Grafika u tehniciGrafika je oblik komuniciranja i ona je isto tako jezik kao i ostali.
Sve graficke forme
su vazne za inzenjere i za tehniku. Ona je jezik kojim se sluze inzenjeri da bi preneli ideje i informacije potrebne za konstruisanje tehnickih uredjaja i sistema. Inzenjerska grafika ukljucuje formalne crteze i informacione skice, sve dijagrame i planove kao I odnose nefizickih ideja koje mogu biti graficki prikazane. Grafika predstavlja most kojim se ideja pretvara u realnost, pa zbog toga igra znacajnu ulogu u savremenoj tehnologiji. Neformalno crtanje ili skiciranje predstavlja drugi vid grafike i inzenjeri koriste taj oblik grafickog komuniciranja. Standardizacija Standardizacija je proces stvaranja i primenjivanja standard, i prosiruje se na razlicite oblasti ljudske delatnosti a posebno je znacajna u industriji. Standardi se stvaraju u skladu sa potrebama zivota i na osnovu proucavanja odredjene materije, ali oni nisu veciti, mogu se menjati, razvijati i usavrsavati zajedno sa potrebama i razvojem nauke i tehnike. Dele se na standard u tehnici, u masinstvu, u gradjenju lokomtiva i slicno. Industrija ima velike koristi od standardizacije kada je u pitanu serijska proizvodnja delova i masina. Standardima su predvidjene metode ispitivanja kvaliteta proizvoda,kontrole oblika, mere i sl.a za izradu standardnih delova potrebna je manja kolicina alata, i pribora za izradu. Pojam i vrste projekciranja Osnovna ideja nacrtne geometrije je sadrzana u grafickom prikazivanju trodimenzionih predmeta i definisanju njihovog medjusobnog polozaja, a problem prikazivanja trodimenzionih formi pomocu dvodimenzionog komunikacionog medija (papir,ekran) se resave primenom projekcija. Predmet prikazivanja se obicno nalazi slobodno orjentisan u prostoru i pomocu tacke posmatranja i pomocu projekcijskih zraka se generise dvodimenzioni lik predmeta na projekcijskoj ravni. Postoji ortogonalno projektovanje kada se tacka posmatranja preseli u beskonacnost i kada su projekcijski zraci medjusobno paralelni. Projekcijske ravni i elementi proiciranja Da bi se dobio potpuni prikaz prostornog objekta koristi se sistem od tri medjusobno ortogonalne ravni, time se otkriva izgled tri strane predmeta. Kombinacija ove tri osnovne projekcije je dovoljna da bi se definisao oblik najslozenijih formi. Oznake osnovnih projekcijskih ravni su: F(V) frontalna ravan, H- horizonalna ravan i P-profilna ravan. Povezivanjem dve tacke u prostoru formira se novi element koji se naziva duz i obelezava se sa AB, CD i sl. Produzavanjem osnovnog pravca duzi na jednu i drugu stranu od krajnjih tacaka dobija se prava, njena je duzina beskonacna i obelezava se malim slovima abecede. Kada prava lezi u preseku dve ravni tada postaje trag ravni I to je fizicki trag koji ostaje na mestu prodora jedne ravni kroz drugu. Postulati nacrtne geometrije Formiranje polozaja elemenata nacrtne geometrije i analiza njihovog medjusobnog odnosa zasniva se na sistemu aksioma koje cine sustinsku podlogu izucavanja nacrtne geometrije. 1)Polozaj duzi/prave u prostoru odredjen je polozajem dve pripadajuce tacke.i duz i prava spadaju u kategoriju elemenata NG pri cemu postoji razlika njihove konacne, odnosno beskonacne dimenzije.2)duz/prava je u svim projekcijama duz/prava.linijska forma duzi/prave bice uvek ocuvana bez obzira na polozaj projekcijske ravni,izuzetak je zracna projekcija.3)prava velicine duzi sagledava se u paralelnoj projekcijskoj ravni. Prava velicine geometrijske slike, stranice figure pojavice se jedino u paralelnoj projekcijskoj ravni.
Metode nacrtne geometrije Problem nacrtne geometrije je moguce svrstati u kategoriju onih koji se resavaju pogodno izabranim pogledom, npr problem kao sto su:prava velicina elemenata,mesto i oblik medjusobnog prodora,uzajamni polozaj,izgled elemenata u pravcu zraka. Postoje dve metode:transformacija i rotacija. Kod transformacije se uvodi pomocna ravan u koji ce se reprojektovati izabrani element, a kod rotacije se element obrce u odnosu na osnovne projekcijske ravni do polozaja iz kojeg ce se dobiti zeljena projekcija. Odredjivanje potrebnog broja izgleda Broj potrebnih izgleda zavisi od slozenosti i oblika predmeta. Vazi pravilo: treba crtati samo onoliko izgleda predmeta koliko je neophodno da se oblik predmeta u potpunosti pokaze. Obicno se predmeti crtaju u 3 pogleda, pogled spread, odozgo i sa strane medjutim moguce je objekat verno prikazati i sa dva pogleda ili samo sa jednim sto zavisi od same konstrukcije predmeta, oblika i dimenzija. Kotiranje aksiometrijskog crtea Kod kotiranja aksiometrijskog crteza vaze ista pravila kao i kod kotiranja ortogonalnog crteza sa nekim izuzecima i razlikama. Kod kotiranja kruznih povrsina kada se projektuju elipse, ispred vrednosti kota precnika treba staviti oznaku fi. Metode kotiranja s obzirom na konstruktivne zahteve Lancano kotiranje- kote se nadovezuju jedna na drugu kao lanac, kotiranje pocev od zajednickog elementa-ovaj nacin se koristi kada nekoliko kota istog smera ima zajednicki pocetak, zajednicki element moze biti povrsina ili kontura odredjenog detalja.paralelno kotiranje predstavlja paralelno postavljanje veceg broja pojedinacnih kotnih linija koje su tako razmaknute da se kotni broj moze lako upisati.kotiranje preklapanjem-to je uprosceno paralelno kotiranje, sve kotne linije polaze od zajednickog elementa odnosno od pocetne tacke a zavrsavaju se strelicom. Kotiranje koordinatama- specijalizovani vid paralelnog kotiranja,upotrebljava se da bi se povecala preglednost crteza i smanjila nagomilanost elemenata na crtezu.kombinovano kotiranje- kombinacija pojedinacnih kota,lancanog kotiranja i kotiranja od zajednicke merne osnove. Oblikovanje crtea s obzirom na postupak izrade predmeta Crtanje otkovka sadrzi odredjene specificnosti s obzirom da se u zavisnosti od izrade predmeta moraju propisati i geometrijski definisati dodaci za obradu. Na crtezu se predstavlja odgovarajuci otkovak sa posebnostima koje se odnose na dodatak za obradu,odgovarajuce nagibe i sa radijusima zaobljenja. Kod zatvaranja navrtki kotira se nazivni precnik I aktivna duzina navoja. Ispred nazivnog precnika nanosi se oznaka vrste navoja: M-metricki,R-cevni itd.
Geometrijske tolerancije Geometrijska tolerancija je tolerancija oblika i polozaja mehanickih delova kojima se utvrdjuje dozvoljeno odstupanje putem odgovarajucih polja unutar koga mora lezati deo povrsine, ose ili sredisnje ravni. Odstupanjem oblika naziva se odstupanje oblika od stvarne povrsine. Odstupanje polozaja naziva se odstupanje stvarnog polozaja posmatranog elementa od nominalnog polozaja. Informacija o geometrijskoj toleranciji upisuje se u dijalog boksu za kontrolu karakteristika, vrste tolerancije su sematski prikazane u tabeli. Polarne koordinate Polarne koordinate se koriste kada je poznato rastojanje i ugao izmedju tacaka.cesto se koristi u konstruisanju nagiba ili kod drugih geometrijskih zahteva gde se entiteti postavljaju pod uglom.ovom metodom se formira geometrijski oblik tako sto se prvo aktivira komanda line, zatim se unesu koordinate pocetne tacke, posle toga se unesu koordinate sledece tacke i potvrdi se enterom. Pravougaona i izometrijska mrea Mreza moze biti prikazana kao pravougaona(restangular) ili izometrijska(isometric). Podesavanje se vrsi u dijalog boksu drafting settings u tabu snap and grid selekcijom dugmeta restangular snap. U drugoj mrezi tacaka(isometric snap) tacke se prikazuju pod uglom od 30 stepeni u odnosu na y osu. Koricenje mree za crtanje pod uglom Sa palate alata draw odabere se komanda circle a zatim se sloj postavi kao tekuci pa se na mrezi markira osma tacka u desno na gore od novog koordinatnog pocetka, pritisne se desni taster misa na povrsinu za crtanje i izabere se komanda diameter i upise se unos. Posle toga se odabere opcija repeat circle, zatim se postavi krug precnika odredjene dimenzije I potvrdi se enterom. Crtanje objekata metodom relativnih koordinata Metod relativnih koordinata se cesce koristi, narocito kod modeliranja slozenijih objekata. Upotreba ovih x,y koordinata pocinje kada je poznat polozaj bar jedne startne tacke tako da se sledeca uvek definise u odnosu na prethodnu. Za definisanje relativnih koordinata upisuje se sintaksa @dx, dy gde @ predstavlja symbol relativne udaljenosti,dx udaljenost duz x ose u odnosu na prethodnu poziciju i dy udaljenost duz y ose u odnosu na prethodnu poziciju tacke.
Tolerancije naleganja labavo Tolerancije naleganja cvrsto Tolerancije naleganja nezavisno Sistemi naleganja Korisnicki interfejs programa AutoCAD Osnovne vrste preseka Formiranje i editovanje kota Elementi kotiranja Elementi nacrtne geometrije Tehnicki crtei