Mreni protokoli

TCP/IP

Povijest TCP/IP-a
U kasnim 1960-ima je u amerikom ministarstvu obrane (U.S. Department of
Defense - DOD) uoen narastajui problem s elektronikom komunikacijom unutar
ministarstva. Razmjena sve vee koliine elektronikih informacija meu DOD
osobljem, istraivakim laboratorijima, sveuilitima i kooperantima je naila na
ozbiljnu zapreku. Zasebne su jedinice imale raunalne sustave od razliitih
proizvoaa raunala, koji su koristili razliite operativne sustave i razliite mrene
topologije i protokole. Kako bi se te informacije mogle dijeliti? Za rjeavanje je
problema s razliitom mrenom opremom i topologijom bila zaduena Advanced
Research Project Agency (ARPA). ARPA je osnovala savez sa sveuilitima i
proizvoaima raunala radi razvijanja komunikacijskih standarda. Taj je savez tono
odredio i izgradio mreu s etiri vorita koja je osnova dananjeg Interneta. Tijekom
1970-tih ta je mrea promijenjena prema nacrtu novog, osnovnog protokola(core
protocol) koji je postao osnova za TCP/IP. Spominjanje TCP/IP-a zahtijeva saeti
uvod u Internet, golemu mreu mrea koja omoguuje meusobnu komunikaciju
raunala iz cijelog svijeta. vorita ukljuuju sveuilita, velike korporacije,
istraivake laboratorije iz SAD-a i drugih zemalja, kole, velike i male tvrtke i
raunala u vlasnitvu pojedinaca. Eksplozija rasta World Wide Weba u posljednjih
nekoliko godina potakla je irenje Interneta. Pored toga, Internet je i riznica za
milijone shareware programa, novosti o svim temama, javnih okupljalita i razmjenu
informacija, elektroniku potu i drugo. Uporabom Telnet protokola mogua je
daljinska prijava na bilo koji raunalni sustav na mrei. Zahvaljujui velikom broju
meupovezanih sustava mogue je dijeliti goleme raunalne resurse, omoguivi
izvravanje velikih programa na udaljenim sustavima.

Stog TCP/IP protokola
Stog TCP/IP protokola predstavlja mrenu arhitekturu slinu mrenom modelu ISO
OSI. Slika 3. prikazuje mapiranje TCP/IP slojeva na stog ISO protokola. TCP/IP ne
radi velike razlike izme|u gornjih slojeva stoga protokola kao to to ini OSI. Gornja
su tri OSI sloja priblino jednakovrijedni procesnim protokolima za Internet.





Slika 3. Usporedba OSI I TCP/IP


Razina pristupa mrei
Razina pristupa mrei, najnia razina TCP/IP arhitekture, obavlja funkcije prve dvije
razine ISO OSI modelai odgovorna je za realizaciju komunikacije izmeu dva ureaja
u mrei. Podatke primljene od druge, mrene razine prilagoava fizikom mediju
vode i rauna o svojstvima mrenih ureaja. Na ovoj se razini IP paket s druge razine
postavlja u okvire koji se alju preko mree, te se obavlja preslikavanje IP adrese
ureaja na mrei u njegovu fiziku adresu. Protokoli prve razine TCP/IP modela su:
Ethernet protokol kojim je definirano povezivanje lokalnih mrea zasnovanih na
razliitim tipovima fizikog medija, pri razliitim brzinama prijenosa, uz etir formata
Ethernet okvira trenutno u primjeni (Ethernet II, Ethernet 802.3, Ethernet 802.4 i
SNAP Ethernet).
SLIP (Serial Line Internet Protocol), RFC 1 055 - de facto standard za prijenos IP
paketa preko
modemskih veza koje podravaju TCP/IP protokol
PPP (Point to Point Protocol), RFC 1 548 - standard za prijenos podataka preko
modemskih veza

Mrena (Internet) razina
Mrena razina TCP/IP modela Interneta omoguava uspostavu logike veze izmeu
dva ureaja koja ele komunicirati. Osnovni protokol te razine je IP (Internet Protocol,
RFC 79 ). Ureaji se prepoznaju preko 32-bitnih IP adresa koje imaju dva dijela:
mreni broj i broj raunala. Mrena razina prenosi podatke unutar TCP/IP modela, tj.
prihva a ih od razine pristupa mrei i predaje prijenosnoj razini, izdvajaju i i analiziraju
i svoje zaglavlje. Osnovna jedinica podataka na ovoj razini jest paket. Osim IPa, me u
osnovne protokole mrene razine ubrajaju se i:
ICMP (Internet Control Message Protocol, RFC 792)
ARP (Address Resolution Protocol), RFC 826 - protokol za odreivanje adresa koji
IP adresu zamijeni Ethernet adresom kartice, tj. fizikom adresom
RARP (Reverse Address Resolution Protocol), RFC 903 - Ethernet adresu zamijeni
IP adresom; primjenjuju ga raunala bez vrstih diskova za doznavanje vlastite IP
adrese prilikom inicijalizacije
DHCP (Dynamic Host Configuration Protocol), RFC 1 53 - omoguava dinamiku
dodjelu raspoloivih IP adresa ureajima na mrei.

Prijenosna razina
Prijenosna razina osigurava vezu dva ureaja u bilo kojim dijelovima mree i
predstavlja sponu u komunikacijskom modelu izmeu mrene i korisnike razine.
Mrena razina iz svog zaglavlja saznaje kojem protokolu prijenosne razine treba
predati podatke, a prijenosna razina na osnovu podataka u svom zaglavlju podatke
prosljeuje tono odreenoj usluzi korisnike razine. Dva su osnovna na ina
prijenosa podataka te razine - s i bez uspostave logikog kanala, a izbor ovisi o tipu i
veliini poruke. Prijenos s uspostavomlogikog kanala (spojevni) osigurava pouzdanu
isporuku podataka do odredita uz to manje gubitaka i to
manje pogrjeaka i primjenjuje se kod prijenosa korisni kih podataka. Prijenos bez
uspostave logikog
kanala (bespojni) primjenjuje se kod prijenosa upravljakih poruka. Dva najznaajnija
protokola te razine su:
TCP (Transmission Control Protocol), RFC 793, spojevni, za vezu s detekcijom i
korekcijom pogrjeaka
UDP (User Datagram Protocol), RFC 768 za bespojne komunikacije bez detekcije i
korekcije pogrjeaka.
Programeri mogu odabrati protokol koji najbolje odgovara njihovoj aplikaciji.



Korisnika razina
Korisniku razinu ine programi i procesi koji svoje zahtjeve ili podatke predaju
izravno protokolima prijenosne razine. Dijelimo ih na dvije osnovne grupe ovisno o
tome koji protokol koriste na prijenosnoj
razini. TCP koriste protokoli:
Telnet - protokol mrenog terminala (Network Terminal Protocol) koji omoguava
prijavljivanje za rad na udaljenom raunalu u mrei
FTP protokol za prijenos datoteka (File Transfer Protocol) za prijenos podataka
izmeu raunala u mrei
SMTP (Simple Mail Transfer Protocol), protokol za prijenos elektronike
pote,definira slanje pote lokalnog raunala bilo kojem raunalu u mrei, te prijem
pote upuene raunalu u lokalnoj mrei i njeno prosljeivanje lokalnim programima
za obradu pristigle pote. Protokoli druge skupine koriste UDP. Oni esto obavljaju
funkcije koje se izvravaju neovisno o aplikacijama korisnika i za koje korisnik ne
mora ni znati, a potrebne su za rad mree. Takvi su protokoli:
DNS (Domain Name Service, RFC 1 035) - aplikacija koja preslikava IP adresu
nekog ureaja na mrei u njemu dodijeljeno ime
RIP (Routing Information Protocol, RFC 1 058) - protokol za usmjeravanje
informacija; koriste ga ureaji na mrei kada razmjenjuju informacij vezane za
usmjeravanje paketa kroz mreu
NFS (Network File System, RFC 1 094) - mreni datote ni sustav; protokol
omoguava dostupnost direktorija i datoteka razliitim raunalima na mrei. Oba
protokola prijenosne razine, a time i obje skupine aplikacija korisnike razine koriste
IP i/ili ICMP protokole na mrenoj razini. Protokoli ne moraju nuno koristiti TCP ili
UDP. Takav je EGP (Exterior Gateway Protocol, RFC 904) protokol vanjskog
poveznika koji definira povezivanje dva me usobno neovisna sustava s vlastitom
upravom (autonomous systems).


IP adrese
Internet Protocol zahtijeva da svaki ureaj na mrei ima dodijeljenu adresu. Ta je
adresa, poznata kao IP adresa, organizirana kao slijed od etiri okteta. Svaki od tih
okteta definira jedinstvenu adresu, s dijelom adrese koji predstavlja mreu
(neobavezno i podmreu) i s drugim dijelom koji predstavlja odreeni vor na
mrei. Nekoliko adresa ima posebno znaenje na Internetu:
Adresa koja poinje s nulom upuuje na lokalni vor unutar njegove trenutne mree.
Na primjer, 0.0.0.23 upuuje na radnu stanicu 23 na trenutnoj mrei. Adresa 0.0.0.0
upuuje na trenutnu radnu stanicu.
Povratna (loopback) adresa, 127, vana je u pronalaenju greaka i mrenoj
dijagnostici. Mrena adresa 127.0.0.0 je lokalna povratna adresa unutar radne
stanice.
Adresa ALL (za sve) je predstavljena ukljuivanjem svih bitova, to po oktetu daje
vrijednost 255. Tako 192.18.255.255 alje poruku svim vorovima na mrei 192.18.
Slino tome, 255.255.255.255 alje poruku svakom voru na Internetu.
Te su adrese vane za multicast poruke - koje se istovremeno alju na vie adresa,
kao i za objave usluga.

Klase IP adresa
IP adrese su doznaene u rasponima koje nazivamo klasama, ovisno o aplikaciji i
veliini organizacije. Tri su najee klase A, B i C. Te tri klase predstavljaju broj
lokalno doznaivih bitova raspoloivih za lokalnu mreu. Tablica 23.4 prikazuje
odnose izmeu razliitih klasa adresa, raspoloivi broj vorova i poetne postavke
adrese.

Klasa Raspoloivi vorovi Poetni bitovi Polazna
adresa


A 167.772 0xxx 0-127

B 65.536 10xx 128-
191

C 256 110x 192-
223

D 110x 224-239

E 1111 240-
255

Mree klase A imaju najznaajniji bit prvog okteta 0, ime je odreeno da preostalih
sedam bitova prvog okteta ine mreni, a naredna tri okteta broj raunala. Ukupno
moe biti 1 26 mrea klase A, a u jednoj mrei moe biti 65.536 raunala. Mogue IP
adrese su 1 .0.0.0 do 1 26.255.255.255. Klasa A predviena je za mree s velikim
brojem raunala, kakvih je u svijetu malo. Veina mrea pripada klasama B ili C.
Za IP adrese u klasi B najznaajniji oktet poinje bitovima 1 0, mreni broj odreuje
narednih 1 4 bitova, a trei i etvrti oktet definiraju broj raunala. Raspoloive IP
adrese klase B su 1 28.0.0.0 do 1 9 .255.255.255. Najvie moe biti 1 6.384 (2 1 4 )
mrea klase B, a u jednoj mrei moe biti od 256 do 65.536 ra unala.
Klasa C poinje bitovima 11 0 u najznajnijem oktetu, mreni broj protee se
zakljuno s treim oktetom, a moe biti do 256 raunala. Najvie je mrea klase C, a
moe ih biti 2.097.1 52, tj. 2 2mrea. Raspoloive IP adrese su 1 92.0.0.0 do
223.255.255.255.
Klasa D rezervirana je za grupne (multicast) adrese koje poinju bitovima 111 0
prvog okteta. Ima ih ukupno 2 28 . Grupne se adrese primjenjuju za aplikacije gdje
jedan poiljatelj alje grupi primatelja, pri emu se multiplikacija paketa obavlja u
usmjerivakim ureajima u toki razdvajanja prema poiljateljima. U jednom trenutku
na jednoj fizikoj vezi postoji samo jedan paket grupne adrese odredita. IP adrese
ovih klasa su globalno jedinstvene, to mree i raunala ini javnima. U svakoj klasi
postoje neke IP adrese posebne namjene, tzv. rezervirane adrese, koje se ne
dodjeljuju raunalu na mrei. IP adrese mrea s posebnim znaenjem su:
adresa 0 klase A (0.0.0.0) koja oznaava podrazumijevani put (default route). Toj
adresi posluitelj ili usmjernik prosljeuje primljeni paket ije mu je odredite
nepoznato.
adresa 1 27..0.0 klase A, koja se uzima kao adresa povratne petlje (loopback
address) i koristi za provjeru rada raunala u mrei, jer se podaci poslani na tu
adresu vraaju natrag istom raunalu. Naziv raunala koji odgovara ovoj adresi je
lokalno raunalo (localhost).

Rezevirane adrese raunala su:
adrese svih mrenih klasa sa svim bitovima broja raunala u nuli - oznaava samu
mreu; npr. adresa 1 6 .53.0.0 odnosi se na mreu 1 6 .53 klase B.
adrese sa svim bitovima broja raunala u jedinici je univerzalna adresa (broadcast) i
paket upuen na tu adresu isporuuje se svim raunalima na toj podmrei. Npr.
poruka poslana na 16 .53.255.255 bit e dostavljena svim raunalima u mrei 16
.53.0.0.
IP adresa oznaava mreno suelje i ureaji s vie suelja (prospojnici, usmjernici,
poveznici) za svako od njih imaju razli itu IP adresu. IP protokol za usmjeravanje
koristi mreni dio IP adrese, a puna adresa gleda se tek kad paket stigne do
odredine mree. Problem IP na ina adresiranja je u premalom broju raspoloivih
blokova IP adresa, s obzirom na broj raunala u Internetu i tendencije njegovog
poveavanja. U poetku je 32-bitna rije izgledala dovoljno velika za sve budue
potrebe adresiranja. Podjela IP adrese na adresu mree i adresu raunala omoguila
je vrlo efikasno administriranje adresa i usmjeravanje paketa. Meutim, u praksi je
veliki broj adresa raunala unutar dodijeljenog bloka adresa ostao neiskoriten, jer je
svaki korisnik uzimanjem jedne mrene klase rezervirao veliki broj pojedinanih
adresa za svoje budue potrebe. Ovaj problem pokuava se rijeiti na nekoliko
naina:
dijeljenjem adresnog prostora neke klase na manje blokova primjenom mrenih
adresnih maski,
ujedinjavanjem susjednih blokova neke klase u jednu veu klasu (C u B)
koritenjem skrivenih podmrea (intranet) s privatnim adresama i
novom verzijom IP protokola, koja bi u zaglavlju paketa nosila adresu dovoljne
duljine.
IPv6 uvodi novi sustav adresiranja od 128 bitova umjesto dosadanjih 32 kod IPv4.
Nastoji omoguiti prevoenje postoje ih adresa u novi format kako bi se izbjegla
ponovna dodjela adresa svim ureajima na mrei. Nedostatak adresiranja po IPv6
jest robustnos i potreba za sloenijim obradama ureaja na krajevima mree.
Trenutno se na Internetu primjenjuje IPv4.

Podmree i mrene maske
Subnetting (dijeljenje mree) je razdjeljivanje velike logike mree u manje fizike
mree. Meu razlozima dijeljenja mree mogu biti elektrika ogranienja mrene
tehnologije, elja za razdjeljivanjem radi jednostavnosti stavljajui zasebnu mreu na
svaki kat zgrade (ili u svaki odjel i za svaku aplikaciju) i potreba za povezivanjem
udaljenih lokacija s vrlo brzom linijom. Tako nastale mree su manji dijelovi cjeline i s
njima je lake upravljati. Manje podmree meusobno komuniciraju preko prolaza i
usmjerivaa. Organizacija moe imati i nekoliko podmrea koje su fiziki na istoj
mrei radi logikog razdjeljivanja mrenih funkcija na radne skupine. Pojedinane su
podmree dijelovi cjeline. Pretpostavimo da je mrea klase B podjeljena na 64
zasebne podmree. Za postizanje se ovog dijeljenja mree IP adresa promatra u dva
dijela: mrea i domain. Mreni dio (NETWORK) postaje dodijeljena IP adresa i
informacijski bitovi podmree. Ti su bitovi, u sutini, uklonjeni iz domainskog dijela
(HOSTS) adrese. Za mreu klase B je dodijeljeno 16 bitova. Podmreni dio dodaje 6
bitova, za ukupno 22 bita radi razlikovanja podmree. Rezultat je tog dijeljenja 64
mree s 1.024 vorova u svakoj. Mreni dio moe biti vei ili manji, ovisno o eljenom
broju mrea ili broju vorova po mrei. Postavljanje je podmrene maske stvar
utvrivanja gdje mrena adresa zavrava i adresa domaina poinje. Podmrena
maska sve jedinice sadri u mrenom polju, a sve nule u polju domaina.
Pretpostavimo da je mrea klase C sastavljena od sljedeeg:
N = network (mrea)
H = host (domain)
NNNNNNNN.NNNNNNNN.NNNNNNNN.HHHHHHHH
Svako mjesto predstavlja zasebni bit u 32-bitnom adresnom prostoru. Ako e ta
mrea klase C biti razdijeljena u etiri mree klase C, uzorak e nalikovati sljedeem:
NNNNNNNN.NNNNNNNN.NNNNNNNN.NNHHHHHH
Podmrena e maska izgledati ovako:
11111111.11111111.11111111.11000000


Internet protokol i usmjeravanje

Usmjeravanje (routing) se na Internetu u osnovi obavlja kortenjem tablica koje
opisuju spojite (interface) treba upotrijebiti da bi se dolo do odredita. Postoje
razliite metode za promjenu i nadopunu tablica koje e biti spomenute. Meutim, da
bi se omoguila promjena i nadopunjavanje tablica postoje posebni protokoli za
podrku.




Protokoli za podrku

Protokoli za podrku su namijenjeni preusmjeravanju paketa, proslijeivanju poruka o
grekama i pretvaranju IP adresa u adrese pogodne za nie slojeve mree. Oni ne
upravljaju usmjeravanjem paketa, ali ih koriste drugi protokoli koji se bave
usmjeravanjem paketa.

Internet Control Message Protocol (ICMP)

ICMP (RFC 792) je protokol mrene razine i sastavni dio IP protokola, iako se
ponaa kao protokol vie razine aljui svoje poruke preko IP protokola. Osnovna
namjena ICMP protokola jest osigurati nadzor i kontrolu prijenosa podataka do
odredita, s obzirom da to IP protokol ne osigurava. ICMP alje poruke koje
osiguravaju kontrolu toka, prijavu pogreke, pojavu alternativnog puta do odredita i
druge informacije namijenjene samoj TCP/IP programskoj podrci. Time nije osiguran
pouzdani prijenos podataka, ve to treba osigurati protokol vie razine. Poruke se
alju samo kao odgovor na poslane IP, ali ne i ICMP pakete. U sluaju gubitka ICMP
poruke, ne generira se nova ICMP poruka o nastaloj pogreci. ICMP poruke se alju
koriste i osnovno IP zaglavlje. Prvi oktet polja podataka IP paketa defnira tip ICMP
poruke, ime je odreen format ostatka podataka. Vrijednost polja protokola za ICMP
poruku je 1 . Svaka ICMP poruka sadri i IP zaglavlje poruke o ijem gubitku
izvjetava, te prvih 64 bita podataka originalnog paketa.

ICMP generira osam razliitih poruka, od kojih tri zahtjevaju odgovor:
odredite nedostupno (Destination Unreachable) - alje se kad nije mogue
uspostaviti vezu ili pronai put do odredinog raunala, kao i u sluaju da odredino
raunalo ne moe prepoznati koja se usluga od njega trai (ne prepoznaje "port",
odnosno uslugu protokola vie razine); ako je nedostupna mrea ili raunalo, poruku
alje usmjerivaki ureaj, a ako nije prepoznata usluga - odredino ranalo. Ista
poruka alje se i u sluaju kad paket, oznaen kao nedjeljiv, ne moe proi nekim
segmentom mree.
istek vremena (Time Exceeded) - alje se kad je paket odbaen jer je polje
"vrijeme ivota" postalo jednako nuli. Koristi se za odreivanje puta kroz mreu.
problem s parametrima (Parametar Problem) - poruku generiraju usmjernik ili
odredino raunalo kad paket treba odbaciti jer usljed problema s parametrima u
zagljavlju ne mogu zavriti obradu paketa.
blokiranje izvorita (Source Quench) - generira se kad paketi stiu bre nego to
ih odredite moe obraditi, pa usmjerivaki ureaj ili odredino raunalo alju
poiljatelju ICMP poruku za privremeni prekid slanja paketa. Ovaj mehanizam
pokazao se tetnim, pa je iskljuen.
preusmjeravanje (Redirection) je ICMP poruka koju alje usmjeriva kad u svojoj
tablici puteva nae drugi put do odredita kojim se postie vea pouzdanost ili bri
prijenos. Jedini uvjet koji mora biti zadovoljen jest da se i taj drugi usmjerivaki ureaj
nalazi na istoj mrei.
echo zahtjev i echo odgovor (Echo Request/Echo Reply) je par poruka kojim se
saznaje je li odredite aktivno. Adrese izvorita i odredita zahtjeva zamjene mjesta u
odgovoru. Poruke koristi naredba ping.
vrijeme i odgovor vremena (Timestamp/Timestamp Reply) alju se kad je
potrebno odrediti za koje vrijeme se poruka preko odredita vrati do izvorita (Round
Trip Time).
zahtjev za informacijom i odgovor na informaciju (Information
Request/Information Reply) koriste se za doznavanje adrese vlastite mree.
Minimalna duljina ICMP poruke je 56 okteta: 20 (IP zaglavlje) + 8 (ICMP zaglavlje) +
20 (IP zaglavlje originalne poruke) + 8 okteta (originalni paket).


Adress Resolution Protocol (ARP)

Ovaj protokol pretvara IP adresu u odgovarajuu adresu sloja veze (datalink layer) u
sklopu lokalne mree. Prvo se koristi emitiranje (broadcasting) IP adresa nakon ega
se eka odgovor od nekog raunala. Nakon to se primi odgovor na par IP adrese i
adresa sloja veze se privremeno sprema (na neki odreeni vremenski interval). Na
taj se nain sprijeava stalno emitiranje koje moe dosta opteretiti mreu. Da bi se
ARP koristio sloj veze mora omoguiti emitiranje poruka kao to to omoguava npr.
ethernet.

Reverse Adress Resolution Protocol (RARP)

RARP obavlja obrnuto pretvaranje: iz adrese sloja veze u IP adresu. Naroito je
koristan kod stanica bez diska koje kod podizanja trebaju saznati svoju IP adresu.

Protokoli za usmjeravanje (routing)

Protokoli za usmjeravanje odluuju o usmjeravanju paketa na razini mree. Internet
usmjerivai (router-i) mogu biti dio autonomnog sustava ili AS-a. AS je skup
usmjerivaa koji su pod istom administracijom. Takvi usmjerivai koriste isti protokol
za usmjeravanje nazvan Interior Gateway Protocol (IGP). Postoje razliiti IGP-i, ali
svi usmjerivai u AP-u koriste isti. Da bi mogli komunicirati meusobno, AS-ovi
koriste External Gateway Protocol (EGP). Taj protokol ne zan detalje o usmjeravanju
unutar samog AS-a. IGP bi mogao biti predstavljen u telefoniji lokalnom centralom,
dok EGP odgovara meugradskoj telefonskoj centrali.

Uobiajeno usmjeravanje (defaul route)

Veina raunala ima samo jedno mreno spojite i veina lokalnih mrea posjeduje
samo jedan usmjeriva koji ih povezuje s vanjskim svijetom. Prema tome, sva
raunala na lokalnoj mrei trebaju samo jednu uobiajenu rout (default route) koja
usmjerava pakete preko usmjerivaa u vanjski svijet.




Routing Information Protocol

RIP je najstariji protokol za usmjeravanje koji se uobiajeno primjenjuje na Internetu.
Razvijen je za lokalne mree i zasniva se na emitiranju (broadcasting)

Open Shortest Path Finder (OSPF)

OSPF e vjerovatno postati standardni IGP protokol. Pri usmeravanju promete OSPF
uzima u obzir brzinu veze kao i stanje veze, a ima mogunost dijeljenja prometa za
isto odredite po razliitim putevima radi boljeg iskoritenja veza.

Exterior Gateway Protocol (EGP)

EGP je prvi inter-AS protokol namijenjen povezivanju AS-a sa jednim sredipnjim AS-
om. On pretpostavlja da sredinji AS zna sam kako upuivati podatke drugim AS-
ovima. EGP uzima u obzir samo dostupnost, a ne brzinu i optereenost veze.

Border Gateway Protocol (BGP)

BGP je noviji inter-AS protokol koji je nadogradnja EGP-a. On je takoer protokol
dostupnosti, ali omoguava sloenije toppologije mree od zvjedzdaste sa centralinm
AS-om koji pdrava EGP.

Protokoli na nivou prijenosa

Postoje dva osnovna protokola koja su povezana sa IP-om: TCP i UDP.

Transmission Control Protocol (TCP)

TCP je pouzdan protokol jer za svaki poslani segment oekuje potvrdu prijema (ACK
- Acknowledgment). Ako nakon isteka odreenog vremenskog intervala pozitivna
potvrda ne stigne, ili stigne informacija o netono primljenim podacima, prijenos se
ponavlja sve dok ne stigne pozitivna potvrda prijema.
TCP je spojevni protokol (connection-oriented), osigurava vezu sa spajanjem,
uspostavlja logiku vezu ili virtualni kanal izmeu dva krajnja ureaja. Uspostavi veze
prethodi razmjena tri segmenta s upravljakim informacijama u procesu koji se
oznaava kao trostruko rukovanje (three-way handshake). Pozivajue raunalo prvo
alje sinkroniziraju u poruku SYN kojom obavijesti drugo raunalo da eli s njim
komunicirati i poaljesvoj redni broj (Sequence Number), a to je broj od kojeg
predajna strana poinje oznaavati segmente koje alje. Redni brojevi se koriste
kako bi se sa uvaio pravilan slijed podataka. Pozvano raunalo odgovara aljui
segment koji sadri potvrdu prijema ACK (Acknowledgment) i SYN. Tim segmentom
pozvano raunalo potvruje prijem poziva i poalje pozivajuem raunalu svoj redni
broj. Na kraju, pozivajue raunalo poalje segment kojim potvruje prijem segmenta
pozvanog raunala i alje svoje prve podatke. Nakon te razmjene, TCP pozivajueg
raunala zna da je udaljeno raunalo aktivno i da je spremno primiti podatke. im se
veza uspostavi, podaci se mogu prenositi. Kad se prenesu svi podaci, dva ure aja
trostrukim rukovanjem razmjenjuju segmente s kontrolnim informacijama, koji
sadre FIN (Final) bit i kojim se veza prekida (zatvara), jer poiljatelj nema vie
podataka za odredino raunalo.
TCP osigurava pravilan tok podataka, oznaavaju i redni broj segmenta u poruci. Broj
prvog segmenta moe biti bilo koji, iako je najee nula. Stizanje segmenata poruke
na odredite potvruje poruka ACK, na osnovu koje izvorite prima informaciju koliko
je ispravnih segmenata do tada primljeno, te koliko ih se jo moe
primiti. Na potvrdama prijema temelji se kontrola toka i odreuje dinamika daljnjeg
slanja podataka odreditu. Potvreni broj, kojeg nosi ACK, je redni broj posljednjeg
okteta kojeg je udaljeno raunalo ispravno primilo. Udaljeno raunalo ne mora slati
potvrdu prijema za svaki primljeni paket. Prema standardu, poiljatelj moe smatrati
da su ispravno primljeni svi okteti zakljuno s onim na kojeg ukazuje potvreni broj.
Polje prozor (Window) u zaglavlju segmenta sadri broj okteta koje udaljeno raunalo
jo moe primiti, pa predajno raunalo moe slati segmente sve dok ukupni broj
okteta ne bude vei od broja okteta upisanih u polju prozor. Prijemno raunalo
mijenja veliinu prozora nakoln svakog okteta koji primi i tako nadzire tok podataka.
Kad je veliina prozora jednaka nuli, predajno raunalo treba prekinuti slanje paketa
dok ne dobije segent u kojem je veliina prozora vea od nule.
Karakteristike TCP protokola:
Kontrola toka podataka (Flow Control) - omoguuje da dva komunicirajua sustava
prate transmisiju paketa i na taj nain sprijee gubljenje paketa i tzv. overflow, to
znai da stanica koja emitira pakete poalje vie paketa nego to ih prijemna stanica
moe primiti
Potvrivanje primitka paketa (Acknowledgement) - stanica koja emitira podatke od
prijemne stanice dobiva povratnu informaciju o prispjeu
paketa Sekvenciranje s kraja na kraj(End-to-end sequencing) - omoguuje
da paketi dolaze u ispravnom poretku je dan iza drugog tako da ih odredina stanica
ne mora svrstavati.
Checksumming - metoda kojom se provjerava i osigurava integritet
paketa Retransmisija - ponovo se alju paketi koji su izgubljeni ili neispravni.

User Datagram Protocol (UDP)

User Datagram Protocol, RFC 768 je protokol prijenosne razine koji koristi IP
protokol, a omoguava protokolima vie razine slanje poruka drugim programima uz
minimalno koritenje mehanizama protokola. Temeljen je na bespojnom prijenosu, ne
garantira sigurnu isporuku podataka i ne preporu a se za primjenu aplikacijama
kojima je bitna sigurna i pouzdana isporuka. UDP osigurava toan prijenos unutar ra
unala, tj. podaci dou do viih slojeva onakvi kakvi su primljeni s mree.
Postoji nekoliko sluajeva kada se za prijenos poruka koristi UDP, a ne TCP protokol
potrebno poslati manji blok podataka, veliine jednog paketa, pa je jednostavnije i
bre prenositi samo podatke (uz UDP zaglavlje), bez dodatnih kontrola, a u sluaju
pogrenog prijema poslati ponovno;
slanje upita jednog raunala drugom uz ponavljanje upita ako odgovor ne stigne
nakon isteka odreenog vremenskog intervala; na upit se takoer moe odgovoriti
primjenom UDP protokola;
prijenos podataka aplikacija koje imaju vlastite tehnike osiguravanja pouzdanog
prijenosa, ili su manji gubici dozvoljeni. UDP dodaje znatno manje zaglavlje, to cijeli
datagram koji predaje mrenoj razini ini manjim. U zaglavlju UDP datagrama nalaze
se 16-bitne adrese izvorinog i odredinog broja usluge, informacija o duljini cijele
poruke, te zbroj na osnovu kojeg se obavlja provjera je li poruka ispravno primljena.
Minimalna duljina UDP zaglavlja je 8 okteta.
UDP protokol koriste protokoli NFS (Network File System, RFC 1 094), SNMP
(Simple Network Management Protocol, RFC 11 57).


Upravljanje simbolikim imenima i osnovni servisi

Veina Internet servisa visoke razine zahtijeva pretvaranje tekstualnih (ili simbolikih)
imena u IP adrese. Meu osnovne servise spada i usklaivanje vremena.



Domain Name Service (DNS)

Internet standad DNS pretvara imena raunala kao to je to jagor.srce.hr u IP adrese
kao to je 161.53.120.3 . To je najvie upotrebljavana usluga na Internetu. DNs je
hijerarhijski organiziran kao stablo. Redudantni name serveri odgovarau na zahtjeve
korisnika za pretvaranje imena u adrese. Protokol odreuje kako DNS klijenti (DNS
clients) postavljaju upite DNS serverima kao i nain na koji DNS serveri komuniciraju
meusobno.

Network Information Services (NIS)

NIS tvrtke Sun Micorsystems takoer omoguava pretvaranje imena u adrese.
Meutim ima i mogunost pretvaranja korisnikih imena u oznake, kao i druge sline
usluge. Iako ima prednosti koristi se samo u lokalnoj mrei dok se u WAN-ovima
koriste DNS.


Network Time Protocol (NIS)

NTP omoguava odranje istog vremena na svim raunalima u nekom dijelu mree.

Servisi za komuniciranje

Servisi za komuniciranje u osnovi slue za komunicirane meu ljudima koji koriste
raunala povezana u mreu

Elektronska pota

Najee upotrebljavan servis za komuniciranje je upravo elektronska pota (e-mail).
Da bi se napisala poruka koristi se korisniki agent (user agent) ili UA. Da bi se
poruka prenijela potreban je agent za prijenos poruke (message transfer agent) ili
MTA.



Simple Mail Transfer Protocol (SMPT)
Simple Network Management Protokol SNMP - (RFC 1157/1158) je standardni i vrlo
rairen protokol za upravljanje i administriranje mree koji slui za prikupljanje
informacija o subjektima na mrei i alje ih administratoru. SMPTse naslanja na User
Datagram Protocol , UDP. Svaki ureaj u mrei implementira SNMP agenta, tonije
programski modul koji prikuplja informacije o tom ureaju u mrei, njegovim
karakteristikama, o prometnom optereenju, greakama, protoku podataka i slino.
Upravljaka konzola prikuplja podatke od SNMP agenata na svakom pojedinom
upravljivom ureaju i pohranjuje ih na organizirani nain u bazu podataka koja se
naziva Management Information Base (MIB). Zapisi u MI B bazi su jedinstvenog
formata tako da SNMP upravljake jedinice mogu te informacije o upravljivim
ureajima u mrei prezentirati sistem administratoru na upravljakoj konzoli.
Neki mreni ureaji ne raspolau resursima za odvijanje SNMP agentskog programa
pa zbog toga postoje tzv. Proxy agenti tj. ureaji koji obavljaju monitoriranje ureaja i
opskrbljuju ga s SNMP funkcijama.


Mulitpurpose Internet Mail Extensions (MIME)

MIME je proirenje standarda za elektroniku potu koje imiguava prijenos i drugih
podataka osim standardnih 7-bitnih znakova. To se postie na taj nain da se dio
poruke oznai kao posebno kodiran.

Network News Transfer Protocol (NNTP)

NNTP je uobiajen protokol za razmjenu USENET vijesti meu raunalima na
Internetu. Klijenti itaju i alju vijesti koritenjem servera za vijesti (news server).
(USENET vijesti su skupne diskusije o odreenim temama nazvanim grupama vijesti
(news groups). Kada se postave vijesti na neko raunalo korisnici mogu lake
raspljati odreene teme.)

Servrisi za dijeljenje resursa

Osnovna uloga prve mree sa razmjenom paketa, ARPANET-a je bilo dijeljene
resursa i pristup udaljenim resursima kao to su superraunala i posluitelji datoteka
preko mree. Tri najupotrebljavanija protokola na Internetu su SMPT za komunikaciju
elektronskom potom i dva protokola za dijeljenje resursa FTP i TELNET. To su
ujedno i protokoli koji se zahtijevaju od raunala posluitelja na Internetu.

Prijenos datoteka

Najjednostavniji nain za pristup do datoteke koja se nalazi na udaljenom posluitelju
je kopiranje njenog sadraja na lokalni posluitelj. U tu svrhu postoje dav protokola.




File Transfer Protocol (FTP)
FTP je protokol za prijenos datoteka, definiran u RFC 959. FTP protokol koristi dvije
odvojene istovremene TCP veze, jednu za upravljanje (prikljuni broj usluge 21), a
drugu za prijenos podataka (20). Za upravljaku vezu, FTP radi po specifikaciji telnet
protokola. Upravljaka veza se koristi za prijenos naredbi i odgovora na naredbe.
Podaci se prenose samo preko podatkovne veze. Pri prijenosu podataka mora se
voditi rauna o formatu podataka. Za prijenos tekstualnih podataka definira se ascii
na in prijenosa (podrazumijevan pri uspostavi veze), odnosno binarni - za prijenos
binarnih podataka.
FTP omoguava prijenos podataka izmeu dva raunala, od kojih jedno moe biti
lokalna radna stanica na kojoj korisnik radi, a druga udaljeno raunalo, ili se moe
raditi o dva udaljena raunala. Takoer, prijenos datoteka korisnik moe obavljati
izme u dva raunala na kojima ima svoj korisniki raun, na primjer u sluaju kad eli
svoje datoteke prebaciti s jednog udaljenog raunala na drugo.

Udaljeno prijavljivanje

Da bi se koristile mogunosti udaljenog raunala, potrebno se na njega prijaviti. Da bi
ta prijava bila jednaka kao da je raunalo lokalno, koriste se slijedea dva protokola.

TELNET (virtual terminal protocol)

Telnet je protokol korisnike razine koji omoguava prijavu za rad na udaljeno
raunalo. Definira pravila za povezivanje korisnikove tipkovnice i ekrana na klijent
sustavu s komandnim interpreterom na udaljenom posluitelju. Osnovna svrha telnet
protokola jest osigurati da posluitelji i klijenti ne moraju uvati informacije o
terminalskim karakteristikama onog na drugom kraju veze.
Sastoji se iz tri cjeline - protokola za uspostavu veze (ICP - Initial Connection
Protocol), definicije mrenog virtualnog terminala (NVT - Network Virtual Terminal) i
definicije kontrolnih signala koji se prenose skupa s podacima. Podaci se prenose 7-
bitnim ASCII kodom, preko uspostavljene TCP veze. Telnet protokol koristi prikljuni
broj usluge 23. Opi oblik naredbe telnet je:

telnet [IP_address | host_name] [port]

IP adresa, ili naziv raunala napisan iza naziva naredbe telnet oznaava udaljeno
raunalo kojem se eli pristupiti. Navoenjem prikljunog broja usluge nakon naziva
ili adrese raunala, mogue je pristupiti odreenoj usluzi, pri emu se terminal koristi
kao klijent za datu uslugu. To moe biti praktino u sluaju kad korisnik nema
odgovarajui klijent program, ili kad je to jedini nain za pristup odreenoj usluzi.
Odjava s udaljenog raunala obavlja se upisom naredbe logout ili exit, a korisnik
moe nastaviti rad na lokalnom sustavu.
Najee je pristup udaljenom raunalu omoguen samo potvrenim korisnicima,
onima koji imaju otvoren korisn ki raun na tom raunalu. Meutim, postoje raunala
koja na odreenom prikljunom broju usluge pruaju neku javnu mrenu uslugu za
pristup kojoj od korisnika ne trae autorizaciju, ali su prava korisnika ograniena
samo na pregled publiciranog sadraja. Naputanjem usluge, prekida se i rad
korisnika na tom sustavu.


NFS


NFS protokol (RFC 1094) razvila je tvrtka Sun Microsystems, a prua transparentni
pristup datotekama na udaljenim raunalima koje istodobno moe koristiti vie
korisnika. Protokol se lako prenosi na razliita raunala, operacijske sustave, te
razliite mrene arhitekture. Na prijenosnoj razini koristi UDP protokol. NFS znatno
poveava optereenje mree i nepraktian je na sporim linijama, ali prua znatne
prednosti. NFS klijent ugraen je u jezgru operacijskog sustava i omoguava
aplikacijama i naredbama koritenje prikljuenog vrstog diska kao da je lokalan.
NFS pretpostavlja hijerarhijski datoteni sustav - sustav direktorija i datoteka
organiziran poevi od korijena stabla (root, korijenski direktorij) koji sadri vie
poddirektorija, od kojih svaki moe sadravati daljnje poddirektorije i datoteke. Svaki
element direktorija (datoteka, poddirektorij, ure aj, veza, itd.) ima naziv u obliku niza
znakova, a njegovo je mjesto jednoznano definirano stazom ili putem (path).
Razliiti operacijski sustavi imaju razliita pravila o dozvoljenim nazivima, odnosno
postavljaju ogranienja na broj znakova u imenu, definiraju mogu nosti i pravila
koritenja specijalnih znakova i znakova interpunkcije, a moe se razlikovati i nain
oznaavanja puta do datoteke.


Prijenos paketa preko TK mree

SLIP - Protokol za modemske komunikacije
SLIP definira mehanizam prijenosa IP paketa telefonskom linijom (serial line). IP
paketu dodaje svega dva kontrolna znaka koji ga uokviruju. To je jedina funkcija koju
obavlja, pa je jednostavan za primjenu. Omoguava povezivanje i meusobnu
komunikaciju raunala i usmjerivakih ureaja.
SLIP protokol definira dva kontrolna znaka, END i ESC. END je C0 heksadecimalno
(92 decimalno), a ESC DB heksadecimalno (29 decimalno) i ne treba ga mijeati s
ASCII ESCape znakom. Ako se prilikom slanja podataka naie na sam znak END,
umjesto njega alju se dva znaka ESC i heksadecimalno DC (220 decimalno). Ako
se naie na sam znak ESC alju se dva znaka ESC i heksadecimalno DD (22
decimalno). Na kraju posljednjeg okteta alje se znak END. Naknadno je uvedeno da
se prije slanja podataka poalje znak END kako bi se odbacili okteti nastali umom
na liniji. Kako SLIP nije prihvaen kao standard, ne postoji ni definirana maksimalna
veliina SLIP paketa, a preporua se maksimalna veliina od 1 006 okteta kao kod
Berkeley UNIX verzije SLIPa.



Nedostaci SLIP protokola su:
nema mogunost adresiranja niti razmjene informacija o adresi - raunalo s jedne
strane SLIP veze ne moe doznati IP adresu ure aja s druge strane putem SLIP
protokola.
nema identifikaciju tipa paketa - jedna SLIP veza podrava samo jednu arhitekturu
protokola (npr TCP/IP), koja mora biti ista za obje strane u komunikaciji.
nema detekciju ni korekciju pogrjeki, pa ni retransmisije paketa - podrazumijeva se
da e to biti obavljeno protokolima vie razine
nema mehanizme saimanja podataka.
Neki od nedostataka SLIP protokola razrjeeni su naknadnim poboljanjima, kao to
je komprimiranje zaglavlja (CSLIP, RFC 1144). Razmjena informacije o adresi
obavlja se tekstovnim na inom prijeuklju ivanja SLIP protokola.



PPP - Point - to - Point Protocol
PPP je standardni Internet protokol koji omoguava prijenos paketa preko
modemskih veza uz istovremenu podrku vie protokola, te osigurava pouzdani
prijenos preko bilo kojeg tipa serijske veze. ine ga tri skupine pravila: za umetanje
(enkapsulaciju) paketa vie protokola mrene razine u okvire PPP protokola, zatim
protokol za nadzor veze (LCP - Link Control Protocol) za uspostavu, konfiguriranje i
testiranje podatkovne veze, te protokol za "nadzor mree" (NCP - Network Control
Protocol) za dogovor o prijenosu razliitih protokola mrene razine. Umetanje paketa
omoguava multipleksiranje razliitih protokola mree razine preko iste veze, pa PPP
omoguava povezivanje raunala, premosnika i usmjernika koji rade na razliitim
protokolima. Dodaje zaglavlje od 8 okteta (kao dodatak HDLC okvirima), s mogu no
u skra ivanja na 2 ili 4 okteta.
Zaglavlje PPP protokola sastoji se od tri polja:
Polje "protokol" definira kojem protokolu mrene razine treba proslijediti paket. Polje
"information" sadri paket za protokol iz polja "protokol". Polja "information" i
"padding" mogu biti promjenljive duljine, do popune okvira od 1 500 okteta, to je
ujedno najvei mogui okvir kojeg PPP moe primiti (MRU Maximum Receive Unit).
Protokol za nadzor veze (LCP) daje potrebne kontrolne informacije o stanju veze,
uspostavlja vezu, dogovara konfiguracijske parametre, provjerava kvalitetu
uspostavljene veze i raskida vezu. Tijekom dogovaranja parametara, LCP moe
dogovoriti prijenos uz saimanje podataka, te iznos MRU. Ovim protokolom odreene
su procedure provjere identiteta korisnika i dodjele IP adrese. Protokol za nadzor
mree (NCP) protokolima mrene razine daje kontrolne informacije i informacije o
konfiguraciji, odnosno, omogu ava PPP protokolu ostvarivanje sigurnog prijenosa
podataka razliitih mrenih protokola.
PPP protokol dopunjava sve nedostatke SLIP protokola (pouzdani prijenos,
adresiranje, podrka za vie protokola), to ga ini sloenijim i zahtjevnijim. Trenutno
se u praksi koriste oba protokola, iako ne komuniciraju meusobno. PPP se najee
primjenjuje za vezu preko iznajmljene linije (leased line). Za privremene i povremene
modemske veze (dial-up) primjenjuje se bilo koji od ta dva protokola.






NetWare Protokol

NetWare je mreni operacijski sustav i baziran je na klijent-server arhitekturi.
NetWare je razvijen od tvrtke Novell i predstavljen je pocetkom 80-ih. Slika 4.
pokazuje odnos izmedu NetWare protokola i OSI modela.






Slika 4. Protokoli NetWare-a



Glede sigurnosti sustava za korisnika se na posluitelju moe odrediti: postupak
prijave na sustav (ime i lozinka), starateljska prava (itanje, upisivanje, brisanje i
drugo), prava na imenike, atributi datoteka ,prava na mrene resurse to NetWare
ini sveobuhvatnim sustavom glede sigurnosti. Nadglednik mree duan je o svemu
tome voditi brigu. Naravno, administrirati se moe i pristup pojedinim mrenim
resursima.
NetWare mreni sustav konfigurira se u vie odvojenih cjelina. Cjelokupni diskovni
resursi sastoje se od dva osnovna dijela i to:

1.) SYS particija - sustavna particija s pripadnim imenicima:

- system (programska potpora posluitelja dostupna, samo nadgledniku)
- login (programi prijave i aktiviranja korisnika)
- public (zajednike mrene aplikacije)
- mail (imenik unutar kojeg svaki korisnik prima potu u svom
vlastitom podimeniku u kojoj moe kreirati vlastite imenike)
- ostali imenici (prema potrebi korisnika)

2.) Ostalo - particije u koju se mogu instalirati drugi
programi koje e koristiti jedan korisnik ili vie njih.
Kreiranje novih particija imenika moe obaviti samo administrator sustava, i dati
prava korisniku da sam u "svom" imeniku moe kreirati naredne grane stabla imenika
prema nahoenju.
Ako jedan korisnik radi na radnoj postaji i prepusti rad drugome, prijava drugogo
korisnika vlastitom lozinkom automatski znai odjavu predhodnog korisnika na toj
postaji. Isti korisnik moe se prijaviti na vie postaja. U osnovi broj aktivnih korisnika
na mrei je manji ili jednak broju postaja koje mrea podrava, a sam popis
autoriziranih korisnika mree nije ogranien. Dakle, broj korisnika koji se moe
prijaviti na mreni sustav nije ogranien s brojem radnih postaja (5, 10...) za koji je
mrea dimenzionirana (kupljena).
Naravno, ako vie osoba pozna postupak prijave jednog od korisnika mogu zlorabiti
mrene resurse. Stoga je omogueno svakom korisniku da sam moe mijenjati
lozinku s kojom se prijavljuje na sustav.
Jedan korisnik moe se prijaviti s vie radnih postaja i sa svake obavljati drugu
zadau. Ako se odjavi s jedne radne postaje na drugima e nadalje ostati prijavljen.


Arhitektura Novell NetWare mrenog sustava prikazana je na slijedeoj slici:



Slika 5. Shema arhitekture NetWare mrenog sustava.




Zadae pojedinih dijelova je:
NETx je "shell"-prevoditelj za MS-DOS komande jer ih NetWare ne pozna. NetWare
sintaksa prevodi se u MS-DOS sintaksu i korisnik ima osjeaj da radi s MS-DOS-om.
U novijim verzijama mree koncept NETx-a zamjenjen je skupom VLM modula
(Virtual Loadable Modules) koji se dinamiki uitavaju u radnu memoriju posluitelja i
radne postaje prema potrebi.
NetBIOS omoguava rad s aplikacijama razvijenim za IBM-NET mreni sustav. Nije
uvijek potrebit.
IPX usmjerava izvjetaje s mree na posluitelj i upravlja prijenosom izmeu radnih
postaja i posluitelja. Mrena oprema ukljuuje mrenu karticu i njezinu programsku
potporu glede komunikacije i predstavlja fiziku vezu s posluiteljem.
DOS, aplikacije i NOVELL NetWare u okruenju posluitelja slue da se omogui
izgradnja NOVELL particije i kreiranje mrenog sustava putem DOS particije
i njihova meusobna interakcija tijekom upuivanja, rada i iskljuivanja mrenog
sustava. Netware nain zapisivanja nije sukladan MS-DOS nainu zapisivanja
podataka na disk, te se Novell particija diska posluitelja "ne vidi" iz DOS-a i ne moe
joj se izravno pristupiti.
PC BIOS i DOS predstavljaju OS raunala koji opsluuje aplikacije radne postaje.
Lokalne aplikacije mogu komunicirati sa posluiteljem preko NETx-a (NetBIOS-a).
Dakle, glede uspostavljanja mrene komunikacije u raunalo mree potrebito je
uitati i izvriti u radnoj memoriji raunala programsku potporu prema slijedeem
redosljedu:



Tablica 6. Radnje uspostavljanja mrene komunikacije.



Tablica predstavlja ope naelo uspostavljanja komunikacije, te stoga nisu opisani
parametri koji bi pojedine korake pratili, kao ni osobitosti u sluaju prikljuivanja
razliitih mrenih resursa.
Raznolikost OS i sklopovske osnove raunala oteavaju usklaivanje razliitih
raunalnih platformi u zajedniki rad u mrei. Povezivanje istorodnih sustava
pojednostavnjuje izradu mrene potpore i programske potpore koja e se koristiti. No,
proizvoai mree opreme uspjeno nude i mogunost usklaenog rada razliitih
sustava u mrenom okruenju koristei se za tu svrhu specijalno dizajniranim
sklopovima i programskom potporom glede ostvarivanja uspjene meuveze izmeu
njih.






AppleTalk

AppleTalk
je protokol koji je razvijen od tvrtke Apple Computer u ranim osamdesetima. Svrha
AppleTalk-a bila je da omogui korisnicima da djele resurse, kao to su datoteke i
printeri. Ureaji koji pruaju te resurse zovu se serveri dok ureaji koji koriste te
resurse zovu se klijenti. Zbog toga AppleTalk je jedan od najranijih implementacija
klijent-server mrenih sistema-
AppleTalk je bio dizajniran sa transparentnim mrenim sueljem. to znai da je za
komunikaciju izmeu klijenta i mrenih servera potrebno malo komunikacije s
korisnikom. Kao dodatak, stvarne operacije AppleTalk protokola su nevidljive
za kranjeg korisnika, koji vidi samo rezultat tih operacija. Postoje dvije verzije
AppleTalk-a : Faza 1 i Faza 2.
Faza 1 AppleTalk-a bila je prva specifikacija AppleTalk-a i bila je ravijena u ranim
osamdesetima samo za upotrebu u lokalnim mreama. Faza 1 zato ima dva osnovna
ogranienja: njegovi mreni segmenti mogu sadravati samo do 127 domaina i 127
servera, i radi samo sa ne proirivim mreama.
Faza 2 AppleTalk-a, koja je druga pojaana specifikacija AppleTalk-a, bila je
dizajnirana za upotrebu u velikim mreama poput interneta. Faza 2 rjeava dva
kljuna ogranienja Faze 1 i donosi mnoga poboljanja u odnosu na Fazu 1. Faza 2
omoguava bio koju kombinaciju od 253 domaina i servera na jednoj AppleTalk
mrei i podrava proirive i neproirive mree.





AppleTalk Mrene komponente
AppleTalk mree su ureene u hijerarhijskom organizaciju. etri osnovne
komponente formiraju osnove AppleTalk mree : socket, vor, mrea i zona. Slika 7.
ilustrira hijerarhijsku organizaciju tih komponenata u AppleTalk internet mrei. Svaka
od tih komponenata opisana je u sljedecim odlomcima.



Slika 7. AppleTalk internet mrea

Socket
AppleTalk socket je jedinstvena, adresibilna lokacija u AppleTalk voru. To je logika
toka kod koje gornj sloj AppleTalk softwarea stvara niz procesa za komunikaciju
s mrenim slojem Datagram-Delivery Protocol (DDP). Ti procesi su znani kao socket
klijenti. Socket klijenti posjeduju jedan ili vie socketa koje upotrebljavaju za slanje i
primanje paketa. Socket-i mogu biti dodijeljivani statiki i danamiki. Statiki
dodijeljivani socket-i su rezervirani za upotrebu posebnih porotokola ili drugih
procesa. Dinamiki dodijeljene socket-e dodijeljuje DDP kada socket klijent to zatrai.
AppleTalk vor moe sadravati do 254 razliita socket-a. Slika ******* prikazuje
odnos izmeu socket-a u AppleTalk voru i DDP-a na mrenom sloju.

Slika 8. Socket klienti upotrebljavaju socket da primaju I alju datagrame
vorovi
AppleTalk vor je ureaj koje je spojen na AppleTalk mreu. Taj ureaj moe biti
Macintosh raunalo, printer, IBM PC, ruter, ili neka druga slina naprava. Unutar
svakog AppleTalk vora postoji mnogo procesa koji se nazivaju socket. Svaki vor u
AppleTalk mrei pripada jednoj mrei i odreenoj zoni.

Mree
AppleTalk mrea sastoji se od jednog logikog kabla i vie prikljuenih vorova.
Logiki kabel se sastoji od jednog ili vie fizikih kabel koji su meusobno spojeni
pomou rutera. AppleTalk mrea moe biti proiriva i neproiriva.

Ne proiriva mrea
Ne proirava AppleTalk mrea je fiziki mreni segement kojem je dodijeljen jedan
mreni broj, koji moe biti intervalu od 1 do 1,024. Mrea 100 i mrea 526 su vaei
mreni brojevi u ne preoirivoj mrei. Svaki broj vora u ne proirivoj mrei mora biti
jedinstven i jedna ne proiriva mrea ne moe imati vie od jedne AppleTalk zone
konfigurirane na njoj (Zona je logika grupa vorova i mrea). Faza 1 AppleTalk-a
podrava samo ne proirive mree ali ne proirive mree se danas vie ne koriste jer
su potisnute od proirivih mrea.



Slika 9. Ne proiriva mrea


Proiriva mrea
Proiriva AppleTalk mrea je fiziki mreni segment kojemu se mogu dodijeliti razliti
mreni brojevi. Kao i kod ostalih protokola svaka kombinacija mrenog broja i broja
vora u proirivoj mrei mora biti jedinstvena kao i njegova adresa zbog identifikacije.
Proirive mree mogu imati vie AppleTalk zona konfiguriranih na jednom mrenom
segmentu i vorovi na proirivoj mrei mogu pripadati bilo kojoj zoni povezanoj s
mreom. Proirive mree su danas u potpunosti zamijenile ne proirive mree. Slika
10. prikazuje proirivu mreu.




Slika 10. Proiriva mrea



Zona
AppleTalk zona je logika grupa vorova i mrea koja je definirana kada mreni
administrator konfigurira mreu. vorovi i mree ne moraju biti fiziki blizu kako da
pripadaju istoj AppleTalk zoni.




Slika 11. Zona



AppleTalk fiziki i podatkovni sloj
Kao i kod ostalij popularnih protokola, poput TCP/IP-a i IPX-a, AppleTalk arhitektura
odrava pristup mediju oslanjajui se na nie slojene protokole potput Ethernet-a,
Token Ring-a, i FDDI-a. U AppleTalk stogu protokola postoje etri osnovne
implementacije za pristup mediju : EtherTalk, LocalTalk, TokeTalk i FDDITalk.
To su implementacije na sloju za podatke (Data link) koje omoguuju AppleTalk
protokolima komuniciranje sa standardnim sueljima koja ukljuuju IEE 802.3 (uz
EtherTalk), Token Ring (us TokenTalk) i FDDI (us FDDITalk). Kao dodatak AppleTalk
donosi i svoje mreno suelje znano kao LocalTalk.




Slika 12. AppleTalk protokoli za pristup pokrivaju prva dva OSI sloja


EtherTalk
EtherTalk proiruje podatkovni sloj kako bi omoguio AppleTalk protokolima da rade
sa standardom IEEE 802.3. EtherTalk mree su organizirane isto kao IEEE 802.3
mree, podravajui iste brzine i duljine segmenata kao i isti broj aktivnih mrenih
vorova. To omoguava AppleTalk-u da se moe postaviti bilo koju Ethernet baziranu
mreu. Komunikaciju izmeu protokola viih slojeva AppleTalk-a i Ethernet protokola
obrauje EtherTalk Link-Access Protocol (ELAP).
EtherTalk Link-Access Protocol
EtherTalk Link-Access Protocol (ELAP) rukuje s interakcijom izmeu AppleTalk
protokola i standarda IEEE 802.3. Vii slojevi AppleTalk protokola ne prepoznaju
hardeversku adresu standarda IEEE 802.3 pa ELAP upotrebljava Address-Mapping
Table (AMT) koju odrava AppleTalk Address-Resolution Protocol (AARP) kako bi
pravilno adresirao prijenos.
ELAP rukuje interakcijom izmeu viih slojeva AppleTalk protokola i podatkovnim
slojem tako to potadke prilagodi podatkovnom sloju 802.3. ELAP to ini na tri razine
kada alje DDP pakete :
Zaglavlje za Subnetwork-Access Protocol (SNAP)
Zaglavlje za IEEE 802.2 Logical Link-Control (LLC)
Zaglavlje za IEEE 802.3
ELAP Data-Transmission Process
ELAP upotrebljava posebne procese za prijenos podataka kroz fiziki medij. Prvo
ELAP dobije DDP paket koji treba prenijeti. Zatim pronalazi adresu koja je
specificirana u DDP zaglavlju, a zatim tu adresu prilagoava IEEE 802.3 adresi.
ELAP zatim na paket dodaje tri nova zaglavlja, a poinje sa SNAP i 802.2 LLC
zaglavljima. Tree zaglavlje je IEEE 802.3 zaglavlje. U polje za krajnju adresu u
treem zaglavlju stavlja IEEE 802.3 adresu. Na kraju IEEE 802.3 okvir stavlja se na
fiziki medij za prijenos do odredita.

LocalTalk
LocalTalk razvijen je od Apple Computer-a za njihov AppleTalk protokol stog bio je
dizajniran kao uinkovito rjeenje za spajanje lokalnih mrea. LocalTalk hardware se
standardno ugrauje u Applove proizvode, koji se lako spajaju pomou
jeftinih kabela s prepletenim parom ica. LocalTalk mree su organizirane u
sabirnike mree to znai da su ureaji meusobno spojeni u seriju. Mreni
segmenti su ogranieni na razmak od 300 metara sa maksimumom od 32 aktivna
vora, s tim da se vie LocalTalk mrea moe spojiti uz koritenje rutera.
Komunikacijom izmeu LocalTalk protokola i viih protokola upravlja LocalTalk Link-
Access Protocol (LLAP).
LocalTalk Link-Access Protocol
LocalTalk Link-Access Protocol (LLAP) je protokol upotrebljava se u LocalTalk mrei
kako bi prijenos okivira izmeu AppleTalk vorova bio to laki i bez greaka. To
znai da dostava datagrama nije zajamena od LLAP-a, takvu funkciju obavlja samo
vii protokoli u AppleTalk arhitekturi. LLAP je odgovoran za regulciju pristupa vora
fizikom mediju.


TokenTalk
TokenTalk istee podatkovni sloj kako bi omoguio AppleTalk-ovom stugu protokola
da radi sa standardnom IEEE 802.5/Token Ring. TokeTalk mree su organizirane
isto kao i IEEE 802.5/Token Ring mree, podravaju i iste brzine i isti broj mrenih
vorova. Komunikaciju izmeu Token Ring protokola i viih protokola AppleTalk-a
obavlja TokenTalk Link-Access Protocol (TLAP).
TokenTalk Link-Access Protocol
TokenTalk Link-Access Protocol (TLAP) rukuje sa interakcijom izmeu AppleTalk
protokola i podatkovnog sloja standarda IEEE 802.5. Vii slojevi AppleTalk protokola
ne prepoznaju IEEE 802.5 hardversku adresu pa TLAP upotrebljava AMT kako bi
pravilno adresirao prijenos.
FDDITalk
FDDITalk istee podatkovni sloj kako bi omoguio AppleTalk-ovom stogu protokola
da radi sa ANSI FDDI standardom. FDDITalk mree su organizirane isto kako i FDDI
mrea, podravaju iste brzine i isti broj aktivnih vorova.
FDDITalk Link-Access Protocol
FDDITalk Link-Access Protocol (FLAP) rukuje sa interackijom izmeu ApleTalk
protokola i podatkovnog sloja FDDI standarda.Vii slojevi AppleTalk ne prepoznaju
FDDI hardversku adresu pa FLAP upotrebljava AMT kako bi pravilno adresirao
prijenos. FLAP kod odailjanja DDP paketa radi prilagodbu tih paketa na tri razine
Subnetwork-Access Protocol (SNAP) zaglavlje
IEEE 802.2 Logical Link Control (LLC) zaglavlje
FDDI zaglavlje



Mrene adrese
AppleTakl iskoritava adrese da bi identificirao i locirao ureaje na mrei na slian
nain na koji to rade TCP/IP i IPX protokoli. Te adrese koje se dodijeljuju dinamiki
sastoje se od tri elementa:
Mreni broj--- 16-bitna vrijednost koja identificira odreenu AppleTalk mreu
Broj vora--- 8-bitna vrijednos koja identificira odreeni AppleTalk vor koji je
prekljuen na odreenu mreu.
Broj socketa --- 8-bitni broj koji identificira odreeni socket koji je na
odreenom voru
AppleTalk adrese se obino zapisuju kao decimalne vrijednosti koje se odvajajju
toko. Na primjer 10.1.50 znai mrea 10, vor 1, socket 50.



Slika 13. AppleTalk mrena adresa sastoji se od tri razliita broja
Dodijeljivanje mrenih adresa
Jedna od jedinstvenih karakteristika AppleTakl-a je dinamika priroda adresa
ureaja. Nije potrebno definirati adresu AppleTalk ureaju. Zato se AppleTalk
vorovima dodijeljuju adrese dinamiki kada se prvi put spoje na mreu.
Kada se vor na AppleTalk mrei starta, primi privremenu mrenu adresu. Prvih 16
bita te adrese odabire se iz startnog opsega, koji je rezerviran za mrene adrese
(vrijednosti od 65280 do 65534). Sljedeih 8 bita adrese ini adresa vora koja se
odabire sluajno.


AppleTalk Address-Resolution Protocol (AARP)
AppleTalk Address-Resolution Protocol (AARP) je mreni protokol koji pridruuje
AppleTalk mrene adrese sa hardverskim adresama. Ostali AppleTalk protokoli
upotrebljavaju AARP protokol. Kada AppleTalk protokol alje neke podatke on
specificira mrenu adresu odredita. Zadaa AARP-a je da nae hardversku adresu
tog odedita koristei mrenu adresu.
AARP upotrebljava proces zahtjev-odgovor da bi saznao hardversku adresu drugih
mrenih vorova. AARP je protkol koji ovisi o fizikom sloju, pa se metoda traenja
hardverske adrese ovisi o tom fizikom sloju.


Adress Mapping Table
Svaki AppleTalk vor sadri Address-Mapping Table (AMT), gdje se hardverske
adrese pridruuju mrenim adresama. Svaki put kada AARP rjei mrenu i
hardversku adresu taj se podatak zabiljei u AMT.
Tijekom vremena poveava se mogunost da su neki dijelovi AMT tabele pogreni.
Zato svaki unos u AMT ima timer. Kada AARP primi paket koji mijenja potvuje ili
mijenja unos timer se resetira.
Kada proe neko vrijeme ulaz u AMT-u se brie. Sljedei put kada AppleTalk
protokol eli komunicirati s tim vorom njegova se hardverska adresa mora ponovo
otkirit.

Sakupljanje adresa
U odreenim sluajevima nadolazei DDP paketi se pregledavaju kako bi se saznala
hardversa i mrena adresa izvornog vora. Tada DDP moe tu informaciju staviti u
AMT. To je jedan od naina na koji ureaj poput rutera, radne stanice ili servera
mogu otkriti ostale ureaje u AppleTalk mrei.
Taj proces traenja adresa iz nadolazeih paketa znan je kao sakupljanje adresa.
Sakupljanje adrese nije u irokoj upotrebi, ali u nekimi situacijama moe smanjiti broj
zahtjeva koje AARP mora poslati.


AARP
AppleTalk Address-Resolution Protocol (AARP) pridruuje hardversku adresu
mrenoj adresi- Kada AppleTalk protokola ima podatke koje eli poslati, alje mrenu
adresu odredita AARP-u. Zadaa AARP-a je da pridrui hardversku adresu mrenoj
adresi.
AARP provjerava AMT da li je harverska adresa ve pridruena mrenoj adrsi. Ako
je ve pridruena onda se hardverska adresa alje protokolu koji je zatraio prijenos
koji je zatim upotrebljava kako bi napravi prijenos. Ako adrese nisu pridruene, AARP
odailje zahtjev da vor koji koristi tu mrenu adresu da svoju hardversku adresu.
Kada zahtjev stigne do vora s tom mrenom adresom, on odgovara na taj zajtjev i
pri tom alje svoju hardversku adresu. Ako ne postoji vor s tom mrenom adresom
nema ni odgovora pa AARP nakon nekoliko pokuaja javlja greku protokolu koji je
traio adresu. Ako se odgovor primi hardverska adresa se pridrui mrenoj i to se
zabiljei u AMT-u, a nakon toga se hardverska adresa proslijedi protokolu koji je
podnio zahtjev.


Protokol za dostavu datagrama (Datagram Delivery Protocol (DDP)
Protokol za dostavu datagrama je primarni mreni protokol za usmeravanje u
AppleTalk stogu protokola i on prua uslugu dostave datagrama izmeu AppleTalk
socketa. Kao i kod protokola TCP, DDP ne uspostavlja stavrnu fiziku vezu izmeu
dva ureaja.
DDP obavlja dvije kljune funkcije: slanje i primanje paketa
Slanje paketa---DDP prima podatke iz socket klijenata, stvara DDP zaglavlje i
proslijeuje taj paket podatkovnom sloju
Primanje paketa---DDP prima okvir od podatkovnog sloja, pregledava DDP
zaglavlje da bi saznao odredite zaglavlja i zatim ga proslijeuje zadanom
socketu

DDP proces odailjanja
DDP radi kao svaki usmerivaki protokol. Paketi se adresiraju na izvoru, proslijeuju
podatkovnom sloju i zatim se alju na odredite. Kada DDP primi podatke od viih
slojeva protokla on e ustanoviti da li se izvorni i odredini vor nalaze na istoj mrei
tako da ispita njihove mrene brojeve. Ako su na istoj mrei onda se paket stavlja u
DDP zaglavlje i proslijeuje podatkovnom sloju za prijenos do odredita, a ako nisu
na istoj mrei onda podatkovni sloj paket predaje ruteru.


AppleTalk Transportni sloj
Transportni sloj u AppleTalk-u implementira pouzdan transport podataka koji je za
kranjeg korisnika posve transparentan. Tipine funkcije transportnog sloja su:
kontrola toka, multipleksiranje i kontrola greaka i njihovo ispravljanje.
Postoji pet kljunih implementacija u transportnom sloju AppleTalk-a:
Routing Table Maintenance Protocol (RTMP)
Name-Binding Protocol (NBP)
AppleTalk Update-Based Routing Protocol (AURP)
AppleTalk Transaction Protocol (ATP)
AppleTalk Echo Protocol (AEP)


Routing Table Maintenance Protocol (RTMP)
Routing Table Maintenance Protocol (RTMP) je dio protokola za prijenos podataka
koji uspostavlja i odrava tabele za usmeravanje u AppleTalk ruterima.
RTMP je odgovoran za uspostavljanje i odravanje tabele za usmjeavanje kod
AppleTalk rutera. Tabele usmjeravanja sadre dio za svaku mreu do koje paket
moe doi.
Ruteri periodino izmjenjuju informacije kako bi osigurali da tabele za usmjeravanje u
svakom ruteru sade trenutne informacije i da je informacija ista na cijeloj mrei.
RTMP tabela usmjeravanja sadri sljedee informacije o svakoj dostupnoj mrei:
Udaljenost mree
Udaljenost u skokovima do odredine mree
Port na ruteru koji vodi do te mree
Adresu sljedeeg rutera u nizu
Trenutno stanje u tabeli






Slika 14. Tipina RTMP tabela




Name-Binding Protocol (NBP)
Name-Binding Protocol je dio sloja za prijenos podataka AppleTalk protokol stogu
koji pretvara adrese upotrebljavane na niim slojevima u imena. Socket klijenti unutar
AppleTalk vora su znani kao Network-Visible Entities (NVE). NVE je adresibilni
mreni resurs, kao printer, koji sje dostupan preko mree. Oni takoer imaju razliite
atribute i njime se pridodaju imena.
Postoje dva glavna razloga za upotrebu imena umjesto adresa kod viih slojeva. Prvi,
mreene adrese se dodijeljuju dinamiki i zato se i esto mijenjaju. Imena pruaju
siguran nain da se korisnici slue mrenim resursima i uslugama, kao to
je datoteni posluitelj. Drugo, upotreba imena umjesto adresa odigurava
transparentnost niih slojeva kranjem korisniku.
Povezivanje imena
Povezivanje imena je proces povezivanj NVE imena sa mrenim adresama. Svaki
AppleTalk vor povezuje imena vlastitih NVE-a sa pripadajuim mrenim adresama.
Povezivanje imena moe se dogoditi kada se vor prvi put starta ili moe biti
dinamiki prije nego to se pristupa klijentu.
NBP obavlja sljedee etri funkcije: pregled imena, prijavljivanje, potvrivanje imena i
brisanje imena. Pregled imena se koristi kako bi se doznala mrena adresa prijenego
to se pokua pristupiti uslugama u NVE-u. Prijavljivanje imena omoguuje voru da
stvori vlastitu tabelu imena. NBP potvruje da ime nije u upotrebi i zatim ga
pridruuje mrenoj adresi i upisuje u tabelu. Potvrivanje imena se koristi kako bi se
utvrdilo da li je prije pregledano ime jo tono.Brisanje imena se upotrebljava za
brisane dijela tabele imena kada se npr. vor isljui iz mree.
AppleTalk Update-Based Routing Protokol (AURP)
AppleTalk Update-Based Routing Protokol (AURP) je dio transportnog sloja koji
mooguava da se dvije ili vie AppleTalk mrea moe povezati preko Transmission-
Control Protocol/Internet Protocol (TCP/IP) kako bi formirali AppleTalk globalnu
mreu. AURP zatvara pakete u UDP zaglavlja to im omoguava da mogu biti
transportirana preko TCP/IP mree. AURP ima dvije komponente: vanjski ruteri i
AURP tunel.
Vanjski ruteri spajaju lokalnu AppleTalk mreu na AURP tunel. Vanjski ruteri
pretvaraju AppleTalk podatke i usmjeravaju informacije do AURP-a. Vanjski ruter
radi kao AppleTalk ruter u lokalnoj mrei i kako kranja toka u TCP/IP mrei. Kada se
vanjski ruter prvi put spoji na AURP tunel oni meusobno izmjene podatke sa ostalim
vanjskim ruterima. Zato vanjski ruteri usmeravanju promet samo kod sljedeih
okolnosti:
Kod dodavanja ili brisanja mree iz tabele za usmeravanje
Kada se udaljenost izmeu mrea promijeni
AURP tunel radi kako jedna virtualna veza izmeu udaljenih AppleTalk mrea. Na
putu izmeu vanjskih rutera moe biti bilo koji broj fizikih vorova, ali ti vorovi su
transparentni za AppleTalk mree. Postoje dvije vrste AURP tunela: point-to-point
tunel i multipoint tunel. Point-to-point tunel spaja samo dva vanjska rutera dok
multipoint tunel spaja tri ili vie vanjska rutera. Zatim postoje dvije vrste multipoint
tunela: putpuno spjen i djelomino spojen tunel. Potpuno spojen tunel omoguava
svim ruterima da meudobno izmjenjuju pakete. Kod djelomino spojenog tunela
jedan ili vie vanjskih rutera je ne prepoznaje sve vanjske rutere.




Slika 15. Prikaz AURP tunela


AURP prilagodba
Kod izmjene informacija kroz AURP tunel, AppleTalk paketi se moraju pretvoriti iz
RTMP-a, ZIP-a, IGRP-a u AURP. Ti se paketi zatim smjetaju u zaglavlje UDP
protokola da bi se prenjeli kroz TCP/IP mreu. Pretvorbu i prlagodbu obavljaju
AppleTalk vanjski ruteri koji primaju pakete koje treba poslati udaljenoj AppleTakl
mrei. Vanjski ruteri pretvaraju te pakete u AURP pakete koji se zatim smjetau u
UDP zaglavlja i alju kroz tunel (TCP/IP mreu).
TCP/IP mrea rukuje tim paketima kako normalim UDP prometom. Udaljeni anjski
ruter prima UDP pakete i zatim skida UDP zaglavlja. Zatim se AURP paketi
pretvaraju u orginalne formate i alju dalje na odredite.


AppleTalk Transaction Protocol (ATP)
AppleTalk Transaction Protocol (ATP) koji manipulira prijenosom izmeu dva
AppleTalk socketa. Prijenos se sastoji od zahtjeva za prijenos i odaziva na zahtjev za
prijenos. Socket koji zahtjeva prijenos alje zahtjev tako da zatrai primatelja da
obavi neki zadatak. Na taj zahtjev primatelj obavlja traeni zadatak i alje
odgovarajui odgovor. Kod slanja i primanja ATP obavlja najvanije funkcije
transportnog sloja, ukljuujui potvrdu, ponovno slanje, sekvenciranje paketa,
segmentaciju i ponovno slaganje paketa.

Nekoliko protokola radi na ATP-u, ukljuujui AppleTalk Session Protocol (ASP) and
the Printer-Access Protocol (PAP).
Razliiti ureaji ogovaraju razliito ovisno o kojem se od dva naina prijenosa
podataka koristi: At-Least-Once (ALO) or Exactly-Once (XO). ALO transakcije se
koriste kad se kod izvravanja prvog prijenosa zatrai ponovni prijenos. Ako nema
odgovora na zahtjev za ponovljeni prijenos izvor e ponovo poslati zahtjev. XO
transakcije se koriste kad bi ponovljeni zahtjev mogao poremetiti funkcioniranje
protokola. Ureaji koji primaju vode listu svakog nedavnog prijenosa da bi osigurali
da ponovljeni zahtjev doe samo jednom.


AppleTalk Echo Protocol (AEP)
AppleTalk Echo Protocol (AEP) je dio transportnog sloja AppleTalk stoga koji
generira pakete koji ispituju dostupne mrene vorove. AEP se moe ugraditi u bilo
koji AppleTalk vor i on ima statiki dodijeljen broj socketa 4 ( Echo socket).
Za testiranje dostupnosti vora, AEP-ov paket se proslieuje DDP-u koji adresira
paket i oznai ga kao AEP paket. Kada je paket primljen na odreditu DDP ga
pregledava i utvruje da se radi o AEP paketu te ga kopira i kao odgovor vraa na
izor.
AppleTalk Upper-Layer Protocols
AppleTalk ukljuuje usluge sloja za pristup, sloja za prikaz i sloja za primjenu. etri
kljune implementacije su ukljuene u slpj za pristup u AppleTalk stogu protokola.
Sloj za pristup uspostavlja, upravlja i zatvara veze izmeu sloja za prikaz.
Sloj za pristup ukljuuje AppleTalk Data-Stream Protocol (ADSP), Zone-Information
Protocol (ZIP), AppleTalk Session Protocol (ASP), and Printer-Access
Protocol (PAP).
AppleTalk Filing Protocol (AFP) je ugraen na sljevima za prikaz i primjenu u
AppleTalk stogu protokola. U osnovi sloj za prikaz prua razliite funkcije koje se
primjenjuju na sloju za primjenu. Sloj za primjenu komunicira sa programima i
aplikacijama koji predstavljaju komunikacjisku komponentu.




Slika 16. AppleTalk protokoli pokrivaju tri via sloja Osi modela




AppleTalk Data-Stream Protocol (ADSP)
AppleTalk Data-Stream Protocol (ADSP) je dio sloja za pristup u AppleTalk stogu
protokola koji uspostavlja i odrava punu dvostruku vezu izmeu dva AppleTalk
socketa. ADSP jami da e podatci biti pravilno proslijeeni i da se paketi nee
duplicirati. ADSP takoer ukljuuje i mehanizam za kontrolu protoka koji omoguava
odreditu da smanji brzinu odailjanja izvora. ADSP radi iznad DDP protokola.



AppleTalk Session Protocol (ASP)
AppleTalk Session Protocol (ASP) je dio sloja za pristup u AppleTalk stogu protokola
koji uspostavlja i odrava vezu izmeu AppleTalk klijenata i servera. ASP omoguuje
klijentu da uspostai vezu sa serverom i da alje naredbe i instrukcije tom serveru.
Vie klijenata moe u isto vrijeme uspostaviti vezu s jednim serverom.ASP koristi
usluge koje pruaju nie slojni protokoli potput ATP-a i NBP-a.


Printer-Access Protocol (PAP)
Printer-Access Protocol (PAP) je dio sloja za pristup u AppleTalk stogu protokola koji
omoguuje radnim stanicama da uspostave vezu s serverom, posebno printerom.
Veza izmeu radne stanice i servera se uspostavlja kad radna stanica podnese
zahtjev za vezu s odeenim serverom. PAP upotrebljava NBP da bi saznao mrenu
adresu servera i tada otvara vezu izmeu klijenta i servera. Podaci izmeu klijenta i
servera se izmjenjuju uz koritenje ATP-a. Kada je komunikacija zavrena, PAP
prekida vezu. Serveri u koje je ugraen PAP podravaju simultane veze s klijentima.
To omoguuje mrenom printeru da npr obrauje podatke od nekoliko radnih stanica
u isto vrijeme.

AppleTalk Filing Protocol (AFP)
AppleTalk Filing Protocol (AFP) dopota AppleTalk radnim stanicama da dijele
datoteke preko mree. AFP obavlja zadatke na slojevima za prikaz i primjenu
AppleTalk stoga protokola. AFP odrava transparentnost mree tako to doputa
korisnicima da manipuliraju datotekama na udaljenim raunalima isto kao da su na
tom raunalu. AFT upotrebljava usluge protokola ASP, ATP i AEP.
AppleTalk Protokol Stog


Slika 17. AppleTalk protokol stog
Format DDP paketa
Sljedei opis sumira polja koja se povezuju s DDP paketima. DDP paket ima dva
oblika:
Kratki DDP Paket---Taj format se koristi za slanje izmeu dva vora na istom
mrenom segmentu u ne proirivoj mrei. Taj se format rijetko koristi u novim
mreama extended
Proiren DDP Paket--- Proireni format se koristi za prijenos izmeu dva vora
s razliitim mrenim brojevima (kod ne proirivih mrea), i za prijenos u
proirene mree





Slika 18. Pregled proirenog DDP paketa

Proireni DDP paket koji je prikazan na slici 18. je detaljnije objanjen u nastavku:
Hop Count---Broji broj posrednikih ureaja kroz koje je paket morao proi.
Na izvoru u to polje se upisuje nula. Svaki posredniki vor kroz koji paket
proe poveava njegovu vrijednost za jedan. Maksimalni broj skokova je 15
Length---Pokazuje punu duinu, u bajtima, DDP paketa
Checksum---Sadri kontrolni broj koji se koristi za detekciju greaka. Ako
provjera greaka nije obavljena vrijednost tog polja se postavlja na nula
Destination Network--- Pokazuje 16 bitnu adresu odredita
Source Network---Pokazuje 16 bitnu adresu izvora
Destination Node ID---Pokazuje adresu odredinog vora (8 bita)
Source Node ID---Pokazuje adresu izvornog vora (8 bita)
Destination Socket---Pokazuje adresu socketa na odreditu (8 bita)
Source Socket---Pokazuje adresu socketa na izvoru (8 bita)
Type---Pokazuje kojem sloju i protokolu pripadaju podaci
Data---Sadri podatke iz viih slojeva protokola




Saetak



Postoji mnogo protokola i ako vam se to ini kao nepotrebno to nije tako. Odreeni
protokoli imaju razliite prednosti u odreenim okruenijima. Niti jedan standardni
protokol nee najbolje raditi u raznim okruenjima. NetWare radi dobro kod mali
raunalnih mrea dok je gotovo neupotrebljiv kod velikih mrea, APPC radi dobro kod
peer-to-peer mrenih okruenja, a TCP/IP radi najboje kod internet mre i
heterogenih mrea.




Literatura:



Fjodor Rui: S raunalom po svijetu, Mozaik knjiga, Zagreb 1995


Darko Brodi: Novell Netware, Procon, Zagreb 1994


http://www.infosyssec.org/infosyssec/netprot1.htm


http://www.techweb.com


http://www.ktf-split.hr


http://www.cisco.com