Andrea Munjiza

Novovjekovna filozofija 1 (seminar)

Mentorica: Marita Brid Kulji, doc. dr. sc.
David Hume: Istraivanje o ljudskom razumu
4. i 5. odjeljak

U odjeljku 'Skeptike sumnje o djelatnostima razuma', autor uvodi razliku izmeu
injenica i odnosa ideja. Odnosi ideja su apriorne i neunitive veze izmeu ideja.
Sve logiki istinite tvrdnje kao to su 5+7=12 ili 'Svi su neenje neoenjeni' su odnosi
ideja. Odnosi ideja su intuitivno i demonstrativno izvjesni i opovrgavanje toga
implicira kontradikciju. one se mogu otkriti misaonom radnjom neovisno o to
postoji bilo gdje u svemiru. Tu spadaju algebra, aritmetika i geometrija. injenice
su aposteriorne, odnosno proizlaze iz iskustva i mogu se opovrgavati bez straha od
kontradikcije,jer sve ono to je suprotno injenici uvijek je mogude. Npr. ako je
vani sunano, a ja tvrdim da pada kia, moja tvrdnja se moe opovrgnuti samo uz
pomod iskustva, odnosno pogledom kroz pozor, no ne i pozivanjem na logiku i
razum. Iako vedina injenica proizlazi iz sjedanja i osjetilnog iskustva, izvor mog
znanja da je npr. moj prijatelj u Francuskoj ili da de sunce i sutra izidi nije ni jedan
od to dvoje. Znanje o neopaenim stvarima dobivamo uz pomod primjene
kauzalnosti. Tako je moje znanje o prijatelju u Francuskoj uzrokovano dobivanjem
njegova pisma, a znanje o izlasku sunca mojim prijanjim, opetovanim iskustvom.
No, kako mi znamo za princip uzroka i posljedice? Kako znam da de jedna biljarska
kugla nakon udarca pomaknuti drugu? Hume kae da to znanje ne moe biti
apriorno, s obzirom da mogu opovrgnuti da de se to dogoditi bez da upadnemo u
kontradikciju. Zato Hume zakljuuje da nae znanje o uzroku i posljedici mora
proizlaziti iz iskustva, a iz prije doivljenih fenomena zakljuujemo o nedoivljenim
fenomenima u bududnosti. Ovdje se otvara novo pitanje- kako znamo da su
prijanja iskustva dobar vodi za budude zakljuke? Hume tu uvodi distinkciju
izmeu demonstrativnih (osnovanih na odnosima ideja) i moralnih zakljuaka
(osnovanih na injenicama). Uz pomod demonstrativnog zakljuivanja, ne moemo
znati da de bududnost nalikovati na prolost jer nema kontradikcije u tvrdnji da
nede nalikovati. Tako ni moralno zakljuivanje nije od pomodi- ako su sva
predvianja vezana za bududnost osnovana na principu da de bududnost nalikovati
na prolost ( pri emu je taj princip izvuen iz prijanjeg iskustva), ne moemo
znati da de taj princip nastaviti biti istinit i nadalje. Hume sugerira da moemo
zakljuivati o slinostima izmeu bududnosti i prolosti, no nema oblika
zakljuivanja koji moe potvrditi te nae zakljuke.
Peto poglavlje, zvano 'Skeptiko rjeenje o sumnji', Hume poinje sa tvrdnjom da
postoji jedan korak u zakljuivanju iz iskustva za kojeg nemamo potporu nikakvog
argumenta ili procesa razumijevanja. Nema nikakvog razloga da donosimo
zakljuke na principu uzroka i posljedice, no ipak to uvijek radimo, iako, da u svijet
stavimo ovjeka koji nema nikakvog prijanjeg iskustva, on ne bi mogao pojmiti
kauzalnost te bi za njega ivot bio samo niz nepovezanih dogaaja. Zato Hume
kae da su uzrok i posljedica plod induktivnog zakljuivanja proizalog iz navike,
to predstavlja svojevrstan skok s iskustva na svako mogude iskustvo. Ovaj skok
dogaa se primjenom mate, a ne razuma. Moramo vie puta doivjeti neko
osjetilno iskustvo da bi ga kauzalno povezali, dok nam je npr. samo jednom
potrebno prouiti krug da bismo uoili sva njegova svojstva. Bez navike, svo
zakljuivanje iz injenica ne bi moglo idi dalje od prisjedanja i trenutnog osjetilnog
iskustva, iz ega dolazimo do zakljuka da sve spekulacije o nedoivljenim
injenicama dolaze iz trenutnih, jednostavnih utisaka. Hume uoava razliku
izmeu fikcije i vjerovanja- fikcija je isto plod mate zbog ega moemo dodi do
vrlo neobinih slika iz jednostavnih utisaka, primjerice jednorozi, izvanzemaljske
civilizacije itd. S druge strane, vjerovanje je kombinacija mate i odreenog
osjedaja kojeg ne moemo kontrolirati i koji nam govori da naa zamiljanja
korespondiraju sa stvarnodu. Kada je neko sjedanje ili osjetilni utisak prisutan u
naem umu, snaga navike de tada ponukati matu da misli da neto to je samo
utisak je inae uvijek povezano. Ova snaga navike formira naa vjerovanja i tako
stvara ivahnu, snanu i vrstu verziju naih matarija. Hume napominje da je nae
znanje o uzorku i posljedici formirano instinktom, a ne razumom. Vrlo je vano da
svijet doivljavamo uz pomod principa kauzalnosti, s obzirom da je on izvor svih
naih spekulacija i djelovanja, dok je razum za to prenepouzdan alat. Instinkti
potpomognuti navikom puno su manje podloni grekama i tako su puno
pouzdaniji jamac naeg znanja o uzrocima i posljedicama.