Szavits g5 Potporne Konstrukcije Radno

5.
Potporne
konstrukcije
5.1. Vrste potpornih konstrukcija
SVRHA, IZBOR I PODJELA POTPORNIH KONSTRUKCIJA
Potporne konstrukcije obino slue za bono pridravanja tla kad god to
izgradnja neke graevine ili ureenje zemljita to zahtijeva. Takve su
konstrukcije redovito znaajno skuplje od izvedbe stabilne i samostojee
kosine u tlu pa su razlozi njihovog izbora obino nedostatak prostora za
slobodne kosine, kao to je sluaj pri izgradnji graevnih jama pored
postojeih graevina, vrijednost vodoravne ravne povrine terena ispred i
iza zida dobivene njegovom izgradnjom, tednja na koliini iskopa ili nasipa
pri izvedbi usjeka, zasjeka i nasipa na padinama, smanjenje raspona skupih
nadvonjaka, namjena graevine kao to su obalne konstrukcije u lukama ili
potreba ureenja obala, kao i mnogi drugi razlozi koje nameu posebne
okolnosti prisutne pri izgradnji pojedinih graevina, kao to su primjerice
konfiguracija terena, namjena graevine, te transportni i tehnoloki zahtjevi.
Na izbor vrste i dimenzija potporne konstrukcije, osim njene konane
namjene, vaan utjecaj ima i nain njene izgradnje, jer odgovarajui kriteriji
pouzdanosti moraju biti zadovoljeni za obje te faze. Zato je, moda, pouno
podijeliti potporne konstrukcije u dvije iroke skupine ija je jedina razlika
2 5 POTPORNE KONSTRUKCIJE
nain njihove izgradnje. U prvu grupu spadaju potporne konstrukcije koje se
mogu graditi samo ako tlo na njih ne pritie, a u drugu grupu one koje se
grade u tlu bilo prije ili tijekom iskopa tla ispred njih. Prve se nazivaju
zasipanim, a druge ugraenim potpornim konstrukcijama. U zasipane
potporne konstrukcije spada masivni potporni ili gravitacijski zid, najstarija
vrsta meu potpornim konstrukcijama, armirano-betonski L i T zidovi, razni
tipovi montanih zidova, gabioni, ali i konstrukcije od armiranog tla, jedna
od najmlaih vrsta potpornih konstrukcija. Ugraene potporne konstrukcije
obino su plonog oblika i novijeg su datuma, a predstavljaju ih razni zidovi
od zabijenih platica ili talpi, armirano-betonske dijafragme, razliite pilotne
stijene izgraene iz zabijenih ili buenih pilota te, u novije vrijeme,
konstrukcije od avlanog tla.
ZASIPANE POTPORNE KONSTRUKCIJE
Slika 5-1 prikazuje tipine zasipane zidove: gravitacijski masivni betonski zid,
armirano-betonski T zid, armirano-betonske L zidove te zid od gabiona. Za
izgradnju ovih zidova potrebno je osloboditi prostor na kojima se oni mogu
nesmetano graditi, da bi se nakon zavretka gradnje prostor iza zida zasipao
nekim pogodnim ili prirunim zemljanim materijalom. Ako se takovi zidovi
koriste u usjecima u kojima treba potkopati kosinu da bi se oslobodio
prostor za izgradnju zida, treba osigurati da se zasijecanjem kosine ne
izazove njena nestabilnost te pokrene mogue klizite. U tom sluaju kosina
se zasijeca samo za dio zida, obino u duini priblino jednakoj visini
zasijecanja. Takav segment ukupnog budueg zasjeka naziva se kampadom.
U takvoj kampadi treba izgraditi zid i zavriti zasip tlom u njegovoj pozadini
prije nego se zasijeca susjedna kampada. Da bi se ubrzali radovi na
zasijecanju i izgradnji zida, mogu se zasijecati prvo neparne kampade, dok se
parne zasijecaju tek kad je u neparnim zavrena izgradnja zida sa zasipom.
Ponekad ni to nije dovoljno za osiguranje stabilnosti kosine pa se izvode
prvo svaka trea kampada, itd. Proraunom stabilnosti iskopanih kampada i
susjednih neiskopanih dijelova kosine, na koje se prenosi dodatno
optereenje izazvano iskopom, treba dokazati stabilnost u svim fazama
izgradnje zida. Proraun se obino izvodi uz pojednostavljene pretpostavke
obzirom na trodimenzionalni karakter problema.
Gravitacijski masivni zid najjednostavnija je vrsta zida. Ime je dobio
prema uzroku njegove stabilnosti, a to je teina samog zida. Nekad su se
takvi zidovi izvodili i iz kamena ili opeke, ali danas obino iz nearmiranog
betona. Slika 5-1 daje okvirne dimenzije takvih zidova od kojih se kree u
provjerama stabilnosti i izboru konanih dimenzija.
5.1 VRSTE POTPORNIHKONSTRUKCIJA 3
Ista slika prikazuje i lake, armirano-betonske T i L zidove za koje je
potrebno mnogo manje betona, nego za masivni zid. Stabilnost zida se
postie oblikovanjem samog zida kao i teinom tla koja pritie stopu u

Slika 5-1 Tipine vrste zasipanih zidova s preliminiarnim proraunskim
dimenzijama: gravitacijski masivni betonski zid (gore lijevo), armirano-
betonski gravitacijski zid (gore desno), armirano-betonski L zidovi (u
sredini), gabionski zid (dolje)

pozadini zida. I ovdje su prikazane okvirne dimenzije takvih zidova kao prvi
korak njihovog konanog oblikovanja i dimenzioniranja.
Posebnu vrstu gravitacijskih zidova ine esto koriteni gabionski
zidovi. Oni se izgrauju slaganjem gabiona, kvadarskih koara, obino
dimenzija 1x1x2 m, izraenih od pletenih mrea pocinane, a ponekad i
plastinim premazom zatiene, eline ice. Koara se iz pred gotovljenih
elemenata slae na licu mjesta te puni odgovarajuim lomljenim ili prirunim
kamenom. Zid je vrlo pogodan jer osigurava dobro dreniranje tla iza zida, a
njegova podatljivost omoguuje primjenu i tlima nejednolikih krutosti koja
mogu izazivati probleme krutim zidovima. Nepovoljna im je strana to
punjenje kamenom zahtijeva mnogo runog rada koji danas postaje sve
skuplji. Ovi se zidovi ponekad rade u kombinaciji sa vodoravnim mreama
koje se vodoravno ugrauju u zasip iza zida, a s prednje strane se veu na
gabione. Upita strana takvih zidova je i njihova trajnost. Iz tog razloga
koritena elina ica mora biti to bolje zatiena kako s vremenom ne bi
korodirala, a zid izgubio svoju stabilnost. Takvom konstrukcijom postie se
armiranje tla (preuzimanje vlanih naprezanja koje tlo ne moe preuzeti) pa
ovi zidovi spadaju i u vrstu potpornih konstrukcije od armiranog tla.
Osim prikazanih gravitacijskih zidova, u praksi se susreu i brojne
druge vrste, obino patenti pojedinih proizvoaa. To se posebno odnosi na
razliite vrste montanih zidova ili zidova izgraenih iz montanih dijelova. I
na kraju nije nevano upozoriti da su takvi zidovi obino trajne konstrukcije
pa ih treba i ukusno oblikovati kako ne bi predstavljali ruglo i sramotu svojih
projektanata.
UGRAENE POTPORNE KONSTRUKCIJE
Karakteristika ugraenih potpornih konstrukcija je da za njihovu izgradnju
ne treba prvo iskopati tlo, a kasnije ga zasipati iza gotovog zida, ve se one
posebnim tehnologijama izvode neposredno u tlu. Takve konstrukcije se
mogu izvoditi i u okolnostima koje su nepovoljne za gravitacijske zidove, na
primjer u neposrednoj blizini postojeih zgrada ili za izvedbu u vodi i slino.
Slika 5-2 prikazuje nekoliko primjera u kojima dolaze do izraaja njihove
prednosti.
Ugraene potporne konstrukcije obino se grade tako da se ili pred
gotovljeni elementi zabijaju u tlo posebnim strojevima ili se izvode, opet
posebnim strojevima, rovovi u koje se ugrauje prvo armatura, a zatim se
lijeva svjei beton. U prvu grupu spadaju stijene od zabijenih elinih talpi, a
u drugu armirano-betonske dijafragme i pilotne stijene. Predgotovljeni
elementi mogu biti armirano betonske ili eline talpe. Danas se mnogo
ee koriste eline talpe. Za dublje konstrukcije, kad nosivost njihovog
presjeka postane ogranienje, mogu se ugraivati razupore ili sidra kao
dodatni oslonci konstrukciji.
eline talpe su posebni dugaki i uski elini elementi izraeni od
valjanog elika koji su na svojim rubovima posebno oblikovani kako bi

Slika 5-2 Nekoliko tipinih primjera ugraenih potpornih konstrukcija: (a)
ugraena potporna konstrukcija kao samostojei obalni zid ili (b) kao
nosa obalne konstrukcija zajedno s grupom kosih pilota za
preuzimanje horizontalnog optereenja; (c) sidrena ugraena potporna
konstrukcija za zatitu graevne jame u neposrednoj blizini postojee
zgrade s fazama izgradnje (1- ugradnja potporne konstrukcije i
djelomini iskop do prvog reda sidara, 2- ugradnja prvog rada sidara, 3-
djelomini iskop do drugog reda sidara, 4- ugradnja drugog reda sidara,
5- prednapinjanje drugog reda sidara, 6- iskop do konane dubine jame)

omoguili spajanje niza takvih elemenata u zidove. Ovi posebno oblikovani
rubovi talpi nazivaju se bravama. Na tritu je dostupan veliki broj razliitih
talpi za razliite namjene i razliitih svojstava.
Slika 5-3 (a) prikazuje popreni presjek eline talpe tipa Larsen kao i
poloaj susjedne tlape koja se s prvom povezuje posebnom bravom. Na istoj
je slici prikazan i redoslijed izvedbe takvog niza talpi da bi se dobila
potporna stijena, a sve bez potrebe bilo kakvog prethodnog iskopa tla.
Prednost elinih talpi posebno dolazi do izraaja pri izvedbi privremenih
zatita graevnih jama. Naime kad se jama konano izvede, a u njoj budua
graevina, eline se talpe mogu izvaditi za kasnije ponovno koritenje.

(a) (b)

(c) (d)
Slika 5-3 Izvedba potporne konstrukcije od elinih talpi: (a) tipini popreni
presjek eline talpe tipa Larsen s bravama na oba ruba i prikazom
spajanja susjedne talpe, (b) ugradnja prve talpe u tlo zabijanjem (u gline
i tvra tla) ili vibriranjem (u krupnozrna tla), (c) ugradnja druge tlape
kojoj brava prve slui kao vodilica, (d) ugradnja ostalih talpi u nizu da bi
se dobila potporna stijena

eline se talpe mogu i varenjem produavati na licu mjesta pa je mogue
izvoenje i vrlo dubokih potpornih konstrukcija.
eline se tlape izvode u razliitim oblicima pa u svakom sluaju treba
izabrati one koje najbolje slue svojoj svrsi. Od njih se mogu izvoditi
potporne konstrukcije najrazliitijih oblika, svojstava i namjene. Osim
elinih tlapi, za potporne konstrukcije mogu se koristiti i zabijeni piloti koji
se inae koriste za duboka temeljenja.

Slika 5-4 Faze izvedbe armirano-betonske dijafragme u tlu: 1, 2, 3- faze iskopa
neparnih kampada, 4- iskopana kampada, 5- sputanje armaturnog koa
u iskopanu kampadu, 6- ulijevanje svjeeg betona kroz kontraktor
cijev (radi sprijeavanja segregacije agregata u betonu), 7- izlijevani dio
budue dijafragme, 8- gotova kampada, 9- izvedena stijena u tlu

Ugraene potporne konstrukcije mogu se izvoditi i neposredno u tlu. U
tu vrstu spadaju i armirano-betonske dijafragme. One se izvode tako da se
izvede poseban rov u kampadama, koji e poslije sluiti kao oplata armirano-
betonskoj konstrukcije stijene. irina rova e uvjetovati debljinu budue
stijene. Uobiajene debljine su od 0.5 do 1.2 m. Stroj za izvedbu rova ima
posebnu grabilicu koja je stabilno voena kako bi se osigurala ravnina
budue stijene. Da se rov tijekom izvedbe ne bi uruio, iskop se radi pod
vodom ija je razina obino via od razine podzemne vode. Da voda iz rova
nebi otjecala u tlo, vodi se mogu dodati posebni dodaci koji usporavaju njeno
otjecanje. Kao dodatak obino se dodaje visoko plastina glina (bentonit) koji
na stjenci rova stvara tanki slabo propusni sloj. Ova mjeavina vode i
bentonita s moguim drugim dodacima naziva se isplakom. Slika 5-4
prikazuje glavne faze izvedbe armirano-betonske dijafragme u tlu. Kad je
dijafragma izvedena, izgradnja jame moe zapoeti kako je prikazano na slici
5-2. Slika 5-6 prikazuje izvedenu graevnu jamu za buduu zgradu
Importanne galerije na Iblerovom trgu u Zagrebu. Graevna jama tiena je
armirano betonskom dijafragmom s tri reda prednapetih sidara.
Osim armirano-betonske dijafragme, kao ugraena potporna
konstrukcija koristi se esto stijena izraena od buenih ili uvrtanih
armirano-betonskih pilota. Piloti su tapne elementi, u ovom sluaju krunog
presjeka, koji se izvode prvo buenjem okrugle buotine promjera budueg
pilota obino pod zatitom isplake, zatim se u buotinu sputa armaturni ko
da bi se iza toga ulijevao tekui beton kontraktor postupkom. Ponekad, kod
uvrtanih pilota, se moe buotina ispuniti betonom u operaciji vaenja
pribora za buenje, a armaturni ko se sputa u svjei beton uz pomo
vibratora. Stijena se moe izvesti kao neprekidni niz armirano-betonskih
pilota koji se meusobno dodiruju (sustav tvrdo-tvrdo) ili se mogu prvo
izvesti neparni meu-piloti koji nisu armirani i kojima je u beton dodan
manji postotak bentonita kako bi bili meki, da bi se buotine za armirane

Slika 5-5 Tlocrt pilotne stijene: dotiui piloti sa sustavom tvrdo-tvrdo (gore)
u kojem se armirano-betonski piloti u nizu dodiruju, i sekantni piloti sa
sustavom meko-tvrdo (dolje) u kojem armirano-betonski piloti (tamnije
sjenani) zasijecaju glino-betonske nearmirane pilote (svjetlije
sjenani)

pilote izvele u drugom naletu. U tom sluaju piloti se preklapaju to je
povoljno ako se eli odrati vodo-drivost takve stijene (Slika 5-5).

Slika 5-6 Graevna jama za Importanne galeriju na Iblerovom trgu u Zagrebu,
tiena armirano betonskom dijafragmom s tri reda sidara (gore);
popreni presjek kroz dijafragmu (dolje)

5.2. Pritisak tla na zidove i granina stanja
Poeci: Coulomb i Rankine
Znaajnija gradnja velikih potpornih zidova biljei se krajem 17. i poetkom
18. stoljea za potrebe izgradnje vojnih obrambenih utvrda protiv naglo
uznapredovanog tekog topnitva, esto s dubokim rovovima u tlu i
vertikalnim bonim stranama. Tako veliki zahvati trae i racionalnije naine
gradnje i pouzdane konstrukcije pa se javljaju prvi pokuaji razvoja teorija
pritisaka tla na zidove kao i njihove stabilnosti. Meu brojnim inenjerima
koji su se tada bavili problemom stabilnosti potpornih zidova, istie se C. A.
Coulomb
1
, koji je kao mladi vojni asnik, nakon devet godina provedenih na
izgradnji obrambenih utvrda na Martiniqueu, 1773. proitao pred
Francuskom kraljevskom akademijom znanosti u Parizu rad o rezultatima
svojih istraivanja o pritiscima na potporne zidove i njihovoj stabilnosti te
njime trajno obiljeio daljnji razvoj teorija pritisaka tla do dananjih dana
(Heyman, 1972).
Coulomb je ispitivao vrstou tla u ureaju koji po svom mehanizmu lii
na dananje ureaje za direktno smicanje. Posminu vrstou tla na nekoj
zamiljenoj ravnini podijelio u dvije komponente: jednu koja je neovisna o
normalnoj sili na toj ravnini (kohezija) i jednu koja je razmjerna normalnoj
sili (trenje), upravo kako se vrstoa tla, uz male dorade, opisuje i danas u
mehanici tla. Zatim je problemu pritiska tla na zid pristupio analizirajui
ravnoteu klina tla koji klie niz ravnu kliznu plohu i pritie na zid (slika
5-7). Varirajui nagib klizne plohe utvrdio je mjerodavnu silu na zid kao onu
koja odgovara klinu koji izaziva najvei pritisak. Za sluaj da klin klizi niz
kritinu kliznu plohu pod nagibom ( je efektivni kut
trenja tla
2
), tangencijalna sila otpora na kliznoj plohi okrenuta je uz kosinu,
pripadna sila na zid naziva se aktivnom, a odgovarajue stanje sloma u tlu,
aktivnim stanjem. Za sluaj da iz nekog razloga zid gura klin uz kosinu,
kritina klizna ploha nagnuta je pod kutom i odgovara
klinu tla koji prua najmanji otpor utiskivanju zida, pripadna sila naziva se

1
ita se Kulon
2
U doba Coulomba, a i kasnije Rankinea, nije bio poznat pojam efektivnih
naprezanja pa time ni pojam efektivnog kuta trenja tla, kojeg tek uvodi Terzaghi
dvadesetih godina dvadesetog stoljea.
5.2 PRITISAK TLA NA ZIDOVE I GRANINA STANJA 11
pasivnom, a stanje sloma u tlu pasivnim stanjem. U oba sluaja nagib kritine
klizne plohe ovisi samo o kutu trenja, a neovisan je o koheziji.
Coulomb je bio svjestan da kritina klizna ploha ne mora biti ravna, ali
je u svom radu napomenuo da opaanja pri ruenju zidova upuuju da je
pretpostavka o ravnoj kliznoj plohi bliska stvarnoj pa je pretpostavka
opravdana.
Drugi veliki doprinos razumijevanju pritiska tla na zidove dao je kotski
znanstvenik Rankine
3
, koji je objavio svoja istraivanja 1857. On je proirio
teoriju o pritisku tla pretpostavivi da je itava masa tla u slomu, a ne samo a
jednoj ravnini, kao to je pretpostavio Coulomb. Za isti sluaj zida koji je
analizirao Coulomb (vertikalni zid, horizontalno tlo iza zida, zanemareno
trenje izmeu tla i pozadine zida) doao je do istog rjeenja kao i Coulomb.
Rankineova teorija pribliila se teoriji plastinosti kakvu je poznamo danas.
Prema Rankineovoj teoriji iza zida, koji se moe pomicati od tla, stvara
se u tlu klin u kojem je u svakoj toci tlo u stanju sloma. Ako se pretpostavi
da izmeu vertikalne poleine zida i tla nema trenja te da je povrina tla iza
zid vodoravna, na ravninama koje su nagnute pod kutom
nastat e slom tla kad posmino naprezanje dosegne vrstou tla izraenu

3
ita se Rankin

Slika 5-7 Uz Coulombovu teoriju pritisaka na zid u aktivnom stanju; je
rezultanta pritiska tla na u aktivnom stanju sloma tla

kao
4
. Iz Mohrovog dijagrama sa slike 5-8 proizlazi tada
slijedea jednakost

(5.1)
gdje je vertikalno naprezanje u tlu (za homogeno tlo jedinine teine ,
; ovdje se pretpostavlja da nema tlaka vode u porama), je bono
naprezanje u tlu u sluaju aktivnog sloma ili aktivni tlak, a i su kohezija i
kut trenja, parametri vrstoe tla. Sreivanjem tog izraza slijedi za pritisak
na zid ili aktivni tlak
(5.2)
gdje je koeficijent aktivnog tlaka i u sluaju Rankineovih uvjeta ima
vrijednost

4
U svom radu Rankine nije pretpostavljao postojanje kohezije, , u tlu; njen utjecaj
su dodali kasniji istraivai.

Slika 5-8 Uz Rankineovo stanje aktivnog tlaka iza zida

(5.3)
Na slian nain moe se dobiti i izraz pasivni otpor tla pri Rankineovom
pasivnom sanju sloma, kad se zid rotacijom oko dna utiskuje u tlo

(5.4)
gdje je koeficijent pasivnog otpora

(5.5)
U tom su sluaju ravnine na kojima dolazi do sloma tla, odnosno na kojima
posmino naprezanje dosee vrstou, nagnute u odnosu na horizontalu pod
kutom .
Ni Coulomb ni Rankine nisu znali za princip efektivnog naprezanja
kojeg je mnogo kasnije predloio Terzaghi. Danas, kad je on openito
prihvaen, izraze (5.2) i (5.4) danas piemo za efektivna naprezanja, a isto
tako parametre vrstoe izraavamo preko efektivnih naprezanja. O utjecaju
podzemne vode na pritiske na potporne konstrukcije i njihovu stabilnost bit
e rijei kasnije u poglavljima o dimenzioniranju.
Boni pritisci na nepomini zid
U sluaju sprijeenih bonih pomaka, pritisci na zid bit e jednaki bonim
naprezanjima u vodoravno uslojenom tlu. Za to stanje naprezanja Jaky
(1944) je predloio teoriju koja u pojednostavljenom obliku daje slijedei
odnos vodoravnog i vertikalnog efektivnog naprezanja (koja su ujedno
glavna naprezanja), koji se jo naziva koeficijent bonog mirnog pritiska,
(5.6)
gdje je efektivni kut trenja iz Mohr-Coulombovog zakona vrstoe. Jakyeva
teorija se, izgleda, pokazala neutemeljenom, ali su kasnija eksperimentalna
istraivanja pokazala prihvatljivost izraz (5.6) za normalno konsolidirana tla.
Za sitnozrna tla u novijim se istraivanjima (EN 1997-1:2004) predlae
slijedei empirijski izraz za koeficijent bonog mirnog pritiska
(5.7)
gdje je koeficijent mirnog pritiska za normalno konsolidirano tlo, izraz
(5.6), a je koeficijent prekonsolidacije ( ; je pritisak
prekonsolidacije, a je vertikalno efektivno naprezanje u vodoravno
uslojenom tlu. Za koeficijent bonog mirnog pritiska u tlu nagnutom pod
kutom ponekad se u praksi koristi vrijednost (EN 1997-1:2004)

(5.8)
Ovaj izraz vrijedi za proraun pritisaka na bono nepomine konstrukcije
kad se povrina tla uzdie s udaljavanjem od zida.
Koeficijent bonog mirnog pritiska u praksi se koristi za proraun
efektivnog bonog pritiska na konstrukcije kad je iz bilo kog razloga
sprijeeno njihovo bono pomicanje. Eurokod 7 pod bono nepominom
konstrukcijom smatra onu koja se bono pomie manje od 0.05 % svoje
visine. Koeficijent mirnog potiska daje znatno vei pritisak na konstrukciju
od aktivnog tlaka.
Pritisci i pomaci: Terzaghi
Dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljea Terzaghi eksperimentira
na modelima potpornih zidova u pijesku i zakljuuje da su potrebni bitno
razliiti pomaci zida za aktiviranje aktivnog tlaka od onih za aktiviranje
pasivnog otpora (Slika 5-9). Dok su Coulomb i Rankine utvrdili granine
vrijednosti tlakova na zidove, Terzaghi pokazuje utjecaj pomaka zida na
vrijednosti tlakova izmeu tih graninih veliina. Dok je za aktiviranje
pasivnog otpora potrebno 5 m visoki zid utisnuti u tlo na vrhu oko 10 cm, za
aktiviranje aktivnog tlaka potrebno je zid na vrhu odmaknuti u smjeru od tla
samo oko 0.5 cm. Ove veliine proizlaze koritenjem Terzaghijevih rezultata
ispitivanja na pijesku, ali kasnija ispitivanja pokazuju da slian red veliina
vrijedi i za druge vrste tla.
Novije numerike simulacije (Gun i Clayon, 1992) pokazuju da ovisnost
pritiska na zid o rotaciji zida ovisi i o poetnom bonom naprezanju u tlu
(Slika 5-9, crtkana linija). to je poetno bono efektivno naprezanje vee, to
je potrebna rotacija zida za aktiviranje pasivnog otpora manja, a rotacija za
aktiviranje aktivnog tlaka vea. Sama veliina aktivnog tlaka i pasivnog
otpora ne ovisi o poetnom bonom naprezanju. Takoer je danas poznato
da zbijena tla, koja pokazuju pojavu krtosti u odnosu posminih naprezanja i
posminih deformacija, tu istu pojavu pokazuju i u odnosima pritiska na zid i
njegove rotacije. Tako se u krtim tlima (zbijenim, prekonsolidiranim)
primjeuje pri utiskivanju zida u tlo pojava vrne vrijednosti koeficijenta
bonog tlaka , koji s daljnjom deformacijom pada do neke najmanje
vrijednosti. Nasuprot tome, kod takvih tla odmicanje zida u smjeru od tla
izaziva smanjenje bonog pritiska do neke minimalne vrijednosti da bi
daljnjim odmicanjem zida ona pritisak porastao na neku konanu stabilnu
vrijednost (Slika 5-9, linija crta-toka
5
).

5
Crtkana linija i linija crta-toka s te slike samo su naelno prikazane i ne
predstavljaju neki stvarni eksperiment

Slika 5-9 Terzaghijeva modelska ispitivanja pritiska nasutog pijeska na kruti
zid u ovisnosti o rotaciji zida (puna linija); kasnija istraivanja su
pokazala da ovisnost pritiska o rotaciji zida ovisi i o poetnom bonom
naprezanju u tlu (crtkana linija) i zbijenosti tla (toka-crta); K je odnos
bonog pritiska (normalnog naprezanja) na poleini zida i vertikalnog
naprezanja u tlu
Daljnji razvoj teorija pritisaka
PROIRENJE COULOMBOVE TEORIJE: MLLER-BRESLAU
Rankineova teorija plastine ravnotee pretpostavlja da je tlo iza zida
vodoravno, da zid rotira oko svoje stope i da je poleina zida glatka pa na
njoj nisu prisutna posmina naprezanja. No zidovi nisu glatki, a kinematika
gibanja tla pri pomicanju zida uvjetuje pojavu trenja izmeu zida i tla. Mnogi
su istraivai pokuali rijeiti taj problem uz vea ili manja pojednostavljenja
u svojim teoretskim postavkama.
Mller-Breslau (vidi Clayton i dr., 1993) su 1906. proirili Coulombovu
teoriju pritisaka uz pretpostavku ravne klizne plohe, nagnuti zid, nagnutu
povrinu terena iza zida te su pretpostavili pojavu trenja izmeu tla i zida. Za
aktivno stanje, kad klin klizi po kliznoj plohi prema zidu, oni su iz jednadbi
ravnotee sila i pretpostavku da na ravnoj kliznoj plohi vrijedi Coulombov
zakon trenja (bez kohezije), pronali kritini nagib klizne plohe, , koji za
aktivno stanje daje najvei, a za pasivno stanje najmanji pritisak na zid.
Njihovo rjeenje za silu aktivnog tlaka (aktivno stanje sloma), koja djeluje
pod kutom (za definiciju pozitivnih vrijednosti kutova vidi sliku 5-10) u
odnosu na normalu na poleinu zida je

Slika 5-10Pritisak na zid prema Mller-Breslau: sile na klin tla s ravnom
kliznom plohom
(5.9)
gdje indeks a oznaava aktivno, a p pasivno stanje, pri emu je koeficijent
aktivnog tlaka

(5.10)
Veliina vodoravne komponenta aktivne sile iznosi
(5.11)
Na slian su nain dobili i silu pasivnog otpora koja djeluje pod kutom
u odnosu na normalu na poleinu zida (za definiciju pozitivnih predznaka
pojedinih kutova vidi sliku 5-10)
(5.12)
gdje je koeficijent pasivnog otpora

(5.13)
a veliina vodoravne komponente sile aktivnog tlaka iznosi
(5.14)
Gornji izrazi za uspravnu poleinu zida ( ), ravni teren iza zida
( ) i bez trenja izmeu zida i tla ( ili ) svode se na rjeenja
Coulomba i Rankinea. Pretpostavka o ravnoj kliznoj plohi pokazala se u
kasnijim istraivanjima kao prihvatljiva i na strani sigurnosti za aktivno
stanje sloma, dok je u sluaju pasivnog stanja sloma ona za kutove trenja
izmeu zida i tla vee od oko 10
0
ona na strani nesigurnosti jer daje nerealno
velike sile pasivnog otpora pa nije preporuljiva za uporabu u praksi.
TEORIJE PLASTINOSTI: KTTEROVE JEDNADBE, RADOVI KERISELA I
ABSIA I TEOREMI GORNJE I DONJE GRANICE
Pretpostavka o ravnoj kliznoj plohi za aktivno ili pasivno stanje pritisaka na
zid u opem sluaju ne zadovoljavaju jednadbe ravnotee naprezanja i
Mohr-Coulombov zakon vrstoe. Jednostavna Mohrova analiza naprezanja
za toke na poleini vertikalnog zida s vodoravnim terenom iza zida, ali
trenjem izmeu tla i zida jasno pokazuje da plohe sloma moraju biti
zakrivljene (slika 5-11). Razvoj teorije plastinosti omoguio je rjeavanje
ovog problema za neke jednostavnije sluajeve. U poetku se razvoj teorije
plastinosti ograniio na zadovoljenje uvjeta ravnotee naprezanja i uvjet
sloma Mohr-Colulombovog zakona vrstoe. Kombinacijom tih dviju
elemenata dolazi Ktter 1888. do jednadbi plastine ravnotee koje se u
jednostavnijim sluajevima mogu rijeiti analitiki (kao na primjer
Rankineovo rjeenje za pritiske na zid), ili se mogu rjeavati numeriki
odgovarajuim algoritmima kako je pokazao Sokolovski 1939. godine. Ovim

Slika 5-11 Utjecaj trenja na zakrivljenost kliznih ploha u plastificiranoj
aktivnoj zoni tla iza zida s prikazom odreivanja smjera kliznih ploha
pomou Mohrove analize naprezanja za toke na suelju poleine zida i
tla; slino vrijedi i za pasivno stanje, samo je utjecaj obratan

problemom bavio se i Boussinesq koji je svoje radove o plastinoj ravnotei
objavio 1876. i 1885. Njegove jednadbe su numeriki rjeavali Caquot i
Kerisel 1948 da bi za razna rjeenja pritisaka na zidove u obliku pogodnih
tablica za koritenje objavili Kerisel i Absi (1990)
6
.
Meutim, pokazalo se da za rigorozno rjeenje u teoriju plastinosti
treba uvesti i kinematike uvjete klizanja po ravninama sloma u tlu. Uz
pretpostavku o asocijativnoj plastinosti, po kojoj su inkrementi plastinih
deformacija okomiti na plohu sloma u prostoru glavnih naprezanja,
rigorozna teorija plastinosti izvodi dva teorema po kojima se moe
dokazivati egzistencija rjeenja ili se rjeenje moe omeiti s donje i s gornje
strane. To su teorem donje i teorem gornje granice.
Teorem donje granice dokazuje da pronae li se polje naprezanja u tlu
koje je u ravnotei s vanjskim optereenjem (jedinina teina tla i naprezanja
na rubovima mase tla) i ako ni u jednoj toci i ravnini posmino naprezanje
ne prelazi vrstou tla, tada vanjsko optereenje predstavlja donju granicu
moguih optereenja meu kojima e jedno izazvati slom tla. Ili, drugim
rijeima, takav sustav optereenja nee izazvati slom u tlu, ako tlo moe
nositi naeni sustav optereenja, ono e ga i nositi (bez sloma).
Teorem gornje granice dokazuje da pronae li se takav mehanizam
(sustav krutih tijela koje meusobno kliu) da rad vanjskog optereenja
(jedinine teine tla i rubnih naprezanja) na pomacima mehanizma
proizvodi rad jednak radu unutarnjih sila u mehanizmu (sila meu krutim
blokovima koji meusobno kliu) na pomacima mehanizma (rad unutarnjih
sila = izgubljenoj energiji na klizanju), tada vanjsko optereenje predstavlja
gornju granicu moguih sustava optereenja koja izazivaju slom. Ili drugim
rijeima, nae li se navedeni mehanizam za dani sustav optereenja, onda taj
sustav optereenja predstavlja gornju granicu. Ili, ako se za takav
mehanizam i sustav optereenja pokae da e doi do sloma tla, onda e do
sloma svakako doi po tom ili nekom drugom mehanizmu.
Oito je da ova dva teorema teorije plastinosti upuuju na korisnu
metodu omeivanja tonog rjeenja za slom tla. Meutim, osnovni
nedostatak ovih teorema je to pretpostavljaju asocijativnu plastinost, koju
tlo, prema dosadanjim eksperimentima niti priblino ne zadovoljava u
dreniranim uvjetima. Stoga primjena tih teorema u praksi, koliko god bila
atraktivna, ostaje u vrlo ogranienim
7
.
Danas se za odreivanja graninih vrijednosti pritisaka na zidove,
odnosno aktivnog tlaka i pasivnog otpora najopenitijima i najboljima

6
vidi detaljnije u Szavits-Nossan (2007)
7
isto kao gore
smatraju rjeenja Kerisela i Absia (Kerisel i Absi, 1990), koja su prikazana u
obliku tabela za koeficijente aktivnog tlaka i koeficijente pasivnog otpora u
ovisnosti o nagibu zida, nagibu terena iza zida i veliini kuta trenja izmeu
tla i zida.
Granini pritisci prema Eurokodu 7
Eurokod 7 predlae pribline izraze za proraun graninih pritisaka na zid,
aktivnog tlaka i pasivnog otpora, za openiti sluaj nagnutog terena, nagnute
poleine zida te trenja izmeu zida i tla, uvaavajui rubne uvjete
naprezanja, dakle uvodei zakrivljene klizne plohe. Gaba i dr. (2003) izvode
te izraze za poseban sluaj vertikalne poleine zida (Slika 5-12) te navode da
se oni dobro slau s vrijednostima Kerisela i Absia, navedenih u prethodnom
poglavlju. Prema istim autorima, vodoravna efektivna komponenta aktivnog
tlaka, , odnosno vodoravna efektivna komponenta pasivnog otpora, , je
dana izrazima

(5.15)

(5.16)
gdje je efektivni pritisak nadsloja
(5.17)
je vertikalno jednoliko rasprostrto optereenje po povrini terena, je
jedinina teina tla, je tlak vode uz zid na dubini ispod povrine terena uz
poleinu zida, je efektivna kohezija tla, je efektivna adhezija izmeu
zida i tla (u praksi se redovito zanemaruje ukoliko uope stvarno postoji), a
odnosno su koeficijent horizontalne komponente aktivnog tlaka,
odnosno koeficijent horizontalne komponente pasivnog otpora, koji se
raunaju iz kutova , i , ije znaenje prikazuje slika 5-12, a dani su
slijedeim izrazima
(5.18)
(5.19)
(5.20)
Veliine , i ( ) su efektivni kut trenja tla, kut trenja izmeu
poleine zida i tla odnosno nagib terena iza zida. Pozitivni predznaci od
odnosno od za pasivno, odnosno aktivno stanje definirani su na slici 5-12.
Koeficijenti horizontalne komponente aktivnog tlaka, , odnosno pasivnog
otpora, , se tada oba izraunavaju iz izraza
(5.21)
Za proraun pasivnog otpora kut trenja izmeu zida i tla, , kao i efektivni
kut trenja tla, , uvrtavaju se u izraze (5.18), (5.19), (5.20) i (5.21) prema
definiciji predznaka sa slike 5-12 lijevo, dok se u sluaju prorauna aktivnog
tlaka u te iste se izraze uvrtavaju za i sa suprotnim predznacima u
odnosu na definiciju sa slike 5-12 desno (na primjer, u sluaju pasivnog
otpora, ako je , a , u gornje izraze treba uvrstiti iste te

Slika 5-12 Definicija veliina i predznaka za proraun pasivnog otpora (lijevo)
i aktivnog tlaka (desno) prema EN 1997-1:2004

veliine, ali, ako se radi o aktivnom tlaku, u gornje izraze treba uvrstiti
i ; predznak kuta , kuta nagiba terena iza zida, ostaje
uvijek onakav kako ga definira slika 5-12). Da ne bi dolo do zabune u
koritenju predznaka za veliine , i , treba znati da poveanje
smanjuje aktini tlak, a poveava pasivni otpor, poveanje takoer smanjuje
aktivni tlak, a poveava pasivni otpor, dok poveanje poveava i pasivni
otpor i aktivni tlak. Takoer treba naglasiti da iz kinematike relativnog
klizanja tla i poleine zida slijedi da e pozitivne veliine kuta trenja izmeu
zida i tla, , koje za pasivno, odnosno aktivno stanje definira slika 5-12, biti u
praksi redovito mjerodavne!
Na zid, osim normalne komponente aktivnog tlaka odnosno pasivnog
otpora, djeluje i posmina komponenta aktivnog tlaka, odnosno pasivnog
otpora,
(5.22)
odnosno

(5.23)
pri emu smjer te komponente proizlazi iz predznaka kuta , posebno za
pasivni, a posebno za aktivno stanje, prema slici 5-12.
Za sluaj analize u totalnim naprezanjima (za nedrenirano stanje),
izrazi za vodoravnu komponentu aktivnog tlaka, odnosno vodoravnu
komponentu pasivnog otpora, poprimaju oblik

(5.24)

(5.25)
gdje je neka nedrenirana adhezija izmeu zida i tla. Osim vodoravne
komponente aktivnog tlaka, odnosno pasivnog otpora, djeluje i posmina
komponenta koja za aktivno, odnosno pasivno stanje poprima oblik
(5.26)
odnosno

(5.27)
I ovdje smjer komponente posminog naprezanja ovisi o smjeru relativnog
klizanja poleine zida i tla. U sluaju pasivnog otpora taj smjer djelovanja je
na tlo prema dolje (na zid prema gore!), dok je kod aktivnog tlaka na tlo
prema gore (na zid prema dolje!).
Prikazani prorauni vrijede ako je kut . Ako to nije ni priblino
zadovoljeno, potrebno je koristiti druge metode prorauna.
Potrebni pomaci za potpuno aktiviranje graninih
pritisaka
POMACI I DEFORMACIJE ZIDA
Sa stanovita potrebnih a ekonominih dimenzija potporne konstrukcije
povoljno je raunati s punom mobilizacijom aktivnog tlaka koji je bitno manji
od bonog tlaka mirovanja u vodoravno uslojenom tlu. Raunajui da e na
potpornu konstrukciju djelovati aktivni tlak znai iskoristit vrstoa tla u
potpunosti i prepustiti tlu samome da preuzme dio bonog pritiska inae
prisutnog u tlu. Meutim, to smanjenje bonih efektivnih naprezanja
popraeno je odgovarajuim bonim deformacijama. Ukoliko one nisu
omoguene, do smanjenja bonih pritisaka ne moe doi. Slino je s pasivnim
otporom. Utiskivanjem zida u tlo raste boni otpor do granine vrijednosti
pasivnog otpora kad je tlo iza zida u slomu, kad je u potpunosti iskoritena
vrstoa tla. Ta bi se to stanje postiglo, potrebni su odgovarajui pomaci.
Eksperimenti i iskustvo ui da su pomaci potrebni za aktiviranje pune
veliine pasivnog otpora obino za oko red veliine vei od onih potrebnih za
puno aktiviranje aktivnog tlaka.
Eurokod 7 daje okvirne podatke o potrebnim pomacima vertikalnih
zidova za aktiviranje kako aktivnog tlaka tako i pasivnog otpora s kojima
treba raunati pri njihovom punom aktiviranju (Tablica 5-1). Ukoliko iz
nekih razloga ti pomaci nisu omogueni, pritisci na zidove e biti vei od
aktivnih ili manji od pasivnih, ovisno o veliini i smjeru samih pomaka. Iz
navedene tablice uoljivo je da mobilizacija pasivnog otpora ne ovisi
linearno o nametnutom pomaku, ve je ta zakonitost izrazito nelinearna.
Pedeset postotna mobilizacija pasivnog otpora zahtjeva oko est puta manji
pomak od onog potrebnog za puno aktiviranje pasivnog otpora. O tome treba
svakako voditi rauna pri odreivanju pritisaka na zid i dimenzioniranju
samih zidova. Isto se tako upozorava da je potreban vei pomak za
aktiviranje pasivnog otpora ako se tlo nalazi pod vodom, nego ako je iznad
razine podzemne vode.
Tablica 5-1 Vodoravni pomaci potrebni za potpuno aktiviranje aktivnog tlaka
i pasivnog otpora (prema EN 1997-1:2004)
oblik pomicanja
zida
aktivno (%) pasivno (%)
rahlo tlo zbijeno tlo rahlo tlo zbijeno tlo
a

0.4 0.5 0.1 0.2
7 25
(1.5 4)
5 10
(1.1 2)
b

0.2 0.05 0.1
5 10
(0.9 1.5))
3 6
(0.5 1)
c

0.8 1.0 0.2 0.5
6 15
(1 1.5)
5 6
(0.5 1.3)
d

0.4 0.5 0.1 0.2
v pomak u zagradi pomaci za mobiliziranje pasivnog otpora
h visina zida
Veliine potrebnih pomaka za mobilizaciju pasivnog otpora treba poveati
1.5 do 2 puta ako se radi o tlu ispod razine podzemne vode

SLIJEGANJE TLA IZA ZIDA
Boni pomaci ugraenih stijena koji se dogaaju pri njihovoj izgradnji
dovodi do slijeganja povrine terena iza stijene, a time i do slijeganja
graevina temeljenih na tom terenu. Postoje brojni mjereni podaci o veliini
slijeganja tla za stijene u krutim glinama (vidi pregled u Gaba i dr., 2003).
Tablice 5-2 i 5-3 prenose samo osnovna zapaanja koja mogu posluiti kao
smjerokaz.
Tablica 5-2 Tipini mjereni horizontalni pomaci pri vrhu ugraene stijene i
vertikalni pomaci terena iza stijene uslijed ugradnje same stijene u
krutim glinama (prma Gaba i dr. 2003)
Vrsta stijene horizontalni pomaci vertikalni pomaci
(% dubine jame)
vrh
stijene
udaljenost od stijene
na povrini terena sa
zanemarivim
pomacima
vrh
stijene
udaljenost od stijene na
povrini terena sa
zanemarivim
pomacima
Bueni piloti
dotiui 0.04 150 0.04 200
sekantni 0.08 150 0.05 200
Dijafragme
plone 0.05 150 0.05 150
s kontraforama 0.10 150 0.05 150

Tablica 5-3 Tipini mjereni horizontalni pomaci pri vrhu ugraene stijene i
vertikalni pomaci terena iza stijene uslijed iskopa jame u krutim
glinama (prma Gaba i dr. 2003)
Vrsta pomaka velika krutost razupiranja
(guste razupore ili top-down
metoda izvedbe)
mala krutost razupiranja
(konzolna stijena ili mekane
privremene razupore na niim
razinama)
(% dubine jame)
vrh
stijene
udaljenost od stijene na
povrini terena sa
zanemarivim
pomacima
vrh
stijene
udaljenost od stijene
na povrini terena sa
zanemarivim
pomacima
horizontalni 0.15 400 0.40 400
vertikalni 0.10 350 0.35 400

Pritisci na zidove uz uvaavanje interakcije zida s tlom
ZASUTI ZIDIVI
Kao to je ve Terzaghi uoio, pritisci na zid ovise o pomacima zida i rezultat
su interakcije zida, bilo krutog bilo savitljivog, i tla iza njega. Pri tome ovisi i
kako je tlo dolo iza zida ili kako je zid doao u doticaj s tlom, da li je tlo
nasipano i zbijano iza gotovog zida ili je zid ugraen u postojee tlo. Aktivni
tlak i pasivni otpor samo su granie vrijednosti
8
pritisaka na zid, dok e o
mnogim i razliitim okolnostima, prvenstveno o pomacima i deformaciji zida
kao i poetnom stanju naprezanja u tlu, ovisiti da li e se takvi pritisci i
ostvariti.
Sa stanovita interakcije konstrukcije zida i tla povoljno je zidove
klasificirati u dvije iroke skupine. U prvu spadaju zidovi koji se izvode prvo,
a zatim se nasipa tlo iza njih. To su obino gravitacijski masivni zidovi,
armirano-betonski L zidovi, kao i zidovi od gabiona, krletkasti montani
zidovi i slini zidovi. Njihovo pomicanje, bilo rotacijom oko stope ili
translacijom niim nije ogranieno. Ako se iza njih razviju vei pritisci od
aktivnih, izazvat e pomicanje zida, a to e omoguit potrebne pomake za
ostvarenje aktivnog stanja sloma u tlu iza zida. Pritisak na takve zidove moe
se odreivati uz pretpostavku punog aktiviranja aktivnog tlaka iza zida,
odnosno pasivnog otpora ispred zida, ako je dio zida ukopan u tlo (Slika
5-13). Pri tome se obino rauna s reduciranom vrijednou pasivnog otpora
kako bi se ograniili pomaci i rotacije zida na prihvatljivu granicu, jer su
pomaci i rotacije koji su potrebni za puno aktiviranje pasivnog otpora
redovito u praksi neprihvatljivi. O uobiajenim redukcijama pasivnog otpora
u takvim sluajevima kasnije e biti vie rijei.
Sa stanovita ekonomije poeljno je raunati s aktivnim tlakom kao
pritiskom na zid jer je to najmanji tlak koji na zid moe djelovati. Ako na zid
djeluje aktivni tlak, vrstoa tla iza zida je iskoritena u potpunosti. Ili,
drugim rijeima, u aktivnom stanju plastine ravnotee, dobar dio
optereenja tla, kao to su teina tla i optereenje na njegovoj povrini
preuzelo je samo tlo, dok je samo manji dio prenesen bono na zid. Pitanje je,
meutim, da li karakter konstrukcije i njeni rubni uvjeti omoguuju
ostvarenje pomaka potrebnih da bi se razvio aktivni tlak. esto to
konstrukcija ne omoguuje.

8
ove granine vrijednosti ne treba poistovjeivati s pojmom graninih stanja iz
sustava eurokodova. Oba su pojma povezana s pojmom sloma tla, ali im je to i jedina
dodirna toka.
Tipian primjer zidova kojima su vodoravni pomaci onemogueni su
armirano-betonski propusti, obino pravokutnog poprenog presjeka, koje
susreemo u nasipima prometnica (Slika 5-13, lijevo dolje). Obzirom na
monolitnost takve sanduaste armirano-betonske masivne konstrukcije,
opravdana je pretpostavka da vertikalne stijene propusta ne mogu tijekom
nasipavanja nasipa doivjeti bilo kakve spomena vrijedne bone pomake. U
tom sluaju pritisci na bone stijene propusta bit e znatno blie onima od
bonog tlaka mirovanja u tlu, nego aktivnom tlaku. Dimenzioniranje takvih
konstrukcija na aktivni tlak je na strani nesigurnosti.
UGRAENI ZIDOVI
Drugu vrstu zidova sa stanovita interakcije zida i tla predstavljaju
zidovi koji se grade u tlu (zabijene talpe i zabijeni piloti, iskapane dijafragme

Slika 5-13 Interakcija zida i tla: zasuti zidovi (lijevo) i ugraeni zidovi (desno)
s prikazom pomaka zida i pritisaka na zid

i bueni piloti) i koji se esto bilo razupiru ili sidre u tlu (Slika 5-13, desno).
Kod takvih zidova na pritiske tla bitno utjee nain ugradnje zida, njegova
relativna krutost u odnosu na tlo, relativna brzina izgradnje u odnosu na
brzinu konsolidacije kod slabo propusnih tla, nain iskopa tla ispred zida i
redoslijed ugradnje razupora ili sidara, poputanje razupora ili sidara te sile
prednapinjanja koje se obino unose u sidra.
Openito pomaci zida ovise o pritisku tla, a pritisak tla ovisi o
pomacima zida. Ovaj naoko zatvoreni krug problema danas se rjeava
uvaavanjem interakcije konstrukcije zida i tla. Na taj je nain mogue
rjeavati i sloene sluajeve poduprtih ili sidrenih zidova uvaavajui uvjete
podupiranja (krutost razupora ili sidara), redoslijed izgradnje, krutost zida,
utjecaj podzemne vode i mnoge druge. Za potrebe analize interakcije
konstrukcije i tla dostupno je na tritu nekoliko programa konanih
elemenata, posebno usmjerenih na geotehnike probleme, koji navedene
utjecaje mogu uzeti u obzir. Takvi programi redovito trae vie podataka o
tlu od onih koji su potrebni za jednostavnije analize plastine ravnotee. Ako
takvi podaci nisu dostupni, upitna je svrha i pouzdanost sloenih analiza
interakcije. Ovdje treba potivati staro pravilo geotehnikog inenjerstva:
openito je bolje koristiti jednostavnu analizu s mjerodavnim parametrima
tla nego sloenu analizu s loim ili sumnjivim parametrima.
Interakcija savitljive potporne konstrukcije moe u tlu izazvati svodno
djelovanje. To je pojava poveanja pritisaka u pridranim zonama, a
smanjenje pritisaka na popustljivim (Slika 5-13, desno). Pridrane zone tla
su one oko razupora, koje su slabo popustljive, ili u manjoj mjeri oko sidara
koja su vie popustljiva. U zonama tla izmeu razupora, gdje savitljivi zid
vie poputa, tlak na zid moe pasti ispod aktivnog. U ukopanom dijelu zida
ispod razine dna jame, puna vrijednost pasivnog otpora moe se aktivirati
blie povrini jame, dok je pri stopi zida, gdje su vodoravni pomaci manji,
stupanj mobilizacije pasivnog otpora manji. Takav raspored pritisaka se
jasno odraava i na momente savijanja u zidu te na sile u razuporama ili
sidrima. Tek primjereni raun interakcije zida, tla i razupora ili sidara moe
ove pojave kvantificirati. Opis metoda takvih prorauna izvan je okvira ovog
prikaza.
PRIBLINI POSTUPCI ODREIVANJA PRITISAKA NA JEDNOSTAVNE
UGRAENE ZIDOVE
Kao to je ve nekoliko puta istaknuto, pritisci na zidove ovise o njihovim
pomacima i to ne samo o pomacima na mjestu djelovanja pritiska, ve i o
pomacima udaljenijih toaka. Sve to ini interakciju konstrukcije zida i tla
sloenim problemom ijem se rjeenju moe pribliiti uvaavanjem zakona
mehanike neprekidnih sredina. U praksi to vodi numerikim postupcima,
uglavnom metodi konanih elemenata, i iskljuivoj primjeni suvremenih
raunala.
U nekim jednostavnijim sluajevima mogue je, meutim, nai rjeenje
interakcije konstrukcije i tla neposredno. U te sluajeve spada potporna
stijena s jednim redom zatega ili razupora te konzolna stijena (Slika 5-14).
Prvo e se razmotriti odreivanje pritisaka na jednoredno razuprtu
stijenu. Slika 5-14 (lijevo) prikazuje priblini razvoj pomaka stijene tijekom
iskopa graevne jame. Stijena je ugraena u tlo prije poetka iskopa. Nakon
prve faze iskopa (oznaka 2 na slici) ugrauje se razupora (2a). Tokom faze
iskopa stijena se iz poloaja (1) pomakla u poloaj (2) i pri tome se savijala.
Na tako pomaknutu stijenu ugrauje se vodoravna razupora radi
privremenog pridravanja stijene za vrijeme daljnjeg iskopa. Nakon
uvrenja razupore nastavlja se s iskopom do razine 3. Stijena je na kraj u
poprimila oblik i pomake (3) koji karakterizira rotacija oko toke A u smjeru
jame na suelju s razuporom te savijanje zbog djelominog pridravanja
ukopanog dijela stijene ispod dna jame. Za pravilno dimenzioniranu stijenu
ovi su pomaci mali, ali dovoljni da se aktivira aktivni tlak s njene desne
strane. Na ukopanom dijelu stijene aktivirat e se tlakovi vei od tlaka
mirovanja, koji odgovara tlakovima bez bonih pomaka stijene, ali manji od

Slika 5-14 Razvoj deformacija i konani pritisci na dvije ugraene potporne
konstrukcije: stijena se jednim redom razupora (lijevo) i konzolna
stijena (desno); 1, 2 i 3: faze iskopa jame i pripadni pomaci i deformacije
stijene. Ve su mali boni pomaci i pripadne vlane deformacije dovoljni
za potpuno postizanje sile aktivnog tlaka , dok je za postizanje
pasivnog otpora potrebni znatno vei pomak i bona tlana deformacija.

pasivnog otpora, za koji su potrebni veliki pomaci (vidi tablicu 5-1.) Pri
dimenzioniranju takve stijene treba odrediti dubinu ukopavanja tako da se
momenti rezultante aktivnog tlaka i rezultante pritisaka na pasivnoj strani
oko toke A uravnoteuju (moment sile u razupori na tu toku jednak je
nuli!) To se za sloeniju raspodjelu pritisaka na stijenu (u sluaju uslojenog
tla razliitih vrstoa i slino) obino postie metodom pokuaja i provjere u
kojoj se izabire nekoliko razliitih dubina i izabire ona kod koje se
uspostavlja ravnotee momenata. Da bi se ograniili veliki pomaci na
pasivnoj strani stijene, reducira se veliina pritisaka na neku manju
vrijednost od pasivnog otpora. Prema tablici 5-1 slijedi da je tako reducirani
pasivni otpor oko dva puta manji od nereducirane vrijednosti. Kad se tako
odredila dubina ukopavanja stijene , iz uvjeta ravnotee svih sila na stijenu
u vodoravnom smjeru odreuje se nepoznata veliina sile u razupori.
Potrebna vrstoa stijene na savijanje se zati m odredi dimenzioniranjem iz
raspodjele momenata savijanja u stijeni koji se pak odrede iz sada poznatog
optereenja. Pri odreivanju aktivnog tlaka i reduciranog pasivnog otpora ta
treba uzeti u obzir sve utjecaje koji su u stvarnom sluaju mjerodavni
(povrinsko optereenje, utjecaj strujanja podzemne vode na efektivna
naprezanja, tlakovi podzemne vode i drugi, kao e biti opisano u slijedeim
poglavljima.
Sluaj konzolne stijene, slika 5-14 desno, neto je sloeniji. Tu se stijena
rotira oko nepoznate teke A ispod razine dna jame. Opaa se da se iznad
toke A s desne strane stijene aktivira aktivni tlak, a s lijeve otpor koji je za
pomake kompatibilni s pomacima za aktivno stanje manji od veliine
pasivnog otpora. Ispod toke A situacija je obratna. Lijevo od stijene se
aktivira aktivni tlak, a desno reducirani pasivni otpor. Dimenzioniranje se
provodi uz pojednostavljenu pretpostavku da rezultanta tlakova ispod toke
A djeluje u toci A. Mada to oito nije tono, pogreka takve pretpostavke je
relativno mala jer je dubina dijafragme ispod toke A redovit relativno
mala. Uz takvu pretpostavku se metodom pokuaja i provjere pretpostavlja
nekoliko dubina toke A, a izabire sa kao mjerodavna ona za koju se
uravnoteuju momenti rezultanti pritisaka na stijenu iznad te toke. Pri tome
se opet radi ograniavanja pomaka ili rotacije stijene rauna s reduciranim
pasivnim otporom. Faktor redukcije je oko dva. Kad se na taj nain nala
dubina toke A, odreuje se dodatna dubina stijene potrebna da preuzme
vodoravne komponente optereenja iznad toke A i rezultantu aktivnog
tlaka ispod tike A s lijeve strane stijene. Potrebna duina slijedi
dijeljenjem tog optereenja s prosjenim reduciranim pritiskom pasivnog
otpora ispod toke A s desne strane stijene. Radi jednostavnosti, a na strani
sigurnosti, za reducirani pritisak pasivnog otpora, koji inae raste s dubinom,
uzima se veliina reduciranog pasivnog otpora u toci A. Kao i kod razuprte
stijene, i ovdje treba u proraun pri tisaka na stijenu uzeti u obzir sve utjecaje
mjerodavne za svaki pojedini sluaj, a kako e biti objanjeno u slijedeim
poglavljima.
U opisane proraune odreivanja potrebne dubine ukopavanja bilo
razuprte bilo konzolne stijene treba unijeti i odreene zahtjeve pouzdanosti.
To se provodi prema Eurokodu 7 primjenom metode parcijalnih
koeficijenata, kako je openito opisano u Poglavlju 2, a detaljnije pri kraju
ovog poglavlja o potpornim konstrukcijama.
Drugi utjecaji na pritiske
UTJECAJ PODZEMNE VODE I PROCJEIVANJA, DRENIRANJE I HIDRAULIKI
SLOM
U porama tla gotovo je redovito prisutna podzemna voda. Ukupni pritisak tla
na zid sastoji se iz zbroja efektivnog naprezanja i tlaka podzemne vode. Ovaj
tlak moe biti hidrostatiki, kad vod miruje, ili moe biti rezultat
procjeivanja zbog nejednolikih hidraulikih potencijala u tlu. Osim
neposrednog pritiska na zid, voda djeluje i na efektivnu teinu tla, ,
uzgonom i silom strujnog tlaka
(5.28)
gdje je vektor efektivne jedinine teine tla
9
koji mora biti u ravnotei s
efektivnim naprezanjima u tlu, je vektor jedinine teine tla
10
,
je gradijent (vektor) hidraulikog potencijala , je vektor jedinine
(specifine) teine vode, je njegova apsolutna veliina, a
je vektor uronjene jedinine teine tla, odnosno jedinine teine
tla umanjene za vektor uzgona (apsolutna veliina uronjene jedinine teine
oznaava se s ).
Ukupni normalni pritisak na zid, , jednak je ukupnom normalnom
naprezanju tlu, , na ravnini suelja zida i tla, ali zbog principa akcije i
reakcije, suprotnog predznaka), a ovo je pak, prema principu efektivnih
naprezanja, jednako zbroju normalnog efektivnog naprezanja u tlu, , i tlaka
vode u porama tla, ,

9
jedinina teina = teina jedinice volumena
10
je po apsolutnoj vrijednosti jednak jedininoj teini tla, , a usmjeren u
smjeru gravitacije sile tee .
(5.29)
Za posmino djelovanje na zid, , vrijedi slino, ono je jednako
posminom naprezanju u tlu na ravnini suelja tla i zida, , ali suprotnog
predznaka
(5.30)
Iz ovog razmatranja proizlazi da je u sluaju aktivnog stanja tla iza zida,
ukupni normalni pritisak na zid
(5.31)
gdje je normalna komponenta efektivnog aktivnog tlaka. Slno se moe
pisati i za sluaj pasivnog stanja. U praksi se negativni predznaci u izrazima
(5.29), (5.30) i (5.31) ne koriste, ve se iz konteksta podrazumijeva smjer
optereenja na zid.
Na slici 5-15 je prikazan kao prvi primjer jednostavan gravitacijski zid
koji podupire krupnozrno homogeno tlo (bez kohezije), jedinine teine ,
horizontalnog koeficijenta aktivnog tlaka i koeficijenta trenja izmeu tla i
zida . Voda iza zida je u hidrostatikom stanju ( ) s razinom na povrini
terena. Na istoj je slici grafiki prikazan proraun pritiska krupnozrnog tla i
vode na zid. Proraun prikazuje raspodjele po dubini na poleini zida
slijedeih veliina: vertikalnog normalnog naprezanja u tlu, , tlaka porne
vode, , vertikalnog efektivnog normalnog naprezanja u tlu, , normalne
(vodoravne) komponente efektivnog aktivnog tlaka u tlu na vertikalnoj
ravnini suelja zida i tla, , ukupnog normalnog pritiska na zid, , i
tangencijalnog (posminog) pritiska na zid, .
Sa slike 5-15 je odmah uoljiv znatan doprinos tlaka vode ukupnom
pritisku na zid. Stoga je u praksi krajnje poeljno da se voda iza zida drenira
kako bi se umanjili pritisci vode. Uobiajeno je kod gravitacijskih betonskih
zidova postaviti drenau na poleini zida. Ona se obino radi ugradnjom
sloja dobro propusnog krupnozrnog tla, mogue sa zatitom sitnog pijeska ili
netkanim tekstilom prema strani s tlom, kako bi se filtrirao unos sitnih
estica zasipa iza zida i tako sprijeio prestanak djelovanja drena. U dnu
drena postavlja se obino posebna drenana cijev s otvorima, kojom se
drenirana voda odvodi uzdu zida do prikladnog ahta, a iz njega izvan zone
zida. Radi sigurnosti, na dnu zida izvode se procjednice, manji otvori kroz
zid, kojima se omoguuje viku vode, u sluaju prestanka rada drenae,
izlazak ispred zida.
Utjecaj poleinske drenae gravitacijskog zida prikazuje slika 5-16. Na
gornjem dijelu slike su prikazani piezometarski potencijali u metrima, , iz
kojih se moe dobiti pritisak vode kao . Vidi se da dren u aktivnoj
zoni (iznad klizne plohe pod nagibom od oko ) smanjuje tlakove
vode na manje od 20 kPa. S druge strane, na donjem dijelu iste slike je
primjetno da su nastali hidrauliki gradijenti uslijed teenja vode s
vertikalnom komponentom u aktivnoj zoni izmeu 0.6 i 0.8. To znai da je,
prema izrazu (5.28) porasla efektivna jedinina teina tla s 10 kN/m
3
na 16
do 18 kN/m
3
. Kao grubo pojednostavljenje moe se zakljuiti da su
dreniranjem porni tlakovi pali gotovo na nulu, ali je efektivna jedinina
teina tla porasla gotovo dvostruko. Porastom efektivne jedinine teine tla,
raste i vertikalno efektivno naprezanje
(5.32)
( je vanjsko jednoliko podijeljeno optereenje), a poveanjem vertikalnog
efektivnog naprezanja razmjerno se poveava i efektivni aktivni tlak.
Poveanje ovog posljednjeg neto je manje od pada pornog tlaka (zbog toga
to je koeficijent aktivnog tlaka znaajno manji od 1), pa je ukupni uinak
dreniranja, izraen preko ukupnih pritisaka na zid, povoljan.
Prorauni kakve prikazuje slika 5-16 danas se, na alost, jo ne provode
u rutinskoj praksi, mada se oni mogu provesti vrlo brzo i gotovo besplatno.

Slika 5-15 Proraun i raspodjela pritisaka tla na gravitacijski zid za aktivno
stanje plastine ravnotee kad je podzemna voda u hidrostatikom
stanju s razinom na povrini terena iza zida

Meutim, jedino takvi prorauni omoguuju racionalno sagledavanje
posljedica pojedinih rjeenja u projektiranju te omoguuju racionalno
donoenje odluka.
Kao drugi primjer utjecaja procjeivanja na pritiske na potporne
konstrukcije posluit e sluaj zatite graevne jame elinim talpama
razuprtim dvama redovima vodoravnih razupora (slika 5-17). Nakon iskopa
jame uspostavlja se stacionarno strujanje (procjeivanje) podzemne vode
oko stijene u jamu jer se dno jame crpljenjem odrava suhim. Tlo je u
itavom podruju homogeno (jednake vrstoe, jedinine teine i vodo-
propusnosti). Pretpostavit e se da su razupore dovoljno popustile da se s

Slika 5-16 Uinak drena na poleini gravitacijskog betonskog zida: potencijali
pritiska ili piezometarki potencijali, (gore) i vertikalne komponente
hidraulikog gradijenta, (dolje); strelice oznaavaju smjer i relativnu
veliinu brzine procjeivanja podzemne vode (prorauni provedeni
programom Seep/W tvrtke GeoSlope, Kanada)

desne strane stijene u potpunosti aktivira aktivni tlak, a s lijeve strane stijene
pasivni otpor
11
.
Na desnoj strani slike 5-17 prikazan je proraun pritisaka na stijenu s
desne strane. Prvo se izraunava raspodjela vertikalnih naprezanja, , u tlu
na desnoj strani uz stijenu
(5.33)
gdje se dubina mjeri od povrine terena desno uz stijenu, je jedinina
teina tla ( , je gustoa tla, a akceleracija sile tee), a je mogue
jednoliko rasprostrto vertikalno optereenje na povrini terena. Da bi se
dobila vertikalna efektivna naprezanja za daljnje proraune, treba odrediti
veliinu pornog tlaka, . Ako se pretpostavi da je homogeno, moe se
priblino odrediti prosjeni hidrauliki gradijent procjeivanja niz stijenu s

11
ovo posljednje je malo vjerojatno u praktinim sluajevima, ali je ovdje
pretpostavljeno radi potrebe objanjenja utjecaja.

Slika 5-17 Pritisci na razuprtu stijenu od talpi za zatitu graevne jame uz
puno aktiviranje aktivnog tlaka (desno) i pasivnog otpora (lijevo) te uz
procjeivanje podzemne vode oko stijene u jamu

desne strane i uz stijenu s lijeve strane (pretpostavlja se da je sama stijene
nepropusna.) U tom sluaju je prosjeni hidrauliki gradijent
(5.34)
Za raspodjelu pornog tlaka s desne strane e tada vrijediti
(5.35)
a za efektivno vertikalno naprezanje u tlu desno e vrijediti

(5.36)
gdje je uronjena jedinina teina tla. Za vodoravnu komponentu
aktivnog tlaka e tada vrijediti

(5.37)
pri emu je pretpostavljeno iz razloga jednostavnosti da u tlu nema kohezije.
Ta komponenta aktivnog tlaka je ujedno veliina efektivnog normalnog
vodoravnog naprezanja u tlu i jednaka je efektivnom normalnom
podijeljenom optereenju na stijenu. Ukupno normalno podijeljeno
optereenje na stijenu se dobije pribrajanjem pornog tlaka

(5.38)
Za lijevu stranu stijene postupak prorauna pritisaka je analogan, osim
to treba uvaiti da je prosjeni hidrauliki gradijent, , sada usmjeren prema
gore, a efektivni pritisak na zid je ovdje od pasivnog otpora tla. Tako je

(5.39)
pri emu se dubina sada mjeri od dna graevne jame, a
(5.40)

(5.41)

(5.42)

(5.43)
Ako je pretpostavljeno trenje izmeu tla i graevne jame, tangencijalna
(posmina)komponenta podijeljenog optereenja s desne odnosno lijeve
strane stijene dobije se mnoenjem vodoravne komponente s tangensom
kuta trenja izmeu tla i stijene. U prikazanom sluaju tangencijalna e
komponenta na zid s desne strane djelovati prema dolje, a na zid s lijeve
strane na gore, to proizlazi iz kinematike relativnog gibanja tla i stijene: kad
se stijena odmie ulijevo, tlo se iza nje slijee to na stijenu izaziva trenje
prema dolje. Na lijevoj strani tlo se utiskivanjem stijene u lijevo uzdie, to
na stijenu izaziva trenje prema gore.
Ukupno optereenje koje djeluje na stijenu jednako je zbroju
optereenja s lijeve i s desne strane. Na slici 5-17 je na desnoj strani crtkano
oznaeno to ukupno optereenje za efektivna naprezanja, porne tlakove i
ukupna naprezanja.
Pri dimenzioniranju ovakvih stijena treba obratiti panju i na ravnoteu
stijene u vertikalnom smjeru. U tu analizu ulazi teina stijene, uzgon na
stijenu, trenje s jedne i s druge strane stijene te vertikalne komponente sila u
sidrima ili razuporama. Posebno je vano da ona bude dokazana jer u
suprotnom to moe biti pokazatelj da neke pretpostavke, posebno one o
smjeru trenja tla o zid, nisu zadovoljene.
Procjeivanje vode u dnu graevne jame usmjereno je prema gore. To
poveava porni tlak i smanjuje efektivnu jedininu teinu tla. Ako porni tlak
premai ukupno vertikalno naprezanje ili, to je ekvivalentno, efektivna
jedinina teina tla postaje negativna, kao to pokazuje izraz (5.41), u tlu
e se javiti negativno efektivno vertikalno naprezanje
12
. To znai da bi se u
tlu ispod dna graevne jame pojavilo vertikalno efektivno vlano naprezanje.
Kako tlo ne moe preuzeti vlano naprezanje, u njemu dolazi do sloma koji se
naziva hidraulikim slomom. U praksi je taj slom brz i s katastrofalnim
posljedicama pa ga u svakom sluaju treba izbjei. Eurokod 7 ovo granino
stanje nosivosti naziva hidraulikim (oznaka HYD) te definira parcijalne
koeficijente i jednadbe koje se u tom sluaju provjeravaju kako bi se
utvrdilo da je stanje konstrukcije dovoljno udaljeno od tog nepovoljnog
dogaaja. U tom sluaju Eurokod 7 trai da konstrukcija bude tako
dimenzionirana da je zadovoljeno
(5.44)
gdje se parcijalni koeficijent 1.35 odnosi na destabilizirajui uinak, u ovom
sluaju porni tlak , dok se parcijalni koeficijent 0.9 odnosi na stabilizirajui
uinak, u ovom sluaju ukupno vertikalno naprezanje u tlu (vidi i Poglavlje 2.
tablice 2-2 i 2-6.)
Opisani primjeri su pokazali da voda ima vrlo jaki utjecaj na pritiske na
potporne konstrukcije, kako samim svojim pritiskom tako i posrednim
utjecajem na efektivna naprezanja. Svako zanemarivanje utjecaja vode moe
na stabilnost konstrukcije imati vrlo neugodne posljedice pa tom problemu
treba posvetiti svaku moguu panju. Posljednji primjer, u kojem je
primijenjen priblini postupak procjene utjecaja procjeivanja moe se
primijeniti samo u sluaju homogenog tla. U praksi je takvo tlo vrlo rijetko, a
to je jo gore, i neki tanki proslojci drugaije propusnog tla u inae
homogenom tlu, koji istranim radovima mogu i promaknuti, mogu znatno
promijeniti sliku strujanja. Iz tog razloga u slinim situacijama bolje je
krenuti s konzervativnijim pretpostavkama ili se posebnim mjerama
osigurati od neugodnih iznenaenja.
VLANE PUKOTINE
Izrazi za aktivno tlak, na primjer izrazi (5.15) i (5.16), sadre negativni lan
koji ovisi o veliini kohezije. Za manje dubine pri povrini terena, gdje su
vertikalna naprezanja mala, taj lan moe do negativne veliine aktivnog
tlaka (Slika 5-18, a). To bi znailo da se u tlu javljaju vlana naprezanja, Kako

12
formalno time i pasivni otpor tla postaje negativan, to je besmisleno; ovo stanje
samo pokazuje da e doi do destabilizacije dna graevne jame, a time e i potporna
stijena izgubiti oslonac u tlu ispod dna jame
je ve nekoliko puta istaknuto
13
, tlo ima zanemarivu vlanu vrstou pa je
pojava vlanog naprezanja nerealna. Ona se u navedenim izrazima pojavila
jer u teoriji, prema kojoj su ti izrazi izvedeni, nepostojanje vlane vrstoe
nije ugraeno. U praktinim proraunima takva naprezanja naprosto treba
zanemariti na nain da se umjesto negativnog aktivnog tlaka rauna s
naprezanjem jednakim nuli. Ako postoji opasnost da se vlana pukotina
ispuni vodom, na primjer uslijed jae kie, treba pretpostaviti da u njoj
djeluje hidrostatiki tlak koji dodatno pritie na zid.
USLOJENO TLO
Aktivni tlak i pasivni otpor raunaju se iz poznate raspodjele vertikalnih
naprezanja u tlu na poleini zida. Raspodjela vertikalnih naprezanja po
dubini tla je uvijek neprekidna funkcija (u ni jednoj toci nikad nee imati
skok u vrijednosti) to slijedi iz principa akcije i reakcije. Za razliku od
vertikalnih naprezanja, raspodjela bonih naprezanja u vertikalnom
presjeku moe biti prekinuta funkcija, odnosno moe se dogoditi da u jednoj
dubini bono naprezanje ima dvije vrijednosti. To e biti sluaj kako za
boni tlak mirovanja tako i za aktivni tlak te pasivni otpor na prijelazu
izmeu dva sloja s razliitim parametrima vrstoe (Slika 5-18, b). U tom
sluaju e se razlikovati i koeficijent mirnog tlaka, , kao i koeficijenti
aktivnog tlaka i pasivnog otpora za gornji sloj od onih za donji sloj. To vrijedi
i za njihovo suelje na kojem su u oba sloja ista vertikalna naprezanja.
UTJECAJ POVRINSKOG OPTEREDENJA
Optereenje pri povrini terena, kao to us na primjer vozila, zagrade i slino,
utjee na raspodjelu naprezanja u tlu pa mora i na aktivni tlak i na pasivni
otpor. Za taj sluaj analitiko i tono rjeenje teorije plastinosti ne postoji pa
se kao inenjerski prihvatljiv pristup moe prihvatiti pretpostavka da e se
dodatna vertikalna naprezanja u tlu ravnati prema rjeenjima teorije
elastinosti za elastini poluprostor, a da e za veliinu aktivnog tlaka ili
pasivnog otpora vrijediti standardni izrazi, na primjer (5.24) i (5.25). Na slici
5-19 je skiciran takav postupak za sluaj aktivnog tlaka.

13
vidi Poglavlje 3: Stabilnost kosina
UTJECAJ TRENJA IZMEU ZIDA I TLA
Pomicanjem zida koje dovodi do aktiviranja aktivnog tlaka ili pasivnog
otpora izaziva relativno gibanje zida i tla, a ovo pak dovodi do trenja meu
njima. U sluaju aktivnog stanja obino tlo klizi niz poleinu zida, dok kod
pasivnog otpora klizi uz poleinu zida. Ovi relativni pomaci zida i tla uvjetuju
i smjer sile trenja meu njima. Ta sila trenja jednaka je rezultanti posminih
naprezanja du poleine zida. Prema zakonu trenja to je posmino
naprezanje za efektivna naprezanja (drenirani uvjeti) dano izrazom

(a) (b)
Slika 5-18 Utjecaj na aktivni tlak i pasivni otpor: (a) vlane pukotine, i (b)
uslojeno tla s razliitim kutovima trenja

Slika 5-19 Utjecaj povrinskog optereenja na veliinu aktivnog tlaka; dodatno
vertikalno naprezanje u tlu, , izazvano povrinskim optereenjem
odreuje se kao za elastini poluprostor

(5.45)
gdje je normalno naprezanje u promatranoj toci suelja zida i tla, a i
su efektivni kut trenja i efektivna adhezija meu njima, a za nedrenirane
uvjete
(5.46)
gdje je nedrenirana adhezija izmeu zida i tla, a kut trenja izmeu zida i
tla izraen preko ukupnih normalnih naprezanja . Tablica 5-4 daje neke
preporuene vrijednosti parametara za odreivanje trenje izmeu tla i zida.
Mada ima malo sustavnih eksperimenta, redovita je praksa da se efektivna
adhezija zanemari, a za efektivni kut trenja uzima se da je jednak
efektivnom kutu trenja tla, , za sluaj da se stijena izvela lijevanjem betona
neposredno u tlu, ili dvije treine te veliine ako je stijena izvedena iz pred
gotovljenih elemenata kao to su zabijene eline ili betonske tlape i slini
elementi. Slinu preporuku daje i Eurokod 7. U sluaju zabijenih talpi i
nedreniranih uvjeta u tlu neposredno nakon njihove ugradnje Eurokod 7
uzimanje bilo kakvog trenja ili adhezije izmeu talpi i tla u obzir. U ostalim
nedreniranim sluajevima neki predlau da se trenje ogranii na pola
nedrenirane vrstoe
14
.

14
vidi detaljniju diskusiju o trenju izmeu zida i tla u Powrie (1997)
Tablica 5-4 Preporuene vrijednosti parametara trenja izmeu zida i tla
sluaj drenirani uvjeti nedrenirani uvjeti

hrapavi zid, izliven
u tlu
0
(EC7)

(EC7)
0
glatki zid, pred
gotovljen
0
(EC7)

(EC7)
0
zabijene talpe,
neposredno nakon
zabijanja
- -
0
(EC7)
0
(EC7)

EC7 = preporuke iz EN 1997-1:2004
UTJECAJ IZLOMLJENE POVRINE TERENA
U praksi se esto javlja sluaj izlomljene povrine terena. Niti za taj sluaj ne
postoji analitiko rjeenje teorije plastinosti, ali se kao priblini postupak
moe koristiti onaj sa slike 5-20 kojim se kombiniraju odgovarajua rjeenja
za ravnu bilo vodoravnu bilo nagnutu povrinu terena.
UTJECAJ ZBIJANJA TLA IZA ZIDA
esto postoji potreba zbijanja nasutog tla iza zida. To se posebno odnosi na
dio pristupnih rampi upornjacima mostova ili u sluaju nasipa prometnica uz
zidove. Zbijanje tla izvodi se odgovarajuim strojevima, statikim ili vibro-
valjcima. Time se lokalno ispod valjka poveava povrinsko optereenje tla.
Ovo optereenje poveava lokalno vertikalna i bona naprezanja u tlu. Zbog
elasto-plastinih svojstava tla, nestankom tog optereenja u tlu ostaju
zaostala bona naprezanja. Ta bona naprezanja mogu dosei i veliinu
pasivnog otpora tla. U literaturi je objavljeno nekoliko preporuka kojima se
ta zaostala naprezanja mogu uzeti u obzir (Clayton i dr., 1993). Jednu takvu
jednostavnu preporuku, djelomino potkrijepljenu opaanjima, predloio je
Inglod (1979). Prema toj preporuci utjecaj zbijanja moe se uzeti u obzir da
se aktivnom tlaku (ili tlaku mirovanja ako se zid ne moe bono micati) doda
pri vrhu dodatno optereenje prema slici 5-21. Za kritinu dubinu se
predlae izraz

Slika 5-20 Priblino odreivanje aktivnog tlaka (i pasivnog otpora) za sluaj
izlomljene povrine terena

(5.47)
gdje je linijsko optereenje na povrini terena. U praksi se za danu teinu
statikog stroja za zbijanje
15
za moe uvrstiti vrijednost , gdje je
tlocrtna duina tog stroja.
Granina stanja
PREVRTANJE ZIDA
Granino stanje prevrtanja zida mjerodavno je za slobodne gravitacijske
zidove i zamilja se kao mogunost njihovog prevrtanja kao krute
konstrukcije pod optereenjem aktivnog tlaka i drugih optereenja na zidu
oko toke na vanjskom rubu temeljne plohe. Tom se prevrtanju kao
otpornost suprotstavlja prvenstveno vlastita teina zida (odatle im ime), a u
manjoj mjeri pasivni otpor ispred zida. Podloga ispod temelja zida
pretpostavlja se krutom pa nosivost tla ispod temelja u tom graninom
stanju ne sudjeluje (Slika 5-22). Zid mora biti tako dimenzioniran da je
opasnost od prevrtanja zanemariva. Provjerava se usporedbom
destabilizirajuih uinaka optereenja (momenata sile aktivnog tlaka oko

15
teina tih strojeva kree se do oko 100 kN

Slika 5-21 Dodatni boni pritisci na zid izazvani zbijanjem nasipa iza zida
(prema Ingold, 1979)

toke ) u odnosu na stabilizirajue uinke sila (momenata vlastite teine
zida i eventualno momenta sile pasivnog otpora, odnosno njegove
reducirane vrijednosti na razinu one koja je kompatibilna s prihvatljivim
pomacima zida; vidi naredno poglavlje o pasivnom otporu.)
NOSIVOST TLA ISPOD STOPE ZIDA I KLIZANJE ZIDA PO STOPI
Optereenja na poleini zida, ukljuivo i trenje izmeu tla i zida, prenosi se
na zid. To optereenje s drugim optereenjima na zid prenosi se preko
temelja zida ili stope na temeljno tlo. Projektom zida treba biti osigurano da
tlo ispod temelja zida moe pouzdano preuzeti to optereenje, da ne doe u
stanje sloma. Zato treba provjeravati nosivost tla ispod temelja zida. To se
provjerava na isti nain kao i kod svakog drugog plitkog temelja
16
. Pri tome
treba uzeti u obzir da e zona sloma tla u tom sluaju biti usmjerena prema
blioj povrini terena, a to je redovito prema niem terenu ispred zida (Slika
5-23). Pri proraunu povoljnog optereenja tla ispred zida ( u dreniranoj
analizi ili u nedreneiranoj analizi) treba vodoto rauna da li e sigurno
tijekom ivotnog vijeka zida to tlo uvijek biti prisutno. Ako to nije sigurno, jer
bi se nekim kasnijim graevinskim radovima ono moglo iz nekog razloga
ukloniti, s tim povoljnim optereenjem ne treba raunati.
Posebni sluaj su tanke zagatne stijene, zabijene ili izgraene iz
lijevanog betona neposredno u odgovarajuem rovu. I u tom sluaju treba
provjeriti stabilnost stijene u vertikalnom smjeru. Pri tome treba uzeti u
obzir vertikalne komponente pritisaka iza i ispred zida, ukljuivo i trenje

16
U izuzetnim sluajevima, kad se ne moe osigurati dovoljan nosivost tla ispod
temelja zida, moe se kao alternativa razmisliti i o koritenju dubokih temelja ili o
poboljanju tla.

Slika 5-22 Granino stanje prevrtanja zida oko rubne toke temelja

izmeu tla i zida. U raun se moe ukljuiti i nosivost tla ispod dna zida ako
se radi o debljim zidovima. Kod tankih elinih talpi taj e doprinos
vertikalnoj nosivosti zida biti redovito zanemariv.
Uloga temelja zida je da pouzdano prenese optereenje zida u temeljno
tlo. Pri tome je nosivost tla samo jedan od dva bitna uvjeta da se to ostvari.
Drugi uvjet pravilno projektiranog temelja zida je da osigura da ne doe do
klizanja izmeu temelja i zida. Provjera stabilnosti temelja na klizanje
provodi se na isti nain kao i za svaki drugi plitki temelj. Ako pouzdanost na
to granino stanje nije osigurana, treba preoblikovati temelj zida.
PASIVNI OTPOR ISPRED ZIDA
Prednja strana potpornih konstrukcija esto je ukopana. Pomicanjem zida u
toj zoni dolazi obino do poveanja pritisaka ija je granina veliina pasivni
otpor tla. Aktiviranje pasivnog otpora ispred zida sastavni je dio graninog
stanja klizanja temelja po podlozi, kao i graninog stanja prevrtanja zida.
Dok je za postizavanje aktivnog tlaka potreban relativno mali pomak
zida prema niem terenu, za postizavanje pune vrijednosti pasivnog otpora
potreban je za oko red veliine vei pomak, kao to je ve ranije prikazano.
Zbog toga se pri dimenzioniranju zida obino pretpostavlja da e se on
pomaknuti koliko je potrebno za postizavanje aktivnog tlaka, dok se za silu
pasivnog otpor (Slika 5-23 desno) uzima njegova reducirana vrijednost u
iznosu koji slijedi iz kompatibilnosti s pretpostavljenim pomacima (vidi
tablicu 5-1). Pri tome je uobiajeno da se rauna s reduciranom veliinom
koeficijenta pasivnog otpora u veliini koeficijenta tlaka mirovanja uveanog
za jednu treinu do jednu polovinu razlike koeficijenta pasivnog otpora i
koeficijenta tlaka mirovanja.

Slika 5-23 Nosivost tla ispod stope temelja (lijevo) i pasivni otpor ispered zida
(desno)

Kao i pri proraunu nosivosti tla ispod temelja zida, treba uzeti u obzir
da li je osigurano da e tlo ispred zida biti uvijek prisutno tijekom ivotnog
vijeka zida. Ako to nije osigurano, s povoljnim djelovanjem pasivnog otpora
ne treba raunati.
Za sluaj iskopa graevne jame osigurane potpornom konstrukcijom
ija stabilnost ovisi u dijelu ili u cijelosti o pasivnom otporu tla ispod dna
jame, Eurokod 7 preporua da se rauna s barem 0.5 m dubljom jamom od
one predviene projektom iz sigurnosnih razloga oswim ako je posebnim
mjerama predviena stroga kontrola iskopa.
GLOBALNA STABILNOST
Jedno od moguih graninih stanja nosivosti potpornih konstrukcija je
globalni slom tla (Slika 5-24). Pri tome potporna konstrukcija ne sudjeluje u
otpornosti na to granino stanje. Slom tla u takvim sluajevima moe
zahvatiti tlo iza, ispod i ispred potporne konstrukcije, ali i samo iza
konstrukcije (Slika 5-24 desno gore). Provjera globalne stabilnosti
provjerava se metodama provjere stabilnosti kosina.
STABILNOST DNA JAME I HIDRAULIKI SLOM
Posebni vid problema globalne stabilnosti prisutan je pri izgradnji graevnih
jama i rovova osiguranih od uruavanja potpornim konstrukcijama, posebno
u mekom, slabo propusnom tlu (Slika 5-25). Problem stabilnosti obratan je u
odnosu na problem nosivosti tla ispod plitkih temelja. Tu okolno tlo vie
razine pritie i uzdie tlo u dnu graevne jame ili rova na nioj razini.
Zanemarivi otpornost na savijanje dijela potporne konstrukcije ispod razine

Slika 5-24 Mogua granina stanja globalne nestabilnosti tla kod potpornih
konstrukcija

dna jame, ako je takva prisutna, mogu se u analizi primijeniti iste postavke
teorije plastinosti ili granine analize kao u sluaju sloma tla ispod plitkih
temelja.
Razmotrit e se samo sluaj nedreniranog sloma u mekom sitnozrnom
tlu. Taj je sluaj u praksi gotovo jedni mjerodavan obzirom da figura sloma
tla, vrstoa tla kao i potrebna dubina potporne konstrukcije ispod razine
dna gotovo iskljuuju drenirano stanje kao kritino. Primijenivi postavke
teorije plastinosti iz problema nedrenirane nosivosti tla ispod plitkog
temelja, slijedi da slom tla nastaje kad je
(5.48)
pri emu je vertikalno naprezanje u okolnom tlu na razini dna graevne
jame i za homogeno tlo iznosi ( je jedinina teina tla, a dubina
jame), je rezultanta tangencijalnog naprezanja du vertiklane pklizne
plohe iznad vanjskog ruba figure sloma, je irina figure sloma (i koja je
povezana sa irinom jame izrazom ), je
nedrenirana vrstoa tla, a je faktor nosivosti koji za nedrenirane uvjete
dugake jame (dvodimenzionalni problem) iznosi . Iz izraza
(5.48) slijedi da e dubina jame, pri kojoj e nastati slom dna, iznositi

(5.49)
U praksi se tangencijalna sila obino zanemaruje.

Slika 5-25 Mehanizam sloma dna rova ili graevne jame osigurane od
uruavanja razuprtom potpornom konstrukcijom; nedrenirano stanje
(lijevo) i drenirano stanje (desno)
Osim navedenog problema stabilnosti dna graevne jame, koja moe
biti ugroena zbog velikog vertikalnog pritiska tla na razini jame iza stijene,
stabilnost dna jame moe biti ugroena i zbog hidraulikog sloma dna jame
koji moe nastati zbog nepovoljnog stanja procjeivanja podzemne vode
prema jami. Ovo je granino stanje detaljno analizirano ranije (na primjer
vidi sliku 5-17).
POLOAJ SIDARA
Ugraene potporne stijene esto se podupiru sidrima
17
kojima se dio
optereenja stijene prenosi u tlo u njenoj pozadini. Sidra prenose silu u tlo
preko sidrine dionice u kojoj su elino ue ili ipka u tijesnom suelju s
tlom. Da bi sidro sluilo svojoj svrsi, mora pouzdano prenijeti silu u tlo, a ovo
pak mora biti dovoljno stabilno da ju pouzdano preuzme. Iz tog razloga je
povoljno sidrinu dionicu sidra, odnosno zonu u kojoj sidro prenosi
optereenje u tlo, smjestiti iz zona koje su u plastinoj ravnotei (Slika 5-26).
Takoer, ako je podruje u koje sidro prenosi optereenje u tlo u plastinoj
ravnotei, kao to je sluaj prijenosa sile u sidrini blok, onda treba
izbjegavati da se ta zona preklapa sa zonom plastine ravnotee aktivnog na
koju se rauna za aktiviranje aktivnog tlaka.
IZBOR PARAMETARA VRSTODE TLA ZA GRANINO STANJE NOSIVOSTI
Tlo pri dovoljno dugom monotonom smicanju doivljava slom. Pri tome
prekonsolidirana sitnozrna tla i zbijena krupnozrna tla postiu vrnu
vrstou, koja daljnjim smicanjem pada na neku konstantnu vrijednost koja

17
O vrstama i karakteristikama sidara detaljnije e biti rijei kasnije

Slika 5-26 Preporueni poloaj sidara pri sidrenim potpornim
konstrukcijama

se obino zove kritinom
18
. Kod normalno konsolidiranih tla i rahlih pijesaka
vrna i kritina vrstoa su gotovo iste. Nadalje, prekonsolidirana sitnozrna
tla i zbijena krupnozrna tla pri dovoljno visokim pritiscima pokazuju vrlo
blisku vrnu i kritinu vrstou. Vea razlika izmeu vrne i kritine vrstoe
ini tlo krtim to je vrlo nepovoljno mehaniko svojstvo materijala za razliku
od suprotnog, povoljnog svojstva duktilnosti
19
. Ova openita zapaanja o
vrstoi tla vrijede kako za drenirane tako i za nedrenirane uvjete u tlu.
Ova openita zapaanja o vrstoi tla dovode do pitanja s kojom
vrstoom treba raunati pri dimenzioniranju potpornih konstrukcija.
Dimenzioniranje temeljeno na kritinoj vrstoi konzervativniji je pristup i
manje podloan potekoama u odreivanju parametara tla
20
. U strunim
krugovima nije postignut konsenzus po ovom pitanju pa se ni Eurokod 7 oko
njega ne izjanjava (vidi o tome neto detaljnije u Powrie 1997 i Gaba i dr.
2003). U svakom sluaju, primjena parametara vrne vrstoe zahtijeva
veliki oprez.
Druga vano pitanje pri projektiranju potpornih konstrukcija je pitanje
izbora izmeu dreniranog i nedreniranog stanja u tlu kao mjerodavnog. Kao
to je detaljnije obrazlagano u Poglavlju 3 o stabilnosti kosina, nedrenirano i
drenirano stanje u tlu samo su dva krajnja stanja u svakom pojedinom
sluaju, dok se stvarno stanje u svakom trenutku nalazi negdje izmeu ova
dva krajnja. Obzirom na praktine brzine izgradnje u graevinarstvu,
krupnozrna tla (ljunci i pijesci) uvijek su u dreniranom stanju za statike
uvjete optereenja. Za sitnozrna tla (gline i praine) nije u konkretnim
sluajevima uvijek jednostavno zakljuiti da li je stvarnosti blie nedrenirano
ili drenirano stanje. To se pogotovo odnosi na fazu izgradnje graevine. Zato
je preporuljivo da se provjere stabilnosti provedu za oba sluaja,

18
Ovu vrstou ne treba mijeati s rezidualnom vrstoom koja se javlja pri vrlo
velikim posminim deformacijama, obino prisutnim oko kliznih ploha kod klizita.
19
Pojava krtosti je povezana s brzim ruenjima konstrukcija bez jasne prethodne
najave. Nasuprot tome, suprotna pojava, pojava duktilnosti je puno poeljnija u
graevinarstvu jer ako je povezana s ruenjem, to ruenje je sporo s mnog
prethodnih upozorenja koja mogu omoguiti pravodobnu primjenu interventnih
mjera.
20
Kritina vrstoa moe se opisati odgovarajuim Mohr-Coulombovim zakonom
, uvijek u efektivnim naprezanjima. Indeks cs oznaava da se
radi o kritinom stanju (engl. ctitical state.; ponekad se susree alternativna oznaka
prema svojstvu kritinog stanja da pri smicanju tlo ne pokazuje tendenciju
promjene volumena engl. constant volume) Pokusi pokazuju da je uvijek .
Odreivanje parametra mnogo je manje podlono problemima s poremeenjem
uzoraka tla nego to je to odreivanja parametara vrne vrstoe.
nedrenirani i drenirani. U tim analizama treba, jasno, koristiti odgovarajue
parametre vrstoe, drenirane ili nedrenirane.
Posebno je osjetljivo pitanje mjerodavnog stanja tla u zoni pasivnog
otpora, ako se na njega rauna pri dimenzioniranju potporne konstrukcije.
Za procjenu dubine ispod dna graevne jame do koje je proces
konsolidacije doveo tlakove porne vode u drenirano stanje moe posluiti
izraz
(5.50)
gdje je koeficijent konsolidacije slabo propusnog tla u dnu jame, a je
vrijeme proteklo od iskopa jame. Neki ak iskustveno smanjuju raunsku
vrijednost nedrenirane vrstoe za 20 % do 30 % u plioj zoni dna jame
kako bi uzeli u obzir moguu djelominu konsolidaciju te zone nakon
zavretka iskopa jame (Powrie 1997). Eurokod 7 u tom pogledu nije
eksplicitan, ve trai da se uzmu obzir efekti promjene vrstoe u prostoru i
vremenu. Taj zahtjev, jasno, ukljuuje problem konsolidacije, ali Eurokod 7
preputa projektantu da sam procijeni prema vlastitom iskustvu kako e te
promjene uzeti u obzir.
STABILNOST KONSTRUKCIJE ZIDA, RAZUPORA I SIDARA
Osim to potporna konstrukcija mora pouzdano prenijeti sva optereenja u
tlo bez prekomjernih deformacija, i sami konstruktivni elementi potporne
konstrukcije moraju pouzdano prenositi nametnuta optereenja. Tako mora
biti osigurana nosivost svakog presjeka zida kako sa stanovita vrstoe
betona tako i elika, ve ovisno od kakvog je materijala zid ili stijena
izgraena, razupore moraju biti dimenzionirane da preuzmu tlane sile,
sidra moraju biti dimenzionirana da preuzmu predviene vlane sile sama
po sebi, ali i sile upanja u sidrinoj dionici sidra. Osim to se tie nosivosti
sidra na upanje iz tla preko sidrine dionice, ostala granina stanja i nain
njihove provjere obrauje se u drugim odgovarajuim materijalnim
eurokodovima.
5.3 DIMENZIONIRANJE POTPORNIH KONSTRUKCIJA PREMA EUROKODU 7 51
5.3. Dimenzioniranje potpornih konstrukcija
prema Eurokodu 7
Osnovni principi
Ovdje e se ukratko prikazati postupci dimenzioniranja jednostavnijih
potpornih konstrukcija prema Eurokodu 7. Eurokod 7 trai da se provjeri
pouzdanost konstrukcije primjenom metode graninih stanja uz primjenu
odgovarajuih parcijalnih koeficijenta na optereenja, odgovarajue
parametre materijala i geometrijske podatke. U praksi je za potporne
konstrukcije najvanije je da one budu pouzdane obzirom na mogua
granina stanja nosivosti dok se granina stanja uporabivosti obino
obuhvaaju posredno bez posebne provjere, na primjer odgovarajuom
redukcijom pasivnog otpora radi ograniavanja pomaka konstrukcije. Time
se kroz provjeru pouzdanosti konstrukcije za mjerodavne proraunske
situacije, koje se odnose na pojedina granina stanja nosivosti, posredno
osigurava da e biti zadovoljena i granina stanja uporabivosti.
Za provjeru pouzdanosti konstrukcije obzirom na granina stanja
nosivosti STR i GEO Eurokod 7 daje mogunost izbora jednog od tri
proraunska pristupa. Razlike meu proraunskim pristupima odnose se na
mjesto primjene i veliinu parcijalnih koeficijenata u proraunima. Ovdje e
se kao primjer prikazati samo proraunski pristup 1 jer on obuhvaa
elemente ostala dva pristupa i najsloeniji je u primjeni.
Provjera dovoljne pouzdanosti konstrukcije obzirom na neko granino
stanje nosivosti provodi se tako da se karakteristine vrijednosti optereenja
uveaju (faktoriziraju) mnoenjem s odgovarajuim parcijalnim
koeficijentima veim ili jednakim jedinici, a karakteristine vrijednosti
vrstoa materijala se umanjuju (faktorizira) dijeljenjem s drugim
parcijalnim koeficijentima veim ili jednakim jedinici. Veliine tako uveanih
optereenja, odnosno umanjenih vrstoe materijala nazivaju se
proraunskim veliinama i dodaje im se u simbolu indeks d prema
engleskoj rijei design. Provjerom da je uinak proraunskih optereenja (ili
djelovanja rjenikom Eurokoda), , u svakoj toci (ili presjeku) konstrukcije
manji ili jednak od proraunske otpornosti, , koju konstrukcija u toj toci
(ili presjeku) prua, dokazuje se dovoljna pouzdanost konstrukcije u toj
toci za analiziranu proraunsku situaciju.
Temeljno polazite proraunskog pristupa 1 je primjena dviju
kombinacija parcijalnih koeficijenata (a ne jedne kao u ostala dva pristupa.)
U prvoj kombinaciji (K1) parcijalni su koeficijenti za optereenja vei od 1,
dok su parcijalni koeficijenti za vrstoe materijala jednaki jedinici
(vrijednosti vrstoa su jednake karakteristinim.) U drugoj kombinaciji
(K2), optereenja uglavnom karakteristina
21
, a vrstoe su umanjene
parcijalnim koeficijentima veim od jedinice. Drugim rijeima, proraunski
pristup 1 polazi od pretpostavke da je previe konzervativno istovremeno
uveati optereenje i umanjiti vrstoe pa se odluuje na provjeru dviju
kombinacija, jednom s uveanim optereenjem (K1), i drugu s umanjenim
vrstoama (K2) (vidi o proraunskom pristupu 2 u Poglavlju 2)! U
proraunskom pristupu 1 mjerodavna kombinacija za dimenzioniranje bilo
kojeg elementa potporne konstrukcije bit e ona koja daje vee dimenzije
(geometrijskih veliina zida, armature sidara ili razupora. Kombinacija K2
redovito je mjerodavna za odabir vanjskih dimenzija potporne konstrukcije
(na primjer potrebna visina konstrukcije), dok je kombinacija K1 redovito
mjerodavna za dimenzioniranje konstruktivnih elemenata konstrukcije
(betonski presjek, armatura, sidra, razupore i slino.)
Osim graninih stanja STR i GEO, Eurokod 7 trai provjeru ostalih
relevantnih graninih stanja nosivosti, posebno problem hidraulikog sloma
dna jame (granino stanje HYD) gdje je to relevantno zbog nepovoljnog
procjeivanja podzemne vode.
Granina stanja
ZASIPANE POTPORNE KONSTRUKCIJE
Za zasipane potporne konstrukcije tipina granina stanja koja treba
provjeriti su prevrtanje zida (granino stanje EQU), nosivost tla ispod
temelja zida (GEO), klizanje temelja po tlu na temeljnoj plohi (GEO), globalna
stabilnost (GEO), stabilnost samog tijela zida na svim kritinim presjecima,
to ukljuuje nosivost poprenih presjeka zida i njegovog temelja (nosivost
nearmiranog ili armiranog betonskog presjeka i slino) kao i stabilnost na
sueljima elemenata zida, kao to je klizanje i prevrtanje elemenata
gabionskog zida na vodoravnim dodirnim plohama meu gabionima ili meu
blokovima zidova izgraenih iz nepovezanih pred gotovljenih blokova
(STR). Provjera tih graninih stanja treba ukljuiti sva povoljna i nepovoljna
djelovanja koja se u odgovarajuoj proraunskoj situaciji mogu pojaviti.

21
osim prolaznog optereenja za koje je parcijalni koeficijent 1.3; vidi Poglavlje 2
UGRAENE POTPORNE KONSTRUKCIJE
Za ugraene potporne konstrukcije tipina granina stanja nosivosti obzirom
na koja treba provjeriti pouzdanost konstrukcije su rotacijski slom (rotacija
stijene zbog poputanja pasivnog otpora tla, GEO), vertikalna stabilnost
stijene (GEO), slom elemenata stijene (lom stijene od savijanja, pucanje
slobodne dionice sidra, izvijanje i prestanak nosivosti razupore, upanje
sidrine dionice sidra, izbijanje plitkih sidrinih blokova, STR/GEO),
hidrauliki slom dna graevne jame (HYD), izdizanje dna jame zbog
prevelikih vertikalnih pritisaka iza zida (GEO) te izdizanje konsrukcije ili
njenog dijela zbog djelovanja uzgona (UPL).
Granina stanja uporabivosti mogu biti preveliki pomaci stijene koji
izazivaju pomake okolnog tla te neuporabivost okolnih graevina, preveliki
pomaci koji nastaju tijekom izgradnje stijene, pomaci od promjene slike
strujanja podzemne vode (na primjer slijeganja nastala prekomjernim
crpljenjem vode ili snienjem razine podzemne vode), nepovoljna promjena
reima procjeivanja u tlu i slino. Potporna konstrukcija treba biti tako
dimenzionirana da je dovoljno pouzdana obzirom na mogua granina stanja
koja moe doivjeti tijekom njene izgradnje ili uporabe.
Ugraene potporne konstrukcije su esto privremen pa im je stoga u
takvim sluajevima ivotni vijek kratak. Eurokod 7 dozvoljava da svaka
zemlja definira niu razinu pouzdanosti za takve konstrukcije ako to smatra
primjerenim.
SIDRA I RAZUPORE
Sidra su posebno osjetljivi dijelovi potpornih konstrukcija. Ugrauju se
obino u prethodno izvedene buotine, ali se u novije vrijeme susreu i
samobuiva sidra. Zona buotine u kojoj se predvia prijenos optereenje iz
sidra u tlo obino se zapunjava posebnom smjesom cementnog morta. Pri
tome se mogu koristiti visoki tlakovi radi uspostavljanja bolje veze sidra s
okolnim tlom. Zapunjavanje buotine takvom smjesom nazivamo
injektianjem, a smjesu s kojom se zapunjavanje postie injekcijskom
smjesom.
Sidra se ponekad prednapinju kako bi se u tlo unijela potrebna sila bez
potrebe da se prvo ostvari neke znaajnija deformacija tla. Takva sidra
nazivamo prednapetim sidrima. Da bi se sila prednapinjanja mogla ostvariti,
nuno je da sidra imaju tako zvanu slobodnu dionicu u kojoj se ne ostvaruje
prijenos sile iz sidra u tlo. Sidra se prednapinju posebnim hidraulikim
preama. Prednapeta sidra uglavnom se rade iz visokovrijednog elika. Mada
visokovrijedan, i takav je elik podloan koroziji, pa ako se radi o trajnim
sidrima, treba ih ispravno zatititi. Prednapinjanje sidara posebno se koristi
pri izvedbi potpornih konstrukcija koje su u blizini osjetljivih graevina. U
tom sluaju se tijekom izgradnje potporne konstrukcije i iskopa graevne
jame sidra prednapinju kako bi se umanjile nepovoljne posljedice
deformacija potpornih konstrukcija izazvanih relaksacijom naprezanja pri
iskopu. Da bi se mogao razdvojiti prostor u buotini namijenjen sidrinoj
dionici i time moda visokim tlakovima injektiranja injekcijske smjese od
prostora koji mora ostati slobodan za slobodnu dionicu, koristi se posebna
brtva koje se naziva paker. Dio kojim se sidro ukotvljuje na potpornu
konstrukciju naziva se glavom sidra.
Sidra koja se ne prednapinju nazivaju se pasivnim sidrim. Obino se
izrauju iz mekog elika pa su znaajno jeftinija od onih koja su izgraena iz
elika visoke kvalitete. Radi pojednostavljenja rada pri ugradnji esto se
izvode sa sidrinom dionicom u punoj duini sidra.
Sidra se na povrini tla veu na potpornu konstrukciju na nain da se
osigura pravilan prijenos sile iz konstrukcije na sidro. Obzirom da sile u
sidrima mogu biti velike (ponekad i preko 1000 kN), spoj potporne
konstrukcije i sidra mora biti paljivo dimenzioniran i izveden. U betonskim
se dijafragmama na mjestu buduih sidara ostavlja posebna elina armatura
(spiralna armatura oko sidra) kako bi se osigurala konstrukcija od opasnosti
od proboja pod velikom silom. U sluaju sidra vezanih na elinu potpornu
konstrukcije takoer je potrebno predvidjeti uredan prijenos sile.
Sidro mora pouzdano prenijeti projektom predvienu silu. maksimalnu
silu koju sidro moe preuzeti naziva se njegovom nosivou. Pri tome treba
razlikovati nosivost slobodne dionica, znai nosivosti istih elinih uadi, od
nosivosti sidrine dionica koja ukljuuje i slom upanjem sidrinog tijela iz
buotine. Nosivost sidra jednaka je manjoj vrijednosti ovih dviju nosivosti.
Nosivost sidrine dionice vrlo je teko prognozirati nekim teorijskim
modelom. Iz tog razloga Eurokod 7 trai da se svako sidro, koje se ugradi u
tlo, optereti neto poveanom proraunskom silom radi dokazivanja njegove
nosivosti. Pri tome se pod proraunskom silom smatra najvea od sila koja
se ppojavila kao potrebna za osiguranje pouzdanosti konstrukcija za neko od
graninih stanja nosivosti. Sidro koje nije postiglo traenu nosivost mora se
zamijeniti drugim.
Openito se ispitivanje sidara moe podijeliti na istrani ispitivanje
kojim se ispituje nosivost sidrine dionice i openito ponaanje sidra, zatim
ispitivanja podobnosti, kojima se utvruje da li je pojedina vrsta sidara ili
tehnologija njihove ugradnje primjerena tlu i okolnostima pri gradnji, te na
ispitivanja prihvatljivosti, kojim se ispituje svako sidro te se utvruje
njegova pouzdanost za proraunska optereenja. Istrana se ispitivanja
obino rade prije faze projektiranja potporne konstrukcije, ispitivnja
podobnosti se obino provode prije poetka izvedbe konstrukcija, a
ispitivanja prihvatljivosti provode se a svako sidro tijekom izgradnje
konstrukcija.
Prednapeta sidra izrauju se od visokovrijednog elika. Taj elik ima
visoku vrstou, ali pokazuje svojstvo krtosti. To znai da nakon to se u
sidru postigne sila koja aktivira vrstou materijala, sidru puca i u
potpunosti gubi sposobnost preuzimanja bilo kakve sile. S druge strane, kad
se u sidru postigne nosivost sidrine dionica, ona poinje poputati i sidro se
izvlai iz buotine, ali pri tome jo zadrava znatan dio sile koja je izazvala
izvlaenje. Zato se kae da je slom sidrine dionice obino duktilan. Duktilan
lom je znatno poeljniji od krtog, jer se dugo najavljuje za razliku od krtog
loma. Eurokod 7 zbog toga trai da sidra budu tako dimenzionirana da
pokazuju duktilno, a ne krto svojstvo. To znai da nosivost slobodne dionice
sidra mora biti vea od nosivosti sidrine dionice. Kako nosivost sidrine
dionice nije jednostavno prognozirati, a pri izvedbi moe pokazivati znaajan
rasap vrijednosti, to znai da slobodna dionica sidra mora biti konzervativno
dimenzionirana.
Za razliku od sidara, razupore su tlani elementi konstrukcije. One
moraju pouzdano preuzeti tlana optereenja ne samo obzirom na
raspoloivu vrstou materijala, ve i obzirom na mogue granino stanje
nastalo izvijanjem tlanog tapa. Razupore su elementi koji se
dimenzioniraju po pravilima drugih eurokodova, ovisno o materijalu iz kojih
su izgraene.

5.4. Primjeri provjere pouzdanosti potpornih
konstrukcija prema Eurokodu 7
U nastavku su prikazani primjeri provjere pouzdanosti jednostavnih
potpornih konstrukcija prema Eurokodu 7 (EN 1997-1:2004). U praksi se
kree od nekih pretpostavljenih dimenzija zida pa se provjerava pouzdanost
obzirom na relevantna granina stanja primjenom metode parcijalnih
koeficijenata. Ako se ustanovi da pretpostavljena konstrukcija nije pouzdana,
mijenjaju se dimenzije, oblik pa i koncepcija konstrukcije ili zahvata dok se
ne postigne traena pouzdanost. Ukoliko se ustanovi da je postignuta
nepotrebno velika pouzdanost, opet se mijenjaju (smanjuju) dimenzije
konstrukcije ili se racionalizira koncepcija, sve dok se ne nae racionalno, a
pouzdano rjeenje.

5.4 PRIMJERI PROVJERE POUZDANOSTI POTPORNIHKONSTRUKCIJA PREMAEUROKODU 7 57

Primjer 5-1 Provjera pouzdanosti zasipanog potpornog zida L presjeka prema
EN 1997-1:2004

P
o
l
a
z
n
e

v
e
l
i
i
n
e

z
i
d
:

h
,

b
,

d
,

t
l
o
:

,


Primjer 5-1 (nastavak 1) Provjera pouzdanosti zasipanog potpornog zida L
presjeka prema EN 1997-1:2004
t
r
e
n
j
e

z
i
d
/
t
l
o

(
o
b
i
n
o

d
o

o
d

,

o
v
i
s
n
o

o

g
l
a
t
k
o
i

t
e
m
e
l
j
a
;

j
e

e
f
e
k
t
i
v
n
i

k
u
t

t
r
e
n
j
a

t
l
a

z
a

k
r
i
t
i
n
o

s
t
a
n
j
e

k
o
d

k
o
j
e
g

p
r
i

s
m
i
c
a
n
j
u

t
l
o

n
e

m
i
j
e
n
j
a

v
o
l
u
m
e
n
;

)

p
r
o
l
a
z
n
o

o
p
t
e
r
e
e
n
j
e
:

q

(
n
e
p
o
v
o
l
j
n
o

s
a
m
o

a
k
o

j
e

i
z
a

s
t
o
p
e

z
i
d
a
,

i
n
a
e

p
o
v
o
l
j
n
o
)

P
a
r
c
i
j
a
l
n
i

k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t
i

g
r
a
n
i
n
o

s
t
a
n
j
e

E
Q
U

t
r
a
j
n
a

;

p
r
o
l
a
z
n
a

(
v
e
e

v
r
i
j
e
d
n
o
s
t
i

z
a

s
t
a
b
i
l
i
z
i
r
a
j
u
e
,

a

m
a
n
j
e

z
a

d
e
s
t
a
b
i
l
i
z
i
r
a
j
u
e

d
j
e
l
o
v
a
n
j
e
)

g
r
a
n
i
n
o

s
t
a
n
j
e

S
T
R
/
G
E
O
)

(
K
1
)

,

(
K
2
)

,

P
o
m
o
n
e

v
e
l
i
i
n
e

r
e
d
u
c
i
r
a
n
i

i

z
a

(
K
2
)

,

k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t

a
k
t
i
v
n
o
g

t
l
a
k
a

;

p
r
e
m
a

M
l
l
e
r
-
B
r
e
s
l
a
u

i
l
i

E
N

1
9
9
7
-
1
:
2
0
0
4

k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t

m
i
r
n
o
g

t
l
a
k
a

r
e
d
u
c
i
r
a
n
i

i

z
a

(
K
2
)

,

;

p
r
e
m
a

i
s
t
o
m

i
z
r
a
z
i
m
a

k
a
o

i

S
i
l
e

i

k
r
a
k
o
v
i

(
k
a
r
a
k
t
e
r
i
s
t
i
n
e

v
e
l
i
i
n
e
)

t
e
i
n
a

z
i
d
a

i

t
l
a

i
z
n
a
d

s
t
o
p
e

z
i
d
a

(
i
z

p
o
v
r
i
n
a

p
r
e
s
j
e
k
a

t
e

j
e
d
i
n
i
n
i
h

t
e
i
n
a

b
e
t
o
n
a

i

t
l
a
)

k
r
a
k
o
v
i

(
i
z

j
e
d
n
a
k
o
s
t
i

s
u
m
e

m
o
m
e
n
a
t
a

k
o
m
p
o
n
e
n
t
i

i

m
o
m
e
n
t
a

r
e
z
u
l
t
a
n
t
e
)
,

P
r
o
r
a
u
n

h
o
r
i
z
o
n
t
a
l
n
o
g

o
p
t
e
r
e
e
n
j
a

H
o
r
i
z
o
n
t
a
l
n
i

t
a
k

n
a

v
e
r
t
i
k
a
l
n
o
m

p
r
e
s
j
e
k
u

k
r
o
z

t
l
o

,

z
a

K
:

r
e
d
u
c
i
r
a
n
i

i
l
i

n
e
r
e
d
u
c
i
r
a
n
i


k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t

a
k
t
i
v
n
o
g

t
l
a
k
a

i
l
i

t
l
a
k
a

m
i
r
o
v
a
n
j
a
,

o
v
i
s
n
o

o

m
o
g
u
n
o
s
t
i

h
o
r
i
z
o
n
t
a
l
n
i
h

p
o
m
a
k
a

i

p
a
r
c
i
j
a
l
n
i
m

k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t
i
m
a

N
a
p
o
m
e
n
a

1
:

p
o
v
r
i
n
s
k
o

o
p
t
e
r
e
e
n
j
e

j
e

p
r
o
l
a
z
n
o

i

p
r
o
i
z
v
o
l
j
n
o
g

p
o
l
o
a
j
a

p
a

j
e

u
z
e
t
o

u

o
b
z
i
r

s
a
m
o

n
a

d
i
j
e
l
u

p
o
v
r
i
n
e

t
e
r
e
n
a

g
d
j
e

d
a
j
e

n
e
p
o
v
o
l
j
a
n

u
t
j
e
c
a
j
.

G
r
a
n
i
n
o

s
t
a
n
j
e

E
Q
U

-

p
r
o
r
a
u
n

p
o
u
z
d
a
n
o
s
t
i

z
a

p
r
e
v
r
t
a
n
j
e

z
i
d
a

o
k
o

t
o
k
e

A
1

H
o
r
i
z
o
n
t
a
l
n
a

k
o
m
p
o
n
e
n
t
a

t
l
a
k
a

(
t
r
a
p
e
z
n
o

o
p
t
e
r
e
e
n
j
e
)

S
i
l
a

a
k
t
i
v
n
o
g

t
l
a
k
a

,

i
z

t
e
t
a

t
r
a
p
e
z
n
o
g

o
p
t
e
r
e
e
n
j
a

S
i
l
a

a
k
t
i
v
n
o
g

t
l
a
k
a

D
e
s
t
a
b
i
l
i
z
i
r
a
j
u
i

u
i
n
a
k

(
m
o
m
e
n
t

o
k
o

t
o
k
e

A
1
)

S
t
a
b
i
l
i
z
i
r
a
j
u
i

u
i
n
a
k

P
r
o
v
j
e
r
a

p
o
u
z
d
a
n
o
s
t
i

z
a

E
Q
U

p
o
u
z
d
a
n
o

a
k
o

,

u

s
u
p
r
o
t
n
o
m

n
e
p
o
u
z
d
a
n
o
,

t
r
e
b
a

m
i
j
e
n
j
a
t
i

d
i
m
e
n
z
i
j
e

z
i
d
a
.

G
r
a
n
i
n
o

s
t
a
n
j
e

G
E
O

n
o
s
i
v
o
s
t

t
l
a

i
s
p
o
d

t
e
m
e
l
j
a

z
i
d
a

K
o
m
b
i
n
a
c
i
j
a

1

(
K
1
)

S
i
l
e

i

P
r
o
r
a
u
n
s
k
e

s
i
l
e

i

u

t
o
c
i

A
2

(
p
a
r
c
i
j
a
l
n
i

k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t
i

s
u

v
e

u

v
e
l
i
i
n
i

)

(
p
a
r
c
i
j
a
l
n
i

k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t
i

s
u

v
e

u

v
e
l
i
i
n
i

)

V
e
r
t
i
k
a
l
n
a

o
t
p
o
r
n
o
s
t

t
l
a

i
s
p
o
d

t
e
m
e
l
j
a

(
)

e
k
s
c
e
n
t
r
i
c
i
t
e
t

s
i
l
e

(
i
z

m
o
m
e
n
a
t
a

n
a

t
o
k
u

A
2
)



r
e
d
u
c
i
r
a
n
a

i
r
i
n
a

t
e
m
e
l
j
a

n
o
s
i
v
o
s
t

t
l
a

(
p
l
i
t
k
i

t
e
m
e
l
j
)

P
r
o
v
j
e
r
a

p
o
u
z
d
a
n
o
s
t
i

z
a

k
o
m
b
i
n
a
c
i
j
u

K
1
:

a
k
o

j
e

,

t
e
m
e
l
j

j
e

p
o
u
z
d
a
n

o
b
z
i
r
o
m

n
a

p
r
o
m
a
t
r
a
n
o

g
r
a
n
i
n
o

s
t
a
n
j
e

n
o
s
i
v
o
s
t
i
,

u

s
u
p
r
o
t
n
o
m

t
r
e
b
a

m
i
j
e
n
j
a
t
i

d
i
m
e
n
z
i
j
e

t
e
m
e
l
j
a

z
i
d
a
.

K
o
m
b
i
n
a
c
i
j
a

2

(
K
2
)

S
i
l
e

i

P
r
o
r
a
u
n
s
k
e

s
i
l
e

i

u

t
o
c
i

A
2

(
p
a
r
c
i
j
a
l
n
i

k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t
i

s
u

v
e

u

v
e
l
i
i
n
i

)

(
p
a
r
c
i
j
a
l
n
i

k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t
i

s
u

v
e

u

v
e
l
i
i
n
i

)

V
e
r
t
i
k
a
l
n
a

o
t
p
o
r
n
o
s
t

t
l
a

i
s
p
o
d

t
e
m
e
l
j
a

(
)

e
k
s
c
e
n
t
r
i
c
i
t
e
t

s
i
l
e

(
i
z

m
o
m
e
n
t
a

n
a

t
o
k
u

A
2
)

r
e
d
u
c
i
r
a
n
a

i
r
i
n
a

t
e
m
e
l
j
a

n
o
s
i
v
o
s
t

t
l
a

(
p
l
i
t
k
i

t
e
m
e
l
j
)

P
r
o
v
j
e
r
a

p
o
u
z
d
a
n
o
s
t
i

z
a

k
o
m
b
i
n
a
c
i
j
u

K
2
:

a
k
o

j
e

,

t
e
m
e
l
j

j
e

p
o
u
z
d
a
n

o
b
z
i
r
o
m

n
a

p
r
o
m
a
t
r
a
n
o

g
r
a
n
i
n
o

s
t
a
n
j
e

n
o
s
i
v
o
s
t
i
,

u

s
u
p
r
o
t
n
o
m

t
r
e
b
a

m
i
j
e
n
j
a
t
i

d
i
m
e
n
z
i
j
e

t
e
m
e
l
j
a

z
i
d
a
.

N
a
p
o
m
e
n
a

2
:

u

v
e
i
n
i

s
l
u
a
j
e
v
a

z
a

o
d
a
b
i
r

d
i
m
e
n
z
i
j
a

t
e
m
e
l
j
a

z
i
d
a

m
j
e
r
o
d
a
v
n
a

j
e

k
o
m
b
i
n
a
c
i
j
a

K
2
,

a
l
i

t
o

n
e

m
o
r
a

u
v
i
j
e
k

b
i
t
i

s
l
u
a
j

p
a

t
r
e
b
a

p
r
o
v
j
e
r
a
v
a
t
i

o
b
j
e

k
o
m
b
i
n
a
c
i
j
e
,

K
1

i

K
2
.

N
a
p
o
m
e
n
a

3
:

E
u
r
o
k
o
d

7

n
e

o
g
r
a
n
i
a
v
a

v
e
l
i
i
n
u

e
k
s
c
e
n
t
r
i
c
i
t
e
t
a

(
o
s
i
m

o
i
t
e

g
r
a
n
i
c
e

)
,

a
l
i

t
r
a
i

z
a



p
o
s
e
b
n
u

p
a
n
j
u

k
o
j
a

s
e

s
a
s
t
o
j
i

i
z

p
o
s
e
b
n
o

p
a
l
j
i
v
o
g

p
r
e
g
l
e
d
a

p
r
o
r
a
u
n
s
k
i
h

s
i
l
a

t
e

u
z
i
m
a
n
j
e

u

o
b
z
i
r

(
i
l
i

d
e
f
i
n
i
r
a
n
j
a
)

d
o
p
u
t
e
n
i
h

t
o
l
e
r
a
n
c
i

g
e
o
m
e
t
r
i
j
s
k
i
h

v
e
l
i
i
n
a

t
e
m
e
l
j
a

p
r
i

i
z
v
e
d
b
i

(
a
k
o

d
r
u
g
a
i
j
e

n
i
j
e

o
d
r
e
e
n
o

u

t
a
k
v
i
m

s
l
u
a
j
e
v
i
m
a

i
r
i
n
u

t
e
m
e
l
j
a

t
r
e
b
a

r
a
u
n
s
k
i

s
m
a
n
j
i
t
i

s
a

s
v
a
k
e

s
t
r
a
n
e

z
a

b
a
r
e
m

0
.
1

m

p
a

j
e

p
r
o
r
a
u
n
s
k
a

i
r
i
n
a

t
e
m
e
l
j
a

t
a
d
a

.
)

G
r
a
n
i
n
o

s
t
a
n
j
e

G
E
O

k
l
i
z
a
n
j
e

t
e
m
e
l
j
a

P
r
o
r
a
u
n
s
k
o

n
o
r
m
a
l
n
o

o
p
t
e
r
e
e
n
j
e

(
)

i

p
r
o
r
a
u
n
s
k
o

h
o
r
i
z
o
n
t
a
l
n
o

o
p
t
e
r
e
e
n
j
e

(
)

O
b
z
i
r
o
m

d
a

j
e

t
e
i
n
a

z
i
d
a

i

t
l
a

i
z
n
a
d

s
t
o
p
e

n
e
z
a
v
i
s
n
a

v
e
l
i
i
n
a

o
d

a
k
t
i
v
n
o
g

t
l
a
k
a
,

p
o
t
r
e
b
n
o

j
e

p
r
e
m
a

E
u
r
o
k
o
d
u

7
-
1

i
z
a
b
r
a
t
i

n
e
p
o
v
o
l
j
n
i
j
u

k
o
m
b
i
n
a
c
i
j
u

v
e
r
t
i
k
a
l
n
o
g

i

h
o
r
i
z
o
n
t
a
l
n
o
g

o
p
t
e
r
e
e
n
j
a
.

H
o
r
i
z
o
n
t
a
l
n
a

i

v
e
r
t
i
k
a
l
n
a

k
o
m
p
o
n
e
n
t
a

a
k
t
i
v
n
o
g

t
l
a
k
a

s
u

p
o
v
e
z
a
n
e

p
a

f
a
k
t
o
r
i
z
i
r
a
n
j
e

j
e
d
n
e

p
o
v
l
a
i

i

f
a
k
t
o
r
i
z
i
r
a
n
j
e

d
r
u
g
e
.

K
o
m
b
i
n
a
c
i
j
a

1

(
K
1
)

S
i
l
e

i

P
r
o
r
a
u
n
s
k
e

s
i
l
e

i

u

t
o
c
i

A
2

(
p
a
r
c
i
j
a
l
n
i

k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t
i

s
u

v
e

u

v
e
l
i
i
n
i

)

(
p
a
r
c
i
j
a
l
n
i

k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t
i

s
u

v
e

u

v
e
l
i
i
n
i

)

O
t
p
o
r
n
o
s
t

n
a

k
l
i
z
a
n
j
e

P
r
o
v
j
e
r
a

p
o
u
z
d
a
n
o
s
t
i

z
a

k
o
m
b
i
n
a
c
i
j
u

K
1
:

a
k
o

j
e

,

t
e
m
e
l
j

j
e

p
o
u
z
d
a
n

o
b
z
i
r
o
m

n
a

p
r
o
m
a
t
r
a
n
o

g
r
a
n
i
n
o

s
t
a
n
j
e

n
o
s
i
v
o
s
t
i
,

u

s
u
p
r
o
t
n
o
m

t
r
e
b
a

m
i
j
e
n
j
a
t
i

d
i
m
e
n
z
i
j
e

t
e
m
e
l
j
a

z
i
d
a
.

K
o
m
b
i
n
a
c
i
j
a

2

(
K
2
)

S
i
l
e

i



P
r
o
r
a
u
n
s
k
e

s
i
l
e

i

u

t
o
c
i

A
2

(
p
a
r
c
i
j
a
l
n
i

k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t
i

s
u

v
e

u

v
e
l
i
i
n
i

)

(
p
a
r
c
i
j
a
l
n
i

k
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t
i

s
u

v
e

u

v
e
l
i
i
n
i

)

O
t
p
o
r
n
o
s
t

n
a

k
l
i
z
a
n
j
e

P
r
o
v
j
e
r
a

p
o
u
z
d
a
n
o
s
t
i

z
a

k
o
m
b
i
n
a
c
i
j
u

K
2
:

a
k
o

j
e

,

t
e
m
e
l
j

j
e

p
o
u
z
d
a
n

o
b
z
i
r
o
m

n
a

p
r
o
m
a
t
r
a
n
o

g
r
a
n
i
n
o

s
t
a
n
j
e

n
o
s
i
v
o
s
t
i
,

u

s
u
p
r
o
t
n
o
m

t
r
e
b
a

m
i
j
e
n
j
a
t
i

d
i
m
e
n
z
i
j
e

t
e
m
e
l
j
a

z
i
d
a
.

N
a
p
o
m
e
n
a

4
:

u

s
l
u
a
j
u

t
l
a

s

k
o
h
e
z
i
j
o
m
,

k
o
h
e
z
i
j
u

t
r
e
b
a

z
a
n
e
m
a
r
i
t
i
;

u

s
l
u
a
j
u

n
e
d
r
e
n
i
r
a
n
o
g

s
t
a
n
j
a

t
r
e
b
a

r
a
u
n
a
t
i

s
a
m
o

s

r
e
d
u
c
i
r
a
n
o
m

p
o
v
r
i
n
o
m

u

p
r
o
r
a
u
n
u

.

N
a
p
o
m
e
n
a

4
:

K
o
m
b
i
n
a
c
i
j
a

K
1

o
b
i
n
o

k
r
i
t
i
n
i
j
a
,

a
l
i

u

s
l
u
a
j
u

n
e
d
o
u
m
i
c
e

t
r
e
b
a

r
a
u
n
a
t
i

s

o
b
j
e

k
o
m
b
i
n
a
c
i
j
e
.

G
r
a
n
i
n
o

s
t
a
n
j
e

S
T
R
/
G
E
O

n
o
s
i
v
o
s
t

p
r
e
s
j
e
k
a

z
i
d
a

Z
a

r
a
z
m
a
t
r
a
n
i

t
i
p

z
i
d
a

k
r
i
t
i
n
i

p
r
e
s
j
e
c
i

k
o
n
s
t
r
u
k
c
i
j
e
,

t
o

j
e
s
t

o
n
i

s

n
a
j
v
e
i
m

m
o
m
e
n
t
o
m

s
a
v
i
j
a
n
j
a

s
u

o
n
a
j

u

k
o
r
i
j
e
n
u

z
i
d
a

i

u

k
o
r
i
j
e
n
u

d
e
s
n
o
g

k
o
n
z
o
l
n
o
g

d
i
j
e
l
a

t
e
m
e
l
j
a

z
i
d
a
.

D
o
k

j
e

z
a

k
o
n
z
o
l
n
i

d
i
o

t
e
m
e
l
j
a

z
i
d
a

r
e
l
a
t
i
v
n
o

j
a
s
n
o

o
d
r
e
i
v
a
n
j
e

m
o
m
e
n
t
a

s
v
i
j
a
n
j
a

j
e
r

s
u

p
o
z
n
a
t
a

o
p
t
e
r
e
e
n
j
a

(
v
e
r
t
i
k
a
l
n
i

p
r
i
t
i
s
a
k

s
t
u
p
c
a

t
l
a

i

r
e
a
k
t
i
v
n
o

j
e
d
n
o
l
i
k
o

p
o
d
i
j
e
l
j
e
n
o

o
p
t
e
r
e
e
n
j
e

n
a

t
e
m
e
l
j
n
o
j

p
l
o
h
i
)
,

d
o
t
l
e

j
e

s
l
o
e
n
i
j
a

s
i
t
u
a
c
i
j
a

s
a

s
a
m
i
m

v
e
r
t
i
k
a
l
n
i
m

z
i
d
o
m
.

B
e
z

s
l
o
e
n
o
g

p
r
o
r
a
u
n
a

i
n
t
e
r
a
k
c
i
j
e

z
i
d
a

i

t
l
a
,

r
a
s
p
o
d
j
e
l
a

p
r
i
t
i
s
a
k
a

n
a

v
e
r
t
i
k
a
l
n
i

d
i
o

z
i
d
a

n
e

m
o
e

s
e

p
o
u
z
d
a
n
o

o
d
r
e
d
i
t
i
.

M
e
u
t
i
m
,

m
o
g
u

s
e

z
a
k
l
j
u
i
t
i

n
e
e

g
r
a
n
i
n
e

v
e
l
i
i
n
e

t
i
h

p
r
i
t
i
s
a
k
a
.

N
a

v
r
h
u

z
i
d
a
,

t
l
a
k

j
e

v
j
e
r
o
j
a
t
n
o

b
l
i
z
u

a
k
t
i
v
n
o
g
.

N
a

d
n
u

z
i
d
a
,

g
d
j
e

v
l
a
d
a

t
r
e
n
j
e

i
z
m
e
u

t
l
a

i

g
o
r
n
j
e

p
l
o
h
e

t
e
m
e
l
j
a
,

t
l
a
k

j
e

v
j
e
r
o
j
a
t
n
o

b
l
i
z
u

v
r
i
j
e
d
n
o
s
t
i

t
l
a
k
a

m
i
r
o
v
a
n
j
a
.

O
v
d
j
e

e

s
e

p
r
e
t
p
o
s
t
a
v
i
t
i

d
a

s
e

p
r
o
s
j
e
n
o

z
a

i
t
a
v
u

v
i
s
i
n
u

v
e
r
t
i
k
a
l
n
e

k
o
n
z
o
l
e

t
l
a
k

t
l
a

m
o
e

i
z
r
a
u
n
a
t
i

k
a
o

s
r
e
d
n
j
a

v
r
i
j
e
d
n
o
s
t

a
k
t
i
v
n
o
g

t
l
a
k
a

i

t
l
a
k
a

m
i
r
o
v
a
n
j
a
.

Z
a

v
j
e
r
o
v
a
t
i

j
e

d
a

e

t
a
k
a
v

p
r
o
r
a
u
n

b
i
t
i

n
a

s
t
r
a
n
i

s
i
g
u
r
n
o
s
t
i

(
u
k
o
l
i
k
o

j
e

i
n
e
n
j
e
r

u

d
v
o
j
b
i
,

m
o
r
a

s
e

p
r
i
k
l
o
n
i
t
i

k
o
n
z
e
r
v
a
t
i
v
n
i
j
e
m

r
j
e
e
n
j
u

p
a

p
r
e
t
p
o
s
t
a
v
i
t
i

d
a

j
e

p
o

i
t
a
v
o
j

v
i
s
i
n
i

t
l
a
k

n
a

z
i
d

j
e
d
n
a
k

t
l
a
k
u

m
i
r
o
v
a
n
j
a
.
)

K
a
k
o

j
e

z
a

d
i
m
e
n
z
i
o
n
i
r
a
n
j
e

u
n
u
t
a
r
n
j
i
h

s
i
l
a

u

p
r
e
s
j
e
c
i
m
a

k
o
n
s
t
r
u
k
c
i
j
e

o
b
i
n
o

m
j
e
r
o
d
a
v
n
i
j
a

k
o
m
b
i
n
a
c
i
j
a

1

(
K
1
)

o
v
d
j
e

e

s
e

p
r
i
k
a
z
a
t
i

p
r
o
r
a
u
n

s
a
m
o

z
a

t
u

k
o
m
b
i
n
a
c
i
j
u

i

t
o

z
a

m
j
e
s
t
o

k
o
r
j
e
n
a

v
e
r
t
i
k
l
a
n
e

k
o
n
z
o
l
e

z
i
d
a
.

H
o
r
i
z
o
n
t
a
l
n
a

s
i
l
a

(
)


P
r
o
r
a
u
n
s
k
i

m
o
m
e
n
t

s
a
v
i
j
a
n
j
a

u

k
o
r
i
j
e
n
u

k
o
n
z
o
l
e

z
i
d
a

O
t
p
o
r
n
o
s
t

p
r
e
s
j
e
k
a

n
a

s
a
v
i
j
a
n
j
e

t
r
e
b
a

p
r
o
r
a
u
n
a
t
i

p
r
e
m
a

p
r
a
v
i
l
i
m
a

d
i
m
e
n
z
i
o
n
i
r
a
n
j
a

a
r
m
i
r
a
n
o
-
b
e
t
o
n
s
k
i
h

p
r
e
s
j
e
k
a

p
r
e
m
a

E
u
r
o
k
o
d
u

2

(
p
r
o
v
j
e
r
a

d
e
b
l
j
i
n
e

p
r
e
s
j
e
k
a

z
i
d
a

i

i
z
b
o
r

p
o
t
r
e
b
n
e

a
r
m
a
t
u
r
e
.
)

P
r
o
v
j
e
r
a

p
o
u
z
d
a
n
o
s
t
i

z
a

k
o
m
b
i
n
a
c
i
j
u

K
1
:

a
k
o

j
e

,

t
e
m
e
l
j

j
e

p
o
u
z
d
a
n

o
b
z
i
r
o
m

n
a

p
r
o
m
a
t
r
a
n
o

g
r
a
n
i
n
o

s
t
a
n
j
e

n
o
s
i
v
o
s
t
i
,

u

s
u
p
r
o
t
n
o
m

t
r
e
b
a

m
i
j
e
n
j
a
t
i

d
i
m
e
n
z
i
j
e

t
e
m
e
l
j
a

z
i
d
a
.

K
o
m
e
n
t
a
r

O
v
d
j
e

j
e

p
r
i
k
a
z
a
n

j
e
d
a
n

v
r
l
o

j
e
d
n
o
s
t
a
v
a
n

p
r
i
m
j
e
r

r
a
d
i

j
e
d
n
o
s
t
a
v
n
i
j
e
g

o
s
l
i
k
a
v
a
n
j
a

p
r
i
m
j
e
n
e

p
r
o
v
j
e
r
e

p
o
u
z
d
a
n
o
s
t
i

p
o
t
p
o
r
n
e

k
o
n
s
t
r
u
k
c
i
j
e

p
r
e
m
a

E
u
r
o
k
o
d
u

7
.

P
r
i
m
j
e
r

n
e

o
s
l
i
k
a
v
a

t
i
p
i
a
n

s
l
u
a
j

i
z

p
r
a
k
s
e

u

k
o
j
e
m

b
i

s
e

v
j
e
r
o
j
a
t
n
o

p
o
j
a
v
i
l
i

r
a
z
l
i
i
t
a

t
l
a

i
z
a

i

i
s
p
o
d

z
i
d
a
,

p
o
d
z
e
m
n
a

v
o
d
a
,

u
t
j
e
c
a
j

z
b
i
j
a
n
j
e

t
l
a

i
z
a

z
i
d
a
,

s
l
o
e
n
i
j
i

o
b
l
i
k

z
i
d
a

i

m
o
d
a

d
o
d
a
t
n
e

p
r
o
r
a
u
n
s
k
e

s
i
t
u
a
c
i
j
e
.

Reference
Clayton, C. R. I., Milititsky, J., Woods, R. I. (1993). Earth Pressure and Earth-retaining
Structures. Blackie Academic & Professional, London.
Gaba, A. R., Simpson, B., Powrie, W., Beadman, D. R. (2003). Embedded retaining walls
guidance for economic design. CIRIA C580, London.
Gun, M. J., Clayton, C. R. I. (1992). Installation effects and their importance in the
design of earth-retaining structures. Geotechnique 42, 137-141.
Heyman, , J. (1972). Coulomb's Memoir on Statics. An Essay in the History of Civil
Engineering. Cambridge University Press, Cambridge.
Ingold, T. S. (1979). The effect of compaction on retaining walls. Geotechnique 29(3),
265-283.
Jaky, J. (1944). The coefficient of earth pressure a rest. J. Soc. Hungarian Architects
and Engineers 78(22), 355-358 (na maarskom).
Kerisel, J., Absi, E. (1990). Active and passive earth pressure tables. A.A. Balkema,
Rotterdam.
Powrie, W. (1997). Soil mechanics Concepts and applications. E & FN Spon. London.
Szavits-Nossan, A. (2007). Uvod u mehaniku tla. (rukopis predavanja). Sveuilite u
Zagrebu, Graevinski fakultet.

Szavits g5 Potporne Konstrukcije Radno

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Szavits g5 Potporne Konstrukcije Radno

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

5.

You might also like