VJEZBE

S v e u i l i t e u Z a g r e b u
F a k u l t e t s t r o j a r s t v a i b r o d o g r a d n j e

Katedra za osnove konstruiranja

Znanost o konstruiranju
Podloge za vjebe

Mario torga, Davor Pavli, Neven Pavkovi, Zvonko Herold

Zagreb, 2002.

Znanost o konstruiranju ZNOK - podloge za vjebe
Katedra za osnove konstruiranja, CADLab
1

SADRAJ:

ZNAAJKE PROCESA KONSTRUIRANJA .......................................................................3
ZAHTJEVI NA PROCES KONSTRUIRANJA SA STANOVITA TEORIJE PROIZVODA ........4
KAKO KONSTRUKTOR RJEAVA ZADATAK? .................................................................4
MODEL PROCESA RJEAVANJA ZADATKA....................................................................5
NAPREDOVANJE U PROCESU RJEAVANJA ZADATKA..................................................6
STRUKTURA OPERACIJA U PROCESU KONSTRUIRANJA ..............................................7
OGRANIENJA I ODLUKE U PROCESU KONSTRUIRANJA .............................................8
VRSTE ZADATAKA, ODNOSNO KONSTRUKCIJA............................................................9
MODELIRANJE PROCESA KONSTRUIRANJA............................................................... 10
ZADATAK 1.: NAPRAVA ZA ZAKIVANJE OBLOGA ELJUSNIH KONICA .....................16
RAIAVANJE ZADATKA.......................................................................................................17
Razrada liste zahtjeva (konstrukcijska specifikacija)........................................17
Prepoznavanje problema..............................................................................................17
Pronalaenje principa iz poznatih tehnikih rjeenja ........................................17
Analiza problema .............................................................................................................17
Razmatranje mogunosti realizacije ........................................................................18
Kompletiranje zahtjeva i postavljanje prioriteta.................................................18
Izrada potpune liste zahtjeva.....................................................................................18
Priprema i planiranje rjeavanja problema...........................................................20
Apstrakcija problema: Black Box.........................................................................21
Pronalaenje tehnolokih principa ............................................................................22
Definiranje tehnikog procesa....................................................................................22
Djelovanje tehnikog sustava na tehniki proces...............................................23
Parcijalne funkcije ...........................................................................................................24
Funkcionalna struktura..................................................................................................24
Vrednovanje funkcionalne strukture........................................................................25
TRAENJE PRINCIPA RJEENJA.................................................................................................26
Odreivanje ulaza i izlaza za tehniki sustav.......................................................26
Morfoloka matrica..........................................................................................................26
Kombiniranje nositelja funkcija i odreivanje njihovih veza..........................28
Pronalaenje moguih varijanti rjeenja................................................................28
Vrednovanje moguih varijanti rjeenja.................................................................31
Najpovoljnija varijanta rjeenja.................................................................................31
IZRADA GRUBIH SKICA ZA NAJPOVOLJNIJU VARIJANTU RJEENJA................................................32
Orijentacijski preduvjeti za odreivanje oblika....................................................32
Definiranje grubog oblika i dimenzija......................................................................32
Odreivanje materijala, tolerancija i kvalitete obrade povrina...................33
Pronalaenje kritinih podruja oblika ....................................................................33
2
Crtanje grubih skica .......................................................................................................33
Vrednovanje grubih skica.............................................................................................35
Najpovoljnija gruba skica.............................................................................................35
IZRADA DETALJNE SKICE.........................................................................................................36
Proraun..............................................................................................................................36
Konana analiza pozicija...............................................................................................36
Konano odreivanje materijala, tolerancija i kvalitete obrade....................36
Optimiziranje kritinih podruja oblika ...................................................................36
Crtanje detaljne skice u mjerilu.................................................................................36
Analiza i vrednovanje detaljnih skica ......................................................................39
Konana detaljna skica..................................................................................................39
Odobravanje rjeenja i odluka o razradi ................................................................39
IZRADA TEHNIKE DOKUMENTACIJE .........................................................................................40
Predstavljanje dovrenog tehnikog sistema.......................................................40
ZADATAK 2: NAPRAVA ZA BUENJE ..........................................................................41
Stupna builica .................................................................................................................42
UKUPNA FUNKCIJA ..................................................................................................................43
PODJELA NA PARCIJALNE FUNKCIJE ..........................................................................................43
U fazi koncipiranja slijedi:............................................................................................44
RAZVIJANJE PRINCIPA RJEENJA ..............................................................................................44
Principijelno rjeenje PF1 (apstrakcija PF1)..........................................................44
RAZVIJANJE RJEENJA IZ PRINCIPA ..........................................................................................45
Konkretizacija PF2 + PF1..............................................................................................49
Principijelno rjeenje PF4(apstrakcija PF4)...........................................................50
Konkretizacija PF1 + PF2 + PF3 + PF4...................................................................51

3
ZNAAJKE PROCESA KONSTRUIRANJA

Konstrukcijski proces je u prvom redu proces prerade i generiranja
informacija, gdje se na temelju ulaznih zahtjeva generira skup
informacija koje opisuju proizvod.
Konstrukcijski proces je sinteza relativno dobro poznatih elemenata u
jednu jedinstvenu, otprije nepoznatu cjelinu sa zahtjevanim odreenim
svojstvima. Ta sinteza iziskuje kreativan, stvaralaki rad. Iz toga
proizlazi vana znaajka procesa konstruiranja - ovjek mora kontrolirati
proces, odnosno imati pretean udio u obavljanju potrebnih radnji.
S filozofskog gledita proces konstruiranja je takoer i spoznajni proces:
sustav na poetku nepoznat - spoznaje se, odnosno postaje poznat. Na
temelju toga moe se rei da je spoznajna teorija takoer jedan izvor
opih zakonitosti za proces konstruiranja.
Konstruiranje se moe promatrati i kao proces uenja.
Svaki konstrukcijski zadatak moe se rijeiti na mnogo razliitih naina,
odnosno moe rezultirati sa razliitim strojnim sustavima ili sklopovima.
Ta karakteristina mnogostrukost moguih rjeenja uvjetovana je
koliinom svojstava proizvoda koje se trebaju odrediti u postupku
konstruiranja.
Svaki proces konstruiranja moe se razloiti u manje cjeline (faze,
dijelove procesa, etape, operacije) koje ine strukturu procesa.
Velika kompleksnost meusobno proturjenih zahtjeva dovodi do potrebe
za viestrukim ponavljanjem odreenih faza nakon poetnog
apstrahiranja i postavljanja pretpostavki - dok se ne odrede potrebne
vrijednosti. Iterativni postupak je jedna od tipinih znaajki
konstruiranja.
Do sada preteno samostalna djelatnost (u okviru zadatka), sve vie se
pretvara u timski rad u kojem se koriste prednosti veeg informacijskog
kapaciteta i meusobne razmjene ideja i postupaka.
Proces konstruiranja je vrlo zahtjevan kreativni rad, ali ne smije se
promatrati kao umjetnost, nego kao znanstveni rad. Odreeni misaoni
postupci (intuicija, nastajanje ideje) koji se ne mogu racionalno objasniti
imaju obiljeja umjetnike kreativnosti. Ti postupci ne mogu se
formalizirati u svrhu stvaranja cjelovitog teoretskog prikaza
konstrukcijskog procesa.
4
ZAHTJEVI NA PROCES KONSTRUIRANJA SA STANOVITA
TEORIJE PROIZVODA

nagli porast potreba uvjetovan trinim zakonitostima
period razvoja proizvoda je sve krai
vijek trajanja proizvoda je sve krai
javlja se pojam kritine brzine konstruiranja
raste koliina proizvoda u serijskoj i masovnoj proizvodnji
zahtjevi za kvalitetom takoer rastu
trokovi proizvodnje i poslovanja se moraju svoditi na minimum
najvei utjecaj na strukturu trokova proizvodnje ima konstrukcijsko
rjeenje proizvoda
produktivnost tehnologije izrade proizvoda raste daleko bre od
produktivnosti konstruiranja

Iz navedenih znaajki moe se uoiti mnogostrukost upliva na proces
konstruiranja, kompleksnost procesa, a i irina potrebnih znanja.

KAKO KONSTRUKTOR RJEAVA ZADATAK?

Kako konstruktor razmilja, koje postupke koristi, kako organizira proces, kako
se ui konstruirati?
Ne postoji univerzalni recept rjeavanja konstrukcijskog zadatka (i/ili
problema):
1. Jedini nain da se naui konstruiranje - je konstruirati.
2. U tijeku rjeavanja zadatka konstruktor upotrebljava tri vrste znanja:
a. znanje za generiranje ideja
b. znanje za procjenu, prosuivanje ideja
c. znanje za strukturiranje procesa konstruiranja
3. Moe se nauiti konstruirati kvalitetne proizvode, pod uvjetom da postoje
odreene predispozicije, te dovoljno iskustvo za generiranje i prosudbu
ideja.
4. Konstruiranje treba uiti paralelno u akademskoj i industrijskoj okolini.
5
MODEL PROCESA RJEAVANJA ZADATKA

strateko
planiranje
operativno
planiranje
rezultati
vrijeme
akcije

Slika 1: Openiti proces rjeavanje zadatka

Akcije od stratekog prema operativnom planiranju promatraju se kao
konkretizacija stratekog planiranja ("top-down" pristup). Akcije od razine
rezultata prema operativnom planiranju promatraju se kao spontana analiza
meurezultata ("bottom-up" pristup).
Analiza rezultata moe uzrokovati i modifikacije stratekog planiranja.
Konstruktori prelaze sa razine stratekog planiranja na razinu operativnog
planiranja u trenutku mijenjanja arita interesa. Na operativnoj razini
razmatraju detaljnije i konkretnije planove. Akcije (kao rezultat takvih
planova) vode do rezultata, koji mogu aktivirati slijedei operativni plan sa
daljnjim rezultatima. Povratak na strateku razinu pojavljuje se u situacijama
vanjskih interakcija ili tekoa na operativnoj razini.
Alternacije izmeu:
apstraktnijih i konkretnijih razina
cijelog sustava i detalja
oblikovanja forme i prorauna
sinteze i analize
planiranih i oportunistikih koraka
"bottom-up" i "top-down" pristupa
poznatog i nepoznatog
Kljuna pitanja:
Koji skupovi vanih uvjeta e dovesti do koje vrste akcije?
Koja od alternativnih strategija i akcija je upotrebljiva i efikasna?

6
NAPREDOVANJE U PROCESU RJEAVANJA ZADATKA

Metoda tono usmjerenih koraka sastoji se u postavljanju pitanja samom
sebi na nain koji usmjerava k rjeenju. Predloeni nain miljenja odvija se u
etiri stupnja:

Slika 2: Metoda tono usmjerenih koraka
7
STRUKTURA OPERACIJA U PROCESU KONSTRUIRANJA

1. Faze konstruiranja
2. Operacije
konstruiranja
3. Temeljne
operacije
4. Elementarne
aktivnosti
5. Elementarne
operacije
Koncipiranje Planiranje Projektiranje
Razrada
PROCES KONSTRUIRANJA
U
s
t
a
n
o
v
i
t
i

t
e
h
n
o
l
o
g
i
j
e
O
b
l
i
k
o
v
a
t
i
I
z
b
o
r

m
a
t
e
r
i
j
a
l
a
R
a
z
m
o
t
r
i
t
i
n
a
i
n

i
z
r
a
d
e
D
i
m
e
n
z
i
o
n
i
r
a
t
i
O
d
r
e
d
i
t
i

t
o
l
e
r
a
n
c
i
j
e
O
d
r
e
d
i
t
i

k
v
a
l
i
t
e
t
u

p
o
v
r
i
n
a
U
s
t
a
n
o
v
i
t
i

e
f
e
k
t
e

(
a
k
c
i
j
e
)
U
s
t
a
n
o
v
i
t
i

f
u
n
k
c
i
j
e
O
d
r
e
d
i
t
i
n
a
i
n
e

d
j
e
l
o
v
a
n
j
a
O
d
r
e
d
i
t
i

n
o
i
s
i
o
c
e
p
a
r
c
i
j
a
l
n
i
h

f
u
n
k
c
i
j
a
O
d
r
e
d
i
t
i

k
o
n
f
i
g
u
r
a
c
i
j
u
O
d
r
e
d
i
t
i

o
p
e
r
a
c
i
j
e
Razraditi
zadatak
Prirediti
informacije
Razgovaranje
01 Gledati - opaati
02 itati
03 Sluati, interpretirati
04 Mjeriti
05 Zapamtiti,
podsjetiti se
11 Govoriti, objasniti
12 Pisati (izvjetaj)
13 Skicirati
14 Crtati
15 Kotirati
16 Izraditi sastavnicu
31 Usporediti
32 Kombinirati
33 Analizirati, sintetizirati
34 Apstrahirati, konkretizirati
35 Postaviti analogije,
utvrditi suprotnosti
36 Inducirati, deducirati
21 Proraunati
22 Zabiljeiti,
komentirati
23 Srediti,
klasificirati
Pregledavanje Optimiranje Eksperimentiranje Voenje pregovora Uenje
Verificirati,
provjeriti
Prikazati,
npr. grafiki
Traiti
rjeenja
Vrednovati,
odluiti
Priopiti
rjeenje

Slika 3:Struktura operacija u procesu konstruiranja

Prikaz strukture konstrukcijskog procesa moe se promatrati na dva naina:
kao hijerarhija kompleksnosti u aktivnostima konstrukcijskog procesa -
gledano po vertikalnoj osi, svi elementi (operacije) iz niih razina
sadrani su u svakom od elemenata iz viim razina
kao grupe (blokovi) aktivnosti (gledano po horizontalnoj osi) koji se
cikliki ponavljaju do postizanja ciljeva
8
OGRANIENJA I ODLUKE U PROCESU KONSTRUIRANJA

Proces napredovanja od poetne specifikacije (definicije zadatka ili problema)
do rjeenja, odnosno kompletnog skupa informacija o eljenom proizvodu
moe se promatrati kao niz koraka u kojima se izmjenjuju procesi obrade
informacija i donoenja odluka. Svaki od koraka moe se naznaiti nekom
odlukom koja na bilo koji nain mijenja stanje unutar skupa informacija o
proizvodu. Skup informacija o proizvodu ine svi generirani crtei, modeli,
analize, prorauni, tehnike upute, biljeke i prikupljeno znanje tijekom
procesa konstruiranja.
Prema mogu se razluiti dva razliita gledita o tome kako proces konstruiranja
napreduje po koracima, odnosno od jednog stanja do slijedeeg.
Po jednom pristupu, opis proizvoda (konstrukcija) evoluira tijekom
kontinuiranog (ciklikog) procesa usporedbe izmeu trenutnog stanja
definiranosti skupa informacija o proizvodu i cilja, tj. skupa zahtjeva na
konstrukciju definiranih konstrukcijskim zadatkom. Takav pristup implicira
tono poznavanje svih zahtjeva na poetku rjeavanja zadatka kako bi se
jasno mogla definirati razlika u odnosu na trenutno stanje definiranosti
konstrukcije. Razlika tih dvaju stanja tada kontrolira proces konstruiranja.
Meutim, za veinu konstrukcijskih zadataka i/ili problema, takav pristup je
previe jednostavan, jer u poetku procesa nisu svi zahtjevi precizno
definirani, odnosno mogu se u tijeku procesa modificirati, pa ciljno stanje
konstrukcije ne moe na poetku biti potpuno poznato.
Po drugom pristupu, na poetku rjeavanja zahtjevi na konstrukciju
ograniavaju skup moguih rjeenja na podskup svih moguih rjeenja. Kako
proces konstruiranja napreduje, nova ogranienja se dodaju da bi dalje
reducirala mogua rjeenja, koja se kontinuirano eliminiraju do jednog
konanog rjeenja. Drugim rijeima, konstruiranje je sukcesivno razvijanje i
primjena ogranienja dok ne preostane samo jedno rjeenje.
Ogranienja koja se dodaju u tijeku procesa konstruiranja proizlaze iz dva
izvora. Jedan od izvora je ope struno znanje konstruktora kao i znanje iz
domene rjeavanja zadatka. Kako svaki konstruktor raspolae razliitim
znanjem, primjenjivati e i razliita ogranienja, pa e svaki rijeiti zadatak na
svoj, jedinstveni nain.
Drugi tip ogranienja koja se primjenjuju u tijeku konstrukcijskog procesa
proizlazi iz odluka koje se donose u procesu konstruiranja. Odluke definiraju
ogranienja i na taj nain mogu utjecati na slijedee odluke u daljnjem tijeku
procesa. Moe se rei da se veina ogranienja temelji na rezultatima
konstrukcijskih odluka. Zbog toga je jedna od esencijalnih osobina
konstruktora sposobnost donoenja odluka, ali na temelju dobro razraenih
kriterija, i u trenutku kad raspolae s dovoljnom koliinom informacija.
9
VRSTE ZADATAKA, ODNOSNO KONSTRUKCIJA
Prema stupnju odreenosti proizvoda zadatke, odnosno vrste konstrukcija
moemo prema razvrstati kao:
ponovljene - izrada po ve gotovoj dokumentaciji uz eventualno
prilagoavanje novoj tehnologiji (to je zapravo ponovljena izrada
proizvoda)
kvantitativno usklaene - kvalitativno ista konstrukcija, ali
kvantitativno ponovljena na nain da odreeni parametri dobivaju nove
vrijednosti (esto se u literaturi ovaj sluaj naziva parametarska
konstrukcija)
varijantne - osnovna funkcija i struktura proizvoda ostaju iste, ali se
eventualno mijenjaju principi rada pojedinih parcijalnih funkcija
prilagodne - osnovna funkcija ostaje ista, ali se uz izmjenu parcijalnih
funkcija moe mijenjati i struktura
nove konstrukcije - izrada na osnovu novih principa rjeenja kod
istog, promijenjenog ili novog zadatka

Lp
D
2
p
rotorski paket
limova

Slika 4: Primjer parametarske konstrukcije - varijacije promjera i duljine rotorskog
paketa limova uzrokuju promjene i mnogih drugih dimenzija
10
MODELIRANJE PROCESA KONSTRUIRANJA

Potrebna znanja za konstruiranje mladi inenjer konstruktor uglavnom stjee
od starijih i iskusnijih kolega. Uenik oponaa uitelja. Znanje se uglavnom
stjee koritenjem uzoraka (pranci) dobrih izvedbi postojeih konstrukcija. Pri
tome se od inenjera poetnika trai osnovno poznavanje pojedinih elemenata
strojeva i konstrukcija, naina njihovog konstrukcijskog oblikovanja, proraun
vrstoe, snage itd. Mladi inenjer odlazi u praksu s vie-manje meusobno
nepovezanim znanjima iz raznih podruja.
U praksi se pokazalo da je primjena ovih, nepovezanih znanja, bila na
sloenijim zadacima preputena inicijativi i umjenosti mladog inenjera.
Budui da su inicijativa i umjenost pojedinih ljudi vrlo razliite, to su se i
uspjesi javljali pojedinano, pa se poelo govoriti o tome kako konstruiranje
predstavlja sposobnost s kojom se treba roditi. To je dovelo do toga da je
poziv konstruktora postao sve manje zanimljiv, te su se izabirala rjeenja kao
npr. kupovanje stranih licenci i prevoenje strane dokumentacije. Iz tog je
razloga broj originalnih konstruktorskih rjeenja relativno malen.
Osim toga ne treba smetnuti s uma i injenice:
Potreba za novim konstruktorskim rjeenjima neprestano raste
Vijek trajanja proizvoda na tritu je sve krai, to i dovodi do toga da se
neprestano trae nova rjeenja
Nove tehnologije zahtijevaju nove strojeve, pa time i nove konstrukcije
Opseg proizvodnje neprestano raste
Razmatranjem svega prethodno navedenog se pojavilo pitanje to je zapravo
konstruiranje, mogu li se pronai zakonitosti konstruktorske djelatnosti, te
racionalno opisati propisi i postupci pri konstruiranju. Odgovore na ta pitanja
pokuava dati ZNANOST O KONSTRUIRANJU. Znanost o konstruiranju
trebala bi dati pouzdanu osnovu za savladavanje konstruktorskih zadataka,
morala bi pruiti sliku povezanosti bitnih stvari potrebnih za rjeavanje, te
kako se istim postupcima mogu rjeavati razliiti konstruktorski zadaci.
Osim toga cilj znanosti o konstruiranju je opisivanje procesa konstruiranja
pomou algoritama kako bi se omoguila upotreba raunala u svim fazama
konstruiranja. Znanost o konstruiranju mora biti pomo konstruktorskoj praksi.
Praktina primjena znanosti o konstruiranju nazvana je METODIKO
KONSTUIRANJE.
Cilj metodikog konstruiranja je zapravo da se konstruiranje shvati kao proces
u kojem se jednakim postupcima mogu rjeavati razliiti zadaci. Prema tome u
metodikom konstruiranju se govori o postupcima kojima se utvruje PROCES
KONSTRUIRANJA, o podacima koji su mu potrebni, o nainu koritenja tih
podataka da bi se proces konstruiranja razvijao postupno po fazama, te o
nainu obrade i povezivanju pojedinih faza kako bi se dolo do odgovarajuih
konstruktorskih rjeenja.
11

Slika 5: Modeliranja procesa konstruiranja

Proces konstruiranja moe se prikazati kroz slijedee faze:
Raiavanje zahtjeva je poetna faza procesa konstruiranja u kojoj se
raiavaju problemi koji proizlaze iz radnog zadatka te razradom liste
zahtjeva.
Koncipiranje predstavlja onaj dio procesa konstruiranja pri kojem se
nakon raiavanja svih zahtjeva vezanih uz zadatak, definira princip
rjeenja zadatka traenjem i pronalaenjem odgovarajuih principa
rjeenja. U fazi koncipiranja konstruktor pronalazi principijelno rjeenje
zadatka. Pri tome se koristi poznatim fizikalnim principima i trai
varijante moguih rjeenja. Tako dobivene varijante rjeenja vrednuje
prema kriterijima koji su dani u listi zahtjeva.
Projektiranje je onaj dio procesa konstruiranja u kojem se nakon
raiavanja zadatka i koncipiranja, utvruje funkcionalno i ekonomsko
rjeenje zadatka u takvom opsegu da je mogua daljnja konstruktivna
razrada. Vrednovanjem dobiveno koncepcijsko rjeenje omoguava da se
preko projektnih varijacija doe do prvog cjelovitog projektnog rjeenja.
Nakon to se iz projektnog rjeenja uklone kritina mjesta, pristupa se
tehnikom i ekonomskom vrednovanju te se pristupa optimiranju
projektnih detalja i razradi tehnike dokumentacija.
12
Konstrukcijska razrada predstavlja posljednju fazu u procesu
konstruiranja u kojoj se razrauje tehnika dokumentacija izabranog
najpovoljnijeg projektnog rjeenja.
Proces konstruiranja se openito moe promatrati kao pretvorba informacija
koja zapoinje prikupljanjem informacija (iz zadatka, literatura, standardi,
statistike, eksperimenti, prorauni), nastavlja se preradom tih informacija
(analizom, sintezom, kombiniranjem), a zavrava predajom informacija (crtei,
skice, upute).

TOK INFORMACIJA U
KONSTRUIRANJU
PRIKUPLJANJE
INFORMACIJA
iz formulacije
zadatka
iz literature (knjige,
asopisi,
informacije)
iz standarda
iz prorauna
iz eksperimenata
RAZRADA
INFORMACIJA
analizom dobivenih
informacija
sintezom
dobivenim
razmiljanjem
izradom prorauna
i
eksperimentiranje
m
PREDAJA
INFORMACIJA
definiranje onog
to je rjeavano u
obliku skica,
crtea, uputa,
tablica, uputa za
montau

Slika 6: Tok informacija u konstruiranju

U okviru ovih vjebi prikazat e se primjeri aktivnosti inenjera u procesu
konstruiranja koristei postojee METODE znanosti o konstruiranju. Cilj
metoda znanosti o konstruiranju je dati konstruktoru MODEL konstrukcijskog
procesa te tako poveati vjerojatnost nastanka uspjenih rjeenja.
Uspjean model konstrukcijskog procesa trebao bi biti razumljiv i openit to je
vie mogue da bi mogao rjeavati vei broj razliitih problema. Problemi koji
se mogu pojaviti u konstruiranju variraju od potpuno novih konstrukcija pa do
re-dizajniranja (promjene) postojeih rjeenja. Takav model ne smije
smanjivati ili sputavati kreativnost svakog konstruktora. Model opisuje
konstrukcijski proces korak po korak te je nuno zavriti u potpunosti jedan
korak prije nego se krene na drugi.
Da bi razjasnili metodiku razradu procesa konstruiranja moramo uvesti pojam
TEHNIKOG PROCESA. Tehniki procesi su postupci u kojima se koriste
tehnika sredstva (strojevi, aparati, ureaji).
13
U tehnikim procesima se vri transformiranje (pretvorba):
Materijala osnovna svojstva(kemijski procesi), oblik, dimenzije
Energije iz jedne vrste u drugu
Informacija oblik, kvaliteta, kvantiteta i mjesto
Procesom openito moemo oznaiti bilo koju radnju. Moemo ga definirati kao
vei broj elementarnih procesa ija je struktura uvjetom i redosljedom
operacija (tehnoloki tok). Cilj tehnikog procesa je provedba pretvorbe
(transformacije) predmeta odreenog stanja u eljeno stanje. Primjer:
Proizvodnja vodena pare energija goriva u energiju vodene pare
Tokarenje valjani poluproizvod u izradak po crteu
Transport predmet na mjestu A u predmet na mjestu B
Tehnikom procesu prema [Slika 1] pripadaju:
Operandi predmet rada
Sustav ovjek-tehnika sredstva kao isporuioci djelovanja
Dijelovi procesaoperacije koje ostvaruju transformaciju u radnom
procesu
Faktori procesa
Sporedni ulazi i izlazi

Tehniki proces (TP)
Tehniki proces (TP)
Tehniki proces (TP)
FAKTORI PROCESA
Operand (predmet rada) Operand (predmet rada)
Djelovanja ljudi Djelovanja TS
sporedni ulazi sporedni izlazi
Ljudi
Tehniki
sustavi (TS)

Slika 7: Model tehnikog sustava

Tehniki procesi ine pak osnovu za konstrukciju TEHNIKIH PROIZVODA
koji u tehnikom procesu moraju preuzeti odreene funkcije. Tehniki proizvodi
se promatraju kao SUSTAVI kod kojih ulazne veliine i izlazne veliine stoje u
odreenoj zavisnosti. Iz tog se odnosa moe odrediti UKUPNA FUNKCIJA
svakog tehnikog proizvoda. to sve pripada promatranom tehnikom sustavu
odreeno je granicom sustava. Granicom sustava je odreena okolina sa
kojom je sustav u odnosu koji je definiran ili se moe definirati.
14
Ovakvom je predodbom mogue definirati odgovarajue sustave prema
trenutnoj potrebi te ih prikazati kao tzv. crne kutije (ulaz, izlaz, ukupna
funkcija).
Ukupna funkcija se moe u veini sluajeva rastaviti na parcijalne funkcije koje
predstavljaju parcijalne zadatke unutar ukupnog zadatka. Povezivanjem
parcijalnih funkcija u ukupnu funkciju dolazimo da funkcionalne strukture.
Primjer: Stroj za pranje rublja
Ulaz materijal (rublje, voda, sredstvo za pranje)
Izlaz materijal (rublje, otpadna voda)
Ukupna funkcija RUBLJE PRATI
Parcijalne funkcije: dovesti vodu, dovesti sredstvo za pranje, zagrijavati
mjeavinu vode i sredstva, pomicati rublje u mjeavini, rublje isprati,
regulirati cijeli proces
Nakon toga se za svaku od parcijalnih funkcija pronalazi rjeenje, te
meusobnim spajanjem pojedinih rjeenja dolazimo do ukupnog rjeenja
problema.
Promotrimo li [Slika 8], vidimo da su na njoj prikazane sve aktivnosti vezane
uz konstrukciju tehnikog sustava. Uz pojedine faze u procesu konstruiranja
prikazan je i tok informacija u openitom obliku. Postoji podjela prema etiri
osnovne faze konstruiranja koje smo naveli prije (oznaeno s lijeve strane),
unutar kojih je napravljena finija podjela na est faza sa definiranim ulazima i
izlazima iz svake od faza.
Bitno je naglasiti da promatrani model nije iskoristiv samo kao cjelina, ve se
moe primijeniti bilo koji njegovi dio za opis konstrukcijskog procesa. To nam
omoguuje da kombiniramo intuiciju kojom rjeavamo pojedine faze problema
sa sistematskim pristupom koji nam nudi prikazani model. U svakom koraku je
definiran zatvoreni tok rjeavanja problema, traenja alternativa, vrednovanja
i odluivanja.

15

Slika 8: Openiti model konstrukcijskog procesa (Hubka, Theory of Design Process)
16
ZADATAK 1.: NAPRAVA ZA ZAKIVANJE OBLOGA ELJUSNIH
KONICA
Veliki broj automehaniarskih radionica ima potrebu za koritenjem naprave za
postavljanje zakovica za privrenje koionih obloga na eljusti bubanj
konica. Pretpostavlja se da je potrebno izraditi 5 ureaja (tu je ukljuena
mogunost daljnje prodaje ureaja i drugim automehaniarskim radionicama).
Ureaj za postavljanje zakovica e se koristiti za zakivanje obloga na
standardne eljusti konica. Dimenzije, detalji i drugi podaci prikazani su na
[Slika 9].

Slika 9: Zahtjevi naruitelja
17
RAIAVANJE ZADATKA
Razrada liste zahtjeva (konstrukcijska specifikacija)
Cilj ovog poglavlja je izrada kompletne liste zahtjeva i to na nain da se :
razradi problem zadatka na nain to se eli dobiti
prikupljanju informacija o moguim ogranienjima na konstrukcijski
posao
Rezultat je mogue prikazati kao dva razliita dokumenta:
Konstrukcijska specifikacija kao dio ugovora izmeu naruitelja i
izvrioca
Lista zahtjeva za voenje samog konstruktora
U mnogim sluajevima, konstruktor e odmah ponuditi odgovor na postavljeni
problem. Meutim, najee konano rjeenje nee biti pronaeno sve dotle
dok se ideje po nekoliko puta ne preispitaju i preprave. Preklapanje poslova je
esto i trebalo bi se izbjegavati, svugdje gdje je to mogue.
Prepoznavanje problema
Prepoznavanje problema usmjereno je na prouavanju gdje i kako e se ureaj
koristiti, prikupljanju informacija iz drugih izvora koji su u vezi s problemom ili
rjeenjem, te uspostava kriterija za vrednovanje pomou kojeg se vri
ocjenjivanje i odabir varijanti.
Pronalaenje principa iz poznatih tehnikih rjeenja
Konstruktoru se preporuuje pregledavanje literatura (knjiga, strunih
asopisa) sa svrhom pronalaenja slinih problema i njihovih rjeenja te
prikupljanju informacija o cijeni kotanja.
Takvo prouavanje ne bi smjelo biti konica za pronalaenjem novih rjeenja.
Analiza problema
Iz strunih kataloga, dobivene su informacije o runim i strojnim ureajima za
postavljanje zakovica. Posjetom drugim automehaniarskim radionicama,
dolo se do saznanja o tehnologiji koionih obloga. Ta saznanja i informacije iz
kataloga, pomau konstruktoru na razumijevanju tehnikih principa u tom
podruju.
Konstruktor se je do sada upoznao s problemom i napravljeno je nekoliko
razgovora s predstavnicima naruitelja, gdje su se upoznali s problemima i
teoretskim rjeenjima.
Cilj takvih razgovora je preispitivanje svih sakupljenih informacija i spoznaja
novih razmatranja.
18
Razmatranje mogunosti realizacije
S dosadanjim prikupljenim informacijama, potrebno je odluiti da li je
teoretsko rjeenje izvedivo isto kao i da li se ureaj moe konstruirati i
proizvesti unutar zadanih ogranienja (npr. unutar zadanog vremena) i to je
jednako vano, da li je ekonomski isplativo.
Svaki daljnji rad je mogue izbjegnuti, ukoliko se prikae da ureaj ilii
prikazano rjeenje nije izvedivo.
Zbog relativno jednostavnog problema, konstruktor sa sigurnou moe
ustanoviti da se tehniko rjeenje moe realizirati.
Kompletiranje zahtjeva i postavljanje prioriteta
Ovo je posljednja faza u kojoj se mogu ukljuiti jo neki faktori koji mogu
utjecati na rjeenje, a nisu bili predvieni do sada. Sve prikupljene izjave
potrebno je grupirati kao i odluke, doneene za prioritete koji se odnose na
pojedine zahtjeve.
Izrada potpune liste zahtjeva
Sa svim dosadanjim prikupljenim informacijama, potrebno je izraditi
kompletnu listu zahtjeva s prioritetima u pisanom obliku i koritenjem
dijagrama gdje je to potrebno. Iz same liste zahtjeva mora proizlaziti opis
problema, tono navesti to bi predloeno rjeenje moglo raditi i unutar kojih
ogranienja.
Poetna specifikacija za ovaj dio ukljuuje dobivenu specifikaciju od naruitelja
i informacije prikupljene kroz prethodne toke. Rezultat konstruktorskog posla
prikazan je slijedeoj slici.
Ova lista podijeljena je na vie kategorija kako bi se omoguio daljnji rad
konstruktora [Slika 10].
19
KONSTRUKCIJSKA
SPECIFIKACIJA
PROJEKT:
Naprava za postavljanje zakovica
1. Funkcije
1.1 Zakivanje obloga na eljusti
2. Uvjeti tehnikog procesa (TP)
2.1 eljust
a) Oblik i dimenzije
D = 250 - 400 mm
B = 80 -100 mm
b1 = 6 - 8 mm
lmin =10 mm
max = 150 stupnjeva
Smax = 50 mm
b) Materijal: AL-legura
c) Masa: ~2 kg
d) Stanje: eljust ista, rupe izbuene
e) Broj zakovica: 10 - 16 2.2 Obloga
a) Oblik i dimenzije
D = 250 - 400 mm
B = 80 -100 mm
b2 = 6 - 8 mm
b) Materijal: Specialni materijal za
obloge, otporan na troenje
c) Masa: 200 g (max)
d) Stanje: obloga preana,
rupe izbuene 2.3 Zakovica
a) Oblik i dimenzije prema DIN 7338
b) Masa: nije uvjetovana
2.4 Proces zakivanja (TP)
a) Sila zakivanja ~500 N (pokusno odreena)
b) Radni udarac (dobro zatvaranje) 4 mm
c) Kapacitet ~70 zakovica/dan
d) 1 ovjek opsluuje
3.1 Radni vijek: 5 godina
3. Radna svojstva
3.2 Dobra prenosivost
3.3 Pouzdanost
3.3 Lako odravanje
4.1 Ruka: sila 200N, noga: sila 400N
4. Ergonomska svojstva
4.3 Sigurnost protiv nesrece
4.2 Radna visina
5. Izgled (nema posebnih zahtjeva)
6. Klasifikacija i uskladitenje
6.1 Minimalni volumen naprave zbog uskladitenja
7. Isporuka
7.1 Krajnji rok 3 mjeseca (4 max)
8. Trokovi
8.1 Trokovi proizvidnje 4000 Kn
Z
a
h
t
j
e
v
i
e
l
j
e
X
X
X
X
X
X
X
X
X
X
X
X
X
X
X
X
X
X

Slika 10: Konstruktorska specifikacija s razraenom listom zahtjeva
20
Priprema i planiranje rjeavanja problema
Glavni cilj pripreme i planiranja je planiranje rjeavanja problema i njegove
organizacije tako da se pokua predvidjeti kako e se projekt voditi. S
konstruktorskog stajalita, potrebno je iz pojedinih koraka napraviti plan koji
prati odreeni problem, zatim napraviti vremensku tablicu i odrediti krajnje
rokove te planirati odmore koji e osigurati napredak. Vremenska tablica za
rjeavanje problema prikazana je na [Slika 11].

Slika 11: Vremenska tablica za rjeavanje problema
21
RAZRADA FUNKCIONALNE STRUKTURE
Rjeenje zadatka poinje openito definiranjem osnovne funkcije potrebne za
izvoenje tehnikog procesa, koji je proizaao iz liste zahtjeva. U ovom koraku
moramo donijeti pet kljunih odluka:
Tehnoloki principi i tehnologija za transformaciju u tehnikom procesu
Udio utjecaja ovjek u odnosu na utjecaj tehnikih sredstava
Granice tehnikog sustava
Niz operacija kojima je opisan tehniki proces
Optimalno grupiranje funkcija
Konstruktor bi u idealnom sluaju trebao generirati alternativne opise
tehnikog procesa, funkcije itd., te ih u odvojenim postupcima vrednovati i
odluiti se izmeu njih.
Ulazni podaci u ovu fazu proizlaze iz liste zahtjeva, dok je izlaz apstraktni
prikaz tehnikog sustava. Dokument koji se generira tijekom ove faze je
funkcijska struktura.
Apstrakcija problema: Black Box
Cilj paljivih prouavanja liste zahtjeva te preciziranja ogranienja je u
sagledavanju problema koji treba rijeiti. Pravilnim sagledavanjem problema
prepoznaju se i formuliraju transformacije, u apstraktnom obliku, potrebne da
bi operandi postigli svoje konano stanje. Te transformacije sadre
informacije o tehnikom procesu, i o nekim funkcijama tehnikog sustava (TS)
koji e se konstruirati.
Ishodite za opis sustava moe uvijek biti Black-box, kako je to u tehnici
uobiajeno. Pri tome se u poetku ne treba zamarati promjenama koje se
deavaju unutar Black-Box-a. Iz toga proizlazi opis ukupne funkcije koju bi
sustav morao izvriti te ulazne i izlazne veliine. Prikaz Black Box dijagrama
za primjer koji se promatra prikazan je na [Slika 12]:

Zakivanje obloge na
eljust bubanjske
konice
Energija E
Materijal M
Signal S
Energija E'
Materijal M'
Signal S'
E - energija ovjeka
M - eljust konice, obloga, zakovice
S - informacija o pozicioniranju eljusti i obloge
E' - energija deformiranja zakovice
M' - eljust i obloga spojeni zakovicom
S' - informacija o uspjeno provedenom zakivanju

Slika 12: Black Box dijagram tehnikog procesa
22
Pronalaenje tehnolokih principa
U ovom koraku konstruktor mora razraditi osnovne tehnoloke principe koji
mogu ostvariti transformaciju koja je opisana Black Box dijagramom
tehnikog procesa koji se promatra. Potrebno je razraditi nekoliko prikladnih
principa te ukoliko je mogue, pronai optimalne tehnoloke principe koji
rjeavaju postavljeni problem i specifikaciju zahtjeva. Takoer je potrebno
definirati pojedine operacije unutar tehnolokog procesa da bi se ostvarila
ukupna funkcija.
Tehnologija koja moe biti koritena zasniva se na osnovnim fizikalnim
principima. Zbog toga bi konstruktor trebao prethodno prouiti svu postojeu
literaturu koja je nastala eksperimentalnim i znanstvenim pristupom o
promatranom problemu. U ovom sluaju, relativno jednostavna tehnologija
rjeavanja problema ve postoji u obliku niza operacija. Ova tehnologija je
opisana na [Slika 13] te je jednostavnija za shvaanje od Black Box prikaza.
Moemo ju prihvatiti kao optimalnu.

Slika 13: Tehnoloki principi rjeenja problema

Definiranje tehnikog procesa
U ovom koraku se tehniki proces mora razraditi u detalje. To se ostvaruje
uvoenjem operacija potrebnih za transformaciju operanda, koritenjem
odabranih tehnolokih principa i uvaavanjem prednosti i nedostataka
mogueg tehnikog procesa.
Poetni dokumenti za ovaj korak su Black Box dijagram i skica tehnolokog
principa. Polazei od formuliranog problema (ukupne funkcije), potrebno je
potraiti funkcije pomou kojih se problem moe rijeiti. Povezivanjem tih
funkcija daje funkcionalnu strukturu. Treba nastojati da u ovom koraku broj tih
funkcija bude to manje kako bi opis tehnikog procesa bio to jednostavniji.
Poeljno je da se sama funkcija izraava pomou jedne imenice i rijei koja
oznaava radnju, npr. teret DIZATI, svjetlo TROITI, energiju PRETVORITI.
Kad ovjek djeluje na tehniki proces, funkcija konstrukcije mora dozvoliti i
23
prihvatiti akciju dovedenu izvana. Opis je tada u obliku koji pokazuje da
tehniki sustav mora biti spreman za slanje utjecaja npr. OMOGUITI
pozicioniranje eljusti i obloge.
Tehniki proces za primjer koji se prouava prikazan je na [Slika 14] te
moemo rei da je optimalan za ovaj problem (nema upotrebljivih alternativa).
Ovaj model razgrauje transformaciju operanda, ukljuujui i sve operacije
koje su potrebne za realiziranje promjena nad operandima da bi ih spojili:
Poetna stanje: odvojeni dijelovi eljusti konice, konike obloge i
zakovice
Konano stanje: zakovicama privrene konike obloge na eljusti
konice
Utjecaji koji su naznaeni na slici mogu biti dovedeni tehnikom procesu i od
strane ljudskog operatora, ali i od strane tehnikog sustava.

Slika 14: Tehniki proces

Djelovanje tehnikog sustava na tehniki proces
U ovom koraku konstruktor mora odrediti koje utjecaje oekuje od tehnikog
sustava ili ovjeka ovisno o zahtjevima postavljenim na tehniki proces. Nakon
toga potrebno je raspodijeliti te dunosti meu razliitim tehnikim sustavima,
podsustavima (naroito ako se tehniki sustav dijeli u manje jedinice) iljudskim
operatorima. Ta raspodjela je prilino varijabilna (znai da nam npr. odreenu
silu moe dati ovjek, ali i neki ureaj). Ovdje takoer treba razluiti pitanja
vezana uz granice tehnikih sustava, te broja potencijalnih sustava.
Poevi od tehnikog procesa prikazanog na [Slika 14], odreuju se dunosti
tehnikog sustava (ovisno o zahtjevima tehnolokog principa za rjeavanje
problema prikazanog na [Slika 13]).
24
Zahtjevi za odreivanje utjecaja na tehniki proces koji promatramo, jesu
prikazani na [Slika 15]. Vjerojatno je, da emo se u ovome sluaju odluiti za
ovjeka kao nositelja navedenih aktivnosti. Osim ovih aktivnosti, analizom liste
zahtjeva trebale bi se definirati i zadae koje se odnose na tehniki sustav,
dodavanje zakovica i davanje sile potrebne za zakivanje.

Funkcijska struktura operatora:
- Priprema alata
- Sklapanje eljusti i obloge
- Umetanje zakovice
- Pozicioniranje dijelova u napravu
- Upotreba naprave
- Micanje spojenih dijelova iz naprave
- Zamjena alata za zakivanje

Slika 15: Funkcijska struktura operatora
Parcijalne funkcije
Slijedei korak je grupiranje funkcija na koristan nain. U najveem broju
sluajeva biti e potrebno vie pojedinanih (parcijalnih) funkcija da bi se
moglo dobiti rjeenje. Razmiljanje pomou parcijalnih funkcija, omoguuje
pronalaenje novih i boljih rjeenja u odnosu na neko preuranjeno utvrivanje
principa rjeenja, te uoiti parcijalni problemi ijem rjeavanjem dolazimo do
ukupne funkcije tehnikog procesa. Uoeni parcijalni problemi mogu se
grupirati po kriterijima koliine, kvalitete ili trokova.
Prilikom rastavljanja problema na parcijalne funkcije moe se ii prema dolje
koliko god je potrebno da bi se dolo do rjeenja. Isto tako, ne treba ii dalje
nego je potrebno, jer se nekad ve i na viim razinama nude rjeenja kojima
se moe koristiti.
Za primjer koji razmatramo moemo na temelju razmotriti koje parcijalne
funkcije su nam potrebne za opisivanje problema.
Funkcionalna struktura
Rastavljanje ope funkcije na potreban broj parcijalnih funkcija omoguuje
dobivanje odgovarajuih principijelnih rjeenja. Kombinacije principa pojedinih
rjeenja omoguuju da se odabere kombinacija radi variranja i traenja
25
najpovoljnijih rjeenja. Varijante konstruktivnog oblikovanja omoguavaju
odgovarajue optimiranje i konanu razradu izvedbenog rjeenja. U ovom
koraku konstruktor mora odluiti koja funkcijska struktura najbolje opisuje
problem. To ukljuuje analizu svih prethodnih koraka u ovom dijelu. Bitno je
napomenuti da funkcionalna struktura mora biti graena to jednostavnije, jer
je to preduvjet za dobivanje jednostavnog i jeftinog rjeenja. Funkcije i njihove
relacije se predstavljaju potujui smjernice openitog modela funkcionalne
strukture.

Slika 16: Funkcijska struktura konstrukcije
Vrednovanje funkcionalne strukture
Funkcionalna struktura, koja glavnu funkciju dijeli na parcijalne, moe se
mijenjati varijacijama parcijalnih funkcija i njihovim razliitim povezivanjem.
Obzirom na ogranienja koje nam namee vrijeme koje imama na
raspolaganju za konstruiranje, konstruktor moe optimirati funkcijsku
strukturu i poboljati je ponavljanjem prethodnih koraka. Vrednovanje se mora
provesti po relativno malom broju kriterija, jer se jo uvijek nalazimo na
visokom stupnju apstrakcije.
26
TRAENJE PRINCIPA RJEENJA
Za parcijalne funkcije definirane funkcionalnom strukturom potrebno je pronai
principe rjeenja. Ovako dobiveni principi rjeenja mogu biti kombinirani u
koncepcijske varijante, od kojih svaka ovako kreirana varijanta mora ispuniti
glavnu funkciju. Zahtjev je, da se prije svega pronau odgovarajui fizikalni
principi za izvrenje pojedinih funkcija.
Nakon to su pronaeni fizikalni principi, njihova daljnja razrada rezultira
principijelnim predodbama o vrsti i obliku nosioca odgovarajue
funkcije(organa) to se prikazuje pomou runih skica. Definiranjem relacija
meu pojedinim nosiocima funkcija ne vodi samo prema jednom rjeenju ve
prema veem broju varijanti.
Ulazni podaci u ovu fazu proizlaze iz liste zahtjeva i funkcionalne strukture, dok
je izlaz apstraktni prikaz tehnikog sustava sa strukturom nositelja pojedinih
funkcija. Dokumenti koji se generiraju tijekom ove faze su koncepcijske skice.
Odreivanje ulaza i izlaza za tehniki sustav
U ovom koraku se od konstruktora oekuje da postavi i definira ulazne
parametre u tehniki sustav koji su vezani uz mogue naine djelovanja
konstrukcija. Takoer je korisno definirati i izlaz za svaku parcijalnu funkciju
to e nam pomoi u pronalaenju odgovarajuih fizikalnih principa koji mogu
ispuniti pojedinu parcijalnu funkciju.
Morfoloka matrica
Nakon odreivanja parcijalnih funkcija kreira se morfoloka matrica u kojoj se
parcijalne funkcije postavljaju vertikalno. Horizontalno se daju mogua
rjeenja pojedine parcijalne funkcije (fizikalni principi), odnosno definiraju se
nosioci parcijalnih funkcija(organi). Nosioci funkcija su tehniki sustavi koji
svojim djelovanjem ostvaruju traenu funkciju.
Konstruktor mora pronai mogue nosioce funkcija (organe) za funkcije
tehnikog sustava (TS), uz zanemarivanje veliine i ostalih detalja
konstrukcije. Trai se vie moguih nositelja konstrukcije od kojih e jedan dati
odgovor na postavljeni problem.
Pri tome nam na raspolaganju stoji veliki broj moguih naina djelovanja, te
shodno tome i veli broj razliitih nosioca funkcija.
Ako se krene od prikaza funkcionalne strukture na [Slika 16] rezultirajua
morfoloka matrica moe izgledati kao na [Slika 17]. U prvom stupcu dan je
popis svih funkcija iz funkcijske strukture. Za svaku od tih funkcija prikazani su
akcijski principi i mogua rjeenja na razliitom nivou prikaza.
27

Slika 17: Morfoloka matrica
28
Kombiniranje nositelja funkcija i odreivanje njihovih veza
Konstruktor trai mogue varijante rjeenja kombiniranjem pojedinih nosioca
funkcija. Svaka kombinacija daje moguu osnovu za anatomsku strukturu.
Prilikom trenja varijanti potrebno je obratiti panju na mogunost slaganja
pojedinih nositelja funkcija, svojstva pojedinog nositelja. To dovodi do
odbacivanja neprikladnih principa ili elemenata rjeenja te izbjegavanja
povezivanja principa i elemenata koje nije mogue meusobno spregnuti.
Pronalaenje moguih varijanti rjeenja
Nakon to smo odbacili potpuno neupotrebljiva rjeenja preostalo je razraditii
mogua rjeenja to rezultira koncepcijskim skicama rjeenja. Na slikama
[Slika 18, Slika 19] prikazana su brojna mogua koncepcijska rjeenja zadanog
problema koja su pronaena. Neka od njih mogu biti prilino loa, ali to ne
umanjuje znaaj ovog koraka. Zato koncepcijska skica mora biti s vrlo malo ili
ak potpuno bez detalja. Svako od koncepcijskih rjeenja moge se variratii
unutar svojih ogranienja.
29

Slika 18: Koncepcijske skice 1-4
30

Slika 19: Koncepcijske skice 5-8
31
Vrednovanje moguih varijanti rjeenja
Prilikom ove aktivnosti cilj je pronalaenje optimalnog koncepta, provjerom,
vrednovanjem, poboljavanjem predvienih koncepata. Prilikom sagledavanja
problema potrebno je obratiti panju na rjeenja koja su u potpunosti u skladu
sa zadatkom (problemom), koja ispunjavaju listu zahtjeva, te ona za koja
procjenjujemo da e biti unutar zadanih trokova. Za ovaj primjer postoji
mogunosti vrednovanja sa dodjeljivanjem bodova po pojedinom kriteriju uz to
da idealno rjeenje bodujemo sa 4 boda. Ako napravimo tablicu sa kriterijima
te bodovima za svaku od ponuenih varijanti, zbrojem bodova moemo dobiti
relativni odnos za svaku varijantu u odnosu na idealnu. Rezultat ovakvog
vrednovanja prikazan je u [Tablica 1]. Prema teblici je vidljivo da izmeu
varijanti 4,5 i 8 nema velike razlike, to znai da ta tri koncepta moemo uzetii
kao osnovu za idue faze, uz naravno stalno potrebno traenje poboljanja.
Tablica 1: Vrednovanje koncepcisjkih varijanti

Najpovoljnija varijanta rjeenja
Idealno gledano, sada je potrebno donijeti odluku koja je od varijanti najbolja
tj. odabrati varijantu na temelju konstrukcijskih specifikacija i rezultata
prethodnog rada.
32
IZRADA GRUBIH SKICA ZA NAJPOVOLJNIJU VARIJANTU
RJEENJA
U ovom poglavlju, potrebno je izraditi prvu grubu skicu strukture tehnikog
sistema. Ona je obino sastavljena od skice oblika, grubih tehnikih crtea i
opisa najvanijih konstrukcijskih elemenata i naina obrade.
Orijentacijski preduvjeti za odreivanje oblika
Konstruktor sada odreuje koji e dio tehnikog sistema prvo nacrtati tj. od
kuda e krenuti razvijati kompletni tehniki sistem. Taj se korak jo naziva
pronalaenje poetne toke. Pritom je vano imati na umu da se koriste skice,
priblino u mjerilu i to u ortogonalnoj projekciji.
Dodatne informacije, potrebno je potraiti u tablici s ergonomskim podacima i
jednostavnim eksperimentima koji se vre na drvenim modelima za simuliranje
umetanja koionih eljusti.
Prema odabranim varijantama (varijante 4,5 i 8), dane su sljedee informacije
koje pomau pri odreivanju poetne toke:
Radni udarac i slobodno kretanje za glavu zakovice [Slika 20]
Prostor za namjetanje za mogue pozicioniranje konih eljusti
Proizvodnja i prijenos sile za zakivanje, koja je upravljana od strane
korisnika
Dovoljno prostora za rad (kao i potrebnu visinu), za pristup prostoru za
zakivanje kao i za samo pokretanje mehanizma

Slika 20: Orijentacijski preduvjeti za definiranje oblika

Definiranje grubog oblika i dimenzija
Potrebno je da konstruktor razmisli o geometriji dijelova i njihovoj meusobnoj
povezanosti, tako da uspostavi dimenzije ali samo tamo gdje je to potrebno,
kako bi moglo doi do spajanja svih dijelova. Takoer, mora se voditi rauna o
tome da se koriste standardni dijelovi ili prije napravljeni dijelovi za neke
druge ureaje, jer pritom dolazi do smanjenja ukupne cijene.
33
Odreivanje materijala, tolerancija i kvalitete obrade povrina
U ovom koraku, potrebno je donijeti odluku u pogledu oblika za tehniki
sistem. Definiranje oblika, bez obzira da li je to grubo, detaljno ili konano,
zahtjeva od konstruktora odreivanje nekoliko konstrukcijskih svojstva, kao
to su materijali, tolerancije, kvalitete obrade povrina itd.
Meu tim svojstvima tehnikog sistema takoer postoji i meuovisnost, zbog
ega je potrebno napraviti i nekoliko iteracija prije definiranja konanih
svojstva.
Takve se iteracije odvijaju na sljedei nain:
Definiranje poetnih uvjeta, npr. neke pribline dimenzije
Izrada prorauna zasnovanog na poetnim uvjetima (a), ali koristei
vrijednosti koje odgovaraju stvarnim veliinama (npr. vrstoa
odabranog materijala)
Dobivene nove vrijednosti ili dimenzije, koristiti kao nove poetne
pretpostavke i iteracija se ponavlja (b)
Rezultat iteracije omoguuje konstruktoru da odlui da li mu odgovarajue
rjeenje zadovoljava ili je potrebno napraviti jo jednu iteraciju.
Naprava za postavljanje zakovica je dosta jednostavna, tako da nije potrebna
korekcija poetnih uvjeta, zbog ega se grubo definiranje oblika moe zavriti
u jednom prolazu.
Pronalaenje kritinih podruja oblika
Za predloeni tehniki sistem, potrebno je provjeriti da li na obliku postoje
kritina podruja te ukoliko postoje dati razliite varijante tih kritinih
podruja.
Ovaj jednostavni tehniki sistem, ne zahtjeva posebnu provjeru kritinih
oblika, osim moda geometrije za ig koji vri zatvaranje zakovice ukoliko je i
on dio koji treba razraditi u tehnikom sistemu. Razrada tog dijela moe se
izbjei tako da se koristi ve gotovi ig.
Crtanje grubih skica
Cjelokupno dosadanje znanje steeno kroz prethodne toke kao i sve
prikupljene informacije, konstruktor mora sada iskoristiti za skiciranje varijanti
tehnikog sistema.
Rezultat cjelokupnog posla kroz sve toke, predstavljen je na [Slika 21]. Ovii
crtei, nacrtani grubo u mjerilu, jesu konkretniji rezultat nastavaka traenja
konanog rjeenja.
34

Slika 21: Varijante grubih skica
35
Vrednovanje grubih skica
Konstruktor sada mora odabrati najpovoljniju varijantu, a vrednovanje grubih
skica prikazano je u [Tablica 2].
Tablica 2: Vrednovanje varijanti grubih skica

Varijanta 2 je ocjenjena kao najloija i zbog toga se nee razmatrati u daljnjim
tokama.
Najpovoljnija gruba skica
Rezultat konstrukcijskog posla, vidljiv je u odabiru jedne najpovoljnije grube
skice koju je dobro skicirati u mjerilu
36
IZRADA DETALJNE SKICE
Svrha ovog poglavlja je odreivanje konanog oblika ureaja, to
podrazumijeva prilino toan opis svih konstrukcijskih elemenata.
Proraun
Potrebno je napraviti sve nune proraune (za naprezanje, vrstou itd.), a koji
nisu napravljeni u prethodnim koracima. S dobivenim rezultatima prorauna,
treba preispitati i provjeriti sve odluke koje su donijete a imaju veze s
odreivanjem dimenzija.
Konana analiza pozicija
Za svaki element konstrukcije potrebno je provesti dodatnu kontrolu i potpuno
odrediti njegov oblik, te nakon toga odrediti sve vane dimenzije i kritine
veliine.
Konano odreivanje materijala, tolerancija i kvalitete obrade
Za cijelu konstrukciju i za sve njezine elemente, potrebno je odrediti dodatne
informacije vezane uz pripremu detaljne skice, ukljuujui odabir materijala,
tolerancija i kvalitete obrada povrina.
Optimiziranje kritinih podruja oblika
Dodatno razmatranje koje je potrebno provesti, odnosi se na pronalaenju
poprenih sila, sila trenja, momenata i mogunosti zaglavljenja u elementima
za voenje.
Crtanje detaljne skice u mjerilu
U ovoj toci, potrebno je nacrtati i opisati tehniki sustav tako da se koristi
prethodno odreene konstrukcijske karakteristike. Detaljne skice prikazane su
na [Slika 22, Slika 23].
37

Slika 22: Detaljna skica 1
38

Slika 23: Detaljna skica 2
Prikazane detaljne skice razlikuju se od grubih skica ne samo od tonije
razrade nego i zbog promjena koje su nastale kasnijom analizom
konstrukcijskih karakteristika. Tako npr. na prvoj detaljnoj skici tijelo naprave
nije izraeno u zavarenoj izvedbi (kako je bilo prikazano koncepcijskom
varijantom 1) nego je iz jednog komada. Uzrok tome je to su elementi
relativno mali. Takve promjene, iz grubih skica do detaljnih skica, mogue su
izmeu pojedinih varijanti i moraju se posebno konstruirati za svaku varijantu.
39
Analiza i vrednovanje detaljnih skica
Konstruktor mora izvriti vrednovanje detaljnih skica i donijeti odluku o
najpovoljnijoj detaljnoj skici, uzevi u obzir sve kriterije koji su navedeni u
konstrukcijskoj dokumentaciji, svim popratnim dokumentacijama,
procijenjenim trokovima itd.
Rezultati analize prikazani su u [Tablica 3].
Tablica 3: Vrednovanje varijanti detaljnih skica

Konana detaljna skica
Iz analize se vidi da je detaljna varijanta 2 ocjenjena kao najpovoljnija s
obzirom na zahtjeve.
Odobravanje rjeenja i odluka o razradi
Normalna praksa je da se napravi cjelokupni pregled svega to je uinjeno,
prije nego to se nastavi sa poslom. Sve do sada, potroena je odreena
koliina novaca na prouavanje problema i traenja rjeenja. Meutim, cijena
posla znatno se poveava u sljedeim koracima. Zbog toga, dobro je napraviti
procjenu proizvodnje i tekuih trokova na osnovi informacija koje se imaju.
Takoer je dobro donijeti ekonomsku odluku o nastavljanju projekta.
40
IZRADA TEHNIKE DOKUMENTACIJE
Zadnji korak u konstrukcijskom procesu, je osiguravanje kompletne potrebne
dokumentacije za proizvodnju (barem za prototip, ukoliko se planira
proizvodnja velikog broja tehnikog sistema). Ta se dokumentacija kompletira
s dokumentima o konstrukcijskim odlukama i odobrenim pregledima, ime se
osiguravaju potrebne informacije o proizvodu za druge odjele u poduzeu (npr.
prodaji, marketingu itd.).
Razrada i dimenzioniranje konanih oblika
Potvrivanje liste materijala, tolerancija i kvalitete obrade povrina
Izrada radionikih i sklopnih crtea
Kontrola crtea
U nekom trenutku procesa izrade tehnike dokumentacije, namee se
nemogunost bilo kojih konstrukcijskih promjena kako bi se izbjegao dodatnii
troak za izrade promijenjenih elemenata koji su ve proizvedeni.
Ako se tehniki sistem proizvodi kao prototip, prilika za mijenjanje elemenata
je mogua tek u sljedeem re-dizajnu , a prije nego to se tehniki sistem
proizvede za prodaju.
Na tehniki sistem namijenjen je maloj proizvodnji te zbog toga e se svi
njegovi dijelovi izraditi odjednom. Ukoliko se predosjea vea prodaja, sve
promjene su mogue izmeu interne serije (unutar kue) i serije za-
prodaju.
Predstavljanje dovrenog tehnikog sistema
Sva potrebna dokumentacija i informacije za proizvodnju sada postoji. Ukoliko
se ureaj sprema za trite, odjel marketinga moe krenuti s pripremanjem
proizvoda.
41
ZADATAK 2: NAPRAVA ZA BUENJE
Prikazani izradak je sastavni dio regulacijskog ureaja koji predstavlja novo
razvijeni proizvod. Za serijsku izradu prikazanog strojnog dijela potrebno je
izraditi napravu kojom e se moi buiti 48 uvrta promjera 4 mm, dubine 10
mm. U napravu se stavlja gotovo obraen dio ije su kvalitete i dimenzije dane
tehnikim crteom, a u napravi je potrebno izvriti samo buenje. Potreba za
dijelovima je 300 komada godinje, kroz razdoblje od 5 godina. Budui da broj
dijelova koje treba ukupno izraditi nije jako velik, naprava mora biti
jednostavna i jeftina. Treba je oblikovati za izradu u vlastitoj radionici
opremljenoj tokarilicom, glodalicom, brusilicom, blanjalicom i builicom. Pri
konstrukcijskom oblikovanju naprave rabiti to je mogue vie normiranih
strojnih dijelova pa i sklopova, ako je mogue. Za izradu naprave koristiti
materijale s vlastitog skladita (sve vrste poluproizvoda razliite kvalitete, kao
to su konstrukcijski elici, materijali za cementiranje i poboljavanje)
Buenje treba izvesti na stupnoj builici, a naprava mora osigurati toan
poloaj uzratka pri buenju, zakretanju i naginjanju. Rad buenja na napravi
mora obavljati priuena radna snaga. Pri upinjanju i buenju ne smije nastupiti
oteenje na prethodno obraenim povrinama strojnog dijela. Napravu treba
projektirati, razraditi i izraditi, a to znai da se ne moe rabiti standardna
naprava za buenje.

42
Stupna builica

43
UKUPNA FUNKCIJA
Naprava za buenje
radijalnih uvrta na
kuglastom obradjenom
izratku
M
E
S
M'
E'
S'

PODJELA NA PARCIJALNE FUNKCIJE
(Iznalaenje i utvrivanje funkcionalne structure zadatka)

KONSTR.
ZADATAK
KONSTR.
RJEENJE
PF1 PF2 PF3 PF4
PPF
1
PPF
2
PPF
3
PPF
4
OV1 OV2 OV3 OV4

Legenda: PF parcijalna funkcija
PPF princip parcijalne funkcije (princip rjeenja)
OV optimalna varijanta

PF1 ulaganje, fiksiranje, uvrivanje, otputanje, vaenje izratka
PF2 otputanje ureaja za krunu podjelu, okretanje ureaja za
upinjanje izratka (15 x 22.5
o
), fiksiranje ureaja za krunu podjelu
PF3 otputanje ureaja za nagibnu podjelu, nagibanje ureaja za
upinjanje izratka (obostrano 15
o
), fiksiranje ureaja za nagibnu podjelu
PF4 voenje alata (svrdla) za buenje
44
U fazi koncipiranja slijedi:
RAZRADA PARCIJALNIH FUNKCIJA PRONALAENJE PRINCIPA RJEENJA
(najee nekoliko) VREDNOVANJE OPTIMALNO UKUPNO RJEENJE
(suma parcijalnih kompromisnih rjeenja, a ne suma parcijalnih optimuma)

RAZVIJANJE PRINCIPA RJEENJA
Poopenje problema (apstrakcija) provodi se radi isticanja I uoavanja bitnog u
zadatku.
Principijelno rjeenje PF1 (apstrakcija PF1)
1. Naini realizacije sile za uvrenje
V 1.1 mehanika sila
V1.2 hidraulika sila
V1.3 pneumatska sila
V1.4 elektromagnetska sila

Kriteriji vrednovanja:
K1 funkcija (izvrenje)
K2 jednostavnost konstrukcije
K3 jednostavnost izrade
K4 jednostavnost posluivanja
K5 sigurnost, trajnost, odravanje

KRITERIJI V1.1 V1.2 V1.3 V1.4
K1 4 4 4 4
K2 4 2 2 2
K3 4 3 3 2
K4 3 4 4 4
K5 4 3 2 3

19 16 15 15

Konkretizacija V1.1 mehaniki nain uvrenja
45
2. Mogui naini uvrenja I fiksiranja (princip)

V2.1 V2.2 V2.3

Kriterij ivrednovanja:
K1 samo funkcija (mogunost izvedbe)

KRITERIJI V2.1 V2.2 V2.3
K1 mogua mogua
nije mogua
(buenje po obodu)

RAZVIJANJE RJEENJA IZ PRINCIPA
Treba koristiti ideja iz poznatih rjeenja primjenjivih u konstrukciji I izradi
razliitih naprava.

3. Upinjanje izratka (fiksiranje + uvrivanje)
a. Za princip varijante V2.1

V3.1a V3.2a V3.3a V3.4a
46
b. Za princip varijante V2.2

V3.1b V3.2b V3.3b

K1 nalijeganje na vodeu povrinu (radijalno I aksijalno)
K2 upinjanje izratka
K3 jednostavnost konstrukcije i izrade
K4 posluivanje
K5 odravanje
K6 neoteivanje izratka

KRITERIJI V3.1a V3.2a V3.3a V3.4a V3.1b V3.2b V3.3b
K1 4 4 3 4 3 3 3
K2 4 4 1 4 4 4 4
K3 3 3 4 4 2 2 2
K4 4 4 1 3 3 3 4
K5 3 4 1 4 4 4 3
K6 4 4 1 4 4 4 4
22 23 11 22 20 20 20

Konkretizacija V3.2a
razrezana poslona ploica
matica se ne skida
osovina slobodna s lijeve strane (mogue zakretanje i dioba)
47
Treba rijeiti:
1. okretanje oko uzdune osi (ureaja za upinjanje)
2. kruna dioba
3. fiksiranje ureaja za upinjanje
Ad 1 i 2:

Ad 3:
Fiksiranje poloaja principijelno je mogue:
oblikom bolje rjeenje zbog sigurnosti, tonosti i
jednostavnosti posluivanja
silom

V3.1 V3.2

48

V3.3 V3.4

V3.5 V3.6 V3.7

Varijante V3.1, V3.2, V3.3 i V3.4 za posluivanje su potrebne obje ruke
Varijante V3.5, V3.6 i V3.7 za posluivanje dovoljna jedna ruka

K1 okretanje
K2 fiksiranje (funkcija)
K3 jednostavnost konstrukcije i izrade
K4 posluivanje
K5 odravanje
49
Konkretizacija PF2 + PF1

Za daljnju konkretizaciju obiju parcijalnih funkcija treba rijeiti probleme
oblikovanja pojedinih elementa (strojnih dijelova).
50
Treba rijeiti:
1. nagibanje oko poprene osi (radijalno) ureaja za upinjanje, krunu
diobu I fiksiranje
2. obostrani nagib za 15
o

3. fiksiranje ureaja
Rjeenja parcijalne funkcije 3 (PF3) treba traiti na bazi istih principa kao kod
parcijalne funkcije 2 (PF2).
Treba rabiti isti normirani ureaj za pozicioniranje poloaja s oprugom i
zatikom.
Principijelno rjeenje PF4(apstrakcija PF4)
Voenje alata standardna vodilica za svrdla (voica)

51
Konkretizacija PF1 + PF2 + PF3 + PF4

52

VJEZBE

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

VJEZBE

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

S v e u i l i t e u Z a g r e b u

You might also like