BALADE

Ruica
OSTOJI
Lirsko-epske pjesme
Pjesme na mei;
U cjelini su nekada bile vezane za mitski koncept svijeta i njegovu
obrednost. Gradei zaplete u okviru sukoba junaka ija je priroda ljudska,
ili je postala ljudska, udaljavale su se od mita, mada vezu sa mitskim
konceptom gotovo nikada nisu sasvim izgubile. To pokazuje niz
baladinih pjesama koje su nekada izvoene u okviru svatovskih obiaja.
Svatovske balade govore o neuspjelim enidbama i udajama. Meu
njima je popularna varijanta balade o svekrvi otrovnici koju su pjevali
svatovi ,,do crkve. U toj pjesmi mladoenja poduava svoju nevjestu na
putu da, kad stignu kui, ne piju iz ae koju im ponudi njegova majka,
ve da tu au prui nekom od svatova. I kada nevjesta to uini, od otrova
strada kum.
Tada se iz kola uju glasovi:
Boga vama, gospodo svatovii!
Savijte svilene barjake;
Ostavite bubnje i svirale;
A okre`te pjesmu u bugarku;
to j` Pavlova uinila majka;
Vjenanoga otrovala kuma!

U slinoj situaciji, ,,kada svatovi putuju ali i u drugim prilikama, pjevana
je balada i o mladoenji uroniku, od ijeg je stranog pogleda stradala
njegova nevjesta:
Kako gu je Stevan pogledaja,
Odma jadna na zemlju padnala.
Prvu baladu na naem jeziku, koja pjeva o sukobu dva brata Marka
Kraljevia i Andrijaa, zapisao je 1555. godine hvarski vlastelin Petar
Hektorovi u svome spjevu ,,Ribanje i ribarsko prigovaranje.
Antun Matija Relkovi je, 1779.godine, tampao jednu baladu o sukobu
meu braom, koju je kasnije, pod naslovom ,,Jakii kuaju ljube,
objavio V.S.Karadi.
Baladu ,,alostna pjesanca plemenite Asanaginice, 1774.godine, objavio
je Albert Fortis u svome putopisu ,,Putovanje po Dalmaciji.
1814. godine V.S. Karai, u djelu ,,Pjesnarica, tampa Fortisovu ,,Asan-
aginicu.
Junaci balada
Junaci, uprkos injenici da su ljudska bia, nisu od ,,nae vrste. Za junake
balade postojati znai naruiti ne samo ravnoteu zajednice ve i prirode.
Oni to ine svjesno ili nesvjesno. Ravnotea se na kraju ipak mora
uspostaviti ali tako da njeno uspostavljanje ostavlja utisak nadmoi neke
nepoznate sile i ogranienosti ljudskog napora poto junaci balada nikada ne
postiu cilj koji spreme.
Konfliktne situacije u baladama
Balada su takve pjesme u kojima nema naina da se izae iz konfliktne
situacije. Sukobi se zasnivaju na razliitim konfliktnim situacijama u
porodici, zajednici ali zahvatajui i odnose sa viim silama. Omiljene
baladine pjesme o neuspjelim enidbama i udajama uobiajeno su
uokvirene u neku od veoma sloenih obrednih situacija vezanih za
sklapanje braka, mada to balada, izolujui svoju konfliktnu situaciju iz
obreda, esto ,,skriva.

U jednoj pjesmi majka hoe da oeni sina Jelkom Solunkinjom, iako joj sin
kae:
A Boga mi, mila majko,
enie me, elie me!
Mene ljubi bela vila.
Sin, enei se natprirodnim biem, ostavlja porodicu ali i itavu ljudsko
zajednicu. Majka ini neoprostivu greku i sin mora da strada.

Kletve u baladama
Majina kletva u baladama est je uzrok traginog zavretka.
Neposluna djevojka, koju majka skriva od mladoenje da bi
sprijeila odnoenje koulje, ipak uspijeva da ode sa njim, a pri
odlasku : Ljubi oca, ljubi majku,
Ljubi brau i milu sestricu,
Pa je onda besjedila:
Oprosti mi mila majko moja,
to sam tebi majko sagreila.

a majka odgovara: Mila keri, i tebe ne bilo!
Ni doprla tamo, ni ovamo!
Ve ostala sredi gore arne.
Kletvu keri upuuje u onom momentu u kome su blagoslov i oprotaj
najpotrebniji. Djevojka umire onako kako je majka svojom stranom
eljom smrt dozvala, po magijskoj formuli ,,reeno-uinjeno, tamo gdje
magija najdjelotvornija: sredi gore arne.
Ovo pokazuje da je u majinim rukama klju ivota i smrti.
Za dolazak u novi dom, isto kao i za odvajanje od roda, neophodan je
blagoslov. Ako ga nema, neko mora umrijeti.Tako, mladoj neeljenoj,
bolesnoj nevjesti, u mladoenjinoj kui ne daju vode. Prije nego to e
izdahnuti, govori:
,,Zaovice, napoj me vodice!
,,Jovi mila, nek te poji Jovo!
Vjerovanje u zle oi
Jo od najstarijih vremena vrlo je ukorjenjeno vjerovanje
da postoje osobe zlih oiju, koje samo kad pogledaju
ovjeka, ivotinju, biljku ili kakav mrtvi predmet, mora im
sedesiti neko zlo. U Srbiji kada ovjek pogleda u lijepo
dijete, u napredno tele ili drebe i zaudi se njegovom
ljepotom moemo mu veoma nauditi, ak i da umre.
U naoj narodnoj pjesmi o enidbi Maksima Crnojevia pjeva se kako je
Ivan Crnojevi isprosio za sina Maksima ker duda mletakog i kako je
pri prosidbi pohvalio ljepotu svoga sina:
Nee biti ljepega junaka
U hiljadu mojijeh svatova
Ni u tvojih hiljadu Latina
Od Maksima, od sina mojega,
Sina moga, mila zeta tvoga.
Ali kada se vratio kui, imao je ta i da vidi:
Muna bolest one kraste velje,
Na Maksima kraste napanule,
Te mu bijelo lice nagrdile,
Bijelo mu lice naarale,
Iza kraste lice pocrnjelo,
Pocrnjelo i odrpavilo;
Kunem ti se kako tamo kau,
Grdnijega u hiljadu nema
Od Maksima, sina Ivanova.
Mogue je da je Maksim ureen oevom hvalom ili dudevim divljenjem
njegovoj ljepoti.





Uricanje nije uvijek iste jaine. Na narod vjeruje da je
najjai njegov uticaj izjutra, dok je pogled svje. U
Irskoj postoji vjerovanje da svaki ovjek u odreeno
vrijeme moe urei. Svi ljudi u toku 24 h bar jednom
neoekivano imaju zle oi.

Urei mogu:
Ljudi (dobri i zli),
ivotinje (skakavac, zec, zmija, aba),
Mrtvi predmeti (Mjesec).

Urei se mogu:
Ljudi (u pjesmi enidba Mili-barjaktara pjeva se o Ljeposavi, keri Vida
Mariia, da je bila osobito lijepa:
,,udo ljudi za evojku kau:
Tanka struka, a visoka stasa,
Kosa joj je kita ibriima,
Oi su joj dva draga kamena,
Obrvice s mora pijavice,
Sred obraza rumena ruica,
Zubi su joj dva niza bisera,
Usta su joj kutija eera;
Kad govori ka da golub gue,
Kad se smije ka da biser sije,
Kad pogleda, kako soko sivi,
Kad se ee kao paunica;
Pobratime, sva ti je gizdava,
Daleko joj, vele, druge nije....
Kad je vidio Mili-barjaktar ,,kakva je cura Ljeposava i kako joj je ,,kroz
marame zasijalo lice nije mogao da se uzdri a da se ne zaudi i da ne
zapita njenu majku:
Oj punice, evojaka majko!
Ili si je od zlata salila?
Ili si je od srebra skovala?
Ili si je od sunca otela?
Ili ti je Bog od srca dao?
A punica kroz pla odgovara:
,, Devet sam ih takijeh imala,
Osam ih je udomila majka,
Nijedne ih nije pohodila,
Jer su jadne roda urokljiva,
Na putu ih ustrijeli strjela.

U naem narodu se kae da urok ustreli ili prostreli.
U naim narodnim pjesmama se uvijek za mladu kae
da je zamotana lica i to zato da bi se spasila od uroka.
,,Ja kakva je cura Ljeposava!
Kroz marame zasijalo lice,
Svatovima oi zasijenila
Od gospodskog lica i oela.

,,Izioe dva banova sina,
Izvedoe konja zelenoga,
Sa suvijem okiena zlatom
I na konju Roksandu evojku,
Obasutu mreom od bisera
Sa vrh glave do zelene trave.
-Govori Mujo, mome mlado:
Daj mi, Boe, vjetra sa planine
Da podigne duvak na djevojci
Da ja vidim ta ja doma vodim.

U jednoj pjesmi Bugarka djevojka, kad je ugledala
kramara Lazara, rekla je materi:
,,Nuto, majko, kramara Lazara,
Ljepi mnogo, neg ga ljudi kau.
Njojzi majka vako progovori:
Devet brae u Laze bijae,
Sve devet ih urekle djevojke,
Sam je osto u matere Lazo.
To one u rijei bijahu,
Pade Lazar u zelenu travu,
Doka pade s duom se rastade.

Neke balade se snano pomjeraju ka modernom, pa u izvjesnom smislu i
ironijskom osjeanju svijeta, poto katastrofe o kojima pjevaju nisu
motivisane ogreenjem o ritual, ili su im takve motivacije ,,izale iz prie.
Time se one, u okviru sopstvenih pravila poetike, uruavaju i
samorazaraju.
Literatura:
Zle oi u verovanju Junih Slovena
Tihomir orevi
Antologija srpske lirsko-epske usmene
poezije Zoja Karanovi