Velikim poetnim slovima se piu vlastita imena, i to:
a) lina imena i prezimena: Milorad, Zdravko, Suvajdi, Jovanovi; b) nadimci i atributi ako se sami upotrebljavaju ili su srasli s imenom i postali njegov sastavni deo: Mia, Goca, Jovan Jovanovi Zmaj, Duan Silni, Riard Lavljeg Srca, Petar Veliki; c) imena boanstava: Jupiter, Afrodita, Zevs, Apolon; ) imena ivotinja i graevina: arac, Jablan, Vuko, Sava centar, Krivi toranj u Pizi; ) imena pripadnika naroda: Srbin, Crnogorac, Maar, Grk; d) imena stanovnika gradova, krajeva, zemalja, drava, kontinenata: Novosaanin, Piroanac, Nilija, Bavanin, Jugosloven, Evropljanin, Australijanac; ) imena nebeskih tela: Sunce, Zemlja, Mesec, Kumova slama, Mars, Venera; e) imena kontinenata, drava, naseljenih krajeva i mesta (sve rei u njima osim veznika i priloga): Evropa, Srbija, Crna Gora, Horveka, Mava, Dalmacija, Lika, Beograd, Tri, Novi Sad, Bosna i Hercegovina, Brod na Kupi, Juna Amerika, Dvor na Uni; f) imena mora, reka, jezera, planina i druga geografska imena: Dunav, Pali, Kopaonik, Morava, Jadransko more, Fruka gora, Plitvika jezera, Balkansko poluostrvo; ako se sastoje iz vie rei, piu se velikim poetnim slovom samo prve rei, a druge samo ako su vlastite imenice: Juna Morava, Beli Drim. g) imena ulica i trgova: Studentski Trg, eleznika ulica, Beogradska ulica; ako se sastoje iz vie rei samo se prva re pie velikim slovom a ostale malim slovom izuzev vlastitih imena: Bulevar Nikole Tesle, Ulica Petra Petrovia Njegoa; h) imena praznika: Boi, Uskrs, Bajram, urevdan, Nova godina, Prvi maj; i) nazivi ustanova, preduzea, drutava: Matica srpska, Osnovna kola "Mladost", Vojvoanska banka, Beogradsko dramsko pozorite, defi Digitally signed by defi DN: cn=defi, o, ou, email=defi1965@live.com, c=US Date: 2010.07.19 14:55:03 +02'00' Sportsko drutvo "Partizan", Medicinski fakultet u Beogradu, Organizacija ujedinjenih nacija; j) nazivi knjiga, asopisa, novina, knjievnih dela: Opta enciklopedija, Na jezik, Borba, Na Drini uprija, aki rastanak; k) prisvojni pridevi izvedeni od vlastitih imenica sufiksima -ov, -ev, -in: Markov, Miloev, Marin, Bosaneva, Beograankina, Jugoslovenov. Velikim poetnim slovom se pie: a) prva re u reenici: Sputa se no. Ledena kia dobuje u prozore. Gde su ljudi? Nema ive due! Ulice su puste.; b) prva re posle dve take kada je upravni govor meu navodnicima: Al' govori Musa Arbanasa: "Prii, Marko, ne zamei kavge, il' odjai da pijemo vino..."; c) nastavak pisma iza naslova ako se pismo nastavlja u novom redu, i to bez obzira da li se iza naslova stavlja zarez ili uzvinik: Draga mama, Tvoje pismo sam primila tek jue iako... ili Draga Ljiljo! Molim te, nemoj se ljutiti to se retko javljam... Velikim poetnim slovom piu se zamenice Vi i Va iz potovanja prema osobi kojoj se pie: Dragi nastavnie, Javljamo Vam se odmah po dolasku u letovalite. Na putu smo se drali Vaih preporuka... Malim slovom se pie: a) nastavak upravnog govora ako je bio prekinut umetnutom reenicom radi nekog objanjenja; na primer: "Hoe li svi", pitao je direktor na zboru uenika, "pomoi u ureenju okoline kole?"; b) nastavak reenice posle upravnog govora, na primer: "Hoemo!" - odgovorili su svi prisutni uenici. "Krenimo na posao, onda, odmah posle sastanka" - povikae neki uenici.; c) prisvojni pridevi izvedeni od vlastitih imenica sufiksima -ski, -ki, -ki, npr. novosadski, beogradski, evropski, eki, niki, subotiki, ameriki, kragujevaki; d) zamenice vi i va kad se u pismu ne obraa samo jednoj osobi ve grupi ili kad se pie dopis nekoj ustanovi, firmi, drutvu; npr.: Osnovnoj koli "J.J. Zmaj", Sremska Mitrovica. Obavetavamo Vas da je... SASTAVLJENO I RASTAVLJENO PISANJE REI Sastavljeno se piu: a) sloenice koje imaju samo jedan akcenat i u kojima se prvi deo ne menja, na primer: Beograd (Beograda, Beogradu), goloruk, parobrod, pismonoa, bezduan, jugozapadni, prepoloviti, izvui; b) nazivi stanovnika naselja iako se imena tih naselja sastoje od dve akcentovane rei i piu se odvojeno; na primer: Novosaanin (prema Novi Sad), Belocrkvanka (prema Bela Crkva), Bjelopoljac (prema Bjelo Polje); c) prisvojni prodevi izvedeni od naziva mesta ako se sastoje od dve akcentovane rei, npr. gornjomilanovaki (prema Gornji Milanovac), junoameriki (prema Juna Amerika), krivopalanaki (prema Kriva Palanka); ) reca ne uz imenice i prideve s kojima srasta u sloenice, na primer: - neznanje, neovek, nezahvalnost, neznalica, nebriga, neprijatelj - nepoznat, neprirodan, nezreo, nepismen, nevelik, nevidljiv; ) sloeni prilozi kao: malopre, pokadto, gdekad, gdegde, najednom, napamet, otprilike, sneruke i predlozi: povrh, namesto, ukraj, uoi, podno; d) reca naj- u superlativu opisnih prideva, na primer: najlepi, najlaki, najbolji, najjai, najjednostavniji. S crticom izmeu prvog i drugog dela piu se polusloenice, ako svaki od sastavnih delova uva svoj akcenat i ako se prvi deo ne menja po padeima. Tako se piu: a) vielani nazivi mesta, na primer: Herceg-Novi (iz Herceg-Novog, u Herceg-Novom), Ivani-Grad; b) dve imenice od kojih jedna odreuje drugu, a zajedno oznaavaju jedan pojam, na primer: ba-arija, radio-amater, rak-rana, auto-put, general-major, general-potpukovnik; Rastavljeno se piu: a) reca ne u odrinim oblicima glagola, na primer: ne znam, ne veruju, ne dolazimo, ne pitaj, ne moe; izuzetak su odrini glagoli neu, nemam, nemoj, nisam; b) odrine zamenice niko, nita, nikoji, niiji, nikakav, kad se upotrebljavaju s predlogom, na primer: ni za koga, ni sa kim, ni u ijem, ni pred kakvim, ni za kojim; c) reca li uz glagole u upitnim reenicama, npr. Hoe li doi? Veruje li mi? Zna li to? i u upitnim reenicama sa da, na primer: Da li bi mi pomogla? Da li ima novca? INTERPUNKCIJA U pisanju se radi jasnijeg prikazivanja onoga to hoe da se ka, upotrebljavaju pojedini znaci koji se zajedno nazivaju interpunkcija ili reenini znaci. Znaci interpunkcije su: taka, zarez, taka i zarez, dve take, navodnici, upitnik, uzvinik, zagrade i crta. Taka se stavlja na kraju obavetajne - potvrdne i odrine reenice, na primer: Svaki dan uim za ispit. Za ispit ne uim redovno. Zarez se kao znak interpunkcije upotrebljava esto i u razliitim reeninim situacijama. Poto je jedno od osnovnih naela srpskog pravopisa slobodna (logina) interpunkcija, za upotrebu zareza je najvanije pravilo da se ono to je u mislima tesno povezano, to predstavlja jednu celinu, ne odvaja zarezom, a delovi koji ine celinu za sebe, odvajaju se zarezom od ostalih delova reenice. Zarezom se odvajaju: a) rei i skupovi rei (istovrsni delovi reenice) u nabrajanju: Mia, Drenko, Nenad i Sran su otili na izlet. Poneli su i dobre hrane, i bezalkoholnih pia, i drutvenih igara.; b) nezavisne reenice kad nisu povezane veznicima: Doao je, pozdravio se, dobro veerao i nestao.; c) paralelni delovi reenice kad su u suprotnosti: Zadatak je teak, ali zanimljiv. Pokloniu tebi a ne Igoru. Nismo letovali na moru, ve u planini. d) reenice koje su u suprotnosti: Kasnije smo krenuli, ali smo stigli na vreme. Vi ste poli ranije a ipak ste zakasnili.; e) reenice u inverziji (kad se zavisna reenica nalazi ispred glavne), na primer: Kad se spremim, pozvau te telefonom. Ako moe, pomozi mi. Iako sam znala, nisam odgovorila na sva pitanja.; f) re ili skup rei koji su naknadno dodati ili umetnuti u reenicu: To je, dakle, tvoj vonjak. Sve u ti, naravno, ispriati. Ti si u pravu, neosporno.; g) vokativ i apozicija su, takoe, naknadno dodati u reenicu, pa se odvajaju zarezom, na primer: Vi ete, deco, dobiti slatkia. Tebi emo, bako, doneti voa. Dela Ive Andria, jedinog jugoslovenskog Nobelovca, prevedena su na mnoge jezike.; h) uzvici isto nisu sastavni delovi reenice, pa se odvajaju zarezom: Uh, to je hladno! Oh, to me boli zub! O, stigla si?!; i) umetnute reenice na primer: U mom selu, koje je jedno od najuspenijih u voarstu, gotovo svi gaje maline.; j) izmeu mesta i datuma, na primer: Sombor, 15. avgust 1991. U Novom Sadu, 2. aprila 1957. Taka i zarez se upotrebljavaju: a) izmeu reenica koje su u sloenoj reenici manje povezane sa drugim reenicama, na primer: Kad smo se sreli, pozdravili smo se, razgovarali o koli; nismo pominjali nedavnu svau.; b) izmeu grupa rei koje se razlikuju po srodnosti, na primer: Na put u poneti: odeu, obuu, kiobran, higijenski pribor; knjige, sveske, pribor za pisanje; drutvene igre, fudbal i reket za stoni tenis. Dve take se se stavljaju: a) iza rei kojima se najavljuje nabrajanje, a ispred onoga to se nabraja, na primer: Na pijaci kupi: sira, jaja, kajmaka, mesa, salate i luka.; b) ispred navoenja tuih rei (upravnog govora); npr. Rekao nam je doslovno: "Novac za ekskurziju je obezbeen". Navodnicima se obeleavaju: a) tue rei kad se doslovno navode , na primer: Ulazei svi zagrajae "Srean ti roendan!" b) rei koje se upotrebljavaju s ironijom i kojima neemu ne eli da se da suprotno znaenje: npr.: Znam, ti si "vrednica". Doneo je tvoj "veliki projatelj". Na kraju upitnih reenica stavlja se upitnik, a iza uzvinih reenica, kao i iza manjih govornih jedinica koje se izgovaraju u uzbuenju, povienim glasom, stavlja se uzvinik, na primer: Kako si? ta radi? Uh, to sam gladna! Ne vii! Poar! Kada se pitanje izgovara povienim glasom iza njega se stavljaju i upitnik i uzvinik; npr. On poloio?! Ne da?! Zagradom se u reenici odvaja ono to se dodaje radi objanjenja prethodne rei ili dela reenice, na primer: Interpunkcija (reenini znaci) doprinosi jasnijem izraavanju. Imenske rei (imenice, pridevi, zamenice i brojevi) menjaju se po padeima. Za vreme Prvog svetskog rata (1914 - 1918) vladale su nestaice hrane, odee i lekova. Crta se pie: a) Umesto prvog dela navodnika u dijalogu i to u tamanim tekstovima, a drugi deo se izostavlja; i na kraju upravnog govora se pie crta ako se reenica nastavlja i objanjava neto o upravnom govoru; na primer: - Ko je to bio? - Upita majka. - Moj drug. - Zato ga nisi pozvao unutra? - urio je - promrmlja Milo.; b) kad se eli neto istai, ili naglasiti suprotnost, neoekivanost; na primer: Poem ja, kad - nigde nikog. Sve sam nauila, sve znam - ne vredi, zbunila sam se. PRAVOPISNI ZNACI Pravopisni znaci se upotrebljavaju uz pojedine rei za razliku od interpunkcije koja se upotrebljava u reenici. U pravopisne znake se ubrajaju: taka, dve take, nekoliko taaka, crta, crtica, zagrada, apostrof, znak jednakosti, znak porekla, akcentski znaci i genitivni znak. a) Taka se kao pravopisni znak upotrebljava: - iza skraenica: npr., itd., sl., tj.; - iza rednih brojeva kada se piu arapskim brojkama: 15. mart 1991. godine. Taka se ne pie iza rednih brojeva napisanih arapskim brojkama kada se iza njih nae drugi pravopisni znak (zarez, zagrada, crta ili koji drugi); npr.: O tome ete nai informacije na 119, 120, 121 i 122. strani. Na nekim spratovima (2, 4. i 5) su pokvarene elektrine instalacije. Na 10-15. kilometru e ugledati planinarski znak. b) Dve take se kao pravopisni znak piu: - izmeu brojeva ili slova kojima se iskazuje neki odnos i itaju se "prema". Na primer: Rezultat utakmice je 2:1 u korist "Crvene Zvezde". Korenski samoglasnik se smenjuje o:i:a u reima ploviti - plivati - poplaviti. c) Nekoliko taaka (najee tri) stavljaju se: - umesto izostavljenog teksta i u isprekidanom tekstu; na primer: Predlozi su: kod, pored, u, sa... Kad se voz zaustavio, on se pojavi... i ree: "Divno je vratiti se kui". d) Crta se kao pravopisni znak upotrebljava: - izmeu brojeva umesto predloga do, npr.: Kupi 10 - 15 kilograma krompira. Ivo Andri (1892 - 1975) je dobio Nobelovu nagradu za knjievnost. Ako se ispred prvog broja nalazi predlog od, crtu ne treba pisati ve ispisati i predlog do; na primer: Prvi svetski rat je trajao od 1914. do 1918. godine. - izmeu naziva gradova i drugih mesta da bi se oznaio pravac kretanja, na primer: Put Beograd - Ni ima veliki privredni znaaj. - izmeu dva ili vie imena kojima se oznaavaju tako tesno vezani pojmovi da oni ine jedan pojam.: Utakmica "Crvena Zvezda" - "Partizan" je uvek najznaajnija utakmica koja se igra. e) Crtica se kao pravopisni znak pie: - izmeu delova polusloenica: radio-aparat, auto-mehaniar, foto- aparat, aero-miting; - pri rastavljanju rei na slogove na kraju retka; - u sloenim ili izvedenim reima u kojima se prvi deo pie brojem a drugi deo slovima: 150-godinjica, 40-tih godina prologa veka, 15- godinjak; - izmeu skraenica i nastavka za oblik, na primer: Prema Tanjug-ovoj vesti, do rata meu sukobljenim stranama nee doi. Kulturna saradnja sa UNICEF-om je dobra. f) Zagrada kao pravopisni znak: - slui da oznai oba oblika rei o kojima se govori, npr.: Predlog s(a) uz instrumental sredstva se ne upotrebljava. - stavlja se iza rednog broja ili slova kojima se oznaava novi odeljak: 1), 2), 3) itd. - a), b), v) itd. g) Apostrof se stavlja umesto izostavljenog slova: Je l' to tano? h) Znak jednakosti se upotrebljava izmeu rei da bi se oznaila njihova jednaka vrednost, a ita se: jednako, ravno, isto to, jeste. Na primer: himba = sumnja, tata = subjekat (u reenici) i) Znaci porekla su > i <. Upotrebljavaju se u strunim tekstovima. - znak > se ita "dalo je" ili "razvilo se u", npr.: tvojega > tvoega > tvooga > tvoga; - znak < se ita "postalo je od", npr.: crnji < crn -ji; junae - junak -e j) Akcentski znaci se belee u strunoj literaturi (obino iz gramatike) i u obinim tekstovima kad je potrebno da se oznai re koja se od iste rei u susedstvu razlikuje samo akcentom; npr.: Sm sam to uvideo. Doao je da d oglas. k) Genitivni znak se stavlja na krajnji vokal genitiva mnoine kad je potrebno oznaiti razliku ovoga oblika od drugih oblika, najee genitiva jednine iste zamenice. Na primer: Iz primer moe zakljuiti o toj pojavi. Genitivnim znakom je naznaeno da je to genitiv mnoine, odnosno da se iz vie primera moe zakljuiti, a ne samo iz jednog. SKRAENICE U srpskom jeziku postoje dve vrste skraenica: I Skraenice koje nastaju skraivanjem rei u itanju se izgovaraju potpuno, kao da nisu skraene. I one se meusobno razlikuju, a najee se upotrebljavaju sledee: a) skraenice kod kojih se skraivanje oznaava takom: br. (broj) tzv. (zako zvani) .r. (enski rod) u. (uenik) i sl. (i slino) v.d. (vrilac dunosti) str. (strana) tj. (to jest) o.g. (ove godine) b) skraenice za mere, veliine, novane jedinice koje se piu bez take: m (metar) g (gram) USD (ameriki dolar) cm (centimetar) t (tona) EUR (evro) km (kilometar) l (litar) JPY (japanski jen) kg (kilograd) dcl (decilitar) GBP (britanska funta) mg (miligram) hl (hektolitar) SIT (slovenaki tolar) Poto su to meunarodne skraenice piu se latinicom. c) Bez take se piu i sledee skraenice: dr (doktor), ga (gospoa), gica (gospoica). II Skraenice koje su nastale od prvog slova ili sloga svake rei u vieslonim izrazima (sloene skraenice) itaju se razliito: a) neke se itaju potpuno kao da su svi delivi rei napisani, a piu se bez take, npr.: VP - Via poslovna kola UN - Ujedinjene nacije PTT - Pota, telefon, telegraf b) neke postaju rei pa se itaju kao skraenice i menjaju po padeima, npr.: Bila sam u SAD-u. Iz SAD-a sam donela kompakt diskove sa operskom muzikom. c) skraenice preuzete iz stranih jezika piu se kako se izgovaraju i menjaju se po padeima, npr.: Uneskova pomo zemljama u razvoju je dragocena. Pomo u hrani i lekovima je stigla od Unicefa. PISANJE TUIH REI U srpskom jeziku, kao i u drugim jezicima, ima mnogo rei koje su preuzete iz jezika drugih naroda i prilagoene naem jeziku. Takve rei danas i ne oseamo kao pozajmljenice, na primer: puka, arapa, koulja, sat, sapun, kralj i dr. U drugu vrstu pozajmljenica ili tuica spadaju rei koje oseamo kao rei stranog porekla. Takve rei treba upotrebljavati s merom: kad za njih nema zamene, u naunim tekstovima, u oblastima tehnike i sl. Za pisanje pozajmljenica postoje utvrena pravila: I Rei iz klasinih jezika (grkog i latinskog) su se odomaile u naem jeziku i u naunoj terminologiji i prilagodile duhu naeg jezika, pa se piu onako kako se izgovaraju: astronomija, instrument, subjekat, hemija, gimnazija, hirurgija; Ciceron, Olimp, Homer, Aristotel, Vavilon, Cezar itd. II U pisanju rei iz ivih jezika ima malo razlika. a) Zajednike imenice i pridevi piu se onako kako se izgovaraju u jeziku iz kojeg su preuzete, ali prilagoeno naem pismu i glasovnom sistemu. Na primer: spiker i tvist se u naem jeziku ne mogu izgovoriti kao u engleskom. U ovakve pozajmljenice spadaju rei: gula, ambalaa, intervju, korner, ofsajd, duet, bas, bife, ofer, kompjuter i mnoge druge. b) Tua vlastita imena piu se razliito: izvorno, onako kako se piu u jeziku iz kojeg potiu, ako se na srpskom piu latinicom, na primer: Ernest Hemingway (Ernest Hemingvej), Boccaccio (Bokao), Shakespeare (ekspir), Chicago (ikago), New York (Njujork), Mnchen (Minhen), Zrich (Cirih); u tom sluaju se u zagradi pie kako se ime izgovara, i to kad se pominje prvi put; onako kako se izgovaraju (fonetski) kad se na srpskom piu irilicom; u tom sluaju se, kad se prvi put pomene ime, u zagradi pie izvorno; fonetski, bez obzira na nae pismo, kad su rei iz slovenskih jezika koji se slue irilicom (ruskog, bugarskog, makedonskog itd.); na primer: Jesenjin, Nikolaj Gogolj, Lav Tolstoj, Janevski, Gligorov itd. c) Imena mnogih stranih gradov, zemalja i druga geografska imena piu se fonetski i irilicom i latinicom ako su ve dugo prilagoena duhu naeg jezika, na primer: Njujork, Be, Venecija, Maarska, Rim, Solun itd.