Dubravko Lovrenovic - Proglasenje Bosne Kraljevinom 1377.

Dubravko Lovrenovi}
PROGLA[ENJE BOSNE
KRALJEVSTVOM 1377.
(Poku{aj revalorizacije)*
Je li mile{evski mitropolit Mavra Orbinija istovjetan sa
igumanom mile{evskog bazilijanskog manastira i pravim
gospodinom episkopom Crkve bosanske? Progla{enje Bosne
kraljevinom uz dislokaciju sjedi{ta biskupije i pojavu Crkve
bosanske centralni doga|aj njezine crkveno-politi~ke povijesti
jo{ uvijek nije si{lo sa dnevnog reda historiografije. Ni nakon
{to su se na rasvjetljavanju ovog doga|aja o{trila pera brojnih
histori~ara, rasprava nije donijela zadovoljavaju}e rje{enje, prije
svega jer nije odgovoreno na klju~no pitanje: koja je crkvena
osoba okrunila Tvrtka I. Kotromani}a? Pored toga, historijskoj
su literaturi snaàn pe~at dali nacionalno-ideolo{ki motivi, ins-
trumentalizacija u politi~ke svrhe i stapanje sa suvremenim pred-
stavama, zasjeniv{i potrebu {irenja istraìva~kog dijapazona i
njegova udijevanja u europske procese s kraja XIV. stolje}a.
1
To
nikako ne zna~i da u slaganju ove Rubikove kocke nisu postig-
nuti vrijedni rezultati na kojima se temelji i ovaj poku{aj, me|u-
tim, ne bi se moglo re}i da je ikome po{lo za rukom sve kontro-
verzne ~injenice dovesti u sklad. Zato se ~inilo vrijednim truda
aktualizirati ovaj rebus.
Diskusija se vodila oko ~etiri pitanja: a) o mjestu okrunjenja
prvog bosanskog kralja, b) o li~nosti koja ga je okrunila, c) o po-
rijeklu bosanske krune, d) o karakteru heraldi~kih promjena na
bosanskom grbu nakon Tvrtkova progla{enja za kralja.
Mutatis mutandis, ovaj slu}aj predstavlja pandan dva i pol
stolje}a dugom odgonetanju enigme svete krune ugarske, nas-
tale spajanjem krune sv. Stjepana (corona latina) i bizantske
krune (corona graeca).
2
227
* Ovaj rad predstavlja modificirani dio rukopisa doktorske disertacije Ugar-
ska i Bosna (1387.1463.) prijavljene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
1 ]irkovi}, 1991., 8.
2 Bogyay, 1978., s lepezom razli~itih mi{ljenja.
O mjestu okrunjenja prvog bosanskog kralja. Rasprava o
ovom problemu usmjerena je slijepim kolosjekom, zamjenom
bosanskog lokaliteta Mila sa srpsko-pravoslavnom Mile{evom,
na osnovi iskaza M. Orbinija da je Tvrtko I. bio krunisan od
strane mitropolita manastira Mile{eve i njegovih monaha u crkvi
pomenutog mesta.
3
Pri tom se iz vida gubilo ono {to je autor
potcrtao samo par stranica ranije, a {to stoji u organskoj vezi s na-
vedenim: da je ban Stjepan II. Kotromani} bio pokopan u crkvi
Male bra}e, naime, u crkvi Sv. Nikole u Mile{evu u Bosni, koju
je on za svoga ìvota podigao.
4
Ovo izgleda tim ~udnije {to je
jo{ sredinom pro{log stolje}a, pravilno shvativ{i Orbinijev na-
vod, Juki} utvrdio da je Mile{evo sa crkvom sv. Nikole identi~no
s Milama
5
, {to je prihvatio i Ruvarac.
6
Osim kod M. Orbinija, izjedna~avanje Mila s Mile{evom
prisutno je i kod drugih autora, ali uvijek u kontekstu koji ne os-
tavlja sumnju da se ovo mjesto nalazilo u Bosni. Davno prije Or-
binija u franjeva~kom Martirologiju pod 1369. godinom zabilje-
èna je smrt blaènoga Ivana iz Aragonije u samostanu de Mile-
sevo in Bosna.
7
Bosanski biskup F. Bali~evi}, Orbinijev suvre-
menik, pi{e 1600.: U Visokomu, mojoj domovini... samostan i
crkva sv. Nikole, koja se zove kraljevska kapela, lijepa je, iako ne
odvi{e velika.
8
Ljetopisac fra B. Nagnanovi} (umro 1714.) na-
vodi: Ultimus (banus) fuit Stephanus Messiliensis, hic Mesilevi,
fecit fratribus minoribus conventum qui primus est, et fuit in Bos-
nia, et ibi fuit sepultus... Sli~no govori i Vinjali}, dok je fra J. Ja-
228
Dubravko Lovrenovi}
3 Orbini, 1968., 151. Tezu o Tvrtkovu okrunjenju u srpsko-pravoslavnom ma-
nastiru Mile{evi zastupali su: Schimek, 1787., 85.; Juki}, 1851., 105., prem-
da je jasno razlikovao Mile{evu... na rieci Bosni, od Mile{eva... gdje je
bio pokopan sv. Sava Nemanji}. Fessler, II, 1869., 157.; Majkov, 1876.,
190.-191., nap. 281.; V. Klai}, 1882. (1990.), 155.-157.; II, 1899. (1972.),
200.-201.; Kneèvi}, 1884., 6.; Ra~ki, 1890., 148.; Jeleni}, 1906., 18.; [i{i},
1916. (1975.), 218.; Jire~ek, 1923., 85.; ]orovi}, 1925., 40.-42., 1935., 40.;
1940., 304.; Dini}, 1932., 135.; 1955.a, 34.; Solovjev, 1933., 85.-86.; Radoj-
~i}, 1948., 10., 81.; Mandi}, 1962., 76.; ]irkovi}, 1964.a, 137. (mo`da u
manastiru Mile{evu); 1964., 351., eksplicitno tvrdi da je prema jednodu{-
nom mi{ljenju istraìva~a okrunjenje obavljeno na Mitrovdan 26. X. 1377.
u Mile{evi, 1991., 8.; Mihalj~i}, 1989., 241., ne govori eksplicitno o Mile{e-
vi, ali usvaja Dini}evu argumentaciju; N. Klai}, 1989., 325.; Nilevi}, 1990.,
46., balansiraju}i uglavnom se priklanja ]irkovi}evu stavu (1964. i 1964.a).
4 Orbini, 1968., 147.
5 Juki}, 1851., 41., 102.
6 Ruvarac, 1894., 228.
7 An|eli}, 1979., 234.
8 Mandi}, 1967., 76.
ko{i} u analima iz 1740. precizno ra{~lanio genezu pojma: S.
Nicolaus Milosevo, alias Milo, nunc Visoki.
9
Na ovom tragu bio
je i fra F. Lastri} (1776.).
10
Kad se zna da je grobna i krunidbena
crkva Kotromani}a u Milama, u kojoj je osim bana Stjepana II.
najvjerojatnije ukopan kralj Tvrtko I. zasvjedo~ena arheolo{kim
nalazima
11
, ne preostaje drugo nego zaklju~iti da se prvi bosan-
ski kralj okrunio u ovom mjestu.
Ne smije se zanemariti da u sve~anoj povelji Dubrov~anima
izdatoj u @rnovnici (10. IV. 1378.) sam Tvrtko I. kaè da je i{ao u
srpsku zemlju, a da je tamo i{av{i bio vin~an ... Bogom da-
rovanim mi vincem...
12
Bosanski kralj na uvid daje svoj itinerar
~iji smisao je jasan: u intervalu dok je i{ao u srpsku zemlju (neg-
dje je) bio okrunjen. To, pak, {to ne kaè gdje i od koga, velika je
praznina u ovoj prvorazrednoj autobiografskoj bilje{ci nad kojom
lebdi znak pitanja, jer bi se s obzirom na diplomati~ki profil ispra-
ve i okolnosti u kojima je izdata moglo o~ekivati da ti va`ni deta-
lji budu spomenuti. Dok ve} svojom stilizacijom uz dopunsku ar-
gumentaciju drugi dio u ovoj jednad`bi s dvije nepoznanice nudi
izglede za rje{enje jer je tijesno skop~an s mjestom okrunjenja, pi-
tanje Tvrtkova odlaska u srpsku zemlju ostaje otvoreno.
13
229
PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377.
9 Kujundì}, 1976., 234.-235. Usp. Mandi}, 1968, 48.; An|eli}, 1979., 234.-
236.; Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 284.
10 Ruvarac, 1894., 228.
11 An|eli}, 1979., 227.-231.
12 Mikosich, 1858., 187. Ovaj navod posluìo je Perojevi}u (u: Povijest BiH,
I., 314.-315.) da postavi tezu o Tvrtkovu dvostrukom okrunjenju, najprije
u Bosni, a zatim u Srbji. Njegovu argumentaciju prihvatio je Basler
(1975./76., 60.) s tim {to on nagla{ava da se nitko od Tvrtkovih nasljed-
nika.... nije posebno krunio za kralja Srba. Njima se priklanja i An|eli}
(1984., 107.-110.), istina insistiraju}i na Milama kod Visokog kao mjestu
okrunjenja bosanskih vladara.
13 O zna~enju pojmova srpska zemlja i pomorje vidi: ]irkovi}, 1964.,
351.-352. Dini}ev poku{aj (1932., 141.), da se objasni Tvrtkov odlazak u
srpsku zemlju, osim {to zapinje na pitanju mjesta okrunjenja vezuju}i ga
za pravoslavnu Mile{evu, ne moè se prihvatiti jer bez ~vrstog dokaza prs-
tom upire u nedavno (1373.) osvojene oblasti, do same dràvne granice.
[to se, pak, ti~e datuma okrunjenja (Mitrovdan, 26. X. 1377.) autor je
mnogo bliì istini, ali pozivanje na pismo kli{koga trgovca Radi~a nastalo
u Visokom po~etkom studenog 1377. kao dokaz Tvrtkova okrunjenja u
Mile{evi ne uklapa se u cijelu konstrukciju. Te{ko je naime zamisliti da
kao svjedok ovog ~ina kli{ki trgovac to ne bi i spomenuo. Dini}, 1932.,
137., 139., 140.-141. Usp. Basler, 1975./76., 59. Uvjerljivije djeluje Mi-
halj~i} (1989., 241.) koji se kriti~ki odnosi prema Dini}evoj tvrdnji, vezu-
ju}i Tvrtkov odlazak iz Podvisokog u Srbiju za vojnu akciju Jurja Bal{i}a
i Karla Topije na bosanskoj teritoriji.
Poznato je da su jo{ sredinom XV. stolje}a, kao mjesto ok-
runjenja bosanskih vladara, Mile zadràle prvotni zna~aj
14
, kao
{to su pripadnici hijerarhije Crkve bosanske, usprkos prisutnosti
franjevaca, i dalje igrali zapaènu ulogu na dvoru Kotromani}a.
15
Uz ostale, o tome svjedo~i papa Pio II. koji kaè da su jo{ u vri-
jeme Toma{eva progona pripadnika Crkve bosanske tri hereti~ka
prvaka bili mo}ni na kraljevskom dvoru (tres principes herese-
os in aula regis potentes), da bi se kasnije u Rimu odrekli dok-
trinarnih zabluda, {to nije bio i kraj ove uzbudljive epizode.
16
O li~nosti koja je okrunila Tvrtka I. Kotromani}a. U odre|i-
vanju identiteta osobe koja je okrunila Tvrtka I. na{e se polazi{-
te zasniva na utvr|enim ~injenicama:
a) o obveznoj liturgijskoj dimenziji svake krunidbene cere-
monije;
b) o sudjelovanju biskupa koji je intronizirao katoli~ke vla-
dare ili arhiepiskopa, odnosno patrijarha, koji je tu ulogu
vr{io u Srbiji.
17
U svom solidno zasnovanom radu, Basler je dobro primije-
tio da su tri politi~ka centra Rim, Budim i Prizren koja su u
pozitivnom ili negativnom smislu mogla utjecati na progla{enje
Kraljevine, bila sterilna
18
, ~ime se i krug li~nosti koje su mogle
okruniti Tvrtka I. u samom po~etku suàva. Uglavnom, nije se
te{ko sloìti s njim, da ni na jednoj od ovih adresa ne treba traì-
ti li~nost koja je okrunila prvog bosanskog kralja. Mnogo prije
njega, Perojevi} je na~eo ovaj problem, ali ga u svom obimnom
i vrijednom prilogu u Povijesti BiH nije razra|ivao.
19
230
Dubravko Lovrenovi}
14 An|eli}, 1984., 109. Mile({evo) kod Visokog Thallczy (1906., 419.) je
poistovjetio s Milama kod Klju~a, negiraju}i Tvrtkovo okrunjenje u ma-
nastiru Mile{evu posve}enom sv. Nikoli. Basler, 1975./76., 59., Tvrtkovu
krunidbu smje{ta u Mile kod Visokog. Dàja, 1985., 85., prihva}a Basle-
rovu argumentaciju i u raspravu uvodi An|eli}ev rad (1979.) o krunidbe-
noj i grobnoj crkvi bosanskih vladara u Milama. Ovu tezu je podzidao
An|eli}, 1984., 110.-113.
15 O nadmetanju hijerarhije Crkve bosanske i franjevaca Bosanske vikarije za
prevlast na dvoru Kotromani}a vidi: Lovrenovi}, 1994., 72.-88.
16 Pii II Commentarii, I., 317.; Pandì}, 1998., 107.-109.
17 Kao izdvojeno stoji Baslerovo mi{ljenje (1975./76., 59.), da je Tvrtka I.
okrunio vikar bosanskih franjevaca. Preuzetu od njega, ovu sam tezu ne-
kad i sam zastupao. Lovrenovi}, 1994., 69.-70.
18 Basler, 1976./76., 54.-55.
19 No tko je Tvrtka krunio u Bosni za bosanskoga kralja? U Bosni je posto-
jao katoli~ki biskup bosanski, koji je imao jurisdikciju nad svom katoli~-
kom crkvom. On je bio najvi{i crkveni dostojanstvenik u Bosni. On je i
Najjednostavije je eliminirati mogu}nost da je papinski legat
okrunio Tvrtka I., jer bi u tom slu~aju otpali razlozi da papinska kru-
na kasnije do|e u Bosnu. Budu}i da se ovog pitanja doti~emo na vi-
{e mjesta, ~ini se suvi{nim ovdje mu posve}ivati vi{e pa`nje.
20
Premda je 1374. vjen~ao bana Tvrtka, bosanskog biskupa iz
\akova treba isklju~iti iz kruga li~nosti koje su ga mogle okruni-
ti, jer je antagonisti~ki odnos izme|u Katoli~ke crkve i Crkve bo-
sanske tu mogu}nost limitirao. Crkveno-pravno, on je bio prelat
ugarske dràve, i ta se ~injenica pred njim postavljala kao nepre-
mostiva prepreka za sudjelovanje na Tvrtkovoj krunidbenoj cere-
moniji. Identi~an se zaklju~ak odnosi na vikara bosanskih franje-
vaca, koji uz to nije raspolagao crkvenim kompetencijama da se
pojavi u toj ulozi. Protiv ove solucije govori i ~injenica da u fra-
njeva~koj tradiciji vezanoj za crkvu sv. Nikole u Milama o tome
nema spomena. Kona~no: u slu~aju da je jedna od ovih crkvenih
osoba okrunila Tvrtka I., otpali bi razlozi za nastanak koncepcije
sugubog vijenca s centralnom ulogom srpskog kraljevskog naslo-
va i pote{ko}e koje su pratile dolazak papinske krune u Bosnu.
Da li je ban s bosanskim biskupom prvotno na umu imao
takve planove te{ko je odrediti, ali nekoliko podataka ukazuje na
njihove bliske veze. Zna se da je bosanskog biskupa fra Peregri-
na Saksonca 13. II. 1355. nazivao svojim duhovnim ocem, dok
je 1. XI. 1356., na molbu tada{njeg bosanskog biskupa Petra [ik-
lo{ija, crkvi sv. Petra u Usori potvrdio imanje Dubnicu. Slijede}e
godine preko jednog lektora u bosanskom kaptolu pravio je
zavjeru protiv kralja Ludovika i biskupa, koja je zavr{ena istragom
pred ba~kim kaptolom 21. IX. 1357.
21
Nakon {to ga je na svadbe-
noj sve~anosti uprili~enoj na biskupskom imanju u mjestu sv. Ilija
i kod biskupske stolice (u \akovu) vjen~ao s Dorotejom, k}erkom
bugarskog cara Stracimira, darovao je Tvrtko 8.XII.1374. bosan-
231
vjen~ao Tvrtka. Za to je samo njemu pripadalo pravo da okruni Tvrtka bo-
sanskom krunom. Nadbiskup katoli~ki bio je pripadnik druge dràve, a he-
reti~ki biskup bio bi izazvao sav Zapad protiv Tvrtka. Perojevi}, u: Povi-
jest BiH, I., 315. Koliko mi je poznato ovo je prvi put da je neki histori~ar
u vidokrug diskusije uveo bosanskog hereti~kog biskupa, odnosno djeda
Crkve bosanske. Poslije njega ovu je mogu}nost aktualizirao ]irkovi}
(1964., 363.), ali ni on je nije uzeo do kraja ozbiljno, premda je isticao sak-
ralnu dimenziju okrunjenja. Raspravljaju}i o okrunjenju Tvrtka II. Tvrtko-
vi}a na po~etku njegove druge vladavine 1421., @ivkovi} (1981., 84.) spo-
minje mogu}nost da su ga mogli okruniti pripadnici reda Crkve bosan-
ske, ali je odmah i odbacuje.
20 Usp. i Dàja, 1985., 95.-102.
21 Lovrenovi}, 1994., 64.-67.
skom biskupu Petru posjed Jel{avicu, smje{ten u blizini dubni~-
koga imanja. Zadnjeg dana listopada 1375. na biskupovu mol-
bu njezin je sadràj potvrdio papa Grgur XI.
22
Ovi podaci vode nas uzlaznom linijom odnosa izme|u bo-
sanskog bana i kaptola u \akovu neposredno pred progla{enje
kraljevine. Kako bi se oni razvijali, i da li bi se biskup Petar ipak
pojavio na Tvrtkovoj krunidbenoj ceremoniji, ostaje u sferi naga-
|anja, budu}i da je 23. I. 1376. zadarskog nadbiskupa Dominika
papa Grgur XI. premjestio na njegovo mjesto.
23
Nakon {to je Orbinijeva Mile{eva locirana u Milama kod Vi-
sokog, dopu{teno je i pravoslavnog mitropolita srpskog manasti-
ra Mile{eve eliminirati iz sli~nih kombinacija, jer je zasvjedo~en
tek 1466., u vrijeme kada je herceg Stjepan diktirao svoj testa-
ment.
24
Uz to, pored arhiepiskopa, odnosno poslije 1346. patri-
jarha, mile{evski mitropolit nije se mogao pojaviti u toj ulozi, bu-
du}i da nije bio ovla{ten da kruni kraljeve. Poznato je da su se
srpski kraljevi krunili u Petrovoj crkvi ili u @i~i ili u Pe}i
25
, ~i-
me srpska Mile{eva definitivno gubi zna~aj kao mjesto okrunje-
nja Tvrtka I. Uza sve to, te{ko je zamisliti da se vladar koji nije
pripadao pravoslavlju, okruni u pravoslavnom manastiru.
26
Na
koncu, ne postoji ni nagovje{taj da se neki od nasljednika Tvrtka
I. okrunio u ovom mjestu.
Sada se moèmo vratiti na sve~anu povelju Tvrtka I. Dub-
rov~anima, u kojoj prvi bosanski kralj detaljno obrazlaè motive
uzimanja kraljevske titule:
i spodobi me (Hrist) sugubim vincem, jako oboja vla-
di~stvija ispravlati mi, prvije ot isprva v bogodaro-
vannei nam zemli Bosni, po tom è gospodu mojemu
Bogu spodobl{u me naslidovati pristol moih prirodi-
tel, gospode srbske, za nje bo ti bihu moi priroditeli-
je v zemlnim carstvi carstvova{e, i na nebesnoe
carstvo priselili se: mene è vide{u zemljo piroditel
moih po nih ostavl{u i ne imu{u svojego pastira, i
idoh v srbskujo zemljo, èlaje i hote ukripiti pristol
roditel moih, i tamo {d{u mi vin~an bih Bogom
darovanim mi vincem na kraljevstvo priroditel moih,
jako biti mi o Hriste Isuse blagovirnomu i Bogom pos-
232
Dubravko Lovrenovi}
22 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 310., nap. 96.a.
23 Fermendìn, 1892., 42.
24 ]irkovi}, 1964.b., 267.
25 ]irkovi}, 1987., 139.
26 Usp. Ruvarac, 1878., 247.
tavljenomu Stefanu, kraljo Srbljem i Bosni i Pomori-
jo i Zapadnim stranam, i po tom na~eh s Bogom
kraljevati i praviti pristol srbskije zemlje...
27
Retori~ki stil Tvrtkove povelje i na~in tituliranja kao pres-
likani s matrice srpskih kraljevskih i carskih isprava nedvojbe-
no govore da prvi bosanski kralj, kao i njegov prethodnik ban
Stjepan II. na po~etku svoje vladavine, nastupa u ulozi vladara-
-samodr{ca.
28
Poput srpskih kraljeva od Stefana Prvovjen~anog,
bosanski blagovjerni Bogom postavljeni Stefan (stephanos
=
vije-
nac, kruna) vjen~an je Bogom darovanim vijencem, a autoritet
vlasti zasniva na rodbinskoj vezi sa srpskim carskim praroditelji-
ma, koji su se iz zemaljskog preselili na nebesko carstvo. Tvrtko-
va intitulacija skrojena je prema obrascu Du{anove carske titula-
ture; kao {to je Du{an Stefan v Hrista Boga blagoverni car
Srbliem i Grkom, Srbliem i Grkom i zapadnim stranam,
Srbliem i Pomorijo i zapadnie strani, tako je bosanski blagov-
jerni i Bogom postavljeni Stefan kralj Srbljem, i Bosni i Pomor-
ju i Zapadnim stranam.
29
Pomorju i Zapadnim stranama u Tvr-
tkovoj intitulaciji ne odgovaraju stvarne oblasti; njihovo uno{e-
nje rezultat je mehani~kog preuzimanja srpske titulature, budu}i
da je Pomorje spadalo u gr~ku zemlju ili Romaniju, a Zapadne
strane predstavljale dio osvojenih vizantijskih zemalja. Ve} za
Tvrtkova ìvota (1382.), zatim pod kraljem Dabi{om, umjesto
Pomorja u intitulaciji se javlja Primorje, kao poku{aj da se
ozna~e primorske oblasti pod vla{}u bosanske krune.
30
S ideologijom vladara-samodr{ca Tvrtko I. nastupa i 2. XII.
1382. kada je, nakon dubrova~kih protesta, ukinuo solni trg u
Dra~evici, pod nedavno podignutim gradom kojemu je dao ime
Sv. Stefan. Obrazlaù}i odluku da zasnuje grad, kralj Stjepan
Tvrtko I. ki}enim stilom prepri~ava kako je od gospoda Boga
bio spodobljen... vjencem i ~a{}u i skiptrima carskim prvih... ro-
ditelj svetih, gospode srpske, kraljeva i careva... i pravilom car-
skim i kako je bogodarovano mu kraljevstvo... prizvav{i na po-
mo} gospoda Boga i svetoga i velikoga mu~enika i arhi|akona
Stefana u Primorju odlu~io sazidati grad.
31
Ime sveca iz vlada-
reve intitulacije, ponio je i Tvrtkov novi grad; tako je sv. Grgura
Nazijanskog, zajedno s vladarskom ideologijom svetih prarodite-
233
27 Miklosich, 1858., 187.
28 Lovrenovi}, 1997., 157.-164.
29 Ostrogorski, 1935., 155.
30 ]irkovi}, 1964., 353.-354.
31 Miklosich, 1858., 201.
lja, u novim politi~kim okolnostima, zamijenio sv. Stefan.
32
Uz
to, na kraljevskim novcima kovanim za Kotor, predstavljen je lik
gradskog za{titnika sv. Trifuna
33
, kao {to je na novcima Hrvoja
Vuk~i}a u svojstvu splitskog hercega predstavljen za{titnik Spli-
ta sv. Dujam.
34
U svjetlu na{e teme postavlja se nezaobilazno pi-
tanje: za{to ni u jednoj prigodi, kada govori o karakteru svoje
vlasti koja je boànske provenijencije, bosanski kralj ne navodi i
Crkvu koja ga je legitimirala kao vladara?
Ovo sredstvo legitimiteta, {to je u Srbiji steklo dràvni i sim-
boli~ki zna~aj, porijeklo vodi iz Ugarske, i veè se za ime prvog
ugarskog kralja (kanoniziranog 1083.)
35
ste~eno nakon kr{te-
nja. Ugarska politi~ka terminologija izvr{ila je snaàn utjecaj na
izgradnju ideologije srpskih vladara; od konca XII. do konca
XIV. stolje}a kao sredstvo legitimiteta svi nose kraljevsko ime
Stefan, uz koje kod nekih dolazi ugarski nadimak Uro{ u zna-
~enju mo}ni gospodar.
36
Na jednoj strani pe~ata cara Du{ana
nalazio se sv. Stjepan za{titnik Nemanji}a, a na drugoj vladarev
lik.
37
Predstava ovog sveca zastupljena je i na pe~atu humskoga
kneza Miroslava (1190.-1199.), brata velikoga ùpana Stefana
Nemanje.
38
Tako se, nakon sredine XIII. stolje}a, kada se prvi i
jedini put javilo u intitulaciji bana Matije
39
, vladarsko ime Stefan
vratilo u titulaturu bosanskih kraljeva, i zadràlo se do pada bo-
sanske dràve pod Turke. Upravo u tim godinama, povla~e}i pa-
ralelu s vladarskom titulaturom Rimljana i Egip}ana koji su svo-
je vladare nazivali Cezarima ili Augustima, odnosno Faraonima
ili Ptolomejima, papa Pio II. kazuje kako Bosanci svoje kraljeve
nazivaju Stjepanima (ita et Bosnenses suos reges appellauerunt
Stephanos).
40
234
Dubravko Lovrenovi}
32 Neprihvatljiva je tvrdnja Stanojevi}a (1913., 123.-124.), da se sv. Grgur u
intitulaciji bana Stjepana II. Kotromani}a pojavljuje kao rezultat pisarove
pogre{ke, koji je ovu sintagmu stavio kao neku vrstu zaglavlja, za formu-
lu, koja dolazi pred Intitulaciju, za neku vrstu Invokacije. Nije, naime, pi-
sarovo bilo da pi{e i bri{e po svojoj volji, nego da precizno unese ono {to
mu je bilo nare|eno.
33 Ra~ki, 1890., 150.
34 Rengjeo, u: Povijest BiH, I., 683.
35 Hman, 1941., 126.
36 Stadtmller, 1972., 605.
37 Ra~ki, 1890., 140.
38 An|eli}, 1965., 277.-280.
39 Az Madei Stipan, po milosti boìje veliki ban bosenski. Miklosich,
1858., 32.
40 Pii II Commentarii, I., 180.-181.
Na ovom se primjeru o~ituje kako se uvo|enje nove titule
odraàva na potiskivanje starih vladarskih titula
41
, a s tim i afir-
maciju novog koncepta sakralnog legitimiranja vlasti. Naravno,
Tvrtkov poloàj i na~in vladanja nemaju ni{ta zajedni~ko s mo-
derno shva}enim apsolutizmom; su{tina tituliranja kao Bogom
postavljenog Stefana, svodi se na to da naglasi njegovo prvenstvo
u odnosu na druge ~lanove dinastije.
42
Kratka povijest titule
mladoga bana i zapleti koji su se izrodili iz Vukovih pretenzija
na bansko prijestolje, poticajno su djelovali u pravcu izgradnje
mehanizma kojim se prijestolje trajno osiguravalo aktualnom
vladaru.
Ako smo do sada slijedili prave putokaze a sve govori da
je tako mitropolit manastira Mile{eve i njegovi monasi, koji
su u grobnoj i krunidbenoj crkvi Kotromani}a u Milama okruni-
li Tvrtka I., mogu biti samo pravi gospodin episkop Crkve bo-
sanske i bosanski krstjani, ~ije sjedi{te (metropola) se na ovom
podru~ju nalazilo jo{ od vremena bana Stjepana II., a vjerojatno
i ranije, od sredine XIII. stolje}a, kada je do{lo do cijepanja bo-
sanske biskupije na latinsku, sa sjedi{tem u Vrhbosni, i slavensku
sa centrom u Mo{trama.
43
Formalno uzev{i, klip u to~kove ovoj hipotezi baca jedino
okolnost {to je okrunjenje obavljeno u franjeva~koj crkvi. Tu
zapreku, me|utim, na{a argumentacija otklanja rukovode}i se
spoznajom da je od pojave Crkve bosanske konfesionalna ekvi-
libristika bosanskih vladara i vlastele postala nerazdvojnim dije-
lom jedne specifi~ne senzibilnosti i kodeksa obna{anja vlasti, u
~ijoj su pozadini stajali politi~ki motivi. U ovom kontekstu do-
voljno je istaknuti zapaànja katoli~kih histori~ara Raynaldija i
Farlatija, koji su bana Tvrtka prikazivali kao {izmatika, {to me|u-
tim nema veze s njegovim navodnim pravoslavljem kako bi htio
Radoj~i}, nego s odnosom prema katoli~anstvu i njegovim cen-
trom u Rimu.
44
Veliko je, pak, pitanje koliko povjerenja se smije
pokloniti Farlatijevu pripovijedanju o navodnom Tvrtkovu pro-
gonu katolika, {to je prema njemu prestalo intervencijom kralja
Ludovika. U ovom slu~aju prije }e biti rije~ o njegovu sukobu
235
43 Vego, 1980., 444.
44 Brojni iskazi povelja kralja Sigismunda s kraja XIV. i po~etka XV. stolje-
}a, kada je na Bosnu vr{en snaàn ideolo{ki i vojni pritisak, prepuni su up-
ravo ovakvih kvalifikacija.
oko prijestolja s mla|im bratom Vukom, koji ga je svojedobno
denuncirao papi prikazuju}i sebe katolikom.
45
I prvi spomen doma}e Crkve u pisanim izvorima (1326./29.)
vezan je za Mo{tre lokalitet u neposrednoj blizini Mila gdje je
ban Stjepan II. prid vsom crkvom i prid Bosnom po svoj
prilici na dràvnom saboru izdao povelju Vukoslavu Hrvatini}u.
46
S obzirom na karakter odnosa duhovne i svjetovne vlasti u srednjem
vijeku, pojavu i politi~ku ulogu Crkve bosanske, jedino ova hipote-
za uklapa se u vokabular izvora i neizostavnu ulogu koju je biskup,
u bosanskom slu~aju episkop, mogao imati u intronizaciji vladara.
Da se iza mile{evskog mitropolita M. Orbinija krije met-
ropolit (episkop) Crkve bosanske, a iza mile{evskih monaha
bosanski krstjani, upu}uje njegova terminologija koja korespon-
dira s iskazima suvremenih izvora; on pripovijeda o monasima
jereticima koji su stanovali u manastirima ~ijega opata su
zvali ded, a priora strojnik.
47
Mona{ki, tj. redovni~ki karakter
Crkve bosanske, njezine hiè koje odgovaraju manastirima i hi-
jerarhijsko ustrojstvo
48
, afirmiraju Orbinijevo zapaànje. Me|u
iskazima suvremenika, koji su Crkvu bosansku smatrali vode}om
duhovnom snagom Bosne, vrijedi spomenuti izjavu dobro upu}e-
nih Dubrov~ana; u jednom grani~nom sporu sa Sandaljem Hrani-
236
Dubravko Lovrenovi}
45 Radoj~i}, 1948., 11.-13. Objektivniji od Radoj~i}a, po ovom pitanju svo-
jedobno je bio kriti~ki raspoloèni Ruvarac (1878., 247.), primijetiv{i da
su bosanski banovi i kraljevi bili paterini ili katolici, te se o njima ne mo-
è misliti, da su prijazni bili pravoslavnoj crkvi i da su pravoslavne manas-
tire u Bosni podizali. Vrijedi upozoriti na primjer splitskog hercega Hrvo-
ja Vuk~i}a Hrvatini}a za kojeg su bile napisane dvije bogo{tovne knjige,
jedna }irilicom ot ruki Hvala krstjanina... v dni episkupstva i nastavnika i
svr{itelja crkvi bosanskoj deda Radomira, a druga glagoljicom po zako-
nu rimskom blaènog Petra i Pavla crkve rimskog dvora. Ovu poziciju iz-
me|u dvije crkvene organizacije, potvr|uje sam Hrvoje, izjaviv{i u kriti~-
nim trenucima 1413. da je jedva i te{ko do~ekao vrijeme da se iz pogan-
ske vjere vrati u katoli~ku vjeru. Jo{ izrazitiji primjer ove konfesionalne
ekvilibristike pruà herceg Stjepan Vuk~i} Kosa~a. Luci}, 1979., 855.;
Thallczy, 1894., 5. ]irkovi}, 1964.b, 108.-109., 215.-217., 267. i na vi{e
drugih mjesta. Usp. [idak, 1975., 234.-235.
46 Thallczy, 1906., 404.-405. O datiranju: ]irkovi}, 1964.a, 359.
47 Orbini, 1968., 146. To~nost njegovih zapaànja potvr|uje ~injenica da Or-
bini jasno razlu~uje jeretike ~ije se u~enje protivilo i gr~kom i latinskom,
od franjevaca koji su privukli sebi celu Bosnu, u kojoj su, pomo}u onih
koji su primali rimsku veru, podigli mnogo velikih i malih manastira. Or-
bini, 1968., 144.-145.
48 Mandi}, 1962., 185.-192., 203.-223.
}em oni su 30.IV.1405. traìli posredovanje bosanskog djeda
koji je gospodar i otac duhovni va{e Crkve bosanske.
49
Na centralnu ulogu Crkve bosanske i njezina poglavara u ok-
runjenju prvog bosanskog kralja upu}uje novo vladarsko ime Tvr-
tka I. Stefan Mir~e zabiljeèno kod M. Orbinija, D. Farlatija i
ugarskog povjesni~ara G. Praya.
50
Izrazi mir i miris gr~ke su
rije~i u praksu uvedene preko pravoslavne crkve, a tvore vladarske
atribute: miroizmje{an, miroto~ac, miropomazan.
51
Ono
skladno pristaje uz Tvrtkov Bogom darovani vijenac, {to ga nosi
kao blagovjerni i Bogom postavljeni Stefan koji s Bogom kraljuje.
Miropomazanje (posve}enim mirisnim uljem), simbolom bo-
ànske prisutnosti, predstavljalo je sastavni dio obreda ustoli~enja
vladara na Istoku i na Zapadu, te je razumljivo da nije moglo izos-
tati ni ovom prigodom. Ovim ~inom vladar stje~e oreolu svetosti
i pristup u vi{e duhovne redove; on postaje novi ~ovjek, {to Tvr-
tko I. manifestira uzimanjem novog imena Stefan Mir~e.
52
Upravo miropomazanjem po ugledu na srpske vladare prvi bo-
sanski kralj se izjedna~ava sa svetim praroditeljima i nakon smrti
postaje sveto po~iv{i kako ga (17. VII. 1392.) imenuje nas-
ljednik kralj Stjepan Dabi{a, a 27. XII. 1395. i Dubrov~ani.
53
Uos-
talom, jo{ tijekom ìvota, u vrijeme kada su mu 30. VI. 1389. upu-
tili poslanstvo na pregovore o uvjetima predaje, Spli}ani su se bo-
sanskom kralju obra}ali kao svetom kraljevskom veli~anstvu.
54
Tako se s kraljem Tvrtkom I. uspostavlja svetost dinastije, koja je
svoj ovozemaljski izraz dobila u ambijentu mauzolejnih crkava u
Milama i na Bobovcu gdje su sahranjivani bosanski vladari, me-
|u ostalim prisvitli i sveto po~iv{i gospodin kralj Stifan Ostoja,
kako ga 5. III. 1419. imenuje njegov sin Stjepan Ostoji}.
55
U kan-
celariji ugarskog kralja Karla Roberta to je formulirano tako kao
da je Arpadovi}e naslijedio bez interregnuma (1301.-1309.), pa su
posljednji kraljevi doma}e dinastije ozna~avani kao sveti pret-
hodnici i dragi, blaèni ujaci.
56
237
49 Babi}, 1972., 115. Usp. [idak, 1975., 266.-268.
50 Orbini, 1968., 151.; Radoj~i}, 1948., 13.; Pray, 1837., 11.
51 P. Skok, Etimologijski rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I., Zagreb,
1972., 428.-429. Usp. V. Maùrani}, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni
rje~nik. I., Zagreb, 1908.-1922., 660.-661.; B. Klai}, Rje~nik stranih rije-
~i, Zagreb, 1978., 890.-891.: mirha i mirta.
52 Usp. Majkov, 1876., 156.
53 Miklosich, 1858., 222.; Stojanovi}, 1929., 238.-239.
54 Luci}, 1979., 764.
55 An|eli}, 1979., 209. i dalje. Isti: 1973., 66.-98.; Miklosich, 1858., 282.
56 Bak, 1973., 21.
Sa sveto{}u dinastije zasnovan je kult pokojnika kult sve-
toga kralja u funkciji dinasti~kog kontinuiteta, sakralizacije i
legalizacije vlasti u misti~nom tijelu Kristovom. Dakako, i u
ovom se slu~aju radilo o posvuda ra{irenom obi~aju {tovanja tzv.
osniva~a dràva kakav je bio sv. Vaclav (patron ê{ke i Morav-
ske), a u Ugarskoj sv. Stjepan.
57
S obzirom na strukturalnu prom-
jenu koja se s preno{enjem dinasti~ke karizme Nemanji}a na
Kotromani}e doga|a pod Tvrtkom I., njemu se s razlogom moè
pripisati uloga osniva~a dràve (kraljevine) i pretka bosanskih
svetih kraljeva, kako je to u Ugarskoj bio sv. Stjepan.
58
Nije
zato slu~ajno da se upravo nakon Tvrtkove smrti u povelji kra-
ljice Jelene iz 1397. kao obilje`je transpersonalnog shva}anja
feudalne dràve prvi put javlja odrednica rusag (od ugarskog
orszag).
59
Iz povijesti krunidbenih obreda na Istoku i Zapadu poznato
je da se miropomazanje moè podijeliti samo vladaru koji je is-
todobno i ~lan te Crkve. U Bizantu i na Zapadu vladari su prili-
kom krunidbenog obreda polagali zakletvu o svojoj pravovjer-
nosti i obvezi da {tite Crkvu
60
; u Tvrtkovu slu~aju, kad krunidbe-
na ceremonija nije obavljena uz sudjelovanje predstavnika Kato-
li~ke ili Pravoslavne crkve, takva zakletva mogla je biti upu}ena
samo Crkvi bosanskoj.
Izrazi vijenac i vjen~an ukorijenjeni u tradiciji Isto~ne
crkve
61
, odgovaraju latinskim (zapadnim) sacra corona i sac-
ra coronation koje kralj Tvrtko II. spominje u povelji za Mle~a-
ne (21. XII. 1421.)
62
, nedvojbeno svjedo~e}i o sakralnoj dimen-
ziji krunidbenoga ~ina. Stjepanu Tvrtku I. kako slijedi iz dosa-
da{njeg izlaganja krunu je po svemu sude}i mogla dodijeliti sa-
mo Crkva bosanska Crkva bo`ja kako ju ban Tvrtko I. nazi-
va u povelji bra}i Rajkovi}ima iz 1366.
63
a ta se mogu}nost kao
najozbiljnija ukazuje i u drugom slu~aju, budu}i da je jo{ 1428.
238
Dubravko Lovrenovi}
57 Conze, 1993., 22.; Benda-Fgedi, 1988., 22.-23.; Solovjev, 1933., 76.-77.
58 Conze, 1993., 26.
59 Solovjev, 1933., 87.
60 Radoj~i}, 1948., 50., 70.-71., 73., 80. O zakletvi ugarskih kraljeva prilikom
stupanja na prijestolje: Bak, 1973., 19.-20., o krunidbenom obredu: Benda-
Fgedi, 1988., 25., 42.-46., a o njihovim insignijama: Kovasc-Lvag, 1980.
61 P. Skok, Etimologijski rje~nik, III, Zagreb, 1973., 591. Usp. ]irkovi},
1964., 344.
62 Listine, VIII, 202., 204. Usp. Solovjev, 1933., 85., gdje je sveti venac ca-
ra Du{ana izjedna~en sa svetom krunom.
63 [idak, 1975., 254.
kralj Tvrkto II. papi morao dokazivati svoj katoli~ki stav i brani-
ti se od optu`bi da podràva {izmatike.
64
Centralni dio krunidbene ceremonije izvedene sa sve~anom
svitom, predstavljalo je uru~enje kraljevskih insignija krune,
dràvne jabuke i èzla u ~emu je, prema kazivanju D. Farlatija,
glavna uloga pripala metropolitu, odnosno igumanu bazilijan-
skog manastira u Mile{evi (regalia insignia... tradente Metro-
polita, sive coenobiarcha monasterii Basiliani Millescevensis).
65
Ukoliko se Farlatijevu iskazu pokloni povjerenje, a tome sve go-
vori u prilog, onda se pod metropolitom odnosno igumanom
mile{evskog bazilijanskog manastira moè kriti samo djed
Crkve bosanske. Likovne predstave Tvrtka I. Kotromani}a na
kraljevskom dinaru, sa svim oznakama novog vladarskog dosto-
janstva krunom, èzlom i dràvnom jabukom stoje u suglasju
s Farlatijevim navodom.
66
Farlatijev iskaz izravnu potvrdu nalazi u izjavi Tvrtkova
suvremenika i pretendenta na bosansku krunu ugarskog kralja Si-
gismunda, koji se u povelji od 14. XI. 1408. pozivao na obe}anje
cetinskog kneza Ivani{a Nelip~i}a da ga s ostalom vlastelom
uresi krunom re~enog bosanskog kraljevstva sve~ano i ~asno,
kako je pokojni kralj Tvrtko vladao.
67
Iz same formulacije jas-
no proizlazi da su mu bili poznati detalji vezani za okrunjenje pr-
vog bosanskog kralja i da ga je smatrao za standard, me|utim, ni
ovom prilikom, kada je to savr{eno odgovaralo njegovoj namjeri
o preuzimanju bosanske krune, ugarski kralj nije naveo da je Tvr-
tkova kruna ugarskog porijekla. Na tu tvrdnju, uostalom, ne}emo
nai}i niti u jednom dokumentu nastalom u ugarskoj kraljevskoj
kancelariji, koji se izravno ili neizravno doti~e pitanja bosanske
krune, niti u kancelariji Rimske kurije.
239
64 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 472.-473.
65 Radoj~i}, 1948., 13. Usp. Pray, 1837., 11.: Milescevi anno 1366. (alii po-
nunt 1377.) a metropolitano coronatus. Basler (1975./76., 52.-53.), bez
~vrstog upori{ta relativizira Farlatijevo izlaganje kada tvrdi da prepisuje
Orbinija uz neke preinake. Naime, sama ta ~injenica nije od presudne va`-
nosti, nego okolnost da se u odnosu na Orbinijev tekst u njegovu javljaju
razlike su{tinske naravi koje zadiru u samu sr` problema, odnosno, pitanje
identiteta osobe koja je okrunila kralja Tvrtka. Te{ko je, naime, zamisliti, da
je u~eni Isusovac u igru mehani~ki uveo igumana bazilijanskog manasti-
ra i predaju kraljevskih insignija, {to su u odnosu na Orbinija novi detalji.
Osim toga, za razliku od Orbinija, Farlati ne navodi mjesto krunidbe, ali do-
nosi druge va`ne podatke. Njegov dijapazon obavje{tenja o~ito je {iri.
66 Rengjeo, 1943., 280.
67 [i{i}, 1938., 313.
O porijeklu bosanske krune. Za razliku od problema mjesta
Tvrtkova okrunjenja, koji je angaìrao brojna historiografska pe-
ra, rasprava o ovom pitanju glavne predstavnike na{la je u Jire-
~eku i Basleru, s opre~nim tezama: da je prvi bosanski kralj ok-
runjen srpskom, odnosno bosanskom krunom.
68
Pri tom se pod-
razumijevalo da su zastupnici teze o srpskoj Mile{evi kao mjestu
Tvrtkova okrunjenja, aludirali na srpsko porijeklo njegove krune,
istina ve}inom ne tako eksplicitno kao Jire~ek.
69
Za na{u temu kao klju~ne se postavljaju dvije solucije:
a) da je Tvrtko I. krunu dobio iz Ugarske od kralja Ludovi-
ka I;
70
b) da je bosanska kruna srpskog porijekla.
Mogu}nost da je Tvrtku I. kruna poslana iz Ugarske vrata {i-
rom otvara kazivanju M. Orbinija da je on... svoju odluku saop-
{tio ugarskom kralju Ludoviku, koji mu je tu odluku vrlo rado
odobrio, te je 1376. godine bio krunisan.
71
Formalno uzev{i,
njezino upori{te predstavlja ~injenica da se heraldi~ki znak ljilja-
na obilje`ja anùvinske vladarske dinastije Ludovika I. od ta-
da do propasti bosanske dràve zadrào u grbu Kotromani}a, {to
je tuma~eno te`njom da nova vlast olabavi vazalne veze prema
Ma|arskoj.
72
Druga mogu}nost koja se tako|er hranila Orbinijevim is-
kazom u igri je bila do trenutka kada je srpsko-pravoslavna Mi-
le{eva kao mjesto okrunjenja Tvrtka I. prekrièna. Drugim rije~i-
240
Dubravko Lovrenovi}
68 Jire~ek, 1923., 86., misli da je to po svoj prilici bila kruna Stefana Pr-
vovjen~anog. Ne razra|uju}i, na àlost, ovu hipotezu, Basler (1975./76.,
60.) pretpostavlja da je to bila gotova, za Bosnu iskovana kruna.
69 Na~ev{i, kako kaè, u referatu na simpoziju o Matiji Divkovi}u u prosin-
cu 1981. pitanje porijekla bosanske krune, na kojemu je odbacio tezu o
(njezinu) srpskom porijeklu, raspravu o ovom pitanju Dàja (1985., 81.)
je prvi povezao s problemom bosanskog grba i biskupije, i na taj na~in os-
lobodio dotada{nji zakovani diskurs. ]irkovi}, pak, (1964., 363.) kao i u
posljednjem vrijednom prilogu na ovu temu (1991., 8.), tvrdi da je Tvrtko-
va kruna potjecala iz Srbije. Na ovom pitanju Dini} (1932., 142.-144.) je
bio oprezniji, ostavljaju}i porijeklo krune otvorenim.
70 Ovu tezu, prihvativ{i Orbinijev navod pod gotov novac, ne su~eljavaju}i
ga s drugim izvorima, pogre{no sam zastupao do 1997., Lovrenovi},
1994., 69.
71 Orbini, 1968., 151.
72 Basler, 1975./76., 55. Sli~nu argumentaciju zastupa Dàja (1985., 90.),
uvode}i u raspravu pitanje ugarskog suverenitetskog simbola (dvostrukog
krià) na grbu bana Stjepana II. Kotromani}a, {to se, me|utim, te{ko mo-
è odràti, budu}i da su grb bosanskog bana ~inili drugi elementi. O tome
dalje u tekstu.
ma: bosanski kralj, kojega je u Milama po svemu sude}i okrunio
djed Crkve bosanske, krunu nije mogao dobiti iz Srbije ve} zato
{to bi se tomu, zbog na~elno negativnog stava prema bosanskim
krstjanima, usprotivila Srpska pravoslavna crkva. Gotovo je su-
vi{no isticati da Tvrtko I. nije bio njezin ~lan, i da od nje nije mo-
gao dobiti blagoslov za okrunjenje.
Kao katoli~ki vladar i nosilac svete krune ugarske Ludo-
vik I. ni teorijski se nije mogao upu{tati u takove kombinacije;
podsje}amo da je u ugovoru izme|u ugarskog kralja i bana Tvr-
tka, kojim je njemu i bratu Vuku sredinom 1357. potvr|en bosan-
ski banat, bila sadràna odredba o izgonu svih patarena i hereti-
ka iz Bosne.
73
Pod bosankim patarenima i hereticima, kao u
sli~nim slu~ajevima, mislilo se na hijerarhiju Crkve bosanske.
74
Ugarski kralj, osim toga, nije raspolagao kompetencijom podje-
ljivanja kruna, na Zapadu rezerviranom za pape i rimsko-njema~-
ke careve. Tijekom njegove duge vladavine nije zabiljeèn slu~aj
da je Ludovik I. nekom dodijelo kraljevski naslov.
75
Tvrtkova ideologija vladara-samodr{ca tu mogu}nost u star-
tu dovodi u pitanje. Ina~e, te{ko je objasniti da ni u jednoj prili-
ci, ~ak ni u ispravama adresiranim dalmatinskim komunama
1390., u kojima se po pravilu pozivao na legalitet iz vremena kra-
lja Ludovika, Tvrtko ne bi spomenuo da je krunu dobio od ugar-
skog kralja.
76
U prilog ovomu govori i okolnost da je ranije dva-
put (1359. i 1367.) izri~ito istaknuta njegova podlo`nost ugarskoj
kruni.
77
Na drugoj strani, ni dalmatinske komune koje su prihva-
tile Tvrtkovu vlast, u svojim izjavama lojalnosti novom vladaru
nisu operirale s tom ~injenicom. Nisu je spominjali ni Mle~ani,
koji su 30. VIII. 1390. kralju Tvrtku ~estitali zbog uzdizanja nje-
gove krune (de exaltatione corone sue).
78
241
73 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 293., nap. 24., datira sa 17. VII. 1357.; Fer-
mendìn, 1892., 33., s datumom oko 17. VII. 1360.
74 Kost u grlu ovoj soluciji predstavljale su Crkva bosanska i obveze ugarskih
vladara prema Katoli~koj crkvi, ~ija su integralna prava na osnovi zaklet-
ve prilikom preuzimanja prijestolja bili du`ni {tititi. Bak, 1973., 19.
75 Premda je potcrtao ~injenicu da su isklju~ivo papa i car dodjeljivali kra-
ljevski naslov, Fessler (II, 1869., 157.) je ipak bez dostatnih argumenata
zaklju~io da je kao ro|aku njegove ène i vjernom vazalu kralj Ludovik
Tvrtku dodijelio kraljevsku titulu. Sli~no je, prije njega, tvrdio i Engel, II,
1834., 136.
76 Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVII., 297.-299., 306.-309., 312.-313.
77 Gelcich-Thallczy, 1887., 12.; Miklosich, 1858., 176.
78 Listine, IV., 284.
Protiv ugarskog porijekla bosanske krune svjedo~i burni raz-
vitak ugarsko-bosanskih odnosa nakon smrti Tvrtka I., kada je iz-
me|u 1393./94. i 1411. Sigismund Luksembur{ki ulagao silne
napore da se okruni bosanskom krunom. Ni u jednom dokumen-
tu iz ovog razdoblja, koji se doti~u pitanja bosanske krune ko-
ja je i bila predmet sukoba nema niti nagovje{taja o tome da je
Tvrtku I. kruna poslana iz Ugarske. Identi~na je situacija s kasni-
jim izvorima: premda su neki od njih spomenuti, dok }e o drugi-
ma tek biti rije~i, ~ini se prikladnim podsjetiti na njihov sadràj i
povijesni kontekst.
Takva bi ~injenica ponajprije bila spomenuta u srpnju 1389.
kada se ugarski kralj spremao na vojnu akciju protiv bosanskog
bana
79
, kako je oslovljavao Tvrtka I., negiraju}i njegovu kraljev-
sku titulu.
80
Ne nalazimo je ni u tekstu sporazuma izme|u kralja
Sigismunda i bra}e Semkovi}a (11. VII. 1394.), ~ijim se odredba-
ma, nakon smrti kralja Dabi{e, ova bosanska vlastela obvezala Si-
gismunda primiti za prirodnog gospodara.
81
Koncem studenog
1395., kada je Sigismund krenuo prema Bosni s namjerom da re-
alizira klauzulu o naslje|ivanju krune, kada je dio bosanske vlas-
tele bio spreman prihvatiti ga za kralja a ugarski velika{i smatrali
da bosansko kraljevstvo pripada jurisdikciji njihova kraljevstva
82
,
nije se spominjalo ugarsko porijeklo bosanske krune.
Ni u sporazumu o okrunjenju Sigismunda Luksembur{kog
za bosanskog kralja, o kojemu on pripovijeda u povelji za cetin-
skog kneza Ivani{a Nelip~i}a koncem 1408., o tomu nema rije~i;
izraèna je, kako smo vidjeli, samo njegova èlja da bude ure{en
krunom re~enog bosanskog kraljevstva sve~ano i ~asno, kako je
pokojni kralj Tvrtko vladao.
83
Ako ikad, u tom je trenutku bilo
poèljno istaknuti ugarsko porijeklo bosanske krune, ~ime bi svoj
zahtjev podupro formom legalnosti. Tako ne{to nije spomenuto ni
u prolje}e 1409., kada je prema izjavi ugarskog kralja iz Srbi-
je trebao po}i u Bosnu na okrunjenje.
84
Dubrova~ki poslanici Ra-
fael Gu~eti} i Miho Resti} koji su u ranu jesen 1410. boravili kod
242
Dubravko Lovrenovi}
79 ]irkovi}, 1964., 350., s to~nim datiranjem isprave.
80 U povelji izdatoj 14. XI. 1387. ovim je naslovom bosanskog kralja po~as-
tila i kraljica Marija (Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVII., 89.), dok je
5. VIII. 1394., pripremaju}i se za pohod na Bosnu, Sigismund Luksembur-
{ki kralja Dabi{u imenovao bosanskim banom. [i{i}, 1902., 95.-96.,
260., nap. 50.; V. Klai}, 1990., 205.
81 Fejer, Codex diplomaticus, X/2, 178.
82 Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVIII, 72.-73.
83 [i{i}, 1938., 313.
84 ]irkovi}, 1964., 359.
ugarskog kralja u Bosni kao dobru novost spominjali su samo
sporazum izme|u Bosanaca i Sigismunda da tih dana bude ok-
runjen.
85
Ra~unaju}i sa Sigismundovim okrunjenjem kao s goto-
vom ~injenicom, Dubrov~ani su ~ak spremili darove za ugarski
kraljevski par za kralja u vrijednosti od 1000, a za kraljicu 500
dukata
86
ali je zakazana krunidba u zadnji ~as otkazana.
Po logici doga|aja i feudalnog prava ta ~injenica neizostav-
no bi morala biti spomenuta u ugovoru o naslje|ivanju bosanske
krune izme|u kralja Tvrtka II. i grofa Hermana Celjskog (2. IX.
1427.)
87
, me|utim, o tome nema ni rije~i. O ugarskom porijeklu
bosanske krune ne govori se ni u jednom drugom dokumentu, ~ak
ni u ispravi kojom se kralj Stjepan Toma{ 3. VI. 1444. obvezao
da }e vjerno sluìti re~enomu kralju (Vladislavu) i kruni njego-
voj, a Ivanu Hunjadiju za pomo} u stjecanju bosanske krune go-
di{nje pla}ati 3000 dukata.
88
I u ovoj prilici s obzirom na tada{-
nji nezavidan poloàj novog bosanskog kralja postojali su svi
uvjeti da se naglasi ugarsko porijeklo bosanske krune.
Da je Tvrtko I. krunu primio iz Ugarske, ne bi bilo razloga
da u ljeto 1446. u Bosnu bude upu}ena papinska kruna, kojom je
legat, hvarski biskup Tommasini, trebao okruniti novog kralja
Stjepana Toma{a. Kruna ukra{ena draguljima i biserjem stigla je
do Splita, gdje ju je 20. VII. 1446. iz riznice crkve sv. Dujma pre-
uzeo biskup Tommasini.
89
Od tada joj se, me|utim, misteriozno
gubi trag, i usprkos tomu {to je 30. VII. 1446. papa Eugen IV.
preporu~io kralja Toma{a i sve podanike njegova kraljevstva, ko-
ji se s njim slaù u katoli~koj vjeri, ugarskim velika{ima i crkve-
nim dostojanstvenicima
90
vjerojatno o~ekuju}i prigovore s te
strane planirana krunidba je izostala. Premda izvori o tome ne
kazuju, logi~no je zaklju~iti, da iza neuspjelog poku{aja okrunje-
nja Stjepana Toma{a papinskom krunom, stoji patronatsko pravo
ugarskih kraljeva, kao najve}a prepreka uvo|enju redovite crkve-
ne hijerarhije u Bosni
91
, a s njom i izgradnje novog koncepta dr-
àvnog suvereniteta. Iz vida ne treba gubiti ni Crkvu bosansku,
~ija je uloga na kraljevskom dvoru bila takva da njezina djeda
Miloja i ostale ~lanove, usprkos zvani~nom prihva}anju katoli-
243
85 Gelcich-Thallczy, 1887., 196.
86 Povijesni Arhiv Dubrovnik, Reformationes, XXXIII., 284., 22. X. 1410.
87 Fejer, Codex diplomaticus, X./6., 900.-901.
88 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 506.-507.
89 Thallczy, 1916., 48., nap. 3.
90 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 514.
91 Dàja, 1985., 96.-97.
~anstva, kralj Toma{ uzima kao garante za odredbe povelje izda-
te bra}i Dragi{i}ima 22. VIII. 1446.
92
Taj krupni politi~ki argument ugarski kralj Matija{ nije spo-
menuo kada je nakon okrunjenja Stjepana Toma{evi}a papin-
skom krunom u Jajcu 1461. èstoko protestirao kod pape Pija II.
i nagla{avao povredu prava ugarske krune.
93
Ni u godinama na-
kon propasti bosanskog kraljevstva, kada se imenovanjem Niko-
le Ilo~kog za bosanskog kralja koji je oko Spasova 1472. okru-
njen u Budimu nastojalo stvoriti privid kontinuiteta dràve pod
novim patronatom, nema naznake da je kruna u Bosnu nekad
do{la iz Ugarske.
94
Naprotiv, na lijevom gornjem uglu nadgrob-
nog spomenika Nikole Ilo~kog, u {titu grba iznad tzv. corone
muralis (~ije zna~enje nije mogu}e odgonetnuti), nalazi se tro-
zuba ljiljanova kruna koja predstavlja bosanski kraljevski grb.
Na desnom gornjem uglu nadgrobnog spomenika Lovre Ilo~kog,
koji ga je kao sin u svojstvu ma~vanskog bana, potpisuju}i se i
kao dux regni Bosne, naslijedio nakon njegove smrti po~etkom
1477., na {titu su predstavljene tri, a iznad njih (izvan {tita) jo{
jedna ljiljanova kruna.
95
Bosanski grb {tit sa krunom zastup-
ljen na novcima i pe~atima Kotromani}a, uz grb Ugarske i osta-
lih zemalja, nalazi se na pe~atu kralja Matija{a 1488., kao i na pe-
~atima njegova nasljednika Vladislava II.
96
Vratimo li se sada na Orbinijev iskaz, uvjerit }emo se da o
ugarskom porijeklu bosanske krune ne govori ni autor Kraljev-
stva Slavena: on samo spominje Tvrtkovu odluku da se okruni,
i pristanak kralja Ludovika. Da je odobrenje ugarskog kralja
bilo formalno, i da je uzimanje kraljevskog naslova u pozadini
imalo promjenu odnosa snaga, nedvojbeno kazuje upravo Orbini:
Sada, budu}i da se Tvrtko zbog osvajanja tolikih zemalja jako
uzdigao, palo mu je na pamet da se kruni{e i uzme titulu ra{kog
kralja. On je svoju odluku saop{tio ugarskom kralju Ludoviku,
koji mu je tu odluku vrlo rado odobrio.
97
244
Dubravko Lovrenovi}
92 Miklosich, 1858., 438.-441.
93 Dàja, 1985., 99.-100.
94 Kubinyi, 1958., 377., nap. 28., 378. U tom pogledu osobito je zna~ajna is-
prava kojom su na bazi tzv. adopcije ure|eni odnosi kralja Matija{a i no-
vog bosanskog kralja Nikole Ilo~kog, gdje nije bilo spomena o ranijim dr-
àvno-pravnim vezama Ugarske i Bosne.
95 Thallczy, 1914., 296.-297.; Ra~ki, 1890., 154., 158., 166. O Lovri Ilo~-
kom: Kubinyi, 1958., 382.-383.
96 Ra~ki, 1890., 166.-167., nap. 1.
97 Orbini, 1968., 150.-151.
U Orbinijevu iskazu akcent se u svakom slu~aju mora stavi-
ti na Tvrtkovu odluku, a ne na Ludovikovo odobrenje, jer su
se tim redoslijedom potezi i odvijali.
98
Treba imati u vidu da se
teì{te Ludovikove politike nalazilo na drugom kraju Europe, u
Poljskoj, ~ijim je kraljem poni{tiv{i odredbe testamenta Kazi-
mira III. o naslje|ivanju krune postao 1370.
99
U sjeni ove poli-
tike, njegova rata s Turcima i Venecijom, te novih dinasti~kih
planova u Napulju, odigralo se progla{enje Bosne kraljevinom.
S obzirom na sve, te{ko je odrìva teza da prisustvo ljiljana na
kruni i grbu Kotromani}a treba vezati za vazalni odnos Bosne pre-
ma Ugarskoj. Takav se odnos mogao uspostaviti samo izri~itim
prihva}anjem odre|enih obveza od strane Tvrtka I., kakav slu~aj je
bio u vrijeme njegova banovanja, ili Ludovikovim okrunjenjem za
bosanskog kralja. Me|utim, Tvrtkova pozicija vladara-samodr{ca i
kruna, koju je po svemu sude}i primio od djeda Crkve bosanske, tu
mogu}nost isklju~uju, {to zna~i da porijeklo bosanske krune kako
je to svojedobno naslutio Basler ne treba traìti izvan Bosne.
To korespondira s tada{njim politi~kim okolnostima i Sigis-
mundovim aspiracijama da pod svojom vla{}u objedini Bosnu i
Srbiju. Na taj na~in on je samo aktivirao postoje}u politi~ku teo-
riju o sugubom vijencu, {to su znali i dobro upu}eni Dubrov~ani,
koji su u listopadu 1410. poru~ili da }e uputiti poslanike na njego-
vo okrunjenje za kralja Ra{ke i Bosne.
100
Tako je Tvrtkovoj kon-
cepciji najvjerniji ostao upravo ugarski kralj, jer je teorija o sugu-
bom vijencu ve} nakon Tvrtkove smrti u Bosni bila napu{tena.
101
Ne zna se kakva je bila sudbina bosanske krune (po~tene
krune bosanske) ni papinske krune kojom je okrunjen Stjepan
Toma{evi}. Nije isklju~eno da su prilikom pohoda 1463. Turci
zaplijenili i bosansku krunu, koja je kasnije navodno slovila kao
kruna ugarskog velika{a Stjepana Bocskaya, a ~uvala se u be~koj
carskoj riznici. O kojoj je, pak, od ove dvije krune rije~, na osno-
vi Thallczyeva izlaganja ne moè se doku~iti.
102
245
98 Prije vi{e od 100 godina, zna~aj Tvrtkova okrunjenja pravilno je ocijenio
Huber (1884., 43.-44.) koji nagla{ava da je tim aktom bosanski vladar htio
o~itovati svoju potpunu neovisnost od Ugarske, odbacuju}i tvrdnju ugar-
skih histori~ara da je kraljevsku titulu Tvrtku darovao Ludovik. Do iden-
ti~nog je zaklju~ka u svojoj vrijednoj Kratkoj povjesti kralja bosanskih
do{ao i Kneèvi}, 1884., 6.-7.
99 Dabrowski, 1953., 56.
100 Gelcich-Thallczy, 1887., 198.
101 ]irkovi}, 1964., 350., 356.
102 Thallczy, 1916., 55., nap. 1.
O heraldi~kim promjenama na bosankom grbu nakon Tvr-
tkova progla{enja za kralja. Nakon {to smo odredili mjesto Tvr-
tkova okrunjenja, osobu koja ga je po svemu sude}i okrunila i po-
rijeklo bosanske krune, ostaje da se rasvijetli pitanje heraldi~kih
promjena uvjetovanih njegovim uzimanjem kraljevske titule.
Odavno je uo~ena promjena u oblikovanju heraldi~kog zna-
kovlja Kotromani}a nakon progla{enja kraljevstva, ali je i na
ovom pitanju do{lo do polarizacije:
1. Pristalice starije koncepcije nisu posvetile dovoljnu pa`-
nju politi~kom aspektu heraldi~kih promjena, i svoje su
zaklju~ke svodile na registriranje tzv. razvijenih i neraz-
vijenih grbova.
2. Novija istraìvanja uo~ila su ugarski i srpski utjecaj na
bosansku heraldiku, ali su precijenila zna~aj Ugarske na
politi~ki poloàj Bosne, vezuju}i uvo|enje ljiljana u grb
Kotromani}a za njihov vazalni poloàj prema dinastiji
Anjou.
103
Me|utim, kada ih konfrontiramo s novom interpretacijom
okrunjenja Tvrtka I., utvrdit }emo da se jo{ uvijek nalazimo u
potrazi za cjelovitim rje{enjem ovog zamr{enog pitanja.
Prisutnost srpskog heraldi~kog znakovlja u bosanskom grbu
najmanje je problemati~na, budu}i da je aspiracije na srpsko pri-
jestolje Tvrtko I. zasnivao na tzv. juridi~ko-dinasti~kim elemen-
tima, odnosno na rodbinskoj vezi Kotromani}a s Nemanji}ima,
{to se odrazilo u suvremenim heraldi~kim predstavama. Sli~ni
primjeri predstavljaju op}e mjesto i ~vori{ne to~ke oko kojih se
plela politi~ka povijest srednjega vijeka.
Me|u ostalima, vrijedi navesti primjer Poljske kralja Ka-
zimira III. (1333.-1370.), kada su u sastav Coronae regni Polo-
niae obuhva}eni Crvena Rusija (na temelju dinasti~kih zahtjeva)
i zapadna Pomeranija (pomo}u crkvenih potraìvanja), ~ime je
koncepcija suvereniteta kraljevine u odnosu na Carstvo doìvje-
la evoluciju. Tako je njegova vladavina otvorila novu epohu u od-
nosima pojedinih teritorija prema kruni, ~iji po~etak je, u odavno
ustaljenom obliku, definirao kraljevski kancelar 1339. Smisao te
koncepcije o~ituje se na pozadini gospodarskog razvitka Poljske;
teritorijalna ekspanzija usmjerena je prema obali Baltika, tj. pre-
ma trì{tima tranzitne trgovine na velikom trgova~kom putu koji
je trebao povezati Balti~ko more i Centralnu Europu s tzv. tatar-
skim putem. Uobli~avanjem koncepcije Corone regni, u fun-
246
Dubravko Lovrenovi}
103 Stara i nova mi{ljenja saèo je Dàja, 1985., 85.-92.
kciji ja~anja gospodarstva i reformom centralne magistrature
dvora, nastali su uvjeti za preformuliranje odnosa feudalnih do-
mena i krune. Novu fazu u izgradnji ove ideologije ozna~io je do-
lazak na poljsko prijestolje Ludovika I. 1370.
104
Zna~ajnu prekretnicu koja je potkrijepila presti` ~e{ke drà-
ve, zna~ila je 1348. godina. Tada je Karlo IV. pravno kodificirao
nastanak zemalja ~e{ke krune, dràvnoga kompleksa koji je
obuhva}ao ~e{ko kraljevstvo i tzv. pridruène zemlje: markgro-
foviju Moravsku, {leska kneèvstva, Donje (a od 1365.) i Gornje
Luìce. Simbol nove dràvne tvorevine, koja je u ovom opsegu
egzistirala do 1635., postao je novi prelijepo ukra{eni vladarski
dijadem, nazvan u ~ast zemaljskog patrona krunom sv. Vaclava.
Odnos ~e{kog kraljevstva prema Svetom Rimskom Carstu Karlo
IV. je utvrdio Zlatnom bulom 1356., prema kojoj je ~e{kom kra-
lju pripalo prvo mjesto me|u kneèvima izbornicima. Kao rezi-
dencija Karla IV. vaìo je Prag, koji je istovremeno postao glav-
ni grad Rimskog Carstva. Nekih 30 km od Praga utemeljio je ut-
vrdu Karlstein, koja je trebala sluìti za ~uvanje carskih krunid-
benih insignija.
105
Va`na sa aspekta na{e teme jeste okolnost da
je nova dràvna tvorevina simbolizirana u novoj kruni posve}e-
noj osniva~u ~e{ke dràve sv. Vaclavu, kao {to je to u Bosni bio
slu~aj sa svetim praroditeljima iz dinastije Nemanji}a i sugu-
bim vijencem (bosanskom krunom).
U teoriji o sugubom vijencu lapidarno je, s pravno-dinasti~-
kog stajali{ta, formulirana nova teritorijalna koncepcija bosanske
krune, koja je od tada nominalno obuhva}ala dvije dràve: Bos-
nu i Srbiju.
106
Ona stoji u tijesnoj vezi s gospodarskim usponom
Bosne, njezinim iskorakom prema isto~noj obali Jadrana i uklju-
~ivanjem u mediteransko trì{te. Povijesna prava srpskih vlada-
ra, primjerice u Kotoru i Primorju, u novoj politi~koj konstelaci-
ji prelaze na kralja Tvrtka I.; ovu va`nu ~injenicu on nije propus-
tio naglasiti prilikom dodjeljivanja trgova~kih povlastica Mle~a-
nima u Kotoru 23.VIII.1385.
107
Kao nasljednik srpskih vladara,
bosanski kralj ba{tinio je svetodmitarski dohodak od 2000 perpe-
ra, pa i ova klauzula ulazi u sadràj ugovora prilikom ure|ivanja
odnosa s Dubrov~anima, zadràvaju}i zna~aj sve do pada bosan-
247
104 Dabrowski, 1953., 52., 54.-55. Usp. Solovjev, 1933., 78.-79.
105 ôrnej, 1992., 20.-21.
106 ]irkovi}, 1964., 343.
107 civitas predecessorum nostrorum Catharensis feliciter ad manus nostre
maiestatis perpetualiter pervenit. Listine, IV., 221.; ]irkovi}, 1964., 348.
ske dràve.
108
U vremenu kada je kruni kroni~no nedostajao go-
tov novac, ovakova apanaà bila je i te kako poèljna. Va`no
mjesto u mozaiku poznatih detalja predstavlja ~injenica da se na
uzimanje srpskog kraljevskog naslova Tvrtko odlu~io nakon os-
vajanja Trebinja, Konavala i Dra~evice, i da su Dubrov~ani sve-
todmitarski dohodak ispla}ivali upravo onim vladarima koji su
dràli ove teritorije.
109
Tako dolazimo do obja{njenja o karakteru onih heraldi~kih
promjena na grbu Kotromani}a, koji su srpske provenijencije. Na
Tvrtkovu tzv. ~etvorostrukom zlatnom dukatu to je propeti lav,
predstavljen i na pe~atu posljednjeg Nemanji}a, a na njegovu ve-
likom prijestolnom pe~atu dvoglavi orao iz srpskog grba.
110
Up-
ravo na na~in vjerno reprezentiran jezikom heraldike, te stenog-
rafije povijesti kombinacijom povijesnih prava ba{tinjenih od
Nemanji}a i povijesnih realiteta uspio je bosanski kralj zagos-
podariti Kotorom, kojeg su mu, kupuju}i njegovu naklonost u
vrijeme dinasti~ke krize, 1385. ustupile ugarske kraljice.
Prisustvo ljiljana u Tvrtkovu i grbu njegovih nasljednika
druge je naravi, i ne moè se dovoditi u vezu s vazalnim odno-
som Bosne prema Ugarskoj, nakon {to se Tvrtko I. u maniri vla-
dara-samodr{ca proglasio kraljem.
111
Ostavljaju}i to pitanje ot-
248
Dubravko Lovrenovi}
108 Vidi ugovore izme|u bosanskih vladara i Dubrovnika (1378.-1461.), Mik-
losich, 1858., 188., 222., 236., 283., 318., 428., 487.
109 Mihalj~i}, 1989., 240.-241. Raspravljaju}i o starim grbovnicima nastalim
nakon pada Bosne (Fojni~ki, Korjeni}-Neori}ev, Be~ki/Beogradski i Sut-
je{ko rodoslovlje) Ra~ki (1890., 138.) ukazuje na grb Primorja, vezu-
ju}i ovu oblast za titulu Stjepana Tvrtka I. koja se odnosila na Konavle i
Dra~evicu.
110 Dini}, 1952., 44.; Isti: 1955., 149.-157.; An|eli}, 1970., 23.
111 Uvo|enje ljiljana u grb Tvrtka I. nije mogu}e razrije{iti ni uz pomo} teo-
rije S. de Vajaya (1972., 645.-649., 667., nap. 36.) o suverenitetskom i di-
nasti~kom simbolu, koji su zauzimali mjesto u grbu autonomnih i vazal-
nih dijelova Ugarskog Kraljevstva s vlastitim dinastijama. Tome se odlu~-
no protivi ~injenica da su se ljiljani trajno odràli u grbu Kotromani}a i u
vrijeme kada su Anùvinci napustili ugarsko prijestolje, a poku{aji kralja
Sigismunda da se okruni bosanskom krunom propali. Njegovu shemu u
pitanje dovodi i okolnost da se anùvinski ljiljani ne nalaze na grbu bana
Stjepana II. Kotromani}a, {to se odnosi i na tzv. dvostruki kri` suve-
renitetski znak Ugarskog Kraljevstva. Tzv. nepotpuni grb bana Stjepana
II. prikazan je u dvije varijante na jednoj vrsti njegova novca kovanog
poslije 1331. U prvom slu~aju na aversu je predstavljen grb sastavljen od
kacige nalijevo okrenute, iznad nje se nalazi jastu~i} a nad njim krupna
rozeta sa ~elenkom od perja, dok u drugom grb sa~injavaju nalijevo okre-
nuta kaciga, jastu~i} i rozeta bez ~elenke. Na tre}oj vrsti novca pred-
stavljen je potpuni grb bosanskog vladara: udesno nagnut {tit srcolike for-
vorenim, moè se krenuti od dvije krajnje mogu}nosti: da ih je
Tvrtko preuzeo sporazumno, {to izvori ne potvr|uju
112
, ili da su
oni izraz pretenzija koje bosanski kralj, odnosno bosanska kruna,
od tada polaù na dio teritorije pod ingerencijom svete krune
ugarske (tzv. Anspruchwappen). To je bila rasprostranjena pojava
prisutna kod europskih vladara i crkvenih poglavara, koji su u tzv.
pretenciozne grbove uklju~ivali zemlje kojima nisu upravlja-
li.
113
Ni oblik bosanske krune ne predstavlja ni{ta manji problem:
to {to izgledom podsje}a na ugarsku i poljsku krunu
114
obje u
posjedu kralja Ludovika I. pitanje prisutnosti ljiljana u heraldi~-
kom sistemu bosanskih Kotromani}a samo komplicira.
Progla{enje Bosne kraljevinom 1377. neumitno je vodilo re-
definiranju odnosa s Ugarskom, {to na drugoj strani nije isklju~i-
valo potrebu da se tijekom sre|ivanja odnosa s dalmatinskim ko-
munama u ljeto 1390. bosanski kralj poziva na pravno stanje us-
postavljeno pod Ludovikom I. U to vrijeme intitulacija Stjepana
Tvrtka I. Nos Stephanus Tuertcho, dei gracia Rascie, Bosne
Maritimeque etc. rex formulirana je prema zapadnom obrascu
intitulacije ugarskih vladara: Bogom postavljenog Stefana, vlada-
ra-samodr{ca, zamjenjuje vladar milo{}u bo`jom, s po~etnom
formulacijom u prvom licu mnoìne Nos (Mi) a u tituli se
nagla{ava autonoman status pojedinih zemalja koje ulaze u sklop
nove dràve.
115
Veze koje bosanski kralj uspostavlja s nosiocima
249
me sa centralno postavljenom {estokrakom zvijezdom, iznad {tita je kaci-
ga sa istaknutim vizirom i kratkim velom koji pada preko cijele kacige, nad
kojom je postavljen ~etvrtasti jastu~i}, ~iji se kutovi produùju u kriì}e,
nad jastu~i}em je ~elenka u formi {estokrake zvijezde zaobljenih krako-
va, dok iz rozete izbija perjanica sa tri pera. U sva tri slu~aja na reversu je
prikazan Isus koji sjedi na prijestolju. Rengjeo, 1943., 275.; An|eli}, 1964.,
164.-165. Usp. Ra~ki, 1890., 147.-148., 159.-160. I Thallczy, koji je od-
bijao mogu}nost postojanja bosanskog zemaljskog grba, nije dovodio u
pitanje ~injenicu da je kruna s ljiljanima postala konvencionalnim grbom
Kotromani}a priznatim od ugarskih vladara. Ra~ki, 1890., 129.
112 An|eli}, 1970., 100.
113 Zmaji}, 1971., 52. Usp. ]irkovi}, 1991., 8.
114 An|eli}, 1970., 99.; Basler, 1975./76., 55. Krune, koje su nosili Karlo Ro-
bert, Ludovik I. i kraljica Marija treba razlikovati od svete krune, kojom
su krunjeni ugarski vladari. O tome dalje u tekstu.
115 Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVII., 286., 297., 306.; Solovjev, 1949.,
89. Budu}i da smo pitanje promjene intitulacije bosanskih vladara obradi-
li na drugom mjestu (1997.a), gdje je istaknuto da intitulacija sa sv. Grgu-
rom sluì pro foro interno, ovdje je umjesno podsjetiti da se sli~nim me-
hanizmom, nakon progla{enja za cara, osobito u odnosima s Bizantom,
sluìo Karlo Veliki. Radi se, zapravo, o metodi~kom modelu kojim se
sredstvo legitimiranja suobraàva politi~kim prilikama. Tako se izme|u
crkvene vlasti u Dalmaciji, poglavito sa splitskim kaptolom, sto-
je u funkciji izgradnje novog oblika vladarske ideologije i dinas-
ti~kog suvereniteta zapadnog tipa.
Heraldi~ke promjene, koje se nakon progla{enja kraljevstva
dakle prije Tvrtkovih osvajanja u Hrvatskoj i Dalmaciji javlja-
ju i trajno ustaljuju u grbu Kotromani}a, zorno o~ituju su{tinu od-
nosa dviju kruna, podlo`nog ritmi~nim promjenama, vezanim za
odre|ene li~nosti na prijestolju i nestalne povijesne okolnosti. U
tom kontekstu postaje jasno kako su za pravno sankcioniranje te-
ritorijalnog pro{irenja Bosne na istoku i zapadu, primjereno povi-
jesnoj tradiciji i zate~enom stanju, kori{teni razli~iti argumenti.
Nova koncepcija teritorijalne cjelovitosti bosanske krune
predstavljena je sjedinjavanjem heraldi~kih simbola postup-
kom koji je imao precizno razra|ena pravila, ra{irenu upotrebu i
politi~ki smisao.
116
Tako je na aversu Tvrtkova ~etvorostrukog
zlatnog dukata predstavljen lav, a na reversu dinasti~ki grb: pri
dnu se nalazi {tit podijeljen popre~nim crtama na dva polja; u
svakom polju smje{tena su po tri ljiljana, donji u jednoj liniji,
gornji u vidu trokuta. Iznad {tita je kaciga sa pla{tem, a nad ka-
cigom kruna sa tri ljiljana i ~elenkom.
117
Na velikom prijestol-
nom pe~atu Tvrtka I. predstavljena je druga kombinacija heral-
di~kog znakovlja: stilizirani ljiljani na {titu, u simetri~nom polo-
àju sa srpskim dvoglavim orlom na drugome {titu.
118
Identi~na kombinacija ovih heraldi~kih znakova dvogla-
vog orla Nemanji}a i anùvinskih ljiljana nalazi se na grbu i pe-
~atu Marije Kotromani}-Helfenstein, supruge grofa Urlicha Hel-
fensteina iz Ueberkingena kod Ulma. Sve do smrti 1403. ona je
isticala bosansko porijeklo i potpisivala se: Maria Grfin von
Helfenstein, geborene Herzogin zu Bosnien.
119
250
Dubravko Lovrenovi}
29. V. 801. i 9. V. 813. Karlo titulirao: Karolus serenissimus augustus a
Deo coronatus magnus pacificus imperator Romanorum gubernans impe-
rium, qui et per misericordiam Dei rex Francorum et (atque) Langobardo-
rum. Nakon {to je u Aachenu u ljeto 812. preko bizantskog poslanstva
oficijelno priznat, spremio je Karlo po~etkom 813. poslanstvo bizantskom
caru s pismom u kojemu se titulirao: Karolus divina largiente gratia im-
perator et augustus idemque rex Francorum et Langobardorum. Kako se
vidi, izostao je spomen rimskoga imena, s kojim je carska titula bila po-
vezana u Bizantu. Wolfram, 1973., 20., 22.
116 Usp. C. A. von Volborth, 1992., 80.
117 Dini}, 1952., 44., 49.
118 An|eli}, 1970., 23.
119 Kujundì}, 1976., 236. O tzv. ènskim grbovima vidi: Zmaji}, 1971., 53.
Bosni najbliì pandani zastupljeni su na dvostranom pe~atu
ugarske kraljice Marije, i tzv. prvom velikom pe~atu kralja Sigis-
munda Luksembur{kog.
Na aversu prvog pe~ata, na prijestolju je predstavljena ugar-
ska kraljica koja u rukama drì atribute kraljevske vlasti èzlo i
dràvnu jabuku; s desne strane nalazi se anùvinski dinasti~ki grb,
a s lijeve dvostruki kri` suverenitetski grb ugarskog kraljevstva.
Na reversu, unutar {tita, predstavljen je dvostruki kri`, a iznad nje-
ga utemeljitelj zagreba~ke biskupije, sveti kralj Ladislav
120
, ~iji
kult je u Ugarskoj posebno njegovao kralj Sigismund.
121
Na aversu Sigismundova velikog pe~ata tako|er se nalazi
kralj na prijestolju sa èzlom i dràvnom jabukom; na desnoj
strani, unutar {tita, zastupljen je ugarski dinasti~ki simbol (dinas-
ti~ke grede), dok se na lijevoj strani, u {titu, ponovno nalaze di-
nasti~ke grede i lav obilje`je luksembur{ke dinastije. Iznad oba
{tita predstavljen je orao. Na reversu, kao i na pe~atu kraljice Ma-
rije, na {titu obrubljenom {estolistom, nalazi se dvostruki kri`.
122
U oba slu~aja {to je za na{u temu najva`nije kombinacija he-
raldi~kih znakova napravljena je od suverenitetskog i dinasti~kog
simbola
123
, stoje}i u suglasju s novim politi~kim okolnostima
stvorenim u zemljama ugarske krune nakon smrti kralja Ludovi-
ka I. Grbovi kraljevine Slavonije i dalmatinske komune Zadra
napravljeni su tako|er prema ovom predlo{ku: spajanjem suvere-
nitetskog (dvostruki kri`) i lokalnog distinktivnog simbola.
124
Iz vida se u svim razmatranjima ne smije gubiti teza P. An-
|eli}a, prema kojoj porijeklo anùvinskih ljiljana na grbu Tvrtka
I. tako|er treba traìti u Srbiji. On upozorava na okolnost da se
kruna s ljiljanima pojavljuje na novcima posljednjih Nemanji}a,
a osim toga ljiljani su prisutni i na drugim mjestima koja su
obi~no rezervirana za simbole (èzlo, pe~ati, novac). Porijeklo
ljiljana u heraldi~koj simbolici Srbije on veè za Du{anovu maj-
ku Jelenu Anùvinsku s kojom su mogli do}i u Srbiju. Tako je,
nakon Tvrtkova progla{enja za kralja, uz dinasti~ku karizmu Ne-
manji}a, u Bosnu mogla biti prenesena i kruna s anùvinskim
ljiljanima.
125
Osim toga, oblik krune Tvrtka I. podudaran je s kru-
251
120 V. Klai}, II., 1972., 227.; Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike za-
padnog kr{}anstva, Zagreb, 1979., 372.-373.
121 Malyusz, 1990., 51.
122 V. Klai}, II., 1972., 268.
123 S. de Vayaj, 1972., 648.
124 S. de Vayaj, 1972., 649. Usp. Sey-Gedai, 1973., slike br. 37. i 38.
125 An|eli}, 1970., 99.-100.
nom cara Uro{a, posljednjeg Nemanji}a na srpskome prijesto-
lju.
126
An|eli}eva teza dobiva na ozbiljnosti kad se zna da je suve-
renitetski grb ugarskog kraljevstva (dvostruki patrijar{ijski kri`)
u vladarsku simboliku uveden pod kraljem Belom III. koji ga je
stavio na svoj globus
127
u vrijeme kada su (1184./85.) pravljene
kombinacije da naslijedi bizantsko prijestolje, i kada je, po svemu
sude}i, izvr{eno spajanje tzv. gr~ke s latinskom krunom.
Osim formi intituliranja, objedinjavanja heraldi~kih simbola
i paralelne upotrebe bizantskih i zapadnih formi vladarskih obra-
zaca, novi poloàj Tvrtka I. vjerno reprezentira sastav reformira-
ne kraljevske kancelarije, u kojoj vode}a mjesta dobivaju logotet
Vladoje iz Srbije i kninski biskup, Dubrov~anin Mihajlo. Ovom
sintezom upravni aparat prvog bosanskog kralja osigurao je
vode}e obrazovane ljude, zaduène da politi~ke ambicije vladara
u pojedinim dijelovima kraljevine na istoku i na zapadu pot-
krijepe odgovaraju}im pravnim argumentima.
Nakon Tvrtka I. ova koncepcija evoluira i sude}i prema li-
kovnim predstavama na pe~atima bosanskih kraljeva u novu fa-
zu ulazi za vrijeme druge vladavine kralja Stjepana Ostoje (1409.-
1418.), kada se ljiljanova kruna iz cimera spustila u polje {tita; na
aversu velikog Ostojina pe~ata, na mjestima gdje su nekad, jedan
naspram drugog, stajali bosanski i srpski grb, pojavljuju se dvije
ljiljanove krune na simetri~no postavljenim {titovima.
128
Kralj Stjepan Ostoja formirao je novi jedinstveni grb koji je
simbolizirao cijelu bosansku dràvu dakle i one dijelove koji su
nekad pripadali Srbiji. Ostojina reforma tuma~i se ~injenicom da
ni drugi dijelovi Bosne nisu bili predstavljeni posebnim heraldi~-
kim znakovljem (grbovima), kao i sazrijevanjem koncepcije co-
rone regni ja~anjem apstraktnih shva}anja krune koju je, uì-
vaju}i ugarsku za{titu, u svojim rukama po~etkom XV. stolje}a,
drào upravo kralj Ostoja.
Nova koncepcija teritorijalne cjelovitosti bosanske kraljevi-
ne izgra|ena je na temeljima poloènim u vrijeme Tvrtka I.; {tit
sa kosom prugom i ljiljanima i dalje je egzistirao kao grb Bosne,
a Ostojin {tit sa krunom kao grb cijele dràvne zajednice ko-
jom vlada bosanski kralj. Ostojinu reformu dosljedno su prihva-
252
Dubravko Lovrenovi}
126 Ra~ki, 1890., 150.
127 Bogyay, 1978., 230.
128 An|eli}, 1970., 37.
tili njegovi nasljednici: Tvrtko II. Tvrtkovi}, Stjepan Toma{ i
Stjepan Toma{evi}.
129
Ovo tuma~enje odgovara ~injenici da se stvarni odnos bo-
sanskog i ugarskog kraljevstva zaklanjao fikcijama i pravnim kon-
strukcijama.
130
Pokazuje to i slu~aj dinasti~ke politike Habsbur-
govaca vo|ene mitom o posebnom poslanju ove ku}e zasnovanom
u vrijeme Rudolfa I. Rudolf IV. je 1359. ili 1360. od cara Karla IV.
u Pragu zahtijevao da prizna {est dokumenata kroz koje bi se Hab-
sburzi pokazali kao najstarija i najotmjenija porodica na svijetu. Je-
dan od dokumenata nosio je potpis Julija Cezara, a drugi cara Ne-
rona.
131
Od klju~nog je zna~aja okolnost da je jedna li~nost istov-
remeno mogla biti vladar u vi{e dràva, a da pri tom ne ugrozi po-
liti~ku individualnost nijedne od njih. Ni kralj Ludovik I. nije cije-
lo vrijeme boravio u Poljskoj, nego su ga tamo zastupali regenti,
koji su upravljali sa stale{kim predstavni~kim tijelom.
132
To postaje transparentno pod kraljem Toma{em kada su, us-
prkos njegovim zvani~nim obvezama prema ugarskoj strani, u
dvije kraljevske povelje (1446. i 1458.) u vladarsku intitulaciju
unesene Dalmacija i Hrvatska, {to je pouzdan znak oìvljavanja
pretenzija Tvrtka I. i Ostoje.
133
Jo{ se plasti~nije to odraàva u
slu~aju Stjepana Toma{evi}a, koji se nakon okrunjenja papin-
skom krunom u Jajcu, potvr|uje 23. XI. 1461. Dubrov~anima
stare privilegije, titulirao kao kralj Dalmacii, hrvatom.
134
Kao
bosanskom prijestolonasljedniku upravo mu je ugarski kralj Ma-
tija{ u prolje}e 1459. dodijelio titulu srpskoga despota
135
, {to je
samo jedan me|u pokazateljima promjenjivih uvjeta koji su dik-
tirali odnose bosanske i ugarske krune.
Sveti roditelji i praroditelji kraljevstva; (Translatio im-
perii Translatio regni). Progla{enjem kraljevstva 1377. dr-
àvna ideologija bosanskih vladara obiljeèna je novom aureo-
lom, koju ilustriraju likovne predstave na novcima (dinarima)
kralja Stjepana Tvrtka I.; uz èzlo, sada sa zavr{etkom u obliku
ljiljana, kao univerzalni vladarski atributi javljaju se kruna i dr-
253
129 An|eli}, 1970., 97.-98.
130 ]irkovi}, 1964., 360.
131 Herm, 1989., 97., 101.
132 ]irkovi}, 1991., 8.
133 ]irkovi}, 1964., 360.; Miklosich, 1858., 438.; Ra~ki, 1867., 156.
134 Miklosich, 1858., 485.-486.
135 Ferjan~i}, 1960., 197.
àvna jabuka.
136
Ovaj proces sazrijeva odvajanjem prolazne kra-
ljeve li~nosti od ideje kraljevstva; umjesto predstave vladara, ve}
od ~etvorostrukih dukata iskovanih u vrijeme Tvrtka I., na novci-
ma bosanskih kraljeva javlja se stilizirani dràvno-dinasti~ki grb,
kao oznaka transpersonalnog karaktera kraljevske vlasti.
137
Sav
taj repertoar novih znakova i simbola nepogre{ivo upozorava na
veli~inu prijeloma i kopernikanski obrat, kojim se iz temelja mi-
jenjao Tvrtkov vladarski poloàj u svijetu {to je pulsirao ritmom
prastarih metafora i oko{talih obrazaca.
138
Uz mauzolejne crkve, vladarski je kult najsna`nije emanira-
la po~tena kruna bosanska obvezna u obredu okrunjenja.
139
Njezin sakralni karakter (po~tena odgovara izrazu sveta),
raspoznaje se iz ~injenice da se kao relikvija ~uvala na jednom
mjestu (Bobovcu), i da je jedino krunjenje tom krunom osigura-
valo legitimnu vladavinu
140
, kao {to je to u Ugarskoj bio slu~aj sa
svetom krunom.
141
Takav status u Poljskoj je imala kruna Bo-
leslava Hrabrog, a u Francuskoj kruna Karla Velikog.
142
Nakon
{to je kralj Matija{ Korvin okrunjen svetom krunom, tvrdilo se
da je u njoj sadràna snaga dostojanstva kraljevskoga.
143
[to je
zna~ilo samo posjedovanje krune, kazuje primjer ugarskog kralja
Ludovika I., koji je poljsku krunu nakon {to je 1370. njome ok-
runjen za poljskog vladara zajedno s kraljevskim insignijama
prenio u Budim gdje je ~uvana do 1412., kada ju je Sigismund uz
ostale insignije vratio poljskom kralju Vladislavu Jagelu.
144
Pa-
pinskom bulom (6. IV. 1346.), odre|eno je da se nova kruna Kar-
la IV. uvijek mora nalaziti uz mo}i ~e{kog za{titnika sv. Vaclava
u njegovoj grobnici, i da se smije iznijeti samo u povodu okru-
254
Dubravko Lovrenovi}
136 Rengjeo, 1943., 280.
137 Dini}, 1952., 44.
138 ]irkovi}, 1991., 8.
139 Sama ova sintagma kao oznaka za krunu koliko se zna u Bosni nije
kori{tena, i jedini se put sre}e u dubrova~kom pismu od 4. IX. 1419. ]ir-
kovi}, 1964., 367., nap. 132.; Stojanovi}, 1929., 417.
140 castrum principalem ipsius regis Oztoye, Babowch vocatum, ubi corona
ipsius regni Bozne conservatur. [i{i}, 1938., 261.; ]irkovi}, 1964., 362.;
Isti, 1989., 62.
141 [to je za ugarske vladare zna~ila sveta kruna izme|u ostalih ilustrira
primjer kralja Sigismunda koji je 30. IX. 1403. javio Dubrov~anima da je
po povratku u Ugarsku, iz Budima oti{ao u Vi{egrad da vidi na{u svetu
krunu. [i{i}, 1938., 218.-219.
142 ]irkovi}, 1964., 362.
143 Thallczy, 1916., 87.
144 V. Klai}, III., 1972., 62.
njenja.
145
Matija{ Korvin, pak, kao ot{tetu za grani~ni konflikt i
~uvanje ugarske krune, prema preliminarnom ugovoru od 3.IV.
1462., trebao je caru Friedrichu III. platiti 80 000 guldena.
146
U arengama pojedinih kraljevskih }irilskih povelja, gotovo
doslovce preuzetim iz srpskih diplomati~kih formulara, ideja
sakralnog legitimiranja vlasti i dinasti~ke karizme Kotromani}a
kao oblik politi~ke propagande kontinuirano je njegovana do pro-
pasti kraljevstva 1463.
Me|u najmarkantnijima je arenga iz povelje Tvrtka II. Dub-
rov~anima (18. VIII. 1421.) s pozivom na svete roditelje i pra-
roditelje kraljevstva izabrane va viki i proslavljene od Krista
na zemlji, a na Nebu ukra{ene vijencima svijetlim sa svim sve-
tim, na njihovu blaènu pamet koja nije ostala skrivena cijeloj
vasioni, od kojeg plemena svetoga korijena, izvoljenjem bo`-
jim i pre~iste majke bo`je, njihovim molitvama, bio je postav-
ljen za vladara.
147
I u ovom slu~aju rije~ je o dubokoj cezuri bo-
sanskoga srednjovjekovlja: niz svetih vladara ne po~inje s prvim
Kotromani}ima, nego s nemanji~kim praroditeljima.
Ova politi~ka teologija vr{ila je jo{ jednu funkciju: ona je u
duhu kr{}anskih shva}anja o boànskom porijeklu vlasti legitimi-
rala vladara kao zakonodavca i suca. Vidljivo je to ve} iz prvih
kraljevskih povelja primjerice iz povelje Tvrtka I. o ukidanju
solnog trga u Dra~evici u kojoj se kralj pozivao na zakone
prve koje su Dubrov~ani imali s gospodom ra{kom.
148
Kano-
nizacijom kralja Vaclava, uspostavljen je sakralni i legendarni ka-
rakter dinastije u ê{koj
149
, dok je u Francuskoj, gdje je postupno
bila izgra|ena prava kraljevska religija, i u Engleskoj, bilo ra{ire-
no vjerovanje da vladari jo{ za ìvota posjeduju izvjesne iscjelji-
teljske osobine.
150
Put do liturgijskog kraljevstva, do nebeskog
Jeruzalema na Zemlji, kroz {arolike politi~ke i crkvene pejzaè ta-
da{nje Europe, bio je poplo~an materijalom razli~ita porijekla.
Sakralizacija kralja i kraljevstva s upori{tem u genealo{koj
vezi Kotromani}a s Nemanji}ima, uz preno{enje kraljevstva
(translatio regni) iz Srbije u Bosnu
151
, gotovo u potpunosti odra-
àva juridi~ki obrazac prema kojemu se u Njema~koj kraljevstvo
255
145 Solovjev, 1933., 76.-77.
146 Nehring, 1989., 18.-19.
147 Miklosich, 1858., 316.-317.
148 Miklosich, 1858., 201.
149 Conze, 1993., 22., 44.
150 Obolenski, (1971.)/1991., 375.; Boshof, 1993., 125.
151 ]irkovi}, 1991., 8.
kasnog srednjeg vijeka svjesno vezalo s patosom {taufovske vla-
darske ideologije, uz nagla{eni sakralni karakter Carstva i kariz-
mu cara. U terminologiji kraljevske kancelarije Carstvo je posta-
lo sveto Carstvo, bilo je rije~ o presvetim carskim zakonima,
kralj je govorio o rimskim carevima kao njegovim oboànstve-
njenim precima, i sam se proglasio kao sveto veli~anstvo ili
gotovo kao Bog na Zemlji.
152
Usprkos tomu {to su se bosanski kraljevi pozivali i na car-
sku dimenziju vlasti Nemanji}a, obnavljanje Du{anova carstva
nije dolazilo u obzir ve} zato {to je njegovo samoprogla{enje za
cara bilo sporno.
153
Uz to, konfesionalni razlozi u samom su star-
tu isklju~ivali takvu mogu}nost, jer je te{ko zamisliti da bi srpski
patrijarh, pored njegovih tijesnih veza s Crkvom bosanskom i
franjevcima, Tvrtka I. proglasio carem. Ni Tvrtkove ambicije,
dakako, nisu bile usmjerene prema tom dalekom cilju. To, pak,
{to je u poveljama iz 1378. i 1382. koristio sintagme skiptra car-
ska i pravila carska, odraz je slavenske srednjovjekovne no-
menklature, u kojoj se pridjev carski upotrebljavao u zna~enju
vladarski.
154
Put, kojim su nova shva}anja o vladarskom poslanju prene-
sena u Bosnu, trasiran je prije zvani~nog progla{enja kraljevstva,
o ~emu svjedo~i pismo bana Tvrtka Dubrovniku (7.II.1376./77.),
pisano diplomskom minuskulom karakteristi~nom za srpsku dr-
àvnu kancelariju, koja predstavlja neo~ekivani i potpuni pre-
lom s pro{lo{}u, odnosno sa stotinu godina vaè}om majusku-
lom. Autorstvo ove isprave pripisuje se nepoznatom dijaku iz Sr-
bije, kojemu je ban Tvrtko povjerio upravu dvorske kancelari-
je.
155
Sve~anu povelju Dubrovniku iz 1378. pi{e njegov dvorski
logofet Vladoje iz Srbije, zaduèn da ovozemaljske ambicije no-
voga kralja opravda boànskom promisli; jo{ kolovoza 1390.
nalazio se u Tvrtkovoj slu`bi, kao ~lan komisije zaduène da re-
gulira razgrani~enje izme|u Splita i Klisa. Sve to govori da je
svoje uzvi{enje i ven~anje Tvrtko I. Kotromani} svjesno po-
loìo na temelje srpskih dinasti~kih i dràvnih tradicija.
156
Nakon progla{enja kraljevstva 1377. cijeli je proces dobio
rasko{no vanjsko obilje`je, ure|enjem dvora i dvorskih slu`bi u
duhu obi~aja vaè}ih u srpskoj sredini; pored logofeta, javljaju se
256
Dubravko Lovrenovi}
152 Krieger, 1992., 7.-8.
153 O stavu pravoslavnih krugova vidi: ]irkovi}, 1964., 349.-350.
154 ]irkovi}, 1991., 8.
155 ^remo{nik, 1949./50., 114.-117.
156 ]irkovi}, 1964.a, 136.-137.; isti, 1991., 8.
zvanja protovestijara i stavilca, za majku Jelenu i suprugu Doro-
teju Tvrtko I. uvodi naziv kira (gospo|a), koji se u pravoslavnoj
sredini koristio kao sastavni dio vlastitoga imena, a ~ini se da je i
dvorski ceremonijal ure|en u tom duhu. Naslov kralj Srbljem,
bar u prvo vrijeme, bio je nosivi stup njegove nove vladarske inti-
tulacije, a Venecija ga je gotovo u pravilu nazivala kraljem ra{kim
ili srpskim.
157
Dubrov~ani, pak, prilikom prve isplate svetodmi-
tarskog dohotka za 1378. (24. IX. 1378.). Tvrtka su titulirali: Bo`-
jom milo{}u ban Bosne i kralj Ra{ke.
158
Vidljivi izraz novoga vla-
darskog ranga predstavlja Tvrtkov dvostrani prijestolni pe~at izra-
|en u goti~kom stilu, po umjetni~koj kvaliteti iznad najuspjelijih
ostvarenja te vrste njegova vremena, ~iji tipar je napravljen vjero-
jatno u nekoj od graverskih radionica Italije ili Pariza.
159
Tako je u spletu povijesne konjunkture stanja u Katoli~koj
crkvi pred zavr{etak avignonskog suànjstva papa, dosegnutog
stupnja crkveno-politi~kog i gospodarskog razvitka i nestanka pos-
ljednjeg Nemanji}a na srpskom prijestolju kao najmla|a me|u
europskim monarhijama Bosna progla{ena kraljevinom, a vladar-
ska karizma jedne pravoslavne dinastije pre{la na Kotromani}e.
Uz sve razumljive razlike, uvjetovane vremenskim, prostor-
nim i sadràjnim faktorima, uzdizanje Bosne na rang kraljevine
reflektira posljedice proistekle progla{enjem Ugarske za kraljevi-
nu. S Kolomanovom vladavinom, bolje re~eno ve} s kanonizaci-
jom kralja Stjepana 1083., po~inje epoha ugarskoga tradiciona-
lizma, koji je u idealnom obliku personificiran u svetom kra-
lju Stjepanu harmonizirao pogansku predaju s kr{}anskim
u~enjem.
160
Na drugoj strani, spajanjem bosanske svijesti, bizan-
tsko-srpsko-zapadnih pravnih tradicija i kr{}anskog u~enja, s
promocijom Stjepana Tvrtka I. za kralja ro|ena je nova dràvna
ideja, koja }e uz sve postupne modifikacije do kraja zadràti svo-
ju po~etnu svjeìnu. To {to je s uspjehom izdràla probu ugarskih
vojno-diplomatskih pritisaka, u ~ijoj pozadini je leào plan kralja
Sigismunda da sam preuzme bosansku krunu, ukazuje na snagu
257
157 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 315.; ]irkovi}, 1964., 355.; Miklosich,
1858., 189. Kralj Dabi{a 17. VII. 1392. svoju suprugu naziva kir Ele-
nom, a kraljica Jelena u povelji izdatoj 13. V. 1397. titulira se kira Ele-
nom. Miklosich, 1858., 221.-222., 230. O preseljavanju pravnih ustano-
va u Europi, vidi: Bloch, 1958., 226. i dalje.
158 Dini}, 1932., 137. Usp. ]irkovi}, 1964., 356.
159 ^remo{nik, 1949./50., 125.-127.
160 Hman, 1941., 126.
njezina tradicionalizma, premda nije imala dovoljno vremena da
ga razvije do krajnjih mogu}nosti.
Na tragu ove cezure name}e se pitanje o konfesionalnoj pri-
padnosti bosanskih kraljeva, nakon progla{enja kraljevstva 1377.
Na njega je te{ko odgovoriti jednozna~no, ali je u svim razmat-
ranjima nu`no ra~unati s okolno{}u da je ~in okrunjenja i sakral-
nog legitimiranja vlasti po svemu sude}i bio vezan za autokefal-
nu Crkvu bosansku, ~iji utjecaj na njihovu konfesionalnu orijen-
taciju je te{ko zanemariti. U tom okviru postaje razumljivim uda-
ljavanje od katoli~anstva, i povremene optu`be na ra~un njihove
vjerske pripadnosti iz Rima i Ugarske.
161
Jedan od detektora ovog stanja predstavlja intitulacija bosan-
skih vladara, skrojena pod utjecajem Crkve bosanske s prizivom
sv. Grgura (Nazijanskog), koja apotekarskom precizno{}u odraà-
va promjenljivost uvjeta {to su definirali odnos Bosne i Ugarske.
Jasno se to pokazalo nakon Tvrtkove pobjede nad trupama kralja
Ludovika u ùpi Plivi 1366., kada se, daruju}i Vukcu Hrvatini}u
za zasluge ste~ene tom prilikom utvrdu Sokol, titulirao: Az rab
boì i svetoga Grgura a zovom gospodin ban Tvrtko.
162
U nizu ostalih, izravno svjedo~anstvo za to pruà izjava Stje-
pana Teste, poslanika kralja Toma{a u Veneciji sredinom srpnja
1457. On je tada dokazivao da su ~etiri franjeva~ka samostana u
Dalmaciji uvijek bila podlo`na bosanskoj vikariji pa i onda kada
kraljevi ne bi bili katolici, a njegov je gospodar najkr{}anskiji
kralj; osim toga za ovaj slu~aj su isposlovali i papinske bule kome
imaju biti podlo`ni.
163
U kontekstu razumijevanja bosanskih crk-
veno-politi~kih prilika zna~ajno je zapaànje zasigurno dobro in-
formiranog pape Pija II., koji je u svojim Komentarima istaknuo
da maniheji, koji su brojni u bosanskom kraljevstvu, Krista prima-
ju a da nisu kr{teni.
164
[to je, pak, u svemu tome zna~ila tvrdnja
Dubrov~ana (19. XII. 1403.) da su na podru~ju tzv. Novih zema-
lja, koje im je ustupio kralj Ostoja, stanovnike iz bosanske vje-
re obratili na kr{}anstvo
165
, ostaje pod znakom pitanja.
258
Dubravko Lovrenovi}
161 Ovo pitanje, va`no za temu rasprave, nije mogu}e detaljno elaborirati, i taj
bi zadatak trebala preuzeti posebna studija. Zato sam smatrao dostatnim
njegovu aktualizaciju.
162 Fermendìn, 1892., 34.-35.
163 etiam non siando re catholici, che pertanto siando el dicto suo signor re
christianessimo... et item habiando de dicta caxon optegnudo per bolle
apostolice, che cussi siano sotoposti. Listine, X., 132.
164 manicheos qui erant in regno suo quamplurimi, nisi baptismum Christi
acciperent. Pii II Commentarii, I., 316.
165 Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 403.
U bosanskom se slu~aju lapidarno kazano radilo o raski-
du s tradicijom i rimskim starateljstvom, {to je bosanske vladare
odvodilo na stazu izvan zakona, uz istrajavanje na jednoj tvrdoj
ortodoksiji. Zato je sa stajali{ta Katoli~ke crkve Tvrtkovo okru-
njenje 1377. predstavljalo jednu vrstu dràvnoga udara, budu}i
da je po svim pokazateljima obavljeno bez sudjelovanja njezinih
prelata. Zaka{njenje na Tvrtkovu krunidbenu ceremoniju u Mi-
lama, Katoli~ka }e crkva anulirati tek 1461., u praskozorje nove
cezure.
166
U me|uvremenu je, s promjenom europske crkveno-
-politi~ke paradigme, uspostavom jedinstva Zapadne Crkve na
koncilu u Konstanci obiljeènim izborom pape Martina V. 1417.
i afirmacijom autoriteta Op}eg koncila, Bosna postala popri{tem
nadmetanja izme|u Rimske kurije i ugarskih kraljeva koji su ak-
tivirali svoje patronatsko pravo, sprije~avaju}i osnivanje biskupi-
ja u Bosni i slanje papinske krune koju su prema rije~ima Pija II.
(1460.), Bosanci vi{e puta traìli od na{ih prethodnika.
167
Ta-
ko je iz jedne, Bosna gurnuta u drugu aporiju.
Crkva bosanska i evolucija koncepcije krune: od sugubog
vinca do po~tene krune bosanske, svetog okrunjenja i sve-
te krune. Jedan od najva`nijih rezultata studije prof. ]irkovi}a
jeste da se u ~itavoj Europi nigde... ne sre}e ne{to {to bi bilo ma
i sli~no sugubom vencu.
168
Objasniv{i su{tinu ove jedinstvene
formule, zaslu`ni istraìva~ bosanskog srednjovjekovlja prvi je
upozorio na iznimnu va`nost teorije o sugubom vencu u izgrad-
nji transpersonalne koncepcije bosanske krune i kraljevstva ali je,
smje{taju}i okrunjenje Tvrtka I. u pravoslavnu Mile{evu, iz vida
izgubio ulogu Crkve bosanske u procesu njezine afirmacije.
Prvo pitanje, koje se po logici stvari name}e, jeste: za{to je
Tvrtku I. uop}e bila potrebna teorija o sugubom vijencu? Drugim
rije~ima: za{to je svoje okrunjenje morao legalizirati rodbinskom
vezom sa srpskom svetorodnom dinastijom i za{to je, da bi
postao bosanski kralj, bilo nu`no da ponese srpski kraljevski nas-
lov? Polaze}i od ]irkovi}eve studije, odgovor na ovo pitanje mo-
259
166 Upadljiva je praznina koja u izvornom materijalu dubrova~ke provenijen-
cije vlada s obzirom na mjesto okrunjenja bosanskih vladara i li~nost ko-
ja ih je krunila. Tako, 25. VIII. 1421. u povodu okrunjenja Tvrtka II., dub-
rova~ka vlada donosi odluku da se novog kralja daruje suknom u vrijed-
nosti 750 perpera, a Vukmira Zlatonosovi}a i njegova brata s istim darom
u iznosu od 300 perpera. Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 463.
167 Dàja, 1985., 95.-96. Vidi i naprijed u tekstu.
168 ]irkovi}, 1964., 346., nap. 15.
ra se potraìti u spletu onih okolnosti koje su, s pojavom Crkve
bosanske, politi~ki poloàj bosanskih vladara trajno u~inile iz-
nimno delikatnim. U takvoj situaciji, Tvrtko I. Kotromani} tragao
je za stabilizacijom pozicije i pravnim temeljem na koji bi polo-
ìo novo vladarsko dostojanstvo.
Premda jedinstvena, juridi~ka teorija o sugubom vijencu
ipak nije sasvim izoliran slu~aj, i pandan donekle ima u okrunje-
nju Stefana Prvovjen~anog; povla~enjem paralele izme|u okru-
njenja prvog srpskog i prvog bosanskog kralja, teorija o sugubom
vijencu dobiva puni smisao i pravno obja{njenje.
U strukturalno novim crkveno-politi~kim okolnostima nasta-
lim nakon pada Bizanta i osnivanja Latinskog Carstva 1204., Ste-
fan Prvovjen~ani dràvnu je samostalnost ostvario uz oslonac na
Papinsku kuriju, koja mu je 1217. dodijelila kraljevsku krunu. Dvi-
je godine poslije, od nikejskog patrijarha, koji se smatrao nasljed-
nikom carigradskog vaseljenskog patrijarha, dobio je samostalnu
crkvenu organizaciju za novu kraljevinu. Suparni~ki odnos izme|u
Nikejskog carstva i Epirske despotovine, pod ~ijim se utjecajem
nalazila Ohridska arhiepiskopija, znatno je pridonio uspje{nosti
Savine misije u Nikeji i osnivanju autokefalne srpske crkve.
169
Ta-
ko je, ponajprije zahvaljuju}i izvanrednim okolnostima, na na~in
do tada nepoznat u srednjovjekovnoj crkveno-politi~koj povijesti,
vje{tim balansiranjem izme|u dva suparni~ka centra kr{}anstva,
srpska dràva ostvarila politi~ku i crkvenu samostalnost.
U slu~aju Tvrtka I., spajanje elemenata legitimiteta politi~-
ke i crkvene samostalnosti izvr{eno je postupkom primjerenim
tada{njoj bosanskoj situaciji. Dok je Stefan Prvovjen~ani najpri-
je ostvario dràvno-politi~ku a zatim crkvenu neovisnost, redos-
lijed postupaka, kad je o Tvrtku I. rije~, bio je obrnut. Teorija o
sugubom vijencu vjen~anje na kraljevstvo praroditelja prvom
bosanskom kralju bila je potrebna da bi svoj novi poloàj legali-
zirao izvan Bosne, duboko svjestan da uz oslonac samo na Crk-
vu bosansku, nad kojom je potencijalno uvijek visio hereti~ki ìg,
to ne moè ostvariti. S papinskom krunom nije mogao ra~unati
jer, u principu, papa nikad nije priznavao crkvenu, nego isklju~i-
vo politi~ku neovisnost.
170
S druge strane, u ostvarenju politi~ke
samostalnosti nije se mogao osloniti na Bizant, a crkvena mu ni-
je bila potrebna jer je nju ve} posjedovao. U ovakovim okolnos-
tima, izabran je jedino mogu}i tre}i put.
260
Dubravko Lovrenovi}
169 Stanojevi}, 1934., 36.-48.
170 Stanojevi}, 1934., 43.
Upravo tre}im putem po{ao je srpski kralj Du{an kada se
vjerojatno na Boì} (25. XII.) 1345. u Seru, uz podr{ku srpske
vlastele i crkve, samovlasno sve~ano proglasio carem. Dakako,
nakon toga bilo je potrebno da ovaj ~in obredom okrunjenja i
miropomazanja sankcionira crkva. S tim ciljem, kada je bilo is-
klju~eno sudjelovanje Rima i Carigrada, dostojanstvo patrijarha
dodijeljeno je srpskom arhiepiskopu. Uz pristanak tri autokefal-
ne crkve Srpske i Ohridske arhiepiskopije te Bugarske patrijar-
{ije u sije~nju ili travnju 1346. srpski arhiepiskop Joanikije
progla{en je za patrijarha. Progla{enje patrijar{ije podrào je i dr-
àvni sabor, koji se za tu priliku okupio u Skoplju. Na Uskrs (16.
IV.) 1346., uz crkveni obred i bizantski ceremonijal, u prisustvu
sabora i pravoslavnih crkvenih poglavara, Du{an je sve~ano ok-
runjen carskom krunom. Uz blagoslove crkvenih dostojanstveni-
ka, izostao je najva`niji: blagoslov carigradskog patrijarha.
171
U istom retori~kom stilu poput Tvrtka I. novi je car zakoni-
tost ovakovog postupka tuma~io bo`jom voljom: od Boga je da-
rovanim vijencem bio ven~an na carstvo. Novo vladarsko dos-
tojanstvo priznali su Sveta Gora, Bugarska, Venecija i Dubrov-
nik, koji je ~ak uputio poslanstvo na sve~anost u Skoplju. Za bo-
sanskog bana i njegovu vlastelu, pak, Du{an je bio samo ra{ki
car. Du{anovu titulu nisu priznali papa i zapadni car, kao ni oni
vladari na Zapadu koji su rimsko-njema~kog cara smatrali zako-
nitim carem. Nerealno je bilo to o~ekivati od Ugarske, koja je
Srbiji odavno nastojala nametnuti vlast, dok je u Dubrovniku i
po~etkom XV. stolje}a Du{an spominjan kao car (l imperadore
Stephano).
172
Dubrov~ani su i ina~e redovito iskazivali po{tova-
nje prema srpskom caru, ne propu{taju}i odredbe u ugovorima
vezati za njegovo ime.
173
Carigrad se, naravno, nije pomirio s novim stanjem; car Jo-
van Kantakuzin (1347.-1354.) u svojim je spisima Du{ana nazi-
vao srpskim kraljem, kao {to je vidjeli smo Sigismund Luk-
sembur{ki kraljeve Tvrtka I. i Dabi{u oslovljavao banovima. Pat-
rijarh Kalist isklju~io je Du{ana, patrijarha Joanikija i cijelo srp-
sko sve}enstvo iz zajednice pravoslavnih kr{}ana. Ovo sredstvo
politi~kog pritiska aktivirano je s ciljem da se obesnaì novo car-
sko i patrijar{ijsko dostojanstvo. Du{an je, me|utim, sluè}i se
261
171 Blagojevi}, 1981., 527.-528.
172 Povijesni Arhiv Dubrovnik, Lettere e commissioni di Levatne, IV., 29.,
25.VI.1403.
173 ]irkovi}, 1964., 353., nap. 48.
tako|er politi~kim sredstvima, uspio amortizirati u~inak anateme
i nakon {to je u borbi s Kantakuzinom pruìo pomo} caru Jova-
nu V. Paleologu (1341.-1391.), njegova carska titula priznata je i
u Bizantu: u srpnju 1351. Jovan V. nazivao ga je preuzvi{enim
carem Srbije i svojim voljenim stricem.
174
Anatema ba~ena na
srpsku crkvu opozvana je tek 1375., kada je njezinu poglavaru
priznata titula patrijarha.
175
Da bi se u cijelosti razumio Tvrtkov postupak, treba voditi
ra~una o ~injenici koju je naglasio autor Sugubog venca; da je
u njegovoj intitulaciji Bosna bila realnost, dok je obnovljeno
srpsko kraljevstvo ostajalo u sferi prava i pretenzija.
176
Za raz-
liku od Bizanta, gdje se nije razvilo apstraktno zna~enje insig-
nija, venac je u Srbiji, pod zapadnim utjecajima koji su po svemu
sude}i usvojeni zajedno s papinskom krunom, imao transperso-
nalno zna~enje vladarskog dostojanstva. Politi~ki program sugu-
bog vijenca, kao transpersonalne oznake objedinjenih vladarskih
dostojanstava, po~ivao je na svetorodnom porijeklu Nemanji-
}a, odnosno na kraljevstvu praroditelja; njegovo je zna~enje
figurativno jer se, kad je rije~ o konkretnoj kruni i okrunjenju,
govori samo o bogodarovanom vencu.
177
Ova ideja imala je u
Srbiji svoj razvojni put, koji ve} u XIII. stolje}u rezultira nastan-
kom svetog venca klasi~nog spoja crkveno-bizantske retorike i
latinske (ugarske) terminologije.
178
Jo{ u vrijeme kralja Tvrtka I., kada je bosanska vanjska poli-
tika usmjerena prema zapadu, osobito nakon njegove smrti, kon-
cepcija sugubog vijenca doìvjela je transformaciju. Siguran poka-
zatelj novih shva}anja kraljevskog poslanja je izostavljanje mjesta
o sugubom vijencu i vjen~anju na srpsko kraljevstvo u povelji kra-
lja Ostoje Dubrovniku (5. II. 1399.); preuzet je samo dio u kojemu
je rije~ o srpskoj gospodi kao kraljevim praroditeljima
179
, {to }e
nakon njega dosljedno ponavljati svi bosanski vladari. I u Srbiji se
gubi Du{anova terminologija, tako da se u XV. stolje}u venac kao
pojam za dràvu ne susre}e.
180
U Bosni, pak, vijenac je zamijenjen
po~tenom krunom bosanskom (svetom krunom).
181
262
Dubravko Lovrenovi}
174 Blagojevi}, 1981., 528.-530.
175 Ostrogorski, 1969., 506.
176 ]irkovi}, 1964., 349.
177 ]irkovi}, 1964., 343.-346.
178 Solovjev, 1933., 82.-83., 85.
179 ]irkovi}, 1964., 350.
180 Solovjev, 1933., 86.
181 ]irkovi}, 1964., 367.
Od tada se koncepcija kraljevstva (corone regni) oblikuje
prema zapadnim legitimisti~kim shva}anjima, obnavljanjem ban-
ske titule (milostju bo`jom), i zadràvanjem elemenata iz srp-
ske titulature (v Hrista Boga blagoverni, i bogom postavlje-
ni)
182
, uz poziv na genealo{ku vezu sa svetorodnom dinastijom
Nemanji}a. Legalizacija vlasti koja je po~ivala na ovoj dvostru-
koj vezi najjasnije se ocrtava u slu~aju Tvrtka II.; u povelji izda-
toj Mle~anima 21. XII. 1422. bosanski kralj se titulira u duhu za-
padnih legitimisti~kih shva}anja (Nos Stephanus Tuerticus dei
gratia...), sveto okrunjenje (sacra coronation) i svetu krunu
(sacra corona) osigurati mu je mogla jedino Crkva bosanska, dok
se u povelji za Dubrov~ane (18. VIII. 1421.) pozivao na svete
korijene... praroditelja.
183
Latinskom izrazu sacra corona od-
govara svijetli vijenac, kao {to je termin rusag (dràva) ozna~a-
vao prijevod latinske rije~i regnum (kraljevstvo).
184
Uz ove, kao
oznaka za dràvu, pod utjecajem crkveno-pravne terminologije
javlja se prestol pristol, o kojemu govore povelje Tvrtka I. i
Tvrtka II., preuzeta iz ra{kih diplomati~kih formulara.
185
Paralel-
no s afirmacijom ovih crkveno-pravnih pojmova ja~ala su shva-
}anja o transpersonalnom zna~enju krune
186
i dinasti~ko-prav-
nom principu zasnovanom na svetosti krvi.
Ovaj politolo{ki rje~nik precizno ilustriraju likovne predsta-
ve na novcima Tvrtka II. i Stjepana Toma{a, s dràvnim grbom
na aversu i likom sv. Grgura Nazijanskog na reversu. Nestanak
sv. Grgura Nazijanskog s novaca Stjepana Toma{a i dolazak na
njegovo mjesto sv. Grgura pape (1461.)
187
, pouzdan je pokazatelj
potiskivanja politi~ke uloge Crkve bosanske i prevage one kon-
cepcije dràvnoga legitimiteta koja je svoju kratkotrajnu pobjedu
slavila nakon okrunjenja Stjepana Toma{evi}a papinskom kru-
nom u Jajcu koncem 1461.
Odjek borbe za investituru: klerikalizacija dràve i lai-
cizacija Crkve. Kod rasprave o ulozi Crkve bosanske u formu-
liranju ideolo{kih postavki, tj. sakralizacije vlasti bosanskih vla-
dara, nu`no je po}i od ~injenice da je ve} njezina pojava na bo-
sanskoj politi~koj sceni rezultirala uvo|enjem novog tipa vladar-
263
182 ]irkovi}, 1964., 354.
183 Listine, VIII, 202.-205.; Miklosich, 1858., 317.; ]irkovi}, 1964.a, 225.
184 ]irkovi}, 1964., 344., 366. Usp. Solovjev, 1933., 87.-89.
185 Solovjev, 1933., 74., 86.-87.
186 ]irkovi}, 1964., 367.-369.
187 Rengjeo, 1943., 280.-286.; [idak, 1938., 788.
ske ideologije, svojstvenog zemljama tzv. bizantskoga komon-
velta.
188
To je pouzdan dokaz kako dràva nije mogla funkcioni-
rati bez Crkve, i kako se, da bi postojala, morala klerikalizirati.
Na taj, jedino mogu}i na~in, obnavljanjem braka izme|u Crk-
ve i dràve, zavr{eno je dràvno rasulo u trajanju od preko se-
damdeset godina izazvano dislokacijom biskupije, jer je svoj ra-
ison dtre dràva mogla na}i jedino u teokratskoj vladavini.
Hijatus u izvornoj gra|i ne dopu{ta rekognosciranje ove po-
jave u svim detaljima, ali danas predstavlja op}e mjesto spozna-
ja da su pripadnici Crkve bosanske sudjelovali u rje{avanju zada-
taka centralne vlasti, {to zna~i u sankcioniranju vladaju}eg poret-
ka, da su im dodjeljivane sudske funkcije u ogledanju nevjere,
da im je bosanska feudalna sredina u javnom ìvotu iskazivala ri-
tualno po{tovanje u vidu klanjanja (adorationes), da je feudalcima
Crkva pruàla za{titu i uto~i{te (azil).
189
Poput vladara i vlastele,
dostojanstvenici Crkve bosanske nosili su naslov gospodina, dok
je rezidencija njezina poglavara smatrana za locus credibilis, gdje
su ovjeravani i ~uvani va`ni dokumenti.
190
Zato je [idak u pravu
kada je naziva izrazito dràvnom crkvom.
191
Pri tome se potvr-
|uje jo{ jedna op}a zakonitost: kristolo{ki karakter vladarske i
biskupske slu`be, koje su tijesno isprepletene svoj dugi izlomlje-
ni put pro{le od zadnjih stolje}a Rimskog Carstva.
192
Uostalom,
kr{}anstvo je od samog po~etka kristijanizacije kod Slavena tijes-
no bilo skop~ano s obrazovanjem ~vrste dràvne organizacije.
193
Ovaj zagrljaj s dràvom zasvjedo~en i ~injenicom da je
crkvena hijerarhija u funkciji savjetnika boravila na vladarovu i
dvorovima oblasnih gospodara vodio ju je gomilanju materijalnih
dobara i feudalizaciji. Primjer Gosta Radina, koji je imao sluge i os-
tavio pozama{an imetak, u tom pogledu ne ostavlja dileme.
194
264
Dubravko Lovrenovi}
188 Lovrenovi}, 1997., 157.-164.
189 ]irkovi}, 1987.a, 217.-231.; [anjek, 1975., 120.
190 [anjek, 1975., 114., 119. I kroz ovu funkciju Crkva bosanska se pokazuje
kao alternativa dislociranoj biskupiji, jer su upravo kaptoli i konventi pred-
stavljali tzv. loca credibilia. Tako su, primjerice, kaptoli u Slavoniji po~e-
li raditi kao loca credibilia ne na osnovu kakve pravne norme ili mo`da za-
kona, nego putem obi~aja. Zakonsku podlogu za svoj rad kaptoli su dobi-
li tek zakonom Andrije II. 1231. god. Usp. Kostren~i}, 1930., 101.-105.
191 [idak, 1975., 278.
192 Biskupski (sve}eni~ki) karakter kraljevske vlasti jasno se ogleda u ~inje-
nici da je prilikom krunidbene ceremonije obvezno bivao pomazan uljem
po glavi, prsima i rukama, analogno sve}eni~kom rukopolaganju, odnos-
no biskupskom posve}enju. Kavka, 1990., 108.
193 Matl, s. a., 7.
194 ]irkovi}, 1987.a, 234.-236.
Tvrtkovo samoprogla{enje za kralja 1377. predstavlja epizo-
du crkveno-politi~ke povijesti Europe odjek stoljetne borbe za
investituru u kojoj se na dramatski na~in dràva odvajala od
Crkve. Premje{tanje rimskog dràvnog sjedi{ta u Konstantinopo-
lis i evolucija odnosa izme|u crkve i dràve u Bizantu tek od
sredine V. stolje}a ustalio se obi~aj da obred okrunjenja obavlja
carigradski patrijarh
195
ve} su nagovijestili kasnije èstoke ob-
ra~une izme|u duhovnog i svjetovnog ma~a na Zapadu.
Ovdje je su{tinski prijelom napravljen u vrijeme Karla Veli-
kog, kada je 800., posredstvom pape Leona III., ideja Rimskog
Carstva s Grka prenesena na Franke (translatio imperii). Me|u-
tim, usprkos tomu {to je carsku krunu u Rimu Karlu na glavu sta-
vio papa, prema njegovu shva}anju carska je mo} dolazila izrav-
no od Boga; kada je trinaest godina kasnije carsku titulu Karlo
prenio na sina Ludovika (Pobo`nog), krunidbena ceremonija odr-
àna je u Aachenu, a carsku je krunu novi car s oltara sam stavio
na glavu.
196
Problemati~nost Karlova okrunjenja poput sjenke }e
pratiti odnos papinstva i Carstva tijekom srednjeg vijeka, a ljuti-
ta reakcija carigradskog dvora koji je ovaj ~in smatrao uzurpaci-
jom, pri~a je za sebe. Pod papom Sergijem II. (844.-847.) prevla-
dalo je shva}anje da papa ne moè biti posve}en bez careva pris-
tanka i prisustva njegova delegata, {to je predstavljalo obnovu
nekih od najgor~ih ograni~enja bizantske vladavine.
U frana~koj crkvi Karla Velikog sva se vlast nalazila u ruka-
ma nadbiskupa, kojima su bili podre|eni dijecezanski biskupi.
Kao reakcija na pro{irenu metropolitansku kontrolu, pojavili
su se u Francuskoj oko 850. tzv. La`ni dekretali, ~ije autorstvo je
pripisivano Izidoru Seviljskom, koji su trebali posluìti kao oru`-
je u borbi protiv vladara i nadbiskupa. Uz Konstantinovu darov-
nicu papinstvo je istaknulo pretenzije na status jedinog autenti~-
nog izvora mo}i u Crkvi, koji dijeli vlast s biskupima i svojim vi-
karima.
197
Ova koncepcija zagovornika je dobila u papi Nikoli I.
(858.-867.), koji je u{ao u sukob s nadbiskupima Ravenne i Re-
imsa; ovaj drugi suprotstavio se pomazanju Karla ]elavog za ca-
ra, spre~avaju}i uspostavu papinske jurisdikcije na nekada{njem
Karlovu podru~ju. Pritije{njen, privremeno je ustuknuo, ali je na-
kon Nikoline smrti nastavio pruàti otpor uvo|enju papinskih in-
gerencija u frana~ku crkvu.
198
265
195 Ostrogorski, 1970., 235.-236.
196 Duffy, 1998., 76.-77.; Herr, 1977., 56.
197 Duffy, 1998., 78.
198 Duffy, 1998., 79.-81.
Od tada se crkveno-politi~ka povijest Zapada odvijala u tak-
tu reakcije na papinske pretenzije; tako su pod Otonom I. (936.-
973.), koji oslonac nije traìo kod pape nego kod biskupa, bisku-
pi postali vladarima s kneèvinama rasutim po cijeloj Njema~koj
i Lotaringiji, koje im je darovao car, formiraju}i u njegovoj kape-
li neku vrstu sve}eni~kih paèva. Kao {to su Karolinzi kleri-
kalizirali dràvu, Oton I. je laicizirao crkvu.
199
Obnova Car-
stva na Zapadu 962. rodila je novi nesporazum; ambicije otona-
ca smjerale su prema uspostavi kontrole nad Crkvom, ali carski
ideal, premda nadahnut misti~nom vizijom o kr{}anskom car-
stvu, nije mogao i}i pod ruku s papinskim pretenzijama, i ta je
tjeskoba otonsku politiku u Italiji u~inila nepopularnom. Zauz-
vrat, car nije pomazan uljem za pomast koje se koristilo za pos-
ve}enje biskupa i kraljeva, nego obi~nim uljem i to samo po ru-
kama i le|ima, a ne i po glavi, {to je simboliziralo njegovu slu`-
bu u korist Crkve.
200
Nakon dvostrukog izbora u Njema~koj 1198., zasnovano na
teoriji o preno{enju Carstva preko Crkve sa Grka na Franke, for-
mulirao je papa Inocent III. tzv. pravo aprobacije, koje mu je osi-
guralo presudnu ulogu u izboru njema~kih careva (njihovu potvr-
du ili odbijanje). Odnos izme|u careva i papa nije ostao zace-
mentiran, i u vrijeme politi~kog i juridi~kog spora Ludviga Ba-
varskog s avignonskim papinstvom u prvoj polovici XIV. stolje-
}a, doìvio je izmjenu tako da je umjesto prava aprobacije u iz-
boru cara odlu~uju}u ulogu dobio kolegij kneèva izbornika, {to
je zakonski sankcionirao sam vladar.
201
Bio je to posljednji veli-
ki srednjovjekovni sukob dviju univerzalnih vlasti; Ludviga Ba-
varskog (1328.) u Rimu nije okrunio papa, nego jedan rimski la-
ik iz obitelji Collona.
202
Premda nakon smrti cara Ludviga ovo
radikalno rje{enje nije ostalo na snazi, fazu daljnjeg slabljenja
papinskih ingerencija u izboru cara s diplomatskim formulaci-
jama koje su pre{utjele papinske zahtjeve ozna~ila je Zlatna bu-
la Karla IV. (1356.), da bi se od po~etka XVI. st. papinsko okru-
njenje cara smatralo nepotrebnim.
203
Posljednji car, kojeg je
1532. u Bologni okrunio papa, bio je Karlo V.
204
266
Dubravko Lovrenovi}
199 Pirenne, 1956., 94.-95.
200 Duffy, 1998., 83.-84.
201 Kreiger, 1992., 5.-6.
202 Duffy, 1998., 124.
203 Kreiger, 1992., 6.-7.
204 Feine, 1955., 405.
Crkveno-politi~ki razvitak ê{ke tako|er se okretao oko pi-
tanja biskupije i krune. Ve} na po~etku vladavine, pokazao je
Vratislav II. (1061.-1092.) svjetsku va`nost pravog vladara kada
je, u nastojanju da oslabi mo} pra{kog biskupa, u moravskom
gradu Olomoucu 1063. utemeljio biskupiju. Za pomo} pruènu
caru Henriku IV. u razdoru s papom Grgurom VII. dobio je 1085.
kraljevsku titulu, istina samo za njegovu osobu. Isti je slu~aj bio
s Vladislavom II. (1140.-1172.), koji je kao saveznik cara Fried-
richa I. Barbarose i sudionik u vojnom pohodu na Italiju, 1158.
nagra|en (jednokratnom) kraljevskom krunom.
205
Koliko je kru-
nidbeno pravo utjecalo na politi~ki poloàj vladara, i koliko je bi-
lo povezano s tzv. zemaljskom crkvom, pokazuje promocija pra{-
ke biskupije u rang nadbiskupije za vrijeme Karla IV. 1344., ~i-
me je pravo okrunjenja ~e{kih vladara s nadbiskupa Mainza pre{-
lo na pra{kog metropolitu.
206
Crkveno-politi~ka emancipacija
Poljske vodila je preko osnivanja nadbiskupije u Gnjeznu 1000.
godine, pot~injene izravno papi. Oko centra nadbiskupije osno-
vana je u to vrijeme velika politi~ka tvorevina, njezin knez zau-
zeo je poloàj sli~an kraljevskom, da bi kasnije pod njegovim si-
nom Boleslavom (992.-1025.) samostalno bila uzdignuta na rang
kraljevine. Crkveno-politi~ki, s osnivanjem samostalne crkve, to
je zna~ilo neovisnost od Otonskog Carstva. Jezgrovito je to opi-
sao biskup Thietmar od Merseburga, primijetiv{i u svojoj kroni-
ci da je Boleslav od tributara postao dominus.
207
Jednog od
njegovih nasljednika, Boleslava II. (1058.-1079.), na Boì} 1076.
okrunilo je petnaest biskupa; nije poznato odakle su oni do{li, ni
da li je Rimska kurija dala svoj pristanak ili ne.
208
Corona latina Corona graeca: spoj u znaku enigme?
To pravo u Ugarskoj je pripadalo ostrogonskom nadbiskupu, ko-
ji je izabranog kralja u Stolnom Biogradu krunio svetom krunom.
Me|utim, kako je vremenom, osobito u kriznim situacijama, do-
lazilo do labavljenja ovog pravnog principa, pokazuje okrunjenje
kralja Karla Roberta koji je po~etkom XIV. stolje}a, kao ugarski
vladar, bio krunjen tri puta. Prvi i drugi put (1301. i 1309.), me-
|utim, nije bio okrunjen svetom krunom i zato su ceremonije
drugu je predvodio ~ak papinski legat ostale bez u~inka. Tek
nakon {to ga je na blagdan sv. Stjepana 20. VIII. 1310. u Stolnom
267
205 ôrnej, 1992., 13.
206 Kavka, 1990., 11.
207 Conze, 1993., 23.
208 Schramm, I/1954., 943.
Biogradu po tre}i put ostrogonski nadbiskup okrunio svetom kru-
nom, bezrezervno je priznat za ugarskog vladara. U ovoj riplijev-
skoj epizodi mjesto su dobili jo{ dva okrunjenja: 1301. kalo~ki je
biskup svetom krunom okrunio sina ~e{kog kralja Vaclava II., ko-
ji je prilikom odlaska iz Ugarske odnio svetu krunu i ostale kra-
ljevske insignije, da bi 1305. biskupi Veszprema i Czanada, tako-
|er svetom krunom, okrunili bavarskog hercega Otta.
209
Princip
prvenstva ostrogonskog nadbiskupa u pitanje je doveden i prili-
kom okrunjenja kralja Alberta, kada je nakon smrti Sigismunda
Luksembur{kog (1437.) veszpremski biskup istaknuo zahtjev da
okruni kraljevu suprugu Elizabetu, ~emu je ostrogonski nadbis-
kup naposlijetku udovoljio.
210
Odstupanja se javljaju i na drugim
stranama; prilikom okrunjenja za poljskog kralja 17. XI. 1370.,
umjesto na uobi~ajenom mjestu (Gnjeznu), ugarski kralj Ludovik
I. okrunjen je u Krakovu.
211
Imaju}i ovo u vidu, budu}i da se problem odnosa ugarske i
bosanske krune spleo oko crkvenog pitanja, nu`no ga je postavi-
ti u aktualni crkveno-politi~ki kontekst, koji je sa svakim potre-
som u Crkvi i promjenama na prijestolju bivao izloèn krizama.
Otkad je Sigismund 1404. otkazao poslu{nost papi Bonifaciju
IX., kralj je samovlasno imenovao prelate, koji su bez papinske
potvrde dolazili u posjed dijeceza, dakako, bez pla}anja servici-
ja.
212
Ovaj poloàj u odnosu na Rimsku kuriju Sigismund je oja-
~ao kada je od kardinalskog zbora u Konstanzi 19. IX. 1417. iz-
nudio tzv. patronatsko pravo, koje mu je osiguralo gotovo pre-
sudnu ulogu u postavljanju crkvenih osoba na ~elo nadbiskupija,
biskupija i manastira. Naime, pravo formalnog imenovanja pridr-
àno je za papu, ali isklju~ivo za osobe koje predloì kralj, s tim
da se papa nije mogao uplitati u podjeljivanje crkvenih benefici-
ja u Ugarskoj i pridruènim zemljama.
213
Poslije njega kraljev-
sko patronatstvo je sna`no izgra|eno
214
, ostaju}i do kraja bosan-
ske dràve 1463. glavnom preprekom hijerarhijskom etabliranju
katolicizma i slanju papinske krune u Bosnu.
215
Kada je, pak, rije~ o porijeklu bosanske krune i crkvene or-
ganizacije na kojoj se temeljio njezin legitimitet, uz iznesenu ar-
268
Dubravko Lovrenovi}
209 Benda-Fgedi, 1988., 32.-35., 39.-40.
210 Engel, III., 1834., 7.-8.
211 Engel, II., 1834., 121.
212 Malyusz, 1959., 12.
213 Malyusz, 1959., 9.-10.
214 Klocke, 1935., 66.
215 Dàja, 1985., 95.-96. i dalje.
gumentaciju vrijedno je podsjetiti na zamr{eni slu~aj svete krune
ugarske, koji sna`no reflektira su{tinu crkveno-politi~kih odnosa
srednjovjekovlja.
Kada je Godofred Schwartz 1740. na osnovi gr~kog natpisa
zaklju~io da cijela ugarska kruna ne moè potjecati iz Rima, od-
mah je bio napadnut.
216
Me|utim, ve} u XVIII. stolje}u bili su ja-
ki glasovi koji su tvrdili da sveta kruna ne moè biti identi~na s
kraljevskim dijademom kojega je prema Stjepanovu ìvotopisu
biskupa Hartwicka i tzv. buli pape Silvestra II. isti papa daro-
vao sv. Stjepanu.
217
Od tada problem nastanka svete krune ugar-
ske ne prestaje zaokupljati pa`nju histori~ara, arheologa i histori-
~ara umjetnosti. Izme|u 1947. i 1978. postavljeno je najmanje
sedam razli~itih teorija.
218
Pri tome je, u sklopu diskusije o tradiciji vezanoj za prvog
ugarskog kralja sv. Stjepana, raspravljano o nekoliko pitanja:
a) autenti~nost tzv. Hartwickove legende i bule pape Silves-
tra II., kojima se dokazivalo papinsko porijeklo ugarske
krune;
b) pitanju njema~kog porijekla ugarske krune;
c) pitanju krune koju je car Konstantin Monomah poslao
ugarskom kralju Andriji I. (1047.-1060.);
d) ulozi ugarskih vladara Geze I. (1074.-1077.), Koloma-
na (1095.-1116.) i Bele III. (1172.-1196.) u nastanku
svete krune.
Najve}i stupanj konsenzusa postignut je u diskusiji o gr~koj
kruni donjem dijelu svete krune premda ni tu nije prevladalo
jedinstveno mi{ljenje. U lepezi razli~itih teorija zaokupljenih pi-
tanjem vremena spajanja gr~ke s latinskom krunom, istraì-
va~i su u jednom ipak slo`ni: da je bizantska carska ideologija
odigrala presudnu ulogu u nastanku svete krune. Najvi{e glaso-
va pri tome je dobio Bela III., koji je smatra se kao preten-
dent na bizantsko prijestolje 1184./85., izvr{io spajanje latinske
i gr~ke krune koju je car Mihajlo VII. Duka poslao Gezi I.
u tip zatvorene carske krune.
219
Osim ovog, postoji mi{ljenje
da se to dogodilo u vrijeme kralja Kolomana.
220
S tzv. latinskom krunom situacija nije ni{ta manje kompli-
cirana, jer je nakon otkri}a svete krune njezino porijeklo, zasno-
269
216 Grexa, 1972., 420.
217 Bogyay, 1978., 207.
218 Bogyay, 1978., 211.
219 Bogyay, 1978., 212.-213., 215.-216., 218., 221., 227.-228., 230.
220 Bogyay, 1978., 213., 223., 231.
vano na buli pape Silvestra II. i tzv. Hartwickovoj legendi, argu-
mentirano dovedeno u pitanje.
221
S obzirom na podijeljenost mi{-
ljenja koja variraju u rasponu od potpunog negiranja Rimske
kurije u progla{enju Ugarske kraljevinom i teze o njema~kom po-
rijeklu ugarske krune, do mi{ljenja da je Rim ipak imao neku ulo-
gu u promociji kralja Stjepana
222
pitanje porijekla latinske
krune ostaje otvoreno.
Postoje slike ugarskih kraljeva, ipak ni jedna ih ne pokazuje
sa svetom krunom, jer su ovu nosili ve}inom samo jednom: po-
vodom okrunjenja. Kraljevi su tako|er pokapani s krunom, daka-
ko, nipo{to sa svetom, tako|er ni sa svakida{njom; za tu svrhu
pravljena je manje skupa, tzv. pogrebna kruna.
223
Osim toga, razra|en je cijeli sistem ~uvanja svete krune, na
vratima presvo|ene sobe gdje je ~uvana, isto tako na sanduku i
na koricama u kojima je bila pohranjena, stavljeni su brojni pe-
~ati i to ne samo kraljev nego, vjerojatno, i nadle`nih biskupa i
magnata. Kruna ne pripada kralju, nije njegov isklju~ivi posjed,
ona pripada dràvi ili je, u najmanju ruku, zajedni~ko vlasni{tvo
kralja i zemlje. Zastupnici zemlje u ovom slu~aju bili su biskupi
i magnati: njihovi pe~ati zna~ili su da kralj nije ovla{ten u njiho-
voj odsutnosti dirati krunu.
224
Kada se, nakon ove zanimljive pri~e, vratimo na prvog ugar-
skog kralja, ~in njegova okrunjenja bez obzira da li je izveden
papinskom ili njema~kom krunom dobiva novu dimenziju, ko-
ja znatno pomaè u rasvjetljavanju bosanske situacije stvorene
dislokacijom biskupije. Oko 1000. godine osnovao je Stjepan de-
set biskupija (Gyulafehrvr, Vrad, Csand, Kalocsa, Eger, Es-
ztergom, Vc, Veszprm, Gyr, Pcs), kojima su kasnije pridoda-
te jo{ tri (Nyitra, Agram i Szerm).
225
Prema uzoru na Aachen
Karla Velikog u Biogradu je izgradio prijestolnicu (od tada Stol-
ni Biograd), s prelijepom crkvom posve}enom Djevici Mariji,
gdje je bio sahranjen. Time je uspostavljena tradicija (jer su go-
tovo svi ugarski vladari ovdje sahranjeni), a crkva je postala kru-
nidbena crkva, u kojoj su, kao i u Aachenu, bile pohranjene vla-
darske insignije. Kroz ovu imitaciju simbolizirana je unutarnja
270
Dubravko Lovrenovi}
221 Bogyay, 1978., 208.-209.
222 Bogyay, 1978., 210.-211., 213. Usp. Grexa, 1972., 412., 416.; Conze,
1993., 25.
223 Benda-Fgedi, 1988., 55.-56. Klai}, II., 1972., 312., donosi sliku krune sa
{est stiliziranih ljiljana na|ene u grobnici kraljice Marije.
224 Benda-Fgedi, 1988., 54.-55.
225 Nemeskrty, 1994., 8.
vezanost s frana~ko-njema~kom carskom crkvom, ali je istovre-
meno s osnivanjem nadbiskupije u Ostrogonu uklju~uju}i pra{ku
biskupiju za cijelo slijede}e vrijeme utvr|ena neovisnost od nje-
zinih crkvenih provincija.
226
Ovaj aachenski prauzor posredo-
van preko Ugarske svoju domovinu je na{ao u Bosni: pandan
ugarskom Stolnom Biogradu bila su stolna mista bosanskih
kraljeva (Sutjeska i Jajce), ugarski Ostrogon modifikaciju je do-
bio u Crkvi bosanskoj i njezinu djedu, Vi{egrad gdje se ~uvala
sveta kruna u Bobovcu, a grobna crkva ugarskih vladara (Stolni
Biograd) u mauzolejnim crkvama u Milama i na Bobovcu. Kru-
nidbena crkva bosanskih vladara u Milama replika je crkve po-
dignute u Stolnom Biogradu jo{ u vrijeme kralja Stjepana, odra-
àvaju}i tako|er europski obrazac: krunidbena crkva francuskih
vladara nalazila se u Remsu, engleskih u Westminsteru, a nje-
ma~kih careva u Aachenu.
227
Bili su to vanjski pokazatelji dràvnih atributa, koji su se pr-
vi put u punoj formi razvili u Francuskoj: prijestolni grad i dvor
(Pariz), metropolitanska i krunidbena crkva (Reims), porodi~na
grobna crkva (Saint-Denis), gdje je {tovanje predaka, povezano s
oboàvanjem zemaljskog patrona, posve}ivalo kontinuitet vlada-
vine. Pariski dvor postao je uzorom za sve ostale kraljevske dvo-
rove: u Engleskoj, na Pirenejima, na Apeninskom poluotoku,
Skandinaviji, Ugarskoj, Poljskoj, ê{koj.
228
Kada je, pak, Ugarska do{la u poziciju da prema susjednim
zemljama istakne ofanzivni politi~ki program, jedno od njezinih
oprobanih sredstava bilo je utemeljenje novih biskupija na ~elu s
odanim biskupima, kakav je slu~aj s osnivanjem zagreba~ke bis-
kupije 1094./95. i postavljenjem njezina prvog biskupa, u ~emu
je presudnu ulogu odigrao kralj Ladislav. Tijekom slijede}eg sto-
lje}a, prelaze}i preko papinskih prava i kanonskih odredbi, ugar-
ski su kraljevi u pojedinim dalmatinskim komunama ne samo
potvr|ivali nego i postavljali biskupe.
229
Na ovom se pitanju pi-
tanju odvajanja bosanske biskupije od dubrova~ke metropolije i
njezina pot~injavanja ugarskoj Kalo~i sredinom XIII. stolje}a
prelomila bosanska crkveno-politi~ka povijest.
Tako dolazimo do su{tine bosanskog problema koji se, per
definitionem, svodi na postojanje jedne alternativne (neoficijel-
ne) biskupije personificirane u Crkvi bosanskoj i njezinu pra-
271
226 Conze, 1992., 25.
227 Hattenhauer, 1992., 295.
228 Kavka, 1990., 10.
229 Petrovi}, 1953., 40.-42.
vom gospodinu episkopu, ~ija pojava i razvitak stoje u tijesnoj
vezi s dislokacijom sjedi{ta katoli~ke biskupije sredinom XIII.
stolje}a iz Bosne u \akovo i afirmacijom tzv. nacionalnih crka-
va u vrijeme sloma univerzalne koncepcije Zapadne crkve, avig-
nonskog suànjstva papa i zapadne shizme. Jedino se u ovim
okolnostima moglo dogoditi da djed Crkve bosanske po svemu
sude}i okruni prvog bosanskog kralja i da taj obi~aj na snazi os-
tane sve do 1461., kada su nakon eliminacije Crkve bosanske
u drugoj crkvi i sa drugom krunom papinski legati okrunili pos-
ljednjeg bosanskog kralja Stjepana Toma{evi}a. Na razini defini-
cije uo~ljiva je stanovita pomaknutost pojmovnih ~injenica, ne{-
to ~emu bi odgovarao naziv i{~a{ena (zapadna) paradigma.
Ova tek u konturama nazna~ena povijest svete krune
ugarske koja je premda bizantskog porijekla stekla kultni sta-
tus i stolje}ima sluìla za okrunjenje najkatoli~kijih kraljeva,
posredno afirmira hipotezu o ulozi Crkve bosanske i njezina pog-
lavara u okrunjenju bosanskih kraljeva i izgradnji koncepcije
corone regni. S globalnog stajali{ta, oba slu~aja i ugarski i
bosanski reflektiraju dualisti~ki karakter prelazne europske
zone, podesne za nastanak kulturno-povijesnih mje{avina.
230
Pod kojim su sve modalitetima srednjovjekovni kraljevi primali
krune, mo`da najrje~itije pokazuje primjer Karla IV., koji je bio
okrunjen ~ak {est puta: u Bonnu (1346.) i Aachenu (1349.) s rim-
sko-njema~kom, u Pragu (1347.) s ~e{kom, u Milanu (1355.) s
langobardskom, u Rimu (1355.) s carskom i u Arlesu (1365.) s
krunom kraljevstva Arelat. Okrunjenje starodrevnom langobard-
skom krunom u Milanu tradicionalno je prethodilo carskom ok-
runjenju u Rimu. Okrunjenje u Arlesu bilo je simboli~ki akt, ko-
ji je trebao nagovijestiti da Sveto Rimsko Carstvo svoja prava na
francuski dio Carstva i dalje smatra vaè}im. Iz ovoga u XIV. sto-
lje}u nisu nastale nikakve dràvno-pravne konsekvence, jer je
ozakonjenje vladavine u Carstvu uslijedilo pomo}u izbora preko
knezova izbornika, a u ~e{kom kraljevstvu nasljedstvom.
231
U sklopu na{e teme, nu`no je osvrnuti se jo{ na dva proce-
sa: razdvajanje kompetencija dràvnih crkava i univerzalnih pre-
tenzija papinstva u europskim dràvama XIV. i XV. stolje}a i re-
ligioznu anarhiju koja je pratila konfesionalnu politiku kralja Lu-
dovika u zemljama svete krune ugarske. To }e pokazati da bosan-
ski slu~aj, ma koliko specifi~an i markantan, ipak nije bio usam-
272
Dubravko Lovrenovi}
230 Lukas, u: Povijest BiH, I., 47.-54.
231 Kavka, 1990., 108.
ljen, nego organski dio burnog popri{ta kr{}anske ekumene na
kojemu su snagu odmjeravale antagonisti~ke ideje i opre~ni cilje-
vi, standardi i varijeteti.
Okrunjenje Tvrtka I. u kontekstu europskih crkveno-politi~kih
transformacija i sloma papinskog sistema, za vrijeme avignon-
skog suànjstva (1307.-1378.) i zapadne shizme (1378.-1417.).
Ovaj proces zapo~et je u Francuskoj pod Lujem IX. Svetim (1270.-
1285.), da bi pod kraljem Filipom IV. Lijepim (1285.-1314.) bilo
nastavljeno ja~anje monarhije legista isklju~ivanjem sve}enika iz
gotovo svih dràvnih slu`bi (1287.). Ve} su pari{ki nacionalni
koncili (1286. i 1289.) stali u obranu tradicionalnog francuskog
crkvenog prava o neovisnosti biskupa i sve}enika prema inovaci-
jama rimsko-papinskog prava. U vrijeme avignonskog suànjstva
papa poloèni su temelji nacionalno-crkvenih galikanskih slo-
boda proklamirani prvi put (1407.-1408.), da bi kroz sekularnu
politi~ku teoriju o neovisnosti francuskog kralja od pape i cara,
ograni~enju papinstva u zakonodavstvu, upravi i oporezovanju
francuske Crkve kroz stare odredbe i savez kralja i klera, vlasti-
tom pravu biskupa i nadre|enosti generalnog koncila papi, 1438.
dràvno-zakonski bili sankcionirani.
232
Sli~an se razvitak moè pratiti u Engleskoj, gdje je kroz odlu-
ke Parlamenta (1343., 1351. i 1353.) napravljen snaàn otklon u
odnosu na dotada{nje financijske i pravne aspiracije papinstva.
Pla}anje tributa papi, neredovno i oskudno, kralj i parlament ko-
na~no su 1357.-1366. anulirali. S Wiclifom (1320.-1384.) antirim-
ski je pokret oja~an, i tijekom XIV. stolje}a engleska je crkva prav-
no postala zemaljska crkva, s kraljem kao njezinim poglavarom.
233
To je samo rezultat stoljetnog trvenja izme|u oltara i trona,
~ije centralno pitanje je predstavljalo pravo imenovanja biskupa.
Tek 1106. postignut je kompromis prema kojemu je kruna ime-
novala biskupe, koji su, istina, ranije birani od kaptola i potvr|e-
ni od pape, {to je u su{tini ipak predstavljalo pobjedu krune. Za
vladavine Henrika II. Plantageneta (1154.-1189.) koncentrirav-
{i se na pitanje kompetencije kraljevskih i crkvenih sudova bor-
ba je dobila nove forme i naposlijetku rezultirala ubojstvom ken-
terberijskog nadbiskupa Thomasa Becketa, kojega je na taj polo-
àj postavio upravo kralj.
234
273
232 Feine, 1955., 401.-402. Usp. Duffy, 1998., 124.
233 Feine, 1955., 402.
234 Morton, 1955., 48.-49.
Ovo nadmetanje dobilo je novi zamah kada je po~etkom
XIII. stolje}a izme|u kralja Johna i pape Inocenta III. izbio sukob
oko popunjavanja upra`njene stolice kenterberijskog nadbiskupa.
Ignoriraju}i kraljevo imenovanje, papa je na ovaj poloàj postavio
Stjepana Langtona i Englesku stavio sub interdictum. Nakon toga
ekskomunicirao je kralja i nagovorio vladare Francuske i [kotske
da mu objave rat
235
po receptu po kojemu je njegov nasljednik
ugarskom kralju sli~an zadatak povjerio u Bosni.
U ê{koj pak nakon spaljivanja Jana Husa u Konstanzi
1415., krvavih husitskih ratova (1421.-1434.) i dogovora izme|u
kalikstinaca i Bazelskog sabora (1433.) u vidu tzv. Pra{kih kompak-
tata sporazumom izme|u kalikstinaca i kralja Sigismunda nakon
poraza taborita kod Lipana 1434., husiti su dobili pravo da biraju ar-
hiepiskopa, odnosno pravo na autonomiju ~e{ke husitske crkve.
236
I njema~ki je slu~aj imao dugu prethistoriju u vidu borbe za
pravo prvog glasa (prima vox) pri izboru i okrunjenju cara, koja
se vodila izme|u nadbiskupa Triera, Mainza i Klna. Tako su, pri
okrunjenju Otona II., sudjelovala sva tri rajnska nadbiskupa.
Nakon toga razvila se izme|u njema~kih episkopa o{tra bor-
ba za krunidbeno pravo, koja je odlu~ena tek dekretom pape Le-
ona IX. (7. V. 1052.): metropolit Mainza zadrào je odlu~uju}i ut-
jecaj kod izbora, nadbiskup Klna bio je nadleàn za krunidbeno
pravo, dok je metropolitu trierskom ostalo samo pravo sudjelova-
nja kod posvete (rukopoloènja) prema jednoj kasnijoj bilje{ki,
pravo intronizacije novog kralja.
237
Uloga tri njema~ka primasa u
izboru vladara sankcionirana je odredbama Saskog ogledala
(Sachsenspiegel) dvadesetih godina XIII. stolje}a. Ni time, me-
|utim, nisu bili izbjegnuti potresi poput dvostrukog izbora 1257.
i 1314., da bi tek Zlatnom bulom Karla IV., uvo|enjem ve}inskog
principa, izbor vladara kona~no bio ~vrsto utvr|en.
238
Zavr{etkom avignonskog suànjstva papa 1378., prilike u
Crkvi ne samo da se nisu sredile, nego je cijela Crkva, duboko po-
dijeljena oko suparnika na papinsko prijestolje stacioniranih u
Avignonu i Rimu, u{la u jo{ dublju krizu i novu povijesnu situa-
ciju s dvojicom papa, s dvije administracije, dva pravna sustava,
koji su europske dràve dovele pred tjeskobnu raskrsnicu: da se
opredjeljuju. U situaciji kad ni sveci nisu bili li{eni dileme, zapad-
274
Dubravko Lovrenovi}
235 Morton, 1955., 55.
236 A. D. Udaljcov J. A. Kosminski O. L. Vajn{tajn, Istorija srednjeg ve-
ka, I., Beograd, 1950., 334.
237 Boshof, 1993., 79.-81.
238 Krieger, 1992., 10.-11.
no je kr{}anstvo rascijepljeno na dva me|usobno ekskomunicira-
na tabora (1378.-1417.); jedan, koji je pristao uz avignonskog pa-
pu Klementa VII. (1378.-1394.) Francuska, Burgundija, Savoja,
Napulj i [kotska i drugi koji je slijedio rimskog papu Urbana VI.
(1378.-1383.) Engleska, Njema~ka, sjeverna i sredi{nja Italija,
te sredi{nja Europa.
239
Uz to su planule borbe izme|u papinskih
pristalica i sukobi za biskupske stolice. Rimski papa Bonifacije
IX. (1389.-1404.) pozvao je stanovnike Dalmacije, Bosne, Slavo-
nije i Hercegovine (Huma) na oru`je protiv avignonskog pape, ali
je u rat protiv Turaka pozvao samo Austriju, Treviso i Veneciju.
240
Okrunjenje Tvrtka I. u misijskoj epohi konverzija i religioz-
ne anarhije u zemljama svete krune ugarske. U ovom deprimi-
raju}em kontekstu crkvenih i politi~kih prilika u Zapadnoj crkvi,
odgiralo se okrunjenje prvog bosanskog kralja, vjerojatno s cen-
tralnom ulogom djeda Crkve bosanske poglavara jedne od naci-
onalnih crkava u dijelu srednjovjekovne Europe koji je gravitirao
Rimu. O stavu Ludovika I. suvremeni izvori ne kazuju ni{ta, ni po-
zitivno ni negativno, {to navodi na zaklju~ak da se ugarski kralj ni-
je suprotstavio ovakovom razvitku doga|aja. înjenica da za pu-
nih pet godina, izme|u Tvrtkova okrunjenja i Ludovikove smrti
(1377.-1382.), s ugarske strane ni jednom nije osporena kraljevska
titula novog bosanskog Stefana, ide u prilog izre~enoj ocjeni. âk
ni kasnije u vrijeme dok je trg u Novom jo{ bio aktivan, a Tvr-
tko I. podizno trg u Br{taniku kada su ugarske kraljice izdavale
zabrane o trgovini solju na neuobi~ajenim mjestima, nije dovo|e-
na u pitanje njegova kraljevska titula. Naprotiv, kraljica Marija os-
lovljavala ga je 16. III. 1383. kao gospodina kralja Ra{ke i Bos-
ne, a 8. V. 1384. kao gospodina kralja Ra{ke.
241
U me|uvreme-
nu su kraljice Marija i Elizabeta (17. IV. 1383.) Dubrov~anima pot-
vrdile ugovore koje su imali sa kraljevstvima Ra{ke i Bosne.
242
Obja{njenje stava apostolskog kralja prema progla{enju bo-
sanske kraljevine u velikoj se mjeri ogleda kroz njegov toleran-
tan stav prema {izmaticima koji su naseljavali provincije ugar-
skog kraljevstva na jednoj
243
, i religioznoj anarhiji u koju je na-
275
239 Duffy, 1998., 127. O podijeljenosti u Franjeva~kom redu, u kojemu se du-
go nije znalo tko je pravi generalni ministar odnosno vikar: Esser, 1972.,
115.
240 Malyusz, 1990., 131.-132.
241 Radoni}, 1934., 118.-119., 127.
242 Radoni}, 1934., 123.-126.
243 Hman, 1938., 407.
kon svih njegovih poku{aja afirmacije katoli~anstva tada zapao
velik dio prostora Jugoisto~ne Europe, na drugoj strani.
Bugarska je jedan me|u takvim slu~ajevima. U sjeveroza-
padnim oblastima, u susjedstvu ugarskog severinskog banata, ko-
je su od 1364. sa~injavale podru~je cara Stracimira, mnogi su na-
ginjali katoli~anstvu i uniji s Rimom. Kada je Ludovik usposta-
vio bugarski banat (1365.-1369.) osam franjevaca su za malo vi-
{e od dva mjeseca uspjeli obratiti tre}inu stanovni{tva. @ena ca-
ra Stracimira bila je k}i vla{kog vojvode Aleksandra, ugarska ka-
tolkinja Chiara Dobokai. Zato nije bio sasvim udaljen od unije s
Rimskom crkvom, i kada je poslije ponovno osvojio tron, nikad
nije uznemiravao svoje podanike katolike koji su pripadali ugar-
skoj dijecezi u Beogradu, vjeran obvezama preuzetim prema Lu-
doviku. Mnogo kasnije ipak se ponovno pribliìo pravoslavlju i
jo{ za Ludovikova ìvota osnovao bugarsku arhiepiskopiju u Vi-
dinu, namjeravaju}i s vjerskom pripraviti put politi~koj samostal-
nosti svoje oblasti.
244
Ove svojevrsne plime i oseke pravoslavlja i katoli~anstva u
Bugarskoj bile su mnogo starijeg datuma. Jo{ je knez Boris od
pokr{tavanja teìo osnivanju bugarske patrijar{ije neovisne od
Franaka, Rima i Carigrada. To mu je po{lo za rukom 911., kada
je preslavskog biskupa proglasio bugarskim patrijarhom, kojega
je 927. priznao i Carigrad.
245
Nakon petogodi{njih pregovora, odmah nakon pada Carigra-
da u êtvrtom kriàrskom ratu, bugarskog kralja Kalojana je ok-
runio rimski kardinal, a bugarski se vladar obvezao na lojalnost
papi. Inocent III. je podsjetio kako je Boris 870. napustio rimsku
crkvu, a Kalojan se pretvarao da mu je papa dodijelio carsku ti-
tulu i zvanje patrijarha za bugarskog arhiepiskopa.
246
Nova sna-
ga Rima osjetila se i kod Rusa, tako da je Danilo, knez Galicije i
Volinije, 1253. bio okrunjen krunom koju mu je poslao papa Ino-
cent IV.
247
Iste godine pokr{ten je i okrunjen papinskom krunom
dotada{nji veliki litvanski knez Mindowe, dok je za Litvaniju us-
postavljena biskupija.
248
Dakako, nije izostala reakcija nikejskog patrijarha, tako da
su dodjeljivanjem novih povlastica u raznim stupnjevima priz-
276
Dubravko Lovrenovi}
244 Hman, 1938., 408.-409.
245 Fu}ak, 1975., 86.
246 Obolenski, 1991., 284.
247 Obolenski, (1971.)/1991., 286.
248 Conze, 1993., 31.
navanjem autokefalnih crkava Srbi (1219.) Bugari (1235.) i Ru-
si (oko 1250.) vra}eni u orbitu bizantskoga pravoslavlja.
249
Sli~ni politi~ki razlozi da se vratimo na vrijeme Tvrtka I.
naveli su vojvodu Aleksandra u Vla{koj, koji je naginjao kato-
li~anstvu i k}er udao za ugarskog palatina Ladislava Oppelnskog,
da osnuje vla{ku arhiepiskopiju neovisnu od bugarske i srpske
crkve, a carigradski patrijarh posvetio je 1359. ugarsko-vla{kog
metropolita. Pod utjecajem gr~kih prelata vojvoda Lajko prognao
je iz zemlje katoli~ke sve}enike transilvanskog biskupa i progla-
sio se sigurno uz odgovaraju}i crkveni ceremonijal vojvodom
milo{}u bo`jom. Istina, nakon {to ga je Ludovik porazio u kazne-
noj ekspediciji, vla{ki vojvoda sve~ano i javno je pristao uz ka-
toli~ku vjeru, kojoj je ostao privrèn do smrti. Istovremeno se,
me|utim, pobrinuo za duhovne potrebe svojih novih ortodoksnih
podanika severinskog banata i u tu svrhu utemeljio severinsku
gr~ku arhiepiskopiju, na ~ije ~elo je carigradski patrijarh 1370.
postavio monaha Critopulosa.
250
Primjer Moldavije nije ni{ta manje upe~atljiv. Na zahtjev
kralja Ludovika papa Klement VI. obnovio je 1345. staru kuman-
sku biskupiju u Milku, i za prvog biskupa odredio augustinca An-
driju Nmeta. Najkasnije za dvije godine do{li su u Moldaviju fra-
njeva~ki misionari koji su pod vojvodama Drago{em i Szszom
radili s dobrim rezultatima, ali je pobuna vojvode Bogdana sve
pomutila, tako da ugarska crkva nije vi{e uspjela u afirmaciji na
ovom podru~ju. Njegov sin vojvoda Ladislav izravno je 1370. Ri-
mu saop}io namjeru o obra}enju na katoli~anstvo, i zamolio bis-
kupa za svoju prijestolnicu u Seretu. Papa Urban V. s rado{}u je
primio njegove legate, povjeriv{i nadbiskupima Praga, Krakova i
Bratislave ostvarenje unije s Rimskom crkvom, zanemaruju}i
ugarski kler. Andrija iz Krakova posve}en je za prvog biskupa u
Seretu. Tako je biskupija Moldavije uspostavljena pod direktnom
jurisdikcijom Svete Stolice, a situacija se nije promijenila ni kada
je 1372. Ladislav morao izraziti podani~ku vjernost Ludoviku,
koji je tada bio i poljski kralj. Ladislavljevi nasljednici bili su {iz-
matici. Modlavija (gr~ki: Maurovla{ka) je pripala jurisdikciji rus-
kog episkopa u Galiciji, i kao takva od Carigrada je dobila vlasti-
tog metropolita. Katoli~ki biskupi u Seretu, i mnogo kasnije u Ba-
ku, brinuli su se za brojne ustaljene ugarske i njema~ke kolonije u
Moldaviji. Ali, epoha misija i konverzija bila je zavr{ena. Analog-
277
249 Obolenski, (1971.)/1991., 287.-289.
250 Hman, 1938., 409.
na je situacija bila za katoli~ke biskupije ugarske Vla{ke (Hava-
selve) i severinskog banata utemeljene 1381.-1382.
251
Zaposjednuv{i poljski tron, morao se Ludovik I. posvetiti
za{titi vjere i Crkve tako|er u svom ruskom vojvodstvu, {to je
obuhva}alo Galiciju i Lodomiriju. Sredinom XIII. stolje}a poku-
{ao je kralj Danijel obratiti na katoli~anstvo Ruse iz Galicije; ka-
da je poslije Galicija podloèna Poljskoj, ni{ta se vi{e nije proti-
vilo konverziji. Ali motiv unije s Rimskom crkvom uvijek je pro-
padao zbog otpora ortodoksnog sve}enstva i ve}eg dijela stanov-
ni{tva. Uz odobrenje pape osnovao je Ludovik u Galiciji jednu
nadbiskupiju i vi{e biskupija, sa zadatkom obra}enja stanovni{-
tva i ustroja Katoli~ke ruske crkve.
252
U tijesnom odnosu s poku{ajima obra}enja naroda ugarske
Vla{ke i Moldavije, istovremeno je zapo~ela sistematska akcija
obra}enja ugarskih Vlaha i Rutena. U tom pitanju, za razliku od
vazalnih provincija, Ludovik se drào beskompromisno, i, ne è-
le}i tolerirati prisutnost {izmati~kih sve}enika na teritoriji kato-
li~ke Ugarske, sve ugarske Vlahe i Rutene pot~inio je jurisdikci-
ji katoli~kih biskupa. Projekt unije, me|utim, usprkos djelovanju
franjevaca, uglavnom talijanskih monaha koji su lako nau~ili
vla{ki jezik i propovijedali me|u narodom, ponajprije zahvalju-
ju}i opoziciji visokog ugarskog klera, bez obzira na podr{ku pa-
pe Grgura XI. koji je 1374. htio osnovati katoli~ku biskupiju za
Vlahe u Ugarskoj, nakon dvije decenije propao je.
253
Paralelno s turskim napredovanjem na Balkanu pove}ana je
imigracija vla{kih elemenata u Ugarsku ~ime je znatno porastao
broj Vlaha, odnosno ve} ustaljenih stanovnika ortodoksne vjere.
Ne treba zaboraviti da su ortodoksni, tako|er i Ruteni, u XIV. sto-
lje}u kolonizirani u ùpanijama Mramaros, Bereg i Ung. Tako
se rodila ideja o osnivanju Gr~ke crkve u Ugarskoj, koja bi bila
pot~injena ugarskom dvoru a neovisna od ruske biskupije Galici-
je i vla{kih biskupija Moldavije i ugarske Vla{ke. @upani Szatm-
ra, Ugo~e i Mramarosa, Balk i Drg potomci vla{kog kneza a
preci Drgfija, primljeni u aristokraciju pod Ludovikom I.
premda katolici, zatraìli su od Carigrada opata (igumana) za ma-
278
Dubravko Lovrenovi}
251 Hman, 1938., 410. Ovaj eksurs pruà prvorazredan komparativni mate-
rijal za izu~avanje konfesionalnih odnosa u Bosni, odnosno za razumije-
vanje situacije stvorene afirmacijom Crkve bosanske, koja je svoj odraz
na{la u svojevrsnoj raspolu}enosti bosanskih vladara i vlastele izme|u ka-
toli~anstva i bosanske vjere.
252 Hman, 1938., 410.-411.
253 Hman, 1938., 411.-412.
nastir Krtvlyes kojeg su 1391. ba{tinili u Mramarosu, pridr-
àv{i za sebe i svoje potomke pravo njegova imenovanja u bu-
du}nosti. Patrijarh Antonije s rado{}u je primio njihov zahtjev i
ponudu, stavio manastir pod neposrednu jurisdikciju, imenovao
igumana Pachonija kao svog egzarha tj. vikara, podijeliv{i mu
biskupsku ovlast nad Vlasima u nekoliko ugarskih oblasti podre-
|enih Krtvlyesu.
254
Malo zatim, litvanski knez Teodor Koriatovi} osnovao je na
planini Csernek, u blizini Munk~a, drugi bazilijanski manastir
posve}en sv. Nikoli, koji je vremenom trebao postati sjedi{tem
gr~ke biskupije u Munk~u.
255
*
* *
Vrijedno je s ovog se mjesta vratiti na Orbinijev iskaz o mi-
le{evskom mitropolitu i Farlatijev navod o mitropolitu, od-
nosno igumanu bazilijanskog mile{evskog manastira, i osnaì-
ti hipotezu o njegovoj ulozi u intronizaciji Tvrtka I. Kotromani-
}a. I ugarski, naime, slu~aj upu}uje na to da se radilo o jednoj au-
tokefalnoj crkvi ortodoksne forme, opskrbljenoj biskupskim
(episkopskim) kompetencijama, {to potvr|uje intitulacija djeda
Crkve bosanske iz 1404.: pravi gospodin episkop Crkve bosan-
ske.
256
On je, zna~i, pravi, a krivi je ve} sredinom XIII. stolje}a
napustio Bosnu i pre{ao u \akovo. U Ugarskoj je, me|utim, pos-
tojanje sli~ne Crkve legalizirano, u Bosni, pak, jedan je vladar
ovaj vru}i krompir u ruke predavao drugom... sve dok se u te{-
kim politi~kim okolnostima nakon pada Smedereva 20. VI.
1459., izloèn optu`bama da je utvrdu predao Turcima, kralj To-
ma{ nije odlu~io da ga baci.
Cijeli problem dodatno biva osvijetljen kroz ~injenicu da je
Tvrtko I. nakon turske ekspedicije u dolini Morave kao nje-
zin za~etnik stao na ~elo antiturske koalicije na Balkanu, u koju
su u{li bugarski car Stracimir, vla{ki vojvoda Radul i srpski knez
Lazar
257
, i da ugarski kralj zbog njegova okrunjenja nije imao ra-
~una dovoditi u pitanje vlastitu antitursku kampanju. Upravo u
godini Tvrtkove krunidbe u prolje}e 1377. izvojevao je Lu-
dovik zna~ajnu pobjedu nad turskim sultanom Muratom i po-
279
254 Hman, 1938., 412.-413.
255 Hman, 1938., 413.
256 Stojanovi}, 1929,, 434.
257 Hman, 1938,, 403.
ganskim bugarskim kraljem [i{manom, o ~emu je 20. lipnja in-
formirao svoje saveznike, talijansku porodicu Carrara.
258
Tvrtko-
ve trupe nisu sudjelovale u ovom poduhvatu ugarskog kralja; u to
vrijeme bosanski ban kovao je planove o vlastitom okrunjenju.
Kralj Ludovik, kako je istaknuto, nije ni{ta poduzeo da bi
anulirao rezultat Tvrtkova mile{evskog okrunjenja. Mo`da je
na takvo njegovo drànje odre|eni utjecaj izvr{ila supruga kralji-
ca Elizabeta, k}i bana Stjepana II., ali i novi smjer politike pre-
ma Veneciji i Napulju. U svemu tome, name}e se pitanje: za{to
ugarski kralj, za razliku od drugih ugarskih provincija gdje je
to u pravilu radio, u Bosni nije osnovao neku biskupiju?
Kada je na ugarsko prijestolje zasjeo Sigismund Luksembur-
{ki, koji je u crkveno-politi~ki podijeljenoj Europi pristao uz rim-
skog papu, nakon {to je Tvrtko I. energi~nom akcijom u Hrvat-
skoj i Dalmaciji ispod suverenitata svete krune otrgnuo znatna
podru~ja, pokrenuta je akcija u cilju Sigismundova okrunjenja
bosanskom krunom.
Novi zapleti u Bosni }e nastati s pobjedom tzv. konstitucio-
nalno-biskupske koncilijarne teorije, kada }e kao izravan odjek
novih crkvenih smjernica biti osnovana Srebreni~ko-viso~ka bis-
kupija. Ovaj put, me|utim, ma~evi su ostali u koricima, i sve je
rje{avano diplomatskim sredstvima. Tada su, naime, Turci ozbilj-
no zaprijetili Ugarskoj i Bosni, i ta }e se okolnost presudno odra-
ziti na sadràj njihovih odnosa.
IZVORI
G. FEJER, Codex diplomaticus, X/2, X/6; Codex diplomaticus
Hungariae ecclesiasticus ac civilis, X/2, X/6, Budae,
1834/1844.
E. FERMEND@IN, 1892, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica
cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925
usque ad annum 1752, Zagrabiae, 1892.
J. GELCICH L. THALLCZY, 1887, Diplomatiarium relatio-
num reipublicae Ragusanae cum regno Hungariae, Buda-
pest, 1887.
I. LUCI], 1979, Povijesna svjedo~anstva o Trogiru, II, âkavski
sabor, Split, 1979.
[. LJUBI], Listine, IV, VIII, X; Listine o odno{ajih izme|u Ju`-
noga Slavenstva i Mleta~ke Republike, IV, VIII, X, Zagreb,
1874/1886/1891.
280
Dubravko Lovrenovi}
258 Hman, 1938,, 404,-405.
F. MIKLOSICH, 1858, Monumenta serbica spectantia historiam
Serbiae, Bosnae, Ragusii, Viennae, 1858.
M. ORBINI, 1968, Kraljevstvo Slovena, Srpska knjièvna zadru-
ga, Beograd, 1968.
PII II COMMENTARII, I-II, Pii II commentarii rerum memora-
bilium que temporibus suis contingerunt (ed. Adriano van
Beck), I-II, Citta di Vaticano, 1984.
G. PRAY, 1837, Commentarii historici de Bosniae, Serviae ac
Bulgariae, tum Valachiae, Moldaviae ac Besarabiae, cum
regno Hungariae nexu, Budae, 1837.
F. RA^KI, 1867, Prilozi za zbirku srbskih i bosanskih listina,
Rad JAZU, I, Zagreb, 1867, 124-164.
J. RADONI], 1934, Dubrova~ka akta i povelje, I/1, Beograd,
1934.
T. SMIÎKLAS, Codex diplomaticus, XVII, XVIII; Codex diplo-
maticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, XVII,
Zagreb, 1981/1990.
LJ. STOJANOVI], 1929, Stare srpske povelje i pisma I/1, Beog-
rad-Sremski Karlovci, 1929.
F. [I[I], 1938, Nekoliko isprava iz po~etka XV stolje}a, Starine,
39, Zagreb, 1938, 129-310.
L. THALLCZY, 1906, Istraìvanja o postanku bosanske banovi-
ne sa naro~itim obzirom na povelje kormendskog arkiva, Glas-
nik Zemaljskog muzeja, XVIII, Sarajevo, 1906, 401-444.;
1914, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelal-
ter, Mnchen-Leipzig, 1914.
LITERATURA
P. AN\ELI], Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine,
Djela Akademije nauka i umjetnosti BiH, knj. 38, Odjeljenje
dru{tvenih nauka, Sarajevo, 1970.;
Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta bosanskih vlada-
ra u XIV i XV stolje}u, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1973.;
Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milama
(Arnautovi}ima) kod Visokog, Glasnik Zemaljskog muzeja
(A), NS., XXXIV/1979, Sarajevo, 1980, 183-247.;
u: Visoko i okolina kroz historiju, I Prethistorija, antika i
srednji vijek, Visoko, 1984.;
Neka pitanja bosanske heraldike, Glasnik Zemaljskog muze-
ja, Nova serija (Arheologija), XIX, Sarajevo, 1964, 157-172.;
Pe~at humskoga kneza Miroslava, Glasnik Zemaljskog muze-
ja, Nova serija (Arheologija), XX, Sarajevo, 1965, 277-280.
281
A. BABI], Diplomatska slu`ba u srednjovjekovnoj Bosni, u: Iz
istorije srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1972, 81-167.
J.M. BAK, Knigtum und Stande in Ungarn im 14.-16. Jahr-
hundert, Quellen und Studein zur Geschichte des stlichen
Europa. Hrsg. von M. Hellman, VI, Wiesbaden, 1973.
\. BASLER, Progla{enje Bosne kraljevinom 1377. godine. Pri-
lozi Instituta za istoriju, 11-12, Sarajevo, 1975/76, 49-61.
K. BENDA E. FGEDI, Tausend Jahre Stephanskrone, Buda-
pest, 1988.
M. BLAGOJEVI], Ideja i stvarnost carevanja, u: Istorija srp-
skog naroda, I, Srpska knjièvna zadruga, Beograd, 1981.
M. BLOCH, Feudalno dru{tvo, Naprijed, Zagreb, 1958.
T. BOGYAY, Ungarns Heilige Krone, in: Ungarn-Jahrbuch, 9,
Mnchen, 1978, 207-235.
E. BOSHOF, Knigtum und Knigsherschaft im 10. und 11.
Jahrhundert, Mnchen, 1993.
W. CONZE, Ostmitteleuropa. Von der Sptantike bis zum 18.
Jahrhundert, Mnchen, 1993.
S. ]IRKOVI], Sugubi venac (Prilog istoriji kraljevstva u
Bosni), Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu, knj. VIII
(Spomenica M. Dini}a, I), Beograd, 1964, 343-371.;
Istorija srednjovjekovne bosanske dràve, Srpska knjièvna
zadruga, Beograd, 1964.;
Herceg Stefan Vuk~i}-Kosa~a i njegovo doba, Srpska akade-
mija nauka i umetnosti, Posebna izdanja, knj. 376, Odeljenje
dru{tvenih nauka, Beograd, 1964.;
Mile{eva i Bosna, u: Mile{eva u istoriji srpskog naroda, Na-
u~ni skupovi Srpske akademije nauka i umetnosti, knj.
XXXVIII, Odeljenje istorijskih nauka, knj. 6, Beograd,
1978, 137-143.;
Bosanska crkva u bosanskoj dràvi, u: Prilozi za istoriju
BiH, Dru{tvo i privreda srednjovjekovne bosanske dràve,
Akademija nauka i umjetnosti BiH, I, Posebna izdanja,
Knjiga LXXIX, Odjeljenje dru{tvenih nauka, Knjiga 17,
Sarajevo, 1978.;
Dvor i kultura u srednjovekovnoj bosanskoj dràvi, u: Bosna
i Hercegovina u tokovima istorijskih i kulturnih kretanja u
jugoisto~noj Evropi, Posebna izdanja, Zemaljski muzej, Sa-
rajevo, 1989, 61-69.
V. ]OROVI], Kralj Tvrtko I Kotromani}, Posebna izdanja Srp-
ske kraljevske akademije, Knjiga LVI, Dru{tveni i istorijski
spisi, Knjiga 22, Beograd, 1925.;
282
Dubravko Lovrenovi}
Teritorijalni razvoj bosanske dràve u srednjem veku, Glas
Srpske kraljevske akademije, CXLVII, Drugi razred, 85,
Beograd, 1935.;
Historija Bosne, I, Beograd, 1940.
G. ^REMO[NIK, Bosanske i humske povelje srednjeg veka, II,
Posebni otisak iz Glasnika Zemaljskog muzeja, Sarajevo,
1949/50, 105-199.
J. DABROWSKI, Corona regni Poloniae au XIV-e s., Bulletin de
lAcademie Polonaise des Sciences et des Lettres. Classe de
Philologie Classe dHistoire et de Philosophie, 7, 1953,
41-64.
M. DINI], O krunisanju Tvrtka I za kralja, Glas Srpske kraljev-
ske akademije, CXLVII, Drugi razred, 75, Beograd, 1932,
133-145.;
Veliki bosanski zlatnik, Istorijski ~asopis, 3, Beograd, 1952,
41-54/1955, Oko velikog bosanskog zlatnika, Istorijski glas-
nik, 3-4, Beograd, 1955, 149-157.;
Dràvni sabor srednjovekovne Bosne, Srpska akedmija nau-
ka i umetnosti, Posebna izdanja, knj. 236, Odeljenje dru{tve-
nih nauka, Beograd, 1955.
E. DUFFY, Sveci i gre{nici. Povijest papa, Otokar Ker{ovani,
Rijeka, 1998.
S.M.D@AJA, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske
krune, grba i biskupije, Juki}, 15, Sarajevo, 1985, 81-102.
J.C. ENGEL, Geschichte des ungarischen Reichs, II-III, Wien,
1834.
K. ESSER, Pregled povijesti franjeva~kog reda, Franjeva~ka teo-
logija, Sarajevo, 1972.
H.E. FEINE, Kirchliche Rechtgeschichte, I Die Katolische
Kirche, Weimar, 1955.
B. FERJANÎ], Despoti u Vizantiji i ju`noslovenskim zemljama,
Srpska akademija nauka i umetnosti, Posebna izdanja, Knjiga
CCCXXXVI, Vizantolo{ki institut, Knjiga 8, Beograd, 1960.
I.A. FESSLER, Geschichte von Ungarn (1301.-1457.), II
Leipzig, 1869.
J. FU]AK, [est stolje}a hrvatskoga lekcionara u sklopu jedana-
est stolje}a hrvatskoga glagolja{tva, Kr{}anska sada{njost,
Zagreb, 1975.
J. GREXA, Die Probleme der ungarischen Knigskrone, in: J.G.
Farkas (Ed.), Ueberliferung und Auftrag, Festschrift fr
Michael de Ferdinandy zum sechzigsten Geburstag, 5. okt.
1972, Wiesbaden, 1972, 400-427.
283
H. HATTENHAUER, Europische Rechtsgeschichte, C.F.
Mller Juristischer Verlag, Heidelberg, 1992.
F. HERR, Kulturgeschichte des Abendlandes, Vom Jahr 1000 bis
1350, IX/1, Mnchen, 1977.
G. HERM, Der Aufstieg des Hauses Habsburg, Dsseldorf-
Wien-New York, 1989.
B. HMAN, Gli Angioini di Napoli in Ungheria 1290-1403,
Roma, 1938.;
Knig Stephan I. der Hheilige. Die Grndung des ungarisc-
hen Staates, Breslau, 1941.
A. HUBER, Ludwig I. von Ungarn und die ungarischen vasal-
lenlnder, Wien, 1884.
J. JELENI], Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole, Sarajevo,
1906.
K. JIREÊK, Istorija Srba, II, Beograd, 1923.
I.F. JUKI], Zemljopis i poviestnica Bosne, Zagreb, 1851.
F. KAVKA, Am Hofe Karls IV, Stuttgart, 1990.
N. KLAI], Srednjovjekovna Bosna, Politi~ki poloàj bosanskih
vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.), Grafi~ki zavod
Hrvatske, Zagreb, 1989.
V. KLAI], Poviest Hrvata, II-III, Matica hrvatska, Zagreb,
1972.;
Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Svjetlost, Sarajevo,
1990.
H. KLOCKE, Zur Frage des Patronatsrechts der ungarischen
Knige vom 10. bis 14. Jahrhundert, Ungarische Jahrbcher,
XV/1, Berlin-Leipzig, 1935, 64-66.
A. KNE@EVI], Kratka povjest kralja bosanskih, Dubrovnik,
1884.
M. KOSTRENÎ], Fides publica (javna vera) u pravnoj istoriji
Srba i Hrvata do kraja XV veka, Srpska kraljevska akademi-
ja, Posebna izdanja, Knjiga LXXVII, Dru{tveni i istoriski
spisi, Knjiga 31, Beograd, 1930.
E. KOVACS Z. LVAG, Die ungarischen Krnungsinsignien,
Budapest, 1980.
K.F. KRIEGER, Knig, Reich und Reichsreform im Sptmittelal-
ter, Mnchen, 1992.
A. KUBINYI, Die Frage des bosnischen Knigtums von
Nikolaus Ujlaky, Studia Slavica Academiae Scientiarum
Hungaricae, IV/3-4, Budapest, 1958, 373-384.
J. KUJUND@I], Tvrtkova krunidba 1377. godine, Dobri pastir,
XXVI, Sarajevo, 1976, 231-237.
284
Dubravko Lovrenovi}
D. LOVRENOVI], Utjecaj Ugarske na odnos Crkve i dràve u
srednjovjekovnoj Bosni, Sedam stolje}a bosanskih franjeva-
ca, Samobor, 1994, 37-93.;
Bosansko srednjovjekovlje u svjetlu kristijanizacije vladarske
ideologije, Bosna franciscana, 8, Sarajevo, 1997, 156-193.
F. LUKAS, u: Povijest Bosne i Hercegovine, I, Napredak, Sara-
jevo, 1991.
A. MAJKOV, Istorija srpskog naroda (drugo izdanje), Beograd,
1876.
E. MALYUSZ, Das Konstanzer Konzil und das knigliche
Patronatsrecht in Ungarn, Studia Historica Academiae
Scientarum Hungaricae, 18, Budapest, 1959.;
Kaiser Sigismund in Ungarn 1387 1437, Budapest, 1990.
D. MANDI], Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago,
1962.;
Etni~ka povijest Bosne i Hercegovine, Hrvatski povijesni
institut, Rim, 1967.;
Franjeva~ka Bosna, Rim, 1968.
J. MATL, Das Slaventum zwischen Westen und Osten, Versuch
einer Synthese, Klagenfurt, s.a.
R. MIHALJÎ], Kraj srpskog carstva, Beogradski izdava~ko-
grafi~ki zavod, Beograd, 1989.
A.L. MORTON, Istorija Engleske, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1955.
K. NEHRING, Matthias Corvinus, Kaiser Friedrich III. und das
Reich, Mnchen, 1989.
I. NEMESKRTY, Abriss der Kulturgeschichte Ungarns,
Budapest, 1994.
B. NILEVI], Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do
obnove Pe}ke patrijar{ije 1557. godine, Veselin Masle{a,
Sarajevo, 1990.
D. OBOLENSKI, Vizantijski Komonvelt, Prosveta-Srpska
knjièvna zadruga, Beograd, (1971)/1991.
G. OSTROGORSKI, Avtokrator i samodràc, Glas Srpske kra-
ljevske akademije, CLXIV, Drugi razred, Filosofsko-filolo{-
ke, dru{tvene i istoriske nauke, 84, Beograd, 1935, 97-187.;
Istorija Vizantije, Prosveta, Beograd, 1969.;
Odnos crkve i dràve u Vizantiji, u: O shvatanjima i verova-
njima Vizantinaca, Prosveta, Beograd, 1970.
B. PAND@I], Bosna i sabor u Mantovi (1459.-1460.), Bosna
franciscana, 10, Sarajevo, 101-111.
M. PEROJEVI], u: Povijest Bosne i Hercegovine, I, Napredak,
Sarajevo, 1991.
285
L. PETROVI], Kr{}ani bosanske crkve (krstiani crkve
bosnske), Dobri pastir, Sarajevo, 1953.
H. PIRENNE, Povijest Evrope od seobe naroda do XVI stolje}a,
Kultura, Zagreb, 1956.
F. RA^KI, Stari grb bosanski, Rad JAZU, CI, Zagreb, 1890,
127-169.
N. RADOJÎ], Obred krunisanja bosanskoga kralja Tvrtka I,
Srpska kraljevska akademija, Posebna izdanja, knj. CLXIII,
Odeljenje dru{tvenih nauka, knj. 56, Beograd, 1948.
I. RENGJEO/REN\EO, Novci bosanskih banova i kraljeva,
Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1943, 237-291.;
u: Povijest Bosne i Hercegovine, I, Napredak, Sarajevo, 1991.
I. RUVARAC, Ne{to o Bosni Dabarskoj i Dabrobosanskoj epis-
kopiji i o srpskim manastirima u Bosni, Godi{njica Nikole
ûpi}a, II, Beograd, 1878, 240-261.;
Banovanje Tvrtka bana 1353 1377, Glasnik Zemaljskog muze-
ja, VI, Sarajevo, 1894, 225-240.
M. SCHIMEK, Politische Geschichte des Knigreichs Bosnien
und Rama vom Jahre 867 bis 1741, Wien, 1787.
P. E. SCHRAMM, Herrschaptszeichen und Staatsymbolik.
Beitrge zu ihrer Geschichte vom dritten bis zum sechzehn-
ten Jahrhundert, I, Hiersemann Verlag, Stuttgart, 1954.
K.B. SEY I. GEDAI, Mnzen und Medaillen, Budapest, 1973.
A. SOLOVJEV, Pojam dràve u srednjovekovnoj Srbiji, Godi{-
njica Nikole ûpi}a, XLII, Beograd, 1933, 64-92.;
Vlasteoske povelje bosanskih vladara, Istorisko-pravni zbornik,
1, Sarajevo, 1949, 79-105.
G. STADTMLLER, Ungarns Balkan-Politik im zwlften und
dreizehnten Jahrhundert, in: J.G. Farkas (Ed.), Ueberlife-
rung und Auftrag, Festschrift fr Michael de Ferdinandy
zum sechzigsten Geburstag, 5. Okt. 1972, Wiesbaden, 1972,
603-613.
S. STANOJEVI], Studije o srpskoj diplomatici II. Intitulacija,
Glas Srpske kraljevske akademije, XCII, Drugi razred, 56,
Beograd, 1913, 110-209.;
Stevan Prvoven~ani, Godi{njica Nikole ûpi}a, XLIII,
Beograd, 1934, 1-56.
F. [ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualisti~ki
pokret u srednjem vijeku, Kr{}anska sada{njost, Zagreb,
1975.
J. [IDAK, Pravoslavni Istok i Crkva bosanska, Savremenik,
9, god. XXVII, rujan 1938, 769-791.;
286
Dubravko Lovrenovi}
u: Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Liber, Zagreb,
1975.
F. [I[I], Vojvoda Hrvoje Vuk~i} Hrvatini} i njegovo doba
(1350.-1415.), Matica hrvatska, Zagreb, 1902.;
Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Matica hrvatska, Za-
greb, 1975.
L. THALLCZY, Povijest (banovine, grada i varo{i) Jajca, Za-
greb, 1916.;
Herzog Hrvoja und sein Wappen, Wissenschaftliche Mitteilun-
gen aus Bosnien und der Herzegovina, II, Wien, 1894, 2-18.
SZABOLCS DE VAJAY, Das Arciregnum Hungaricum und
seine Wappensymbolik in der Ideenwelt des Mittelaltiers, in:
J.G. Farkas (Ed.) Ueberliferung und Auftrag, Festschrift fr
Michael de Ferdinandy zum sechzigsten Geburstag, 5. Okt.
1972, Wiesbaden, 1972, 647-667.
M. VEGO, Civitas Vrhbosna, u: Iz historije srednjovjekovne
Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo, 1980, 434-451.
C.A. VON VOLBORTH, Heraldik, Eine Einfrung in die Welt
der Wappen, Belser Verlag, Stuttgart-Zrich, 1992.
H. WOLFRAM, Lateinische Herrschertitel im neunten und zehn-
ten Jahrhundert, in: Mitteilungen des Instituts fr sterre-
ichische Geschichtsforschung, XXIV, Intitulatio, II, Lateini-
sche Herrscher und Frstentitel im neunten und zehnten
Jahrhundert, Hrsg. von H. Wolfram, Wien-Kln-Graz, 1973,
B. ZMAJI], Heraldika, Zagreb, 1971.
P. @IVKOVI], Tvrtko II Tvrtkovi}, Institut za istoriju, Sarajevo,
1981.
287

Dubravko Lovrenovic - Proglasenje Bosne Kraljevinom 1377.

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Dubravko Lovrenovic - Proglasenje Bosne Kraljevinom 1377.

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Dubravko Lovrenovi}

You might also like