Professional Documents
Culture Documents
Seminarski Ljudska Prava - Ombudsman
Seminarski Ljudska Prava - Ombudsman
Pravni fakultet
Opšte pravo
Seminarski rad
OMBUDSMAN
Novi Pazar
Maj,2009.
SADRŽAJ
Uvod...........................................................................................................................3
Ombudsman u svetu...................................................................................................4
Ombudsman u Srbiji i AP Vojvodini.........................................................................5
Delatnost zastupnika građana.....................................................................................7
Zaključak.....................................................................................................................8
Bibliografija................................................................................................................9
2
UVOD
Ombudsman kao nezavisna institucija koja kontroliše rad izvršnih vlasti radi
zaštite ljudskih prava je relativno novijeg datuma. Reč "ombudsman"* u švedskom jeziku
označava osobu koja „ima sluha za narod".
Ombudsman je institucija švedskog porekla koja je uvedena 1809. godine u cilju
kontrole izvršne vlasti od strane parlamenta.
Ombudsman kao parlamentarni poverenik imao je za zadatak da spreči neprimenjivanje
zakona od strane upravnih vlasti i kralja, zahvaljujući ovlašćenju da od njih zahteva
izveštaje o primeni zakona, kao i ovlašćenja da pokreće odgovarajuće postupke radi
utvrđivanja odgovornosti upravnih službenika.
Proteklo je više od 100 godina do momenta kada je uspostavljena u još nekoj
državi izuzev Švedske. Tokom druge polovine XX veka, naročito u njegovoj poslednjoj
četvrtini, došlo je do prave ekspanzije ombudsmana u mnogim državama, tako da danas
ovaj organ postoji u više od dve trećine država članica Organizacije Ujedinjenih Nacija.
Nadležnosti i funkcije institucije ombudsmana su u tom periodu postepeno modifikovane
jačanjem njene uloge u zaštiti i unapređenju ljudskih prava, tako da je danas smisao
postojanja ombudsmana praktično neodvojiv od zaštite ljudskih prava.
Danas je ombudsman inokosni državni organ koji se stara o zaštiti i unapređenju
ljudskih sloboda i prava.
---------------------------------------------------------
*U izvornom značenju reč Ťombudsmanť se piše ovako
3
OMBUDSMAN U SVETU
4
OMBUDSMAN U SRBIJI I AP VOJVODINI
5
Institucija ombudsmana i njeno uvođenje u pravni prostor Republike Srbije
predstavlja jasan znak i jedan je od ključnih dokaza da je i na ovim prostorima prihvaćen
evropski orijentisan demokratski razvoj društva i države. Ustanovljenje institucije
ombudsmana čija se uloga sastoji u tome da se, kao nezavisaan i samostalan državni
organ, bavi unapređenjem i zaštitom ljudskih prava i sloboda pokazuje da je u Republici
Srbiji, odnosno u AP Vojvodini jasno istaknuta namera poštovanja, zaštite i unapređenja
prava koja su slepa za boje i pravac, koja ne poznaju ni desno ni levo, nego samo ono što
je ljudsko.
U okviru ove materije institucija Pokrajinskog ombudsmana u svom radu
postupa po predstavkama građana koji smatraju da su njihova prava povređena, ili da je
došlo do nepravilnosti u radu organa uprave. Osim toga, Pokrajinski ombudsman je
ovlašćen da i po službenoj dužnosti (ex officio) istražuje potencijalna kršenja ljudskih
prava i nepravilnosti u cilju povećanja pravne sigurnosti i bolje zaštite prava građana.
U kancelariji Pokrajinskog ombudsmana pored samog Ombudsmana, postoji
još pet zamenika, od kojih su dva zamenici opštih nadležnosti. Poslovi koje obavlja
zamenik opštih nadležnosti definisani su dvostruko:
-zamenici su nadležni da obavljaju poslove koje Odluka o Pokrajinskom
ombudsmanu predviđa za Pokrajinskog ombudsmana, izuzev poslova koji su rezervisani
isključivo za Pokrajinskog ombudsmana, dok je istovremeno njegova nadležnost i
negativno određena u odnosu na poslove koji su prvenstveno vezani za zaštitu prava
nacionalnih manjina, ravnopravnost polova i prava deteta (što, naravno, ne znači da se u
svom radu ne susreće i sa tim pitanjima).
Ovako definisana nadležnost za posledicu ima činjenicu da se najveći broj
predstavki podnesenih Porkajinskom ombudsmanu odnosi na pitanja koja se nalaze u
delokrugu opštih nadležnosti.
6
DELATNOST ZASTUPNIKA GRAĐANA
Zaštitnik građana postupa u okviru Ustava, zakona, drugih propisa i opštih akata
kao i ratifikovanih međunarodnih ugovora i opšteprihvaćenih pravila međunarodnog
prava. Posebnu pažnju posvećuje zaštiti: prava pripadnika nacionalnih manjina, prava
deteta, prava osoba sa invaliditetom, prava lica lišenih slobode i ravopravnosti polova.
On postupa po pritužbi građana (usmenoj ili pismenoj pritužbi Službi zaštitnika građana,
koja po pravilu ne sme biti anonimna, i mora biti krajnje sredstvo) ili po sopstvenoj
inicijativi, po pitanjima vezanim za nepropisan rad: organa uprave, republičkog javnog
pravobranioca, odnosno organa i organizacija koja vrše javna ovlašćenja. Pritom se u
obzir uzima i obaveza navedenih organa da pri postupanju sa strankama postupaju sa
savesnošću, stučnošću, nepristrasnošću, delotvornošću, uz etičnost i neizbezno
poštovanje dostojanstvenosti stranke.
Po pažljivo razmotrenoj pritužbi zaštitnik građana je ovlašćen da na uviđene
propuste upozori nadlezne organe i zatraži od njih da propuste isprave. Ukoliko to ne
učine on može preduzeti radikalnije mere kao što su obaveštavanje Skupšine, Vlade i
javnosti, odnosno preporučivanje da se utvrdi odgovornost rukovodilaca organa uprave.
Osim ovog procesnog ovlašćenja zaštitnik građana ima pre svega savetodavna ovlašćenja
u oblasti unapređenja ljudskih prava, delujući preventivno i edukativno. Zaštitnik građana
nije ovlašćen da kontroliše rad predsednika Republike, Vlade, Narodne skupštine,
Ustavnog suda i sudova i javnog tizilaštva.
Opšta nadležnost ombudsmana obuhvata sledeće pritužbe i žalbe gađana:
-pritužbe građana u odnosu na nadležnosti Pokrajinskog ombudsmana odnose se
na rad inspekcijskih službi, posebno građevinske i komunalne, kako opštinske tako i
pokrajinske
-najviše pritužbi je na rad opštinskih i republičkih organa vlasti u vezi sa
pitanjem službene upotrebe jezika i pisama. Pomenuti organi vlasti u mnogim
slučajevima nedosledno primenjuju propise koji regulišu službenu upotrebu jezika i
pisama nacionalnih zajednica, najčešće na štetu pripadnika nacionalnih manjina.
- pritužbe u oblasti zaštite prava deteta odnose se na siromaštvo i probleme u vezi
sa njim (npr. prava na materijalno obeštećenje porodice, dečjeg dodatka, itd.), na
postupke centara za socijalni rad (najčešće u vezi procene roditeljskih sposobnosti), te
škole (od organizcije rada sa decom i odnosa nastavnika i dece, do vršnjačkog nasilja).
Primetan je porast broja neposrednog obraćanja dece, što govori i o tome da je korpus
njihovih znanja koja se tiču dečjih prava dosegao kritičnu tačku na osnovu koje sami
procenjuju nedoslednosti i kršenja.
-žene se najčešće žale zbog problema u vezi sa radnim odnosima, penzijama i
socijalnim davanjima, zbog nerešenog stambenog pitanja i loših uslova stanovanja,
siromaštva, tačnije nezaposlenosti, nedovoljnih prihoda. Ipak, najviše pritužbi odnosi se
na porodične probleme zbog razvoda braka i poveravanja dece i nasilja u porodici. U
poslednje vreme sve su češće žalbe zbog uznemiravanja na poslu (mobinga).
7
ZAKLJUČAK
8
BIBLIOGRAFIJA
http://en.wikipedia.org/wiki/Ombudsman
http://www.ombudsmanapv.org/
http:/www.projuris.rs
http://www.zastitnik.gov.rs/