Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 4

Grafika u tehniciGrafika je oblik komuniciranja i ona je isto tako jezik kao i ostali.

Sve graficke forme


su vazne za inzenjere i za tehniku. Ona je jezik kojim se sluze inzenjeri da bi preneli ideje i informacije
potrebne za konstruisanje tehnickih uredjaja i sistema. Inzenjerska grafika ukljucuje formalne crteze i
informacione skice, sve dijagrame i planove kao I odnose nefizickih ideja koje mogu biti graficki
prikazane. Grafika predstavlja most kojim se ideja pretvara u realnost, pa zbog toga igra znacajnu ulogu u
savremenoj tehnologiji. Neformalno crtanje ili skiciranje predstavlja drugi vid grafike i inzenjeri koriste
taj oblik grafickog komuniciranja.
Standardizacija
Standardizacija je proces stvaranja i primenjivanja standard, i prosiruje se na razlicite oblasti ljudske
delatnosti a posebno je znacajna u industriji. Standardi se stvaraju u skladu sa potrebama zivota i na
osnovu proucavanja odredjene materije, ali oni nisu veciti, mogu se menjati, razvijati i usavrsavati
zajedno sa potrebama i razvojem nauke i tehnike. Dele se na standard u tehnici, u masinstvu, u gradjenju
lokomtiva i slicno. Industrija ima velike koristi od standardizacije kada je u pitanu serijska proizvodnja
delova i masina. Standardima su predvidjene metode ispitivanja kvaliteta proizvoda,kontrole oblika, mere
i sl.a za izradu standardnih delova potrebna je manja kolicina alata, i pribora za izradu.
Pojam i vrste projekciranja
Osnovna ideja nacrtne geometrije je sadrzana u grafickom prikazivanju trodimenzionih predmeta i
definisanju njihovog medjusobnog polozaja, a problem prikazivanja trodimenzionih formi pomocu
dvodimenzionog komunikacionog medija (papir,ekran) se resave primenom projekcija. Predmet
prikazivanja se obicno nalazi slobodno orjentisan u prostoru i pomocu tacke posmatranja i pomocu
projekcijskih zraka se generise dvodimenzioni lik predmeta na projekcijskoj ravni. Postoji ortogonalno
projektovanje kada se tacka posmatranja preseli u beskonacnost i kada su projekcijski zraci medjusobno
paralelni.
Projekcijske ravni i elementi proiciranja
Da bi se dobio potpuni prikaz prostornog objekta koristi se sistem od tri medjusobno ortogonalne ravni,
time se otkriva izgled tri strane predmeta. Kombinacija ove tri osnovne projekcije je dovoljna da bi se
definisao oblik najslozenijih formi. Oznake osnovnih projekcijskih ravni su: F(V) frontalna ravan, H-
horizonalna ravan i P-profilna ravan. Povezivanjem dve tacke u prostoru formira se novi element koji se
naziva duz i obelezava se sa AB, CD i sl. Produzavanjem osnovnog pravca duzi na jednu i drugu stranu
od krajnjih tacaka dobija se prava, njena je duzina beskonacna i obelezava se malim slovima abecede.
Kada prava lezi u preseku dve ravni tada postaje trag ravni I to je fizicki trag koji ostaje na mestu prodora
jedne ravni kroz drugu.
Postulati nacrtne geometrije
Formiranje polozaja elemenata nacrtne geometrije i analiza njihovog medjusobnog odnosa
zasniva se na sistemu aksioma koje cine sustinsku podlogu izucavanja nacrtne geometrije.
1)Polozaj duzi/prave u prostoru odredjen je polozajem dve pripadajuce tacke.i duz i prava
spadaju u kategoriju elemenata NG pri cemu postoji razlika njihove konacne, odnosno
beskonacne dimenzije.2)duz/prava je u svim projekcijama duz/prava.linijska forma duzi/prave
bice uvek ocuvana bez obzira na polozaj projekcijske ravni,izuzetak je zracna projekcija.3)prava
velicine duzi sagledava se u paralelnoj projekcijskoj ravni. Prava velicine geometrijske slike,
stranice figure pojavice se jedino u paralelnoj projekcijskoj ravni.


Metode nacrtne geometrije
Problem nacrtne geometrije je moguce svrstati u kategoriju onih koji se resavaju pogodno
izabranim pogledom, npr problem kao sto su:prava velicina elemenata,mesto i oblik
medjusobnog prodora,uzajamni polozaj,izgled elemenata u pravcu zraka. Postoje dve
metode:transformacija i rotacija. Kod transformacije se uvodi pomocna ravan u koji ce se
reprojektovati izabrani element, a kod rotacije se element obrce u odnosu na osnovne
projekcijske ravni do polozaja iz kojeg ce se dobiti zeljena projekcija.
Odredjivanje potrebnog broja izgleda
Broj potrebnih izgleda zavisi od slozenosti i oblika predmeta. Vazi pravilo: treba crtati samo
onoliko izgleda predmeta koliko je neophodno da se oblik predmeta u potpunosti pokaze.
Obicno se predmeti crtaju u 3 pogleda, pogled spread, odozgo i sa strane medjutim moguce
je objekat verno prikazati i sa dva pogleda ili samo sa jednim sto zavisi od same konstrukcije
predmeta, oblika i dimenzija.
Kotiranje aksiometrijskog crtea
Kod kotiranja aksiometrijskog crteza vaze ista pravila kao i kod kotiranja ortogonalnog
crteza sa nekim izuzecima i razlikama. Kod kotiranja kruznih povrsina kada se projektuju
elipse, ispred vrednosti kota precnika treba staviti oznaku fi.
Metode kotiranja s obzirom na konstruktivne zahteve
Lancano kotiranje- kote se nadovezuju jedna na drugu kao lanac, kotiranje pocev od
zajednickog elementa-ovaj nacin se koristi kada nekoliko kota istog smera ima zajednicki
pocetak, zajednicki element moze biti povrsina ili kontura odredjenog detalja.paralelno
kotiranje predstavlja paralelno postavljanje veceg broja pojedinacnih kotnih linija koje su
tako razmaknute da se kotni broj moze lako upisati.kotiranje preklapanjem-to je uprosceno
paralelno kotiranje, sve kotne linije polaze od zajednickog elementa odnosno od pocetne
tacke a zavrsavaju se strelicom. Kotiranje koordinatama- specijalizovani vid paralelnog
kotiranja,upotrebljava se da bi se povecala preglednost crteza i smanjila nagomilanost
elemenata na crtezu.kombinovano kotiranje- kombinacija pojedinacnih kota,lancanog
kotiranja i kotiranja od zajednicke merne osnove.
Oblikovanje crtea s obzirom na postupak izrade predmeta
Crtanje otkovka sadrzi odredjene specificnosti s obzirom da se u zavisnosti od izrade
predmeta moraju propisati i geometrijski definisati dodaci za obradu. Na crtezu se predstavlja
odgovarajuci otkovak sa posebnostima koje se odnose na dodatak za obradu,odgovarajuce
nagibe i sa radijusima zaobljenja. Kod zatvaranja navrtki kotira se nazivni precnik I aktivna
duzina navoja. Ispred nazivnog precnika nanosi se oznaka vrste navoja: M-metricki,R-cevni
itd.


Geometrijske tolerancije
Geometrijska tolerancija je tolerancija oblika i polozaja mehanickih delova kojima se
utvrdjuje dozvoljeno odstupanje putem odgovarajucih polja unutar koga mora lezati deo
povrsine, ose ili sredisnje ravni. Odstupanjem oblika naziva se odstupanje oblika od stvarne
povrsine. Odstupanje polozaja naziva se odstupanje stvarnog polozaja posmatranog elementa
od nominalnog polozaja. Informacija o geometrijskoj toleranciji upisuje se u dijalog boksu za
kontrolu karakteristika, vrste tolerancije su sematski prikazane u tabeli.
Polarne koordinate
Polarne koordinate se koriste kada je poznato rastojanje i ugao izmedju tacaka.cesto se koristi
u konstruisanju nagiba ili kod drugih geometrijskih zahteva gde se entiteti postavljaju pod
uglom.ovom metodom se formira geometrijski oblik tako sto se prvo aktivira komanda line,
zatim se unesu koordinate pocetne tacke, posle toga se unesu koordinate sledece tacke i
potvrdi se enterom.
Pravougaona i izometrijska mrea
Mreza moze biti prikazana kao pravougaona(restangular) ili izometrijska(isometric).
Podesavanje se vrsi u dijalog boksu drafting settings u tabu snap and grid selekcijom
dugmeta restangular snap. U drugoj mrezi tacaka(isometric snap) tacke se prikazuju pod
uglom od 30 stepeni u odnosu na y osu.
Koricenje mree za crtanje pod uglom
Sa palate alata draw odabere se komanda circle a zatim se sloj postavi kao tekuci pa se na
mrezi markira osma tacka u desno na gore od novog koordinatnog pocetka, pritisne se desni
taster misa na povrsinu za crtanje i izabere se komanda diameter i upise se unos. Posle toga
se odabere opcija repeat circle, zatim se postavi krug precnika odredjene dimenzije I potvrdi
se enterom.
Crtanje objekata metodom relativnih koordinata
Metod relativnih koordinata se cesce koristi, narocito kod modeliranja slozenijih objekata.
Upotreba ovih x,y koordinata pocinje kada je poznat polozaj bar jedne startne tacke tako da
se sledeca uvek definise u odnosu na prethodnu. Za definisanje relativnih koordinata upisuje
se sintaksa @dx, dy gde @ predstavlja symbol relativne udaljenosti,dx udaljenost duz x ose u
odnosu na prethodnu poziciju i dy udaljenost duz y ose u odnosu na prethodnu poziciju tacke.

Tolerancije naleganja labavo
Tolerancije naleganja cvrsto
Tolerancije naleganja nezavisno
Sistemi naleganja
Korisnicki interfejs programa AutoCAD
Osnovne vrste preseka
Formiranje i editovanje kota
Elementi kotiranja
Elementi nacrtne geometrije
Tehnicki crtei

You might also like