja ne bi djevojke tako to~no pjeva-
le. Dvije pjesme sam si zapisao.
Zapo~eti preporo|eni `ivot
u duhu novospoznatog katolicizma
Odluke za `ivot nakon zavr{etka rata
Fonzaso, 5. II. 1918. 21 g. i 2 mj.
Izi{ao je proglas po kojemu bih mogao dobiti
tromjese~ni dopust za nastavak studija. Strah me
145
je toga. Bojimse gladi i dr`imda se ne}u mo}i po-
svema posvetiti studiju. Gledat }u ponizno vr{iti
Bo`ju volju, da ne budem odvi{e pohlepan za
znanjem i da radim toliko, koliko mogu. Nauka
ne smije biti sama sebi svrhom, ona mora da uza
svu ljepotu, koju sama u sebi krije pridonese
ne{to Kraljevstvu Bo`jem na zemlji. Mislim zato
da uza svu ljubav k svojoj struci, svaki ~ovjek mo-
ra socijalno `ivjeti, potpomagati one koji trpe. Jer
nauka je produkt trpljenja; tehnika olak{ava ~ov-
jeku materijalne nezgode, a umjetnost promatra
mukotrpni `ivot ljudi i povla~i idejne konse-
kvencije
Mislimkao |ak raditi u dru{tvu Sv. Vinka - in-
ternacionalna religiozna pozadina - i u "Hrvat-
skoj" (katoli~ko dru{tvo hrvatskih studenata u Be~u),
nacionalna religiozna pozadina. Nastojati valja
da samo dva puta dnevno jedem, tako sam mate-
rijalno slobodan. Iz principa ne jesti u ostalo vrije-
me, pa makar netko i ponudio. Na svladavanje ti-
jela ne smijem zaboraviti. Tvrd le`aj, rano ustaja-
ti, katkad strogo postiti, tako da u svakom mo-
mentu mogu raditi sa svojim tijelom {to je meni
volja.
Njega zdravlja i tjelesne ljepote isto je va`na
Nova generacija mora biti zdrava, vesela, lijepa.
Ono {to je ru`no posljedica je grijeha. Zato se tre-
ba ~ovjek svladavati i njegovanje zdravlja i ljepote
smatrati kao sredstvo da sebe svlada i da oja~a
volju.
Boga nikada zaboraviti! Te`iti neprestano za
ujedinjenjem s njime. Svaki dan - ponajbolje zoru
- upotrijebiti jedino za razmi{ljanje, molitvu i to
po mogu}nosti u blizini Euharistije ili kod sv. Mi-
se. Taj sat mora biti izvor dana, u tome satu valja
146
~ovjek zaboraviti na cijeli svijet, izgubiti sve brige
svijeta, svu nervozu `ivota, biti miran kao u koli-
jevci. U tome satu se moraju stvarati planovi za
budu}i dan, tu se svladava sva slabost.
Bilo bi grozno, kada ovaj rat ne bi imao nikak-
ve du{evne koristi za me! Ne smijem onako `ivje-
ti, kao {to sam prije rata `ivio, moram zapo~eti
novi preporo|eni `ivot u duhu novo spoznatog
katolicizma. Jedini Gospodin neka mi pomogne,
jer ~ovjek sam iz sebe ne mo`e ni{ta!
Svladavanje neumjerenosti u jelu
Casara Bolzano, 14. II. 1918 21 g. i 2 mj.
Dru{tvo: rakija, vino, dim, nije dru{tvo za
me Bo`e, pomozi mi da svladamsamoga sebe.
Casara Bolzano, 20. II. 1918. 21 g. i 2 mj.
Odvratno je gledati ~ovjeka pro`drljiva; ~ovje-
ka, koji bi cio dan jeo! Moram se ~uvati pro`drlji-
vosti, jer je to moja velika slabost. Dosta bi bilo
jednom dnevno jesti! Kod prve prilike poku{at
}u. Sje}amse jednog trapista, koji je vrlo malo jeo.
Bilo je to god. 1916. o Bo`i}u. Nina je slavio mladu
misu. Kao jednog dobrovoljca do{av{i iz Seewie-
sena na trodnevni dopust, pozva{e i mene k
ru~ku. Imao sam tek i mnogo sam jeo. Jedan stari
trapist od svega je samo malo uzeo. ^udio samse.
Nisam ga razumio. Sada ga razumijem! Samo
onaj koji radi, ima pravo da jede. Vrsta rada je
sporedna!
^itam "Arbeiter Zeitung" (Radni~ke novine).
Mnogo istine ima u njima. Klasa {to trpi, najreal-
nije misli. Polo`aj je o~ajan. Nijemci su machiave-
listi; ako narod ustraje u svojoj nadutosti, propast
}e.
147
Kritika svojih postupaka
Be~, 9. IV. 1918. 21 g. i 4 mj.
@ivot je sve... a meni prijeti opasnost, da opet
zagreznem u {iri teoretski `ivot knjiga. Idem su-
tra na sv. Pri~est da opet upijem snage za borbu.
Ovih zadnjih dana sam dosta popustio. Bio sam
polijen, neuredno sam jeo, malo se molio, nimalo
trpio, ljutio se, bio i po{krt... i izgubio zato vezu s
Onim...
Nema ni{ta velebnijega od kr{}anske obitelji.
Onaj duh, koji vlada me|u ~lanovima, ona iskre-
nost, jednostavnost u najpo`rtvovnijim (ina~e
kompliciranim) djelima pro`eta je neopisivom
du{evno{}u. ^e{}e mislim na obitelj Jovi} (hrvat-
ska katoli~ka obitelj iz Banje Luke iz koje su potekla dva
isusovca).
A {to }u ja biti? Pitanje koje me mu~i
ve} dulje vremena!
Be~, 9. IV. 1918. 21 g. i 4 mj.
A {to }u ja biti? To je te{ko pitanje, koje me
mu~i ve} dulje vremena. Zanima me knji`evnost i
umjetnost iako sada vi{e ne u`ivam toliko u njoj.
Izgubio sam ono mladena~ko potpuno odu{ev-
ljenje za ne{to... jer smo na ovome svijetu samo
provizorno... za ~as nismo tu, a ovaj `ivot ima sa-
mo u toliko smisao ukoliko je priprava za drugi.
Tako je i sa `ivotomnaroda i ~ovje~anstva. Svr{im
li filozofiju i postanemprofesorom, `enit }u se. Jer
dr`im, tko misli ostati ne`enja, (bar studirati) ne-
ka primi sv. red i u apsolutno misti~kom `ivotu
djeluje. Tko nije studirao, neka stupi u samostan.
Te`it }u za sveto{}u, za ujedinjenje s Gospodinom
Bogom i molit }u ga da mi da otporne snage u
`ivotnoj borbi i energije u stvaranju. Sve je to lako
148
re}i, ali ho}u li ja kao
profesor sa `enom i do-
mom mo}i djelovati i iz-
van obitelji? Strah me je,
jer je profesorski polo`aj
veoma ovisan i materi-
jalne brige bi mogle raz-
biti najljep{e snove. A
nama ne treba blijedih
teoreti~ara, propalih
profesora, takvih indivi-
dua ima u nas i previ{e.
Potrebni su zdravi,
prakti~ni ljudi, a ja i sam
uvi|am da je u nas pro-
fesor najve}i teoreti~ar, jer je odvi{e sku~en apso-
lutisti~kim sistemom. Majka ima pravo {to se boji
toga zvanja. A mene drugo toliko ne zanima kao
umjetnost i knji`evnost. Odrastao sam u takvoj
sredini gdje se prati svako novo izdanje, ~ita svaki
~asopis, kupuje novoizi{la umjetni~ka karta, pa
onda ~ovjek te{ko pregori ovu bolest da se la}a
ne~ega sasma novoga.
Biti prakti~nim katolikom mora mi biti svrha
Be~, 9. IV. 1918. 21 g. i 4 mj.
Istina je, knji`evnost nije sve; literatura, umjet-
nost su samo detalji u tom velikom djelu Kraljev-
stvu Bo`jemu. I plug i postolar i mesar i pravnik i
stra`ar svi su oni radnici na toj velikoj zgradi. Ne
pita se mnogo {to se radi, nego kako se radi. Sve
struke imaju pred Bogom jednaku vrijednost; sa-
mo se mora raditi po Njegovoj volji. I opet bih to-
liko volio studirati literaturu i umjetnost. No, ako
je potrebna `rtva da obratim svoju majku, {to je
mnogo i mnogo va`nije negoli sve znanosti svije-
149
Ivan Merz pri kraju
Prvog svjetskog rata
ta - jer grozna mi je to pomisao, da bi ona kojutoli-
ko volim, morala biti odijeljena od Njega i trpjeti
u vje~nimmukama. - Grozne li pomisli! - Za{to se
ne bih sam zatajio, ponio svoj kri` i pridonio tu
`rtvu svojoj majci. Lako je teoretizirati o kr{}an-
stvu i ushi}ivati se za Gospodina Boga kad On
ni{ta od nas ne tra`i, ali biti prakti~nimkatolikom
mora biti moja svrha.
Bo`e moj, prosvijetli me, da ubrzo do|em do
~vrste odluke. Svagdje neka se vr{i volja Tvoja -
jer smo ovdje samo provizorni pa se u na{oj pra-
voj domovini ne}e mnogo pitati da li sambio pro-
fesor ili zidar. Ali ne{to valja biti!
Bludni grijeh uni{tava egzistenciju
du{evnog ~ovjeka
Be~, 11. IV. 1918. 21 g. i 4 mj.
No}as bijah svjedokom jedne grozne stvari.
Ve} sam le`ao u "postelji" kada u obli`nju sobu
dovede jedan ~ovjek prostitutku koja se je ponaj-
prije smijala, ~uli suse neprestani poljupci, a onda
skoro do|e do sloma. Ona je tr`ila vi{e od 40 kru-
na. Bi ne{to prepirke, onda opet zapo~e pla}eni
smijeh, pla}eni poljupci i druge stvari... Umeni se
je - bio sam radoznao (grijeh!!!) uzburkala krv i
priznajem da jo{ ni izdaleka nisam umrtven. No
to uzbu|enje je za ~as prestalo kada samiz govora
i glasova osjetio onaj grozni polo`aj u kojem se
nalazi prostitutka, gdje sama ka`e da od ne~ega
mora `ivjeti. Kod prepirke bila je ozbiljna (imala
je djetinji glas), a kad joj je obe}ao pla}u, po~ela se
opet smijati - no nije to bio raskala{eni smijeh, ne-
go vi{e tu`an i prisiljen. A ~ulo se je kako nepre-
stano - kao kakva strojna pu{ka - cmaka, i tu i ta-
mo ne{to besmisleno progovara, da sam osjetio
onu du{evnu prazninu koja vlada u onoj sobi,
ono ne{to ne-zajedni~kog sa `ivotom, ono odcjep-
150
ljenje, crnilo, bezbojnost. Ne mogu opisati tu za
me sasvim novu predod`bu; najlak{e je iz-
ra`avam tako da sam osjetio grozotu gdje se odi-
grava jedna gigantska ~ovje~ja tragedija u naravi,
u `ivotu (ne na pozornici), koja uni{tava egzisten-
ciju du{evnog ~ovjeka, koja ga iz nepregledne vi-
sine ~ovje~jeg dostojanstva titanskomsnagomba-
ca u besmislenost, ne-razum, gdje stvara nov po-
jam, koji vi{e nije ni u kakvoj vezi s ~ovjekom.
Najradije bih bio pozvao djevojku sebi, da joj bar
nekako pomognem. Netko mi re~e da se tu odi-
grava veliki smisao prirode, da je to ljubav, jedan
veliki `ivotni princip ili sli~no! Du{evno je to siro-
ma{tvo, praznina, grijeh. Izvanbra~ni cohitus
(spolni odnos) s bra~nim op}enjem nema u sebi
ni{ta zajedni~koga. Kod prvoga nedostaje svaka
du{evnost. ^ovjek postaje samo zvijer.
Talijanske `ene
Blizu Feltre Vilago, 25. IV. 1918. 21 g. i 4 mj.
Talijanske `ene! Nisamni{ta vidio, ali opa`am,
a i po pri~anju drugih, ne biraju mnogo. Kad su
Talijani ovdje, mora da je "to" obi~aj. Sve su jedna-
ke... I na{i ~asnici svi o tome govore i ne `acaju se
tako postupati sa `enama, majkama. No i one ni-
su mnogo bolje, iako su razmjerno dosta lijepe,
zdrave i sna`ne. Ne znam kakvu budu}nost ima
taj narod. U nas se je jo{ sa~uvao tip po{tene, ne-
pokvarene djevojke. Treba svom silom nastojati
da taj ostane neoskvrnjen.
Misterij `ivota - krvlju obliven ~ovjek
Monte Fontanel, 7. V. 1918. 21 g. i 5 mj.
Mjesec svibanjske Kraljice.
Gore lijeva ki{a, a ja sam zaposlen takti~kim
prou~avanjima kao nikada prije. Robovanje Li-
jepa su to brda, no posvuda izrovana
151
Monte Fontanel, 20. V. 1918. 21 g. i 5 mj.
Sanitetci proneso{e ispod prozora na nosilima
krvlju oblita kuhara. Dekompokriven, a lice crve-
no, crveno, crveno. Krv, krv, krv, a da se ne mogu
ni prepoznati crte lica. Kuhar je kodjedne kompa-
nije. Cijelo popodne puca se granatama od 15 cm
u dolinu Cinespa i na Fontanel. - Mysterum vitae
(tajna `ivota) - krvlju obliven ~ovjek. Od Adama
do danas su milijuni ljudi to prepatili i prepatit }e
do sudnjeg dana.
Bolje je umrijeti
negoli biti meku{ac, igra strasti
Fontana Secca, 28. V .1918. 21 g. i 5 mj.
Slab sam Iz dana u dan padam. Slabi} sam.
^itam"Il Santo" od FogazzaraSa svih strana zi-
jaju `drijela kaverna. Novi jarci ni~u, novi topovi
pucaju
Vele da }e oko 15. VI. zapo~eti ofenziva. Na{
narod stradava od gladi.
Bo`e pomozi, daj mi milost da postanem be-
zuvjetni gospodar tijela. Bolje je umrijeti, negoli
biti meku{ac, igra strasti.
Svibanjska Kraljica neka mi oprosti {to na Nju
tako rijetko mislim. Bo`e, Bo`e, vi{e misti~nog
svijeta!
Dramati~no stanje na fronti pred ofenzivu
Fontana Secca, 8. VI. 1918. 21 g. i 6 mj.
Jutros je opet kao plamena kugla sletio na{
avion. Pao je u pravcu Giarona. Na cesti {to u ser-
pentinama vodi na Grappu, mnogo stotina Talija-
na radi kaverne. Zijaju na sve mogu}e strane...
Radi se marljivo sve u obranu svoje domovi-
ne...Da, da u obranu svoje domovine. Oko 11. VI.
152
zapo~et }e, vele, velika ofenziva iz predjela Fren-
zella, Cima, Ecker, Col del Rosso. Austrijanci se
oboru`a{e do zuba; nebrojeni topovi od 42 cm i
od 30,5 cmsmjestili su se u Val Frenzelli. Silne di-
vizije pje{adije spremne su na udarac. Vele da su
Talijani u silnome strahu. Strah ih je otrovnih pli-
nova. Svakog se dana nadaju ofenzivi. U nas se je
sve pomamilo za zecom u {umi. Kapetan ho}e
zlata i novca, platna i ~arapa za svoju `enu; drugi
vrebaju na sukno, a gladni momci, gladni iz dana
u dan, ve} vide konzerve i talijanski kruh gdje im
leti u usta.
Bo`e, uspije li prodor, sa~uvaj me od svake la-
komosti, udijeli mi Tvoju Milost, zdravlje rodite-
ljima i meni, pa ne}e biti bogatijih ljudi na svijetu.
Ofenziva i njezine te{ke posljedice
Fontana Secca, 13. VI. 1918. 21 g. i 6 mj.
Sutra po~inje ofenziva. Silna je vojska ovdje...
Uno}i po~inje bubnjarska vatra, u podne se nada-
ju biti kod Mt. Mesta.
Fontana Secca, 19. VI. 1918. 21 g. i 6 mj.
Na 15. lipnja izjutra u 3 sata zapo~e na{a bub-
njarska vatra. Bio samgore na vrhu Fontana Secce
i sjedio sam u elektri~no rasvijetljenoj kaverni s
divizijonarom Le Beauom, s njegovim zastupni-
kom i drugim. Igrahu se karata sve upotrebljava-
ju}i francuska imena. O doga|ajima koji su imali
slijediti, o mrtvima ni govora. Igrahu neprestano
do 2 sata i 59 min. Prestado{e, a vani ve} zapo~e
koturanje topova. Izi|emo van. Sijeva{e nebo i
zemlja i cijeli orkestar niskih i visokih tonova pra-
tio je to svestrano velebno sijevanje oblaka, brda i
dolina. Popeh se gore i promatrah sijevanje gra-
nata, {to se rasprskivahu po talijanskimbrdima. S
153
raznih strana dizahu se iz talijanskih jaraka vatro-
meti, koji spu{taju}i se polako, rasvjetljivahu svu
okolinu s raznim kalibrima; to ne o~ekivasmo,
dr`ali smo, da }e biti sve baterije otrovane plinom
a i plinskim granatama. Moradosmo se poslu`iti
gasmaskom. U 7.40 zastade bubnjarska vatra, a u
7.50 do|e vijest da je Solarol, Porta di Sallone u
na{im rukama. Pola sata sti`e vijest da je Boroje-
vi} pre{ao Piavu. Stade napredovati i na{ bataljon
za njima. Dolaze prvi ranjenici, dolaze Talijani,
~asnici, momci. Saznajemo da je sila na{ih izginu-
lo, da su se Talijani dobro branili. Topni{tvo nije
ubilo Talijane, nije uop}e pogodilo u rovove... Ta-
ko na{e komande besmisleno `rtvuju ljude. Kar-
taju se u najva`nijim situacijama, a ne brinu se za
najelementarnije principe navale.
Stigosmo u vatri do sada{njeg mjesta i zako-
na~ismo se u kaverne. Stigo{e vodnici {to su vodi-
li juri{ne patrole; krasni ljudi, odva`ni {to umiru
bez ikakva straha. Krasan li je na{ svijet, samo da
ga ima tko voditi! Le`ao je ovdje jedan te{ko ra-
njeni talijanski ~asnik. But mu je bio poput pr{uta
razrezan; jaukao je i roktao od boli. "Quanto male
Manfredi" opetovao je po 20 puta... Vi{e od sata je
tako uzdisao. Dadoh ga prenijeti nazad do kote
1580, gdje bija{e jedan mali "Hilfplatz". Ne}u ni-
kada zaboraviti njegov zahvalni pogled, stisak
njegove krvave ruke. Bija{e krasan mladi}. U~ini-
ti djelo ljubavi ~ovjeku {to trpi najve}a je stvar na
ovoj zemlji. Temelj je to svakog du{evnog `ivota.
Zastala je ofenziva. Vele iz politi~kih razloga.
Karakteristi~no je za nered {to vlada u Austriji.
Talijanski su rovovi puni na{ih mrtvaca. Grozne
su slike. Grozan smrad. Jarci su im duboki, slabi i
neuredni. Boravi{ta suvla`na, kaverne slabe. Vele
154
da je Krndelj pokopan u Rosanu. Strahota! Ono
nasmijano lice, puno idealizma i `ivota, da nas je
za tren oka ostavilo?! Bo`e, smiluj mu se!
Bo`e, sa`gi plamenom svoga milosr|a
sve parazite grijeha u mojoj du{i!
Solarol, u kaverni, 13. VII. 1918. 21 g. i 7 mj.
Granata je dohvatila na{u baraku; [imi odbilo
glavu, [obrta i druge te{ko ranilo, a Klapca je di-
glo u zrak i bacilo ga je za nekoliko metara. Gle-
dao sam gdje aktivni kapetan, 40-godi{nji mu`
pla~e {to je izgubio momke. I drugi bijahu svi za-
prepa{teni. Zahvaljujem molitvi majke i mojih
zlatnih prijatelja {to `ivim, jer ja - iako mnogo mi-
slim na Boga - zapravo malo molim. Po cio dan
le`im u kaverni, ne{to jedem, pomalo pi{em, pa
se ne mogu sabrati i zaroniti u ogromno misti~no
more.
Neki dan vidjeh sve}enika; najradije bih polju-
bio ruke koje dr`ahu Krista u rukama. Trebam li
za`eljeti bolje dane, kada }u i ja onamo kuda je
[imo oti{ao? O, Bo`e, da sam ve} kod Tebe najbo-
lje bi bilo! Sa`gi plamenom svojega milosr|a sve
parazite grijeha {to su se usukali u moju du{u pa
da dobar i svet stupim u Te; ili barem da u `ivotu
budem nadahnut svetom rado{}u i nad~ov-
je~nom voljom. Lako je pisati, ali te{ko je sveto
`ivjeti.
Solarol, 2. VIII. 1918. 21 g. i 8 mj.
Govorio sam sino} s civilom, jednim mladim
nizozemskim slikarom Fabritius-om. Dobro radi.
Mnogo je pri~ao s Jave. Zanimljivo je ondje: osobi-
to je odnos spram `ene svet. Ples je zabranjen, a
djevojka se ne smije ni dirnuti. Poljubiti djevojku
pred ljudima je skandal...
155
Biti gospodar nagona svoga tijela
Solarol, dne 3. VIII. 1918. 21 g. i 8 mj.
Ovo je za me jedino aktualno za sada: "Katka-
da treba i silu primijeniti i odlu~no se oprijeti
po`udi osjetila, i ne obazirati se na ono {to bi tijelo
htjelo, a {to ne bi htjelo; nego valja vi{e nastojati
oko toga da se makar i protiv volje podvrgne du-
hu. I valja ga tako dugo obuzdavati i siliti na po-
sluh, dokle god ne bude spremno na sve i dok se
ne navikne biti s malim zadovoljno, u`ivati u jed-
nostavnosti i ne mrmljati ako mu {to ne prija." (Iz
Nasljeduj Krista, III. dio, gl. 11, r. 10-11)
Veli~ajnih, sna`nih li rije~i. Kao da je tijelo jed-
na sasvim druga osoba, s kojom duh barata po
miloj volji. Da mi je do}i do te snage ne bih se tre-
bao toliko gnjaviti sam sa sobom.
Predah nakon ofenzive
Rozalte blizu Belluna, 23. VIII. 1918. 21 g. i 8 mj.
Krasno li je ovdje. Prvi dan se ne mogoh ni
sna}i. Mirisno cvije}e na stolu, blistaju}i se u raz-
nim bojama, bjelina dana i svje`a ljetna priroda
pri~ini{e se kao kakva sanja. Ili ne, u~ini mi se, da
sam snio grdan tmuran san o nekakvom `ivotu u
mra~noj, vla`noj kaverni, o kamenitoj prirodi, do
koje niti sunce niti blagoslov Bo`ji ne dospijeva...
Pro{la je ta ru`na sanja i zahvaljujem Bogu {to }e
mojim roditeljima nakon dugog te{kog bolovanja
odlanuti...
Bo`e, kada }u zemljom stupati pro~i{}en?!
Rozalte blizu Belluna, 23. VIII. 1918. 21 g. i 8 mj.
Zaljubljeni ~ovje~e: slanina, so~ni kruh, mno-
go, mnogo `deri, si{i sok nek se sve cijedi niz grlo
i napunja trbuh! @ivot! Smisao svega! Ho}e{ da
156
bude{ dobar, da sjaji{ kud prolazi{, a da si rob
svog vje~no gladnog `eluca, koji sve tra`i ne{to
sna`no i so~no. Sutra }e{ umrijeti, ~ovje~e. Umri-
jeti! Da, i komis i {pek i sve drugo }e jo{ tu biti i
le`ati na stolu i tebe ne }e biti, ni tvog trbuha i kao
da nisi ni{ta; gledaj da Ti duh bude slobodan, da
trbuh izgubi vlast nad tobom, kukavico jedna!
Bo`e, daj mi urnebesnu snagu, da sve svoje
strasti skupim u {aku, da ih zahvatim desnicom
rukom i topovskom snagom hitnem o stijenu, da
se kao staklo razbiju i razlete na sve strane. Bo`e,
Bo`e, kada }u to mo}i, kada }u zemljom stupati
pro~i{}en. Pomozi mi Bo`e, jer je bolje ne `ivjeti,
nego tako `ivjeti.
Memento mori (sjeti se da }e{ umrijeti) - slanina
u kutu vreba. Tko veli da je post glupost, taj ne
zna ni{ta. Bez posta nema pravoga du{evnog
`ivota. ^ovjek onda nema samnad sobomautori-
tet. Ato je glavno. Daj mi Bo`e silnu volju, pa ma-
kar bio gol i bos, jer ako sam ve} na svijetu, sve-
jedno je da li imam zvijezdu pod vratom ili da mi
proviruju ko{ulje na laktu, glavno je veliko ja, slo-
boda duha, koji se ni smrti ne boji, a ostalo je sve
sporedno.
^ovjek se gadi samom sebi
zbog svojih neukro}enih strasti
Cidalchis kraj Tolmezza, 10. X. 1918. 21 g. i 10 mj.
Poredak mora biti u svemu. Trpljenje je podlo-
ga `ivotu... Apstinencija (odricanje) je put k Bogu,
a trpljenje, koje uslijed ove nastaje, mora poja~ati
energije `ivota i stvarati od nas sna`ne ljude, ne
samo u eti~kom pogledu, nego ljude potpune za
`ivot: u~enjake, radnike itd. Apstinencija ne samo
da nije zapreka nau~nom radu, nego mora i da je
157
baza ovome. Danas mi je tako sna`na volja, da te
nazore provedem u praksu - jer zaista ~ovjek se
gadi samomsebi zbog svojih neukro}enih strasti.
Pozitivan duhovni ishod
boravka u ratu na fronti
Pod konac rata pisao je Ivan ocu ove rije~i:
Zahvalan samBogu {to samsudjelovao u ratu,
jer me je rat nau~io mnogomu {to ne bih nikada
ina~e spoznao. @elim `ivo da opet postanem slo-
bodan i da uskladim svoj `ivot prema onome {to
sam spoznao da je pravo.
(Pismo ocu s fronte 23. VIII. 1917.)
Do kakvih je saznanja Ivan do{ao za vrijeme rata u
susreta sa svakodnevnim trpljenjem, te `ive}i nepre-
stano u smrtnoj opasnosti, pokazao je njegov daljnji
`ivot. Mnogo toga dade se zaklju~iti iz njegova dnevni-
ka, gdje se jasno opa`a da su Bog i katoli~ka vjera od sa-
da stupili na prvo mjesto u njegovoj du{i.
158
Bolzano Bozen, grad na sjeveru Italije na ~ijem podru~ju
je Ivan Merz boravio za vrijeme Prvog svjetskog rata.
^esto je s vojnih polo`aja u brdima na skijama silazio u
grad da prisustvuje sv. misi u crkvi. Tu je dobio naziv
"borac s bijelih planina."
Kult ljepote i ljubavi
vodi u katastrofe
Zapovjednik rudnika Maslovare,
studeni i prosinac 1918. g.
Prvi svjetski rat je zavr{io. Austrougarska Monar-
hija se raspala. Ivan se vra}a s rati{ta ku}i u Banju Lu-
ku. Njegov nazor na svijet je promijenjen. Na prvom
mjestu u njegovoj du{i jest Bog i katoli~ka vjera. Po do-
lasku u Banju Luku Ivan se stavio na raspolaganje Na-
rodnom vije}u, koje ga kao ~asnika {alje za vojnog za-
povjednika u bosanski rudnik Maslovare da smiri ne-
zadovoljne rudare. Ondje s uspjehom obavlja zadatak i
ostaje nekoliko tjedana. Usput ~ita i vodi dnevnik. Iz
tih zapisa u dnevniku vidi se kako je Ivan ve} duboko
u{ao u svijet vjere. U sije~nju mjesecu Ivan polazi u
Be~ i nastavlja studij knji`evnosti na Be~kom
sveu~ili{tu.
Bo`e, posveti mi tijelo i du{u
Maslovare, dne 14. XI. 1918. 21 g. i 11 mj.
Kristov `ivot je odvi{e uzvi{en, pa se te{ko do-
vinem do tolike visine da ga mogu razumjeti.
@ivoti svetaca, koji nisu na tolikoj visini, za me su
razumljiviji i oni su neki posrednici koji ~ovjeka
uvode u shva}anje Kristove veli~ine. ^itam sada
`ivot svete Elizabete Turin{ke; vrlo ga rado ~itam.
Otvara mi se svijet katoli~ke knji`evnosti, koja
predo~uje velike ljude - nadljude, do~im profana
knji`evnost slika `ivot kakav jest, bez pretenzije
na posve}enje `ivota. Zapravo se crta - i u tome
Zola ima pravo - ljudska zvijer, koja djeluje onako
159
kako joj tijelu godi, a kada poduzima kakva eti~ka
djela, to je samo zato, jer grijeh ra|a bol i smrt i da
se ove uklone, prisiljen je i nereligiozan ~ovjek da
si stvara neke eti~ke principe, koji su danas for-
mulirani u pravoj znanosti... Bo`e, molim Ti se za
Milost, da sa`ge{ moju lijenost i sjetilnost, i podaj
mojemu duhu nadmo} nad `elucem, koji me ho}e
da pokori. Posveti mi tijelo i du{u!
Jedva sam se svladao da ne poljubim
neku u~iteljicu
Maslovare, 21. XI. 1918. 21. g. i 11 mj.
Jedva sam se svladao da ne poljubim neku
u~iteljicu Irmu, s kojom sam se dovezao iz Banje
Luke. Dr`ao samda samve} u tompogledu ~vrst;
a ono `ensko nepostojano pona{anje, hodanje
amo tamo, pribli`avanje, micanje usnama, zatim
govor u isprekidanim rije~ima, sve je govorilo:
Do|i, poljubi, zagrli me. Nije mnogo falilo i
Bo`jom pomo}u sam se svladao. Kasnije sam joj
to~nije promatrao lice, sjaj nosa, tanke plave `ilice
iznad nosa, fino zagasita boja ispod o~iju; sve
odava{e da njena du{a nije djevi~anska, da je
pro{la dosta studentskih cmakanja. U svemu to-
me je bilo dosta grijeha i ve} zli sni iza toga odava-
hu tragiku ovoga grijeha. Pomi{ljao samosimBo-
ga i na Zoru, pa sam uvjeren da bi ona mnogo ju-
na~nije odbila takvu napast. Ina~e sam izgubio
dosta nutarnjeg veselja koje je najbolji dokaz za
Milost Bo`ju.
Sveci svjetla stvorenja, puna veselja i sre}e,
idealna bi}a
Maslovare, 23. XI. 1918. 21 g. i 11. mj.
Oh, idealan `ivot! Koliko li borbe, koliko li
tra`enja kod starih kulturnih naroda za idealom
160
`ivota; kolike li blizine Istini kod Platona, Aristo-
tela i kolikih li grje{aka. I mi moramo biti sretni i
presretni, jer imamo Kr{}anstvo sa svojom legi-
jom svetaca - Krista izuzimljem, jer je odvi{e vi-
sok - koji u naj{arolikijim zgodama predstavljaju
ideju `ivota, koja u sebi dosi`e visinu harmonije s
cijelim makrokozmom, tako da im se sve pokora-
va, kao i prvom Adamu.
I Alban Stolz je napisao klasi~no djelo: `ivot sv.
Elizabete. To je najbolji `ivot sveca koji sam dosa-
da ~itao. Obi~no se prikazuju sveci kao grozni,
mra~ni ljudi, ljutita mr{ava lica, koji sebe bi~uju, a
zapravo su to svijetla stvorenja, puna nutarnjeg
veselja i sre}e, ~ija se ljepota tim samim zrcali na
njihovom tijelu. To su idealna bi}a, nadljudi u
pravom smislu rije~i; oni su lu~i i stupovi Crkve,
koji u toliku nedosti`nu visinu mogu izrasti na
jednome stablu. Kod svih vjera i konfesija mo`e
biti u katoli~kom smislu svetih ljudi; ali do tolike
visine kao {to su sv. Terezija, sv. Elizabeta i sv.
Franjo Asi{ki mogu izrasti samo na stablu mi-
sti~nog tijela Kristova, si{u}i tako reku} Duha
Svetoga direktno i materijalno.
Suprotnosti izme|u suvremene
i katoli~ke knji`evnosti
Maslovare, 23. XI. 1918. 21 g. i 11. mj.
Knjiga A. Stolza o sv. Elizabeti jest put jednoj
novoj, velikoj umjetnosti - katoli~koj. Djelo je plod
njema~ke katoli~ke knji`evnosti i putokaz nama.
Puno je vje~nih motiva: za slikarstvo, za glazbu,
za skulpturu; a {to je bitno i najglavnije - za `ivot.
Ova knjiga posve}uje i stvara ljude, koji }e biti
opet nosioci velikih djela i koji }e potom oploditi
bilo koju granu kulture i stvoriti opet velika djela.
Veliki, sveti ljudi su izvor svemu; oni su za~etnici
161
Kraljevstva Bo`jeg na zemlji Ne, u modernoj
knji`evnosti nema ljubavi spram bli`njega. Mo-
derna djela su pisali ljudi koji su pustili maha svo-
jiminstinktima u`ivaju}i, ne razlikuju}i se mnogo
od`ivotinja, ili pak ljudi {to sutrpjeli, ali svojubol
ne umje{e pro`eti vrhunaravnim shva}anjem i
posvetiti je Upravo ono {to ~ini ~ovjeka ~ovje-
kom- sveto bi}e predodre|eno za Gloriju(nebesku
slavu), kao {to je poniznost, samozataja, ne vidi se
kodna{ih umjetnika... Da je takva umjetnost bole-
sna i pogubna, razumije se.
Apsolutna snaga duha je nepoznata da-
na{njem umjetniku. Koji bi iole pro`ivljavao bor-
bu za svetost, bio bi pun neiscrpivih motiva. To bi
sve bujalo i buktjelo. Adana{nja umjetnost je go-
la: Kult akta, mesa i `ivotinjske slobode - te poslje-
dice tih grijeha - gadni `ivoti, siroma{ni, sku~eni
bijeli robovi to je njen sadr`aj. Velika umjetnost,
sveta umjetnost! Onaj ~in sv. Elizabete, gdje prela-
zi preko potoka i jedna je prosjakinja, koju je prije
nadarila, baca u vodu, jer je nosila nekada srebro i
zlato, pa ne samo {to joj opra{ta, nego joj se u svo-
joj djetinjoj du{i od srca zahvaljuje, jer je zaslu`ila
tu kaznu, vi{e vrijedi nego sva Moderna.
A`ivot svetih du{a su umjetnine nad umjetni-
nama, nadvisuju}i ljudski razum, nebeske pojave
na zemlji, pred kojima valja kleknuti i plakati od
neizmjerne radosti, dok }e milijuni glasova
An|ela u svim tonovima od najvi{ih soprana do
najzvu~nijih basova pjevati: Glorija, Glorija, Glo-
rija (slava, slava, slava).
Stvaranje nove dr`ave Srba, Hrvata i Slovenaca
Maslovare, 27. XI. 1918. 21. g. i 11 mj.
Vele da je Kralj Petar imenovan kraljem Jugo-
slavije. Pokoravam se, ako to utana~i Koro{ec u
162
koga imam povjerenje; silno mi je `ao da nije re-
publika, do koje }e napokon i do}i. Osim toga mi
Kara|or|evi}i nisu najsimpati~niji. Uostalom,
ako bude dr`ava demokratski ure|ena, da kralj
bude samo {tafa`a (ukras), a ne bude imao pravo
odlu~ivati o ratu i miru, i ako mu se oduzme veto,
onda je dobro.
Vodim silno udoban `ivot; mogu re}i da je to
idealan `ivot. Radim za se i ~itam do mile volje.
Preslu{avamnarod, a osobito `ene. Silan je nemo-
ral zavladao. @ene su ogrezle u bljutavost i tvrdo-
glavostIna~e mnogo druge kritiziram, a sm
sam grozna kukavica. Bojim se vukova, pa sam
malo prije pucao u psa gazde Urbaisa i sre}omni-
samga dohvatio. Ovdje je zgodna prilika da prak-
ti~ki vje`bam vjeru; da idem u mrak na stra{iva
mjesta. Bo`e, Bo`e, pobijedi u meni taj nesretni
kukavi~luk.
Ne trebamo kraljeve i hegemonije,
ho}emo pravednost i ljubav!
Maslovare, 29. XI. 1918. 21 g. i 11 mj.
Zaista je mentalitet Srba sasvim druga~iji od
hrvatskoga - katoli~koga. U njih vlada silno
odu{evljenje; toliko veselja i sre}e kao da suna ne-
besima. Uzurpirali su narodnu volju i proglasili
Petra kraljem iako su muslimani i katolici protiv
163
Pogled na Banju Luku
toga. Zapadaju u one iste grje{ke u koje zapade
Austrija: svoju mo} grade na sili.
Hrvati - katolici dobi{e eto slobodu, a zapravo
su svi poti{teni. Upravo je to radi toga {to osje}aju
da imaju sada mnogo manje slobode, nego {to je
prije ima{e. Ako Petar zaista zavlada i Srbi budu
nastojali silom pokoriti sve, ra|at }e se otpor, koji
}e sru{iti Kara|or|evi}e. Ne trebamo kraljeve i
hegemonije; ho}emo pravednost i ljubav.
Katolici se ne mogu toliko odu{eviti, jer je u
njima i nesvjesno onaj kozmopoliti~ki zna~aj koji
ne poznaje neprijatelje, koji su samo zli, ili prija-
telje {to su ideali dobra. Katoli~ki mentalitet je ne-
svjestan una{emsvijetu; oni ne }e nikada pokaza-
ti u sebi toliko revolucionarne tendencije, koja izi-
skuje i nevine `rtve. Katoli~ka evolucija je polaga-
na i milosrdna. Re}i }e mi se, da bez revolucionar-
ne tendencije ne bi do{lo ni do ovoga prevrata, ni
do slobode. Ne bi tako brzo. Ali to je zapravo sa-
mo formalna sloboda, koju narod ni ne razumije;
inteligencija se opaja veseljem i alkoholom, a dot-
le seljaci propadaju materijalno i najvi{e moralno.
Srpski seljak je moralno duboko pao. Na{ega jo{
ne poznajem. Sloboda je zaista krasna; ali u~inci
slobode se jo{ ne osje}aju kao {to bi trebalo biti.
Kult ljepote i ljubavi vodi u `ivotne katastrofe
Maslovare, 16. XII. 1918. 22 g.
Stadler (sarajevski nadbiskup) je umro... Imao je
mnoge protivnike; nazivahu ga austrofilom, bo-
gata{em, trgovcem... Osje}ao sam da to mora biti
izvanredan ~ovjek, dok ga toliko proganja{e...
Slijedi prikaz knji`evnog djela Andre del Sarto od
A. Musset-a i potom Merzova kritika.
164
To je vrlo `ivahna lirska drama i ~ita se sa zani-
manjem. Ona nosi subjektivni, lirski karakter i
Musset-ov mentalitet koji se sastoji u obo`avanju
`ene, ljubavi, ljepote s rafiniranom eroti~kom po-
intom(naglaskom). On je ovaj sadr`aj pro`ivio i hi-
storijska pri~a Andre del Sarta samo je ruho: Mus-
set je u Andre del Sarto i Cordiani. Djelo je apolo-
gija ljubavi, `ena i ljepote.
Tako je romantika ponovo o`ivjela ~uvstvo i
uspostavila prekinutu vezu s religijom. Musset je
stao na pola puta. Sva njegova ideologija je helen-
ska, on je lirski epigon renesanse. Onaj svemo}ni
kult ljepote i ljubavi, koji je igrao tako va`nu ulo-
gu u Mussetovu `ivotu, isti je kojim se zana{ahu
klasi~ni umjetnici za kojega su `ivjeli i umirali. To
apsolutno obo`avanje `ene, upravo je nama da-
nas nerazumljivo, a postojalo je zaista. I taj `ivotni
nazor, iako u sebi krije velike istine, nije sam u se-
bi ideal kojemu se mora sve podrediti; eti~ki do-
sljedno mora prouzro~iti katastrofe u `ivotu. Veli-
ke kr{}anske ideje o samozataji i `rtvi jedine su u
stanju da uveli~aju zdravu ljubavnu te`nju.
Apsolutno se odati toj ljubavi, kao {to to ~ine
Mussetovi junaci, grozan je zlo~in. Badava svako
idealiziranje osoba i motiva, zavodnik `ene ostaje
slabi} i nevrijedan ~ovjek, ma koliko se oni pla-
tonski i voljeli (ali u Musseta je to skop~ano s tjele-
snim, kao {to to i ljudska narav tra`i.).
Te{ko je eti~ki ra{~laniti cijelu dramu; ona je
sazdana na sasvim neopoganskim temeljima i
plod je jednog lirika koji je pro`et kultomljepote i
ljubavi (l'art pour l'art umjetnost zbog umjetnosti)
iz prirodnog instinkta, bez ikakve filozofske po-
dloge. Kr{}anstvo bi motiv ljubavi k `eni rije{ilo
sasvim druga~ije i eti~ki bi zadovoljilo sve strane.
Protekle bi mnoge suze, trebalo bi `rtve i ju-
165
na{tva... i to krije u sebi silnu poeziju. Ali Musset
nije pisao za `ivot, njegova djela nemaju nikakve
pretenzije da grade. Musset je jo{ idealist, ali ova
drama je po svojoj temi i filozofiji putokaz moder-
noj naturalisti~koj drami koja i za `ivot povla~i
konzekvence iz ove filozofije: sloboda ljubavi u
naj{irem je smislu geslo moderne drame i moder-
na `ivota.
Rafinirana erotika - jedina realnost
za dekadentnu poeziju
Maslovare, 17. XII. 1918. 22 g.
Prikaz i analiza djela "Les caprices de Marianne"
od A. de Musset-a.
Uovoj drami sudva prastara literarna motiva:
Ljubav k mladoj `eni {to ima starog mu`a i motiv
plahog ljubavnika. Eti~ki nedostaci i odvi{e sub-
jektivno shva}anje umjetnosti utjecahu i na ovo
djelo, pa zbog toga ono poput ostalih spomenutih
djela ne ~ini harmoni~ne cjeline
Da, to je moderna `ena, koja bez ikakve ideolo-
gije instinktivno (tj. grje{no) `ivi. Ta `ena nije
uvr{tena u broj ljudi koji ne{to pridonose kultur-
nom razvitku; to je ona kroz vjekove izrabljena i
potisnuta `ena, koja je jedino bila stvar ljubavi i
u`itka, a nikada razumno bi}e - ~ovjek. To je lju-
bavnica, {to je centar dekadentne poezije svih vje-
kova, a i Musset nije imao snagu duha da se izdi-
gne nad vremenitost i poput Sofokla, Dante-a,
Shakespear-a i Goethe-a, uo~i ono {to `enu ~ini
~ovjekom i `enom
Sva ova poezija je produkt doba u kojem su
ljudi bili siti i sigurni. Nije bilo `ivotne borbe ni
straha. Ljudi bijahu besposleni, pa su sebe i sve
oko sebe analizirali i promatrali jednostrano.
166
Eti~ki motivi za svu ovu poeziju nemaju vrijedno-
sti; oni stvaraju ljude tipove bez ikakvih eti~kih
pretenzija. Sve dru{tvene forme su samo {tafa`a
(ukras), a jedina realnost je rafinirana erotika. Do-
ba koje ne poznaje borbe niti juna{tva, ne mo`e ni
razumjeti etiku: ona za njih ne egzistira. Poradi
toga se oni bacaju svom snagom na estetiku: kult
ljepote je sve, ali po{to mu je jedini temelj subjek-
tivni instinkt, to on stvara samo subjektivne vred-
note, a nipo{to objektivne, vje~ne. U isto doba be-
sposlenosti, lijepe prirode, gdje ~ovjek na smrt ne
misli, seksualni nagon je uvijek na povr{ini te je u
takvim epohama poezija ljubavi glavni potporanj
umjetnosti, makar se erotika i spiritualizirala. Do-
ba bez eti~kih vrednota ne mo`e dati veliku
umjetninu.
@ivoti svetaca vrletne visine
poput alpskog gorja gdje je zrak ~ist
Maslovare 18. XII. 1918. 22 g.
Gretin ro|endan. Bog joj se smilovao!.
Slijedi prikaz `ivotopisa sv. Josafata Kuncevi}a.
@ivoti Bo`jih svetaca najuzvi{enija su tema
knji`evnosti. @ivotopis pa i najlo{iji krije usebi to-
liku poeziju i tolike vrednote upravo zato {to je
`ivot sveca. Crkva je Bo`ja vrt u kojemu raz-
novrsni sveci uspijevaju. Svi su si tako sli~ni, a
opet kolike li razlike izme|u jedne sv. Terezije i
jednog sv. Franje, sv. Elizabete i sv. Tome, sv. Au-
gustina i sv. Jozafata. Sve su to nadljudi, kod kojih
su temelji zajedni~ki: misti~ko sjedinjenje s Bo-
gom, apsolutno gospodstvo nad tijelom, i
evan|eoska ljubav k bli`njem. Uslijed Milosti
Bo`je jedan se isti~e svojim organizatorskim ra-
dom, drugi misti~ko - pjesni~kim `ivotom, tre}i u
167
materijalnoj borbi, ~etvrti u znanstvenom `ivotu.
Sve su to vrletne visine poput alpskog gorja gdje
je zrak ~ist i odakle se ~ovje~anstvo promatra usa-
svim drugoj perspektivi. A mi obi~ni ljudi smo
kao turisti, koji `elimo dosegnuti te vrhove i do-
spjev{i do neke visine, ne mo`emo dalje... ili se
skliznemo i padnemo u dubinu.
Kod `ivota jednog sveca svakako je najzanim-
ljiviji njegov vlastiti du{evni i tjelesni `ivot: njego-
vo djelovanje u dru{tvu samo je posljedica ovo-
ga Uslijed Bo`je Milosti, {to ju je crpio molit-
vom, toliko je juna{tvo stekao da je s veseljemi{ao
usmrt. Zaista za svetudu{unema ve}e i uzvi{eni-
je `elje odmu~eni~ke krune. To je kruna nutarnjeg
zadovoljstva, da je ~ovjek postao gospodarom ti-
jela i da mo`e postati sli~an svom Zaru~niku, da
mo`e ujediniv{i se s njim u kri`u osje}ati najve}u
du{evnu milinu, {to je uop}e mogu}e na ovome
svijetu. Takav je bio nutarnji `ivot. Krist je do{ao
na svijet, da svu prirodu posveti, da svakog ~ovje-
ka i svaku narodnost posveti.
Iskrivljena slika ljubavi i braka
Maslovare, 20. XII. 1918. 22 g.
Prikaz komedije "On ne badine pas avec l'amour"
(Ne {ali se s ljubavlju) od A. de Musset-a. Nagla{ava-
ju}i kako je Musset apsolutizirao ljubav k `eni i od te
ljubavi na~inio svojevrsnu religiju, Merz nastavlja
kriti~ku analizu djela i njegova sadr`aja:
Ali upravo je tu Musset zastao i u tome se po-
kazuje silna jednostranost pjesnikova: On u poe-
ziji nije nikada nastojao rije{iti problembraka. Svi
brakovi u njegovim dramama su samo vanjska
dru{tvena forma, i svi brakovi, koje namprikazu-
je ili o kojima se govori bez djece su. ^udno da se
168
je Musset upravo ovdje zaustavio; zar je on upo-
trebljavao umjetna sredstva, da se ne porode dje-
ca iz njegovih ljubavi? Nevjerojatno bi to bilo za
idealizirano shva}anje njegove ljubavi, ali dijete je
realan fakt koji on jama~no nije mogao nikako uk-
lopiti u svoju filozofiju ljubavi. Zbog toga o tome
nema nigdje ni spomena; i dokazuje nedostatnost
njegove filozofije.
Vjera u Bo`ju nazo~nost i Njegovu za{titu
27. XII. 1918. 22 g.
Sveto siroma{tvo! Ne brinuti se za sjetilne sla-
sti! Pokloniti sve i `arko ljubiti bli`njega, koliko li
veselja ima usvemutome! Astrah nestane samod
sebe. Stoga `ivjeti jedno odulje vrijeme upravo
onako kako Ti savjest nala`e, pa }e{ biti sretan, a
smrti se ne}e{ bojati. Strah no}i i tame i vukova,
dokaz je samo da ne{to nije u redu kodtebe. Za{to
se stra{i{ malovjerni~e, ne spavam Ja, Ja sam uvi-
jek uza Te i bdijem nad tobom, pa makar ti misli{
da spavam. Kao na la|i - i ti nisi na sigurnijem
mjestu kada si u toploj, zatvorenoj sobi, negoli u
mra~noj {umi okru`en urlaju}im vucima. Za{to
se boji{ smrti i muke? Ja znamkada i kako }e{ um-
rijeti i gorim od ljubavi k Tebi, pa zar misli{ da }u
ja Tebe ostaviti?! Pa ako dopustim da te vuci raz-
deru, zar misli{ da to nije moja odluka i da te ja za
to manje volim? Ne boj se nikoga, moj sinko, i ako
tvoje tijelo strune, ti }e{ i nadalje biti.
O, moj Bo`e, daj mi snagu, da Te `arko ljubim,
da tako sna`no u Te vjerujem, da se bez ikakva
pomi{ljanja i straha, nevin kao dijete kojemu nije
nitko pri~ao o strahu, pro{e}em kroz mjesta koja
prijete smr}u.
169
U meni je plamen
za beskrajnim visinama
Nastavak studija u Be~u, 1919. i 1920. g.
Usije~nju 1919. Ivan polazi u Be~ i nastavlja ondje
studij knji`evnosti. Kroz to vrijeme u dnevnik je zapi-
sivao uglavnom analize knji`evnih djela koja je ~itao,
te kritiku raznih kazali{nih predstava i koncerata koje
je poha|ao. Usput je zabilje`io i koji osvrt na politi~ka
zbivanja u novonastaloj dr`avnoj tvorevini kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca. U dnevniku nam ostavlja
dragocjene zapise kroz koje mo`emo vidjeti stanje nje-
gove du{e koja je ve} sva pro`eta Bogom i te`i prema
svetosti. Ljetne praznike Ivan provodi u Banjoj Luci.
Toga ljeta Ivanovi su se roditelji preselili u Zagreb te
Ivan Bo`i}ne blagdane provodi ondje. Zanimljiva su
Ivanova zapa`anja i analize raznih osoba i tada{njih
zbivanja koja prati. Ivan vi{e nema mnogo osobnih
problema na moralnom podru~ju. Promatranje ljudske
ljubavi i spolnosti, te analize djela pod tim vidom, po-
staju sve zreliji. U tom razdoblju Ivan objavljuje i prvi
svoj tiskani ~lanak u javnosti pod naslovom "Novo do-
ba" kojim zapo~injemo prikaz ovog perioda Ivanova
`ivota.
Novo doba
Nastavkom studija u Be~u Ivan se aktivno uk-
lju~uje u rad katoli~kog dru{tva hrvatskih studenata
koje je nosilo naziv "Hrvatska". U tom dru{tvu Ivan
vr{i slu`bu tajnika i ~esto dr`i predavanja. Predavanje
koje je odr`ao u velja~i 1919. g. duboko se dojmilo svih
nazo~nih. U njemu je Ivan sa`eo svoje iskustvo borav-
170
ka u ratu i spoznaje do kojih je ondje do{ao, napose o
va`nosti njegovanja duhovnog `ivota. To je predava-
nje objavio kao prvi svoj tiskani rad pod naslovom
Novo doba u |a~kom ~asopisu Zora-Lu~
1918./1919. br. 9-10, str. 210-214. Donosimo ovdje sa-
mo nekoliko izvadaka.
Be~, velja~a 1919. 22 g. i 2 mj.
^ovjek je silno slab i
bez tu|e pomo}i ne
mo`e ni{ta. Zato je On
iz vje~nosti stupio u hi-
storiju i postav{i sre-
di{tem cijeloga makro-
kozmosa dao nam je
Sebe, da nas tjelesno i
du{evno preporodi.
Ne zaboravimo na tu
neizmjernu ljubav i po-
svetimo ve}u pa`nju
maloj bijeloj Hostijici,
koja osamljena na nas
~eka u studenim crkvi-
cama Osloba|ati
duh od vremenitosti i nezaslijepljenim pogledom
promatrati razvijanje `ivota imao bi biti cilj novih
ljudi. Borba za savr{eno{}u, askeza, mora biti na{
svagda{nji kruh. Ona namotvara nutarnje vidike,
stvara od nas nesebi~ne ljude, podr`ava u nama
borbu sa zlim i daje nam snage da ne podlegne-
mo Uslijed sasvim novih prilika koje nasta{e ti-
jekom ovoga rata, pojavi{e se u na{em javnom
`ivotu mnoge trzavice duh slabosti je u{ao u
na{e redove Zaboravismo na kozmopolitizam
Crkve i na njezin kroz vjekova izgra|eni politi~ki
program koji se jedino temelji na Kristovoj nau-
171
Ivan Merz, student u Be~u
1919.-1920.
ci Moramo zato svu na{u pa`nju posvetiti od-
goju samih sebe i studiju katolicizma, koji mi
na`alost ne poznajemo ni malo bolje od kakvog
pu~ko{kolca. Stvoriti velike ljude cilj je svenarod-
nog katoli~kog pokreta
O djelovanju masonerije
Be~, 17. III. 1919. 22 g. i 3 mj.
U~imi zalazimu razne organizacijeOni oko
Graza osnova{e "Kr{}ansko njema~ku narodnu
pozornicu" i ju~er je bila prva predstava.
Be~, 31. III. 1919. 22 g. i 3. mj.
Srbi imaju sna`nu masonsku organizaciju. Sav
njihov `ivot od Petra pa do zadnjega pobratima u
slu`bi je slobodnih zidara. Netko je na temeljudo-
kumenata iznio stvari koje su nas zapravo trgnu-
le. Zar smo mi svi spavali i nismo opazili {to se
oko nas zbiva? Jedina uzdanica Crkve u nas, na{
|a~ki pokret, razdijelio se Zar su to sve slu~aj-
nosti? Nije li baklja nesloge namjerno ba~ena u
na{e redove? Sva neprijateljska {tampa je u ru-
kama masona. Zadnji je ~as da se organiziramo i
zapo~nemo borbu. Kr{}anstvo kao zajedni~ki te-
melj Srba i Hrvata za sada je skoro utopija, jer ma-
soni poma`u pravoslavlje ukoliko je ono u opreci
s katolicizmom. Ne znam ho}e li biti mogu}e or-
ganizirati jedan dio srpske kr{}anske inteligenci-
je, pa da zajedni~ki zapo~nemo rad oko pridi-
gnu}a kr{}anske kulture. No, jao, dr`imda je pre-
kasno; ne znam bi li se na{ao me|u svom
srpskom inteligencijom i jedan jedini koji ne bi
bio zadojen liberalizmom.
Neka nam pomogne dragi Isus da svladamo
sotonu u samome sebi i da ljubimo na{ega Stvori-
172
telja i na{ega bli`njega, pa da tako uzmognemo
proslaviti i pro{iriti presvetu Crkvu.
U kontaktu s katoli~kim organizacijama
Be~, 1. VII. 1919. 22. g. i 7 mj.
Pater Leifert govori u Marijinoj kongregaciji o
`rtvi; svi su je narodi imali: `rtvuje se postupno
uvijek vi{e Prelazi na liturgiju. Kad bi u~enjaci
otkrili na kakvom otoku narod koji je kroz 2000
godina odr`ao no{nju, obi~aje, jezik ne bi to mogli
vjerovati. Au liturgiji je to sa~uvanoosvjetljava
misterij sv. mise. Sastanak svih kongregacija u
Konzerthausu govori se o karitativnom i apo-
stolskom radu. Direktor Smit referira o djelova-
nju Volksbunda. Osvjetljuje socijalizamkao pseu-
doreligiju, herezu, protiv koje }e se uspje{no
boriti.
Be~, 15. VII. 1919. 22 g. i 7 mj.
U Kalksburgu smo razgledali isusova~ki sa-
mostan. Idealno je ure|en. Otok mira i zado-
voljstva. - Bolj{evici htjedo{e proglasiti sovjetsku
republiku. Vele, da je dosta ranjenih.
U~im staronjema~ki. Grije{im.
O tragediji `idovskog naroda
Be~, 25. VII. 1919. 22 g. i 7 mj.
Dr`im da se kr{}ani odvi{e nekr{}anski po-
na{aju spram@idova. Oni kao da ne razumiju tra-
giku tog nesretnog naroda koji je bio predestini-
ran da pro`ivi veli~anstvenu pro{lost i da rodi
Mesiju; a sada luta prezren i proklet bez kralja i
sve}enstva u tu|ini. Mislim da bi kr{}ani morali
pokazati vi{e milosr|a spramtog zanimljivog na-
roda, ne samo iz historijskog pijeteta, ve} i zato,
{to }e se jedan dio na koncu svijeta obratiti. I dje-
173
dovi tih budu}ih obra}enika su me|u nama, a mi
ih proganjamo. Vi{e razumijevanja i ljubavi
spram tih ljudi i mi }emo tako ve} i sada mnoge
privu}i u zagrljaj na{e svete Crkve. Osobito se
moramo zauzimati za one @idove koji trpe, a tak-
vih danas ima mnogo, pa }e oni mjesto k
bolj{evizmu do}i k nama. Bogata{ i kapitalizam,
bilo koje vjere bio, ostaje na{ protivnik.
Scheben (pisac duhovnih knjiga) prekrasno pi{e.
Potreba velikana duha
koji }e se boriti protiv zabluda
Banja Luka, 5. VIII. 1919. 22 g. i 8 mj.
Studij literarne historije silno je zanimljiv. U
pusto{i knji`evnosti 17. vijeka izdi`e se veli~aj-
na pojava isusovca Friedricha Spee, koji se u djelu
Cautio criminalis bori protiv spaljivanja vje{tica,
pjeva odu{evljeno i blistavo o zaru~ni{tvu du{e i
umire od priljep~ive bolesti, njeguju}i ranjene
vojnike. ^ovjeka obuzme odu{evljenje za na{u
svetu vjeru koja u o~ajnim vremenima ra|a nad-
ljude - sv. Ignacija, sv. Franju Ksaverskog i druge.
Uzdam se u Boga da }e se i sada na}i takvih ljudi
u nas, upravo sada gdje se Crkva zdrmala i prijeti
joj pogibelj da }e se kod nas sru{iti. Pokret protiv
celibata, protiv crkvene discipline, akcija mason-
skih "reformatora" da se buntovnici sve}enici pot-
pomognu, sve su predznaci golemog kulturnog
boja u na{oj domovini. Moliti valja dragoga Boga
da nam dade velikih ljudi.
Zaslu`iti neizmjernu Kristovu ljubav
Zagreb, 26. IX. 1919. 22 g. i 9 mj.
Preselili smo ovamo (u Zagreb). @alim za Bo-
snom i ljudima. Te{ko da }u se u`ivjeti u ovaj
174
mentalitet. Tamo su ljudi izrazitijeg zna~aja; ovi
ovdje mi se ~ine bezbojni i mlitavi
Ju~er je bio najznamenitiji dan u mome `ivotu.
Obavio sam devetu svetu Pri~est na slavu Presv.
Srca Isusova i vjerujem da }u gledati dubine
Presv. Trojstva. Neizmjernu ovu ljubav Kristovu
moram barem nekako ovdje zaslu`iti, pa }u s
Bo`jom pomo}u gledati da {to sna`nije nastavim
djelo posve}enja.
Ljudska ljubav -
slika ljubavi Krista prema Crkvi
Be~, 10. X. 1919. 22 g. i 10 mj.
Zanimljiva su romanti~na pisma, osobito pi-
sma Dorothee Veith-ove i Caroline Bohmer Schle-
gel-ove. Iz ovih se mo`e studirati bit ljubavi. U
njihovim, `enskimdu{ama projicirana je slika lju-
bavnika. One `ive u idejama svojih ljubavnika,
misle i zaklju~uju kao i oni. On njih di`e na svoju
razinu i u njihovim du{ama vidi svoje produkte,
vidi sam sebe. Upravo mi ova pisma potvr|uju
nauku Crkve koja veli, da je brak (ljubav) odnos
izme|u Krista i du{e (Crkve). Krist po Milosti
projicira svoju narav u ~ovje~joj du{i, di`e je na
svoju razinu, pro`imlje je svojom slikom, ogleda-
va se u njoj i ljubi ju neizmjerno. "Alles Vergngli-
che ist nur ein Gleichnis" (Sve prolazno je samo jed-
na usporedba).
Sveta obitelj alegorija socijalnog preporoda
Be~, 12. X. 1919. 22 g. i 10 mj.
U pogansko doba bila su ova tri stale`a be-
spravna: `enski, dje~ji i radni~ki. O`eni je lo{e mi-
slio Demosten, nju su prezirali ako je bila nerot-
kinja, u Rimu su `ene u Tiber bacali. Radnici bija-
175
hu robovi; Cicero spominje da je sramota boraviti
u radionici. Majka Bo`ja, mali Isus i sv. Josip:
bo`anska obitelj. Nije li ona alegorija socijalnog
preporoda u kr{}anstvu i oslobo|enja `ene (Mari-
ja), djeteta (Isus) i radnika (Josip). Velike socijalne
pokrete, `enski i radni~ki, poznaje povijest i mi ih
pro`ivljavamo; do dje~jega mora do}i Katolici
bi morali ve} zapo~eti s organizacijom djece.
Korist tjelesnog posta
Zagreb, 12. I. 1920. 23 g. 1 mj.
Uzmimo jedno drugo povijesno doba, npr. do-
ba Fichteovog idealizma, kada si je mlade` zado-
jena nacionalnim odu{evljenjem, nastojala na
spartanski na~in stvoriti otporno tijelo da se spre-
ma na velika djela, ja~aju}i svoju volju. Zar nije
jedno od najuspjelijih sredstava za to, uz mnoga
druga bio npr. post. Zar onda{njim odu{evljeni-
ma ili ~ak Spartancima nije imponirao svaki onaj
koji je stegnuo svoje tjelesne potrep{tine na mini-
mum? Eto, tako je jedna druga velika epoha do-
kazala da je postulat pozitivnih religija u pogledu
posta upravo veli~anstven.
Prosu|ivanje `ivota pod le}om vje~nih istina
Zagreb, 12. I. 1920. 23 g. 1 mj.
Ljudi koji ne razmi{ljaju, promatraju sve s da-
na{njeg stanovi{ta i zbog toga ne mogu objektiv-
no, pod le}om vje~nih istina, prosuditi niti `ivot
niti umjetnost. Njihovo je mjerilo odvi{e usko, to
je ona mala mjera efemernog svjetovnog nazora.
No, ima jedan `ivotni nazor, koji se tako reku}
kroz vjekove gradi na objektivnom prosu|ivanju
svega {to opstoji, `ivota, umjetnosti, koji u har-
moni~nu cjelinu ni`e kroz povijest svoj objektivni
kriti~ki sud o svim pojavama koje se razvijaju i
mijenjaju. Taj organizirani kriti~ki nazor je
176
shva}anje Crkve koja se je kao goru{i~ino zrno
razvila do velikog stabla. Kritika }e prema tome
biti najobjektivnija onda ako dakle promotrimo
djela u svjetlu kr{}anskih istina, ~iju su istinitost
vjekovi dokazali. Tako }emo posti}i maksimum
objektivne kritike; apsolutna }e postati jedino on-
da kada sam Bog progovori u nama. (Nastavak u
sljede}em odlomku.)
Pro`drljivost u literaturi, `ivotu i moralu
Zagreb, 12. I. 1920. 23 g. 1 mj.
Evo jedan drasti~an primjer: Tko se nije nasmi-
jao Shakespearovom Fallstafu. Literarna kritika
tvrdi, da je Fallstaf jedan od najuspjelijih ko-
mi~nih figura u svjetskoj knji`evnosti. Dovedite u
kazali{te od glada izmorena ~ovjeka; neka gleda
pro`drljivog debeljka, to veliko bure, koje misli
samo na jelo i pi}e i na druge tjelesne u`itke.
Izgladnjeli gledalac }e pobjesniti gledaju}i
Fallstafa, jer je glad istan~ala u gledaoca smisao
za socijalnu odgovornost, i on }e kao u `ivotu ta-
ko i na pozornici (i u ostaloj umjetnosti!) zamrziti
toga ~ovjeka, koji tu preko mjere u`iva, dok drugi
u najve}oj bijedi i gladi trpe. Ali literarni kri-
ti~ari nisu jednostavno ni opazili da je Fallstaff
uz vrlo o{tru vanjsku izradbu gadan ~ovjek, koji
nam se ne mo`e svidjeti. A da smo zapitali mni-
jenje Crkve, ona bi nam svojim kona~nim stilom
rekla da je neumjerenost u jelu i pilu grijeh, a gri-
jeh je gadan. (Nastavak u sljede}em odlomku.)
Nemoral u umjetnosti u prosudbi
prosje~nog kr{}anina i kr{}anskog kriti~ara
Zagreb, 12. I. 1920. 23 g. 1 mj.
Svaki ~ovjek mo`e o svemu izre}i svoj objek-
tivni sud, ako samo promisli kako Crkva o tome
misli. U mnogome zaista i mo`e. Ako npr. u jed-
177
nomromanu vidi preljub, ili na kakvoj slici prika-
zan sodomski grijeh, a autor u`iva u tome prika-
zuju}i to sa stajali{ta slobode braka, vesele}i se to-
me i tako dalje, svaki uvjereni kr{}anin }e mo}i
re}i da je to zlo, pa makar se on ne mogao ni u`iv-
jeti u sve faze tog ~ina. On, ako je uvjeren o istini-
tosti svog svjetovnog nazora, bit }e uvjeren i o
svojoj ispravnoj osudi. Druga je stvar opet od
kr{}anskog kriti~ara od zanata. On }e mo}i
pro`ivjeti sve faze koje od njega tra`i umjetni~ka
tvorevina i on }e mo}i osjetiti i nijanse nedosljed-
nosti, onu granicu izme|u dobra i grijeha zato {to
u sebi dnevno pro`ivljuje ili nastoji pro`ivljavati
objektivno najvrjedniji `ivot - `ivot kr{}anski; ta-
ko on vrlo lako opazi kada logi~ki i psihi~ki razvi-
tak umjetnine stane izlaziti iz kolote~ine objektiv-
nih kr{}anskih istina. Time dolazimo do zak-
lju~ka da bi kriti~ar, koji je za to zvanje nadaren,
morao gajiti {to intenzivniji kr{}anski `ivot (eu-
haristijski, apstinentski i socijalni), morao nasto-
jati da postane {to ve}i ~ovjek - mora te`iti za sve-
to{}u.
Sekte ni~u u bolesnom dru{tvu
gdje su kr{}ani zakazali
Zagreb, 29. I. 1920. 23 g. i 1 mj.
Bio samna dva predavanja u evangeli~koj {ko-
li nove vjere "Apsolutista". Neki gosp. Tomi} su-
honjav, mr{av, o{i{an ~ovjek, dugoljasta lica tam-
ne boje zagreba~ki je pobornik te religije. Vjera
mi se ~ini budisti~kom sektom Temelje je na te-
oriji apsolutne evolucije Sam g. Tomi} govorio
je uvjerljivo, s elanom iz kojega se vidi, da je on
sve te ideje pro`ivio i da mu je iskreno stalo do
istine. U svakom titraju njegova glasa je strujala
ona ~e`nja za apsolutnom sre}om, titrao onaj
178
umor iza dugog lutanja i tra`enja, da se je napo-
kon smirio u toj vjeri. Slu{aoci su pa`ljivi i ono
istinito u toj vjeri, {to imse svi|a, jao, oni ne znaju
da je to mnogo veli~anstvenije u njihovoj vlasti-
toj. Ne poznaju kr{}anstva. Koliko bi bilo veselje
g. Tomi}u, kada bi se nakon tog burnog tra`enja
upoznao s kr{}anstvom. Ovakve sekte ni~u u bo-
lesnom dru{tvu i pokazuju ukoliko kr{}ani nisu
svoju zada}u ispunili. @elja je u ljudi da indivi-
dualno upoznaju kr{}anstvo i zato su potrebna
dru{tva, gdje se mogu o tim stvarima sasvim slo-
bodno, bez ustru~avanja porazgovarati. U svim
mogu}im dru{tvima, sektama, vjerama mo`e
svatko studirati anima naturaliter christiana (da je
ljudska du{a po prirodi kr{}anska).
Iz dubine poput pjene dizalo se blato grijeha
u duhovnim vje`bama
Be~, 5. IV. 1920.
23 g. i 4 mj.
Veliki tjedan 1920.g.
Ivan je proveo u samo-
stanu St. Gabrijel kraj
Mdlinga, gdje je pro-
slavio i Uskrs. Ondje je
obavljao liturgijske du-
hovne vje`be koje su na
njega ostavile duboki
dojam, kao {to je uo~lji-
vo iz zapisa iz njegova dnevnika.
Proveo sam od ~iste srijede do danas u St. Ga-
brijelu kraj Mdlinga. Bio je to moj najljep{i
Uskrs; pro`ivljavao sam umjetni~ki refleks veli-
kih doga|anja - Kristovu muku i njegov Uskrs -
u`iviv{i se u liturgijsku umjetnost. Ispo~etka smo
179
Ivan Merz (gornji red,
drugi s desna) s hrvatskim
studentima u Be~u
postili, {utjeli i razmi{ljali. Kada se je svjetska bu-
ka raspr{ila i du{a ostala mirna, sama sa sobom, iz
dubine poput pjene dizalo se blato grijeha koje se
je nakupilo skoro nesvjesno. Zatim sjajno pjeva-
nje lamentacija, pa misa Velikog ~etvrtka sa svo-
jim veseljem i sv. Pri~esti unutar sve~ane mise
upravo onako kao kad je Isus ustanovio presv.
Euharistiju, pa onda `alost usred te mise s rit-
mi~kim kretnjama svih redovnika i sjajnom prat-
njom orkestra itd. Otkrivenje Kri`a, te trpljenje
Kri`nog puta potresli su mojomdu{om. Usubotu
opet ono silno veselje nad uskrsnulim Spasite-
ljem, koje je tako divan izra`aj na{lo u liturgiji.
(Nastavak u sljede}em odlomku.)
Liturgija najve}a umjetni~ka tvorevina
na svijetu
Be~, 5. IV. 1920. 23 g. i 4 mj.
Kao {to je teologija centralna znanost, tako je
liturgija centralna umjetnost. Ona je sasvim ob-
jektivna i odgovara Wagnerovu idealu, koji je htio
sjediniti sve umjetnosti u jednu. Liturgija je iz-
ra`aj du{e Crkve, na njenom temelju lako bi bilo
izraditi teoriju umjetnosti. U njoj se ogledava kao
u kakvom zrcalu `ivot Kristov. Ali ne onakav ka-
kav nam se ~ini u povijesti, nego onakav kako ga
gleda objektivni gledalac koji nije vezan na vrije-
me ni na mjesto, ve} u visine promatra `ivot, vi-
de}i sav nadnaravni savez svih doga|aja: recimo
kako ga promatra an|eo. Na taj na~in postaje um-
jetnost objektivno zrcalo za `ivot koje hvata i one
niti, koje obi~ni ~ovjek ne opa`a. Liturgija je dose-
gla vrhunac: ona je najve}a umjetni~ka tvorevina
koja opstoji na svijetu, a uz to je ona centralna um-
jetnina, jer umjetni~ki prikazuje `ivot Kristov, koji
je centar historije. (Nastavak u sljede}emodlomku.)
180
Motive rata, ljubavi, bluda,
ubojstva obra|ivati metodom Duha Svetoga
Be~, 5. IV. 1920. 23 g. i 4 mj.
Sve ostale umjetnosti se moraju slu`iti istom
metodom kao Duh Sveti u liturgiji: umjetnik mo-
ra prikazivati motiv rata, ljubavi, bluda, ubojstva
i razne ostale teme umjetnosti u nadnaravnomsa-
vezu i ~imbolje on to u~ini timje umjetnina vrjed-
nija. Naravno, za to se tra`i da bude umjetnik
svet. Uzmimo npr. Krist ka`e: Tko pogleda na
`enu bli`njega s pohotom, ~ini u svojoj du{i gri-
jeh. Za Krista je to dovoljno i on tu ideju ne mo`e
dalje na daleko i {iroko razlagati, jer on mora zasi-
jati sjeme svih ideja koje vladaju i koje }e vladati u
~ovje~anstvu. Tu ideju je Tolstoj u Kreutzerovoj
sonati obradio i to vrlo dobro: on objektivno pro-
matra ljudsko dru{tvo i ono se zrcali na zaseban
na~in u njegovoj du{i. Slika u tomzrcalu prikazu-
je sve niti bludnje i grijeha u koje se je zaplelo mo-
derno dru{tvo... Tolstoj se dakle slu`i liturgijskom
metodom. Ona izreka u Evan|elju je samo karika
na koju je nadovezan ovaj roman. Ova se metoda
mo`e primijeniti na sve umjetni~ke tvorevine i
ukoliko su one teocentri~ne, imaju umjetni~ku
vrijednost.
Samostan Sv. Gabriela ostat }e mi nezabora-
van za cijelog `ivot. Pokazuje kako Crkva Kato-
li~ka ra|a svukud novo prekrasno cvije}e. Ima
oko 300 teologa Nijemaca iz Reicha, koji idu u
Kongo, Novu Gvineju i druge zemlje da {ire Kri-
stovo Evan|elje. Ve}inom su sna`ni lijepi ljudi,
{utljivi i ponizni. Ustaju u 3 s. i 15 m. izjutra i svu
svoju ljubav su koncentrirali na slu`bu Bo`ju. Sv.
Gabrijel je mali Beuron (Benediktinski samostan u
Njema~koj).
181
U meni je plamen za beskrajnim visinama
Be~, 12. V. 1920. 23 g. i 5 mj.
Du{evno sam najproduktivniji kada svlada-
vam otpore ili kada trpim. Do sada sam trpio i
svladavao otpore (rat, glad), jer me je Providnost
postavila u taj polo`aj. Tada sam rado trpio. No
nisam se jo{ dovinuo do te visine da svojevoljno
izaberem put savr{eniji: put trpljenja. Ako svoj
`ivot pravo analiziram, to ne tro{im mnogo vi{e
energije za svladavanje samoga sebe, nego li reci-
mo obi~ni liberalci. Popeo sam se na stanovitu vi-
sinu i sada me sila ustrajnosti na ovoj dr`i. Ali, u
meni je plamen za beskrajnim visinama; `ar za
nepomu}enim grljenjem Sina i Oca i Duha, a do
toga se dolazi samo discipliniranim, takti~kim
svladavanjem samoga sebe.
Ne bi li bilo mogu}e ne misliti nikada na jelo,
ne zasititi se sasvimkod ru~ka, spavati samo 6 sa-
ti, primati dnevno sv. Pri~est, gimnasticirati dnev-
no i uza sav gubitak energije, koji se u ovo utro{i,
u~iti sistematski jo{ jedno 10 sati dnevno i postati
u znanosti ~ovjek vrstan. Sv. Katarino Sienska,
moli se da dobijem `eljeznu volju!
Stvoriti si studijem sna`nu bazu
da u praksi ne podlegnem kri`u
Zagreb, 14. X. 1920. 23 g. i 10 mj.
Materijalno mi mo`da u `ivotu ne }e nikada
tako dobro i}i. Sve mi ide po `elji. Mogu se svake
ve~eri tu{irati, le`ati na ~istu podu, ustati u 5 uju-
tro, oti}i na sv. Misu i ~esto primiti presv. Euhari-
stiju. Hrane imam dovoljno, mesa nikada, odijelo
mi nije poderano, kragni uvijek ~isti. Sve, dakle,
{to mi tijelo zahtijeva, imam. Obitelj ~ovjeku,
dakle, daje najja~e sredstvo da uzmogne biti
du{evno krepak. Problem kri`a mogu sada teo-
retski studirati i dao Bog da si sada stvorim tako
sna`nu bazu, da u praksi ne podlegnem kri`u.
182
Cijeli moj `ivot
kre}e se oko Krista Gospodina
Studij u Parizu, 1920.-1922. g.
Posredovanjem isusovca o.
Miroslava Vanina, Ivan dobiva
stipendiju katoli~ke udruge Les
Amitis Catholiques Franaises
iz Pariza i sa svoja dva prijate-
lja \. Gra~aninom i J. [~etin-
cem nastavlja studij knji`evno-
sti u Parizu u jesen 1920.g. na
Sorboni i Katoli~kom institutu.
Marljivo studira, ~ita i upozna-
je rad francuskih katoli~kih or-
ganizacija. No, ono {to nam je
ostavio zapisano u svome dnev-
niku, odaje njegovu duboku re-
ligioznost i shva}anje `ivota je-
dino kroz kr{}ansku vjeru. Isus Krist je u sredi{tu nje-
gova `ivota. Ljubav prema Kristu mu je jedina vrijed-
nost. Iz Pariza je Ivan pisao roditeljima nekoliko pisa-
ma iz kojih se vidi da je sredi{te njegova `ivota jedino
Isus, a katoli~ku vjeru smatra svojim zvanjem.
Moje su molitve Srcu Isusovu usli{ane
Pariz, 20. I. 1921. 24 g. i 1 mj.
Tata je primio nakon 20 godina, na 12.I. (sreb-
rnim svatovima) sv. Pri~est. Moje su molitve Srcu
Isusovomusli{ane. Upismu, {to mi ga je pisao vi-
dim tipi~an primjer konverzije. Milost - nadna-
183
Pariz - Eiffelov toranj
ravni moment ga je obratio. Jo{ ostaje mama na
brizi! Srce Isusovo, pomozi!
Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj `ivot!
Pariz, 23. III. 1921. 24 g. i 3 mj.
Bol moja jo{ uvijek traje i radi toga ne pisah
skoro ni{ta. U pro{lom razdoblju zahvaljujem
Isusu Kristu da sam mogao za vrijeme korizme
zaroniti u more boli Njegova Srca i da sam`ivio u
tako uskoj vezi s Njime. Usput sam preveo Kri`ni
put Paul Claudela i ~ini mi se da bi svaki katoli~ki
pjesnik morao napisati jedan kri`ni put da uzmo-
gnemo ocijeniti njegovu veli~inu kao ~ovjeka.
Uslijed te moje o~ne boli ne mogoh se posvetiti
studiju katoli~ke literature kako bih `elio; a fran-
cuski jezik koji sam me|utim u~io, tako|er radi
unutra{nje rastresenosti ne nau~ih. Srce Isusovo,
Tebi posve}ujem svoj `ivot; ako je na Tvoju slavu
da trpimi tako do|emTebi, neka bude tvoja volja
i molimTe da uza me budu u Tvome kraljevstvu i
moji roditelji.
Obla~enje novakinje benediktinke -
Bogu posve}eni `ivot
Za vrijeme studija u Parizu Ivan je ~esto polazio na
sv. Misu u ~uvenu kapelicu sestara Benediktinki u uli-
ci Monsieur, blizu koje je stanovao. Tako je 4. XI. 1921.
prisustvovao slu~ajno i obredu obla~enja jedne nova-
kinje. Ulazak u strogi klauzurni samostan mlade dje-
vojke, k}erke jednog francuskog generala, kojoj nije
znao ime, na Merza je ostavio duboki dojam te je jo{
iste ve~eri zapisao o tome svoje dojmove u dnevnik. Iz
teksta se vidi koliko je Merz duboko shvatio Bogu po-
sve}eni `ivot u redovni{tvu. Tim opisom Merz i neho-
tice otkriva svoje poglede na `ivot i svijet, na prolaz-
184
nost i vje~nost, na smisao
ljudskog `ivota koji je on ta-
ko|er ve} prona{ao.
Ova je novakinja pro`iv-
jela cijeli redovni~ki `ivot
upravo onako kako je to go-
tovo proro~ki predvidio Ivan
na dan njezina obla~enja.
Postulator Ivanove kauze
prona{ao ju je na `ivotu
1979. g. u benediktinskom
samostanu kraj Pariza i
doznao da se zove Marie De-
nise Chevillotte. Sestra je
umrla 1991.g. u 90. godini `ivota i 70. godini redov-
ni{tva. Na njezinu sprovodu bio je i postulator kauze
Ivana Merza.
Pariz, 4. XI. 1921. 24 g. i 11 mj.
Prisustvovao sam kod benediktinki obla~enju
novakinje. Liturgija veli~ajna; dojam kao da dje-
voj~e ide pod giljotinu, u smrt. Umire svijetu, po-
staje struna, koja }e pjevati na vijeke slavu Bo`ju.
Izgarat }e poput vatre i u}i poput mudre djevice s
u`ganomsvjetiljkomubra~ne dvore Zaru~nika
Valja sav svijet zaboraviti i sve sile koncentri-
rati u radu za Isusa. Zaboraviti prijatelje, planove,
sve - i{~eznuti sa zemlje, izgoriti da zaista u|em
sa {to vi{e bli`njih
gdje nas ~eka Otac,
Sin, Bla`ena Djevica
Marija u Duhu Sve-
tome, Apostoli, Mu-
~enici, An|eli, Dje-
vice, Toma, Mahni},
Rogulja, svi oni be-
skrajni svjetovi Apo-
kalipse.
185
Marie Denise Chevillotte,
generalova k}erka, 1921.
Unutra{njost samostana
Benediktinki u Parizu u koji je
u{la "generalova k}erka"
Kada su u staro doba ljude `rtvovali (Ifigenija)
da umire bo`anstvo, prisutne je pro{la jeza. Mla-
da redovnica benediktinka ulazi u zatvor, da iz
njega nikada ne izi|e. Pre{la je prvi prag smrti,
koji vodi u nebo.
Stare poganske ceremonije naslu}ivale su veli-
ke misterije, kr{}anstvo ih je tek izrazilo.
Generalova k}i napu{ta svijet, obu~ena kao bi-
jela zaru~nica da ne utone. Post, jesti stoje}i, ustati
u tamnoj no}i, studenoj sobi, kri` naprtiti na le|a,
da se spasi pogani Babilon - hiljade prostitutki i
razbludnika.
Bo`e, velik si, koji sitnimdu{ama ulijeva{ nad-
naravnu snagu i sramoti{ ~lanove znanosti, aka-
demike, politi~are, koji stvaraju velike govore, a
nisu spremni `rtvovati ni najmanje od svoje
udobnosti.
Da, zrno mora biti ba~eno u zemlju i tamo um-
rijeti, ako `eli donijeti ploda.
Kraljice Djevica, ulij ulje svetosti u njenu du{u
i njeno tijelo. Neka miomiris izgaraju}e `rtve na-
puni zemlju svojim parama.
Danas ~ovjek mora pro~itati knji`nicu, a ljudi
ne znaju da Crkva posjeduje ljep{u dramsku poe-
ziju od svih mogu}ih Sofokla i Shakespeara.
Ceremonija osim ljepote teksta ima tu pred-
nost nad svjetskom dramskom poezijom, {to po-
186
Samostan sestara
Benediktinki kraj
Pariza, u kojem je
`ivjela i umrla
"generalova
k}erka"
sljednja fingira ne{to {to je bilo, dok mi kod litur-
gije prisustvujemo samoj drami.
Oh, kako li su velike du{e koje se posve odri~u
`ivota! Adamovo sjeme je zgrije{ilo ne htiju}i
slu{ati Boga, postalo je robom tijela, koje je ispod
~ovjeka.
Jedina poniznost uspostavlja poreme}eni po-
redak: ne tra`e}i za se ni{ta, uni{tavaju}i sve u se-
bi {to odvaja od Boga, nastoje}i samoga sebe po-
sve zaboraviti protute`a je Adamova grijeha po
kojem je on htio postati jednak Bogu.
Oh, silno je `alostan
~ovje~ji `ivot! Koliko li je
stotina tisu}a djevica, lije-
pih, zdravih, mudrih na-
pustilo `ivot, sre}u, rodi-
telje, da se uzidaju u samo-
stanu i da im nestane ime.
I danas, generalova k}i
ostavi poput tih stotina ti-
su}a svoga oca dekorirana
svakakvim medaljama, da
nikada ne izi|e iz zidina
rue Monsieur. [to li je mi-
slila? Misterij `ivota mo-
rao ju je dugo i dugo mu~iti. Napokon je uvidjela,
da je najbolje - po{to je ovaj `ivot samo predrad-
nja - {to prije zapo~eti, pa makar s mnogo muke,
onaj `ivot, koji }e vje~no trajati. Kod ku}e je jedva
~ekala, da {to prije zapo~ne redovni~ki `ivot, jer
su je svi mogu}i poslovi od toga odvra}ali. Kada
je pre{la danas prag samostana, {to li je mislila?
Da }e sada zapravo zapo~eti prava priprava na
onaj `ivot. Nije li je obuzeo strah, da bi se mogla
priviknuti na samostanski `ivot i ovaj joj postati
navikom. Oh da, morat }e svim mogu}im sred-
stvima sama sebe buditi, biti uvijek spremna na
187
Benediktinka,
s. M. Denise Chevillotte,
1979. g.
dolazak Zaru~nika. Morat }e joj ovaj `ivot postati
tako nemio, da `eli ~as kad }e prije}i preko dru-
gog praga koji vodi u samostan Neba.
Bo`e moj, daj da i{~ezne poganstvo u kojem
`ivimo!
Filozofija sre}e
Uz svoj studij Ivan je u Parizu `ivio intenzivnim
duhovnim `ivotom koji se nije bio svidio njegovim ro-
diteljima, te su se bili zabrinuli i to su mu izrazili i u
pismima. U Ivanovim odgovorima se vidi kako je ve}
potpuno uronio u svijet vjere i svu je stvarnost proma-
trao Bo`jim o~ima. Iz toga perioda potje~u i njegove
poznate pari{ke odluke kojima se uspinjao prema
kr{}anskoj svetosti, a donosimo ih na drugom mjestu u
ovoj knjizi, str. 211.
Pariz, 21. I. 1921. 24 g. i 1 mj.
Najbolje sredstvo da oku{amo snagu kr{}an-
stva jest pustiti da na nas djeluje Kristov `ivot ka-
ko nam ga prikazuje Evan|elje i liturgija.
(Pismo ocu, Pariz, 21. I. 1921.)
Pariz, listopad 1921. 24 g. i 10 mj.
U tome le`i filozofija sre}e: valja postaviti
te`i{te svih na{ih `elja uonaj svijet, sebe posve za-
boraviti rade}i za Na{ega Gospodina Isusa Krista,
koji je jedini vje~an. (Pismo ocu, Pariz, X. 1921.)
Upotrijebiti sve energije da spasimo du{e
Pariz, 9. X. 1921. 24 g. i 10 mj.
Ako naime vjerujemo u apsolutno Bo`anstvo,
tada nema slu~aja (Lk,12,1-8). Moramo dakle ~ini-
ti uvijek volju Bo`ju i ako On ho}e da gladujemo,
gladujmo; ako On tra`i da damo sebi glavu od-
sje}i, recimo: hvala Bogu! Osimtoga valja znati da
dragi Bog nikada ne}e natovariti na ~ovjeka onaj
188
teret koji ne bi mogao
podnijeti... Po{to smo
tako sretni da znamo
da je ovaj `ivot vrlo
kratka faza i da }emo
zatim biti u vje~nome
nebu, budimo juna~ki,
`rtvujmo sekundu o-
voga `ivota da u|emo
u beskona~no nebo.
Molim javite mi svaku
opozicionu misao, da
tako uzmognemo u
me|usobnom nastojanju za ovo dvadeset-tride-
set godina, {to nam je mo`da biti na zemlji, upo-
trijebiti sve na{e energije da spasimo na{e du{e i
{to vi{e du{a na{ih bli`njih...
(Pismo roditeljima, Pariz, 9. X. 1921.)
Cijeli moj `ivot kre}e se oko Krista Gospodina
Pariz, 20. X. 1921. 24 g. i 10 mj.
Znade{ da me je `ivot na sveu~ili{tu u Be~u,
onda rat, studij i napokon Lurd potpuno uvjerio o
istinitosti katoli~ke vjere i da se zato cijeli moj
`ivot kre}e oko Krista Gospodina. Ti me ne smije{
krivo shvatiti i sebi predstaviti da zna~i jedno te
isto vjerovati i `alostan biti. Upravo je protivno
istina. Gospodinu se mora s veseljem slu`iti i ve-
seliti se neobi~no lijepoj prirodi, sre}i obiteljskog
`ivota i svim ostalim darovima.
(Pismo majci, Pariz, 20. X. 1921.)
Katoli~ka je vjera moje `ivotno zvanje
Pariz, 6. XI. 1921. 24 g. i 11 mj.
Katoli~ka je vjera moje `ivotno zvanje i mora
to biti svakom pojedinom ~ovjeku bez iznimke.
Budu}i da je ovaj `ivot samo kratka priprava za
189
Ivan Merz, student u Parizu
vje~nost, to je naravno da sav na{ rad ide za tim.
Jedan se `eni da dobavi nove stanovnike neba,
drugi je osim toga novinar i {iri istinu, jedan je
`eljezni~ar i pridonosi brzom {irenju Kraljevstva
Bo`jega, itd. (Pismo majci iz Pariza, 6.XI.1921.)
Sve sile `ivota usredoto~iti
prema drugom `ivotu
Pariz, 4. VII. 1921. 24 g. i 7 mj.
Treba sve sile ovoga `ivota usredoto~iti prema
`ivotu koji slijedi nakon boravka na zemlji. Naj-
bolja upotreba vremena jest kontemplacija o Bogu
i o objavljenim istinama. Priroda je slaba, ona nas
odvra}a od na{eg odre|enja. Duh mora postati
apsolutni gospodar, on mora zatomiti najmanji
pokret naravi koji bi htio zaprije~iti da se ravno
slijedi jedini cilj `ivota. Takav ~in volje proizvodi
trpljenje. Treba stoga trpjeti, treba se svladavati....
Svetac je ~ovjek u sredi{tu stvaranja koji sve
usmjeruje prema Bogu. (Duh. vje`be u isusova~kom
samostanu Manrese, Clamart - Pariz, 4. VII. 1921.)
190
Clamart kraj Pariza
Dom Manrese u kojem je Ivan Merz obavljao duhovne vje`be
za vrijeme svoga studija u Parizu
O ljubavi i ~isto}i
u zreloj dobi
Zagreb, 1922. 1928. g.
U ovom poglavlju objavljujemo Ivanove tekstove o
tematici ljubavi i ~isto}e koje je napisao ve} kao zreo,
formiran ~ovjek, s kruhom u rukama, s potpuno iz-
gra|enim kr{}anskim stavovima o tim stvarnostima
ljudskoga `ivota. Tu vi{e nema tra`enja, kolebanja,
sumnji na moralnompodru~ju. Sve mu je jasno. Za se-
be osobno zna da ga Bog zove da mu se potpuno posve-
ti, da mu preda svoj `ivot, svu ljubav svoga srca, ali kao
posve}eni laik u svijetu. Bilje{ke iz njegovih duhovnih
vje`bi na poseban na~in pokazuju njegovo potpuno
predanje Kristovoj ljubavi. Ali isto tako mu je jasno na
temelju studija Sv. Pisma i crkvenih dokumenata, koja
je uloga ljudske ljubavi i seksualnosti u Bo`jem planu
stvaranja i razvoja ~ovje~anstva. Svoje vi|enje izlo`io
je na poseban na~in u svojoj bro{uri "Ti i ona" koju je
namijenio zrelijoj mu{koj omladini, a objavio ju je
1926. g.
Njegova osobna ljubav prema Isusu Kristu o~itova-
la se pod dva vida: veliko {tovanje Euharistije i Presv.
Srca Isusova. O tome pri kraju donosimo posebna po-
glavlja, nakon ~ega slijede jo{ dva teksta Ivanova du-
hovnog vo|e o. Josipa Vrbaneka, koji ga je promatrao
izbliza u njegovu usponu prema svetosti posljednjih
{est godina njegova `ivota.
191
MERZ O SEBI I DRUGI O NJEMU
Dr. Dragutin Kniewald,
Ivanov prijatelj, priprema-
ju}i 1923.g. molitvenik za
katoli~ku mlade` "Katoli~ki
|ak", proveo je prethodno
veliku anketu me|u kato-
li~kim mladi}ima. Zamolio
je i Ivana Merza, svoga do-
brog prijatelja da mu odgo-
vori na anketna pitanja.
Odgovori, koji su se
sa~uvali u cijelosti, daju
dragocjen uvid u Ivanovu
du{u. Kad ih je pisao, Ivan
je imao ve} 27 godina. U
tim odgovorima Ivan nam
daje autoportret svoje du{e.
Donosimo ovdje samo one
odgovore koji se odnose na
tematiku ove knjige.
Bez duhovnog `ivota prestao bih bivstvovati
Zagreb, 1923. 27 g.
[to molim ujutro i uve~er?
Ujutro: razmatranje 3/4 sata. Nave~er: krunica,
ispitivanje savjesti, pripravimmaterijal za razma-
tranje sljede}eg dana.
Imam li vjerskih sumnji?
Ne.
Koja je moja glavna pogre{ka?
Praecipitatio (naglost) u molitvi i radu.
Kako sam je upoznao?
Na duhovnim vje`bama.
Koja mi korist od sv. ispovijedi?
192
U ovoj zgradi na Kaptolu
u Zagrebu bila je Nadbi-
skupska gimnazija gdje je
Merz bio profesor.
Danas Bogoslovsko
sjemeni{te.
Da lak{e svladavam pogre{ke.
[to mi je najte`e kod sv. ispovijedi?
Kazati grijehe protiv sv. ~isto}e.
Koliko puta na godinu primam sv. Pri~est?
Dnevno.
[to je duhovni `ivot?
Razmatranje o bo`anskim stvarima; sudjelovanje
u unutra{njem Bo`jem `ivotu; postati u neku ru-
ku Bog.
Je li duhovni `ivot meni potreban?
Jest.
Za{to?
Jer bih bez njega prestao bivstvovati. Bez toga je
pakao.
Koje i kakve knjige najradije ~itam?
Filozofske (skolasti~ke) i teolo{ke.
Koje su mi knjige dosada najvi{e koristile?
Donat: Ethica, Brevijar, Misal, Stari i Novi zavjet.
Kakvu su mi korist donijele?
Kanio se esteti~ko-literarnog gledanja na svijet i
po~eo promatrati `ivot kakav je u stvarnosti, u
koncepciji Stvoriteljevoj.
Koje su mi knjige dosad najvi{e {kodile?
Dostojevski: Zlo~in i kazna. (20 god. `ivota).
Koju su mi {tetu nanijele?
Umislio si da i ja moram spa{avati prostitutke, pa
sam tako skoro nastradao.
.
Koju i kakvu ulogu igra u mom mladom `ivotu nasto-
janje oko o~uvanja ~istog srca?
Da nije bilo posebne za{tite Bo`je, mo`da bih
svr{io samoubojstvom, borba strahovito te{ka.
Koje je po mojem mnijenju ili iskustvu najsigurnije
sredstvo za o~uvanje ~istog `ivota?
Odu{evljenje za sv. Crkvu, koje se temelji na poz-
navanju vjere. Dnevna sv. Pri~est, sistematsko
dnevno svladavanje tijela (u jelu, naglom ustaja-
193
nju iz kreveta, redovita tjelovje`ba barem 10 mi-
nuta dnevno), te ne tra`iti `ensko dru{tvo.
Uzvi{enost i ljepota kr{}anske obitelji
Zagreb, lipanj 1924. 28 g.
Me|u kolegama koji su zajedno s njime studirali u
Parizu bio je i Matija Beli}, s kojim je Ivan nastavio
odr`avati kontakte i nakon zavr{enog studija. ^e{}e ga
je posje}ivao u \akovu gdje je on `ivio sa svojom obi-
telji. Nakon jednog takvog posjeta Ivan mu je uputio
pismo iz kojega donosimo ovaj izvadak:
"Od svega lijepog {to samvidio u \akovu mo-
ram Vam priznati da mi se ipak Va{a obitelj naj-
bolje svidjela; vidio sam konkretno pred sobom
jednu kr{}ansku obitelj i mogao sam shvatiti po-
sve zorno nauku sv. Crkve o zama{itom zna~enju
obitelji, o prioritetu obitelji nad dru{tvenom
vla{}u, dr`avnom, o pravu roditelja na kr{}anski
odgoj u {koli napokon o svemu onom {to se na-
dovezuje na ovu prvu stanicu naravnog dru{tva,
ure|enog prema uzoru odnosa, koji opstoje iz-
me|u Krista i njegove sv. Crkve.... Molimo se jed-
ni za druge, puni radosti i nostalgije za vje~nom
domovinom." (Pismo obitelji Beli} 1924.; objavljeno
u knjizi: B.Nagy, Borac s bijelih planina Ivan Merz,
Zagreb, FTI, str. 266-267)
Borba za ~uvanje ~isto}e du{e
Be~, 1919. 23 g.
Odgovaraju}i u dru{tvu jednom kolegi koji je pra-
vio aluzije na mladu gazdaricu kod koje je Ivan stano-
vao u Be~u, te na napasti tijela, Merz je odgovorio:
"Kad mi do|u takve misli, uzmem pokriva~, pro-
strem ga kraj kreveta i spavam na podu!"
(Put k suncu, 2. izd. Str.239)
194
^isto}a i nevinost ne stare!
Rim, 1925. 29 g.
Kad smo stajali pred
Michelangelovom Piet
u Bazilici sv. Petra u Ri-
mu i razgovarali za{to je
umjetnik prikazao Majku
Isusovu tako napadno
mladom, Merz je rekao:
"^isto}a i nevinost ne
stare!" (D.Kniewald, @ivo-
topis Ivana Merza 1932.
str.191).
Kako mu je ~isto oko!
Zagreb, 1924. 28 g.
Ivan je, odgovaraju}i na Bo`ji poziv da mu se sav
posveti, te svojimosobnimnastojanjem, do savr{enosti
ostvario kr{}ansku krepost ~isto}u svoje du{e. Kako
su drugi do`ivljavali njegovu ~isto}u, mo`da je to naj-
bolje izrazio njegov suvremenik koji je to opisao u svo-
jim sje}anjima nakon jednog predavanja koje je Ivan
odr`ao o svojoj disertaciji u katoli~kom dru{tvu
"Domagoju":
"^itao nam je Ivan Merz svoju doktorsku di-
sertaciju... kako nebeska ljepota katoli~ke liturgije
svladava ohole pjesnike bezbo`ne Francuske...Ali
nije Merz samo objektivni psiholog. Na svakoj
stranici vidi{ i osje}a{ njega. Njega, koji je tako li-
jep, ~ist. Dok nam ~ita, du{a mu gori vatrom koju
ja ne poznam, glas zvoni ljepotom koju sam vidio
samo u dje~jim o~ima. Pa kad do|e koje mjesto
koje ilustrira psalmom ili crkvenim himnom, on-
da je izra`aj njegova lica neobi~an. Ne znam opi-
195
Ivan Merz,
mladi profesor u Zagrebu
sati to lice koje plamti. Je li to intenzivni do`ivljaj
literarne ljepote? Ja li to pro`ivljavanje bo`anske
poezije sv. Pisma? Je li to izljev ljubavi nebeskom
Autoru te poezije? Je li to ~isto}a mladena~ke
du{e koja izgara u ~e`nji za zaru~nikom?...
Kako mu je ~isto oko! Kako je tih, ljubezan!
Uvijek nasmijan, vedar i veseo. Zar ta du{a ne zna
{to je bestidnost gradskih dana i pakao gradske
no}i? Zar prolazi mimo ljudi s molitvom u du{i, s
ljubavlju u srcu? Zar dolazi me|u ljude kao miro-
nosac i pionir novoga `ivota? Kako je lijep ~isti
mladi}! Otkud ja znam da je on ~ist? Vidio sam
osjetio sam. Non potest abscondi civitas supra
montem... ne mo`e se sakriti grad na gori (Mt, 5,
14)!" (Pero Crnkova~ki, Brat Vitez Uspomene na dr.
Ivu Merza, Lu~, 1. VI. 1928. str. 276)
196
Zgrada u Zagrebu (danas Star~evi}ev trg 6)
gdje je Merz stanovao (drugi kat lijevo)
TI I ONA
Ivan mladima o ljubavi, braku i ~isto}i
Rade}i me|u mladima u katoli~kim organizacija-
ma, napose u Hrvatskomorlovskomsavezu, Ivan Merz
kao njihov odgojitelj i apostol pozabavio se i va`nim te-
mama za svakog mladog ~ovjeka: ljubav, stav mladi}a
prema djevojci i obratno, priprema za brak i obiteljski
`ivot, ne isklju~uju}i i `ivot u djevi~anstvu kakav je on
sam provodio potaknut Bo`jom milo{}u. O svemu to-
me napisao je bro{uru "Ti i ona",(izd. 1926.g.), te vi{e
~lanaka. Ovdje donosimo najprije kratki sa`etak te
bro{ure, te potom op{irnije izvatke kao i druge Ivanove
tekstove na istu temu.
Stav mladi}a prema djevojci
Zagreb, 1926. 30 g.
Ivanov duhovni vo|a i pisac njegova drugog `ivo-
topisa, o. Josip Vrbanek, D.I., ovim je rije~ima sa`eo
Ivanovu poruku koju je uputio mladi}ima svojom
knji`icom "Ti i ona":
Ona (djevojka-`ena) je odraz Bo`jeg savr{en-
stva, koja je tebi namijenjena da te dopunjuju}i
di`e. No, da ti zaista bude potpuna pomo}, treba
da si me|usobno sve donesete u brak i da ni{ta ne
ispijete prije, jer }e ina~e uzmanjkati u gorkimda-
nima. Zato gledaj u zaru~nici najprije zna~aj i
du{evnost koji kriju vje~no blago za tvoje potom-
stvo. Prije `enidbe treba da ste oboje netaknuti, jer
}e samo takvi ostati vjerni u `enidbenoj ~isto}i.
Izbjegavaj opasnosti nje`nosti, preranog zaljublji-
vanja, dodire. Razvijaj se da joj u obitelji mogne{
puno dati, a ne samo od nje tra`iti i primati: sam
Gospodin }e te napuniti kroz tvoju pouzdanu
197
molitvu kad ga prima{ u sakramentima. Bo`an-
ska dobrota je ono vje~no `ensko {to prosjajuje
kroz `ensko bi}e i pobu|uje te na ja~uljubav k Bo-
gu. (J.Vrbanek, Vitez Kristov Ivan Merz, Zagreb 1943.
str. 265.)
Sre}a je ako se dobro zaljubi{,
zlo ako se prerano zaljubi{
SamBog koji je stvorio Tebe i Tvoju narav, usa-
dio Ti je osje}aje naklonosti prema djevojci u Tvo-
je srce. Da nema u srcu mlada ~ovjeka te ~e`nje za
djevojkom, mu{karac se ne bi `enio i ljudski bi
rod ve} davno izumro. A Bo`ja je odredba da se
{to vi{e ljudi rodi; da se ro|ena djeca svetim
kr{tenjem sjedine s Isusom i s Isusom uskrsnu na
vje~no gledanje Boga. Vidi{, kako kr{}anstvo sve
lijepo tuma~i. Malo ~udno zvu~i ako Ti ka`em da
su ovi osje}aji ugodnosti i ~e`nje, {to ih osje}a{ u
prisutnosti djevojaka, radi djeteta, koje se ima ro-
diti. Znamda Ti na to ne misli{; ali Bog na to misli,
jer Ti ina~e ne bi te osje}aje ulio u srce. Stoga do-
bro promisli je li ve} do{lo vrijeme da se topi{ u
tim osje}ajima, ili si jo{ premlad da se `eni{. Ako
si sazreo za `enidbu i ima{ ozbiljnu nakanu da se
`eni{, onda Bo`e, pomozi; ne stra{i se djevojke i
njezina dru{tva. - Ali, ako si jo{ premlad, ako jo{
nisi za `enidbu, onda, brate, budi veoma opre-
zan.... A {to je onda ako Ti u tom razdoblju iz-
gra|ivanja Tvoga zna~aja lijepo lice zavrti gla-
vom? Tada zbogom, uzgoju zna~aja, stale{ka izo-
brazba, apostolat. Bit }e{ rastresen; svakom prili-
kom }e{ misliti na nju. Ne}e{ se mo}i izgraditi,
ostat }e{ cijeli svoj `ivot {eprtlja. Prije negoli si
po~eo `ivjeti, ve} Te je `ivot svladao. Ato je za te
veliko zlo... Nemoj me krivo razumjeti: ne velim
Ti da je zaljubljivanje zlo; naprotiv je ono velika
198
sre}a ako se dobro zaljubi{; no ono je pravo zlo
ako se prerano zaljubi{, jer }e Ti ono uko~iti Tvoj
du{evni `ivot upravo u ono doba kada je odredila
Providnost da se du{evno i tjelesno razvija{.
(I. Merz, Pismo orlu, 1926., Arhiv)
^isto}a srca - najljep{i biser mladena{tva
Trijezan mladi} uvi|a negativne posljedice
preuranjene ljubavi, zato ve} u po~etku stvara
odluku da }e odsebe odbiti sve {to bi ga zavelo na
prerano dru`enje s djevojkom. Naobra`en mladi}
veoma dobro zna da ~ist `ivot ne samo da ne {ko-
di zdravlju, ve} naprotiv mladi}u daje neopisivu
svje`inu i snagu. On tako|er zna da mu je ve} u
mladosti Bog dao nagon da ga svladava i tako su-
stavno izgradi svoju li~nost. On je uvjeren da u
srcu zna~ajna ~ovjeka samo dvije `ene smiju ima-
ti istaknuto mjesto: to je njegova majka, te majka
njegove budu}e djece. Zato mora svetu ~isto}u
srca ~uvati kao najljep{i biser mladena{tva. A da
u{~uva taj biser, izbjegavat }e sve one prilike koje
bi ga mogle navesti na zlo, a to su lo{i razgovori,
ru`ne kazali{ne predstave, kino, a poglavito
ne~edni ples i alkohol.....
Bude li se na{a omladina dr`ala tih smjernica,
dobit }emo ~eli~nih karaktera, svetaca i rodolju-
ba; dobit }emo ~vrste i plodne kr{}anske obitelji,
koje su glavna osnovica narodnoj veli~ini i jav-
nomblagostanjugra|ana. (Ti i ona, str. 67-70)
Zemaljska ljubav slika je ljubavi
izme|u Krista i Crkve
Sav razvoj spolnog nagona, od njegova po~et-
ka, od raznolikosti mu`a i `ene, pa sve do te`nje
da se mu` i `ena me|usobno nadopune, i sve ra-
199
dosti zaru~nika i tiha sre}a mladenaca, mu`a i
`ene, sve te osje}aje Bog ho}e i on ih je stavio u
srce ljudsko. To je Bog ljudima rekao ve} u prvim
po~ecima `ivota na zemlji, kako to ~itamo na
prvoj stranici Biblije.... No ova zemaljska ljubav
ima mnogo uzvi{enije zna~enje. Ona je slika lju-
bavi koja ve`e Krista uz njegovu Crkvu. Kao neka
slutnja, nadalje, upu}uje ~ovjeka na mnogo
savr{eniju ljubav, koja ~ovjeka ne}e usre}iti samo
nekako i na neko vrijeme, nesavr{eno i prolazno,
ve} }e ta ljubav biti vje~na i potpuna. Bra~na je lju-
bav slika, slutnja, priprava za neograni~enu lju-
bav Bo`ju.... Te`nja ljudske du{e odvi{e je dubo-
ka, a da bi je zemaljska ljubav mogla trajno zado-
voljiti. I samu najiskreniju bra~nu ljubav uvijek
smu}uju bolesti, brige, trpljenja, a napokon se
kod smrti pretvara i u `alost. Tada se treba duh
juna~ki osvijestiti i udovoljenje neograni~enoj
te`nji za ljubavlju tra`iti u zagrljaju Bo`jem.
(Ti i ona, str. 22-23)
Spolni nagon u zakonitom braku
stvaratelj `ivota i sre}e
Kao {to vodunabujale rijeke krotimo nasipima
da te~e odre|enim koritom, {to vi{e, pomo}u
~eli~nih cijevi je vodimo u elektranu i silimo da
goni motore, koji rasvjetljuju daleke krajeve i tje-
raju svojom snagom strojeve velikih tvornica, ta-
ko je ~estit mladi} du`an da ogradi divovsku i bi-
jesnu snagu svoga spolnog nagona nasipima
kr{}anskog }udore|a i pristojnosti dok slobodno
ne odlu~i, ako je to volja Bo`ja, da spolni nagon
bude u zakonitom braku stvarateljem `ivota,
sre}e, blagoslova. (Ti i ona, str.34-35)
200
Zada}e kr{}anske obitelji
Danas omladina ima veoma lo{e pojmove o
ovim temeljnim zakonima ljudskog poretka: ona
ne zna da je obitelj glavna i temeljna stanica ljud-
skog dru{tvenog poretka i da je cilj ljubavnog na-
gona, {to ga mladi} u sebi osje}a, u tome da jed-
nom osnuje kr{}ansku obitelj koja }e dati Bogu
du{e, roditeljima dobru djecu; koja }e Crkvu ob-
dariti svecima, domovinu pravim rodoljubima.
(Ti i ona, str. 67)
Cilj kr{}anske politike:
{to vi{e kr{}anskih obitelji
Uzalud }emo vikati "`ivjela Hrvatska", uzalud
}emo se nadmetati u rodoljubivimpraznimfraza-
ma i hvastati se rodoljubnom politikom, ako na{a
politika ne bude kr{}anska. Svaka pak kr{}anska
politika mora i}i za tim da dobijemo {to vi{e
kr{}anskih obitelji, u kojima }e bra~ni drugovi
`ivjeti u nerazdru`ivoj vjernosti sve do smrti.
Kr{}anski }e bra~ni drugovi gledati da imaju {to
ve}i broj djece i da u svojoj djeci uvijek gledaju
neizmjerno dostojanstvo djece Bo`je. I zato se su-
vremeni katoli~ki mladi} ve} za rana mora pri-
pravljati za svoj uzvi{eni budu}i poziv oca obite-
lji, mora se odgajati daleko od svakog utjecaja
preuranjenih ljubavi. Njegovo je geslo: ho}u da
moja mladost bude slobodna i netaknuta; netak-
nuta ne samo od grijeha, ve} i od preuranjenog
zaljubljivanja. Jedino takva mladost daje potpune
ljude. (Ti i ona, str.70)
Nebeski `ivot ve} na zemlji
po zavjetu vje~nog djevi~anstva
Brak mu`a i `ene tajanstvena je slika veze Kri-
sta s Crkvom. "Mu`evi, ljubite svoje `ene, veli
201
sveti Pavao, kao {to je Krist ljubio Crkvu i sebe sa-
moga predao za nju... Tajna je to velika; a ja smje-
ram prema Kristu i Crkvi."(Ef, 5,25 i 32). Brak ima
zemaljsku zada}u da slu`i ra|anju i odgajanju
djece. Kada pro|e ovaj `ivot i bra~na se veza ra-
skida, ~ovjek treba da se ujedini sa Sinom Bo`jim,
radi kojega je stvoren. Tada }e svaka pojedina
du{a stupiti s uskrslim Kristom u vezu za-
ru~ni~ku. No ima odabranih du{a koje ve} ovdje
na zemlji stupaju u posebni zaru~ni~ki odnos s
Kristom i odri~u se zemaljske ljubavi. Du{e, koje
polo`e zavjet vje~nog djevi~anstva, ve} na zemlji
po~inju `ivjeti nebeskim `ivotom i misle jedino i
bez prestanka na svog nebeskog Zaru~nika.
(Ti i ona, str.53)
Po zavjetu djevi~anstva
du{a je vjen~ana s Isusom Kristom
Katoli~ka Crkva smatra da je svaka du{a, koja
je polo`ila zavjet djevi~anstva, vjen~ana s Isusom
Kristom. U tome je bitno zna~enje katoli~kog celi-
bata. Takva je djevi~anska du{a uzdignuta na do-
stojanstvo zaru~nice Bo`je i ve} na zemlji `ivi ne-
beskim `ivotom. Ona se natje~e s neporo~no{}u
an|ela i bez prestanka misli na bra~ne odaje svo-
ga nebeskog Zaru~nika. Na zemlji jo{ mora svla-
davati strasti, ali njezine kreposti gore poput za-
paljene svjetiljke i s njom u ruci, u tamnoj zemnoj
no}i, ~eka na nenadani dolazak svoga kraljevskog
Zaru~nika..... Nije svatko odabran da `ivi tim uz-
vi{enim an|eoskim `ivotom. Ali svi skupa mora-
mo biti zahvalni Gospodu, ako je stavio u na{u
blizinu du{e, koje su se odrekle svega i ve} na
zemlji po~inju `ivjeti onim `ivotom koji je naj-
stvarniji, jer se svr{ava u vje~nosti. Ni poganski,
ni `idovski svijet nije poznavao takvog djevi~an-
202
stva; ovaj je dragocjeni cvijet tek niknuo u ~arob-
nomvrtukr{}anstva. (Ti i ona, str.53-55)
Ljudsko }e srce zadovoljiti
tek ljubav u vje~nom sjedinjenju s Bogom
Ni u braku nije ljubav potpuna i sre}a nepo-
mu}ena, jer bolesti, trpljenja, smrt mute uvelike
tu sre}u, a ~esto i samu ljubav. ^ovjek u braku do-
lazi do uvjerenja da se potpuna, nerazdru`iva lju-
bav ne mo`e posti}i na ovoj zemlji i da }e ljudsko
srce tek zadovoljiti nerazdru`iva ljubav u
vje~nom sjedinjenju s Bogom. Zemaljska je ljubav
samo slika ljubavi Bo`je, slika ljubavi Krista pre-
ma svetoj Crkvi i put u zagrljaj Bo`ji.
(Ti i ona, str. 66)
203
Unutra{njost stana i sobe Ivana Merza u Zagrebu,
Star~evi}ev trg 6, drugi kat
Prema Bo`anskoj ljubavi
Moralna ~isto}a Ivanove du{e koju je postigao slije-
de}i vjerno poticaje Bo`je milosti, te svojim osobnim
asketskim zalaganjem, nije postala sterilna zatvore-
nost u samoga sebe i svoju moralnu savr{enost.
^isto}a njegove du{e u~inila je dostojnim njegovo srce
da je mogao primiti u sebe Bo`ansku ljubav. Sav elan
svoje du{e, sublimiranu energiju tjelesnog vida ljudske
ljubavi Ivan je usmjerio prema ve}oj, vje~noj, Bo`an-
skoj ljubavi koja mu se objavila u osobi Isusa Krista.
Prema njemu je usmjerio cijelo svoje srce i energije
svoje du{e. Kako se Ivan uspinjao prema Bo`anskoj lju-
bavi, koja je sredstva upotrebljavao da do nje do|e, vid-
jet }emo u poglavljima koja slijede. Bile su tu najprije
godi{nje duhovne vje`be, potom vjerno obdr`avanje
odluka pravila `ivota koje si je sam sastavio, tu je za-
tim bilo svakodnevno sudjelovanje u euharistiji i na
kraju odano {tovanje Srca Isusova.
NOVE SPOZNAJE
KROZ DUHOVNE VJE@BE
Od svojih studentskih dana Ivan je jednom go-
di{nje obavljao Duhovne vje`be po metodi sv. Ignacija
Loyolskog. S tom je praksom nastavio i kad se vratio sa
studija i zapo~eo svoj javni rad i djelatnost kao profesor
na Nadbiskupskoj gimnaziji. Za vrijeme duhovnih
vje`bi Ivan je zapisivao bilje{ke sa svojim odlukama od
kojih su nam se mnoge do danas sa~uvale i koje nam
pokazuju kako je Ivan duboko u{ao u duhovni `ivot i
pro`ivljavanje kr{}anskih otajstava, te kako je odgova-
rao Bogu koji ga je pozivao na savr{eniji kr{}anski
204
`ivot. Ovdje donosimo izvat-
ke iz bilje`aka Duhovnih
vje`bi koje je Ivan na~inio
1923. u svojoj 27. g. `ivota i
pod kojima je odlu~io, rasvi-
jetljen Bo`jom milo{}u, da
ne}e ulaziti u redovni~ki
`ivot, nego da }e ostati u svi-
jetu kao Bogu posve}eni laik
i u tom stale`u }e raditi za
pro{irenje Kristova Kraljev-
stva. U tim duhovnim
vje`bama Ivan je donio
odluku da }e polo`iti vje~ni
zavjet ~isto}e koji je i polo`io
za blagdan Bezgre{nog za-
~e}a Bla`ene Djevice Marije
8. XII. 1923. Iz tih bilje`aka
koje ovdje slijede, vidi se ka-
ko je Ivan do{ao do stupnja
potpunog predanja u ljubavi
prema osobi Isusa Krista i
radu za {irenje njegova Kraljevstva u du{ama.
Zagreb, 7.-9. XI. 1923. 26 g. i 11 mj.
Vr{iti volju Oca Nebeskoga
i biti pripravan ostaviti dom
Kao {to se je Spasitelj otrgnuo od roditelja, mo-
ra se i moje srce osloboditi odnjih. Vr{iti voljuOca
Nebeskoga i biti pripravan ostaviti dom, kada
On to tra`i. Sada dok jo{ boravim kod roditelja,
voditi slobodnu egzistenciju i raditi ondje gdje to
Katoli~ki pokret tra`i bez obzira na roditelje. Mo-
ja je obveza da impribavimonoliko sredstava ko-
205
Bazilika Srca Isusova
u Zagrebu koju je
Ivan Merz
svakodnevno poha|ao
liko im je potrebno da pristojno `ive i gledati da
njihov `ivot i rad budu po srcu Bo`jem.
(Duh. vje`be, 8. XI. 1923.)
Isuse, najradije bih Ti tamo slu`io
gdje se neprestano o Tebi razmi{lja
Kako je slatko, Isuse, boraviti u Tvojoj vojsci,
slu`iti pod Tvojom zastavom. I oca, i majku i sve
{to mi je drago zaboravljam kada se sjetim Tvoje
nebeske pojave i Tvoje mile Majke. Isuse, sav se
predajem Tebi. Najradije bih Ti tamo slu`io gdje
se neprestano o Tebi razmi{lja i samo, samo Tebi i
vi{e nikome ne slu`i. Ti valjda ho}e{ da Ti
savr{enije slu`im u polo`aju u kojem sam sada.
Ne bi li Ti `elio da se osnuje jedna nova bratov{ti-
na katoli~kih laika, koji }e se posebno obvezati da
Ti slu`e? Ne bi li Ti `elio da su u njihovu progra-
mu svakoga mjeseca dvodnevne duhovne
vje`be? Ne bi li se oni mogli obvezati da }e Tebe
primiti svaki dan i da }e dnevno moliti po uputa-
ma onih koji budu poglavari te bratov{tine? A i
njihov apostolat bi bio ure|en po uputama tih po-
glavara prema kojima bi oni polo`ili obvezu po-
slu{nosti. - Isuse, neka bude Tvoja volja! Loquere,
Domine, quia audit servus tuus! Govori, Gospo-
dine, jer slu{a Tvoj sluga. (Duh. vje`be, 8. XI. 1923.)
Nemati drugog zaru~nika doli Tebe,
Spasitelju moj
MolimTe, Isuse, da u stale`u, koji samizabrao,
uvijek nastojim biti Tebi sli~an; ne tra`iti za se ni-
kakav imetak, biti poslu{an poticajima Tvojim u
mojoj du{i i savjetima moga duhovnog vo|e, ko-
jim se Ti slu`i{ i nemati drugog Zaru~nika doli
Tebe, Spasitelju moj. Ne dopusti da Ti se ikada iz-
206
nevjerim i daj mi snagu da u dragovoljnome
trpljenju postajemTebi sve sli~niji. MolimTe zato,
Isuse, mogu}nost da razmi{ljam o vje~nim istina-
ma i da se s Tobom, mojim Bogom, dnevno uje-
dinjujem. (Duh. vje`be, 9. XI. 1923.)
@ivjeti u obiteljskoj ku}i
`ivotom posve posve}enim Isusu
Ti mi veli{, Isuse, da Te slijedim. Zato te molim
da uni{ti{ u meni nagnu}a koja me jo{ ve`u k ro-
diteljima i ~ine me katkada mlitava i neodlu~na u
Tvojoj slu`bi. Odlu~ujem zato da }u `ivjeti od sa-
da u obiteljskoj ku}i `ivotom posve posve}enim
Tebi. Uvidim li da me ovakav `ivot i najmanje
spre~ava da vr{imTvoju volju i u neznatnimstva-
rima i da bih u drugom polo`aju mogao vi{e
u~initi na Tvoju slavu, obe}ajem Ti da }u ostaviti
o~inski dom. (Duh. vje`be, 9. XI. 1923.)
Svoju beskrajnu ljubav
Bog najvi{e o~ituje u maloj Hostiji.
Tebi za uzdarje, Bo`e, dajem sama sebe!
Osjetio sam svu ljubav Bo`ju, koja se o~ituje u
njegovim neizmjernim dobro~instvima. U do-
bro~instvima tijela i duha. U svima je on sam na-
zo~an, on sam radi daju}i nam te darove. Pokre}e
svemir, sunca, da ja mogu `ivjeti, da biljke mogu
rasti, koje }e me hraniti. No najve}e je dobro~in-
stvo gdje namse neizmjerni Bog samdaje. O~ituje
nam svoju veli~inu u beskrajnom svemiru, u veli-
kim morima; svoju ljubav u milosti posve}uju}oj,
koja te milijarde si}u{nih nevjernih du{ica ispunja
samim sobom i ~ini dionikom neizmjernosti. - On
svojubeskrajnuljubav najvi{e pokazuje, ne daju}i
nam samo svoja dobro~instva, ne bivaju}i samo
207
prisutan, rade}i sam daju}i nam te darove - nego
daju}i nam svu svoju neizmjernost, beskrajnost -
u maloj Hostiji za hranu.
O, preobilje Bo`je ljubavi, koja tako neznat-
nog, pra{nog ljudskog stvora obdaruje{ ne-
pojmljivim darom Tebi za uzdarje, Bo`e, dajem
samsebe! Uzmi me i ne dopusti da svoje oko kada
na stranubacimi da po`alimsvoj izbor. Daj da ka-
le` trpljenja primim i da zazovem na ovoj zemlji
Tvoje ime, da Te nakon toga mogu licem u lice
gledati! (Duh. vje`be, 9. XI. 1923.)
208
Unutra{njost Bazilike Srca Isusova u Zagrebu,
u kojoj je Ivan Merz svakodnevno prisustvovao
sv. misi i primao sv. Pri~est
RAST U SVETOSTI
Usvome nastojanju oko kr{}anske savr{enosti Ivan
je donosio odluke za svoje moralno usavr{avanje koje je
potomnastojao provoditi u svakodnevni `ivot. Te odlu-
ke, kojih se savjesno pridr`avao, uvelike su mu poma-
gale da je postupno postao gospodar svoje volje, svojih
nagnu}a, svoga tijela, gospodar svih pokreta svoga srca
i svojih nagona. @ive}i po njima Ivan je uspio do}i do
one moralne ~isto}e svoga srca koja je zadivljavala sve
one koji su se s njime susretali.
Sa~uvalo nam se nekoliko redakcija njegovih pro-
grama duhovnog `ivota od kojih ovdje donosimo tri.
Prva redakcija potje~e jo{ iz vremena s kraja rata. Bora-
ve}i jo{ na fronti, gdje se pribli`io Bogu i spoznao pravi
smisao `ivota u susretu sa smr}u i patnjom, Ivan si
1918.g. sastavlja program duhovnog `ivota.
Drugi skup odluka potje~e iz njegovih studentskih
dana u Parizu. Ivan ih naziva "direktivama za `ivot."
To su njegove ~uvene pari{ke odluke sastavljene u jesen
1921. g.
Tre}i skup odluka koje ovdje donosimo, Ivan je sa-
stavio u Zagrebu na duhovnim vje`bama koje je nado-
punjavao svake godine. Ovo je posljednja redakcija nje-
govih odluka iz 1928. koje je napisao strojopisom na
malom papiru i ponio ih u svome misalu u bolnicu
odakle je nakon neuspjele operacije kroz vrata smrti
pre{ao u vje~ni `ivot.
Njegove su se odluke usavr{avale i prilago|ivale
okolnostima u kojima je Ivan `ivio, najprije kao stu-
dent po europskim u~ili{tima, a onda kao profesor u
Zagrebu. One su velika potvrda kako je tijekom po-
sljednjih deset godina svoga `ivota ozbiljno radio na
sebi, na svome samoodgoju, na usavr{avanju svoje nu-
209
trine, na stjecanju kr{}anskih vrlina spremno se odazi-
vaju}i poticajima Bo`je milosti.
Zapo~eti novi `ivot
u duhu novospoznatog katolicizma
Fonzaso - Italija, 5. II. 1918. 21 g. i 2 mj.
Prva redakcija programa duhovnog `ivota Ivana
Merza koji je sastavio jo{ na talijanskom rati{tu
1918.g.
1. Gledat }u ponizno vr{iti Bo`ju volju, da ne
budem odvi{e pohlepan za znanjem i da radim
toliko koliko mogu. Nauka ne smije biti sama sebi
svrhom, ona mora, uza svu ljepotu koju u sebi kri-
je, pridonositi ne{to i Kraljevstvu Bo`jemna zem-
lji. - 2. Uza svu ljubav k svojoj struci, svaki ~ovjek
mora socijalno `ivjeti, `ivjeti u `ivotu i potpoma-
gati one koji trpe. - 3. Mislim kao |ak raditi u
dru{tvu sv. Vinka - internacionalna religiozna po-
zadina - i u "Hrvatskoj" (katoli~ko dru{tvo hrvatskih
studenata u Be~u) - nacionalno-religiozna pozadi-
na. - 4. Valja nastojati da samo dva puta dnevno
jedem; tako sammaterijalno slobodan. Iz principa
ne jesti u ostalo vrijeme, pa makar netko i ponu-
dio. - 5. Ne smijem zaboraviti na svladavanje tije-
la. Tvrd le`aj, rano ustajati, kadikad strogo posti-
ti, tako da u svakom momentu mogu raditi sa
svojim tijelom {to je meni volja. - 6. Tako|er je
va`na njega zdravlja i tjelesne ljepote. Nova gene-
racija mora biti zdrava, vesela, lijepa. Ono {to je
ru`no, posljedica je grijeha. Zato se treba ~ovjek
svladavati, a njegovanje zdravlja i ljepote smatra-
ti kao sredstvo da sebe svlada i da oja~a volju. - 7.
Boga nikada zaboraviti! Neprestano te`iti za sje-
dinjenjem s njime. - 8. Svaki dan - ponajbolje zoru
- upotrijebiti jedino za razmi{ljanje i molitvu, po
210
mogu}nosti u blizini Euharistije ili kod sv. mise.
Taj sat treba biti izvor dana, u tome satu treba
~ovjek zaboraviti na cijeli svijet, potisnuti sve
svjetske brige, svu nervozu `ivota, da bude miran
kao u kolijevci. - 9. U tome se satu moraju stvoriti
planovi za budu}i dan, tu se razmi{lja o vlastitim
gre{kama i moli milost da se svlada sva slabost. -
10. Bilo bi grozno kad ovaj rat ne bi imao nikakve
du{evne koristi za me! Ne smijem onako `ivjeti
kao {to sam`ivio prije rata. Moramzapo~eti novi,
preporo|eni `ivot uduhunovo-spoznatog katoli-
cizma. - 11. Jedini Gospodin neka mi pomogne, jer
~ovjek sam iz sebe ne mo`e ni{ta.
Kroz svladavanje tijela prema slobodi duha
Pariz, 1921. 25 g.
Drugi svoj program za duhovni `ivot, poznate
"pari{ke odluke", sastavio je Ivan za vrijeme studija u
Parizu 1921.
1. Na sasvim tvrdom le`ati. - 2. Cijelo tijelo
dnevno ledenomvodomumivati. - 3. Izjutra ni{ta
ne jesti. - 4. Upetak glad osje}ati. - 5. ^e{}e u naj-
boljem teku prestati (s jelom). - 6. Gimnasticirati
svaki dan u kojimgod prilikama. - 7. Osebi nika-
da ne govoriti. - 8. Samo ru~ati i ve~erati. - 9. Jed-
nommjese~no 24 sata ni{ta ne jesti ni piti. - 10. Su-
vi{ak svojih dobara siromahu pokloniti. - 11. O
svojoj boli nikada ne govoriti. - 12. [to manje go-
voriti. - 13. Svaki se dan bar jednom posvema Bo-
gu pomoliti. - 14. I}i u neugodne situacije. - 15.
Vlastitu bol blagosivati. - 16. Katkada sebi svoje-
voljno, u potaji, bol zadavati. - 17. Katkada iz naj-
boljega sna ustati i gledati zvijezde. - 18. I}i po naj-
tamnijoj no}i na stra{iva mjesta pobijediti strah,
ja~ati vjeru. - 19. Poni`enje pred ljudima s vese-
211
ljem primiti. - 20. Ne odati se nikada odvi{e jed-
nostrano znanosti. - 21. Biti sa `ivotomu naju`em
kontaktu.
Isuse, `elim da Te po Mariji
svaki dan vi{e ljubim
Zagreb, 1927. 31 g.
Posljednju redakciju svoga "`ivotnog pravila"
Ivan je sastavio u Zagrebu. Ove je odluke, ispisane
strojopisom na malom papiru i stavljenom u misal,
Merz ponio sa sobom na posljednju zemaljsku `ivotnu
stanicu, u bolnicu na operaciju, odakle je kroz smrt
pre{ao u bla`enu Vje~nost.
1. Prije svake molitve sjetiti se jutarnjeg razma-
tranja. - 2. Kada ima dosta druge hrane, {to manje
kola~a. - 3. Prije svake molitve (adoracije, razma-
tranja) odrediti trajanje. - 4. Ne raditi iza ve~ere
svoje poslove. - 5. Mala tajna: Isuse, `elim da Te
po Mariji svaki dan vi{e ljubim! - 6. Kao pokoru
{to savr{enije vr{iti stale{ke du`nosti. - (7. Kao
pokoru smatrati redovnim pravilom naspavati se
tek svaki drugi dan.) - (Ovu je 7. odluku po savjetu
ispovjednika Ivan ubla`io, pa ju je u izvorniku nak-
nadno stavio u zagradu.) - 8. Pri~estiti se svaki dan i
po mogu}nosti pohoditi presv. Oltarski Sakra-
ment. - 9. Bezuvjetno kao pokoru elektri~no brzo
ustajati, uvijek i bez iznimke. Ustati bezuvjetno u
onaj ~as, kada sam to nave~er odlu~io (pa makar
morao zbog umora po danu po~ivati). Ne le}i po
drugi put. - 10. Kod svakog obroka u~initi koju
pokoru za spas du{a. - 11. Qui regulae vivit, Deo
vivit. (Tko po pravilu `ivi, Bogu `ivi): stoga bez
va`nih razloga ne mijenjati svoje odluke. - 12. U
adventu nikome ne dati povoda da se smije. - 13.
Smijati se samo u znak duhovne radosti. - 14. Kad
se slu`im tehni~kim sredstvima za {irenje slave
Bo`je, biti barem na onoj visini na kojoj su liberal-
212
ci (s istim potrebama) kad oni rade za stjecanje
novca. - 15. Moj govor i pona{anje prema bli`nje-
mu mora podupirati, a ne ru{iti njegovu kontem-
placiju. 16. Biti {to uredniji. - 17. Ama nesciri et
pro nihilo reputari. (Nastoj da bude{ nepoznat i
da do tebe ni{ta ne dr`e.) - 18. S ljudima koji ne-
maju osobne krivnje da nisu katolici govoriti u
duhuanimae Ecclesiae (du{e Crkve) i prosu|ivati
da li vr{e ono {to naravni zakon od njih tra`i, i na-
dovezivati na ono naravno dobro {to je u njima. -
19. Nikada ne prigovarati jelu. - 20. Ne bockati,
pogotovo ne majku. - 21. Ljubiti sv. {utnju. - 22.
Kod jutarnjeg ustajanja, umivanja, hoda u crkvu
misliti na presv. Euharistiju.
(Put k suncu, 2. izd. 1993.str. 114-115)
213
Faksimil odgovora Ivana Merza na pitanje jedne ankete:
Za{to ljubim Katoli~ku Crkvu i Sv. Oca Papu?
"Jer u njoj vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga
Isusa sa svim njegovim savr{enstvima, a u Sv. Ocu Papi
pod prilikama ~ovjeka vidim Boga svoga i Gospoda svog".
Kristova ljubav u Euharistiji
Ivanova ljubav prema osobi Isusa Krista nije ostala
samo na razini kontemplacije u molitvi. Dobila je svoj
konkretni izraz u ljubavi prema presvetoj Euharistiji
koja mu je postala privilegirano mjesto susreta s Kri-
stom i sredi{te njegova duhovnog `ivota. Ve} od mla-
dosti paralelno s njegovim du{evnim borbama i
te{ko}ama, zamje}uje se kako ga milost Bo`ja privla~i
upravo preko osjetnih, gotovo misti~nih do`ivljaja kod
sv. Pri~esti.
Posljednjih {est godina `ivota Ivan je svakodnevno
prisustvovao svetoj misi u Bazilici Srca Isusova u Za-
grebu, gdje mu se danas nalazi posljednje po~ivali{te.
Misli koje je zabilje`io o Euharistiji pune su zanosa i
ljubavi. "Govorio sam sa `arom koji mi je dala presv.
Euharistija", izjavio je jo{ kao student nakon jednog
predavanja mladima. Ljubav prema Isusu nazo~nom u
Euharistiji bila je u ishodi{tu njegovih brojnih apostol-
skih pothvata.
Pri~est - izvor `ivota
B. Luka, 25. III. 1914. 17 g. i 3 mj.
Pri~est je izvor `ivota.
B. Luka, 26. IV. 1914. 17 g. i 4 mj.
[to vi{e upoznajem katolicizam, to vi{e vidim
da je neiscrpljiviji. Kolika je Ljubav Njegova, kad
On, Neizmjernost, koga ne mo`emo shvatiti, On
koji ravna svemiromi svakomtravkomi koji zna i
gleda na prepiranje si}u{nog ljudskog roda, daje
nama, malenima i ni{tavnima Sebe za blagovanje.
214
Misti~ki osje}aj pretvorbe u misi
Sarajevo, 25. X. 1915. 18 g. i 10 mj.
Sjajna su neka mjesta iz Ivanova evan|elja o
Pri~esti. Kod zadnje mise mnogo samo njima raz-
mi{ljao i tako se u`ivio da sam zbilja misti~ki
osje}ao pretvorbu i da je ondje prisutan Krist, ko-
jemu se moramo klanjati.
Ne mo`e se izre}i {to se to osje}a
kad se Krist s nama sjedini
B. Luka, 24. XI. 1915. 18 g. i 11 mj.
^ovjek usvakom~asuvidi kako je malen, a ka-
ko je velik Onaj, koji je umro za nas; koji Kruh -
Bo`e, samoga Sebe daje, svu onu veli~inu, onu
Ljubav. Ne mo`e se izre}i {to se osje}a, kadse On s
nama sjedini. Ne, tu je `elja za jo{ vi{e i vi{e, za
Kristom cijelim za Svjetlom vje~nim, za Bogom
Stvoriteljemza kojimsrce sna`no, eruptivno te`i.
Osjetne milosti kod svete Pri~esti
B. Luka, 27. XII. 1915. 19 g.
Kad sam gdjegod u vedroj, svijetloj, sun~anoj
prirodi, pa pomislim na svoje osje}aje kod
Pri~esti, ~udno mi je, kao da je to bio neki san, ta-
jinstven, ~udan i lijep san, neki osje}aj, neko oz-
ra~je, kojeg sada nemam, a kad sam u tom
osje}aju, zaboravim sve, samo me ne{to vu~e, ne-
odoljivo vu~e...
Vje~no se diviti Euharistiji -
neizmjernoj Ljubavi
B. Luka, 24. II. 1916. 19 g. i 2 mj.
Jako volim ti{inu i mir, mogu razmi{ljati, mo-
gu misliti na misterij Euharistije, zapadati u nepo-
mi~no za~u|enje, mogu se dugo moliti Ljep{e
215
je u samo}i. Ljep{e je zavu}i se u tamnu crkvicu i
kod treptanja vje~ne svje}ice, za zadnjih traka
sunca, tiho moliti krunicu i diviti se, vje~no i
vje~no se diviti Euharistiji, tome sjaju, toj veli~ini,
toj neizmjernoj Ljubavi.
^ovjek je ovdje samo putnik
i odre|en je za ne{to vi{e
B. Luka, 28. II. 1916. 19. g. i 2 mj.
Bio sam ju~er na Pri~esti i tako sam veseo i za-
dovoljan, tako da se, ~ini mi se, ne}u nikada `alo-
stiti, pa makar mi i te{ko bilo... ^ovjek je ovdje sa-
mo putnik, njegovo pravo odre|enje nije ovdje,
na toj zemlji, nego je on izabran za ne{to vi{e.
Blizina Euharistije krijepi
Graz, 20. III. 1916. 19 g. i 3 mj.
I sva ona mistika crkve, ono treptanje vje~noga
svjetla i bezbroj svije}a, obuzima du{u kano neki
nadnaravni miris. Opis je nepotreban; svatko
znade kako blizina Euharistije krijepi.
Svesilna mo} Euharistije
Graz, 27. III. 1916. 19 g. i 3 mj.
Upravo sada trebam du{evne snage, trebam
crpsti iz nepresahljivog vrela Ljubavi, iz one sve-
silne mo}i Euharistije, koja napunja du{u rasvje-
tom, koja je svjetlija od dana, koja je pretvara u
du{evno zadovoljstvo, koja miruje u osje}anju
ne~ega nepoznatog i neizmjernog. Silno, svesilno
bih htio opet tome Vrelu. Bo`e, pomozi mi!
Silna `elja za Hostijom
Slov. Bistrica, 19.VII.1916. 19 g. i 7 mj.
Sam ne znam, bez ikakve misli, tu je ona silna
`elja za Kruhom, za onommalomHostijom. Ni{ta
216
ne znam tada, sav razum spava, a moja bi usta i
sva moja unutra{njost htjela bi Hostiju da se s
njom spoji.
Dodir s nadnaravnim svijetom kroz Euharistiju
Rati{te, Mrzzushlag, 15. VIII. 1916. 19 g. i 8 mj.
Rano sam ustao, oti{ao na Pri~est i nastojao
samse zadubiti u taj misterij, pa mi se ~ini da sam
doista duboko zaronio u sama sebe i u onaj svijet.
Ne, nisamvidio sve, no kano da samosjetio kao u
nekoj magli one zakone, ono ne{to koje pokre}e
sve, pa iza toga Madonu s Djetetom, a uz to Ono
jo{ ve}e, sve skupa sam osjetio ujedinjeno u
Hostiji.
Religiozna okolina
pozitivno djeluje na ~ovjeka
U pismu svome prijatelju N. Bilogrivi}u Ivan opi-
suje svoje dojmove sa sudjelovanja na sv. misi u crkvi u
Bolzanu (Bozen), kamo je Ivan navra}ao borave}i na
fronti.
Rati{te, Bozen, 26. I. 1917. 20 g. i 1 mj.
Neopisivo duboko djeluje crkva, gdje se uz
misti~ni sjaj od mnogo i mnogo svije}a obavlja u
217
Francusko-latinski misal
Ivana Merza na mjestu
u Bazilici Srca Isusova
u Zagrebu iz kojega je
svakodnevno pratio
sv. misu na {to
upozorava i metalna
spomen-plo~ica
na klupi gdje je Merz
kle~ao.
isti ~as, toliko puta taj misterij svih misterija. I svi-
jet u toj ti{ini stupa glavnomoltaru, gdje sve}enik
dijeli kruh Gospodnji. Direktno se osje}a, kako je
~ovjek kano na nekom otoku usred burnog mora;
na otoku istinitog i pravog `ivota. Iz onih malih
`enica, {to su trpjele i na sebi razumjele sfingu
ovog `ivota, izlazi u tim velikim ~asovima, kada
su sasvimsitne kod Stola Gospodnjeg - neko nad-
naravno svjetlo, koje cijelucrkvuispunjava melo-
dijama ne~ujnih pjesama an|ela. Nemamrije~i da
izrazim, kako religiozna okolina pozitivno djeluje
na ~ovjeka.
Pri~est vojnika na rati{tu u Alpama
Rati{te, Bozen, 28. III. 1917. 20 g. i 3 mj.
Pri~est se dijeli. Ona mala bijela hostijica, bijela
i sjajna i sjaji tog vedrog dana, ide tim crnim iz-
mu~enim ljudima. A ovi su sklopili preko prsiju
ruke, spustili glavu sve do zemlje i u sebi pro`iv-
ljuju taj Misterij. Sva priroda je divna, sve uop}e,
osim~ovjeka, je sretno i lijepo. Izgleda samo: du{a
im je danas ~i{}a i svjetlija od ovog ogromnog
svjetla alpske nedjelje, sva ova veli~ina prirode je
samo simbol ~ovje~je du{e. I ovo njegovo jadno,
skr{eno i slomljeno crno tijelo ne spada zapravo
ovamo; ono mora propasti i do}i u harmoniju s
ostalom ljepotom.
Gospodin mi je dra`i od svega na svijetu
Rati{te, Zingarella, 22. VI. 1917. 20 g. i 6 mj.
Htio bih blagovati Gospodina, koji me voli
vi{e nego itko i koji mi je dra`i od svega na svije-
tu. Samo ga nisam dostojan, odvi{e sam slab da
bih se bez i najmanje pomisli `rtvovao za presve-
tu Hostiju.
218
Tuga zbog nedostatka Euharistije
Rati{te, Monte Rasta, 9. IX. 1917. 20 g. i 9 mj.
Svete Euharistije nema. @ivimovdje kao poga-
nin ili kao kakva zvijer, kao da Agnus(Jaganjac) ni-
je vi{e u sredi{tu kosmosa, kao da Ga uop}e ne-
ma. Bo`e, Tje{itelju, do|i da moju prirodu
pro`me{ atomima vje~nosti, pa da tako - sli~niji
Tebi - razumijem tijek bivovanja.
Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganjca?!
Rati{te, Monte Rasta, 5. X. 1917. 20 g. i 10 mj.
Kad }e kona~no do}i vrijeme kad ne}e vi{e biti
nikakve odvratnosti, nikakve no}i i nikakva grije-
ha? Kad }e do}i vrijeme vje~ne slave, vje~nog
osvjetljenja? Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganj-
ca i sjaj njegove vje~no lijepe Majke, koji se pro-
te`e iznad svih svjetova? Kada, kada }emo biti
ujedinjeni u pjevanju nebeskih korova, kada
}emo se izgubiti u vje~nom pjevanju Sanctus,
Sanctus, Sanctus, obavijenom bo`anskim sjajem?
Kada }e do}i vrijeme da se ne}e morati jesti, kad
se ne}e morati boriti za najmanje dobro djelo... U
na{em je tijelu zakon, sasvim druga~iji od onoga
koji je u na{oj du{i... Apstinencija i Euharistija su
putovi koji nas onamo vode. Post i Pri~est, dvije
opre~nosti. Post zadaje muku i li{ava nas u`itka, a
Pri~est namdaje neizmjerni u`itak i pretvara na{e
tijelo u bo`ansko tijelo.
Pri~est daje snage za borbu
Be~, 9. IV. 1918. 21 g. i 4 mj.
Idem sutra na sv. Pri~est da opet upijem snage
za borbu. Ovih zadnjih dana dosta sam popustio.
Bio sampolijen, neuredno samjeo, malo se molio,
nimalo trpio, ljutio se, bio i po{krt... i izgubio zato
vezu s Onim.
219
Ruke koje dr`e Krista
Rati{te, Solarol, 13. VII. 1918. 21 g. i 7 mj.
Neki dan vidjeh sve}enika. Najradije bih po-
ljubio ruke koje dr`ahu Krista. O, Bo`e, da sam
ve} kodTebe! Najbolje bi bilo da plamenomsvoga
milosr|a sa`ge{ parazite grijeha, koji su se usuka-
li u moju du{u, pa da dobar i svet stupim u Te
^udo ~udesa: Krist u Euharistiji
sredi{te cijelog makrokozmosa
Be~, II. 1919. 22 g. i 2 mj.
^ovjek je silno slab i bez tu|e pomo}i ne mo`e
ni{ta. Zato je On iz vje~nosti stupio upovijest i po-
stav{i sredi{tem cijeloga makrokozmosa, dao
nam je Sebe da nas tjelesno i du{evno preporodi.
Ne zaboravimo na tu neizmjernu ljubav i posveti-
mo ve}u pa`nju maloj bijeloj Hostijici, koja osam-
ljena na nas ~eka u studenim crkvicama. Svijet
`ivi za se, kao da se nije dogodilo to ~udo ~udesa,
na koje je silnom ~e`njom ~ekao kroz eone cijeli
makrokozmos....
(Novo doba, Lu~ 9-10, 1919., str. 210)
Najve}a stvar na svijetu:
Crkva - misa - pretvorba
Zagreb, IX. 1924. 27 g. i 9 mj.
Najve}a stvar, koja postoji na svijetu jest sv.
Crkva; najve}a stvar u Crkvi jest misa, a u misi
pretvorba. I kao {to je Krist za svog zemnog `ivo-
ta bio usmjerio sve svoje misli prema Golgoti, ta-
ko zaru~nica Kristova, Crkva, upire sve svoje po-
glede prema oltaru. [to se dakle doga|a na olta-
ru, to je najve}a stvar koja se uop}e zbiva na svije-
tu. Tamo se zbiva socijalno djelo kategzohen, mo-
litva i `rtva, koju je za spas cijeloga svijeta prika-
220
zao Isus na Kalvariji i koju katoli~ka hijerarhija -
taj nosilac sve}eni~kog reda Kristova - javno pri-
kazuje Bogu za sve ljude i u ime njih svih.
(Duhovna obnova po liturgiji, Lu~ br. 1, 1924. str. 11)
Vrhunac liturgije i `ivota:
sjedinjenje s Kristom u sv. Pri~esti
Zagreb, IX. 1924. 27 g. i 9 mj.
U sv. Pri~esti gdje se va{e tijelo i va{a du{a uje-
dinjuje sa samim Bo`anstvom, treba biti vrhunac
va{ega `ivota; u tom je ~inu i vrhunac cjelokupne
liturgije. Sve veli~anstvene molitve i pjesme, sva
va{a razmatranja, svi va{i ~ini tijekom dana mo-
raju biti kristocentri~ni, moraju biti usmjereni
prema tom jedinom ~asu va{ega dnevnoga `ivo-
ta. Na taj se na~in ve} na zemlji ispunjava va{a
zadnja svrha i postajete dionicima same biti
Bo`je.
(Duhovna obnova po liturgiji, Lu~ br. 1, 1924. str. 11)
Po svetoj Pri~esti postajemo dionicima
beskrajnog `ivota Rije~i Bo`je
Zagreb, IX. 1924. 27 g. i 9 mj.
Budite uvjereni da je sveta misa bez svete
pri~esti donekle fragmentarna. Spasitelj se mogao
utjeloviti tako|er pod prilikama zlata ili kamena;
on to nije u~inio, ve} je primio prilike kruha i vina
i time nam je jasno rekao da `eli da ga kod svake
svete mise blagujemo. @rtva je tek onda potpuna
ako se u misi najtjesnijim vezama ljubavi sjedini-
mo s Isusom pretapanjem jedne biti u drugu. To
~inimo po sv. Pri~esti. Zato su se prvi kr{}ani
pri~e{}ivali prigodom svake svete mise. Budimo
suvremeni katolici i postanimo po sv. Pri~esti dio-
nicima beskrajnog `ivota Rije~i Bo`je.
(Duhovna obnova po liturgiji, Lu~ br. 1, 1924. str. 11)
221
Euharistija nas vodi k vrhuncu
kr{}anske savr{enosti
Zagreb, XII. 1923. 23 g.
Euharistija, najja~e sredstvo, za nas je na ovoj
zemlji ona vatra koja u nama pali r|e grijeha i da-
je `ivota na{oj du{i, tako da i ona usplamti novim
`arom. Tada mi sami na sebi iskusimo rije~i sv.
Pavla, koji veli: "@ivim ja, ali ne ja nego u meni
`ivi Krist."(Gal. 2,20). To je plod presv. Euharistije.
Ona nas vodi k vrhuncu kr{}anske savr{enosti,
pravog unutarnjeg `ivota. Ona je na{a prva ra-
dost na zemlji; po njoj ve} postajemo dionicima
budu}e nebeske slave.
Po svetoj Pri~esti u na{oj du{i po~inju strujati
one vode koje vode u `ivot vje~ni (Iv 4,14). Sveta
Pri~est najbr`e i najlak{e prepora|a i di`e na{ nu-
tarnji `ivot. U svetoj Pri~esti du{a slavi svoje tri-
jumfe, ona postaje sli~na svome bo`anskom Za-
ru~niku, postaje bo`anska. Granice nutarnjeg
savr{enstva kao da prestaju; du{a postaje dioni-
com neizmjernosti i vje~nosti. (Unutarnja snaga
Kongregacije, Katoli~ki list br. 51, 1923., str. 618)
222
Bijela vrpca s vijenca {to su Ivanu Merzu na grob 1929.
postavili mladi. Na vrpci je natpis: "HVALA TI, ORLE
KRISTOV, [TO SI NAM POKAZAO PUT K 'SUNCU'!
- Bra}a i sestre Vinkovci."
(Vrpca se danas ~uva u Merzovu muzeju u Zagrebu.)
Srce Isusovo,
Tebi posve}ujem svoj `ivot!
Uposljednjemperiodu `ivota u Ivanovu duhu veo-
ma je prisutna misao na Presveto Srce Isusovo, ~iji je
bio {tovatelj jo{ od studentskih dana. Njegove tekstove
koji nam svjedo~e njegovu veliku ljubav prema Srcu
Isusovu donosimo ovdje kronolo{ki kako su nastajali.
Misao na Srce Isusovo nalazi mjesto i u njegovom po-
sljednjem spisu {to je napisao vlastoru~no, a to je bio
njegov testament, odnosno tekst natpisa za njegov grob
{to si ga je sam sastavio neposredno prije smrti.
Obavio pobo`nost Devet prvih petaka
Prvi spomen na Srce Isusovo imamo u njegovu
dnevniku prigodom zavr{etka velike devetnice spasa,
nakon {to je obavio pobo`nost devet prvih petaka u ~ast
Srcu Isusovu.
Zagreb, 26. IX. 1919. 22 g. i 9 mj.
Ju~er je bio najznamenitiji dan u mome `ivotu.
Obavio samdevetu sv. Pri~est na slavu Presv. Srca
Isusova i vjerujem da }u gledati dubine Presv.
Trojstva. Neizmjernu ovu Kristovu ljubav moram
barem nekako ovdje zaslu`iti, pa }u Bo`jom po-
mo}i gledati da {to sna`nije nastavim djelo po-
sve}enja.
Molitva Srcu Isusovu za roditelje
Ivanovi roditelji nisu bili toliko religiozni kao on.
Ivan se trudio da ih privede bli`e Bogu {to mu je po-
223
stupno i uspjelo. Molio se stoga Srcu Isusovu, ko-
je ga je usli{alo.
Pariz, 20. I. 1921. 24 g. i 1 mj.
Tata je primio nakon 20 godina, na 12. I. (srebr-
nim svatovima) sv. Pri~est. Moje su molitve Srcu
Isusovu usli{ane. U pismu, {to mi ga je pisao, vi-
dimtipi~an primjer konverzije. Obratio ga je nad-
naravni element: milost. Jo{ ostaje mama na brizi.
Srce Isusovo, pomozi!
Svoj `ivot posve}uje Srcu Isusovu
Ivan je dosta tjelesno trpio i nakon rata. Bolovao je
na o~ima. Trpljenje ga je sve vi{e pribli`avalo Kristu. U
ovom pari{kom zapisu u dnevniku nalazimo njegovu
poznatu re~enicu u kojoj tvrdi da posve}uje svoj `ivot
Srcu Isusovu.
Pariz, 23. III. 1921. 24 g. i 3 mj.
Bol moja jo{ uvijek traje i radi toga ne pisah
skoro ni{ta. U pro{lom razdoblju zahvaljujem
Isusu Kristu da sam mogao za vrijeme korizme
zaroniti u more boli Njegova Srca i da sam`ivio u
tako uskoj vezi s Njime. Usput sam preveo Kri`ni
put Paul Claudela... Uslijed te moje o~ne boli ne
mogoh se posvetiti studiju katoli~ke literature ka-
ko bih `elio... Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj
`ivot; ako je na Tvoju slavu da trpimi tako do|em
Tebi, neka bude tvoja volja i molim Te da uza me
budu u Tvome kraljevstvu i moji roditelji.
Privoditi du{e Srcu Isusovu
Ivan je gorio od revnosti za {irenje Kristova Kra-
ljevstva. @elja mu je da {to ve}i broj ljudi privede k Bo-
gu i k Srcu Isusovu. Tekst iz njegova ~uvenog Predgo-
vora Zlatnoj Knjizi o tome nam uvjerljivo govori.
224
Zagreb, V. 1924. 27 g. i 5 mj
Dao dobri Bog da Zlatna
Knjiga u ovome obliku odgoji
vojsku apostola, vojsku sveta-
ca, koja }e se razletjeti diljem
hrvatske domovine i osvajati
poput katoli~kih vitezova car-
stvo ljudskih du{a. Neka i ona
ne{to pridonese da posvuda
kod nas zavladaju na~ela sve-
te Rimokatoli~ke Crkve i da
na taj na~in Presveto Srce Isu-
sovo privine {to ve}i broj na{e
bra}e usvoj bo`anski zagrljaj.
(Put k Suncu, 1993. str. 156)
"U Presvetom Srcu odani"
Gotovo sva svoja privatna pisma Ivan je redovito
zavr{avao s formulom "u presvetom Srcu odani". I to
je jedan podatak koji namgovori koliko je bio pro`et lju-
bavlju Kristova Srca. Donosimo izvadak iz njegova pi-
sma sarajevskom nadbiskupu [ari}u.
Zagreb, 3. V. 1926. 29 g. i 5 mj.
Jasno je da smo se mi orlovi stavili u slu`bu
svete Crkve spremni da je milo{}u Bo`jom po-
ma`emo u {irenju Kraljevstva njezina bo`anskog
Zaru~nika. Nemamo nikakvih sporednih ciljeva,
ve} onaj jedini glavni: {to vi{e du{a sjediniti s Isu-
som. Stoga se apsolutno pokoravamo i u tom pi-
tanju, kao usvimdrugima, na{imbiskupima .U
svete se molitve preporu~a Va{ u presv. Srcu oda-
ni I.Merz. (Pismo sarajevskom Nadbiskupu Ivanu Ev.
[ari}u, 3.V.1926.)
225
Oltarna slika
Bazilike Srca Isusova
u Zagrebu pred
kojom je Ivan Merz
svakodnevno molio
Isusovo Srce suosje}a s ljudskim potrebama
I u drugim svojim ~lancima Ivan Merz spominje
Srce Isusovo. Tako u ~lanku "Socijalno ekonomska ak-
cija katolika" pi{e:
Zagreb, V. 1927. 30 g. i 5. mj.
U socijalno-ekonomsku djelatnost katolika
spadaju sve one ustanove, koje imaju kao nepo-
sredan cilj da ljudima, i to poglavito onim slojevi-
ma koji trpe, materijalno pomognu. U taj rad spa-
daju katoli~ki radni~ki sindikati, raznovrsne za-
druge za nabavu, osiguravaju}a i pripomo}na
dru{tva i sli~no. Kad se Isus popeo na brdo i vidio
mno{tvo gladnog puka oko sebe, smilovalo mu
se. No istodobno, dok je Njegovo Srce osjetilo tje-
lesnu bol izgladnjelih ljudi, jo{ je ve}ma ono osje-
tilo onu glad za Istinom, koja je mu~ila bijedni na-
rod. Nahranio je pet tisu}a ljudi... Tim {to je nah-
ranio gladan narod, postigao je Isus jedan duhov-
ni i vrhunaravni cilj: narod je u Isusu upoznao
Proroka i obe}anog Mesiju i kasnije je lak{e mo-
gao razumjeti otajstvo presv. Euharistije.
(Put k Suncu, 2. izd. 1993. str. 167)
Molitva Srcu Isusovu za novu zajednicu
U`elji da se potpuno stavi u slu`bu Kristu i {irenju
njegova Kraljevstva u du{ama, Ivan je namjeravao
osnovati zajednicu katoli~kih laika po uzoru na sli~nu
talijansku ustanovu "Opera Kardinal Ferrari". Takve
ustanove zovu se sekularni, odnosno svjetovni institu-
ti. Rana smrt ga je sprije~ila da provede zamisao, ali je
njegovu ideju djelomi~no ostvarila njegova bliza su-
radnica Marica Stankovi}; osnovala je prvi `enski svje-
226
tovni institut u Crkvi u Hrvata pod nazivom Zajedni-
ca suradnica Krista Kralja. U svojem pismu Marici
Stankovi} spominje Srce Isusovo od kojega o~ekuje
pomo}:
Zagreb, 31. VIII. 1927. 30 g. i 8. mj.
Veoma se radujem da ste se molitvom dali u
pripravu za "Operu" (svjetovni red). To je najna-
ravniji po~etak. Tako }ete si isprositi providenci-
jalnog mu`a, koji }e ostvarenje uzeti u ruke. Ako
Vam je mogu}e sastavite popis djevojaka, koje se
za to zanimaju, a pogotovo ako ih ima s vje~nim
zavjetom~isto}e. AVi svakako pi{ite u "Za Vjeru i
Dom" u tom duhu, kako uz veliki poziv {to ga
`ena ima kao majka i supruga, danas trebamo dje-
vica, koje u svijetu poput redovnica sudjeluju u
osvajala~koj, spasavaju}oj i posve}uju}oj misiji
Crkve ^ini se da je ostvarenje mu{ke Opere
(svjetovni red) isto tako udaljeno kao i Va{e....
Me|utimse mi molimo Presv. Srcu, da namono u
pravi ~as poka`e put. Ne dvojim, da }e to Presv.
Srce i u~initi; osnutak mnogih redova u povijesti
pokazuje, kako su oni tako re}i spontano iznikli i
prokr~ili put unato~ zaprekama. (Pismo Marici
Stankovi}, 31.VIII.1927. - @ivot, br.5. 1938., str.295)
Srce Isusovo - najja~i faktor
za rekristijanizaciju dru{tva
Ivan se bavio mi{lju da pokrene jedan katoli~ki
dnevnik. U tu je svrhu posjetio uredni{tvo poznatog
francuskog katoli~kog dnevnika "La Croix" i informi-
rao se o organizaciji izdavanja njihova lista. Ve} je bio
sastavio i pravila za urednike toga hrvatskoga kato-
li~kog dnevnika kojemu je dao naziv "Kristov stijeg".
227
Donosimo ovdje samo one izvatke gdje izrijekom spo-
minje Srce Isusovo:
Zagreb, 1927. 30 g.
[to se ti~e druge to~ke, to svaki urednik mora
biti uvjeren da on ne}e napredovati i ne}e mo}i
postati duhovnim vo|om svojih ~italaca, ako
ostane isklju~en iz euharistijskog pokreta i ako se
ne posveti Presv. Srcu Isusovu, koje je danas naj-
ja~i faktor za rekristijanizaciju dru{tva. Budu}i da
je ~ovjek odvi{e slab i jer posve generalni savjeti
vrlo rijetko urode konkretnimplodom, to valja od
svakog urednika laika tra`iti da se obve`e sub le-
vi (pod laki grijeh) da }e ispunjavati, dok je ~lan
redakcije, sljede}e: 1. Posvetit }e se Presv. Srcu
Isusovu, pri~estiv{i se na devet prvih petaka; 2.
Pri~estit }e se barem dva puta mjese~no (ali se
preporu~a da to ~ini svake nedjelje); 3. Ispitat }e si
dnevno savjest; 4. Dnevno }e barem pola sata po-
svetiti razmatranju, molitvi, duhovnom {tivu...;
5. Dnevno }e izmoliti jedan Veni Creator (Do|i
Du{e Sveti) (Put k Suncu, 2. izd. 1993. str. 171)
O~ekujem vje~no, nepodijeljeno,
potpuno posjedovanje Presvetog Srca Isusova
Prije odlaska u bolnicu na operaciju Ivan je, predo-
sje}aju}i da }e umrijeti, sastavio svoju oporuku, odno-
sno svoj nadgrobni natpis i to na latinskomjeziku, jezi-
ku Crkve. To je bilo ujedno i posljednje {to je Ivan napi-
sao u svome `ivotu. U nekoliko re~enica Ivan je sa`eo
sav svoj `ivot i svoje vjerovanje u budu}nost koju mu
obe}aje Onaj kojemu je povjerovao i posvetio svoj `ivot.
I u tom zadnjem spisu Ivan spominje Srce Isusovo ri-
je~ima koje izra`avaju ~vrstu vjeru i nadu u obe}ano
bla`enstvo. Treba uo~iti tri pridjeva kojima ozna~uje
imenicu "possessio-posjedovanje" a ~ime je izrazio
228
svoju duboku vjeru, te nadu i `arku `elju za sjedinje-
njem s Kristovom ljubavlju kroz Njegovo srce: insepa-
rabilis, plenissima, aeterna possessio Smi cordis Iesu
nepodijeljeno, najpotpunije, vje~no posjedovanje Pre-
svetog Srca Isusova.
Ivanova oporuka jest divan zaklju~ak njegova `ivo-
ta, kruna njegove pobo`nost i sve~ani finale re-
mek-djela {to ga je Ivan stvorio od svoje du{e i svoga
`ivota. Rije~i njegove oporuke nalaze se danas uklesane
na mramornoj spomen-plo~i na njegovu grobu u Bazi-
lici Srca Isusova u Zagrebu. Donosimo ih ovdje u la-
tinskom izvorniku kako ga je Merz sastavio i u hrvat-
skom prijevodu:
Zagreb, 24. IV. 1928. 31 g. i 4. mj.
T E S T AM E N T U M
Decessit in pace fidei catholicae.
Mihi vivere Christus fuit et mori lucrum.
Expecto misericordiam Domini
et inseparabilem, plenissimam, aeternam
possessionem Smi Cordis Jesu.
I(van) M(erz) dulcis in refrigerio et in pace.
Anima mea attinget finem suum
quare creata erat.
En Theo Kyrio.
Umro u miru katoli~ke vjere.
@ivot mi je bio Krist a smrt dobitak.
O~ekujem milosr|e Gospodinovo
i nepodijeljeno potpuno vje~no
posjedovanje Presvetog Srca Isusova.
I(van) M(erz) sretan u bla`enstvu i miru.
Du{a }e moja posti}i cilj za koji je stvorena.
U Gospodinu Bogu.
229
U Bazilici Srca Isusova
tijelo Ivana Merza o~ekuje uskrsnu}e
Ovako veliku ljubav, na-
du i o~ekivanje za sjedi-
njenjem sa Srcem Isusovim
Bo`ja je Providnost i na vid-
ljiv na~in nagradila. Njego-
vo je tijelo 1977.g. prenese-
no s Mirogoja, gdje je bilo
sahranjeno u obiteljskoj
grobnici, u Baziliku Srca
Isusova u Zagrebu, u Pal-
moti}evoj ul., tj. u onu
crkvu u koju je Ivan po-
sljednjih {est godina svoga
`ivota svakoga dana dola-
zio na sv. Misu i primao sv.
Pri~est. I ondje pod svodo-
vima ovog nacionalnog
sveti{ta Presv. Srca Ivanovo
tijelo o~ekuje uskrsnu}e.
230
Grob Ivana Merza u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu.
Bron~ani reljef Ivana
Merza na njegovu
grobu u Bazilici Srca
Isusova u Zagrebu.
Izradio akad. kipar,
o. Marijan Gaj{ak, D.I.
Duhovnik o. J. Vrbanek
o vjeri i ~isto}i Ivana Merza
Dolaskom u Zagreb nakon zavr{enog studija u Pa-
rizu Ivan si je odabrao ispovjednika i duhovnog vo|u u
osobi isusovca o. Josipa Vrbaneka, koji je vr{io slu`bu
u Bazilici Srca Isusova. U ovu je crkvu Ivan svakod-
nevno dolazio na svetu misu i primao sv. Pri~est. Si-
gurno da je o. Vrbanek Ivana najbolje poznavao i stoga
su namnjegove izjave i svjedo~anstva veoma dragocje-
ni. Godine 1943., o 15. obljetnici Ivanove smrti, o.
Vrbanek je objavio biografiju Ivana Merza pod naslo-
vom"Vitez Kristov Ivan Merz". Biografija je bila sa-
stavljena ve} u vidu pokretanja postupka za Ivanovo
progla{enje bla`enim i svetim te je u njoj o. Vrbanek
nastojao dokazati heroizam Ivanovih kr{}anskih vrli-
na. Iz te biografije o Ivanu Merzu prenosimo cijelo jed-
no poglavlje u kojemo. Vrbanek opisuje Ivanovo nasto-
janje i borbu za o~uvanje moralne ~isto}e i stjecanje
iste vrline. O. Vrbanek napisao je jo{ jedan va`an tekst
o Ivanovoj borbi za vjeru i ~isto}u, koji je prona|en u
njegovoj pisanoj ostav{tini. Taj je tekst napisan 2. II.
1943. U njemu opisuje dvije krize Ivana Merza pa tim
tekstom zapo~injemo ovaj prikaz.
DVIJE KRIZE DR. IVANAMERZA
Svaki ih od nas pro`ivljuje, jer ih mora pro`iv-
jeti. Mora pro`ivjeti krizu ~isto}e, kad je na ra-
skri`ju: ho}e li biti samo "pametna `ivotinja" koja
se zna nau`iti - ili }e biti "razumna `ivotinja", tj.
~ovjek koji nagonima vlada prema vi{oj svrsi.
Svaki mora pro`ivjeti krizu vjere kad je na ra-
skri`ju: ho}e li ostati samo ~ovjek, ili }e svjesno
231
postati jo{ i dijete Bo`je, tj. kr{}anin, koji prihva}a
povrh razuma i objavu, objavu tajna kojih ne ra-
zumije, ali razumom ne mo`e dokazati ni protu-
slovlja. Stavljen je na ku{nju: ili se poniziti prizna-
vaju}i da neizmjerni Bog mo`e imati u sebi i u
svom ravnanju svijeta za ~ovjeka nedoku~ivih
istina - ili se uznijeti umi{ljaju}i si da je umom i
`ivljenjem neovisan o Bo`anstvu.
Obje krize javljaju se na pragu zreloga `ivota,
jer upravo `ivot valja usmjeriti. One izazivlju jed-
na drugu, uvjetuju se me|usobno i razrje{avaju.
^ovjek se mora kao ~ovjek umom i voljom
odlu~iti. Na raskri`ju vjere kao da vi{e govori um,
na raskri`ju ~isto}e - srce i volja. Uistinu rje{ava
jednu i drugu slobodu, rezultat uma i volje.
Rje{ava povezanost: ostajem ~ist jer vjerujem, vje-
rujemjer ostajem~ist. Vjerujemudu{ui djetinjstvo
Bo`je, pa }u ostati ~ist jer se to dolikuje djetetu tak-
voga Oca i Majke, Majke Marije i Crkve, ~ist }ubiti,
jer }e bla`eni ~ista srca Boga gledati.
Po tom je na~elu i dr. Ivan Merz rje{avao svoje
krize. Rje{avao ih je isprva onim znanjem iz sred-
njo{kolskog vjeronauka te iz razgovora s prijate-
ljima. Silogizmi mu nisu razvijeni, ali su zaklju~ci
pravilni, u brzini umovanja izostavlja posredova-
ne misli kao i svi duboki mislioci. Misle}i, on od-
mah i do`ivljuje Stvoritelja u sebi, kako ga umom
vidi kao zadnji uzrok izvan stvari. U svom Dnev-
niku bilje`i Ivan te borbe, pa evo dva mjesta o
tomu.
Be~, 17. V. 1915.: "@ivot mi je veliki upitnik. Od
dana se do dana gubi moja djetinja vjera. Ono pri-
ja{nje razlikovanje izme|u dobra i zla nedostaje
mi vi{e. Pitam se: je li ono {to sam prije dr`ao do-
brim, uistinu dobro? [to je to uistinu dobro, po-
stoji li dobro?... Evo {to vidim: [e}emse uve~er po
232
parkui gledamgdje je na
svakoj klupi po jedan
par... Uistinu ovaj pri-
rodni zakon postoji, za-
kon ljubavi u smislu sje-
tilnog nagnu}a mu`a k
`eni. Na ove parove ne
gledam vi{e prija{njim
okom... kada sam se u
akademiji gnjusio toga
blata. Da sada oprav-
dam ovo na~elo moram
se pitati postoji li Bog?
^injenica je da On posto-
ji, da Ga osje}amoko sebe, u sebi, tu, ovdje, ondje,
svagdje. Njegove melodije dr`e i napunjaju sav
svemir. Svaki ~ovjek }uti duh ne~ega ve}ega i
vje~nijega... Dakle, Bog postoji.
[to je taj Bog, kakav je, mo`emo li se Njemu
moliti? Je li osoban? Na ta nam pitanja odgovara
na{a nutrina u pojedinimjednostavnimslu~ajevi-
ma. Uvrijedimli svoje roditelje, `ao mi je. To je do-
kaz, da osje}aj po~injene nepravde nije predrasu-
da, nego da pravda u nama postoji. Pravda je je-
dan princip, koji je u nama i sva se nutrina u nama
uzrujava, ako radimo protiv njega. I Onaj, koga
mi oko sebe osje}amo, do kojeg razum dolazi da
je vje~an, komu du{a nehotice te`i, taj }e biti ja-
ma~no sama Pravednost. Time dolazimo do osob-
noga Boga. On postoji i ja tvrdo vjerujem i u naj-
ja~im ~asovima ku{nje i sumnje, da je On jedini
vje~ni, veliki Bog. Kad On postoji, ve} slijedi da
na{ `ivot ima svrhu... No nije dosta samo vjerova-
ti. Na{a vjera mora biti pravilo, mora biti putokaz
`ivota, da ne radimo protiv na~ela pravednosti i
vje~nosti... Religije daju sisteme. I ja ka`em: Ili ka-
tolik, ili ni{ta! U ovome pogledu nije u meni nika-
233
o. Josip Vrbanek, D.I.,
duhovni vo|a i ispovjednik
Ivana Merza
da postojala ni najbla`a sumnja. Znam i osje}am
da je katolicizam jedina prava vjera. O drugima
nisam nikada ni mislio da bi bile bolje od kato-
li~ke. Eto, ja sam u du{i katolik, ali onaj pra~ovjek
u meni, onaj Faust, koji ne zna za odgoj ni predra-
sude, vu~e me u te`nju dolje i pravi od mene da
sumnjam u sve.
No dosta o tome. Trebalo bi svoj `ivot kritizira-
ti. Time, {to je moja ~ista vjera u katoli~anstvo
oslabila, opalo je svako pravo odu{evljenje, svaki
o{tri sud o svemu {to se doga|a. Sve {to proma-
tram, gledam, i ne znam je li dobro ili zlo... I sada
je krajnje vrijeme da sve ovo opet stresem i da po-
mislim, da je Netko poradi Istine umro za me na
kri`u. I trgnemse tada i vidimda sve te djevojke u
parku, ti mu`evi i lijepe forme, samo su gadna
strast. I ja ne smijem tako {to opravdavati, jer
znam da je ovaj zakon nagnu}a mu`a prema `eni
samo poradi na{e du{e ovdje, jer na{a je du{a
"Mi"- du{a, koja se usavr{ava i di`e. Ova negativ-
na strana ljepote samo je zato ovdje da stvara od
nas ljude. I gledat }u da se probijem, da na `enu
ne gledam kao na lijepo tijelo, k njoj me njezina
vanj{tina ne smije vu}i. Othrvat }u joj se i u njoj }u
tra`iti samo ono {to je vje~no. I zbilja, sad opet
osje}am da vjerujem, da vjerujem katoli~ki. Ne
Venera, nego Majka Bo`ja, to je za nas jedini pravi
put. I promatraju}i `ivot, znat }u {to je plemenito,
a {to nije."
Borba traje dalje jer se narav ne ubija nego
oplemenjuje. Vrhunarav i milost di`u ljudsku sla-
bost, ali pod uvjetom da se ~ovjek podla`e, da je
ponizan tj. da prizna istinu. Ivan to uvi|a i evo {to
bilje`i:
Banja Luka, 23. I. 1916. "Htio bih biti ponizan,
silno ponizan. Svu onu priro|enu oholost uni{titi
234
i ponizno te`iti za istinom, samo zbog te same isti-
ne, a nikako ne misliti na ljude, {to su oni uradili,
{to su oni pro~itali i biti u tompogledu suvremen.
Duboku temeljnu naobrazbu tra`im, a ne
mno`inu pro~itanih knjiga. Svejedno sam neza-
dovoljan i `alostan. Znam da ne bi smjelo ovako
biti. Bio sam pa~e na Pri~esti danas; ono nekoliko
~asova u crkvi bijah sav sretan i jo{ vi{e, kad mo-
goh bar donekle zaroniti u ovo otajstvo. No, brzo
iza toga nasta ~uvstvo nezadovoljstva, mo`da je
to zato jer pro`ivljujemneku ~udnu borbu, koje ni
sam jo{ nisam svjestan. Od onog odu{evljenja i
samosvijesti, koja je bila u meni, polako odusta-
jem i pribli`ujem se silnim naporom kr{}anskom
poimanju i uvi|am, da u mnogom imam krivo,
dapa~e da jo{ nemam temeljnih filozofskih
na~ela... U `ivotu sam du{om i tijelom katolik...
ali u srcu, ne u razumu, i nehotice sumnjam... Se-
be jo{ ne poznam. Znam da bih mogao kakvim fi-
235
Ivan Merz (drugi s desna, donji red) sa skupinom |aka
kongreganista na "liturgijskom izletu" u trapisti~kom
samostanu u Rajhenburgu, 27. XII. 1923.
Prvi s lijeva, donji red, Franjo [eper, maturant,
budu}i zagreba~ki nadbiskup i kardinal.
lozofskim umovanjem do}i do nemoralnih zak-
lju~aka ili nauka za `ivot; ali nikada ne bih sam
bio nemoralan; dapa~e bih prezirao i gadio se od
nemoralnih ljudi."
Sumnja o kojoj Ivan govori bila je samo ona ne-
jasno}a, {to je ~ovjek ima u du{evnim stvarima
dok je `iv, jer bi ih `elio tako zorno gledati kao i
tjelesne. K tome za premnoge znanstvene i vjer-
ske istine nemamo potpune o~itosti; one su sigur-
ne, ali jo{ ostaje koji razlo{~i}, koji zamra~uje umu
potpunu jasno}u, pa ~ovjek treba da voljom svo-
jom u~ini kraj nemirnom i nerazboritom koleba-
nju duha. To je "certitudo libera" - slobodna sigur-
nost. Sitne du{e lome na njoj krila svog idealizma
i padaju najprije u sumnju, a onda u bezvjerstvo.
To gore i br`e ako ih strast zamra~uje. Jaki Merzov
duh i ~isto srce ustraju u tra`enju Istine i on se
podvrgava ugledu Crkve, dok se i znanstveno
potpuno ne izgradi.
Ponizno{}u je dakle Merz rije{io obje krize,
provukao se kroz Scilu i Haribdu. ^isto}a je po-
niznost tijela pred razumom, vjera je poniznost
razuma pred objavom. No ta poniznost rezultira
iz veledu{na srca. Kakvu plemenitost i veledu{je
sadr`ava njegova odluka: "Makar sumnja ostaje,
ostajem ipak ~ist!" To je rje{enje problema predo-
dabranja i milosne suradnje, to je temelj vjere i
zna~aja. Gospodin se nije dao natkriliti u vele-
du{ju, nego je Ivana nagradio velikim milostima.
Dao mu je milost sveta~ke vjere. Prou~avanjem i
molitvom dovinuo se do dubokog razumijevanja
vjerskih otajstava {to ga je pokazivao u govoru i
pismu, u `ivotu i vladanju. Gospodin mu je dao
priliku te je u Lurdu i na svoje o~i vidio ~udesa...
Lurdsko je vrelo u vrtu katoli~ke Crkve, dakle
236
Bog daje Crkvi svjedo~anstvo da navije{ta njego-
vu istinu. I Ivan sav sretan uz nju pristaje i svom
joj se du{om predaje. Pa kakvom je jasno}om gle-
dao Boga Gospodina na poslu za ljude, tako se i
on dao na posao za dizanje i {irenje katoli~ke vjere
i `ivota pomo}u Katoli~ke Akcije.
Kako mu je ~isto}a pomogla do `ive vjere, tako
}e opet vjerom uzdi}i ~isto}u do potpuna sjaja. U
vrijeme naj`e{}e borbe, 8. XII. 1915. zavjetovao je
~isto}u do `enidbe; a kad je vjera potpuno pobije-
dila zavjetovao je 8. XII. 1923. vje~nu~isto}u. I kad
sam ga nekom zgodom nakon toga pitao, je li mu
te{ko dr`ati zavjet, rekao je: "Pa ja sada uop}e ne-
mam tih napasti." ^ovjek neo`enjen, u tridesetim
godinama, pa nema napasti! Zaista rijetka milost,
ali Merzu je bila dana, jer je prije bio "u malom
vjeran". Ponizno{}u, odricanjem, molitvomMari-
ji i Pri~e{}u o~uvao je i razvio vjeru; odgojio u sebi
karakter, dijete Bo`je, sveca. o. Josip Vrbanek, D.I.
237
Ivan Merz s isusovcem
o. Brunom Foreti}em
u Rimu, 1925. god.
prigodom hodo~a{}a
Orlovske organizacije
u Svetoj godini.
VITE[KAZAKLETVA- ZAVJET ^ISTO]E
Odlomak iz knjige o. Josipa Vrbaneka
"Vitez Kristov Ivan Merz",
Zagreb, 1943., str. 179. 185.
Treba istaknuti kako je Ivan sredio dva najja~a
nagona: za hranomi spolnimu`itkom. Silovita su
obadva, jer im je svrha va`na: o~uvati i razviti
`ivot pojedinca, te s brojnim pojedincima `ivot
~itavoga ljudskog roda. No ba{ iz te sile i va`nosti
odska~e i potreba i zasluga sre|enja, a u na~inu
sre|ivanja, o~ituje se pravo vite{tvo. Ivan nije ni-
kada grije{io pro`drljivo{}u; samo mu se
maj~inim teto{enjem razvila sladokusnost. On
ho}e i ovu zatomiti, pa o Bezgrje{nom Za~e}u
1916. odlu~uje ne jesti izvan triju obroka, a po~et-
kom 1918. na talijanskoj fronti odlu~uje da }e sa-
mo dva puta na dan jesti. Kakvih ga je `rtava i
borbe to stajalo, svjedo~i prizor iz zaklona na vi-
sokom vrhuncu blizu Belluna 23. VIII. 1918., gdje
se sam sebi ruga, dok mu je izgladnjela narav
tra`ila samo redovitu okrepu.
"U samog sebe zaljubljeni ~ovje~e: slanina,
so~ni kruh, mnogo jedi, si{i sok, nek' se sve cijedi
niz grlo i napunja trbuh. @ivot! Smisao svega!
Ho}e{ biti dobar, sjajiti kud prolazi{, a da si rob
svog vje~no gladnog `eluca koji sve tra`i, tra`i
ne{to sna`no i so~no. Sutra }e{ umrijeti, ~ovje~e!
Umrijeti! Da, i komis i {pek i sve drugo jo{ }e tu
biti i le`ati na stolu, a tebe ne}e biti, ni tvog trbu-
ha, kao da nisi ni{ta jeo. Kukavico jedna! Kada }e{
ve} umrijeti, a ti barem gledaj da ti duh bude slo-
bodan, da trbuh izgubi vlast nadtobom, kukavico
jedna!! Bo`e, daj mi urnebesnu snagu, da sve svo-
je strasti skupim u {aku, pa da ih zahvatim desni-
238
com rukom i to-
povskom snagom
hitnem o stijene,
da se ko' staklo
razbiju i razlete na
sve strane. - Bo`e,
Bo`e, kada }u to
mo}i, kad }u zem-
ljom stupati pro-
~i{}en! Pomozi mi,
Bo`e, jer je bolje ne
`ivjeti, nego tako
`ivjeti Sjeti se
smrti - a slanina u
kutu vreba. - Tko
veli da je post glu-
post, taj ne zna
ni{ta. Bez posta ne-
ma pravoga du-
{evnog `ivota; ~ov-
jek nema onda nad
sobom vlasti. A to
je glavno. Daj mi,
Bo`e, silnu volju,
pa makar bio gol i bos. Jer, ako samve} na svijetu,
svejedno je imam li zvijezdu pod vratom, ili da
mi proviruje ko{ulja na laktu. Glavno je veliko Ja,
sloboda duha, koja se ni smrti ne boji, a ostalo je
sve sporedno! (12 kg sam spao na te`ini)."
(D, 23. VIII. 1918.)
To veliko "Ja" jest neumrla du{a, kojoj Ivan gle-
da veli~inu u sli~nosti s Isusom, a do nje dolazi
produhovljenjem. Zato bilje`i dva mjeseca
kasnije:
"Odricanje je pravi put k Bogu, a trpljenje koje
uslijed ovoga nastaje, mora poja~ati snagu `ivota
- ako je ona po~elo `ivota - i stvarati od nas
239
Ivan Merz (u sredini), izabrani
predsjednik Hrvatskog katoli~kog
omladinskog saveza
u ljetu 1923. u Zagrebu.
Do njega o. Bruno Foreti}, D.I.
sna`ne ljude, ne samo u }udorednom pogledu,
nego ljude potpune za `ivot; u~enjake, radnike
itd. Apstinencija ne samo da nije zapreka
nau~nom radu, nego mora i biti podloga ovome.
Danas mi je tako sna`na volja, da te nazore prove-
demu djelo; - jer zaista ~ovjek se gadi samomsebi
zbog svojih neukro}enih strasti." (D, 10. X. 1918.)
"Vina, ni piva nije Ivan nikada pio, a niti pu{io
nije. Jeo je uvijek polagano, tek u velikoj hitnji
ne{to br`e", svjedo~i njegov otac u listu 23. IX.
1942. Pari{kim odlukama i{ao je Ivan jo{ dalje te
zaista postao savr{enim gospodarom svoga grla,
a preko njega i preko sre|ene ma{te tako|er go-
spodaromspolnih nagnu}a. Upogledu ovih imao
je Ivan jo{ od realke (gimnazije) dvije te{ko}e.
Prvu, {to nije mogao pravo razlu~iti nagon od lju-
bavi; i drugu, {to nije razlikovao nehoti~ne pri-
rodne pojave od hotimi~ne grje{ne naslade. On
~ezne za ljubavlju, a odvra}a se od nagona; a u
jednomi drugomne zna pravo {to je grje{no, a {to
nije. Kroz cijelih pet godina ove neizvjesnosti
zadr`ava ipak svjesnu te`nju: grije{iti ne}u, ho}u
biti ~ist. I da mu to uspije zavjetuje 8. XII. 1915.
Majci Bo`joj da }e pod za{titom njezinom neoka-
ljano ~uvati ~isto}u do `enidbe. Zavjetom dakako
nisu napasti prestale, nego mu je Bl. Gospa dala
milosti, te ih je juna~ki svladavao. Sijevala su mu
~esta prosvjetljenja sa stajali{ta naravne i vrhuna-
ravne ljepote i koristi sv. ~isto}e. Mjesec dana na-
kon zavjeta, 7. I. 1916., veli da je u napasti "preda
mnom slika Sikstine uvijek" tj. Rafaelova umjet-
nina koju je upoznao iz "Grala". Sam obi~aj zazi-
vati Gospu stekao je u Marijinoj kongregaciji. Ve}
22. VII. 1914. opa`a na oporavku u Opatiji: "Na
kupanju na me jako djeluje eroti~ni moment, ali
240
kad pozovem Djevicu u pomo} pomogne mi
mnogo".
Uspomena na njegovu "prvu idealnu ljubav"
pomagala je Ivanu da je lak{e prelazio preko
ne~istih ganu}a kod mnogog {tiva, {to ga je mo-
rao ~itati i usred ru`nih prizora gradskoga `ivota.
Ratni napori oduzimali su tako|er napastima
ne{to snage, a isto tako i ozbiljno u~enje i post pri-
je i poslije rata. Borba ipak nije bila laka. "Svagdje
onaj veliki strah da bi mogao biti sjetilan... Kada
}e ~ovjek biti tako jak, da bude naivan i iskren kao
dijete?" On ~isti do zadnjeg kuti}a vlastito srce, i
ako mu se na ~as uzbudi osje}aj proti u~injenomu
zavjetu, Ivan ga brzo suzbija i kaje se. "Sebi sam
gadan kad pomislim kako sam razgovarao sa
Z" (D, 20. IX. 1916.) Od protuprirodnog grijeha
tako se zgra`a te je jasno da na njega nije nikada
svjesno ni pomislio. Mladi} koji pred Svezna-
ju}im priznaje: "Kad ~ujem da se gadno govori,
kadse umojudu{uho}e gadne slike uvu}i, uvijek
vidim nepromijenjenu sliku Gospe s Djetetom,
onaj lijepi i veli~anstveni i blagi izraz, ono usredo-
to~enje svega uzvi{enoga"
(D, 19. XII. 1914.) - taj mladi} ne pada svjesno!
Uspore|uju}i dva katoli~ka javna radnika,
primje}uje zna~ajno: "Sam osje}am da me se ma
kako naobra`en ~ovjek ne bi nikada mogao tako
dojmiti kao ~isti. To je ~injenica, i ba{ mi ova
potvr|uje istinitost kr{}anskih }udorednih na~e-
la. ^isto}a i vje~no ~isto}a treba da je geslo."
(D, 28. II. 1916.)
Tome primjereno nastojao se Ivan i vladati.
Premda ga je priroda vukla u `ensko dru{tvo, on
ga ipak izbjegava, a u dru{tvu dobre katoli~ke
obitelji ostavlja dojam ~estitog, ~istog mladi}a.
241
K}erke iz uzorne obitelji Jovi}evih u Banjoj Luci
jo{ se i danas sje}aju, kako su se djetinjom nevi-
no{}u radovale, kad je Ivan do{ao u posjete, jer -
vele - "njega se nismo bojale". Bilo je to u obitelji sa
devetero `ive djece, ali koju je majka odgajala ve-
le}i: "Volila bih da vas u devet sanduka (lijesova)
redomiz ku}e iznesu, nego da ste mi koje nevalja-
lo." Sli~no je bilo i u obitelji Vla{i}evih. Da, "lijep je
~ist nara{taj u sjaju svome, mio je Bogu i ljudima."
(Mudr. 4, 1)
Ukoliko je koje vrijeme prije god. 1923. nekim
djevojkama posve}ivao ve}u pa`nju, jednoj u
Be~u, dvjema u Banjoj Luci, ~inio je to prou~ava-
ju}i ih, bi li zna~ajem njemu odgovarale da ih
vjen~a. Nijednoj nije {to obe}avao, niti ikakvim
dodirom njihovo povjerenje zlorabio. U jednoj od
njih neprestano gleda Rafaelovu "Gospu od Veli-
kog Vojvode" - "Madona Granduca" i zato mu se
svi|a.
Za vojnog dopusta 20. IX. 1916. ustanovljuje:
"Ovaj obiteljski `ivot mi ne godi. Ustaje kasno, je-
de vje~no, a `ivi svakimdanomjednako kao stroj.
Do~im kad sam sm, pa makar i gladan, osje}am
bar da ne{to svladavam, kako se borim i dolazim
sve bli`e k Savr{enstvu. Tamo barem du{a `ivi i
promatra, do~im ovdje ne osje}am tako jasno raz-
like izme|u tijela i du{e."
Ovo su samo prvi valovi magneta Bo`je ljuba-
vi, koja ga je privla~ila, da joj se sav preda. Sve
dubljimpromatranjemBo`anske dobrote i ljepote
kroz prirodu i Objavu, kroz Isusa i Mariju, kroz
Crkvu i Svete, kroz Montmartre i Lurd, Ivan nala-
zi svoj puni Ideal `ivota. Ovaj ga nadahnjuje i pri-
vla~i, di`e i preobrazuje kroz Euharistiju te on
uvi|a, da je: "Krista ljubit' - to je nad sve slasti;
242
Kristu slu`it' - to je nad sve ~asti; Kristov biti - to je
veli~ina, a sve drugo varka i ta{tina." Tomu idealu
}e se sav predati u slu`bi u Katoli~koj Akciji. Pa
da bude "Omnia Uni" - "Sve Jednome", Ivan }e u
istim duhovnim vje`bama o Svim Svetima god.
1923., kad je kona~no upoznao tu svoju zada}u,
odlu~iti se tako|er da ostane neo`enjen i da u~ini
zavjet vje~ne ~isto}e koji je i polo`io 8. XII. 1923.
Na to se je dugom vje`bom i strogom pokorom
dostatno pripravio, pa mu ga i nije bilo te{ko
obdr`avati. Gledaju}i Ivanov ispovjednik kako se
Ivan mora mnogo dru`iti s djevojkama, upita ga
jednom je li mu je te{ko dr`ati taj zavjet? Posve
mirno odgovori Ivan: "Pa ja sada uop}e nemam
tih napasti!" Zaista rijetka milost, ali Merzu je bila
dana, jer je "u malome bio vjeran" ~uvaju}i osjeti-
la, i jer je imao svoju veliku ljubav: Isusa, Mariju,
Crkvu, du{e! Njima se on raduje, za njih radi, za
njih mnogo trpi. Tu stojimo pred ~injenicom
uspjeha nadnaravnog odgoja: milosti i juna~ke
volje. Ivan je zaista bio no{en Milo{}u i to u obliku
neobi~nih Bo`jih zahvata u njegovo mi{ljenje i
odluke.
Dok o zavjetu nitko nije imao pojma, u razgo-
voru se ipak vidjela Ivanova velika stidljivost. Na
svadbi prijatelja iz realke P. izdr`ao je Ivan sa sva-
tovima dugo u no}. Bio je razgovorljiv i dr`ao
krasnu nazdravicu. Svatovi se igrali i "jastu~ca".
Jedna odli~na Orlica izabrala Ivana i po obi~aju
klekla o~ekuju}i poljubac. Ivan ostao na svom
mjestu miran, kao da se to njega i ne ti~e.
"Dru{tvu za volju mora{ i Ti!" reko{e svatovi. "Ne!
Nije moj obi~aj", odvrati Ivan i nastavi razgovor o
drugom, kao da prizora i nije bilo. Tako izbavi i
Orlicu iz neprilike, jer joj je bilo da zapla~e. Samoj
243
je sebi spo~itavala: "Pa kako sam se i usudila tako
{to o~ekivati?"
Vide}i ga ovakva upita ga drugom zgodom
znanica iz mladosti: "Ivane, pa za{to se ne `eni{?"
"O`enio sam se ve} s knjigom", odgovori on. I
oboje se nasmijali, a i razumjeli.
Orlice (~lanice katoli~kog `enskog udru`enja) su
ga po dru{tvenom poslu posje}ivale, pa i pod-
ve~er, kad su one i on dospjeli. Ivan je nastojao da
bude uvijek i tko "tre}i", a to je bila barem bolesna
majka koja je godinama u susjednoj sobi bolesna
le`ala. Kasnije bi Ivan u pravi ~as upozorio posje-
titeljice da se ku}na vrata to~no u 9 sati zatvaraju,
pa se razgovor uvijek toliko ranije svr{io da je on
mogao i koji korak ispratiti i jo{ se u pravo vrije-
me povratiti.
Ivan je dakle upotrebljavao sva sredstva, pa i
naravna, da ~isto}u srca sa~uva, najvi{e dakako
u`ivaju}i ~istog Jaganjca i gledaju}i na Nebesku
Majku. Srame`ljivost je djetinjstva svoga produ-
hovio i zaista bio opet "an|eo u tijelu", kako smo
ga gledali. ^uli smo ve} o tom izjave Orlica, a ra-
zabire se isto i iz op}enitih svjedo~anstava. Priz-
nali su to i njegovi ~estiti protivnici, kao npr. P. C.
u "Lu~i" 1928. str. 276.:
"^itao nam je Ivan Merz svoju doktorsku di-
sertacijuNa svakoj stranici vidi{ i osje}a{ njega.
Njega, koji je tako lijep, ~ist. Dok nam ~ita, du{a
mu gori vatrom, koje ja ne poznam, glas zvoni lje-
potom, koju sam vidio samo u dje~jim o~imaJe
li to izljev ljubavi nebeskom Po~etniku pje-
sni{tva? Je li to ~isto}a mladena~ke du{e koja iz-
gara u ~e`nji za Zaru~nikom?Kako mu je ~isto
oko! Kako je tih, ljubezan! Uvijek nasmijan, vedar
i veseoKako je lijep ~isti mladi}! Otkudja znam,
244
da je on ~ist? Vidio sam - osjetio sam. Ne mo`e se
sakriti grad na gori" Opravdano je dakle dr. D.
Kniewlad u svome `ivotopisu o Ivanu ustvrdio
da je Ivan djevi~ansku ~isto}u sa~uvao netaknu-
tu. (@ivotopis, 1932, str. 233).
245
Ivan Merz (prvi desno) s orlovskim hodo~a{}em
u Svetoj godini pred Bazilikom Svetog Petra u Rimu,
u rujnu 1925. god. Hrvatski orlovi imali su ~ast
pedvoditi povorku Me|unarodnog hodo~a{}a mlade`i u
Jubilarnoj godini. Iza mladi}a s tablom: dr. Ivo Protulipac,
o. Bruno Foreti} i dr. Avelin ]epuli}.
@ene o Merzu
Ova knjiga ne bi bila potpuna kad ne bismo
dodali i ovo poglavlje. Na prethodnim stranica-
ma puno smo toga ~itali {to je Merz mislio i govo-
rio o temama i sadr`ajima koji se izravno ti~u `en-
skoga svijeta. Me|utim, kako su `ene Merza
do`ivljavale, {to one imaju o njemu re}i, kako je
on na njih djelovao i to je va`no i zanimljivo ~uti.
A toga ima veoma mnogo. Od brojnih njihovih
objavljenih izjava i svjedo~anstava za ovu knjigu
odabrali smo nekoliko. Osim Mire Preisler sve su
Merza dobro poznavale posljednjih {est godina
njegova `ivota, s njime su gotovo svakodnevno
sura|ivale kao ~lanice katoli~ke organizacije. Po-
slu{ajmo {to nam one o Merzu govore.
MARICASTANKOVI]
Stajali smo kraj vo|e, u~itelja, sveca
Prof. Marica Stankovi} (1900.-1957.) bila je naj-
bli`a suradnica Ivana Merza u apostolatu me|u `en-
skom katoli~kom mlade`i. On je na nju u duhovnom
smislu najvi{e utjecao tako da je krenula njegovim pu-
tom, i nakon njegove smrti ostvarila je njegovu ideju
utemeljiv{i svjetovni institut Suradnica Krista Kralja.
Puno je toga napisala o Ivanu Merzu. Me|u ostalim i
seriju ~lanaka pod zajedni~kim naslovom "Vitez `en-
ske ~asti" u ~asopisu "Za vjeru i dom" koji su objavlji-
vani za 10. obljetnicu Ivanove smrti, tijekom {kolske
godine 1937./38. Uuvodu ove serije napisala je Marica
Stankovi} da je izraz "vitez `enske ~asti" najbolji ko-
jim mo`e opisati Merza u odnosu prema `enskom svi-
246
jetu. Njezinu izjavu koju ovdje donosimo napisala je
na molbu Ivanova duhovnika o. J. Vrbaneka u vidu
svjedo~anstva za Merzovu beatifikaciju. Ovaj tekst
Marice Stankovi} objavljen je u biografiji Ivana Merza
od J. Vrbaneka Vitez Kristov Ivan Merz, str.89-91.
Upoznala sam dr.
Ivana Merza nakon {to
se vratio iz Pariza i pra-
tila sam njegov `ivot i
rad sve do njegove
smrti. Vidjela sam ga
gotovo svaki dan. Pro-
matrala sam ga u crkvi i
kod vjerskih ~ina. Prati-
la sam ga, kad se po~eo
zalagati za Katoli~ku
Akciju prema smjerni-
cama Pija XI. Gledala
sam njegovu orija{ku
borbu da Orlovstvo po-
stane sredi{njom organizacijom hrvatske kato-
li~ke mlade`i. Razumjela sami divila se njegovim
nastojanjima oko euharistijskog, liturgijskog i pa-
pinskog odgoja na{e mlade`i. I{la sam za njim,
kao {to su i{le za njimogromne skupine djevojaka
i mladi}a, koje su htjele da preko Orlovstva grade
Bo`ju Hrvatsku. I zato sam dr. Ivana Merza poz-
navala ne samo kao prvoborca i ideologa Orlov-
stva, ve} mi je bio poznat i njegov svagdanji, na-
jintimniji `ivot.
Vidjela sam ga u smijehu i u {ali. Vidjela sam
ga u dnevnom saobra}aju s ljudima razne dobi i
stale`a. Vidjela sam ga, kad su te{ki tereti i brige
sagibale njegova le|a. Kad nije nalazio razumije-
vanja i kad je bio sam. Vidjela samga u zabrinuto-
247
Prof. Marica Stankovi}
1900.-1957.
sti i boli. U situacijama neobi~no te{kim, kad i
naj~vr{}a du{a stenje i zapla~e. Vidjela samga i za
vrijeme njegove posljednje bolesti i na samr-
tni~kom krevetu.
Vidjela sam kroz tolike godine moga javnog
rada mnogo po`rtvovnih, i lijepih du{a. Ali Iva-
nova du{a natkrilila je sve. On nije svoju du{u
uprljao nijednim propustom, nijednom nedo-
sljedno{}u, nijednom slabo{}u. Nikad nije bio ne-
raspolo`en, nikad zlovoljan, nikad nestrpljiv. Ni-
kad nije pokazao malodu{nost u pote{ko}ama,
klonulost u razo~aranjima i neuspjesima. Kroz
sve, pa i kroz najte`e ku{nje, prolazio je s neiska-
zanom vedrinom i mirom. Dok smo se mi uzruja-
vali, on je molio. Dok smo mi vodili `u~ljive pole-
mike, on je kle~ao pred Presvetim. Dok smo mi
ogor~eno napadali na{e protivnike, on nas je svo-
jom blago{}u zadivljavao.
Nikada on nije nikoga napadao, iako je
do`ivio mnogo nepravda. Nikada nikoga ogova-
rao, iako smo mu mi namje{tali stupice, samo da
vidimo, ho}e li se sveti Merz prevariti i dometnuti
koju na ra~un bli`njega. Nikad nikoga nije
osu|ivao, iako je na~elna njegova borba za
~isto}u Katoli~ke Akcije bila neobi~no te{ka. U
svakoj du{i gledao je Krista, prisutnost svetog
Trojstva, i zato se prema svakoj vladao sa neo-
bi~nim {tovanjem.
U Mer~evoj se blizini nije moglo misliti ne{to
grje{no, nisko, pa ni manje vrijedno. Sve je to u
njegovoj blizini nestalo. On je svojom pojavom,
svojimgovorom, svojimmiromdizao du{uuvisi-
ne. Kad je razgovarao o najobi~nijim dnevnim
stvarima, poslovima, brigama, kad su mu ljudi
pri~ali o najobi~nijim svojim do`ivljajima, potre-
248
bama, pa ~ak i sitnim sva|ama, ni onda se Merz
nije izgubio i onda je ostao na visini, uvijek spre-
man da di`e du{e k Bogu. Na njemu se osje}ala
blizina Bo`ja. On ju je nosio, kudgod je prolazio.
Kad smo uz njega bili, mi smo je gotovo osjetno
osje}ali. I zato je trebao samo jedan Mer~ev po-
gled, samo jedan susret s njim, i najnemirnija
du{a smirivala se, utje{ila se.
Jest, mi smo i kraj `ivog Merza osje}ali, da sto-
jimo kraj vo|e, u~itelja, sveca. A danas, kad je
pro{lo 15 godina od njegove smrti, danas s jo{
ve}im uvjerenjem tvrdimo, da je svetac `ivio u
na{imredovima. Jer njegov lik kroz 15 godina nije
potamnio, ve} nam je svaki dan bli`i, jasniji, pri-
vla~iviji.
Upravo ova mutna i krvava vremena tra`e ve-
likih uzora, velikih du{a, koje svojom katoli~kom
izgra|eno{}ui dosljedno{}u, mogulije~iti i bla`iti
rastrganost, bijedu i bolesti suvremenog ~ovjeka.
AMerz je takav nenadkriljiv uzor, takva neobi~no
skladna katoli~ka i sveta~ka li~nost.
Spremna sam i pod zakletvom potvrditi, da je
dr. Ivan Merz posjedovao kr{}anske kreposti u
herojskom stupnju. I da je nastojanje, da se pove-
de proces za beatifikaciju, i opravdano i nu`no.
Dao Bog, da sa oltara mu~eni~ke Hrvatske zasjaji
lik na{ega Ivana, na{ega sveca.
U Zagrebu, 7. studenog 1942.
Marica Stankovi}
249
\UR\ICAVITKOVI]
Veliki na{ U~itelju, hvala ti!
O desetoj obljetnici smrti Ivana Merza 1938. g. ci-
jeli peti broj isusova~kog ~asopisa @ivot bio je posve}en
Ivanu Merzu. Isti taj broj bio je objavljen kao posebno
izdanje pod naslovom "Bo`ji ~ovjek Hrvatske - Ivan
Merz". Uvod i posvetu za ovo posebno izdanje napisa-
la je prof. \ur|ica Vitkovi} koja je ovim tekstom sa`ela
sva mi{ljenja i izjave djevojaka i `ena koje su Ivana
Merza poznavale; ovim je rije~ima najbolje izrazila {to
je Ivan Merz zna~io za `ene i djevojke svoga vremena.
U dubokoj zahvalnosti Kristu Kralju, u po~ast
svog velikog brata, dr. Ivana Merza, u desetoj go-
dini njegova smirenja na Srcu bo`anske Ljubavi i
tihe adoracije Najsvetijoj od `ena, predajemo svo-
jim sestrama ovu knjigu.
VELIKI NA[ U^ITELJU, hvala ti!
Hvala ti, {to si nas nau~io kako se vjerno ljubi
Krist.
Hvala ti, {to si nam pokazao svu slast euhari-
stijskog blagovanja, svu vitalnu snagu bo`anske
mane, svu ljepotu prijateljstva s dobrim Pastirom
i Zaru~nikom du{a.
Hvala ti, {to si nas nau~io gledati Krista u Nje-
govu misti~nu tijelu, Njegovoj svetoj zaru~nici,
Crkvi katoli~koj.
Hvala ti, {to si nas upozorio da ne mo`emo biti
katolici bez ljubavi Papi, biskupima i
sve}enicima.
Hvala ti, {to si namotvorio srce za one po koji-
ma nam govori sam Duh Sveti.
250
Hvala ti, {to nam je danas jasno da u ljubavi k
njima, iskazujemo ljubav i po{tovanje samom Bo-
gu, i da preziru}i njih, Gospoda preziremo.
Hvala Ti, {to u pomazaniku Bo`jem gledamo
ne slaba gre{nika, nego drugog Krista, ~ovjeka ja-
ka koji svojomrije~jusaziva trojednog Boga da Ga
samo po njegovim posve}enim rukama mo`emo
primiti u sebe.
Hvala Ti, {to si nas nau~io projicirati sve svoje
`elje i nastojanja na transcendentalno, vje~no; {to
si nas uputio da U BOGU smirimo nemirna svoja
srca, da neizmjernu pusto{ njihovu mo`emo za-
dovoljiti samo Neizmjernim.
Za sve ovo hvala ti!
DOBRI NA[ PRIJATELJU, hvala ti!
Hvala ti, {to si nam srca u~inio {irokim da
obuhvatimo u njih sve ljude, sve sestre i bra}u
svoju, dragu domovinu i cio svijet.
Hvala ti, {to si nas oplemenio ushva}anjuonih
koji nas mrze i progone, da budemo ponizni i bla-
gi, veseli sa sretnima i `alosni s tu`nima.
Hvala ti, {to s tobomkao s asi{kimSiromahom
pjevamo himnu radosti i zahvale za sunce i zvi-
jezde, za sitna mrava i malenu travku.
Za sve ovo hvala ti!
^ISTI NA[ BRATE, hvala ti!
Hvala ti, {to si bio prema nama tako delikatan i
suptilan. [to si razumio sve najfinije vibracije i
najsitnije stanice djevoja~ke du{e.
Hvala ti, {to si u svakoj `eni gledao sliku
Naj~istije. Ti si bio, lijepi brate, jedan me|u ti-
su}ama koji si savr{eno shvatio u saobra}aju s na-
ma, za{to je KRIST PO @ENI do{ao na svijet.
251
Hvala ti, Ivane, {to si iskreno po{tovao sve
svoje sestre, {to si u svakoj od njih gledao Kristo-
foru, Bogorodi~in nastavak, da - bogorodicu.
Hvala ti, {to smo po tebi uzljubile ~istu}u dje-
vica, bjelinu Marije i njezina Sina.
Za sve ovo hvala ti!
VELI^A DU[A NA[A GOSPODINA, JER
NAM VELIKE STVARI U^INI ONAJ KOJI JE
MO]AN...
Gospodin te je dao na{oj domovini, Hrvatskoj
- da bude{ jedan izme|u nas.
S tobom smo `ivjeli, gledali te i slu{ali kroz 31
godinu. Bio si kao i mi, a opet toliko iznad nas!
Bio si DIJETE OSOBITE MILOSTI I LJUBAVI
BO@JE.
Bio si DJEVI^ANSKA - EUHARISTIJSKA
DU[A.
Zato sva na{a zahvalnost Kralju slave!
Sveci se ne ra|aju svaki dan, a mi smo sveca
imali kraj sebe kao ~lana svoje organizacije.
Unjoj si namostavio skupocjeno blago, nepro-
padljivu ba{tinu.
Mi ti, sveti na{ brati Ivane, koji si `ivot svoj pri-
kazao Gospodaru vjekova za sve nas, obe}ajemo
da }emo uvijek biti vjerne ~uvarice tvoje ba{tine,
da }emo se kao i ti boriti samo ZA KRISTA I
NJEGOVO KRALJEVSTVO u du{ama.
To je na{ Zavjet tebi u desetgodi{njici tvoga
po~ivanja u krilu Vje~noga Oca.
252
MIRAPREISLER
Na{ dobri brat Ivan
Usporite korake! U{utkajte misli,
koje ste glasno razasuli idu}i ulicama u `urbi za
dnevnim poslovima!
U{utkajte misli... Ovim je pra{nim ulicama na{ega
dragog grada hodao apostol.
Prolazio je mirno, uronjen u misterij Ljubavi.
On, na{ dobri brat Ivan!
Apostol [UTNJE, Apostol SAMOZATAJE,
Apostol DOBRIH DJELA.
Prolazio je glavnim ulicama, bu~nim, punim
prolaznika, {to grozni~avo tra`e svr{etak svakoga
dana,
{to rastjeruju misli i `elje i ostaju prazni i umorni
tra`e}i smirenje.
Kraj njih je pro{ao na{ dobri brat Ivan, Apostol
na{ih dana.
Njegove su se misli skupile u svjetlu Gospodnjem.
I kad je iz daleka nazrio prebivali{te Njegovo,
Nasred bi ulice pobo`no skinuo {e{ir,
U d`epu je nosio Gospina zrna i molio,
Uvijek je molio - On, apostol!
Tu je u~io, radio, i molio.
Ostavio nam je kao ba{tinu svoja tra`enja - vje~na
u Gospodinu,
Ljepotu svojih misli u krilu Djevice, svoj `ivot
neprestane `rtve, kao ogledalo ~ovjeka, koji u slici
Besmrtnog prolazi putem dostojan otkupljenja.
To je bio na{ brat Ivan.
Usporite korake, otvorite srca -
Kroz na{e ulice prolazi on - jo{ uvijek,
u Gospodinu vje~an!
Zagreb, 4. XI. 1964.
253
VIKTORIJA[VIGIR
Merz Bo`ji i ni~ji!
Po zvanju prosvjetni djelatnik, V. [vigir bila je aktiv-
no uklju~ena u rad katoli~kih organizacija. Ivana Merza
dobro je poznavala i s njim sura|ivala.
Prigodom hodo~a{}a djevojaka-orlica u Rim
1926. g., na kojem sam sudjelovala, Merz nas je pra-
tio. U Firenzi su nam dvije djevojke zakasnile, vlak
je krenuo, a Merz je povukao ko~nicu. Imao je veli-
kih neugodnosti zbog toga. Ali je u na{im o~ima ve-
oma odsko~io i izazvao divljenje. Velika je bila nje-
gova ljubav prema ~ovjeku. U~initi uslugu ili se go-
tovo rastrgati da netko dobije namje{tenje, bila je
njegova izrazita vrlina. Merz je uvijek moderan. Svi
su govorili: Merz je svetac, a bio je tako naravan, pri-
stupa~an i otvoren. Kad je umro imala sam osje}aj:
ne ne{to stra{no, nego ne{to se veliko dogodilo.
Imali smo osje}aj da je on za ne{to umro. Kada su se
neke djevojke raspitivale da li je Merz za `enidbu,
jedna starija, koja ga je dobro poznavala rekla je:
"Merz je Bo`ji i ni~ji". Tako je i bilo.
MIRAMAJETI]
An|eoski ~ist
Merz je bio ku}ni prijatelj obitelji Majeti}. U~iteljica
Mira s njime je sura|ivala u apostolatu me|u mladima.
Merz je bio veoma drag da ga se moralo voljeti.
An|eoski ~ist. Ni{ta se lo{ega o njemu nije moglo
pomisliti, a kamoli re}i. Bio je odu{evljen Lurdom.
Jednom je za na{u priredbu kroz grad preko Zri-
njevca na rukama donio veliki kip Gospe Lurdske
ne obaziru}i se na ljude. Jedan doktor pa ovako! Tu
mi se on u svojoj poniznosti najvi{e svidio. Omo-
gu}io mi je da sam mogla putovati na hodo~a{}e u
Lurd. Dokumente, kojih nisam imala, posljednjeg
dana mi je pribavio. Kad sam ga po`alila {to je cijeli
dan zbog mene izgubio, re~e mi: "Zar ne znate da
sam ja taj dan dobio a ne izgubio. Dani, u kojima ne
u~inimo ni{ta za bli`njega to su izgubljeni dani!"
254
P O G O V O R
Kao {to je re~eno u predgovoru, u ovoj smo
knjizi prikazali samo jedan dio duhovnog lika
Ivana Merza. Ova knjiga nije njegova biografija,
niti potpuni prikaz njegove duhovnosti, niti cjelo-
vito izdanje njegova dnevnik. Na temelju teksto-
va skupljenih iz raznih njegovih spisa nastojali
smo prikazati njegov stav prema ljudskoj ljubavi,
simpatiji, braku, ~isto}i, i to polaze}i najprije od
njegova osobnog iskustva koje nam je zapisao u
svome dnevniku. Potom smo u drugom dijelu
prikazali kako je svoju te`nju za ljubavlju i svoje
srce, vo|en Milo{}u, postupno usmjerio prema
Bo`anskoj ljubavi u osobi Isusa Krista kojemu je
potom posvetio cijeli svoj `ivot.
Bilo bi veoma pogre{no kad bi si na temelju sa-
mo ovdje objavljenih tekstova ~itatelj stvarao sli-
ku o Sluzi Bo`jemu. Cjeloviti Merz je ~ovjek {iro-
kih vidika i nadasve apostolske anga`iranosti u
{irenju Bo`jega Kraljevstva u du{ama. Njegova
ljubav prema Kristu na{la je konkretan izraz na
raznim podru~jima kr{}anskog apostolata. Bio je
to najprije njegov zauzeti rad u katoli~kom odgo-
ju mlade`i kroz katoli~ke organizacije. Zatimje tu
bio posebno va`an njegov liturgijski apostolat po
~emu je poznat kao jedan od glavnih pokreta~a li-
turgijske obnove u Hrvatskoj. Nadasve se isticala
njegova ljubav prema Papi i Crkvi koju je ustrajno
{irio oko sebe, a koja je napose do{la do izra`aja
u njegovu nastojanju oko uvo|enja papinske Ka-
toli~ke Akcije u Hrvatsku.
255
O Ivanu Merzu napisani su brojni ~lanci, stu-
dije, biografije i dvije doktorske disertacije. Cjelo-
vit popis knjiga koje su o njemu objavljene dono-
simo na kraju knjige.
^itatelje koji `ele upoznati Ivanovu duhov-
nost, upu}ujemo na tri knjige koje namdonose iz-
bor njegovih najljep{ih misli. To su "Put k suncu",
"Plamen za visinama" i "Misli" ukojima }e se mo}i
upoznati sve bogatstvo Ivanove du{e u svim nje-
zinim vidovima. Ao njegovoj mnogostrukoj apo-
stolskoj djelatnosti ~itatelji }e na}i brojne podatke
u njegovim biografijama i drugim studijama koje
su o Merzu objavljene.
Ve} i kroz ovu knjigu, a napose kroz ostale pu-
blikacije o Merzu, svatko se mo`e uvjeriti o istini-
tosti i aktualnosti izjave koju je izrekao Kardinal
Franjo Kuhari} u dokumentarnom filmu o Ivanu
Merzu {to ga je Hrvatska televizija snimila i pri-
kazala 14. svibnja 2000. Kardinal me|u ostalim
veli: "Ivan Merz je poruka Bo`ja na{emvremenu."
Na svima nama je da se potrudimo tu Bo`ju poru-
ku poslu{ati.
Bo`idar Nagy, D.I.
256
BIBLIOGRAFIJA
Knjige tekstova Ivana Merza
Ivan Merz: Put k suncu. Odabrani spisi. - Zagreb,
Postulatura Ivana Merza, 1978., 179 str.
Ivan Merz: Put k suncu. Odabrani tekstovi Ivana
Merza. Priredio i komentirao o. Bo`idar Nagy. -
Zagreb, FTI i Postulatura, 1993. - Drugo nadopunjeno
izdanje, 232 str.
Ivan Merz: L'influence de la liturgie sur les ecrivains
francais. (Utjecaj liturgije na francuske pisce).
Doktorska disertacija Ivana Merza obranjena 1923.
Zagreb, Postulatura i Filozofski fakultet Zagreba~kog
sveu~ili{ta, 1996., 303 str.
Ivan Merz: Plamen za visinama. Najljep{e misli Ivana
Merza. Zagreb, FTI, 1999., 128 str.
Ivan Merz: Misli. Zagreb, Postulatura I.Merza, 2001.
Bibliografija svih ~lanaka i studija Ivana Merza nalazi se u
knjizi "Put k Suncu", drugo izdanje, 1993.
* * * * * * *
Biografije, knjige i ve}e studije
o Ivanu Merzu
Dr. Dragutin Kniewald: Ivan Merz - `ivot i djelovanje.
Zagreb, 1932., 272 str.
Bo`ji ~ovjek Hrvatske - Dr.Ivan Merz. Zbirka eseja i
~lanaka. Zagreb, 1938., 71 str.
Josip Vrbanek, DI: Vitez Kristov Ivan Merz, Zagreb,
1943., 254 str.
Bo`idar Nagy, DI: Borac s bijelih planina - Ivan Merz.
Zagreb, Filozofsko-teolo{ki institut, 1971., 372 str.
Bo`idar Nagy, DI: Prijatelj mladih - Ivan Merz, Zagreb
1974., 132 str.
Dr. Marin [karica: Ivan Merz - iniziatore del
movimento liturgico in Croazia (Ivan Merz, za~etnik
liturgijskog pokreta u Hrvatskoj), Rim 1975., 511 str.;
doktorska disertacija na talijanskom jeziku (u
rukopisu). Objavljen izvadak.
257
Bo`idar Nagy, DI: Ivan Merz - uomo di fede ed
educatore alla fede (Ivan Merz - ~ovjek vjere i
odgojitelj za vjeru), Rim 1977., 354 str.; doktorska
disertacija na talijanskom jeziku (u rukopisu).
Objavljen izvadak.
Pojava i zna~enje dr. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj.
Zbornik radova sa Simpozija, odr`anog 1978.g.
prigodom 50. obljetnice smrti Ivana Merza. Zagreb,
1979., 130 str.
Bo`idar Nagy, DI: Tko je Ivan Merz? Kratak prikaz
`ivota i djelovanja Ivana Merza. Zagreb. Postulatura,
1980., 88 str.
Dr. Dragutin Kniewald: Sluga Bo`ji dr. Ivan Merz
(drugo izdanje), Zagreb, UPT, 1988., 318 str.
Du{an @anko: Svjetlo na gori - Dr. Ivan Merz. Zagreb,
Postulatura, 1990., 75 str.
Dr. Kniewald Karoly: A lelek tuzharcosa - Dr. Ivan
Merz elete. Szalesi Muvek 1940., 193 str. Prijevod
biografije Ivana Merza na ma|arskom jeziku.
Bo`idar Nagy: Ivan Merz, istaknuti laik u svjedo~enju
Evan|elja. - Zagreb, Postulatura, 1. izdanje 1995., 2.
izdanje 1996., 56 str.
Simpozij o Ivanu Merzu 1996. g. - Radovi objavljeni u
~asopisu "Obnovljeni `ivot", br. 3/4 1997.
Fabijan Veraja: Ivan Merz, pioniere dell' Azione
Cattolica in Croazia. Positio super vita virtutibus et
fama sacntitatis. (Ivan Merz pionir Katoli~ke akcije u
Hrvatskoj. Pozicija o `ivotu, krepostima i glasu
svetosti.) Roma, Libreria Editrice Vaticana, 1998.,
1104 str.
Bibliografija brojnih ~lanaka, eseja i manjih studija
o Ivanu Merzu nalazi se u Ivanovim biografijama
od dr. D. Kniewalda.
* * * * * * *
^asopisi o Ivanu Merzu
Glasilo Postulature - Ivan Merz. ^asopis za promicanje
poznavanja i {tovanja Ivana Merza. Izlazi u Zagrebu
od 1973.g.
Rycerz krzyza bialego - Vitez bijeloga kri`a. List I.Merza
na poljskom jeziku. Izdaje ga i ure|uje Jozef
Staszkowian, Gromadka, Poljska. Izlazi od 1993.g.
258
S A D R @ A J
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Dr. Ivan Merz biografski podaci . . . . . . . 14
Tu`na sje}anja na prvu ljubav . . . . . . . . . 17
Borba za ~isto}u u nemoralnom okru`enju . . 35
[to je ljubav? . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
Zagonetnost `enske du{e . . . . . . . . . . . 71
@ivot je lijepa i velika tajna . . . . . . . . . . . 82
Sebe jo{ ne poznam . . . . . . . . . . . . . . 90
Boj svjetla i mraka . . . . . . . . . . . . . . . 99
Daleko sam od savr{enosti . . . . . . . . . . 109
Kroz bol ~ovjek sve vidi druga~ije . . . . . . 116
Ho}u prodrijeti u misterij `ivota . . . . . . . . 135
Zapo~eti novi preporo|eni `ivot . . . . . . . 144
Kult ljepote i ljubavi vodi u katastrofe . . . . . 159
U meni je plamen za beskrajnim visinama . . 170
Cijeli moj `ivot kre}e se
oko Krista Gospodina . . . . . . . . . . . . . 183
O ljubavi i ~isto}i u zreloj dobi . . . . . . . 191
Merz o sebi i drugi o njemu . . . . . . . . . . . . . 192
Ti i ona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
Prema Bo`anskoj ljubavi . . . . . . . . . . 204
Nove spoznaje kroz duhovne vje`be . . . . . . . 204
Rast u svetosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209
Kristova ljubav u Euharistiji . . . . . . . . . . 214
Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj `ivot! . . 223
Duhovnik o. J. Vrbanek o Merzu . . . . . . . 231
@ene o Merzu . . . . . . . . . . . . . . . . . 246
Pogovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257
259
260
RADOST I NADA
ovaj niz knjiga nudi ~itatelju mogu}nost dubljeg
molitvenog i meditativnog `ivota
1. Dietrich von Hildebrand
ENCIKLIKAHUMANAE
VITAE
2. S. Ignacio de Loyola
DUHOVNE VJE@BE
3. Vatroslav Halambek
KAPI ZASRCE
4. Karl Rahner
MOLITVE @IVOTA
5. Stjepan Harja~
SRCE - DAR
6. Stjepan Harja~
@IVOT IZ SRCA
7. Anthony de Mello
PUT K BOGU
8. Ivan Cindori
KAMO IDE TVOJ @IVOT?
9. Ignacio Echaniz
RAZGOVORI SA
SVECEM
10. Anthony de Mello
PJEV PTICE, Zagreb
11. Anthony de Mello
MOLITVA@ABE (I. dio)
12. Anthony de Mello
MINUTAMUDROSTI
13. Anthony de Mello
IZVORI
14. Anthony de Mello
MOLITVA@ABE (II. dio)
15. Mihaly Szentmartoni
U POTRAZI ZA
PUNINOM
16. Slavko Pavin
TI UZAME
17. Ivan Cindori
DO\I I VIDI!
18. Mirko Nikoli}
MOLITI - ALI KAKO?
19. Anthony de Mello
POZIV NALJUBAV
20. Nikola Stankovi}
ZRNO VJERE
21. Nikola Stankovi}
KLICANADE
22. Nikola Stankovi}
KLAS LJUBAVI
23. Mirko Nikoli}
LJEPOTASUSRETA
24. Pierre Teilhard de Chardin
HVALOSPJEV SVEMIRA
25. Mirko Nikoli}
RADOST SUSRETA
26. Ivan Merz
PLAMEN ZAVISINAMA
27. Anthony de Mello
DIRNUT BOGOM
28. Mirko Nikoli}
SNAGASUSRETA
29. Dan Siluan
BOG IZARE[ETAKA
30. Nikola Stankovi}
MISLI ZADOBRO JUTRO
31. Carlos G. Valles
@IVJETI ZAJEDNO
32. Niko Bili}
VJERUJ I @IVI
33. Mirko Nikoli}
MILOST SUSRETA
34. Ivan Merz
LJUBAV I ^ISTO]A
Ove i ostale knjige FTI-a mogu se naru~iti na adresi:
STJEPAN DILBER, HR-10001 Zagreb, pp. 699, Palmoti}eva 31
(Tel./fax: 01/4803-011)
ro|en je u
Banjoj Luci 16. XII. 1896. g.
gdje zavr{ava gimnaziju.
Nakon mature, 1914. g.,
poha|a kroz tri mjeseca
vojnu akademiju, a potom
1915.g. zapo~inje studij u
Be~u. Prvi svjetski rat
prekida mu studij. Poslan je
na talijanski front gdje ostaje
od 1916. do 1918.g. Nakon rata nastavlja studij
knji`evnosti u Be~u i potom u Parizu. 1922. g.,
dolazi u Zagreb gdje slu`buje kao profesor
francuskog jezika Nadbiskupskoj klasi~noj
gimnaziji. Doktorirao je na Filozofskom fakulte-
tu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Sve svoje slobodno
vrijeme rije~jui peromposve}uje odgojumlade`i
u katoli~kim organizacijama. Umro je u Zagrebu
10. svibnja 1928. g. u 32. godini `ivota na glasu
svetosti. Postupak za njegovo progla{enje
bla`enimi svetimodvija se uVatikanu.
IVAN MERZ
na
Knjiga "LJUBAV I ^ISTO]A" nije biografija
Ivana Merza, ni cjelovit prikaz njegova `ivota i
djelovanja, niti opis njegove duhovnosti. Nije
tako|er ni potpuno izdanje njegova dnevnika.
Sam naslov knjige sugerira odgovor. U ovoj je
knjizi prema njegovim spisima prikazan samo
jedan vid njegove psiholo{ke i duhovne fiziono-
mije: do`ivljaj ljudske ljubavi, njegovi stavovi
prema djevojci i `eni, njegova razmi{ljanja o
tjelesnom vidu ljudske ljubavi - spolnosti,
njegove nutarnje borbe koje je u sebi
pro`ivljavao u svome nastojanju oko moralne
~isto}e. Na kraju se prikazuje izgra|ivanje
njegove osobnosti do potpunog predanja jednoj
ve}oj, univerzalnoj, vje~noj ljubavi koju je na{ao
u osobi Isusa Krista. Za upoznavanje cjelovitosti
sveta~kog lika Ivana Merza, napose njegov
apostolat u Katoli~koj akciji, treba konzultirati
njegovebiografije i ostale studije onjemu.
ISBN 953-6257-89-0
* * *