Italija nakon Prvog svjetskog rata proivljava uasno teko razdoblje. Gospodarski je unitena, jako je zaduena, a usto nema proizvodnje. Milijuni ljudi koji su mobilizirani vraaju se kuama, a posla nema. Zavladala je glad i neimatina. ivi se na rezervama. Oni koji nemaju zalihe poinju se ponaati revolucionarno. 1919. godine Italija je puna sovjeta, i u selima i u gradovima. Stanovnici sela su poeli osnivati sovjete koji ukidaju privatno vlasnitvo kao boljevici u Rusiji. Isto tako radnici u propalim tvornicama otimaju te tvornice vlasnicima i poinju osnivati u njima sovjete i organizirati proizvodnju. NASTANAK FAISTIKE STRANKE
Ugroen je opstanak kapitalizma. Svaka sila akcije izaziva sile reakcije. Zato poinju nastajati razliita desniarska gibanja koji se ele obraniti od komunizma i ouvati kapitalizam. Meu tim desniarskim gibanjima poela se 1919. godine uzdizati jedna stranka koju je osnovao Benito Mussolini. (On je bio socijalist do Prvog svjetskog rata, no onda je izbaen iz partije). Mussolini je tijekom rata poeo stvarati borbena udruenja koja su se zvala Fasci di combatimenti. U tim udruenjima okupljao je vojnike uniformirane u crne koulje po kojima su dobili naziv crnokouljai. Mussolini nastupa s idejama o Italiji koja e obuhvatiti sve zemlje oko Sredozemlja kao Rimsko Carstvo. To bi bila Velika Italija. Da bi to uspjeli, trebalo je oivjeti rimski osvajaki duh. Zato se Mussolini vraa na starorimsku tradiciju. U svoj pokret uvodi starorimski pozdrav uzdignuta desna ruka. (Tako su senatori pozdravljali Cezara.) Obnavlja se i nain stupanja vojske. Od liktora tjelesne strae konzula koji su nosili snopove prua Mussolini je preuzeo i simbol moi i zajednitva - fasces. Prutovi koji su bili sami mogli su se lako slomiti, no kad su bili zajedno na okupu, nita ih nije moglo slomiti. Snop prua je bio simbol zajednitva. Uz prue se nalazila i sjekira koja je predstavljala dravu i mo. Ve 1919. godine iz faistikog pokreta je nastala Faistika stranka. Faisti su jako brzo poeli pokazivati tenju da obraunaju s ljeviarima. Stranka je zadrala borbena udruenja pa su se javili politiki atentat na ljeviare. Faisti su napadali i sovjete. Prisiljavali su komuniste da piju ricinusovo ulje koje tjera ljude da ubrzano gube tekuinu i da dehidriraju. (U Italiji je dolo do pojave da jedna desniarska stranka ima i svoju vojsku. To je karakteristino za sve faistike stranke koje su se kasnije pojavile.) Mussolini se zalagao za diktaturu. Njegovo stajalite je da u jednoj dravi treba biti jedan voa, da smije postojati samo jedna stranka i da smije postojati samo jedan narod. To je jako brzo shvatila oligarhija koja je omoguila Mussoliniju da preuzme vlast u Italiji. Mussolini je pod pokroviteljstvom oligarhije mogao poeti plaati svoja borbena udruenja skvadre. Ljudi u skvadrama su poeli dobivati novac, odjeu, hranu Ljudi u Italiji nisu se mogli zaposliti i zato se borbena udruenja ire. Dobivaju i vatreno oruje. Mussolini je potplaivao straare dravnih vojnih skladita da ih potkradaju i alju mu oruje. FAISTI PREUZIMAJU VLAST
Mussolini je krenuo u proiavanje Italije od sovjeta. Morao je preuzeti vlast u Italiji. Toliko je ojaao da je 1922. godine potkraj X mjeseca odran kongres Faistike stranke u Napulju na kojem je Mussolini izjavio da eli da im se preda vlast. To je izazvalo euforiju i Mussolini je poveo faiste u pohod na Rim. Nitko nije nita poduzeo jer je Mussolini sve njih branio od komunizma. Talijanska vlada je pala i kralj je pozvao Mussolinija i 30. X mu dao mandat za sastavljanje vlade. (Mussolinija su zvali voa ili duce.) Pojavio se faistiki reim u Europi. DIKTATURA
U Italiji postoji parlament i Mussolini se u poetku ponaao vrlo oprezno. Uskoro je osnovao tajnu dravnu policiju koja je odgovarala izravno njemu. Faisti su polako ulazili u sva dravna tijela. Kad je postao dovoljno snaan, Mussolini je raspustio parlament, ukinuo sve politike stranke osim faista i 1926. godine uveo potpunu diktaturu. I dalje postoji kralj, ali sva vlast je u Mussolonijevim rukama. Mussolini je ukinuo sve graanske slobode nema vie slobode govora, slobode tiska. Svi graani moraju biti podreeni voi. Zavladao je totalitarizam. ovjek ne smije imati svoje interese nego smije samo podupirati faiste. Mussolini je sve svoje politike protivnike hapsio i zatvarao u koncentracijske logore. Prve rtve koncentracijskih logora bili su komunisti. Isto tako su ukinute sve radnike organizacije i sindikate. Tko god se pobunio protiv takve politike, to je platio ivotom. to se tie radnika, Mussolini je uveo 10- satno radno vrijeme. Dok se svud u svijetu radno vrijeme smanjuje, u Italiji se poveava. STVARANJE VELIKE ITALIJE
Mussolini od poetka vodi agresivnu vanjsku politiku. Vodi se bitka za kolonije koje trebaju oligarhiji. Talijani su poeli stvarati Veliku Italiju agresijom na Rijeku. (Rijeka je versajskim sporazumom postala samostalna dravica.) Crnokouljae je u napad na Rijeku 1923. godine poveo Gabriele D'Annunzio. Rijeka se nije mogla obraniti i osvojena je. Meutim, 1924. godine je u Rimu sklopljen Rimski sporazum kojim je Rijeka podijeljena izmeu Italije i Kraljevine SHS. Granica je bila rijeka Rjeina. Rijeka Italiji nije bila obeana Tajnim londonskim sporazumom. Jako brzo su htjeli neto slino napraviti u Albaniji i sjevernoj Grkoj, no nisu uspjeli. STVARANJE VATIKANA
Jedino to je Mussolini u Italiji uspio napraviti je rjeavanje spora izmeu graana i pape. 1929. godine sklopljen je konkordat odnosno Lateranski sporazum izmeu Crkve i drave. Mussolini je njime pristao platiti Crkvi ogromnu odtetu za sve posjede koje je izgubila, no papa je morao obeati da e taj kapital ostati unutar granica Italije. Tako je u dijelu Rima kamo se papa 1870. godine povukao osnovana papinska drava Vatikan. Ukratko o faizmu:
Pojam i odreenje
Oblik vladavine koji istie naciju i rasu iznad pojedinca i koristi nasilje i moderne tehnike propagande i cenzure za prisilno potiskivanje politike opozicije Podrijetlo rijei: od tal. fascio to znai savez (doslovno: snopovlje) Kao ideologija je negativan antiliberalan, antikomunistiki, antidemokratski, antiegalitaran Kao politiki i ekonomski sustav u Italiji kombinirao je elemente korporativizma, totalitarizma, nacionalizma i antikomunizma Na odreen nain je opozicija socijalizmu i komunizmu Pokret
Odnosi se na autoritarni politiki pokret desne orijentacije koji je vladao Italijom od 1922. do 1943. godine pod vodstvom Benita Mussolinija lanovi pokreta crnokouljai (zbog crne uniforme) Teili ouvanju postojeeg klasnog sustava kao temelja poeljne kulture Pokret su inili mali kapitalisti, nii inovnici i srednje klase Ali velika podrka i u ruralnim podrujima, meu seljacima, farmerima Glavno obiljeje: masovni pokreti koji napadaju organizacije radnike klase (sindikate) i lijevo orijentirane stranke
Povijest
Mussolini utemeljio faistiki pokret 1919. na skupu u Milanu 1921. faisti su razvili program (Manifesto) koji je propagirao: -Demokratsku republiku -Odvajanje crkve i drave -Nacionalnu vojsku -Vee poreze na naslijeeno bogatstvo -Razvoj zadruga
Faizam je dijelom bio proizvod opeg osjeaja anksioznosti i straha srednje klase u poslijeratnoj Italiji izazvanih neizvjesnim promjenama u ekonomskoj, politikoj i kulturnoj sferi (posebno rast sindikata, irenje komunizma i jaanje radnike klase) Faizam se pojavio kao trei put izmeu oslabljenog liberalizma i komunistike revolucije 1921. - Faistika stranka osvaja 35 mjesta u parlamentu, a ve 1928. su iskljuivo faistiki predstavnici u parlamentu Od 1935 Italija pod meunarodnim sankcijama zbliavanje s Njemako (saveznici nacistike Njemake u II. svjetskom ratu) 1943. Musollini svrgnut od kralja Viktora Emanuela i ubijen 1945. - kraj faistikog reima
Doktrina
Doktrinu faizma napisao Giovanni Gentile (slubeni filozof faizma) Ostali doprinosi: G. Sorel, Ch. Peguy, H. Lagardelle, S. Panunzio Znaajan utjecaj enciklike Rerum Novarum (kritika socijalistikog koncepta klasne borbe, zahtjev za jakom dravom)
Osnovna naela faizma: Drava kao apsolut /drava je po prirodi superiorna pojedincima (pojedinci postoje zbog drave a ne obratno) Svi resursi stvoreni sudjelovanjem pojedinaca u zajednici se promatraju kao dunost pojedinaca da slue dravi entitetu znaajnijem od zbroja svih njegovih dijelova Stoga su sva privatna poduzea dravna poduzea, a postojanje drave je jedina dunost pojedinca Mussolini: Sve u dravi, nita izvan drave, nita protiv drave Praksa
Primjeri: Mussolinijeva Italija, nacistika Njemaka, Franckova panjolska U praksi ukljuuje politiko(oblik totalitaritma kao i komunistike zemlje poput SSSR, Kine, Kube) i ekonomsko (oblik korporativizma intervencije drave u trite i koritenje dravnog aparata za produbljivanje klasnih razlika) Faistiki simboli Svastika je vrsta kria s obje preke jednakih duljina (horizontalna dimenzija je jednaka vertikalnoj) s dodanim "rukama" na sve etiri strane kria, koje oblikuju kvadrat s upisanim kriem kojem "fale" etiri polovice stranice. Za vrijeme nacistike Njemake to je bio simbol nacistike partije, a danas ga koriste neonacisti irom svijeta.
eljezni kri utemeljen kao vojno odlikovanje nekadanje Pruske tijekom Napoleonskog rata, poetkom 19. stoljea, postao je najpoznatije vojno odlikovanje u Nacistikoj Njemakoj. Kao simbol militarizma esto je koriten od strane ekstremno desnih heavy metal i rock bendova, ali ne mora nuno oznaavati politiku pripadnost benda.
"SS" simbol je kratica za Schutzstaffel (njem. Zatitni odredi), koja je bila golema paravojna organizacija nacistike Njemake. Wehrmacht je bila slubena vojska Treeg Reicha, a oni su bili paralelna vojska koja je primala naredbe iskljuivo od svojih asnika. Simbol koriste europski neonacisti.
Keltski kri je vjerojatno najpopularniji simbol meu europskim neonacistima, ak i vie od svastike, zato to je upotreba svastike zabranjena u nekim zemljama.
Odal runa je takoer popularni simbol meu neonacistima osobito od strane "Afrike studentske federacije". Odal runa je posljednje slovo "furtharka", modernog vikinkog pisma koje se sastoji od 16 slova. Odal su prvotno upotrebljavali etniki Nijemci (Volksdeutsche), pripadnici SS regimente (7. Freiwillingen SS-Gebirgs - Division Prinz Eugen) koja je operirala u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj.
Man runa, Yr runa su simboli ivota i smrti, koriste ih neonacisti kao dio svoje nacionalne ideologije.
Wolfsangel runa (Vukodlak) je drevna njemaka runa koja je u prolosti smatrana arobnom u borbi protiv vukova. Prema drevnom praznovjerju, mukarci su se ponekad transformirali u krvoedna i iznimno bijesna bia koja su bila napola ljudi, a napola vukovi. Vukodlak je naziv koji je Hitler i nacistiki vrh nazvao za gerilske borce koji su trebali nastaviti borbu protiv Saveznika u Njemakoj kada je Wehrmacht bio poraen i njemaki teritorij okupiran. Ovaj simbol najee koriste neke skandinavske neonacistike organizacije dok je u prolosti njega koristila "Waffen SS Divizija Das Reich".
Triskele je simbol apartheida i rasne podijeljenosti. Slubeni je simbol "Blood and Honour" neonacistike organizacije koja je osnovana radi irenja neonacistike ideologije i "buenja" nacionalnog i rasnog ponosa kroz muziku. Takoer, koristi se i kao simbol Junoafrike rasistike organizacije Afrikaaner Weerstandsbeweging.
Kri sa zavretkom u obliku strelica je bio simbol maarske faistike stranke (NyilaskeresztesPart) koja je dola na vlast 1944. godine u tadanjoj okupiranoj Maarskoj. Simbol koriste moderni Maarski skinheadsi.
"Naoruana ruka" je simbol poljskih neonacista.
Svastika sa otricama simbol koji prikazuje kombinaciju svastike i Andrijinog kria a koriste ga ruski neonacisti.
Simbol ruske nacionalne unije prikazuje irilino slovo "P" u kriu koje oznaava prvo slovo u ruskoj rijei "Rusija". Koristi ga Ruska nacionalna unija.
Dvostruki kri i tit je bio simbol ruske Wafen SS divizije. Simbol koriste ruski neonacisti.
"HA" simbol oznaava "Hereditas Ambitusque" to znai "nasljeivanje i opseg" (tj. "krv i zemlja"). Koristi ga panjolski neonacistiki Pokret za Indo- Europska istraivanja.
Bljesak munje u bijelim krugu simbol je Britanske unije faista i nacional- socijalista od 1935 1940. godine, a danas ga koriste britanski neonacisti.
''W'' - World Church of the Creator oznaava bijelu rasu, koju pripadnici "Creativity" pokreta smatraju najdragocjenijim blagom na svijetu. Kruna oznaava njihovu aristokratsku poziciju u prirodnom poretku vrsta. Aureola oznaava vjerovanje da je bijela rasa jedinstvena i sveta iznad svih ostalih vrijednosti.
Ku Klux Klan (poznat i po akronimu KKK ili samo Klan sistematski zagovara prevlast "bijele rase" nad ostalim rasama: crncima (potomcima nekadanjih robova), azijatima (kineskim i japanskim imigrantima) i hispanosima (Meksikancima, Kubancima, Urugvajcima i Portorikancima), kao i antisemitizam, mrnju prema katolicima (ovo se osobito odnosi na imigrante iz Poljske, Italije i Irske) i homofobiju. Klan je, iznad svega, konzervativan i ksenofobian. U velikoj mjeri, protivi se centralizmu (neprijateljski je raspoloen prema onome to smatra kao uplitanje saveznih organa u prava pojedinih drava i zalae se za izolacionizam u vanjskoj politici).
Zastava vojske Konfederacije simbol je robovlasnikog drutva i rasne segregacije. Koriste ju neonacisti irom svijeta.
Obraz (puno ime Otaastveni pokret Obraz) je ekstremno desniarska organizacija u Srbiji. Jedni od njihovih glavnih programskih ciljeva su uspostavljanje pravoslavnog kranstva kao dravne religije i voenje vlasti iskljuivo od strane etnikih Srba. Obraz je klerofaistika organizacija, koja je 2005. godine sudjelovala u razbijanju Beograd Pridea.
Omladinski pokret "64 upanije" je faistika organizacija koja se zalae za Maarsku u granicama u okviru nekadanje Austrougarske. Maarska (Ugarska) tada je imala 64 upanije.
Nacionalni stroj je neonacistika organizacija koja je formirana u Srbiji u svrhu promicanja antisemitizma, rasizma i nacionalne mrnje.
NDH je kratica za Nezavisnu Dravu Hrvatsku, zloinaku faistiku tvorevinu nastalu 1941. godine na genocidnoj politici usmjerenoj protiv Srba, Roma, idova i Hrvata antifaista.
"U" slubeni je znak UHRO-a (Ustaa hrvatska revolucionarna organizacija). Sastoji se od slova "U" unutar kojeg se nalazi gorua bomba. UHRO je osnovao Ante Paveli u Italiji 1929. godine. Njihova glavna djelatnost uz demonstracije bile su teroristike akcije. U Hrvatskoj su doli na vlast pomou faistike Italije i nacistike Njemake 1941. godine u proglasili NDH.
Ustaka znaka se sastoji od slova U unutar troplete vitice. Nalazila se na slubenoj zastavi NDH.
Dravni grb NDH se sastoji od ahiranog tita od dvadeset i pet polja koja poinju bijelom bojom.
Trolist, ili Zvonimirov kri (prema hrvatskom kralju Zvonimiru-Dmitru, vladao 1075-1089) bila je oznaka oruanih snaga NDH. Koristio se iz tri razloga. Prvi kao znak hrvatskog domobranstva (tako se htjelo pokazati da vojska NDH vue korijene iz Austro - ugarske vojne povijesti a ne iz prve Jugoslavije). Drugi kao kao dekorativni zbog ega su stvoreni redovi i odlija. Trei u zrakoplovstvu NDH trolist ulazi u tzv. njemaki vojni kri i tako stvara novu insigniju na zrakoplovima.
UM znak oznaava slubeni znak Ustake mladei, a sastoji se od isprepletenog slova U i vitice
AP oznaava inicijale ustakog poglavnika Ante Pavelia koji se koristio u poetku kao znak na kapama svih pripadnika Ustake vojnice, a od kraja 1941. godine za taborske kape vojniara i doasnika. Isti znak nalazi s na naliju zastave 369. pjeake pukovnije.
Grb sa maem slubeni je simbol "Hrvatskog narodnog odpora", organizacije zamiljene jo 1944. za borbu iza partizanskih linija. Ratne operacije su onemoguile realizaciju, pa je HNO osnovan tek 1955. u emigraciji. Na elu je stajao zapovjednik, a prvi je zapovjednik bio Vjekoslav Luburi. Organizacija se bavila teroristikim napadima , otmicama ali i ubojstvima. Prema nekim emigrantskim izvorima, otrica okrenuta prema dolje oznaava borbu za granicu na Drini.
"U" sa kriem simbol je hrvatskih ekstremnih desniara nakon viestranakih promjena u Hrvatskoj koji veliaju ustatvo i NDH. Oni promiu razne ideologije mrnje i esto koriste njihove nasilne oblike: antisemitizam, ovinizam, rasizam, ksenofobiju, seksizam, homo/bi/trans-fobiju, partijarhat, etnocentrizam, vjerski ekstremizam i ekspanzionalistiki nacionalizam
--
Faizam u Nemakoj Maturski, seminarski i diplomski radovi iz istorije.
Iz nacionalizma i imperijalizma XIX veka proizili su, po zavretku Prvog svetskog rata, svojevrsni politiki pokreti. Njihov cilj je uvek bio isti: stvaranje snane nacionalne drave, sa autoritetom unutranjoj politici, apsolutno nadmodne prema gradjanima, sa izuzetno velikim prestiom u spoljnoj politici- drave ugledne, jake i osvajake. Uslov za ovakvu dravu bio je, pre svega, u jedinstvu nacije to je podrazumevalo mogudnost iskljuivo nacionalistikog ideala; dozvoljavalo se samo jedno uverenje za sve gradjane, samo jedna politika koncepcija kojom bi i drutvo i pojedinci bili potpuno obuhvadeni. Da bi postigli svoj cilj, ovi pokreti su priznavali dva sredstva: 1. Ideologiju- nacionalistiku, dogmatizovanu, istrumentalizovanu za koju se predpostavlja da mora biti jedina prisutna u javnosti; 2. Fiziku silu- Organizovanu i dovoljno snanu da uniti svako drugo, javno ispoljenje uverenje i otpor. Prema iskazima njihovih programa i prema njihovom ponaanju, ovi pokreti suprotstavljali su se demokratiji, parlamentarizu, socijalizmu, komunizmu, internacionalizmu, pacifizmu i religijama. Njihove najdrastinije varijante bile su faizam u Italiji i nacionalizam u Nemakoj, nastali zahvaljujudi povoljnim okolnostima u drutvu, privredi, politici, tradicijama i kolektivnoj psihologiji nacije.
UZROCI NASTANKA FAIZMA
Do Prvog svetskog rata svetom je vladao kapitalizam. U velikim kapitalistikim industrijskim dravama poloaj buroazije, uprkos postepenom jaanju radnikog pokreta, bio je prilino stabilan. Posle Prvog svetskog rata situacija se znatno izmenila. Kapitalizam je brzo osetio posledice revolucije. Revolucija u Rusiji je pokazala da kapitalizam nije neprolazan i ohrabrila je evropske radnike partije. Tako je dvadesetih godina evropski kapitalizam potresao talas revolucija i trajkova koji su u Italiji, Nemakoj, Austriji, Madjarskoj i Francuskoj ozbiljno uzdrmali postojede reime. Od revolucije je porastao znaaj radnikog pokreta unutar kapitalizma i opasnost od njega. Rat je svetskom kapitalizmu doneo i druge znaajne promene. Izgledalo je da je razvoj ka demokratiji nezadriv, ali spoljna slika je varala. Kriza je bila prisutna ved u naglom irenju demokratije. Usled nereenih protivrenosti posleratnog vremena u Evropi nastaju autoritarni reimi novog kova: s jedne strane, revolucionarni socijalistiki, a vedinom konzervativno-buroaski i nacionalistiki. Buroaska autoritarna drava se s razlogom oznaava kao politika pojava XX veka. Uslov nastanka autoritarne buroaske drave je savremena tehnika civilizacija sa mogudnostima potpune kontrole i propagandno- ideolokog "doterivanja u korak" ivota i miljenja pojedinaca. Ove okolnosti su bitne za pojavu i uspeh koji se teko ili samo uslovno moe porediti sa minulim oblicima autokratske i diktatorske vlasti. Ona je ne samo dosledan izraz procesa centralizacije kapitala, ved i nastojanja za uniformisanjem i to uspenijim "doterivanjem u korak" politikih i idejnih strujanja. Faistiki pokreti se javljaju kao izdanak novog demokratskog doba i istovremeno kao njegova snana negacija. Od perioda aktiviranja irokih drutvenih slojeva uspostavljanje i odravanje autoritarne vlasti postaje zavisno od novih oblika manipulacije. Od manipulativnih sredstava obino se primenjuje pozivanje na narodnu volju i ireg plebiscitarnog zaodevanja samovlade. Poto se u periodima kriza gubi poverenje u kapitalizam, javljaju se pokreti koji se izdaju za njegovog odlunog protivnika; optuuju parlamentarizam kao korupciju i obedavaju neto potpuno novo. To nisu bili socijalistiki ved konzervativni pokreti. Njihov cilj nije bio ukidanje ved odranje kapitalizma. iroki slojevi su faistikom manipulacijom upotrebljeni za obezvredjivanje demokratije i dovedeni do toga da proglase sebe za politiki nesamostalne, da trae starateljstvo nad sobom i zahtevaju vlast jednog izabranog kojoj bi se podinili. Uspeh evropskog faizma bez obzira na okolnosti koje su mu pogodovale, u velikoj meri moe se svesti na revolucionarnu slabost zapadnoevropskih proleterskih partija. 1919. godina je zaetak prvih faistikih pokreta. Njihov razvoj se odvijao razliitom brzinom, a odluujude godine su bile 1922. i 1923. kada prvi faistiki pokreti nastoje da osvoje vlast. Italijanski u tome uspeva, a nemaki trpi prvi poraz. Na etvrtom kongresu Kominterne, nekoliko nedelja posle Musolinijevog uspeha ved je uoeno da faizam nije lokalna Italijanska pojava ved je prisutan i u drugim zemljama. Od svih faistikih pokreta i partija samo su nemaki i italijanski faizam, kao relativno samostalni pokreti, dospeli do vlasti, a tek je tok zbivanja u Nemakoj odluio da li de novi ideoloki oblici izadi iz izolacije i dati epohi faistiko obeleje. Razvoje je dosegao vrhunac sredinom 1941. kada je u velikom delu Evrope ostvaren tip organizacije drave, partije i miljenja, iji oblik do dvadesetih godina niko nije ni slutio. Za faizam, naroito italijanski i nemaki, rat i njegovo velianje su bili bitna pozadina; socijalistike revolucije neophodan uslov nastanka; blagonaklonost i potpora buroazije i vladajudih konzervativnoh krugova neposredan uzrok dolaska na vlast, a istaknute linosti vodja su nametnula jaanje i razvijanje pojedninih segmenata globalne politike.
FAIZAM U ITALIJI
esto se pominje da je slina istorija Nemake i Italije u XIX veku zato to u nacionalnom ujedinjenju odluujudi inioci nisu bili narodni pokreti i revolucije. Medjutim, slinost nije potpuna. U Nemakoj su jedinstvo i nezavisnost delo gotovo iskljuivo dinastije i pruske vojske, te je ujedinjenje od poetka primilo dinastiki, militaristiki i dravni karakter, a parlamentarne institucije su javno i legalno priznale lini uticaj cara. U Italiji su, naprotiv, jedinstvo i nezavisnost bili rezultat dveju razliitih snaga: monarhijsko- konzervativne i demokratsko- republikanske. Italijansku dravu stvorili su ne gola politika modi, ved pijemondsko- francusko- austrijska politika, uz pomod republikansko- demokratskog narodnog pokreta. Na drutveno ekonomskom planu u Italiji i Nemakoj dolazi do udruivanja krupnih zemljoposednika juga i industrijske buroazije severa u "dravotvorni kartel", radi uvrdenja statusa quo. Ovaj period industrijsko agrarnog interesnog saveza radi spreavanja drutveno- politikih promena uao je u italijansku istoriju pod ulepanim nazivom "transformizam". rtva transformizma je bio pre svega radniki pokret to dovodi do radnikih nemira, trajkova i pobuna koji su brutalno gueni, radnike organizacije ukidane, a radnike novine zabranjivane. Uprkos ekonomskom poletu Italija od kraja XIX veka i dalje ostaje drava ogrezla u korupciji, sili i uskoj oligarhijskoj interesnoj politici. Uprkos kasnom razvoju u industrijusku naciju i relativnoj nerazvijenosti u odnosu na modne industrijske drave zapada, u severnoj Italiji ipak dolazi do stvaranja modnih koncerna koji su teili prodoru na ved zauzeto svetsko trite. Zaposedanje Eritreje i dela Somalije (1882-1891) gotovo da nije nimalo utolilo imperijalistiku glad, dok se pokuaj uzimanja Abisinije zavrio 1896. porazom. Ni posle Prvog svetskog rata italijanski imperijalizam nije bio zadovoljen: 1919. je pripojen samo juni Tirol, Istra i nekoliko jadranskih gradova. U Prvi svetski rat Italija je ula protiv volje nemodnog parlamenta i vedine stanovnitava. Glavni zagovornici rata su bili predstavnici teke industrije, krupnog zemljoposeda i nacionalistika frakcija sitne buroazije, koje razvijaju ovinistiku propagandu irokih razmera. To je bila prva pobeda ideja i klasnog saveza u Italiji, koji su kasnije nazvani faistikim, a na politikom nebu ove zemlje pojavila se nova zvezda u liku Benita Amilkara Andrea Musolinija. Veliki politiar, ali ne i dravnik jer su mu nedostajale moralne, karakterne i intelektualne sposobnosti. Pred rat musolini je osnovao udruenje "intervencionista" koji su se zalagali da Italija udje u svetski sukob na strani Francuske i Velike Britanije. Kada je cilj postignut raspali su se i tek 1919. dolazi do novog osnivanja faistike organizacije. Posleratna kriza u Italiji se rasplamsala usled pritiska nezadovoljnih i ogorenih masa ratnom politikom. Pod pritiskom masa imperijalistika frakcija italijanske drave je bila prinudjena da preda vlast predratnim liberalima. Ogorenje masa protiv ratne politike dovelo je do snanog jaanja socijalizma. 1919. i 1920. godine Italija je bila na pragu revolucije. Vrhunac je bio u avgustu 1920. godine kada su sa sovjetskim napadom na Poljsku i velikim trajkovima u srednjoj Evropi radnici u mnogim gradovima zaposeli fabrike. Uspeh je izostao, a uzroci poraza revolucije u Italiji su slini onima koji su omogudili poraz u nizu drugih zemalja Evrope. Poraz organizovanog radnikog pokreta nije usledio odmah niti naglo, ved je rezultat sloenog procesa, u ijem je seditu razdor i neuskladjenost revolucionarne strategije. Italijanski maksimalisti su najzasluniji za sudbonosnu pasivnost i gaenje revolucionalnog poara. Maksimalizam je bio nesposoban da uskladi sve snage nezadovoljene krizom i usmeri ih u pravcu osvajanja vlasti. Iz slojeva razoaranih socijalizmom faizam je sticao sve vie pristalica. Faizam je reakcija na socijalizam, rezultat neuspelog pokuaja revolucije koji je pogreno pripreman. Rast faizma je podsticao reformizam svojom protivrenom prirodom. Reformizam je u Italiji odigrao dvostruku ulogu. spasao je kapitalizam od radikalnog proleterskog udara, a u isto vreme njegov kompromis sa kapitalom nije bio najpoeljniji jer je ometao bru oplodnju kapitala i bri porast profita. Reformizam je postao smetnja kada je miroljubivom parlamentarnom akcijom poeo da ometa bru reprodukciju kapitala i uvedanje profita. U takvoj situaciji faizam postaje aktuelan. U trenutcima akutne socijalne i politike krize posle Prvog svetskog rata javlja se u evropskim zemljama niz udruenja i pokreta, uglavnom nacionalistikog karaktera. Najstariji i u najpovoljnijoj situaciji nastali evropski faistiki pokret je u razliitim oblicima potekao iz osobenih prilika posleratne Italije. 23. marta 1919. godine na milanskoj Pjaci sv. Sepolkra Musolini od raznih frontovskih borbenih organizacija osniva "fascidi combattimento" ("borbeni snopovi"). Njihov nacionalizam je dobio poseban oblik jer im prva ideoloka kategorija nije bila nacija ved otadbina, shvadena iskljuivo u smislu nacionalne drave. Bili su izrazito antiboljeviko usmereni ali su bili netrepeljivi i prema drugim ideologijama. Drutvena osnova pokreta nijue bila nimalo homogena. inili su ga razni slojevi deklasirane buroazije, itelektualci i zanesena omladina, studenti, bivi oficiri. Politiku histeriju je izazvala ugroenost drutvenog poloaja i razbuktavanje krize. Slededi intelektualnu modu Gabrijela D' Anuncija deo omladine se okrenuo nacionalizmu. Posle Tredeg faistikog kongresa u Rimu, novembra 1921., faizam se usmerava ka osvajanju dravne vlasti, a 1922. godina je karakteristina po nizu teroristikih akcija protiv gradskog prolatarijata. Faizam je nailazio na podrku buroazije, a jedini otpor je pruao proletarijat. Katolicizam u Nemakoj i Italiji je bio daleko od toga da osudi faizam onako odluno kao to je to inio proletarijat Baltiki dobrovoljaki odredi. Guili su revoluciju u Nemakoj, a kaznene ekspedicije skvadrista su poetkom dvadesetih godina razarale u Italiji mesne organizacije komunista i zemljoradnika, titedi interese zemljoposednika i krupne buroazije. U toku 1920. godine masovnih trajkova, osnovana je generalna konfederacija industrijalaca, sa ciljem organizovanog suprotstavljanja radnikim trajkovima. Ona je odmah poela da puni faistike kase, a istovremeno se kao saradnici prikljuuju i zemljoposednici iz doline Poa. Skvadristi uzvradaju svojim finansijerima i poinju unitavajudi pohod protiv socijalistikog pokreta najpre na selu, a od kraja 1920. i u gradovima. Italijanski faizam se esto oznaava kao seoski faizam. Posmatran sa stanovita ideologije, svaki faizam se vezuje za shvatanje ukorenjenog zdravog seljatva, dok s obzirom na drutvenu osnovu pokreta njega ine kako gradska sitna buroazija tako i seoske grupe, zamljovlasnika do nadniara. Usled slabijeg indusrijskog razvoja i izraene poljoprivrede, u Italiji je posredstvom faizma dolo do uskladjivanja interesa zevljovlasnika i industrijalaca. Skvadristi, tj. seoski faisti, su se regrutovali iz redova krupnog zemljoposeda, srednjih i sitnih seljaka, pa i seoskih radnika. Faistiki pokret je bio arolik to je rezultat ekonomske nerazvijenosti zemlje. Zadatak faizma nije bio toliko otklanjanje neposredne opasnosti od radnikog pokreta ved uvrdenje drave koja je izala iz rata. Opasnost od revolucionarnog radnikog pokreta je bila manja od nesposobnosti buroazije da uvrsti vlast i obezbedi nesmetanu reprodukciju kapitala dotadanjim parlamentarnim putem. Otpor italijanske radnike klase energino su razbijali faisti i dravna policija, koji su gotovo svuda delovali zajedno. Italijanski faizam nije imao samo heterogeniju drutvenu osnovu od nemakog, ved mu je i politika taktika bila drugaija. I ako je Musolinijev "mar na Rim" bio samo prividno revolucionarna maska prenoenja vlasti od strane krune i vladajudih delova buroazije na faistiki pokret, italijanski faizam se u periodu uspona vie koristio teroristikim sredstvima nego nacizam. Medjutim, Hitler je posle neuspelog "mara na Berlin" 1923. godine morao da napusti teroristiku politiku i kao vodja legalne partije osvoji vlast parlamentarnim putem. Zato su socijaldemokrati u Nemakoj pogreno oekivalio da de Hitler nastojati da dodje do vlasti na isti nain kao i Musolini, pa su drali da su prepreke faistikom ustanku masovne antifaistike organizacije. U zoru 28. oktobra 1922. godine Rimu se pribliavalo oko 8000 faista. Ministarski Savet je hteo da proglasi opsadno stanje, ali se kralj uzdrao od potpisivanja dekreta. Dok su se kolone faista, koje su mogle biti razbijene sa nekoliko statina uvebanih vojnika, zaustavile na propisnom odstojanju od Rima, prestonica je u medjuvremenu "osvojena" u salonu Kvirinala. Musolini je preuzeo vodjstvo vlade i dva kljuna ministarska resora, a ostala mesta su zauzeli nacionalisti, liberali i popolari. trajkovi su poeli da zamiru, a italijanski proleterijat je poraen bez borbe. Savez crkve i faizma je u Italiji ostvaren bez potekoda. Faizam je katolikoj crkvi proirio privilegije i ojaao poloaj lateralnim ugovorom 1929. i konkordatom. Katolicizam je postao dravna religija. U razvoju italijanskog faizma razlikuje se nekoliko perioda: 1. do pohoda na Rim 1922. godine, 2. od 1922.-1925. koji se moe oznaiti kao pokuaj stvaranja netotalitarnog faistikog reima, 3. od 1925.- period izgradnje totalitarizma i velikih ekonomskih kriza. Od prvog koalicionog kabineta u kojem su faisti bili u manjini postepeno se ide ka autoritarnom faistikom jednopartijskom sistemu. Faizam je konstitucionalan samo u usponu,inae nema konstitucionalnog faizma.dok su konzervativci teili autoritarno- birokratskoj dravi na monarhijskoj osnovi,due je teio linoj harizmatskoj vlasti. Njegova politika formula bila je "kada nema saglasnosti neophodna je sila".Posle prevazilaenja poslednje unutarpartzijske krize, marta 1922.,kljuni poloaj vodje vie nije dovodjen u pitanje. Svi suparici su bili uklonjeni. Od sredine 1922. godine Musolini je vaio unutar pokreta kao Capo i Duce, kao Dux, genijalni ovek, najpotpunije otelovljenje homo sapiensa XX veka. Poto se italijanski kapitalizam kao i nemaki,kasno ukljuio u imperijalistiku raspodelu kolonija, sada je faizam trebalo da ratnom ekspanzijom zadovolji potrebe krupnog kapitala.Prevazilaenje ekonomske krize istovremeno je traeno putem povedanja izdataka za naoruanje koji u predveerje ekspanzije dostiu ogromne sume. Zamisao o novoj imperiji je bila utopijska jer se stvarna mod Italije prudala u okvirima aneksije i prevlasti na Balkanu. Pod vladavinom faizma ekonomska i drutvena struktura Italije se izmenila.Zemlja se industrijalizuje,a protivrenosti slobodne konkurencije se zaotravaju protivrenostima monopola. Drava je nastojala da stvori organizacije koje bi obuhvatale sve zaposlene u jednoj privrednoj oblasti, i radnike i kapitaliste koje su nazvane korporacijama.Cilj je bio mir unutar nacije, odnosno neutralisanje klasne borbe i ostupanje kapitalistikog drutva vrdim vezivanjem najamnih radnika.korporativna privreda je planska privreda dravnog kapitalizma. Kapitalisti i radnici se nazivaju producentima, privatna svojina nacionalnom imovinom, a kapitalistika pljaka dravnih kasa nacionalnom solidarnodu. Meutim, nacija nacija je ubrzo razotkrivena kao buroazija, a homogena faistika zajednica kao podeljena klasna drava. Krajem dvadesetih godina privredna kriza je zahvatila i Italiju. Posle napada na Abisiniju oktobra 1935., Drutvo naroda je odgovorilo privrednim sankcijama koje su automatski podstakle Nemaku da Italiju snabdeva neophodnim sirovinama i industrijskom robom to je dovelo novembra 1936. do stvaranja osovine Rim- Berlin i u skladu sa tim tekle su pripreme za rat. Musolini je bio primoran da unutranje socijalne i ekonomske probleme reava kolonijalnim ratoim. Italija se radi ostvarivanja svojih ekspanzionistikih ciljeva vrsto povezala tridesetih godina sa nacistikom Nemakom, a potom i Japanom. Vlast faistikog reima se smanjivala usled loih odnosa medju partnerima u osovinskom bloku to se ogledalo u tome da su Nemci uporno isticali svoju superiornost i degradirali Italiju do drave najnieg ranga ali padu faizma su doprinele i pojave kao i pojaane aktivnosti antifaistikih i komunistikih snaga. Isti ljudi koji su 1920-1922 doveli faizam i Musolinija na vlast omogudili su i njihov pad.