187

DRAGO ROKSANDI
Filozofski fakultet, Zagreb
Prethodno priopenje
UDK: 323.1(=163.42)
Postoji li jo uvijek Srednja Europa?
Danas se u Hrvatskoj u njezinu europskom identitetu najee govori bez regi-
onalnih atribucija kao zemlji tisuljetnog europskog kulturnog identiteta (kru-
ga) i sl. Jo juer politiki korektan govor podrazumijevao je naglaavanje
njezina srednjoeuropskog identiteta, nerijetko s otrim razgranienjem spram
jugoistonoeuropskih, napose spram balkanskih ambivalencija hrvatske povijesti
i kulture. Ovaj lanak je pokuaj da se prate promjene u hrvatskim rgimes
dhistoricit u posljednjih dvadesetak godina fokusirajui se na njihove europske
regionalne kontekste.
Kljune rijei: Hrvatska, 1991-2011, suvremena povijest, regije europske po-
vijesti, Srednja Europa, Mediteran, Jugoistona Europa, Balkan
Pisac Miroslav Krlea (Zagreb, 1893 Zagreb, 1981), mnogima najvanije ime hr-
vatske kulture u 20. stoljeu, gotovo u svakom svom retku, metaforiki reeno, sred-
njoeuropski je prepoznatljiv.
1
On sm uvijek je odluno odbijao imati ita zajedniko
s centralno-evropskim kompleksom i to je vie puta na razliite naine obrazlagao,
nerijetko s ironijom (dakle, tipino srednjoeuropski!). Predrag Matvejevi u svojim
Razgovorima s Krleom, prvi put objavljenima 1969. godine, uporno je nastojao sve
izotrenijim pitanjima ispitati detalje Krleine argumentacije protiv Srednje Europe,
ali sve se na kraju svelo na poetnu Krleinu tvrdnju:
Sve kad bismo bili skloni da primimo neke vrste postavki da su se u okviru
dekompozicije austro-ugarskog kolonijalnog carstva, heterogenog i hete-
roklitnog, mogli pojaviti neki, na prvi pogled slini ili, nazovimo ih tako,
zajedniki odrazi u literarnom senzibilitetu koji se formirao na ovom ge-
ografskom prostoru, smatram da je tzv. literarni centralno-evropski kom-
pleks fantom. Danas je to sazivanje davno ve mrtvih duhova na jednoj
spiritistikoj seansi ()danas je to formula za nazoviliterarne fkcije koje
1 Bibliografja Miroslava Krlee (Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb 1999, 404 str.) sadr-
ava, pored ostalog, bibliografske podatke o svim prijevodima Krleinih djela do 1999. godine.
Predmetno kazalo (str. 204-205) omoguuje uvide u prijevode na eki, maarski i njemaki, kao
i na sve ostale jezike. ekih je prijevoda 61, maarskih 111, a njemakih 98.
188
HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXV (2012), br. 1, str. 187202
se po potrebi politikog oportuniteta primjenjuju na raznovrsne motive, da bi
se dokazalo kako se mythos Bea jo uvijek nije ugasio. ()
2

Na zagrebakom groblju Mirogoj, koje bi u bilo kojem veem srednjoeuropskom
gradu moglo biti doivljeno svojim, Miroslav Krlea je vlastitom voljom sahranjen
u grobnici koja svojim izgledom podsjea na srednjovjekovni bosanski heretiki
steak. Meutim, njegova kritika propitivanja naoko neupitnih srednjoeuropskih
kulturnih vrijednosti, kao i upozorenja da se brojni reprezentativni srednjoeurop-
ski opusi ne mogu shvatiti izvan zapadno- ili istonoeuropskih konteksta te da
meusobno nemaju prepoznatljivih srednjoeuropskih poveznica, nesumnjivo su
tona. Transkulturna iskustva u modernoj hrvatskoj kulturi Krlein primjer rje-
ito svjedoi u samoj su sri onoga to je u njoj najvrednije. U njoj je srednjoeu-
ropsko iskustvo najuoljivije, ali je najmanje kreativno onda kada ga se pokuava
kanonizirati.
Da tome nije tako samo u hrvatskom sluaju, najbolje svjedoe injenice ge-
opolitike naravi, one koje impliciraju kvazitotalitet svih vidova srednjoeuropskih
identifkacija, a one su ponajprije u vezi s granicama Srednje Europe. Svaka rasprava
o njoj prije i poslije 1989. godine ne moe izbjei to pitanje.
3
Hrvatski je sluaj i
ovom prilikom jedan od najboljih primjera sa svim svojim kontinuitetima i diskon-
tinuitetima. Hrvatski odnosi s Maarskom, Austrijom i ekom dugog su trajanja,
a kada je o itavoj europskoj moderni rije, nemogue je previdjeti injenicu da su
Hrvati s Maarima, austrijskim Nijemcima i esima te s vie drugih susjednih na-
roda od 1527. do 1918. godine habsburki podanici. Oni su to, dodue, u razliitim
dravnopravnim statusima te, to je jo vanije, u uvelike razliitim sociokulturnim
zbiljama. Koliko god je povijest spajala ova etiri naroda do 1918. godine, toliko ih
je nakon 1918. razdvajala. Jedini pokuaj njihove reintegracije u Treem Reichu
nije bio samo povijesna farsa nego i najtraginije pa i, sve do danas, najtraumatinije
razdoblje povijesti svakoga od njih pojedinano, dakako, i njihovih susjeda.
U tom je smislu razdoblje poslije 1990/1991. godine, kada je Hrvatska u pita-
nju, uistinu novi srednjoeuropski poetak. On je tim sudbonosniji to je hrvatsko
dravno osamostaljenje 1991. godine u traginom ratnom raspadu SFR Jugoslavije
imalo mnogo vie implikacija nego to se to mnogima u tom trenutku inilo. Mo-
derni jugoslavizam bio je izvorno, kulturno i politiki, u 19. stoljeu prije svega
hrvatski produkt. Mnogobrojna nastojanja da se Jugoslaviju reformira nakon 1918.
godine te uini to prihvatljivijom za Hrvate, ali, manje ili vie dosljedno, za druge
2 Predrag Matvejevi, Razgovori s Krleom, VIII. proireno izdanje, V.B.Z., Zagreb 2011, str. 65-66.
Prvo izdanje objavljeno je 1969. godine.
3 Meunarodni skup Les politiques culturelles transnationales: Austriche, Croatie, Hongrie, Rpu-
blique Tchque (Strasbourg, 12. i 13. studeni 2010), sazvan u srednjeuropskoj inspiraciji, nuno
namee pitanje, ako se prihvati neupitno legitimno ponueni austrocentriki pristup, a gdje su tu
Njemaka i Slovenija, ali i vicarska ili Slovaka, da ne spominjem Italiju, ija je Transpadanija
neupitno srednjoeuropska.
189
Drago Roksandi: Postoji li jo uvijek Srednja Europa?
junoslavenske narode, isto su tako poinjala nerijetko u Hrvatskoj i trajala sve do
1989/1990. godine.
4
Izlaz iz jugoslavenske paradigme inovacijski je redefnirao za-
boravljene tradicije. Meu njima se srednjoeuropska nametnula kao najuinkovitija.
Meutim, jugoslavenska formula hrvatskoga nacionalnog pitanja bila je europski
transregionalna, to jest, i srednjoeuropska, i mediteranska, i balkanska. Dakle, u
hrvatskom je sluaju odnos prema konceptu Srednja Europa bio trajno ambivalen-
tan. U 1980-im godinama, kada je u SSR, Maarskoj i Poljskoj upravo taj pojam
u mnogobrojnim disidentskim oitovanjima pa i u irim oporbenjakim raspoloe-
njima bio koncentrirani izraz kulturne i politike alternative realnom socijalizmu,
u Hrvatskoj nije nastao nijedan izvorni esej o Srednjoj Europi, a i prijevodi kljunih
tekstova pojavili su se razmjerno kasno.
5
Bile su to godine knjiga poput Mediteran-
ski brevijar (1987) Predraga Matvejevia, najuspjenije meu njima (istovremeno,
do danas, najvie prevoene knjige iz suvremene hrvatske knjievnosti). Bilo je i
mnotvo drugih koje su mnogo vie tematski i senzibilitetom bile orijentirane pre-
ma Sredozemlju, ak i onda kada su u njima srednjoeuropske teme bile neizbjene.
Posebno je to vidljivo u djelima na mediteransko-srednjoeuropske rijeke, istarske i
transke teme.
6
Inovativni poticaji ponovno su bili transkulturni.
Mnogo se toga promijenilo u dvadeset, trideset godina. Hrvatsko javno mnijenje
danas, tonije, u kontinuitetu od 1990. godine, svojom velikom veinom Hrvat-
sku neupitno smatra srednjoeuropskom zemljom. Bez takva uvjerenja teko da bi
bilo plebiscitarnog opredjeljenja za dravnu nezavisnost 1991. godine. Poslije 1990.
godine, u ubrzanom procesu dezintegracije Jugoslavije, zapoela je u Hrvatskoj
srednjoeuropska renesansa. Ona se u kulturi oitovala, primjerice pored ostalog
4 Istini za volju, jedan je od vanih uzroka tome injenica da je u Hrvatskoj sve do 1995. godine
ivjela brojna srpska zajednica, koja se autohtonizirala u razdoblju od 15. do 18. stoljea. Ona je
svoju modernu srpsku svijest, kao i svijest o svojoj pripadnosti hrvatskoj domovini, stvorila u
Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeu. Nasuprot ustakoj Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine stajala je
partizanska Hrvatska, koju je u osnovi stvorila antifaistika hrvatsko-srpska koalicija. Srbi u Hr-
vatskoj podijelili su se na pitanju odnosa prema hrvatskom dravnom osamostaljenju 1990/1991.
godine. (Vidjeti: Drago Roksandi, Srbi u Hrvatskoj od 15. stoljea do naih dana, Vjesnik, Zagreb
1991) Mnogi su sudjelovali u pobuni protiv Hrvatske, ali su mnogi isto tako sudjelovali u obrani
Hrvatske. Srbi su 1971. godine inili 14,16% stanovnitva, godine 1991. 12,16%, a 2001. go-
dine 4,5% stanovnitva Hrvatske, tj., 201.631 osobu. (Popis stanovnitva, domainstava, stanova i
poljoprivrednih gospodarstava. 31. oujak 1991. Stanovnitvo prema narodnosti po naseljima. Doku-
mentacija 881. Republika Hrvatska. Republiki zavod za statistiku, Zagreb 1992, str. 14; http://
hr.wikipedia.org/wiki/Srbi_u_Hrvatskoj. Koriteno 6. sijenja 2012. godine.
5 Gordogan, asopis u nakladi Centra za drutvene djelatnosti Saveza socijalistike omladine Zagre-
ba, tiskao je u dva navrata, 1985. i 1987. godine, kljune europske tekstove za debatu o Srednjoj
Europi. Meutim, do 1990. godine, s hrvatske se strane nisu se pojavili tekstovi koji bi mogli biti
kreativno usporedivi s, primjerice, Kunderinim ili Konradovim.
6 Meu njima je svojim opusom najutjecajniji bio Enzo Bettiza (Split, 1927), a napose Claudio
Magris (Trst, 1939). Dakle, vano je naglasiti da je srednjoeuropska problematika velikim dijelom
ula u suvremenu hrvatsku kulturu preko transkoga kulturnog kruga, podjednako otvorena i
prema mediteranskim i prema srednjoeuropskim aspektima vlastite kulturne batine.
190
HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXV (2012), br. 1, str. 187202
svojevrsnim otkriem baroka, to se zbivalo istovremeno s analognim procesima
u drugim srednjoeuropskim zemljama, koje su batinile iskustvo katolike obnove.
Postupno se irila i na brojne druge teme i podruja. Nisu to nuno bile iste one
koje su srednjoeuropski bile neizbjene u Austriji ili ekoj. Primjerice, produbljeniji
interes za srednjoeuropsku, napose habsburku, prosvjetiteljsku batinu, za razliku
od Austrije ili eke, u Hrvatskoj je recentnijeg podrijetla.
7

Neovisno o tome to se sve, kada i kako radilo u procesu rekonstrukcije hrvatsko-
ga srednjoeuropskog identiteta, a to je u osnovi neupitno bila i ostaje nunost i sa
stajalita reinterpretacije batine i sa stajalita aktualnih hrvatskih potreba u kulturi
i drutvu kako u svojim vlastitim tako i u srednjoeuropskim i europskim horizon-
tima glavni je problem sve do 2000. godine bio a donekle, dodue u bitno manjoj
mjeri, ostao do danas negativni odnos prema Jugoistoku, a naroito Balkanu. (O
bilo emu s jugoslavenskim atribucijama da ne govorimo!)
8
Iako su mnogi mislili i
misle da time brane Hrvatsku, nastavljajui tradiciju antemurale Christianitatis, to,
dakako, nikada nije mogao biti sluaj. Pokretanje rata u Hrvatskoj i protiv Hrvat-
ske sa srpske (i crnogorske) strane traumatiziralo je hrvatsko-srpske/srpsko-hrvatske
odnose na nain koji je ostavio trajne tragove i koji do danas bitno oteava hrvatska
kritika (samo)preispitivanja.
9

U Hrvatskoj takoer ne silazi s dnevnog reda pitanje je li ona, po emu i na koji
nain, mediteranska zemlja. Nitko se toga statusa u naelu sigurno nee odrei,
ali to to u stvari znai u odnosu na srednjoeuropsko opredjeljenje, malo e tko sa
sigurnou htjeti ili umjeti odgovoriti, ak i kada je rije o pozvanim strunjacima.
Brojne manje ili vee tekoe u odnosima sa Slovenijom, Italijom, Bosnom i Herce-
govinom i (neobino, ali razumljivo) ponajmanje s Crnom Gorom na Jadranskom
moru, svjedoanstvo su da je jadransko pitanje, kao par excellence euromediteransko
7 U tome je i ovaj put vanjski poticaj imao vanu ulogu. Mislim na 13. Internationaler Kongress zur
Erforschung des 18. Jahrhunderts (Graz, 25-29. srpnja 2011), u ijem su radu sudjelovali brojni
hrvatski istraivai. U istom je ozraju nedavno, 11. i 12. studenog 2011, realiziran i hrvatsko-
srpski znanstveni kolokvij Hrvati i Srbi u Habsburkoj Monarhiji u 18. stoljeu: interkulturni
aspekti prosvijeene modernizacije na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Programska
knjiica je tiskana (ISBN 978-953-175-409-5).
8 Hrvatska politika desnica 1990-ih godina bila je oduevljena Huntingtonovim Clash of Civili-
sations jer ga je doivljavala kao aktualnu geostrateku relegitimaciju koncepta antemurale Chri-
stianitatis. Problem je bio, imajui na umu sline nacionalistike inspiracije na srpskoj strani
takoer s huntingtonskim referencama samo u tome hoe li jugoistona hrvatska granica
biti na rijeci Uni, na zapadnoj granici Bosne i Hercegovine ili na rijeci Drini, na istonoj granici
Bosne i Hercegovine (srpska, vice versa). Srpska kao i hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini
danas su pod svojevrsnim meunarodnim protektoratom, kao, uostalom, i sama Bosna i Herce-
govina poslije Daytonskih sporazuma 1995. godine. Hrvatska se bosanskohercegovaka politika
postupno mijenjala nakon 2000. godine, ali su ozbiljni problemi u vezi s Bosnom i Hercegovinom
ostali i dalje otvoreni. Oni imaju i unutarpolitike implikacije u Hrvatskoj.
9 ak i kada bismo sve drugo mogli staviti ad acta u hrvatsko-srpskim/srpsko-hrvatskim odnosima,
meusobne tube za genocid trajno su optereenje, potpuno neovisno o tome kako e se zapoeti
sudski procesi u Haagu apsolvirati.
191
Drago Roksandi: Postoji li jo uvijek Srednja Europa?
pitanje, latentno otvoreno. Uvjeren sam da ga je mogue rjeavati ponajprije bilate-
ralno, ali nita manje i multilateralno, tonije transnacionalno.
Dakako, mnogo je sloenije i zapaljivije pitanje je li Hrvatska balkanska ze-
mlja. Velika veina ljudi e na to pitanje odgovoriti negativno. Meutim, nakon
svega to se dogodilo u posljednjih dvadeset godina te imajui na umu sve to se i
dalje dogaa, malo e tko danas rei da Hrvatska nema nieg zajednikog s Balka-
nom.
10
Na koncu konca, ak i kada ne bi bila u pitanju sama Hrvatska, u pitanju je
spomenuta neupitno balkanska Bosna i Hercegovina, bez koje je nemogue rjeavati
temeljnu problematiku hrvatske prolosti, sadanjosti i budunosti u Europi. Bosna
i Hercegovina je u hrvatskoj povijesti na razliite naine isto toliko vana kao i u
bonjakom i u srpskom sluaju. Tome smo se svi mogli osvjedoiti u ratu 1992-
1995. godine, a osvjedoujemo se i danas pa se slobodno moe rei, bez straha da e
se sutinski pogrijeiti, da se srednjoeuropska budunost Hrvatske provjerava na
uspjenosti njezine balkanske politike.
11

Kada se tome doda injenicu da je hrvatsko-srpska etnika izmijeanost u Hrvat-
skoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, ali i Crnoj Gori (Boka kotorska) velika ak i po-
slije rata 1991-1995. godine a svakovrsni naslijeeni problemi s tom izmijeanou
u vezi jo i vei, mogue je sa sigurnou ustvrditi da je samoubilaka svaka hrvatska
politika koja ignorira hrvatske balkanske aspekte i interese.
Da zakljuim, Hrvatska je od 16. stoljea ponajprije srednjoeuropska zemlja, ali
je bitno pitanje njezine opstojnosti u 19. i 20. stoljeu uvijek bilo jadransko/sredo-
zemno, dok je proces hrvatske nacionalne integracije u istom tom razdoblju bilo
nemogue apsolvirati izvan balkanskog konteksta.
U dugom povijesnom trajanju, Hrvatska je i srednjoeuropska, i mediteranska, i
balkanska (odnosno, bolje reeno, jugoistonoeuropska) zemlja.
12
Meutim, time
nije manje od bilo koje druge srednjoeuropska, mediteranska i jugoistonoeuropska.
Drugim rijeima, europske makroregije (to ukljuuje i Srednju Europu) neizbjeno
su ambivalentne u Europi drava-nacija u svakom onom sluaju kada odreena dra-
va-nacija sebe nalazi u vie nego jednoj makroregiji. Isti problem postaje jo sloeniji
10 Kulturno distanciranje od Balkana poznato je danas na razliite naine u svim jugoistonoeu-
ropskim zemljama, iako bi svaka sebe rado vidjela kao regionalnog lidera na ovom ili onom
podruju.
11 To se, dakako, ne odnosi samo na Bosnu i Hercegovinu nego prije svega na cijeli kompleks hrvat-
sko-srpskih odnosa.
12 Iz takva naelnog uvjerenja nastao je istraivaki projekt u Zavodu za hrvatsku povijest Filozof-
skog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, inicijalno utemeljen 1996. godine u suradnji s partnerima
sa Sveuilita u Grazu i Srednjoeuropskog sveuilita u Budimpeti, Triplex Confnium: hrvatska
viegranija u euromediteranskom kontekstu. Suradnja je kasnije proirena na Sveuilite u Pa-
dovi itd. Projekt ukljuuje i orijentalistike studije. (Vidjeti: www.fzg.hr/pov/zavod/triplex)
192
HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXV (2012), br. 1, str. 187202
ako se kulturnom dekonstrukcijom bilo koje pojedine drave-nacije otvori pitanje
njezine unutranje strukturalne policentrinosti u dugom povijesnom trajanju.
13
Tokom itava kratkog 20. stoljea (1918-1989) pojam Srednja Europa posvuda je
mijenjao svoja znaenja.
14
Nije ih prestajao mijenjati ni poslije 1989. godine. Pored
inicijalno euroatlanski povlatenog trokuta, odnosno etverokuta (eka i Slo-
vaka, Poljska i Maarska), na vrlo razliite naine stalno je otvoreno pitanje sred-
njoeuropskog statusa niza zemalja od neupitnih Slovenije i Hrvatske na jugozapadu
do Rumunjske, Srbije (ponekad iskljuivo Transilvanije, s jedne i Vojvodine, s druge
strane), ali i Bugarske na jugoistoku. Nisu rijetki zagovornici srednjoeuropskog sta-
tusa Bosne i Hercegovine. Otvorena su pitanja jesu li Moldavija i Ukrajina na istoku
(u cijelosti ili samo njihovi zapadni dijelovi) Srednja Europa, a isto pitanje ponavlja
se u sluaju Bjelorusije. Sada je ve uobiajeno srednjoeuropskima smatrati baltike
drave Litvu, Latviju i Estoniju.
Istovremeno da navedem sluaj koji posebno tangira Hrvatsku Hrvatska je
do nedavno, zajedno sa svim drugim dravama-nasljednicama SFR Jugoslavije (s
izuzetkom Slovenije) i Albanijom u ofcijelnim dokumentima Europske Unije bila
kategorizirana kao drava Zapadnog Balkana. Taj se pojam inae prestalo koristiti s
deblokiranjem hrvatskih pristupnih pregovora Europskoj Uniji. Najnoviji obnovlje-
ni interes za Srednju Europu koincidira, s jedne strane, sa strukturalno-funkcional-
nim tekoama Europske Unije, a s druge, s genuinim potrebama svake spomenute
drave da regionalno, bilateralno ili multilateralno razvija i unapreuje svoje odnose
sa susjedima. U tome su u raznim podrujima postignuti brojni uinci, ali bi ih
moglo biti i mnogo, mnogo vie.
15

Pritom je posebno vano uvijek imati na umu da e svaka njemaka i austrijska
politika uvijek imati svoj srednjoeuropski kontekst, kao to e i u sluaju svih drugih
spomenutih drava srednjoeuropski okvir pretpostavljati defniranje odnosa prema
13 Vidjeti rani pokuaj s time u vezi: Herv Le Bras; Emmanuel Todd, Linvention de la France,
Pluriel. Indit, 1980. Sada je ve klasino djelo: Fernand Braudel, Lidentit de la France (1986).
Navedena je spoznaja bitna i u mome shvaanju Hrvatske kao europskog viegranija (multiple
borderland). Vidjeti: Drago Roksandi, Triplex Confnium. O granicama i regijama hrvatske povije-
sti 15001800., Barbat, Zagreb 2003.
14 O tome sam prvi put pisao u lanku Serben, Kroaten und Mitteleuropa, u: Gerd Bacher; Karl
Schwarzenberg; Josef Taus (ur.), Standort sterreich. ber Kultur, Wirtschaft und Politik im Wan-
del, Graz: Styria, 1990; Vidjeti takoer: isti, Vlkerkerker, Vielvlkerstaat, neue Nationalstaa-
ten. Illusionen und Realitten der kleinen Vlker Mitteleuropas, u: Helmut Steiner (ur.), Was.
Zeitschrift fr Kultur und Politik, Nr. 79, Mrzzuschlag 1995, str. 31-42. Srednjoeuropski blok
Mitteleuropa II. sadrava i lanke Daniele Strigl, Ferenca Glatza, Eduarda Goldstckera, Petera
Hanka i Helmuta Konrada.
15 Velik su problem umnogostruavanja regionalnih inicijativa, nerijetko s epicentrima izvan regije,
to oito refektira razliite neusuglaene euroatlanske interese.
193
Drago Roksandi: Postoji li jo uvijek Srednja Europa?
Austriji ili Njemakoj te, s jo jasnijim kriterijima implicitnog ili eksplicitnog odnosa
prema Rusiji i, sve vie ponovno, Turskoj.
16

Dvadeset i dvije godine nakon 1989. godine o potonjoj se jo uvijek govori, u svo-
jevrsnom vjerskom zanosu, kao o Annus Mirabilis, to i danas, ee nego to bi to
u sekularnoj Europi smio biti sluaj, sugerira shvaanje 1989. godine kao godine
uskrsnua. Mislim da u tome i jest glavni problem. Europska povijest shvaena
kao povijest europske civilizacije, napose suvremena europska povijest, shvaena kao
povijest europske modernizacije u kratkom 20. stoljeu iskljuuje udotvorne
odnose prema vlastitoj batini. Ona ukljuuje samo one koje analitikim kategori-
jama povijesti civilizacije umiju kritiki propitati i vrednovati europskih pedeset i
pet godina, tj. razdoblje od 1944/1945. do 1989/1990. godine. Ne treba podcijeniti
ono to je napravljeno poslije 1989. godine. Meutim, tekue krize, koje su jednim
svojim dijelom oito strukturalne naravi, upuuju na zakljuak da mnogo toga u
vezi sa srednjoeuropskom batinom od 1944/1945. do 1989/1990. jo uvijek nije
kritiki apsolvirano.
Srednjoeuropska drutva od 1918. do 1945. godine, neovisno o razlikama, po-
najprije su bila seljaka drutva i agrarne ekonomike. ak i da nije bilo razornih
utjecaja Prvoga i Drugog svjetskog rata, novi poetak 1945. godine, ak i bez
Sovjetskog Saveza, bio bi konfiktan ili, barem, kontradiktoran.
17

Ne previajui uinke podjele interesnih zona u Europi izmeu najutjecajnijih
sila antifaistike koalicije od 1943. do 1945. godine, bitno je istaknuti da je svaka
srednjoeuropska drava na drugaiji nain postala dijelom sovjetske interesne zone,
odnosno da je to izbjegla biti. Nije bilo isto 1945. godine biti na strani poraenih ili
pobijeenih, biti na strani onih ije su se vojske borile u Sovjetskom Savezu kao nje-
make saveznice ili onih koji su na razliite naine bili sovjetski saveznici. Nije bilo
isto biti na strani onih koji su izmeu 1939. i 1941. bili okupirani ili ak i izloeni
genocidu ili biti na strani onih koji su u istom razdoblju zajedno s faistikim silama
okupirali druge i unitavali manje vrijedne ljude i narode. Nije bilo svejedno koli-
ko je gdje u Srednjoj Europi 1944. i 1945. godine bilo (pro)komunistikih politikih
snaga i kako su one zamiljale vlastitu zemlju poslije pobjede te koliko i kako su
16 Izvorna Mitteleuropa u 19. i poetkom 20. stoljea pa i kasnije je germanocentrina. (Vidjeti:
Jacques Le Rider, Mitteleuropa, Barbat, Zagreb 1998. Izvorno izdanje, pod istim naslovom, u
Presses Universitaires de France, 2004) Otuda i izrazi Ostmitteleuropa, Westmitteleuropa, Sdos-
tmitteleuropa itd. U austrijskom sluaju ei su sluajevi koritenja pojma Zentraleuropa itd.,
u francuskom lEurope mdiane itd. Od sutinskog je srednjoeuropskog i europskog interesa da
Austrija i Njemaka, koliko god u bilo emu bile partnerske, budu distinktivno prepoznatljive u
politici, kulturi, gospodarstvu itd. U Srednjoj Europi tako brojnih naroda te jo brojnijih trauma
prolosti i neizvjesnosti budunosti, drava-nacija dugo e jo imati svoj emancipacijski smisao,
dakako, pod uvjetom da ne izgubi svoja autentino demokratska izvorita.
17 Aktualna kriza u Maarskoj, s mnotvom nacionalnopopulistikih oitovanja, svjedoi da je i
jedna od onih zemalja koja je godinama poslije 1989. godine u Europi i svijetu bila doivljavana
kao tranzicijski success-story vrlo daleko od modelskog iskustva.
194
HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXV (2012), br. 1, str. 187202
realizirale svoju socijalistiku solidarnost prema staljinskom Sovjetskom Savezu.
Hladni rat samo je prividno bio ukinuo Srednju Europu.
S druge strane, 1989/1990. godine svaka je srednjoeuropska drava na drugai-
ji nain izlazila iz komunizma. Jugoslavija je 1948. godine prestala biti zemljom
sovjetske interesne zone, a od 1950. godine zapoela je socijalistiki samoupravni
eksperiment, koji je trebao osigurati zbiljski prekid sa staljinskim socijalizmom.
Ona je u tome samo djelomino uspjela, moda ba zbog etrdeset godina nedosljed-
noga oscilatornog distanciranja od dravnog socijalizma. Nacionalne renesanse u
multinacionalnoj Jugoslaviji bile su jedini neupitni uinak. Kumulirane tranzicijske
kontroverze od 1950. do 1990. godine na kraju su prouzroile sistemsku imploziju.
Samoupravljanja je nestalo kao da ga nikada nikakvog nije ni bilo. Rumunjska je po-
slije Jugoslavije najustrajnije uspijevala izbjegavati limite sovjetskoga geopolitikog
monopola, ali praktino niti ne pokuavajui otvoriti pitanje unutranjopolitikih
alternativa porumunjenom realnom socijalizmu. Dubinski mnogo autentiniji
otpori staljinizmu i sovjetskom imperijalizmu u Poljskoj, Maarskoj i ehoslovakoj
nuno su bili ogranienih domaaja u uvjetima hladnog rata, ali su zato svoj puni
uinak mogli postii s poetkom sovjetske perestrojke.
ehoslovaka Republika zemlja uspjenog komunistikog pua 1948. godine,
dirigiranog iz Sovjetskog Saveza, izvedenog s masovnom, ali ne i veinskom, po-
drkom odozdo upravo zato to je tradicijski imala autentinu lijevu politiku
kulturu, k tome, nastalu u jednom od najranije industrijaliziranih drutava Srednje
Europe, prva se poela nakon XX. kongresa KPSS-a s mnotvom oklijevanja, ali
prije svega odozdo orijentirati prema propitivanju mogunosti pluralistikoga
demokratskog socijalizma. Stoga je slom prakog proljea, odnosno, socijalizma
s ljudskim likom 1968. godine i to bratskom okupacijom zemlje, dirigiranom
normalizacijom itd., vjerojatno imao porazniji uinak za budunost bilo kakve
socijalistike alternative u Srednjoj Europi nego bilo to drugo to se dogodilo u,
primjerice, Maarskoj ili Poljskoj. U ove dvije zemlje staljinski je socijalizam bio so-
vjetski import 1944/1945. godine, koji nije imao anse biti drutveno interioriziran.
Neovisno o svim razlikama i slinostima izmeu Maarske i Poljske od 1944/1945.
do 1989. godine, u konanici je najvea razlika bila u tome to su poslije 1956.
godine maarski komunisti bili ti koji su s puno nedosljednosti postupno stvarali
pretpostavke za demokratsku tranziciju (gula-socijalizam), a u poljskom sluaju,
masovna antikomunistika alternativa postupno se artikulirala nakon 1968. godi-
ne meusobnim poticajima radnikih i intelektualnih slojeva, svjetovne i duhovne
Poljske te kapilarnom dezintegracijom sistema komunistike vlasti i moi.
Godine 1989. inilo se da e lanane reakcije sistemske implozije biti nemogue
dugoronije zaustaviti. Ubrzo je prevladalo uvjerenje da e demokratske promjene
odozdo, odnosno razliite kolorirane revolucije dugorono stabilizirati uvje-
te sistemske tranzicije prema zapadnoeuropskim modelima. Dogodilo se da su se
naciokomunistike nomenklature prilagodile trenutanim imperativima tranzicije
195
Drago Roksandi: Postoji li jo uvijek Srednja Europa?
i disperzirale po razliitim politikim strankama, dok je kompleksnije shvaena de-
mokratska tranzicija morala biti usporena. Pitanje je to bi se s njome uope doga-
alo da nije bilo euroatlanskog imperativa da ak i Rumunjska, drava na granici
postsovjetskog svijeta, mora biti success-story. Nije li i to transnacionalna srednjoeu-
ropska ironija sudbine?
To to se danas dogaa u svjetskom gospodarstvu, ako je suditi prema protur-
jenim dijagnozama s raznih strana svijeta, nije lako razumjeti. Nije teko uoiti,
neovisno o tome, da, unato globalnim razmjerima krize te neizbjenim globalnim
strategijama izlaska, posvuda raste uloga nacije-drave u preuzimanju odgovornosti
za stanje u vlastitim gospodarstvima, odnosno drutvima i kulturama. Pitanje je
samo koliko se gdje dravnu vlast demokratski konstituira, a koliko je ona instru-
ment sredita moi koja su vrlo daleko od demokratske verifkacije.
U tome europske regionalne zajednice, ukljuujui i srednjoeuropske, imaju
ograniene uloge, a meusobni odnosi regionalnih susjeda pritom ne djeluju ohra-
brujue, to se blie budunosti tie. S hrvatskog stajalita, korupcijski skandali na
najviim razinama vlasti imaju svoje srednjoeuropske koordinate u Austriji i Italiji,
Maarskoj i Sloveniji, a s druge strane, uvjeti poslovanja kljunih sektora hrvatskog
gospodarstva izravan su razlog ozbiljnim tekoama u odnosima s nekim regional-
nim susjedima (Agrokor vs. Mercator u sluaju Slovenije, INA vs. MOL u sluaju
Maarske itd.). Nasuprot tome, spomenute zemlje i Njemaka, s jedne strane, te Bo-
sna i Hercegovina i Srbija, s druge strane, kljuni su vanjsko-trgovinski i privredni
partneri Hrvatske, to je najbolje jamstvo da moraju postojati zajedniki regionalni
interesi da temeljni problemi zajedniki budu i rijeeni.
Upravo zato sam najvie i zabrinut jer ne uoavam vea zajednika ulaganja u
drutveno-humanistike i tehno-tehnoloke inovacije, a regionalna mobilnost istra-
ivaa, sveuilinih nastavnika i studenata jo je uvijek krajnje ograniena i vrlo
esto jednosmjerna od manje razvijenih prema razvijenima. Polazei od vlastitog
fakulteta, Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, koji ima preko 600 ljudi u
razliitim nastavnim statusima i oko 7-8.000 studenata, ne mogu ne uoiti da se
srednjoeuropski studiji velikim dijelom kreu tradicionalnim pa i tradicionalisti-
kim smjerovima, s vrlo malo inovacija. (Vidjeti prilog 1.) Novo je to to se razliite
srednjoeuropske teme ee istrauju i predaju, ali to, zasigurno, nije dovoljno.
18

Srednjoeuropski okvir sam po sebi vrlo je vaan, ali nije dostatan. Nuno je da on
bude najmanje europski. Za budunost Europe, napose Europske Unije, bitno je
18 Predajui povijest Srednje i Jugoistone Europe na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sve-
uilita u Zagrebu te ureujui vie biblioteka u razliitih zagrebakih nakladnika, realizirao sam
kao urednik te pisac predgovora ili pogovora itav niz naslova koji su po prvi put na hrvat-
skom jeziku omoguili uvid u izvorne interpretacije povijesti srednjoeuropskih naroda. Primje-
rice: Pter Hank (ur.), Povijest Maarske, Zagreb 1994; Erich Zllner; Terese Schssel, Povijest
Austrije, Zagreb 1997; Jacques Le Rider, Mitteleuropa, Zagreb 1998; Jean-Franois Nel, Sveto
Rimsko Carstvo, Zagreb 1998; Ulf Dirlmeier et al., Povijest Njemake, Zagreb 1999. itd.
196
HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXV (2012), br. 1, str. 187202
ponajprije da Njemaka i Francuska uspijevaju usuglaavati strategije ovladavanja
krizom i, to je jo vanije, podravati oblikovanje alternativnih modela razvoja.
Postoji jo jedan problem koji je bitan za to kakva e biti budunost Srednje
Europe. Nedavno sam iz Graza dobio obavijest da Sveuilite u Grazu povodom 40.
godinjice djelovanja sveuilinog Centra za jugoistonoeuropsku povijest pokree
new publication series SEEMES (South East European and Middle East Studies).
19

Inicijativa me natjerala na razmiljanje. Dijelim miljenje da e budunost Jugoisto-
ne Europe velikim dijelom biti u vezi s budunou Sredozemlja, napose Srednjeg
Istoka, ali treba li uope dodati nita manje i budunou Srednjoistone Eu-
rope, Europe izmeu Njemake, Rusije i Turske. Drugim rijeima, kontekstualizi-
ranje razvojnih problema budunosti Jugoistone Europe primarno u proirenom
jugoistonom, tj. srednjoistonom horizontu, nemogue je ne doivjeti kao refeks
Europe koja je umorna od proirenja i koju ponajvie zanima sigurnosni vid odr-
ivosti jugoistonoeuropske bijele mrlje. Ono to povezuje Jugoistonu Europu
i Srednji Istok, u euroatlanskoj optici, u osnovi su geostrategijska konfiktnost te
periferijska (ne)razvijenost i upitna unutranja stabilnost.
20
Turska je najvea zemlja
itavog jugoistonoeuropskog i srednjoistonog areala, istovremeno je i zemlja naj-
breg gospodarskog rasta pa, uvjetno, i najveeg vojnog potencijala (uvjetno zbog
Izraela!), ali i upitne demokratske legitimiranosti te neodrive manjinske politike.
Svialo se to u Europi nekome ili ne, Turska danas rekonfgurira politike i kulturne
realnosti itavog tog prostora. Suglasan sam da se pred svim tim, naroito nakon
brojnih promjena u nizu arapskih mediteranskih zemalja, ne moe zatvarati oi. U
tom smislu nije upitno to se i austrijski kolege na nov nain istraivaki poinju ba-
viti Jugoistonom Europom i Srednjim Istokom, pa i pokretanjem analognih serija
publikacija.
Ipak, brine me to s iste austrijske strane, usporedo s ovakvim inicijativama,
nema pojaanih analognih inicijativa usmjerenih prema cjelovitijem istraivakom
umreavanju Srednje i Jugoistone Europe. U takvom umreavanju mogla bi se
mnogo produktivnije razviti hrvatsko-austrijska znanstveno-istraivaka suradnja
ba zato to je Hrvatska i srednjo- i jugoistonoeuropska zemlja. Meutim, to nije
samo hrvatski interes. Sve zemlje Jugoistone Europe osjeaju defcit novih pristupa
vlastitim problemima iz jezgre Srednje Europe.
U svojim predavanjima studentima u Zagrebu esto istiem da u Jugoistonoj
Europi, u nacionalnoformativnim razdobljima, nema zemlje koja svoju dravu, od-
nosno naciju-dravu nije stvarala bez transfera znanja i umijea te razliitih drugih
19 Vidjeti www.seemes.at, kao i, s tim u vezi, djelo: Karl Kaser, Balkan und Naher Osten. Einfhrung
in eine gemeinsame Geschichte, Bhlau-Verlag, 2011.
20 To, dakako, ukljuuje i velik broj interetnokonfesionalnih tenzija/konfikata, koji relativiziraju
meunarodnopravni status veeg broja drava (Bosna i Hercegovina, Srbija/Kosovo, Makedonija,
Cipar, Izrael/Palestina, Libanon, Irak). Za oekivati je da e se lista prije produivati nego skra-
ivati. Tu prije svega mislim na sada ve neizbjeno otvaranje kurdskog pitanja.
197
Drago Roksandi: Postoji li jo uvijek Srednja Europa?
iskustava iz Habsburke Monarhije, odnosno, iz njemako-austrijske Srednje Eu-
rope. Dovoljno je referirati na srpski primjer i navesti svega nekoliko najuoljivijih
primjera. Izvjesno je da reformator srpskog jezika Vuk Karadi nikada ne bi mogao
tako uspjeno standardizirati moderni srpski jezik da to desetljeima nije radio u
Beu i to uz podrku kljunih lingvistikih autoriteta. Srpska oralna kultura teko
da bi mogla stei svoj intranacionalni i internacionalni status bez podrke autoriteta
kao to su bili Goethe i braa Grimm. Moderna srpska historiografja mnogo tee
bi se orijentirala u svom kritikom razvoju bez Geschichte der serbischen Revolution
Leopolda von Rankea, da ne spominjem Konstantina Jireeka. Moderna srpska legi-
slativa iz 1844. godine poiva na srpskoj aproprijaciji austrijskog Opeg graanskog
zakonika iz 1811. godine. Analognih transfera ima u izobilju u rumunjskom, gr-
kom, bugarskom, albanskom, bilo kome drugom sluaju. Mnogo je toga istraivaki
poznato, ali usudio bih se rei nema veeg znaenja u kolektivnim mentalite-
tima, bilo da je rije o elitama, bilo da je rije o bilo kojem drugom drutvenom
sloju. Tome je tako bilo u prolosti. Ne vjerujem da e u doglednoj budunosti biti
drugaije. Dakle, srednjoeuropsko-jugoistonoeuropski odnosi, u kojima je Hrvat-
ska jedna od kljunih zemalja, tek ekaju svoju renesansu.
21
Ukoliko izostanu kompleksnija istraivanja i vrednovanja srednjoeuropske-jugo-
istonoeuropske prolosti, te ukoliko ne bude bilo dovoljno praktino artikulirane
svijesti o sadanjim i buduim srednjoeuropskim i jugoistonoeuropskim zajedni-
kim interesima, same nacije-drave uvijek e se moi nai na rubu anakronistikih
promaaja u svojim regionalnim strategijama. Reinterpretacijom tradicije ne napu-
tajui srednjoeuropski horizont mogu se predimenzionirano preferirati odreene
bilateralne veze kao primarne za konstrukciju hrvatskog srednjoeuropskog identite-
ta. ini mi se, sasvim konkretno, da to ponekad dolazi do izraaja u posljednja dva
desetljea u sluaju hrvatsko-maarskih odnosa. Moda je tome zato, a to sam sklon
i vjerovati, to su oni godinama, od 1918. do 1941. godine te od 1948. do 1960-ih
godina bili nedovoljno podravani i razvijani. Godine 2002. bila je obiljeavana
900. godinjica dravne zajednice Ugarske i Hrvatske te je tom prilikom objavljen
opsean, reprezentativan zbornik u ijem predgovoru stoji:
Prije 900 godina je ugarski kralj Koloman iz dinastije Arpadovia bio okru-
njen za hrvatskog kralja u Biogradu na moru (Alba Maritima). Bio je to po-
etak jedne od najdugotrajnijih dravnih unija u povijesti Europe. Tada je
zapoeo povijesni suivot Hrvatske i Ugarske. Ta je zajednica stoljeima
osiguravala svojim stanovnicima na srednjoeuropskom i mediteran-
skom prostoru slobodan razvitak i pruala zatitu protiv imperijalnih
ekspanzija i pokuaja pripajanja jednako ako je rije o Tatarima, Vene-
ciji ili o Habsburgovcima (podcrtao autor).
21 Svakako bih spomenuo knjigu Mitteleuropa und Sdosteuropa als Planungsraum (ur. Carola
Sachse) koja je izala 2010.
198
HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXV (2012), br. 1, str. 187202
Premda su se u vrijeme nastanka modernih nacija, zbog razliitih interesa, Hrvati i
Maari znali nai na suprotnim stranama, zajednika europska tradicija i viesto-
ljetno duhovno nasljee mogu ih na poetku 21. stoljea podsjetiti na zajedniku
prolost i obogatiti dobrosusjedske odnose. (str. 4)
22
Konstruiranje hrvatsko-ugarske idile u dugom povijesnom trajanju, sve do 19.
i 20. stoljea, dakako, povijesno je neodrivo, a kulturno i politiki retrogradno.
Slino se moe rei za analogne pokuaje apologija hrvatske odanosti Habsburgov-
cima itd.
23
Bitno je naglasiti da je budunost Srednje Europe nemogue graditi na
temeljima povijesnih anakronizama. Da bi bila mogua, svaka njezina interkulturna
rekonstrukcija, u bilateralnom smislu, mora imati u sebi transkulturne pretpostavke
i, to je jo vanije, kreativne potencijale. U suprotnom se ideju Srednje Europe
reducira na razinu pseudoromantiarskih komara, koji jedino mogu generirati ba-
tinjene stereotipe i nove konfikte. Ipak, vrlo je vano to je hrvatsko-maarski
interkulturalizam krenuo prema svojim novim granicama.
Ne ulazei u kasnosrednjovjekovne i ranonovovjekovne tradicije hrvatsko-ma-
arskog interkulturalizma, koji je sve do sredine 19. stoljea bio posredovan latin-
skom jezinom kulturom i ije su vrijednosti uistinu trajne, za razumijevanje suvre-
mene situacije vanije je imati na umu da je u razdoblju narodnih preporod koji
u hrvatskom sluaju dosee svoj vrhunac u razdoblju izmeu 1835. i 1848. godine
kroatizacija hrvatske kulture pretpostavljala dehungarizaciju (ali i degermanizaciju
te detalijanizaciju). Godina 1848/49. bila je vrhunac tog procesa. Upotreba maar-
skog jezika u Hrvatskoj poslije 1868. godine, tj. poslije neravnopravne nagodbe
(Ausgleich) izmeu Ugarske i Hrvatske, bila je s hrvatske strane redovito doivlja-
vana kao simbol neravnopravnosti pa i kao akt politikog i kulturnog nasilja. Na
modernom Sveuilitu u Zagrebu, otvorenom 1874. godine neovisno o tome to
ga je Hrvatski sabor ozakonio ve 1861. godine, dakle u svom prvom sazivu nakon
obnove ustavnosti kasnilo je i uvoenje maarskog jezika u nastavu. Lektorat
maarskog jezika osnovan je 1880. godine, doim je Katedra za maarski jezik i
knjievnost osnovana tek 1892. godine. Bila je pak nepopunjena do 1902. godine!
Kontinuirano je djelovala do 1923. godine. Od tada pa sve do 1960-ih godina na
Sveuilitu u Zagrebu nije bilo nastave maarskog jezika i knjievnosti!
24
Sve dok
22 Milka Jauk-Pinhak, Croato-hungarica. Uz 900 godina hrvatsko-maarskih povijesnih veza / A
horvt-magyar trtnelmi kapcsolatok 900 ve alkalmbl, Katedra za hungarologiju Filozofskoga
fakulteta u Zagrebu i Matica hrvatska, Zagreb 2002, 544 str. U zborniku je zastupljeno 40 autora
s hrvatske i maarske strane.
23 Dakako da nije u pitanju nikakva hrvatska posebnost. Tipoloki slinih fenomena ima posvuda u
Srednjoj i Jugoistonoj Europi. Vie u tome pisao sam u lanku Shifting Boundaries, Clientalism
and Balkan Identities, u: Jacques Revel; Giovanni Levi (ur.), Political Uses of the Past. Te Recent
Mediterranean Experience, Frank Cass, London & Portland OR, 2002, str. 43-48.
24 Navedena injenica ipak ne bi trebala zavarati. Hungarica je u hrvatskoj kulturi trajno prepoznat-
ljiva, a vani dijelovi opusa pisaca poput spomenutog Miroslava Krlee potpuno su nerazumljivi
199
Drago Roksandi: Postoji li jo uvijek Srednja Europa?
visokokolska politika u socijalistikoj Jugoslaviji nije postala iskljuiva domena
republikih vlasti, hungarologija se predavala i razvijala iskljuivo na Univerzitetu
u Novom Sadu, glavnom gradu autonomne pokrajine Vojvodine, znatnim dijelom
naseljene Maarima. Tek poslije 1960-ih poinje postupni, dodue vrlo usporeni
razvitak zagrebake hungarologije. Trebalo je ekati hrvatsko dravno osamostalje-
nje 1991. godine i radikalnu promjenu hrvatske geopolitike i geokulturne situacije
da bi se konano 1994. godine na Odsjeku za opu lingvistiku i orijentalne studije
utemeljila dva nova studija hungarologija i turkologija. Oni su se u meuvremenu
izdvojili u poseban fakultetski Odsjek za turkologiju i hungarologiju. Odjel je danas
u punom razvojnom usponu, pored ostalog i zato to nastavu velikim dijelom izvo-
de nastavnici koji su izvorni govornici maarskog jezika, vrsni znalci hrvatskog te
istraivai koji misle i rade inter- i transkulturno. Studij hungarologije unapreuju,
s jedne strane, obostrano osmiljene dravne politike, ali, jo i vie, bilateralni i
multilateralni istraivaki projekti, mobilnost nastavnika i studenata te kulturne
inicijative koje znanje jezika ine ivim.
25

Poetkom 1990-ih postalo je jasno i manje upuenima da je dio moderne hrvat-
ske kulture, nasuprot opoj predodbi o hrvatsko-maarskim kulturnim ratovima,
hrvatsko-maarske interkulturne provenijencije, to je posebno istakla Jadranka Da-
mjanov, urednica prvog zbornika o hrvatsko-maarskim kulturnim odnosima:
Knjiga eli sluiti boljem razumijevanju hrvatskih i maarskih pismoznalaca.
() A sada, ako smijem posve osobno, osjeam da radei na ovom zborniku
udovoljavam zahtjevima svojega dvojnog porijekla njegujui atmosferu u ko-
joj sam uslijed susreta svojih roditelja roena i odgojena. (str. 12)
26
Neovisno o tome je li rije o osobnim ili obiteljskim iskustvima hrvatsko-austrij-
skih, hrvatsko-ekih, hrvatsko-maarskih ili hrvatsko-slovenskih i hrvatsko-srp-
skih provenijencija itd., svih njih ima u suvremenom hrvatskom drutvu mnogo,
radi se o najpostojanijim izvoritima rekonstrukcije srednjo- i jugoistonoeuropskih
tradicija, odnosno kreativnih potencijala za hrvatske transregionalne budunosti. O
njima jo uvijek premalo znamo. A radi se o tome da srednjoeuropske batine treba
humanizirati, uiniti ljudski prepoznatljivima, neovisno o tome je li rije o prolosti
ili budunosti.

bez poznavanja batine hrvatsko-maarskog interkulturalizma.
25 M. Jauk-Pinhak, nav. dj., str. 7-10; Stjepan Damjanovi (ur.), Filozofski fakultet Sveuilita u Za-
grebu. Monografja, Zagreb 1998, str. 245-252.
26 Jadranka Damjanov (ur.), Hrvatska/Maarska. Stoljetne knjievne i likovno-umjetnike veze (dvoje-
zino hrvatsko-maarsko izdanje), Biblioteka Relations, Zagreb 1995, 436 str.
200
HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXV (2012), br. 1, str. 187202
Prilog I.: Doktorati znanosti na hrvatsko-austrijske, hrvatsko-eke i hrvatsko-maarske
teme obranjeni na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu od 1990. do 2010.
godine
27
704. 9.7.1990: oroac, uro, Bosanski Hrvati u okolici Peuha (etnologija)
744. 5.12.1991: Perunovi, Srea, Etniki identitet i kulturna obiljeja: Hrvati u
Maarskoj (sociologija)
756. 6.3.1992: Beljak, Nives, Tradicijska kultura gradianskih Vlaha s osobitim obzirom
na poljodjelska orua (etnologija)
764. 15.7.1992: Grbi, Jadranka, Povezanost materinskog jezika i etnikog identiteta Hr-
vata u Maarskoj (etnologija)
850. 2.2.1996: Lukei, Ervin, Proza u gradianskih Hrvata (kroatistika)
852. 27.4.1996: Ani, Mladen, Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u doba anuvinske
vlasti (povijest)
857. 23.5.1996: Husler, Maja, Uenje njemakog jezika u Hrvatskoj s povijesnog aspekta
(germanistika)
872. 10.10.1996: Petlevski, Sibila, Modernizam: primjeri iz hrvatskog kazalita i drame i
njihov srednjoeuropski kontekst (komparativna knjievnost)
874. 11.10.1996: Sei, Dora, Kraljevska sveuilina knjinica u Zagrebu 1874.-1918.:
razvoj srednjoeuropske knjinice s dvojnom funkcijom (informacijske znanosti)
888. 20.12.1996: Gajger, Vladimir, Njemaka etnika zajednica u akovu i akovtini od
poetka 19. do sredine 20. stoljea (povijest)
926. 5.11.1997: Agii, Damir, Hrvatsko-eke veze i odnosi na prijelazu iz XIX. u XX.
stoljee (povijest)
936. 15.1.1998: Grgin, Borislav, Kralj Matija Korvin i Hrvatska (povijest)
951. 13.3.1998: Ambru, Viktor, Viktor Axmann i izgradnja modernog Osijeka (povijest
umjetnosti)
969. 18.6.1998: Beri, Boran, Filozofja bekog kruga (flozofja)
1017. 18.6.1999: Kabi, Slavija, Dnevnik kao knjievni oblik u njemakoj knjievnosti
nakon 1945. godine: Max Frisch, Marie Luise Kaschnitz i Peter Handke (germanistika)
1090. 27.2.2001: Uvanovi, eljko, Das Motiv des vermissten Vaters in den deutschsprachi-
gen Prosawerken nach 1945. (germanistika)
1109. 2.10.2001: Pikorec, Velimir, Germanizmi u podravskom dijalektu (germanistika)
1114. 5.12.2001: Ivankovi, Katica, Karel Taige i eka knjievna avangarda (slavistika)
1145. 14.12.2002: Golubi, Silvija, Mutterliebe-Klischee und Erfahrung (germanistika)
1182. 18.11.2003: Viduli Lacko, Svjetlan, Geschlechter- und Liebesdiskurs in der ster-
reichischer Literatur Ende des 19. und Ende des 20. Jahrhunderts (germanistika)
1203. 17.5.2003: Piska, Davor, Knjievnoteorijski pogledi prakog strukturalizma (kom-
parativna knjievnost)
27 Vano je napomenuti da je broj doktorata u kojima se na razliite teme raspravljaju srednjoeurop-
ski konteksti i problematike osjetno vei. Njih nije bilo mogue identifcirati bez uvida u sadraj
rukopisa. Ovom prilikom je koritena administrativna dokumentacija. Zahvaljujem gospoi Sanji
Ivanovi iz Ureda za poslijediplomske studije Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu na su-
sretljivosti.
201
Drago Roksandi: Postoji li jo uvijek Srednja Europa?
1217. 13.7.2004: Petravi, Ana, Slika o stranom i vlastitom u udbenicima njemakog
jezika (germanistika)
1240. 16.12.2004: Turkovi, Slaan, Osobitost njemakog jezika hrvatskih autora od
kraja 16. do poetka 19. stoljea (rjenici, gramatike, arhivski zapisi) (lingvistika)
1254. 26.4.2005: Jakobovi, Zvonimir, Razvoj hrvatskoga tehnikog i prirodnoznanst-
venog nazivlja (informacijske znanosti)
1263. 14.7.2005: Lovri, Goran, Pripovijedanje i pripovjeda u austrijskom Heimat- i
Anti-Heimatromanu (germanistika)
1322. 4.7.2006: Holjevac, eljko, Hrvatsko-maarski odnosi 1860.-1873. (povijest)
1410. 3.12.2007: abi, Marijan, eka knjievnost i kultura u hrvatskoj knjievnoj
periodici 19. stoljea (flologija i kroatistika)
1470. 10.7.2008: Car Priji, Milka, Njemaki dokumentaristiki roman u posljednoj
treini dvadesetog stoljea (germanistika)
1477. 18.7.2008: Ladanyi, Istvan, Problemi narativnog identiteta u postmodernim roman-
ima autobiografskoga karaktera u hrvatskoj, maarskoj i srpskoj knjievnosti (flologija)
1504. 3.12.2008: Kordi, Ljubica, Njemaki kao strani jezik u pravnoj struci: postignua,
potrebe, perspektive (germanistika)
1590. 13.10.2009: Tkalec, Gordana, Hrvatska knjievnost na internetu (recepcija su-
vremene hrvatske knjievnosti na internetskim stranicama srednjoeuropskih zamalja)
(flologija)
U koritenom protokolu Doktorati znanosti (Sveuilite u Zagrebu. Filozofski fakultet Za-
greb) prvi je unos datiran s 29. travnjem 1933. godine, a posljednji konzultirani u njegovu
dodatku pod brojem 1.729 od 29. listopada 2010. godine. Popis 1354 doktora znanosti
Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, koji su doktorirali od 30. studenog 1878. do 22.
prosinca 1997. godine objavljen je u: Stjepan Damjanovi (ur.), Filozofski fakultet Sveuilita
u Zagrebu. Monografja, Zagreb 1998, str. 325-358.
SUMMARY
Does Central Europe still exist?
Today Croatia, in its European identity, is most often spoken about, without regional at-
tributes, as a country of thousands of years of European cultural identity (circles) etc.
Still yesterdays politically correct speech meant the accentuation of its Central European
identity, often with a strict diferentiation towards a South Eastern European identity, par-
ticularly towards the Balkan ambivalence of Croatian history and culture. Tis article is an
attempt to track the changes in Croatian rgimes d historicit in the last twenty odd years,
focusing on their European regional contexts.
Keywords: Croatia, 1991-2011, contemporary history, regions of European history, Central
Europe, Mediterranean, South-Eastern Europe, Balkans