uA kujuvc

8ukNN1u05AkAjvu
15Ak
u1NA kuu0kcjA kNj6A u.u.u., 7A6k8
15Ak uuvk5N 0 5kANj/j0 .!.
Autor
c1a kcjcvic
Naslov
!"#$%$&'()*+#+,(-"
Nakladnici
5yncpsis, d.c.c.
8uniccva .., 7aqrcu
5yncpsis, d.c.c.
kra|ja 1vrtka -, 5arajcvc
2a nakladnike
van andzic
A|cksandrida kcsic
urednik
van cvrcncvic
lektura
A|ma uurakcvic
lizajn naslova u knjizi
Ami|a uandzic
lrijelom
Adnan uadzic
lizajn naslovne stranice
laurika
lortret pisca:
Vircs|av 5|ipccvic - Vimi
leda lojovic
Nijedan dio ove knige ne smije se umnozavati,
lotokopirati ni na bilo koji nacin reproducirati
lez pismenog dopustenja autora i nakladnika
l8lN 98-9!-0!-1-8 (2agreb)
98-998-8-4-0 (8arajevo)
cll zapis dostupan u racunalnom katalogu
Nacionalne i sveucilisne knjiznice u 2agrebu pod brojem 401
Vujuj VAV, 1A1 551k
isati jc uza|udnc muccnjc,
a|i nakcn jcdnc dcurc napisanc rcccnicc
zvizduccm danima.
L.m. cioran

./
&'
51k1 Nw
Amcrika jc
nasa pcs|jcdnja i najuc|ja nada na p|ancti.
Abraham lincoln
Amerika, kao i svaka dobra stvar, ima milion mana (lose
stvari imaju samo jednu), ali ona za mene nije razocaravajuca
kakvom se mozda doima u tekstovima koji slijede. lada sam je
nakon 1! godina napustao, volio sam je vise nego kad sam kao
sarajevski djecak o njoj mastao. Amerika se pokazala boljom i
ljepsom od onoga sto je djecak zamisljao. udomila me na svojoj
istocnoj, evropskoj, obali, ali mi je posao omogucio ne samo da
je proputujem uzduz i poprijeko nego i da vidim i osjetim zivot
ljudi na vrhu, kao i onih na dnu ekonomske ljestvice. Visinska
razlika izmedu ovih ekstrema u zivotnom standardu cesto je bila
tolika da sam se ponekad pitao da li se uopste radi o jednoj te
istoj zemlji. lpak, najveci procenat Amerikanaca zivi, relativno
komlorno, negdje pri dnu srednje klase, daleko od gospodina
oatesa, i ne tako daleko od beskucnog siromastva. lrvom se dive.
Od drugog strahuju.

moj odnos s Amerikom nije bio samo poslovan, geogralski

i politicki nego i intiman. 8tekao sam dobre prijatelje, zasluzio
neprijatelje, zaljubljivao se i patio.
lako sam u Ameriku dosao kao odrastao covjek, u tridesetoj
godini, moj danasnji pogled na svijet znacajno je (re)lormiran
upravo u periodu americkog zivota. Osjecanje s kojim sam
u nju dosao i s kojim sam zivio prvih par godina manilestovalo
se kao stidljivost, ali je po svojoj prirodi i intenzitetu bilo puno
blize strahu. 8trahu koji je bio baziran ne na osjecaju lizicke
ugrozenosti, nego na uvjerenju da su moj engleski i moj provi-
ncijalizam, uprkos ogromnom trudu da budem isti kao oni, ne
samo upadljivi nego i nenadoknadivi, permanentan, socijalni
hendikep. 1aj strah se u neposrednom kontaktu s americkom
stvarnoscu i Amerikancima, kao sto to i biva s predrasudama,
pokazao kao neosnovan. Amerikanci, odnosno najveci dio onih s
kojima sam dosao u kontakt, prema meni su se pokazali kao dobri
ljudi. ljudi koji su skloni vrlo lijepim i humanim gestama bez
nekog specijalnog povoda ili zarad licne koristi. Nicim izazvanoj
dobroti, kako se to kaze u 8arajevu.
Ali ono sto je u Americi najvaznije, ono sto sam o zivotu i o
sebi naucio od nje.
8hvatio sam da uprkos intelektualnom otporu prema materi-
jalizmu i potrosackom drustvu nisam sasvim imun od zelje za
posjedovanjem lijepih i skupih predmeta, i da mi, vise nego sto
bih volio da priznam, odgovaraju povrsna i plasticna uljudnost
i prolesionalizam u poslovnim i socijalnim odnosima.
8hvatio sam da kapitalisticka automatizacija drustva -
rastakanje zajednice na pojedince - kako se sada zove marxovo
otudenje covjeka od covjeka - omogucava sirenje licne slobode
jer pojedincu pruza anonimnost koja je neophodna za nesputano
istrazivanje sopstvenog moralnog kodeksa i seksualnog iden-
titeta.
8
8hvatio sam, takoder, da Amerika zaista jeste nasa najbolja i
posljednja nada, ali i da je, barem za mene, emotivna gravitacija
8arajeva nenadjebiva.
9
kvAj7k
lad me je sluzbenik rent-a-cara nakon mukotrpnog potpi-
sivanja lormulara napokon izveo na parking da mi pokaze
moj auto, bio sam ubijeden da ce mi zbog djecackog izgleda i
ociglednog vozackog neiskustva dati jedan od onih starih, oronu-
lih automobila koje sam vidio na dolasku i s kojim bih ja, da se
razumijemo, bio vise nego zadovoljan. No, on je, stavivsi mi ruku
na rame, prisao bijelom qc|ju dvcjci cija su sjedista jos uvijek bila
pokrivena labrickim celolanom, potapsao ga po krovu i rekao: L,
evo, momcino, dvcjka. 1o je bio najbolji auto koji sam do tada
dotakao, a kamoli vozio. Nov novcat bijeli qc|j dvcjka, s ugradenim
llaupunkt kasetolonom. 8luzbenik je sjeo u auto i, ne zatvorivsi
vrata, upalio motor. lezbroj crvenih lampica na radiju pocelo je
da svijetli. 1o ti je ekvilajzer, rekao je kad sam ga pitao sta je to.
10
lako su i moj tata i urednik novina za koje sam nedavno poceo
da radim tvrdili da se od 8arajeva do Vinkovaca moze stici za pet-
-sest sati lagane voznje, ja sam vozio citavu noc, skoro dvana-
est sati. ujutro oko osam parkirao sam pred niskom dvospra-
tnom zgradom, cija je originalna namjena, za razliku od lasade i
prozora, nakon odlaska Austro-ugarske iz ovih krajeva, mijenjana
barem nekoliko puta i koja je svoje, sudeci po izgledu, posljednje
dane otaljavala kao l tel V nk vci, kako je pisalo na ulazu.
Ako se ne racuna moje dobar dan, imate li praznih soba7,
transakcija na recepciji obavljena je bez ijedne rijeci. kecepcioner
je iz ladice izvadio papir na kome su bile izlistane cijene soba, i
nakon sto sam prstom pokazao na jednokrevetnu sobu s kupa-
tilom, on je dvaput izbrojao novac koji sam mu dao iz koverte s
dnevnicama i pljusnuo veliki metalni privjesak s malim kljucem
na pult. usao sam u sobu, oprao zube i izvalio se na krevet s
namjerom da se malo odmorim. 2apalio sam cigaru i analizirao
molerski rad na plalonu. lroz glavu su mi prolazile misli koje na
prvi pogled, i zato ih necu ovdje pojedinacno nabrajati, nemaju
nikakve veze jedna s drugom, ali im je zajednicko bilo to sto su
sve, na ovaj ili onaj nacin, pripadale onome sto sam u ovakvim
razgovorima sa samim sobom nazivao moj plan za novinsku
reportazu, a nekad, jednostavno,reportaza.
lad mi je nestalo cigara sisao sam u hotelski restoran, kupio
dva pakovanja lrine i narucio kalu. lrelistao sam jucerasnje
novine koje su stajale na stolu i onda izvadio svoju novinarsku
biljeznicu. lila je potpuno nova, ne racunajuci prvu stranicu na
kojoj sam, kad sam je kupio prije par dana, zapisao nesto sto sada
nisam mogao odgonetnuti. Okrenuo sam sljedeci list i na vrhu
prazne stranice napisao: vinkcvci, !. maj.
kazlog zbog kojeg sam dosao u Vinkovce je sljedeci:
u lorovu 8elu, koje je do tada bilo poznato samo po labrici
11
neudobnih cipela, dva su se dana ranije sukobili srpski i hrvatski
paramilitarci. lovod i nacin na koji se to dogodilo su danima
bili glavna tema strasnih diskusija za sarajevskim kalanskim
stolovima, i to ne samo zbog toga sto se na osnovu medijskih
izvjestaja iz leograda i 2agreba dogadaj nije mogao rekonstrui-
sati na logican nacin nego i zbog uzasne cinjenice - koju ni jedna
ni druga strana nije negirala - da je u tom sukobu poginulo vise
od !0 ljudi. lrojka je bila tako sokantna da su i sarajevski taksisti,
koji o svemu imaju misljenje, ostali bez rijeci. Ne znam sta da ti
kazem, rekao je taksista koji me vozio do rent-a-cara, samo da
u losni ne pukne..
lako se, ni nakon nekoliko dana, o ovom dogadaju nije moglo
nesto vise saznati, pokucao sam na vrata urednika i iznio mu
sljedeci prijedlog. Ako hocemo da budemo, rekao sam, ozbiljan
magazin i saznamo istinu, onda moramo poslati naseg reportera
na lice mjesta. keporter bi (podrazumijevalo se da sam to ja) vec
koliko sutra krenuo u lorovo 8elo, gdje bi u razgovoru s lokalcima
saznao sta se stvarno dogodilo. keportaza bi se, rekao sam, zvala
lstina o lorovu 8elu, ili samo lstina. mene licno je iznena-
dilo da je prijedlog prosao glatko, bez puno raspravljanja, iako je
podrazumijevao iznajmljivanje auta, benzin, dnevnice i spavanje
u hotelu, sto je za nas magazin u to vrijeme bio veliki luksuz, i do
samog polaska sam ocekivao telelonski poziv u kojem ce me ure-
dnik obavijestiti da je odlucio da pravljenje tako vazne reportaze
povjeri nekom od iskusnijih i boljih novinara iz redakcije.
}a sam, da bih to preduprijedio, jos isto popodne iznajmio
qc|ja, svratio do svog stana, ubacio neophodne stvari u gepek i,
ne cekajuci jutro, krenuo za Vinkovce. moj stan, naravno, nije bio
moj. lijelio sam ga sa svojim drugovima lemonom i wagnerom.
8va trojica smo bili iz 8arajeva i razlozi zbog kojih smo, umjesto
s roditeljima, kako je to tada bilo uobicajeno, zivjeli u jednom,
za skupe pare iznajmljenom stanu (na lovacima, s bazenom!) bili
12
su, kada sada mislim o tome, potpuno iracionalni, tinejdzerski,
ali se nama cinilo da smo, postajuci samostalni i prije zavrsetka
studija, pronasli kraticu zahvaljujuci kojoj cemo prije vrsnjaka
zakoraciti u carobni i privilegovani svijet odraslih pun seksa i
spavanja do podne.
8jedio sam, dakle, u vinkovackom hotelu, nad otvorenom
biljeznicom i razmisljao o svojoj prvoj, pravoj, reportazi. Ali nista
vrijedno zapisivanja mi nije padalo na pamet. citavu prethodnu
noc sam vozio kroz mrak gust kao talog kale, pored uspavanih
sela i livada, a u ovih par sati u Vinkovcima, osim hote-
lske pustosi, lose turske kale i jucerasnjih lokalnih novina, nisam
vidio nista. lscrtao sam skoro citavu stranicu novinarskog bloka
kvadraticima u koje sam onda ucrtao male petokrake. Nakon sto
je konobar navratio da me pita zelim li jos nesto, jer on zavrsava
smjenu, i naplatio kalu koju mi je donio, okrenuo sam novi list i
na vrhu napisao: 8crcvc 5c|c, !. maj, a ispod: udsustvc qcstiju i kcnc-
uara u rcstcranu jcdincq vinkcvackcq nctc|a vinkcvci samc jc jcdan
cd znakcva da sc u ncpcsrcdncj u|izini cvcqa dc jucc pitcmcq qrada
samc dva dana ranijc dcqcdi|a uratcuui|acka traqcdija ncsnvat|jivin
razmjcra. vinkcvci, kcji su uvijck ui|i pcznati kac najvccc zc|jcznickc
cvcristc u juqcs|aviji. lrekrizio sam posljednju recenicu i zatvo-
rio biljeznicu. Otisao sam u sobu, uzeo torbu i ponovo sisao na
recepciju. umjesto muskarca koji je radio, sada je za recepci-
jom sjedila starija, punacka i namrstena gospoda i plela carape.
lli rukav malog dzempera. lad je napokon podigla glavu i rekla
izvolite, objasnio sam joj da sam gost hotela, u sobi 111, da sam
novinar iz 8arajeva, da su carape lijepe, da nemam nikakvih pri-
mjedbi na sobu i pitao je da li bih mogao poslati telegram. 8pustila
je pletivo u ceker pored stolice, duboko uzdahnula i iz ladice izva-
dila komad papira i olovku. 2apisala je ime i adresu primaoca i
zastala cekajuci da joj kazem tekst telegrama.
1!
srctan ti rc1cndan. stcp.
8estra7, pitala je. Ne, djevojka, rekao sam. las je to lijepo
od tebe, nasmijala se.
lilo je lako pronaci put za lorovo 8elo. lrateci reklame i
saobracajne znakove za labriku obuce, za nekoliko minuta sam
izasao iz grada i jurio po otvorenom putu, kroz nepreglednu
ravnicu prema, licu mjesta. lrvatski radio je uzivo prenosio
sahranu: .trideset hrvatskih domoljuba koje su bradate zivo-
tinje kukavicki pobile..
kadio leograd, na koji sam prebacio malo kasnije, na vijestima
je govorio o muckom ustaskom napadu, koji je samo zahvaljujuci
hrabrosti srpskih seljaka, i nekoliko, sada mrtvih heroja, uspjesno
osujecen.. Ovaj moderni llaupunkt radio u qc|ju se, kako sam
ubrzo otkrio, mogao programirati, tako da sam jednostavnim
pritiskom na dugme 1 ili 2 mogao brzo preci sa stanice na stanicu
i tako, sto je za novinara izuzetno vazno, mislio sam, cuti obje
verzije nekog spornog dogadaja. lesetak puta sam tokom vijesti
mijenjao stanice i na kraju ostao na kadio 2agrebu, jer su pustili
pjesmu grupe lilm 7amis|i zivct u ritmu muzikc za p|cs. lojacao sam
radio i nagazio gas.
cesta prema lorovu 8elu bila je potpuno pusta. ljudi su, mislio
sam, bili ili na poslu ili na barikadama, tako da mi je odsustvo
saobracaja, s obzirom na to da sam jos uvijek bio svjez vozac, na
vi sa mjenjacem, cinilo voznju prijatnijom. Na jednom izuzetno
ravnom i dugom dijelu ceste sam do kraja pritisnuo papucicu za
gas i gledao kako se kazaljka na kontrolnoj tabli ubrzano primice
broju 100. (u jednom trenutku sam pomislio da idem !.000 kilo-
metara na sat, ali sam poslije nekoliko sekundi uzasa shvatio da je
to mjerac obrtaja motora, a ne brzinomjer). Negdje oko broja 90 na
brzinomjeru volan se poceo tresti, a isprekidane linije na sredini
ceste su se pretvorile u punu liniju. 8klonio sam nogu s papucice i
14
vratio se na svojih 0 kilometara na sat. Na tabli pored puta pisalo
je: 8crcvc 5c|c, ki|cmctara. Neko je preko rijeci lorovo crvenom
bojom napisao cetnicko. lomislio sam da stanem i zapisem to
u novinarsku biljeznicu, ali sam odustao racunajuci da cu se tog
detalja sigurno sjetiti i poslije.
Osim toga, mislio sam, ako su vijesti na radiju bile tacne, ubrzo
cu naici na barikadu. ljudima na barikadi, koji me sada sigurno
posmatraju kroz durbin ili nesto slicno, sigurno bi bilo sumnjivo
ako bih se iznenada zaustavio na praznoj cesti i poceo nesto upisi-
vati u notes. Ovaj reporterski zadatak, koliko sam uspio shvatiti
urednika, nije se toliko zasnivao na spijunsko-detektivskim meto-
dama novinarstva, koliko na sticanju neogranicenog povjerenja
lokalnog stanovnistva. 8amo ti sebe cuvaj, jebo pricu, rekao mi
je urednik. 8manjio sam brzinu na 40 i ugasio radio. lzvadio sam
kovertu s dnevnicama iz zadnjeg dzepa i stavio je u, barem sam ja
tako mislio, za tu svrhu predvideni pretinac na strani suvozaca,
koji se, da sam imao odgovarajuci kljuc, mogao zakljucati.
8ta cu reci ljudima na barikadi7 lobar dan7, ili nesto drugo7
mozda: lobar dan, ljudi. lobar dan, dobri ljudi! Ne, to bi bilo
isuvise providno. 8amo: lobar dan. }a sam novinar. la, iz 8arajeva.
}este, nova dvcjka, ali nije moj. kent-a-car.
Nakon sto caskanjem i nudenjem cigara steknem njihovo
povjerenje, polako cu im objasniti razlog zbog kojeg sam tu. mi
novinari smo neutralna strana u vasem, po nasem misljenju,
besmislenom bratoubilackom ratu i ja bih htio, ako me pustite,
samo da gledam sta vi radite.
lako sam je vec napeto ocekivao i trazio pogledom u daljini,
barikada me iznenadila, pojavivsi se iza sljedece krivine. 8koro
sve je na njoj bilo kao sto sam i ocekivao. lao na televiziji. cetiri-
-pet zahrdalih celicnih jezeva poredanih sirinom ceste i neko-
liko zelenih protivtenkovskih mina rastrkanih po sivom aslaltu.
1
}edino sto je nedostajalo na barikadi bili su ljudi. ljudi s puskama.
lli bez pusaka, svejedno. 2austavio sam se na par metara ispred
prve protivtenkovske mine, ubacio u lero i ostao sjediti u autu.
Otvorio sam prozor i provukao glavu napolje. miris dubriva s
okolnih oranica povukao me nazad u auto i zatvorio sam prozor.
8ta sad7 2apalio sam cigaru i izasao iz auta. lrotegao sam se.
mislio sam, ako me neko, iz nekog zaklona, posmatra, vidjet ce da
sam obican, voznjom umoren vozac, stranac koji dolazi izdaleka
i koji samim tim ne moze imati neprijatelje u mjestu u koje nikad
do tada nije nogom krocio. lolako sam obisao oko auta, praveci se
da pregledam tockove, dok sam krajickom oka trazio bilo kakav
znak zivota u mojoj blizini. ubrzo sam zakljucio da, osim mene i
skakavaca, na barikadi i okolnim oranicama nema nikoga. 8tajao
sam s rukama u dzepovima, klackajuci se na tabanima i razmisljao
sta da radim. 2aobici barikadu bilo je nemoguce, jer bi se, po
mojoj procjeni, auto sigurno prevrnuo u duboki jarak kraj ceste.
lomjeranje mina nije dolazilo u obzir.
moj plan za., koji sam toliko puta prosao u glavi da sam
imao osjecaj da su se neki njegovi dijelovi vec dogodili u stva-
rnosti, ovo nije predvidio. }a sam, doduse, predvidio mogucnost,
ma koliko malu, da me ljudi na barikadi nece pustiti na lice
mjesta iz sigurnosnih ili nekih drugih razloga, u kojem slucaju
bi moja reportaza, umjesto istine o dogadajima u lorovu 8elu,
citaocima opisala hrabre pokusaje reportera da se uprkos opas-
nostima probije do nje.
mogucnost da cu naici na barikadu na kojoj nema nikoga s
kim bih uopste mogao pregovarati o svom prolasku nije mi,
priznajem, uopste pala na pamet. lomislio sam da bih trebao uzeti
biljeznicu i zapisati nekoliko utisaka s ovog mjesta. 8hvativsi da
su izmanipulisani od strane nacionalista, obicni ljudi su odbacili
puske, napustili barikadu i vratili se svojim kucama i proljetnim
radovima na oranicama o cijoj su izdasnoj rodnosti ispjevane
1
mnoge pjesme. , ali sam ponovo odustao racunajuci da cu se
kasnije sjetiti svih detalja. Osim toga, reportaza o napustenoj bari-
kadi i nije neka prica, pomislio sam. Okrenuo sam auto i krenuo
nazad prema Vinkovcima.
1atin wartuurq uopste nije imao petu brzinu, a meni se sada
najvise dopadala voznja u petoj brzini, koju bih ponekad zami-
jenio za trecu, sto na ovakvom otvorenom i praznom putu nije bio
veliki problem. u petoj brzini, moj qc|j je klizio besumno, kao
da ne dodiruje cestu, i volan se nimalo nije tresao iako je kazaljka
na brzinometru dodirivala broj 0. 8tavio sam suncane naocale
i upalio radio i cigaru. cesta je, cinilo se, vodila ravno u zalazak
sunca. Otici cu u hotel, istusirati se, izaci u grad na veceru i pice,
sve je placeno, rekao je urednik, a sutradan, rano ujutro, ponovo
pokusati. mozda barikada ne radi popodne.
Na zagrebackom radiju su sada pustali narodnu muziku.
8tare tamburaske pjesme o becarskom zivotu, koje su u pocetku
simpaticne i interesantne, a onda se pretvore u takav monotoni
ciguljigu, sto samo covjek koji je popio koliko i njihov autor moze
voljeti. kadio leograd je, takoder, emitovao narodnjake.
lrosto je nevjerovatno kako se stvari nekad u zivotu dogode.
larem, meni. u trenutku kad je beogradski spiker, najavljujuci
vijesti, spomenuo najnovije, danas podignute barikade u selima
}ankovci i mirkovci, prolazio sam pored table na kojoj je iznad
strelice za skretanje pisalo: Virkcvci, km.
8krenuo sam s glavne ceste i nakon kratke voznje blatnjavim
putem, koji je neko vjerovatno greskom preorao, ispred mene se
pojavila barikada. lrava barikada. cesta je, doduse, bila zatvorena
olupinom starog tristaca, a ne celicnim jezevima i bodljikavom
zicom, ali je oko jedne male mine na sredini puta stajala grupa od
desetak ljudi u vunenim prslucima i s puskama o ramenu. lzasao
sam iz auta, prisao im i rukovao se sa svima. lonudio sam ih ciga-
1
retama. Niko nije odbio. la li zbog toga ili zato sto niko nije skinuo
pusku s ramena, ne znam, ali obuzeo me je osjecaj da je sve dobro
krenulo. litali su me za 8arajevo: kakva je situacija7, sta se prica
po ulici7, a sta kazu novine7, hoce li stvarno biti rata7.
Nama je, rekao sam im, sve ovo uzasno i uopste ne mozemo
da shvatimo zasto se ubijate, a do juce ste zivjeli u miru. mi u
8arajevu se nadamo da ce se obicni ljudi i na jednoj i na drugoj
strani osvijestiti i svrgnuti politicare koji nas vode u propast.
Oni su se, sutke, klimajuci glavama, slozili s tim i dodali da je
milosevic prvi poceo. }a sam se slozio. Ovo je perlektno za moju
reportazu, mislio sam. loliticari se svadaju, naoruzani kriminalci
divljaju, a svijet, ovi obicni, prosti, ljudi, s kojima ja ovdje ovako
prijateljski caskam, samo zele da nastave svoj miran seoski zivot, i
jedini razlog zbog koga su sada ovdje, na barikadi, a ne na njivama,
jeste strah. Obicni ljudski strah. ljudi se prepadnu, da li za sebe
ili za porodicu, nije vazno, i u tom strahu, u drugim ljudima, koji
su se, takoder, naoruzali zbog nekog straha, vide smrtne nepri-
jatelje. moja ce im reportaza, mislio sam, otvoriti oci.
Oni su pricali, a ja zapisivao u biljeznicu. Oduvijek, ili barem
koliko se oni sjecaju, ovdje se zivjelo slozno, rekli su. Nikad nisu
gledali ko je koje vjere, a onda su jedne noci, prije par mjeseci,
kroz njihovo selo protutnjali kamioni puni bradatih rezervista,
troprstasa, i 8rbi iz okolnih sela su, odjednom, postali sutljivi.
2namo mi sta je, iza jedne kuce kriju tenk, rekao je jedan. Onda su
i jedni i drugi umjesto njiva poceli kopati rovove, a sad je vrijeme
sjetve, i ako se ovo ludilo nastavi, zetva ce propasti i sta cemo
onda7, dodao je drugi.
lad je sunce zaslo, postalo je jako hladno. Otisao sam do auta
da uzmem jaknu. lrisavsi grupi, zatekao sam novog barikadziju,
oko koga su ostali napravili krug i nesto mu govorili pokazujuci
cigarama prema meni. lrug se otvorio i iz centra je iskoracio
18
sredovjecni gospodin u sakou i bijeloj kosulji. lredstavio se kao
lvo Andric, sel lokalnog ll2-a, inace seoski ucitelj, i pozvao me da
podem s njim do skole, koja se nalazi samo stotinjak metara dalje,
gdje ce mi on, u jednom velikom intervjuu sve lijepo objasniti.
ucionica u koju me je poveo bila je mala. lo pet klupa u tri
reda. }edno dobro krecenje i bila bi ko nova, rekao sam. 8kola nema
para, rekao je. lonudio mi je mjesto u prvoj klupi, a on je sjeo za
katedru.Otvorio sam notes i zapisao: vc Andric, uu7 - Virkcvci.
1abla je bila savrseno cista. lijeli kvadrati na pozutjelim
zidovima na mjestima gdje je nekad stajala slika druga 1ita.
lonudio me je sokom, i kad sam se zahvalio i rekao da nisam
zedan, pitao je sta me konkretno zanima. Objasnio sam mu ukratko
moju ideju o reportazi. On je podigao ruku dajuci mi znak da je
shvatio i zapoceo superdetaljnu analizu situacije, koncentrisuci
se uglavnom na svoje skromno ucesce u stvaranju nezavisne
lrvatske, koje je, po njegovim rijecima, trajalo, manje-vise, jos
od 1941. godine. lznenada se zaustavio, izvinio i otisao u toalet.
meni se ucinilo da je pri izlasku iz ucionice zakljucao vrata, ali
mi je onda paznju privukao mrak koji se skupljao s druge strane
prozora. loceo sam da razmisljam o tome hocu li se znati vratiti
u hotel i hoce li restoran biti otvoren kad dodem. Nakon pet
dugih minuta vrata su se otkljucala i on se vratio. lonovo mi
se izvinio, pozalio na slabu besiku i nastavio da prica. lokusao
sam pitanjima da ubrzam stvar i da ga dovedem barem u kasne
osamdesete godine, ali se on strogo drzao hronologije i pricao o
potpuno nebitnim detaljima.
- lobro, hvala vam na intervjuu. Ovo je super. }a bih morao
krenuti - rekao sam u jednom trenutku.
- odje cete!7
- la, nazad u hotel.
- Nemojte, ostanite jos malo, pa tek smo poceli.
19
- 2nam, ali kasno je.
- ma, ostanite jos malo. locete li sok7
- Necu, hvala.
- ma, dajte, popijte sok. Lvo, vi sjedite, a ja odoh da donesem
sok.
lako sam mu jos jednom rekao da ne zelim sok, on je otrcao
prema vratima, otkljucao ih, izasao na trenutak, vratio se i provi-
rio jos jednom u ucionicu i onda ih ponovo zakljucao za sobom.
lad se vrati, pomislio sam, pitat cu ga sto zakljucava vrata.
Ne znam koliko dugo sam sjedio sam, koliko je tacno vremena
proslo. lopusio sam dvije cigare. lrugu sam, doduse, nakalemio
na prvu, a sarajevski Var|ucrc inace brzo gori jer nema korijenja.
cuo se kljuc u bravi i vrata su se otvorila. u ucionicu su usla
dva covjeka. On, lvo Andric, i jos jedan tip u maskirnoj unilormi,
cije je godine bilo nemoguce odrediti zbog zelenih i crnih linija
po licu. lako do sada nisam uzivo vidio nijednog, znao sam da je
zengovac. lad bih imao lotoaparat., pomislio sam.
ustao sam i rekao dobar dan.
covjek u maskirnoj unilormi je iz lutrole koja se kao zmija
obmotala oko njegove butine polako izvukao crni pistolj, koji je,
gledano iz moje perspektive, izgledao kao mala masinka, pogo-
tovo kad je rasklopio oslonac za rame, i uperio ga ravno u moju
glavu.
lzveli su me, s rukama na potiljku, na cistinu ispred skole
na kojoj su bila parkirana dva autobusa. 2engovac me pistoljem
gurnuo u pravcu jednog od njih. Nekoliko puta sam mu vec rekao
ko sam i sta sam i da je ovo neka greska, ali je on sutio kao zaliven,
a lvo Andric ponavljao vidjet cemo mi je li greska ili nije.
2engovac je progovorio tek kad smo dosli do autobuskih vrata.
odje ti je auto7 lad sam mu odgovorio, zatrazio je kljuceve.
20
On me je drzao na nisanu, a lvo Andric je izvukao kljuceve iz
dzepa i dao ih zengovcu.
1ek kad sam se popeo na zadnju stepenicu vidio sam da je
autobus pun zengovaca. Onaj koji me je doveo stao je iza mene i
naredio mi da stavim ruke na leda. 8tavio mi je lisice na ruke.
Ne sjecam se tacno svega sto se dogodilo sa mnom u narednih
48 sati, ali, generalno govoreci, stvari su od tog trenutka krenule
nagore.
2engovac me gurnuo prema sredini autobusa i rekao: Lvo,
decki, pripazite ovog cetnika. Nisam cetnik, nego novinar, rekao
sam.
1u su pali prvi udarci. 8akama. lundacima. lao sam na pod i
ostao lezati misleci da cu se na taj nacin zastititi od udaraca, ali su
me necije ruke zgrabile za jaknu i okrenule na leda. loceli su me
udarati i gaziti cizmama. 8vako je zelio da me udari, ali nisu imali
dovoljno prostora. u pocetku sam jaukao i vise nego sto me je
stvarno boljelo, a onda, kad sam ostao bez daha, manje. lokusavao
sam da se okrenem na stranu kako bih izbjegao udarce u prepone
i stomak, ali nisam uspio. }edan zengovac mi je prisao, podigao mi
glavu drzeci me za kosu i onda. Onda je nastupio mrak.
lad sam ponovo otvorio oci, jedan od zengovaca se sagnuo i
podigao me na noge drzeci me samo za grkljan. }ednom rukom,
naizgled, bez imalo napora. lrv na njegovoj ruci je, pretpostavl-
jam, bila moja. lzveli su me iz autobusa u mrak. Ostali su stajali
u mraku i pusili. lilo ih je stotinu, ili dvije. }a ih, doduse, nisam
vidio jer su mi oci bile pune neke ljepljive, slane, tecnosti, ali sam
pretpostavio da se iza svake crvene tackice u mraku nalazi po
jedan zengovac, plus oni koji ne puse. }edan od njih mi je prisao, i
kad sam ja vec zazmirio ocekujuci udarac, stavio mi je svoju ciga-
retu u usta.
lovukao sam dim. On je uzeo cigaru. lzdahnuo sam dim.
21
On je ponovo stavio cigaretu u moja usta. lovukao sam dim.
uzeo je cigaretu i bacio je na zemlju. lzdahnuo sam dim.
lmas li jos neku zelju7, pitao me. }a sam, naravno, imao
bezbroj zelja. Veci dio 2-godisnjeg zivota sam i proveo planirajuci
ostvarenje snova i zelja, ali sada, kada se cinilo da ce se od svih njih
ostvariti samo jedna ili nijedna, nisam se mogao sjetiti nijedne
koja bi se u ovoj mracnoj vukojebini, u ovom trenutku, mogla
ispuniti. logotovo kada se uzmu u obzir trenutne okolnosti, kao
sto je cinjenica da sam svezan, pretucen i prepusten izivljavanju
brigadi zengovaca koji se vracaju u kasarnu sa sahrane pobijenih
drugova od prije neki dan. Nisam se mogao sjetiti niti jedne i
rekao sam: Nemam. losmatrano sa strane, ono sto je uslijedilo
protokom vremena bi moglo izgledati komicno.
8tavili su mi povez preko ociju. Vezali me za drvo. kepetirali
puske. Odbrojavali. lucali. Odvezali me uz smijeh i vratili u auto-
bus kao da se nista nije dogodilo. lovezli su me u stanicu milicije
u Vinkovcima.
lrekoputa mene sjede dva policajca. }a znam da nisu zengovci,
jer nose policijske unilorme i lica im nisu namazana bojama.
lolicajac s brkovima je ljubazniji od drugog. lonekad mi se cini da
mi on vjeruje kad kazem da nisam spijun }NA i da sam u mirkovce
dosao zbog reportaze. On kaze da je cuo za magazin u kojem
radim i da nismo tako losi. Na naslovnicama je, kaze, uvijek neka
lijepa djevojka i ima dosta sarajevskog humora, koji on obozava.
-2nas li nekog iz Nadrealista7 2nas li }asenka s Alipasinog7- ,
pita me.
medutim, svakih desetak minuta izade iz kancelarije i ostavi
me na milost i nemilost drugom policajcu, koji stalno posta-
vlja jedna te ista pitanja: za koga radis7, sta si vidio7, i svaki moj
odgovor docekuje samarima. lad se pravo iznervira, udari me
nogom i obori zajedno sa stolicom na pod. 1ada se onaj s brkovima
22
vrati u kancelariju. lodize me pazljivo s poda zajedno sa stolicom
i govori svom kolegi da se ohladi, da izade malo na svjez zrak. lad
ostanemo sami, brko me nudi cigaretom. lostavlja ista pitanja
kao i onaj drugi, ali na moje odgovore klima glavom. Onda radio-
stanica na njegovom kaisu zakrci i on mora hitno da ide negdje i
onaj drugi se vraca u kancelariju.
- }e li }ugoslavija tamnica naroda7
- }este.
lljus!
- A ko su tamnicari7
- 8rbi.
lljus!
- la ti si 8rbin, je l' tako7
- Nisam. }a sam iz mijesanog braka.
udarac cizmom.
- 2a koga radis7
- 2a magazin - odgovaram s poda.
lolicajac izlazi, a brko ulazi i stvar se ponavlja. Oni tvrde da
mijenjam odgovore i vrdam, ali ja mislim da je to nemoguce jer im
govorim onako kako jeste.
- Vrdas
- Ne vrdam.
lljus!
- Vrdas.
lljus!
- Ne vrdam!
cizma.
8tvarno nisam vrdao. Osim mozda jednom. lad me je onaj sto
2!
me je stalno udarao pitao je l' mi zao sto se }ugoslavija raspala, ja
sam rekao da jeste, i dobio samar. lad me je kasnije ponovo pitao
je l' mi zao sto se }ugoslavija raspala, ja sam rekao da nije, ali sam
opet dobio sama
Navodno, zbog vrdanja. Onda se sve ponovo zacrnilo.
celija je mala. lako ne vidim bas najbolje, znam da je mala jer
lezim na betonskom podu dijagonalno i glavom i nogama dodiru-
jem bocne zidove. Na sredini celije, na podu, mala rupa. leton
oko rupe je ulegnut tako da se tecnost slijeva u rupu. lad bih se
mogao okrenuti na stranu, mogao bih pisati i mokraca bi otisla u
rupu. Ali ne mogu se pomjeriti od bolova. letonski pod je hladan
i vrelina koja se siri oko prepona i curi niz butine mi prija. lad se
mokraca ohladi, larmerke postanu hladne i krute.
celija nije zakljucana. lvojica zengovaca ulaze i podizu me s
poda. Naslanjaju me licem prema zidu. }edan od njih mi cizmama
razdvoji noge, a onaj drugi me udari nogom u prepone. Onda me
onaj koji me udario podize i siri noge, a onaj drugi udara. lad se
umore od podizanja i udaranja, odlaze. Onda se opet vrate. Nista
me ne pitaju, samo udaraju. 1o traje vec nekoliko sati. celija smrdi
na mokracu i znoj. Oni vjerovatno zbog toga i prave pauze i izlaze
napolje da puse. lrv nema mirisa.
lad okrenem glavu na stranu i prislonim uho na beton, cujem
korake. 8ad ih je vise. ulaze i pocinju me udarati nogama u glavu
i stomak. lakav si covjek, kazu, saznas tek onda kad vidis sta si
sve spreman uraditi da bi ostao ziv. }edan od njih me podize na
koljena i stavlja mi cijev pistolja u usta. Ako ti ispadne, progutat
ces metak, kaze. Ostali me i dalje udaraju nogama. lokusavaju da
me obore. Ali ja klecim i usnama cvrsto drzim cijev. lad osjetim
da gubim balans, zubima zagrizem metal. mali metalni zarez na
cijevi, nisan, para mi meso, ali ja ne pustam. lrv ima okus.
8ljedeci momenat kojeg se sjecam je istovremeno i jedino
24
osjecanje ciji je originalni intenzitet prezivio vrijeme koje je
proslo od tada do sada.
momenat u kome je prestala bol. momenat u kome su udarci
samo tupi zvuci koje tijelo ne osjeca. momenat u kome je nestalo
straha i moja je jedina zelja da zengovac povuce obarac i jednom
za svagda zavrsi sa ovim.
Ne sjecam se kad su otisli. lezao sam na betonu potrbuske.
Otkopcao sam larmerke i pisao. lao sto sam i mislio, mokraca
i krv su isle prema rupi. letonski pod je drhtao u ritmu eksplozija
koje su odjekivale vani. losli su i odnijeli me u kancelariju.
Napolju je mrak i u kancelariji je upaljeno svjetlo. 8ijalica
bez lustera, kao u losim lilmovima. lolicajac s brkovima mi, kroz
prozor, pokazuje odbljeske u daljini, koji lice na svice u noci, i
objasnjava da cetnici zauzimaju mirkovce, sto znaci da ce prije
zore stici do predgrada Vinkovaca. Neko im je dojavio nase
polozaje, kaze. }a nisam, kazem, ja i ne znam gdje su vasi polozaji.
On napravi par koraka prema vratima, okrene se kao da ce reci
nesto, ali ne kaza nista. lzade iz kancelarije.
lrugi policajac ude, i prije nego sto se vrata za njim zatvorise,
ja sam na podu. 8amo je rekao: a sta7 znas za nase polozaje7, za
koga radis7 lljus, pljus, cizma.
lad otvorim oci, jos uvijek sam u istoj kancelariji. (Ne znam
zasto je zovem kancelarija kad osim tri stolice nema nikakvog
namjestaja).
Ni brko ni onaj drugi policajac nisu tu. lznad mene, jer sam na
podu, sjedi neki mladic u starom i za njega prevelikom vojnickom
sinjelu i maramicom cisti naocale.
- 1i si iz 8arajeva7
- }esam
- }a sam u 8arajevu zavrsio pravo.
2
- l ja sam zavrsio pravo.
- 2nas li orebu7
- lrolesora orebu7
- la.
- 2nam.
- On je meni super prolesor. 2nas ga dobro7
- la, onako.
- la vidim ja da si ti meni odnekud poznat.
mladic me pita kako sam dospio ovdje i ja mu, navrat-nanos,
ispricam citavu pricu, ali ukratko. On razumije. 8vi su poludili,
kaze.
- loliko sam ja shvatio, ujutro ce te ubit. larem su tako rekli
prije nego su otisli.
- lo je rekao7
- 2apovjednici.
- 8ta su rekli7
- kekli su, kad se vratimo, moramo se rijesiti onog cetnickog
govneta.
- }a nisam cetnik.
- 2nam.
- la reci im.
- mene niko nista ne pita, ja sam rezervista.
- loliko je sati7
- lva ujutro
- odje su oni otisli7
- Otisli su na lront, cujes eksplozije. 8rbi su sve blize i blize.
Najebali smo. Vojska je to.
mladic odjednom ustane.
2
- cuj, ja moram ici na strazu.
- laj, reci im da me znas.
- locu.
Vrata se za njim zalupe. 8takla se tresu od detonacija.
minut ili dva kasnije vrata se ponovo odskrinu i on provuce
glavu unutra.
- mozes li ti hodat7
- mozda mogu, zasto7
- mozda bih te mogao prosverati do garaze. lo tvog auta.
llan je bio jednostavan: on ce mi dati svoj sinjel i kapu i nas
dvojica cemo sici u garazu. lljucevi su sigurno u autu, kaze, takav
je pc cs. On ce mi, kaze, pomoci da prodem kroz kapiju, a onda
neka ti bog dragi pomogne.
- }a ne mogu da hodam.
- lako ne mozes7
- Ne mogu. lao da mi je desna noga slomljena.
- odje7
- lutina
- ma, ne moze se butina slomit. Nasloni se malo na mene.
Ne znam otkud njemu da se butina ne moze slomiti, jer meni
se cini da osjecam kako mi kost probija kozu, ali oslanjajuci se na
njega, sidemo par spratova do garaze. lljuc je u bravi kraj volana.
lolako se spustim na sjediste, ali ne mogu da uvucem desnu nogu.
kukama je podignem i stavim kraj papucice za gas.
- mozes li pritisnuti kuplung7
- mislim da cu moci.
upalim auto i radio zasvira. kadio leograd. vidi sta sam ti
uradic cd pcsmc, mama.
2
- 8ta je to7
- loje7
- la, to - pokazuje prstom na radio.
- Ovo7
- la
- Lkvilajzer.
- Aha. laj mi minut da ja zapricam one na kapiji i onda izadi.
- Vazi.
- lad prodes kapiju, skreni desno, onda opet desno i onda
samo pravo do losne.
- lobro.
lad sam se izvezao iz garaze, on je stajao na kapiji i pricao
s dvojicom strazara. 8mijali su se i pokazivali prstom u mom
pravcu. lad sam prisao na par metara od njih i vec pomislio da cu
morati da stanem, on mi je, drzeci se za stomak od smijeha, poka-
zao srednji prst. Onda se okrenuo na petama, naslonio na metalnu
polugu i podigao rampu.
l.8.
mama i tata su me u meduvremenu svuda trazili. 2vali su i
hotel iz kojeg sam djevojci poslao cestitku za rodendan, ali su im
ljubazni sluzbenici rekli da nikad nisu imali gosta s tim imenom i
prezimenom.
28
kjA1j5k v7
}ednog dana 199. godine,
svega nekoliko mjeseci nakon
sto sam doselio u Ameriku, po
povratku s posla sam na tele-
lonskoj sekretarici zatekao
sljedecu poruku: oospodine
lodzovik, zovem vas iz ureda
glavnog tuzioca medunarodnog
suda za ratne zlocine u bivsoj
}ugoslaviji. oospoda tuziteljica
bi zeljela razgovarati s vama.
29
molim vas da cim prije nazovete ured glavnog tuzioca u laagu,
na broj.
olas mladeg muskarca. Lngleski s akcentom. Ne obaziruci
se na vremensku razliku, odmah sam nazvao prijatelja 8enada u
8arajevo. lakva zajebancija, o cemu pricas7, rekao je. 8hvativsi
da poruka na telelonskoj sekretarici nije 8enadova sala, sutradan
ujutro, nakon neprospavane noci, nazvao sam ured tuzioca u
laagu. oospodine lodzovik, hvala vam sto ste se javili, rekao
je muski glas koji je dan ranije ostavio poruku. Ovdje se radi o
zlocinu koji je pocinjen u blizini sela loljani. mi imamo inlor-
macije da ste se vi zatekli tu i snimili civile koji su tom prilikom
pobijeni. 1i snimci su, po misljenju gospode tuziteljice, vazan
dokazni materijal i zanimaju nas okolnosti pod kojim ste ih
napravili.
covjek se nade na odredenom mjestu, u odredeno vrijeme,
u odredenoj situaciji, i svaki pokusaj da precizno odredi mome-
nat, odnosno pocetak slijeda dogadaja koji ce mu kasnije odre-
diti sudbinu je potpuno proizvoljan. uzroci i posljedice su samo
mustre koje covjek prepoznaje u opstem haosu, i ono sto zovemo
slucajnost, kao kad, recimo, ispljunes zvaku, napucas je nogom i
ubacis u kantu za smece, to nije nista drugo do poznata posljedica
nepoznatih uzroka, kao sto kaze Voltaire. lako on to eksplicitno
ne spominje, mora da je ista stvar i s nesrecom. 1akva je, barem,
moja teorija. lakle, iako su okolnosti koje su prethodile dogadaju
o kojem pisem vjerovatno nebitne, ja cu ih, ipak, ukratko razloziti.
oodina je 199!. mjesec je juli. }a radim kao kamerman za stranu
novinsku agenciju. kadio llc je na jutarnjim vijestima javio da se
oko sela loljani vode zestoke borbe izmedu lrvata i muslimana.
loju minutu nakon toga, ja sam, i ne cekajuci da me urednik iz
londona zove, sjeo u auto i napustio splitski hotel. Vozeci prema
mjestu dogadaja po uputstvima koje mi je na salveti napisao
recepcioner, moj dobri drug barba lvo, stigao sam do barikade
!0
na cesti pored koje je stajala tabla loljani. Vidjevsi iz daljine
kako prilazim, vojnici su izasli iz sklonista s uperenim puskama.
2austavio sam se, spustio prozor i doviknuo da sam novinar.
u daljini, iza njihovih leda, cule su se zestoka puscana paljba i
eksplozije. }edan od vojnika na barikadi repetirao je pusku i viknuo:
Okrec' se, da te ne bih ja okrec'o! Nakon nekoliko sati voznje po
makadamskim putevima i nekoliko slicnih bezuspjesnih pokusaja
da prodem do loljana, odustao sam i krenuo nazad prema 8plitu.
Vojnici na barikadama su bili neumoljivi. uzaludno sam im
objasnjavao da je vazno da svijet vidi sta se dogada, ubjedivao ih
da slika ne laze, podmicivao ih, zabavljao sarajevskim vicevima,
prijetio press sluzbom lVO-a, molio, lagao, govorio istinu. 8ve
je, kao sto sam rekao, bilo uzalud. Nakon sto je posljednji pokusaj
zavrsio tako sto mi je jedan vojnik ispucao ralal oko nogu, odustao
sam i krenuo prema 8plitu. Vijesti na radiju su potvrdivale glasine
koje su s lronta stizale do vojnika na barikadama. muslimanska
olanziva, zapoceta nekoliko dana ranije, nastavljala se. Narod iz
hrvatskih sela se kroz sume probijao prema teritoriji koju je jos
uvijek drzao lVO. lokacija i velicina tog narodnog zbjega bile su
nepoznate, ali se, po procjeni uNlck-a, radilo o nekoliko hiljada
ljudi. Vozio sam po makadamskom putu prema najblizoj normal-
noj aslaltnoj cesti koja ce me odvesti do 8plita. cesta je odlicna
i bit ces na aslaltu za manje od sat, rekli su mi na zadnjoj bari-
kadi. Od tada je proslo vec sat i po, a ja sam jos uvijek, birajuci
manje rupe na pustoj cesti, milio kroz julskim suncem sprzena
hercegovacka polja. Odjednom se ispred mene, niotkuda, stvorio
stariji gospodin u crnoj mantiji. 8vecenik. 8tvorio se ispred mene,
bukvalno, niotkuda. 8tajao je nasred ceste, u oblaku prasine,
pokazujuci mi rukama da stanem. lad sam se zaustavio, on je
pritrcao, provukao sijedu znojavu glavu kroz otvoreni prozor i
rekao: oospon, pomagajte. lodam vec satima, idem za loljane.
moji roditelji zive tamo. molim vas, gospon, povezite me, ako
!1
loga znate. Okrenuo sam auto i krenuli smo prema barikad-
ama. litao me ko sam, kako se zovem i odakle sam. kekao sam
mu da sam iz 8arajeva, iz mijesanog braka, i da se nadam da su
njegovi roditelji uspjeli izbjeci na vrijeme. kekao je da nije vazno
ko je sta, vec kakav je ko covjek, i da je on do prije rata imao puno
dobrih prijatelja koji su bili 8rbi. lricao je o roditeljima i o kuci
u kojoj je odrastao. mozda nije pristojno prepricavati stvari koje
jedan covjek u trenutku ogromne nesrece kaze drugom i ja taj
kucni zakon u ovom tekstu necu prekrsiti, iako je moguce da
time radim u korist sopstvene stete. (latalne nesrece su za neke
gledaoce najuzbudljiviji dio automobilske trke i sasvim je moguce
da na istom voajerskom principu lunkcionisu i druge savremene
lorme zabave kao, naprimjer, vijesti, literatura ili rollercoaster.)
2a potrebe ove price bit ce dovoljno da kazem da je svecenik za
vrijeme voznje naizmjenicno prolazio kroz dvije psiholoske laze:
jednu u kojoj je, pokrivsi lice dlanovima, kroz plac dozivao ime
majke, i drugu u kojoj je udarao sakom po koljenu i kroz stisnute
zube proklinjao balije. On je pricao, ja sam slusao, pusio i vozio.
8lijedeci njegova uputstva, sisli smo s makadamskog i, vozeci
desetak minuta preko livade, izasli na sumski put, a odmah potom
stigli i do barikade na kojoj do tada nisam bio. l prije nego sto sam
potpuno zaustavio auto, otvorio je vrata i otrcao do jednog od
vojnika. Ocigledno su se znali. 8vecenik mu je nesto objasnjavao
pokazujuci rukom prema sumi u kojoj se cesta ispred nas gubila.
Vojnik ga je slusao odmahujuci glavom. 8vecenik je spustio glavu
na njegove grudi. Vojnik je klimnuo glavom. lvije mine koje su
stajale nasred ceste su pomaknute ustranu i svecenik i ja smo
nastavili put. lazu da oni nemaju nikakvih inlormacija s lronta i
da se ne zna gdje su nasi, a gdje njihovi. }utros su culi pucnjavu u
sumi. Necemo daleko. Najvise nekoliko stotina metara, rekao je
svecenik. Ne znam koliko smo dugo vozili kroz sumsku hladovinu,
ali nije moglo proci vise od desetak minuta kad nas je cesta dovela
!2
na mali osuncani proplanak. Ono sto nam je privuklo paznju i
natjeralo nas da se zaustavimo i izademo iz auta, bila su dva lesa
kraj puta. 8vecenik se sagnuo i okrenuo ih rukom na leda. 2nao
ih je po imenu. lili su iz njegovog sela. Onda smo, koji metar
dalje, ugledali jos nekoliko bezivotnih tijela. 8tajao sam kraj
auta na cesti, pusio i gledao ga kako trci po proplanku, okrece
tijela, dovikuje mi njihova imena i onda nastavlja dalje. uzeo sam
kameru i poceo da snimam. 2rtve su, sudeci po odjeci, bili seljaci,
uglavnom stariji muskarci i zene. kuke su im bile vezane kono-
pcem na ledima. Odjeca natopljena krvlju. lezali su u grupama
od po troje ili cetvero okrenuti licem prema zemlji. Na jednom
mjestu, na ivici proplanka, samo nekoliko metara od prvih stabala
sume, lezala su isprepletena tijela dviju djevojcica. }edna od njih
pogodena je metkom u oko. 8adrzaj njene lobanje prolio se po
licu druge djevojcice koja je lezala ispod nje. kuke su im bile zave-
zane, oci otvorene, a lica zaledena u uzasnutoj grimasi. Onda se
proplankom prolomio krik. lotrcao sam prema mjestu s kojeg
je dosao i nakon nekoliko sekundi trcanja izmedu leseva nasao
svecenika iza jednog zbuna. llecao je i plakao bez glasa pored dva
mrtva tijela. Nasao ih je.
8jeo je na travu i stavio majcinu glavu u krilo. milovao je po
obrazu. Onda ju je polako spustio na zemlju, okrenuo na bok i
pokusao da odveze konopac kojim su joj bile zavezane ruke. lzvadio
sam upaljac i plamenom pregorio konopac izmedu clanaka. On je
polozio njeno tijelo na travu, dlanom zatvorio oci i sklopio joj ruke
na grudima. Onda smo isto to uradili s njegovim ocem. 8vecenik
je kleknuo pored njih i poceo da se moli, zatvorenih ociju. 8tajao
sam pored njega i pusio. 8unce je vec zalazilo i moja produzena
sjenka pokrila je tijelo njegovog oca. Ostavio sam ga nasamo i
nastavio snimati. Na proplanku sam pronasao oko !0 tijela.
lad sam pogledao prema cesti, iza mog auta je bilo parki-
rano jos nekoliko automobila i desetak vojnika je stajalo i pusilo.
!!
lrisao sam vojnicima i objasnio im kako smo svecenik i ja naisli
na ovo mjesto. }edan od njih, vjerovatno zapovjednik, zatrazio je
da vidi moje dokumente. lokazao sam mu novinarsku iskaznicu,
ali je on trazio neki drugi, pravi, papir. lao sam mu pasos. la
ti si balija, rekao je kad je vidio pasos. Nisam, ja sam novinar,
rekao sam. Lvo balije, viknuo je i podigao pasos iznad glave
obracajuci se ostalim vojnicima koji su stajali nekoliko metara
dalje. lvojica su skinula puske s ramena i krenula prema meni,
ponavljajuci s nevjericom: lako balija, sta kazes7 Lvo vidite,
rekao je zapovjednik, i pokazao im ljiljane na koricama pasosa.
lako se zoves7, pitao je zapovjednik i otvorio pasos. 8utio sam.
la ovo nema nigdje, rekao je, cetnik s balijskim pasosem.
lako se zove7, pitali su vojnici. 2ove se lredrag lojovic, sto
posto cetnik, eto kako se zove. loljevic, ponovi neki mrsavi
vojnik dodirujuci me puskom. Nije loljevic, nego lojovic, rekao
sam. lo ti je dozvolio da govoris, presijece zapovjednik i
osamari me pasosem. laj, zovi stab da vidimo sta cemo s njim!,
naredi. mrsavi vojnik krenu prema autu s velikom antenom na
krovu. 8tani, stani!, doviknu mu jedan od dvojice koji su stajali
do mene. 8ta sta cemo7! 2nam ja sta cemo! ubit' baliju na licu
mjesta, eto sta cemo! Vidis sta su oni nasima uradili!, uzviknu i
pokaza puskom prema proplanku. }a bi' to po kratkom postupku,
rece i nasloni mi vrh cijevi iznad uha. Vojnik koji je isao prema
autu pogleda u zapovjednika. 2apovjednik kimnu glavom i vojnik
stane. ma ne treba trosit metak na njega, rece drugi vojnik i iz
pojasa izvuce noz. 1reba ga zaklat, ko sto cetnici rade nasima.
lrisao je i unio mi se u lice: }ebat cu ti majku. 1ako cu te zarezat
da 's umirat danima. lolako, polako, rekao je zapovjednik koji
je drzao pasos. listajuci ga, naisao je na stranicu s vizom za bora-
vak u lrvatskoj. lobio sam je u policijskoj upravi u lstri kada sam
prije nekoliko sedmica dosao u posjetu djevojci mirni, koja je
pocetkom rata otisla iz 8arajeva u rodnu kucu svog oca u lorecu.
!4
8luzbenica policijske uprave, zeleci da ucini uslugu mirninom
ocu, koga su, kao starosjedioca, svi u lorecu poznavali i cije-
nili, a nemajuci nikakvog pravnog osnova da mi odobri boravak
u lrvatskoj, kao razlog za izdavanje vize upisala je prijateljske
veze. lo ti je izdao ovu vizu7, pitao me zapovjednik. lolicijska
uprava u lorecu, rekao sam. A sta znaci ovo: prijateljske veze7,
pitao je. lakve prijateljske veze7, pitao je vojnik s uperenom
puskom i prisao zapovjedniku. 1ako, rekao je zapovjednik,
pise da su razlog za izdavanje vize prijateljske veze. 2ajedno su
gledali u stranicu pasosa s vizom nekoliko minuta. lridruzio im
se i treci vojnik. Nikad prije nisam cuo za ovo, rekao je onaj s
nozem u ruci, kakve sad prijateljske veze s cetnickim balijama7!
8ta to znaci7, pitao me zapovjednik. Ne znam, rekao sam, meni
je receno da ce svako ko to procita znati o cemu se radi.
!
V60 6 VukNu
lad je u srednjoj losni, i nekoliko dana kasnije i u
lercegovini, pocelo ono sto su i sami ucesnici tih sukoba zvali
borba za drugo i trece mjesto, Lly liles, moja nova kolegica, i ja,
po nalogu urednika televizijske agencije za koju smo radili, presli
smo iz 8arajeva u medugorje s namjerom da odatle, putujuci svaki
dan blindiranim dzipom u mostar, pokrivamo rat izmedu lrvata
i muslimana. Lly je bila 1alijanka koja je odrasla u londonu i ne
samo najljepsa nego i najhrabrija zena snimatelj koju sam ikad do
tada i od tada sreo. (leset minuta nakon upoznavanja na 8araje-
vskom aerodromu, primjecujuci kako je gledam, rekla mi je:
leda, da se odmah razumijemo.) lozdravili smo se sa ostatkom
naseg dopisnickog tima koji je ostao u 8arajevu - lurt 8chork,
8abina cosic i drugi - i krenuli iz snijegom i ledom okovane losne
u suncanu lercegovinu. medugorje smo odabrali za bazu jer je,
!
iako na samo pola sata od pakla, bilo, u smislu komlora, potpuno
nedodirnuto plamenom mostarskog rata. Osim toga, na pola
puta izmedu medugorja i mostara nalazila se televizijska postaja
8iroki lrijeg, preko koje smo mogli slati videomaterijal, via 8plit i
2agreb, u london. 8mjestili smo se u malom medugorskom hotelu
punom turistickih hodocasnika iz citavog svijeta. lodocasnici su
svako jutro isli na mjesto oospinog ukazanja, iz cije je neposredne
blizine lVO pucao iz visecjevnog bacaca raketa, a Lly i ja tamo
gdje su te rakete padale. lako smo oboje bili snimatelji, ponekad
bismo radili zajedno, a ponekad bismo se razdvojili, i ja bih dan
proveo na jednoj, a ona na drugoj obali Neretve, sastavljajuci
na kraju dana dvije polovine tragicne mostarske price. }ednog
popodneva Lly se vratila iz istocnog mostara, ne sama, kao sto je
otisla, nego u drustvu mladog i zgodnog 8panca koji se zvao miguel
oil moreno. Na svom losem engleskom, miguel nam je objasnio da
se iz 8panije dovezao na motociklu i da je u mostar dosao da nauci
engleski jezik. Neka porodica ga je, za minimalnu naknadu, primila
u kucu na spavanje i hranu i miguel je nekoliko sedmica proveo
obilazeci grad i zavodeci djevojke na mostarskom korzu. Onda je
jedne noci zapucalo, i istocni mostar, u kome je miguel zivio, nasao
se u obrucu. lokusaj izlaska iz obruca na motociklu bio bi ravan
samoubistvu. lesetak dana kasnije, kad je potrosio sav novac,
miguel se spakovao i krenuo da napusti kucu u kojoj je zivio,
ali ga je domacin, kad je s ono malo talijanskog sto je prikupio od
predratnih turista napokon shvatio razloge njegove odluke, nasilno
zaustavio, u potpunoj nevjerici da je miguelu uopce moglo pasti
na pamet da bi ga on zato sto nema novca da plati za spavanje i
hranu izbacio na ulicu u ovakvom trenutku.
lad je Lly tog jutra dosla u istocni mostar u blindiranom dzipu,
domaci ljudi koji su je vec poznavali su spojili to dvoje stranaca
medu njima s namjerom da sa sebe skinu jos jedna usta koja treba
hraniti. Lly je ponudila miguelu da ga izvuce iz obruca i dobaci
!
do medugorja, a onda cemo vidjeti sta cemo s njim, rekla je dok
smo iz gepeka izvlacili njegov motocikl. moje visine, ali mrsaviji,
s kratkom kovrcavom kosom i augustovskim tenom, miguel je
u restoranu naseg hotela, nakon sto se istusirao i obukao cistu
odjecu, izgledao kao arapski princ, ali je njegova materijalna situ-
acija bila potpuno bosanska. lio je bez posla, bez para i potpuno
zaleden tragedijom koja se odvijala pred njegovim ocima: Oni
ljude na koje pucaju znaju po nadimcima iz djetinjstva!
miguelova prica bila je jednostavna. Nije bio ozenjen i zivio je
s majkom, bratom i malom sestrom, koja je imala neobicno slatko
ime - Yuyi. Nakon kratkotrajne karijere advokata u nekoj lirmi,
jednog dana je, slijedeci neki unutrasnji glas, sjeo na motocikl
i, umjesto kuci, krenuo u svijet, trazeci nesto sto bi njegovom
zivotu dalo dublji smisao. 8ticajem cudnih okolnosti, ta njegova
potraga za srecom zavrsila je u istocnom mostaru. miguel je
pricao o svojim avanturama, a Lly, koja je sjedila prekoputa
njega, slusala ga je sirom otvorenih ociju. }a sam sjedio sa strane,
vrtio casu s vinom vrhovima prstiju i posmatrao kako se miguel
polako i nesretno, kao i ja, zaljubljuje u Lly. Negdje pred ponoc,
nakon nekoliko llasa vina, ona ga je, iako se on opirao, uvjerila
da ostane s nama i da ce ga, ako on to zeli, nauciti da bude novi-
nar, a kasnije mozda i da snima, jer se tako najbolje moze pomoci
ovom napacenom narodu, sto je, po njegovim rijecima, bilo ono
sto je zelio najvise na svijetu. l tako smo od dueta postali trio.
miguel bi svako jutro ustao rano i pripremio dzip (pranje, benzin,
itd.), sendvice i termos s kalom i onda bismo oko osam sati krenuli
prema mostaru, gdje bi on jedan dan bio moj, a drugi njen asi-
stent. miguel bi se, dok sam ja snimao bjesomucno srpsko-hrvatsko
granatiranje istocnog mostara, skriven u nekoj od preostalih
visokih zgrada, odjednom izgubio. Ne bi ga bilo satima. Onda bi se,
kad je sve vec proslo, isto tako iznenada pojavio odnekud, uplakan
i umrljan krvlju ranjenika koje je nosio u bolnicu. losto su trupe
!8
koje su nadzirale mostarski rat bile spanske, Lly mu je predlozila
da napise kratki izvjestaj i nazove neke spanske radiostanice, cije
je brojeve nabavila preko ljudi u londonu, da pokusa da im proda
ratne reportaze iz mostara. Nakon nekoliko sati pisanja i brisanja,
miguel nas je pozvao u svoju sobu da nam, kao iskusnim novi-
narima i prijateljima, procita radioizvjestaj prije nego pocne zvati
urednike i nuditi svoj prvi novinarski rad. Lly i ja smo sjedili na
krevetu, a miguel je citao, podizuci s vremena na vrijeme pogled
s papira i gledajuci nas upitno. lad je zavrsio, Lly i ja smo zapljes-
kali i cestitali mu. On je, ohrabren nasim odobravanjem, poceo da
zove svoje buduce poslodavce, a Lly i ja smo otisli u svoje sobe.
lrije nego sto smo se rastali na hodniku, ja sam je, ne izdrzavsi
vise, pitao: 1i, Lly, znas spanski7 Ne znam, rekla je, ali mi je
dobro zvucalo. l meni, rekao sam. lako je nekoliko radiostanica
prihvatilo da kupuje njegove reportaze, miguelova ovisnost o
nama potrajala je jos nekoliko sedmica, jer je novac iz 8panije
do mostara putovao i putovao i putovao., ali to ionako vise
nije bilo vazno, jer smo ga i Lly i ja toliko zavoljeli zbog njegove
donkihotovske moralne cistote da nas je pomisao kako ce nas
miguel uskoro postati samostalan, i onda otici negdje, beskra-
jno rastuzivala. Njegova ljubav prema Lly bila je djecacki njezna i
stidljiva, i ta njegova emotivna krhkost je u njoj budila potrebu da
ga zastiti od surovog okruzenja u kojem smo se nasli. }a sam ga,
opet, zavolio na nacin na koji, pretpostavljam, stariji voli mladeg
brata.
1opovi s brda su neprekidno zasipali istocni dio grada
uzarenim metalom iz velikih, dalekometnih kalibara i citav mostar
bi danima bio prekriven crnim dimom. Na 8anticevoj aveniji su na
nicijoj zemlji sedmicama trunuli lesevi snajperskih zrtava i smrad
sprzenog ljudskog mesa se osjecao u dzipu skoro do 8irokog
lrijega. Vrijeme je prolazilo, do miguela su stigli prvi novci - prvu
platu je dao da mu se popravi motocikl - ali smo se Lly i ja i dalje
!9
ponasali kao da nisu i kao da je sve isto kao na pocetku. Nakon
dana provedenog na mostarskom bojistu, poslali bismo materijal
za london, miguel bi telelonom izdiktirao svoj spanski izvjestaj
(radiostanice su se pocele nadmetati za njegove izvjestaje i nuditi
mu stalni posao, ali je on to odbijao) i onda bismo poslije tusiranja
i miguelove male sieste isli na veceru s hodocasnicima, a
ponekad, najcesce za vikend, kad je manje pucalo, u 8plit, jer
je, kako je Lly rekla, u medugorju dosadno kao u raju subotom
navecer. lrovod u 8plitu sastojao se od obilne vecere u dobrom
restoranu (iako je imao dovoljno novaca, miguel bi iz sekcije
toplih jela uvijek narucivao ono najjeltinije) i potom odlaska u
disko-klub. Lly i ja bismo se napili, a miguel, posto uopste nije
pio, odvezao bi nas pred zoru nazad u medugorje i stavio u krevet.
(}ednom sam ga, kroz odskrinuta vrata, gledao kako beskonacno
dugo sjedi na ivici kreveta i gleda Lly kako spava.) mjesec dana
kasnije, Lly i ja smo dobili naredenje iz londona da se kako
znamo prebacimo u 1uzlu i snimimo otvaranje 1uzlanskog aero-
droma za potrebe snaga ujedinjenih nacija. miguel je, bez imalo
razmisljanja, odlucio da krene s nama. llan je bio jednostavan:
mi cemo voziti dzip, a on ce za nama ici na motociklu. lopravio
je sve osim larova: 8ta ce mi larovi po danu!7 Nas dzip se, uz
puno srece i na jedvite jade, izborio s blatom i odronima na tom,
nabrzinu prokopanom, zaobilaznom sumskom putu, a kako je
miguel sve to prosao na motociklu, meni ni dan-danas nije jasno.
Nakon 14-casovne voznje, nas troje smo sjedili na krevetu u
miguelovoj sobi i gledali snimke granatiranja 1uzle koje je on, dok
smo mi unosili opremu u hotel, snimio mojom kamerom. Nekoliko
spanskih stanica je putem Lurovizije trazilo da im miguel proda
ove i buduce snimke i tako je on postao kamerman. Lly mu je dala
malu 8ony kameru koju smo nosili u slucaju da se velike kamere
pokvare.
40
1ri dana nakon dolaska u 1uzlu, za njen rodendan, miguel
je nabavio nekoliko llasa viskija, posudio cl walkman i male
zvucnike od satelitskih inzinjera eurovizijske razmjene i u hote-
lskoj sobi organizovao zabavu u njenu cast. u neko doba pustio
je i Nirvanu, 8mells like 1een 8pirit. Odakle mu, ne znam, ali kad
je tenkovska granata pogodila hotelsku sobu nekoliko spratova
ispod nas, niko se nije ni trznuo, jer su svi mislili da je zaglusujuce
bang doslo s tog cl-a.
lada se otvorio aerodrom i 1uzla nastavila zivjeti pod
uobicajenim terorom srpskih topova s distance, odlucili smo
krenuti nazad u medugorje. 8nimit cemo usput prilog o miguelu.
lamerman na motociklu. usamljeni jahac, sta mislis7, pitala
je Lly. 8uper, rekao sam. medutim, na samom izlasku iz 1uzle,
pokvario nam se mjenjac i od tog trenutka smo mogli voziti samo
u drugoj brzini. lut se zbog toga neplanirano produzio duboko
u noc, sto je za miguela bio ozbiljan problem jer mu na moto-
ciklu nisu radili larovi. Nas plan da vozi ispred nas, kako bismo
mu osvjetljavali put, lunkcionisao je po ravnom, ali bi na svakoj
ostroj okuci skrenuo u potpuni mrak, naletio na rupu ili kamen i
pao, pa smo ga nekoliko puta skoro zgazili. Lly i ja smo mu pre-
dlagali da stanemo i sacekamo zoru, ali je on insistirao da je sve
uredu i da nam je ostalo jos samo malo i da je najvaznije da sto
prije stignemo kuci, kako je zvao hotel u medugorju. lad smo
napokon stigli, on je nekoliko narednih dana proveo u krevetu
zamotan u zavoje od glave do pete. Ostao je s nama jos nekoliko
sedmica, a onda mu je Lly, preko svojih prijatelja, nasla posao u
nama konkurentnoj televizijskoj agenciji i miguel je otisao prvo
u 8arajevo, a onda dalje, sto bi se reklo, trbuhom za kruhom.
odje god su se desavale najgore borbe, njegovi poslodavci su slali
miguela, bas kao sto su nasi slali lurta 8chorka. u pocetku me je
zvao cesto. }ednom u tri sata ujutro, da pita sta je bijeli balans
ili koji lilter da stavim za snijeg7. Nakon nekog vremena pozivi
41
su prestali, ali sam, skupljajuci inlormacije od kolega i prijatelja
koje sam sretao po ratistu, znao da je negdje u losni, da je ziv i
zdrav i da odlicno snima. Lly je odlazila u london i vracala se u
losnu svakih nekoliko mjeseci, a ja sam nastavio pokrivati rat u
lercegovini -koncentracione logore lretelj i leliodrom, rusenje
8tarog mosta- dijeleci blindirani dzip, prenocista i hranu s kole-
gama iz agencije. Na prve glasine o postojanju koncentracionih
logora u lercegovini, a koje sam ja proslijedio urednicima u
londonu nakon sto mi je to potvrdio jedan bivsi sarajevski prole-
sor koji je radio za matu lobana, kroz vrata moje hotelske sobe
je jednog jutra uletio lurt 8chork i poceo da vice: leda, idemo,
idemo, idemo! lako mozes spavati s tom inlormacijom u glavi7
2ajedno smo proveli sljedecih nekoliko sedmica i svijetu, rijecima
i slikama, pokazali sta se dogadalo u lretelju i na leliodromu.
8ljedeci put miguela sam vidio krajem '94. godine. }ednog
jutra se iznenada pojavio ispred splitskog hotela u kome smo
Lly i ja odsjeli za njen rodendan, probudio nas, izveo napolje u
pidzamama i na parkingu, u pokusaju da podigne motor na zadnji
tocak, izgubio ravnotezu i pao. u litnoj su mu stavili nekoliko
zavoja na ruke i to je bilo sve. lad sam u proljece 199. godine
otisao u Ameriku, vijesti o miguelu su do mene stizale rijetko,
najcesce preko prijatelja i kolega koji su, za razliku od mene, i
dalje putovali po svijetu kao ratni reporteri. (meni je martin lell
naredio da napustim rat, jer sam potrosio svoj sretni kupon,
i bolje je da radim negdje gdje ne puca.) mark cizi, kolega i
prijatelj iz }uzne Alrike, javio mi je kad je miguel pretucen u
Angoli, Nicole Nikiru kad je dobio nagradu za najboljeg ratnog
kamermana. lio je prvi kamerman koji se ubacio u kosovski
ucl i zadnji novinar koji je ostao u lristini nakon ulaska srbi-
janske vojske. 8lusajuci u washingtonu sve te price o miguelu,
osjecao sam neku vrstu ponosa i hvalio se kako sam ga upravo ja
naucio da snima i radi.
42
A onda sam jednog jutra 2000. godine, dok sam mamu,
koja je dosla iz 8arajeva da me posjeti u washingtonu, vozio na
jednodnevni izlet u New York, dobio poziv od Lly. leda, sta
radis7, pitala je. Vozim mamu da vidi New York, rekao sam.
mozes li stati kraj puta na sekundu7 8tao sam. logodila se
nesreca, rekla je. miguel i lurt su poginuli, mark i Yanis su
ranjeni. lako7 lad7 odje7 8ierra leone, jucer, rekla je. Na
lurtovoj sahrani se, nakon godina nevidanja, skupilo skoro citavo
malo pleme ratnih reportera, ukljucujuci marka i Yanisa, koji su
nam u detalje bezbroj puta prepricali kako su loveci vijesti po
dzunglama 8ierra leonea jednog jutra upali u zasjedu i kako je
prvi ralal ubio lurta u prvom i miguela u drugom autu i kako
su njih dvojica, mark i Yanis, satima lezali na zemlji osluskujuci
napadace koji su ih macetama trazili u visokoj travi pored puta.
(lurt i njegova supruga 8abina zivjeli su u washingtonu, tako
da smo vecinu tog vremena proveli sjedeci kod mene u stanu,
prepricavajuci ratne dogodovstine mrtvih drugova.) miguel je
sahranjen u 8paniji nekoliko dana kasnije. }a sam se opravdao
nekim obavezama na poslu i nisam otisao na sahranu. Lly me
zvala telelonom svaka dva-tri sata: 8ad idemo u crkvu, ili: }a
jos uvijek ne mogu da vjerujem da je miguel u ovom sanduku.
oodine su prolazile i ja sam, zabavljen zivotnim dilemama -
dati otkaz na poslu i posvetiti se pisanju poezije ili spakovati opet
kolere i vratiti se u 8arajevo - sve rjede i rjede mislio na ludo
ratno vrijeme i dogadaje u kojima su, kao u rijecnom viru, jedan
po jedan, nestali ljudi koje sam volio. 8koro sam ih sve zaboravio.
(8jecanje je selektivna lantazija o proslosti.) medutim, prije tri
dana - kraj novembra 200. godine - u jednom e-mailu od meni
nepoznatog posiljaoca, pronadem sljedecu poruku:
4!
uraqi c1a,
ja sam m|a1a scstra Viquc|a 6i|a Vcrcna.
1vcj c-mai| sam dcui|a cd supruqc pckcjncq kurta, 5auinc.
.dc|azim u 5arajcvc . dcccmura i vc|jc|a uin da sc, akc imas
vrcmcna, vidimc.
Yuyi

uAvuj kuNuAc
(stcrija ucd|jikavc zicc)
7cnska na|jina ui trcua|a uiti kac cqrada
cd ucd|jikavc zicc: da s|uzi svcjcj svrsi nc
zak|anjajuci pcq|cd.
8ophia loren, 199.
8in mog dobrog druga je mlad i veoma tale-
ntovan reziser. larun, kako se zove drugov sin, u
jednom od svojih prvih radova zapocinje kratki
lilm o zatvoru ouantanamo jutarnjom scenom u
kojoj stariji bracni par seta pored visoke ograde od
bodljikave zice.
4
lok se polako gegaju, muskarac zeni, na nacin koji sugerise da
se ta scena u njihovom zivotu odigrala vec bezbroj puta, objasnjava
da je bodljikava zica, po kolicini zla koju je nanijela covjecanstvu,
daleko opasnija i od atomske bombe. Ona suti i razmislja o ko zna
cemu. (moji dotadasnji lavoriti, odnosno razlozi za civilizaci-
jski sumrak zapadnog neba, bili su motor s unutrasnjim sago-
rijevanjem i daljinski upravljac za televizor.) lok muz obrazlaze
argumente svoje tvrdnje, na ekranu se izmjenjuju krupni kadrovi
celicnih bodlji. lako je moguce da je taj mali komad zasiljenog
zeljeza u stanju da proizvede lizicku bol i onda kada je kontakt
izmedu mene i njega samo vizuelan7 lada se njih dvoje ponovo
nadu, na ekranu iza njih se, osim natpisa iznad kapije camp
lelta, ouantanamo, s druge strane zice vidi grupa zatvorenika u
narandzastim unilormama. 8 vrecama na glavama i lisicama na
rukama, zatvorenici klece ispred grupe americkih vojnika. }edan
vice na njih, a ostali ih drze na nisanu.
lada je bivsi ucitelj i seril }oseph olidden prijavio pate-ntnom
birou, 184. godine, u lansasu, svoj izum koji se sastojao od ostrih
celicnih kukica rasporedenih duz obicne celicne zice, bio je uvjeren
da je otkrio jeltin i elikasan nacin za kontrolisanje kretanja stoke,
koji ce mu donijeti bogatstvo. l bio je u pravu. Njegova labrika,
larb lence company, vec je u svojoj godini rada proizvela i prodala
22 tone bodljikave zice, a vec sljedece, zahvaljujuci monopolu i
novim, parnim strojevima, proizvodnja je porasla na 1! tona.
lanas postoji oko 2.000 razlicitih vrsta bodljikave zice koje su kao
izumi registrovane u patentnim zavodima sirom svijeta. oodine
190. olidden je umro kao jedan od najbogatijih ljudi u Americi
(skoro milion dolara). Njegov izum je s tehnicke strane veoma
jednostavan, skoro primitivan, ali je princip djelovanja lascinan-
tan. mehanika je sljedeca: na obicnu celicnu zicu liksira se sto
vise malih celicnih bodlji, koje kod stoke - i ljudi - kad dode u
kontakt s ogradom, izazivaju neobicno bolne i nakazne povrede.
4
Naime, kada probije kozu, celicna bodlja se zarije u potkozno
tkivo zivotinje ili covjeka i od tog momenta lunkcionise ne kao
bodez, nego kao udica. Ne reze tkivo, nego ga kida. Osim ovog
dejstva, postoje i druga. lanas je opceprihvaceno misljenje da
duzi boravak u blizini bodljikave zice izaziva kod ljudi, a vjero-
vatno i kod zivotinja, izuzetno duboke i traumaticne psiholoske
promjene, bez obzira na to s koje se strane ograde covjek nalazi.
lrincip djelovanja ovog izuma je psiholoski. lao i kod stoke, tako
i kod ljudi, sjecanje na prethodno bolno iskustvo obeshrabruje
buduce pokusaje bijega iz bodljikavom zicom ogradenog pros-
tora. u lormularima oliddenovog patentnog podneska, izum je
namijenjen stoci, ali bodljikava zica ubrzo napreduje i pocinje
da sluzi kao sredstvo za kontrolisanje kretanja ljudi, odnosno za
politicko kontrolisanje prostora, kako precizno kaze O. kazac,
autor knjige 8arucd wirc: A c|itica| uistcry, koga necu vise spomi-
njati jer mu knjiga nije nesto narocito. loliko je znacajna uloga
bodljikave zice u otimanju zemlje od americkih lndijanaca i koliki
je njen doprinos u genocidu koji je tom prilikom nad njima izvrsen
(populacija je s 12 miliona 100. godine spala na 2! hiljada 1900.
godine), pitanja su na koja, ni nakon citanja ove knjige, zaista
nemam precizan odgovor. Nazalost, ni ooogle. kazlog je jednosta-
van: kandidata za glavnu ulogu u tom stravicnom zlocinu je puno.
luska, male boginje, revolver, tuberkuloza, lokomotiva, covjek.
8vaki od ovih pretendenata je u to vrijeme imao kapacitet da bude
glavno oruzje. Ali, sasvim je sigurno da je bodljikava zica u svemu
tome igrala, ako ne glavnu, a onda zapazenu sporednu ulogu.
cinjenica je da je bodljikava zica potpuno poremetila nomad-
ski zivot bizona i isprijecila se, kao neprohodna prepreka, izmedu
lndijanaca i tog njihovog osnovnog izvora proteina. lao i da se
bodljikavom zicom ogradeni djelici Amerike, u kojima danas zive
lndijanci, zovu rezervati. lakle, dio koji je, za razliku od ostatka,
sacuvan.
4
8ljedecu zapazenu ulogu ovaj patent ostvaruje za vrijeme
lrvog svjetskog rata. monokromatski snimak, siroki kadar.
lamera polako prelazi preko blatnjave livade izmedu dva rova.
Na nicijoj zemlji, koja se jos pusi od bitke, leze izvrnuti sljemovi.
lada vjetar ukloni izmaglicu, u daljini se vide tijela mrtvih vojnika
na barikadama od bodljikave zice. 2ica je, ocigledno, neprolazna.
Nijemci su, nezadovoljni elikasnoscu tradicionalne bodljikave zice,
neposredno prije rata, patentirali i poceli proizvoditi takozvanu
bodljikavu traku, koja umjesto kukica ima celicne zilete. la
bi se vidjela puna elikasnost ovog izuma, potrebne su najmanje
dvije sukobljene grupe. }edna s jedne strane zice, a druga s druge.
lo mogucnosti, bivsi susjedi. Od tada, od prvog velikog rata, pa
nadalje, bodljikava zica postaje ne samo sredstvo nego i simbol
podjele na nas i njih: holokaust, lerlinski zid, lalestina. }edan
od dodatnih uzasa bodljikave zice je to sto omogucava skoro
nesmetani vizuelni kontakt izmedu zrtve i krvnika. lada strada,
covjek od drugog covjeka, uvijek se nada da je razlog to sto ga
krvnik ne poznaje licno. lodljikava zica eliminise tu mogucnost.
2rtva se sa svojim buducim krvnikom, prije nego sto klanje pocne,
kroz bodljikavu zicu moze ne samo vidjeti nego cak i rukovati.
(lao mladic na snimcima iz 8rebrenice, kad dolazi pred.)
Od licnih iskustava s bodljikavom zicom, precizno pamtim
dva. lio sam djecak. lrelazio sam ogradu na nasoj vikendici na
lalama i izgubio ravnotezu. u pokusaju da ponovo uspostavim
balans, rukom sam se uhvatio za zicu, odnosno za bodlju na
bodljikavoj zici. }edan dio mene je tu i ostao, a ostatak je pao na
zemlju gledajuci, bez glasa, u komadic kosti koji se zabijelio na
krvavom dlanu. lotpuno nijem od bola. moj drugi bliski susret s
bodljikavom zicom se dogodio na sljedeci nacin: lurt 8chork i ja
smo tokom rata, cunjajuci po lerceg-losni kao reporteri strane
novinske agencije, jednog dana naisli na koncentracioni logor koji
se zvao lretelj. logorasi su bili muslimani, a tamnicari lrvati. }a
48
se sada ne sjecam bas svih detalja, kao sto su, recimo, gdje smo to
prvi put culi, koliko smo dugo trazili nacin da potvrdimo glasine
i, na kraju krajeva, kako smo i od koga uspjeli dobiti dozvolu da
udemo i snimimo taj logor. 8jecam se samo da smo jednog dana
sjedili u nekoj kancelariji i jeli grah s komandantom tog logora
i da me je za vrijeme tog rucka nazvala moja djevojka mirna da
pita kako sam i sta radim. lad sam joj rekao sta radim - evo jedem
grah s upravnikom koncentracionog logora lretelj - rekla je da
je medu nama gotovo i spustila slusalicu. 8cene koje smo lurt i
ja vidjeli prilikom tog prvog i u nekoliko naknadnih obilazaka
logora lretelj su zaista uzasavajuce. logorasi su drzani u tunelu iza
celicnih vrata. (Originalna namjena objekta bila je skladistenje
oruzja ili komandni centar u slucaju nuklearnog rata ili tako nesto.)
lzgladnjeli, pretuceni, izbezumljeni. lok smo prolazili pored njih,
logorasi su nam, kad cuvar ne bi gledao, gurali u dzepove papirice
s telelonskim brojevima i imenima. Nas dvojica smo skoro citavu
sljedecu noc proveli okrecuci brojeve i javljajuci porodicama: .
u logoru lretelj. 2iv je. }ednom rijecju, uzas. lad bih za opis
onoga sto sam vidio znao jacu rijec od uzas, ovdje bih je upotri-
jebio. Nakon sto su lurtovi, slikom ilustrovani, tekstovi obisli
svijet, pred kapijama logora pojavio se konvoj dzipova i kamiona
s oznakom medunarodnog komiteta crvenog krsta. lva-tri dana
kasnije, pred tim istim kapijama sada vec sirom svijeta poznatog
koncentracionog logora lretelj, za predstavnike sedme sile pozi-
rali su tadasnji ministar vanjskih poslova lrvatske mate oranic i
americki ambasador u lrvatskoj leter oalbraith. Na kratkoj press
konlerenciji koja je uslijedila, receno nam je da je na bilateralnom
sastanku dogovoreno da ce logor biti raslormiran, a zatvorenici
prebaceni u hotel na ostrvu ladija. Odatle ce, na zahtjev lrvatske,
umjesto kucama, biti poslani u inostranstvo. Na dogovoreni dan,
tacno u deset sati, kako je protokol odredio, otvorit ce se kapije i
zatvorenici ce, u koloni, izmarsirati iz logora i uci u autobuse koji
49
ce ih cekati napolju. 1og dana, lurt i ja smo dosli na lice mjesta,
kao i obicno, vec u sedam sati ujutro. cupkamo od zime pred kapi-
jom i llertujemo s nekim mladim 8panjolkama iz medunarodnog
komiteta crvenog krsta. One su zadnjih nekoliko dana provele
unutar bodljikave zice pripremajuci logorase za put. Autobusi
su stigli oko pola deset. 2najuci tacan scenarij dogadaja, ja sam
skoro citavu prethodnu noc bio budan pokusavajuci da smislim
nacin na koji bih taj dogadaj snimio onako kako prezivjeli logorasi
zasluzuju. Ne samo kao dokument nego i kao poruku. Namjestio
sam kameru na stativ i uperio objektiv prema unutrasnjosti
logora, tacnije prema mjestu na kojem bi se kolona logorasa
trebala pojaviti. Onda sam zumirao na ogradu logora, odnosno
na bodljikavu zicu. lodesio sam optiku sociva tako da je samo
jedna celicna bodlja u lokusu, a sve ostale van njega. mutno, razli-
veno. lao kad gledas svijet kroz suze ili ronis otvorenih ociju. u
trenutku kad u daljini ugledam siluete logorasa, malim cu okre-
tom sociva prebaciti lokus s celicne bodlje na njene zrtve, odnosno
na logorase koji se pojavljuju u daljini. 1ehnika tog poteza je
jednostavna i veoma popularna medu agencijskim ratnim kamer-
manima jer im pod krinkom umjetnosti, ustvari, omogucava
uticaj na videodokument, odnosno, narusavanje neljudskog novi-
narskog principa neutralnog posmatranja. 8ve se, sto je na ovim
prostorima rijetko, dogodilo po planu. lad su se iz dubine kadra
pocele pojavljivati svijetle siluete, prebacio sam lokus i ugledao
sljedecu scenu: kolona logorasa izranja na horizontu i ide prema
kapijama logora. 8pletom cudnih okolnosti, ciji bi sticaj bilo lako
ali nepravedno pripisati logu, svi su obuceni u sive pamucne
trenirke s velikim olimpijskim znakom na grudima i natpisom
koji kaze:
wc arc tnc wcr|d
larcelona '92
0
0v 5u8uuNu
)1#%
Na cvcm mczda, najpcznatijcm amcrickcm p|atnu (Amcrican
6ctnic, !-1 q.), s|ikar 6rant wccd (5vc dcurc idcjc dc kcjin sam
dcsac su mi pa|c na pamct dck sam muzac kravu.) zc|ic jc nas|ikati
amcricku s|iku i pckazati tradicicna|nc vrijcdncsti amcrickcq
duna. 7cna na s|ici jc njcqcva scstra Nan, a muskarac njcqcv zuuar,
8yrcn Vckccuy. kcstimc jc cdaurac sam s|ikar. 5vi c|cmcnti s|ikc su
ra1cni pcscunc. Vuskarac i zcna su pczira|i cdvcjcnc. Ni jcdnc cd
njin dvcjc nikad nijc ni vidjc|c kucu u pczadini.
mecava koja je vijala citavu noc prestala je oko podne i od
tada pada ledena kisa. ledeni bodezi prijete s krovova prolazni-
cima, a snijeg je svuda, osim na glavnim ulicama, skoro do pojasa.
lristalna bjelina je, cini se, prekrila citav svijet ili barem onaj
1
njegov dio koji se vidi kroz mrazom isarani prozor gradske
kalane u manchesteru, najvecem gradu u drzavi New lampshire.
1emperatura je 18 stepeni celzijusa ispod nule, ali lokalci, s kojima
caskamo dok pijemo caj od nane u gradskoj kalani, kazu nam da je
ovo za njih lijep zimski dan jer nema uobicajenog polarnog vjetra,
koji ledenu kisu baca direktno na prozore i lomi stakla. Osim
klime i geogralije, sve americke drzave imaju, naravno, i ime,
zastavu i grb. 8vaka americka drzava ima, takoder, i svoj zvanicni
moto, neku uzrecicu koja ponekad zivi na drzavnom grbu ili
zastavi, a ponekad, sto je cesci slucaj, putuje svijetom na automo-
bilskim tablicama svojih drzavljana. Obicno je to nesto sto
drzavljane podsjeca zasto zive bas tu, a ne, recimo, negdje drugo
(montana - zlato i srebro), ili nesto po cemu bi zeljeli biti poznati
(1eksas - prijateljstvo), ili se jednostavno radi o necemu sto je
nekome ko je prije sto i vise godina odlucivao o tome zvucalo
dobro na latinskom ili grckom. Naprimjer, moto drzave Oregon je
Alis volat propriis, sto znaci Ona leti vlastitim krilima. moto
lalilornije je Lureka. 2ivi slobodno ili umri je moto koji se
stanovnicima New lampshirea ucinio najprikladnijim za njih i
oni su ga s ponosom stavili na svoj drzavni grb, na sve drzavne
zgrade, na tablice automobila, na leda koznih jakni i na 90 posto
suvenira, ukljucujuci i igracke za djecu. lakle, radi se o necemu
sto je njima vrlo vazno i nikako ne bi zeljeli da ostane neprimjeceno.
lao i vecina Amerikanaca, tako i ljudi iz New lampshirea pojam
slobode izjednacavaju s postojanjem demokratije, a demokratiju s
postojanjem najmanje dvije politicke partije koje periodicno
izlaze na izbore. 2bog toga je mozda potpuno prirodno da
najvazniji americki izbori, oni za lijelu kucu, taj 1aj mahal slobo-
dnog svijeta, zvanicno pocinju upravo ovdje. lrimarni izbori,
odnosno selekcija najjaceg kandidata unutar svake stranke,
uprkos vec spomenutoj polarnoj klimi, pocinje u New lampshireu
vec u lebruaru, mnogo ranije nego u ostalim americkim drzavama,
2
koje, iz nekog razloga, preleriraju proljetne javne skupove i
aktivnosti. medutim, koliko god to na prvi pogled zvucalo iracio-
nalno, nakon razgovora s mjestanima - oeorge i ja sjedimo u
kalani i cekamo da se objave rezultati izbora - covjek, popivsi pet-
sest cajeva od nane, pocinje da shvata njihovu logiku. Oni, i to
vam slovo po slovo kazu svi koje pitate, zele da se upoznaju sa
svim kandidatima licno i izbliza, da se rukuju i pricaju s njima, da
ih vide i procijene vlastitim ocima prije nego sto mediji izaberu
svoje lavorite i prije nego sto medusobni besramni napadi izmedu
samih kandidata stvore kod glasaca predrasude kojih se (kao sto
svaki heteroseksualac koji se zatekne u transseksualnom baru
zna) covjek, ponekad, ni pored najbolje volje, ne moze osloboditi.
liti prvi koji medu, do tada manje-vise ravnopravnim
predsjednickim kandidatima probire zrno od kukolja i u 99 posto
slucajeva vec u startu predsjednicke trke bira dvojicu linalista je
nesto sto stanovnici New lampshirea rade jos od 191. godine. l u
tome, sudeci po otporu koji pokazuju prema i najmanjoj
mogucnosti da to u buducnosti ne bude tako, i dan-danas uzivaju.
}edini kandidati koji su izgubili primarne izbore u New
lampshireu, a ipak pobijedili na kraju, odnosno, jedini izuzeci
tom legendarnom njuhempsirskom pravilu - sjetite se onih 99
posto - jesu dva covjeka. lill clinton i o.w. lush. lako su i jedan i
drugi zaista izuzetni ljudi, naravno, svaki na svoj nacin, kako i
zasto se to bas njima dogodilo, u principu je, vrlo jednostavno
objasniti, ali, nazalost, nije tema ovog teksta. u zemlji losni, u
kojoj sam roden i u kojoj sam odrastao (i koju volim kao sto,
recimo, ljudi koji su rodeni na }amajci vole }amajku), politicki
izbori nisu imali ni priblizno tako dugu tradiciju. ustvari, izborima
u mojoj zemlji prisustvovao sam samo jednom, jer se neposredno
nakon njih drzava urusila kao zamak od pijeska pravljen nevjestim
rukama, izbio je rat i cinilo se kao da unutar zidina nema vise
dovoljno mjesta za sve... , 199. godine sam izbjegao u Ameriku,
!
poceo da radim kao snimatelj u medunarodnoj televizijskoj age-
nciji i ovo su bili moji prvi americki predsjednicki izbori koje sam
pratio uzivo, odnosno, iz najblize kalane. Nekoliko dana prije
dolaska u New lampshire, na sastanku redakcije u washingtonu,
okupljeni kao kosarkasi u trenerskoj pauzi oko sela biroa, mi,
zaposleni, podijeljeni smo u producent & kamerman timove i
zaduzeni da pratimo jednog od kandidata. lada su, po tradiciji,
stariji producenti prvi izabrali predsjednickog kandidata koga bi
zeljeli pratiti i kamermana s kojim bi zeljeli raditi, oeorgeu i meni
(dok je na njega dosao red da bira, ja sam ostao jedini neizabrani
kamerman) ostao je samo republikanski kandidat lat luchanan,
o kome ja do tada nisam nista znao, a oeorge je, kad smo izasli sa
sastanka, rekao da se radi o pateticnom, konzervativnom lana-
tiku, koji nema nikakve sanse da pobijedi ni na izborima u svojoj
mjesnoj zajednici, a kamoli u Americi, i da je njemu, oeorgeu, ovo
vec ko zna koji put da mu zapadnu takvi jebeni gubitnici i da mu
je pomalo vec pun kuler svega. }a, kao sto sam rekao, do tada
nisam znao ko je i kakav je taj covjek luchanan, jer nikada nisam
ni cuo za njega, ali sklapajuci u glavi mentalnu skicu na osnovu
onoga sto mi je oeorge dok smo putovali prema New lampshireu,
pricao, zakljucio sam da se radi o nekoj vrsti americkog 8eselja, ali
potpuno uljudenog i bez lako primjetljivih lalinki. meni to,
medutim, nije bilo vazno. 8ve u vezi s izborima, a pogotovo
americkim predsjednickim izborima, bilo mi je novo i intere-
santno. oodina je, dakle, '9. i izazivaci clintonu su republikanski
kandidati lob lole i lat luchanan. lob lole, ranjeni heroj iz
lrugog svjetskog rata i legendarni americki senator,
sedamdesettrogodisnji je gospodin, covjek koji se u predsjednicku
utrku upustio iz jednostavne zelje da prije odlaska u penziju
optrci pocasni krug po Americi. latrick }oseph luchanan je
potpuno druga prica. lopularni populisticki novinar s enciklope-
dijskim znanjem o americkom politickom sistemu i intimnim
4
vezama s ljudima na vlasti, lat (tako se predstavlja), politicku je
karijeru zapoceo pisuci govore za predsjednike Nixona, lorda i
keagana, ali je svoje intimne politicke stavove javnosti otkrio tek
kasnije, pisanjem u novinama (Naticna| kcvicw i 1nc Amcrican
ccnscrvativc, ciji je osnivac) i nastupajuci na 1V (cNN) i radioe-
misijama. lopularnost i ugled medu americkom krajnjom desni-
com, koja je po broju javnih clanova objektivno nebitan politicki
laktor, lat je stekao zbog svoje blagosti u osudi litlera i javno
izrazene sumnje da se holokaust ustvari dogodio. medutim,
njegova stvarna politicka snaga, njegova, kako se to strucno kaze,
glasacka baza, bili su ne ideoloski desnicari, nego takozvani obicni
ljudi, svijet koji sam cisti svoj nered i jedva sastavlja kraj s krajem,
ocevi koji nadnicenjem izdrzavaju velike porodice nadajuci se da
ce jednog dana njihovoj djeci biti bolje i lakse u zivotu nego njima,
slabo placeni americki vojnici i generalno ljudi koji su iz ovog ili
onog razloga nezadovoljni zivotom. Njihova srca i potpise
potrebne za kandidaturu lat je osvojio tekstovima u kojima se
bavio, za te ljude, ocigledno, kljucnim zivotnim pitanjima, kao sto
su medunarodni trgovinski ugovori, imigranti, crnci, homoseksu-
alci i leministkinje. 2a oslobadanje americke zene nisu, kao sto
se misli, zasluzne razvikane leministkinje, nego prodavnice,
stvari kao sto su masina za pranje suda, masina za susenje vesa,
zamrzivac. Na Nacionalnoj republickoj konvenciji 1992. godine
lat je odrzao poznati govor kat kultura, u kome je svoje politicke
ideje sumirao kao religiozni rat koji se vodi za spas duse
Amerike. (oovor je, vjerovatno, puno bolje zvucao u originalu,
na njemackom jeziku., molly lvins, poznata americka novinska
komentatorica.)
oeorge i ja smo vec pet dana u New lampshireu, gdje iz dana
u dan pratimo latove vasarsko-politicke govore, i meni je tek
sada razumljiva oeorgeova prvobitna ljutnja. la stvar bude jos
gora, sel iz washingtona je trazio da stupimo u kontakt s latovim

savjetnikom za medije i snimimo duzi prilog o luchananu kako

bi svjetskoj javnosti predstavili ovog, teoretski, moguceg pre-
dsjednika Amerike. 8avjetnik za medije je, naravno, odobrio nas
zahtjev.
oeorge i ja se probijamo kroz snjeznu mecavu do lokalne
osnovne skole u cijoj sali za lizicko lat, navodno, svako jutro
dzogira. Nakon upoznavanja i kratkog dogovora, prateci precizna
uputstva medijskog savjetnika o tome kako da ovo uradimo na
najbolji nacin, lat i oeorge se razgibavaju, testiraju bezicne
mikrolone i pocinju zajedno da dzogiraju. lok trce u krug po ivici
sale, razgovaraju o latovim sansama u izborima, a ja ih snimam
s tribina. Oni su (drugi kandidati - op.a.), pal, pal, u smrtnom
strahu, pal, oni cuju kako seljaci klikcu s vrha planine, pal, pal,
pal. 8vi ti vitezovi i baroni, pal, pal, pal, okrenut ce se i odjahati,
pal, pal, pal, u svoje zamkove i podici mostove za sobom. lal, pal,
pal. 8eljaci ce, pal, pal, pal, pal, nagrnuti s, pal, pal, vilama, pal,
pal, pal, u rukama, pal, pal, pal. mi cemo se, pal, pal, popeti na
vrh, pal, pal, pal. Obojica imaju viska kila, a manje kondicije nego
sto bi trebali za ovako nesto i poslije nekoliko krugova razgovor
je toliko isprekidan teskim disanjem da postaje nerazumljiv. 8
tribina masem oeorgeu i kazem mu da bi bilo bolje da stanemo
sa snimanjem jer se nista ne razumije. oeorge misli da je problem
moje znanje engleskog, ali se po preslusavanju snimljenog razgo-
vora latov savjetnik slaze. lat predlaze da razgovaraju stojeci
na mjestu, dok se on, kao, razgibava za trcanje. Na kraju razgov-
ora on ce se pozdraviti s oeorgeom i poceti da trci. 8avjetnik za
stampu, medutim, smatra da su i oeorge i lat vec toliko znojavi da
ce citava stvar izgledati potpuno neprirodno. litaju me, imas li ti,
losanac, neku ideju7, ali ja kazem da nemam. 8avjetnik predlaze
da se lat i oeorge idu tusirati i da razgovor nastave u latovom
autu, tokom voznje do malog ruralnog restorana, gdje lat u 10
sati ima sastanak s ljudima. 8at vremena kasnije, lat, savjetnik

i ja smo u njihovom dzipu, na putu prema restoranu. oeorge je

u rent-a-car tcyctici iza nas. Originalno, ideja je bila da cemo svi
putovati zajedno, ali je zbog oeorgeovih krupnih kostiju, nakon
sto sam postavio kameru i ostalu opremu, postalo ocigledno
da na zadnjem sjedistu nema mjesta za obojicu. Odluceno je da
voznju iskoristimo za snimanje latovog glasnog razmisljanja o
sebi i svijetu, a da oeorge razgovor s njim nastavi kasnije, kad se
za to ukaze pogodna prilika. 8avjetnik vozi, lat sjedi na mjestu
suvozaca i prica, a ja ga snimam dijagonalno sa zadnjeg sjedista.
lrica o vaznosti koju New lampshire, kao mjesto koje otvara
sezonu izbora, ima na konacan ishod. Nakon nekoliko minuta
glasnog razmisljanja - sjetite se onih 99 posto - lat zakljucuje da
onaj ko pobijedi u New lampshireu sigurno dobija nominaciju
svoje stranke. 8avjetnik pita lata sta misli o clanku u Ncw Ycrk
1imcsu u kome ga novinar optuzuje za rasizam. mogu oni pisati
sta hoce i navoditi kojekakve naucne studije, ali moje iskustvo mi
govori da ako u Ameriku uvezemo ljude iz, recimo, plemena 2ulu i
ljude iz Njemacke, ovi iz Njemacke ce se brze i lakse uklopiti u nas
zivot. }a znam sve o odnosima rasa. }a sam roden u washingtonu.
cetiri stotine hiljada bijelaca i 400 hiljada crnaca. }a u buducnosti
vidim Ameriku koja je 80-90 posto bijela. meni se takva Amerika
svida, kaze lat i gleda kroz prozor. 8avjetnik za stampu mu
savjetuje da dok govori gleda u njega, tako da mu ja sa zadnjeg
sjedista barem djelimicno vidim lice, a ne samo potiljak. lodne
je i mecava je napokon stala. locinje ledena kisa. lat gleda u
savjetnika nekoliko sekundi, pa onda kroz prozor u snjezna polja
pored puta i nastavlja. lsto je i s homoseksualcima. moj problem
s tim nije samo to sto se radi o smrtnom grijehu koji podriva same
temelje zapadne civilizacije, nego jos vise to sto je seks izmedu
dva muskarca prljava stvar. 8krecemo s ceste i zaustavljamo
se na parkingu ispred restorana, koji je potpuno zaklonjen od
pogleda velikim televizijskim kamionima, s velikim satelitskim

antenama, usmjerenim prema velikom olovnom nebu. lrije nego

sto lat izade iz auta, savjetnik ga podsjeca kako se zove restoran,
kako se zove i izgleda vlasnik i upozorava ga da kad ude u kuhinju
da se rukuje s kuharom, obavezno stavi papirnu kapu i plasticne
rukavice, jer tako nalaze lederalni zakon o higijeni u restoranima.
lred vratima restorana, okruzen gomilom (vise od 100) kamera i
lotoaparata, stoji sredovjecan, procelav covjek u sivom odijelu. lat
izade iz auta i krene prema njemu. On mu pruzi ruku, ali umjesto
da se rukuje, lat ga zagrli. lotom se, tako zagrljeni, okrenu prema
kamerama i stoje nekoliko minuta. latova ruka je na covjekovom
ramenu, a covjek je svoju stavio latu oko struka. 1ako zagrljeni
ulaze u restoran. utom stize i oeorge. lat je unutra vec nekoliko
minuta, i kad se oeorge i ja napokon probijemo kroz zivi zid od
kamermana i lotograla, lat vec ide od stola do stola, rukuje se
sa zbunjenim gostima, sjeda za njihov stol i pita ih kako su, sta
ih muci i onda pazljivo slusa ono sto mu govore. losjetioci ovog
restorana su mahom stariji ljudi, penzioneri, i uglavnom mu se
zale na lose zdravlje i male penzije. lat im objasnjava da je uzrok
tome ogroman broj ljudi koji zloupotrebljavaju socijalnu pomoc,
odnosno imigranti i lijencine. lokusavajuci da pronade pogo-
dan ugao za snimanje, jedan od kamermana zapinje za stolicu i
u padu povlaci stolnjak susjednog stola. lokal s vrelom kalom se
prosipa po krilima gostiju koji sjede za stolom i u restoranu nastaje
haos. lotom savjetnik nareduje da se kamermani poredaju uza
zid i odatle snimaju latov susret s ljudima. u pocetku se cini
da ideja lunkcionise, ali kad lat nenajavljeno krene u kuhinju,
dogovor se, kao i svaka neprincipijelna koalicija, raspada i haos
se ponavlja, ali ovaj put s tavama i loncima punim vrelog ulja.
lad se situacija u kuhinji malo sredila, savjetnik prilazi i nesto
sapce latu na uho. lat se zahvaljuje, napusta kuhinju i krece
prema izlazu iz restorana. usput se ponovo rukuje s konobarom,
vlasnikom i nekim zbunjenim covjekom, koji mu se, izlazeci iz
8
toaleta, slucajno nasao na putu. lonovo smo u autu. lat je bije-
san na savjetnika. lrvo psuje majku sebi, potom savjetniku.
mene, iz nekog razloga, zaobilazi i pocinje da proklinje dan kad
se upustio u ovo sranje okruzen gomilom potpunih idiota.
8avjetnik suti i vozi. lat predlaze da put nastavimo tako sto cu ja
preci iz njihovog dzipa u nasu tcyctu. oeorge vozi, a ja pusim kraj
otvorenog prozora. Odjednom, latov dzip skrece s ceste u duboki
snijeg i staje. oeorge ga prati u stopu. lzlazimo napolje. 8avjetnik
predlaze da rad na prolilu zavrsimo intervjuom veceras u kuci u
kojoj lat boravi. Njih dvojica sjedaju u dzip i odlaze, a oeorge i ja
nekoliko narednih sati provodimo pokusavajuci da se izglavimo
iz dubokog snijega i vratimo na cestu. luca je ustvari bila vila
do koje se stize nakon pet-sest minuta lagane voznje privatnom
cestom. larkiramo pred samim ulazom, ispred lontane ukrasene
statuom golog djecaka. losto je voda zamrznuta i lontana ne radi,
kameni djecak, koji inace, vjerovatno, piski, sad izgleda kao da
masturbira. oeorge misli da to uopce nije smijesno.
lat i savjetnik nas docekuju na vratima i vode u sobu za
intervju. 8oba je velika i skoro prazna, ali prijatna. Oblozena
policama s knjigama i zagrijana vatrom u kaminu. Na sredini
su, jedna naspram druge, dvije viktorijanske stolice. lred kraj
desetominutnog intervjua, u sobi, zbog mojih rellektora, postaje
prevruce i savjetnik gasi vatru. lada oeorge potrosi sva pitanja,
savjetnik predlaze da, za kraj, snimimo lata kako lozi vatru, ili,
ako se to latu ne svida, da ga snimimo kako sjedi u lotelji i cita
knjigu. latu se u pocetku ideja s kaminom jako dopada, ali nakon
nekoliko neuspjesnih pokusaja da upali vatru, odustaje i predlaze
citanje knjige. lok ga snimam kako sjedi u lotelji i lista stranice
neke debele knjige, savjetnik uspijeva probuditi plamen i predlaze
latu da ustane, uzme zarac i malo carka po kaminu kao da pali
vatru. lat ustane i pocne da carka vatru. medutim, opet odustane,
vrati se u lotelju i uzme knjigu. laze da se osjeca glupo da pali vec
9
upaljenu vatru. Na kraju, kasno navecer, nakon mog devetog caja
od nane, kad su napokon prebrojani glasovi, na televiziji se pojave
konacni izborni rezultati. lspade da lat pobijedi.
0
luYu
lrije nego sto sam dosao u Ameriku, o hurikanima nisam znao
nista osim da spadaju u kategoriju vremenskih uslova koji se u
losni jednom rijecju zovu kijamet. uprkos tome u septembru '99.
godine, kad me je sel biroa pitao da li bih s novom producenti-
com, plavom kaubojkom iz 1eksasa i uvjerljivo najljepsom zenom
u uredu, krenuo u susret hurikanu lloyd, pristao sam bez imalo
razmisljanja.
lroducentica je, doduse, tek prije sedmicu ili dvije pocela
raditi u nasem birou, ali sam vec nakon nekoliko povrsnih razgo-
vora s njom stekao utisak da se radi o veoma pametnoj i lijepoj
zeni - kombinaciji koja je puno cesca nego sto to muskarci zele
priznati. Ona je tada bila na samom pocetku karijere, koja ce je
1
koju godinu kasnije odvesti do zvjezdanih visina americkog tele-
vizijskog neba, gdje i danas sjaji. lurikani se u kasnim ljetnim
mjesecima lormiraju nasred okeanske pucine iz razloga koji imaju
veze sa susom u 8ahari, temperaturom okeana i zraka i rotaci-
jom zemaljske kugle. lako svaki od ovih laktora utice na lormi-
ranje hurikana, stvarno nemam pojma, ali to u ovoj prici nije ni
vazno. u svakom slucaju, iako se radaju na pucini, hurikani
kad porastu imaju tendenciju da idu na plazu, odnosno da
slijecu, kako se to kaze u Americi, na kopno. lurikan lloyd ce,
rekao je sel biroa, prema procjenama meteoroloskih strucnjaka,
za 24 sata sletjeti na obalu 8jeverne laroline i nas dvoje bismo
trebali, koliko danas, krenuti kolima na jug da ga docekamo.
lroducentica i ja smo otisli kucama, napunili torbice najnuznijim
stvarima, a sluzbeni dzip cokoladicama, vodom i baterijama, i
negdje iza podne krenuli iz washingtona za 8jevernu larolinu.
lesetak sati voznje, koji razdvajaju washington lc od poluotoka
Outer lanksa u 8jevernoj larolini, pjescanog prsta od stotinjak
kilometara koji se zabio u Atlantski okean, proslo je relativno
brzo. Ne samo zbog toga sto je nju zaista zanimalo sve o ratu u
losni, o kome je neobicno puno znala, a meni prijalo da pricam
svoje uljepsane ratne dogodovstine, nego i zbog toga sto na nasoj
strani autoputa osim nas prakticno nije bilo nikoga. 8 druge strane
zelene ograde, na strani koja je vodila od 8jeverne laroline prema
sjeveru, kilometrima smo umjesto pejzaza gledali cetiri krcate
autotrake, skoro, nepokretnih automobila. clintonova admini-
stracija, isprepadana apokaliptickim lantazijama meteorologa u
medijima, a ne zeleci da im se dogodi ono sto ce se lushovoj vladi
dogoditi nekoliko godina kasnije s hurikanom latrina u New
Orleansu, organizovala je i linansirala drugu najvecu evakuaciju
u americkoj istoriji. Vise od dva i po miliona ljudi prihvatilo je
savjet i pomoc svoje vlade, spakovalo najnuznije stvari u kolere
i s obale 8jeverne laroline automobilima i autobusima krenulo
2
prema sjeveru ili zapadu. ljudi koji ne shvataju koncept sudbine
imaju tendenciju da bjeze od nevolje. u svakom slucaju, dok smo
se vozili prema mjestu buduce, ja sam joj, brbljanjem tjerajuci iz
sebe strah, pricao svoje bivse nesrece. Od neispunjene djecacke
zelje da od mame i tate za petice na kraju skole dobijem nove
skije, preko bosanskog krvavog rata, do pojave malih crnih dlaka
na nosu, koje su se, niotkuda, pojavile neposredno nakon mog
isusovskog rodendana. Nju su, naravno, najvise zanimale price iz
bosanskog rata.
meni se moje ratne avanture uvijek cine dosadnim pa sam
joj pricao o dogadajima koji su se, u stvarnosti, najcesce dogo-
dili drugim ljudima, a ne meni, ali ih je moje sjecanje vremenom
aranziralo na nacin koji je, na ovaj ili onaj nacin, glorilikovao mene.
lako je do toga doslo, stvarno nemam pojma. lad sam joj na kraju
ispricao pricu o mladim, nacionalno mijesanim ljubavnicima
koje je srpski snajper ubio dok su, drzeci se za ruke, pokusavali
da pobjegnu iz sarajevskog pakla, ona je pocela plakati. }a sam
zasutio jer me je iznenada pocela gristi savjest zbog lazi da sam
sve vidio svojim ocima, a ona je nijemo gledala u isprekidane bijele
linije na cesti i plakala. lada se smirila, obrisala je lice papirnom
maramicom i rekla da svijet kroz suze izgleda puno ljepse nego
inace. kekao sam: da, tacno. kekla je da je to jako voljela raditi kad
je bila mala. l sta jos7, pitao sam i ona je pocela pricati. lricala je
o 1eksasu, o djetinjstvu na rancu, o jahanju neosedlanih konja, o
naivno cistoj i dzentlmenskoj dusi posljednjih kauboja i o naltnoj
maliji koja je preuzela kontrolu nad vlascu u 1eksasu, ona se nije
sjecala kada, jer je bila mala, tako da se to moralo dogoditi prije 2
ili !0 godina. Njen otac, koji je, kao i njegov otac, bio larmer, to je
bolje znao. u svakom slucaju, ne znam kako smo do toga dosli, ali
situacija s ljudskim pravima u citavom svijetu bila je katastrolalna
i postajala je sve gora, najvise, po njenim rijecima, zahvaljujuci
izumu motora s unutrasnjim sagorijevanjem i cinjenici da je, zbog
!
sabotaze javnog prevoza od strane autokorporacija, automobil
u Americi postao neophodan svima. Ne dozvoljavaju nam da
pijemo pivo dok ne napunimo 21 godinu, ali vec sa 1 mozemo
voziti, rekla je. Negdje pred sumrak stigli smo u nesretni gradic
na poluotoku koji je na posljednjim radiovijestima spomenut kao
najvjerovatnije mjesto slijetanja hurikana lloyda. lrovozali smo
se po napustenom gradu, snimili nekoliko tvrdoglavih koji su
odbili poziv na evakuaciju i koji su prozore svojih kuca i poslovnih
prostora lijepili selotejpom, misleci da ce ih to sacuvati od huri-
kanskog vjetra, bas kao sto su u 8arajevu za vrijeme rata ljudi
pretrcavali ulice stiteci glavu od snajpera presavijenim novinama.
Negdje oko deset sati zavrsili smo s radom i snimljeni materi-
jal poslali satelitom lokalne televizijske stanice u washington.
lotom smo krenuli u potragu za prenocistem. Ona je predlozila
da upitamo nekoga s lokalne televizije za savjet, ali sam je uspio
uvjeriti da je sve pod kontrolom i da cemo vrlo lako, bez icije
pomoci, pronaci neki simpatican hotelcic. moje samopouzdanje
se nakon sat vremena uzaludne voznje istopilo i kad je ponovo
predlozila da potrazimo savjet, skrenuo sam s ceste na benzi-
nsku pumpu i pitao sredovjecnog, uljem umrljanog pumpadziju
gdje bismo mogli pronaci sobu za nocenje. logledao je u mene,
pa u nju, nasmijesio se i rekao da na izlazu iz grada ima motel koji
mozda radi, ali ne zna da li izdaju sobe na sat. meni je bilo nepri-
jatno, ali ona se samo nasmijala, prebacila mi ruku preko ramena
i rekla da je to uredu, soba nam svakako treba za citavu noc.
Nekoliko pogresnih skretanja kasnije, nasli smo mali i, u odsu-
stvu bolje rijeci, neugledni motel kandevous s pospanim recep-
cionerom iza pulta. la li imate praznih soba7, pitala je. la, ali
samo ako placate u kesu, odgovorio je i okrenuo se da s police
dohvati kljuc. 1rebaju nam dvije sobe. lvije7, zacudio se. la,
nas je dvoje, rekao sam, mi smo ovdje sluzbeno. Aha, naravno,
rekao je i s eksera na polici skinuo jos jedan kljuc. lrije nego sto
4
smo se razisli po sobama, dogovorili smo se da se za sat nademo
u lobiju i pokusamo u gradu pronaci nesto za jelo. 8lijetanje
lloyda najavljeno je za rane jutarnje sate sljedeceg dana i ovih
nekoliko sati prije nego vlasti iskljuce struju i vodu treba iskori-
stiti da se odmorimo i, kako je rekla, opustimo. lstusirao sam se,
obrijao, obukao cistu odjecu i sisao u lobi da je sacekam. lad se,
nakon sto je odjek stikli po kamenom podu kao lanlare najavio
njen dolazak, pojavila na recepciji, raspustene, jos uvijek mokre
kose, u larmerkama koje su tako precizno pratile liniju njenog
tijela da su, po mom misljenju, morale biti pravljene specijalno
za nju, i crnoj svilenoj kosulji, osjecao sam se kao nespremni
drugorazredni igrac koji potpuno neplanirano na nekoj vaznoj
utakmici treba da zamijeni izbacenog 2idanea. 8jeli smo u auto
i krenuli u grad. Od nekoliko caea koje smo obisli, a koji su jos
uvijek nudili hranu, njoj se najvise dopao mali plasticni kiosk na
plazi, iz koga je sredovjecni rastaman prodavao pizze. Narucili
smo dvije razlicite pizze, s namjerom da se mijenjamo, ali smo,
kad smo otvorili kutije, shvatili da izgledaju potpuno identicno.
Nasmijala se i predlozila da veceramo tu na plazi, u autu okrenu-
tom prema pucini, uz reggae muziku iz kioska. Ona je gledala u
pucinu, a ja, ispod oka, u nju. losmatrane sa strane i osvijetljene
lampicama na komandnoj tabli, njene usne su, izmedu zalogaja
pizze, lormirale skoro savrseno srce. lad smo oborili sjedista
da se odmorimo od hrane, izvadio sam dzoint koji sam ponio iz
washingtona i tu, na plazi, ostali smo neko vrijeme, ne predugo,
tek toliko koliko nam je trebalo da razlucimo dvije nijanse crne
boje, odnosno da pronademo prividno ravnu liniju koja razdvaja
more od neba, a zove se horizont. lotom smo svratili na pice u
bar. Naslonjeni na sank, popili smo po nekoliko pica, slusali jazz,
pricali i smijali se izoblicenom licu trubaca i, ne sjecam se kako
smo do toga dosli, slozili se da bi nam, ukoliko se veceras dogodi
seks, bilo tesko raditi zajedno i praviti se kao da se nikad nista nije

dogodilo. Oko ponoci smo se vratili u motel, jos jednom provje-

rili vijesti na radiju, pripremili opremu za kisni dan i odjecu za
oblacenje u mraku i otisli na spavanje. lurikan lloyd se, po zadnjim
vijestima, nalazio na desetak milja od obale. lmao je dijametar od
9! kilometara i nosio je u sebi dovoljno vode da poplavi pustinju
i dzinovske vjetrove koji su puhali prosjecnom brzinom od 1
kilometara na sat. u trenutku kad je lloyd sletio, ja sam spavao.
Vjetar je, i to me je ustvari probudilo, iznenada zatresao zgradu
motela kao da je kutija sibica. 8ljedeci udarac izbio je iz baglama
sve prozore u sobi, otvarajuci put horizontalnom pljusku, odnosno
mlazu vode koji je hotelsku sobu na trenutak pretvorio u brod
koji tone, ili u torpedom probusenu podmornicu, ili barem ja to
- torpedom probusenu podmornicu - tako zamisljam. 2grada se
ljuljala, stakla prskala, a celicna konstrukcija jaukala kao nagazeni
pas. 2grabio sam kameru, torbu i cipele, izjurio iz sobe i krenuo
prema izlazu iz hotela, ali je krosnja ogromnog stabla, koja je inace
pravila hlad na ulazu, sada lezala blizu recepcije. lorijen drveta
se, srecom, zajedno sa zemljom, zaglavio izmedu poluzatvorenih
automatskih vrata i zaustavio dalje posumljavanje lobija. Voda
je ulazila kroz razbijene prozore i vrata, i prateci, valjda, ljudske
staze, tekla prema recepciji kao planinski potocic, praveci virove
oko metalnih pepeljara na podu. kecepcioner je sjedio na pultu,
obujmivsi koljena rukama, i gledao me sa sretnim izrazom na licu.
lli, ako ne bas sretnim, onda s izrazom zlobnog covjeka koji gleda
kako komsiji umire krava. lad je nakon nekoliko minuta i ona
sisla u lobi, voda mi je vec ulazila u cipele. lrovukli smo se kroz
krosnju drveta, izasli na parking i sjeli u auto. Vjetar je bio toliko
silovit da je bilo nemoguce voziti u onim pravcima u kojima bi
nas udarao sa strane, jer je bilo ocigledno da ce se auto prevrnuti.
2bog toga smo bili prisiljeni da se vozimo samo uz vjetar i niz
vjetar po glavnoj ulici. lurikan je niz ulicu kotrljao automobile,
drvece i kioske i voznja je u pocetku licila na neku vrstu zabavne

videoigre. medutim, vec na sljedecem nivou, kad su te iste stvari

pocele da lete po zraku, strah je potpuno ukinuo element zabave.
Vozili smo se po gradu snimajuci ono sto smo mogli snimiti ne
izlazeci iz auta ili, eventualno, kroz otvoreni prozor. Vidjevsi da
cemo, ukoliko nastavimo raditi na taj nacin, do kraja dana ili biti
pogodeni necim iz zraka ili ostati bez benzina, odlucili smo da
sklonimo auto u podzemnu garazu i potrazimo zaklon.
u starom dijelu grada, u labirintu uskih kamenih ulicica
pronasli smo zaklonjeno mjesto i s njega snimali kako hurikan
podize krovove s kuca, cupa drvece iz zemlje kao da je korov i
automobile ostavljene na ulici parkira vertikalno, jedan na drugi.
lok sam snimao, ona je pazila da nam nesto ne padne na glavu
i istrazivala sta se dogada u susjednim ulicicama. u jednom
trenutku uzela me je za ruku i povela niz ulicu da mi, kako je
objasnila dodirujuci kaziprstom oko pa grudi, pokaze nesto
vazno. 8tigli smo pred staru, kamenu kucu, na cijem je pragu
ispred zamandaljenih vrata drhtalo malo uplaseno mace. }a sam
mislio da je to isuvise pateticna scena, ali njoj ga je bilo toliko
zao da sam mu morao posvetiti koju minutu trake, ako nista, a
ono zbog njeznosti kojom ju je taj bespomocni stvor ispunio. lz
nekog razloga ce se upravo taj snimak prikazati najvise puta na
americkim televizijama. Nakon pet-sest sati, vjetar je iznenada
stao. Nebo se razvedrilo i mi smo, sretni sto je sve, barem za nas,
proslo dobro, odlucili da odemo na plazu i goli skocimo u okean
kako bismo sprali znoj i strah s umornih tijela. unutar huri-
kanskih zidina od vjetra postoji prostor od nekoliko sati lijepog
vremena, i ako covjek ima srece da preko njega prelazi to, tako-
zvano, oko hurikana, tu pauzu treba iskoristiti da se presabere,
presvuce i nade novo skloniste, odnosno pripremi se za drugo
poluvrijeme koje je isto kao i prvo, osim sto vjetar tada puse u
potpuno suprotnom pravcu i ono sto je nekad bila zavjetrina
sada vise nije. Ni jedno od nas o hurikanima nije znalo nista i
sve smo, ukljucujuci i ovo, ucili u hodu, na vrlo brz i jednosta-

van, ali sasvim nepraktican nacin. lad je negdje predvecer, nakon

sto je ubio pedeset sedmero ljudi i napravio 4, milijarde dolara
stete, lloyd otisao dalje, ostavivsi poruseni gradic da lize svoje
rane, nas dvoje smo, gladni, umorni i mokri, otisli do televizijske
stanice koja je jos uvijek nekim cudom radila, poslali snimke u
washington i krenuli u potragu za prenocistem. motel u kojem
smo proveli prethodnu noc bio je potpuno unisten i lezao je na
livadi kao srusena kula od karata. Ostali hoteli u gradu su i dalje
bili zatvoreni, tako da smo do prvog prenocista vozili na jug skoro
dva sata. lrvih desetak motela bilo je popunjeno izbjeglicama i
tek negdje iza ponoci uspjeli smo pronaci slobodnu sobu, koja je,
doduse, rekao je recepcioner na jedva razumljivom engleskom,
bila jednokrevetna, ali ce nam osoblje, naravno, donijeti jos jedan,
takozvani, pomocni krevet. 8oba je, rekao je, ostala slobodna jer
je za deset dolara bila skuplja od ostalih. lostala je $49,99. 2asto7
2ato sto ima svoje kupatilo i tus. lok se ona tusirala, a ja pusio na
krevetu, zazvonio je telelon. kecepcioner je rekao da, nazalost,
ne mogu pronaci nijedan pomocni krevet u svom skladistu i da
ako nam ne odgovara da spavamo u jednom krevetu, mozemo
napustiti sobu i dobiti novac nazad. }a sam pomislio da sanjam i
zamolio sam ga da za desetak minuta nazove ponovo i njoj objasni
situaciju. lok sam se tusirao, cuo sam telelon i nju kako se s nekim
na engleskom, pa na spanskom, ljutito raspravlja. lad sam usao u
sobu, ona je manje-vise ponovila moj razgovor s recepcionerom i
rekla da ne moze vise da se vozi i da je, sto se nje tice, uredu da nas
dvoje spavamo u jednom krevetu. Oboje smo odrasli ljudi, rekla je.
Naravno, rekao sam, civilizovani.
ugasili smo svjetlo, skinuli odjecu i u tisini legli u krevet, svako
na svoju stranu, okrenuti ledima jedno drugom, kao posvadana
djeca. lezao sam potrbuske, ko zna koliko dugo, odupiruci se
gravitaciji njenog tijela, osluskujuci njeno ravnomjerno disanje,
pokusavajuci nepravilnim uzdisanjem da joj dam do znanja da
8
ne spavam, kad sam, iznenada, osjetio kako se okrece i priblizava
mojoj strani.
- 8pavas li7
- Ne spavam, a ti7
- leda, moram ti nesto reci - nasmijala se.
- 8ta7
- 2nas, prije nekoliko godina, dok sam magistrirala novinar-
stvo u 8vedskoj, radila sam kao intern za cNN lnternational
i jednom sam dobila zadatak da napravim intervju s bosan-
skim ministrom koji je dosao u zvanicnu posjetu.
- lojim ministrom7
- Nije vazno. lntervju je bio zakazan u njegovoj hotelskoj
sobi i kada smo zavrsili, predlozio je da ostanem i da nas
dvoje, bez snimatelja, o the record, nastavimo razgovor o
ratu, o losni i svjetskoj geopolitickoj situaciji. losna je tada
bila u zizi interesovanja i meni se ucinilo da cu mozda na
taj nacin doci do nekih ekskluzivnih inlormacija ili jedno-
stavno saznati nesto vise o svemu tome. Na kraju krajeva,
covjek je bio ministar u vladi drzave u kojoj se vodio rat, a ja
sam bila mlada novinarka.
- lo je to bio7
- Nije vazno. medutim, cim smo ostali sami, on se potpuno
promijenio: oci, glas, ponasanje. 8kinuo je sako i pokusao.
- la te siluje7
- Ne. 1razio je, ustvari, zahtijevao je da ima seks sa mnom,
zagradio me rukama u uglu sobe.
- Nasilu7
- Ne, sila je lebdjela u zraku kao mogucnost, kao stisnuta saka
ispred lica.
9
- l onda7
- Nekako sam se otrgla i istrcala iz sobe.
- Nisi ga prijavila policiji7
- Ne, bilo mi ga je zao.
- 2nas li kako se zove7
- 2nam, naravno.
- la, reci mi, ko je7
- Ne, zaista ne mogu.
- 2asto7
- la, ne znam zasto. u cemu bi bila poenta7 Vi muskarci takve
moralne mrlje nosite s ponosom na grudima kao ordenje.
- Nisu svi losanci takvi.
- 2nam, zato sam ti i ispricala tu moju. bosansku traumu.
molio sam je, uporno kao sarajevski prosjak, vise od sat
vremena da mi kaze ime tog covjeka, i tek kad ju je umor potpuno
savladao i gurnuo na rub sna, sapnula mi je njegovo ime.
0
kA08uj NujANc
Nakon teskih dana i noci plovidbe po zimskom okeanu, brod
mayllower je, napokon, dotakao americko kopno, odnosno cape
cod u New Lnglandu, u rano jutro 11. novembra 120. godine. lako
su dvije osobe umrle tokom duge i teske plovidbe, broj putnika je
na kraju putovanja, zahvaljujuci dvojici novorodenih djecaka -
Oceanusu lopkinsu i leregrinu whiteu - ostao isti. 8totinu i dva.
2emlja koju su ovi evropski doseljenici odlucili da nasele na ovom
novom, tada za njih jos uvijek nepoznatom, kontinentu je, na prvi
pogled, izgledala, kako se obicno kaze, kao nebeski raj (ili, ako
ste nevjernik, recimo, kao njujorski disko-klub 8tudio 4 subotom
navecer, krajem 0-ih). Veliko plavo nebo. Nepregledni travnjaci
ispresijecani bistrim planinskim potocima. ouste sume obojene
jesenjim kistom. cvrkut ptica. 1a zemlja koju je naseljenicima
poklonila tvrtka london company je, doduse, pripadala indija-
1
nskom plemenu latuxet, koje je s ostalim plemenima u svojoj
okolini zivjelo u dugogodisnjem skladnom miru, u nekoj vrsti
lederacije koja se zvala wampanoag. lazem zivjelo, jer su neko-
liko godina prije dolaska doseljenika, wampanoag lndijanci odatle
otjerani ili puskama britanske armije (11. - 119.), ili su, kao sto
je slucaj s plemenom latuxet, pomrli od njima dotad nepoznate
virusne posasti, koja se u modernim istorijskim dokumentima
opisuje ili kao tuberkuloza ili kao male boginje. medutim, iako
nenapadani od prezivjelih lndijanaca, prva zima u novom svijetu je
za ovu malu grupu puritanskih naseljenika bila, u najmanju ruku,
tragicna. Nepoznavanje klimatskih uvjeta, zemlje i odgovarajucih
usjeva, nepoznavanje lokalne llore i laune i o nesposobnost da
se prehrane lovom i skupljanjem biljaka, epidemija bolesti - opet
neka misticna kombinacija upale pluca i tuberkuloze
- i generalno teski uvjeti zivota su za samo nekoliko mjeseci
ubili 4 od ukupno 102 stanovnika ove llymouth kolonije, a izgledi
za sljedecu zetvu su takoder bili losi. Vrlo losi. Od ovoga momenta
pa nadalje ne postoji potpuna saglasnost istorijskih izvora o
sudbini llymouth kolonije, i prica, zavisno od toga ko je prica -
lndijanci ili kauboji, ide razlicitim putevima, koji, srecom, manje-
vise idu u istom pravcu. lndijanci, koji su ih sve vrijeme posma-
trali sa sigurne distance, sazalili su se i, uprkos prethodnom nega-
tivnom iskustvu, odlucili da pomognu malu bespomocnu englesku
koloniju, naucivsi ih kako da love i sta da siju. 2ahvaljujuci tome,
sljedeca zetva (121.) bila je toliko bericetna da su kolonizatori
odlucili da organizuju visednevnu proslavu, uz obilje hrane i pica,
i da kao goste pozovu i svoje spasioce lndijance. u pismu koje je
Ldward winslow napisao prijatelju 12. decembra 121. godine,
stoji:
Nasc zitc jc rcdi|c dcurc i, ncka jc nva|jcn 8cq, rcdi|c jc i indijanskc
zitc, i cak i uuranija, za kcju smc mis|i|i da smc jc kasnc zasadi|i i da jc
nc vrijcdi ni urati, jakc jc dcurc rcdi|a, a|i ju jc suncc, kad jc ui|a u cvatu,
2
sprzi|c.
kad smc pcznjc|i svc, nas quvcrncr jc pcs|ac cctiri ccvjcka s puskama
da nanvataju div|jc pcradi, takc da na pcscuan nacin zajcdnicki
prcs|avimc tc stc smc napravi|i svcjim radcm. Njin cctvcrica su za jcdan
dan uui|i tc|ikc pcradi da nas jc u|cv nranic skcrc scdmicu dana.
.i mncqi ndijanci nam sc pridruzisc i mc1u njima njincv najvcci
kra|j Vassacit sa svcjin dcvcdcsct |judi, kcjc smc mi tri dana i tri ncci
zauav|ja|i i nrani|i i kcji su cnda i sami ctis|i u |cv i vrati|i sc s pct jc|cna,
kcjc su pc|czi|i isprcd nascq quvcrncra, kapctana i druqc.
l tako je nastao praznik 1hanksgiving, koji se u ovo moderno
vrijeme u Americi slavi svakog cetvrtog cetvrtka u novembru.
1hanksgiving je, po naravi, praznik porodicnog karak-
tera, i za razliku od vecine drugih praznika, koji prije sjedanja
za gozbeni sto zahtijevaju i neku drugu, obicno potpuno
neprivlacnu, aktivnost, ovaj je vrlo jednostavan. kitual se sastoji
od visednevnog pripremanja ogromne kolicine hrane i potom, u
popodnevnim satima, na sam 1hanksgiving, visesatnog konzu-
miranja tog predimenzioniranog rucka. lecena curka je simbol
ovog praznika i obavezno se sluzi kao glavno jelo, s pire krompi-
rom kao prilogom i slatkom pitom od tikve za desert. Varijacije o
temi ovog tradicionalnog jelovnika su rijetke, ali, kao i sve ostalo
u Americi, teoretski moguce i u nekim ekstremnim slucajevima,
kao naprimjer u mom, ukljucuju ogromne kolicine sushija.
(8ushi su mali kolutici od rize, nevjerovatno vjesto omotani oko
necega cije je tacno porijeklo najcesce bolje ne znati.) curka je
ptica, odnosno vrsta lazana koja, sudeci po istorijskim izvorima,
naseljava americki kontinent barem deset hiljada godina. livlje
curke zive u sumama i na travnatim proplancima, a noc provode
na drvetu. curke imaju izuzetnu vidnu sposobnost - mogu da,
ne pomjerajuci glavu, vide sve sto se nalazi u radijusu od 20
stepeni oko njih, i izuzetno osjetljiv sluh. mogu letjeti, na krat-
!
kim razdaljinama, brzinom od 90 i trcati po zemlji 40 km na sat,
te ih je zbog svega toga - sjetite se vidnog radijusa i osjetljivog
sluha - jako tesko uhvatiti. mozda upravo zbog toga, a mozda i
ne, lndijanci su ih prije 2.000 godina pripitomili te kidanjem
dugih pera na krilima i pretjeranim tovljenjem stvorili vrstu koja
je potpuno bespomocna pred covjekom i koja se, konsekventno,
danas najvise koristi u ljudskoj ishrani.
curka je, kazu strucnjaci, vrlo inteligentna i senzibilna ptica
koja, kao i ljudi, kad se prepadne, moze da umre od straha, odnosno
od srcanog udara. (loznata je pojava da curke koje zive u blizini
americkih baza u kojima se testiraju supersonicni avioni padaju
mrtve kad kraj njih proleti mlaznjak - wikipedia.) losto je divlja
curka - melegridinae - americka endemicna vrsta, lenjamin
lranklin se, u vrijeme kada je biran drzavni simbol Amerike,
zalagao da se ta pocasna uloga dodijeli curki, koja je, iako samo-
ljubljiva i luckasta, njemu bila simpaticnija od bjeloglavog orla,
koga je on dozivljavao kao kukavicu. u svakom slucaju, kukavica
ili ne, bjeloglavi orao je danas simbol Amerike, a Amerikanci, u
znak sjecanja na vec spomenute osnivace llymouth kolonije i
prijateljski gest wampanoag lndijanaca, za svaki 1hanksgiving
zakolju i pojedu 4 miliona curki. la sve, ipak, ne bi bilo tako
crno na taj za curke skoro pa sudnji dan, predsjednik Amerike, po
tradiciji ne starijoj od lrugog svjetskog rata, svojim autoritetom
u ceremoniji koju uzivo prenose sve americke 1V kuce, postedi
zivot jednoj, odnosno dvjema pticama. lroces izbora curke koju
ce predsjednik Amerike pomilovati u novembru je dugotrajan i
pocinje u proljece, tacnije u aprilu, kada najbolje i najljepse curke
u 1ar leel 1urkeyu, uzgajalistu u kealordu, u 8jevernoj larolini,
poloze jaja. u maju, pilici, jedan po jedan, probijaju ljuske jajeta i
nakon nekoliko dana jato dostize broj od 2.000 ptica. lada napune
1 sedmica, 4. septembra, ljudi koji se brinu o njima vrse prvu sele-
kciju i deset curana ulazi u linalni dio takmicenja. lzbor se vrsi na
4
osnovu karakteristika kao sto su velicina, kvalitet perja, drzanje i
temperament. Nakon 22 sedmice, 1. oktobra, od deset kandidata
koji sad vec imaju po skoro 2 kilograma, u polulinale ulaze cetiri
curana, koji ce od tog pa do svog velikog trenutka pod svjetlima
televizijskih rellektora zivjeti u posebno izgradenom prostoru.
la bi se curke psiholoski pripremile za ucestvovanje u ceremoniji
lijele kuce, radnici na larmi nose unilorme koje podsjecaju na
odijela koja nose ljudi u lijeloj kuci i, s vremena na vrijeme, orga-
niziraju grupna pljeskanja i lazne press konlerencije kako bi se
ptice navikle na aplauze i skljocanje lotoaparata. lonacna odluka,
odnosno izbor jedne ili dvije curke koje ce predsjednik Amerike
pred ocima nacije postedjeti od kulinarskih vjestina americkih
domacica, donosi se 20. novembra. (Amerikanci su svijet koji
sve voli da planira u tancine, pa se osim jedne pomilovane bira
i rezervna curka, u slucaju da se izabraniku u tih nekoliko dana
prije pomilovanja dogodi nesto nepredvideno. ukoliko sve prode
bez problema, obje curke ce biti pomilovane.)
8est dana kasnije, 2. novembra, te dvije curke se avionom
prebacuju u prijestolnicu Amerike, washington lc, gdje noc
provode u hotelu washington ($!49 za noc), koji se nalazi
neposredno pored lijele kuce i s cije se terase pruza neopi-
sivo lijep pogled na citav grad i, naravno, lijelu kucu. lotel
washington, u kome curke odsjedaju vec !0 godina, po onome sto
pise na hotelskom websiteu, tretira ih kao i sve Vll goste i uvijek
ih smjesta u sobe s najboljim pogledom. Nakon noci provedene u
luksuznom hotelu, curke se ujutro dovoze u lijelu kucu, gdje sam
ih ja u novembru 199. godine i vidio prvi put izbliza. Naime, dvije
godine nakon sto sam dosao u Ameriku i dobio posao kamermana
u medunarodnoj 1V agenciji, sticajem neobicnih okolnosti, cije bi
potpuno objasnjenje samo stetilo mitu koji sam sutnjom o tome
strpljivo gradio godinama, poceo sam da radim kao predsjednicki
pool kamerman (jedan za sve) u lijeloj kuci i da provodim dane s

lillom clintonom. 8koro svake sedmice sam s njim nekoliko puta

letio avionom Airlorce One s istocne na zapadnu obalu i nazad,
barem dvije veceri sedmicno provodio na drzavnickim vecerama,
i jednom smo cak, na njegovo insistiranje, otisli na hamburger u
mali, provincijski mclonald's, do koga se od camp lavida, mjesta
gdje smo provodili taj vikend, dolazi za samo nekoliko minuta
ukoliko, kao sto je bio nas slucaj, znas prave ljude i imas na raspo-
laganju helikopter koji se zove marine One. 1o je bio moj posao. u
svakom slucaju, tog praznicnog novembarskog jutra jedini medi-
jski dogadaj u lijeloj kuci u kome je i lill ucestvovao bio je tradi-
cionalno pomilovanje curke. }edna bijela ptica donesena je u Vrt
ruza, koji je za tu priliku preureden u prostor za press konlere-
nciju, a rezervna curka je ostavljena u kombiju parkiranom dese-
tak metara od mjesta dogadaja. 8ve americke televizije, kao sto
sam rekao, prenose tu ceremoniju uzivo, i za mene, ciji je posao bio
da snimam predsjednika kad ga niko drugi ne snima - kad ujutro
dzogira ili kad se vozi kroz grad do mjesta na kome nastupa, kad
ugoscuje svoje poznate prijatelje s estrade ili na mala vrata prima
vazne, ali nezvanicne posjetioce, kad se igra sa psom u vrtu. -
to je znacilo pauzu u napornom danu. lok se kratka ceremonija
odvijala pred stotinama objektiva, ja sam u nekom diskretnom,
od ociju javnosti zaklonjenom dijelu Vrta ruza, razgovarao o ovoj
cudnoj tradiciji a i o tome sta se dogada s curkama poslije, s djevo-
jkom koja je, iako samo volonter u press uredu lijele kuce, cesto
putovala s nama (lill, ja, ona i jos jedno stotinjak ljudi) i tokom
tih dugih i napornih putovanja, bez dovoljno nocnog odmora i
redovnog tusiranja, razvila sklonost prema razgovoru sa mnom.
lravo da ti kazem, ne znam, ali mislim da ih odavde odvode na
neko drzavno imanje u blizini washingtona i tamo ih puste da
zive. lad smo culi aplauz koji je znacio da se ceremonija blizi
kraju, izvukla je lasciklu iz velike torbe u kojoj je nosila sve sto
zene inace nose u torbama, plus lillov dnevni raspored, odnosno

satnicu kad, gdje i kome, lotokopije svih njegovih govora i

neophodnu odjecu i higijenske potrepstine za nekoliko dana u
slucaju da se planovi iznenada promijene i opet zaglavimo neko-
liko dana negdje daleko od kuce. logledala je u raspored i rekla
da je najbolje da ja idem u svoj auto, jer lill nakon ovoga zeli
da odigra partiju golla. 2nas da on obozava da gleda te trake i
analizira svoju igru. 1o su vjerovatno i bili jedini moji snimci
koji su imali neku svrhu, jer je inace sav videomaterijal koji bi
snimio pool kamerman na kraju dana ostavljan na police arhive u
lijeloj kuci, gdje je skupljao prasinu do sudnjeg dana ili barem do
trenutka kad neko odluci da na tim trakama trazi, recimo, snimak
poljubac clinton - lewinski na nekom skupu, negdje.
Odsetao sam do predsjednicke autokolone i caskao s jednim
od tajnih agenata iz osiguranja. 2nas li gdje je neko drzavno
imanje u blizini washingtona7, pitao sam ga. lm, zamislio se na
trenutak, i onda, kao covjek koji se iznenada sjetio necega, rekao:
la, ima jedno imanje koje se zove wye llantation u marylandu,
to je jedno 40 minuta odavde. 2asto7 Nista, rekao sam, kazu da
tamo odvoze ove pomilovane curke. }a stvarno ne znam, rekao je,
cuj, evo sela, idemo dalje. Nakon nekoliko mjeseci s lillom, ja
sam, kao i moj prethodnik, zatrazio od sela biroa da me ili otpusti
ili zamijeni s tog radnog mjesta, jer se moj privatni zivot, zbog
stalnih putovanja i suludog radnog vremena, jednostavno poceo
raspadati. 8recom, nakon nekoliko dana, sel me je nazvao i rekao
da izdrzim jos samo koji dan, jer su u cNN-u nasli kamermana,
nekog mladica iz 8an 8alvadora, koji je tek dosao u Ameriku i
misli da je snimati predsjednika Amerike veoma cool. 8edam
dana kasnije vratio sam se snimanju dnevnih vijesti, radnom
vremenu od devet do pet i svojoj mirnoj ljubavi.
u oktobru 1998. predstavnici lzraela i lalestine su, motivirani
clintonovom zeljom da u istoriji bude zapamcen kao covjek koji
je rijesio bliskoistocnu krizu, odnosno okupaciju lalestine, stigli

u Ameriku i nakon visednevnih pregovora na drzavnom imanju

wye llantation, u blizini washingtona, dosli na sam rub spora-
zuma o miru. Novinari su pozvani da dodu na wye llantation i
budu spremni za mogucu i istorijsku press konlerenciju do
koje nikada nije doslo jer su lzraelci u posljednjem trenutku, kao
dio sporazuma s lalestincima, zahtijevali da Amerika iz svog
zatvora pusti covjeka koji je zbog spijunaze u lentagonu osuden
na 20 godina zatvora. Nas nekoliko kamermana iz velikih novi-
nskih agencija, koji smo dovedeni helikopterom pred vilu u kojoj
su odrzavani pregovori i tu ostavljeni da satima cekamo da se
problemcic rijesi, ubijali smo vrijeme puseci i setajuci na smjenu
po ogromnom, predivnom imanju koje se unutar visoke ograde
prostiralo miljama i miljama na sve cetiri strane svijeta. Visoka,
stotinama godina stara debla isarana jesenjim bojama. lotocici
koji izviru iz pukotine u stijeni, jezerca boje neba i proplanci iz
bajki. moja racunica je bila jednostavna: ako je svaki predsjednik
od lrugog svjetskog rata do danas pomilovao dvije curke, ovdje je
moralo zivjeti barem stotinjak tih sretnika. uzeo sam, naravno, u
obzir to da su one prve umrle od starosti, ali sam racunao da su se
i razmnozavale. medutim, ja nijednu nisam vidio. litao sam ostale
kamermane da li su ih vidjeli i tek tada mi je jedan od njih otkrio
istinu. lomilovane curke, rekao je, nisu dovozene ovdje, na wye
llantation, nego u nacionalni park, koji se zove lrying lan lark i
nalazi se u kantonu lairlax u Virginiji.
8ad se vise ne sjecam povoda koji me je nekoliko godina
kasnije doveo u taj nacionalni park jednog jesenjeg popodneva.
Nakon obilaska parka, ne vidjevsi pritom nijednu curku, prisao
sam jednom starijem covjeku, larmeru, koji je s lopatom u ruci
pusio kraj puta, i pitao ga gdje su curke, rekao mi je da je tacno
da se curke dovoze ovdje, ali da te jadne ptice, zbog ogromne
tezine koju steknu u kratkom periodu od proljeca do kraja nove-
mbra, obicno umru ubrzo nakon ceremonije. 8tajali smo jedno
8
vrijeme bez rijeci i pusili. On me zamolio da mu smotam jednu
svoju cigaretu, da proba, vala, i taj 8amson. Nebo iznad nas je
bilo vedro, ali se u daljini, na horizontu, vec skupljala nebeska
olovna vojska i grmljavinom najavljivala kisu. Nepregledna ledina
se u talasima valjala skoro unedogled i tamo daleko, na samom
rubu meni vidljivog svijeta, udarala u hridi hrastove sume. 8ve
su sahranjene na onom tamo mjestu, rekao je iznenada i poka-
zao prema brezuljku nedaleko ispred nas. lako to znate7, pitao
sam. la, ja, gospodine, kad nadem nesto mrtvo, odnesem tamo,
na onaj brezuljak, i tu ga zakopam. 1o je moj posao.
9
A77 jA
kespektabilni lnstitut za ispitivanje javnog mnijenja lew iz
washingtona objavio je rezultate prvog ozbiljnog socioloskog
istrazivanja o muslimanima u Americi. 8a statistickim uzorkom
od 1.00 muslimana, napravljeno je vise od .000 intervjua na
engleskom, arapskom, larsi i urdu jeziku. 8tudija je zakljucila da
muslimana ima 2,! miliona, od kojih je posto doselilo u 8Al iz
drugih zemalja. Vecina muslimana koji zive ovdje voli Ameriku i
mogucnosti koje ona pruza (1 posto), iako (! posto) smatraju da
je puno teze biti musliman u Americi danas nego prije 11. septe-
mbra, za koji ne vjeruju (0 posto) da su ga izvrsili Arapi. Najvecim
dijelom (0 posto), americki muslimani sebe prevashodno
smatraju Amerikancima, pa tek onda muslimanima, za razliku
80
od, recimo, 2 posto evandelista koji se primarno identiliciraju
kao krscani. 8koro identicno kao i njihovi sugradani ( posto),
9 posto americkih muslimana smatra da lush ne radi svoj posao
dobro, ali za razliku od njih (! posto) samo 11 posto americkih
muslimana smatra republikansku partiju svojom. Americki
muslimani vjeruju da lzrael i lalestina mogu mirno koegzisti-
rati (1 posto), bas kao i posto svih Amerikanaca ili posto
lzraelaca. 8 druge strane, samo pet posto muslimana u maroku
vjeruje da je to moguce. lsprintan, izvjestaj ima nesto vise od 100
stranica, uglavnom brojkama gusto ispisanih, i predstavlja jedno
od najzanimljivijih djela iz oblasti statistike koja sam ikad citao.
Naziv izvjestaja je Amcricki mus|imani, a podnaslov 5rcdnja k|asa
i uq|avncm umjcrcni. medutim, samo nekoliko sati nakon sto je
objavljen i podijeljen novinarima na press konlerenciji, izvjestaj
je postao hit. Na svim televizijskim kanalima citav dan su emiti-
rane nabrzinu pripremljene specijalne emisije (unutrasnji nepri-
jatelj7 - lox News), a statisticari instituta, dva starija, po svemu
neupadljiva gospodina, do kraja dana postali su medijske zvijezde.
Naravno, u ponoc su se ponovo pretvorili u bundevu, ali to je vec
druga prica. kazlog za toliko uzbudenje oko jednog statistickog
izvjestaja je sljedeci: 2 posto americkih muslimana mladih od
!0 godina smatra da su samoubilacke teroristicke akcije ponekad
opravdane. levedeset posto pitanja na press konlerenciji u
lnstitutu lew odnosilo se na taj podatak.
Nakon konlerencije stojim s americkim kolegama ispred
zgrade. lricamo, pusimo i cekamo taksi. moje americke kolege
su sokirane cinjenicom da jedna cetvrtina mladih u ovog dijela
americke populacije smatra da je uredu da covjek oko svog tijela
sveze eksploziv i detonira ga na nedjeljnoj pijaci. }a, s druge strane,
nisam sokiran, ali sam iznenaden dvjema cinjenicama: da je ovo
prvo istrazivanje te vrste u Americi i da su Amerikanci iznenadeni
stavovima muslimana s kojima vec dugo zive u istoj zemlji. kazlog
81
zbog kojeg ja nisam iznenaden stavovima muslimana je Aziz, koji
upravo dolazi po mene pred zgradu instituta.
Aziz je taksista s kojim vec godinama svakodnevno provodim po
nekoliko sati zaglavljen u vasingtonskom saobracaju, prebacujuci
se s jedne press konlerencije na drugu, s jednog kraja grada na
drugi. Aziz je u Ameriku dosao prije 1 godina iz Alganistana.
Od ujutro pa do dva sata popodne taksira, a od dva popodne do
kasno navecer radi u banci kao trgovac nekretninama. 1a dva
posla mu omogucuju da zivi u luksuznom predgradu nadomak
washingtona u kuci vrijednoj 1, miliona dolara. u kuci zive on
i njegova cetveroclana porodica, brat i njegova porodica i majka.
Otac je umro. Aziz ima 0 godina, gustu zalizanu kosu i u njego-
vom se taksiju, u principu, ne moze pusiti. lok taksira, Aziz slusa
radio. uglavnom vijesti. u pocetku nasih druzenja Aziz je svakih
nekoliko minuta mijenjao stanicu kako bi cuo razlicite izvjestaje
o istom dogadaju i potom sam donosio sud o tome sta se zapravo
dogodilo. Nedavno je, na moje olaksanje, pronasao radiostanicu
koja u pauzama izmedu svojih vijesti reemitira vijesti drugih
radiostanica. lad dode kuci, Aziz naizmjenicno gleda Al-}azeeru
i llc. Od novina kupuje samo Ncw Ycrk 1imcs i wasninqtcn cst.
8vijet po Azizu izgleda ovako: Alganistan su napali zbog plina, a
lrak zbog nalte. cionisti kontroliraju svjetske medije i linansije,
a najbolji hasis na svijetu pravi se u njegovom rodnom selu u
Alganistanu. (}a, s druge strane, tvrdim da se najbolji hasis pravi
u libanonu.) Aziz vjeruje da je islam religija mira i tolerancije, da je
muhammed posljednji prorok i da je homoseksualnost bolest. lad
kaze bolest, prstom dotakne sljepocnicu i time sugerira psihicku
bolest. On vjeruje da postoji krscanska konspiracija protiv musli-
mana, da su izvrsioci napada 11. septembra ustvari bili pripadnici
izraelske obavjestajne sluzbe (jedan posto) i da lin laden i dalje
radi za clA-u. }a smatram da su religije opijum za narod, i iako ne
opravdavam njihovo postojanje, potpuno razumijem covjekovu
82
potrebu da se bavi pitanjima tijela i duse, svrhe zivota i onim sto
dolazi nakon smrti. lako nevjernik, razumijem covjekovu zbu-
njenost i strah pred kosmosom. Azizu je neshvatljivo da ja ne
vjerujem u postojanje boga, pa makar i onog pogresnog, i uvijek
se emotivno opire mom napadu na logiku boga. }a tvrdim da je
islamu potrebna lrancuska revolucija, a Aziz da 2apad treba da
ostavi muslimanske zemlje na miru. liskusija se ponekad toliko
rasplamsa da Aziz mora da parkira auto kako bi se potpuno posve-
tio svojoj argumentaciji. lonekad ga toliko iznerviram pitanjima
o tretmanu zena u islamu, o odsustvu demokratskih institucija
i nauke u muslimanskim zemljama da imam osjecaj da ce me
izbaciti iz auta na cestu, sto se, doduse, jos nikad nije dogodilo. 8
druge strane, znam sa sigurnoscu da je spreman izbaciti putnika
na pola puta do aerodroma kako bi odgovorio mom pozivu za
taksi. lako se ni moja ni njegova teoloska pozicija nisu pomjeri-
le ni za milimetar u posljednjih cetiri-pet godina, nasi razgovori
su prijatni. }a sam mu, po njegovim rijecima, najdraza musterija,
ne zbog toga sto mu svaku voznju velikodusno platim parama
lirme u kojoj radim, nego zbog toga sto sam iz losne, na selam
mu odgovorim selamom i volim da pricam o svjetskoj politici.
Osim toga, djelimicno zato sto sam izostavio detalje, on misli da
u mijesanom braku iz koga sam potekao ima neko ko nas cini
bracom. 8ad dok se vozimo prema uredu, pricamo o upravo obja-
vljenom istrazivanju i podatku da 2 posto mladih muslimana u
Americi opravdava samoubilacke teroristicke napade. Aziz, kao
ni vecina Amerikanaca, ne samo da ne opravdava samoubilacke
teroristicke operacije nego ne moze ni da ih razumije. lao ni moje
kolege, on ne moze da razumije samoubilacki dio samoubilackog
teroristickog napada. Aziz misli da u tome ima nesto bolesno.
Odsustvo razuma. Amerikanci ne razumiju zasto bi razuman
covjek, u cvijetu mladosti, bio spreman sebi oduzeti zivot zbog
politicke ideje. lo njihovom shvatanju, ukoliko je covjek norma-
8!
lan, odnosno razuman, njegov instinkt se opire smrti. Ni ja ne
opravdavam samoubilacke napade. lapace, gnusam se svake vrste
nasilja covjeka nad covjekom, covjeka nad zivotinjom ili biljkom.
2a mene je svaki zivot svetinja, a zivim smatram sve sto moze
da osjeti bol. medutim, moje razumijevanje samoubilackog dijela
samoubilackog teroristickog napada promijenilo se u septembru
2001. godine.
Neposredno nakon 11. septembra, moj kolega kamerman
muhamed, koga svi u agenciji zovemo mo, u svom mi je njujorskom
stanu pokazivao svoje nemontirane snimke tog dogadaja. cetiri
trake po minuta. Od svega sto mi je pokazao, u sjecanje mi se
najdublje urezala scena koja se odvija na najvisim spratovima
jednog od babilonskih tornjeva, a snimljena je drhtavom rukom
s trotoara. ljudi koji zbog vatre, koja brzo osvaja vise spratove
zgrade, stoje na prozorima i panicno masu rukama trazeci pomoc.
lica i detalji se ne vide, jer na toj visini ljudi na slici izgledaju
sicusni, kao mravi. 8cena o kojoj govorim prikazuje par, muskarca
i zenu koji stoje na vanjskom rubu polupanog prozora, drzeci se za
ruke. Nakon nekoliko sekundi, u kojima se nekoliko puta okrecu
i gledaju u nama nevidljivu unutrasnjost zgrade, muskarac i zena
skoce u ambis. }a pretpostavljam da je odluka koju su donijeli
razumna.
84
ckA7Y VAN
u Americi danas zivi, ako se to moze tako nazvati, izmedu dva
i pet miliona ljudi koji se zovu beskucnici. lakle, ljudi bez onoga
sto zovemo kuca kad, recimo, kazemo vratio sam se kuci.
Navedeni broj je, kao sto sugerise rijec izmedu, aproksi-
mativan, jer se rezultati socioloskih mjerenja ne podudaraju.
2asto7 Nazalost, ni pored najbolje namjere da saznam razlog, ja
i dalje nemam pojma. 8tudije koje, navodno, objasnjavaju zasto
8
je nemoguce utvrditi tacan broj beskucnika, po mom misljenju,
razumljive su samo nekome ko je jos od ranog djetinjstva poka-
zivao talenat i interes za metodoloske probleme moderne stati-
stike i danas se time prolesionalno bavi. meni licno je tesko
povjerovati da Amerika, inace apotekarski uredena drzava, nije
u stanju utvrditi tacan broj ljudi bez adrese. }a znam, recimo, da
me neplacena kazna za pogresno parkiranje, uvecana za kamatu, i
8
nakon dvije godine uredno ceka na salteru za obnovu registracije
automobila, ili da, recimo, gospodin lorbes svake godine u maga-
zinu lorbes objavi vrlo preciznu listu sa imenima i prezimenima
100 najbogatijih ljudi u Americi, na koju se niko ne zali. Obican
covjek, kao ja, ili, recimo, mirza 1anovic, pomislio bi na osnovu
toga da je administrativni sistem, koji je u stanju tako precizno
utvrditi koliko ljudi imaju necega, bio u stanju isto tako precizno
utvrditi i broj ljudi koji nemaju nista. Americka nauka o drustvu
se, medutim, kao sto rekoh, ne slaze.
ll81OkY
oodine 19!., a na osnovu 2akona o mentalnom zdravlju u
administrativnim opstinama, svi americki dusevni bolesnici koji
nisu bili opasni po sebe ili okolinu otpusteni su iz prolesionalnih
medicinskih centara i predati u ruke maticnih opstina na daljnju
brigu i njegu. medutim, posto se ova ljudska transakcija (zbog
opstinskih budzetskih razloga, itd.) nije dogodila bas precizno po
planu americke vlade (ili jeste7), vecina ove nesretne populacije
je u tom procesu zavrsila na ulicama. oodine 1980., keaganovom
odlukom, odmah po dolasku na vlast, lederalna linansijska pomoc
siromasnim stanarima je skoro sasvim ukinuta, i uz dodatno
pustanje mentalnih bolesnika iz psihijatrijskih ustanova, broj
beskucnika se naglo i drasticno povecao, te je danas skoro svaka
americka gradska ulica okicena s barem nekoliko tih nesretnika.
keaganovo tadasnje objasnjenje, da je ogroman broj beskucnika
u Americi jos jedan dokaz da u najvecoj naciji na svijetu svako
ima pravo da zivi kako hoce, nesto je, nazalost, u sta vecina
Amerikanaca ili jos uvijek vjeruje ili se pravi da vjeruje. Ako medu
beskucnicima, objasnjenje dalje kaze, i postoje oni koji se za zivot
na ulici nisu opredijelili svojom voljom, takvi pojedinci su na
neki nacin zasluzili sudbinu koja ih je zadesila. (urodena lije-
nost, alkoholizam, narkomanija. stereotipi.)
8
lao i svi drugi oblici generalizacije, i stereotipi su, najblaze
receno, neprecizni, ali ih vecina, ipak, upotrebljava kao mentalne
kratice koje simpliliciraju komplikovani svijet i korisniku osta-
vljaju vise vremena za druge, vazne, stvari u zivotu, poput,
recimo, kupovine elektricnog noza za hljeb.
Naravno, ni u ovom, kao ni u vecini drugih slucajeva, stereotipi
nemaju puno dodirnih tacaka sa stvarnoscu i tope se u dodiru sa
cinjenicama, kao kockica leda medu zenskim grudima. }a, recimo,
nisam znao da 40 posto americkih beskucnika cine porodice s
djecom, ili da je !4 posto zavrsilo srednju skolu, a cak 28 posto ima
vise obrazovanje. 8 druge strane, u pogledu neproporcionalnog
broja Alroamerikanaca medu beskucnicima, stereotip je manje-
-vise u pravu. lma ih vise nego ostalih. lako se o tacnom broju
Alroamerikanaca u Americi i dalje vode politicke polemike, ja se,
nakon konsultacije laktogralskog godisnjaka (200.), koji izdaje
clA, osjecam komlorno s brojem 12,9 posto. medutim, procentu-
alno ucesce Alroamerikanaca medu populacijom beskucnika je
lantasticnih 48 procenata. lretpostavljao sam, recimo, da skoro
trecina beskucnika pati od neke mentalne bolesti (22 posto), da je
jedna trecina narkomana (!0 posto), ali nisam ocekivao da jednu
trecinu (2! posto) cine americki ratni veterani.
lako ih i ja, pogotovo kad sam umoran ili nervozan, kao i
vecina ljudi najcesce dozivljavam kao zgubidane, socioloske
studije pokazuju da 44 posto beskucnika povremeno radi, a
cak 1! posto, ustvari, ima stalno zaposlenje. medutim, vise od
0 posto zaposlenih beskucnika zaraduje manje od !00 dolara
mjesecno, sto je, apsolutno, nedovoljno za prehranu, a o najmu
bilo kakvog prenocista nema ni govora. Na osnovu posljednjih
podataka (lriced Out, 200.), prosjecna renta za malu garsoni-
jeru u Americi iznosi !! dolara, dok je u gradovima, u kojima je i
koncentrisano najvise beskucnika, cijena znatno veca (900 - 2.200
dolara u washington lc oglasniku, oktobar, 200.).
88
ll8 81OkY
u svakom slucaju, svake godine, obicno u vrijeme kad se zima
stidljivo spusta s planina u gradove, sel biroa bi me zamolio da
uradim videoesej na temu beskucnika. 1rominutni videoprilog,
cije je snimanje trajalo i po nekoliko sati, nije imao niti logican
povod niti inlormacijsku vrijednost koja bi opravdala njegovo
objavljivanje, ali ga je on svake godine slao televizijskim stani-
cama po Americi i svijetu, a potom telelonom zvao prijatelje
na urednickim mjestima i molio ih da pricu objave. 2asto je to
radio, zaista ne znam, ali pretpostavljam da se u osnovi njegovog
postupka nalazi isti motiv koji ljudi najcesce zadovolje tako sto
prosjaku daju par novcica.
l tako sam, prije par godina, snimajuci prilog, upoznao Aleksa.
losao sam, kao i obicno, u park ispred lijele kuce da odaberem
glavni lik ovogodisnjeg eseja i nepazljivo sjeo na klupu ispod koje
je Aleks spavao. On je skocio kao oparen i poceo se derati. lzvinio
sam se, objasnjavajuci da ga nisam vidio, ali moje rijeci nisu dopi-
rale do njega. marsirao je oko klupe, mahao zustro rukama i vikao
da sam lud, da sam crazy man, crazy man. Onda je, nakon jedno
pet minuta, iznenada zasutio, sjeo pored mene i zatrazio cigaretu.
loceo je da prica. lmao je, za svoje godine (izmedu 4 i , po mojoj
procjeni), predugu grubo odrezanu kosu, boje ljetnih oblaka, i za
beskucnika je bio relativno pristojno obucen, u larmerke i kosulju
od teksasa, sa suncanim lenonkama nonsalantno podignutim
na vrh glave. oovorio je tako brzo, kao covjek koji se boji da ce
ako zastane da udahne zraka sagovornik poceti da prica i da ce
on onda zaboraviti sta je htio da kaze, da ga ja, tada, skoro nista
nisam razumio, ali sam zbog osjecaja krivnje prema njegovoj
sudbini sjedio, sutio i povremeno klimao glavom.
Aleks je svoj monolog zapoceo analizom jednog od aktue-
lnih svjetskih dogadaja - nuklearni lran, uvrijedena kusija, sukob
civilizacija, ozonski omotac, sudbina americkog kapitalizma.,
89
ne sjecam se tacno, ali je uskoro, za mene potpuno neprimjetno,
presao na svoj slucaj, o ukradenim patentima i novcu koji mu
lentagon duguje. lao sto rekoh, vecinu onoga sto je pricao nisam
razumio, ne toliko zbog akcenta, radi kojeg se njegov engleski
razbijao kao valovi o stijenu, koliko zbog njegovog povremenog i
potpuno arbitrarnog ubacivanja holandskih, spanskih i lrancuskih
rijeci, koje su mi veci dio recenice cinile potpuno nedostupnim.
u svakom slucaju, na osnovu onoga sto sam razumio, stvar je
stajala ovako: Aleks se rodio i zivio u lolandiji. Nakon zavrsenog
lakulteta poceo je da radi kao inzinjer u jednoj amsterdamskoj
lirmi. Na izvjesnom inzinjerskom takmicenju dobio je nagradu za
neke patente, koje je lolandija odmah prodala lentagonu. losto
mu holandska kraljica, iz nekog razloga, nije isplatila linansijski
dio nagrade, nego mu je receno da ce novac dobiti od lentagona,
on se, uzaludno cekavsi nekoliko godina, jednog dana spremio
i dosao u Ameriku gdje vec 1! godina bezuspjesno od americke
vlade trazi da mu isplati njegovih ! hiljade dolara. lricao je o
tome kako je, kad je tek dosao u Ameriku, odsjeo u lotelu marriot
kraj lijele kuce. Nakon nekoliko mjeseci, kad je potrosio ustedeni
novac, morao je preci u jeltiniji motel u losem dijelu grada, pa
onda u jos jeltiniji na samom rubu grada, da bi se na kraju nasao
na ulici ne samo bez ijednog dolara u dzepu nego i bez radne
dozvole i pasosa, koji mu je ukraden vec nakon par noci prospa-
vanih na ulici.
lricao je o dizajnu americkih klupa u parku - podijeljenim
sipkom na sredini da se ne bi moglo lezati, o sklonistima za
beskucnike koji su pretvoreni u garaze i nozevima koji, dok
washington spava, sijevaju u mraku crkvenih podruma u
svakodnevnoj borbi za hranu i krevet.
Najvise je, ipak, pricao o svom slucaju, odnosno, o svojim
sizilovskim pokusajima da dode do svog, jebenog, novca i pasosa.
8pominjao je imena ljudi koji su radili u holandskoj ambasadi, u
90
americkom ministarstvu vanjskih poslova, u lentagonu, u lijeloj
kuci, a koje je on, sudeci po njegovim pricama, skoro svaki dan
zvao telelonom. 2vao sam }ohna, rekao bi i napravio pauzu da vidi
da li ja znam kojeg }ohna, a onda nastavio: }ohna u lentagonu, i
rekao mu, }ohn, ti supak jedan, da mi se odmah isplate moje pare
ili ce te svi krhhhhhh. kijec (ako se to tako moze nazvati) krhh-
hhhh propratio bi prevlaceci kaziprst preko grla. lad su taj }ohn
i ostali koje je zvao, nakon uzaludnih pokusaja da mu objasne da
nemaju pojma o cemu on, zapravo, govori, prestali da odgovaraju
na njegove pozive, Aleks je, ko zna kako, saznao njihove kucne
adrese i sacekivao ih predvece, nakon posla, i nastavljao s prije-
tnjama.
lao i u svakom beskonacnom haosu, tako se i u Aleksovim
pricama, nakon sto smo se svakodnevno poceli sretati na jutar-
njoj kali, pocela nazirati neka struktura. Najprije bi mi oprezno,
sapatom, kao da odaje tajnu, prepricao neku, za njega novu vijest:
lush je ukrao izbore, nema na zemlji onoliko nalte koliko se
misli, larmaceutske kompanije eksperimentisu na ljudima u
Alrici, a onda bi presao na price o svojim bjelosvjetskim putova-
njima i o tome kako je jedno vrijeme imao zenu, koja je zivjela
sama u kuci na rubu prasume (lrazil) ili u kolibi na samoj plazi
(8t. marteen), ali da je on morao ici dalje jer ga je nesto tje-
ralo, i kako je ubrzo pronasao drugu bolju zenu, koju je, ubrzo
takoder ostavio jer je pokusala da mu ukrade dokumente koji su
vodili do njegovih ! hiljade dolara. Onda bi se vratio svom slucaju
i nakon nekoliko, zbog iznenadnog nastupa bijesa, nerazumljivih
recenica dolazio do zakljucka da je jedina prepreka njegovoj sreci
neki }ohn u lentagonu ili lijeloj kuci, koga se - sjetite se onog
krhhhhh - treba na neki nacin rijesiti.
lz razgovora s ljudima koji u washingtonu zive duze od mene,
saznao sam da je Aleks, medu svijetom koji radi u centru grada, i
u okolini lijele kuce, bio poznat pod imenom crazy man. On nas
91
zove crazy man, pa i mi njega zovemo crazy man, objasnila mi je
kolegica.
Aleks bi me sacekivao svako jutro ispred 8tarbucksa na uglu
14. ulice i Avenije New York, s novinama ispod ruke, i dok bih ja
narucivao kale, on bi nam smotao dvije cigarete i zauzeo najbolje
stratesko mjesto za posmatranje svijeta. 8jeli bismo petnaestak
minuta, popusili po dvije cigare, popricali o svjetskoj situaciji,
gradskim tracevima i novim zapletima u njegovom slucaju i onda
bih ja otisao na posao, a on bi, s mojom vrecicom duhana, koju bih
mu ostavio svako drugo jutro, ostao da sjedi, cita novine i gleda
prolaznike. Nekoliko puta sam uzaludno pokusao da navedem
razgovor na pricu o njegovom zivotu, o tome gdje spava, zasto ne
ide nazad u lolandiju koja ima mnogo humaniji socijalni sistem
od Amerike, itd, ali me je prekidao u pola pitanja i nastavljao s
objasnjavanjem svog slucaja, usput listajuci dosje prepun lormu-
lara i papira koje sam, da bih ga oraspolozio kada je bio narocito
bijesan, ponekad morao listati zajedno s njim, ili, sto je jos gore,
nositi kuci i citati. losje se sastojao od bezbroj prijetecih pisama
s njegove i sturih administrativnih odgovora s druge strane,
u kojima su sluzbenici protokola negirali bilo kakvo znanje o
Aleksu, o holandskoj kraljici, o patentima i novcu, i predstavljao
je (nakon lopune i izmjene 2akona o udruzenom radu iz 1990.
godine) najnerazumljivije i najdosadnije stivo koje sam citao u
zivotu (studirao pravo, procitao lrousta). }utarnja kala s Aleksom
postala je rutina i dani su tako tekli jedan za drugim, identicni kao
suze. lez obzira na nase svakodnevno druzenje i moje pokusaje da
mu pomognem, Aleks me je i dalje zvao crazy man. mojoj djevojci,
limberley, koja nas je jednom slucajno zatekla u nasem jutarnjem
ritualu, odmah nakon upoznavanja je rekao da mu se jako svida
jer izgleda kao mrsava kokoska. lad sam mu zbog toga prigovo-
rio, on se izvinio i poceo je zvati, kao i mene, crazy man. Osoblju
u 8tarbucksu i mojim kolegama, koje je upoznao dok me je poslije
92
kale pratio do ulaza u zgradu u kojoj radim, pricao je kako smo on
i ja najbolji prijatelji.
}a sam se ubrzo umorio od Aleksa i altruizma, i poceo sam
polako da ga odbijam od sebe. Vidio bih ga iz daljine i skrenuo u
drugu ulicu, ili bih mu, ako me je zatekao u 8tarbucksu, rekao da
zurim, da kasnim na posao, i umjesto s njim, za nasim stolom, popio
bih kalu sam, negdje drugo, skriven od njegovog pogleda. lad je
sredinom decembra zima zaledila grad, Aleks je odjednom poceo
da izostaje. lonekad se, tako su mi rekli u 8tarbucksu, nije pojav-
ljivao i po nekoliko dana uzastopno. 8vaki put kad bih ga slucajno,
i neizbjezno, sreo, izgledao je sve tanji i umorniji. Negdje krajem
decembra, pred lozic, pozalio mi se da je washington postao
isuvise hladan, i da ce, cim skupi jebeni novac, otputovati na
lloridu, jer ga nesto, osim zime, tjera da ode odavde. litao sam
ga koliko kosta autobuska karta do lloride, podigao novac s banke
i dao mu ga, sljedeceg jutra, skrivenog u vrecici duhana. Od tada ga
vise nikad nisam vidio. lad sam sljedece godine, najesen, ponovo
snimao selov esej o beskucnicima, odlucio sam da ga potrazim.
litao sam i beskucnike u parku ispred lijele kuce i kolege koji su
ga znali, sta je s Aleksom. medutim, njihova objasnjenja, premda
su sva zavrsavala tragicno, nisu se podudarala.
9!
u uAkvY - ukNu6kAl
u sex-shopu smjestenom u dvospratnici na glavnoj
vasingtonskoj aveniji connecticut, osim mene i veoma zgodne
prodavacice s kratkom purpurnom kosom i alkom provucenom
kroz donju usnu, nema nikoga. Nedjelja je predvecer i vecina
ljudi posljednje sate vikenda provodi kod kuce, ispred televi-
zora, uronjeni u takozvani nedjeljni blues, sto je u Americi ime
od milja za depresiju koju izaziva pomisao na ponedjeljak, posao
i pocetak novog kruga. Nakon kratkotrajnog muvanja medu poli-
cama i bezuspjesnog pokusaja da sam lociram lilmove po koje sam
dosao, odustajem i zamolim prelijepu tamnoputu prodavacicu da
mi pomogne.
- 8ta tacno trazite7
- lilo sta iz produkcije Adam&Lve.
94
- lilo sta7
- la, recimo, najnovije lilmove.
Ona ukuca nesto u kompjuter, zaskilji u monitor, provuce
se ispod pulta i otrci na drugi sprat. Vratila se noseci nekoliko
lVl-jeva koje je poredala na pult. Ovo je sve sto imamo, ostalo
je izdato. oledam naslove: }ane londe: uu, Ana|na ckstravaqanca,
Najvccc sisc, kad zcna nijc tu.
- loji je najbolji7 - pitam.
- 2avisi sta te zanima. meni se najvise dopadaju kstravaqa-
nca i kad zcna nijc tu.
- O cemu je taj zadnji7
- 1o je muski gay, ali se meni svida - rece i nasmijesi se. -
2asto trazis bas Adam&Lve7
- 2ato sto pisem pricu o njima.
- lises pricu7
- la.
- lakvu pricu7
- Adam&Lve je, ustvari, humanitarna organizacija - kazem.
- Naravno da je humanitarna organizacija - ona se nasmije.
- Ne, stvarno.
- cuj, meni nije vazno, hoces li ih uzeti ili neces7
- locu
- loji ces7
- 8ve.
- 8ve7
- la.
- l ovaj gay lilm7
- 8vakako.
9
- lobro, jos nesto7
- lmate li 1ongue 1ingler ili bilo koji drugi proizvod od
Adam&Lve7
- 1ongue 1inger7 1o je onaj mali vibrator za jezik7
- }este.
- Ne znam, mislim da smo sve prodali, pogledat cu - rece i
nestade u prostoriji iza kase. lad se vratila, na pult spusti
kutije sa seks-igrackama.
- loces da probas7 - upita kroz smijeh.
- locu.
Otpakuje 1ongue 1ingler i pomaze mi da gumenu lopticu
stavim ispod jezika i ucvrstim je lastikom oko glave. oumena
loptica se namjesti ispod jezika i kad se ukljuci da vibrira, kako
pise na kutiji, otvara potpuno novu dimenziju oralnog seksa.
1i samo isplazis jezik i ukljucis ovdje, pritisne malo dugme na
loptici koja pocne da vibrira tako energicno da imam osjecaj da
ce mi otpasti krunice na gornjim jedinicama. lskljucim vibracije i
skinem lastiku.
- 8ta cemo s ostalima - pokazuje na kutije na pultu. - loces
i to da probas7 - smije se.
- Necu, hvala.
lspred nas su razliciti modeli vibratora (o-spot, vodootporni,
clitoral lummer - $19,9), plasticni modeli penisa na kojima pise
da prolaze neopazeno kroz metalne detektore (7), vjestacka usta
napravljena od sintetickog materijala koji pri dodiru podsjeca na
ljudsku kozu, muske i zenske lutke na napuhivanje.
- lises pricu, kazes7 - pita dok gledam slike na kutijama.
- la.
- O cemu7
9
- O Adam&Lve, odnosno, o njihovom osnivacu i direktoru
lhilu larveyu.
- lhilu larveyu7 Nikad cula, ko je on7
- la, ako hoces, mogu ti procitati ovo sto sam do sada na-
pisao, skoro sam zavrsio, samo je ostalo da opisem neko-
liko njihovih proizvoda.
- Okej. lonako nemam sta da radim.
- leda - kazem pruzajuci ruku.
- }oanne, drago mi je. Odakle si ti7
- lz losne.
- lz lostona7
- Ne, iz losne.
- Aah, i nisi ovo sve izmislio da me muntas7
- Nisam.
lzvucem dva isprintana papira iz zadnjeg dzepa, rasirim ih
po pultu i pocnem: Nakon sto je diplomirao na larvardu 190.
godine (Odsjek slavenske knjizevnosti) i odsluzio dvije godine u
vojsci, ponesen lennedyjevim entuzijazmom i zeljom da promi-
jeni svijet nabolje, lhil larvey je spakirao dva kolera i otputovao
u lndiju, gdje se pridruzio americkoj humanitarnoj organizaciji
care, koja je u to vrijeme u lndiji organizirala distribuciju hrane
za najsiromasnije porodice. lokazavsi svoju posvecenost humani-
tarnoj misiji danonocnim predanim radom na terenu, unaprijeden
je i postavljen za direktora dijela programa koji se bavio brigom
o djeci predskolskog uzrasta. lutovanja po ruralnim dijelovima
lndije i svakodnevni susreti s porodicnim tragedijama koje donosi
siromastvo, po njegovim rijecima, radikalno su ga promijenili:
lomoc u hrani rasla je iz godine u godinu, ali je situacija na terenu
bivala sve teza i teza. meni je postalo jasno da odgovor na problem
s kojim smo se suocavali nije bio u pukom osiguravanju hrane,
9
nego u nekoj vrsti programa koji bi siromasnim ljudima omogucio
ono sto danas zovemo planiranje porodice. lhil je humanitarnoj
organizaciji u kojoj je radio predlozio da, osim pomoci u hrani,
pokrene program koji bi zenama pruzao osnovne inlormacije
o reproduktivnom zdravlju i dijelio sredstva za kontracepciju.
lada su njegovi prijedlozi i inicijative za raspodjelu kondoma i
drugih kontraceptivnih sredstava najsiromasnijem dijelu indijske
populacije rezultirali prijetnjom krscanskih donatora o ukidanju
linansijske podrske citavom programu, jer je to u suprotnosti s
liblijom, lhil napusta care i vraca se u Ameriku. Na univerzitetu
u 8jevernoj larolini, gdje zavrsava magisterij na Odsjeku za plani-
ranje porodice, upoznaje 1ima llacka, britanskog lijecnika, koji
je imao istu viziju kao i on - uciniti kontracepciju pristupacnom.
u neiskoristenom magacinu jedinog restorana u idilicnom stude-
ntskom selu chapel lillu osnovali su kompaniju i otvorili ured
koji se sastojao od telelona i stola napravljenog od starih drvenih
vrata polozenih na dva stupca od cigle. lompanija se bavila
kataloskom prodajom kondoma. kobu su reklamirali u students-
kim novinama (8ta ces joj pokloniti za ovaj lozic - trudnocu7),
narudzbe primali telelonom, a kondome kupcima slali postom.
Na kraju, te prve sedmice, 1im i ja smo sjeli i platili sve nase
troskove, ali je na stolu opet ostala velika hrpa para. logledali smo
se i shvatili da to mora biti ono sto se u kapitalizmu zove prolit.
uspjeh ovog studentskog projekta je jednim dijelom lezao u
njihovoj tacnoj pretpostavci da ce anonimnost koju omogucava
kataloska prodaja privuci stidljive, puritanske americke kupce,
a drugim u cinjenici da u tom trenutku lhil i 1im nisu imali
konkurenciju. Naime, u to vrijeme, zbog zastarjelog ali jos uvijek
vazeceg lederalnog americkog zakona (comstock law iz 18!.)
koji je zabranjivao prodaju opscenih stvari putem drzavne poste,
prodaja kondoma, koji su u to vrijeme smatrani opscenim materi-
jalom, putem kataloga bila je u Americi nezakonita. medutim,
98
da li zbog toga sto ih nisu primijetili ili zbog toga sto se radilo
o studentskom projektu, ili iz nekog drugog razloga, americke
vlasti, jednostavno, nisu reagirale, a zakon je nakon nekoliko
godina promijenjen. mi smo pokusavali da u nas prodajni kata-
log ukljucimo i druge, obicne stvari, kao sto su drveni brodovi u
llasi, snale za kaiseve, plasticni modeli aviona, ali to, jednostavno,
nije islo. 8 druge strane, cim bismo stavili nesto sto je u vezi sa
seksom i erotikom, telelon bi poceo zvoniti kao lud. 1im i ja nismo
imali pojma sta da radimo. Nasa namjera nije bila da zaradujemo
novac. mi smo zeljeli da spasimo svijet. 8hvativsi da u prodaji
erotske robe postoji ogroman linansijski potencijal, a ne zeleci
da odustanu od namjere da spase svijet, odlucili su da osnuju
dvije kompanije. }edna je bila trzisno orijentirana (Adam&Lve),
a druga neprolitna i humanitarna (l8l - lopulation 8ervices
lnternational). }edna je bogatim Amerikancima prodavala
seks-igracke, a druga siromasnim ljudima u Aziji i Alrici nudila
pristupacnu kontracepciju.
2ahvaljujuci seksualnoj revoluciji zacetoj '8. godine na
lethelovoj larmi u malom planinskom mjestu woodstock,
kompanija Adam&Lve je 0-ih godina rasla, neprestano sireci
ponudu erotskog materijala, da bi s pojavom pornogralskih
videokaseta i kucnih Vck masina pocetkom 80-ih postala najveca
americka korporacija za prodaju eksplicitno seksualne robe.
1im llack se nakon nekoliko burnih godina povukao i posvetio
naucnom radu iz oblasti reproduktivnog zdravlja, ostavivsi lhilu
da sam upravlja kormilom Adam&Lve. Njihova druga kompanija
l8l je od novca koji je donosila Adam&Lve, s druge strane, linansi-
rala socijalne i humanitarne programe u lndiji, leniji i langladesu.
Oslobodeni uvjeta koje su inace postavljali drzavni i religijski
donatori, lhil i 1im su bili u stanju da sa svojim programima
budu prisutni i u zemljama koje su iz ovog ili onog razloga bile
nepristupacne drugim organizacijama. u Ltiopiji su, naprimjer,
99
za vrijeme gradanskog rata, sklopili ugovor s vojskom po kojem
je svaki vojnik prilikom napustanja kasarne morao kod sebe imati
kondom. u langladesu i leniji su kondome, po izuzetno niskoj
cijeni, prodavali putem ulicnih prodavaca i vlasnika bordela, koje
su motivirali ostavljajuci im veci dio prolita. u lndiji su kontra-
cepciju prodavali putem plemenskih vraceva (magic man), koji
bi prethodno u organizaciji l8l-ja zavrsili kratki kurs o reprodu-
ktivnom zdravlju. Njihov robinhudski sistem je, sve do dolaska
republikanaca na vlast u Americi, lunkcionirao besprijekorno.
Novac koji su bogati Amerikanci trosili na seks-igracke prelijevao
se u humanitarnu organizaciju. medutim, pocetkom 80-ih godina,
po dolasku keagana u lijelu kucu, americko ministarstvo pravde
je lormiralo specijalni odjel za obracun s nemoralom. 8vega neko-
liko dana po njegovom lormiranju, ! do zuba naoruzanih lederal-
nih agenata je jednog jutra upalo u sjediste kompanije Adam&Lve
u chapel lillu i pohapsilo sve: i radnike, i pornokasete, i seks-
igracke. Nakon kratke istrage zaplijenjenog materijala i zapo-
slenih, keaganova administracija je podigla tuzbu protiv lhila
larveya, optuzujuci ga za prodaju opscenih predmeta, odnosno,
pornogralije. Akcija keaganovih inkvizitora nije bila usmjerena
samo protiv lhilove kompanije. l ostalih sedam kompanija koje
su se u Americi bavile tom vrstom djelatnosti takoder su napad-
nute, ali su sve nakon kratkotrajnog uvjeravanja od strane
ministarstva pravde pristale na nagodbu i prestale s radom. lhil
je nagodbu odbio. unajmio je advokate i odlucio da se bori. u
skladu s principom da je svako nevin dok se ne dokaze suprotno,
kompaniji Adam&Lve je dozvoljeno da nastavi s radom do
donosenja konacne sudske odluke. 1u pravno-politicku sagu
lhil larvey opisuje u knjizi v|ada prctiv crctikc (6cvcrnmcnt vs.
rctica: 1nc 5icqc cj Adamvc, $28, Amazon.com). 1roskovi za
advokate su u pocetku bili neizdrzivi. medutim, kad su ostale
kompanije pristale na nagodbu i prestale s radom, ponovo smo
100
se nasli u situaciji s pocetka price, odnosno, da bez konkurencije
prodajemo robu. lrolit je ubrzo poceo rasti i uskoro su troskovi
spora postali mala stavka u nasem budzetu. Osam godina i
tri miliona dolara (lhilovi advokatski troskovi) kasnije, sud je
presudio u korist Adam&Lve. keganovci su vec nakon prvih
nekoliko mjeseci shvatili da ce izgubiti spor, ali se jednostavno
nisu mogli pomiriti s takvim ishodom. Nadali su se da ce nas ili
linansijski iscrpiti ili da ce nam se jednostavno nesto dogoditi
sto ce njihov poraz pretvoriti u pobjedu. Na kraju krajeva, oni su
u sporu trosili tudi, poreski novac, a mi svoj. meni je drago sto se
pokazalo da je sistem sudstva iznad jeltinih politickih manipu-
lacija.
2a to vrijeme, l8l je postala druga najveca (prva je llanned
larenthood) humanitarna organizacija na svijetu koja u 12
drzava, na tri kontinenta, vodi socijalne programe iz oblasti
planiranja porodice. Ono sto smo mi bili u stanju da uradimo
zahvaljujuci novcu od Adam&Lve je sljedece: otisli bismo na
teren, vidjeli sta je potrebno uraditi da bi se stanje popravilo i
zapoceli pilot-program nasim novcem. Ako bi se pokazalo da
program daje rezultate, ponudili bismo taj model onima koji
su linansijski bili u stanju da ukljuce puno vise ljudi ili drzava.
lanas l8l ima budzet od !11.000.000 dolara i programe u preko
0 zemalja svijeta. Osim kontracepcijom, organizacija se sada
bavi i drugim problemima koji pogadaju siromasni svijet. lhil
je zapoceo programe koji se bave velikom bolescu s malim
imenom (All8), suzbijanjem malarije, koja i danas svaki dan
ubije !.000 djece u Alrici, i osiguravanjem ciste vode za djecu
u svijetu. (1ri milijarde ljudi, odnosno, polovina covjecanstva
nema, po izvjestaju uN-a, pristup cistoj vodi.) locetkom 90-ih,
Adam&Lve je postala najveci prodavac seksualno eksplicitne
robe u Americi. 1okom 200. godine, vrijednost prodane robe
je premasila 80.000.000 dolara. lhil, koji kao vlasnik i direktor
101
kompanije zaraduje basnoslovnu sumu novca, u posljednjih je
12 godina samo od licne zarade donirao oko 40.000.000 dolara
za l8l i osnovao jos jednu neprolitnu organizaciju, nazvanu po
poznatom indijskom aktivisti iz oblasti planiranja porodice, l.l.
1yagi, s kojim je na samom pocetku karijere saradivao. Na pitanje
kako objasnjava cinjenicu da se istovremeno bavi i pornogralijom
i humanitarnim radom, lhil kaze: }a tu ne vidim nikakav konllikt.
Ne stidim se onoga sto prodajem. 2asto bih se stidio7 lrodajem
proizvode koji pruzaju seksualno zadovoljstvo, i tacka. 8 druge
strane, ne znam nikoga ko nam je zbog veze izmedu Adam&Lve
i l8l-ja uskratio donaciju. Na kraju krajeva, i Adam&Lve i l8l se
bave seksom, samo na razlicite nacine.
- Lto, to ti je to - kazem, pokupim papire i stavim ih u dzep.
- 8tvarno je super prica. wow, pornogral koji na kraju
ispadne svetac. 8ta mislis, gdje ce on kad umre7 - pita.
- Ne znam. Ali ako je tacno da je put u pakao poplocan do-
brim namjerama, onda je put u raj poplocan. }oanne, do
kada radis veceras7
102
kujkA1 Nvujv N5k1 5N7uk
}a, licno, nemam puno interesa niti za prirodu niti za pro-
blem globalnog zagrijavanja. moj odnos prema prirodi je, najblaze
receno, indilerentan. lrago mi je da postoji, ali ne, hvala. moguce
je da je tome razlog to sto je otac, uprkos mom i maminom proti-
vljenju, pocetkom 0-ih godina kupio plac u selu mokro u blizini
lala kraj 8arajeva i sto sam nekoliko narednih godina, umjesto da
igram ludbal s rajom ispred zgrade, vikende provodio u prirodi,
prenoseci gradevinski materijal s jednog na drugi kraj parcele.
8to se tice globalnog zagrijavanja, stvari odnedavno stoje ovako:
nakon sto sam prve dane mjeseca maja, umjesto u zadimlje-
nim killama, proveo suncajuci se u bastama sarajevskih kalica,
osjecam izvjesnu dozu simpatije prema promjeni klime na nasoj
planeti. medutim, odsustvo licnog interesa za tu temu ne znaci
da nisam svjestan ozbiljnosti problema, bas kao sto ni cinjenica
da je covjek paranoican ne znaci da ga ne prate. lad je nedavno
dr. lansen dosao u washington kako bi ucestvovao u kongresnom
saslusanju o globalnom zagrijavanju, predlozio sam uredniku da
10!
kolega producent i ja uradimo prilog o toj temi. On se, naravno,
slozio, ali pod uvjetom da nakon toga, kad zavrsimo s globalnim
zagrijavanjem, snimim pricu o pcelama, koju sam mu predlozio
par dana ranije. lristao sam jer bi tako bilo i da nisam.
lr. lansen se globalnom zagrijavanju posvetio jos 0-ih
godina, u vrijeme kad se tim lenomenom bavio samo mali broj
naucnika, a broj politicara spremnih da ih slusaju bio jos manji.
Novopeceni doktor nauka lansen dosao je iz provincije u New
York i napravio prvi globalni klimatski model, odnosno, nevje-
rovatno kompliciranu kompjutersku simulaciju koja istrazivacu
omogucuje da, recimo, virtualno pridoda sloj ugljendioksida u
2emljinu atmosleru i onda posmatra sta bi se dogodilo. Ono sto
bi se dogodilo u tom slucaju, kako je mladi naucnik obrazlozio
u clanku objavljenom u magazinu 5cicncc, jeste da bi tempera-
tura na 2emlji naglo porasla. Na kraju clanka objavljenog prije
vise od 20 godina, lansen zakljucuje: Nastavak upotrebe losilne
energije (nalta i plin) dovest ce do porasta temperature na
2emlji za 1,2 stepeni celzijusa do kraja 21. stoljeca. lrvih 90
minuta saslusanja, dr. lansen je clanovima kongresnog komiteta
objasnjavao osnovne atmoslerske pojmove, metodologiju svog
naucnog rada, citirao medunarodne izvjestaje o promjeni klime,
projicirao nerazumljive gralikone, udarao sakom od sto i podizao
i spustao glas bez, barem meni, nekog vidljivog razloga. Nakon
uvodnog izlaganja, potpuno je nestalo i ono malo entuzijazma
koji sam uspio skupiti za ovu pricu. medutim, upravo u trenutku
kad sam, prelazeci prstom preko vrata, pokusavao dati znak
producentu, koji je sjedio na drugom kraju amliteatra, da je
prica dosadna i da je mozda bolje da idemo i snimamo pcele, dr.
lansen je rekao nesto sto mi je privuklo paznju. u vise od !0
godina, koliko radim u vladinim institucijama, nikada do sada
nisam dozivio ovakav stepen cenzure, koja potpuno blokira
protok inlormacija od naucnika do javnosti. Na pitanje clanova
104
komiteta: ko7 i kako7, dr. lansen je odgovoriio: lhil cooney,
cenzurom. lo rijecima dr. lansena, u periodu izmedu 2001. i
200. godine, svi naucni radovi o klimatskim promjenama, koji
su nastali u vladinim institutima, prije objavljivanja u naucnim
magazinima obavezno su se slali 8avjetodavnom odboru koji
lijelu kucu (cLQ) savjetuje po svim pitanjima u vezi sa zastitom
zivotne sredine. lredsjednik tog odbora, koga imenuje sam
predsjednik, bio je lhil cooney. Narednih sat vremena proslo
je u protokolarnoj svadi izmedu pripadnika razlicitih politickih
partija kongresnog komiteta, koji su, odbijajuci molbe predsjed-
nika komiteta da iskljuce mikrolone dok ne dobiju rijec, iza-
zvali mikroloniju i time kratkotrajnu evakuaciju sale. luhovi su
smireni u kratkoj pusackoj pauzi, i po nastavku saslusanja u salu
je usao lhil cooney. lada se, kao i dr. lansen, zakleo da ce govoriti
istinu i samo istinu, cooney je clanovima komiteta objasnio kako
je tacno da je redigovao naucne izvjestaje o kojima dr. lansen
govori, ali da u tome nema nista lose. Njegov se posao, kako je
rekao, i sastojao u tome da u vladinom izvjestaju pomiri suprotna
misljenja pojedinih naucnika o uzrocima ili posljedicama prom-
jene klime. lonekad bi, naprimjer, zamijenio samo rijec ili dvije,
kao u recenici: lorast temperature ce, takoder, imati elekat i
na arkticku masu, u kojoj je rijec cc zamijenjena lrazom mcq|c
ui. A ponekad je, opet, citava recenica izbacivana iz izvjestaja:
lromjena klime izaziva globalne posljedice i po ljudsko zdravlje
i po zivotnu sredinu. 2a razliku od lansena koji je svoje izlaganje
obojio emocijama, cooney je pricao mirno i stalozeno, obracajuci
se clanovima komiteta licnim imenima, podsjecajuci ih na prilike
u kojima su radili zajedno, pitajuci jednog za zdravlje supruge,
drugog za sina na lakultetu, itd. cooney je na poziciji sela za okolis
proveo malo vise od cetiri godine, ali je njegovo prijateljstvo sa
clanovima komiteta trajalo puno duze. Naime, prije nego sto ga je
predsjednik 2001. godine postavio na celo tog nesretnog odbora
10
za zastitu okoline, cooney je radio kao lobista u Americkom
petrolejskom institutu. oodine 200. cooney je napustio odbor za
zastitu okoline (cLQ) i dobio posao u najvecoj americkoj naltnoj
kompaniji Lxxon. 8vakog minuta u 200. Lxxon je zaradio .000
dolara, sto je na kraju godine rezultiralo neto prolitom od !9,
milijardi dolara. 1o mozda izgleda kao velika zarada, ali i troskovi
naltne kompanije kao sto je Lxxon su ogromni. u nedavnom
izvjestaju koji je objavilo udruzenje zabrinutih naucnika navodi
se, naprimjer, da je u periodu izmedu 1998. i 200. Lxxon potrosio
vise od 1 miliona dolara linansirajuci organizacije i naucnike
s ciljem stvaranja nejasne slike u ocima javnosti o uzrocima i
posljedicama globalnog zagrijavanja.
1o mozda izgleda kao mnogo novca ni za sta, ali u ocima
Lxxonovih menadzera relativizacija uzroka globalnog zagri-
javanja je, ocigledno, pitanje opstanka. u memorandumu koji
je 1998. godine interno dostavljen Lxxonovim menadzerima,
izmedu ostalog, kaze se: Nasa pobjeda ce biti ostvarena tek onda
kada nepovjerenje u nauku o klimi postane uobicajeni nacin
razmisljanja za 'obicne gradane' i 'medije'. (Navodi u originalnom
memorandumu.) lad je isteklo vrijeme predvideno za cooneyevo
svjedocenje, on je ustao, pokupio svoje papire sa stola, rukovao se
sa dr. lansenom i clanovima komiteta, i, s izrazom covjeka koji
je zadovoljan upravo obavljenim poslom, izasao iz sale u lijep i
suncan vasingtonski dan.
lroducent i ja smo sjeli u auto i krenuli u pcele. lilo je dva
sata popodne i vec smo kasnili na ranije zakazani intervju sa
dr. }ayom Lvansom, koji je na ogromnom imanju ministarstva
poljoprivrede studirao i uzgajao pcele. losto je zbog toga morao
propustiti pauzu za rucak, producent mi je za kaznu zabranio da
pusim u sluzbenom autu, i voznja se rastegla kao ciganska godina,
iako je imanje udaljeno od grada manje od !0 kilometara. lrica o
pcelama je, kao sto sam rekao, bila iskljucivo moja krivica. Naime,
10
nekoliko dana ranije, trazeci po knjizari lramerbooks nesto
lagano za citanje, naisao sam na posljednji broj pcelarskog maga-
zina ucncy koji je na naslovnoj strani nosio dramaticno ispisani
naslov cc|c ncstaju||| Ne postoji pisani dokaz o tome da je Linstein
zaista izgovorio recenicu: Ako pcele nestanu s lica zemlje, to
znaci da su covjecanstvu ostale jos samo cetiri godine zivota.
lez pcela nema polenizacije, nema biljaka, nema zivotinja, nema
covjeka, ali je svako ko se imalo bavio ili Linsteinom ili pcelama
cuo za tu urbanu legendu. ukucavanje rijeci instcin i pcc|c donosi
998.000 spominjanja na ooogleu. u svakom slucaju, cak i bez tako
tragicnih posljedica, prica je, barem meni, zvucala interesantno,
na neki apokalipticki nacin, i mislio sam da vrijedi provjeriti sta
se stvarno dogada s pcelama i covjecanstvom iz istog razloga iz
koga ateista u kriticnim momentima u zivotu priziva boga. lakle,
za svaki slucaj. lr. Lvans, mlad covjek, asketski mrsavog izgleda, u
gumenim cizmama, cekao nas je oslonjen na kapiji imanja. Nakon
upoznavanja i izvinjenja zbog kasnjenja, krenuli smo za njegovim
biciklom kroz divljinu i zaustavili se ispred zgrade vladinog insti-
tuta za studiranje pcela. Osim dr. Lvansa, u zgradi, koja i svana i
iznutra podsjeca na moju osnovnu skolu, rade i dvije mlade asis-
tentice. One se stidljivo povlace u kancelarije, a mi s dr. Lvansom
idemo do livade na kojoj se nalazi desetak kosnica, uredno pore-
danih u dva reda. usput, iako kaze da su kosnice ustvari prazne,
navlacimo zastitne sesire s mrezama, jer tako zahtijevaju drzavni
propisi. 1u, medu kosnicama, u miru i tisini razgovaramo.
litamo ga da li je tacno da su pcelari iz 22 americke drzave
prijavili nestanak 80 posto svojih pcela u posljednje dvije sedmice
i on potvrdujuci kaze: la, cak i oni koji se bave ovim poslom vec
decenijama ne pamte toliki gubitak pcela. Ono sto ih, medutim,
najvise zabrinjava jeste brzina kojom se sve dogodilo. mi smo
i ranije imali slucajeve da se broj pcela smanji zbog bolesti ili
vremenskih prilika, ali sta god ih je pogodilo ovaj put, nije ostavilo
10
nikakvog traga. litamo ga da li su ispitane druge mogucnosti,
kao sto su, naprimjer, promjena klime ili pesticidi. }os uvijek
tragamo za razlogom. lstrazujemo sve mogucnosti, ali do danas
nismo pronasli nikakvo objasnjenje za njihov nestanak, kaze dr.
Lvans. 8vjesni da od njega necemo naci odgovor na pitanje gdje
su nestale americke pcele, napravili smo par snimaka praznih
kosnica i vratili se u ured, kako je urednik rekao, praznih ruku.
Nekoliko dana kasnije, slucajno naidem na sljedecu keutersovu
vijest:
nccnix - Naucnici iz amcrickc |aucratcrijc za cruzjc cs A|amcs
uspjc|i su istrcnirati pcc|c da namirisu cksp|cziv. rcjckt ui, pc rijccima
naucnika, mcqac cdiqrati vaznu u|cqu u siqurncsti dcmcvinc i raku.
cc|c su trcniranc takc stc su svaki put kad ui prcnas|c cksp|cziv
naqra1cnc scccrncm vcdiccm. kad namirisc cksp|cziv, pcc|a ispruzi
tuuu (prcuiscus) ccckujuci naqradu. Nijc pctrcunc uiti strucnjak za
pcnasanjc insckata da ui ccvjck snvatic c ccmu sc radi u tcm s|ucaju,
kazc 1im uaarman, jcdan cd naucnika u prcjcktu kcji sc zcvc Ncvid|jivi
insckt scnzcr.
108
1 6k5
locetkom augusta 200!. godine, nekoliko mjeseci prije nego
sto ce me novinska kompanija za koju radim poslati u lrak, moj
dobar drug me zamolio da za potrebe humanitarne organizacije u
kojoj volontira nabavim kameru i snimim jedan vecernji dogadaj
u sjeveroistocnom dijelu washingtona. 2bog cinjenice da se radi
o najopasnijem i rasno potpuno homogenom getu, ja za osam
godina boravka u glavnom gradu Amerike nikad nisam stupio
svojom bijelom nogom u taj dio grada. lad sam ga, nadajuci se
da je moja mentalna mapa washingtona mozda pogresna, pitao
da mi kaze tacnu adresu i vrijeme snimanja, njegov odgovor je
samo jos vise pojacao moj strah i ucvrstio otpor prema njegovom
zahtjevu. Adresa je, rekao je, sjeveroistocni dio washingtona,
109
na uglu 0. i c ulice, a vrijeme odrzavanja dogadaja - tri sata
ujutro. }a bih dosao po tebe, rekao je, a potom, vidjevsi da se
jos uvijek dvoumim, dodao: A onda cemo pokupiti Vanesu*
i larlu**. Onda mi je potanko objasnio o kakvom se dogadaju
radi i ja sam, ne razmisljajuci vise ni trenutka, pristao. lrije nego
ispricam to sto mi je on ispricao, osjecam potrebu da objasnim ko
je taj moj prijatelj, kojeg cu ovdje zvati }ohn***. On je kad sam ga
upoznao radio, iz ciste zabave, u sex-shopu specijaliziranom za
kozu (leather kack), koji se nalazio na glavnoj vasingtonskoj ulici
connecticut Ave. lrodavnica, bez vidljive reklame, nalazila se na
drugom spratu jedne gradske kuce, iznad videoteke, i s trotoara je
bila, de lacto, nevidljiva, tako da su u nju dolazili ili ljudi koji su je,
kao ja, slucajno primijetili s druge strane ulice ili oni do kojih je ta
vrijedna inlormacija dosla verbalno, od uha do uha, odnosno, ljudi
s ruba noci, kako ih je }ohn zvao. (}a sam u prodavnicu dosao trazeci
koznu jaknu, ali to sada nije vazno.) lrije nego sto je poceo raditi
u sex-shopu, krajem 90-ih, }ohn, koji je bio specijalista za zastitu
kompjuterskih sistema, osnovao je internet kompaniju, kroz cije
je kratkotrajno, ali veoma uspjesno poslovanje postao, kako se to
kaze u Americi, linansijski nezavisan. Neposredno prije nego je
dotcom brod poceo da tone, on je, vidjevsi da je citava stvar napu-
hani balon, prodao svoj udio u kompaniji i zahvaljujuci novcu koji
je za to dobio vise nikad nije morao da zaraduje za zivot. Nekoliko
dana u sedmici je, iz cistog zadovoljstva, kao sto sam rekao, radio
u sex-shopu, a ostatak vremena provodio citajuci knjige i pisuci
poeziju. lada bi mu se ucinilo da situacija s poezijom ne mrda s
mrtve tacke, ostavio bi knjizevnost privremeno na stranu i posve-
tio se raskalasenom hedonizmu i volontiranju u nekoj od svojih
dobrotvornih organizacija. 8vojim je zvao one organizacije
koje je osim volontiranja i linansijski pomagao, a koje su se po
pravilu bavile pomaganjem djevojcicama i djecacima zbunjenim
svojim seksualnim identitetom. Ostale dobrotvorne organizacije
110
su, kako je govorio, zivjele od crkve i pod humanitarnim plastom
krile svoj misionarski motiv. (loslije odlaska clintonove admi-
nistracije - koja je, osim svih rasa i nacija, ukljucivala i 10 gay
muskaraca i zena - ulicno nasilje, pogotovo prema onima koji su
drugaciji, drasticno se povecalo neposredno nakon 11. septem-
bra i dobrotvorne organizacije koje su se bavile tom proble-
matikom su se, nakon sto im je ukinuta drzavna pomoc, u zivotu
odrzavale samo zahvaljujuci radu volontera i donacijama bogatih
ekscentrika.) 2ajedno s }ohnom, u jednoj od tih organizacija su
volontirale i nase zajednicke prijateljice Vanesa i larla. }ohn ih
je poznavao godinama, a ja sam ih upoznao prije tri mjeseca na
jednoj od zabava koje su se u njegovim hedonistickim periodima
redovno odrzavale u njegovoj raskosnoj vili subotom navecer.
lako bi u idealnom svijetu cinjenica da su moji prijatelji bili
ukljuceni u rad te dobrotvorne organizacije trebala sama po sebi
biti dovoljno jak motiv, stvarni razlog zbog kojeg sam, na kraju,
bez imalo razmisljanja, pristao na njegov zahtjev je, kao sto sam
vec rekao, bilo ono sto mi je ispricao.
1i znas kako u washingtonu kolicina siromastva i nasilja raste,
sa svakom sljedecom ulicom, iz centra grada prema perileriji. Lvo,
ti zivis u sjeverozapadnom dijelu grada, na trinaestoj ulici, koja
je na samom rubu sigurnosti, a ovo sto cu ti ispricati dogodilo
se u sjeveroistocnom dijelu, pedesetoj i c ulici. 1i, vjerovatno, ne
mozes ni zamisliti kako taj kraj izgleda. 8 jedne strane ulice, naslo-
njene jedna uz drugu, nalaze se oronule kuce, od kojih je vecina
napustena. lrozori i vrata na vecini kuca zakucani su daskama ili
osigurani metalnim resetkama, kako se beskucnici, iako niko u tim
kucama ne zivi, ne bi uselili u njih. 8 druge strane ulice je velika
livada, odnosno parkiraliste, koje je nekad bilo zeleno skolsko
dvoriste, a sad je gradska deponija na koju se dovoze auta koja
pauk podigne u gradu zbog nelegalnog parkiranja. u tom kraju
nema nicega. Ni prodavnice, ni kalica, nijednog osvijetljenog
111
izloga. Nista. }edina zabava za djecu koja tu zive je jedan stari
automobil parkiran uz rub ceste, napusteni, nepokretni cadillac
razbijenih prozora i oljustene boje, kome nekim cudom akumula-
tor jos uvijek radi, i djeca se navecer skupljaju i druze uz muziku
s njegovog radija. }edne augustovske veceri prosle godine, u autu,
u tri sata ujutro, sjede dvije djevojke. Ali djevojke, ustvari, nisu
djevojke.
1u je }ohn zastao. lzgledao je kao covjek koji je s namjerom
da postedi nestrpljivog slusaoca skratio pricu pocinjuci je ili iz
sredine ili iz neke tacke jos blize kraju, ali je napola price shvatio
da je to nemoguce i da ce, ipak, morati krenuti od samog pocetka.
2apalio je cigaretu i nastavio tek kad je izdahnuo prvi dim. }edna
ima devetnaest, a druga sedamnaest godina i za svoje godine
izgledaju, kao sto je to uvijek slucaj sa siromasnim djevojkama,
puno starije. lakle, izgledaju kao zene. Ali nisu zene. larem
ne bioloski. kodene su kao muskarci. Ali oduvijek, po rijecima
majki, koje su komsinice, pokazuju neku neprilagodenost, neku
nekomlornost u vlastitom tijelu i, umjesto s drugim mladicima,
vrijeme najradije provode s djevojkama. Njihove majke vide da
nesto nije uredu i bore se koliko mogu da ih priblize vrsnjacima,
ali cim one okrenu glavu, njih dvije u haljinicama istrce na ulicu.
ljeca u susjedstvu i skoli su surova i stalno ih izazivaju i maltre-
tiraju, ali njih dvije, i ne shvatajuci zasto je to tako, sve te nevolje
trpe stoicki, tiho, stiteci jedna drugu koliko mogu. Nakon nastave
zajedno idu kuci drzeci se za ruke. }ednog dana uciteljica im pred
citavim razredom kaze da su njih dvije gay, i one, iako ne razu-
miju sta ta rijec znaci, osjecaju da je to nesto jako lose, jer se citav
razred smije i gleda u njih. lad dodu kuci iz skole, popnu se na
stolicu i s police skinu debeli engleski rjecnik da potraze znacenje
rijeci gay. kijec ima mnogo znacenja, ali one za sebe izaberu ono
koje im se najvise dopada, ono u kojem je rijec gay sinonim za
rijec sretan. 1o saznanje, vjerovatno, baca novo svjetlo na citav
112
dogadaj, i tugu s kojom su dosle iz skole zamijeni sreca. 1rce po
kuci vicuci kroz smijeh jedna drugoj: oay, gay, ti si gay! Njih
dvije tog dana izaberu sebi i nova imena. ukea i 8tephanie. majke
su zaprepastene i ocajne i odvode ih kod socijalnog radnika, koji
ih upucuje psihologu, koji ih, opet, upucuje kod drugog kolege,
koji se iskljucivo bavi problemima spolnog identiteta. Vasa djeca
su, kaze psiholog majkama nakon nekoliko seansi, ustvari, zene
zarobljene u muskom tijelu. Objasnjava im da danasnja medi-
cina prepoznaje izmedu 9 i 12 spolova, odnosno, procentualnog
odnosa muskih i zenskih karakteristika, ali da drustvo i zakon,
nazalost, prihvataju samo dva. loktor im takoder preporucuje
da se uclane u dobrotvornu organizaciju koja pomaze roditeljima
cija djeca imaju problem sa seksualnim identitetom. 1ako sam
ih ja upoznao. majke se, nakon svih tih godina ocaja, osjecaju
bolje, jer na sedmicnim sastancima koje vode psiholozi volo-
nteri upoznaju i druge roditelje cija djeca imaju slicne probleme.
ukea i 8tephanie su, s druge strane, sretne sto su u drustvu onih
koji su na ovaj ili onaj nacin slicni njima. majke ubrzo potpuno
prihvataju cinjenicu da su mladici ustvari djevojke i ukljucuju
ih u poseban program seksualne preorijentacije, koji se sastoji
od visegodisnjeg intenzivnog rada s psihologom i, konacno,
po sticanju punoljetstva, hirurske operacije kojom se biolosko
uskladuje s psiholoskim. Vise ih ne tjeraju da nose musku odjecu.
ljevojcice su napokon sretne, i, iako je u kraju u kome zive tesko
biti i obicno, a kamoli neobicno dijete, stvari se polako smiruju i
idu nabolje. 8usjedstvo se polako navikava na ukeu i 8tephanie.
Njih dvije su uvijek zajedno i susjedi i prijatelji njihova imena
uvijek izgovaraju kao jedno. ukeai8tephanie. lakle, prije godinu
dana, jedne veceri u tri sata ujutro one sjede u starom razlupanom
cadillacu. majkama su, oko deset sati, rekle da idu do benzinske
pumpe, na kraju ulice, da kupe cigarete, ali niko ne zna gdje su
zapravo bile. Vjerovatno je u pitanju droga. citav kraj ionako pliva
11!
u cracku (ulicno ime necistog speeda). lo zna. uglavnom, tri je
sata ujutro i ulica je potpuno pusta. One sjede u parkiranom autu
i slusaju muziku ili vijesti, u svakom slucaju radio je ukljucen.
u kuci od cigle, s druge strane ceste, iza zamracenog prozora
stoji covjek, koji, iz ovog ili onog razloga, ne moze da spava, i
gleda na ulicu. On i ne zna da su ukea i 8tephanie u autu, jer su
ulicne lampe porazbijane i toliko je mracno da se na nebu vide
zvijezde. lznenada, dojuri veliki bijeli auto i stane paralelno sa
starim cadillacom. covjek koji sve ovo posmatra ne vidi jasno sta
se dogada, ali cuje glasove. kijeci su nerazumljive i on ne zna sta
je izgovoreno, ali je ton u svakom slucaju agresivan. Odjednom,
kroz noc odjekne pucanj. lotom jos jedan. lad pocne ralalna
paljba, covjek (kojeg }ohn sada zove svjedok) zalegne na pod.
lad pucnjava prestane, svjedok se pridigne i na koljenima pride
prozoru. 8tari cadillac i dalje stoji na mjestu, a bijeli auto nestaje
niz ulicu. 8vjedok izade iz kuce i oprezno prede preko ulice do
starog cadillaca. unutra vidi tijela dviju djevojaka. lrepozna ih.
ukea je presavijena u struku i naslonjena glavom na volan, a
8tephanie se pruzila preko mjenjaca i stavila glavu u njeno krilo.
lride prozoru i zove ih sapatom. ukea. 8tephanie. lad ne dobije
odgovor, kroz razbijeni prozor dotakne ukeu. Njena glava sklizne
s volana i tijelo joj se srusi i sklupca u prostor ispod sjedista.
lad svjedok prode na drugu stranu i dodirne rukom 8tephanie,
ona, skoro necujno, jaukne. 8vjedok brzo pogleda oko sebe i kad
se uvjeri da je ulica pusta, polako otvori vrata. lokusava da je
podigne rukama i iznese iz auta kao bebu, ali u tom trenutku iz
daljine cuje zvuk automobila. lodigne pogled i ugleda kako mu
u susret dolazi auto. Vrati malo tijelo na sjediste, zatvori vrata i
sakrije se iza cadillaca. uz skripu guma, bijeli auto se zaustavi i
iz njega izade muskarac u cipelama s kaubojskom petom i ispali
nekoliko metaka. loju sekundu poslije, auto nestane niz ulicu, a
svjedok otrci kuci, ponavljajuci u sebi brojeve registracije i zovne
114
policiju. lolicija dode, ogradi mjesto zutom trakom i nakon neko-
liko sati odnese leseve i cadi||ac na kamionu. u svakoj od njih je
bilo po vise od deset metaka. lostoji svjedok. lostoji opis auta u
kome su se ubice dovezle, ali policija nije uhapsila nikoga, iako
svako zna ko iza toga stoji.
Ovaj dogadaj zbio se prije godinu dana i humanitarna orga-
nizacija za koju su }ohn, larla i Vanesa volontirali odlucila je da
ukeinu i 8tephaninu smrt obiljezi malom komemoracijom na
samom mjestu dogadaja, u tri sata ujutro, u vrijeme kad se ubistvo
i dogodilo, i da snimak posalje selu vasingtonske policije kao
podsjecanje na nerijeseni slucaj. }ohn mi je stavio ruke na ramena
kao na guvernalu bicikla i pitao: molim te, mozes li napraviti
nekoliko snimaka7
*Vanesa, prelijepa zena tamne puti, tridesetih godina, nekad
je bila muskarac, ali je nakon dugogodisnje hormonske terapije
i vise plasticnih operacija napokon postala ono sto je oduvijek
zeljela. (lskreno, da mi }ohn nije rekao da je Vanesino ime nekad
bilo Valerio, nikad ne bih posumnjao u ono sto sam vidio svojim
ocima.) Vanesa je u lebruaru 2004. godine, nakon sto su u samo
mjesec dana ubijena tri transseksualca, napustila washington i
otisla da zivi u 8an lrancisco.
**larla, Vanesina najbolja prijateljica, bila je studentica baleta
i modernog plesa iz lrazila kojoj je nakon zavrsetka skolovanja
na vasingtonskom univerzitetu studentska viza prestala da vazi
i koja je, da bi se izborila za legalni ostanak u Americi, iznajmila
skupog imigrantskog advokata, za cije je pravne usluge novac
zaradivala plesuci u jednom ekskluzivnom striptiz baru, petkom i
subotom navecer. larla i ja smo se cak poceli i zabavljati, ali smo
vrlo brzo zakljucili da je bolje da budemo prijatelji. locetkom
lebruara 2004. godine imigrantska politika u Americi je poostrena
i larla se, izgubivsi pravo na boravak, vratila nazad u lrazil.
11
***}ohn je 2004. godine promijenio spol i preselio u New York.
locetkom januara 200. pronaden je ubijen u svom stanu.
****}a sam period novembar 200!. - januar 2004. proveo u
lraku kao kamerman u specijalnoj jedinici americke vojske koja
je trazila 8adama luseina. lad sam se sredinom januara vratio u
washington, niko od njih troje nije vise bio tu.

11
uvj 51kAN 8uujkAv 7c
lubu sam prvi put u zivotu posjetio ilegalno. lez puno
razmisljanja, prekrsio sam americke sankcije protiv castra da bih
s prijateljem docekao novu 2001. godinu. Vjeruj mi, ako hoces
da vidis pravu lubu, moras doci prije nego lomandant umre i
mclonald's otvori radnju na 1rgu revolucije, javio je 1oni neko-
liko sedmica nakon sto je kao novinski dopisnik stigao u lavanu.
1oni i ja smo se upoznali '9. godine u vasingtonskom dopisnistvu
agencije za koju smo obojica, doduse na razlicitim stranama svijeta,
radili vec godinama. mirna i ja smo iz losne dosli u Ameriku,
bjezeci od rata, a on iz cilea, od linochetovih agenata. l bivsih zena.
8lucaj je htio da 1oni i ja, jednom nakon posla, umjesto kucama,
odemo na pice u obliznju kalanu, ispricamo za sankom jedan
drugom svoje zivotne price na prazan stomak i negdje oko ponoci
postanemo prijatelji. lio je nekoliko godina stariji od mene, ali je
118
jos uvijek zivio momackim zivotom. 8vaki put kad smo zajedno
izlazili u grad, on bi se, satima nakon dogovorenog vremena, poja-
vio s novom zenom ispod ruke, ali uvijek u istoj koznoj jakni, s
trodnevnom bradom na umornom licu i neodoljivim, davolskim
osmijehom, za cije bi nosenje, po mirninim rijecima, da je zenske
pravde, trebala neka specijalna dozvola. u svakom slucaju, poslije
izvjesnog vremena, washington mu je postao dosadan i odlucio
je da prihvati dopisnicko mjesto u lavani. cim se smjestio u vilu
koju je nasoj novinskoj agenciji iznajmila kubanska vlada, pozvao
je mirnu i mene da ga posjetimo. Od bezbroj novogodisnjih slika
koje je sjecanje sacuvalo od zaborava, mojoj svijesti je, cini se,
najdraza ova, hemingvejska: 1oni, mirna i ja, pripiti, vozimo se
kroz ponocnu lavanu, avenijom Ll malecon, na krovu necije |adc,
pjevajuci Avanti pcpc|i, uandicra rcsa.
8ljedeceg dana, preumoran da bi isao na posao, 1oni je odlucio
da o tradicionalnom podnevnom castrovom govoru u povodu
godisnjice lubanske revolucije, umjesto sa lica mjesta, 1rga revo-
lucije, izvjestava sa sole iz udobno rashladenog dnevnog boravka.
lrije pocetka govora napravili smo kalu, zamracili sobu i upalili
televizor. medutim, na ekranu nije bilo nista. Nista, osim bezbroj
crno-bijelih tackica. losto je kubanska drzavna televizija isto-
rijskom odlukom centralnog partijskog komiteta bila duzna
prenositi sve castrove govore uzivo, 1oni je, uzaludno udarajuci po
aparatu u pokusaju da namjesti sliku, zakljucio da problem mora
biti u televizijskoj anteni. mirna je ostala u dnevnom boravku, a
nas dvojica smo se popeli na krov s namjerom da podesimo staru,
zahrdalu antenu. Okretali smo je na sve strane, ali sta god na
krovu radili, mirnin je odgovor uvijek bio isti. lma li slike7 Nema.
lma li sad7 Nema. 8ta vidis7 Nista. Na kraju smo odustali, sisli s
krova i u ohladenu kalu dosuli po casicu konjaka. 1oni je rekao da
nije vazno i da se sigurno nista bitno nece ni dogoditi, i da svijet,
zabavljen novogodisnjim mamurlukom, vjerovatno i ne haje za
119
malo ostrvo u ogromnom okeanu, ali je sve vrijeme dok je to govo-
rio, kao hipnotisan igrom crno-bijelih tackica, i dalje zabrinuto
gledao u ekran, na kome, kako je stalno ponavljao s nevjericom,
nije bilo nista. la bih ga bar malo oraspolozio, ispricao sam mu
sljedecu pricu.
lva tehnicara su pocetkom sezdesetih godina, za potrebe
americke telelonske kompanije, na krovu jedne visoke zgrade u
laltimoru postavljali jednu od prvih satelitskih antena koje su
trebale omoguciti istovremeni prenos velikog broja telelonskih
razgovora i drasticno unaprijediti kvalitet tona. medutim, iako
su majstori sve pravilno spojili, precizni aparati za testiranje
kvaliteta signala su stalno registrovali izvjesnu smetnju, odnosno
sum, koji teoretski nije smio biti prisutan. Okretali su antenu na
razne strane svijeta, lijevo-desno, gore-dolje, ali je sum, bez obzira
na polozaj, stalno bio prisutan. }edno vrijeme su mislili da su
uzrok suma golubovi koji su se tu gnijezdili, pa su svako jutro prije
testiranja izlazili na krov i cistili antenu od pticijeg izmeta. 8um
je, medutim, i dalje bio prisutan. }ednog popodneva, razocarani
svojom nesposobnoscu da rijese problem i dobiju cist signal, otisli
su nakon posla na pice u obliznju kalanu. 8jedeci za sankom i
trazeci odgovor na dnu case, slucajno su upoznali naucnika koji
je u obliznjem institutu za liziku vec godinama uzaludno radio
na otkrivanju materijalnog dokaza o ispravnosti teorije da je
kosmos nastao Velikim praskom. Nakon nekoliko pica i razgovora
o vremenu i bejzbolu, majstori su se izjadali i opisali naucniku, u
dvije-tri recenice, problem s antenom i sumom. Naucniku su se,
tako prica kaze, jos koju rundu kasnije, napokon upalile lampice i
poceo je da razmislja na sljedeci nacin: ako je sum koji su majstori
registrovali bio identican bez obzira na polozaj antene, onda je to
znacilo da taj zvuk dolazi iz svih pravaca podjednako. }edini zvuk
koji bi mogao dolaziti iz svih pravaca kosmosa podjednako bi
morao biti eho Velikog praska. lretpostavka se, nakon dodatnih
120
ispitivanja, pokazala tacnom i postala je prvi materijalni dokaz
teorije o radanju kosmosa. l naucnik i majstori su za to otkrice
kasnije dobili Nobelovu nagradu. u kasnijim istrazivanjima je
utvrdeno da su crno-bijele tackice na 1V prijemniku na kome
nema nista vizuelna verzija tog suma, odnosno, odjek Velikog
praska, koji se odbija od granice beskonacnog kosmosa. lad na
televizoru nema nista, covjek ustvari gleda radanje kosmosa.
uzivo. 1oni se zavalio od smijeha.
locetkom 2002. godine ponovo sam posjetio lubu, ali ovaj put
legalno, s dozvolom lentagona, da bih za 1V kompaniju za koju
radim snimio zatvorenike u americkoj vojnoj bazi ouantanamo
lay. lozvolu je, nakon visemjesecnih prepiski i prijetnji advo-
katima, izmolio sel biroa, a mene je poslao na put jer sam, po
njegovim rijecima, u losni snimao slicne situacije. lz washingtona
sam prvim jutarnjim letom odletio za miami, a odatle za
ouantanamo. let od Amerike do lube nije trajao dugo, tek toliko
koliko je popodnevnom suncu potrebno da se od zute kugle pre-
tvori u tanku crvenu liniju na horizontu i potom utopi u okeanu.
1ockovi aviona su s prvim mrakom dotakli pistu americke vojne
baze na lubi, koju oni koji tamo rade od milja zovu oitmo. Na
aerodromu me je docekala zena, olicir, zaduzena za medije. lmala
je pravilno, cisto lice, koje je ozbiljnoscu krilo i njenu proslost i
trenutno raspolozenje. lugu plavu kosu je zauzdala snalama i
sakrila ispod beretke. lobro dosli u ouantanamo, rekla je, salu-
tirala mi i pruzila ruku cim sam stupio na pistu. }a sam narednica
8chrodinger. 2aduzena sam da vas docekam i smjestim u motel.
Obilazak baze je planiran za sutra. 8tajali smo na pisti jedno
pored drugog i cekali da se i ostali iskobeljaju iz aviona. lok je
ona, isprsena, s rukama na ledima, posmatrala kako ostali putnici
pronalaze i iznose prtljagu, ja sam, ispod oka, gledao nju. Nosila
je savrseno ispeglanu maskirnu unilormu - apsolutno njen broj -
koja, osim sto je sugerisala velike grudi, nista nije ostavljala mojoj
121
masti. Vjerovatno se, zahvaljujuci lizickoj konstituciji, s lakocom
nosila i s najtezim zivotnim nedacama. u svakom slucaju, nosila je
prsten i bila je udata. Nakon sto su pronasli i izvadili svoju prtlja-
gu, ostali putnici - tri sredovjecna muskarca i dvije starije zene
azijskog porijekla, najvjerovatnije radnici u bazi - odmarsirali su,
u nekoj vrsti kolone, prema hangaru na suprotnom kraju piste.
- Narednice 8chrodinger - upitao sam - ko su ovi ljudi7
- Nije potrebno da znate.
- 8amo pitam.
- Nema potrebe da pitate.
- Ocigledno imam.
- 8ta7
- lotrebu da pitam.
- 1o je vas problem.
lutnici su odmarsirali u mrak i vise ih nikad nisam vidio. la
bih necim prekinuo neprijatnu tisinu koja je nastala, pitao sam
je da li je u rodu s poznatim kvantnim lizicarom, nobelovcem
8chrodingerom7 Nije odgovorila. 2atrazila je da vidi moja doku-
menta i dozvolu iz lentagona i rekla da je njen zadatak da moj
boravak i rad u americkoj vojnoj bazi oitmo prode u skladu s
vojnim propisima, a ne da me zabavlja. Noc sam propusio lezeci
obucen na krevetu u oronuloj kuci kraj aerodroma, u kojoj su,
kako mi je rekla, kad nije bilo sluzbenih posjeta, logorski strazari
jednom mjesecno primali supruznicke posjete. kazmisljao
sam najprije o svom zivotu, o 8arajevu, o odlasku u Ameriku, o
rastanku s mirnom, a kad me je to skoro bacilo u depresiju, mislio
sam o 1oniju, koji je, sudeci po e-mailovima, na ovom istom
ostrvu, ali s druge strane bodljikave zice, zivio kao u snu. 2ene su,
pisao je, ne samo jako sklone strancima, kao sto je to uvijek slucaj
u siromasnim zemljama, nego i obrazovane, lijepe, oslobodene
122
i krscanskog morala i komunistickog asketizma, a ljudi, obican
svijet, iako siromasni, vedri. lok cekaju da se upali zeleno svjetlo
na semaloru, pjesaci plesu uz muziku iz mog auta. }ednom sam
mu na njegov e-mail u zurbi odgovorio samo kratkom porukom:
}a sam dobro, puno radim, a ti7 Nista, odgovorio je, kao svi
ovdje, cekam da castro umre.
lad je pocelo da svice, uzeo sam kameru i prosetao do
malog drvenog mola ispred motela. 8jedio sam na ivici, cekao da
8chrodingerova dode po mene i gledao kako se sarene koraljne
ribice ispod mojih nogu otimaju za opusak. kadanje suncanog
dana na obali okeana je velicanstven dogadaj, rekao sam joj kad
je, tacno u osam, patrolni camac dotakao mol, pa makar covjek
bio i u zatvoru.
- Niste smjeli - rekla je - napustiti hotel dok ne dodemo po
vas.
8tavili smo opremu u patrolni camac i krenuli preko zaljeva
na drugu obalu na kojoj je smjesten logor lelta.
- llanirano je da vas provedemo kroz tri dijela zatvora.
lravila su sljedeca: dopusteno je snimati samo ono sto vam
dopustimo. 2atvorenici se ne smiju snimati na nacin koji bi
ih mogao identilikovati.
- moram ih snimati samo s leda7
- Ne, nije dozvoljeno snimati glave.
- la ih snimam bez glava7
- la.
- lakle, da im u kadru odsijecem glave7
- molim!7
- Nista.
- lao sto smo vam i naglasili u dozvoli, nakon snimanja cemo
pregledati trake i izbrisati ono sto smatramo neprikladnim.
12!
- 2asto ste me pozvali da dodem ako ne mogu snimati7 - pitao
sam.
- }a vas nisam pozvala. Vi ste dobili dozvolu od lentagona, a
mi svoja naredenja. lristali ste na uslove.
lzvadila je komad papira na cijem je dnu stajao potpis mog
urednika. lrstom mi je pokazala sitnim slovima ispisani tekst na
dnu stranice koji je manje-vise potvrdivao ono sto mi je rekla.
- }asno7 - pitala je.
- }asno - rekao sam.
8tigli smo na drugu obalu i prasnjavom cestom dosli do kapije
na kojoj je pisalo camp uc|ta. 8mjesten na uzvisici iznad pjescane
plaze, camp lelta na prvi pogled izgleda kao mali mediteranski
grad, okruzen zidinama od bodljikave zice, s labirintom uskih
ulicica izmedu zatvorskih baraka koje su vodile prema central-
nom trgu, s cijeg je sredista prema nebu, umjesto crkvenog, strsio
strazarski toranj. Na drugi pogled, medutim. Ovi se smatraju
dobrim zatvorenicima i imaju relativnu slobodu, rekla je kad
smo na stotinjak metara ispred nas primijetili grupu od dese-
tak ljudi u dugackim bijelim kosuljama koji su stajali zgrbljeni
oko plasticnog okruglog stola sa sahovskom plocom umjesto
stolnjaka. lgraci - dvojica sa sijedim kosama i bradom - sjedili
su drzeci se za glavu, a ostali su stajali podijeljeni u dva tabora
i preko njihovih ramena posmatrali situaciju na bojnom polju.
Ono sto je meni bilo cudno je to sto su i jedni i drugi zabrinuto
klimali glavama, kao da je u sahovskoj igri, kao sto je to u zivotu
cesto slucaj, moguce da obje sukobljene strane gube. 2bog toga
valjda ljudi danas vise vole ludbal. mozete ih snimiti odavde ako
zelite, rekla je. 8vaki pokusaj zvucnog ili vizualnog kontakta sa
zatvorenicima je zabranjen, i, ne zaboravite, ne smijete ih ide-
ntilicirati. lako na slici prikazati nesto ne pokazujuci to nesto na
slici7, pitao sam. Ne znam, rekla je, to je vas problem. Ne samo
124
moj, rekao sam, to je nerijeseni problem apstraktnog slikarstva.
ljudi koji to uspiju su umjetnici.
lokusao sam ih snimiti onako kako je trazila, odsijecajuci im
glave u kadru, ali je bilo lakse reci nego izvesti iz jednostavnog
razloga sto bi se neko od njih iznenada sagnuo, okrenuo ili
odnekud pojavio u pozadini. ubrzo je zatrazila da joj dam traku i
krenuli smo dalje. lodajuci labirintom, dosli smo do, kako je rekla,
grupe losih zatvorenika. u zicanoj kutiji velicine brodskog konte-
jnera, na stotinjak metara ispred nas, u vrelini podnevnog ljetnog
sunca, pet-sest mladica u narandzastim unilormama hodalo je uz
zicu, praveci krug oko ludbalske lopte koja je stajala na sredini. Ne
bih zelio, s obzirom na tragiku citave situacije, da u opisu tog pros-
tora upotrijebim rijec kokosinjac, ali upravo tako sam tada o tome
mislio. lako zatvorenici nicim nisu pokazali da su nas primijetili,
kad sam namjestio kameru na stativ i poceo da snimam, jedan od
njih se izdvojio i poceo da pepa loptu. lepao je nisko, bez napora i
naglih pokreta, ne dizuci je iznad koljena. ubrzavao je lels sve dok
oko nije moglo vise da prepozna crne kvadrate na ludbalu. lravio
je sitne korake u mjestu, vjesto prebacujuci loptu s lijeve na desnu
nogu. oledano kroz socivo kamere, u krupnom kadru vidjeli su se
lopta, bosa noga i dio narandzaste nogavice. lotom je stao i umirio
loptu na nozi. Ocekujuci da ce nastaviti s pepanjem, i dalje sam ga
snimao, ali kad se lopta ni nakon nekoliko minuta nije pomjerila,
odvojio sam oci od kamere i instinktivno pogledao u njegovom
pravcu. lad su nam se pogledi sreli, on se nasmijesio, spustio
pogled i naizgled jednostavnim potezom lobirao loptu preko glave
i umirio je na zatiljku. 1o je bilo dosta, rekla je, dajte mi traku.
8chrodingerova je uzela traku i stavila je u dzep. Na kraju su me
odveli u tek izgradeni dio zatvora, koji je, po njenim rijecima, bio
posljednje cudo tehnike. 8trazari su citavim objektom i ljudima
upravljali iz staklene komandne sobe, koja je, ne samo zbog supe-
riornog polozaja nego i zbog silnih kompjutera, bezbroj ekrana,
12
sitnih lampica koje se pale i gase, dugmadi, podsjecala na aero-
dromski kontrolni toranj ili kabinu svemirskog broda. la bi mi
demonstrirali tehnolosku savrsenost objekta, odnosno, kako ga
oni nazivaju, zatvora buducnosti, u kojem ce, kad se radovi do
kraja zavrse, biti smjesteni nepopravljivi teroristi, strazari su, s
nekoliko pritisaka na dugme, izveli jednog od robijasa iz celije,
proveli ga kroz hodnike prateci njegovo kretanje na ekranima,
dajuci mu naredbe putem zvucnika, otvarajuci i zatvarajuci vrata
- izveli su ga, dakle, u setnju, u mali zicani prostor, van zgrade,
i poslije par sekundi, u kojima je nesretnik hodao ukrug po tom
kokosinjcu, vratili ga nazad u celiju i zamandalili za njim vrata. 1o
je bilo samo za moje oci, rekla je, ali meni ce, ako hocu, dopustiti
da snimim jos uvijek nenaseljeni dio zatvora.
- 8ta cu tamo snimiti7
- mislili smo da vam pustimo da snimite kako se vrata na svim
celijama u hodniku otvaraju sinhronizovano.
- la, i7
- la nista, to je to.
- la snimam kako se vrata zatvaraju na dugme7
- la.
- mislim da me to ne zanima ako ne mogu vidjeti zatvorenike.
- 1o ne dolazi u obzir.
- lobro, onda mozemo ici.
- Necete da snimite vrata7
- Ne.
- Nemojte reci da vam nismo nudili.
- Necu.
lzasli smo pred zgradu i petnaestak minuta kasnije dosli na
mjesto s kojeg smo krenuli.
12
- 1o je ono sto smo planirali da vam pokazemo.
- A mucionice7
- lakve mucionice7
- odje ih ispitujete7
- 1o nisu mucionice, nego prostorije za prikupljanje inlo-
rmacija.
- la, dobro, mogu li snimiti prikupljanje inlormacija7
- Ne.
- 2asto7
- lz bezbjednosnih razloga.
- lezbjednosnih razloga7
- Nema potrebe da i dalje razgovaramo o tome.
lok sam pusio ispred zgrade komande, ona je otisla da izbrise,
kako je rekla, problematicne dijelove snimaka. lotom mi je
predala trake i odvezla me patrolnim camcem do malog drvenog
mola ispred motela na drugoj obali zaljeva. 8ljedeci let iz baze je
sutra ujutro, rekla je dok me je pratila u sobu. Nemojte izlaziti
van motela. Neko ce ujutro doci da vas odveze na aerodrom.
8lucaj je htio da se popodnevni let iz baze odgodi za kasno
navece i ona me je uspjela ubaciti kao sedmog putnika na avion sa
sest sjedista koji je upravo kretao za miami. Noc sam propusio u
motelu na aerodromu u miamiju. kano ujutro, prije nego sto sam
sjeo na avion za washington, trake sa snimcima predao sam, po
nalogu svog sela, lokalnoj televizijskoj stanici, koja ce ih, kako je
rekao, putem satelita prebaciti u washington i london. lad sam
kasnije usao u vasingtonski ured, u redakciji su me docekala kisela
lica mog sela i sela mog sela. Neupotrebljivo, rekao je moj sel
kad sam im prisao. lako7, pitao sam. lino, rekao je sel mog sela.
lojavi se slika necijih nogu koje pepaju loptu, ali nakon dvije-
tri sekunde slika nestane s ekrana. mislis, ekran se zacrni7 1o
12
su ti izbrisani dijelovi, rekao sam. Ne, rekao je moj sel, ekran
se ispuni crno-bijelim tackicama. 1ackicama7 la, crno-bijelim
tackicama, rekao je sel mog sela, kao, znas, kao kad na televiziji
nema nista.

128
cetvrtkom, dok sam na poslu, maria dode i ocisti moj stan. lad
zavrsi, uzme novac koji joj ostavim na lrizideru i obicno ode prije
nego se vratim. medutim, kako danas putujem u 8arajevo, izasao
sam ranije s posla i zatekao mariju u stanu. 1acnije, u kupatilu. lok
je cistila solju, udarila je glavom u cosak lavaboa i rasjekla glavu.
Nastavila je da cisti i nije ni primijetila da je rasjekla glavu sve dok
krv nije pocela da kaplje na pod. uzela je toalet papir, presavila
ga i prislonila na posjekotinu, ali krv nikako da stane. 2bog toga
je nagnuta nad crvenim lavaboom, gdje sam je zatekao. kastrcao
sam se po kuci pokusavajuci da pronadem nesto sto bismo mogli
staviti na ranu, ali u kuci osim llastera, koji zbog kose ne prianja-
ju na posjekotinu, nemam nista drugo. lonudim joj da zovnem
litnu pomoc, ali ona to odbija iz straha da ce s ambulantnim
kolima dispecer, kako to u Americi rade, za svaki slucaj poslati
i policijska kola. maria se boji policije jer nema dozvolu za bora-
vak u Americi, pa samim tim ni dozvolu za rad. lonudim se da je
129
odvezem u bolnicu, ali kaze da nema zdravstveno osiguranje, a
cijena i najbanalnijeg tretmana je nekoliko hiljada dolara. litam
je sta da radimo, a ona se nasmije i kaze: nista, proci ce. Onda
se sjeti, iz svoje tasne izvadi gumicu za kosu, zakaci je za bradu
i njome pricvrsti presavijeni toalet-papir preko posjekotine na
vrhu glave. logleda se u ogledalo, promrmlja nesto na spanskom
i nastavi cistiti. lucu je vec ocistila i ostalo je samo da pobrise
kapi krvi po parketu od kuhinje do kupatila i lavabo. }a je molim
da to ne radi i da ide kuci, jer znam da ako ostane jos pola sata,
ceste ce zakrciti automobili ljudi koji se vracaju s posla i trebat ce
joj dva sata da stigne do vasingtonskog predgrada u kojem zivi.
molim je na engleskom, a ona odmahuje glavom i govori nesto na
spanskom. losto vidim da nema svrhe da je ubjedujem i da uzalu-
dno trosim njeno vrijeme, povlacim se u spavacu sobu i cekam
dok ona ne zavrsi.
maria carmen je iz 8an 8alvadora. }edne veceri, prije 1 godina,
izvukla se tiho iz kreveta, pazeci da ne probudi alkoholom uspa-
vanu musku zvijer pored sebe, i s malom kcerkom u rukama sjela u
njihov porodicni, punoljetni automobil i krenula prema sjeveru, u
8Al. lcerku, koja je tada bila beba, uglavila je izmedu dva velika
kolera na zadnje sjediste. Ne znam koliko je njihov put do Amerike
trajao. lnternet kaze da je udaljenost izmedu Ll 8alvadora i Ll
lasa u 1eksasu otprilike 1.00 milja, dakle oko 2.00 kilometara.
2nam da je kucu napustila s !0 dolara, ali ne znam kako je usput
skupljala pare za benzin, nocenja i hranu. maria o tome ne prica,
a mene je strah da pitam. Automobil je izdahnuo na Andama.
losto nije mogla nositi oba kolera, napravila je izbor najvaznijih
stvari i s kolerom u jednoj i kcerkom u drugoj ruci sisla pjeske do
prvog grada u podnozju. laze da i nije bilo tako strasno kao sto ja
mislim, jer su ih kroz noc vodila svjetla grada u podnozju planine.
lreostali dio puta do meksicko-americke granice presle su auto-
stopom i autobusima. O samom prebacivanju preko granice
1!0
maria ne govori direktno, nego indirektno pricajuci o cudnim
bubama koje nocu izmile iz pustinjskog pijeska, ili o tome kako
znoj nakon par dana pocne da nagriza kozu.
upoznao sam je slucajno. lredsjednik lush je u to vrijeme
predlozio donosenje novog zakona o imigraciji po kome bi se duz
americko-meksicke granice podigao zid kako bi se sprijecili nele-
galni ulasci u zemlju, a stanodavci i poslodavci bili kaznjeni za
neprijavljivanje policiji osoba bez ispravnih dokumenata. 1akvih,
ljudi bez boravisne i radne dozvole, u Americi ima oko 12 miliona.
losto nemaju ispravne dokumente, ne mogu primati socijalnu
pomoc i po pravilu rade poslove koje Amerikanci smatraju
ponizavajucim. 8vaki dvadeseti zaposleni radnik u Americi crnci
na crno. }a radim kao kamerman za televizijsku agenciju i za nasu
novinarsku pricu o tom zakonu trebao nam je, zbog prirode
medija, b-roll, odnosno nekoliko kadrova iz zivota i rada jednog
ilegalnog radnika. lroducent, koji je i sam iz latinske Amerike,
ali ima papire, sjetio se marie i dogovorio s njom da dodemo i
da je snimimo kako cisti njegovu kucu. 1ako sam je upoznao.
8nimili smo ono sto nam treba i onda, svi zajedno otisli do njene
kuce da snimimo kako i gdje zivi. maria stanuje u jednom od onih
americkih prigradskih naselja cija slika iz pticije perspektive
na pocetku lilma sugerise nesto karverovsko, odnosno pricu o
otudenosti, bespomocnosti i besmislenosti modernog americkog
zivota, protiv cega se stanovnici takvih naselja bore opsesivnim
sisanjem trave u ono malo slobodnog vremena koje imaju i impre-
sioniranjem susjeda predmetima kupljenim na kredit. Odvojene
urednim travnjacima, kucice su, kao na policama u prodavnici,
simetricno poredane s jedne i druge strane ceste. lrva stvar
koja covjeku upadne u oci jeste odsustvo znakova zivota. ulica je
prazna, a ljuljaske na urednim travnjacima mirne. 2ivot je uklo-
njen s ulice kako ne bi kvario idilu. mariina kuca je nesto manja,
1!1
ali je po svemu drugome potpuno identicna susjednim. lnevni
boravak je pretrpan namjestajem, a zidovi i lrizider pokriveni
slikama katolickih andela i lotoportretima s maglicastim rubo-
vima. Na nekim lotogralijama je maria, a na nekima crystal,
mariina kcerka. Otkada je dosla u Ameriku, maria zaraduje cisteci
kuce. laze da je zadovoljna, i da je sve kroz sta je prosla vrije-
dilo zbog nje, i pokaze rukom na neku od lotogralija kcerke, koja
zavrsava pravni lakultet. momak s kojim se crystal zabavlja se
mariji bas i ne svida, ali ako je dobar za nju, dobar je i za mene,
kaze. lad kcerka zavrsi lakultet, dobije posao i uda se, maria ce
prestati da cisti kuce i cuvat ce unuke. lad joj producent objasni
da je elsalvadorska drzavna televizija pretplatnik agencije za
koju radimo i da ce pricu o njoj i o novom zakonu o imigraciji
sasvim sigurno emitovati u udarnim vijestima, ona se izvini i ode
u spavacu sobu da promijeni odjecu. 8nimam je kako lista albume
sa slikama, sprema rucak i zalijeva cvijece na balkonu. lita nas
da ostanemo jos malo, jer ce joj kcerka svakog casa doci s preda-
vanja, ali nemamo vremena. lok smo se pozdravljali, pitam je
da li bi mogla uzeti da cisti moj stan. Ona s osmijehom pristane.
kazmijenimo telelone. lo povratku iz 8arajeva, na poslu me je
docekalo puno. posla.
u poplavi politickih skandala kojima ova administracija
kontrolira paznju Amerikanaca, tih dana su dominirale alera
wollowitz, alera oonzales, rat u lraku i usvajanje novog imigra-
cionog zakona. lo njemu, maria ce u Americi imati pravni status
koji se u zakonu zove gost-radnik. lobit ce boravisnu i radnu
dozvolu koja ce joj omoguciti da dvije godine legalno zivi i radi u
Americi, nakon cega ce morati napustiti zemlju na godinu dana.
lad prode godina dana, moci ce se vratiti u Ameriku i zivjeti i
raditi dvije godine, ali ce se, opet, morati odseliti na godinu dana.
Nakon treceg kruga od dvije godine u Americi, nece se vise moci
1!2
vratiti. }a, doduse, nisam citao zakon. mariinu situaciju mi je, u
pauzi snimanja, objasnio pravni ekspert koga smo intervjuirali za
nas novi prilog o imigracionom zakonu.
}ednog cetvrtka dosao sam kuci ranije s posla i naletio na mariu.
litam je kako joj je glava. Ona se smije i svojom rukom vodi moju
kroz kosu dok prstima ne napipam cvorugu. meni je vazno, kaze,
da nema oziljka, jer hocu da budem lijepa u subotu. lcerka joj
zavrsava lakultet i svi su pozvani na zavrsnu ceremoniju. litam
je da li je cula za novi zakon i da li zna sta ce biti s njom. laze da
jest. laze jos nesto, ali za sebe, na spanskom. Onda zasuti, obori
pogled i snebiva se, kao nespreman dak ispred table. maria, sta je7
mozes li ti doci s lotoaparatom na ceremoniju7 ltjela bi da ima
par lotogralija na kojima su njih dvije zajedno.

1!!
uAVuNu5 Ak lukvk
lad otvori vrata svog stana zaprepastim se jer ona, sto je
rijetkost, izgleda upravo onako kako sam je i zamisljao kad smo
ovaj susret dogovarali telelonom. 8nazna babuskasta zena, okru-
glog lica s djecacki urednom kratkom kosom i nemirnim zjeni-
cama iza naocala. 8ve je na njoj i oko nje uskladeno s delikatnom
paznjom. llava kaubojska kosulja sa spicastom kragnom i brosem
na lijevom dzepu. lspeglane larmerke i snjeznobijele tenisice.
8vijetloplava sminka oko ociju i jarkocrveni karmin, koji, kao i
svaki neuspjeli pokusaj, ne skrivaju, nego samo skrecu paznju na
ono sto se zeli sakriti. cvjetni motivi na tapetama i namjestaju.
lapuce postrojene duz nevidljive linije kraj vrata. lma godina
i, ne racunajuci macku, zivi sama u garsonijeri u novoizgradenom
naselju, podaleko od washingtona.
1!4
8jedimo i pricamo. }a na ivici kauca, drzeci lotoaparat u krilu
kao bebu, okrenut ledima prema kuhinji, koja je trpezarijskim
stolom odijeljena od primaceg dijela sobe, a ona u lotelji, naspram
mene. ustvari, ona prica. }a sutim i slamkom vrtim kockice leda u
casi hladnog caja koju mi je s vrata ponudila. Ona, naravno, zna
zbog cega sam dosao, ali je odlucila da do onoga sto me zanima
dode najduzim mogucim putem, pricajuci mi detaljno i hronoloski
svoju zivotnu pricu od samog pocetka. lao i svi Amerikanci, i ona
svoj zivot dozivljava kao takmicenje u kome se kvalitet igraca
ocjenjuje duzinom predenog puta, odnosno progresom koji
sinovi i kceri ostvare u odnosu na svoje roditelje. Amerikanci su
praktican svijet, i da bi se u odredivanju onoga sto zovu uspjeh
izbjegao subjektivizam, progres se, po presutnom socijalnom
dogovoru, mjeri kolicinom imovine izrazenom u novcu. Ona je uz
to i pricljiva. Njeni su roditelji, kaze, u zelji da joj omoguce dobro
skolovanje i zivot koji oni nisu mogli imati, prodali porodicnu
larmu nekom naltnom spekulantu i presli da zive u grad. Otac,
koji se na larmi bavio uzgojem stoke, dobio je posao u labrici za
klanje i pakovanje mesa. Ona se iz tog perioda ne sjeca nicega, ali
po pricama i lotogralijama koje joj je mama pokazala, cini joj se da
su tada lijepo zivjeli. lupili su televizor, automobil, i nakon sto je
otac kao najbolji radnik dobio od labrike zlatni rucni sat i
unaprijeden u nadzornika, i veliku kucu s bastom u predgradu iza
zeljeznicke stanice. 8ljedece cega se sjeca je recesija. labrike su
zatvorene, radnici otpusteni. 2ivot se promijenio. majka vise nije
ostajala kuci da je cuva i sprema rucak, nego je odlazila rano
ujutro, dok je ona jos spavala, i vracala se kasno navece, kad je ona
vec bila u svom krevecu. 8jeca se oca koji je ostao bez posla i dane
provodio s glavom medu dlanovima iznad novina rasirenih po
kuhinjskom stolu. lonekad, posto je vec naucila da cita, on bi je
ljuljao na koljenu, a ona bi mu naglas citala oglase za posao u
novinama. Onda je jednog dana prestao kupovati novine i poceo
1!
piti. ujutro, kad bi majka otisla, kaze, on bi je poslao u prodavnicu
na uglu da kupi sebi nesto slatko, a njemu llasu pica. lad mu je
majka zabranila da se opija u kuci, poceo je ici po kalanama. Ona,
po mom spustenom pogledu i nacinu na koji se igram preostalim
kockicama leda na dnu prazne case, vidi da je moj interes za ovaj
dio njene price marginalan, ali mi, bez obzira na to, opisuje
tragicne scene u kojima se ocev bijes i alkoholizam izivljavaju na
majci. 8am cin nasilja ona nikada nije vidjela svojim ocima, ali je
po vrisci i tupim udarcima koji su dopirali do kreveta u njenoj
djecijoj sobi imala manje-vise jasnu sliku o tome sta se dogada u
kuhinji. Osim toga, kad bi majka, u danima kad nije radila, dosla
da je probudi i spremi za skolu, lice i ruke bi joj bili pokriveni
modricama. usna rasjecena. 1o je trajalo, kaze, godinama. lasno
jedne veceri na njihovim vratima su se umjesto pijanog oca poja-
vila dva policajca sa sapkama u rukama. lako su rekli, otac se,
iako za razliku od nje i mame nije govorio ni rijec spanskog,
posvadao u kalani s grupom meksikanaca, koji nisu znali ni rijeci
engleskog. lzbila je tuca. Nozevi. 1racnice teretnog voza. 1ijelo su
identilikovali zahvaljujuci posveti na rucnom satu. Odjednom
zastane i spusti ruke u krilo. Optuzuje sebe da se raspricala o
stvarima koje nemaju veze s razlogom zbog kojeg sam ja ovdje i
ustaje sa stolice. uzima mi casu iz ruke i odlazi u kuhinju. 2avalim
se na kauc. lusi mi se, ali, naravno, o tome nema ni govora. Ona,
ocigledno, ne pusi. Na stolu nema pepeljara. 8ve je cisto i uredno
kao gostinska soba u novootvorenom hotelu i vazduh mirise na
vaniliju. lijeli zidovi su pokriveni velikim crno-bijelim lotograli-
jama koje su uramljene u identicne tanke crne okvire i geometri-
jski skladno rasporedene, tako da garsonijeri daju smek
porodicnog mauzoleja. oledano od ulaznih vrata prema prozoru,
lotogralije hronoloski pricaju pricu o mladoj djevojci u zagrljaju
golobradog vojnika, o vjencanju, o izletu u prirodu biciklom, o
putovanju na lavaje. O mladoj, snazno gradenoj zeni u zagrljaju
1!
covjeka u olicirskoj unilormi. }edna lotogralija pokazuje veoma
otmjeno obucen bracni par koji pozira ispred platnene pozadine
na kojoj je naslikan Lielov toranj. lolazeci iz kuhinje, ona uhvati
moj pogled i objasnjava mi da je lotogralija ustvari napravljena u
lotoradnji u Njemackoj, gdje je on prekomandovan nekoliko
mjeseci nakon vjencanja. lok spusta caj na stolic ispred mene, iz
kosulje joj ispadne zlatni lancic s privjeskom i poleti pravo u casu,
ali se na pola puta zaustavi i odskoci uvis kao uunqcc skakac. Ona
se uspravi, stavi lancic u njedra i vrati se na svoje mjesto. upoznali
su se u srednjoj skoli, kaze, i pokazuje pogledom na lotograliju
ispred Lielovog tornja. On je, objasnjava mi, bio njen vrsnjak, ali
je kasnije, da bi ga primili u vojsku, lagao da je stariji i od tada je u
svim njegovim dokumentima bila upisana pogresna godina
rodenja. Ona je bila prva zena u porodici koja je zavrsila srednju
skolu. 8ad, kad se njena prica pocela primicati onom dijelu zbog
kojeg sam dosao, i ja se trudim da je gledam ravno u oci, ali njen
pogled prolazi pored ili kroz mene, kao da nisam tu. lao kad
pogledom trazis nesto u vremenu, a ne u prostoru. lili smo
mladi. 2aljubljeni. On je bio jako zgodan. moj najbolji drug. uvijek
je bio dobar prema meni. lio je to lijep zivot. l kasnije, kad vise
nismo bili mladi. Voljeli smo se puno. On je imao jako puno duha.
l njeznosti. mekoce... kijeci iz njenih usta izlaze sve tise i sporije
i nakon jedne duze pauze pretvore se u nijeme suze. lz kutijice na
stolu izvlaci papirnu maramicu i dotice oci pazeci da ne pokvari
sminku. lzvinjava se zbog placa. Nisu imali djece. On joj je bio sve
u zivotu. ustaje i s police na zidu izvlaci album sa slikama. luno
su putovali, kaze. 8vake cetiri godine njega bi prekomandovali u
neki drugi garnizon. 2ahvaljujuci olicirskom cinu, uvijek su imali
vrlo pristojan smjestaj unutar kasarne, kaze i sjeda na kauc pored
mene. Otvara album. mogu li je prepoznati medu stotinu djecaka
i djevojcica u skolskim unilormama7 A ovdje7 la li vidim njega7
Ovo je sa sahrane moje majke. Ovo je kad smo zivjeli u }apanu.
1!
Na lotograliji koja prikazuje vojnu kasarnu dva prozora su
oznacena plavim llomasterom. 1o je bio nas stan. lad smo zivjeli
u 8jevernoj larolini imali smo kucu. Na sljedecoj stranici albuma
njih dvoje ispod slamnatih sesira, s velikim casama u ruci iz kojih
viri plasticni suncokret, sjede u lezaljkama na plazi. lzgledaju kao
brat i sestra. ldenticni sesiri, naocale i prevelike bijele majice s
americkom zastavom na grudima i natpisom 0.5.A. l|crida, kaze.
}a sam vec pomislila da je potpuno zaboravio na nasu godisnjicu,
kad dode s posla s buketom ruza. Otvorim buket, a unutra dvije
avionske karte za lloridu. Neki njegov kolega, koji se deaktivirao
nekoliko godina ranije, u to je vrijeme radio kao recepcioner u
malom motelu u turistickom gradicu laytona leach na lloridi i
dao mu je popust na cijenu sobe. 1ako smo nas dvoje, ne racunajuci
medeni mjesec na lavajima, otisli na prvi pravi odmor. lmali smo
najbolju sobu u motelu. 8 okruglim vodenim krevetom i kadom u
obliku srca, prica milujuci obraz dlanom. motel se nalazio kraj
autoputa na prilazu gradu, ali ih je njegov kolega svako jutro
vozio na plazu svojim autom. la li sam ja nekad bio na lloridi7
lad joj kazem da jesam i u nekoliko recenica opisem svoje
iskustvo, ona se, po prvi put od mog dolaska, nasmije. }a nisam
bila u miamiju, ali vrucina mi ne smeta. }a sam vrela krv. ljevojka
s juga. lz }apana smo prekomandovani u }uznu loreju, koja je bila
puno hladnija nego }apan, koja je ostrvo koga grije okean. On je u
loreji, kaze i veseli se necemu sto ce tek reci. loceo uciti
spanski. lrijuci od mene, kao da me iznenadi. A ja sam, naravno,
sve vrijeme znala, smije se citavim tijelom. Nakon cetiri godine
prekomandovan je u lominikansku kepubliku. 8jecam se dana
kad je dosao s posla kasnije nego inace, vec sam se zabrinula, i s
vrata viknuo, ma|a, tako me je zvao, vcdim tc kuci! Na spanskom.
Nastavi da lista album. Na lotogralijama se, osim njih dvoje,
sada pojavljuju i ljudi cijih se imena, iako su joj na vrhu jezika, ne
moze sjetiti. lako joj kazem da imena nisu vazna, ne moze nasta-
1!8
viti dalje dok se ne sjeti. lzvinjavam se i odlazim u toalet. Operem
ruke i pustim vodu. lad se vratim, pita me volim li da putujem i
kad joj kazem da ne volim, nastavi kao da me nije cula. Njegova
je zelja bila da nas dvoje jednom, kada skine unilormu, ponovo
obidemo sva ova mjesta. Ali kao turisti. 8ve ga je zanimalo. uvijek
je govorio kako je svijet puno vise od onoga sto mi znamo. 8 obzi-
rom na to da je bio zastavnik, imao je pravo da se pretplati na
novine. }ednom je dosao kuci s posla masuci nekim magazinom
u ruci i rekao: ma|a, cim sc pcnzicniscm, nas dvcjc idcmc u qipat da
vidimc piramidc. mislim da jos uvijek imam taj magazin, rece i
pogleda u pravcu police. la li sam ja bio u Lgiptu, pita, i kad joj
kazem da nisam bio u Lgiptu, ali jesam u lraku, koji je, koliko sam
shvatio, topogralski identican Lgiptu, osim sto nema piramida,
pita me da li sam ikad vidio piramide, i ako nisam, kaze, to svakako
moram. u prvi mah hocu da joj kazem da u blizini 8arajeva, mog
rodnog grada, upravo ovih dana iskopavaju nekoliko piramida,
ali kad pomislim koliko ce mi vremena trebati da joj objasnim
tragicnu komicnost citave price o bosanskim piramidama, odu-
stanem. }esam, kazem, vidio sam ih u meksiku. Ona me ne cuje.
lolako okrece listove i prstima miluje lotogralije. mali zlatni sat
na njenoj ruci pokazuje deset minuta do jedan. 8at na zidu poka-
zuje pola dva. lio je jako dobar covjek, kaze. Nekad se zivjelo
dobro, nekad lose, ali nikad nisam zazalila sto sam se udala za
njega. Ovo je s njegove sahrane. lotogralija pokazuje dva vojnika
u paradnoj unilormi kako joj svecano predaju urnu i americku
zastavu. Njegova je zelja bila da ga se nakon smrti kremira, rece,
zatvori album i ustane. Vrati album na policu i izvuce magazin s
leopsovom piramidom na naslovnoj stranici. 1o je taj magazin,
Naticna| 6ccqrapnic, rece i vrati ga nazad. 8jedne u lotelju.
8ve se dogodilo brzo. }ednog dana vratio se ranije s posla i
rekao joj da se ne osjeca dobro. lomogla mu je da skine unilormu
i legne na kauc u dnevnoj sobi. lad se vratila iz kuhinje s table-
1!9
tama za glavobolju i casom vode, on je bio mrtav. Odmah je pozva-
la ambulantu. losli su, opipali mu puls i odnijeli ga u bolnicu,
gdje su ga nakon nekoliko minuta proglasili mrtvim. 8rce, rekli
su. lotom su ih stavili na avion za Ameriku. u metalnoj mracnoj
utrobi transportnog aviona jedini putnici su bili ona i on. lilo
je toliko hladno, kaze, da sam morala zamoliti pilote da mi daju
nesto toplo za obuci. 8kinuli su kozne jakne i dali joj. Ona je jednu
obukla, a drugom pokrila njega. 2amisli, kaze i udari se dlanom
po celu kao neko ko se suoci licem u lice sa svojom gluposcu,
covjek mrtav, a ja ga pokrivam da mu ne bude hladno. Vojska je
ponudila da urnu sahranim besplatno na vojnickom groblju, ali ja
sam odlucila da je zadrzim. lrzala sam je ovdje, pokazuje prstom
na malu porculansku posudu s poklopcem na stolicu pored sole.
Ne, nije vise, kaze, kad je pitam da li je... umjesto da od novca koji
su ustedjeli kupi sebi, kako su i planirali, kucicu, ona je nakon
nekoliko placljivih mjeseci uplatila dvanaestodnevno putovanje
po Lgiptu, koje je ukljucivalo i sedmodnevno krstarenje po Nilu.
8vake veceri tokom krstarenja ona bi izasla na palubu i prosula
malo pepela u rijeku. 2a nju je ova garsonijera vise nego dovoljna,
kaze. lok mi ovo govori, gleda u stolic ispred sebe. }ednu ruku
uvukla je u njedra i prstima se igra malim privjeskom na lancicu.
lruga lezi, zaboravljena, u krilu. luboko uzdahne i napravi
pauzu. Na staklenoj povrsini stolica je bijela tackica. lomadic
papirne maramice. lokupi ga prstom i ispusti na pod. lzdahne i
kaze da joj jako nedostaje. lzvuce lancic iz njedara i gleda u privje-
sak. keklamu za ovu kompaniju sam vidjela u nekom magazinu
u avionu na povratku u Ameriku. Odmah sam znala da je to ono
sto bi on, da je znao da ce tehnologija toliko napredovati, zelio.
lz kutijice izvuce papirnu maramicu i stavi je na sto. cim
sam usla u kucu, nazvala sam ih i objasnila svoju situaciju. kekli
su mi da im je potrebno samo osam unci pokojnikovog pepela,
rece i skupi ruke na grudima, ali kad mi na licu ugleda da je moja
140
masta metricka i da ne mogu ni da zamislim koliko je osam unci
pepela, sapatom doda: Otprilike jedna velika solja za kalu. 8tavi
ruke na zatiljak, otkopca lancic i pazljivo ga spusti na maramicu.
lili su jako ljubazni, prolesionalni, kaze. Objasnili su mi citav
proces, ali se sada ne mogu sjetiti svega. 2nam da se iz pepela
odvoji ugljik, koji se onda jedno vrijeme drzi u specijalnim
masinama pod odredenom temperaturom i pritiskom. lod istim
uslovima pod kojima u 2emljinoj kori nastaju prirodni dijamanti.
8to je vise pepela, dijamant je veci. Ovaj je napravljen od onoga
sto je nakon krstarenja ostalo od njega, rece i pokaza na mali,
zuckasti dijamant na privjesku.

141
uuk1uk cAk VNk
limberley i ja smo se preselili iz washingtona u 8arajevo tek
prije sest mjeseci, i kad smo prije dvije sedmice krenuli iz losne
svojoj americkoj kuci kako bismo lan zahvalnosti proveli s
prijateljima, s razlogom sam ocekivao da se u meduvremenu nista
bitno nije promijenilo. Amerika je velika zemlja, a sest mjeseci i
nije neko vrijeme. Ali da sam u krivu i koliko dugo sam, zapravo,
bio odsutan, shvatio sam odmah po ulasku u kucu mog prijatelja
michaela, i to na osnovu dva detalja koja su, u odnosu na glavnu
pricu, mozda manje bitna, ali cu ih ipak prve spomenuti. 1anka
linija kuhinjske soli koju sam napravio na koznom proplanku
izmedu palca i kaziprsta mi se dva ili tri puta potpuno istopila dok
sam pokusavao da se sjetim da li po meksickom obicaju, nakon
sto polizem so, prvo posisem krisku limuna i onda eksiram tekilu
142
ili nakon soli prvo ide tekila, pa tek onda limun. u svakom slucaju,
nasi stari prijatelji - laniel, carl i Nina - koji su kod michaela stigli
samo nekoliko sati prije nas, ali ocigledno bez dovoljno strpljenja
da pocetak praznicne zabave odgode do naseg dolaska, zakocenili
su se od smijeha. lrugi detalj su michaelovi psi. 8tari, kao noc
crni vucjak 1or i rotvajler lejlab, koji je, iako veca i jaca zvijer od
1ora, zapravo mlad i plasljiv kao mis. lezbroj puta sam ih setao
po parku iza kuce, satima im bacao tenisku lopticu, hranio ih kad
michael, zbog posla ili ljubavnih avantura, nije stizao, a sada,
nakon samo sest mjeseci odsustva, njuskaju me kao stranca.
* * *
lao sve velike i vazne ideje, i mogucnost da covjek poput
laracka lusseina Obame moze biti predsjednik Amerike
prosla je, barem u krugu mojih americkih prijatelja, kroz tri
8chopenhauerove laze. u pocetku su svi govorili da su i on i oni
koji misle da je to moguce potpuno ludi. (medu mojim prijateljima
i kolegama s posla moja rana naklonost Obami smatrala se neo-
dgovornim politickim ponasanjem, na granici ekstremizma, bas
kao svojevremeno i moj glas za kalpha Nadera na predsjednickim
izborima 2004. godine.) lotom je dosla laza u kojoj su, nakon
sto je Obama, zahvaljujuci podrsci ludaka, eliminirao lillary
clinton u predizbornoj kampanji, napadali demokratsku
stranku nazivajuci ih glupanima koji prave kardinalnu gresku
kandidirajuci crnca u zemlji koja za tako nesto, sasvim sigurno,
nije spremna. 8ada, kada je Obama postao predsjednik Amerike,
kazu: 1o je jedini covjek koji moze spasiti Ameriku. ako spasa
ima. meni licno, to kasno uskakanje u pobjednicki voz nije vazno.
Vazno je da je Obama pobijedio. Ali njima, ocigledno, jeste, jer
samo o tome pricaju. ljudi vole pobjednike.
14!
* * *
cim smo, nakon kratke voznje s aerodroma, usli u kucu,
sjeli za kuhinjski sank i eksirali vec spomenutu casicu tekile za
dobrodoslicu, michael pocinje da prica o toj noci:
8ve je bilo nevjerovatno, kaze. }a sam shvatio da je Obama
pobijedio oko osam sati, kad su na televiziji javili da je uzeo
lennsylvaniju i Virginiju. lej, Virginiju! la, oni nisu glasali
za demokratu skoro 0 godina. l to jos crnca. }a sam tad znao.
Okrenem na Alc kanal, kad oni upravo citaju rezultate iz lndiane
i, mislim, missourija. Voditelj zastane u pola recenice, nesto gleda
u kompjuter pored sebe, nakaslje se i kaze - postovani gledaoci,
upravo mi iz rezije javljaju sljedece: Alc smatra da ce cetrdeset
i cetvrti predsjednik 8jedinjenih Americkih lrzava biti sena-
tor larack lussein Obama. }a ne mogu da vjerujem. 8kacem po
kuci, prebacujem na druge kanale, jer mislim da nije neki zajeb
na Alc-ju, ali svi javljaju isto. }edan za drugim: lOX, cNN, Nlc.
2ovem lanijela u Vermont, Ninu u Alabamu i jos neke, ali svi
samo vicu na telelon: pobijedili smo, pobijedili smo! 1ada sam,
mislim, zvao i vas u 8arajevo. loliko je sati bilo kod vas7 1ri sata
ujutro, kazem. 8tvarno7, jebi ga, kaze on, morao sam vas zvati.
lodam tako po kuci, psi me gledaju zacudeno, ne znam sta cu od
srece. 2grabim jaknu i izadem pred kucu. 8vi su vani. citava ulica.
1elevizor odjekuje kroz otvorene prozore. lako javljaju rezultate
u drugim drzavama, ljudi pljescu. kukuju se. orle se. Neko vice
da su javili da se ljudi spontano okupljaju pred lijelom kucom.
8jednem u auto i krenem. Nikad u zivotu nisam ni sanjao da cu
ici u ponoc pred lijelu kucu. las mi je zao sto vas dvoje niste bili
tu. citav grad na ulicama. }a sam prvo krenuo 1!. ulicom, pored
vase kuce, racunajuci da ce tu biti najmanja guzva, ali sipak.
Onda, da se izvucem iz 1!. ulice, napravim gresku i skrenem na
u ulicu. lotpuno zaboravim da je to crnacki kraj. ulica zakrcena,
niko ne mrda. ljudi hodaju posred ulice, izmedu auta, skacu po
144
haubama, krovovima, vozaci trube, niko ih ne benda. muzicari
koji su svirali po kalanama izasli vani i sviraju. ludnica. 1rebalo
mi je dva sata da dodem do centra. kijeke ljudi. Nekako dodem do
lijele kuce, a tamo se vec skupilo desetak hiljada ljudi. listaljke,
skandiranje, zastave. Neka cura mi pride i poljubi me. litam je,
ko si ti7 A ona kaze, Amerikanka, a ko si ti7 l smije se. l ja sam,
kazem. lodamo zajedno kroz gomilu. ljudi se grle, momci nose
cure na ramenima, baloni lete na sve strane. ma, ludnica.
michael prekine pricu i ustane da uzme papirnu maramicu.
lspuse nos i nastavi. Onda, nakon jedno dva sata lumpovanja,
neko kaze, hajmo pred washington lost da cekamo prvo izdanje
novina, da vidimo naslovnu. 1o je, mislim, zajeb, kazem ovoj curi
sto je sa mnom, ali dobro, hajdemo. lodemo, kad tamo vec kilo-
metarski red, sve oko zgrade, ne vidis ulaz. uzmem je za ruku i
probijemo se na pocetak reda. cuvar pokusava da objasni ljudima
da su novine vec rasprodate, a i da nisu, ovdje se ne prodaju, nego
samo stampaju. Ali niko ga ne slusa. cekat cemo, kazu ljudi. 8ta
cete cekati7, pita ih cuvar. cekat cemo sljedece izdanje, kazu oni.
Ali novine se ovdje ne prodaju, kaze on. Niko ga ne slusa. Nakon
desetak minuta, na ulazu se pojavi neki covjek, u kosulji, sa
zavrnutim rukavima, urednik, novinar ili tako nesto. 8pecijalno
izdanje ce biti spremno za sat vremena, kaze. lo ce ga prodavati7,
pita cuvar. Niko, kaze taj u kosulji, stavit cemo kantu pa neka
stavljaju novac u nju. l znas sta je najbolje, znas sta je najbolje7,
pita michael. Ne znam, kazem, potpuno zbunjen bujicom rijeci
koja izvire iz njega, koji otkako ga znam nije izgovorio ovoliko
rijeci u pola sata, a kamoli plakao, kao sto sad place. Vratimo se,
kaze, ja i ta cura nazad u red i cekamo. cekamo i cekamo jedno
sat - sat i po, kad se pored nas zaustavi auto. 8pusti se prozor i
vozac mi mahne da pridem. }a pridem i on mi kroz prozor pruzi
novine. lrvo izdanje 1nc wasninqtcn csta, naslov: uuama Vakcs
uistcry. 2amisli, samo tako. covjek spusti prozor i ode. Nakon
14
jedno pola sata, pocnu dijeliti to specijalno izdanje, imam dvije
kopije za tebe i limberley. lvala, kaze limberley, i sta onda bi7
Nista, ova cura i ja se vratimo u grad, uzmemo kalu u 8tarbucksu i
krenemo prema autima. Ona kaze, hvala ti puno za divnu noc, ako
nisi gay, ja te vodim kuci. }a joj kazem, ja sam gay, i nista, dodem
kuci i upalim 1V i gledam citav dan kako ljudi slave svuda: New
York, chicago, 1eksas, zamisli 1eksas, kazem ti, svuda. mislim,
nije moje da sudim, vrijeme ce reci svoje, ali ta noc, to je stvarno
istorija i nikad nista nece biti isto, govori michael, a suze mu se
slijevaju niz lice. lrise ih maramicom u koju je ranije ispuhao nos,
ali niko od nas nema srca da mu to spomene. lrvi put, nakon dugo
vremena, osjecam se ponosan sto sam Amerikanac, kaze.
* * *
8utradan, dok limberley, laniel i Nina pripremaju praznicnu
veceru, ja lezim u michaelovoj spavacoj sobi potpuno hipnotiziran
1V-om. 1acnije, programom. 1acnije, vokabularom i tonom kojim
dojucerasnji politicki neprijatelji, poznati desnicarski ideolozi
i druge sitne duse koje su se okoristile njegovim odlukama sada
govore o predsjedniku Obami kao mudrom politicaru, koji s puno
samopouzdanja i znanja lormira svoj kabinet, o Obami, ekono-
mskom carobnjaku koji ce Ameriku u nekoliko brzih i jednostavnih
poteza izvuci iz zivog blata linansijske krize, o pravom covjeku u
pravo vrijeme. 2nas sta je najcudnije7, pita me michael kad dode
da me zovne da sidem na veceru. 8ta7, pitam jer meni je toliko
toga cudno da ne znam na sta misli. Najcudnije je to, kaze, sto
lusha nigdje nema. Obama nije na cekanju, on ne ceka 20. januar,
on upravlja zemljom, on je vec predsjednik. 8ve sto se dogada s
medunarodnom politikom, s nasom ekonomijom, svaki dan, svi
prvo idu da pitaju Obamu, lusha vise niko ne zarezuje. 1oga
sam se i bojao, kazem, lush i cheney sada pale knjige i laksove,
unistavaju evidenciju, zatiru tragove zlocina. Vidjet cemo to,
kaze michael. u loustonu je, kaze, podignuta optuznica protiv
14
cheneya i drzavnog javnog tuzioca oonzalesa jer su imali dio-
nice u kompaniji Vanguard, koja se bavila upravljanjem zatvora
ouantnamo i jos nekih, zamisli to!, kaze michael. Ali michael,
kazem mu, ja sam to znao. 8vi smo znali. 8ve vrijeme. lisalo
je u novinama. lavno. l da se, kazem, cheney na 0. godisnjici
Auschwitza pojavio u skijaskoj jakni i gumenim cizmama, i da je
lush odluku za napad na lrak donio nakon razgovora s logom i
da je njegov, lushov, rodak vlasnik sigurnosne lirme koju je lede-
ralna vlada placala milione i milione dolara da osigurava bagdad-
ski aerodrom, koji je ustvari uvijek zatvoren, i da je cheneyeva
bivsa i sadasnja kompanija lulliburton dobila sve ugovore u lraku,
pa i onaj za obnovu New Orleansa nakon uragana latrina, i da su
sjediste lirme, sa svim papirima, prebacili u lubai... 8tvarno7, u
lubai7, ne sjecam se da sam to citao, kaze michael, grozno. lajde,
sidi, svi su tu, pocinje vecera.
* * *
la bi smjestili osamnaestero gostiju za praznicnu veceru,
michael i laniel su iznijeli skoro sav namjestaj iz dnevne sobe,
posudili stolice od komsija i na dva trpezarijska stola iste visine
zakucali dvije drvene ploce, velicine 2 puta 4 metra. Ovo izgleda
kao losljednja vecera, rekao je laniel dok mi je sipao supu, pazi
na one koji odu ranije. kanije7 mislis, kao }uda7, pitam. Aha,
kaze. Vecera je bila lamozna. lvije velike curke, teleci bilteci,
skampi, brda pire krompira, planine salate, tri vrste slatkisa,
nebrojene boce vina i dvije boce latron tekile. Nazdravljalo
se svemu: za kuhara laniela, za novu Ameriku, za Ninu, za
Obamu, za 8arajevo, za carla, za Nasu stranku, za 1ora i lejlaba.
lao u nekoj alternativnoj varijanti igre zaloga, svi su bili duzni
da kazu gdje su bili i sta su radili u trenutku kad su culi da je
Obama pobijedio. (}edina interesantna prica bila je lanielova,
koji se u tom trenutku seksao u autu s nekim momkom kojeg je
14
sreo u prodavnici alata. lad su culi vijest na radiju, izletjeli su iz
auta i trcali po parkingu vicuci: Obama, Obama.!)
* * *
}a sam tokom vecere sjedio do carla, michaelovog starog
prijatelja koji je, kako kaze, nekad zivio u susjedstvu, a sada zivi i
radi u los Angelesu. laltimore je bio grozan, kaze mi kad ga pitam
zasto je iz washingtona odselio na zapadnu obalu. Nekoliko dana
sedmicno sam radio u jednoj siromasnoj bolnici u kojoj su paci-
jenti bili moji ljudi, a ostatak sedmice u jednoj drugoj bolnici u
kojoj su pacijenti bili bijelci. lijelci su uvijek urgirali kod direktora
bolnice da im nade drugog doktora jer nisu htjeli mene, crnog
doktora. lako mislis, nisu htjeli crnog doktora7, pitam ga. la,
lino, kaze. 8estra ih uvede i kad se ja pojavim da ih pregledam, oni
ustanu i kazu, izvinite, ali ja bih drugog doktora. lakvog drugog7,
pitam, a oni kazu, bijelog doktora. Ne mogu da vjerujem, kazem
carlu. Ni ja nisam u pocetku, kaze. A kako je u los Angelesu7,
pitam ga. lobro, kaze, poceo sam da radim u jednoj bolnici u
predgradu, gdje su pacijenti uglavnom crnci ili siromasni bijelci.
Osim toga, radim nekoliko dana sedmicno u zatvorskoj bolnici.
2atvorskoj bolnici, u kojem zatvoru7, pitam i prizeljkujem da
kaze Alcatraz, pa da ga zaspem s hiljadu pitanja o toj legendi.
u zatvoru 8alinas, kaze. la, kako ti je tamo, u tom predgradu7,
pitam ga. }a volim to, kaze. }a sam iz jako siromasne porodice.
mi smo zivjeli u vagonu velicine... ovog stola. u voznom vagonu7,
pitam ga. Aha, kaze, i ja hocu da radim tamo gdje zive ljudi koji
su siromasni i kojima stvarno treba medicinska pomoc. l bijelci se
ne bune zbog crnog doktora7, pitam ga. Ako nemaju para i ako im
stvarno treba pomoc, onda ne, kaze carl. A u zatvoru7, pitam ga.
lobro je, ja lijecim zatvorenike koji su uglavnom crnci, mada.,
kaze i zastane. 1o je stvarno smijesno, kaze preko zalogaja. 8ta7,
pitam i cekam. lad proguta zalogaj, carl nastavi. 2atvor je pose-
ban svijet. las prije nego cu doci imali smo jedan gadan slucaj.
148
lilo je vec kasno, bio sam kuci i cim su mi javili da se dogodila
nesreca, sjednem u auto i dodem brzo do zatvora, ali se ispostavi
da su oni tog povrijedenog zatvorenika vec prenijeli u jednu malu
ambulantu na suprotnom kraju zatvorenickog kruga. lojurim
tamo, ali me strazari na izlazu zaustave i kazu da sacekam minut.
Onda jedan od njih uzme radiostanicu i cujem da javlja strazarima
na tornjevima da, ako vide crnca kako trci preko zatvorenickog
kruga, da ne pucaju, da je to doktor milner. meni je to tuzno, a ne
smijesno, kazem mu. ma, ne to, kaze carl, kad sam dosao tamo -
covjeku potpuno odsjecena glava, a strazari u izvjestaju napisali
da je izvrsio samoubistvo.

149
51A 5AV 0kAuu 7A j08Av
lako mi je u nasoj ambasadi u washingtonu receno da ce lrtu-
tma oko mog povratka i prebacivanja stvari iz Amerike u 8arajevo
proteci glatko, jer se sve vise nasih ljudi iz inostranstva vraca u
domovinu, pa se bosanski spediteri i granicari s povratnickom
situacijom svakodnevno susrecu, ja se, evo, vec dvije sedmice
danonocno borim kako bih svoje americke stvari prevezao od lloca
do 8arajeva kroz neprohodnu dzunglu korumpirane granicne
administracije.
lrica je neinteresantna, skoro dosadna, i jedini razlog
zbog kojeg poznaniku na ulici prepricavam svoju sizilovsku
svakodnevnicu jeste to sto me upitao kako sam i sta radim. lad
iziritiran ponovnim prozivljavanjem birokratskih ponizenja
zastanem da udahnem vazduha, on uskoci i kaze mi da su njega
10
prije desetak dana u metkovicu hrvatski granicari skinuli s voza
i vratili u 8arajevo. kazlog njihove sumnjicavosti bio je ogroman
broj ulaznih pecata i boravisnih viza u njegovom turskom pasosu.
ljan, moj poznanik, mladi je i zgodni kompozitor klasicne muzike
koji vise od godinu dana zivi i stvara u 8arajevu. upoznao sam ga
preko moje djevojke limberley, s kojom je lani u 8orosevoj skoli
za strane jezike na lovacima ucio bosanski. ljan je zanimljiv,
ali stidljiv covjek. Njegov tursko-engleski cini njegove neobicne
price jos neobicnijim. Vidjeli smo se nekoliko puta, uglavnom
na kucnim sjedeljkama u mom stanu, na picu nakon kursa.
lspricao mi je nekoliko svojih avantura, ali je svaki pokusaj da mi,
neprekidan pijanim upadicama drugih gostiju, hronoloski sazme
svoju biograliju, zavrsavao mojim obecanjem da cemo se, koliko
sutra, naci na nekom mirnijem mjestu. Nekoliko dana kasnije,
ljan me nazva i pozva na rucak. limberley i ja izabrali smo dan
i vrijeme, a on restoran, jedan prijatni, intimni kutak na cosku
zgrade u kojoj nas dvoje stanujemo.
8jedimo i pricamo. lladnji s hranom smjenjuju se pred nama,
kao i teme razgovora. u jednom trenutku dotaknemo se i njiho-
vog proslogodisnjeg kursa bosanskog jezika. limberley mu u sali
kaze: la si prosle godine bio bolji dak, mozda bi i uspio hrva-
tskim carinicima objasniti otkud i zasto svi ti granicni pecati.
Argentina, maroko, mauritanija, 8enegal, }uzna Alrika, oana,
liban. ljan se smije i odmahuje glavom. kucak je i po kvaliteti i
po kolicini hrane bio za bogove, i da bismo se nakon neumjerene
gozbe oduprli potrebi da prilegnemo, narucimo kalu i kolac.
Nakon toga, ljan nam isprica pricu koju je nazvao 5ta sam uradic
zucq |juuavi. Lvo te price:
2ivio sam tada u Argentini. lmao sam ugovor za komponovanje
i snimanje. lilo je dobro. Argentina je divna zemlja. 2abavljao sam
se sa zenom koja je imala troje djece iz bivseg braka. meni to nije
smetalo. lila je lijepa, topla zena. Nakon nekoliko mjeseci zaba-
11
vljanja, otisla je s bivsim muzem u posjetu njegovim roditeljima
u meksiko. lad se vratila, cinilo mi se da se medu nama nesto
promijenilo. Atmoslera nije bila kao prije. lad sam je pitao da li
se na putu dogodilo nesto izmedu nje i bivseg muza, rekla je da
nije, osim sto su jedno vece zajedno masturbirali. Ali u njihovoj
kulturi, rekla je, to se ne racuna. lulturne razlike. }a sam to pri-
hvatio. medutim, osjetio sam da se nesto u njoj ipak promijenilo.
Ali, dobro, kulture su razlicite. Ako se kod njih to ne racuna, onda
se ne racuna. Nekoliko sedmica nakon toga, prijatelj, pozorisni
redatelj, nazvao me i rekao da u luenos Aires dolazi jedna turska
glumica i zamolio me da se nadem s njima dvoma na picu. 1ada
to nisam znao, ali ona je u 1urskoj bila jako poznata. lijepa,
sarmantna, zgodna. 2aljubio sam se na prvi pogled. l ona u mene.
Naredne dane i noci proveli smo u krevetu moje garsonijere.
Nikada ranije nisam osjecao takvu emotivnu povezanost. lroslo je
nekoliko mjeseci i odlucili smo da se vjencamo. Ona je zbog lilm-
skih obaveza morala nazad u lstanbul, a ja sam ostao u Argentini
da raskinem ugovor za snimanje, rasprodam namjestaj i vratim
stan. logovor je bio da se vjencamo u orckoj. 2asto bas tamo, ne
znam, ali to je bio njen plan. 2eljela je malo, skoro tajno vjencanje,
na koje bi dosli samo njeni najbolji prijatelji. moji roditelji su stari
za put u Argentinu i tako je valjda ostala Atena. Nekoliko dana
prije mog leta u orcku nazvala me, rekla da se predomislila, da
cemo se vjencati u lstanbulu i da odmah dodem. 8jeo sam na prvi
jutarnji avion i navece stigao u lstanbul. 1o vece smo se posvadali
i raskinuli. Ona nije bila ona, nego potpuno druga osoba. lao da
je u Argentini nosila neku turisticku masku. lerala se na mene,
govorila mi svasta, izrugivala svemu onome za sta sam mislio da
joj se kod mene svida. lio sam sokiran. lzasao sam iz njenog stana
i otisao u kucu svojih roditelja.
lromijenio sam broj telelona kako me ne bi zvala, gasio televi-
zor kako bih izbjegao da je vidim na ekranu. moja mama je govo-
12
rila: ljan, pa ti nisi vise mlad, kako je moguce da ti zena tako
slomi srce7 Ne znam. Nisam mogao da vjerujem da neko koga
sam toliko volio moze od njezne i saosjecajne zene postati. la
iz minute u minut mijenja raspolozenja, da me napada verbalno i
lizicki zbog stvari o kojima nista ne znam, da mi prijeti da ce me
ubiti ako je ne ostavim na miru. Nakon nekoliko dana, od moje
sestre dobila je moj novi broj i poslala mi 8m8 izvinjenje za sve sto
je rekla, tvrdeci da je to bio napad bracnog straha. 2atrazila je da
se vidimo. Nije mi trebalo mnogo. Ako je u pitanju psihoza, strah
od bracne monotonije, nosit cu se s tim. }edino je bilo vazno da me
ona, ona prava ona, zaista voli. lomirili smo se i presao sam u njen
stan. Ali nekoliko dana kasnije, kad smo ponovo poceli da pravimo
planove za svadbu, ona je opet eksplodirala, gore nego prvi put, i
izbacila me iz stana uz salve najgorih uvreda. lskrivljavala je sve
sto sam joj rekao, smijala se mojim osjecanjima, zvala prijatelje i
prepricavala im moje tajne. lsmijavala je moju ljubav. muskarci
uvijek traze samo dobar seks, a zene emotivnu vezu, rekla je.
lakav si ti muskarac7
lonovo sam presao kod roditelja. upao sam u groznu depre-
siju. 8vasta mi je padalo na pamet. 1jerao sam se da izadem iz
kuce, ali bih je onda na ulici vidio gdje god bih se okrenuo. Na
bilbordima, na reklamama na autobusima, svuda. lostalo mi je
jasno da moram otici iz 1urske jer cu u protivnom poludjeti. usao
sam u jednu putnicku agenciju i zatrazio kartu za lndiju. kekli
su mi da mi je mogu prodati samo ako imam vizu. lila je subota
i indijska ambasada nije radila. 1razio sam da mi nadu kartu za
prvi avion koji leti u zemlju za koju turskim drzavljanima ne treba
viza. 1ako sam stigao u maroko. 1u, u lobiju hotela, upoznao sam
lzraelca koji je sutradan kretao na jug maroka. lde na planine koje
su izazov za alpiniste. mislio sam da ce mi lizicki napor, lokus na
uspone i provalije, pomoci da iz glave izbacim ono sto me izjedalo.
ujutro smo sjeli u njegov dzip i navece zanocili u podnozju
1!
neke planine. lejzaz je bio divan. moj mobitel izgubio je signal.
lozivi od majke i sestre su prestali. 8ve je postalo sjecanje. lanima
smo lzraelac i ja hodali i kampovali po obroncima planine. Na
kraju smo se popeli i na sam vrh. 1amo smo sreli dvojicu lrancuza.
livni ljudi. Veseli. Njihov plan je bio da se nakon spustanja upute
u mauritaniju i tamo prodaju auto s kojim su dosli iz lrancuske.
Novac koji ce dobiti za auto ce, tvrdili su, ne samo pokriti troskove
ekspedicije nego i obezbijediti visednevno lumpovanje po Alrici.
lezbriznost i entuzijazam s kojim su pricali o planovima su me
zaveli i odlucio sam da im se pridruzim. l dalje sam, naravno,
mislio o njoj i o svemu sto se dogodilo, ali sam imao osjecaj da me
pokret, kretanje kroz prostor, putovanje s nekim ciljem, barem
malo umiruju. lrenuli smo autom kroz pustinju. Nakon dva
dana voznje stigli smo na mauritansku granicu. 8trazari su rekli
da lrancuski drzavljani mogu proci, ali da je 1urcima za ulazak
u mauritaniju potrebna viza. }edan od strazara mi je ponudio da
me, cim zavrsi smjenu, ilegalno prebaci preko granice. 2a sto eura.
lrancuzi su prosli, a ja sam ostao da cekam kraj smjene. lad je pao
mrak, sjeo me u auto i jednim malim, okolnim putem prevezao
do hotela s druge strane granice. lrancuzi su vec bili tamo. Auto
su prodali vlasniku hotela koji im je za njega dao kes i jos stariji
auto. Nekoliko dana smo po kalanama trosli te novce. Oni su isli
u barove i bordele, a ja sam sjedio u sobi i pio. Onda su krenuli u
8enegal. Ne znam kako, ali nagovorili su me da podem s njima.
mislili su da ce mi ljepota i pristupacnost senegalskih zena pomoci
da zaboravim sve. lo senegalske granice putovali smo danima.
lad smo konacno stigli, receno mi je da ne mogu uci u 8enegal
jer u pasosu nemam ulazni pecat za mauritaniju. 1u smo se opet
rastali. lrancuzi su nastavili dalje, a ja sam ostao u mauritaniji
da nadem nacin da se prebacim. u jednom mauritanskom selu
kraj same granice nasao sam covjeka koji je starim leugeotom
ilegalno prevozio ljude u 8enegal. lutovanje je bilo nevjerovatno.
14
lako je 1 ljudi stalo u auto, ne znam. lanima smo se vozili kroz
pustinju. lladenja u autu nije bilo, a prozore smo zatvorili zbog
pijeska. 8jedili smo jedni drugima u krilu. Ne podnosim voznju,
pogotovo na zadnjem sjedistu, s dvoje djece u krilu. 1receg dana
vise nisam mogao da izdrzim. lao sam mu 0 eura da me pusti da
vozim. 1o je bilo jedino komlorno mjesto u autu. Vozio sam deset
sati u komadu. cetvrtog dana smo napokon presli granicu i usli
u 8enegal. u dzepu sam imao jos 00 eura. 1razio sam lrancuze
svuda, ali ih nije bilo. mobitel je ponovo radio. lad sam ostao bez
novca, davao sam ljudima da pricaju na telelon, a oni bi mi placali
za razgovor. majka me zvala i trazila da se vratim kuci. Nisam
mogao. morao sam ici dalje. 2amolio sam je da placa racun za
telelon. lad sam shvatio da necu pronaci lrancuze, odlucio sam
preci u oanu, jer sam cuo da tamo zivi nekoliko bogatih ljudi iz
1urske. l nasao sam 1urcina koji je vodio jednu islamsku humani-
tarnu organizaciju. 1o su neke radikalne vjerske organizacije koje
su u 1urskoj zabranjene, ali pod humanitarnim plastom djeluju
u Alrici. 2ivio je u velikoj vili i pozvao me da ostanem kod njega.
1u sam se malo oporavio. l shvatio koliko sam propao. Odjeca mi
je bila poderana i prljava, kosa i brada zarasle. 8estra me zvala
svaki dan, molila da se vratim. oovorila da to ocekuju i moji
prijatelji. ubjedivala me da je zvao argentinski izdavac i rekao
da su spremni za novi ugovor. lala je moj broj svima i prijatelji
su poceli zvati. Novac sam i dalje zaradivao iznajmljujuci telelon.
}edan prijatelj, kome sam objasnio kako zaradujem, predlozio je
da mi salje polovne telelone, a da ih ja prodajem u oani. 1elelon je
u Alrici tada bio veliki hit. 8talno izbijaju ratovi i ljudi su, bjezeci
iz jedne u drugu nevolju, gubili veze. liznis je krenuo odlicno.
lmao sam mnogo para i iznajmio kucu s poslugom. 2ivot je opet
bio dobar. lonovo sam poceo izlaziti s djevojkama. lolako sam
zaboravljao glumicu. Onda sam upoznao magdalenu. Ona je bila
predstavnik uNlck-a u oani. lijepa, tiha i saosjecajna. lilo mi je
drago da se napokon pojavio neko s kim mogu zivjeti.
1
2ajedno smo zivjeli nekoliko mjeseci. Onda je izbio rat u
libanu. Nije mi rekla da se prijavila da ide tamo. }ednog dana je
dosla kuci, sjela prekoputa mene i pitala me da li je volim. kekao
sam da je volim najvise na svijetu i da bih volio s njom provesti
zivot. kekla mi je da su joj javili da je postavljena za sela uNlck-a
u libanu i da bi trebala sto prije krenuti za lejrut. Odgovorio sam
da je opasno, da izraelski avioni pucaju na svako vozilo na cesti
prema lejrutu.
Nekoliko dana kasnije, stigli smo u lejrut. lznajmili smo stan.
Necu da kazem da je to bilo kao u 8arajevu za vrijeme rata, ali
za mene je taj rat bio uzasan. 8vaku noc pucnjava. Nekoliko puta
naisao sam na mrtve ljude. lezali bi na ulici s plasticnom kesom u
ruci. lrv se slijevala i oticala u slivnik.
magdalena, rekao sam joj, hajdemo odavde. lajde da
zivimo negdje gdje je mir, gdje mozemo biti sretni. 1ih dana se
na cNN-u pricalo o 8arajevu. lokazivali su slike grada. ljudi su
sjedili, pili kalu, gledali prolaznike. llanine oko grada prekrivene
gustom sumom. lroz grad je tekla rijeka. kekao sam joj: lajde
da zivimo u 8arajevu. lristala je. losao sam prvi i nasao stan s
lijepim pogledom, u centru grada. Ona je dosla nakon nekoliko
sedmica i ostala nekoliko mjeseci. majka i sestra bile su sretne.
lio sam ziv i blizu. losjetile su nas. lricao sam im o Alrici i putu
koji me vodio do magdalene. Argentinski producent me nazvao
i rekao da su spremni da ponovo rade sa mnom. Vratio sam se
muzici i zivotu, ponovo poceo da pisem i komponujem. magdalena
je i dalje radila za uNlck, ali ne na terenu, nego kao savjetnik za
neki njihov ured u 2enevi.
}ednog dana dosla je kuci s velikom kovertom u ruci i rekla da
je dobila novu misiju. lakvu misiju7, pitao sam. 1ibet, rekla
je. magdalena, kakav 1ibet, tamo su nemiri, rat, ubit ce nas. 2ar
zelis da ponovo prodemo kroz ono sto smo dozivjeli u lejrutu.
lakav je to zivot7 lanima nismo razgovarali. }ednog dana vratio
1
sam se iz grada i nisam je nasao u stanu. 8tvari su bile tu, ali nje
nije bilo. Nedostajali su samo dokumenti. lio sam ocajan. Nisam
mogao vjerovati da se sve ponovo desava. Onda se magdalena
javila iz lanade. kekla je da je morala o svemu razmisliti i da
ce mi se javiti kad donese odluku. Opet sam se povukao u sebe.
8jedio sam, pisao, komponovao. magdalena se javila mjesecima
kasnije. kekla je da je medu nama gotovo. lad sam je pokusao
podsjetiti na noc kad smo se sreli, na sve sto smo zajedno prosli,
pocela je da vice i da me vrijeda. lad je zavrsila s tiradom, spustila
je slusalicu. 8ljedeci put smo se dogovorili da ce doci u 8arajevo
po stvari. kekao sam joj da to ne mogu da podnesem, da nemam
snage da gledam kako se pakuje i odlazi iz mog zivota. Najbolje
da negdje otputujem dok se ona pakuje. lljuc od stana ostavit cu
ispod otiraca. 8lozili smo se da je tako najbolje. 1og dana kada je
stigla na sarajevski aerodrom, uzeo sam pasos, zakljucao stan i
ostavio kljuc pod otirac. 8 malim ruksakom na ramenu, sjeo sam
na jutarnji voz i krenuo na more. u lrvatsku.
1
1!- kjc
Otkako sam se vratio u 8arajevo, stanujem u zgradi iznad
muzicke skole, u stanu ciji prozori, s jedne, gledaju na nekretnine
kontroverznog biznismena oasija, a s druge strane na 1ri srca,
samostan casnih sestara, i zato svojim americkim prijateljima,
kad me zovu da pitaju gdje sam i kako sam, kazem da zivim ni na
nebu ni na zemlji, izmedu raja i pakla, davola i andela. lakle, sada
kad stanujem tu, vrlo mi je blizu i zgodno da svratim u restoran
poznatog sarajevskog kuhara muamera mala kuhinja. kestoran
je smjesten u nekadasnjoj zubarskoj ordinaciji i ima samo 12
mjesta, ali u svakom slucaju... u restoranu, osim vrijednog
1 2 ! 4 8 9 10 11 12 1! 14 1 1 1 18 19 20 21 22 2! 24 2
2 2 28 29 !0 !1 !2 !! !4 ! ! ! !8 !9 40 41 42 4! 44 4 4
4 48 49 0 1 2 ! 4 8 9 0 1 2 ! 4
8 9 0 1 2 ! 4 8 9 80 81 82 8! 84 8 8 8 88
89 90 91 92 9! 94 9 9 9 98 99 100 101 102 10! 104 10 10
10 108 109 110 111 112 11! 114 11 11 11 118 119 120 121
122 12! 124 12 12 12 128 129 1!0. 1!1 1!2 1!! 1!4 1!, 1!
1! 1!8 1!9 140 141 142 14! 144 14 14 14 148 149 10 11
12 1! 14 1 1 1 18 19 10 11 12 1! 14 1 1
1 18 19 10 11 12 1! 14 1 1 1 18 19 180 181
182 18! 184 18 18 18 188 189 190 191 192 19! 194 19 19
19 198 199 200 201 202 20! 204 20 20 20 208 209 210 211
212 21! 214 21 21 21 218 219 220 221 222 22! 224 22 22
22 228 229 2!0 2!1 2!2. 2!! 2!4 2! 2! 2! 2!8 2!9 240 241
242 24! 244 24 24 24 248 249 20 21 22 2! 24 2 2
2 28 29 20 21 22 2! 24 2 2 2 28 29 20 21
22 2! 24 2 2 2 28 29 280 281 282 28! 284 28 28
28 288 289 290 291 292 29! 294 29, 29 29 298 299 !00 !01
!02 !0! !04 !0 !0 !0 !08 !09 !10 !11 !12 !1! !14 !1 !1
!1 !18 !19 rijeci.
18
asistenta kasima i muamera koji je glavni kuhar, radi i kono-
bar 8enad. 8enad je visok, na mrsavoj strani, mladic, osisan na
jedinicu, u ranim dvadesetim, koji je svoj, u tako malom prostoru
veoma zahtjevan posao i srdacnost prema gostima uvjezbao do
savrsenstva. 8a mnom je, ja mislim, drugacije... 8vaki put kad
navratim na rucak, cim me vidi, 8enad trci ka vratima i rukuje se
sa mnom na nacin koji je za sarajevske ulice, koje su tako daleko
od njujorskog lronxa, neuobicajen, i cije su i poenta i koreo-
gralija, odnosno redoslijed i nacin stiskanja dlanova, kuckanja
sakama i milovanja vrhovima prstiju, meni potpuno nedokucivi.
ukoliko si dosao bez drustva, sam, 8enad ce te zabaviti tako sto
ce svaki svoj slobodni trenutak provesti naslonjen na susjedni
stol pricajuci s tobom o svemu sto je od vaseg proslog susreta pri-
vuklo njegovu radoznalu paznju. lad sam nedavno svratio u malu
kuhinju, 8enad mi je, dok sam jeo supu, prisao i rekao da bi, s
obzirom na to da zna da ja pisem, odnosno, kako je njegova, mojoj
tastini prijatnija lormulacija glasila, da sam ja pisac, da bi on zelio
nesto da me pita. Nakon sto sam otpuhnuo i odmahnuo rukom kao
da uklanjam oblak arogancije oko moje glave i trazio da mi obeca
da nikad vise nece traziti moju dozvolu da me nesto pita, 8enad
se opustio i priznao mi da i on, eto, pise. Odnosno, da bi zelio da
isprica i ponudi na uvid i drugima svoju zivotnu pricu. Njegova je
ideja, ustvari, bila da on svoju pricu isprica meni, a da je ja onda
lijepo uoblicim rijecima. On sa samim pisanjem, kako je rekao, ne
stoji bas najbolje, a citao je moje novinske clanke i... u svakom
slucaju.
8enadovo me pitanje u prvom trenutku unezgodilo, a nakon
sto sam njegov prijedlog odbacio s podsmijehom - i posramilo,
kao da me neko uhvatio kako govorim ja nc vc|im ma|u djccu. la se
izvucem iz te nemoralne rupe u koju sam se sm ukopao, ponu-
dio sam mu najbolji knjizevni savjet koji sam ikada dobio, a glasi:
pokusaj da ispricas pricu sto brze, u sto kracem vremenu, ne
19
izostavljajuci pritom niti jedan jedini detalj koji je zaista vazan.
ljudska je svijest, barem se tako meni cini, kad ispituje svijet ili
se jednostavno prisjeca svog sopstvenog postojanja, najcesce
neselektivna, subjektivna, opsjednuta nevaznim stvarima, i
umjesto po glavnom, vecinu vremena vozi slusaoca po provinci-
jskim, digresivnim puteljcima, i zato i oni koji u sebi imaju zelju
da pisu i potrebu da ih svijet cuje i procita najcesce ne napisu ni
retka jer ih isprepada beskrajna bjelina papira i milioni redova
koje bi trebalo napisati da bi se sve ispricalo kako treba. 1ako,
barem u ovom trenutku, glasi moja mala teorija, ali... 8enadu sam
je objasnio ovako: zamisli da sjednes u taksi, ovdje, kod muzicke
skole, i da ides do hotela loliday lnn. 2amisli da kasnis na neki
vazan sastanak. lrobaj da u toj kratkoj voznji ispricas taksisti
svoju pricu. 8tavi to onda na papir, rekao sam mu, i posalji mi
e-mailom.
lar dana kasnije, u lolderu za automatski odbacene mailove,
u kojima mi nigerijski bankari nude ogroman novac nizasta,
a nepostojece larmacije, na osnovu neke svoje pogresne inlo-
rmacije, preparate za povecanje penisa, pronadem i ovaj 8enadov:
`-.. 5arajcvc, kraj marta. akujcmc sc i idcmc u kipac u krajinu kcd
tatinc jami|ijc. 5tizcmc. 1amc nc znam nikcqa. Vama, scstra, tctka i ja.
Vama sc vraca u 5arajcvc, a mi cstajcmc kcd jami|ijc. kat jc vcc u tcku.
Ncmam nikakvin injcrmacija c mami, a 5rui sc priu|izavaju kipcu. Nasi
su sc vcc krcnu|i pakcvat iz kipca, a mi, djcca, u prcdzadnjim autima
idcmc za nckc ma|c sc|c prijc 8inaca. A cnda smc sc samc pcjavi|i u
8inacu. Nc znam ni ja kakc. 1c jc vcc scptcmuar `-.. qcdinc. 1ctka nas
jc u mc1uvrcmcnu napusti|a, jcr ju jc rcdica ma|trctira|a, takc da smc
scstra i ja csta|i sami. 0 jcuruaru `-1. ta nas rcdica izuacujc iz kucc i
sa|jc u jcdnu vikcndicu da tamc uudcmc i da sc sam staram c scstri i
mcni. 5vaki dan idcmc u qrad pc pcmcc u nrani. jcdncq jutra nas jc sami
8cq spasic jcr jc qranata udari|a u zid, u kadu kcja jc staja|a uz zid uz
kcji sam ja spavac. Nama nijc ui|c nista, a kuca dc nasc ma|c vikcndicc
10
jc sva izrcsctana. 0 avqustu `-1. tc|cvizija nas snimi u kakvim us|cvima
zivimc i jcdna nas jami|ija uzmc da kcd njin zivimc. uni mc upisu u
skc|u i cim sam naucic pisati, pcsa|jcm mami pismc prckc crvcncq krsta.
Vama nijc ima|a pcjma sta sc nama dcsava. 0 martu `-!. pckupi nas
vcjska 0Nkuluk-a i dzipcvima nas prcvczc krcz ncprijatc|jsku tcritc-
riju dc 7aqrcua, qdjc su nas smjcsti|i u cudanistc jcdnc katcdra|c. 1ada
sc c nama urinu|a casna scstra. 1amc smc prcvc|i dc ! dana i u maju
`-!. qcdinc s|ijcccmc u 5arajcvc prvim avicncm pcs|ijc cuaranja cnin
pc|iticara. uc|azimc u nasc|jc. 1amc nas ccka ncka zcna sva up|akana, a
ni scstra ni ja nc znamc kc jc cna. kad mi cva zcna iz nascq tima qcvcri
da nam jc tc mama. una nas jakc zaqr|i i cdvcdc u nas stan i nasc scuc.
5cnad 8ajramcvic
11
AcAN1uAVu8A kkA115
locetkom aprila 1992. godine, dok smo mama, moja mala sestra
i ja protestovali pred zgradom 8kupstine u 8arajevu pokusavajuci
da zajedno s jos nekoliko hiljada ljudi na taj nacin sprijecimo izbi-
janje rata, moj stari je bio u ltaliji na sluzbenom putu. Nije to bilo
nista neobicno. 8tari je cesto odlazio na medunarodne skupove
ocnih ljekara s kojih nam je donosio cudesne price o velikim i
dalekim gradovima, o neobicnim ljudima, o bolestima koje haraju
po nama nepoznatom svijetu i, naravno, narucene poklone.
Vidjevsi na vijestima da je rat nakon visemjesecnog smucanja
po provinciji krenuo u nas grad, stari je spakovao stvari, sjeo na
avion i prvo odletio za lec, a onda iz leca za leograd. losto je
avionski saobracaj izmedu leograda i 8arajeva vec bio prekinut,
sljedeceg je jutra sjeo na autobus i otisao u 1uzlu, a odatle malim
kombijem u loboj, gdje je uhvatio posljednji voz iz losanskog
12
Novog za vec opkoljeno 8arajevo. lad je nakon par dana putovanja
napokon dosao kuci i vidio da smo mama, 8njeza i ja zivi i zdravi,
nabrzinu se istusirao, obukao cisto odijelo i otisao u bolnicu, da
vidi sta mu je s pacijentima.
moj stari je ocni ljekar, hirurg, apolitican covjek, i rat je,
logicno, proveo radeci svoj posao u bolnici. u pocetku je, kao i prije
rata, ustajao u sati i nakon dorucka i brijanja odlazio. automo-
bilom, ukoliko to za nas wartuurq nije neprikladna titula, na posao.
Od te svoje petominutne voznje odustao je tek nekoliko mjeseci
kasnije, kad mu se jednog dana ucinilo da je srpski snajperista
na brdu iznad 8kenderije zaista odlucio da kokne bas njega na
raskrsnici kod ligijenskog zavoda. 8klonio je wartuurq negdje na
sigurno mjesto i pridruzio se kolegi, prolesoru lovrincevicu, koji
se od ciglana do bivse Vojne bolnice prebacivao tajnom, bezbje-
dnom stazom, koja je vodila kroz cigansko naselje ooricu. mama
je radila u Ocnoj klinici na losevu. lao i stari, i ona je odlazila na
posao rano ujutro, dok topdzije spavaju, i vracala se navece.
lad je nakon tri-cetiri mjeseca svima u 8arajevu postalo
ocigledno da ce srpska opsada potrajati duze nego sto su govorili
na vijestima, i da nas americka 8esta llota, koja je u to vrijeme
paradirala }adranom, ipak nece spasiti, starci su moju malu sestru
8njezanu ubacili u jedan od posljednjih izbjeglickih konvoja, koji
ju je, da ironija bude potpuna, iz grada koji su napali 8rbi odvezao
u leograd. Nas troje smo ostali u ratom zamracenom gradu.
Navece bi se okupili oko kuhinjskog stola i uz rizu ili makarone,
koje je mama, cini mi se, kuhala u suzama, prepricavali jedno
drugom glasine koje smo culi na ulici ili radiju i televiziji. 8tarog
politika, kao sto rekoh, nikad nije zanimala, ali je, naravno, vojnu
situaciju oko 8arajeva pratio sa strascu covjeka ciji zivot zavisi od
toga.
On je, kao stari komunista i }ugoslaven, vrlo tesko prihvatio i
prebolio cinjenicu da se }NA, nakon pocetne diskrecije, otvoreno
1!
stavila na srpsku stranu, ali je utjehu nasao u novoosnovanoj
Armiji lil, armiji svih patriotskih gradana losne i lercegovine.
medutim, kad su price o odvodenju, mucenju i ubijanju 8rba koji su
ostali u 8arajevu, a koje su sprovodili komandanti s obiljezjima
Armije lil, potvrdene sudbinom nase komsinice lrugovecki,
stari je ostao bez svoje strane. losto nije imao svoju vojsku,
za koju bi mogao da navija cista srca, bez stida i zatvaranja ociju,
odbijao je da ucestvuje u haustorskim geopolitickim debatama
pravdajuci se lrazom za mene ni nasi ni njihovi nisu nasi.
Neki susjedi su to sto je stari govorio shvatali onako kako je i
misljeno, a drugi su, kad nije bio tu, uz njegovo ime poceli doda-
vati pridjeve koji se u standardnim rjecnicima mogu pronaci
pod pojmom petokolonastvo. 8tari se povukao u sebe. lrestao je
da raspravlja s komsijama o situaciji i polako gubio nadu da ce
losna ikad vise biti onakva kakva je bila prije rata. lotpuno se
posvetio bolnici i pacijentima. medutim, mama i ja smo, uprkos
njegovoj sutnji, upravo zahvaljujuci njemu, uvijek medu prvima
u zgradi saznavali sta se dogadalo na ratistima oko 8arajeva. 2a
svaki pokusaj deblokade grada znali bismo vec par sati nakon sto
bi propao - jer bi stari dosao kuci tek jako kasno navece, umoran,
znojav, skoro, uz sasvim malo pretjerivanje, krvavih ruku. lli
nikako, kako je mama zvala vrijeme od dva uzastopna dana njego-
vog izbivanja iz kuce. leblokade su propadale, vrijeme je prola-
zilo. malu zalihu hrane smo ubrzano trosili, vode nije bilo ni u
blizini naseg stana, a dolazak zime, koji se, zahvaljujuci odluci
nekog srpskog generala, poklopio s trajnim nestankom struje u
citavom gradu, opstu je situaciju cinilo jos depresivnijom. lani
su postajali sve kraci i kraci i u nasem prizemnom stanu je vec u
rano popodne postajalo hladno i mracno. 8recom, stari je jednog
dana u bolnici upoznao nekog jako linog covjeka, lbru, koga je
neki komandant caco tako premlatio da su lbri po licu iskocili
i edemi i hematomi. (Ldemi su, objasnio mi je, obicni podlivi, a
14
hematomi su krvni podlivi koji najcesce nastaju od udaraca, ali
se pojavljuju i kod nekih drugih oboljenja.) 8tari je lbru pazljivo
pregledao, zasio mu rane, popricao malo s njim o zivotu i nekako
se odmah sprijateljio.
Od tog dana, taj lbro, koji je radio u nekom muslima-
nskom dobrotvornom drustvu, zvao je nasu kucu barem jednom
sedmicno s pitanjem: loktore, treba li sta7 8vakih par sedmica
na nasim bi se vratima pojavio mladic s kutijom punom hrane i
pozdravom od lbre. lad je zima s brda sisla u grad i uselila se u nas
negrijani stan, lbro nam je donio malu limenu pec koja je radila
na sta god stavite unutra, kako je rekao lbro, pokazujuci ocima
na tatine debele medicinske knjige u staklenoj vitrini. lec je bila
kockasta i na gornjoj ploci se mogla podgrijati konzerva hrane
i prokuhati voda za kalu. lbro nam je poslao nesto drva i uglja i
tako je rijesen problem grijanja i kuhanja.
Ali stvari su onda krenule nagore. 8ticajem nesretnih oko-
lnosti, stari je, kada je kao ljekarska pratnja, u svom wartuurqu,
ispratio konvoj teskih ranjenika iz obruca, uhapsen na povratku
u 8arajevo, na barikadi kod aerodroma. Odveden je u logor lula,
gdje je, odbivsi ponudu da preuzme posao i kucu jednog cijenjenog
ocnog ljekara iz lanjaluke, ciju je sudbinu odredila njegova nacio-
nalnost, osuden zbog izdaje srpskog naroda. lako smo mama i ja
ubrzo saznali iz poruke koju nam je poslao putem medunarodnog
crvenog krsta, dobio je 12 godina zatvora. lskustva mog oca u tim
logoraskim danima su stravicna i zasluzuju puno vise od onoga
sto im ja u ovoj prici mogu pruziti. 8recom, iz logora se izvukao
nakon cetiri mjeseca, slagavsi upravniku da pristaje da radi u
bolnici na lalama. upravnik ga je pustio i vratio mu sve sto mu je
oduzeto, osim licnih dokumenata, koja je zadrzao kao garanciju
da ga nece prevariti i pobjeci preko granice. 8tari je iste noci sjeo
u svoj wartuurq i pobjegao u crnu ooru, kod mog tetka lragana.
8njezana je, u meduvremenu, odlucila da napusti leograd. Nije
1
vise mogla podnijeti da joj u skoli nastavnici kradu slovo j iz
imena. lrijavila se nekoj humanitarnoj organizaciji kao izbjeglica
i otisla u Ameriku da na miru zavrsi srednju skolu.
}a sam, po nalogu novinske agencije za koju sam radio,
trbuhom za kruhom, prateci rat, presao iz 8arajeva u istocni
mostar. mama je ostala sama u stanu. lbro je i dalje redovno
slao pakete i zvao da pita: gospodo, ima li vijesti od doktora7,
treba li vam sta7. Nakon par mjeseci planiranja i pet-sest hiljada
njemackih maraka mita koje smo platili pravim ljudima, mama
je, skrivena u uNlkOlOk-om oklopnjaku, izasla iz 8arajeva. lada
smo se mama, tata i ja napokon skupili u 8plitu, odlucili smo da se
i mi, kao sto je uradila 8njezana, prijavimo kao izbjeglice i trazimo
da i nas prime u Ameriku. 2ahvaljujuci cinjenici da je, dok je bio u
logoru, tata registrovan od strane medunarodnog crvenog krsta,
proces je isao relativno glatko i mi smo se 14. marta 199. godine
u chicagu spojili s nasom malom Nanom, koja je sad vec uveliko
bila student. lonovo smo, jedno kratko vrijeme, zivjeli zajedno.
}a sam ubrzo dobio posao u istoj onoj novinskoj agenciji za koju
sam radio i u 8arajevu te preselio iz chicaga u washington lc.
8njezana je pocetkom ljeta zavrsila studije, s momkom iznajmila
stancic i pocela raditi kao uciteljica klavira. oledano sa strane,
nasa porodicna situacija izgledala je dosta dobro, skoro idilicno,
ali stari je, duboko u sebi, zapravo bio jako nesretan. Nedostajala
mu je njegova prolesija, njegovi pacijenti, odnosno, kako on kaze,
da bude nekome od neke koristi.
loslije tri teske i monotone godine u Americi, stvari su kre-
nule nabolje. }edna medunarodna humanitarna organizacija,
llinde mission, koja se bori protiv sljepila, starom je ponudila
posao ocnog hirurga u svojoj novoj bolnici. lolnica, a samim tim
i njegovo buduce radno mjesto, nalazila se u Alrici, u 1anzaniji,
u mjestascu ispod lilimandzara koje se zove moshi. 8tari je
mogucnost da opet radi svoj posao i ima pacijente, pa makar i u
1
Alrici zgrabio sa strahom, ali objerucke. mama je, sta ce, pristala.
l tako su njih dvoje otisli u Alriku. 8tarom se ubrzo vratilo
i samopouzdanje i unutrasnja mirnoca neophodna za hirurski
noz. lronasao je svakodnevnu rutinu i ponovo bio onaj stari,
pisala je mama. 1okom sedmice radio je u bolnici, a vikendom bi
on, medicinska sestra i pilot sjeli u mali avion, dvokrilac, i letjeli
do drugim nacinom nedostupnih plemena i tu, u dzungli, vrsili
preglede i manje medicinske intervencije. Napokon sam od
neke koristi, pisao je u e-mailu.
u Ameriku, u posjet 8njezani i meni, starci su dolazili nekad
jednom, a nekad dvaput godisnje, putujuci preko pola svijeta s
kolerima punim drvenih ligura, izrezbarenih lrulica i alrickih
bubnjeva od zebrine dlake. lricali su nam o novoj blistavoj bolnici
i bijedi koja je okruzuje, o mrezama protiv malaricnih komaraca,
o cudnim bubama i zmijama zbog kojih nikad ne smiju hodati
bosi, o slonu koji im je unistio bastensku garnituru, o majmunu
koji mamu prati oko kuce i o tome kako se iz njihovog dnevnog
boravka vidi kako se boja snijega na vrhu lilimandzara mijenja
od jutarnje do popodnevne kale.
mama je pricala kako tatu svi, osim plemenskih vraceva
jako vole i cijene. O tome kako su Alrikanci zapljusnuti nesrecama
i bolestima kojih se zapadni svijet vise i ne sjeca, i kako je banana
ustvari nesto sto raste ispred svake kuce, nesto kao ulicna
svjetiljka. lar sedmica kasnije odlazili bi nazad u Alriku, tuzni i
zabrinuti, sa svjezim lotogralijama nase djece u lotoalbumu.
Nakon pet alrickih godina, vratili su se u 8arajevo. 8tari je,
logicno, direktno s aerodroma otisao u svoju bolnicu, s nadom
da ce dobiti svoj posao, ali se tokom razgovora s direktorom
bolnice ispostavilo da im uopste ne treba ocnih ljekara. uz pomoc
dobrih prijatelja, stari se, ipak, zaposlio u jednoj od sarajevskih
bolnica. lad bih ga nazvao iz Amerike da vidim kako je i sta
1
radi, pricao bi mi kako ga kolege nisu bas prihvatile i da mu
iz nekog razloga na jutarnjoj raspodjeli rada nikad ne zapadne
dovoljno pacijenata. l da mu je zato malo dosadno na poslu.
lricao je kako se 8arajevo promijenilo, kako se sada za lajram
pije i puca kao nekad za Novu godinu, kako se od automobila
na trotoarima vise ne moze ni setati gradom, i da on sve cesce
propjesaci citavim gradom bez ijednog pozdrava. kazgovor je
uvijek zavrsavao konstatacijom da mu je u Alrici bilo najljepse.
(u vrijeme kad su zivjeli tamo uvijek se zalio: prljavo, primi-
tivno...). lricao bi da cesto, navece ili popodne, kad legne i zatvori
oci, razmislja o divnom zivotu ispod lilimandzara, o tome
kako je jednom operisao kralja plemena masai, o ljepoti alrickog
neba u predvecerje, o cudnim alrickim bolestima. 8ve sto bi vidio
na sarajevskim ulicama i pijacama, prljavstinu, drvene caplje ili
neko egzoticno voce, automatski bi dovodio u vezu s Alrikom i
onda pricao o njihovom zivotu tamo. Ovdje nicemu ne sluzim,
govorio bi kad bismo ga mama i ja pokusali razvedriti, a u Alrici
sam....
}ednog dana, na njegovo iznenadenje kolege na poslu su ga
zamolili da i on pogleda jedan cudan slucaj. lacijent je, rekli su
mu iz dana u dana gubio vid. l nakon bezbroj pregleda, dijagnoza
je ostala nepoznata, a svi pokusaji terapije naslijepo zavrsavali su
bez vidljivih rezultata. u oku pacijenta, jednog sesnaestogodisnjeg
sarajevskog djecaka, stari je tokom pregleda prepoznao nesto
iz Alrike. Naime, posumnjao je da je uzrok bolesti jedna mini-
jaturna alricka zivotinjica koja se zove Acantnamccua kcratitis,
i koja je, za razliku od alrickog, izuzetno rijetka na evropskom
kontinentu. loduse, kako je stari objasnio kolegama, u Alrici zive
dvadeset dvije vrste ove amebe i uglavnom su bezopasne, ali Lmir,
kako se zvao oboljeli djecak, nekim se cudom zarazio jednom od
osam vrsta koje napadaju ljudske oci i ubrzo, ukoliko se paci-
jentu ne dadne odredeni lijek, dovode do trajnog sljepila. lolest
18
je u Lvropi toliko rijetka da se vecina oltalmologa tokom studija
i prakse nikad i ne sretne s njom, a tamo gdje neke bolesti nema
lijek je skoro nemoguce pronaci.
8tari se sjecao lormule po kojoj su laboranti u moshiju pravili
taj lijek i larmaceuti su ga smijesali u bolnici. Nova terapija je
zaustavila napredak sljepila, promijenila raniju prognozu i time
potvrdila dijagnozu.
Nekoliko sedmica nakon toga, zvoni telelon. }avi se mama.
(Ona mi je i ispricala ovu pricu, on sam od sebe ne bi)
- lalo, izvolite.
- oospodo, lbro je.
- lbro! Oh, moj boze, kakvo iznenadenje, sve ove godine.
lako ste lbro7
- }a sam dobro, gospodo, kako ste vi7 cuo sam da ste se vratili.
- }esmo, lbro, ali nismo se stigli javiti, znate kako je...
- 2nam, znam. Neka, neka ste se vratili, nego, gospodo, kako
je doktor7 }e li tu7
- Nije tu, lbro, bit ce kuci za jedno sat, ali inace je dobro. }e li
vam trebao nesto7
- oospodo, molim vas, zvat cu ja ponovo, ali recite doktoru da
mu hvala do neba, recite mu da mi je spasio unuka... eto.
tako mu recite.
- lbro, vaseg unuka7
- mog Lmira, gospodo.
19
lVAlA,
Ambasadi 8Al-a u 8arajevu i agenciji labrika
luNO lVAlA:
Amili landzic, Almi lurakovic, Adnanu ladzicu, lvici
landzicu, mirku 8agolju i lojanu ladzihalilovicu, bez koga od
svega ovoga ne bi bilo nista.
NA}Vl8L lVAlA:
limberley A. music.
10
leda lojovic je roden u 1ravniku 19. godine.
1okom i nakon pravnog studija radio je kao novinar na
Omladinskom programu, magazinima Nasi lani i Nedjelja,
na tv dnevniku Yutel i trecem tv programu k1Vlil lobre
vibracije. Od 1990 do 2008 godine radio je za agenciju keuters u
8Al-u gdje i zivi do 2008 godine. lrozne i pocetke radove je obja-
vljivao u magazinima American poetry, lantom slobode.
8arajevska izdavacka kuca 2oro izdala je 200. godine nje-
govu prvu zbirku poezije pod nazivom Neutrino.