AKADEMIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI

GRAFICKI DIZAJN











Seminarski iz predmeta: Fotografija III
Tema: Aspekti dvadesetih i tridesetih godina









Mentor:prof. Mehmed Akamija
Student: Enna Iblizovi


Sarajevo, mart 2014..

UVOD

Kada govorimo o aspektima u fotografiji dvadesetih i tridesetih godina proslog stoljeca, tada zapravo
govorimo prvenstveno o fotografiji izmedju dva rata.
Nagli razvoj dokumentarne fotografije izmeu dva rata desio se, kako zbog tehnikog napretka samih
kamera, tako i zbog potranje dokumentarnih fotografija od strane medija. Sa novim kamerama
fotografi su mogli bre da reaguju na situacije i uspjeno zabiljee momente. To se posebno vidi u
radu Oskara Barnacka, ije su novije fotografije bile dinaminije od starijih. Zbog potranje fotografija
od strane ilustrovanih asopisa, fotografi koji su se bavili dokumentarnom fotografijom mogli su
ivjeti od same fotografije. U ovom periodu, nazvan i zlatnim dobom fotournalizma, ne moe se
govoriti o nekim opim trendovima ili tehnikama. Naime, do izraaja dolazi individualnost autora
pojedinano, te je svaki od njih imao drugaiji pristup i drugaija interesovanja na polju tema i
subjekata.
Jedan od vodeih fotografa tog vremena, Erich Salomon, bio je poznat po tehniki uspjenim
fotografijama i vjetini da uhvati ljude u ekspresijama koje otkrivaju njihovo unutranje ja. Poznavao
je svu tehniku i sve trikove kamere, te je to dobro iskoritavao. esto je koristio i eksterni okida, te
je mogao sa strane da promatra scenu i da okine u pravom trenutku. Fotografisao je mnogo ljudi na
visokoj nozi, od diplomata do poznatih linosti. Imao je neobine metode da napravi snimke i bio je
jedan od rijetkih koji fotografisao mnoga bitna diplomatska zasjedanja. U to vrijeme otkriven je
historijski znaaj dokumentarne fotografije, te su se tako ovom fotografu otvorila mnoga diplomatska
vrata i mnoge anse za snimanje znaajnih scena i kadrova.
Fotografi tog vremena
I sovjetski fotografi su djelovali u to vrijeme. M. Ozerskij bio je poznat po portretu pjesnika. Njemaki
fotograf Alfred Eisenstaedt se bazirao na fotografisanje detalja, te je tako razvio originalan stil i nain
fotografisanja. Nije tedio na filmovima i nije ekao pravi trenutak, ve je nekoliko puta isti subjekt
fotografisao sa manjim izmjenama kadra ili ekspozicije, da bi dobio savrenu fotografiju.
Sovjetski fotografi su, s obzirom na udaljenost od Amerike i Europe i odsjeenost od trendova i
uticaja, uspjeli da razviju svoj vlastiti stil, neovisno od tadanjih trendova. Najee im je bio cilj da
prikau svoje savremenike koji uestvuju u formiranju novog drutva u najboljem moguem svjetlu.
Boris Ignatowitsch fotografisao je svakodnevni ivot, scene koje nisu bile posebne, ali koje je on
uhvatio u pravom trenutku i koje su ostavljale dinamian i snaan utisak.
Nekoliko godina nakon prvih sovjetskih fotografa, francuz Henri Cartier-Bresson, okrenuo se ka
fotografiji i uvidio koliko odluujui trenutak ima uticaja na samu fotografiju. Svoje fotografije
bazirao je na hvatanje kompozicija koji postoje samo trenutano. Snaga njegovih fotografija upravo je
bila u jedinstvenou momenata. Takoer nije svojim fotografijama manipulisao ni na koji nain, te je
esto ostavljao perforaciju vidljivu, kao dokaz da je kadar originalan.
Zamueno dijelovi fotografija takoer su u ovo vrijeme dobili na znaaju. Tako je poznata fotografija
Jaroslava Rosslera, na kojoj je prikazano auto u pokretu, mutno, a zgrade u pozadini otre.
U Njemakoj su se tridesetih godina pojavili i bitni asopisi koji su objavljivali foto-prie, sa
minimalnim dodatkom teksta, autora kao to su: Eugen Heilig, Herbert Hensky i Wolfgang Weber.
Dokumentarna fotografija koja se bavi socijalnim temama bila je aktuelna tridesetih, ak su se i
kampanje fotografija pravile za odreene socijalne probleme, naroito u Americi. Neki od fotografa
bili su vezani za odreene amerike asopise, kao to je Gordon Parks za Life i Arthur Rothstein za
Look. Life je osnovan 1883. i vjerovatno najpoznatija fotografija objavljena u ovom asopisa je
Medicinska sestra u naruju mornara, koja je snimljena na proslavi Dana pobjede nad Japanom od
strane autora Alfreda Esienstaedta.
Razdoblje izmeu dvaju svjetskih ratova obiljeeno je sveopim irenjem i prihvaanjem pobuda to
ih je dalo eksperimentalno i revolucionarno desetljee likovnih umjetnosti na poetku stoljea.
Gotovo svi novi stilovi traju, ali e se veina umjetnika, zamoreni od istraivanja i neizvjesnosti, vratiti
u sigurno okrilje realizma. Taj novi realizam nije vie objektivan i "neutralan" kao u 19. st.; ponekad je
impresionistiki lagan, ili podcrtan ekspresionistikom izraajnou, ili ima zbijene volumene u duhu
kubizma, ili je pojednostavljen i proien u tragu metafizikog slikarstva.
Tipini motivi nadrealistikih slika povezuju nespojive oblike u biolokom svijetu ili zrcale neodrive
ravnotee u fizikom. Tako neki stvaraju bioloki "mogue", ali neviene i nepostojee oblike
organikog svijeta. Nadrealizam nije samo znaajan zbog mnogih manifesta koje je proizveo, ve i za
nevjerovatan uticaj i na umjetnost danas. Iako je dolo do mnogih promjena u samom nadrealizmu,
umjetnici su uvijek ostajali vjerni glavnoj filozofiji njihovog pravca eksplatacija podsvjesnog i
sluajnog kroz umjetnost.
Nakon rata, fotografi nadrealisti su mogli pronai mnoge Objet Trouves na ulicama, u vidu
oteenja koje je rat ostavio. Nadrealisti su inspiraciju za svoje fotografije vidjeli u uasu i neredu koje
je rat fiziki ostavio na objektima u gradovima. Oni se nisu toliko koncetrisali na ljude i strah i uas
koji se vidio na njima, odnosno nisu istraivali ljudske rtve u bukvalnom smislu. Brassai je u tom
smislu napravio seriju fotografija Ranjeni grad/ Grafiti, u kojoj je zapravo fotografisao crtee i
grebotine ljudi po zidovima, u vidu naivnih crtea likova koji su oigledno bili u patnji. Jo tome
prirodana prava oteenja od strane rata na zidovima u vidu rupa/gelera, inila su ovu seriju
fotografiju velikim dokumentom posljedica rata, kako i na objekte, tako i na ljude u indirektnom
smislu.
Osim toga, nadrealisti su se bavili i apstraktom fotografijom, u smislu pronalaenja zanimljivih detalja
u prirodi. Takve fotografije su radili Jean Pierrre Sudre i Martin Martinek. Ove fotografije nisu
imale neku dublju socijalnu poruku, ve su imale odreenu petinu vrijednost.
S druge strane, postojao je dio nadrealista koji su kreirali setove da bi napravili nadrealistine
fotografije. Oni su ili bili slikari ili bili jako inspirisani samim nadrelistima slikarima. Tako su pravili
nadrelistine scenografije i uz mnogo kreativnosti kreirali nevjerovatne fotografije, koje su najee i
liile na slike. Salvador Dali jedan je od najboljih predstavnika ovog naina rada, jer je on kreirao
mnogo setova i bio i glavni akter na mnogo takvih fotografija. Suraivao je najee sa fotografom
Philippom Halsmanom. Ovi setovi su ponekad bili zaista zahtjevni za napraviti, te su imali ogromnu
produkciju iza samo jedne jedine fotografije. Ovakve kompozicije esto su imale morbidnu atmosferu
(najee zbog odjseenih glava koje su postavljenje u odreeni dio fotografije) i obavezno su imale
ensko tijelo kao subkejt na fotografiji, s obzirom da su nadrealisti esto koristili ensko tijelo ili
dijelove enskog tijela. Jedan od fotografa koji su kreirali setove za svoje nadrealistine fotografije je i
Angus McBean.
Kasnije, izbijanjem Drugog svjetskog rata, intenzivno se upotrebljavaju novi masovni mediji - radio i
film. Budui da je totalni rat zahvaao cjelokupno puanstvo pojedinih drava, bilo je iznimno vano
ostvariti brz i pouzdan protok informacija za to su se upotrebljavali novi mediji.
Izbijanje Drugog svjetskog rata desilo se u vrijeme kada su ljudi vec bili upoznati sa konceptom ratne
fotografije, a prisustvo akcije vise nije predstavljalo tehnicki problem. Daljnji razvoj fotografije
takodjer je bio potpomognut razvijanjem velikih ilustrovanih magazina u to vrijeme. Sve to je dovelo
do velike potraznje za vecim brojem ratnih fotografa.
Fotografski stilovi Sila Osovine i Saveznika su se medjusobno razlikoali. Sile osovine su zeljele da
njihove pobjede budu glorificirane na fotografijama, a ovo je naravno rezultiralo fotografijama koje
nisu prikazivale pravo lice strasnog rata. Te gotovo idilicne fotografije gotovo da nisu imale veze sa
istinitom situacijom na bojnom polju, gdje stotine hiljada vojnika bivaju ubijeni. S druge strane,
fotografi koji su radili za Saveznicke snage nisu imali razloga da glorificiraju i uljepsavaju stvarnu
situaciju. Neki od njih, poput Roberta Cape, vec su svjedocili strahotama rata u Spanskom ratu.